Centar za komparativnohistorijske i  interkulturne studije (filozofski fakultet u zagrebu)

U sklopu konferencije,  održana je projekcija dokumentarnog filma

 redatelja

Bogdana Žižića

 UDAR NA SJEĆANJE

/

 DAMNATIO MEMORIAE

(Četvrtak, 19. siječnja 2006. 18h, Dv. VII Filozofskog fakulteta u Zagrebu)

*

U raspravi nakon projekcije sudjelovao je redatelj filma. Uvodne komentare dali su doc. dr. sc. Frano Dulibić i prof. dr. sc. Drago Roksandić

*

"Udar na sjećanje / Damnatio Memoriae",  dokumentarni je film o uništavanju povijesnih i kulturnih spomenika u Hrvatskoj u nedavnim devedesetim godinama prošlog stoljeća.
U tim godinama rata i poraća prema službenim podacima u Hrvatskoj je razoreno blizu 3000 povijesnih spomen – obilježja. Iako su mnoga od njih imala priznati status spomenika kulture, nikada nitko za takva djela nije procesuiran, a kamoli sankcioniran, što su ruštitelji mogli doživjeti samo kao poticaj. Takva praksa, nažalost, nastavljena je i u ovom stoljeću.

UDAR NA SJEĆANJE

Pokojni splitski književnik i publicist Miljenko Smoje napisao je: ' Svako jutro pogledam na Marjan da vidim koja je danas bandira '.

Doista, prostor današnje Republike Hrvatske doživio je u 20. stoljeću brojne smjene političkih vlastodržaca i režima. Za sve njih – do dana današnjega – karakteristično je da su nastojali ostaviti dojam i uvjeriti, kako suvremena povijest počinje njihovim dolaskom na vlast. U tom je cilju sustavno proizvođena netrpeljivost spram onih ranijih, drugih, a sredstvima propagandne manipulacije poticana je mržnja i osvetoljubivost.

Postizanje takve poželjne povijesne slike o sebi nastoji se postići sustavnim zatiranjem svjedočanstava o prethodnim povijesnim događanjima ili njihovim nesmiljenim selekcioniranjem.

U udaru na sjećanje koriste se najrazličitiji oblici uništavanja povijesnog pamćenja i sijanja zaborava. Jedan od njih je brutalno uništavanje povijesnih i kulturnih spomenika.

Ovaj film želi na dokumentaran i dokumentiran način pokazati i prokazati sustavno i hotimično uništavanje povijesnog pamćenja na području Hrvatske, s posebnim naglaskog na devedeste godine 20. stoljeća.

U proteklih desetak godina u Hrvatskoj je uništeno nekoliko tisuća spomen – obilježja antifašističke borbe. Vršeno je to na najbrutalniji način podmetanjem eksploziva ili golom brahijalnom silom.

Činjenica je da je u razdoblju komunističke vladavine, od 1945. do 1990. došlo svojevrsne inflacije spomeničkih obilježja oslobodilačkog rata. Mnoga od njih ne bi mogla podnijeti strožu estetsku valorizaciju. Ali, u tom razdoblju stvorena su i značajna djela spomeničke plastike, poput djela Bakića, Radauša, Džamonje, Murtića i niza drugih autora. Neka od njih nisu nosila nikakva ideološka obilježja.

U svakom slučaju, i ona manje vrijedna djela kao i ona bez ikakve umjetničke vrijednosti, povijesni su dokumenti i izraz vremena. Kao takvi ne smiju biti izloženi hotimičnom uništavanju. Prošlost, kakva god ona bila, ne može se amputirati iz kolektivnog pamćenja naroda, a da on sam time ne bude ozbiljno obogaljen. Jer, narod koji potiskuje svoju prošlost uništavanjem njenih materijalnih i duhovnih tragova, još beznadnije postaje njezin rob.

scenarist i redatelj 

 Bogdan Žižić 
suradnik na scenariju i autor ideje filma

 Marko Grčić
snimatelj 

Mirko Marčetić
montažer

Alfred Kolombo

skladatelj

Davor Rocco

Trajanje filma – 60 min.