Teaching Practice
History
Snježana Koren
Hrvatsko kraljevstvo u 10. stoljeću
Tko je bio prvi hrvatski kralj?
Tema Hrvatsko kraljevstvo u 10. stoljeću predviđena je planom i programom u 6. razredu osnovne škole. Obuhvaća razdoblje Tomislavova vladanja u prvoj polovici 10. stoljeća te razdoblje druge polovice 10. st., u doba vladanja Mihovila Krešimira II. i Stjepana Držislava. Prilikom planiranja, za obradu ove teme predvidjela sam dva nastavna sata. Ovdje je prikazan prvi sat, u kojem se obrađuje Tomislavovo doba. Učenici su se koristili udžbenikom za 6. razred osnovne škole autora Nevena Budaka i Vladimira Posavca, Rađanje suvremene Hrvatske i Europe, (Profil, Zagreb 1998.) te povijesnim izvorima i nekim slikovnim materijalima koje sam donijela na sat.
Zadaci nastave
Sat se temeljio na pretpostavci da učenici mogu proučavati izvore na isti način kako to rade povjesničari, naravno na već istraženom materijalu i uz pomoć učitelja. Autentični izvori teški su za čitanje, pogotovo učenicima mlađeg uzrasta koji trebaju naučiti i razumjeti riječi, izraze, pojmove i situaciju u kojoj je dokument nastao. No, uz pomoć učitelja djeca mogu savladati i takve tekstove te tako tijekom školovanja postupno razvijati temeljne vještine kao što su čitanje s razumijevanjem, kritičko mišljenje, logičko zaključivanje, analiza, sinteza, usmeno i pismeno izražavanje, itd.
Vodeći računa o ograničenom vremenu i uzrastu učenika (12 godina), predvidjela sam raspravu o pitanju na koje historiografija nema konačni odgovor: Tko je bio prvi hrvatski kralj? Odabrala sam taj problem jer mi se učinio najpristupačnijim za dob učenika, jer omogućuje rad na povijesnim izvorima te dopušta učenicima da na temelju izvora stvaraju vlastite interpretacije.
Ciljevi rada bili su slijedeći: Radeći na izvorima učenici učili podatke predviđene nastavnim planom i programom ali su istovremeno trebali uočiti kako o jednom događaju ili povijesnoj osobi postoje različiti podaci i na temelju njih različite interpretacije među povjesničarima. Isto tako, željela sam im pokazati kako se popularni prikazi nekog događaja ili ličnosti (i pisani i slikovni) mogu razlikovati od onog što se stvarno dogodilo ili čak od onoga što znamo da se dogodilo. Radeći na izvorima, učenici su učili kako izvorima postavljati ispravna pitanja te kako interpretirati njihov sadržaj. Konačno, učenici su se trebali učiti kulturnom i demokratskom razgovoru: argumentirano iznositi svoje zaključke, tijekom diskusije bez prekidanja saslušati druge te uvažavati različita mišljenja čak i kad se s njima ne slažu.
Artikulacija sata
Na početku sata, nakon kraćeg ponavljanja, pitala sam učenike znaju li nešto o hrvatskom vladaru Tomislavu. Nakon što su odgovorili da znaju, zatražila sam ih da kažu što znaju i te informacije zapisala na ploču. Evo što su učenici izjavili:
Tomislav je bio prvi hrvatski kralj;ü
ü
krunio se na Duvanjskom polju (neki);ü
u jednom razredu su na satu hrvatskog jezika učenici su obrađivali Nazorovu pjesmu Tomislav, pa su znali za sukobe s Mađarima;ü
spomenuli su njegov spomenik u Zagrebu, dok su neki vidjeli sliku Otona Ivekovića koja prikazuje krunidbu kralja Tomislava.Zatim smo se prisjetili što su povijesni izvori. Objasnila sam im da ćemo sada vidjeti što povijesni izvori govore o Tomislavu. Učenicima sam predočila slijedeće povijesne izvore
: ulomke iz djela De administrando imperio, Barski rodoslov, Historia Salonitana, Historia Salonitana Maior (pismo pape Ivana X. Tomislavu).Nakon što smo pročitali izvore i objasnili riječi i znakove koji su učenicima nepoznati (sagene, kondure, “sluga slugu božjih”, zabuna oko Atile - Arpada, zašto tri točkice u uglatim zagradama), krenuli smo u razgovor o izvorima. Analizirajući izvore, učenici su trebali odgovarati na slijedeća pitanja: Tko je izvor napisao? Kada je napisan? U koju svrhu napisan? O kakvoj je vrsti dokumenta riječ? Koje se informacije spominju u izvoru? Čini li se izvor pouzdanim svjedočanstvom o prošlosti? Kako to znaš? Podupiru li podaci iz izvora činjenice koje već znaš ili ih pobijaju?
Pitala sam učenike što možemo zaključiti o Tomislavu na temelju izvora. U razgovoru, učenici su došli do određenih konstatacija, ali su postavili i određena pitanja:
Zaključili su da se Tomislav sukobljavao s Mađarima i Bugarima. Zatim smo razgovarali o mogućim teritorijalnim promjenama u to doba. Učenici su izrazili mišljenje da je pritom moglo doći do širenja Tomislavove vlasti prema sjeveru ali i zaključili da se to u ovim izvorima ne spominje. Prisjetili smo se i bizantsko-bugarskih sukoba u 10. st. Postavila sam im pitanje čiji je Tomislav tada mogao biti saveznik (bizantski) te napomenula da neki povjesničari smatraju da je zauzvrat Tomislav od Bizanta mogao dobiti upravu u Dalmaciji.ü
ü
Na temelju podataka koje donosi car Konstantin Porfirogenet, učenici su zaključili da je u ono vrijeme Hrvatska je bila vojno jaka iako je diskusija koja se potom razvila pokazala da među učenicima postoje različita mišljenja o pouzdanosti tih brojaka.ü
Učenici su zaključili da gotovo svi izvori koji govore o Tomislavu potječu iz kasnijih razdoblja. Porazgovarali smo o nedostacima takvih izvora. Zatražila sam da pokušaju poredati izvore tako da na prvo mjesto stave one koji im se čine najvažnijima do onih koji im se čine najmanje vjerodostojnima. Kao najvredniji izvor proglasili su podatke iz 10. st., ali ih je pritom zanimalo zašto car Konstantin Porfirogenet ne spominje Tomislava. Na drugo mjesto stavili su kronika iz 12. st., navodeći kao razlog što se u kronici točno navode datumi i imena. Na treće su mjesto stavili pismo pape Ivana X. Ljetopis popa Dukljanina učenici su stavili su na posljednje mjesto, komentirajući da način na koji je tekst pisan podsjeća na priču te da je nedovoljno precizan (jer ugarskog kralja zove Atila).ü
Zaključili su da u izvorima nema podataka o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju.ü
Pogledali smo neke popularne prikaze tih događaja: sliku Otona Ivekovića Krunidba kralja Tomislava te fotografiju koja prikazuje kip Tomislava, djelo kipara Roberta Frangeša-Mihanovića. Pitala sam ih mogu li nam ta umjetnička djela poslužiti kao povijesni izvori. Učenike je zanimalo kada su nastala ta umjetnička djela, tj. postoji li sačuvana neka slika ili kip iz Tomislavova doba na kojima su se mogla temeljiti. Konačni je zaključak bio da zapravo ne znamo kako je Tomislav izgledao.ü
Učenike je naravno posebno zaintrigirao podatak u kojem Toma Arhiđakon navodi Tomislava kao kneza a Stjepana Držislava kao prvog hrvatskog kralja. Željeli su znati što je točno. Predočila sam im mišljenja povjesničara koja su učenici čitali i komentirali. Pritom su trebali uočiti da ni među povjesničarima ne postoji jedinstveni odgovor na to pitanje.U završnom dijelu sata učenici su trebali u nekoliko rečenica napisati svoj odgovor na pitanje koje im je postavljeno u uvodu (Tko je bio prvi hrvatski kralj?), a učenički radovi
pokazuju da su njihova mišljenja podijeljena. Pišući svoje mišljenje, učenici su pokazali različite stupnjeve samostalnosti: neki su sami sročili svoje mišljenje, dok su se drugi u većoj mjeri poslužili udžbenikom. Sat je bio vrlo dinamičan. Učenici su postavljali različita pitanja i izražavali svoje mišljenje i stavove. U nekim slučajevima djeca su samostalno došla do istih pitanja koja pri analizi izvora postavljaju i povjesničari. Došlo je i do razmjena suprotstavljenih mišljenja, pri čemu nisu uvijek demonstrirali strpljivost i kulturni način ophođenja. Ipak, u odnosu na prijašnje sate na kojima smo analizirali izvore osjetio se napredak: učenici su postavljali prava pitanja i znali su na što treba obratiti pažnju.Car Konstantin Porfirogenet, 10. st. (De administrando imperio)
Tada [srpski knez] Zaharija prestrašen pobježe u Hrvatsku […] Bugari su provalili u Srbiju, podigli sav narod […] i odveli ga u Bugarsku. A neki pobjegavši dođoše i u Hrvatsku […] U ono dakle vrijeme isti Bugari provališe u Hrvatsku s naoružanom četom […] Hrvati ih ondje sve poubijaše.
Car Konstantin Porfirogenet, 10. st. (De administrando imperio)
Krštena Hrvatska postavlja do 60 000 konjaništva, a do 100 000 pješadije i sagena do 80 i kondura do 100 […]
Kronika iz 12 st. (Ljetopis popa Dukljanina ili Barski rodoslov)
Za vladanja Tomislava pokrene kralj Ugra Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan vojnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svog kraljevanja umre.
Kronika iz 12 st. (Toma Arhiđakon, Historia Salonitana”):
Nakon pada Salone nalazimo, napokon, u Splitu ove starije nadbiskupe: nadbiskup Justin bio je godine od utjelovljenja 840.; nadbiskup Martin je bio u vrijeme kralja Karla i slavenskog kneza Branimira; nadbiskup Ivan je bio g. 914. u vrijeme kneza Tomislava. Nadbiskup Martin je bio g. 970., u vrijeme cara Teodozija i kralja Držislava […] Od tog su Držislava ostali njegovi nasljednici nazivani kraljevima Dalmacije i Hrvatske. Primali su, naime, znakove kraljevske časti od bizantskih careva […]
Pismo pape Ivana X. Tomislavu; prijepis sačuvan u kronici iz 16. st. (Historia Salonitana Maior):
Ivan biskup, sluga slugu božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata […]
Ulomci iz povijesne literature:
Širenje područja, jačanje vojničke sile i porast vlastite moći podignuli su Tomislavovu samosvijest i on se 925. proglasio za kralja. Hrvatska je postala kraljevinom, što je priznao i papa. (Trpimir Macan, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb 1992., str. 28)
Svjestan o svojoj snazi i političkom utjecaju, Tomislav se najkasnije 925. prozva kraljem Hrvata […] Ako ne odmah, a ono bez sumnje naknadno, odobrio mu je taj čin i papa Ivan X., jer ga zove u pismu od 925. “kraljem Hrvata”. Nije nemoguće ni to, da je papa poslao Tomislavu, prema običajima onog vremena, još i kraljevsku krunu […] ali tko je Tomislava krunio i gdje se taj čin zbio, o tome ne znamo iz danas nam poznatih historijskih izvora ništa. (Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1990.)
Mišljenje starije historiografije, koje uostalom nije prihvatila ni novija povijesna znanost, o tome da se Tomislav krunio 925. god. na “Duvanjskom polju” ne može se više prihvatiti. Ono se zasnivalo samo na naslovu rex [kralj] koji papa Ivan X. daje Tomislavu, a sam naslov uopće ne može biti dokaz krunidbe. (Nada Klaić, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990.)
Ipak, govoreći o pojedinim ili svim vladarima 9. stoljeća, mislim da ih se mora nazivati knezovima. Vladare od Tomislava do Držislava, iako postoji narodna i historiografska tradicija koja ih naziva kraljevima, možda bi ipak bilo uputnije nazivati knezovima. Od Držislava do Zvonimira ima opravdanja hrvatske vladare nazivati kraljevima, a tek je Zvonimr, zahvaljujući natpisu na Baščanskoj ploči, prvi za koga sa sigurnošću možemo reći da je bio kralj. (Ivo Goldstein, O latinskim i hrvatskim naslovima hrvatskih vladara do početka 12. stoljeća, Historijski zbornik XXXVI, 1983.)
Tomislav je prvi hrvatski vladar kojeg papina kancelarija časti titulom kralja. U tome ne treba vidjeti rezultat formalnog čina krunidbe […] nego nastavak podizanja ugleda hrvatskih vladara […] Usprkos tom formalnom nedostatku, Hrvatsku od tog vremena možemo s pravom nazivati kraljevinom, jer su se i Tomislavovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima […] (Neven Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb 1994.)
U prvoj polovici 10. st. na prijestolje je došao prvi hrvatski kralj Tomislav. Sukobljavao se s Bugarskom i Mađarskom. Za nagradu je od bizantskog cara dobio Dalmaciju. U Hrvatsku je još uključio dijelove Donje Panonije.
Tomislav je imao puno uspjeha i tako ga je papa okrunio za kralja. Bizantski car je kralja Tomislava imenovao kao upravitelja Dalmacije.
Tomislav se smatra prvim hrvatskim kraljem. Okrunjen je u Tomislavgradu. Poznat je po pobjedi nad Mađarima i proširivanju granica. Od bizantskog cara kao nagradu za savezništvo dobio je vlast u Dalmaciji. Uključio je u sastav Hrvatske i dijelove Donje Panonije.
Tomislav je došao na vlast dok je Hrvatska bila vrlo jaka. Nakon mnogo uspjeha papa ga je nazvao kraljem. Bizantski car ga je imenovao upraviteljem Dalmacije.
U prvoj polovici 10. st. zavladao je Tomislav. Njega smatramo prvim hrvatskim kraljem, ali to još nije potvrđeno. Sukobljavao se s Mađarima i Bugarima. Od bizantskog cara za nagradu za savezništvo, dobio je na upravu Dalmaciju. Uključio je u sastav Hrvatske dijelove Donje Panonije.
Tomislav je ratovao s Mađarima i Bugarima. Razmišljao je o proširenju granice i u tome je uspio. Uključio je u sastav Hrvatske dijelove Donje Panonije. Od bizantskog cara dobio je na upravu Dalmaciju. Možda je bio prvi hrvatski kralj.
U prvoj polovici 10. st. Hrvatskom je vladao Tomislav. Ne znamo je li bio prvi hrvatski kralj, no znamo da se sukobljavao s Mađarima i Bugarima, da je od Bizanta kao nagradu za savezništvo dobio na upravu Dalmaciju i da je u sastav Hrvatske uključio i dijelove Donje Panonije.
Hrvatska je u 10. stoljeću bila jaka zemlja s jakom mornaricom i vojskom. Tomislava se smatra prvim hrvatskim kraljem, ali u jednom izvoru piše da je prvi kralj bio Držislav. Tomislav je bio jako uspješan kralj i bio je u dobrim odnosima s papom.
U 10. stoljeću susrećemo se sa Tomislavom i Stjepanom Držislavom. Neki izvori tvrde da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj, a neki to tvrde za Stjepana Držislava. Tomislav je još poznat po tome što je u Hrvatsku uključio i dijelove Donje Panonije, a od bizantskog cara na upravu je dobio Dalmaciju. Stjepan Držislav je od bizantskog cara dobio upravu u Dalmaciji i kraljevsku krunu.