![]() |
|||||||||||||||||
|
|
Dr. Ljerka Markić Čučuković, 14.1.1919 (Karlovac) - 10.6.1997. (Zagreb)
Godine 1949. udaje se za dr. Franu Čučukovića. Iste godine zapošljava se kao bibliotekar u knjižnici Škole narodnog zdravlja u Zagrebu. Tu će knjižnicu u sljedećih dvadeset i devet godina pretvoriti u uzornu stručnu medicinsku knjižnicu, po organizaciji i vođenju poslovanja usporedivu s vrsnim stručnim knjižnicama u svijetu. Na početku bibliotekarske karijere još radi druge
poslove: predaje engleski jezik postdiplomcima Medicinskog fakulteta i
polaznicima Više škole za medicinske sestre. No u pedesetim godinama
već putuje u inozemstvo na stručno bibliotekarsko usavršavanje: 1952.
godine stipendist je Akademijskog savjeta FNRJ i obilazi medicinske
knjižnice u Velikoj Britaniji i Švicarskoj, 1957. kao stipendist
Svjetske zdravstvene organizacije boravi tri mjeseca u knjižnicama u
Velikoj Britaniji, Francuskoj i Švicarskoj. Godine 1955. prisustvuje
Međunarodnom kongresu bibliotekara u Bruxellesu, a 1959. Kongresu
medicinskih bibliotekara u Belfastu i Dublinu. U ljeti iste godine
polaznica je Međunarodne ljetne bibliotekarske škole u Birminghamu. Stručni bibliotekarski ispit polaže 1958. godine.
Pismeni rad izrađen za stručni ispit objavljen je u skraćenom obliku u
Vjesniku bibliotekara Hrvatske 5(1958/59) pod naslovom O našoj
najstarijoj biblioteci javnog zdravstva. 1961. godine upisuje se u
prvoj generaciji studenata na poslijediplomski studij bibliotekarstva i
dokumentacije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Magistarski rad
iz područja specijalnog bibliotekarstva Vrela dokumentacije na polju
javnog zdravstva brani 1967. godine pred komisijom u čijem su sastavu
sveučilišni profesori Branko Richter, Lavoslav Glesinger, Bozo Težak i
Branko Kesić. Već je prije obrane imenovana honorarnim višim predavačem
na istom studiju za kolegij Bibliotekarska služba. Godine 1963. odlazi na usavršavanje u Sjedinjene
Američke Države. Kao stipendist petnaestomjesečnog međunarodnog
programa američke vlade, Američkog bibliotekarskog društva i Društva
specijalnih bibliotekara, radi u Biomedicinskoj knjižnici
Kalrfornijskog sveučilišta u Los Angelesu. U slobodno vrijeme sluša
bibliotekarske predmete na poslijediplomskom studiju bibliotekarstva na
istom sveučilištu. U sklopu programa putuje po Sjedinjenim Američkim
Državama i posjećuje medicinske knjižnice. U to su doba posjetioci iz
socijalističkih zemalja u SAD rijetki i njezin boravak izaziva
zanimanje mjesnih novina. UCLA Librarian i Pittsburgh Post Gazette
izvješćuju o njezinu boravku u Los Angelesu 1963. odnosno Pittsburghu
1964. Iz Los Angelesa piše 4. svibnja 1964. dr. Bozi Težaku
dugo pismo u kojemu govori o svojim posjetima Nacionalnoj medicinskoj
knjižnici i Kongresnoj knjižnici u Washingtonu te o sudjelovanju na
Međunarodnom kongresu medicinskih bibliotekara. Uspoređuje poslovanje i
organizaciju medicinskih knjižnica koje je posjetila i smatra da su
knjižnice s manjim zbirkama i manjim brojem osoblja elastičnije i da
bolje posluju. Posebno je zadivljena mehanizacijom indeksiranja i
mogućnošću fotokopiranja, koja smanjuje potrebu za posudbom časopisa
izvan knjižnice. Dodaje i zanimljivu opasku: usprkos fotokopiranju,
broj pretplata na časopise nije se smanjio. O tome će po povratku
napisati članak u Vjesniku bibliotekara Hrvatske. U američkim se
knjižnicama prvi put susreće s računalom, koje knjižnice tada rabe za
unos podataka o periodici i izradu statističkih izvještaja. Odmah
shvaća važnost računala i sigurna je da će knjižnice budućnosti biti
njima opremljene. Osam godina kasnije napisat će jedan od prvih priloga
o uporabi računala u knjiľnicama u Hrvatskoj Kompjutor u službi
medicinske i zdravstvene literature, objavljen u zborniku Primjena
elektroničkih računala u zdravstvu. Posebno je impresionirana visokim
proračunima američkih knjižnica. Posjećuje bibliotekarske škole. Smatra
da dobra škola mora imati dobre nastavnike koji su i provjereni
praktičari, solidnu zbirku stručne literature, a rad studenata mora se
pratiti i provjeravati tijekom cijele godine. Mnogo godina poslije, kad
bude u prilici sama organizirati bibliotekarski studij, nastojat će
okupiti najbolje kolege praktičare i stvoriti solidnu zbirku
bibliotekarske literature. Krajem 1963. godine u Los Angelesu susreće Evu Veronu,
koja je također na studijskom boravku u SAD. Među predavačima na
Bibliotekarskoj školi Kalifornijskoga sveučilišta, gdje sluša predmete
medicinska bibliografija, katalogizacija i organizacija knjižnica
upoznaje Seymoura Lubetzkoga, Louise Darling, Andy Horna i Roberta
Hayesa, čija predavanja smatra izvrsnima. No najviše je impresionirana
dekanom škole, Lawrence Clark Powellom, čovjekom koji će joj ostati
prijateljem do kraja života. Na njezin će poziv Powell 1966. godine
posjetiti Zagreb i u Društvu sveučilišnih nastavnika održati predavanje
za članove Hrvatskoga bibliotekarskog društva. Prijatelj Henryja
Millera i Lawrencea Durrella, bibliotekar, humanist, pisac i prvi dekan
Bibliotekarske škole na Kalifornijskom sveučilištu, Powell se nakon
umirovljenja posvetio pisanju beletristike. Svaku je svoju novu knjigu
redovito slao dr. Ljerki Markić-Čučuković u Zagreb s posvetom. Po povratku angažirana je kao predavač na
poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu za kolegij
Metodika znanstvenog rada. Za taj će kolegij napisati i udžbenik, koji
će pod naslovom Znanstvena literatura i metode njena korištenja Škola
narodnog zdravlja objaviti u obliku skripti 1976. godine. Godine 1967. boravi tri mjeseca na stručnom usavršavanju
u Danskoj, kamo ponovno odlazi 1970. U Kraljevskoj bibliotekarskoj
školi u Kopenhagenu pohađa četveromjesečni tečaj koji UNESCO organizira
za nastavnike bibliotekarstva iz zemalja u razvoju. 1968. je u Delftu,
a 1974. u Liverpooleu prisustvuje seminaru posvećenom izobrazbi
bibliotekarskog osoblja. Sudjeluje na skupštinama IFLA-e 1971. godine u
Liverpooleu i 1974. u Washingtonu, D.C. Predavač je i mentor studentima na sveučilišnom
poslijediplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentacije i
informacijskih znanosti pri Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a
1970. imenovana je i zamjenikom voditelja studija. Kao priznati stručnjak imenovana je u travnju 1977.
godine članicom Radne skupine, sastavljene od bibliotekara, arhitekata
i informatičara, kojoj je povjerena izrada projektnog programa za novu
zgradu Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Kao članica Radne skupine
boravi u studijskim posjetima knjižnicama u Bruxellesu, Edinburghu,
Bremenu i Dortmundu. Kad se sedamdesetih godina u Hrvatskom bibliotekarskom društvu, čiji je bila aktivan član, počelo razgovarati o izradi programa dodiplomskog studija bibliotekarstva i utemeljenju studija na Filozofskom fakultetu, bilo je prirodno da dr. Ljerka Markić-Čučuković bude među nekoliko vrhunskih stručnjaka koji su zamoljeni da koncipiraju program. Nastava započinje u ljetnom semestru šk. godine 1976./77., a dr. Ljerka Markić-Čučuković pozvana je da organizira i vodi studij. Prihvaća predavati honorarno, ali se i nakon izbora u zvanje izvanrednoga profesora Filozofskoga fakulteta u lipnju 1977., koleba da li da napusti knjižnicu Škole narodnog zdravlja, u kojoj je provela gotovo trideset godina. Konačno ipak pristaje prijeći u stalni radni odnos na Filozofski fakultet, gdje od 1. siječnja 1978. do umirovljenja 1. ožujka 1985. vodi Katedru za bibliotekarstvo, najprije u sastavu Odsjeka za komparativnu književnost, a od 1981. u Odsjeku za bibliotekarstvo i društveno-humanističku informatiku. Rad Katedre organizira sustavno i s planom, poziva strane stručnjake da budu gosti predavači, omogućuje prvom asistentu studijski boravak u inozemstvu, izgrađuje početnu zbirku stručne literature. Predaje predmete Bibliotečno poslovanje i Specijalne biblioteke. Predavanja su joj zanimljiva i nabijena sadržajem. Velikodušna je u prenošenju svoga bogatog iskustva. Organizira i sudjeluje na međukatedarskim susretima sveučilišnih nastavnika bibliotekarstva iz pojedinih republika tadašnje Jugoslavije. Na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku 1984. godine drži zapaženo predavanje o bibliotekarskom obrazovanju u Hrvatskoj u kojemu izlaže koncepciju dodiplomskoga studija. Tekst predavanja objavljen je u časopisu Informatologia yugoslavica 6(1984). U studenome 1988. godine na znanstvenom skupu organiziranom u povodu četrdesete obljetnice Hrvatskoga bibliotekarskog društva, govori o znanstvenoistraživačkom radu u bibliotekarstvu, temi koju sama naziva izazovnom i o kojoj je u Hrvatskoj malo pisano. U radu jasno ocrtava trajan sukob između slobodnog i objektivnog znanstvenog istraživanja i institucionalne tradicije i prakse u knjižnicama. Svijesna je da je sukob vjerojatno neizgladiv, jer su knjižnice ustanove osnovane zato da obavljaju za društvo koristan i točno određen posao. Utjecaj tehnologije i različitost sadržaja kojima se bavi bibliotekarstvo smatra čimbenicima koji mogu pomoći u jačanju znanstvenih istraživanja u bibliotekarstvu.
I poslije umirovljenja ostaje zainteresirana za zbivanja
u struci. Prati literaturu i spremna je pomagati savjetima mlađim
kolegama. Sudjeluje u radu stručnih povjerenstava i pomno prati
zbivanja na Katedri za bibliotekarstvo. Dopisuje se s kolegama u zemlji
i inozemstvu. Bolest dolazi iznenada i prerano. Umrla je 10. lipnja
1997. u Zagrebu.
|
2018. |