Iva Kurelac
On the example of an unpublished Latin manuscript of the first history of Dalmatia ─ the De rebus Dalmaticis (On Dalmatian History, 1602) by Dinko Zavorović, a humanist and historian from Šibenik ─ the author's attitude towards the Kingdom of Hungary-Croatia will be analyzed, according to his own definition of the political-regional identity of Dalmatia and the historical sources upon which he based his historiographical premises.
As a communal-regional history, Zavorović's work describes the historical events from the Late Antiquity, when Dalmatia belonged to the Roman Illyricum, up to the Late Middle Ages, more precisely, up to year 1437 when Hungarian king Sigismund died.
This paper is focused on the period of the Late Middle Ages and the reign of the Arpads and Angvins as well as on their struggle for rule over Dalmatia, which is described in the five out of eight books of Zavorović's work De rebus Dalmaticis. Historical events will be analysed in the context of Zavorović's well-known anti-Venetian and anti-Ottoman attitude and his favorizing of the Kingdom Hungary-Croatia. Particular attention will be paid to Zavorović's choice of the historical sources, among which the diplomatic and narrative sources are dominant. The most frequently quoted historical source among the latter is Rerum Hungaricarum decades by Antonio Bonfini, a historian on the Matthias Corvinus' court. In the light of Zavorović's inclination to the Kingdom Hungary-Croatia, his approach to the aforementioned historical sources will be analyzed on the example of quotations from the work De rebus Dalmaticis as well as his use of the examples from the history of Dalmatian communes and the emphasis of Dalmatian inhabitants' resistance towards the Venetian rule and their inclination to Hungarian rule over Dalmatia.
Iva Kurelac
Na primjeru neobjavljenog djela De rebus Dalmaticis (1602.) šibenskog humanista i povjesničara Dinka Zavorovića, koje se ujedno smatra prvom sustavno napisanom poviješću Dalmacije, ispitat će se autorov odnos prema Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, promatran ponajprije kroz prizmu Zavorovićeva načina definiranja političko-regionalnog identiteta Dalmacije te njegova odabira povijesnih izvora na kojima on temelji svoje historiografske postavke.
Zavorovićevo je djelo komunalno-regionalna historija koje opisuje povijesna zbivanja od antičkog doba, kada je Dalmacija bila dijelom rimskog Ilirika, pa do godine 1437. kada umire ugarski kralj Žigmund. Izlaganje je fokusirano na razdoblje razvijenog srednjeg vijeka i vladavinu Arpadovića i Anžuvinaca te njihovu borbu za vlast u Dalmaciji čemu Zavorović posvećuje pet od ukupno osam knjiga svojeg djela. Pojedina povijesna zbivanja razmotrit ćemo u kontekstu Zavorovićeva poznatog protumletačkog i protuosmanlijskog opredjeljenja te njegove sklonosti ka Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. U sklopu ove teme osvrnut ćemo se i na Zavorovićev odabir povijesnih izvora među kojima dominiraju diplomatički i narativni izvori, kao i na činjenicu da među potonjima po broju citata prednjači djelo Antonija Bonfinija Rerum Hungaricarum decades, povjesničara na dvoru ugarskog kralja Matijaša Korvina.
Odabrani latinski citati iz djela De rebus Dalmaticis pokazat će kako Zavorović u svjetlu sklonosti ka Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu koristi navedene povijesne izvore, a sve to kako bi na primjerima zbivanja iz lokalne povijesti dalmatinskih komuna - Zadra, Šibenika, Trogira, i Splita - istaknuo otpor lokalnog stanovništva prema mletačkoj vlasti i sklonost ka ugarskoj vlasti u Dalmaciji.