Neven Jovanović, Odsjek za klasičnu filologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Izlaganje na skupu "Pogled na Konstantinovo doba, 2013 → 313. Okrugli stol", 6 i 7. lipnja 2013. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Adresa ove stranice: http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/dokuwiki/doku.php/z:optacijan

P. Optatiani Porphyrii panegyricus Constantino Magno imperatori dicatus. — Cod. Guelf. 9 Aug. 4°. Pergamena, 17 ispisanih folija, dva tiskana. 25,5 × 17,5 cm. ” f. 17′ findet sich als Vorbesitzer: Jacobus de Bonnissis Dalmata.”

Jacobi de Bannissii Dalmatę = Jakov Baničević (1466–1532)

f. 10v:

SANCTEDECVSMVNDIACRERVMSVMMASALVTIS
LVXPIATERRARVMTESOLOPRINCIPESAECLIS
IMMENSVMGAVDEREBONISDATVRAVREAVENIT
SVMMOMISSADEOFVSISPATERALMETYRANNIS
IVSTITIAINTERRASETGLORIACANDIDAVERI
TEQVEDVCEMAGEGRATAFIDESETIVRARENATA
TOTAQVEPERCVLSISINGENTIMOLETYRANNIS
ASPERAVISPOSITAESTBELLIRESITALAIVRE
SCEPTRADABITPOPVLISVOTOPIVSORBISEOI
AVGVSTEINVICTASMVNDITRANSIBISINORAS
TEQVESVPLEXTOTISDVCIBVSSTIPATASYENE
ORATIVRACVPITLVCISSIBIGAVDIANOSTRAE
OPTATAMATFALLAXENPERFIDATELAFVGARVM
PARTHVSDEPOSVITRVITORISVNDIQVERVBRI
LITORISAETHERIOENVTVCERTAMINEAMORIS
MEDVSARABSMOXOMNISOVATLAVDARESERENI
ORISLVSTRATVIDATVERISSANCTETROPAEIS
HAECMAGEFELICESTITVLOSVINCASVTAMORE
AVREAPERPETVORESTAVRANSSAECVLAMVNDO
INDVSETAVRORAEMILESQVOSFLVMINENILVS
TANGITFECVNDISVENTVRVSFRVGIFERVNDIS
ORANTESPIAIVRAPETENTGENSNOBILISORTV
AETHIOPESCVNCTIPARENTOPTATAQVEMVNDI
TEMPORALAETADEDITNOBISFELICIVSAEVVM
ENSVPLICESPERSAEIVRASIBIREGIANOLVNT
TEDOMINVMMALVNTFVSITVASEMPERADORANT
ORASVISCVPIVNTTOTISTIBICEDEREREGNIS
TVPIVSETIVSTIVEREMEMORINCLYTELAETIS
DARESPONSABONASEMPERMITISSIMVSORBIS
IMPERTIRETVVMCLEMENTERETADDITONVMEN
SINTMAGEFELICESPARITERQVOSALMETVERE
ETREPARATAIVGANSMAESTIDIVORTIAMVNDI
ORBESIVNGEPARESDETLEGESROMAVOLENTES
PRINCIPETEINPOPVLOSMITIFELICIVSAEVO
OMNIALAETENTVRFLORENTIBVSAVREAREBVS

SANCTE DECVS MVNDI AC RERVM SVMMA SALVTIS
LVX PIA TERRARVM TE SOLO PRINCIPE SAECLIS
IMMENSVM GAVDERE BONIS DATVR AVREA VENIT
SVMMO MISSA DEO FVSIS PATER ALME TYRANNIS
IVSTITIA IN TERRAS ET GLORIA CANDIDA VERI
TEQVE DVCEM AGE GRATA FIDES ET IVRARE NATA
TOTAQVE PERCVLSIS INGENTI MOLE TYRANNIS
ASPERA VIS POSITA EST BELLI RES ITALA IVRE
SCEPTRA DABIT POPVLIS VOTO PIVS ORBIS EOI

(…)

In hac pagina tricenae quinae litterae sunt: In qua Christi monogrammum rubrica depictum est, per quam a primi versus littera prima ad ultimam novissimi linea decurrens continet, Summi Dei auxilio nutuque perpetuo tutus;

Et a prima ultimi versus littera ad novissimam primi per obliquum ascendit scriptura haec, Orbem totum pacavit trucidatis tyrannis.

A media littera primi versus usque ad mediam ultimi per directum descendit rubrica continens, Constantinus pius et aeternus imperator;

Inflexio quae graecam litteram facit scriptum habet, Reparator orbis.

Konkretna, ili vizualna poezija poetsku funkciju ostvaruje grafički. Od 1950-ih, smjer međunarodne eksperimentalne književnosti, nadahnut dadaizmom i futurizmom. Književna umjetnina odstupanjem od konvencija svraća pozornost na svoje znakove i “pravila igre” njihove upotrebe.

Guillaume Apollinaire (1880–1918), Calligrammes: Poèmes de la paix et de la guerre 1913–1916 (1918).

“Swan and Shadow” (1969), John Hollander (r. 1929)

Antička tradicija: pjesma koja dužinom stihova i grafičkim oblikom oponaša neki predmet. Početkom III. st. pr. Kr: Simija s Roda.

Usp. carmina figurata Dinka Ranjine (1536–1607), Pjesni razlike (1563), “Zdravljicu” (1844) Francea Prešerna (1800–1849).

U recima su sadržani “intekstovi” (versus intexti) — ugrađeni, skriveni tekstovi s posebnim, vlastitim značenjem; ti intekstovi odlikuju se i posebnom vizualnom organizacijom.

Vicennalia, dvadeseta obljetnica Konstantinova stupanja na vlast, obilježena u srpnju 325. u Nikomediji, u ljeto 326. u Rimu. Tom je prigodom Publilije Porfirije Optacijan posvetio caru insigne volumen — niz panegiričnih pjesama, kao spomenicu i na dvadesetogodišnjicu i na pobjedu nad Licinijem (324).

Jeronim, Kronika svekolike povijesti (oko 380)

2340 (ab origine mundi)

(…)

277-a Olympias

(…)

23 (Constantinus regnavit)

Juvencus presbyter natione Hispanus evangelia heroicis versibus explicat.

Porphyrius misso ad Constantinum insigni volumine exilio liberatur.

Oblik zbirke: sačuvana u ulomcima, u desetak rukopisa nastalih između VIII. i XVI. st. Nijedan rukopis nema sve pjesme (broj varira od 14 do 15). Optacijanovih tekstova ima ukupno 31, a samo se sedam pojavljuje u (gotovo) svim rukopisima. Dakle, rukopisna predaja ne može potvrditi da je zbirka zamišljena kao cjelina. Vjerojatno se Optacijan figurativnom poezijom bavio i prije panegirika; panegirici su njegova najambicioznija, najvirtuoznija djela.

Optatianus Porfyrius, Publilius/Welser, Marcus: Pvblii Optatiani Porphirii Panegyricvs Dictvs Constantino Avgvsto Angustae Vindelicorum 1595. VD16 O 818 (Bayerische Staatsbibliothek 2 A.lat.a. 209)

Optacijanova imitacija “Jasonova oltara” grčkog pjesnika Dosijade (u izdanju 1595):

Digitalno izdanje: Corpus corporum, Universität Zürich (Konstantinovo pismo ondje među Konstantinovim djelima)

Epistola Porphyrii ad Constantinum.

DOMINO CONSTANTINO MAXIMO PIO INVICTO ET VENERABILI SEMPER AVGVSTO.

Fateor, domine Constantine, maxime invicte, et non minus pietate quam virtute praecipue, quamvis avara atque ultra meritum cupida parvitatis meae vota, infatigabili clementiae tuae dignatione superata. Quippe cui satis abundeque suffecerat, carmen quod arctioribus Musarum ligaveram vinculis, quo plus mihi sincerae devotionis studium, quam ingenii mei parvitas praestitit, in tuas, augustissime imperator, manus venisse victrices, legendum oculis tuis. In quo mihi pro Heliconis verticis nemore, pro Castalii fontis haustu versifico, pro Apollinis lyrae Musarum concinentibus choris, caeterisque quae poetis mos est carmen pangentibus invocare, tui mihi nominis aeterna felicitas, et eius multiformis cum sua veneratione praefatio, incentivum cecinit ad audendum, et ad expediendum pariter ingenium tribuit et effectum.

Epistola Constantini ad Porphyrium:

(…) Gratum mihi est studiorum tuorum facilitatem in illud exisse, ut in pangendis versibus dum antiqua servaret, etiam nova lyra sibi conderet. Vix hoc custoditum pluribus fuit, qui modis quibusdam arctis innexi litterarum, distinctionibus versuum (qui ita medium corpus propositi occulte intermeant, ut oculorum sensus interstincta colorum pigmenta delectent) hoc tenuere propositum, ut haesitantiam carmini multiplex legis observantia non repararet. (…)

Euseb. Vita Const. I, 28 – 29:

Ἀμφὶ μεσημβρινὰς ἡλίου ὥρας, ἤδη τῆς ἡμέρας ἀποκλινούσης, αὐτοῖς ὀφθαλμοῖς ἰδεῖν ἔφη ἐν αὐτῷ οὐρανῷ ὑπερκείμενον τοῦ ἡλίου σταυροῦ τρόπαιον ἐκ φωτὸς συνιστάμενον, γραφήν τε αὐτῷ συνῆφθαι λέγουσαν τούτῳ νίκα. (…)

καὶ δὴ διαπορεῖν πρὸς ἑαυτὸν ἔλεγε, τί ποτε εἴη τὸ φάσμα. Ἐνθυμουμένῳ δ' αὐτῷ καὶ ἐπὶ πολὺ λογιζομένῳ νὺξ ἐπῄει καταλαβοῦσα. Ἔνθα δὴ ὑπνοῦντι αὐτῷ τὸν Χριστὸν τοῦ θεοῦ σὺν τῷ φανέντι κατ' οὐρανὸν σημείῳ ὀφθῆναί τε καὶ παρακελεύσασθαι, μίμημα ποιησμενον τοῦ κατ' οὐρανὸν ὀφθέντος σημείου τούτῳ πρὸς τὰς τῶν πολεμίων συμβολὰς ἀλεξήματι χρῆσθαι.

Reče da je oko srednjega sunčeva sata, kad je dan već opadao, vlastitim očima na samome nebu, iznad sunca, vidio spomen-znak križa sazdan od svjetla, a na njemu je stajao natpis koji je glasio: “Ovime pobjeđuj!”.

I govoraše da se u sebi dvoumio kakvo bi to znamenje bilo. Dok je tako promišljao i mnogo umovao, spusti se noć. A tada da mu se u snu ukazao Pomazanik Božji sa znakom koji se bio prikazao na nebu i zapovijedio neka načini lik znaka koji je bio vidio na nebu i neka se njime koristi kao ustukom protiv neprijateljskih napada.

Ono što zbunjuje, donekle i poražava, čitaoce Optacijanove zbirke jest proturječje. Proturječje koje bi se moglo opisati kao sukob između forme i sadržaja - točnije, između onoga što obećava virtuoznost pjesničke forme (koja, kako smo vidjeli, traži itekakav čitalački angažman) i što daje sadržaj samih pjesama. Većine proučavatelja antičke književnosti, naime, sadržaj se nije posebno dojmio. Što se ljepote tiče, Optacijan je ocijenjen kao pjesnik koji “nije dobar, a nije čak ni loš”; što se tiče istinitosti, nekoliko povijesnih podataka koji se iz tekstova mogu destilirati jedva da opravdavaju čitalački napor. Što ćemo onda s Optacijanom?

Kao što sam gore nagovijestio, oni koji su čitali Optacijanove pjesme, barem od Lucijana Müllera, priređivača Teubnerova izdanja 1877. nadalje, čitali su pjesme ili kao povijesnu, ili književnopovijesnu građu i spomenik, ili kao književnu umjetninu. S književnopovijesnog aspekta, zapažena je Optacijanova tehnika: 2005. J. Stephan Edwards pokazao je kako se književna djelatnost započeta kao skromna osobna razbibriga i imitacija postojećih grčkih konvencija tijekom vremena razvila do oblika koji impresionira svojom složenošću. S književnokritičkog aspekta, ako možemo tako reći, Optacijanova je virtuoznost - u ključu Beckettova Molloya – 1985. pročitana kao ludilo ili neuroza prognanika i kao tjeskobna reakcija na kompleks rimske književnosti kao “sekundarne” književnosti, trajno opterećene odnosom s velikom tradicijom. To će se opterećenje na sličan način realizirati u nešto kasnijim vergilijevskim centonima, “krparijama” Auzonija i Faltonije Probe, koji su bili djeca u doba nastanka Optacijanove zbirke.

Ponudio bih ovdje tumačenje koje se blago razlikuje od ovih osobnih, žanrovskih, i isključivo književnih pristupa, ali i od biografskog ili usko faktografskog čitanja Optacijanovih tekstova. Podsjetio bih - na ovom mjestu, smatram, posve umjesno - da je ključni trenutak Konstantinove vladavine obilježen onime što se, u izvještaju Optacijanova suvremenika Euzebija iz Cezareje, pokazuje kao vrlo gusta konstelacija znakova. Bez želje da se upuštamo u postmodernističke igre, promotrite slojeve Konstantinove vizije. Njemu se ukazuje prirodni fenomen koji oponaša kulturni znak - kombinaciju vojnog trofeja i kršćanskog križa - dodatno opremljen natpisom kojim se priroda, ili netko tko stoji iza prirode, obraća osobno Konstantinu. No Konstantin ne zna kako protumačiti tu pojavu; njezina je istinitost skrivena, i potreban je daljnji rad - kako Konstantin saznaje iz naknadne, noćne vizije - kojim se prirodni znak kulturnog znaka mora kulturnom djelatnošću imitirati. Bog čovjeku govori kroz prirodu koja oponaša ljudski način komunikacije; takvu komunikaciju čovjek mora prihvatiti, i sam oponašajući znak koji mu je pokazan. Sličnu višerazinsku, višeznačenjsku komunikaciju, koja traži meditativni napor dešifriranja, nude i Optacijanove pjesme, i u njih uložen napor oponašanja istine. Na kršćansko-alegorijski način taj napor jamči, čini mi se, da je ona dublja, u pjesmama skrivena, istina upravo ona arhetipska, ona prava.

Građa dostupna na internetu: ovdje.