“Okvir za pjesmarice” ujedno je “laboratorijski dnevnik” za humanističke eksperimente. Takav dnevnik za digitalnu humanistiku predlaže Willard McCarty (HUMANIST 22.098 falsification of process & its publication):

The computer, I realised, puts the researcher in something like an experimental situation, and looking back on the history of experimental science I could see that keeping a careful record of what one thinks is happening often proves useful if not crucial. So I looked around for descriptions of how to write a scientific laboratory report, combined it with admonitions on how to write papers in the humanities and produced a little document entitled, “How to write an essay-report”, which then went through revisions with the help of my colleagues here and is now distributed to our students. It has also informed our own marking criteria. (See http://www.kcl.ac.uk/schools/humanities/depts/cch/ug/courses/ for the document itself.)

Drugačija varijanta “humanističkog eksperimenta” predložena je na http://tada.mcmaster.ca/Main/NowAnalyzeThat (Geoffrey Rockwell i Stéfan Sinclair).

McCarty predlaže sljedeću strukturu “eseja-izvještaja”:

1. Uvod: definicija problema koji treba istražiti, u čemu je privlačnost problema, upotrebljene metode i očekivani rezultati. Sažetak postojećeg znanja o predmetu, iznošenje pretpostavki.
2. Metode i materijali: kako je i čime rad izveden. Druga osoba sličnog obrazovanja i sposobnosti morala bi, slijedeći opis, dobiti iste rezultate. (No, radi se o opisu, ne o skupu uputa.)
3. Rezultati: opis važnih kvalitativnih i kvantitativnih zapažanja.
4. Rasprava: tumačenje rezultata, njihovo vrednovanje: što znače rezultati za istraživani problem?
5. Zaključci: kako se rezultati odnose prema svijetu? Što se iz njih dalje može izvesti?
6. Referencije: po potrebi.

Probajmo slijediti ovu strukturu, da vidimo što će ispasti.