Kratki opis: Više od milenija, sve do polovice 19. stoljeća, latinski je bio ravnopravan jezik hrvatske književnosti. Dok se za tekstove koji su ostali u rukopisu ne može dati ni približna procjena jer ne postoji nacionalni rukopisni katalog, numerički odnos približno je jasan za tiskana djela. Usporedba temeljnih bibliografskih priručnika (Jurić : Kukuljević) pokazuje da su hrvatski autori do 1860. objavili tiskom gotovo dvostruko više naslova na latinskome nego na materinskom jeziku (5865:3000) Sve dosadanje spoznaje upućuju na to da se ozbiljan pomak u proučavanju hrvatske latinističke književnosti ne može očekivati na interpretacijama tekstova kakve nude repetitivni antologijski izbori ili zastarjela izdanja. Golem dio tiskane građe nije primjereno priređen; još je veći broj tekstova koji su do danas ostali u rukopisu, u domaćim ili inozemnim zbirkama. Program Mediaevalia et Neolatina Croatica temelji se na kritičkoj prezentaciji ključnih tekstova hrvatskoga latiniteta, koji se prvo pojavljuju u klasičnom, knjiškom obliku, a potom i kao dio mrežnoga korpusa hrvatskih latinista CAL (Croatiae auctores Latini). S obzirom na opseg i narav neizdane građe, jedna od najprečih zadaća u okviru programa jest širenje kruga istraživača sposobnih da samostalno priređuju latinske tekstove.
