Tijekom XV. st. humanistički se latinski proširio na sveučilišta, škole i dvorove Italije od Milana i Venecije do Rima i Napulja. Humanisti su profesori, političari, dvorjani, crkveni dostojanstvenici, učitelji: nalaze se na kulturno utjecajnim pozicijama i propagiraju svoje ideale.
Povezuju antičke studije s pisanjem latinske proze i poezije.
Usavršavanju klasicizma (pročišćavanju vokabulara i stila) pripomažu leksikografi i gramatičari — Lorenzo Valla, Joannes Tortellius, Niccolò Perotti, Guarino i Battista iz Verone, Gasparinus Barzizza.
Nositelji su talijanski profesori i diplomati, kao i strani studenti i posjetitelji (Ferrara, Bologna, Firenze).
Rani kontakt ostvaruju Istra, Dalmacija, Albanija. Odatle se humanistički latinski širi južnoslavenskim svijetom (s izuzetkom područja koja su zauzeli Osmanlije).
Ugarska: Petrus Paulus Vergerius senior (r. Kopar, 1370, u. Budim 1444); njegov je đak Ivan Vitez (ca. 1408–1472), govornik, prijatelj Eneje Silvija, poslao Jana Panonija u Guarinovu školu u Ferrari.
Vrhunac rane novolatinske književnosti u Ugarskoj: Matija Korvin (Hunyadi Mátyás / Corvin Mátyás, 23. veljače 1443 – 6 travnja 1490; kralj Ugarske 1458–1490).
Kod njega djeluju filozof i astronom Galeotto Marzio (Galeottus Martius) iz Narnija (ca. 1427/28 – 1494/97); Antonio de Bonfinis (1427–1502), autor prve humanističke povijesti Ugarske.
U Ugarskoj postoji i struja protivna humanizmu: srednjovjekovni latinitet. Primjer: Pelbartus a Temesvár, teolog i propovjednik, studira u Krakovu. Kanon Janus Dlugossius (1415–1480, u Italiji oko 1450) piše Annales seu Cronice inclyti Regni Poloniae, ali sve dok se (1496) ne pojavi Philippus Callimachus Experiens (1437–1497), izbjeglica iz Toskane, nema humanističke književnosti (PCE je član rimske Akademije Pomponija Leta). Slijede ga Paulus Crosnensis (ca 1475–1517) i drugi iz Krakova. Krakov privlači studente iz Poljske i Njemačke: Konrad Celtis (1. veljače 1459 – 4. veljače 1508) Amores I; Laurentius Corvinus, priručnik o latinskim stihovima).
Malo humanističkih utjecaja. Humanistički Napulj: Antonius Beccadelli, Il Panormita (1394–1471) osniva Akademiju, historiograf kralja Alfonsa V; naslijedio ga Joannes Jovianus Pontanus (Umbrija, 1426–1503): Academia Pontaniana: savršenstvo proze i poezije. Michele Marullo (1450–1500), Gabriele Altilio (1440–1484), Elysius Calentius (+ ca. 1503), Lorenzo Valla.
Srednjovjekovna Španjolska: nacionalno. Znanje latinskog slabo — otud Aelius Antonius Nebrissensis (1441–1522) u Italiji. Introductiones Latinae, gramatika (1481). Talijani u Kastilji: Lucius Marineus, Sicilijanac (1460–1526), u Salamanki 1486; Lombardijac Petrus Martyr Anglerius (1459–1526), Granada 1487: De Orbe Novo decades, o Americi.
Zima 1487/88: Cataldus, Sicilija u Lisabonu, učenik Filelfa (Bologna), pjesnik. Tajnik na dvoru, obrazuje princa, prevodi na latinski stare portugalske kronike. Zaslužan za nastanak novolatinskog pjesništva. Henricus Caiadus jedan od učenika (u Italiji 1494, uči pjesništvo kod Angela Poliziana, Filippa Beroalda st. u Bologni). Ekloge, Silvae.
Malo proze, slab odjek humanizma. Do jezuita u Španjolskoj nema ništa važno.
Avignon, Paris (Collège de Navarre, Kraljevska kancelarija): Jean Gerson (1363–1429) Pastorium Carmen 1385, Nicolas de Clamenges (ca. 1360–1440), 1394.
Raoul de Presles Musa (pr. 1380), Jean Muret De contemptu mortis (1388), Jean Lebègue / Blesus (1368–1457) Somnium. Ali nema talenata ravnih Petrarki ni Guarinu. Prava će se humanistička laitnska književnost razviti tek krajem XV. st. Thomas Basin (1412–1491), povjesničar, izrazito je srednjovjekovni (ni Bruni, ni Poggio, ni Valla). Vladaju teologija i skolastički stil.
Talijani u Lyonsu, Toulouseu, Parizu 1480–1490 su prvi humanisti: Philippus Beroaldus, Hieronymus Balbus, Faustus Andrelinus.
Brži napredak: Celtis et al. Talijani na sjeveru, studenti donose znanje i rukopise (Albrecht von Eyb iz Bamberga, Peter Luder i Samuel Karoch, lutajući pjesnici, Rudolf Agricola). U jednoj generaciji dolazi do potpunog preobražaja književnih standarda.
Talijanski humanisti dolaze: Poggio (1418–1422), Titus Livius de Frulovisiis, Guarinov učenik, 1436, itd. Neki preko Francuske i Nizozemske (Louvain, Bruges). Englezi putuju u Italiju, mnogi do Guarina. Lucubratiunculae Tiburtinae, Robert Flemming (1415?–1483), Tivoli 1473, radi za Pija II, Guarinov đak, prijatelj drugih tal. humanista.