Poganska književnost od početka 3. do sredine 6. stoljeća

Marcus Aurelius Olympius Nemesianus, Kartaga. Vraća se klasici, nasljeduje Vergilija. Očuvane četiri ekloge (i dva prijeporna fragmenta), prvih 325 stihova poučne pjesme o lovu. St. 63–75 te pjesme omogućuju da datiramo Nemezijanovo djelovanje u konac 3. st.

Didaktička tradicija: Gratije (Augustovo doba, Cynegetica), Vergilije (Georgica), Lukrecije (De rerum natura).

Bukolska tradicija: Vergilije (Ekloge, Georgike), Kalpurnije Sikul.

Posebno pažljivo priprema okvir ekloga: usp. pohvalu Bakha iz Panovih usta u trećoj e., čiji je uzor šesta Vergilijeva (gdje dva pastira vezuju zaspalog Silena, koji slobodu priskrbi obećavajući im slobodu). Slike Nemezijanove poezije imaju paralele u antičkoj likovnoj umjetnosti.

Primjer: Nem. ecl. 3

Objavljen 1982. Čuva se u Barceloni, potječe iz druge polovice 4. st. Sadrži 124 heksametra književne verzije mita o Alkestidi.

Primjer: Marcovich, Miroslav. 1984. Alcestis Barcinonensis. Illinois Classical Studies 9(1): 111-134.. Tekst (prir. Nosarti 1992)

Himan u predvečerje Venerine svetkovine (trohejski tetrametri). Datirana 2–4 st. (!). Izrazito poganskog karaktera. Situacija je fiktivna, radi se o svojevrsnoj ispovijedi vjere.

Primjer: Pervigilium Veneris

De concubitu Martis et Veneris, heksametarska pjesma očuvana samo u rukopisu Codex Salmasianus (7. st). To su ostaci zbirke Anthologia Latina (sastavljena u Africi, prva polovica 6. st). Datacija Repozijana: 2–6 st. (!). Tradicija: homerska epizoda (Od. 8, 266–366) kod Ovidija (Ars amatoria 2, 561–589; Metamorfoze 4, 169–189). Prizori poznati iz rimskog slikarstva (iscrpljeni ljubavnici, Kupidon se igra Marsovim oružjem).

Tekst

Decim Magno Auzonije (Decimus Magnus Ausonius), r. oko 310, Burdigala (danas Bordeaux). Obrazuje se najprije kod ujaka u Tolosi (danas Toulouse), u dodiru s dvorom cara Konstantina. Gramatičar i retoričar u Burdigali; učenik mu je Paulin od Burdigale, kasniji biskup Nole. Valentinijan I. odredio je Auzonija 364. za odgojitelja sina Gracijana, kasnijega cara Gracijana I, na dvoru u Treveri (Trier). Postiže visoke dužnosti, ali se po Gracijanovu ubojstvu (383) vraća u Burdigalu. Korespondencija uključuje polemiku s Paulinom. Umro 393/394.

Ovladao tradicionalnim književnim formama; prevladavaju poganski, ali ima i kršćanskih elemenata.

Zbirka sadrži 28 cjelina:

• tri Praefationes, elegijski distisi; Ephemeris (“Dnevnik”, id est totius diei negotium); tri zbirke epigrama u različitim metrima: Parentalia (žrtve za mrtve roditelje i članove obitelji); Commemoratio professorum Burdigalensium (sjećanje na lokalne profesore); Epitaphia heroum qui bello Troico interfuerunt.
• Genethliacos ad Ausonium nepotem (rođendanski pozdrav nećaku), Liber protrepticus ad nepotem (nagovor na obrazovanje).
• Precationes (molitve Auzonija kao konzula, prožete poganskim predodžbama), Versus paschales (uskršnji stihovi kao izraz odanosti caru).
• Oratio consulis Ausonii versibus rhopalicis (molitva u ropalskim stihovima: heksametri počinju jednosložnom riječju, broj slogova raste u svakoj sljedećoj riječi: Spes deus aeternae stationis conciliator).
• Epicedion in patrem, tužaljka za ocem, fiktivno postavljena pod očev kip (otac sam govori u elegijskim distisima).
• De herediolo, po vlastitom iskazu — u Lucilijevu stilu; o naslijeđenom posjedu.
• Eclogarum liber (antičke obrazovne mudrosti).
• Cupido cruciatus, erotska poezija.
• De Bissula pjesme alamanskoj djevojci Bisuli, povodom pohoda Valentinijana I. na Alamane, kad je Auzonije djevojku dobio kao dio ratnog plijena.
• Technopaegnion (umjetnička igra): na kraju heksametara stoji jednosložna riječ.
• Ludus septem sapientium (nastup sedam mudraca u kazalištu)
• Griphus ternarii numeri: zagonetke o broju tri, poganska religija, rimski državni ustroj, svakodnevni život. Poanta je Sveto Trojstvo.
• Cento nuptialis, “svadbena krparija” od dijelova Vergilijevih stihova, pjesničko natjecanje s carom Valentinijanom. Sukob uzvišenih izričaja, poznatih iz škole, s frivolnim sadržajem.
• Mosella, epilij.
• Ordo urbium nobilium, o 20 velikih gradova Carstva (polovica stihova posvećena galskima, posebno Narboni i Burdigali).
• De XII Caesaribus per Suetonium Tranquillum scriptis, svaki po dva distiha.
• Zbirka svih rimskih konzula, nepotpuno očuvana, uz izračun broja godina od osnutka Rima do Auzonijeva konzulata.
• Gratiarum actio ad Gratianum imperatorem pro consulatu, panegirik.
• Epistularum liber, pisma u prozi i stihu.
• Epigrammata de diversis rebus, prepjevi grčkih epigrama iz Anthologia Palatina.
• pohvala pjesnika notaru (pisaru), Periochae Homeri Iliadis et Odysseae.

Suvremenici (Simah, Paulin, Teodozije) smatraju Auzonija ravnim pjesnicima Augustova doba. Temeljito poznaje antičku književnost.

Primjer: Auson. II. Ephemeris 1, Cento nuptialis 7, Mos. 150--199.

Claudius Claudianus, r. u Aleksandriji oko 370, poput Amijana Marcelina dolazi u Rim (394) iz grčkoga dijela Carstva. Od grčkog dijela opusa sačuvani samo ulomci (Gigantomahija). 395: Panegyricus za konzule Olibrija i Probina; 396 panegirik za treći Honorijev konzulat (izveden u Mediolanu, na carskom dvoru). Po Teodozijevoj smrti (395) Klaudijan postaje Stilihonov propagandist, napada njegove protivnike iz istočnog dijela Carstva (Rufina, Eutropija): In Rufinum, In Gildonem, In Eutropium, De consulatu Stilichonis, Bellum Goticum, panegirici za Honorijev četvrti i šesti konzulat (397–404). Dobiva visoke državne počasti (usp. CIL 6, 1710). Kasnije se o njemu ništa ne zna.

Pjesma 32 je De salvatore, ali gradi na tradiciji poganskog epa, mitologije, panegirika. Tradicionalna epika: De raptu Proserpinae.

De reditu suo ili Iter Gallicum, djelo i jedini izvor podataka o autoru. Porijeklom iz okolice Tolose, ugledna obitelj, 414. bio prefekt grada Rima, 417. vratio se u Galiju. Sačuvane knj. 1 (644 stiha), početak knj. 2 (68 stihova). Tradicija: Horacije, Iter Brundisinum, Ovidije Tristia 1, 10, Auzonije Mosella.

Primjer: Rut. Nam. 1, 47--164.