Jedna digitalna zbirka latinskih tekstova (LLT, Brepolis) obuhvaća 60 milijuna riječi, 3100 djela, 950 autora.
Druga digitalna zbirka latinskih poganskih autora (PHI, Packard Humanities Institute) ima 7 milijuna riječi, 800 djela, 350 autora.
Porijeklom iz ugledne plemićke obitelji grada Rima, obraćene na kršćanstvo. R. 333/334 ili 339/340 u Treveru (Trier), dok mu je otac bio praefectus praetorio Galliarum, obavljajući jednu od najviših dužnosti Rimskoga Carstva.
U Rimu je Ambrozije stekao obimno, prvenstveno retoričko obrazovanje i temeljito poznavanje grčkog. U državnoj službi bio je advocatus u Sirmiju (Sremska Mitrovica), oko 370. postao je consularis Liguriae et Aemiliae, upravitelj sjeverne Italije; sjedište mu je bilo u Mediolanu (Milano). 374. umro je Auksencije, biskup Mediolana, došlo je do sukoba radi nasljeđivanja (Crkvu razdire sukob arijanaca i pobornika Nicejskog vjerovanja). Ambrozije se pokušao umiješati po službenoj dužnosti; sukobljene su ga strane izabrale za biskupa, premda još nije bio kršten. Primjer visokog državnog dužnosnika, vrhunski obrazovanog, koji postaje biskup jesu i npr. Sinesije iz Kirene, Sidonije Apolinar.
Auzonije se borio za jedinstvo katoličke crkve (na osnovi Nicejskog vjerovanja) i neovisnost o državnoj vlasti. 384. se suprotstavio Simahu, prefektu grada Rima, koji je od cara Valentinijana II. tražio ponovno postavljanje oltara Viktorije u zgradi rimskog senata.
385/86 borio se protiv arijanstva (na poticaj carice majke Justine od carskog su dvora zatražili arijansku crkvu i biskupa u Mediolanu); Ambrozije se oslanjao na podršku širokih slojeva kršćanskog stanovništva; pritom su kršćani pjevali crkvene himne, koje je Ambrozije uveo po grčkom uzoru.
Napokon je 390. Ambrozije primorao moćnog cara Teodozija I. na javnu pokoru u crkvi (Teodozije je naredio pokolj tisuća ljudi u Tesalonici zbog pobune).
Ambrozije je umro 397; po njegovoj je smrti njegov tajnik Paulin, na Augustinov poticaj, sastavio Vita S. Ambrosii.
Ambrozijeva djela: tumačenja Biblije, nastala iz propovijedi; Stari zavjet tumači, po uzoru na grčke teologe, alegorijski i tipološki. Od moralističkih spisa ističe se De officiis, u izravnoj paraleli s istoimenim Ciceronovim spisom. Sastavio je još djela za obrazovanje katekumena, nekoliko govora, očuvano je 90 pisama.
Aurelius Prudentius Clemens, r. 348, Caesaraugusta (Saragossa) u bogatoj kršćanskoj obitelji. Odvjetnik, obavljao visoke državne dužnosti, dospio u blizinu cara Teodozija I. S 57 godina odrekao se svih dužnosti i odlučio hvaliti Boga (već je napisao nekoliko očuvanih pjesama). Umro nakon 405, kao najveći kršćanski pjesnik antike.
Djelo obuhvaća preko 10.000 stihova. Dvije skupine: lirske pjesme, u više od 18 metara: Cathemerinon liber, himni; Peristephanon liber, pjesme u slavu mučenika. Poučne pjesme u heksametrima: Apotheosis, o Trojstvu i Kristu; Hamartigenia, o nastanku zla; Psychomachia, alegorijski ep (imao središnje mjesto u zbirci); Contra Symmachum, kršćansko tumačenje Rima; Dittochaeon (“dvostruka duhovna hrana”): 48 ili 49 četverostiha, komentari slika s prizorima iz Starog i Novog zavjeta.
Prihvaća tradicionalno pogansko obrazovanje, njegove oblike izražavanja, poglede, vrijednosti, slično kao Paulin iz Nole, Sidonije Apolinar, Augustin.
Primjer: Prud.