Prva svjedočanstva kršćanske latinske književnosti su latinski prijevodi Septuaginte i Novog zavjeta. Tekst prvobitno nije bio jedinstven; ovi se prijevodi rekonstruiraju iz citata u spisima crkvenih otaca (npr. Tertulijana i Ciprijana). Većina prijevoda potječe iz Afrike. Današnji latinski tekst Biblije (Vulgata) zasniva se u osnovi na Jeronimovu prijevodu.
Jednostavnost prvih prijevoda uvjetovana je doslovnim prevođenjem s grčkog. Uočavamo i riječi i fraze koji pripadaju vulgarnom latinitetu; Jeronim će se truditi da tekst približi klasičnim uzusima.
Primjer: Gen. 3
Prvi kršćanski mučenik bio je Stephanus (Stjepan). Rimska je država kršćane progonila od Nerona (64. po Kr.), preko Trajana, do cara Decija (249/250), koji je proveo prvi sustavni progon; drugi je proveo Valerijan (257/258), a treći, najopsežniji i najbrutalniji, Dioklecijan; nastavili su ga sljedeći carevi (303–313). Preokret je došao s Galerijevim ediktom o toleranciji (311), koji su u Milanu potvrdili i proširili Licinije i Konstantin (313). Konstantin je kršćanskim crkvama dao iste privilegije kao poganskim kultovima; u kršćanstvu je prepoznata moć koja može konsolidirati Carstvo. Julijan Apostata (362–363) nanio je Crkvi samo materijalne štete.
Muka Skilićana, izvještaj o smrti kršćana iz Scilija (Scillium), blizu Kartage, u sjevernoj Africi, prvi je kršćanski spis na latinskom koji se može datirati (180). To je primjer acta (zapisnici, protokoli); prvi su izvještaji o mučeništvima na grčkom, potječu iz polovine 2. st. (npr. martirij Polikarpa iz Smirne).
Primjer: Passio Sanctorum Scillitanorum
Quintus Septimius Florens Tertullianus r. oko 160. u Kartagi. Otac mu je bio poganin, rimski centurion. Tertulijan je obrazovan retorički i pravno; znao je i grčki. Radio je u Rimu kao odvjetnik; ne zna se kad je postao kršćanin. Po povratku u Kartagu piše o kršćanskim temama; očuvan 31 spis. U sektu montanista prešao 207. (nastala u Frigiji, osn. Montan, polovicom 2. st; proročice Priska i Maksimila; sekta je vrlo asketska). Kasnije je Tertulijan osnovao vlastitu sektu, tertulijaniste. Umro 220.
Spisi su polemički. Najpoznatiji: Apologeticum, 197: obrana kršćana od napada i kritika Židova i pogana (primjer su takvoga žanra Židovske starine Josipa Flavija iz 93/94; grčki apologet kršćanstva je Justin iz Flavije Neapolis u Palestini, philosophus et martyr, mučen 165).
Apologeticum ima formu sudskog govora (fiktivno).
Primjer: Tert. apol.
Poput Tertulijana, Ciprijana i Laktancija i Minucije Feliks potječe iz Sjeverne Afrike, bio je odvjetnik u Rimu. Dijalog Octavius (Oktavije) nastao je oko 200, nakon Tertulijanova Apologeticum. Minucije piše u stilu Cicerona, obraća se obrazovanim čitaocima.
Primjer: Min. Fel. 2, 4
Thascius Caecilius Cyprianus rođen je nakon 200, vjerojatno u Kartagi. Obrazovan je kao retor. Oko 246. obratio se na kršćanstvo, od 248/249 bio je biskup Kartage. Za progona pod Decijem (250) skrivao se u blizini Kartage; po koncu progona zalagao se da lapsi budu primljeni natrag u zajednicu tek nakon primjerenih teških pokora; prihvat takvih posrnulih bio je ispit biskupske moći: habere non potest deum patrem, qui ecclesiam non habet matrem. Ali odbio je i zatjev da biskup Rima bude u ovom pitanju najutjecajniji. Ciprijan je umro mučeničkom smrću 14. rujna 258, za Valerijanova progona (usp. Acta proconsularia Cypriani). Autor je opsežnog opusa koji se bavi unutarnjim pitanjima Crkve. Piše jednostavno, želi da ga svi razumiju.
Primjer: Cypr. De bono patientiae 3