Razvoj refleksije o književnosti u Rimu od III. st. pr. Kr. do kasnoga Carstva. Grčko nasljeđe (Platon, Aristotel, peripatetička škola, stoici). Uzgredna književnokritička očitovanja u djelima autora III. i II. st. pr. Kr. Redukcija književnoznanstvenih interesa na specijalističko područje retorike u Rimu potkraj republike. Dominacija stilističkih doktrina u kojima središnje mjesto zauzimaju teorije figuralnoga ukrasa (Rhetorica ad Herennium, Ciceronov Orator i De oratore). Horacijeva Ars poetica i njezina recepcijska sudbina. Kvintilijan kao književni kritičar i književni povjesničar. Interpretativni obrasci kasne antike (Donat, Servije, Priscijan).
a) obvezatna: Kvintilijan Institutio oratoria X (bilo koje izdanje izvornika /npr. CD-ROM PHI 5.3; Latin Library http://www.thelatinlibrary.com/); tekstovi podijeljeni na kolegiju; jedan naslov iz popisa dopunske literature (vidi b).
b) dopunska: G. A. Kennedy (ur.) History of Literary Criticism, sv. 1: Classical Criticism, Cambridge etc. 1989; G. M. A. Grube, The Greek and Roman Critics, Indianapolis, 1995; D. Novaković, Stilska dimenzija figura u antičkoj retoričkoj tradiciji, u zborniku Tropi i figure. Ur. Živa Benčić i Dunja Fališevac, Zagreb 1995., str. 11-51.
Uočavanje rimskoga udjela u antičkoj književnoznanstvenoj ostavštini; upoznavanje s ključnim tehničkim terminima, osobito na području tropa i figura; poticanje studenata na prosudbu o dosegu i ograničenjima antičke stilistike.