Napišite vlastite varijante dva od ponuđena četiri teksta. Vlastita je varijanta ona u kojoj sadržaj teksta ostaje isti, ali riječi, sintaksu, registar itd. na neki način mijenjate.
Moja predviđanja o tome kako će proteći prestojeći sobni koncert ponešto su se kolebala. Uz neupitno pozitivne predosjećaje pomalo se javljala i bojazan neće li ponovni susret sa skladateljem ispasti onako kao kad se nakon mnogo godina susretnemo s ljudima koji su nam u nekom već zaključenom životnom poglavlju — na primjer, u školi ili u vojsci — bili bliski i dragi: sjedili smo uz vino, smijali se, tapšali po ramenu i vjerovali u dugo prijateljstvo, a sada nam se osoba čini nezanimljiva i daleka te s naporom nalazimo teme za razgovor.
Prosjedivši sa svojom staricom bakom (prije njenog odlaska u Pariz) nekoliko stotina sumračja, živio sam zaronjen u njen svijet cehovskopatrijarhalnih slika, sazdanih na podlozi egipatskog sanovnika i stoljetnog kalendara. Ona je bila vjere “katoličànske” i riječ “lutoran” poprimala bi u njenim ustima prizvuk psovke, još više od toga, pravog surovog prokletstva, a kad bi se vratila sa rane jutarnje tihe mise fratarske (to je bila njena najmilija crkva), njen pozdrav bio bi uvijek jedan te isti: “Bog daj del svete maše, dete moje! Sinek moj zlatni!”
To sve ide iz života. Ja mislim da mi živimo u strašnom stoljeću. Meni se srednji vijek danas čini nedostižnim. I inače su nas o njemu krivo učili. To je jedno od najsvjetlijih razdoblja. Kamo sreće da smo u srednjem vijeku. Meni se ovo naše stoljeće čini najmračnijim. To je stoljeće velikih diktatura, stoljeće potpune kvantifikacije čovjeka. Ne spaljuju se više samo vještice; odmah se uništavaju milijuni ljudi. Čovjek je postao mrav. Politika je preuzela ulogu sudbine. Ona se nametnula životu. Ona se počela uvlačiti u najintimnije pore života.
Po kršu bez sjene vidjeh nositi žene dva sata hoda na leđima preko gore puno vedro vina, a kad idu prazne, pletu putem čarape da ne gube vrijeme. Svaki pedalj nezahvalne zemlje treba tu oteti kamenu, i krpe zemlje od dva kvadratna metra ograđene su teškim vapnencem. Pa ipak, tu nema sirotinje, i svak ima bolju kuću od slavonskog nehajnog gavana. Prostituciji ni traga, a svijet je tako štedljiv te si od usta otkida i ne jede, pa je primorska kuhinja i za mene što baš nisam izješan i sladokusan, spartanska juha.