Prostor književne antike, ljetni semestar 2012/23
Homer, za usporedbu
Antički roman: Dafnis i Hloja, Petronijev Satirikon
Vrijeme bez književnosti: 235–284, od pada dinastije Severa do uspostave apsolutističke monarhije (Dioklecijan i dr.)
(17. srpnja 180. p. Kr.)
1. U godini kada su konzuli bili Prezent (po drugi put) i Klaudijan, na dan 17. srpnja, u Kartagi, u sudnicu su privedeni Sperat, Nartzal, Citin, Sekunda, Vestija.
Prokonzul Saturnin reče: “Možete zadobiti oprost gospodina cara našega, ako li se zdravu duhu vratite.”
2. Sperat reče: “Nikad mi nismo zlo radili, nikad mrvu zla počinili; nikad nismo ni o čem zlo govorili, nego i zlo trpeći, mi smo bili zahvalni; zbog toga svog cara štujemo.”
3. Prokonzul Saturnin reče: “I mi smo vjernici, i jednostavna je vjera naša, i prisežemo srećom gospodina cara našega,3 i za zdravlje njegovo žrtvujemo, a tako i vi također morate uraditi.”
4. Sperat reče: “Ako za me uši svoje otvoriš, otkrit ću ti otajstvo jednostavnosti.”
5. Saturnin reče: “Moje uši slušati neće tvoje zle riječi o našim svetinjama; nego radije prisegni srećom gospodina cara našega.”
6. Sperat reče: “Ja ne poznam vlast ovoga svijeta; nego više služim onom Bogu, kojeg nitko od ljudi ne vidje, niti ga ovim očima može vidjeti. Krao nisam; nego, ako kupim, porez plaćam; poznam Gospodina svojega, kralja nad kraljevima i cara nad svim narodima.”
7. Prokonzul Saturnin reče ostalima: “Prestanite biti toga vjerovanja.”
Sperat reče: “Zlo je vjerovanje čovjeka ubiti, lažno svjedočanstvo reći.”
8. Prokonzul Saturnin reče: “Nemojte biti sudionici ove ludosti.”
Citin reče: “Nemamo drugoga da ga se bojimo, nego Gospodina, Boga našega, koji je na nebesima.”
9. Donata reče: “Čast caru kao caru, a strah Bogu.”
Vestija reče: “Ja sam kršćanka.”
Sekunda reče: “Šta sam, to i oću biti.”
10. Prokonzul Saturnin reče Speratu: “Ustraješ li u tome da si kršćanin?”
Sperat odgovori: “Ja sam kršćanin.” I svi se s njime složiše.
11. Prokonzul Saturnin reče: “Želite li vremena za razmišljanje?”
Sperat reče: “Nema se što razmišljati o tako ispravnoj stvari.”
12. Prokonzul Saturnin reče: “Što je u vašem kovčegu?”
Sperat reče: “Knjige i poslanice Pavla, pravedna čovjeka.”
13. Prokonzul Saturnin reče: “Imate rok od trideset dana, i razmislite, sjetite se!”
Sperat ponovi: “Ja sam kršćanin.” I svi se složiše s njime.
14. Prokonzul Saturnin pročita presudu s pločice: “Sperat, Nartzal, Citin, Donat, Vestija, Sekunda i ostali, priznavši da žive po kršćanskim običajima, premda im je pružena mogućnost da se vrate rimskim običajima, tvrdoglavo ostaše pri svome; odlučeno je da se mačem kazne.”
15. Sperat reče: “Bogu zahvaljujemo.”
Nartzal reče: “Danas smo mučenici na nebesima. Bogu hvala.”
16. Prokonzul Saturnin zapovjedi da se preko glasnika objavi: “Zapovjedio sam da se pogube Sperat, Nartzal, Citin, Veturije, Feliks, Akvilin, Letancije, Januarija, Generosa, Vestija, Donata i Sekunda.”
17. Svi skupa rekoše: “Bogu hvala.”
I odmah bjehu pogubljeni u ime Kristovo. Amen.
Biblija: Pavlove poslanice, Markovo evanđelje
Augustin (354–430), Ispovijesti (397–398; prev. Stjepan Hosu)