Historia vero testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis, qua voce alia nisi oratoris immortalitati commendatur?
(Cic. de or. 2, 36)
Titus Livius, 59.–17. po Kr. Od 27/25 pr. Kr.: Ab urbe condita libri CXLII. Sačuvana prva dekada (1–10, do Samnitskog rata i 293. pr. Kr), treća i četvrta (knjige 21–45, Drugi punski rat do rata s Makedonijom, 218–167 pr. Kr). Ostalo poznato u ulomcima (Ciceronova smrt i ocjena njegove ličnosti kod Seneke Starijeg), periohama (III.–IV. st. po Kr)¸ i izvacima.
Livijev je pristup analistički, za razliku od monografskog Salustijeva. Sve opširnije pripovijeda kako se bliži vlastitom vremenu: et legentium plerisque haud dubito quin primae origines proximaque originibus minus praebitura voluptatis sint, festinantibus ad haec nova.
non exornatores rerum, sed tantum modo narratores fuerunt
(Cic. de or. 2, 54)
Liv. 21, 1
[1] In parte operis mei licet mihi praefari, quod in principio summae totius professi plerique sunt rerum scriptores, bellum maxime omnium memorabile quae unquam gesta sint me scripturum, quod Hannibale duce Carthaginienses cum populo Romano gessere. Nam neque ualidiores opibus ullae inter se ciuitates gentesque contulerunt arma neque his ipsis tantum unquam uirium aut roboris fuit; et haud ignotas belli artes inter sese sed expertas primo Punico conferebant bello, et adeo uaria fortuna belli ancepsque Mars fuit ut propius periculum fuerint qui uicerunt. Odiis etiam prope maioribus certarunt quam uiribus, Romanis indignantibus quod uictoribus uicti ultro inferrent arma, Poenis quod superbe auareque crederent imperitatum uictis esse.
Pompeius Trogus. Historiae Philippicae, lib. XLIV, nakon 19. pr. Kr. — Poznato samo iz Justinovih izvadaka (III. st. po Kr)
Trog je rimski građanin (civis Romanus) iz Galije. Oslanja se na helenističke povjesničare, pripovijeda opću povijest, za razliku od Livija.
Seneka Stariji (otac Seneke Filozofa), r. u Kordubi u Hispaniji oko 50. pr. Kr, ekvit; živio možda do Kaliguline vladavine, umro prije sinova progonstva 41. po Kr.
Sjećanja na školske vježbe, zapisana potkraj života (možda koncem Tiberijeva principata)
Declamationes: vježba u školi retorike. Retorika se odvaja od političke i sudske prakse: fiktivne, romantične teme, birane jer su neobične (efektno kod publike).
Dvije konkretnije vrste: Controversiae (sudski govori; pet knjiga i izvaci), Suasoriae (deliberativni govori; jedna knjiga, sedam govora).
Efekt: dojam važniji od uvjeravanja publike. Colores su formalni efekti karakteristični za azijanističku retoriku.
Vitruvije: Vitruvius Pollio (c. 33. pr. Kr), De architectura libri X.
Nakon što ga je August umirovio, piše knjigu.
Posvećeno Augustu. L. I: obrazovanje, estetika, podjela arhitekture i urbanizma; l. II građevni materijali; l. III–IV hramovi; l. V javne zgrade; l. VI–VII privatne kuće i interijeri; l. VIII vodovodi; l. IX astronomija, satovi; l. X strojevi.
Važan u renesansi.
Usp. Mehanizam iz Antikitere, stara izdanja Vitruvija, jedno izdanje iz 1523. (ilustrirano).