Plautus, Menaechmi (a. 200 a. Chr. n.), 230–241

sed quaeso, quam ob rem nunc Epidamnum venimus?
an quasi mare omnis circumimus insulas?

Menaechmus
Fratrem quaesitum geminum germanum meum.

Messenio
Nam quid modi futurum est illum quaerere?
hic annus sextust postquam ei reí operam damus.
Histros, Hispanos, Massiliensis, Hilurios,
mare superum omne Graeciamque exoticam
orasque Italicas omnis, qua adgreditur mare,
sumus círcumvecti. sí acum, credo, quaereres,
acum invenisses, si appareret, iam diu.
hominem inter vivos quaeritamus mortuom;
nam invenissemus iam diu, si viveret.

Eusebius Sophronius Hieronymus, De viris illustribus (a. 392 a. D.), c. 135

Hieronymus, patre Eusebio natus, oppido Stridonis, quod, a Gothis eversum, Dalmatiae quondam Pannoniaeque confinium fuit, usque in praesentem annum, id est, Theodosii principis decimum quartum, haec scripsi: Vitam Pauli monachi, Epistolarum ad diversos librum unum, ad Heliodorum Exhortatoriam, Altercationem Luciferiani et Orthodoxi, Chronicon omnimodae historiae; in Ieremiam et in Ezechiel Homilias Origenis viginti octo, quas de Graeco in Latinum verti; de Seraphim, de Osanna, et de frugi et luxurioso filiis; de tribus Quaestionibus legis veteris, homilias in Cantica canticorum duas, adversus Helvidium de virginitate Mariae perpetua, ad Eustochium de virginitate servanda, ad Marcellam Epistolarum librum unum, Consolatoriam de morte filiae ad Paulam, in Epistolam Pauli ad Galatas Commentariorum libros tres, item in Epistolam ad Ephesios libros tres, in Epistolam ad Titum librum unum, in Epistolam ad Philemonem librum unum, in Ecclesiasten Commentarios, Quaestionum Hebraicarum in genesim librum unum, de Locis librum unum, Hebraicorum nominum librum unum, de Spiritu sancto Didymi, quem in Latinum transtuli, librum unum; in Lucam homilias triginta novem; in Psalmos, a decimo uqsue ad decimum sextum, tractatus septem; Malchi, captivi monachi, Vitam, et beati Hilarionis. Novum Testamentum Graece fidei reddidi, Vetus iuxta Hebraicam transtuli; Epistolarum autem ad Paulam et Eustochium, quia quotidie scribuntur, incertus est numerus.

Marko Marulić, Judita (1501–1522), Istorija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah

Nabukodonosor, kralj od Babilonije i od Asirije, daržeći tad grad Ninive, pobi Arfaksata, kralja od Medi, kon rike Eufrata. Posla k mejašnikom svojim da se podlože njemu. Podložit se ne htiše. Odpravi s vojskom svoga vojvodu Oloferna ki, kuda projde, sve obuja. Pride napokon u zemlju israelsku. Bi velik strah po svoj zemlji. U Jerosolim činiše mnoga ponižen'ja i posvetilišća, Bogu se priporučujući. On podstupi Betuliju, odvrati vodu ka u grad teciše, zdence pridgradske čini čuvati. Akiora, vojvodu svoga od Amoniti, jer reče da neće moći Židove svojevati ako ne budu zgrišili Bogu svomu, vezana čini popeljati i pridati Betulijanom, obitući se zajedno s njimi ga zgubiti. Nesta vode u gradu, htihu se pridati. Ozija, knez od grada, moli jih da bi još čekali pet dan pomoći Božje. Judita, udovica sveta i plemenita, kara jih da bihu Bogu roke postavili. Sama onuj noć moli se Bogu, ureši se, pojde s rabom svojom Abrom ka Olofernu i nakon četvartoga dne, kad on pijan zaspa, odkla mu glavu nožem njegovim, stavi ju na grad, vojske se pristrašiše, grajane ih tiraše, biše, odriše, bogati se vratiše.

Miro Gavran, Judita (2001; anonimni autor prepričao 2007)

U gradu Betuliji živjela je žena koja je svojim junačkim djelom izbavila Betuljane od pogibelji, a zvala se Judita. Već u djetinjstvu je bila drukčija od ostale djece: doimala se starijom i zrelijom, stoga nije imala prijatelje. Svi su smatrali da je izabrana za ostvarenje nekakvog Božjeg nauma. U dobi od dvanaest godina prvi puta se zaljubila i poželjela udati za momka Eliaba, no otac joj nije dopustio, jer joj je on već našao muža, bogatog mladića Manašea. Ona se, naravno, nije htjela udati, no, morala je, kao dobra kršćanka. Već na početku braka Manaše ju je zvjerski uzimao, na silu, tako da je bila sretna kada je napokon umro. No osjetila se krivom zbog toga i što mu nije rodila dijete pa ga je žalila dvije godine.

Kada su kralj Nabukodonozor i njegov vojskovođa, najpoznatiji i najjači na svijetu, Holoferno zaprijetili da će osvojiti Betuliju, veliki svećenik Joakim i gradski poglavar Ozija zamoliše Juditu da ih svojom ljepotom i ženstvenošću izbavi od pogibelji. Ona u početku nije pristala, no shvatila je da je to njen, na neki način, zadatak te pristane i kazuje im da će u roku od pet dana ubiti Holoferna. Ona i njena sluškinja Šua odlaze u Holofernov tabor. Govori Holofernu da su ju prognali iz Betulije i pita ga za dopuštenje da ostane kod njega dok on ne pokori grad i on joj dopušta. Holoferno joj već drugi dan iskazuje naklonost, ljubav, te oni tu večer postadoše jedno. Judita je prvi puta doživjela užitak za koji je mislila da ga samo muškarci osjete, a da žena umre ne znajući kakav je to užitak. Ona ga zavolje. To su ponovili i treću noć. No četvrti dan Holoferno kazuje Juditi da je u tabor došao jedan mladić, Betuljanin, i da je rekao sve o Juditinom zadatku, no da ga je ubio, jer ne voli izdajice naroda. Kazuje joj i to da ne može zamisliti život bez nje te da ga ona bolje ubije nego da ju on izgubi. I tu noć provedu zajedno. No, ujutro mu Judita teškom mukom, boreći se sa samom sobom, odrubi glavu i ode natrag u Betuliju.

Katalonska vlada je začasno prekinila svojo kampanjo za referendum o neodvisnosti Katalonije, da bi spoštovala špansko zakonodajo.

Kampanjo za referendum je katalonska vlada sprožila, potem ko je predsednik katalonske vlade Artur Mas v soboto razpisal posvetovalni referendum o neodvisnosti Katalonije za 9. november. Zdaj je kampanjo začasno prekinila, da bi zadostila pravilom španske zakonodaje.

Каталуня се отказва от референдума за независимост, твърдят испански медии

Лидерът на испанската автономна област Каталуня ще отмени референдума за независимост на областта от Испания, планиран за 9 ноември, и вместо това ще търси алтернативни начини да се допита до мнението на каталонците чрез други механизми, предаде “Ройтерс”, цитирайки испански медии.

omnes tum fere, qui nec extra urbem hanc vixerant neque eos aliqua barbaries domestica infuscaverat, recte loquebantur. Sed hanc certe rem deteriorem vetustas fecit et Romae et in Graecia. Confluxerunt enim et Athenas et in hanc urbem multi inquinate loquentes ex diversis locis.

Cic. Brutus 258

Tabulae Iguvinae (Gubbio, 400. a. Chr. n. – 90. a. Chr. n.)

PUSVERES: TREPLANES: TREF SIF: KUMIAF: FEITU:
TREBE: IUVIE: UKRIPER: FISIU: TUTAPER: IKUVINA:

post portam Trebulanam tris sues gravidas facito
Trebo Iuvio pro arce Fisia pro civitate Iguvina

Cumanis eo anno petentibus permissum, ut publice Latine loquerentur et praeconibus Latine uendendi ius esset.

Liv. 40, 42 (a. 180 a. Chr. n)