Nositelj i izvođač: dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
uto 09:30-10:15 dvorana A208 - predavanje
uto 10:15-11:45 dvorana A208 - seminar
Ispit: pismeni (60 minuta) i usmeni (30 minuta)
Sadržaj: Zahvaljujući blizini Italije, prvi humanistički impulsi počinju se na hrvatskoj obali Jadrana javljati već u ranim desetljećima XV. stoljeća. Zanimanje za starinu očituje se isprva u prepisivanju klasičnih latinskih tekstova i tumačenju antičkih natpisa. Sredinom XV. stoljeća humanistički odgojni i obrazovni ideali dobivaju i jasne žanrovske obrise, pa se zapažena djela počinju javljati u svih pet tradicionalnih područja studia humanitatis: pjesništvu (ep, elegija, epigram), retorici (epideiktičko govorništvo, propovijedi, Antiturcica), historiografiji (memoarska proza, monografski prikazi, zavičajna i nacionalna povijest), jezikoslovlju (gramatike, rječnici, komentari) i moralnoj filozofiji. U XVII. stoljeću gramatička i stilska razina latinske produkcije vidljivo se podižu, ponajviše zahvaljujući unificiranom obrazovnom sustavu kojim dominira isusovačka Ratio studiorum, dok se tematski raspon vidljivo suzuje. Protureformacijsko gibanje snažno potiče pismenost na narodnom jeziku i tako narušava prevlast latinskoga kao književnog medija. U »galantnom« XVIII. st. hrvatski latinitet doseže – poslije dvaju humanističkih stoljeća – svoj drugi vrhunac, to uočljiviji jer istodobno u većem dijelu Europe latinski nepovratno nestaje iz književne uporabe. Najistaknutije su figure dubrovački isusovci ili isusovački đaci, koji često djeluju izvan domovine. U latinitetu XIX. stoljeća prevladava prigodno pjesništvo; iako je riječ o kratkim sastavcima, nerijetko skromna dosega, o jačini te produkcije svjedoči činjenica da je u prvoj polovici XIX. stoljeća tiskano više samostalnih naslova latinske poezije nego u cijelom prethodnom razdoblju, od izuma tiskarstva do 1800.
Literatura:
a) obavezna: Izbor 1200 stihova iz djela Jana Panonija, Karla Pucića, Jurja Šižgorića, Marka Marulića, Ilije Crijevića, Ludovika Paskalića, Rajmunda Kunića, Đure Ferića, Džona Rastića) te 40 stranica proze iz djela Nikole Modruškog, Marka Marulića, Ludovika Crijevića, Antuna Vrančića, Marka Antonija de Dominisa, Ivana Derkosa (tekstovi se dijele na kolegiju); D. Novaković, Hrvatska novolatinska književnost od 15. do 17. stoljeća, u zborniku: Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata, ur. F. Ferluga Petronio, Udine 1999, str. 165-176; P. Knezović, Hrvatski latinisti 18. i 19. stoljeća, ibid., str. 178-189; D. Novaković, »Hrvatski latinizam u XVII. stoljeću«, u knjizi: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, sv. III, gl. ur. I. Supičić, ur. I. Golub, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Školska knjiga, Zagreb 2003. [2004], 551-563; dva naslova iz popisa dopunske literature (vidi b).
b) dopunska: D. Novaković, Latinsko pjesništvo hrvatskoga humanizma, u knjizi: M. Tomasović – D. Novaković Marko Marulić - Hrvatski latinisti, Zagreb 1994, str. 53-119; V.Gortan – V. Vratović, Hrvatski latinisti / Croatici auctores qui latine scripserunt, sv. I-II, PSHK 2 i 3, Zagreb 1969-1970; Ivan Česmički, Pjesme i epigrami. Preveo N. Šop, Zagreb 1951; Juraj Šižgorić Šibenčanin, Elegije i pjesme. Preveo N. Šop, latinski tekst priredio V. Gortan, Zagreb 1966; Jakov Bunić Dubrovčanin, Otmica Kerbera. Kristov život i djela. Priredio i preveo B, Glavičić, Zagreb 1978; Govori protiv Turaka, priredio i preveo V. Gligo, Split 1983; Marko Marulić, Davidijada. Preveo i komentirao B. Glavičić. Latinski tekst priredio V. Gortan, Split 1984; Marko Marulić, Glasgowski stihovi. Preveo i priredio Darko Novaković, Zagreb 1999.
Cilj: Usvajanje osnovnih biobibliografskih podataka o najistaknutijim hrvatskim latinistima od XV. do XIX. stoljeća; uvid u dinamiku žanrovskoga inventara; stjecanje osnovnih znanja i vještina potrebnih za samostalno bavljenje hrvatskom latinističkom književnošću.