Grub Street, ulica u Londonu u 18. st. imenom koje se označavao svijet siromašnih i većinom nepoznatih pisaca koji su po narudžbi sastavljali razna kazala, prigodne pjesme, političke pamflete, novinske članke, male rječnike i sl., te svijet siromašnih knjižara i izdavača. Nalazeći se na marginama londonske književne scene, te su pisce nazivali kljusad (hacks; engl. hack od hackney: konj za vuču, kljuse, “crnac”). Pojam G.S. u tom smislu (imenujući bezvrijedno djelo kao grubstreet) definira u svom rječniku već Samuel Johnson (1755), navodeći da se ulica nalazila u sirotinjskom predjelu Moorfields (1830. ime ulice promijenjeno je u Milton Street; čitavo je područje stradalu u II. svj. ratu i nakon toga posve izmijenjeno). I neki poznati pisci izdržavali su se neko vrijeme radeći u Grub Streetu (npr. Daniel Defoe, Tobias Smollett, Henry Fielding, Samuel Johnson i dr.). Pisce su uvelike iskorištavali političari u tada uzavrelim stranačkim borbama, a oni su, ovisni o zaradi, prema potrebi u novinskim člancima mijenjali strane. I to je jedan od razloga što se uglavnom u pejorativnom značenju G.S. spominje u književnom životu Londona 18. st. kao i u mnogim književnim djelima. Sredinom 19. st. uz G.S. prestale su se vezivati isključivo negativne konotacije, no metaforički je pojam i dalje podrazumijevao komercijalno, naručeno štivo ili pisca osrednjeg dara. Kritičari i povjesničari književnosti vide u Grub Streetu nastanak nove profesije, odnosno one koja se prvi put izdržava pisanjem, tj. začetak profesionalnog novinarstva.

[A. Pope, The Dunciad, 1728; H. Fielding, The Grub-Street Opera, 1731; Grub Street Journal, 1730–37; T. Smollett, Humphry Clinker, 1771; G. Gissing, New Grub Street, 1891]