Library
Magdalena Najbar-Agičić
Falk Pingel, The European home: representations of 20th century Europe in history textbooks, Council of Europe Publishing 2000., pp. 133
Knjiga Falka Pingela The European home: representations of 20th century Europe in history textbooks plod je autorovoga dugogodišnjeg bavljenja istraživanjem i analizom udžbenika ali i rezultat analize koju je u okviru projekta Vijeća Europe Learning and teaching about history of Europe in the 20th centry provodio Institut Georg Eckert u Braunschweigu. Falk Pingel je zamjenik ravnatelja toga instituta.
Analiza je provedena na izabranom uzorku udžbenika za više razrede osnovne i za srednje škole (u međunarodnoj terminologiji - niža i viša srednja škola) iz osamnaest zemalja Europe. Cilj istraživanja bilo je istražiti razvitak prikaza povijesti tijekom proteklih desetljeća, te formulirati odgovore na pitanje kako su pojedini aspekti europske povijesti prikazani u udžbenicima. Jedan od značajnih problema u ovom istraživanju bilo je pronalaženje odgovora na pitanje kako mladi Europljani vide Europu i što za njih znači europska dimenzija.
Iako je analizirano mnogo udžbenika, već na početku valja naglasiti da je izbor uzorka udžbenika neravnomjeran. Za neke su zemlje korištena starija izdanja (primjerice, iz Hrvatske su korištena dva udžbenika Ive Perića iz 1994. godine, koja su u školskoj uporabi bila samo privremeno) i zanemaren je kasniji razvitak udžbeničke literature. Za druge se pak zemlje koriste izdanja i nekoliko godina mlađa, čak i iz 1999. godine.
Europa zamišljena kao «Europski dom», zajednički dom za sve, polazna je točka knjige. Autor počinje s prikazom crteža «Europske kuće» kako ju zamišljaju neki učenici u Njemačkoj. Pojednostavljeni crteži donekle su čak i humoristični, ali se iz njih može iščitati duboki smisao problema položaja pojedinih naroda u europskoj zajednici, te pokušaj definiranja koje narode zapravo ta zajednica obuhvaća. Uočava se potreba definiranja smisla Europe i europejstva kao takvoga prije nego što se o Europi i europskoj dimenziji progovori. Potonja je često razumijevana na različite načine, bilo kao zemljopisni, ekonomski, politički ili kulturološki pojam. Ne može se također zanemariti činjenica da se shvaćanje pojma Europe mijenjalo tijekom vremena.
Europska dimenzija ne bi trebala označavati učenje o europskim državama pojedinačno, a promicanje potrebe primjene europske dimenzije nije zahtjev da se više prostora posveti Europi na štetu drugih komponenti, već da se promijeni stav i način učenja o Europi.
Važna pitanja koja se izravno odnose na udžbenike, jesu način oblikovanja tržišta udžbenika, jer u nekim zemljama postoji potpuno slobodno tržište, u nekima je tržište bitno ograničeno postojanjem određenog broja udžbenika na izbor, a u nekim zemljama još uvijek postoji samo po jedan službeni udžbenik za svaki razred i predmet.
Za udžbeničku problematiku bitan je također kurikulum, odnosno postojanje ovog ili onog oblika kurikuluma u smislu temeljnog dokumenta kojim je određeno školstvo, odnosno - kao što je to slučaj u mnogim tranzicijskim zemljama - detaljnoga nastavnog plana i programa, te njima određena nastava europske povijesti 20. stoljeća u točno zadanim okvirima. U modernim kurikulumima povijest je dio društvenih predmeta. Stoga Pingel govori o problemima tržišta udžbenika, te o kurikulumima u generalnom smislu i u smislu prikaza Europe u 20. stoljeću.
Naglašena je potreba za višedimenzionalnim pristupom, te potreba da se pronađe pravilna ravnoteža između nacionalne, regionalne, europske i globalne dimenzije u prikazu povijesti.
Europska povijest 20. stoljeća u većini je udžbenika prikazana kroz povijest svjetskih ratova, te pojava kao što su bili totalitarni režimi, svjetska ekonomska kriza i tome slično. Dok u prikazu povijesti prije Drugoga svjetskog rata dominira nacionalni pristup, određene promjene primjetne su u prikazi zbivanja nakon Drugoga svjetskog rata, kada do izražaja dolazi koncept «podijeljene Europe». Dva svjetska rata najviše pozornosti i udžbeničkog prostora zadobivaju u udžbenicima u Makedoniji i u Bosni i Hercegovini.
Autor analizira također prikaz drugih bitnih elemenata europske povijesti u udžbenicima u pojedinim zemljama kao što su: holokaust, procesi europskih integracija, kulturna povijest i povijest svakodnevnog života, ali i napredak tehnologije te drugi globalni problemi sadašnjice
Knjiga sadrži i Pingelove preporuke upućene prvenstveno autorima udžbenika i tvorcima kurikuluma. Trebalo bi više mjesta posvetiti pojavi rata i mira kao takvih. To znači ne vojnim pohodima već procesima i pojavama koje su dovele do izbijanja rata i manje ili više uspjelim pokušajima da se sukobi riješe bez primjene vojne sile. Autor zagovara veći naglasak na dublju analizu određenih političkih i ekonomskih pojava u Europi kao što su umjetnost i svakodnevni život koje su bile zajedničke svim zemljama, a ne samo onima «važnijima», u kojima su se zbivali veliki događaji koji su imali utjecaj na tijek povijesti. Trebalo bi - prema njemu - posvetiti više pozornosti doprinosu manjih naroda, ali i uvesti multidisciplinarni pristup, posebno s obzirom na to da udžbenici zemljopisa obično pružaju znatno više podataka o recentnim zbivanjima nego udžbenici povijesti. Bitno je također uklapanje europske dimenzije u sva prateća nastavna sredstava a ne samo u udžbenike. Europska dimenzija nužna je kao element obrazovanja u svim predmetima jer je Europa prisutna u svakodnevnom životu sviju, pa tako i učenika.