TEHNIČKE UPUTE ZA PISANJE PRILOGA U RADOVIMA ZAVODA ZA HRVATSKU POVIJEST – nacrt za način pisanja bilješki i bibliografije

(od sveska 43, godina 2011)

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu su godišnjak koji od 1971. objavljuje istraživačke, teorijske i metodološke radove iz povijesti i srodnih znanosti. Uredništvo prima radove pisane na hrvatskom ili na nekom od svjetskih jezika (engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom), a prihvaćaju se i prilozi na bošnjačkom, crnogorskom i srpskom jeziku. Prihvaćaju se i radovi na makedonskom i slovenskom, ali se prije objavljivanja osigurava njihov prijevod na hrvatski jezik. Uredništvo zadržava pravo odabira radova pristiglih na stranim jezicima. Rok za predaju znanstvenih radova je 1. svibnja, a manjih priloga 1. lipnja.


Radovi se svrstavaju u sljedeće kategorije:


• izvorni znanstveni rad: sadrži još neobjavljene rezultate znanstvenih istraživanja;

• znanstvena bilješka: sažet rad sa svim obilježjima izvornog znanstvenog rada, ali koncentriran na uzak, specijalistički problem i stoga kratak

• pregledni rad: donosi analizu i kritičku ocjenu već objavljenih radova o nekom području upućujući na moguća daljnja istraživanja;

• stručni rad: donosi rezultate obrade podataka poznatim metodama ili jednostavno prenosi informacije bez originalnih pogleda ili novih spoznaja da bi se one širile i primjenjivale;

• prethodno priopćenje: sadrži preliminarne rezultate opširnijih istraživanja koji zahtijevaju brzo objavljivanje;

• objava građe: prva ili temeljito revidirana objava arhivskih pisanih i drugovrsnih izvora za povijesno istraživanje, znanstvena ili stručna; znanstvena je ako je obrada građe iziskivala visok stupanj primjene specijalističkog znanja s područja pomoćnih povijesnih znanosti, detalje objavljene građe sustavno prati kritički komentar; stručna je ako je obrada građe bila manje zahtjevna, a ona se prezentira bez sustavnog kritičkog komentara.



Kategoriju rada može predložiti autor, ali konačnu odluku na prijedlog recenzenta donosi Uredništvo. Radovi također objavljuju prijevode, recenzije, prikaze, reagiranja/diskusije, obavijesti i slično. Ne prihvaćaju se već objavljeni radovi i oni koji su već ponuđeni drugom časopisu.
Uredništvo pridržava pravo prilagoditi tekst propozicijama časopisa i pravilima hrvatskoga književnoga jezika ili vratiti rad autoru na prilagodbu. Uredništvo za prihvaćeni rad osigurava dvije neovisne recenzije prema standardnom recenzijskom postupku prema kojem se ne otkrivaju ni identitet autora recenzentu ni recenzenta autoru.
Radovi se predaju u jednom primjerku i ne vraćaju se. Tekst rukopisa može se predati u ispisu, na CD-u ili u privitku elektroničke pošte. Tablice i ostali slikovni materijal dostavljaju se odvojeno, s uputama gdje ih valja smjestiti unutar rukopisa.
Dostavljeni radovi moraju biti u inačicama MS Word (ili u nekom od programa kompatibilnih s MS Wordom) isključivo u obliku slova Times New Roman (odnosno Times New Roman CE) veličine slova 12, prored 1,5 redak, s centriranim naslovom teksta, dok je ostali tekst poravnan, a prva linija odlomka uvučena za pet slovnih mjesta (0,5 cm). Ako se koristi neki poseban oblik slova, potrebno ga je priložiti.
Rad treba opremiti kraćim sažetkom na hrvatskom jeziku (do 1000 znakova) te dužim sažetkom na svjetskom jeziku (engleskom, njemačkom, talijanskom, francuskom) s prevedenim naslovom i bibliografijom (naputak za bibliografske jedinice v. niže). Treba navesti do deset za rad ključnih riječi (i/ili izraza) na jezicima članka i sažetaka. Podaci o autoru (ime i prezime, ustanova, adresa, e-adresa) navode se u zaglavlju ispred teksta.

Upute za pisanje bilježaka:

Znanstvene bilješke pišu se na dnu stranice (sub calce, tzv. podrubne odnosno podnožne bilješke, eng. footnotes, njem. Fussnoten) u numeričkom slijedu (1,2,3...), odvojene separatorom (razdjelnikom) od glavnog teksta. Oblik slova u bilješkama je Times New Roman (odnosno Times New Roman CE), veličina slova 10, prored jednostruk (1 redak), tekst poravnan do rubnika.

Referencije na literaturu:

   Na historiografska djela referira se u jedinstvenom slijedu prezimenom autora odnosno urednika ili priređivača, godinom izdanja i brojem stranice. Dvije ili više referencija navedenih u bilješci u nizu odvaja se zarezom.

Primjeri:

Janeković Römer 2007: 118.
Nazor i Ladić 2003: 56.
Jakić-Cestarić 1972: 132, Karbić 2000: 45.
Tanzlingher-Zanotti, fol. 45'.


Ako se u bilješkama citira više autora istog prezimena, uz prezime se donosi inicijal imena:

V. Klaić 1978: 24.
N. Klaić 1975: 37.

Ako se nominalna godina izdavanja časopisa razlikuje od stvarne, navode se obje, a stvarna se donosi u zagradi poslije nominalne:
Kuntić-Makvić 2006 (2008): 244.

Ako se navodi više radova istog autora objavljenih iste godine, označava ih se dodavanjem malog slova abecednim redom nakon godine izdanja. Primjeri:
Margetić 2005a: 720.
Margetić 2005b: 95.

Referencije na djela starih pisaca


Na djela starih pisaca referira se izravno, kraticom latinskog oblika piščeva imena, kraticom naslova njegovog djela i brojčanim oznakama mjesta u djelu. Primjerice, za Ksenofontovu Anabazu i za Vergilijevu Eneidu:

Xen. Anab.
I, 8.
Verg. Aen. I, 335


Brojčane su oznake univerzalne i vrijede u svakom izdanju izvornika i prijevoda dotičnog djela.1
Kratice piščeva imena i naslova uvijek su u kurzivu / italiku. Ako je piscu sačuvano samo jedno djelo, navodi se samo kratica njegova imena. Primjeri su Tukidid (Thucyd.)i Tit Livije (Liv.) Kad djelo nije autorsko (dopunjavalo se i prilagođavalo više stoljeća) ili ne znamo tko mu je autor, navodi se samo kratica naslova (Antoninov itinerarij: Itin. Ant.).

Po istim se načelima izravno referira na Bibliju,2 životopise svetaca i djela srednjovjekovnih pisaca. Na neka se vrijedna djela, međutim, referira iznimno često, pa su već odavna u znanstvenoj literaturi uobičajene posve sažete kratice. Primjerice, na priručnik O upravljanju Carstvom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta može se referirati kao

Const. Porph. De admin. imp.
29, 80-81 (140),
ili
DAI 29, 80-81 (140).

Na Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika splitskog arhiđakona Tome može se referirati kraticom njegova imena

Thom. Arch.
X
ili kraticom skraćenog naslova njegovog djela (Historia Salonitana):
HS X.

Kratice se mogu kreirati po ovim načelima ili ih se može preuzeti iz priručnika za citiranje, popisa autora i djela u velikim rječnicima, mjerodavne literature.3



Upute za pisanje bibliografskih jedinica:


Na kraju rada obvezna je bibliografija s cjelovitim bibliografskim podacima. Unutar bibliografske jedinice drugi red je pomaknut udesno za pet slovnih mjesta (0,5 cm), što se podešava u opciji Paragraph (Odlomak), Indentation (Uvlačenje). Bibliografske su stavke međusobno razmaknute jednim praznim mjestom.


1. KNJIGA

Prezime autora/autorice, ime autora/autorice. Godina izdanja. Naslov. Mjesto izdanja: nakladnik.

Janeković Römer, Zdenka. 2007. Maruša ili suđenje ljubavi. Bračno-ljubavna priča iz srednjovjekovnog Dubrovnika. Zagreb: Algoritam.

U slučaju dvoje ili više autora, drugi i idući se navode imenom i prezimenom, ali bez razdvajanja zarezom.

Nazor, Ante, Zoran Ladić. 2003. Povijest Hrvata: ilustrirana kronologija. / History of
     Croatians: illustrated chronology. Zagreb: Multigraf.


2. IZDANJE DJELA STAROGA PISCA



Ključni dio piščeva imena
ili naslova djela (Striktno prema naslovu izdanja). Godina izdanja: Ime pisca, naslov djela (ako je izdanje dvojezično i naslovljeno tako da se to vidi, obvezatno na oba jezika). Ime i prezime priređivača, prevoditelja, autora popratne opreme (komentara, uvodne studije...). Mjesto izdanja: nakladnik.


Marcelin
2006: Marcellini viri clarissimi comitis Chronicon – Prejasni muž komes marcelin, Kronika. H. Gračanin, B. Kuntić-Makvić [Biblioteka Latina & Graeca XXXVI]. Zagreb: Latina & Graeca.


Ovakva se pozivna kratica i bibliografska jedinica uvršćuju i koriste kad je za sadržaj rada bitno kojim se izdanjem autor koristio, raspravlja li o verziji teksta starog pisca ili osobinama prijevoda, želi li se pozvati na konkretno prevodilačko rješenje, komentar, uvodnu studiju ili informacije iz uvodne studije. U potonjem slučaju oblikuje i posebnu bibliografsku jedinicu za autora prijevoda, uvodne studije i dr., i u njoj se poziva na bibliografsku jedinicu izdanja, npr.:


Gračanin, Hrvoje. 2006. Komes Marcelin i njegova Kronika, Marcelin 2006: 5-54


Kuntić-Makvić, Bruna. 2006. Kronika komesa Marcelina kao istraživački izazov, Marcelin 2006: 55-71


3. ČLANAK U ČASOPISU.


Prezime autora, ime autora. Godina. Naslov članka. Naslov časopisa broj sveska: paginacija članka.


Jakić-Cestarić, Vesna. 1972. Etnički odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena. Radovi Instituta JAZU u Zadru 19: 99-170.


Ako je broj sveščića različit od broja godišta/sveska, onda godište prethodi sveščiću.


Benyovsky, Irena. 2005. Gospodarska topografija Trogira u srednjem vijeku. Povijesni prilozi 24/28: 23-44.


Ako se nominalna godina izdavanja časopisa razlikuje od stvarne, onda se u literaturnoj referenciji u bilješci kao i u bibliografiji navodi i nominalna godina i poslije nje stvarna u zagradi. Na primjer:


Kuntić-Makvić 2006 (2008): 227.


Kuntić-Makvić, Bruna. 2006 (2008). Pisani izvori u službi arheološkog istraživanja. Scripta et effosiones: nastava. Opuscula archaeologica 30: 225-267.



4. ČLANAK U ZBORNIKU RADOVA


Prezime autora, ime autora. Godina. Naslov članka. U naslov zbornika u kurzivu, ime urednika zbornika, paginacija rada u zborniku. Mjesto izdanja: nakladnik.

Matijević Sokol, Mirjana. 2005. Splitski srednjovjekovni književni krug. U Raukarov zbornik, ur. Neven Budak, 157-173. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FF press, Odsjek za povijest.

Ako se koriste dva ili više priloga iz istog zbornika radova, onda se u predmetnim bibliografskim jedinicama referira na urednika odnosno priređivača zbornika, a ta se referencija potom u popisu literature razrješuje prema naputku za navođenje knjiga. Primjerice:

Levak, Maurizio. 2005. Tragovi društvenog ustroja istarskih Slavena u ranom srednjem vijeku. U Budak 2005: 55-73.

Nikolić, Zrinka. 2005. Najstarija slavenska naselja u južnoj Italiji. U Budak 2005: 75-82.

Budak, Neven (ur.). 2005. Raukarov zbornik. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FF press, Odsjek za povijest.

Ako zbornik radova ima više urednika odnosno priređivača, onda se referencija izvodi na sljedeći način:

Jovanović, Neven. 2009. Avaritia i inflacija: percepcije ekonomskih pojava u preambuli Edikta o cijenama. U Cambi, Belamarić i Marasović 2009: 553-580.

Lalošević, Vesna. 2009. Dioklecijanov lik u Muci četvorice ovjenčanih. U Cambi, Belamarić i Marasović 2009: 581-595.

Cambi, Nenad, Joško Belamarić, Tomislav Marasović (ur.). 2009. Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palača o 1700. obljetnici postojanja - Zbornik radova / Diocletian, Tetrarchy and Diocletian’s palace on the 1700th Anniversary of Existence - Proceedings [Biblioteka knjiga Mediterana 54]. Split: Književni krug.


5. ČLANAK U NOVINAMA


Prezime autora, ime autora. Godina. Naslov članka. Naslov novina (mjesto izdanja – neobavezno), točan datum, paginacija (neobavezno).

Rapanić, Željko. 1988. Prior Formin i njegove žene. Slobodna Dalmacija, 30. prosinca 1988.


6. ČLANAK U ENCIKLOPEDIJI ILI LEKSIKONU


Naslov enciklopedije
, br. izd. (eventualno), s. v. „naslov natuknice“.

Enciklopedija Jugoslavije, 2. izd., s. v. „Hrvati“.
Potpisani duži članci moraju se navesti pod autorovim imenom:

Šidak, Jaroslav. „Hrvati. Historija“. U Enciklopedija Jugoslavije,2. izd.

Specijalizirane enciklopedije, leksikoni i rječnici mogu se navesti kao knjige.
Leksikon antičkih autora. 1996. Priredio Dubravko Škiljan. Zagreb: Latina & Graeca,      Matica hrvatska.


7. NEOBJAVLJENI RUKOPISI I ARHIVSKI IZVORI


Navesti ime arhiva, arhivskog fonda ili zbirke, te, ako postoji, oznaku arhivske jedinice.

Tanzlingher-Zanotti, Giovanni. „La dama cronologica” ili „Notizie storiche di Zara”. Znanstvena knjižnica Zadar. 28254 Ms 762.

Državni arhiv u Zadru. Spisi zadarskih bilježnika. Petrus Perençanus.


8. MAGISTARSKI RAD ILI DOKTORSKA DISERTACIJA


Prezime autora, ime autora. Godina obrane. Naslov rada. Vrsta rada. Akademska institucija gdje je rad obranjen.

Karbić, Damir. 2000. The Šubići of Bribir: A Case Study of a Croatian Medieval Kindred. Ph.D. diss., Central European University.


9. PRIOPĆENJE SA SKUPA


Prezime autora, ime autora. Godina kada je održan skup. Naslov priopćenja.
Priopćenje sa znanstvenog skupa, naslov skupa, mjesto skupa, vrijeme kada je održan.

Nikolić, Zrinka. 2004. Obitelji zadarskih nadbiskupa od 12. do 14. stoljeća. Priopćenje sa znanstvenog skupa Sedamnaest stoljeća zadarske Crkve, Zadar, 16–18. 11. 2004.


10. ELEKTRONIČKA DOKUMENTACIJA


Uz ostale podatke potrebno je navesti točnu internetsku adresu te zadnji datum posjeta.


Corpus Scriptorum Latinorum
. Baza podataka latinskih pisaca.                http://www.forumromanum.org/literature/index.html. (posjet 30.7.2008)


Internet Medieval Sourcebook. http://www.fordham.edu/halsall/sbook.html. (posjet 30.7.2008., posljednji put mijenjano 10.12.2006.)


Buklijaš, Tanja. 2002. Kuga: nastajanje identiteta bolesti. Hrvatska revija 2/2: 90-95. http://www.matica.hr/HRRevija/revija 052.nsf/AllWebDocs/kuga (posjet 30.7.2008)

Bibliografske jedinice istog autora se navode u kronološkom slijedu. Nedatirana djela ili ona koja su u tisku slijede nakon datiranih radova. Ako se citira više radova istog autora objavljenih iste godine, razlikuju se po malim slovima abecede (a, b, c...) u kurentu nakon godine izdanja. Poredak radova istog autora izdanih iste godine ovisi o početnom slovu naslova.

Margetić, Lujo. 2005a. Brak na bosanski način ("si sibi placuit"). Zbornik Pravnog      fakulteta u Zagrebu 55/3-4: 717-731.


Margetić, Lujo. 2005b. Etnogeneza Slavena. Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 43: 89-143.


Poželjno je naznačiti i ako je knjiga, zbornik radova ili izdanje izvora dio niza. Podatak, u kurentu i odvojen uglatom zagradom, dolazi poslije naslova, a prije mjesta izdavanja ako je riječ o knjizi ili zborniku radova odnosno poslije imena priređivača, autora prijevoda i/ili priloga ako je riječ o izdanju izvora. Primjerice:


Cardelle de Hartmann, Carmen. 1994. Philologische Studien zur Chronik des Hydatius von Chaves [Palingenesia 47]. Stuttgart: Franzt Steiner Verlag.


Ioannis Malalae Chronographia
. Hans Thurn [Corpus fontium historiae Byzantinae 35]. Berlin, New York: Walter de Gruyter.


Autori su dužni u bibliografiji zasebno navesti stalne i česte kratice korištene u tekstu, izvedene sukladno mjerodavnoj literaturi. Kratiti se mogu nazivi časopisa i nizova, a u referenciji kratica stoji u kurzivu. Na primjer:


Benyovsky, Irena. 2005. Gospodarska topografija Trogira u srednjem vijeku. PP 24/28: 23-44.


Kratica se razrješuje navođenjem punog naziva časopisa ili niza i mjesta izdanja. Primjerice:


PP
: Povijesni prilozi, Zagreb
MGH AA: Monumenta Germaniae Historica, Auctores Antiquissimi, Berlin


Radovi se dostavljaju na adresu časopisa:


Zavod za hrvatsku povijest (Za Radove)
Filozofski fakultet Zagreb
Ivana Lučića 3
HR-10000 Zagreb


ili na elektroničku poštu glavnog urednika:


hrvoje.gracanin@gmail.com



Bilješke




1 Ako je tekst nekoga starog djela u vrijednim prvim izdanjima bio različito raščlanjen, moderan će izdavač usporedno donijeti sve sustave brojčanih oznaka i time povećati uporabljivost svojega izdanja.


2 Aktualni oblik kratica za mjesta iz Starog i Novog zavjeta v. u prilogu izdanja Biblija: Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz 'La bible de Jérusalem, ur. A. Rebić, J. Fućak, B. Duda, Zagreb: Kršćanska sadašnjost 1994.


3 Opširnije razjašnjenje o kraticama i normama za bibliografske jedinice usp. u Bruna Kuntić Makvić. Pisani izvori u službi arheološkog istraživanja. Scripta et effosiones: nastava. Opuscula archaeologica 30, 2006 (2008): 225-267. Ovdje se traži nešto drugačiji oblik bibliografske jedinice, da bi bio u skladu s oblicima bibliografskih jedinica koji su propisani za literaturu.

 


Objavljeno: 16.12.2014.