Prof. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.

u suradnji s mr. sc. Hrvojem Petrićem i mr. sc. Markom Šarićem

Europske regije i

hrvatska  povijest ranoga novog vijeka

Šifra predmeta:
PO1012 i PO1013 (jdnopredmetni studij)
PO1040 i Po1039 (dvopredmetni studij)

Kratica predmeta:REGRNV

ECTS bodovi:
Jednopredmetni – 7 (predavanja i seminar) ili 5 (samo predavanja)
Dvopredmetni – 6 (predavanja i seminar) ili 3 (samo predavanja)

Jezik: hrvatski

Trajanje: 1 semestar (zimski)

Status: obvezatni s mogućim izborom seminara

Oblik nastave:  2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno, s tim što predavanja drži prof. dr. sc. Drago Roksandić, a seminarske grupe dijele znanstveni novaci mr. sc. Hrvoje Petrić i mr. sc. Marko Šarić.

Uvjeti za upis kolegija: položen ispit iz regionalne povijesti Srednjeg vijeka i upisan treći semestar

Cilj kolegija: Nasuprot tradicionalnoj trojnoj periodizaciji u europskoj historiografiji (Stari vijek – Srednji vijek – Novi vijek), uvođenje epohe ranoga novog vijeka u novije doba istovremeno je i izraz konceptualnog redefiniranja temeljne problematike europske povijesti, kao i izraz čitava niza inovacijskih usmjerenja u historiografiji u teorijskom i metodsko-praktičnom, kao i u širem, kulturološkom pogledu. U hrvatskom slučaju, epoha ranoga novog vijeka koincidira i s višestrukim civilizacijskim i kulturnim promjenama povijesnih konteksta na srednjoeuropskim, jugoistočnoeuropskim i mediteranskim razmeđima. Sa svih navedenih stajališta ovaj je kolegij usmjeren k uvođenju studentica/studenata u temeljnu problematiku kritičkog propitivanja fenomena jedne velike “tranzicijske” epohe u europskoj povijesti, s težištem na onim europskim regionalnim interferencijama koje su bitne za pristup temeljnoj problematici hrvatske povijesti. Kada je riječ o kulturi povijesnog mišljenja, cilj je kolegija poticati studentice/studente da razvijaju umijeće komparativnohistorijskog i interkulturnog objašnjenja i razumijevanja temeljne predmetne problematike.

Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Kolegij se prvi put javlja u nastavi na Odsjeku za povijest u ovoj problemskoj artikulaciji, formi i sadržajima. Uvodeći pojam dinamički strukuriranih europskih regija kao civilizacijski i kulturno otvorenih koncepata dugoga povijesnog trajanja, ovaj kolegij na prvom mjestu teži razviti u studentica/studenata smisao za multiperspektivno razumijevanje temeljne problematike hrvatske povijesti u euromediteranskim kontekstima, s težištem na komparativnohistorijskim i interkulturnim metodama.

Sadržaj kolegija: Razdoblje od 15. do 18. stoljeća u suvremenoj europskoj historiografiji recentno je steklo periodizacijski status «ranoga novog vijeka». Umjesto tradicijski ustaljenog «reza» koncem 15. i početkom 16. stoljeća, istraživački i nastavno je konstituirana epoha koja je, s jedne strane, distinktivna i spram srednjeg vijeka i spram povijesti 19. i 20. stoljeća, a s druge strane, problemski i interpretacijski «otvorena» u oba smjera. Takva periodizacija je danas funkcionalna praktično u svim europskim nacionalnim historiografijama. Međutim, njezin je smisao različit od slučaja do slučaja. Ovaj kolegij propituje temeljnu problematiku hrvatskoga ranog novovjekovlja u regionalnim europskim kontekstima.
Satnica je u osnovi strukturirana na slijedeći način:

1. “Grand narrative” o europskome ranom novom vijeku u pitanju: alternativni potencijali komparativne historije i interkulturnih studija; 
2. Koncepti europskih regija u ranome novom vijeku, polivalentnost historijske regionalizacije i regionalne interferencije u hrvatskoj povijesti: između makrohistorije i mikrohistorije;
3. Ljudi i prostori, ljudi i mjesta I.: regionalna historijska demografija, ekohistorija i kulturna historija;
4. Ljudi i prostori, ljudi i mjesta II.: regionalna historijska demografija, etnohistorija i vjerska povijest;
5. Ljudi, rad i dokolica: regionalna ekohistorija, ekonomska historija i historijska antropologija;
6. Proizvodnja, ljudske potrebe i načini razmjene: između ekonomske i kulturne historije;
7. Socijalne strukture i hijerahije u “starom poretku”: lokalni i imperijalni horizonti u trajanju i promjenama – temeljna problematika pravne i političke povijesti;
8. Socijalne strukture i hijerahije u “starom poretku”: slučaj mletačkih posjeda;
9. Socijalne strukture i hijerahije u “starom poretku”: slučaj habsburških zemalja;
10. Socijalne strukture i hijerahije u “starom poretku”: slučaj osmanskih stečevina;
11. Socijalni konflikti i konsensusi, povijest nasilja i nenasilja te rat i mir;
12.  Strukture svakodnevnice u prostorima kulturnih različitosti; povijest svakodnevnog života i kulturna historija;
13. Regije i granice religijskih kultura: regionalna historija i vjerska povijest;
14. Regije, religije i etno(proto)nacionalne zajednice: problemi protonacionalnih integracija na imperijalnim višegraničjima;
15. Pitanja za zaključnu raspravu.

Rasprava o ovim temama sadržava problematiku rada s izvorima i literaturom, kao i obavijesti o najvažnijim historiografskim kontroverzama, kada je u pitanju pojedina problematika. Rad u kolegiju završava s izlaganjem komparativnohistorijske perspektive u pristupu glavnim temama hrvatske povijesti u europskim regionalnim kontekstima ranoga novog vijeka te komparativnohistorijskih metoda. Studenti mogu optativno sudjelovati u radu seminara iz ovog predmeta. Rad u seminaru je usredotočen na selektivnu raspravu problema koji teorijski, pristupno i sa stajališta metoda izazivaju najveće kontroverze u pojedinim disciplinarnim tradicijama, odnosno, u suvremenoj historiografiji. Rasprava o svakome među njima temelji se na istovremenom korištenju objavljenih i/ili neobjavljenih izvora i literature. Tematika rada u seminaru se mijenja svake akademske godine, a za svaki seminar priprema se posebna seminarska čitanka.

Oblici provođenja nastave: Problemska predavanja s interaktivnom komunikacijom profesor-studenti, pisanje kratkih studentskih eseja i izradba kratkih power-point prezentacija;  seminarski rad s neobjavljenim i/ili objavljenim izvorima (kritika izvora!), izradba problemskih bibliografija (uključujući izvore s interneta), uvježbavanje umijeća postavljanja istraživačkog pitanja i strukturiranja stručnog rada te izradba seminarskog rada.

Razvijanje općih i specifičnih kompetencija (znanja i vještina): Cilj je razviti u studenata kritički smisao za razumijevanje i objašnjenje temeljnih procesa, struktura i fenomena hrvatske povijesti ranoga novog vijeka u njihovim distinktivnim europskim regionalnim kontekstima. Glede pristupa i metoda, riječ je o inicijalnom kultiviranju znanja i vještina komparativnohistorijskog i interkulturnog istraživanja problema hrvatske povijesti u složenim mrežama odnosa, transfera i poredbi u uvjetima imperijalnog «višegraničja» (Habsburška Monarhija, Mletačka Republika, Osmansko Carstvo). S komunikacijskog stajališta, cilj je uravnoteženo razvijati studentske vještine usmene i pisane komunikacije te korištenja računalnih mogućnosti.

Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe predmeta: Kada je riječ o studentima koji u nastavi sudjeluju isključivo na problemskim predavanjima, pratit će se svi njihovi pojedinačni doprinosi nastavi (sudjelovanje u raspravama, pisanje kratkih studentskih eseja, izradba kratkih power-point prezentacija), s tim što će svaki pojedinačni doprinos biti ocjenjivan i uzimat će se u obzir pri donošenju konačne ocjene. Kada je riječ o studentima koji će sudjelovati i na problemskim predavanjima i na seminarima, pratit će se svi već navedeni doprinosi, kao i svi oni u seminarskoj nastavi (seminarski rad s neobjavljenim i/ili objavljenim izvorima (kritika izvora!), izradba problemskih bibliografija (uključujući izvore s interneta), uvježbavanje umijeća postavljanja istraživačkog pitanja i strukturiranja stručnog rada te izradba seminarskog rada). Kada je o nastavniku riječ, na kraju semestra optimalno bi bilo provoditi ankete i među studentima na predavanjima i među onima upisanima u seminar, dakako, prije završnog ispita. 
ECTS-bodovi: 7 (predavanja + seminar) ili 5 (predavanja)

Način praćenja kvalitete i uspješnosti izvedbe nastave na predmetu: Ispit, u formi testa znanja, provodit će se na kraju nastave te ocjenjivati, a završna ocjena će biti izvedena na temelju ocjene pojedinačnih raznovrsnih doprinosa u nastavi, što uključuje: a) redovito pohađanje nastave (10%); b) aktivno sudjelovanje u nastavi u raznim oblicima (20%); c) pisanje kraćih i dužih seminarskih radova (ukupno 30%); d) inovativne doprinose nastavi (10%), t.j., ukupno 70% kao i na temelju ocjene iz testa znanja (30%). Uspješnost i kvalitetu nastavnikova rada studentice/studenti će vrednovati anonimnom anketom, ali i izravnim sugestijama nastavniku.

U Zagrebu, 20. listopada 2008./3. prosinca 2008. godine
prof. dr. sc. Drago Roksandić

Objavljeno: 16.12.2014.