Zavod za hrvatsku povijest poslije trideset godina, s usmjerenjem prema budućnosti

Institut za hrvatsku povijest (današnji Zavod za hrvatsku povijest) osnovan je u veljači 1971. godine na inicijativu Odsjeka za povijest i više drugih sveučilišnih odsjeka u Zagrebu i Zadru. Bila je to konačnica dugogodišnjih, nerijetko mukotrpnih nastojanja da se stvori institucijski okvir koji će najprimjerenije udovoljavati potrebama usmjeravanja i usklađivanja multidisciplinarnih i interdisciplinarnih istraživačkih djelatnosti u sveučilišnim i drugim znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Pokojni prof. dr. Ljubo Boban bio je njegov prvi direktor, a pokojni profesori dr. Jaroslav Šidak, dr. Igor Karaman i dr. Josip Adamček, pored prof. dr. Mirjane Gross, prof. dr. Nikše Stančića i niza drugih, ona su skupina hrvatskih povjesničara koji su bili uvjereni da će se stvaranjem Instituta u intelektualnom, organizacijskom i radnom smislu stvoriti uvjeti za mnogo kreativniji razvitak hrvatske historiografije nego što je to do tada bio slučaj. U vrijeme kada je nastajao, hrvatska je historiografija nastojala suočiti se s izazovima socijalne i ekonomske historije, izbjegavajući ograničenja ideologijskih redukcionizama, a posebno vladajućih. Njezina modernost naročito se iskazala recepcijom teorija modernizacije i nacionalne integracije kao modernizacijskog fenomena, dakako, u dugom povijesnom trajanju. Doista, godinama je Institut, odnosno - Zavod za hrvatsku povijest, bio u središtu inovacijskih tendencija u hrvatskoj historiografiji. Bilo je to djelo i individualnih i kolektivnih napora njegovih članova i uistinu brojnih suradnika. Bibliografija izdanja Zavoda za hrvatsku povijest (Katalog izdanja ZHP) tome je najbolje svjedočanstvo. Pritom valja imati na umu da su njegovi članovi svoje radove u pravilu uvijek tiskali i na drugim stranama.

Iako je Zavod za hrvatsku povijest poznavao i uspone i padove u svojim djelatnostima, nikada nije prestao biti inovacijsko središte. Danas, nakon višegodišnje razvojne stagnacije, on je iznova u usponu. Danas je u njemu trinaest zaposlenika, a njegovi su članovi i članovi Odsjeka za povijest. Odsjek za povijest je danas uvjeren da je upravo za njegove nastavne inovacije nužno imati stalno i jako istraživačko uporište u Zavodu za hrvatsku povijest. Od njega se očekuje da će poticati kreativnu međuovisnost istraživačkog i nastavnog rada na sveučilišnoj razini, da će olakšati osjetno podizanje razine poslijediplomske nastave, kao i timsko, multidisciplinarno i interdisciplinarno povezivanje istraživača iz raznih ustanova u Hrvatskoj i dakako, svijetu, posebno u Europi. Danas Zavod povezuje razmjerno brojnu skupinu sveučilišnih nastavnika i isto tako razmjerno brojnu skupinu novaka (ukupno 13 zaposlenika), povezanih i u istraživanjima, ali i u nastavi. Pored svojih projektnih istraživanja, Zavod za hrvatsku povijest odnedavno ima i dva centra, Centar za komparativnohistorijske studije te Centar za hrvatsku povijest 20. stoljeća. Zavod već drugu godinu redovito održava i svoju Znanstvenu tribinu, kao što i ulaže velike napore osigurati godišnjaku "Radovi Zavoda za hrvatsku povijest" mjesto koje mu uistinu i pripada.

Odlučivši se obilježiti tridesetu obljetnicu Zavoda za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu Međunarodnom znanstvenom konferencijom "Povijesna istraživanja, studij povijest i informatizacija" (10.-12. prosinca 2001.), njegovi su članovi prije svega imali na umu daljnje razvojne potrebe hrvatske historiografije. Umjesto pogleda unatrag odlučili su se za pogled u budućnost. To je odluka koja višestruko obvezuje.

Zagreb, 26. studenog 2001.

prof. dr. sc. Drago Roksandić  

Objavljeno: 16.12.2014.