Modul Ranonovovjekovna povijest, istraživački smjer

(Europske regije i hrvatska povijest u ranome novom vijeku, cca. 1450.-1800.: habsburška, mletačka i osmanska imperijalna baština u komparativnoj perspektivi)

Voditelj modula: prof. dr. Drago Roksandić

   Nastava na ovom smjeru istraživačkog usmjerenja izvodi se na hrvatskom jeziku, ali je moguća i na drugim jezicima, ovisno o potrebama studija i napose o potrebama studenata. Uvjeti za upis smjera jesu završen preddipomski studij iz društvenih i humanističkih znanosti i funkcionalno znanje najmanje jednog stranog jezika. Studij traje četiri semestra, od sedmog do desetog ili dvije akademske godine, četvrtu i petu. Predmeti i kolegiji studija su obvezatni i izborni, u skladu s nastavnim planom i programom. Nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i praktikuma, s tim što se o obliku nastave na svakom predmetu zasebno odlučuje.

  Ovaj smjer obrazuje studente za znanstvenoistraživačko bavljenje ranonovovjekovnim europskim civilizacijskim i kulturnim baštinima koje izravno korespondiraju s hrvatskom u istoj epohi, odnosno, u kojima hrvatska baština povijesno na bilo koji način i u bilo kom obliku participira. Pritom je težište na analizi fenomena, struktura i procesa raznovrsnih prožimanja imperijalnih baština - primarno, habsburške, mletačke i osmanske - s regionalnim i lokalnim baštinama kao konstitutivnim odrednicama hrvatske povijesti ranoga novog vijeka. Težište je studija na komparativnohistorijskoj i interkulturnoj perspektivi istraživanja studijskih problematika. Distinktivnim disciplinarnim pristupima osigurava se višeslojni i multiperspektivni, a potom i multi- i interdisciplinarni uvod u studijsku problematiku. U kombinaciji s nastavničkim usmjerenjem ovaj smjer osposobljava studente za znanstvenoistraživački pristup povijesnoj problematici i implementaciju spoznaja u nastavnoj praksi (osobito u nastavi zavičajne povijesti), kao i za djelovanje u okviru lokalne zajednice.

   Predavanja na svakom predmetu osiguravaju nužan uvid u temeljnu disciplinarnu problematiku u suvremenoj historiografiji, kao i najvažnije disciplinarne spoznaje, uključujući i recentne, u istraživanjima navedenih istraživačkih baština. U tome je najvažnija odgovornost nastavnika, ali će se velik dio studijskih sadržaja realizirati u interaktivnim formama nastave, napose u seminarima i praktikumima. Od studenata se očekuje optimalan doprinos razvitku dijaloške situacije u nastavi, stalno razvijanje znanja i umijeća pisane komunikacije i napose, znanja i umijeća rada s izvornim gradivom i literaturom potrebnima za uspješan završetak studija, odnosno, uspješno oblikovanje magisterija. Svi seminarski radovi i svi radovi u praktikumima izvodit će se pod mentorstvom nastavnika-specijalista, dakle, ne nužno onoga koji nastavu izvodi. Još jasnije: Ako je nastavnik-izvođač nastave na jednom od ovih predmeta stručnjak za mletačku povijest, on bi bio mentor za venecijanističke studentske radove, dok bi za habsburgističke i osmanističke mentori bili drugi nastavnici ili vanjski suradnici, t.j., oni koji su specijalisti u pojedinim strukama. Velik dio rada bit će orijentiran na arhive, knjižnice, muzeje i terensku praksu.

   Uspješan studij na ovome smjeru pretpostavlja dobro funkcionalno poznavanje najmanje dva jezika izvora za hrvatsku povijest ranoga novog vijeka kao i njima primjerenih pomoćnih povijesnih znanosti. Na smjeru se organizira praktikume za rad s izvorima pisanim hrvatskim, latinskim, talijanskim, njemačkim, mađarskim i turskim jezikom. Studenti biraju dva jezika, s tim što će izvore na jednom jeziku raditi dva semestra, a potom i izvore na drugom jeziku sljedeća dva semestra. Studenti koji kombiniraju znanstveno i nastavno usmjerenja biraju samo jedan jezik i slušaju ovu nastavu samo dva semestra. Ukoliko to bude bilo potrebno - zbog studentskih zahtjeva - takvu nastavu će se organizirati i za druge jezike. Ovu nastavu će biti moguće realizirati i na odsjecima gdje se ona matično izvodi, ako se to bude radilo na način prilagođen potrebama studija na ovom smjeru. S pretpostavkom da će studenti teme svojih magistarskih radova definirati najkasnije do kraja sedmog semestra, najkasnije do tada će imati i svoje mentore koji će, barem u načelu, biti odgovorni za sve radove studenata u seminarima i praktikumima do kraja desetog semestra. U tom je smislu sustavan mentorski rad jedna od najvažnijih pretpostavki uspjeha ovako zamišljene specijalizacije. Dakle, temeljna je pretpostavka ove koncepcije usmjerenja da će svi seminari i radovi u praktikumima na neposredan ili posredan način biti povezani s temom magistarskog rada.

   Studenti upisuju Magistarsku radionicu I u sedmom semestru, a Magistarsku radionicu II u desetom semestru. Radionice djeluju kao praktikumi. U prvoj radionici težište rada je na razvijanju znanja i umijeća u vezi s formuliranjem teme magisterija, artikuliranjem istraživačke problematike magisterija, identifikacijom izvornog gradiva i literature te formulacijom sinopsisa, napose preliminarnog sadržaja rada, potom na ovladavanju metodama i tehnikama rada s gradivom i literaturom. U drugoj radionici, u desetom semestru, težište rada je na problemima teorijske konceptualizacije, kompozicije magisterija i interpretacije te, na kraju, jezika i stila. U ovom smjeru neće se polagati ispiti iz nastave predmeta "Izvori za ranonovovjekovnu povijest" i "Magistarska radionica", ali će za dobivanje bodova studenti morati udovoljiti propisanim praktičnim obvezama, redovito povezanima s poslovima na izradi magistarskog rada.

   Nastavnici i asistenti: prof. dr. Drago Roksandić, prof. dr. Nenad Moačanin, prof. dr. Nikša Stančić, dr. Nataša Štefanec, dr. Zrinka Blažević, mr. Kornelija Jurin-Starčević, Hrvoje Petrić, Marko Šarić, Kristina Milković

Opisi predmeta po semestrima održavanja:

Objavljeno: 16.12.2014.