Osnivanjem Stolice (katedre) za filologiju slavensku 1874. godine na Mudroslovnom, današnjem Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, započelo je sustavnije proučavanje slavenskih jezika, pa tako i poljskoga, u čemu je posebnu ulogu imao Leopold (Lavoslav) Geitler (1847-1885), češki slavist, voditelj poredbenoslavističkih kolegija.
Iz Seminara za slavensku filologiju, osnovanog 1886. godine, kasnije se razvio Odsjek za slavensku filologiju na kojem su predavali odreda vrsni filolozi, poput Frana I. Celestina (1843-1895), slovenskog filologa, prvoga predavača polonističkih kolegija, Franje Markovića (1845-1914), prevoditelja i promotora poljskog romantizma te Tome Maretića (1854-1938), prvog prevoditelja Mickiewiczeva Gospodina Tadije. Tomo Maretić predavao je kolegije iz slavenske filologije i indoeuropeistike, ali i poljski jezik u okviru poredbene slavenske gramatike.
Prvi istaknuti hrvatski polonist svakako je Julije Benešić (1883-1957), koji je u ak. god. 1918/1919. počeo voditi prvi lektorat poljskog jezika. Benešićev osmogodišnji boravak u Varšavi tridesetih godina rezultirao je, pored ostalog, i Hrvatsko-poljskim rječnikom. U to je vrijeme i Stjepan Ivšić (1884-1962) držao predavanja iz povijesne gramatike poljskog jezika, a Fran Ilešić (1871-1942) vodio kolegije iz poljske književnosti.
Godine 1933. lektorat poljskoga jezika preuzeo je Josip Hamm (1905-1986), koji od 1946. vodi Tečaj poljskog jezika kao i fakultativni predmet Izabrana poglavlja iz povijesti poljske književnosti. Objavio je i čitanku s rječnikom i gramatikom – Poljski jezik (1949). Tijekom Hammova boravka u Beču Tečaj poljskog jezika za početnike vodila je Jelka Nowińska.
Josip Vrana (1903-1991) predavao je u poslijeratnom razdoblju Uvod u gramatiku poljskog jezika.
Od početaka šezdesetih godina lektorat preuzima Hammov student Zdravko Malić (1933-1997). Njegovim dolaskom za asistenta 1961. godine hrvatska polonistika poprima jasnije obrise budućeg cjelovitog studija. Malić je, kao nitko do tada, ostavio najdublji pečat u proučavanju poljske književnosti u hrvatskoj znanosti i kulturi kao veliki zaljubljenik u djela poljskih pjesnika i prozaika, ali i kao nadasve stručan i profiliran istraživač i kritičar, te nadaren prevoditelj poljske poezije i proze. Za utemeljenje studija poljske književnosti posebno je važan njegov pregled povijesti poljske književnosti, objavljen u 7. knjizi Povijesti svjetske književnosti (1975), a fundamentalne su i njegove dvije antologije: Antologija poljske pripovijetke XX. stoljeća (1984) te antologija poljske poezije Gost u kući (2006).
Godine 1965/1966. lektorat poljskog jezika u sustavu dvopredmetnog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postaje samostalni trogodišnji studiji (tzv. B-predmet), dok je već ak. godine 1967/1968. u okviru Odsjeka za slavistiku, osnovana Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti, čiji je predstojnik sve do 1995. godine bio Zdravko Malić.
Na studiju polonistike Zdravko Malić održavao je cjelokupnu nastavu poljske književnosti, vodio seminare i prijevodne vježbe te predavao poljsku gramatiku. U razdoblju od 1971. do 1976. godine jezikoslovne kolegije vodila je Jadwiga Stadnikiewicz Kerep (1935) kao opisnu gramatiku poljskog jezika (Poljska gramatika I, II i III). Objavila je i priručnik za početno učenje poljskog jezika Język polski (1976).
Od 1967. pa sve do iznenadne tragične smrti 1991. godine poljske jezične vježbe vodila je Mirosława Vukadinović (1938), diplomantica krakovske slavistike.
Trogodišnji studij polonistike pretvoren je 1979. godine u četverogodišnji samostalni studij u okviru dvopredmetnog sustava studiranja. Nakon odlaska Jadwige Stadnikiewicz-Kerep u Poljsku, godine 1977. za asistenticu je primljena Neda Pintarić (1953), koja se uključuje u nastavu jezikoslovnih kolegija i predaje Gramatiku poljskoga jezika II i Poljski jezik koji se učio kao drugi strani jezik. Od 1979. preuzima kolegije iz opisne gramatike poljskog jezika (Gramatika II i III – Semantika vrsta riječi i Sintaksa poljskog jezika) te 1981. uvodi novi kolegij Pragmatika poljskoga jezika. Godine 1995. počinje predavati i Gramatiku I (Fonetika i fonologija i Tvorba riječi poljskoga jezika), a nakon uvođenja bolonjske reforme 2005/2006. predaje kolegije: Tvorba riječi s elementima povijesne gramatike, Sintaksa poljskoga jezika, Suprasintaksa, Pragmatika poljskog jezika i obrada pragmatičkih tekstova, od 2010. Sociolingvistika, Etnolingvistika, a od 2013. Izrada poljsko-hrvatskoga pragmatikona. Posebno važan prilog učenju poljskog jezika dala je kao suautorica velikog Poljsko-hrvatskog rječnika (2002).
Godine 1981. za asistenta je primljen Dalibor Blažina (1955) koji je u okviru onodobnog studijskog programa predavao kolegije Poljska kultura i civilizacija i Uvod u studij poljske književnosti, odnosno Poljska drama i kazalište – sve do ak. god. 1996/1997. Nakon smrti profesora Malića preuzeo je sva predavanja i seminare iz poljske književnosti i književnog prevođenja (Poljska književnost, Poljske književne interpretacije i Prevođenje poljskih tekstova). Od ak. godine 2005/2006. predavao je većinu kolegija iz poljske kulture (Poljska kultura i civilizacija) i književnosti (Poljska književnost do modernizma, Poljska književnost od modernizma do postmodernizma na preddiplomskom, te Adama Mickiewicz, Poljska drama i kazalište, Poljska znanost o književnosti i književna kritika – metodologija na diplomskom studiju – kulturološki smjer).
Od 1986. na Katedri je kao lektorica zaposlena i Jolanta Sychowska-Kavedžija (1954) koja je uz Poljske jezične vježbe, vodila i seminar iz Stilistike poljskog jezika, te predavala Uvod u studij poljske književnosti i seminar Prevođenje poljskih književnih tekstova.
Nakon smrti lektorice M. Vukadinović, 1992. godine na Katedru dolazi Barbara Kryżan-Stanojević (1947) koja vodi jezične vježbe iz poljskoga jezika, a od 1996. i kolegije Funkcionalni stilovi i Povijest poljskoga jezika. Nakon prelaska u znanstveno-nastavno zvanje pokreće kolegije: Poljski dijalekti i sociolekti, Sociolingvistika, Kognitivizam i prevođenje, Ekolingvistika, Metodologija jezikoslovnog rada te Kultura poljskoga jezika koje vodi do odlaska u mirovinu 2012. godine.
Godine 1997. u nastavu poljskog jezika uključuje se i Ivana Vidović Bolt (1973). Od ak. god. 2005/2006. izvodila je nastavu iz kolegija Fonologija i povijest poljskih glasova, Fleksija i semantika vrsta riječi (do ak. god. 2012/2013.), Poljska leksikologija i frazeologija i Julije Benešić – jezikoslovac i prevoditelj na preddiplomskom studiju te na diplomskom (za oba smjera) Poljsko-hrvatske translatološke teme. Od ak. god. 2013/2014. izvodi nastavu iz preddiplomskog kolegija Sintaksa poljskog jezika te iz kolegija Sociolingvistika i Metodologija jezikoslovnoga znanstvenog rada na diplomskom studiju (lingvistički smjer).
Nakon prerane smrti profesora Zdravka Malića godine 1997. za asistenticu iz područja poljske književnosti primljena je Đurđica Čilić Škeljo (1975), koja preuzima kolegij Poljska kultura i civilizacija te uvodi novi kolegij – Poljska poezija 20. stoljeća. Uvođenjem bolonjske reforme počinje držati seminar i predavanje iz kolegija Uvod u teoriju književnosti i čitanje književnog teksta, kolegij Poljska književnost od modernizma do postmodernizma, najprije zajedno s prof. D. Blažinom, a kasnije s F. Kozinom, te kolegij Uvod u studij poljske književnosti. Unutar Poljskih jezičnih vježbi III na diplomskom studiju izvodi vježbe iz prevođenja književnih tekstova.
Potkraj 2005. godine na Katedru dolazi znanstveni novak Filip Kozina te se uključuje u izvođenje nastave u okviru starog (Prevođenje poljskih tekstova), a zatim i bolonjskog studija, na kojem izvodi kolegije Poljska kultura i civilizacija, Poljska književnost od modernizma do postmodernizma te Suvremeni poljski roman.
Od 2006. godine na Katedri je kao lektorica zaposlena Ivana Maslač (1978). Vodi kolegije Poljske jezične vježbe III i Poljske jezične vježbe IV na preddiplomskom studiju, a od ak. godine 2009/2010. i kolegij Poljski jezik za ne-poloniste.
Godine 2012. u rad Katedre uključuje se i Miroslav Hrdlička (1984), najprije kao vanjski suradnik, zatim kao asistent. Izvodi nastavu iz kolegija Povijest poljskoga književnog jezika, te Fleksija i semantika vrsta riječi.
Na studiju polonistike radilo je u posljednjih dvadesetak godina i više ugovornih lektora iz Poljske: Aleksandra Borowiec, Henryk Jaroszewicz, Dominika Kaniecka, Agnieszka Cyganik, Aleksandra Wełna.
Godine 2004. provedena je podjela Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, koji se razdvojio na tri dijela, te je tako nastao današnji Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti. Istodobno su ustrojene i tri odsječke katedre: Katedra za češki jezik i književnost, Katedra za poljski jezik i književnost, te Katedra za slovački jezik i književnost.
Katedra za poljski jezik i književnost svakako se može pohvaliti dugogodišnjom plodnom suradnjom sa svim sveučilištima u Poljskoj, a posebno Institutima slavistike i polonistike u Krakovu i Varšavi. U posljednje je vrijeme vrlo aktivna suradnja i s Institutima u Katovicama, Gdanjsku i Vroclavu.
Za svoju znanstvenu i nastavnu djelatnost Katedra za poljski jezik i književnost dobila je godine 2008. Nagradu Polonicuma, Centra poljskog jezika i poljske kulture za strance Varšavskog sveučilišta. U obrazloženju nagrade navodi se, pored ostalog, da je zagrebačka polonistička katedra „jedno od najaktivnijih središta inozemne polonistike u Europi“.
