Z A P I S N I K

3. izvanredne sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu

održane 15. srpnja 2003. u Vijećnici fakulteta

PRISUTNI:

dr. sc. V. Afrić, dr. sc. N. Čačinovič, dr. sc. E. Čaušević, dr. sc. D. Sesar, dr. sc. M. Menac-Mihalić, dr. sc. D. Horga, dr. sc. S. Botica, mr. sc. S. Glavaš, dr. sc. N. Moačanin, dr. sc. M. Mesić, dr. sc. T. Težak-Gregl, dr. sc. A. Sekulić, dr. sc. I. Goldstein, dr. sc. Z. Dovedan, dr. sc. V. Kolesarić, dr. sc. D. Boras, dr. sc. B. Čulig, dr. sc. A. Durman, dr. sc. M. Häusler, dr. sc. A. Horvat, dr. sc. V. Piškorec, dr. sc. G. Antunović, dr. sc. O. Perić, dr. sc. M. Tadić, dr. sc. S. Cvetnić, mr. sc. I. Grgić, dr. sc. D. Duda, dr. sc. D. Dukić, dr. sc. T. Vinšćak, dr. sc. Lj. Gjurgjan, dr. sc. I. Šafranek, dr. sc. N. Hrvatić, dr. sc. G. Keresteš, dr. sc. D. Varga, dr. sc. G. Varošanec-Škarić, dr. sc. N. Vidmarović, mr. sc. M. Gulešić, mr. sc. L. Miletić Zergollern, S. Rodek, M. Jelić, I. Zovko-Dinković, mr. sc. V. Lopina, dr. sc. A. Krvavac, dr. sc. V. Mihvić Dimanovski, Ž. Vučina (45)

Dekan: prof. dr. sc. Neven Budak (1)

Prodekanica za nastavu: prof. dr. sc. Željka Fink Arsovski (1)

Prodekan za znanost: prof. dr. sc. Miljenko Jurković (1)

Prodekan za organizac. i finan. pitanja: dr. sc. Željko Jerneić (1)

Glavna tajnica: Neda Stazić

Tajnik: Branka Malbaša

Zapisničar: Barica Biškup

Gosti: dr. sc. V. Belaj, A. Tuđa, M. Sedar

Sjednici predsjedava dekan prof. dr. sc. Neven Budak.

ODSUTNI:

dr. sc. N. Grujić, dr. sc. M. Križman, dr. sc. I. Pranjković, dr. sc. B. Senker, dr. sc. A. Stamać, dr. sc. A. Ćović, dr. sc. M. Pupovac, dr. sc. M. Tadinac Babić, dr. sc. B. Grgin, dr. sc. A. Peti-Stantić (10)

Studenti: D. Buljan, H. Golubovac, H. Krešić, D. Blažok-Broz, T. Bunjevac (5)

Od ukupno 64 člana Fakultetskog vijeća sjednici je bilo nazočno 49, što je natpolovična većina (33) potrebna za održavanje sjednice i donošenje pravovaljanih odluka.

Ad 1. Revizija nastavnih programa i uvođenje ECT-sustava

Mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić sudjelovala je na konferenciji o ulozi jezika u europskom visokom obrazovanju, koja se u organizaciji Europskog vijeća za jezike (Conseil Europeen pour les Langues) održala u Aarhusu (Danska) od 26. do 28. lipnja 2003. te izvijestila Fakultetsko vijeće o nekim osnovnim zaključcima konferencije:

1) Jezici su vrlo bitni u sustavu europskog visokog obrazovanja ( kao opći predmet, a posebno kao predmet studija na filološkim odsjecima);

2) Studij jezika treba modernizirati,  baš kao i europska sveučilišta u cjelini;

3) Sveučilišni se programi u Europi moraju uskladiti – bilo bi poželjno da se na svim sveučilištima nastava odvija na jeziku koji se studira, a da student provede barem jednu godinu u zemlji čiji jezik studira;

4) Potrebno je omogućiti studentima i nastavnicima da mogu studirati, odnosno predavati, i na drugim europskim sveučilištima. Studenti će u tu svrhu imati tzv. portfolio, koji će sadržavati njihove radove;

5) Treba uskladiti sustave kredita;

6) Na mnogim se sveučilištima vode rasprave o novom ustroju -  treba naći ravnotežu između akademizma i  usmjeravanja studenata prema čistoj praksi;

7) Sveučilišta trebaju surađivati s gospodarstvenicima, koji su potencijalni poslodavci njihovim studentima;

8) Studij treba organizirati u dva ciklusa: prvi (3 godine) pripremni je, opći, propedeutički, a drugi (2 godine) vodi užoj specijalizaciji u struci i tituli magistra;

9) Poslije prvog ciklusa dobiva se nov profil diplomanata. Postoje prijedlozi koje poslove ti ljudi mogu obavljati, ali to treba i pravno regulirati;

10) Nastava bi trebala biti takva da se studente uputi na to kako da studiraju, istražuju (posebno u posljednje dvije godine) te da se u njima razvije svijest o potrebi permanentnog (life-long) obrazovanja;

11) Sami se nastavnici moraju stalno usavršavati, i to ne samo kao znanstvenici, već i kao nastavnici;

12) Nastavu je potrebno informatizirati.

Više informacija o konferenciji mogu se naći na www.asb.dk/elc2003

Rasprava:

- dr. sc. S. Botica, smatra da je sada prekasno ulaziti nepripremljeno u bilo kakvu raspravu o nastavnim programima i uvođenju nove reforme, ona bi imala smisla u tom slučaju ukoliko trebamo nešto učiniti što bi se primjenjivalo već od sljedeće akademske godine. S obzirom da se susrećemo s nekim novinama u bolonjskoj deklaraciji i s obzirom da je kraj školske godine i studenti se upisuju u I. godinu akad. god. 2003/04. po postojećim programima, raspravu bi trebalo odgoditi na jesen.

- dekan, dr. sc. N. Budak, sjednica je zakazana na traženje nekih odsjeka da bi se donijele neke okvirne smjernice unutar kojih bi se pripremili prijedlozi programa o kojima bi se raspravljalo na jesenskoj sjednici Fakultetskog vijeća. Nije zamišljeno da Filozofski fakultet započinje na jesen s novim nastavnim programima jer novi Zakon o visokim učilištima stupa na snagu 1. siječnja 2004., a on predviđa uvođenje novih nastavnih programa i primjenjivanje od iduće akad. god. Nekoliko odsjeka  je dobilo i novčanu potporu da izrade nove programe do kraja kalendarske godine, a rasprave bi trebale biti intenzivnije.

- dr. sc. I. Goldstein, sastanak je konzultativne prirode tako da možemo usuglasiti stavove koji će se predočiti na Sveučilištu u Zagrebu. S obzirom da postoje dvojbe između sustava 3+2 i 4+1, mišljenja je da bi trebali riješiti pitanja: koju struku obrazovanja želimo poslije prvog dijela ciklusa; što želimo dati osobama kakva zvanja, odnosno pozicije namještenja za obavljanje poslova na tržištu. Trebali bi riješiti i pitanje da li će nakon prvog ciklusa naši studenti  moči predavati u osnovnim i srednjim školama s obzirom da dosadašnji studenti po završetku studija rade u školama. Ukoliko ostanemo pri zajedničkom Sveučilištu prije donošenja nekog zaključka morali bi uskladiti programe s drugim srodnim fakultetima s obzirom na pedagoška usmjerenja. U ovom trenutku mišljenja je da je za Fakultet bolja solucija 3+2, jer će na taj način u prvom ciklusu od 3 godine studenti brže završavati studij i zapošljavat se, smanjit će se broj studenata te će u  drugom ciklusu (2 god.) studenti  koji žele ići dalje imati više prostora i mogućnosti za kvalitetan znanstveni rad.

- dr. sc. N. Čačinovič, trebamo se izjasniti što bi značio prvi ciklus u modelu 4+1, znači li da će studenti nakon 4 godine moći predavati u školi i jedna godina ostaje za znanstveni rad, odnosno moramo se izjasniti što bi se postizavalo sa 3 godine, a što sa 4.

- dekan, dr. sc. N. Budak

Bolonjski proces predviđa uvođenje 3 stupnja obrazovanja:

1. dodiplomski - stjecanje bakalaureata

2. diplomski - stjecanje magisterija

3. poslijediplomski - stjecanje doktorata znanosti

Nova reforma uvođenjem sustava 3+2 ili 4+1 ne skraćuje studij na 3 godine odnosno na 4, već studij produžava na 5 godina. U prvom ciklusu (3 godine) osobe bi stekle diplomu (bakalaureat) s visokim općem obrazovanjem i na temelju te diplome se mogu zaposliti (a pitanje je samo na kojim poslovima), a u drugom ciklusu (2 godine) odnosno nakon 5 godina stječu magistarsku diplomu - stupanj uže struke. Poslijediplomskim studijem stječe se diploma doktorata znanosti. Moramo razmišljati u tom pravcu da ova reforma produžava trajanje studija na 5 godine, i nije prihvatljivo da nakon 3 god. obrazovanja osobe mogu raditi u osnovnim i srednjim školama, jer nemaju pedagoškog usmjerenja.

O tome tko od naših studenata nakon diplomiranja doista radi u struci nemamo podataka. Uvjereni smo, a tako  i diskutiramo kao da svi oni koji kod nas diplomiraju upravo rade to za što su stekli kvalifikaciju.  Mi moramo omogućiti što većem broju studenata da nakon 3 godine studija steknu šire opće obrazovanje s kvalifikacijom takvog tipa koja omogućava laku promjenu zanimanja u području humanističkih i društvenih struka, a studenti koji žele nastaviti studij i  baviti se znanstvenim radom i steći magisterij trebali bi ići do kraja na 5 god. Osobno vidi prednost u modelu 3+2, jer će prvi ciklus od 3 godine omogućiti da veći broj osoba stekne visoko obrazovanje (bakalaureat) za rad na tržištu, a time bi se rasteretio Fakultet za drugi ciklus na višim godinama za kvalitetniji znanstveni rad, a  i podigla obrazovna struktura u Hrvatskoj.

- dr. sc. N. Čačinovič, ono što hoćemo je 3-godišnje opće obrazovanje kao što je američki sistem "koledž". Trebali bi imati dobro opće obrazovanje sa što više obrazovanih ljudi, a s pragmatične strane to želimo prikazati tako da će se oni brže zapošljavati. Ona je da se u 3 god. posvetimo općem obrazovanju (recimo produžena gimnazija), a tek onda struci, ali čini joj se da jedno i drugo odnosno brže i visoko obrazovanje u 3 godine ne možemo postići.

- dr. sc. N. Budak, osobno nije za to da se prvi ciklus pretvori u nekakvu produženu gimnaziju, mišljenja je  da moramo u te 3 godine inzistirati na struci uz nuđenje još nekih kolegija.

- dr. sc. N. Čačinovič ako inzistiramo na struci vraćamo se na pitanje, što će se u 3 godine dobiti.....?

- dr. sc. V. Kolesarić, na temelju materijala bolonjske deklaracije shvatio je da sustavom 3+2  trebamo omogućiti mobilnost studenata. To znači da u prvom ciklusu (od 3 godine) student bi trebao imati temeljne predmete iz područja u kojem studira i tada bi dobio certifikat s kojim može nastaviti studij do glavne struke npr. psihologiju, dječju psihologiju itd. Na konferenciji Europskog udruženja psihologa govorilo se o teškoćama koje mogu izazvati te tri godine ako ih se gleda kao neku profesiju, da je to degradiranje profesije, jer će se sasvim sigurno oni koji završe 3 godine studija  zapošljavati na mjesta gdje je potrebno 5-godišnje obrazovanje. Pogrešno je to smatrati bilo kakvom strukom, jer je to samo nešto što omogućuje mobilnost.

- dr. sc. Lj. Gjurgan, čini joj se da pogrešno govorimo o struci, trebali bi raščistiti što je struka, a što  profesija. Kod izrade novih programa Odsjeku nije bio problem prvi ciklus od 3 godine  već drugi od 2 godine i u omjeru između najuže struke i  profesije ili šire struke. Osobno smatra da ne bi trebali razmišljati o tome koliko se naših studenata zapošljava u struci. Što znači u struci? U struci se obrazuju za jednu razinu složenosti poslova koja je drugačija u 3 godine i drugačija u 5 godina. Ono što bi trebali imati nakon 5 godina to su dovoljno obrazovane i dovoljno fleksibilne osobe za određenu razinu složenosti poslova, a ne da imamo npr. 80% neke uske struke odnosno da nitko tko nije završio npr. magisterij (s pedagoškim usmjerenjem) ne može raditi u školi, a onaj tko je to završio ne može raditi nešto drugo već samo u školi. Boji se da će se sa modelom 3+2 krenut u druge dvije godine u takvu specijalizaciju da ćemo osposobiti ljude koji će moći raditi i imati daleko manji izbor zvanja nego što imaju danas i koji će biti daleko manje stručni i profesionalni, jer će biti specijalizirani samo za jednu određenu vještinu.

- dekan dr. sc. N. Budak, ta opasnost postoji ukoliko mi razmišljamo o budućem magisteriju kao da je istovrijedan našemu današnjem magisteriju gdje se ide u strogu specijalizaciju.

- dr. sc. D. Duda Odsjek za komparativnu književnost je dosta napravio na modelima nove reforme studija i čini mu se da postoji mogućnost da ovaj Fakultet proizvede nešto što bi moglo biti regionalan centar, da se u nekim tranzicijskim kontekstima otvore neki programi koji se ne slušaju nigdje drugdje na visokim sveučilištima, a mogu se imati prilike slušati kod nas. Ta  fluktuacija mogla bi jamčiti neki oblik procesa te se može s takvim programima krenuti smirenije.  Za nas su ključni problemi: rad sa zakonodavcem (kako će taj proces biti usklađen u odnosu ono što se može predavati u osnovnim i srednjim školama);  financijski režim (isplate za održavanje nastave na poslijediplomskim studijima, tj. hoće li u  tih 5 god. dopunski studij biti tržišni studij?) i radni tjedan i prostor (predavanja poslijediplomskih studija održavaju se vikendom). Ukoliko ovu ideju što prije transformiramo sa dobrim programima misli da možemo postati neki oblik regionalnog centra, da ono što se ne može studirati u susjednim zemljama, može se lako studirati kod nas.

- dekan, dr. sc. N. Budak moramo prednjačiti u izradi programa, a ukoliko će se ići na smanjivanje broja sati i ukoliko ćemo uspjeti u realizaciji projekta u financiranju,  vjerojatno će se riješiti infrastrukturalni problemi.

- dr. sc. I. Goldstein trebali bi se riješiti prostorni problemi bez obzira na smanjivanje broja sati te problemi financiranja drugog dijela ciklusa +2  ukoliko se ide na produživanje studija na 5 godina (tko će to financirati država ili polaznici?).

- dekan dr. sc. N. Budak nije upitno hoće li država financirati tih 5 godina, ona će to svakako financirati s obzirom da je to završnost studija i stječe se diploma struke, pitanje je samo financiranje poslijediplomskog studija.

- dr. sc. D. Boras smatra da se neki studiji ne mogu dovoljno savladati u 3 godine te da ne bi trebali odlaziti u sustav koji možda samo statistički nama poveća broj visokoškolskih obrazovanih ljudi. Nije protiv sustava 3+2, jer smatra da se njime u studiju na informatici može mnogo toga napraviti i dati  dovoljno obrazovanja za rad na tržištu, ali trebali bi misliti i na druge grupe .....

- dr. sc. A. Durman bit će poteškoća i oko organizacije doktorskog studija u trajanju od 3 godine i oko financiranja toga studija. Smatra da u prvom ciklusu u 3 godine možemo proizvesti relativno dobre stručnjake ukoliko promijenimo neke koncepcije. U prve 3 godine trebali bi zanemariti interdisciplinarnost, a dati osnovne elemente naše uže struke da se stekne zanat s kojim se može minimalno obavljati neki poslovi. Interdisciplinarnost trebamo nadograditi na struku u drugi i posebno u treći stupanj, jer bi na taj način dobili širu, jaču i čvršću ponudu za osnovnu struku. Razina se ne stječe u prve tri godine već na drugom i trećem stupnju.

- dekan dr. sc. N. Budak ulazimo u sustav cjeloživotnog obrazovanja i ne bismo smjeli zamišljati da je bilo kakav papir konačno obrazovanje. Moramo razmišljati i nuditi stalno nove programe, nove mogućnosti da se onaj koji završi i doktorski studij može vratiti i nastaviti studirati nešto drugo da širi svoje znanje i u tom smislu ide i prijedlog da uvedemo mogućnost upisa jedne dvopredmetne struke.

- dr. sc. M. Mesić da bi mogli donijeti konačnu odluku 3+2 ili 4+1 trebali bi prije riješiti konceptualna pitanja struke i profesije. Mišljenja je, a i rasprava je pokazala da je struka ipak predindustrijski i industrijski koncept, dok je profesija nešto puno šire, fleksibilnije i postindustrijski koncept. Bez obzira radi li se o 3 ili 4 godine, radi se ipak o proširenju najprije općeg obrazovanja i to prije svega onog obrazovanja koji daje neku osnovnu struku, a opće školovanje i obrazovanje će se dalje proširivati s obzirom da se ide prema cjelo-životnom obrazovanju. Ono što također proturječi takvim pokušajima reforme kod nas je tradicionalna struka na znanstvenoj razini, a to znači da se ova mobilnost studenata ne odnosi samo na odlazak iz jedne struke u drugu i na drugo sveučilište, ona se mora odnositi i na mobilnost studenata unutar Sveučilišta pa i unutar struka, odnosno da vi kad studirate psihologiju ili bilo što drugo možete kombinirati interdisciplinarnost na postdoktorskom studiju odnosno ulaziti u sasvim druga područja i to povezivati sa osnovnom strukom. Bez toga ne vidi mobilnost unutar Sveučilišta i integracije Sveučilišta. Na 3 ili 4 godini se može raditi u profesiji, a ne u struci. Struka se mora seliti sve više ne samo na diplomsku već i na poslijediplomsku razinu gdje su sve specijalizacije koje će mnogima omogućiti kontakt sa sasvim drugim strukama. To bi nas dovelo i do naše nomenklature znanosti i na strogu podjelu znanstvenih polja. Vidi mogućnost bez obzira na model te ukoliko se ide na fleksibilnost prohodnosti studenata ne samo među sveučilištima nego i unutar struka s time da se omogući nastanak širih profesija, takva će vrsta obrazovanja vjerojatno omogućiti proizvodima ovoga Fakulteta da se mogu bolje snalaziti na tržištima.

-  dr. sc. B. Knežević istaknuo da je ova reforma vezana i uz novi Zakon o visokom obrazovanju koji bi trebao biti donesen tokom ljeta. U novom Zakonu postoje tri važna datuma:

a) 1. siječnja 2004. god kada bi trebalo priječi na novi sistem financiranja, gdje bi Ministarstvo prestalo biti menadžer visokog obrazovanja to bi postalo Sveučilište.

b) početak škol.god. 2004/05. kada treba priječi na novi sistem diplomskog studija (2 ili 1 god.)

c) najkasnije do škol.god. 2005/06. treba priječi na novi sustav preddiplomskog studija. Na diplomski bi se krenulo prije nego na preddiplomski. Rasprave bi trebale biti intenzivne, novi sustav treba riješiti u paketu s obzirom da se diplomski dio ne može koncepcijski sam riješiti.

            Zakon interpretira bolonjski proces, bolonjsku deklaraciju i druge dokumente i ono što Zakon predviđa je sljedeće:

            - u duhu bolonjske deklaracije se nakon 5 godina dobiva struka. Smatra da treba uzeti u obzir intenciju koja je tu sadržana, da većina studenata koji se upisuju na I. godinu završavaju 5 godina a ne tri, a oni koji napuštaju studij nakon 3 godine bili bi izuzeci. 

            - nakon 3 godine dobiva se bakalaureat sa naznakom struke (kompromisno rješenje).

            Smatra da se 3+2 i 4+1 može napraviti na dobar način, a i na vrlo loš način, jer su to dva koncepcijski vrlo različita pristupa i vrlo različita sustava.

Pitanja na koja treba obratiti pažnju su sljedeća:

1. Tehnička pitanja

            U novu reformu trebalo bi ugraditi dva osnovna polazišta:

            - da 5 godina shvatimo kao kontinuirani studij, a ne kao studij gdje postoji nekakva pauza  između 3 i dodatne 2 godine ili 4 i dodatne 1 godine, nego kao kontinuirani studij gdje studenti prelaze s lakoćom sa te 3 god. na dodatne 2 godine. Intencija je i vjerojatno će doći do toga da će se cjelokupno društvo kretati u tom pravcu da se osigura da student u tih 5 godina završi studij, a ne u 6 ili 7 godina.

            - treba se osigurati rasterećenje studenata (u ovom sadašnjem sustavu to je neodrživo i za studente i nastavnike).

            Da bi se studenti automatski upisivali iz 3. u 4. godinu studija morali bi osigurati nekoliko tehničkih uvjeta:

            - da nema gomilanja ispita pred kraj 3. godine, odnosno da se ispiti moraju polagati unutar semestra,

            - da nema apsolventskog staža,

            - da nema jesenskog ispitnog roka. Student koji se želi upisati dalje na te 2 dodatne  godine mora na kraju zadnjeg semestra (u proljeće) znati je li je to moguće. Ta promjena iziskuje i potrebu za izradu novog kalendara.

2. Pitanje specijalizacija (onoga što se dešava nakon 5 godina studija). Da li će se provoditi takav studij i što to znači u praksi? Npr. na neofilološkoj grupi bit će nastavničko usmjerenje, književno, lingvističko ili prevoditeljsko usmjerenje. Da li su ta 4 usmjerenja potpuno autonomna ili nisu, ukoliko nisu autonomna na koji način ih onda integrirati, treba li:

-   postojati zajednička jezgra predmeta u te dodatne 2 godine ili dodatnu 1 godinu za sve te specijalizacije;

-  postojati upisna kvota za te specijalizacije, odnosno da li će odsjeci ili Fakultet predlagati da se u jednu specijalizaciju ne može upisati više od određenog broja studenata ili će se to ostaviti sasvim otvoreno;

To su važna pitanja koja će uvjetovati i politiku zapošljavanja, odnosno u kojim segmentima odsjeka će se zapošljavati ljudi. Važna su i sljedeća pitanja:

- da li će između određenih specijalizacija postojati potpuna simetričnost ili će postojati asimetričnost;

- hoćemo li neke od njih smatrati temeljnima, a druge ne toliko bitnima za odsjek;

            - da li će Fakultet propisivati iste kriterije za slične grupe, odnosno da li će se sve neofilološke grupe morati ponašati na isti način, imati iste oblike specijalizacije ili će svaka neofilološka grupa biti sama za sebe.

3. Pitanje ustroja novog visoko školskog sustava u Hrvatskoj

             Novi sustav visokog obrazovanja bit će tzv. binarni sustav u kojem će s jedne strane postojati sveučilišta, a s druge strane veleučilišta i visoke škole. Prema novom Zakonu o visokim učilištima za sveučilišta će obrazovanje trajati 3 ili 4 godine (preddiplomski dio), a za visoke škole 2-3 godine, a predviđa se i bodovni sistem obrazovanja. Jedna od intencija bodovnog sistema je prebacivanje bodova odnosno priznavanje bodova, odnosno da se osobe s bodovima veleučilišta mogu prebaciti na sveučilište. To znači da ćemo se  naći u određenoj vrsti konkurencije sa veleučilištima, ali isto tako u određenoj vrsti simbioze i suradnje. U Zakonu postoji rečenica da je stupanj koji se postiže nakon 2 ili 3 godine veleučilišta isti našem stupnju nakon 3 ili 4 godine preddiplomskog studija sa naznakom struke. U praksi to znači da bi takvi proizvodi mogli biti konkurencija našim proizvodima. Budući da je neupitno da će se prava struka u našem sustavu dobivati nakon 5 godina, postavlja se pitanje da li se nama isplati da od naših studenata tražimo da studiraju 4 godine kada će netko na nekom drugom veleučilištu ili visokoj školi dobiti potpuno istu diplomu za 2-3 godine. U tom slučaju mi se možemo odlučiti na neku drugu vrstu pristupa odnosno da ne tretiramo visoke škole i veleučilišta kao konkurenciju nego da pronađemo naš segment tržišta koji ćemo mi bolje opsluživati i zadovoljavati nego što će to oni raditi, možemo se npr. prebaciti na proizvodnju elitnih kadrova kojih će biti manje, ali koji će se na neki način cijeniti.

- dekan dr. sc.  N. Budak,  isplati li se investirati u obrazovanje elitnih kadrova ili ne pitanje je prelaska na budžetski sistem kada će sveučilište odnosno fakulteti voditi brigu o financijskim pitanjima i školarini studija. Postoji mogućnost da ulaskom u novi sustav budemo izloženi  konkurenciji ne samo unutar Sveučilišta već i konkurenciji ogromnog broja sveučilišta, jer zašto bi netko ako ne mora platiti studij u Parizu ili Londonu studirao u Zagrebu?

- dr. sc. B. Čulig ukoliko se uzmu u obzir jedinice mjere u sustavu 3+2 ili 4+1 operiramo s jednom godinom koja nije ista kao godina koju sada imamo. Bez obzira koja će reforma doći ona će sadašnje 4 godine studija smanjiti na 3 godine, a možda i manje ovisno o vrsti studija, a nije upitno da mnogi studiji na našem Fakultetu trebaju biti podvrgnuti svojevrsnoj redukciji zbog toga što jednopredmetni studiji imaju previše obaveze. Ako načelno odlučujemo da li prihvatiti 3+2 ili 4+1 imajući u vidu da je to ista godina, a nije ista godina, te kad se uzme u obzir broj predmeta, broj sati i skraćenje sati smanjit će se svaki program na trećinu, pa se moramo pitati da li onda treba napraviti daljnje razgraničenje ovog prvog dijela preddiplomske nastave i onog drugog dijela diplomske nastave. Predlaže 2+3, jer mu se čini da se za 2 godine može jasno razlučiti tko je za znanost, a tko je za neku drugu vrstu poslova, odnosno 2 godine kao pripremni period, a daljnje 3 godine će dati struku.

- dekan dr. sc. N. Budak bolonjska deklaracija i Zakon dopušta mogućnost 3+2 ili 4+1. Naglašava da studij ne skraćujemo na 3 godine nego produžavamo na 5 godine, predviđa se smanjivanje broja sati nastave, ali ne i smanjivanje intenziteta studija. Ideja je da se intenzitet studija pojača kroz veći angažman samih studenata. Mi možemo uvođenjem tri-trimestra umjesto dva semestra  povećati broj sati i broj kolegija.

- dr. sc. M. Tadić 

U dopisu prof. dr. sc. M. Ježića točku 2. podržalo je 189 nastavnika te smatra da bi Fakultetsko vijeće moralo imati sluha na ovu peticiju i ne bi smjelo dovesti do toga da se mišljenje na Fakultetu podijeli na 50:50%, pledira da se taj podatak ima na umu. Čini mu se da će ako naši studenti imaju sustav 4+1 i nakon 4 godine dobiju neku diplomu biti konkurenti na domaćem i inozemnom tržištu rada, jer će imati višu kvalifikaciju ili veći broj bodova. To znači da će na tržištu rada raditi samo oni koji imaju iza sebe 4 godine, a ne 3. 

- dr. sc. N. Hrvatić smatra da se nije potrebno pozivati na peticiju dr. sc. M. Ježića, jer sam ton bez obzira na sadržaj nije na akademskoj razini, kolega je mogao doći na sjednicu i sudjelovati u raspravi. Dopis u vidu korespondencije poslan e-mailom ne bi trebala biti obveza kod donošenja odluke. Fakultetsko vijeće je tijelo koje je nadležno da na temelju argumentirane rasprave donese odluku koja će biti dugoročno najbolja za Filozofski fakultet. Rasprava je pokazala da smo više-manje suglasni da prvi ciklus u modelu 3+2 i u 4+1 donosi isto, a 5 godina završnost struke. Mišljenja bi trebala biti više-manje zajednička na razini onoga što nam je svima u interesu, a to je da li su te 3 godine zaista ono što nam daje određene šanse da se u sljedeće 2 godine dođe do završnosti ili je to neophodno da to bude 4 godine. 

- dr. sc. D. Dukić

Upoznao je Fakultetsko vijeće o raspravi sa sjednice Odsjek za kroatistiku kako su neki članovi odsjeka spontano reagirali o modelu  3+2, te se glasalo o peticiji prof. Ježića poslanoj e-mailom koja je pledirala za model 4+1.

U raspravi je kolega Knežević jasno prikazao koja je razlika između koncepta 3+2 i 4+1 te smatra da je to strateško pitanje za Fakultet i nije svejedno je li su to 3 i 4 godine studija, da li će se dati opće obrazovanje (tzv. proširena gimnazija ) ili nešto šire tako da imamo bolje kadrove na tržištu rada. Slažemo se da model 3+2 znači da nakon 3 godine studija nema neke određene struke, ali smatra da bi se i složili s time da u modelu 4+1 nakon 4 godine studija ipak neke male struke ima. Predlaže ukoliko se ne donese konačna odluka o modelu da odsjecima dostavimo jasne naputke o kojima bi mogli raspravljati te za sljedeću sjednicu Fakultetskog vijeća dostaviti obrazloženi prijedlog modela.

Postavlja ovom Fakultetskom vijeću pitanje koje je više puta postavio u nekim raspravama na koje nije dobio jasne argumente: Da li Filozofski fakultet koji ima raznovrsne studije mora imati jedinstveni koncept. Ukoliko ''da'' volio bi čuti argumente, jer i  povjerenstvo koje radi na razini Fakulteta na reformi studija ima iste probleme s obzirom da odsjeci dobivaju materijale s nepreciznim prijedlozima (npr. prvo se nudi da se ide više na jednopredmetni studij, a manje na dvopredmetni te kasnije ostaviti sve mogućnosti studija). Pitanje je, da li se može odsjecima ostaviti da modificiraju model 3+2 npr. u 3+1+1 (s obzirom na pedagošku struku) odnosno kolika fleksibilnost je moguća u modelu 3+2 ili 4+1. Ukoliko nije moguća fleksibilnost onda moramo dati konkretan prijedlog.

- dekan dr. sc. N. Budak skloniji je tome da imamo ujednačen sustav na Fakultetu isključivo iz razloga jer mu se čini da bi sve drugo dovelo do velikih komplikacija. Ako bi netko studirao jedan predmet na grupi gdje se traži 4 godine, a drugi gdje se traži 3 godine, da li bi onda onaj s 3 godine mogao nastaviti diplomski studij prije nego što diplomira drugi predmet ili bi morao  samo jedan predmet studirati još godinu dana da bi mogao upisati diplomski studij. S obzirom na to smatra da se svi možemo uklopiti u jedan zajednički model bez obzira na to za koji se model odlučimo.

- prodekanica dr. sc. Ž. Fink  to bi bilo komplicirano i zbog sistema izbornosti da je dio grupa na 3+2, a dio 4+1.

- dr. sc. I. Goldstein o konačnom modelu 3+2 ili 4+1 i nastavnim programima odlučivat će  Sveučilište u Zagrebu i viša nadležna tijela, a Fakultet donosi prijedlog.

- dr. sc.  G. Antunović presudno je kako to Zakon tretira, jer ako će se to doista tretirati jednako boji se što bi onda tržište radilo, a po svim naznakama u ovom slučaju koji imamo nama je bitna profesija. Nakon ove rasprave znamo puno više i jasnija su nam pitanja i misli da je na sjednici Fakultetskog vijeća kada je prvi puta bila spomenuta peticija vidljivo  bilo da dobar dio članova pa i van Vijeća nije razumijevalo neke osnovne elemente reforme da li studij traje 3 godine ili 5 što je presudno u koncepciji modela, te smatra da ta peticija u tom smislu ne može biti referentna točka.

- dr. A. Durman često se sporimo oko toga što je struka, što je specijalizacija, a što je interdisciplinarnost, a onda iz toga izlazi onaj problem jednopredmetnosti i dvopredmetnosti studija. Sporimo se oko modela 3+2 ili 4+1, zbog toga što nismo očistili osnovne elemente struke, jer se neki boje da li je moguće struku ugurati u 3 godine ako smo do sad imali u 4. On vidi da se na neki način može ugurati, ali onda moramo samo neke druge stvari reducirati za početak da bi što više otvorili tog prostora interdisciplinarnosti i specijalizaciji u onim nekim drugim stvarima.

- dr. sc. N. Čačinovič da li je moguće u ovoj sadašnjoj situaciji na tržištu rada spriječiti da nam osobe koje završe 3 godine studija ne zauzmu mjesto onima koji su završili 5 godina.

- dekan dr. sc. N. Budak nema bojazni da će netko tko je studirao 3 godine zauzeti mjesto nekome koji će studirati 5 godine, jer misli da na tržištu rada koje vrijedi danas, a vrijedit će i sutra postoje realni odnosi. I danas se zapošljavaju anglisti puno prije nego što diplomiraju i rade na školama, jer ih nema ili diplomirani sociolozi rade u buticima, jer nema potrebe za njima. Mišljenja je bez obzira radi li se o 3  ili 5 godine studija da to neće utjecati na pitanje tržišta rada.

- tajnica B. Malbaša ne postoji bojazan da bi osoba sa završenim stupnjem od 3 godine mogla raditi u osnovnoj ili srednjoj školi s obzirom da postoji Pravilnik o pedagoškoj ovlasti stručne spreme i Pravilnik o pedagoško-psihološkom obrazovanju nastavnika u srednjim školama na temelju kojih se može utvrditi tko može raditi na kojim poslovima.

- dr. sc. G. Keresteš smatra da se s raspravom puno više zadržavamo na preddiplomskom studiju od 3 godine, a da nitko ne pita što će ostati ako prihvatimo sistem 4+1, mišljenja je da bi trebali paralelno voditi računa o preostalih 1 ili 2 godine. Više je sklona sistemu 3+2, jer smatra da taj završni studij zapravo traje 5 godina, jer što se u 1 godini  od programa može dati?

- dr. sc. V. Kolesarić trebali bi biti što fleksibilniji  unutar Fakulteta, a ne probati reducirati na što jednostavniji sustav. Misli da se na dvopredmetnim studijima može imati fleksibilniji sustav 3+2, 4+1 ili 0+5, ali barem za jednopredmetne studije treba pustiti da se one organiziraju kako je za njih najbolje. U razgovoru s kolegom iz Njemačke pa i sličnih zemalja npr. Španjolske i Portugala primijetio je da su jako suspektni prema sustavu 3+2, ali da to njih previše ne zabrinjava jer postoji Zakon. Nitko ne može sa  3 godine raditi ono što radi psiholog koji ima licencu. Njegovo iskustvo nažalost pokazuje da se kod nas radi svašta te smatra da bi trebali težiti nečemu što će jednog dana biti pravna država i tako se probati ponašati. Ako se certifikat preddiplomskog studija razumno modulira ne bi smio biti konkurentan pravoj završnoj diplomi.

- prodekan dr. sc. Ž. Jerneić osobno ga ne zabrinjava što će biti nakon 3 godine, jer se diploma dobiva nakon 5 godina i programe radimo za petogodišnji studij. Studira se kontinuirano 5 godina, a nakon 3 godine student može odustati od daljnjeg studija. Program se može složiti da on s jedne strane osigurava nakon 5 godina struku i visoku razinu kvalitete i znanja, a s druge strane da se nakon 3 godine steknu neka šira znanja koja se mogu primijeniti u praksi. Osobno je skloniji modelu 3+2, jer smatra da će osoba s trogodišnjem studijem na ovome Fakultetu imati više znanja i bit će bolja od osobe koja završi srednju školu, odnosno to znači da se ako je student u 3 godine odslušao kolegije s određenim brojem sati ne može smatrati da nema ništa. Sveučilište u Zagrebu mora riješiti i zahtijevati od viših tijela da se zakonski regulira da osobe sa certifikatom nakon 3 godišnjeg studija ne mogu raditi na poslovima struke. Smatra da će novi programi integrirati dvije različite grupe, riješiti pitanja dvopredmetnih studija. Ukoliko ćemo biti sposobniji u izvedbi novih programa koje traži tržište i ukoliko će biti oni kvalitetnije izvedeni to ćemo mi biti konkurentniji.

- dekan dr. sc. N. Budak ponovno naglašava, studij traje 5 godina i tada se dobiva diploma, a nakon 3 godine dobiva se bakalaureat humanističkih znanosti s popisom kolegija koji su odslušani. Nije bitno da te 3 godine budu zatvorena cjelina. To su samo 3 godine studija, a 5 godina su cjelina.

- dr. sc. V. Afrić novom reformom naše obrazovanje pokušavamo prilagoditi Europskom i ono što proizlazi iz svih ovih diskusija i što izaziva zabunu je da mi počinjemo od onoga što bi trebao biti rezultat. Pokušavamo se postaviti u novu tržišnu situaciju u koju ćemo doći sa ulaskom u Europsku uniju i zahtjevi bi trebali slijediti zaključak kako će biti organizirani studiji. Čini mu se da je 3+2 ili 4+1 rezultat i da nije dobar način da se u tuđu kuću krene od te koncepcije koja bi zapravo trebala proizaći iz našega razmišljanja, gdje je i što to zapravo tržište znači. Mi se nalazimo u zemlji u kojoj pretežno caruje nepotizam i korupcija, mi zapravo nemamo tržište, zapošljavaju se osobe koje nisu kvalificirane za određene poslove, a s druge strane govorimo o permanentnom obrazovanju, a zapravo u njemu uopće ne sudjelujemo, vrlo sporadično sudjelujemo. Zašto? jer ne postoji tržište. Zašto ne postoji tržište? jer ne postoji razlog, jer ne postoji menadžment znanja, jer ne postoji čitav niz procesa koji u Europi postoje. Ključno pitanje o kojem bi trebali razmišljati su: 

            - možemo li mi izgraditi market-brand ime Filozofskog fakulteta,

            - koje su pretpostavke da mi možemo nastupiti na tom tržištu i da budemo na tržištu prepoznatljivi,

            - hoćemo li mi razviti marketinške mehanizme da se ta kvaliteta može prepoznati? Ukoliko netko naše studente zapošljava, zapošljavat će ih zato, jer su oni završili na Filozofskom fakultetu, jer su čuli za Filozofski fakultet u Zagrebu. Pravi predmeti ove rasprave morali bi biti:

            - kako dignuti kvalitetu studija i

            - kako napraviti naš marketing u sklopu Europski marketinga.

Trebamo razmisliti koje naše aktivnosti mogu voditi u tom smjeru i koja znanja nam trebaju da bismo mogli krenuti u tom smjeru te smatra da uopće nije važno da li će to biti model 3+2 ili 4+1. Ključno pitanje je kakva će biti kvaliteta,  što će u tih 5 godina dignuti kvalitetu tako da ona bude Europski prepoznata.

- dr. sc. Lj. Gjurgjan smatra da bodovi u sustavu imaju samo akademsku funkciju i da poslodavca neće zanimati koliko je netko sakupio bodova u tijeku studija već rezultat znanja i sposobnost na testovima prije zapošljavanja koja su poslodavci počeli provoditi. S obzirom na to mi moramo napraviti dobre programe da možemo dobro obrazovati osobe da one budu prepoznatljive. Podržava model 3+2.

- dr. sc. A. Horvat na Odsjeku za informacijske znanosti gostujući profesor iz Kanade održao je  pismeni ispit na engleskom jeziku za studente III. godine. Oko 50% studenta je dobrovoljno (mogli su birati) pristupilo tom ispitu. To znači protočnost, to su studenti koji su sposobni otići odslušati predmete iz bibliotekarstva na neka Sveučilišta u Europi. S obzirom na tu činjenicu smatra da bi studenti trebali već sa srednjih škola znati dobro strane jezike da bi u prvoj godini studija mogli prihvatiti slušanje nastave na stranom jeziku. Pohvaljuje ovakve rasprave koje šire bitne pojedinosti o reformi studija. U ovoj raspravi nije spomenuto, a i zabrinjava nastavnike Odsjeka za informacijske znanosti kod izrade novih programa, koji su opći predmeti odsjeka i njihov raspored i satnica.

- dekan dr. sc. N. Budak  posebno treba staviti na sjednicu Fakultetskog vijeća raspravu o opterećenju satnice i unutar toga o rasporedu na glavne predmete, sporedne  i opće predmete.

- dr. sc. B. Knežević na tržištu rada treba stvoriti prepoznatljivo ime proizvoda i mjesta, jer je bitna mobilnost studenata i nastavnika i to je temelj na kojem bi se stvorila konkurentnost na globalnoj razini. Intenzivnost kontakata između visokoškolskih institucija vodi do poboljšanja visokoškolskog obrazovanja i konkurentnosti na tržištu.

- dr. sc. S. Botica Fakultet mora uči u znatne promjene s obzirom na svoje zatvorene studijske modele. Ovakva rasprava je dobrodošla no teško će se u jedinstveni model moći uklopiti sve studijske grupe (njih oko 30) i napraviti satnica.

- prodekan dr. sc. Ž. Jerneić nema razredbenog ispita za upis u 4 godinu, student nastavlja studij  kontinuirano na 5 godina, ali se iz sustava može izaći nakon 3 godine i tada se dobiva certifikat uz popis kolegija koje je odslušao.

- dr. sc. A. Durman smatra da bi trebali razmišljati kako dići imidž nastavnika na Fakultetu koji će nam donijeti budućnost, jer imidž Fakulteta neće graditi samo programi.

- dekan dr. sc. N. Budak doista ne smatra da je presudno za reformu i buduće programe da li će to biti model 3+2 ili 4+1 ili 0+5. Da bi odsjeci mogli početi raditi nove programe trebamo se opredijeliti za neki model. Iz rasprave je vidljivo da je većina diskutanata dala podršku modelu 3+2. Predlaže da se kod donošenja odluke o modelu razmišlja:

-  da studij traje 5 godina,

- da su svi naši studiji 5 godišnji u skladu s odlukom Fakultetskog vijeća da postoje različite mogućnosti kombiniranja (npr. A+A, A+B ili A+moduli),

- da student nakon 3 godine nema nikakve završnosti i da se na svakoj studijskoj grupi dobiva bakalaureat - certifikat s popisom kolegija koje je odslušao.

- dr. sc. V. Afrić može li se ta odluka 3+2 donijeti kao pretpostavka, a ne kao odluka koja je obavezna za razmišljanje o reformi studija. On je za da to bude preporuka, a da uz prvi plan razmišljanja o studiju bude kvaliteta.

- prodekan dr. sc. M. Jurković certifikat nakon 3 godine studija izjednačen je s onim što su diplome više škole. Na bilo koji natječaj u kojem se traži visoka sprema taj certifikat ne može ući u obzir.

- dekan dr. sc. N. Budak trogodišnji studij na ovom Fakultetu će sigurno biti više nego dvije godine studija na nekoj višoj školi i taj komad papira na tržištu valjda vrijedi više.

- dr. sc. V. Kolesarić diploma više škole i ove naše je potpuno različita s obzirom na vrstu stručnjaka.

- dr. sc. M. Mesić  ako su bodovi visokog učilišta izjednačeni sa razinom sveučilišta i da postoji mogućnost prijelaza na sveučilišta, nije baš da to nije usporedivo po svojoj kvantiteti i kvaliteti sa tom razinom školovanja.

- dr. sc. B. Knežević novi Zakon predviđa da će se bodovi između različitih tipova studija međusobno priznavati temeljem posebnih ugovora između sveučilišta i visokih škola.

- dr. sc. M. Tadić odluka Fakultetskog vijeća o mogućnosti kombiniranja studijskih grupa ne bi se smjela ukinuti.

- dr. sc. S. Botica on je za da to bude preporuka odsjecima, a da se na odsjecima razmotri cijeli model.

- dekan dr. sc. N. Budak predlaže da se Fakultetsko vijeće izjasni da li će to biti odluka ili čvrsta preporuka odsjecima, da će Filozofski fakultet uz odluku od prošle sjednice Fakultetskog vijeća izraditi nove nastavne programe za 5-godišnji studij  imajući u vidu dvostupanjski studij sa bakalaureatom nakon 3 godine i magisterij nakon 5 godine.

Javnim izjašnjavanjem Fakultetsko vijeće glasalo je:

- da to bude "Odluka",  21 ''za'', 15 ''protiv'' i 5 ''suzdržana''

- da to bude "Čvrsta preporuka", većina prisutnih članova ''za'', 0 ''protiv'' i 3 ''suzdržana''

            Nakon javnog izjašnjavanja konstatirano je:

            Fakultetsko vijeće donosi  ČVRSTU PREPORUKU

            Fakultetsko vijeće preporuča model studija 3+2 imajući u vidu da studij traje 5 godina, a ukoliko neki odsjeci imaju drugačiji prijedlog moraju na sljedećoj sjednici Fakultetskog vijeća dostaviti uvjerljive argumente.

            Zadržavamo oblike studija jednopredmetnog i dvopredmetnog A+A, A+B, A+moduli.

      Zapisničar                                                                                                Dekan

    Barica Biškup                                                                              Prof. dr. sc. Neven Budak