REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-21-5-2001.

Zagreb, 14. svibnja 2001.

P O Z I V

__________________________________________________________

Na osnovi članka 34. Statuta sazivam 9. sjednicu Fakultetskog svijeća Filozofskog fakulteta, koja će se održati u četvrtak, 17. svibnja 2001. u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 8. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 23. travnja 2001.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku

Pristupnica dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU (str. 17)

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologije, na Katedri za prapovijesnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju

Pristupnik: dr. sc. Ivor Karavanić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (str. 21)

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Tanja Tomašić u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za kroatistiku, na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo ( str. 30)

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku hrvatskog jezika i književnosti, u Odsjeku za kroatistiku

Pristupnici: mr. sc. Marko Alerić ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU, a Lidija Dujić, Ana Krivec, Goran Krnić i Željana Puljiz ne ispunjavaju uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU

(str. 32)

6. Izvještaj stučnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana pedagogija, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Pristupnik: dr. sc. Neven Hrvatić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (str. 36)

6.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Katedri za bibliotekarstvo, u Odsjeku za informacijske znanosti

Pristupnica: dr. sc. Jadranka Lazić-Lasić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (str. 50)

6.2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti

Pristupnica: dr. sc. Žarka Vujić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (str. 62)

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

7. Mišljenje za izbor mr. sc. Hrvoja Relje u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana povijest filozofije za rad na projektu "Znanje i protok informacija" pri Filozofskom fakultetu u Zadru

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU (str. 71)

8. Mišljenje za izbor mr. sc. Hrvoja Relje i Dalibora Piraka u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija religije pri Filozofskom fakultetu u Zadru

Pristupnici: Hrvoje Relja i Dalibor Pirak ispunjavaju uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU (str. 72)

9. Mišljenje za izbor mr. sc. Mislava Šimunića u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij Informacijska tehnologija, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU (str. 74)

9.1. Mišljenje za izbor dr. sc. Miljenka Grgića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, za predmet Povijest glazbe, na Umjetničkoj akademiji u Splitu

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (dodatak)

9.2. Mišljenje za izbor dr. sc. Vlatka Domovića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Didaktika, u Odsjeku za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (dodatak)

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Hrvoja Potrebice za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Veze Egeje i Panonije tijekom starijeg željeznog doba (str. 76)

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Line Pliško za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Grammatica della lingua illirica Francesca Marije Appendinija, mentor dr. sc. Diana Stolac (str. 80)

12. Izvještaj stručnog povjerenstva o molbi mr.sc. Sandre Križić-Roban za promjenu naslova odobrene teme doktorata znanosti Moderna stambena arhitektura u Zagrebu između dva svjetska rata. Predlaže se novi naslov Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata (str. 82)

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Davora Topolčića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Sociologijski aspekti neplaćenog rada u obitelji, mentor prof. dr. sc. Vjeran Katunarić (str. 83)

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Antona Vukelića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Anomija pojedinih socijalnih grupa suvremenog hrvatskog društva, mentor prof. dr. sc. Josip Kregar (Pravni fakultet Zagreb) (str. 85)

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Marije Znika pod naslovom Kategorija brojivosti u hrvatskom jeziku. Odnos semantike i sintakse na primjeru imenica (str. 87)

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

16. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Katarine Gospodnetić pod naslovom Transatlanski odnosi: SAD i EU u razdoblju nakon Hladnog rata (str. 93)

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marte Medved Krajnović pod naslovom Uloga priče u razvoju i mjerenju jezične i komunikacijske kompetencije kod učenika engleskog jezika mlađe školske dobi (str. 97)

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarske radnje Slavice Alajbeg pod naslovom Značenje filozofske hermeneutike Hansa-Georga Gadamera za suvremenu estetiku (str. 101)

19. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mije Šarčevića pod naslovom Primjena konačnoga automata na probleme prirodnog jezika (str. 104)

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Ines Denona pod naslovom: Provjera nekih prediktora emocionalnih stanja očeva i majki djece s cerebralnom paralizom (str. 106)

F. SINOPSISI ZA IZRADU MAGISTARSKOG I SPECIJALISTIČKOG RADA I

UPISI NA POSLIJEDIPLOMSKE STUDIJE

21. Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskog rada

1. Martine Blečić pod naslovom Autohtona kultura rimskodobne (peregrinske) Tarsatike, mentor: prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić (str. 109)

2. Mirele Dalić pod naslovom Prehrana u vučedolskoj kulturi, mentor: prof. dr. sc. Aleksandar Durman (str. 111)

3. Damira Kliškića pod naslovom Prapovijesne fibule iz Arheološkog muzeja u Splitu, mentor: prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić (str. 113)

4. Saše Kovačevića pod naslovom Naseljenost sjeverozapadne Hrvatske u starijem željeznom dobu, mentor: prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić (str. 115)

5. Ivane Ožanić pod naslovom Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca - lokaliteti Vinkovci-Šokadija, Vinkovci-Varteks, Vinkovci-Komercijalna Banka, Vinkovci-Muzej, mentor: dr. sc. Ivana Iskra Janošić (str. 117)

6. Domagoja Tončinića pod naslovom Spomenici VII legije na području rimske provincije Dalmacije, mentor: prof. dr. sc. Mirjana Sanader (str. 119)

7. Promjena sinopsisa Ljubice Perinić pod naslovom Vojnički kultovi na području Hrvatske (bivši naslov Vojnički kultovi u Panoniji) (str. 121)

Mentor: prof. dr. sc. Mirjana Sanader

8. Sandia Blagonića pod naslovom Geneza i razvoj subetničkih skupina u Istri od 16. stoljeća do danas, mentor dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović (str. 123)

9. Nikolaja Lazića pod naslovom Model sinteze hrvatskoga govora, mentor prof. dr. sc. Ivo Škarić (str. 124)

10. Nele Brussi pod naslovom Obilježja ženskoga putopisnog diskursa u prvoj polovici 20. stoljeća (Freya Stark, Gertrude Bell i Alexandra David Neel), mentor dr.sc. Dean Duda, docent (str. 125)

11. Maje Starčević pod naslovom Hamlet u Hrvatskoj: studija prevođenja, mentor dr.sc. Zoran Kravar, red.prof. (str. 127)

12. Molba Davida Šporera za promjenu teme magistarskog rada pod odobrenim naslovom Metodološka polazišta znanosti o književnosti Zagrebačke škole u novu temu pod naslovom Poetika kulture i ideologija drame, mentor dr.sc. Dean Duda, docent

(str. 129)

13. Ane Kandare pod naslovom "Sklonost doživljaju srama i krivnje i psihološka prilagodba", mentor prof. dr. sc. Predrag Zarevski (str. 131)

14. Višnje Modrić pod naslovom Prikriveno čitanje i slobodni pripremljeni govor na televiziji, mentor prof. dr. sc. Ivan Ivas (str. 133)

15. Željka Jozića pod naslovom Fonologija govorâ brodskoga Posavlja, mentor prof. dr. sc. Mira Menac Mihalić (str. 135)

16. Prijedlog Odjeka za psihologiju da se umjesto dosadašnjeg mentora doc. dr. sc. Petra Bezinovića novim mentorom Neli Abramić imenuje doc. dr. sc. Denis Bratko

Upisi na poslijediplomske studije

22. Prijedlog da se Xhaferu Syla odobrava prijelaz s upisanog postdiplomskog studija informacijskih znanosti na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu , na postdiplomski studij informacijskih znanosti u Zagrebu, pod uvjetima upis u IV. semestar akademske godine 2000./2001. i prijave teme magistarskog rada u dogovoru s mentorom. Za mentor predlaže se dr. sc. Aleksandra Horvat, izv.prof.

23. Odobrenje za upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Sociologije, u akademskoj godini 2000/2001.:

1. Lidiji Japec

2. Tihani Delić,

uz uvjet polaganja diferencijalnih ispita iz kolegija Suvremene sociološke teorije, Klasične sociološke teorije, Metodologija socioloških israživanja, do upisa u III. semestar tudija.

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Marie Joao Vinković stečene na Sveučilištu Nova de Lisboa u Lisabonu u Portugalu (str. 136)

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Saše Dimitrovskoga stečene na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Prištini (str. 137)

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Ester Vidović, stečene na Sveučilištu u Aucklandu, Novi Zeland

(str. 138)

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ane-Marije Papež, stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (str. 139)

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Slađane Sakač Magdalenić, stečene na Sveučilištu u Bremenu, Njemačka (str. 140)

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

29. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za predmete Engleski jezik i Engleski poslovni jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu.

1. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović

2. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor

3. Jasenka Šafran, viši lektor

30. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika za kolegij Njemački jezik, bez zasnivanja radnog odnosa na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu

1. dr. sc. Maja Häusler, doc,

2. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

3. mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši predavač

31. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. Andrea Šupih-Kvaternik, viši predavač, Prehrambeno-biotehnološki fakultet

3. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

32. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

33. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zavnje predavača ili više za područje humanističkih znanosti, polje Znanost o umjetnosti, za predmete Filmska, radio i TV kultura i Medijska kultura, na visokoj učiteljskoj školi u Splitu

1.dr.sc. Ante Peterlić, redo.prof.

2.dr.sc. Stjepko Težak, red.prof. u miru

3.dr.sc. Boris Senker, red.prof.

34. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, za vođenje znanstvenih projekata u djelatnosti povijesti audiovizualnih medija i filmologije, u Hrvatskom državnom arhivu

1. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.

2. dr.sc. Hrvoje Turković, izv.prof., Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb

3. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.

35. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Zadru

1. dr. sc. VesnaVlahović-Štetić, doc.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Izabela Sorić, doc. (Filozofski fakultet u Zadru)

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

36. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Davora Pećnjaka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Svijest i propozicionalni stavovi u suvremenoj analitičkoj filozofiji

1. dr.sc. Goran Švob, doc

2. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.

3. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.

37. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Alojza Ćubelića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Herman Dalmatin model hrvatskog i europskog mislioca.

1. dr.sc. Branko Despot, red.prof.

2. dr.sc. Ljerka Schiffler, red.prof.

3. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.

38. Imenovanje stručnog povjerenstva za promjenu naslova teme doktorske disertacije mr.sc. Igora Mikecina za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, pod novim naslovom Religija, zajednica i sloboda u ranoga Hegela i Hölderlina.

1. dr.sc. Branko Despot, red.prof.

2. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.

3. dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

39. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nataše Govedić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Retoričke paradigme dramskog subjekta: Shakespeareov Hamlet i Marloweljev Dr Faustus u intermedijalnoj analizi

1.dr.sc. Janja Ciglar-Žanić, izv.prof.

2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

3. dr.sc. Nadežda Čačinović, red.prof.

40. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta, promjena naslova i proširenje teme, mr. sc. Lahorke Plejić-Poje za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, novi naslov Hrvatsko satiričko pjesništvo u Dubrovniku od posljednjih desetljeća 15. do prvih desetljeća 19. stoljeća.

1. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

2. dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

3. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

41. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zdravka Matića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Ivan Marz i katolička akcija u Hrvatskoj

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

2. dr sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

3. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

42. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dine Milinovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Ut pictura poesis? Formiranje kršćanskog likovnog izraza na primjeru nekih prizora iz Kristova života u razdoblju Kasne antike (II.-IV. stoljeće)

1. dr.sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

2. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

dr.sc. Petar Selem, red.prof

c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada

43. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Stjepanu Sremcu pod naslovom: Folklorni ples u Hrvata od 'izvora' do pozornice

1. dr. sc. Zorica Vitez, znans. sav.

2. prof. dr. sc. Vitomir Belaj

3. prof. dr. sc. Filip Potrebica

44. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskog rada mr. sc. Sanje Seljan pod naslovom Leksičko-funkcionalna gramatika hrvatskoga jezika: teorijski i praktični modeli

1. dr. sc. Božidar Tepeš, izv. prof.

2. dr. sc. Zdravko Dovedan, doc.

3. dr. sc. Bulcsú László, red. prof. (u mirovini)

45. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskog rada mr. sc. Tomislave Lauc pod naslovom Problemi obrade prirodnoga jezika u sustavima za pretraživanje obavijesti putem pretraživanja punoga teksta na hrvatskome književnom jeziku

1. dr. sc. Damir Boras, doc

2. dr. sc. Miroslav Tuđman , red. prof.

3. dr. sc. Damir Kalpić, red. prof. Fakultet elektrotehnike i računarstva

46. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Nade Zgrabljić pod naslovom Govor u novinarstvu: vrste i funkcija dijaloga u radijskom programu

1.dr.sc. Manca Košir, red.prof., Fakultet za društvene znanosti, Ljubljana

2.dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

3. dr.sc. Ivan Ivas, docent

47. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc.Vesne Deželjin pod naslovom: Odrazi dodira među jezicima i kulturama u leksiku Maldobria (funkcija aloglotskih elemenata) (stari naslov: Kultura i jezik u djelu Lina Carpinteria i Mariana Faragune).

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red.prof.

2. dr. sc. Vera Glavinić, red.prof. (Fil.fakultet Pula)

3. dr. sc. Josip Silić, red.prof.

48. Promjena stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. Lelije Sočanac pod naslovom: Talijanizmi u hrvatskome književnom jeziku.

Umjesto drugog člana dr.sc. Vesne Muhvić-Dimanovski, znan.suradnika predlaže se dr.sc. Josip Silić, red.prof.

Prvotno Povjerenstvo:

1. dr. sc. Maslina Ljubičić,izv.prof.

2. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski,znan.suradnik

3. dr. sc. Žarko Muljačić,prof. emeritus

Novo povjerenstvo:

1. dr.sc. Maslina Ljubičić,izv.prof.

2. dr.sc. Žarko Muljačić, prof. emeritus

3. dr.sc. Josip Silić, red.prof.

48.1. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Goranke Lipovac Vrkljan pod naslovom Posebnosti tipologije i ikonografije mitraičkih reljefa rimske Dalmacije

1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv.prof.

2. dr. sc. Petar Selem, red. prof.

3. dr. sc. Marin Zaninović, red.prof. (u miru)

d) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

49. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Franci Piveca pod naslovom Knjižnice u informacijskom društvu

1. dr. sc. Damir Boras, doc.

2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, izv. prof

3. dr. sc. Nenad Prelog, red.prof. (Leksikografski zavod, Zagreb)

50. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Diane Maršić pod naslovom O hrvatskim prijevodima T.S. Eliotovih poema "Pusta zemlja" i "Četiri kvarteta"

1. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

2. dr.sc. Miroslav Beker, red.prof. u miru

3. dr.sc. Gordana Slabinac, izv.prof.

51. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Bogdana pod naslovom Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića

1. dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

2. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Tomasović, red. prof. u mirovini

52. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antonija Tonija Juričića pod naslovom Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina

1. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

2. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

3. dr. sc. Stanislav Marjanović, Pedagoški fakultet u Osijeku

53. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Markovića pod naslovom Pridjev kao način izricanja kategorije neodređenosti/određenosti u hrvatskome jeziku

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Branka Tafra, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

54. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Miroslava Akmadže pod naslovom Odnosi države i katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. godine

1. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Ljubo Antić,izv.prof. (Institut "Ivo Pilar", Zagreb)

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krešimira Regana pod naslovom Ujedinjavanje teritorija Banovine Hrvatske/Teritorijalno ujedinjenje Savske i Primorske banovine s osam novodobivenih kotara

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Ljubo Antić,izv.prof. (Institut "Ivo Pilar", Zagreb)

56. Obustava postupka ocjene specijalističkog rada Neli Abramić pod naslovom Interpersonalna orijentacija kao obilježja neurotske strukture ličnosti na zahtjev kandidata.

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

57. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti (predmet Engleska književnost) na Odsjeku za anglistiku

1. dr.sc. Ivo Vidan, red. prof. u miru

2. dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

3. dr.sc. Boris Senker,red.prof.

58. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana estetika, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju

1. dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

2. dr.sc. Danilo Pejović, professor emeritus

3. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.

59. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, pri Katedri za povijest filozofije u Odsjeku za filozofiju

1. dr.sc. Branko Despot, red.prof.

2. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.

3. dr.sc. Goran Švob, docent

60. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za socijalnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju

dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.

61. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

l. dr.sc. Milenko Popović, red prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

62. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

1. dr. sc. Franjo Grčević, red prof. u miru

2. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. dr. sc. Josip Užarević, red prof.

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

63. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za prihvat američke stipendistice Fulbrightovog programa za akademsku godinu 2001/2002. - Dr. Meredith Goldsmith (Mary Washington College, Fredricksburg, VA).

64. Molba mlađe asistentice Jelene Šesnić za dopuštenje da se natječe za Fulbrightovu stipendiju u akademskoj godini 2002/2003.

65. Prijedlog Odsjeka za etnologiju da se za voditeljicu Katedre za nacionalnu etnologiju imenuje dr. sc. Tihana Petrović umjesto dr. sc. Branka Đakovića.

66. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za odobrenje angažiranja prof.dr. Borisa Kalina kao vanjskog suradnika za Metodiku nastave filozofije (2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno).

67. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za odobrenje angražiranja prof.dr. Ljerke Shiffler kao vanjskog suradnika za Povijest filozofije - hrvatska filozofija (2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno).

68. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika za ak.god. 2001/2002:

· dr.sc. Mladen Heđever, docent, za predmet Patologija govora (i metodika logopedskog tretmana), 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno u zimskom semestru;

· dr.sc. Nađa Runjić, dr.med.spec.neurolog, za predmet Spaciocepcija u slušanju i govoru, 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno;

· mr.sc. Vladimir Kozina, znanstveni asistent, za predmet Audiotehnika I, 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno;

· dr.sc. Marija Hunski, znanstveni suradnik, u sklopu kolegija Artikulacijska fonetika, 12 sati vježbi (jednokratno);

· dr.sc. Smiljana Štajner, izv.prof., u sklopu kolegija Artikulacijska fonetika, 5 sati predavanja (jednokratno).

69. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. Dietera Kastovskog sa Sveučilišta u Beču, radi održavanja predavanja na temu Položaj njemačkog jezika u Europi danas, 7. lipnja 2001.

70. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za odobrenje angažiranja Zlatka Šešelja, prof. kao vanjskog suradnika za Metodiku nastave klasičnih jezika (2 sata predavanja i 2 sata vježbi tjedno) za ak.god. 2001/2002.

71. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za odobrenje angažiranja mentora u ak.god.2000/2001:

· Ivana Jelić, prof. (V.Gimnazija, Zagreb)

· Koraljka Crnković, prof. (Privatna klasična gimnazija, Zagreb)

· Zdravka Martinić-Jerčić, prof. (Nadbiskupska klasična gimnazija Zagreb)

72. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se znanstvenom novaku Marku Aleriću odobri održavanje seminara iz Metodike nastave hrvatskog jezika na Katedri za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti pod nadzorom nositelja predmeta prof. dr. Vlade Pandžića.

73. Prijedlog za donošenje Pravilnika o Zagrebačkoj slavističkoj školi (Hrvatskom seminaru za strane slaviste) (str. 141)

74. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku da odobri angažiranje vanjskih suradnika u akademskoj godini 2001./2002. i to :

- dr. Milana Mihaljevića (Generativna gramatika)

- dr. Bulcsú Lászlá (Poglavlja iz srpštine i bosanštine, Poglavlja iz balto-slovjenštine)

- Alexandera Hoyta (Sociolingvistički praktikum)

- dr. Mate Križmana (Indoeuropeističko čitanje latinskih zapisa,

Tvorba i značenje ie. glagolskih vremena)

- dr. Zefa Mirdite (Albanski jezik)

- dr. Dubravka Škiljana (Teorijska lingvistika)

75. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju da odobri angažiranje vanjskih suradnika akademskoj godini 2001./2002. i to:

- Tatjane Paić - Vukić ( Arapski jezik I i II )

- Jolán Mann ( Mađarska književnost, Interpretacija mađ. književnih tekstova )

- dr. Adalberta Rebića ( Hebrejski jezik I i II )

- dr. Istvána Lökösa ( Mađ. književnost iz svjetskog konteksa )

76. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju da odobri angažiranje stanih lektora akademskoj godini 2001./2002. i to:

- lektora za mađarski jezik (ime naknadno)

- lektora za tursko jezik (ime naknadno)

- lektor za kineski jezik, Lu Kefeng

77. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se slijedeći diplomirani psiholozi, koji rade u praksi, imenuju mentorima za studente psihologije tijekom obavljanja studentske prakse, za šk. god. 2001/02. (prilog) (str. 144)

78. Prijedlog mentora Odsjeka za psihologiju na kolegiju "Metodika nastave psihologije" za šk. god. 2001/02. (prilog) (str. 146)

79. Prijedlog vanjskih suradnika u nastavi u Odsjeku za psihologiju za šk. god. 2001/2002. (prilog) (str. 147)

80. Prijedlog Odsjeka za psihologiju za dopunu i preraspodjelu programa na Katedri za kliničku psihologiju. (prilog) (str. 149)

81. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za odobrenje gostovanja profesorice Ledru-Menot sa Sveučilišta Paris III, radi održavanja predavanja na temu Suvremeni govorni francuski jezik, 14.05.2001.

82. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za produženje ugovora

lektorici za slovenski jezik Mateji Tirgušek i lektoru za bugarski jezik za ak. god. Antonovu Konstantinu Orušu za ak. god. 2001/2002.

83. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika za akad. god. 2001/2002.:

a) na Studiju ukrajinskoga jezika i književnosti

- mr. sc. Oksana Timko - 3 sata predavanja i 2 sata vježbi

- mr. sc. Jurij Lisenko - 2 sata predavanja i 2 sata vježbi

- Volodimir Kubinski - 1 sat predavanja i 6 sati vježbi

b) na Studiju slavistike (južnoslavenske jezike)

- doc. dr. sc. Avgustina Hajdić (Filozofski fakultet, Zadar) - 2 sata predavanja tjedno

- prof. dr. sc. Erika Kržišnik / doc. dr. sc. Marko Stabej (Sveučilište u Ljubljani) - 2 sata predavanja tjedno

- (ime naknadno) za srpski jezik - 2 sata predavanja tjedno

- mr. sc. Rumjana Sedefčeva - 2 sata predavanja tjedno

84. Prijedlog Odsjeka za talijanski jezik i književnost da se odobri angažiranje dr.sc. Mate Zorića, prof. emeritusa kao stručnog suradnika za kolegij Talijanska književnost od 15. do 17. stoljeća u akad.god. 2001/2002.

85. Prijedlog Katedre za antropologiju za odobrenje angažiranje vanjskih suradnika za ak.god. 2001/2002. s Instituta za antropologiju u Zagrebu:

- dr. sc. Pavao Rudan - Uvod u antropologiju

- dr. sc. Branka Janićijević - Osnove genetike čovjeka

- dr. sc. Nina Smolej-Narančić - Metode istraživanja u antropologiji

- dr. sc. Anita Sujoldžić - Antropološka lingvistika

- dr. sc. Stašo Forenbaher - Arheologija u antropologiji

- dr. sc. Lajos Szirovicza - Informatika u antropologiji

- dr. sc. Veljko Jovanović - Populacijska genetika

86. Imenovanje mentora za praktični rad iz nastave Metodike talijanskog jezika na školama u ovoj školskoj godini (str. 150)

87. Molba Središnje čitaonice za odobrenje da se Martina Čačić imenuje demonstratoricom, od 1. svibnja 2001. do kraja tekuće akademske godine

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

88. Molba dr. sc. Ive Pranjkovića za odobrenje slobodne studijske 2001/02. godine koju bi koristio za pisanje jedne školske gramatike te za pripremanje i objavljivanje knjige izabranih rasprava i članaka iz gramatike pod radnim naslovom Sintaktički ogledi.

__________________

89. Predlaganje donošenja Statuta Fakulteta.

90. Obavijesti dekana i prodekana

91. Razno.

Dekan

prof. dr. sc. Neven Budak

P R I L O Z I

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 26. veljače 2001. godine imenovani smo za članove Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku. Pregledavši prijave pristigle na natječaj objavljen 16. ožujka 2001., podnosimo Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj se prijavila dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić.

1. Životopis

Pristupnica je rođena 1968. u Drvaru, Bosna i Hercegovina. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. godine engleski jezik i književnost i komparativnu književnost. Od 1992. do 1994. radila je kao prevoditeljica u glavnom stožeru UNPROFOR-a. Godine 1994. izabrana je u zvanje mlađeg asistenta na Katedri za englesku književnost Odsjeka za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Magistrirala je 1996. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranivši radnju Viktorijanski intertekst u britanskom postmodernističkom romanu, a 1997. izabrana je u zvanje asistenta na istoj katedri. Godine 2000. na istom je Fakultetu obranila doktorsku disertaciju pod naslovom Intertekstualnost u poetici predrafaelitizma.

Od 1994. predaje proseminar "Uvod u studij engleske književnosti" na prvoj godini studija anglistike, a od 1997. uz proseminar predaje i kolegij "Viktorijanska književnost" na drugoj godini studija.

Članica je sljedećih znanstvenih i stručnih udruženja: Hrvatskog društva za anglističke studije (HDAS); European Society for the Study of English (ESSE); Hrvatskog semiotičkog društva; Društva hrvatskih književnih prevodilaca; Hrvatskog centra PEN-a.

Dobitnica je AGM-ove godišnje nagrade za prozu (1995.) i Nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za mlade znanstvenike, za 2000. godinu.

2. Izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti

Tatjana Jukić Gregurić obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Intertekstualnost u poetici predrafaelitizma 18. prosinca 2000. Disertacija obuhvaća 338 stranica teksta u računalnom slogu, te 18 stranica likovnih dodataka. Sastoji se od predgovora, šest poglavlja, dodatka s likovnim prilozima i bibliografiji koja broji 212 jedinica, i to knjiga i članaka na engleskom, hrvatskom, njemačkom i slovenskom jeziku. Sadržaj rada podijeljen je na devet cjelina: "Predgovor", "Uvod: kako čitati predrafaelite", "Danteova kuća života: Alighieri i Rossetti", "Biblijsko svjetlo svijeta: putopisi Williama Holmana Hunta", "Gledati i nadgledati: slučaj predrafaelitskog Shakespearea", "Trgujući zlodušići(ma): predrafaelitska fantastika Christine Rossetti", "Jedna šetnja fikcionalnom šumom: slučaj historiografske metafikcije", "Likovni dodaci", "Bibliografija". Pristupnica je u svojoj disertaciji ponudila presjek ključnih obilježja predrafaelitizma, preispitavši ne samo njegove intertekstualne veze (Biblija, arturijanske legende, Dante, Shakespeare, Keats, Tennyson), već i mjesto predrafaelitizma unutar viktorijanske kulture. Povrh svega, kandidatkinja je pomno istražila i ulogu tako protumačene viktorijanske kulture u današnjem promišljanju književnosti.

Objavila je 29 znanstvenih radova o engleskoj, američkoj, hrvatskoj i bosanskoj književnosti, te iz područja književne teorije, na hrvatskom i engleskom jeziku, u časopisima i knjigama objavljenima u Hrvatskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Nizozemskoj, Austriji, Grčkoj i Španjolskoj. Od toga je 19 znanstvenih radova objavila u publikacijama s međunarodnom recenzijom (časopisi Style, Gramma, Links & Letters, Semiotische Berichte, S - European Journal for Semiotic Studies, The European English Messenger, SRAZ, Književna smotra; knjige i zbornici: Cross-Cultural Challenges, ur. Janja Ciglar-Žanić, Damir Kalogjera, Jasna Jemeršić, Zagreb, 1998., Theme Parks, Rainforests and Sprouting Wastelands. European essays on theory and performance in contemporary British fiction, ur. Richard Todd i Luisa Flora, Amsterdam - Atlanta, 2000., Modellierungen von Geschichte and Kultur/ Modelling History and Culture, ur. Jeff Bernard, Gloria Withalm, Peter Grzybek, Beč, 2000.). Od tih je 19 radova jedan rad revidirana verzija dijela doktorske disertacije.

U srpnju 1993. polazila je Ljetnu školu američkih studija, u organizaciji Sveučilišta u Grazu i University of Athens, Ohio, održanu u Češkoj. Od 1995. godine s referatima je sudjelovala u radu 12 međunarodnih znanstvenih konferencija i simpozija, održanih u Hrvatskoj, Škotskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj. U srpnju 1997. boravila je u Velikoj Britaniji kao gostujući znanstvenik na Sveučilištu u Oxfordu, a u listopadu i studenom 1998. na Sveučilištu u Cambridgeu.

Od 1996. surađuje na znanstvenom projektu "Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti" (voditeljica projekta: prof.dr. Sonja Bašić). Surađivala je na nekoliko znanstvenih projekata Hrvatskog semiotičkog društva ("Znakovi povijesti u Hrvatskoj", "Granica Drugog").

Za rad o vizualnosti u romanima Jane Austen i filmskim ekranizacijama njezinih djela, objavljen u Links & Letters, a zatim pretiskan u proširenoj verziji u S - European Journal for Semiotic Studies (hrvatska verzija tiskana u Hrvatskom filmskom ljetopisu), dobila je Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za mlade znanstvenike za 2000. godinu.

Na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta već sedmu godinu drži nastavu iz proseminara "Uvod u studij engleske književnosti" na prvoj godini studija, te četvrtu godinu drži nastavu na kolegiju "Viktorijanska književnost" na drugoj godini studija. Bila je mentor pri izradi pet diplomskih radnji. U prosincu 2000. održala je dva predavanja u sklopu kolegija "Kulturalni studiji" koji je za studente poslijediplomskog studija književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu vodio doc.dr. Dean Duda. Od 1997. naovamo kao pozvana je predavačica održala pet predavanja u sklopu književnih kolegija u zagrebačkom Centru za ženske studije.

Objavila je također 68 stručnih radova (prikaza, recenzija, predgovora) u hrvatskim publikacijama (Pitanja, Republika, Kolo, Quorum, Oko, Gordogan, Dubrovnik, Vijenac, Zarez; predgovor za hrvatsko izdanje romana Elinor i Marianne Emme Tennant), od kojih je veći dio emitiran i na Trećem programu Hrvatskog radija.

Prevela je s engleskoga tri knjige, i to: Glazba i plesač Emilea Jaquesa Dalcrozea (Naklada MD, Zagreb, 1995.), Male žene I i II Louise May Alcott (Konzor, Zagreb, 1996.) i Elinor i Marianne Emme Tennant (Ceres, Zagreb, 1998.). Osim knjiga, prevela je niz kraćih tekstova objavljenih u Novom prologu, Quorumu, Književnoj smotri, Zborniku Trećeg programa Hrvatskog radija. Godine 1995. za Republiku je uredila i prevela petodjelni blok o novom povijesnom romanu britanskih autorica (Antonia Susan Byatt, Marina Warner, Isabel Colegate, Emma Tennant, Jeanette Winterson), a 1998. je za Treći program Hrvatskog radija (emisija "Saturnova djeca") prevela šestodjelni blok iz knjige A Literature of Their Own Elaine Showalter.

Kao pozvana govornica 1998. održala je plenarno predavanje na godišnjoj skupštini stručnoga udruženja HUPE (Hrvatske udruge profesora engleskog). Od 1996. naovamo četiri je puta bila gošća tribine Književni petak. Godine 1997. održala je predavanje pod naslovom "Teaching Language and Literature in a Changing World", u sklopu ELT Evening u organizaciji The British Council Croatia. Godine 1999. održala je predavanje pod naslovom "Suvremeni britanski povijesni roman" u Gradskoj knjižnici Zagreb, za bibliotekare zagrebačkih knjižnica, a iste je godine u sklopu Mjeseca knjige u knjižnici "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu održala predavanje pod naslovom "Suvremene britanske spisateljice".

3. Ocjena i zaključak

Budući da je stupanj doktora znanosti osnovni preduvjet za stjecanje zvanja višeg asistenta, napominjemo da doktorska disertacija Tatjane Jukić Gregurić impresionira autoričinom izuzetno dobrom upućenošću u teorijsko-metodološke modele suvremenih proučavanja književnosti i kulture, te privlači osobitu pažnju inovativnošću i izvornošću koja odlikuje ovaj prilog književnom proučavanju, i to o temi koja je u hrvatskoj književnoj znanosti ostala dosad mahom neistražena.

Iz priloženog životopisa i izvješća o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti jasno proizlazi da je Tatjana Jukić Gregurić neobično aktivna na mnogim područjima. Valja istaknuti broj, a iznad svega kvalitetu njezinih znanstvenih radova, od kojih je velik dio objavljen u inozemstvu. Pritom valja istaknuti njezina zapažena sudjelovanja na brojnim skupovima i konferencijama u inozemstvu, te već sada brojne kontakte u međunarodnoj akademskoj zajednici. Također su zadivljujući širok raspon tema i ozbiljnost njezinih gotovo sedamdeset stručnih radova. Tatjana Jukić Gregurić pokazala je i velik talent za nastavnu djelatnost, o čemu svjedoči ugled i popularnost koji je stekla kod studenata.

Na temelju svega navedenog predlažemo da se dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na kraju želimo istaknuti da po izvrsnim rezultatima u svim područjima svoje znanstvene, stručne i nastavničke djelatnosti Tatjana Jukić Gregurić već sada ima sve potrebne uvjete za izbor u zvanje docenta, te mislimo da bi taj postupak trebalo pokrenuti što prije.

U Zagrebu, 18. travnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Janja Ciglar-Žanić, izvanredni profesor

dr.sc. Ivo Vidan, redoviti profesor u miru

dr.sc. Sonja Bašić, redoviti profesor

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, I. Lučića 3

U Zagrebu, 27. veljače 2001.

Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za prapovijesnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 23. studenog 2000. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da ocijenimo rezultate natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za prapovijesnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju. Proučivši prispjele dokumente i razmotrivši sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u Vjesniku 12. 12. 2000. g. javio se samo jedan kandidat, dr. sc. Ivor Karavanić.

Životopis

Dr. sc. Ivor Karavanić, državljanin Republike Hrvatske, rođen je 27. lipnja 1965. g. u Zagrebu. Nakon mature 1984. g. u Obrazovnom centru Nikola Tesla upisao je studij jednopredmetne arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je uspješno diplomirao 1990. g. obranivši diplomski rad iz prapovijesne arheologije. Od godine 1991. – 1996. znanstveni je novak na projektu “Prapovijesno naselje u kontinentalnoj Hrvatskoj s infrastrukturom” čiji je voditelj prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić, a od 1996. do danas na projektu “Prapovijesno naselje u Hrvatskoj s infrastrukturom” iste voditeljice. Magistrirao je 1993. g., a doktorirao 1999. g. , pa je od 15. 10. 1999. g. u zvanju višeg asistenta. Od godine 1997. voditelj je poticajnog projekta “Kulturološka adaptacija neandertalaca iz Mujine Pećine” (130798). Godine 1995. koristio je stipendiju Francuske vlade za rad na Institut de Préhistoire et de Géologie Quaternaire Universite de Bordeaux I, te austrijsku stipendiju Konstantin-Jireček za rad na Institut für Ur- und Frühgeschichte u Beču. U akademskoj godini 1996./97. koristio se Fulbrightovom stipendijom za istraživački rad i usavršavanje u SAD na Department of Anthropology, University of New Mexico, Albuquerque.

I.Karavanić je tijekom studija bio i aktivan sportaš u Akademskom atletskom klubu Mladost, na različitim studentskim natjecanjima nastupao je za atletsku ekipu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te ekipu Sveučilišta u Zagrebu. Sudionik je Domovinskog rata.

Znanstveni rad

Dr. sc. Ivor Karavanić od 1991. g. sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu na projektu “Prapovijesno naselje u kontinentalnoj Hrvatskoj s infrastrukturom” proučavajaći litičku tehnologiju paleolitičkog razdoblja. G. 1993. obranio je magistarski rad pod naslovom “Tipologija gornjeg paleolitika špilje Vindije”, a 1999. doktorski rad s naslovom “Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije”.

Od 1986. g. do 1995. I. Karavanić je sudjelovao kao član istraživačkih ekipa na deset arheoloških istraživanja u Hrvatskoj, pet u Francuskoj i jednom u Sloveniji. Od 1995. g. vodi sustavna istraživanja srednjopaleolitičkog nalazišta Mujina pećina kod Trogira u suradnji s Muzejom grada Kaštela. Višekratano je sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Priopćenja je imao na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva u Makarskoj 1998., na međunarodnom skupu Hugo Obermaier Gesellschaft u Regensburgu 1996., na International Workshop in the Neanderthal Museum, Mettman 1999., te na međunarodnom skupu The Krapina Neandertals and Human Evolution in Central Europe, Zagreb-Krapina 1999. g. S posterima je sudjelovao na 5čme Congrčs International, U.I.S.P.P. Commision du Mésolithique u Grenoblu 1995., te posterom Archaeology and War – The Croatian Case. Europen Association of Archaeologists First Annual Meeting u Santiago de Compostela 1995.

Osim kvalifikacijskih radova, magistarskog i doktorskog, dr. sc. I. Karavanić objavio je dosada 10 izvornih znanstvenih radova od kojih je 5 objavljeno u časopisima citiranim u Current Contents, jedan pregledni članak, tri stručna članka, dvadesetak prethodnih priopćenja, prikaza, reagiranja i znanstveno-popularnih radova. U ovom ćemu izvješću prikazati osim kvalifikacijskih radova nekoliko najvažnijih znanstvenih radova I. Karavanića.

U magistarskom radu “Tipologija gornjeg paleolitika špilje Vindije” Karavanić je obradio i valorizirao rezultate istraživanja gornjopaleolitičkih slojeva špilje Vindije. Kako je najveći problem predstavljalo jedinstveno nazivlje za tipove kamenog i koštanog oruđa u Hrvatskoj, autor je najprije sačinio listu tipova gornjopaleolitičkog oruđa koristeći se pritom nazivljem i definicijama ustanovljenim za artefakte sredozemnih država, odnosno relevantnom francuskom terminologijom. Predložio je rješenje za hrvatsko nazivlje te uveo termine potrebne za analizu litičkog invantara i za tumačenje izrade toga oruđa. Pri analizi stratigrafije i faune nalazišta koristio se kombinacijom zapadne i srednjoeuropske podjele glacijala Würm. Posebnu je pak pozornost posvetio interpretacijama stratigrafije Vindije koje su se dotada bitno razlikovale od publikacije do publikacije. Ustanovio je da apsolutna datiranja za slojeve M i H ne odgovaraju stratigrafskoj shemi, odnosno da fauna tj. kultura ukazuje na veću starost. Na temelju analize koštanog i kamenog oruđa iz sloja G1 i komparacije s jednako starim inventarom nalazišta susjednih država Karavanić je uočio da je i u Vindiji prijelaz iz srednjeg u gornji paleolitik direktan. Nakon detaljne analize materijala zaključio je da gornjopaleolitički materijal iz Vindije pripada kulturama orinjasijen, gravetijen, kasni gravetijen i epipaleolitik, ne prihvaćajući ranije postavke M. Maleza da listoliki šiljci pripadaju seletijenu, kao ni njegovu podjelu kulturnih ostataka u orinjasijen I odnosno II, načinjenu na osnovi koštanih šiljaka s rascijepljenom i punom bazom. Karavanić je međutim utvrdio da oba tipa koštanih artefakata dolaze zajedno u istom sloju, pa takva podjela nije odgovarajuća.

Doktorski rad “Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije” obradio je inventar oruđa iz paleolitičkog nalazišta Šandalja II kod Pule. Ono je među brojnim hrvatskim nalazištima mlađega paleolitika jedino omogućavalo tehnološku, tipološku i statističku obradbu oruđa, te usporedbe s istovrsno obrađenim inventarom susjednih država. Osim toga kulturni inventar Šandalje dotada je bio samo manjim dijelom obrađen i upravo je vapio za cjelovitom i iscrpnom analizom. Tako je Karavanić suvremenim metodama revidirao kulturnu baštinu i znanstveno je vrednovao. Utvrdio je postojanje dvaju kulturnih stupnjeva: orinjasijena i epigravetijena, dok Malezovu pretpostavku o gravetijenu nije potvrdio. Tipološkom analizom litičke građe i pomoću računalnog programa SPSS (Statistical Package for Social Sciences) ustanovio je da ima mogućnosti za podrobniju podjelu epigravetijena na rani i kasni. Pretpostavlja da među njima postoji još jedan prijelazni oblik (razvijeni epigravetijen), koji, međutim zasad, zbog preskromnog litičkog inventara, nije bilo moguće statistički dokazati. Radi boljeg razumijevanja života ledenodobnih prebivatelja špilje Šandalja II, opisano je podneblje i paleografske prilike na istočnoj obali sjevernoga Jadrana i Istre u vremenu mlađega Würma, samo nalazište, kronostratigrafska podjela špiljskih sedimenata i rezultati istraživanja faune i flore. Kritičkom su vrednovanju podvrgnuti rezultati radiometrijskih datacija ugljena i životinjskih kostiju iz svih kulturnih slojeva. Središnji dio doktorske disertacije posvećen je litičkom i ostalom arheološkom materijalu, sirovinama za izradbu kamenog oruđa, tehnološkoj i tipološkoj analizi litičkoga inventara, te analizi koštanih izrađevina. Ovakav je pristup kulturnom inventaru značajna novost jer tako još nije bilo obrađeno niti jedno paleolitičko stanište u Hrvatskoj. Karavanić je naime analizirao ne samo konačne izrađevine nego i obradbeni otpad, odnosno lomljevinu koja ostaje pri izradbi oruđa. Ovaj je rad svojim izrazito suvremenim pristupom i primjenom aktualnih istraživačkih metoda gotovo pionirski poduhvat u hrvatskoj arheološkoj stručnoj i znanstvenoj literaturi koja obrađuje najstarije razdoblje ljudske povijesti.

U članku “Kamene rukotvorine s nalazišta Spiennes iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu” Karavanić je obradio skupinu kamenih oruđa koja su u fundus muzeja pristigla još u 19. st. samo s oznakom nalazišta Spiennes u Belgiji. Unatoč ranijim pretpostavkama, nakon tipološko-tehnološke analize i usporedbe s objavljenim paleolitičkim oruđima s istoga lokaliteta, Karavanić je zaključio da nikako nije riječ o nalazima koji bi pripadali donjem, srednjem ili gornjem paleolitiku nego mlađem vremenu, konkretno neolitiku. Također je pretpostavio da je dio oruđa zapravo poluproizvod odbijanjem pripremljen za daljnju obradbu poliranjem što je neolitička tehnologija.

U radu “Začeci simbolike i religijskih obreda u prapovijesnih lovaca i skupljača” autor je predočio osnovna postignuća u proučavanju začetaka simbolike i posmrtnih rituala prapovijesnih lovaca i skupljača. Uz različite interpretacije naveo je brojne arheološke i paleoantropološke nalaze koji predstavljaju materijalne izvore za proučavanje navedene tematike. Zaključuje kako su nalazi iz donjeg paleolitika dvojbeni i nepouzdani, pa se posebno zadržava na pouzdanijim tragovima simboličkog i religijskog ponašanja u neandertalaca tijekom srednjeg paleolitika. U pokušajima pronicanja u simboliku mogućih posmrtnih rituala neandertalskog čovjeka autor se, uz arheološke i paleoantropološke nalaze, koristi podacima o religijskim obredima povijesnih i suvremenih nomada i lovaca.

Članak “Upper paelolithic occupation levels and late-occurring neandertal at Vindija cave (Croatia) in the context of central Europe and the Balkans” donosi rezultate dobivene analizom gornjopaleolitičkh kulturnih slojeva u špilji Vindija. Provedena analiza kamenih i koštanih izrađevina pruža direktan uvid u prijelaz između srednjeg i gornjeg paleolitika te ukazuje na značajnu činjenicu asocijacije fosilnih hominida, vjerojatno neandertalaca s tipičnom gornjopaleolitičkom kamenom industrijom. Također su uočene značajne razlike između gornjeg paleolitika Vindije i istovremenih paleolitičkih nalazišta jadransko-sredozemne regije.

Prvu nadasve detaljnu analizu artefakata iz musterijenskog sloja poznatog kao G3 u Vindiji, te reviziju analize aartefakata iz ranog odsjeka gornjeg paleolitika u Velikoj Pećini Karavanić je zajedno s koautorom F. H. Smith iznio u radu “The Middle/Upper Paleolithic interface and the relationship of neanderthals and early modern humans in the Hrvatsko zagorje, Croatia”. Rezultati analize, kombinirani s artefaktima iz ključnog sloja G1 u Vindiji, iskorišteni su kao dokaz da kombinacija srednjo i gornjopaleolitičkih elemenata u gornjem G kompleksu Vindije ne mora nužno biti rezultat geoloških miješanja nego može predstavljati prirodni kulturni skup, pa je moguće zaključiti da su neki gornjopaleolitički elementi poniknuli iz lokalnog musterijena, dok su ostali rezultat vanjskih kulturnih utjecaja. Kako i najnoviji radiokarbonski datumi govore o istovremenosti neandertalaca i modernog čovjeka moguće je neka oruđa s obilježjima gornjeg paleolitika, ali pronađena u asocijaciji s neandertalcima, promatrati kao rezultat imitacije ili trgovine neandertalaca s modernim ljudima. U radu The Early Upper Paleolithic of Croatia analizirane su industrije ranog gornjeg paleolitika iz Vindije i Velike pećine (stare približno 33000 godina) u okviru njihova kronološkog i paleontološkog položaja. Ustanovljeno je da se arheološki materijal najranijih slojeva ranog gornjeg paleolitika na tim nalazištima vidno razlikuje od orinjasijenske kulture zapadne i srednje Europe, dok je ta kultura prisutna u kasnijim slojevima. Time su korigirane ranije interpretacije koje se orinjasijensku kulturu pripisivale svim slojevima ranog gornjeg paleolitika navedenih nalazišta. Pod istim je naslovom objavljen i rad u Internet verziji, ali je dopunjen dodatnim informacijama o metodologiji iskopavanja nalazišta i stratigrafiji. Rasprava je znatno proširena navođenjem nove literature i odgovorom na kritike interpretacije materijala iz sloja G1 Vindije koju je I. Karavanić objavio u Journal of Anthropological Research (vidi popis radova).

Néandertaliens et Paléolithique supérieur … je rad u kojem se iznosi i provjerava hipoteza da su neandertalci posjedovali (izrađivali ili razmjenjivali) sofisticirane koštane alatke gornjeg paleolitika koje se inače vežu za ranog modernog čovjeka. Teza je testirana je datiranjem ostatka neandertalca i koštanog šiljka s rascijepljenom bazom iz špilje Vindije. Testiranje je izvršeno nedestruktivnom metodom – gamma spektrometrijom. Dobiveni rezultati nisu oborili navedenu hipotezu pa je ona i dalje ostala valjana. Zbog značajnog statističkog odstupanja rezultata u plusu i minusu konačan se zaključak nije mogao dobiti. The Question of the Epipaleolithic, u radu se.obrađuju tri epipaleolitička/mezolitička nalazišta Hrvatske. Nedostatak sitnih geometrijskih oblika u tipologiji alatki objašnjen je propustima u metodologiji ranijih iskopavanja (nije korišteno prosijavanje i ispiranje sedimenta), za razliku od starije literature koja tu pojavu isključivo tumači specifičnostima tih litičkih industrija. Nadalje, rijedak litički materijal na kontinentalnim nalazištima objašnjen je mogućnošću diskontinuirane sedimentacije i/ili erozije određenih kulturnih slojeva, a ne rijetkim nastavanjem nalazišta. U članku Direct radiocarbon dates izvršeno je izravno datiranje radiokarbonskom metodom (AMS) neandertalaca iz sloja G1 špilje Vindije. Dobivena je starost od 28000 i 29000 godina prije sadašnjosti, po čemu su neandertalci iz špilje Vindije do sada najkasnije datirani neandertalci. Rezultati pokazuju da je izumiranje neandertalaca bio spor proces koji je trajao znatno duže nego što se to do sada mislilo, te da Pirinejski poluotok nije bio zadnje «utočište» tih prapovijesnih ljudi, što je bio stav mnogih znanstvenika. Nadalje, neandertalci su više tisuća godina koegzistirali s ranim modernim čovjekom na tlu srednje Europe i vjerojatno razvili i/ili preuzeli neke aspekte kulture koji su do sada pripisivani ranom modernom čovjeku.

Neanderthal diet … Mjerenjem omjera izotopa ugljika (¹³C) i dušika (¹⁵N) u kolagenu kostiju neandertalaca i faune dobiveni su pouzdani pokazatelji prehrane neandertalaca iz špilje Vindije tijekom nekoliko zadnjih godina njihova života. Zahvaljujući toj analizi stavljena je točka na dugogodišnju raspravu arheologa o prehrani neandertalaca i najučestalijem načinu pribavljanja prehrambenih resursa (lov, lešinarenje, skupljanje plodova). Rezultati su pokazali da je gotovo isključiv izvor njihove prehrane bilo meso, dok iole značajnije korištenje biljnih resursa analiza nije pokazala. Do većih količina mesa Neandertalci su mogli doći isključivo poznavanjem strategije lova što podrazumijeva posjedovanje složenih intelektualnih sposobnosti nasuprot još uvijek uvriježenom pristupu o neandertalcima kao priglupim hominidima.

Nastavni rad

Od ljetnog semestra akad. godine 1991./92. I. Karavanić je povremeno sudjelovao u nastavi na dodiplomskom studiju iz predmeta Prapovijesna arheologija I održavajući vježbe sa studentima I. i II. studijske godine. Od akad. godine 1994./95.uz dozvolu tadašnjeg Znanstveno-nastavnog vijeća Fil. fakulteta redovito izvodi nastavu na dodiplomskom studiju iz predmeta Uvod u prapovijesnu arheologiju i Prapovijesna arheologija I: drži vježbe o tehnologiji i tipologiji litičkog oruđa, litičkim analizama, te seminare s različitim temama vezanim za razdoblje paleolitika. Od akad. god. 1995. drži prvi dio ispita iz predmeta Prapovijesna arheologija I (paleolitik i mezolitik). Mentor je studentima pri izradi seminarskih i diplomskih radova. Također redovito sudjeluje u osmišljavanju i provođenju razredbenog postupka za upis novih studenata na Odsjeku za arheologiju. Nastavu prapovijesne arheologije, poglavito najstarijih razdoblja, u mnogome je unaprijedio i osuvremenio uvođenjem modernih metoda obradbe i proučavanja litičkog materijala. U seminarima sa studentima obrađuje litički materijal s lokaliteta Šandalja i Zadubravlje formiranjem računalne baze podataka i korištenjem statističkog programa (SPSS). Od godine 1997. godine s kolegijima Litička analiza u arheologiji i Egzaktne metode u arheologiji sudjeluje u nastavi poslijediplomskog studija arheologije. Svakako treba spomenuti i njegov rad na praktičnom obrazovanju studenata jer redovito sa sobom na arheološka iskopavanja vodi nekoliko studenata koji tako stječu potrebitu praksu.

Stručni i društveni rad

Dr. sc. I. Karavanić koautor je (s J. Balen iz Arheološkog muzeja u Zagrebu) dviju izložbi:

Događanje pretpovijesti; eksperimentom u starije kameno doba. Arheološki muzej u Zagrebu, 18. svibnja do 30. lipnja 1996. g.

Kamenje govori – Šandalja u svjetlu litičke tehnologije. Arheološki muzej Istre, Pula, 18. svibnja do 30. lipnja 2000. Ovu izložbu popratio je i katalogom-knjižicom, a s usmenim priopćenjem sudjelovao je i u radu okruglog stola organiziranog istom prigodom u Arheološkom muzeju Istre.

I.Karavanić je bio i sudionik u stručnim tečajevima Spatial and Landscape Studies in Archaeology u Ljubljani 1993., te Initiation ŕ la technologie lithique par l'expérimentation u Valbonne, Francuska 1993. godine.

U sklopu stručnog rada treba svakako spomenuti interes I. Karavanića u stvaranju arheološkog stručnog i znanstvenog nazivlja (sam je u nekoliko stručnih radova predložio nazivlje na hrvatskom jeziku za razdoblje paleolitika) te njegovu angažiranost u stvaranju arheološkog terminološkog rječnika.

Nizom javnih predavanja održanih u Hrvatskom prirodoslovnom društvu, u više hrvatskih muzeja, na studentskim tribinama, na tribini Matice hrvatske, u radioemisijama I. Karavanić nastoji popularizirati arheologiju i njezine rezultate približiti široj zainteresiranoj javnosti.

Dr. sc. I. Karavanić je član Hrvatskog arheološkog društva i National Geographic Society, bio je član uredničkih odbora u časopisima Mi i Opuscula archaeologica.

Zaključak i prijedlog

Iz svega izloženog stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik dr. sc. Ivor Karavanić ispunjava sve uvjete koje predviđa Zakon o visokim učilištima (čl. 89, stavak 4) za izbor u zvanje docenta jer:

- prema Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN96/93. i 34/94), Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN29/1996) i Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/1997) ima stupanj doktora znanosti i 10 znanstvenih radova od kojih 5 u časopisima citiranim u Current Contents te 1 u domaćem časopisu po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodnom recenzijom

- prema Odluci Rektorskog zbora o utvrđivanju minimalnih uvjeta (NN94/1996) utvrđuje se da I. Karavanić već sedam godina sudjeluje u izvođenju nastave na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju; sudjelovao je s priopćenjima na 3 međunarodna i 1 domaćem znanstvenom skupu; bio je mentor diplomantima pri izradi diplomskih radova.

Stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr. sc. Ivora Karavanića izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na katedri za prapovijesnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Tihomila Težak-Gregl, izv. prof.

Dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.

Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

Predmet: Prijedlog da se mr. sc. Tanja Tomašić

izabere u istraživačko zvanje asistenta na Odsjeku

za kroatistiku

Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 23. travnja 2001. izabrani smo u

stručno povjerenstvo za izbor mr. sc. Tanje Tomašić u istraživačko zvanje asistenta na

Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta (broj 01 - 1 - 4- 2001). Podnosimo Vijeću ovo

I z v j e š ć e

Mr. sc. Tanja Tomašić rođena je u Zagrebu 14. studenoga 1971. Osnovnu i srednju

školu završila je u rodnom gradu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

diplomirala je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Od 1. prosinca 1997.

radi kao znanstvena novakinja na znanstvenom projektu Enciklopedija hrvatskoga

glagoljaštva ( voditelj : prof. dr. sc. Stjepan Damjanović). U istraživačko zvanje

mlađega asistenta izabrana je 14. lipnja 2000. Poslijediplomski studij

jezikoslovne kroatistike završila je obranom magistarskoga rada Jezik Šimuna

Kožičića Benje prema njegovim jezikoslovnim koncepcijama u djelu "Knižice od žitiě

rimskih arhierěov i cesarov" 22. veljače 2001. Magistarski je rad pisan uz mentorsku

pomoć prof. dr. sc. Stjepana Damjanovića.

Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Tanje Tomašić ( akademik

Eduard Hercigonja, prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, asist. dr. Mateo Žagar) utvrdilo

je da je magistarski rad Tanje Tomašić prvi ozbiljan korak u proučavanju Kožičićeva

jezika posebno istaknuvši dio radnje posvećen prilozima ". . . jer se mlada

znanstvenica našla na terenu na kojemu nije imala uzora te se hrabro upustila u

objašnjenja tvorbene, etimološke i funkcijske naravi."

Na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo savjesno i predano pomaže

od svoga dolaska u pripremi i izvođenju seminara, kolokvija i ispita iz

staroslavenskoga jezika.

Na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva sudjeluje pišući natuknice za

Leksikon hrvatskih paleoslavista i istraživača hrvatskoga glagoljaštva. Takvih je

natuknica napisala desetak i u vezi s tim zadacima boravila na Institutu za slavistiku u

Beču od 1. svibnja do 30. lipnja 1998.

Sudjelovala je na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu ( 14. rujna - 18. rujna

1998) s temom Jezikoslovni stavovi i jezična praksa Šimuna Kožičića Benje te na

skupu povodom 900. godina Bašćanske ploče ( Krk - Baška, 12 - 15. travnja 2000)

s temom Prinos Branka Fučića istraživanju Bašćanske ploče ( s Borisom Kuzmićem).

Na Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika za strance ( 1 - 30. srpnja 2000) vodila je

lektorat. Sada obavlja dužnost tajnice Hrvatskoga filološkoga društva.

Priložena Bibliografija pokazuje da je mr. sc. Tanja Tomašić napisala dvadesetak

priloga ( stručnih radova, prikaza itd.).

Zaključak i prijedlog. Znanstveni, stručni i nastavni rad mr. sc. Tanje Tomašić

stručno povjerenstvo ocjenjuje vrlo uspješnim i predlaže Vijeću da je izabere

u istraživačko zvanje asistenta.

Povjerenstvo

Zagreb, 6. svibnja 2001.

Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, predsjednik

Doc. dr. sc. Mira Menac - Mihalić

Asist. dr. sc. Mateo Žagar

Prof. dr. Vlado Pandžić

Prof. dr. Marko Samardžija

Prof. dr. Ivo Pranjković

Odsjek za kroatistiku

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, Zagreb

Zagreb, 26. ožujka 2001.

Predmet: obrazloženje izbora u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti, u Odsjeku za kroatistiku.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je, na sjednici od 15. prosinca 2000. godine u stručno povjerenstvo za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta ili asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti u Odsjeku za kroatistiku. U svezi s tim podnosimo ovaj

I Z V J E Š T A J

Nakon odluke Fakultetskoga vijeća o raspisivanju natječaja 15. prosinca i nakon objave natječaja u "Vjesniku" prijavili su se na natječaj ovi kandidati:

1. Marko Alerić,

2. Lidija Dujić,

3. Ana Krivec,

4. Goran Krnić i

5. Željana Puljiz.

Povjerenstvo je razmotrilo prijave kandidata i dokumentaciju koju su priložili, u skladu sa Zakonom o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96).

1. Marko Alerić rođen je 20. lipnja 1970. u Zagrebu. U Zagrebu je završio osnovnu i srednju školu (Obrazovni centar za jezike). Godine 1990/91. upisao je studij hrvatskoga jezika i južnoslavenskih filologija. Na višim je godinama studija bio demonstrator pri Katedri za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti i tada sudjelovao u nekoliko istraživačkih projekata te katedre. Diplomirao je 1995. (prosječna ocjena 4,68).

U travnju 1997. upisao je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U veljači 2001. obranio je magistarski rad Koncepcija hrvatskoga standardnog jezika hrvatskih vukovaca i stekao akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje: jezikoslovlje.

U prosincu 1995. izabran je i zaposlen na Odsjeku za kroatistiku kao znanstveni novak na projektu 6-03-264 Izrada priručnika za studij hrvatskoga jezika na filozofskim fakultetima u zemlji i inozemstvu, a od 1999. na projektu 130748 Enciklopedija hrvatskog glagolizma.

Od 1996. vodi seminare i vježbe u sklopu kolegija Teorija jezika i Hrvatski standardni jezik pri Katedri za hrvatski standardni jezik i to za studente I. i II. godine studija hrvatskoga jezika i književnosti. Istodobno je držao predavanja, vodio seminare i vježbe iz kolegija Jezično-stilske vježbe i za studente fakulteta Hrvatski studiji, a godine 1999/2000. vodio je vježbe iz kolegija Hrvatski jezik za studente Učiteljske akademije. U ak. godini 2000/2001. drži predavanja, seminare i vježbe i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Prirodoslovno‑matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz kolegija Vještina govorenja, čitanja i pisanja.

Od god. 1998. lektor je hrvatskoga jezika na Zagrebačkoj slavističkoj školi i na Pripremnoj godini studija hrvatskoga jezika (mentorska nastava), a od 1995. do 1997. bio je voditelj jezičnih predavanja na Ljetnoj školi hrvatskoga jezika i kulture koju organizira Hrvatska matica iseljenika.

Član je Državnoga povjerenstva za provedbu natjecanja u poznavanju hrvatskoga jezika, član radnik Matice hrvatske i tajnik njezina Odjela za jezikoslovlje, član Hrvatskoga filološkog društva.

Sudjelovao je na okruglom stolu Matice hrvatske Hrvatski jezik na pragu 21. stoljeća, bio gost predavač na jezikoslovnoj tribini Matice hrvatske, stalni je stručni suradnik obrazovnoga, školskog i znanstvenog programa Hrvatske radio-televizije.

Objavio je stotinjak kraćih jezičnih priloga, a autor je ili suautor desetak stručnih radova iz područja jezikoslovlja i metodike nastave hrvatskoga jezika. Suautor je udžbenika i vježbenice iz hrvatskoga jezika za III. razred osnovne škole.

2. Lidija Dujić rođena je u Šidu, SR Jugoslavija, 24. kolovoza 1965. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Slavonskom Brodu. Studij jugoslavistike - hrvatskoga jezika i književnosti - diplomirala je 1990. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1990. na istome je fakultetu upisala poslijediplomski studij književnosti koji nije završila.

Od 1990. predavala je hrvatski jezik u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, a od 1992. stalno je zaposlena u OŠ Dragutina Kušlana.

Objavila je velik broj kritika, prikaza i tekstova o književnosti u "Školskim novinama", "Vijencu", "Modroj lasti", "Jutarnjem listu", "Vjesniku" i u emisijama obrazovnoga programa Hrvatskoga radija. Organizirala je velik broj književnih promocija, predavanja i prezentacija u kojima je i sama sudjelovala, susrete s književnicima i književna natjecanja za učenike.

Od godine 1994. u Kazalištu ZeKaeM aktivno eksperimentira raznim oblicima lutkarskoga i vizualnog teatra u grupi Fasade. S tom je kazališnom grupom sudjelovala na više međunarodnih festivala.

Sudjelovala je u pripremi i provođenju školskog i županijskog natjecanja iz hrvatskoga jezika.

Nema objavljenih radova iz područja jezikoslovlja.

3. Ana Krivec rođena je u Dubrovniku 7. rujna 1976. U Dubrovniku završava Pedagošku gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 2000. studij kroatistike i polonistike s vrlo dobrim uspjehom. Za vrijeme studija bila je stipendistica Ministarstva znanosti Republike Hrvatske i Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu pa je II. i VI. semestar provela na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznanu. U diplomskom je radu obrađivala hrvatsko-poljske književne sveze proučavajući djelo poljskoga skladatelja i književnika L. M. Rogowskog.

Nema znanstvenoga, nastavnog ili stručnog iskustva u području jezikoslovlja, a ni objavljenih radova.

4. Goran Krnić rođen je 1976. u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i jezičnu gimnaziju Lucijana Vranjanina. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na dvopredmetnom studiju povijesti i hrvatskoga jezika i književnosti. Diplomski rad Teorijski temelji humanizma obranio je s odličnim uspjehom.

Nema znanstvenoga, nastavnog ili stručnog iskustva u području jezikoslovlja, a ni objavljenih radova.

5. Željana Puljiz rođena je 1976. u Splitu gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju Vladimira Nazora. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1994. studij kroatistike i opće lingvistike, a diplomirala je g. 1999. Za vrijeme studija održala je zapažena ogledna predavanja iz hrvatskoga jezika i književnosti, a zapažen je i njezin diplomski rad Alternativni udžbenik za prve razrede srednjih škola. Godine 1999. upisala je poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U osječkoj Književnoj reviji objavila je članak o stilu pisanja S. Novaka u njegovu romanu Mirisi, zlato i tamjan.

Zaposlena je kao lektorica i korektorica u nakladničkoj kući Mentor iz Splita.

Nema znanstvenoga ni nastavnog iskustva u području jezikoslovlja, a ni objavljenih radova.

Na temelju iznesenog Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti u Odsjeku za kroatistiku izabere mr. sc. Marka Alerića.

Povjerenstvo:

prof. dr. Vlado Pandžić

prof. dr. Marko Samardžija

prof. dr. Ivo Pranjković

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

U Zagrebu, 9. siječnja 2001. godine

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno

zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje

odgojnih znanosti, grana pedagogija, na Katedri za sistematsku

pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju, na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu

Na temelju čl. 94. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96.-pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 23. studenoga 2000. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana pedagogija, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u sastavu:

1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. (predsjednik), 2. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof. (član) i 3. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof. (član).

IZVJEŠĆE

Na raspisani natječaj objavljen u Vjesniku od 12. prosinca 2000. prijavio se dr. sc. Neven Hrvatić, viši asistent, kao jedini pristupnik.

Prema važećim zakonskim odredbama, te naputku Rektorskog zbora (objavljenom u “Mostu” u prosincu 1994. god.) djelatnost pristupnika relevantna za izbor u traženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u slijedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Znanstvena djelatnost

3. Nastavna djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Zaključno mišljenje

6. Popis radova

1. ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Neven Hrvatić rođen je 8. svibnja 1960. godine u Pitomači, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu (suradnik u odgojno-obrazovnom procesu) završio je u Virovitici. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, studij pedagogije, diplomirao je 1983. godine, nakon čega se zaposlio kao pedagog u srednjoj školi (Bjelovar, 1984-1992.).

Od 1992. godine stalno je zaposlen kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za pedagogiju, Katedra za sistematsku pedagogiju, a osim toga povremeno dodatno na Pravnom fakultetu-Studijski centar socijalnog rada, kao i na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu i Filozofskom fakultetu za opće pedagoško nastavničko usmjerenje.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je (svibanj 1998.) doktorsku disertaciju pod naslovom Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj te stekao akademski stupanj doktora društvenih znanosti, znanstveno polje odgojne znanosti.

U razdoblju 1993-1996. godine bio je uključen u rad znanstveno-istraživačkog projekta "Genealogija i transfer modela interkulturalizma". Od 1995. godine suvoditelj je projekta "Romi u Hrvatskoj", kao i voditelj potprojekata prve “Ljetne škole djece Roma u Hrvatskoj” i “Romske odgojne zajednice” 1995-1997. g.

Od 1997-2000. godine bio je uključen u projekt "Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture", a u razdoblju 1998-1999. godine voditelj (uz dr. sc. Maju Štambuk) znanstveno-istraživačkog projekta "Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj".

U travnju 1999. izabran je u suradničko zvanje višeg asistenta na Odsjeku za pedagogiju za predmete: Osnove socijalne pedagogije, Pedagogiju slobodnog vremena i Domsku pedagogiju, a od akademske godine 1998/1999. izvodi nastavu iz kolegija Specijalna pedagogija i Domska pedagogija, te surađuje u izvođenju nastave iz kolegija Pedagogija slobodnog vremena na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dr. sc. Neven Hrvatić je sudjelovao na više znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu te održao nekolika pozvana predavanja. Član je Odbora za pastoral Roma Hrvatske biskupske konferencije, više međunarodnih udruga SIETAR-Europa (Europsko društvo za interkulturalno obrazovanje), SIETAR-International, IAIE (Međunarodna asocijacija za interkulturalno obrazovanje), nevladine udruge Interkultura (član upravnog odbora). Urednik je lista Romano akharipe-Glas Roma (1994-1995), a od 1996. do danas interkulturalnog lista Nevo drom-Novi put Odbora za pastoral Roma Hrvatske biskupske konferencije.

U rujnu 2000. izabran je za člana Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, kao predstavnik asistenata.

Dr. sc. Neven Hrvatić objavio je 10 znanstvenih radova, više stručnih radova, prikaza knjiga, recenzija, te općih prikaza i osvrta o odgoju i obrazovanju.

U poslijediplomskom znanstvenom studiju iz pedagogije sudjelovao je u nastavi s više tema; imenovan mentorom kod izrade magistarske radnje za nekoliko pristupnika, a u akademskoj godini 2000/2001. suvoditelj je kolegija Interkulturalna pedagogija i tajnik poslijediploskog znanstvenog studija iz pedagogije.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

1. Znanstveni radovi

Poglavlje u knjigama

1. Hrvatić, N. (1997), Roma, U: Katunarić, V. (ed.) Multicultural realiti and

perspectives in Croatia (str.115-122), Zagreb: Interkultura.

U prilogu je analiziran povijesni, socijalni i politički kontekst koji je determinirao položaj Roma u Hrvatskoj od doseljnja do danas. Uz demografske pokazatelje, uvjetovane seobama Roma, prikazani su i specifični aspekti romske kulture (jezik (dijalekti), vjera, običaji, interkulturalni odnosi...), kao i aktivnosti unutar romske nacionalne manjine. U radu su prikazani i rezultati istraživanja nastalih u okviru projekta “Romi u Hrvatskoj”, kao i podprojekata “Ljetna škola djece Roma u Hrvatskoj” i “Romska odgojna zajednica”, gdje je na osnovi dobivenih rezultata, zaključeno da je potrebno za Rome u Hrvatskoj uvesti dodatne nastavne sadržaje u vezi s posebnošću romske nacionalne manjine (romski jezik i književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo), kao i interkulturalne programe za sve učenike.

Knjiga “Multicultural realiti and perspectives in Croatia” pobudila je veliki interes u inozemstvu. Predstavljena je na više međunarodnih skupova i upućena brojnim institucijama. Vijeće Europe (Odjel za dokumentaciju o obrazovanju) uključio je knjigu u svoju bibliografiju, koju distribuira institucijama zemalja članica. Fakultet za psihologiju i obrazovanje-Univerziteta “Al. I. Cuza” iz Iasija uvrstio ju je u svoj studij o interkulturalnom obrazovanju. Prikazi knjige objavljeni su u “Culturelinku”, “InterDIALOGOSU”, “European Journalu” i “Balkan Mediju” iz Sofije.

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama

1. Hrvatić, N., Posavec, K. (2000), Intercultural education and Roma in Croatia. Intercultural Education, 11, 1, pp. 93-105. /Carfax Publishing, Taylor & Francis Ltd London, UK/

ABSTRACTING AND INDEXING SERVICES : Intercultural Education is currently noted in British Education Index; Contents Pages in Education; MLA International Bibliography; Multicultural Education Abstracts; Research into Higher Education Abstracts; School Organisation & Management Abstracts; Sociology of Education Abstracts and Studies on Women Abstracts.

U uvodnom dijelu rada analiziran je položaj Roma u Hrvatskoj i Europi (od doseljenja u 14. st. do danas), transnacionalni identitet (procesi asimilacije, segregacije, integracije...) i interkulturalne veze i odnosi. Prikazani su i povijesni, socijalni i kulturni aspekti koji uvjetuju ustroj odgoja i obrazovanja Roma - plemenski i gospodarski sustav, obitelj i nacionalni identitet. Opisane su i konceptualne osnove i mogućnosti utemeljenja interkulturalnog odgoja i obrazovanja za Rome u Hrvatskoj. U radu su prikazani rezultati istraživanja na uzorku 2712 učenika iz 26 srednjih škola različitih profila iz 19 gradova u RH (realiziranog u okviru projekta Genealogija i transfer modela interkulturalizma). Cilj istraživanja je empirijska analiza, postojanje, intenzitet i smjer iskazivanja nekih kulturnih karakteristika mladih (prema Romima), te sposobnost recepcije interkulturalnih sadržaja izraženih u stupnju socijalne distance i postajanju stereotipa prema Romima. Na osnovi dobivenih rezultata istaknuta je potreba redefiniranja odgoja i obrazovanja Roma tijekom predškolskog i školskog perioda-prevencija, srednje škole-intervencija i rehabilitacija-kod napuštanja škole učenika Roma i isticanja značaja romske kulture.

Prilog “Intercultural education and Roma in Croatia” objavljen je u prvom broju časopisa “Intercultural Education” (bivši “European Journal of Intercultural Studies”), International Association for Intercultural Education (IAIE).

2. Hrvatić, N. (1995), Prema konceptualizaciji sustava odgoja i izobrazbe za

Rome u Hrvatskoj, Napredak, 136(4):390-397.

U radu se analizira europski pristup školovanju djece Roma, kao polaznica za ustroj hrvatskog modela odgoja i obrazovanja Roma. Prikazani su rezultati projekata “Ljetna škola djece Roma” i “Romska odgojna zajednica”, prvih oblika interkulturalnog obrazovanja za romsku djecu u Hrvatskoj. Upozoreno je na ograničenja i mogućnosti konceptualizacije odgoja i obrazovanja Roma: kroz redovni školski sustav, dopunske odgojno-obrazovne oblike i institucije, kao i specifičan i cjelovit odgojno-obrazovni sustav. U radu su prikazani i djelomični rezultati empirijskog istraživanja iz projekta Genealogija i transfer modela interkulturalizma, posebice dio koji se odnosi na postojanje negativnih stereotipa prema Romima i izrazite socijalne distance, te istaknuta potreba unošenja novih (interkulturalnih) sadržaja u programe obrazovanja svih učenika.

3. Hrvatić, N. (1996), Romi u interkulturalnom okružju, Društvena

istraživanja, Zagreb, 5-6(25-26):913-933.

U prilogu je sustavno opisan povijesno-socijalni položaj Roma u Hrvatskoj, kao i detaljan tijek seoba, koji je imao presudno značenje za oblikovanje nacionalnog identiteta. Novi pristup odgoju i obrazovanju Roma u Europi pretpostavlja poznavanje specifičnih dijelova romske kulture, kao i strukturu nastajanja i funkcioniranja romske obitelji, gospodarskog i plemenskog sustava. U radu su prikazani i rezultati istraživanja u okviru projekta “Genealogija i transfer modela interkulturalizima” na stratificiranom uzorku 2712 ispitanika, učenika srednjih škola u Hrvatskoj. Cilj istraživanja je empirijska analiza stavova (stereotipa) u smislu karakteristika kulture respodenata prema Romima, stupanj prihvaćanja elemenata kulture Roma, izražen interesom za poznavanjem jezika, umjetnosti, povijesti i običaja Roma, te postojanje interkultralnih predispozicija izraženih u stupnju socijalne distance. Rezultati su pokazali potrebu uvođenja programa interkulturalnog obrazovanja za sve učenike, uvažavajući postojanje i sposobnost recepcije multikulturalnih stavova prema Romima, kao i konceptualizaciju specifičnog odgoja i obrazovanja Roma na interkulturalnoj paradigmi.

4. Hrvatić, N. i Posavec, K. (1999), Pedagoška kritika u hrvatskoj periodici,

Napredak, Zagreb, 140(3):300-310.

U radu se elaboriraju povijesne okolnosti razvoja hrvatske pedagogije i školstva povezane s početka izlaska “Napretka” (1859. godine), kao vodećeg pedagoškog lista tijekom 140 godina izlaženja. Kroz analizu pojedinih razdoblja tijekom izlaženja “Napretka” u radu se iznose brojni primjeri pedagoških kritika, polemika, prikaza i ocjena, koji su bili sastavni dio lista, ali imali i šire pedagoško značenje. Za razdoblje 1946-1999. godina napravljena je kvantitativna analiza rubrike Ocjene i prikazi, kako bi se uočili oblici povezanosti, razvojne tendencije i međusobni utjecaji u hrvatskoj pedagoškoj kritici. U zaključku je istaknuto da je potreba za konstruktivnom, argumentiranom, objektivnom, znanstvenom i kulturnom pedagoškom kritikom konstanta u periodici i hrvatskoj pedagoškoj misli.

5. Hrvatić, N. i Ivančić, S. (2000), Povijesno-socijalna obilježja Roma u

Hrvatskoj, Društvena istraživanja, 46-47 (god.9, br.2-3.), str. 251-266.

U uvodnom dijelu rada istaknuta je važnost poznavanja odrednica etničkog identiteta i posebnosti kulturnih, umjetničkih i tradicijskih postignuća Roma u Hrvatskoj. Rezultati znanstveno-istraživačkog projekta “Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj”, kroz povijesnu analizu seoba Roma ukazuju na specifičan sociokulturni položaj Roma u prošlosti do danas. Kroz demografsku analizu iskazan je nerazmjer između broja Roma u popisu stanovništva i stvarnog broja, karakterističan za europski (i hrvatski) društveni kontekst. Način života i migracije Roma, iako imaju neke komparativne prednosti (dinamika, adaptibilnost, povezanost životne, radne i odgojno-obrazovne zajednice), često su opterečeni procesima izolacije i asimilacije u širem i užem okružju. Sustavno je elaboriran težak socijalni položaj Roma u Hrvatskoj, koji uz relativno kasno formiranje i strukturiranje nacionalne zajednice, bitno utjeće na realizaciju manjinskih prava u političkom životu, medijima, uporabi jezika i pisma, a posebice u području odgoja i obrazovanja.

6. Hrvatić, N. (2000), Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj, Društvena

istraživanja, 46-47 (god.9, br.1.), str. 267-290.

U radu su prikazni rezultati znanstveno-istraživačkih projekata “Genealogija i transfer modela interkulturalizma”, “Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture” i “Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj”, relevantni za konceptualizaciju ustroja odgoja i obrazovanja za Rome u Hrvatskoj. Istaknuta je važnost sociokulturne uvjetovanosti, te multikulturalne dimenzije i potrebe razumijevanja između različitih zajednica. U novom kontekstu škola (odgoj i obrazovanje) postaju mogući interkulturalni medij u funkciji društvene, kulturne i gospodarske promocije Roma. Uz realizirane znanstveno-istraživačke projekte, važan konceptualni pomak predstavljaju i inovativni programi na organizacijskoj i užoj nastavnoj, didaktičkoj razini: “Ljetna škola djece Roma”, “Romska odgojna zajednica” i romski predškolski centar. U radu je prikazan i detaljno elaboriran administrativni ustroj i cjelovita koncepcija odgoja i obrazovanja Roma u Hrvatskoj, uz utvrđivanje posljedica na pojedinom odsječcima – predškolski odgoj, osnovno, srednje i visoko obrazovanje, kao proces koji neće ostati na razini deklarativnog (re)formiranja, planiranja i programiranja, već trajno, znanstvenim pristupom anticipirati mogući razvoj.

Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa

1. Hrvatić, N. (1999), Nastavnik u multikulturalnom okružju, U: Rosić, V. (ur.)

Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, (str. 368-374), Filozofski

fakultet u Rijeci, Rijeka.

U radu se analiziraraju multikulturalna obilježja europskih društava i Hrvatske, kao polaznica za redefiniranje uloge nastavnika. Doprinos nastavnika, koji postaje kreator novih odnosa prema interkulturalnom obrazovanju, predstavlja najznačajniji čimbenik kvalitete odgojno-obrazovnog procesa. Odrednice kvalitete odgoja i obrazovanja u multikulturalnom okružju prikazane su kroz analizu temeljnih oblika organiziranja nastave za pripadnike nacionalnih manjina u Hrvatskoj. U zaključku je istaknuto kako se razvojem multikulturalnog ozračja uloga nastavnika bitno mijenja od medijatora, posrednika u prijenosu nacionalnih stereotipova, preko mentora kod prihvaćanja elementa drugih kultura, do moderatora u interkultralnom odgoju i obrazovanju. Upozoreno je da se inauguriranjem novih nastavnih oblika (kao kooperativnog učenja) potiču i različiti modeli stručnog usavršavanja nastavnika.

2. Hrvatić, N. (2000), Novi pristup obrazovnoj tehnologiji u interkulturalnom

obrazovanju, U: Rosić, V. (ur.) Nastavnik i suvremena obrazovna

tehnologija, (str.142-150), Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka.

U uvodnom dijelu rada istakanuto je da se potreba reformi obrazovnih sustava u smjeru opće otvorenosti škole prema različitim kulturama, može sagledati i u kontekstu suvremene obrazovne tehnologije. U komparativnom prikazu elaboriran je dio rezultata nastalih u okviru projekata “Genalogija i transfer modela interkulturalizma” (1993. godina 2712 ispitanika-učenika srednjoškolaca) i “Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture”(1998. godina 3970 učenika srednjih škola u Hrvatskoj). U emipirijskim istraživanjima ispitana su neka obilježja političke kulture srednjoškolca-stupanj prihvaćanja vrijednosti karaktersitičnih za europsku demokraciju, te socijalna distanca prema nacionalno-etničkim, vjerskim i devijantnim skupinama. Na osnovi dobivenih rezultata zaključeno je da je potrebno utemeljiti interkultralni kurikulum, u kojem će nastavni programi, postupci i sredstva biti, osim u funkciji definiranja obrazovne politike u RH, i u pravcu suvremenije pedagoške komunikacije između učenika, u kontekstu interkulturalnih odnosa.

Znanstveni rad, recenziran, publiciran u monografiji

1. Hrvatić, N. i Posavec, K. (1999), Distanca hrvatske mladeži prema religijskim

skupinama, U: Mijatović, A. i Previšić, V. (ur) Demokratska i interkulturalna

obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj, (str. 39-46), Interkultura, Zagreb.

U radu su nakon objašnjenja osnovnih pojmova vezanih za religiju, mnogokonfesionalnost, vjerske zajednice, ekumenizam, interkulturalizam... – komparirani rezultati empirijskih istraživanja distance prema religijskim skupinama u srednjim školama provedenih u okviru projekata “Genealogija i transfer interkulturalizma”(1993.) i “Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture”(1998.). Rezultati istraživanja su pokazali da ukupno uzevši srednjoškolci iskazuju nešto manju distancu u 1998. godini. Stavovi učenika bliži su onima njihovih roditelja nego profesora, što znači da je utjecaj obiteljskog odgoja u procesu socijalizacije vrlo važan. U školskom kurikulumu trebalo bi učiniti pomake prema uključivanju sadržaja vezanih za odgoj za mir, demokraciju, kao i mnogobrojne interkulturalne sadržaje.

Ovaj rad je publiciran u monografiji nastaloj u okviru projekta “Interkulturalna integracija mladih u XXI stoljeće”, koji je uz potporu Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži realizirali članovi Interkulture-udruge za suradnju među kulturama. Monografija je namijenjena srednjoškolskim učenicima i profesorima, kao osnova za organiziranje radionica i rasprava o uključivanju mladih u demokratske promjene i interkulturalne odnose.

2. Rad u znanstveno-istraživačkim projektima

2.2. Voditelj domaćeg projekta

1. U periodu 1994-1997. dr. sc. Neven Hrvatić suvoditelj je projekta “Romi u Hrvatskoj” (uz s. Karolinu Miljak) Odbora za pastoral Roma-Hrvatske biskupske konferencije, kao i voditelj podprojekata “Ljetna škola djece Roma u Hrvatskoj” i “Romska odgojna zajednica”, Ministarstvo prosvjete i športa RH.

2. 1998-1999. pristupnik je voditelj (uz dr. sc. Maju Štambuk) projekta "Društveni i razvojni položaj Roma u Hrvatskoj" Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" iz Zagreba, Ministarstvo znanosti i tehnologije RH.

2.3. Sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

1. Od 1993.-1996. dr. sc. Neven Hrvatić sudjeluje kao stalni član projekta

“Genealogija i transfer modela interkulturalizma”, Ministarstvo znanosti i

tehnologije RH – broj 5-12-128 (voditelj prof. dr. Vlatko Previšić), uz koji je

izradio doktorski rad;

2. Od 1997-2000. aktivno sudjeluje u projektu "Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture", Ministarstvo znanosti i tehnologije RH – broj 131002 (voditelj prof. dr. Vlatko Previšić).

3. Pozvana predavanja

1.1. Pozvana predavanja na međunarodnom skupu

1. Međunarodni okrugli stol: “Romi u Hrvatskoj danas”, Zagreb (1998). Tema: Kultura i izobrazba Roma, član programskog odbora skupa: Obrazovanje i kultura Roma.

Hrvatić, N. (1998), Kultura i izobrazba Roma, U: Pribičević-Geld, D. (ur.) Romi u Hrvatskoj danas,

(str. 14-20), Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Zagreb.

1.2. Pozvana predavanja na domaćem skupu

1. Okrugli stol: “Budućnost izvanškolskih i izvannastavnih znanstvenih i tehničkih

aktivnosti mladeži”, Zagreb (1994). Tema: Upoznavanje mladih sa znanošću u

izvannastvnim i izvanškolskim aktivnostima.

Hrvatić, N. (1994), Upoznavanje mladih sa znanosću u izvannastavnim i izvanškolskim

aktivnostima. U:Petak A. (ur.), Aktivnosti mladeži u znanosti i tehnici (str. 159-163),

Zagreb, Hrvatska zajednica tehničke kulture.

1. Savjetovanje (stručno-znanstveni skup): "Odgoj i obrazovanje Roma u Republici Hrvatskoj", Macinec (1994). Teme: Interkulturalni pristup odgoju i izobrazbi djece Roma u Hrvatskoj i Prema konceptualizaciji hrvatskog modela sustava odgoja i izobrazbe za djecu Rome.

Hrvatić, N. (1995), Interkulturalni pristup odgoju i izobrazbi djece Roma u Hrvatskoj.

U:Hrvatić N.(ur.), Odgoj i izobrazba djece Roma u Hrvatskoj (str. 8-15), Virovitica,

Savez udruženja Roma Hrvatske.

Hrvatić, N. (1995), Prema konceptualizaciji hrvatskog modela sustava odgoja i izobrazbe

za djecu Rome. U:Hrvatić N.(ur.), Odgoj i izobrazba djece Roma u Hrvatskoj (str. 94-

101), Virovitica, Savez udruženja Roma Hrvatske.

4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

4.1. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

1. "IV International Meeting for the Pastoral Care for Gypsies", Rim, Italija, 6-8. lipnja 1996. Tema: “Odgoj i obrazovanje Roma u Hrvatskoj”.

2. Drugi međunarodni znanstveni kolokvij “Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju”, Opatija, 25-26. ožujka 1999. Tema: “Nastavnik u multikulturalnom okružju”

3. Međunarodni znanstveni skup “Etnički razvitak europskih nacija: Hrvatska-Europa”, Zagreb, 20. ožujka 1999. Tema: “Romi: Hrvatska – Europa”

4. Međunarodni znanstveni kolokvij “Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija”, Gospić 8- 9. lipnja 2000. Tema: “Novi pristup obrazovnoj tehnologiji u interkulturalnom obrazovanju”

4.2. Sudjelovanje na domaćim skupovima

1. Stručno-znanstveni skup: “Budućnost izvanškolskih i izvannastavnih znanstvenih i tehničkih aktivnosti mladeži”, Zagreb 25. lipnja 1994. Tema: “Upoznavanje mladih sa znanošću u izvannastvnim i izvanškolskim aktivnostima”.

2. Stručno-znanstveni skup "Odgoj i obrazovanje Roma u Republici Hrvatskoj", Macinec 25. studenog 1994. Teme: “Interkulturalni pristup odgoju i izobrazbi djece Roma u Hrvatskoj” i “Prema konceptualizaciji hrvatskog modela sustava odgoja i izobrazbe za djecu Rome”. Voditelj programskog odbora skupa i urednik zbornika radova "Odgoj i izobrazba djece Roma u Hrvatskoj".

3. NASTAVNA DJELATNOST

1. Dodiplomska nastava

Pristupnik je od akademske godine 1992/93. do 1997/98. sudjelovao u izvođenju nastave iz kolegija: Pedagogija slobodnog vremena (do a.g. 2000/2001) i Domska pedagogija (voditelj kolegija prof. dr. Vlatko Previšić), te Metodologija pedagogije sa statistikom I i II (voditelj kolegija prof. dr. Ana Sekulić-Majurec), a akademske godine 1992/93. samostalno izvodio nastavu (seminar) iz kolegija Sistematska pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Akdemske godine 1994/95. i 1996/97. samostalno izvodio nastavu (seminar) na Pravnom fakultetu u Zagrebu – studij socijalnog rada iz kolegija Socijalna pedagogija (voditelj kolegija prof. dr. Vlatko Previšić), a akademske godine 1995/96. samostalno izvodio i predavanja i seminare.

Tijekom akademskih godina 1995/96. i 1996/97. samostalno izvodi nastavu (seminar) na studiju razredne nastave Učiteljske akademije iz Zagreba iz kolegija Istraživanja u odgoju i obrazovanju (voditelj kolegija prof. dr. Ana Sekulić-Majurec).

U akademskim godinama 1997/98. i 1998/99. samostalno izvodi nastavu (predavanja) iz kolegija Opća pedagogija za studente (kroatistike i anglistike) Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od akademske godine 1996/97. do 1999/2000. sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija Osnove socijalne pedagogije (voditelj kolegija prof. dr. Vlatko Previšić) na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od akademske godine 1998/99. do 2000/2001. samostalno izvodi nastavu (predavanja i seminare) iz kolegija Domska pedagogija i Specijalna pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U okviru nastavnih obveza imenovan je mentorom kod izrade više diplomskih radnji (13) iz područja Domske pedagogije i Specijalne pedagogije, a objavio je i znanstveni rad s dodiplomandom:

Hrvatić, N. i Ivančić, S. (2000), Povijesno-socijalna obilježja Roma u Hrvatskoj, Društvena istraživanja, 46-47, (god. 9, br.2-3), str. 251-266.

2. Poslijediplomska nastava

Na poslijediplomskom znanstvenom studiju iz pedagogije pristupnik je izvodio nastavu iz kolegija: Pedagogija slobodnog vremena i Interkulturalna pedagogija u akademskoj godini 1999/2000.

U okviru poslijediplomskog studija određen je mentorom kod izrade magistarskog rada (3 pristupnika) iz područja Domske pedagogije i Pedagogije slobodnog vremena.

U akademskoj godini 2000/2001. pristupnik je sudjelovao u izradi plana i programa studija, izradio je program i suvoditelj je kolegija Interkulturalna pedagogija, a imenovan je i tajnikom poslijediplomskog znanstvenog studija pedagogije.

Objavio je i dva znanstvena rada s magistrandom:

1.Hrvatić, N. i Posavec, K. (1999), Pedagoška kritika u hrvatskoj periodici, Napredak, Zagreb,

140(3):300-310.

2.Hrvatić, N. & Posavec, K. (2000), Intercultural education and Roma in Croatia. Intercultural

Education, 11, 1, pp. 93-105. /Carfax Publishing, Taylor & Francis Ltd London, UK/.

4. STRUČNA DJELATNOST

Stručni projekt

1. Kao član projekta “Interkulturalna integracija mladih u XXI stoljeće” Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži – Interkultura, 1999- 2000., pristupnik je sudjelovao u izradi monografije “Demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj”, održao predavanja i vodio radionice: Ekonomska i birotehnička škola Bjelovar 9. prosinca 1999. i Srednja škola za strojarstvo i brodogradnju - Rijeka 26. siječnja 2000.

Stručni skupovi

1. Međunarodni kongres Comite Catholique International pour les Tsiganes (C.C.I.T) “Romi i migracija”, Tuheljske Toplice, 20-22. ožujka 1998. Tema: “Romska odgojna zajednica - školski projekt u Hrvatskoj”.

2. Stručni skup “I kolokvij astronoma – amatera Hrvatske”, Zagreb, 4. prosinca 1993. Tema: “Škola astronomije i kreativno provođenje slobodnog vremena djece i mladih”.

3. 10. križevački pedagoški dani “Prema humanoj stvaralačkoj školi našega

vremena”, Križevci, 16. i 17. listopada 1998. Tema: “Škola i slobodno vrijeme”

Hrvatić, N. (1999), Škola i slobodno vrijeme, U: Puževski, V. (ur), PORUKE –

Prema humanoj stvaralačkoj školi našeg vremena, HPKZ-ogranak Križevci, Križevci.

Stručna društva, radne grupe

Dr. sc. Neven Hrvatić je član nekoliko međunarodnih stručnih udruga: SIETAR-Europa (Europsko društvo za interkulturalno obrazovanje), SIETAR-International, IAIE (Međunarodna asocijacija za interkulturalno obrazovanje), Comite Catholique International pour les Tsiganes (C.C.I.T), nevladine udruge Interkultura (član upravnog odbora), Odbora za pastoral Roma - Hrvatske biskupske konferencije (od 1994. godine).

U razdoblju od 1994-1995. godine bio je glavni urednik prvog romskog lista u Hrvatskoj Romano akharipe-Glas Roma (Savez uruženja Roma Hrvatske), a od 1996. do danas glavni i odgovorni urednik interkulturalnog lista Nevo drom-Novi put (Odbor za pastoral Roma-HBK) i urednik interkulturalne emisije Nevo drom-Novi put na Hrvatskom katoličkom radiju (1997-2000.).

Od 1996. godine bio je član Središnjeg odbora Klubova mladih tehničara Hrvatske. Sudjelovao je na Danima slobodne nastave u Ekonomskoj i birotehničkoj školi u Bjelovaru (1993. i 1999.); održao predavanja i vodio radionice na temu Romi u Hrvatskoj danas i Kultura provođenja slobodnog vremena.

Pristupnik je 1999. godine bio član autorskog tima kod izrade knjige “Osnove suvremene pedagogije” u poglavlju “Sustav odgoja i obrazovanja – Statistika nacionalnog sustava”, urednik prof. dr. Antun Mijatović.

U rujnu 2000. izabran je za člana Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, kao predstavnik asistenata.

Pristupnik je bio recenzent znanstveno-istraživačkog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije RH, knjiga, udžbenika i više znanstvenih radova.

5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG:

Dr. sc. Neven Hrvatić ima obranjenu, doktorsku disertaciju (“Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj”, 1998.).

Predloženik, nadalje, od 1992. izvodi nastavu (u suradnji i samostalno) iz nekoliko kolegija, a primarno u onima za koja se bira. Izabiran je u zvanja asistenta (1992.) i višeg asistenta (1999.). Sudjeluje vrlo uspješno u izvođenju dodiplomske nastave na fakultetu već više godina. U poslijediplomskoj nastavi sudjelovao je također u izvođenju nastave, izradi plana i programa studija i bio suvoditelj kolegija Interkultralna pedagogija.

Dr. sc. Neven Hrvatić bio je voditelj dva znanstvena projekta, a sudjelovao kao suradnik u još dva. Njegova je aktivnost u tim projektima uvijek bila vrlo zapažena, kreativna i produktivna što je vidljivo i iz objavljenih radova nastalih na temelju tih aktivnosti.

Pristupnik, nadalje, ima jedan znanstveni rad objavljen kao poglavlje u knjigama, šest znanstvenih radova objavljenih u citiranim časopisima, dva znanstvena rada recenzirana i objavljena u Zborniku s međunarodnog znanstvenog skupa, te znanstveni rad kao projektno izvješće, recenziran i objavljen u monografiji.

Održao je nekoliko pozvanih predavanja na međunarodnim i domaćim skupovima, gdje je bio voditelj i član programskog odbora i urednik Zbornika radova nekih od tih skupova.

Iz životopisa je po svemu vidljiva vrlo intenzivna stručna i znanstvena aktivnost predloženika na pedagoškom području u nastavi, sudjelovanju u istraživačkim projektima, na skupovima, radu udruga i publiciranju radova kao rezultatu svega toga u časopisima, zbornicima, studijama, knjigama i udžbenicima.

Na osnovi sveukupnoga možemo zaključiti da dr. sc. Nevena Hrvatića zadovoljava u cijelosti propisane zakonske uvjete i akademske preporuke (Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti članak 43., Zakon o visokim učilištima članak 74. i uvjetima Rektorskog zbora). Predlažemo, stoga, Matičnom povjerenstvu da se temeljem raspisanog natječaja dr.sc. Nevena Hrvatića izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

--------------------------------------------

(Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.)

---------------------------------------------

(Dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.)

---------------------------------------------

(Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.)

SVUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Zagreb, 19.travnja 2001.

Predmet: Ocjena nastupnog predavanja dr. sc. Nevena Hrvatića u postupku izbora

u znanstveno-nastavno zvanje docenta

Nastupno predavanje u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana pedagogija, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Neven Hrvatić održao je 18. travnja 2001. godine pred stručnim povjerenstvom u sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof. i dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof., te pred studentima 4. godine studija pedagogije, nastavnicima i suradnicima Odsjeka za pedagogiju, kao i predstavnicima znanstvene javnosti.

Pristupnik je od tri ponuđene teme odabrao naslov:”Domska pedagogija: od teorije do odgojne prakse”. Predavanje i rasprava trajali su od 16,30 do 18,00. sati.

U svojem izlaganju dr. sc. Neven Hrvatić sustavno je prikazao nastanak, razvoj i nagnuća domske pedagogije. Polazeći od recentnih teorijsko-metodoloških polazišta: normativnog (fenomeni domskog odgoja), preko komparativnih kategorija, do modela komparativnih varijabli, pristupnik je postupno i argumentirano ukazao na brojne odrednice domskog odgoja u svijetu koji se mijenja.

Teorijski okvir što ga je pristupnik postavio u svom nastupnom predavanju bio je na visokoj razini, a svojom je argumentacijskom i predavačkom vještinom privukao pozornost studenata koji su aktivno sudjelovali u raspravi kao i tijekom izlaganja.

Stručno povjerenstvo zaključilo je da je predavanje dr. sc. Nevena Hrvatića u svim aspektima koji se ocjenjuju na nastupnom predavanju takvo da zaslužuje najvišu ocjenu.

Na temelju naše prethodne visoke ocjene i ovog izvješća o nastupnom predavanju predlažemo Fakultetskom vijeću da dr. sc. Nevena Hrvatića izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za sistematsku pedagogiju, Odsjeka za pedagogiju.

Stručno povjerenstvo:

1. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

2. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

3. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

Dr.sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.

Dr. sc. Ivo Maroević, red prof.

Dr.sc. Bogomir Horvat, red. prof.

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva

za izbor dr.sc. Jadranke Lasić-Lazić u znanstveno-nastavno zvanje

redovitog profesora u području

društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti

Zagreb, 18. travnja 2001.

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ZAGREB

Ivana Lučića 3

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta izabrani smo 26. veljače 2001. godine u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti rezultate natječaja za izbor jednog djelatnika u znanstveno – nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znansoti, polje informacijskih znanosti, na Katedri za bibliotekarstvo, u Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 16. ožujka 2001. prijavila se samo prof.dr.sc. Jadranka Lasić – Lazić, izvanredni profesor na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na temelju uvida u dokumentaciju koju je priložila kandidatkinja uz svoju prijavu na natječaj ovo Povjerenstvo podnosi slijedeći

IZVJEŠTAJ

Jadranka Lasić-Lazić rođena je 27. listopada 1949. u Požegi. Državljanka je Republike Hrvatske, po narodnosti Hrvatica. Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Požegi, a na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je filozofiju i južnoslavenske jezike i književnost. Magistrirala je 1985. godine u području informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Doktorirala je 1991. godine također u području informacijskih znanosti na Sveučilištu u Sarajevu. Udana je i majka je dva odrasla sina. Govori njemački i ruski, a služi se engleskim, slovenskim i makedonskim.

Radila je od studenog 1975. u Knjižnicama grada Zagreba, kao bibliotekar informator u odjelu za djecu, a od 1978. do 1983. kao voditelj knjižnice.1983. godine prelazi u Razvojnu službu i radi na poslovima stručnog suradnika u Knjižnicama grada Zagreba, kao stručni suradnik za školske knjižnice. Od 1985. do 1987. godine radi na poslovima stručnog suradnika za kompjutorizaciju u Matičnoj službi Knjižnica grada Zagreba. U tom periodu pohađala je i niz specijalističkih tečajeva iz područja primjene računala, gdje se istakla vrlo uspješnim vođenjem projekta informatizacije knjižnice.

U rujnu 1987. godine počinje raditi na Odsjeku za informacijske. Od 1999. godine Pročelnik je Odsjeka za informacijske znanosti.

ZNANSTVENA DJELATNOST

Poslijediplomski studij upisala je 1980. godine, a magistrirala je 1985. u području informacijskih znanosti – smjer bibliotekarstvo. Tema magistarskog rada “Pedagoško-animatorski rad s djecom u dječjim odjelima narodnih knjižnica”.

Doktorirala 1991. godine u području informacijskih znanosti, s temom “Bibliotečno-informacijski sustav i školska knjižnica”.

U znanstveno zvanje znanstvenog asistenta izabrana 1987. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1991.godine u zvanju je docenta, a 1997. godine izabrana je u zvanje izvanrednog profesora u području informacijskih znanosti.

Znanstveni radovi:

Pristupnica je do sada objavila 1 knjigu, 4 poglavlja u knjizi, 37 znanstvenih radova, 11 priopćenja i predavanja na međunarodnim skupovima.

Priloženi radovi i popis literature pokazuje da je prof.dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić tijekom svog znanstvenog djelovanja pokazala iznimno zanimanje za nekoliko ključnih područja.

Glavno područje znanstvenog interesa i rada Jadranke Lasić-Lazić jesu područja organizacije znanja, obrazovanja i školskog knjižničarstva.Tako se i znanstveni radovi mogu svrstati u tri šire tematske cjeline: a) radovi u području istraživanja organizacije i prezentacije znanja; b) radovi u području obrazovanja, nove tehnologije i novih metoda učenja u informacijskom vremenu; c) radovi u području istraživanja i razvoja školskog knjižničarstva, učenja na izvorima informacija i znanja, te istraživanja korisnika i potreba korisnika u obrazovanju.

Radovi relevantni za izbor u znanstveno – nastavno zvanje redovitog profesora objavljeni do posljednjeg izbora:

a) Knjiga

Znanje o znanju./Jadranka Lasić-Lazić. Zagreb : Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1996.

U knjizi Znanje o znanju, kandidatkinja je kroz pet poglavlja vrlo sustavno predstavila istraživanja klasifikacije kao modela organizacije i prezentacije, odnos prirodnih i umjetnih jezika u označivanju i pretraživanju te paralelno s tim i niz teorijskih ideja i općih načela pomoću kojih se objašnjavaju i određeni klasifikacijski sustavi. Organizacija znanja temelji se na razumijevanju sveopćeg ljudskog znanja i smislenoj organizaciji onoga što je zajednica i što su pojedinci, kao članovi zajednice, spoznali i prepoznali kao znanje, te ostavili kao zabilježeno znanje. Od tih temelja autorica i kreće prema klasifikaciji u bibliotekarstvu pod kojom podrazumijeva i rad na stvarnim katalozima, izgradnju sustava i uporabu novih alata, uočavajući ono što je u tom području od najvećeg intelektualnog značaja. Ova knjiga predstavlja kandidatkinju kao izuzetnu poznavateljicu teorije klasifikacije, i vrlo je vrijedan doprinos ovom području u hrvatskom bibliotekarstvu. Knjiga je, isto tako, prema recenziji i osvrtima zauzela značajno mjesto u slovenskom i makedonskom knjižničarstvu. Knjiga, na zanimljiv i znanstveno relevantan način s metodološkom i teorijskom ozbiljnošću, povezuje teorijsku i empirijsku razinu znanstvenika. Tako je zapravo kandidatkinja kroz usmjereni interes prema recepciji znanja, zabilježenog znanja i samoj organizaciji znanja u katalozima kao znanju o znanju, filozofijskom diskursu i oblikovanju pojedinih klasifikacija, kao temi i mogućnostima proučavanja dala sasvim novi pristup.

b) Poglavlje u knjizi

2..... Sadržajna obrada nekonvencionalne građe.//Nekonvencionalna građa u knjižnicama. Zagreb : Prosvjetno kulturni sabor Hrvatske, 1991. str.25-35.

U priručniku iz bibliotekarstva koji se bavi nekonvencionalnom građom kandidatkinja otvara pitanja i probleme vezane uz sadržajnu obradu nekonvencionalne građe. Tako je i rezultat ovoga rada s jedne strane model za rješavanje, a s druge strane komparativna analiza znanstvene informacije i medija u kojemu je ona pohranjena.

c) Znanstveni radovi

3. U radu (bibliografija, br. 6.), Klasifikacija igračaka za biblioteku s igrotekom i igraonicom. // Roditelji i škola. Zagreb : Prosvjetno književni zbor, 1980. br. 7 str. 21-26., autorica je izradila i pripremila za korištenje shemu klasifikacije igračaka. Bila je to prva klasifikacija napravljena za naše knjižnice. Članak koji je u vrijeme izlaska bio jedan od temeljnih načina promišljanja o radu u dječjim odjelima narodnih knjižnica i na međunarodnoj razini, i na osnovu kojega su sačinjena i predložena pravila za klasifikaciju koja se i danas koriste u knjižnica grada Zagreba.

4. U članku (bibliografija, br. 8.), Automatizacija predmetnog kataloga. //Bibliotekar,41(1990) str. 10-19., autorica raspravlja o problemima koji su nastali zbog dvojnog pristupa, s jedne strane, izgradnje knjižnično informacijskog sustava, a s druge, sustava sadržajne obrade na temeljima klasičnog predmetnog kataloga. Ovaj članak predstavlja jedan od rijetkih priloga raspravama o novoj tehnologiji i njenoj primjeni u bibliotekarstvu.

5. U članku (bibliografija, br.12.), Interperetacija znanja, koji je izazvao poseban interes bibliotečnih stručnjaka, autorica je ponovo ukazala na pristupe sadržajnoj analizi. Govoreći o pristupima koji se oslanjaju na tekst (površinska struktura), gdje se automatski, uz pomoć statističkih metoda može doći do informacije, autorica je, napravila i analizu "tvrdih" i "mekih" područja znanosti i pokazala razlike u korištenju i rezultatu statističke metode.

6. U članku (bibliografija br. 17.), Znanstvena utemeljenost raziskav o uporabnikih šolskih knjižnic. // Knjižnica: Glasilo Zveze bibliotekarskih društev Slovenije 40(1996)3/4., str. 153-167., je autorica izložila reultate istraživanja korisnika školskih knjižnica u Hrvatskoj, te je posebno ukazala na daljnje pravce kojim bi trebale ići, u svom radu, školske knjižnice, i istakla njihovu ulogu u relaciji protoka informacija i znanja u obrazovanje. Ovo je istraživanje često citirano kao vrlo vrijedan doprinos i izvor podataka. Objavljeno je u relevantnom znanstvenom časopisu u Sloveniji. Članak je citiran u Library and Information Science Abstract.

7. U vrlo opsežnom radu (bibliografija br. 19.), Šolska knjižnica in kreativnost. //Šolska knjižnica. Ljubljana, 1 (1997) str. 7-23., autorica je predstavila ulogu knjižnice u odgojno-obarazovnom procesu, te ukazala na pravce kretanja u školskom knjižničarstvu u svijetu. Rad je rezultat istraživanja na kojima je autorica radila dugi niz godina i predstavlja vrijedan doprinos sustavnom praćenju problematike školskih knjižnica.

8. U radu (bibliografija 18)Jaroslav Drtina a jeho vliv na teorii a praxi chorvatskeho knihovnictvi. Čtenar. mesičnik pro praci s knihou. (Praha) 3(1997) str. 27-32., govori se o teorijskim osnovama organizacije i prezentacije znanja u stvarnim katalozima. Rad je rezult istraživanja brojnih dokumenata o radu Jaroslava Drtine i njegovom utjecaju na teoriju i praksu u hrvatskim knjižnicama. Autorica je posebno analizirala karakteristike jezika za označivanje i postupke označivanja tijekom vremena.

Radovi relevantni za izbor u znanstveno – nastavno zvanje redovitog profesora objavljeni nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora

Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić objavila je 3 poglavlja u knjizi i 24 znanstvena rada.

a) poglavlje u knjizi

9.......Sodržinska obrabotka na dokumenti so posebni osvrt na predmetnata obrabotka. // Sovremeni trendovi vo bibliotekarstvo. Skopje : Bibliotekarsko društvo na Makedonija, 1999. str. 43-55.

U nizu udžbenika i priručnika iz bibliotekarstva Bibliologija, u trećem poglavlju knjige koja se zanima za suvremene trendove u bibliotekarstvu, iscrpno se razmatra sadržajna obrada, načini obrade u novom okruženju, njezino značenje te pravci razvoja. Autorica je u radu ponudila i svoje tumačenje sadržajne obrade i ponudila modele na kojima se temelji današnja praksa i uputila na nove pravce razvoja i nove načine obrade s obzirom na novu informacijsku tehnologiju. Premda korisnici najvećim dijelom znaju vrlo precizno odrediti sadržaj onoga što trebaju i što traže, za informacijsku je teoriju ostalo još uvijek jedno od važnih pitanja kako pomoću kontroliranih rječnika postići suglasnost u označivanju i pronalaženju. Cilj svakog označivanja jest omogućiti pronalaženje zapisa o dokumentima koji su pohranjeni i organizirani postupkom obrade dokumenata. Razmatrajući probleme sadržajnog označivanja riječima prirodnog jezika, autorica je posebno ukazala na probleme višeznačnica koje zahtijevaju dodatna objašnjenja i istozvučnica koje zahtijevaju kontekst i istoznačnica koje zahtijevaju uputni sustav. Ovaj rad imao je snažan odjek u bibliotekarskim krugovima u Makedoniji.

10......Učenje na oddalečenost i možnosti za permanentno stručno usovršavanje. // Sovremeni trendovi vo bibliotekarstvo. Skopje : Bibliotekarsko društvo na Makedonija, 1999. str. 121-135.

Ovaj rad ulazi u znanstvene radove iz područja obrazovanja, permanentnog obrazovanja i procesa sveukupne globalizacije i kulturne transformacije društva. Prilazeći tom, danas nadasve, aktualnom problemu, autorica polazi od činjenice, da je globalizacija i s druge strane demokratizacija obrazovanja jedan od bitnih uvijeta ukupnog ekonomskog razvoja društva. Danas je vrlo malo važnih administrativnih, političkih, znanstvenih, tehničkih ili kulturnih informacija koje nisu istovremeno dostupne i putem neke od mreža. Elektronička trgovina i elektroničko bankarstvo dalo je dodatnu dimenziju globalnoj komunikaciji djelujući na razvoj aplikacija za sigurnost i zaštitu podataka na mreži. Međunarodni projekt digitalizacije obrazovnog materijala velikim dijelom zahvatio je i područja koja su stoljećima bila rezervirana za knjižnice.

11......Sadržajna obrada danas i pravci razvoja //Predmetna obrada: ishodišta i smjernice. Subject cataloging Today and Development Direction. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998. – XIII, 433 str. 23-33. Izdanja Hrvatskoga knjižničarskog društva; knj. 27)

Automatizacija knjižnica stvorila je, po prvi puta, situaciju u kojoj su se postupci, metode i znanja knjižničarske profesije počele komunicirati i izvan granica djelatnosti u područje informacijske tehnologije. Nedovoljno poznavanje teorije i metodologije u vlastitom području često je imalo za posljedicu loša i nedomišljena programska rješenja. Stoga je ovaj rad kandidatkinje od izuzetne važnosti jer govori o stvarnoj potrebi da se spomenuta znanja knjižničara o upravljanju, organizaciji i prezentaciji informacija bolje razumijevaju, razvijaju i šire primjenjuju. Upravljanje znanjem jedno je od novijih trendova koje se direktno nadovezuje na organizaciju znanja kakva se, primjerice, koristi u specijalnim knjižnicama. Tako autorica upućuje i na posljedicu promjenjenih uvjeta i potrebe za šire primjenjivim vještinama na kojima se grade i razvijaju neka od danas tako potrebnih znanja.

Rad je rezultat temeljito proučenih dokumenta, njihove interpretacije i rezultata dugogodišnjeg rada autorice na istraživanju organizacije znanja.

b) Znanstveni radovi

12. U članku (bibliografija br. 3.)How to adapt a traditional LIS education curricula to the new needs of knowledge organisation: example of the course Library Classification and Classification Systems. // Shaping the Knowledge society : 6th International BOBCATSSS Symposium, January 26-28 1998 / edited by Camilla Moring, Anders Christiansen, Nanna Kann-Rasmussen. Copenhagen : Royal School of Library and Information Science, 1998. pp 224-236., vrlo dobro je postavljena i analizirana situacija u klasifikacijskim sustavima. Knjižnična klasifikacija jedno je od područjaknjižničarskih znanja koje se može odraziti na razvijanje drugih važnih komptetencija potrebnih u suvremenom informacijskom okruženju i naporima u organizaciji znanja na globalnoj razini. Tu je autorica vrlo dobro uočila da je moguće poučavanje klasifikacije umjesto na razini ograničene primjene u knjižnici, učiniti to na razini poučavanja teorije i metodologije i tako fleksibilnim znanjima potrebnim za pravilnu primjenu, razvoj i prilagodbu klasfikacijskog sustava prilagoditi prirodi informacijskog okruženja. Taj rad bio je poseban doprinos razvoju teorije klasifikacije.

13. U radu (bibliografija br.23.)Classification and Indexing. //General Nature of Indexing Languages. Sankt- Peterburg, 2000. str. 54-69., autorica je uputila na nekoliko koncepcijskih i organizacijskih pitanja koja su u žarištu istraživanja i rasprava o klasifikaciji i indeksiranju. Izdvojila je i polazišta na kojima se gradi strategija stvarnog označivanja kao modela organizacije i prezentacije zabilježenog znanja. Raspravila je o novoj tehnologiji i doprinosu u rješavanju problema sadržajne obrade. Rad je rezultat istraživanja i promišljanja niza teorijskih i praktičnih rješenja i njihove interpretacije u kontekstu slavenskih jezika te predstavlja vrijedan doprinos.

14. U radu (bibliografija br.12.) Information (il)literacy? // Intellectual Property vs. The Right to Knowledge? Krakow : Jagiellonian University, 2000. str. 115-132. kandidatkinja je s dr.sc. Zdravkom Dovedanom provela istraživanje informacijske pismenosti među znanstvenicima i bibliotekarima u području humanističkih znanosti. Na osnovi odgovora i analize istraživanje je pokazalo koliko se i u koje svrhe znanstvenici s područja humanističkih znanosti služe novom tehnologijom. Istraživanje je također ukazalo na nove komunikacijske obrasce u znanosti i ulogu knjižnice u komunikacijskim kanalima posredovanja informacija i znanja.

15. U članku (bibliografija br.15.) Educating information professionals. // Knowledge, Information and Democracy in the Open Society: the Role of Library and Information Sector. Vilnius : University Vilnius, Lithuania, 2001. str. 214-220. autorica je zajedno sa suradnicima govoreći o okruženju Evropske i globalne informacijske povezanosti odredila i mjesto Hrvatske u svjetskim trendovima. Nastojeći približiti i pripremiti hrvatske informacijske stručnjake međunarodnim akademskim i profesionalnim standardima autorica je sa suradnicima pokrenula istraživanje obrazovnih standarda čiji su rezultati i izloženi u pobrojanom nizu radova.

16. U članku (bibliografija br. 17.)The New Paradigm for Learning . Role of the Library and Information Technologies as a Base for Life-Long Learning Skills //MIPRO. Opatija, 2000. str. 85-90., s međunarodnom recenzijom, autorica je postavila novu paradigmu, a u kontekstu znansti i znanstvenih istraživanja koje je provela odredila potrebe, te ulogu knjižnice i informacijske tehnologije, kao osnovu stalnog stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja.

17. Radovi iz područja organizacije i prezentacije znanja predmet su stalnog zanimanja pristupnice. Izniman doprinos ovom području predstavlja i rad (bibliografija br.6)Sadržajna obrada u knjižnici. //Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture. Zagreb: Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998. str. 165-171.

18. Organization and management of information profesionals' education. // Informatologia, 33, 3-4(2000), pp. 198-202., (bibliografija br. 13.)

U radu su autorice problemski predstavile različita gledišta o obrazovanju informacijskih stručnjaka. Posebno su argumentirano obrazložile koncept na kojemu je utemeljeno obrazovanje u Hrvatskoj. Rad tako predstavlja vrlo značajan doprinos teorijskim promišljanjima obrazovnih koncepata i razvoja u 21.stoljeću.

19 U članku (bibliografija br. 9) Profesionalno obrazovanje knjiznicara: teorijska uporista i prakticni problemi (Professional education of librarians: theoretical foundations and practical problems). // Knjiznica 43, 2/3(1999), str.. 95-113., govori se o posljedicama promijenjenih uvijeta i potrebe za šire primjenjivim vještinama profesije. Autorica je posebno ukazala na potrebu boljeg pristupa izvorima i efikasnoj diseminaciji, organizaciji, upravljanju i pronalaženju informacija koje se zasnivaju na proizvodnji surogata dokumenata (metapodataka) kako bi se omogućila manipulacija te prikaz i pretraživanje.

20. Lasić-Lazić, Jadranka. Contribution of Božo Težak to the education of information expertes and librarians. – Doprinos Bože Težaka obrazovanju informacijskih stručnjaka i bibliotekara. // Informatologija. Zagreb, (31)1998, 3/4 str. 131-134.

Rad predstavlja rezultate istraživanja o modelima obrazovanja i doprinosu prof. Bože Težaka obrazovanju informacijskih stručnjaka. Raspravljajući o području informacijskih znanosti i o obrazovanju informacijskih stručnjaka danas, autorica naglašava, da se doprinos prof. Bože Težaka mora sagledati i kroz broj magistarskih i doktorskih radova kao i kroz status pojedinih profesija koje one danas imaju. Ovim svojim radom autorica je nastojala potaknuti znanstveno argumentiranu raspravu o obrazovanju, te odrediti temeljne odrednice obrazovanja danas. Na taj način dala je i osobni prilog ovim istraživanjem.

U članku je izvjestila o rezultatima istraživanja brojnih studija posvećenih promjenama u programima informacijskih škola i tome kolike i kakve te promjene trebaju biti da bi s jedne strane osigurale opstanak profesije a s druge omogućile nužne promjene i modernizaciju.

21.Lasic-Lazic, Jadranka; Aida Slavic. Obrazovanje knjiznicara za 21. stoljece - zajednicka briga onih koji obrazuju i onih koji zaposljavaju (LIS education for 21st century - a common concern of educators and employers). // Knjiznice europskih gradova u 21. stoljecu, Varaždin, 4-7. XI 1998. str. 122-132.

U radu su autorice govorile o potrebi da se znanja knjižničara o upravljanju, organizaciji i prezentaciji informacija bolje razumijevaju, razvijaju i šire primjenjuju s razvojem Interneta. Govoreći o novom okruženju u kojem se našla i Hrvatska, te potrebi uključivanja u organizaciju znanja na globalnoj razini upozorile su na potrebu praćenja promjena i pravovremenog uključivanja tih promjena u programe obrazovanja prilagođavajuči ih prirodi informacijskog okruženja. Ovaj je rad vrijedan prilog teorijskim raspravama o obrazovanju u novom vremenu.

22. Poseban interes kandidatkinje očituje se i u istraživanju nove tenologije i nove pismenosti. Iz radova koji se bave područjem primjene nove tehnologije izdvajamo rad (bibliografija br. 18) Motivacija korisnika za usvajanje informacijskih znanja i uporabu tih znanja za učenje i stalno stručno usavršavanje. //Školska knjižnica i motivacija. Rijeka: Ministarstvo prosvjete i športa, 1997. str. 15-21., u kojem je kandidatkinja provela istraživanje i na osnovu rezultata sugerirla promjene. Poznavajući dobro ovo područje i kao jedan od istaknutih stručnjaka koji ozbiljno prate sve što se zbiva na području digitalne tehnologije primjećuje da se s promjenjenim okruženjem mijenjaju i naše sklonosti. istraživanje je pokazalo da se postupno navikavamo na istinu da ne samo da ćemo morati koristiti informacije u elektroničkom obliku već ćemo ih koristiti radije ili bar jednako kao što smo proteklih stoljeća koristili tiskane publikacije.

23 Istaknuto mjesto predstavlja sustavno promišljanje i istraživanje ključnih odrednica znanja, zabilježenog znanja te sadržajnog označivanja i pretraživanja. U tom skupu radova isto tako posebno mjesto ima rad (bibliografija br. 22) Information Retrieval Techniques. // 2and CARNet Conference, Zagreb, Croatia, Septeber 24-26. 2000. ISBN 953-6802-01-05

Radovi navedeni i opisani pod brojem: 6.,7., 11., 12., 13., 15., 18., 19., 20., 21. objavljeni su u časopisma s međunarodno priznatom recenzijom, citirani u Library and Information Science Apstract.

Kongresna priopćenja i predavanja na međunarodnim skupovima

Cijenjena u našoj i široj međunarodnoj zajednici kao znanstvenica, citirana u LISA-i, međunarodnoj indeksnoj publikaciji s područja informacijskih znanosti, dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić rezultate svojih istraživanja izlagala je i na 8 međunarodnih i 3 domaća znanstvena skupa.

Izlaganjima na međunarodnim znanstvenim skupovima posebno je međunarodnu znanstvenu zajednicu zainteresirala za koncepciju obrazovanja informacijskih stručnjaka u Hrvatskoj.

Organizacija znanstvenih skupova

Kao predsjednica Programskog odbora Težakovi dani organizirala je i vodila međunarodni znanstveni skup "Težakovi dani-informacijsko vrijeme" održan u Mariboru na Institutu informacijskih znanosti 1999.

1998. bila je glavni moderator okruglog stola "Predmetna obrada : ishodišta i smjernice"

Uredništvo znanstvenih časopisa

Od 1999. članica je uredništva časopisa "Informatologija"

Rad na znanstvenim projektima

Pristupnica je od 1987. do 2001. sudjelovala u nekoliko znanstveno istraživačkih projekata: Istraživač na projektu Bibliotečno-informacijski sustav Hrvatske, Rječnik bibliotekarskog nazivlja, Tezaurus pojmova iz informacijskog i knjižničarskog područja.

Bila je voditeljica projekta Komunikacijsko informacijska paradigma školskih knjižnica koji je završen 1996. godine. Danas je voditeljica projekta Informacijske potrebe korisnika u obrazovanju.

Ocjena znanstvenog rada

Glavno područje znstvenog interesa i rada Jadranke Lasić-Lazić jesu područja organizacije znanja, obrazovanja i školskog knjižničarstva. Navedeni znanstveni radovi, koji prof.dr.sc. Jadranku Lasić-Lazić kvalificiraju za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, ukazuju na pristupnicu kao izuzetnu znanstvenicu koja je svojim teorijskim i praktičnim radom unapređivala područja kojima se bavila, prije svega kod nas ali i u svijetu, na što ukazuju i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima (njih 8.).

Od posljednjeg izbora u zvanje izvanrednog profesora objavila je samostalno ili u koautorstvu 23 znanstvena rada i 3 poglavlja u knjizi. Svojim je znanstvenim radovima, nakon posljednjeg izbora 1997., pridonijela razvoju područja i rješavanju mnogih pitanja. Posebno su značajni njezini radovi objavljeni u inozemnim časopisima, gdje je predstavila i promovirala mnoga istraživanja iz područja školskog knjižničarstva, istraživanja korisnika i nove informacijske tehnologije.

Na temelju prikaza znanstvenog rada Jadranke Lasić-Lazić može se zaključiti da je riječ o izuzetno uspješnoj i angažiranoj sveučilišnoj nastavnici i znanstvenici, koja svojim cjelokupnim radom, ali i djelovanjem u razdoblju od posljednjeg izbora 1997. ispunjava uvijete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

NASTAVNA DJELATNOST

a) Dodiplomska nastava

U okviru nastavnih obveza na dodiplomskom studiju priredila je nastavne programe za kolegije: Klasifikacija i klasifikacijski sustavi, Teorija klasifikacije, Sustavi za označivanje i pretraživanje, Školske knjižnice, Metodika informacijskog odgoja i obrazovanja.

Voditeljica je izvanrednog studija bibliotekarstva od 1999. a predaje i na studiju bibliotekarstva na Sveučilištu u Osijeku, Pedagoški fakultet.

b) Poslijediplomska nastava

Na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti sudjeluje od 1994. , nositelj je predmeta Teorija organizacije znanja, te gost predavač na kolegiju Indeksni jezici.

Nastavni tekstovi

Za predmet Teorija klasifikacije priredila je skripta, a njezina knjiga Znanje o znanju literatura je za studente na poslijediplomskom studiju.

Mentorstva

Bila je mentorom za više od dvadeset diplomskih radova, bila je mentor za pet magistarskih i sada je mentor za tri doktorska rada. Radila je kao predsjednik i kao član mnogih povjerenstava za ocjenu i obranu magisterija i doktorata.

Ocjena nastavne djelatnosti

Od početka svoga nastavnog rada 1987. godine Jadranka Lasić-Lazić osuvremenjivala je nastavni proces. Uvela je nove predmete i metode rada koristeći uvijek i suvremenu tehnologiju. Sudjelovala je u oblikovanju nastavnih planova i programa na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini. U okviru nastavnih obveza na dodiplomskom studiju priredila je nastavne programe za predmet Sustavi za označivanje i pretraživanje, izradila skripta za predmet Teorija klasifikacije.

Posebnu pažnju posvećuje radu sa studentima s kojima je provela i nekoliko istraživanja koja su predstavljena na Proljetnoj školi 1998 i 1999. Od posljednjeg izbora 1997. sudjeluje i u izvođenju nastave na studiju bibliotekarstva u Osijeku na Pedagoškom fakultetu. Voditelj je izvanrednog studija bibliotekarstva za koji je priredila nastavni program za predmet Klasifikacija i klasifikacijski sustavi. Posebno je priredila i osmislila terensku nastavu na Odsjeku za informacijske znanosti.

STRUČNA DJELATNOST

Članstvo i funkcije u stručnim društvima

Članica je: Hrvatskog knjižničarskog društva, članica komisije za školske knjižnice, članica komisije za klasifikaciju. Predsjednica je povjerenstva za stručne ispite pri Ministarstvu prosvjete i športa Republike Hrvatske.

Članica je: Povjerenstva za polaganje stručnih ispita u knjižničarskoj struci pri Hrvatskom knjižničarskom vijeću, članicameđunarodnog udruženja čitateljskih društava IRA

Ocjena stručne djelatnosti

Kao članica komisije za školske knjižnice Republike Hrvatske organizirala je i vodila Proljetnu školu školskih knjižničara više od 10 godina.

U okviru stručne djelatnosti Jadranka Lasić-Lazić vodila je niz seminara za stalno stručno usavršavanje. Za potrebe Ministarstva prosvjete i športa izradila je program polaganja stručnih ispita. Nakon posljednjeg izbora aktivno je radila i surađivala u komisiji za obrazovanje Hrvatskog knjižničarskog društva, komisiji za školske knjižnice gdje je pripremila i vodila razgovore o ulozi školske knjižnice u obrazovanju.

Sudjelovanje u radu upravnih i stručnih tijela

Uz obavljenje nastavnih i znanstvenih poslova, Jadranka Lasić-Lazić sudjelovala je u radu više upravnih tijela na Fakultetu, Znanstveno-nastavnom vijeću, povjerenstvu za izradu ECTS-a na Sveučilištu i Fakultetu, Povjerenstvu za izbore, Povjerenstvu za nostrifikacije u području informacijskih znanosti. Sada je član Sveučilišnog odbora za uvođenje ECTS-a i povjerenik za izradu ECTS-a za Fakultet. Trenutno je pročelnik Odsjeka za informacijske znanosti i predsjednik Povjerenstva Ministarstva prosvjete i sporta za stručne ispite za stručne suradnike-bibliotekare

Na temelju iznesenog povjerenstvo donosi slijedeće

Mišljenje

Pristupnik dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, izvanredni profesor na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta.

Kako je ovo prvi izbor pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema odredbama Zakona o visokim učilištima, to se ocjenjuje cjelokupni dosadašnji rad pristupnika. Jadranka Lasić-Lazić udovoljava uvjetima čl. 74, st. 3 Zakona o visokim učilištima i minimalnim uvjetima Znanstvenog područja vijeća za društvene znanosti, jer ima objavljeno više od 23 znanstvena rada, od čega više od 8 u časopisima ili publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i jer je objavila više radova nakon posljednjeg izbora:

1. Objavila je 1 knjigu, 4 poglavlja u knjizi i 37 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima (u ovom izvješću analizira se 1 knjiga, 4 poglavlja u knjigama i 18 radova, pod brojem od 1-23), od čega 10 u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, radovi su opisani pod brojem 6., 7., 11., 12., 13., 15., 18., 19., 20., 21.

2. Ima 14 godina rada na visokom učilištu.

3. Od radova navedenih pod 1. objavila je 3 poglavlja u knjizi i 23 znanstvena rada nakon posljednjeg izbora.

4. Provela je 4 godine u zvanju izvanrednog profesora.

Pristupnik isto tako udovoljava svim uvjetima Rektorskog zbora:

1. Odražala je 8 priopćenja na međunarodnim i 3 priopćenja na domaćim znanstvenim skupovima, dok se u uvjetima rektorskog zbora traži najmanje 5 priopćenja, od čega najmanje 3 na međunarodnim znanstvenim skupovima.

2. Pod njezinim vodstvom izrađeno je više od dvadeset diplomskih radova, 5 magistarskih što je također više od od uvijeta koje traži rektorski zbor.

3. Izradila je skripta i sudjelovala je u izradi nastavnog teksta za učenje u digitalnom obliku, pripremila je skripta i stranice za učenje na Webu za studente bibliotekarstva.

4. Sadržajno je i metodički unaprijedila nastavni proces više kolegija, uvela je i novi predmet na studij bibliotekarstva i informacijskih znanosti

5. Voditelj je jednog kolegija na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

6. Voditelj je 1 istraživačkog projekta na kojemu su i znanstveni novaci.

Predlažemo Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti i Znanstvenom područnom vijeću za društvene znanosti da se slože s iznesenim mišljenjem i predloženom ocjenom i da Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu dadu pozitivno mišljenje da se pristupnik dr.sc. Jadranka Lasic-Lazic, izvanredni profesor, izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, grani bibliotekarstva na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević, Predsjednik povjerenstva

prof.dr.sc. Ivo Maroević, član povjerenstva

prof.dr.sc. Bogomir Horvat, član povjerenstva

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Tomislav Šola, izvanredni profesor,

Dr. sc. Jadranka Damjanov, redoviti profesor

Zagreb, 26. 2. 2001.

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 16. siječnja 2001. god. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja donosimo slijedeće

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u 'Vjesniku' od 26. siječnja 2001. god. prijavila se dr. sc. Žarka Vujić kao jedini pristupnik.

Podaci iz životopisa pristupnika

Žarka Vujić rodila se 29. travnja 1959. godine u selu Pavlovcu, općina Grubišno Polje. Po narodnosti je Hrvatica. Državljanin je Republike Hrvatske.

Nakon završene osnovne škole, gimnazije i srednje glazbene škole u Bjelovaru (1966-1978), diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1988. god. studijske grupe povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Diplomski rad obranila je iz predmeta muzeologija na Odsjeku za povijest umjetnosti. Magistrirala je muzeologiju na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu 1992. god., a doktorirala informacijske znanosti - muzeologiju 1998. god. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Nije udata, samohrana je majka jednog djeteta. Aktivno vlada engleskim i njemačkim jezikom

Od 1985. godine radi u Strossmayerovoj galeriji starih majstora u svojstvu muzejskog tehničara, a potom i knjižničarke. Po završetku studija krajem 1988. godine radi u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu mladog istraživača i voditelja knjižnice. Od 1993. radi kao asistent na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti, a od 1998. god. kao viši asistent.

Stručno usavršavanje:

Poradi obiteljskih obveza stručno usavršavanje vezala je isključivo uz seminare Inter-univerzitetskog centra u Dubrovniku (“Historic City at the Sea”, 1990; “The Role of Museums in Developing of Tolerance and Peace”, 2000) jednako kao i uz radionice koje redovito prate Godišnje skupštine CIDOC-a - ICOM-ova Međunarodnog komiteta za dokumentaciju (Copenhagen 1991, Ljubljana 1994, Nürnberg 1997).

Znanstvena djelatnost

U razdoblju 1991-1993. surađuje na znanstvenom projektu “Likovna baština Hrvatske 1850-1950 “ kao istraživač-suradnik s 80% (voditelj: dr. Ivanka Reberski), a na projektu “Modeli znanja i komunikacijski obrasci” (voditelj: prof. dr. Miroslav Tuđman) u razdoblju 1991-1992 s 20 %. Od 1997. surađuje kao istraživač-suradnik na znanstvenom projektu “Zaštita i komunikacija kulturne baštine Hrvatske” (voditelj: prof. dr. Ivo Maroević), a od 1998. vodi podprojekt “Izvori muzeja u Hrvatskoj”. Od 1998. surađuje na znanstvenom projektu “Zrinski i Europa” (voditelj: prof. dr. Jadranka Damjanov).

Dne 21. 07. 1998 izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti.

Magistarski rad Žarke Vujić pod naslovom “Razvoj i budućnost umjetničkih muzeja i galerija u Zagrebu”, tiskan pod naslovom: “Postanak i razvoj umjetničkih muzeja i galerija u Zagrebu”, Muzeologija, br. 29, 1992, str. 134, jasno iskazuje njezino početno znanstveno usmjerenje prema izučavanju povijesti muzeja u Hrvatskoj. Doktorski rad pod naslovom “Pojam muzeja i oblici sabiranja u Hrvatskoj u 17. stoljeću.” ozbiljno nastavlja započeti posao i usmjerava ga prema korijenima fenomena sabiranja i muzejske djelatnosti u Hrvatskoj u doba baroka.

Znanstveno-istraživalačka djelatnost žarke Vujić od početka je usmjerena u dva pravca, prema istraživanju fenomena povijesti muzeja i sabiranja u Hrvatskoj sa svim nužnim odnosima prema povijesnim zbivanjima i društvenim okolnostima u kojima su se navedeni procesi odvijali i prema dokumentaciji i dijelu teorije u okviru problematike nastanka i upravljanja zbirkama. U tome, ona nije zanemarila svoje temeljno povijesno-umjetničko obrazovanje. Pokušaji u pravcu razvijanja muzeološke teorije samo su bili nužna posljedica takvog usmjerenja.

Objavila je 10 znanstvenih radova, od čega 2 poglavlja u knjizi i 3 rada u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.

1. “Riznica zagrebačke katedrale”, u: Sveti trag : devetsto godina Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb: MGC, IPU, Zagrebačka nadbiskupija, 1994, str. 208 - 218, 28 bilježaka. Summary (poglavlje u knjizi)

Po prvi puta u nas jedan je baštinski fundus, oblikovan stoljećima, iskorišten za istraživanje primjenjivosti teoretskih pojmova muzeologije na fenomene povijesne muzeologije. Tako je zorno pokazana primjenjivost triju osnovnih muzeoloških funkcija - zaštite, istraživanja i komunikacije - na oblikovanje naše najstarije očuvane katedralne riznice. Pokazalo se da je u prvim razdobljima funkcija zaštite bila dominantna, da bi u posljednja dva stoljeća koja korespondiraju s postankom i širenjem institucije muzeja općenito, osobito do izražaja došla funkcija komunikacije. Doprinos rada je u primjeni teorijskih dosega u istraživanju povijesti muzejskog fenomena.

2. “Baštinski svijet Nikole Zrinskoga u Čakovcu”, u: Zrinski i Europa, (ur. J. Damjanov), Zagreb: Društvo mađarskih znanstvenika u Hrvatskoj, 2000, str. 12-46, 66 bilježaka, 60 bibliografskih jedinica (poglavlje u knjizi).

U ovom opsežnom prilogu po prvi put su u nas krajnje pažljivo i sveobuhvatno istraženi svi baštinski fondovi koje je u drugoj polovici 17. stoljeća u gradu Čakovcu oblikovao Nikola VII Zrinski. Tako su predočeni dokazi o postojanju svjetovne riznice s numizmatičkom zbirkom i zbirkom medalja, galerije predaka, knjižnice, te uređenog vrta. Zaključno prilog je pokazao da je na sjeveru Hrvatske u 17. stoljeću naporom jednog velikaša, istovremeno i vojskovođe i humanista, bila uspostavljena iznimna renesansna baštinska cjelina. Jednako tako u prilogu su otkriveni prostori i načini čuvanja tih baštinskih fondova, te je istražena i njihova moguća komunikacijska funkcija.

3. “Po(r)uke prošlosti: sudbina zagrebačkih umjetničkih muzeja za vrijeme drugoga svjetskog rata”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 16, 1992, str. 253 - 256,. 16 bilježaka. Summary.

Ovo prethodno znanstveno priopćenje nastalo je inspirirano domovinskim ratom i pomalo neorganiziranim i stihijskim načinom zaštite baštine tijekom rata. U njemu je pokazano kako se prema baštini postupalo uoči i tijekom II svj. rata u Hrvatskoj jednako kao i tijekom kasnijih kriznih situacija (primjerice, ulaz ruskih vojnih snaga u Čehoslovačku 1968). Upravo u ovom slučaju dokazana je iskoristivost rezultata povijesnih muzeoloških istraživanja. Poznavanje prošlog definitivno je moglo utjecati na kvalitetu i učinkovitost postupaka zaštite baštine i za vrijeme posljednjeg ratnog sukoba u kojem je Hrvatska morala sudjelovati.

4. “Hermann Bollé - ravnatelj neotvorena muzeja”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 17/2, 1993, str. 156 - 161, 27 bilježaka. Summary.

Kako u Hrvatskoj još nije objavljen cjelovit prikaz rada i života jedne od najpoznatijih osobnosti hrvatske kulture 2. polovice 19. stoljeća ovaj prilog valja smatrati prikazom istraživanja muzeološkog segmenta Bolléova djelovanja. Arhivski dokumenti i ostala izvorna građa pokazala je kako je ovaj arhitekt, restaurator i voditelj Obrtne škole zrelo promišljao i radio na oblikovanju zgrade, zbirki i postava današnjeg Muzeja za umjetnost i obrt. Za tadašnju javnost bio je on, između ostalog, ravnatelj neotvorena muzeja, a za današnje muzeologe svestrani sudionik brige za baštinu unutar čijeg rada je i bavljenje muzeografijom imalo svoje mjesto. Značenje ovoga rada je u vrednovanju muzeološkog opusa poznatog arhitekta.

5. “Muzejski predmet i muzejsko sabiranje u ogledalu semiotike”, Informatologia, 1999, vol. 32, br. 3-4, str. 200-208, 41 bilješka, 13 bibliografskih jedinica. Abstract. Sažetak. 2 grafikona.

U ovom prilogu Žarka Vujić je s uspjehom pokazala primjenjivost osnovnih stavova semiotike kako na muzejski predmet tako i na muzejsko sabiranje i pojam muzejske zbirke. Model muzejskog predmeta uspostavljen je povratkom na same izvore semiotičke misli, no pravi je novum tumačenje muzejskog sabiranja pomoću triju dimenzija semioze. Osobita je pažnja posvećena semantičkoj dimenziji muzejskog predmeta pri sabiranju. Kriteriji sabiranja ocijenjeni su kao semantičko pravilo, a muzejske zbirke kao značenjski nizovi pomoću kojih je strukturiran i predmetni jezik muzeja. Napokon, u radu je predstavljena i zanimljiva teza o binarnoj opreci zaštita - komunikacija na kojoj počiva čitava paradigma muzeja. Doprinos je rada u primjeni semiotike na temeljne aspekte promatranja muzejskog predmeta.

6. “Salonima obitelji Ulrich u spomen”, Život umjetnosti, br. 54-55, 1994, str. 50 -53, 20 bilježaka. Summary.

U prilogu je istražena iznimna nacionalna likovna i kulturna pojava - prvi izložbeni salon u Zagrebu i čitavoj Hrvatskoj. Na temelju arhivske građe precizno je utvrđeno da je bila riječ o dva izložbena prostora, identificirane su njihove lokacije i vremensko trajanje te opisani osnovni izložbeni koncepti jer su salone u različitim vremenima vodile dvije različite osobe. Jednako tako istražen je po prvi put u nas fenomen trgovine umjetninama i njegovi počeci u nas.

7. “Izložba u Zagrebu 1881. godine”, Život umjetnosti, br. 56-57, 1995, str. 14 - 19, 34 bilješke. Summary.

Rad predstavlja prilog poznavanju muzealnog rada velikana našeg utemeljiteljskog razdoblja - Isidora Kršnjavoga. Tako je autoričino iscrpno arhivsko istraživanje te muzeološko interpretiranje pokazalo da prvu izložbu u prostoru Akademijine palače u Zagrebu valja smatrati iznimnim prezentacijskim događajem u kojem su korištena i danas poznata komunikacijska sredstva poput novinskog oglašavanja, kataloga, vodstva po izložbi itd. Istraživanje je ukazalo i na pojavu osobito avangardne metode simulacije, korištene za prikaz zatvorskog života u Lepoglavi unutar kojeg su nastajali i vrijedni obrtni radovi.

8. “Sabirem dakle jesam: Levin Horvath”, Muzeologija, br. 32, 1995, str. 23-32, 34 bilješke. Summary.

Rad predstavlja cjelovit prikaz istraživanja djelovanja Levina Horvatha, privatnog sabirača i ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu na početku 20. stoljeća. Na ovom primjeru Žarka Vujić je pokazala razliku između privatne i institucionalizirane brige za baštinu u jednom vremenskom razdoblju. Osim toga, pokazala je kako je čak i prije stotinu godina postojala razvijena svijest o načelima sabiranja u muzeju, međumuzejskoj razmjeni građe kao i svjesnoj uporabi određenih elemenata etičkog kodeksa muzejske profesije. Riječ je o još jednoj povijesnoj muzeološkoj pojavi čije pouke možemo upotrijebiti i danas.

9. Vujić, Ž.; Zlodi, Goran, “The Virtual Museum in the School Library”, u: Learning Society-Learning Organisation-Lifelong Learning, Proceedings of the 7^th International BOBCATSS Symposium on Library and Information Science, Darmstadt: Fachhochschule Darmstadt, 1999, str. 496-503. Bilješke.

Autori su u ovom prilogu ozbiljno progovorili o fenomenu virtualnih muzeja, kritički se osvrnuli na njegove definicije i predložili moguću tipologiju. Uz to su iznijeli solidnu osnovu za izgradnju ovog suvremenog oblika komuniciranja baštine u školskoj knjižnici kao središnjem informacijskom centru škole. Postavljena je teza kako oblikovanje virtualnog muzeja može znatno pripomoći razumijevanju baštine kao i upoznavanju s informacijskim tehnologijama. Valja naglasiti da je ovaj prilog imao karakter svojevrsne teoretske podloge za projekt koji je praktično izveden u konkretnoj osnovnoj školi u Hrvatskoj. Doprinos ovoga rada je u analizi primjene suvremene informatičke tehnologije u muzejskoj praksi, posebice u odnosu muzeja i škole.

10. Vujić, Žarka i ostali, “Access to Museum Objects and Information about Objects: the Zagreb Experience”, ACCESS 2000: Intellectual Property vs. The Right to Knowledge? Proceedings of the 8^th International BOBCATSS Symposium on Library and Information Science. Copenhagen: Royal School of Library and Information Science, 2000, str. 153-160. Bilješke.

Slijedeći suvremena stanovišta o muzejskoj zbirci kao skupu predmeta ali i informacija o predmetima, autorica je zajedno s drugim kolegama i studentima provela jedinstveno i cjelovito istraživanje pristupa u zagrebačkim umjetničkim muzejima i galerijama. Za tu prigodu razvijen je i opsežan upitnik koji su sudionici ispunjavali na terenu uz suradnju muzejskih profesionalaca. Potom je uslijedila analiza i interpretacija prikupljenih podataka koja je pokazala da su unatoč brojnim poteškoćama pojam i važnost pristupa već sasvim osviješteni u našoj muzejskoj zajednici i da se postupno razvijaju najsuvremeniji oblici pristupa u virtualnom okružju.

Radila je na izložbenim projektima koji su nastali kao rezultat znanstvenog istraživanja:

1. Istraživanje, tekst kataloga (47 str.), odabir izložaka i postav izložbe “Umjetnik i njegov galerist: Vladimir Becić i Antun Ullrich 1910 - 1927”, Muzej Brodskog posavlja, Slavonski Brod, 1996 i Galerija Ulrich, Zagreb, 1997. godine. 55 bilježaka. Zusammenfassung.

Na izložbi se i u katalogu obrađuje tema odnosa umjetnika i galerista koji izlaže njegove radove. U praktičnom se znanstveno-istraživačkom radu provjeravaju muzeološke metode komunikacije i interpretacije građe.

2. Istraživanje, tekst kataloga, dokumentacija i postav izložbe “Reska Šandor: izložba uz 120-godišnjicu rođenja – iz zbirke dr. Josipa Kovačića”, Galerija Ulrich, Zagreb, 19.09-16.10. 1999,17 bilježaka.

Na izložbi se i u tekstu kataloga prezentira djelovanje Reske Šandor i sakupljača njezinih radova dr. Josipa Kovačića. Problematizira se virtualni odnos autora i sakupljača u svjetlu suvremene muzeološke teorije.

Tijekom rada u Institutu za povijest umjetnosti radila je na bibliografijama i indeksima u znanstvenim časopisima, s područja povijesti umjetnosti. Objavljeni radovi te vrste su:

1. Vujić, Ž.; Reberski, Ivanka, “Bibliografija Milana Preloga (1951-1988)”, ”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 12/13, 1988/89, str. 6-24.

2. Vujić, Ž.; Kolešnik, Ljiljana, “Topografski indeks” i “Indeks autora”, u: Grgo Gamulin: octogenarius, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 14, 1990, str. 53-80.

3. Bibliografija dr. Marije Planić Lončarić, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 16, 1992, str. 264-269.

Sudjelovala je s priopćenjima na 5 znanstvenih skupova s međunarodnim sastavom referenata i to na:

1. 7^th International BOBCATSS Symposium Learning Society - Learning Organisation - Lifelong Learning. Bratislava, 25-27. 1. 1999. (priopćenje navedeno pod znanstvenim radovima (9),

2. 8^th International BOBCATSS Symposium ACCESS 2000: Intellectual Property vs. The Right to Knowledge?, Krakow, 24-26. 1. 2000. (priopćenje navedeno pod znanstvenim radovima (10),

3. Kulturtransfer im europaeischen 16. Jahrhundert (Cultural Transfer - Europe, 16^th Century), Beč, 29.3 - 1.4. 2000.

4. “Obrazac osnutka prvih muzeja u Zagrebu”, Muzeološko savjetovanje Muzeji - tradicija i moderne nacije, Zagreb, 3-4. 11. 2000.

5. Vujić, Ž.; Olivari, Vanessa; Savić, Nebojša, “The Role of the Museum Exhibition in the Learning for Democracy”, 9^th International BOBCATSS Symposium, Vilnius, 29-31. 1. 2001.

Stručna djelatnost

Objavila je veliki broj stručnih radova. Među 27 objavljenih radova nalaze se prikazi izložbi i analize posjećenih muzeja, problemi sakupljača, akvizicija i izlučivanja materijala iz muzejskih zbirnih fondova, pedagoška djelatnost muzeja i odnosi muzeja i škola. Od njih izdvajamo: " Kako to rade u Nizozemskoj: osvrt na neke od muzeja i galerija u Nizozemskoj” (1990), “Sabirem dakle jesam” (1992/93), “Izlučiti ili ne izlučiti predmete iz zbirke?” (1997), “Škola na izložbi ili (i) izložba u školi” (1998), s Goranom Zlodi “Nova tehnologija i pristup muzejskim zbirkama: iskustvo zagrebačkih umjetničkih muzeja i galerija” (2000). Uz to obradila je muzeološke natuknice za Hrvatski leksikon (Zagreb, 1996): Muzeji, Galerije, Kolekcionarstvo, Škole, umjetničke, Gradska risarska škola u Osijeku, Zagrebačka risarska škola, Društva, umjetnička.

Sudjelovala je na nizu stručnih skupova u zemlji i inozemstvu iznoseći rezultate praktičnih istraživanja u sabiranju i obradi muzejske građe (“Collecting in the time of war in Croatia”, Leicester, 1996; ”Partnerstvo muzeja u okviru politike sabiranja”, Klanjec, 1996; “Možemo li govoriti o sadržajnoj obradi muzejske građe?”, Rovinj, 1997; Međunarodni podatkovni standardi za muzeje, Poreč, 1998), u odnosima muzeja i škole (“Škola na izložbi ili (i) izložba u školi”, Crikvenica, 1997; “Muzej kao mjesto odgoja za demokraciju”, Crikvenica, 1998; Škola i baština, Crikvenica, 1999.) i u prezentiranju muzejske građe (“Prezentacija etnografskih muzeja na Web-u”, Etnografski muzej - od tradicije do suvremenosti, Zagreb, 1999).

Sudjelovala je u pripremi stručnih savjetovanja i to kao član programskog odbora stručnog skupa “Muzeji u Hrvatskoj danas i sutra”, Klanjec, 1996. i “Arhivi, knjižnice i muzeji : Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture”, Rovinj, 1997. Na istom je skupu vodila Radionicu za sadržajnu obradu, a 1999. i 2000. na 3. i 4. skupu pod istim naslovom Radionicu za nazivlje.

U okviru populariziranja struke u posljednjih je pet godina održala nekoliko javnih predavanja i to: dva predavanja u Klanjcu prigodom Dana muzeja, predavanje o P. Ritteru Vitezoviću u Družbi Braće Hrvatskoga zmaja u Zagrebu, predavanje o baštini Zrinskih u Čakovcu u oviru Matice hrvatske, kao i stručno predavanje “Ususret pravilniku o muzejskoj dokumentaciji” u Društvu muzealaca istočne Slavonije i Baranje u Đakovu.

Član je CIDOC-a - Međunarodnog komiteta za muzejsku dokumentaciju ICOM-a (Međunarodnog savjeta za muzeje) od 1991. god. i Izvršnog odbora Hrvatskog muzejskog društva (HMD) od 2000. godine. Unutar HMD-a inicirala je osnutak Sekcije za muzejsku dokumentaciju. Sudjelovala je u izradi prijedloga Pravilnika o muzejskoj dokumentaciji i Pravilnika o načinu korištenja muzejske dokumentacije i građe, koje je kao podzakonske akte Ministarstva kulture Republike Hrvatske usvojilo Hrvatsko muzejsko vijeće. U suradnji s G. Zlodijem prevela je Međunarodne smjernice za podatke o muzejskom predmetu, koje su objavljene kao Prilog uz br. 1-4 Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 1999, str. 40.

Nastavna djelatnost

Od 1993. godine izvodi nastavu uz odobrenje Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U početku u okviru kolegija “Muzejske zbirke” (2 sata predavanja i 2 sata seminara), a od 1998. i u okviru kolegija “Muzejska institucija” (2 sata predavanja i 1 sat seminara).

Stručni tekst “Izlučiti ili ne izlučiti predmete iz zbirke?”, objavljen u Informatica museologica, br. 1-2, 1997, str. 5-10, kao i znanstveni prilog “Muzejski predmet i muzejsko sabiranje u ogledalu semiotike” objavljen u “Informatologiji” koriste se kao literatura za pripremanje ispita iz kolegija “Muzejske zbirke”.

Tijekom sedmogodišnjeg izvođenja nastave na Katedri za muzeologiju 26 studenata prijavilo je diplomske radove kod Žarke Vujić u okviru njezina dva nastavna kolegija, no do sada ih je s uspjehom obranilo samo njih četvero.

Pokrenula je i oblikovala Web-stranice Katedre za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti, a osobito je razvijala Web stranice za vlastite kolegije, potpuno posvećene potrebama nastave (informacije o ispitima, seminarima, teme kolegija, literatura itd). Prevela je Radne listove CIDOC-a za potrebe nastave i stavila ih na Web-stranicu za potrebe čitave muzejske zajednice u Hrvatskoj.

Ocjena dosadašnjeg rada

Dosadašnji znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnika Žarke Vujić može se ocijeniti iznimno visokom ocjenom. Njezin znanstveni interes i rezultati istraživanja u proučavanju povijesti muzeja i sabiranja u Hrvatskoj ukazuju na poseban senzibilitet za povijesnu razinu muzeologije i značajan su doprinos poznavanju i tumačenju razvitka muzeja i sabiranja u različitim društvenim i političkim uvjetima u povijesti Hrvatske. Istovremeno se njezin znanstveni interes za muzejsku dokumentaciju i razne oblike upravljanja muzejskim zbirkama usmjerava i prema unapređivanju muzeološke teorije, što dovodi do punije integracije muzeološke teorije i prakse.

Njezin stručni rad u svemu prati njezine znanstvene interese i usmjeren je prema poticanju praktičnih aplikacija muzeološke teorije i rezultata znanstvenih istraživanja. Jednim je dijelom usmjeren prema povezivanju muzeologije i povijesti umjetnosti, čime se unapređuje primjena muzeoloških dostignuća u umjetničkim muzejima i prezentiranju umjetničkog blaga.

Dosadašnji nastavni rad Žarke Vujić ukazuje na njezin predani rad sa studentima, na raznolikost pristupa u nastavi i na izrazitu povezanost nastave s praktičnim radom u muzejima.Upoznavanje studenata s problemima muzejske prakse upravljanja zbirkama u različitim vrstama muzeja, prvenstveno na području grada Zagreba, dobra je priprema studenata za kasniji rad u muzejima. Seminarski radovi i poticanje studenata da obveznom praksom u muzejima steknu uvid u sve probleme sabiranja, dokumentacije i vođenja zbirki, ukazuju na njezin izrazito odgovoran i kreativan nastavni rad.

Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi slijedeće

M i š l j e n j e

Pristupnik dr. sc. Žarka Vujić, viši asistent, ispunjava sve propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti.

Žarka Vujić, pristupnik u ovom postupku, udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74):

1. Ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

2. Objavila je 10 znanstvenih radova, od čega 3 u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (svi su radovi opisani i ocijenjeni u izvješću br. 1-10, radovi 3, 4 i 5 su u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom) i 27 stručnih radova.

3. Nastupno će predavanje održati nakon dobivenog pozitivnog mišljenja Matičnog povjerenstva.

Pristupnik isto tako udovoljava uvjetima Rektorskog zbora (3 od 4 uvjeta), jer je:

1. sudjelovala u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na predmetima: "Muzejske zbirke" 8 godina i “Muzejska institucija” 3 godine,

2. održala je 5 priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih su svi imali međunarodni karakter (navedeni su u izvješću).

3. Bila je mentor četvoro studenata u izradi diplomskog rada, koji su ga s uspjehom obranili.

Na temelju izloženog predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere dr. sc. Žarku Vujić, višeg asistenta u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana muzeologija na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti. Izvješće o nastupnom predavanju prilaže se ovom izvješću.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Tomislav Šola, izvanredni profesor,

Dr. sc. Jadranka Damjanov, redoviti profesor

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Tomislav Šola, izvanredni profesor,

Dr. sc. Jadranka Damjanov, redoviti profesor

Zagreb, 9.5.2001.

O C J E N A

NASTUPNOG PREDAVANJA

Dr. sc. Žarke Vujić

Dne 9. svibnja 2001. Dr. sc. Žarka Vujić, pristupnik za zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana muzeologija na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti, održala je nastupno predavanje na temu: "Funkcionalno građena arhitektura muzeja i galerija u Zagrebu" u 10,30 sati u dvorani A-309 za nastavnike i studente koji slušaju predmet "Muzejske zbirke".

Izlaganjem i odgovaranjem na postavljena pitanja Dr. Ž. Vujić je pokazala odlično poznavanje teme. Na interpretaciji projekata i realizacija izgrađenih prostora za muzeje i galerije u Zagrebu, prikazala je funkcionalnu dimenziju izgrađene arhitekture u odnosu na potrebe muzeja i galerija u trenutku izgradnje i danas. Naročiti je naglasak stavila na zgrade Etnografskog i Muzeja za umjetnost i obrt, te na prostor Strossmayerove i Moderne galerije. S aspekta njihove uloge u gradskim prostorima, istaknula je njihov smještaj uz “Zelenu potkovu”, reprezentativni potez gradskih trgova i parkova.

Gradivo je izneseno logičnim redom i to najprije ukazivanjem na problem, zatim iznošenjem i interpretacijom povijesnog razvitka, i napokon zaključkom u kojem je iznesena važnost promišljanja djelotvornosti funkcioniranja muzejskih sadržaja u povijesnim zgradama u kontekstu povijesnog razvitka muzeološke ideje.

Izlaganje je bilo primjereno znanju i mogućnostima recepcije studenata treće godine studija.

Dr. Ž. Vujić se izražavala s lakoćom, bez teškoća u iznošenju činjenica i formuliranju zaključaka, tako da je svojim izlaganjem zainteresirala nazočne.

U izlaganju se znalački koristila vizualnim medijima posredstvom računala, na čemu je interpretirala problem funkcionalnosti u zagrebačkoj muzejskoj arhitekturi.

Na temelju izloženog stručno povjerenstvo u skladu s čl. 7 Odluke o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavna zvanja na Sveučilištu u Zagrebu, od 14. siječnja 1999. godine donosi mišljenje da je Dr. sc. Žarka Vujić uspješno održala nastupno predavanje, te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da je izabere u znanstveno-nastavno zvanje

d o c e n t a

za znanstveno područje društvenih znanosti,

polje informacijskih znanosti,

grana muzeologija

na Katedri za muzeologiju

u Odsjeku za informacijske znanosti

Dr. sc. Ivo Maroević, Dr. sc. Tomislav Šola, Dr. sc. Jadranka Damjanov,

redoviti profesor, izvanredni profesor, redoviti profesor

FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU

ODJSKE ZA FILOZOFIJU

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Predmet: Ocjena stručnog povjerenstva za davanje

mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor

u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje

humanističkih znanosti, polje filozofija, grana povijest

filozofije, za rad na projektu "Znanje i protok informacija"

pri Filozofskom fakultetu u Zadru.

MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 29. studenoga prijavio se je jedan pristupnik:

1. Hrvoje Relja

Hrvoje Relja rođen je 23. rujna 1970. godine u Splitu. Pri Filozofskom fakultetu Papinskog Sveučilišta Regina Apostolorum u Rimu diplomirao je filozofiju 1996. godine. Na istom navedenom fakultetu 2000. godine magistrirao (licencijat) je filozofiju s temom Utjecaj religijskog uvjerenja na znanstvenu kreativnost prema S. L. Jakiju. Tematika radnja pokazuje kako njegovu interdisciplinarnost (uz gore navedene studije diplomirao je teologiju, kao i studij strojarstva), tako i njegovu integralnu filozofsku izobrazbu, dok njena aktualnost dobru upućenost u suvremenu filozofiju, ostvarenu zahvaljujući znanju talijanskog i engleskog jezika. Znanstveni je novak uključen u istraživački projekt "Znanje i protok informacija".

Izvodi nastavu iz studijskog predmeta "Filozofija religije" te sudjeluje u seminarskoj nastavi studijskih predmeta "Povijest filozofije I" i "Suvremene filozofije"

(kolegiji sa studija filozofije pri Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru).

Zaključak i prijedlog

Mr. Hrvoje Relja predstavlja vrijednog mladog znanstvenog djelatnika koji ima sve pretpostavke za uspješan kako znanstveni tako i nastavnički razvoj. Njegov interes i interdisciplinarno obrazovanje jamstvo su za uspješnost razvoja istraživanja posebice u pravcu suvremenih postavki filozofije religije.

Zbog svega izloženog predlažemo izbor mr. Hrvoja Relje u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, grana povijest filozofije, za rad na projektu "Znanje i protok informacija" pri Filozofskom fakultetu u Zadru.

Zadar, Zagreb, 23.ožujka 2001. Stručno povjerenstvo:

prof.dr. Mirko Jakić

prof.dr. Lino Veljak

prof.dr. Ante Čović

FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Predmet: Ocjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta na znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet filozofija religije pri Filozofskom fakultetu u Zadru

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 29. studenoga 2000. prijavila su se dva pristupnika:

1. Hrvoje Relja

2. Dalibor Pirak

Hrvoje Relja rođen je 23. rujna 1970. godine u Splitu. Pri Filozofskom fakultetu Papinog sveučilišta Regina Apostolorum u Rimu diplomirao je filozofiju 1996. godine. Na istom navedenom fakultetu 2000. godine magistrirao (licencijat) je filozofiju s temom Utjecaj religijskog uvjerenja na znanstvenu kreativnost prema S. L. Jakiju. Tematika radnja pokazuje široki interes za suvremene teme s područja filozofije religije, te dobru upučenost u najnovija istraživanja s ovog područja ostvarenu zahvaljujući znanju engleskog i talijanskog jezika. Znanstveni je novak uključen u istraživački projekt “Znanje i protok informacija”.

Izvodi nastavu iz studijskog predmeta "Filozofija religije" te sudjeluje u seminarskoj nastavi studijskih predmeta "Povijest filozofije I" i "Suvremene filozofije" (kolegi sa studija filozofije pri Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru).

Dalibor Pirak rođen je 21. rujna 1972. u Bjelovaru. Završio je tri godine studija ruskog jezika pri Filozofskom fakultetu u Zadru, a četvrtu godinu studija nastavio je pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao 1. ožujka 1996. Tijekom studija nagrađen je za “izvanredne rezultate postignute na studiju” od strane Sveučilišta u Splitu, te nagradnom stipendijom Sveučilišta u Zagrebu. Predavao je pri Srednjoj školi u Čazmi i Ekonomskoj gimnaziji u Zagrebu. Završio je i novinarsku školu HTV-a (tečaj za novinare HRT-a). Poznaje ruski i engleski jezik. Polaznik je postdiplomskog studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Zaključak i prijedlog

Mr. Hrvoje Relja predstavlja vrijednog mladog znanstvenog djelatnika koji ima sve pretpostavke za uspješan kako znanstveni tako i nastavnički razvoj. Njegov interes i interdisciplinarno obrazovanje jamstvo su za uspješnost razvoja istraživanja u pravcu suvremenih postavki filozofije religije.

Dalibor Pirak, prof. predstavlja potencijal u smislu razvoja u pravcu znanstvene djelatnosti, ozbiljan je pristupnik i u nekoj drugoj prigodi moguće je da dobije prednost u natječaju.

Zbog svega izloženog predlažemo izbor mr. Hrvoja Relje u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija religije, pri Filozofskog fakulteta u Zadru.

Zadar, Zagreb, 5. travnja 2001. Stručno povjerenstvo:

prof. dr. Mirko Jakić

prof. dr. Hotimir Burger

dr. Gordana Škorić

Dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Vladimir Mateljan, docent

Dr. sc. Damir Boras, docent

Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta

predloženika mr.sc. Mislava Šimunića

za izbor u suradničko zvanje asistenta

za znanstveno područje društvenih

znanosti, polje informacijskih znanosti.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na svojoj sjednici od 16. siječnja 2001. godine izabralo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika, mr.sc. Mislava Šimunića, za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij Informacijska tehnologija, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, te mu podnosimo ovo

M I Š L J E N J E

Uvidom u natječajni materijal, te u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima, iznosimo sljedeće podatke o pristupniku i prijedlog za izbor u odgovarajuće zvanje.

Mr.sc. Mislav Šimunić rođen je 14. rujna 1971. godine u Rijeci. Osnovnu je školu pohađao i završio u Opatiji. Srednju elektrotehničku školu završio je 1990. godine u Rijeci. Poslije toga upisuje sveučilišni dodiplomski studij “Ekonomiku turizma i ugostiteljstva” na Hoteljerskom fakultetu u Opatiji, kojeg započinje studirati poslije reguliranja vojne obveze, 1991. godine. Za vrijeme studija bio je sudionik vojno redarstvene akcije “Oluja”. Diplomirao je s izvrsnim uspjehom 1996. godine.

Nakon završenog studija, 1996. godine, zaposlio se u Turističkoj zajednici Županije primorsko-goranske gdje je radio na poslovima promocije, informatizacije, koordinacije turističkih zajednica na području Županije, prikupljanja te kompjutorske obrade i analize podataka. Iste godine upisuje poslijediplomski studij “Management u suvremenom hotelijerstvu” na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Magistrirao je 2000. godine, obranivši magistarski rad pod nazivom “Suvremene komunikacije s tržištem i modeli prezentacije hotela na internetu”.

Od ožujka 1997. godine radi na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji, u svojstvu mlađeg asistenta na kolegiju Informatika. Od 1998. godine obavljao je dužnost tajnika Katedre za računovodstvo, financije, informatiku i kontroling, a od listopada 2000. godine postavljen je na dužnost CARNet koordinatora Fakulteta za turistički i hotelski menadžment Opatija.

Dobitnik je jednomjesečne stipendije od strane američke vlade, na University of Kentucky, College of Business and Economics, Lexington, Kentucky, USA. Boraveći u USA posebno je proučio utjecaj i implementaciju suvremenih informacijskih tehnologija, te prednosti koje informacijski sustavi i Internet mogu donijeti tvrtkama u suvremenim tržišnim tokovima, posebice u turizmu, što mu je pomoglo u provedbi opsežnog istraživanja u Republici Hrvatskoj, na čemu je i magistrirao.

Mr.sc. Mislav Šimunić sudjelovao je kao autor ili koautor na više domaćih i međunarodnih stručnih i znantsvenih skupova, i to na 14. bienalnom znanstvenom susretu, Hotelska kuća ’98, Opatija, 1998., na 9^th, 10^th i 11^th DAAAM INTERNATIONAL SYMPOSIUM, u Cluj – Napoca, Romania, 1998., Vienna, Austria, 1999. i Opatiji, 2000., na 2^nd International Scientific Conference “Economics and Ecology in Function of Tourism Development”, Opatija, 1999., na 19. Posavetovanje organizatorjev dela, Univerza v Mariboru, Portorož, 2000., na Međunarodnom znanstvenom kolokviju “Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija”, Filozofski fakultet u Rijeci, Gospić 2000., te na dva skupa posvećena lijevanju, u Zagrebu, 2000. i Sisku, 2000. Autor je tri znanstvena i sedam stručnih radova.

Godine 1999. bio je organizator i voditelj tečaja za asistente na Fakultetu za turistički menadžment Opatija, na temu Izrada i publikacija WWW stranica.

Mišljenja smo da mr.sc. Mislav Šimunović ispunjava sve uvjete koje predviđa Zakon o visokim učilištima (čl. 89, st. 2) za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij Informacijska tehnologija, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji. Pristupnik mr.sc. Mislav Šimunić ima položen magisterij. Njegovo dosadašnje djelovanje, objavljeni radovi i tečajevi koje je vodio, u potpunosti su usmjereni Internetu kao informacijskom sustavu budućnosti, s posebnom primjenom na

poslovanje u turizmu, te predlažemo Fakultetu za turistički menadžment u Opatiji da ga izabere u spomenuto zvanje.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Vladimir Mateljan, docent

Dr. sc. Damir Boras, docent

Dr.sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Vladimir Mateljan, docent

Dr. sc. Damir Boras, docent

Prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić

Prof. dr. sc. Petar Selem

Prof. dr. sc. Aleksandar Durman

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 23. travnja 2001. godine u Stručno povjerenstvo koje treba podnijeti izvješće zadovoljava li mr. sc. HRVOJE POTREBICA uvjete propisane člankom 51. st. 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Veze Egeje i Panonije tijekom starijeg željeznog doba, kao i mentor dr. sc. Nives Majnarić Pandžić.

Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

I z v j e š ć e

Mr. Hrvoje Potrebica rođen 1970. godine u Požegi, gdje je i maturirao. 1990. je upisao studij arheologije i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1995. diplomirao je s odličnim uspjehom. Diplomirao je s radom Utjecaji balkanskog prostora na Kaptol u starijem željeznom dobu. 1997. upisao je poslijediplomski studij arheologije, a magistarski rad Požeška kotlina - mikroregija na razmeđi Panonije, Balkana i Alpskog svijeta obranio je 2000. godine.

Od 1.1.1997. radi kao znanstveni novak na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora koji vodi prof. dr. Petar Selem na Filozofskom fakultetu.

Tijekom studija, a osobito intenzivno nakon diplomiranja, sudjelovao je na raznim arheološkim iskopavanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1991. sudjelovao je u više hidroarheoloških istraživanja. Na tim poslovima radio je 1995-1996. na Odjelu za arheologiju Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, djelujući u terenskim i organizacionim poslovima.

Osim podvodnom arheologijom rano se počeo baviti i metodama zračne arheologije stekavši formalnu naobrazbu za tu djelatnost u međunarodnom projektu edukacije u letenju i interpretaciji. Završio je tečajeve u Mađarskoj i Poljskoj, a član je i predstavnik Hrvatske u Aerial Archaeology Research Group (AARG). Aktivno sudjeluje u promociji i koordinaciji pri uvođenju ove nove metode u Hrvatsku.

Član je nekoliko međunarodnih arheoloških udruga: EAA - European Association of Archaeologists, AARG - udruga za istraživanja u zračnoj arheologiji, te u Instrumentumu. Osim na navedenom znanstvenom projektu na Filozofskom fakultetu (voditelj prof. dr. sc. Petar Selem), mr. Potrebica sudjeluje u još tri projekta, dva od njih međunarodna.

U dobro pripremljenoj bibliografiji vlastitih radova vidimo da je objavio šest znanstvenih radova, a dva se, recenzirana i prihvaćena nalaze u tisku. Šest znanstvenih radova objavljeno je u inozemnim, renomiranim znanstvenim časopisima. Pet stručnih i osam preglednih članaka kompletira popis. Kako je vidljivo iz naslova objavljenih znanstvenih radova, mr. Potrebica se već bavio temom kojom želi doktorirati. Ti su radovi navedeni pod brojevima od 3 do 8 među znanstvenim člancima. Također su ga teme diplomskog i magistarskog rada navele u područje i problematiku predložene disertacijske teme.

U opsežnom i vrlo dobro razrađenom sinopsisu teme predložene za disertaciju predočio je sve zadatke koje namjerava i treba raspraviti želi li doći do konačnih rezultata. Navodi da su radovi koji su uočili i proučavali veze helenskog svijeta i Balkana, ili unutar Balkana, stariji od 15, odnosno 25. godina. (Radi se o radu Klausa Kiliana, Zwischen Ägäis und Adria objavljenom u Prähistorische Zeitschrift 50 i radu Bibe Teržanove The Early Iron Age Chronology of the Central Balkans, Arch. Iug. 24, 1987.). Povrh toga oba rada nisu zahvaćala Panoniju i bila su zasnovana na striktno tipološko-kronološkoj metodi. Od onda je razrađeni teorijski i metodološki princip otvorio nove pristupe postojećem materijalu i podacima te njihovoj svestranijoj interpretaciji. Javili su se dakako i novi modeli za valorizaciju procesa međukulturnih odnosa udaljenih prostora.

Mr. Hrvoje Potrebica namjerava posvetiti posebnu pažnju funkcioniranju preuzetih oblika, ideja i sadržaja u kontekstu nove kulture. Bavljenje ritualom i pogrebnim običajima, kako u Panoniji tako i u jugoistočnoalpskom prostoru omogućit će povezanost pojedinih elemenata duhovne kulture i njihovog prenošenja većim prostorima.

Doktorand predviđa i izradu teorijskih modela koji bi prikazali principe odvanjanja takve međukulturalne komunikacije. Konačnim ciljem svog rada mr. Potrebica postavlja što precizniju arheološku dokumentaciju kontinuiranog i složenog protoka populacija i dobara u starijem željeznom dobu (od 9. do 4. st. pr. Krista). Taj se odvijao na prostoru između Egeje i Panonije u oba smjera, dakako različitom dinamikom tijekom vremena.

Konstatiramo da su predviđena sva u disertaciji potrebna poglavlja: od iscrpnog Pregleda istraživanja, preko za ovu temu vrlo relevantnih Zemljopisnih značajki prostora; težište rada postavljeno je naravno na Materijalnu kulturu kao sredstvo komunikacije. Nakon u novije vrijeme uspješnih i dobro objavljenih istraživanja moguće je ozbiljno pristupiti i poglavlju Duhovne kulture i kulturoloških međuodnosa.

Zaključna razmatranja predviđaju da će na temelju provedenog prikaza makroregionalne slike starijeg željeznog doba na prostoru između Panonije i Egeje biti moguće postaviti odrđene modele međuodnosa (World-System model, Core-Periphery model, geografski model i sl.). Naravno da će uvijek posebna pažnja biti posvećena našem području u južnoj Panoniji.

Stručno povjerenstvo konstatira da mr. Hrvoje Potrebica zadovoljava uvjete člana 51, stavke 1 Zakona o visokim učilištima.

1. Mr. Potrebica stekao je akademski stupanj na znanstvenom polju

arheologije (u okviru povijesnih znanosti)

2. Molbi za odobrenje doktorske teme priložena je potvrda voditelja

znanstenog projekta na kojemu mr. Potrebica neprekinuto radi od

1.1.1997. do današnjeg dana.

Sa svojim znanstvenim radovima u renomiranim svjetskim časopisima, odnosno publikacijama simpozija ili kongresa na različite arheološke teme, doktorand izgleda zadovoljava i uvjet o objavljivanju radova s međunarodnom recenzijom. Pet od tih radova odnose se na tematiku disertacije.

Stručno povjerenstvo zaključuje i izjavljuje da je tema disertacije opravdana, da će pružiti znanstveni doprinos uključivanjem panonskog prostora u krug djelovanja egejskog svijeta. Filozofski fakultet u Zagrebu je ovlašten za područje predložene znanstvene teme (iz polja arheologija-povijest).

Predloženi mentor(ica) već 35 godina predaje teme koje obuhvaća predložena disertacija, a ujedno je vodio cijeli dosadašnji stručno-znanstveni razvoj mr. Potrebice - od diplomske do magistarske radnje. Mentorica ima i više znanstvenih radova iz rečenog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Pristupniku Potrebici se može pripisati autorstvo svih dosada objavljenih znanstvenih radova iz tematike disertacije.

Iz svih navedenih izlaganja i tvrdnji predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. Hrvoju Potrebici odobri predloženu temu disertacije -Veze Egeje i Panonije tijekom starijeg željeznog doba.

--------------------------------------------

Dr. Nives Majnarić Pandžić, red. prof.

--------------------------------------------

Dr. Petar Selem, red. prof.

--------------------------------------------

dr. Aleksandar Durman, izv. prof.

Dr. sc. Branka Tafra

Dr. sc. Diana Stolac, izv. prof.

Prof. dr. sc. Ivo Pranjković

Prof. dr. sc. Nives Sironić Bonefačić

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOGA

FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Utvrđivanje podobnosti mr. sc. Line Pliško za stjecanje doktorata, odobrenje teme i izbor mentora

Na svojoj sjednici održanoj 26. veljače 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi da li mr. sc. Lina Pliško ispunjava uvjete propisane člankom 51, st. 1, Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, može li se odobriti tema disertacije pod predloženim naslovom Grammatica della lingua illirica Francesca Marije Appendinija i mentorstvo dr. sc. Diane Stolac, izv. prof. O svojoj odluci Vijeće nas je obavijestilo dopisom br. 04-4-2-2001 od 6. ožujka 2001. godine te u skladu s tim podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Pregledavši priloženu dokumentaciju, Povjerenstvo je utvrdilo da mr. sc. Lina Pliško zadovoljava uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima, da je Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten za znanstveno polje jezikoslovlje, da je predložena tema znanstveno opravdana, ali se predlaže promjena naslova, te da je dr. sc. Diana Stolac, izv. prof., kompetentna za mentorstvo.

1. Lina je Pliško stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 26. veljače 1999. s temom Govor Barbanštine. Dosad je objavila dva dijalektološka znanstvena i tri stručna rada, a u tisku joj je knjiga s magistarskim radom. Od 20. siječnja 1995. sudjeluje na Filozofskom fakultetu u Puli na projektu Lingvistički atlas istarskih jezičnih otoka (projekt broj 140001) kojega je nositelj prof. dr. Goran Filipi. Sudjelovala je s referatima na pet znanstvenih skupova.

Lina Pliško radi na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Puli kao asistent za kolegije Dijalektologija hrvatskoga jezika i Povijest hrvatskoga jezika.

2. F. M. Appendini je talijanski i hrvatski povjesničar, književni povjesničar i jezikoslovac. Važna su tri njegova prinosa hrvatskomu jezikoslovlju: gramatika hrvatskoga jezika, predgovor Stullijevu rječniku i usustavljivanje latiničkoga slovopisa u Dalmaciji 1820. Njegova je Grammatica della lingua illirica najopsežnija gramatika hrvatskoga jezika prije preporoda. Gramatika je doživjela čak četiri izdanja. Pisana je na osnovi štokavske književne i jezikoslovne baštine te je utjecala na jezično normiranje. Stoga je važna sastavnica povijesti hrvatskoga standardnoga jezika. Dosad nije sustavno obrađena u jezičnoj kroatistici, pa će predložena disertacija upotpuniti tu prazninu. Kao prinos povijesti hrvatske gramatike i povijesti hrvatskoga standardnoga jezika to će istraživanje biti višestruko korisno za hrvatsko jezikoslovlje.

Budući da se u starijoj slavistici, ali i u novijoj, nazivu ilirski jezik pripisuje različit, a često i netočan sadržaj, te da se i danas objavljuje kako su "priručnike za srpskohrvatski pisali franjevac Stuli, isusovac Dela Bela, pijarista Apendini" (Ivan Klajn: Lingvističke studije, Beograd 2000), važno je istražiti jezik koji Appendini opisuje i normira, ali i njegova stajališta o "ilirskom" jeziku. Upravo zbog toga Povjerenstvo predlaže da naslov disertacije bude proziran i jednoznačan te da glasi: Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija

3. Predložena mentorica dr. sc. Diana Stolac, izv. prof. na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci, bavi se poviješću hrvatskoga jezika i poviješću hrvatskoga jezikoslovlja i dosad je objavila više radova o starijim hrvatskim gramatikama.

Povjerenstvo preporučuje Fakultetskom vijeću da mr. sc. Lini Pliško omogući izradu i obranu disertacije izvan doktorskoga studija te da prihvati predloženu temu s novim naslovom i mentorstvo dr. sc. Diane Stolac.

Povjerenstvo:

_______________________

dr. sc. Branka Tafra

________________________

dr. sc. Diana Stolac, izv. prof

________________________

prof. dr. sc. Ivo Pranjković

_____________________________

prof. dr. sc. Nives Sironić Bonefačić

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj:01-99-34/3.
Zagreb, 07.05.2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: mišljenje o promjeni naslova odobrene teme doktorata znanosri mr.sc. Sandre Križić-Roban

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Mr.sc. Sandra Križić Roban zatražila je dopisom od 22. ožujka 2001. promjenu naslova teme doktorata znanosti Moderna stambena arhitektura u Zagrebu između dva svjetska rata, koja joj je odobrena 15. studenog 1999. godine. Ona predlaže naslov koji glasi Urbani modeli individualne stambene izgradnje u Zagrebu između dva svjetska rata.

Predloženi novi naslov ne traži promjenu teme doktorata, već je djelimice suzuje i usmjerava prema odnosu individualne stambene izgradnje i urbanog razvitka Zagreba u navedenom razdoblju i time više odgovara prvotno predloženom sinopsisu doktorskog rada.

Povjerenstvo koje je 1999. godine pozitivno ocijenilo podobnost kandidata i teme za stjecanje doktorata znanosti podržava zahtjev za promjenu naslova teme doktorata znanosti mr.sc. Sandre Križić-Roban i predlaže Fakultetskom vijeću da odobri zatraženu promjenu.

dr.sc. Ivo Maroević, red.prof.

dr.sc. Zvonko Maković, docent

dr.sc. Zlatko Jurić, docent

Stručno povjerenstvo za ocjenu udovoljenja uvjeta

za pristup izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija

za kandidata mr. sc. Davora Topolčića

Zagreb, 24.04.2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 23.04.2001. godine, Vijeće nas je izabralo u povjerenstvo za ocjenu udovoljavanja uvjetima za pristup izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom BRAČNI PARTNERI IZMEĐU OBITELJSKIH I RADNIH ULOGA: SOCIOLOGIJSKI ASPEKTI NEPLAĆENOG RADA U OBITELJI za kandidata mr. sc. Davora Topolčića, a prema čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

Prema Uputstvu o pisanju izvješća za pristupanje i obranu disertacije izvan doktorskog studija koje nam je dostavila Uprava Fakulteta, Povjerenstvo je pozorno razmotrilo udovoljava li pristupnik uvjetima članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima. Povjerenstvo zaključuje da kandidat ispunjava sljedeće uvjete:

1. Pristupnik je magistar društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija.

2. Objavio je dosad 5 radova, od kojih je jedan izvorni znanstveni rad objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom (Društvena istraživanja, 9, 955-973).

3. Zaposlen je u stalnom radnom odnosu na Institutu Ivo Pilar od 1. ožujka 1997. godine kao asistent na znanstveno-istraživačkoj temi Kvaliteta obitelji.

Time pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

Povjerenstvo je pozorno razmotrilo sinopsis doktorskog rada kojega je kandidat priložio molbi i zaključuje da se radi o ozbiljnoj i teoretski temeljito obrazloženoj temi koja u nas gotovo dosad nije bila ni teoretski a još manje empirijski istražena. Pristupnik im anamjeru provjeriti različite moderne teorije o podjeli rada između bračnih partnera u obitelji. Provjeru namjerava učiniti na reprezentativnom uzorku, tj. 505 bračnih parova grada zagreba i Zagrebačke županije.

Instrumenti kojima kandidat mjeri različite sociološke varijable koje predstavljaju operacionalizaciju teorija, provjereni su u svijetu mnogo puta i udovoljavaju svim potrebnim metrijskim karakteristikama, a isto vrijedi i za zavisnu varijablu "podjela rada u domaćinstvu".

Uvidom u predloženu temu, teoretski uvod kojega je kandidat elaborirao, instrumente koji se primjenjuju, kao i statističke metode koje kandidat planira za analizu podataka Povjerenstvo zaključuje da postoje svi elementi koji osiguravaju kvalitetu preložene doktorske disertacije. Jedina primjedba Povjerenstva na prijedlog radnje jest naslov koji ne odgovara sadržaju kojega je kandidat predložio, pa predlažemo da se zadrži samo drugi dio naslova, koji glasi SOCIOLOGIJSKI ASPEKTI NEPLAĆENOG RADA U OBITELJI, jer takav naslov odgovara predloženom sadržaju.

Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje prijedlog radnje Pristupnika i predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću da odobri mr. sc. Davoru Topolčiću rad na disertaciji, a nakon izrade, pristupanje obrani.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Josip Obradović, red. prof. - predsjednik

Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof. - mentor

Dr. sc. Gordana Cerjan-Letica, doc

Stručno povjerenstvo za ocjenu udovoljenja uvjeta

za pristup izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija za kandidata

mr. sc. Antona Vukelića

Zagreb, 6.04.2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 21. ožujka 2001. godine, Vijeće nas je izabralo u povjerenstvo za ocjenu udovoljenja uvjetima za pristup izradi i obrani disertacije izavn doktorskog studija pod naslovom ANOMIJSKI STAVOVI POJEDINIH SOCIJALNIH GRUPA SUVREMENOG HRVATSKOG DRUŠTVA za kandidata mr. sc. Antona Vukelića, a prema članku 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

Prema uputstvu o pisanju izvješća za pristupanje i obranu disertacije izvan doktorskog studija koje nam je dostavila Uprava Fakulteta, Povjerenstvo je pažljivo razmotrilo ispunjava li pristupnik propisane uvjete prema članku 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima. Kandidat ispunjava sljedeće uvjete:

1) pristupnik je magistar društvenih znanosti, znanstveno polje Sociologija;

2) pristupnik je naveo dva rada koja nisu objavljena u časopisu s priznatom

međunarodnom recenzijom iz tematike disertacije, ali je priložio potvrdu

o sudjelovanju u istraživačkom radu u minimalnom trajanju od 1 godine

na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, gdje je u stalnom radnom

odnosu.

Time pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

Povjerenstvo je također vrlo temeljito razmotrilo prijedlog teme disertacije, koju je pristupnik podrobno obrazložio na 7 stranica. Povjerenstvo zaključuje da se radi o vrlo vrijednoj, društveno relevantnoj i kod nas potpuno neistraženoj temi, te smatramo da bi disertacije predstavljala vrijedan znanstveni doprinos. No, predlažemo izmjenu naslova teme u : ANOMIJA POJEDINIH SOCIJALNIH GRUPA SUVREMENOG HRVATSKOG DRUŠTVA, jer se ne radi o ispitivanju

"anomijskih stavova", nego o ispitivanju anomije.

Povjerenstvo smatra da Filozofski fakultet u Zagrebu jest ovlašten za područje kojemu tema pripada, tj. unutar Fakulteta postoji najstariji Odsjek za sociologiju s najvećim brojem nastavnika, koji pokrivaju gotovo sva područja sociologije.

Budući da je dr. Josip Kregar, izv. prof. u posljednjih desetak godina bio vrlo aktivan istraživač u području socijalne patologije i drugih područja bliskih pojmu anomije, povjerenstvo za mentora predlaže dr. Josipa Kregara, iako je on u stalnom radnom odnosu na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Ostali su članovi Povjerenstva redoviti profesori Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Povjerenstvo:

1. prof. dr. sc. Josip Obradović

predsjednik povjerenstva

2. prof. dr. sc. Vjeran Katunarić

član povjerenstva

3. prof. dr. sc. Josip Kregar, Pravni fakultet u Zagrebu

član povjerenstva

Predmet: Ocjena disertacije

mr. sc. Marije Znika

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb

Kao predsjednik Stručnoga povjerenstva koje ste imenovali da ocijeni disertaciju koju Vam je predala doktorandica mr. sc. Marija Znika pod naslovom "Kategorija brojivosti u hrvatskom jeziku. Odnos semantike i sintakse na primjeru imenica" podnosim Vam ovu ocjenu. Drugi članovi Povjerenstva mogu joj se pridružiti ako se i u koliko se slažu s njome. Ta je pak ocjena ova:

Doktorandica je za svoju radnju odabrala predmet podjednako važan i do sada slabo istražen. Tradicionalna školska gramatika ne zna za kategoriju brojivosti, koja se odnosi na značenjski opis imenica, a relevantna je i za sintaktički. Nju i njezinu važnost uočili su jezikoslovci koji su radili s engleskim jezikom. Pokazalo se da se pri opisu engleskoga jezika ta kategorija nikako ne može zaobići, niti u teoretskim razmatranjima, niti u praktičnim zahvatima. Neke imenice imaju, naime, za sadržaj takve predmete ili pojave koje se mogu brojiti, kao npr. kamen, a druge opet imaju za sadržaj takve predmete ili pojave koje se ne mogu brojiti, kao npr. pijesak. U engleskom jeziku ta razlika uvjetuje neka ograničenja pri stavljanju člana, a i drugdje utječe na jezično ustrojstvo. Uskoro se onda pokazalo da se bez razlikovanja toga dvojega ne može valjano opisivati niti njemački jezik. Kada se pak zna koliko su važna ta dva jezika, a osobito kada se zna koliko se još od prve polovice prošloga stoljeća (misli se tu na 20.) upravo na engleskom jezičnom materijalu udarno razvijala lingvistička teorija, još tamo od nadobudnoga distribucionalističkog američkoga deskriptivizma pa do generativne gramatike i generativne semantike u drugoj njegovoj polovici, sve dok se pred sam njegov kraj nisu u čitavome roju svojih zaoštrenih verzija što uvjerljivo pobijaju jedna drugu one same počele dovoditi ad absurdum, te do manje dinamičke i u svjetskim razmjerima, reklo bi se, nešto podcijenjene tagmematike, lako je shvatiti na kolik je odjek naišlo uvođenje te nove

opisne kategorije. Tako su i istraživači koji su se bavili gramatikom slavenskih jezika uvidjeli da je kategorija brojivosti važna i na njihovu području, pa se ona u novije doba sve više javlja ne samo u jezikoslovnim raspravama nego o njoj već vode računa čak rječnici i gramatike. Najmanje se to osjeća u jezikoslovlju zapadanih južnih Slavena, u srpskome, u slovenskom, pa i u hrvatskome. U nas se Hrvata kategoriji brojivosti počela poklanjati svjesna i sustavna pozornost, koja promatra sklop širi od porabe gramatičkih obilježja broja: jednine i množine, tek u najnovije vrijeme. Naša je doktorandica na tom području sada pionirski zakoračila velikim korakom.

Mr. Marija Znika pozabavila se u svojoj disertaciji imeničkom kategorijom brojivosti, koja predstavlja jednu od jezičnih univerzalija jer se javlja, ako možda ne baš u svim jezicima, a ono sigurno u velikoj većini njih, te tako predstavlja ono što se u tipološkoj teoriji naziva near universal, ona je dakle "tek što ne univerzalija". Kandidatkinja ju definira kao značenjsku kategoriju, a s njome stoji u vezi gramatička kategorija broja, koja pripada morfologiji, ali se najčešće promatra u sklopu sintaktičkih pojava sročnosti (kongruencije). Prihvatila se toga istraživanja jer je uvidjela da se uvođenjem te kategorije može pri opisu hrvatskoga jezika postići veća točnost i sustavnost. U tome nedvojbeno ima pravo. A nema dvojbe ni o tome da je, kako kaže, jer se oko toga do sada radilo nimalo ili tek malo, opis hrvatskoga jezika zaostajao za mogućnostima što ih otvaraju teoretske spoznaje novijega vremena. Izbor teme pokazuje se u tom svjetlu vrlo smislenim i svrhovitim.

Teoretski je to doktorandičino istraživanje zasnovano na razlikovanju semantike i sintakse kao dvaju područja jezičnoga ustrojstva, dviju razina suprotstavljenih jedna drugoj. Tek ako se one razlikuju i time suprotstave, mogu se razabirati i opisivati odnosi među njima, a upravo su ti odnosi stavljeni u žarište njezine istraživačke pozornosti. Ti se pak odnosi u svim svojim implikacijama najjasnije pokazuju u porabi jezičnoga sustava, semantičkoga i sintaktičkoga, kakva se može promatrati u situacijski zadanoj komunikativnoj svrhovitosti. Istraživanje kojega se rezultati iznose u radnji utemeljeno je na tri gledišta: semantičkom, sintaktičkom i pragmatičkom (str. 3-22). Sintaktička pak razina kao gramatička uvelike se dotiče i morfologije. U opisu hrvatskoga materijala primjenjuje Znika adaptiranu varijantu transformacijske generativne gramatike kako ju je zacrtao Chomsky, osobito u svojim ranijim radovima (str. 23). Njezina je radnja time valjano teoretski utemeljena.

Doktorandica na početku svoje disertacije daje kritičku analizu do sada objavljenih radova o brojivosti imenica koji su relevantni za hrvatski jezik i tomu je priključila iscrpan pregled leksikografskih i gramatičkih priručnika glavnijih slavenskih i nekih važnijih neslavenskih europskih jezika. Utvrđuje da je opis

ograničenja u porabi gramatičkoga broja, osobito pluralia tantum, pa onda i singularia tantum, od starine predmet gramatičkoga nauka, ali se semantičkim aspektom tih pojava, pa tako i semantičkom kategorijom brojivosti, jezikoslovlje počelo baviti tek u novije doba. Istom se razmjerno nedavno stala uočavati njezina važnost. U hrvatskome pak jezikoslovlju ta istraživanja zaostaju ne samo u odnosu na neslavenske jezike u kojima se javlja član nego i na ostale slavenske jezike u većini kojih člana također nema (str. 24-70). Zadatak koji je tu sebi postavila kandidatkinja je obavila dobro.

U glavnome dijelu svoje disertacije mr. Marija Znika obrađuje svoj predmet prema devet parametara, kako to ona zove (str. 71-72). To su 1. brojevi kao vrsta riječi (str. 72-74); 2. pojam, narav i definicija kategorije brojivosti (str. 75-102); 3. odnos kategorije brojivosti i broja kao vrste riječi (str. 102-103); 4. gramatička kategorija broja (broj u fleksiji) i brojivost (str. 104-110), 5. imenice s ograničenjima u izražavanju gramatičke kategorije broja (110-136); 6. odnos kategorije brojivosti imenica i referenta označenog imeničkim sadržajem (136-156); 7. brojivost i vlastito ime (str. 156-173); 8. brojivost i određenost (str. 175-179); 9. razvrstavanje imenica s obzirom na kategoriju brojivosti (str. 180-185). To su pitanja koja su se doktorandici nametala pri istraživanju i na koje je tražila dobro utemeljene odgovore. Ona određuju

gledišta s kojih se u njezinoj radnji promatra predmet i s kojih je ona proradila svoj materijal. Tek u skupnosti tih gledišta dobiva se neka zaokružena slika, sa svakoga pojedinog od njih ona je krnja i jednostrana. Stoga je potrebna njihova množina. Upravo je jednostranost svakoga od tih gledišta nagonila istraživačicu da u svoje razmatranje uključuje i druga. Iz radnje se, međutim, ne razabire da je ozbiljnije razmišljala o pitanju zašto je odabrala upravo ta gledišta, a ne još i neka druga, i koji su logički odnosi među njima. Stoga djeluju kao da su tek nabacana, iako se i tako razabire da stoje u bitnoj međusobnoj vezi. Taj nedostatak, dakako, nije baš neznatan. Radnja tako nema ni onoliko unutrašnjega misaonoga sklada i prozračne sređenosti koliko bi se, kako god je to teško, ipak dalo postići.

Slika koju je kandidatkinja promatrajući svoj predmet s tih gledišta dobila o njem u kratkim je naznakama ova: Kategorija brojivosti ne stoji u uzajamno jednoznačnom odnosu s oblikom imenice. Stoga nije moguće na temelju njezinih oblika zaključivati o tome je li imenica brojiva ili nije. Ne valja stoga svrstavati zajedno imenice samo zato što pripadaju istoj morfološkoj paradigmi, misli se tu na prvom mjestu na to da imaju jedninske i množinske oblike, a ne samo jedne od njih, ali se razlikuju upravo po brojivosti. Ta pak zavisi isključivo od semantičkih obilježja. Pojava pak singularia tantum i pluralia tantum stoji, doduše, u nekoj vezi s brojivosti, ali je ta veza čisto semantička i po morfološkim se osobinama ne da

utvrditi, nego ih samo, kako kaže doktorandica, pomaže bolje razumjeti i opisati. Po tome što se neka imenica pojavljuje kao plurale tantum ne može se zaključivati da je nebrojiva, kako su to neki, i u nas, skloni činiti. Ako je semantički obilježena kao konkretna, ona je i brojiva, kao npr. škare. Ta imenica, iako je plurale tantum, nije manje brojiva nego stol. Povezanost kategorije brojivosti s kategorijom određenosti omogućuje pak cjelovitiji opis hrvatskoga jezika. Pri tome se stječe dojam da kandidatkinja nije umjela dosta oštro razlikovati semantičku kategoriju brojivosti od gramatičke kategorije broja, dosta jasno osjetiti gdje pri modeliranju jezičnoga opisa treba povlačiti granicu među njima, nego se, vjerojatno pod utjecajem literature, pokazala sklonom smatrati da je svako opisivanje porabe jednine i množine u kojem jeziku već samim time i istraživanje kategorije brojivosti. Time lako može zbuniti čitatelja. Osim toga nije pokazala da razumije važnost razlike između toga da se uz množinski oblik vrata baš nikako ne može javiti jedninski *vrato i toga da se uz jedninski voda, kako god se ta imenica u svojem temeljnom značenju ne bi rabila u množini, ipak može javiti i množinski vode, ako samo dođe do pomaka u značenju. Tu je očito po srijedi shvaćanje koje neprimjereno izjednačuje pluralia tantum i singularia tantum. Kako se shvaćaju u Znikinoj radnji, to nisu pojave istoga reda, a ona govori o njima kao da jesu.

Odnosi koji se promatraju pokazuju da je semantička razina nadređena sintaktičkoj i, dakako, morfološkoj. Pokazuje se da su za sintaksu relevantna samo neka semantička obilježja, a to su [± opće], [± konkretno], [± brojivo], [± živo] i [± ljudsko], koja u sadržaju svake imenice mogu biti prisutna ili odsutna. ta semantička obilježja kandidatkinja zove sintaktičkima, te ih tako razlikuje od onih "posve semantičkih", koja nisu sintaktički relevantna. Brojivost je uvjetovana sadržajnom mnogosti, što će reći raščlanjivosti, a nebrojivost nasuprot njoj sadržajnom jediničnosti, što će reći neraščlanjivosti. Ona je time čvrsto uključena u semantiku. Budući da je utemeljena semantički, brojivost je "dinamička kategorija", kako veli kandidatkinja, što će reći da se mijenja kako se pod pritiskom sve novih konteksta i situacija mijenja leksičko značenje imenica. Tako imenice ljubav, bol i pijesak po svojem temeljnom značenju nisu brojive i dok god ga zadržavaju ne mogu se rabiti u množini, ali kad dobiju značenje "predmet ljubavi", "napadaj bola" i "nakupina pijeska", postaju brojive i u takvu se značenju mogu rabiti i u množini: ljubavi, bolovi, pijesci.

Brojevi kao vrste riječi ostaju po svojoj semantičkoj naravi tuđi kategoriji brojivosti. Njihovo značenje izražava kvantitativni rezultat izvršenoga prebrojavanja, a njemu je brojivost tek nužna pretpostavka, ali nije sadržana u značenju toga rezultata. U izrazu sedam jabuka brojiva je imenica jabuka, broj sedam nije.

Brojenje osim toga, koje izražavaju brojevi kao vrsta riječi, odnosi se na predmete u izvanjezičnom svijetu, a ni na kakve jezične sadržaje. Ti sadržaji se tek odnose na izvanjezične predmete i pojave, pa se brojevima ne izriču rezultati nikakva prebrojavanja sadržaja nego predmeta. Da bi se brojem izrekao njegov rezultat, brojenje mora biti dovršeno. Kada se pak radi o gramatičkoj kategoriji broja, to nije potrebno. Da bi se razumjela imenica u množini, nije potrebo znati koliko je upravo to mnogo što se tom množinom izriče. Iako se brojem može utvrditi točna odbrojena količina samo za sadržaj brojivih imenica, to ne znači da se doista po tome mogu odrediti brojive imenice jer njihov sadržaj može i ne biti izbrojiv. Od brojivih imenica može biti odrediva samo približna količina. Nebrojivim se imenicama točno izbrojena količina može odrediti i izraziti samo preko "numerativa", kako ih zove naša doktorandica, preko imenica dakle kojima su sadržaj brojive jedinice mjere. Tako: tri šake pijeska, deset litara vina. Istraživanje tih odnosa daje povod da se u opis hrvatskoga jezika uvede genitiv količine različit od partitivnoga genitiva. Genitiv količine stoji uz brojeve i druge izraze koji znače mjere i za brojivo i za nebrojivo: npr. hrpa olovaka i gomila blaga. Partitivni bi genitiv bio natočiti vina.

Istražujući vezu između kategorije brojivosti i kategorije određenosti, koja se u hrvatskom jeziku osobito jasno pokazuje u tzv. pridjevskom vidu, kandidatkinja je pokazala da određeni vid pridjeva pomaže identificirati predmet na koji se odnosi vlastito ime. Taj predmet, dakako, može biti i osoba. Vlastita imena mnogu postati brojiva samo ako se apelativiziraju, po značenju postaju opće imenice, a brojive opće imenice prestaju biti brojive ako se deapelativiziraju, po značenju postaju vlastita imena. Tako Krleže su rijetki na jednoj i Bog nad vojskama na drugoj strani. To su nňvine u opisnom aparatu hrvatskoga jezikoslovlja. Imenice se pak s obzirom na kategoriju brojivosti mogu, dakako, razvrstavati na brojive i nebrojive. Unutar svake od tih dviju skupina može se na temelju semantičkoga obilježja [± konkretno] odrediti više podskupina. Ta je klasifikacija također nňvina u našem opisnom jezikoslovlju.

Svojom disertacijom unijela je mr. Marija Znika nova gledišta u opis hrvatskoga jezika kakav je do sada bio zacrtan. Obuhvatila je odnose u jezičnom ustrojstvu koji do sada nisu bili uočeni kao suvisla cjelina, upozorila je na više pojava o kojima jezični opis također mora voditi računa. U njezinoj su radnji one ne samo obuhvaćene kao smislena cjelina nego se i osvjetljuju s raznih relevantnih gledišta. Opisni postupak i njegov teoretski okvir pri tome su razgovjetno i valjano utemeljeni. Doktorandica je taj svoj deskriptivni iskorak uklopila u suvremeni razvoj lingvističke teorije i opisne prakse na području slavenskih i nekih najvažnijih neslavenskih europskih jezika. Pokazala je dobro poznavanje literature i svojem

čitatelju pruža vrijedne i poticajne bibliografske podatke. Razumljivo je pak da su pri tome osobito važna opisna iskustva s područja srodnih slavenskih jezika, ali i nekih bitno različitih neslavenskih, kakvi su engleski i njemački, kojih je opis isprva dao više povoda da se uoči temeljna važnost kategorije brojivosti. Time je Znikina disertacija dobila ne samo potreban znanstveni aparat nego i poredbenu dimenziju koja u nas većinom nedostaje čisto kroatističkim radovima. Nije, uostalom, slučajno što je, kako se saznaje iz jedne usputne primjedbe, doktorandica prvi poticaj za svoje istraživanje dobila baveći se kontrastiranjem hrvatskog i njemačkog jezika. Kada se sve to zna, ne može nikoga iznenaditi tvrdnja da je doktorska radnja mr. Marije Znika vrijedan izvorni prinos znanosti koji u mnogome unapređuje i obogaćuje opis hrvatskoga jezika i polaže čvrste temelje za daljnji rad na tom području. Time je, dakako, ispunila najbitniji zahtjev koji se postavlja svakoj disertaciji.

Naša se doktorandica prihvatila vrlo teškog zadatka. Teškoća mu proizlazi s jedne strane iz mnogoslojnih i zamršenih odnosa u jezičnom ustrojstvu koje tu valja razmrsiti, a s druge iz neusklađenih teoretskih i metodoloških pristupa koji se, često i gotovo razroki, susreću u litreraturi. Svatko tko se upusti u vlastit stvaralački rad na tom području mora, da bi u svemu bio potpuno na visini zadatka, pokazati veliku misaonu nadmoć. Mora iz orlovske perspektive steći pregled nad polazištima i pretpostavkama drugih autora koji rade na tom području i mora pokazati izvanredno oštroumlje uočavajući duboke pravilnosti što leže u temelju velike raznolikosti pojava koje opisuju, pojava koje se ni u kojoj ustaljenoj gramatičkoj nauci ne promatraju kao cjelovit predmet. Nikoga tko ima pred očima sve to ne može stoga iznenaditi ni kad ovdje sada valja izreći sud da našoj kandidatkinji to nije uvijek polazilo za rukom. Njezinoj se radnji stoga moraju staviti i neki prigovori. Proučavajući literaturu ona raznolike pristupe i gledanja što ih je u njoj susretala nije uvijek umjela do kraja svesti na zajednički, svoj, nazivnik. Čitajući njezino razlaganje, osjeća se tako i po vidokrugu, i po pretpostavkama, i po postupcima, pa i po nazivlju, kako se kreće od ozračja jednoga autora do ozračja drugoga. Pogled koji se tada baci na bibliografske podatke u bilješkama većinom izričito potvrđuje taj dojam. Katkada se gotovo čini kao da to oni govore kroz nju, a ne ona o njima. A sámo iznošenje rezultatâ njezina istraživanja ostaje nedovoljno prorađeno i sređeno, pojedina gledišta, "parametri" kako ona voli reći, ne samo da nisu stavljeni u sustavno promišljen uzajamni odnos, što je ovdje već rečeno, nego im odnos nije razmršen niti u kompoziciji radnje. Nije tu dosta što su se našli u naslovima njezinih poglavlja. Odatle nepovezano nabacana opažanja, mnoga ponavljanja, dobrim dijelom jamačno nepotrebna, a čitatelju otežavaju da sustavno prati glavni tijek izlaganja. Radnja je mogla biti kraća i bolja.

No tu je dakako i strah, nažalost ne uvijek sasvim neopravdan, da će se tada slabije cijeniti jer je tanka, a specifična težina znanstvenoga sadržaja i trud koji je potreban da se taj sadržaj zbije u manji opseg teksta da se neće uočavati niti znati primjereno cijeniti. Kako bilo, činjenica je da kandidatkinji ostaje još da radi, i na predmetu svojega istraživanja, i na sebi samoj kao znanstvenici. Tek kada u tome uznapreduje, bit će umjesno pomišljati na objavljivanje.

Disertacija završava sažetkom koji, po naravi stvari, ne donosi ništa novo (str. 197). Iza njega slijedi bibliografija raščlanjena na popis literature (str. 201-214) i popis rječnika i gramatika (str. 215-219). Tu se vidi kako je ta radnja čvrsto utemeljena. Dodano je i kazalo pojmova, vrlo korisno svakomu tko ju uzme u ruke.

Doktorska radnja koju je predala na ocjenu mr. sc. Marija Znika nedvojbeno je, kako je već rečeno, vrijedan izvorni znanstveni rad i ozbiljan prinos teoretskom razvoju opisa hrvatskoga jezika. On pokazuje i slabosti, ne sasvim beznačajne, koje pokazuju da kandidatkinja nije uvijek bila potpuno dorasla nadasve teškom zadatku koji je sebi postavila. Kad se ta oba suda, pozitvni i negativni, odvagnu jedan naprama drugomu, pokazuje se vrlo jasno da izrečeno priznanje preteže nad zamjerkama. Kandidatkinja je odlučno zahvatila u novo područje i tu stvorila trajne vrijednosti. Što je u prvom zahvatu pri tome malo precijenila snage koje je kao jezična znanstvenica do sada skupila, a podcijenila one koje još valja skupiti, nikomu se kraj tako teškoga predmeta neće učiniti neobičnim. I ne može, na kraju krajeva, ni u čem bitnome uzdrmati onaj pozitivan sud. Predlažem Vam stoga da predmetnu radnju prihvatite kao pozitivno ocijenjenu disertaciju za stjecanje znanstvenoga stupnja doktorata znanosti.

U Zagrebu, 26. travnja 2001.

Predsjednik Stručnoga povjerenstva

prof. dr. sc. Radoslav Katičić

Član Stručnoga povjerenstva

prof. dr. sc. Ivo Pranjković

Član Stručnoga povjerenstva

prof. dr. sc. Marko Samardžija

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 23. travnja 2001. god. imenovani smo u Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Katarine Gospodnetić polaznice poslijediplomskog studija - Američki studiji - , pod naslovom “Transatlanski odnosi: SAD i EU u razdoblju nakon Hladnog rata”, te u tom svojstvu podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Katarine Gospodnetić “Transatlanski odnosi: SAD i EU u razdoblju nakon Hladnog rata”, podijeljen je na Uvod, tri poglavlja i Zaključak, obasiže 127 stranica i na kraju je pridodana bibliografija na 4 stranice.

U Uvodu, ( str. 4-10. ) autorica Katarina Gospodnetić, istražuje i pokazuje kako su različiti autori i teoretičari koji se bave fenomenom međunarodnih političkih odnosa pokušali definirati termine “Novi svjetski poredak” i “Međunarodna zajednica” jer su, po autoričinu mišljenju, upravo ta dva pojma, svojom strukturom, novim subjektima koji se pojavljuju, različitim faktorima i novim izazovima sigurnosti, postala dominantna u teorijskom promišljanju, ali konkretnom djelovanju Sjedinjenih Američkih Država , Europske Unije , nakon Hladnog rata. Time je postavljen i novi okvir za proučavanje ukupnosti posthladnoratovskih transatlanskih odnosa.Prikazujući i uspoređujući stavove Jarroda Wienera, Quincy Wrighta, Georga Busha, Henrya Kissingera, Zbignieva Brzezinskog, Radovana Vukadinovića o novom svjetskom poretku i međunarodnoj zajednici nakon Hladnog rata, autorica zaključuje da se za novi svjetski poredak može reći da je to “pojam organiziran od strane Sjedinjenih Američkih Država i koncipiran kao američki svjetskiporedak, gdje termin suradnje znači da međunarodna zajednica mora prihvatiti američko vodstvo”.

Polazeći od dominantne uloge SAD-a u međunarodnoj zajednici nakon Hladnog rata Katarina Gospodnetić u prvom dijelu svog magistarskog rada pod nazivom “Američka politika u globalnim okvirima” ( str. 10-71.) analizira upravo položaj i ulogu Sjedinjenih Država u međunarodnim okvirima za vrijeme Hladnog rata, nastojeći pronaći glavne uzroke i temelje koji su doprinijeli da završetkom Hladnoratovskog razdoblja SAD postanu vodeća sila. Pri tom se autorica posebno bavi analizom odnosa SAD-a i ondašnje Europske zajednice , odnosno SAD-a i njihovih europskih saveznika. Po autorici tadašnji američki predsjednici ( Nixon, Carter, Reagan) pokušavali su uspostaviti jače diplomatske i multilateralne odnose s Europom jer su je smatrali “najbližim i najravnopravnijim partnerom SAD-u u međunarodnoj zajednici”.

U tom prvom dijelu svog rada autorica nastavlja pregledom pokušaja političkog i vojnog ujedinjavanja i većeg zbližavanja zemalja europskog kontinenta (Europska zajednica, vijeće Europe, Zapadnoeuropska unija, Europska obrambena zajednica) te ukazuje na neke najvažnije usvojene institucionalne akte s tim ciljem. Ujedno ukazuje i na različite koncepte o europskom ujedinjenju , ali i poimanju transatlanskih odnosa u cjelini, kod tri najjače europske zemlje: Velike Britanije, Francuske i Njemačke.

Kroz povijesni pregled vanjskopolitičkih odnosa SAD-a i Europske zajednice, kasnije Europske unije ( razdoblja od 1963-1970.; 1971-1980., 1980-1986., i 1990 do danas ) autorica zaključuje da je “američka politika imala Europu kao prioritet svoje vanjske politike i kao glavno središte na kojem su se sukobljavali američki interesi s drugom super silom”.

U drugom dijelu svog magistarskog rada, pod nazivom “Američka vanjska politika i međunarodne institucije” ( str. 71-100.) Katarina Gospodnetić istražuje postojeće institucionalne i druge konkretne oblike suradnje i povezanosti Sjedinjenih Američkih Država i Europske zajednice/Europske unije, nakon Hladnog rata. Počevši od prvog značajnijeg skupa , Londonskog summita SAD- i EU 1990. do prihvaćanja Washingtonske deklaracije 1999. , u kojoj su naznačeni i usvojeni glavni tokovi i smjernice budućeg transatlantizma, preko analize euroatlanskih institucija, organizacija OSCE i Ujedinjenih naroda, njihove uloge, zadaća u promijenjenom sigurnosno-političkom međunarodnom ozračju, do analize glavnih proklamiranih ciljeva vanjske politike SAD-a i Europske unije , autorica nastoji prikazati novi odnos snaga, integracijske procese i stvaranje političko-gospodarskih pretpostavki za održanje i daljnji razvoj novih transatlanskih odnosa.

Posebnu pozornost u tom drugom dijelu svog rada autorica daje NATO savezu. Zaključuje da ta Sjevernoatlanska sigurnosna organizacija, usprkos predviđanja nekih autora, nije izgubila na značenju, već postepeno prolazi svoju transformacijsku fazu. Po autorici “posthladnoratovsko preoblikovanje NATO-a rezultiralo je prihvaćanjem novih funkcija i definiranjem novih razloga opstojnosti i ciljeva tog Saveza”.

Upravo transformacijom Sjevernoatlanskog sigurnosng saveza autorica se bavi u trećem poglavlju svog magistarskog rada, pod naslovom “SAD i transatlanske integracije” ( str. 101-125.) Sistemskom analizom autorica Katarina Gospodnetić pokazuje razvojni put, pretpostavke, kočnice, prednosti i nedostatke predlaganih novih oblika veza ,mehanizama i institucija novog transatlanskog savezništva, zadržavajući se detaljnije na analizi i prikazu nejedinstva europskih saveznika glede budućih odnosa sa Sjedinjenim Državama kao i budućoj ulozi , strukturi i načinu financiranja organizacije NATO. Zaključuje da “poradi nedostatka političkog jedinstva Europa i europski saveznici još dugo neće moći stati ukorak sa SAD-om, te će upravo SAD i u novoj fazi transatlantizma ostati globalna sila bez premca”.

Ujedno objašnjava nastanak i ulogu novoosnovane organizacije Partnerstvo za mir ( PfP ).

U Zaključku svog rada ( str. 125-127.) autorica sažimlje i iznosi rezultate svoje znanstvene analize. Po autorici budući odnosi SAD-a i EU biti će utemeljeni na nekoliko bitnih točaka:

- postojanje EU-a kao jakog partnera SAD-u i održavanje bliske suradnje i bitnije neremećenje bilateralnih odnosa

- jaka EU koja će se temeljiti na ravnopravnom, demokratskom odnosu dviju najjačih zemalja Europe, Francuske i Njemačke

- ostvarivanje zajedničkog odlučivanja na međunarodnoj sceni između SAD-a i EU te preuzimanje zajedničke odgovornosti

- suradnja SAD-a i europskih vodećih zemalja oko daljnjeg širenja NATO-a na istok

- stvaranje uvjeta za postepeno potiskivanje dominantne uloge SAD-a na području Europe

Magistarski rad Katarine Gospodnetić "Transatlantski odnosi: SAD i EU u razdoblju nakon hladnog rata" solidan je prikaz značajnog segmetna međunarodnih političkih odnosa. U njegovu izradu autorica je uložila velik trud, konzumirala je značajan dio literature i pokazala je želju da se, iako joj to nije bio primaran studij, uspješno nosi s problematikom međunarodnih odnosa.

Ipak, u radu se osjeća nedostatno samostalno autoričino zaključivanje i pretjerana deskripcija događaja. Ona na nekim mjestima to nastoji ispraviti, ali je u svakom slučaju primarno na tragu solidnog prikaza i nešto blaže analize događaja.

Imajući na umu da je to, svakako, prvi rad kandidatkinje u kojem se ona samostalno upustila u istraživanje nove problematike i da je pri tom pokazala upornost, selektivnost i smisao za samostalan istraživački rad, Povjerenstvo smatra da je rad uspio, te predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati naše pozitivno izvješće i da odredi datum obrane magistarskog rada Katarine Gospodnetić "Transatlantski odnosi: SAD i EU u razdoblju nakon hladnog rata".

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Siniša Tatalović, docent (Fakultet Političkih znanosti u Zagrebu)

dr.sc. Radovan Vukadinović, red. prof. (Fakultet Političkih znanosti u Zagrebu)

dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, izv. prof.

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena magistarskoga rada Marte Medved Krajnović

ULOGA PRIČE U RAZVOJU I MJERENJU JEZIČNE I KOMUNIKACIJSKE KOMPETENCIJE KOD UČENIKA ENGLESKOG JEZIKA MLAĐE ŠKOLSKE DOBI

Na sjednici Fakultetskoga vijeća 23. studenoga 2000. godine izabrani smo u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Marte Medved Krajnović, pod gore navedenim naslovom.

Slijedi naše izvješće:

Rad se sastoji od 155 stranica, od čega 101 stranice teksta s bibliografijom i 54 stranice priloga. Podijeljen je u 9 poglavlja:

1. Uvod. U njemu se govori o učenju stranih jezika kao potrebi i izazovu suvremenog doba i daje pregled projekata ranog učenja stranih jezika u Hrvatskoj.

2. Priča i rano učenje stranih jezika. Govori se o razlozima koji su doveli do toga da u ranom učenju stranih jezika priča ima važnu ulogu. Analizira se uloga priče u razvoju djeteta, te njezina lingvistička i glotodidaktička dimenzija, kao i uloga književnosti u nastavi stranih jezika.

3. Istraživanja dječje narativne sposobnosti. Ovo poglavlje sadrži pregled istraživanja narativne sposobnosti djece kao i definiciju diskursa i narativnog diskursa. Obuhvaćena su važnija istraživanja provedena posljednjih šezdeset godina, od Piageta do najrecentnijih, na primjer, Hickmanna i Hendricksa, objavljenih 1999. godine. Ističe se važnost kulturoloških razlika koje dolaze do izražaja u naraciji i povezanost uspjeha u pričanju priče s kulturološkim standardima vlastite kulture. Kao važan skup čimbenika koji utječu na produkciju priče, ističe se situacija u kojoj priča nastaje.

4. Istraživanja i mjerenja jezične i komunikacijske kompetencije učenika stranih jezika. Tu se iznose brojni problemi koji se javljaju tijekom mjerenja učeničke jezične i komunikacijske kompetencije, među ostalima i to što je u jezičnim testovima jezik i instrument i predmet mjerenja, pa se mnoga svojstva metoda testiranja i sadržaja testova preklapaju s obilježjima jezičnih sposobnosti koje želimo testirati. To dovodi u pitanje pouzdanost interpretacije rezultata testova. Autorica navodi kako su SLA (Second Language Acquisition) istraživanja razvila bogatu metodologiju kvalitativne, ali i kvantitativne prirode. U nastavku se daje tipologija analiza SLA podataka koja proizlazi iz različitih teorija o procesima prisutnima u usvajanju nematerinskog jezika. Zaključak je ovog prikaza da proces usvajanja stranog (drugog) jezika dijeli određene osobine s kompleksnim nelinearnim sustavima, ponajprije da u globalu proces usvajanja možemo predvidjeti, ali da nikada ne možemo biti sigurni u individualne manifestacije toga procesa.

5. Istraživanje – prvi dio. U ovom se poglavlju predstavlja prvi dio istraživanja provedenog tijekom dvije školske godine (1995/6. i 1996/7.) u deset razrednih odjeljenja u osam zagrebačkih škola uključenih u Projekt ranog učenja stranih jezika, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i tehnologije. Prva i druga generacija učenika koji su intenzivno učili engleski od prvog razreda osnovne škole u petom su razredu u okviru usmenog testa dobili zadatak da samostalno prepričaju priču, prema video predlošku. Ispitivanje jezične i komunikacijske kompetencije učenika putem prepričavanja priče kombinacija je kvantitativnog i kvalitativnog metodološkog pristupa. Autorica ističe kako je na početku istraživanja zbog čitavog konteksta istraživanja i malog broja poznatih podataka o sličnim istraživanjima bilo postavljeno samo jedno pitanje i, ovisno o njegovu odgovoru, jedna hipoteza. Pitanje je bilo hoće li većina projektnih učenika moći prepričati priču na stranom jeziku. Pretpostavilo se da će odgovor na postavljeno pitanje biti pozitivan, te je postavljena hipoteza da će se među projektnim učenicima pokazati znatne razlike u kvaliteti prepričanih priča koje će se moći pripisati stupnju poznavanja jezika, ali i nekim drugim faktorima, na primjer, stupnju opće narativne sposobnosti. Nakon detaljnog opisa provedbe istraživanja (prepričavanje bajke “Ljepotica i zvijer” najprije na engleskom, a zatim na hrvatskom jeziku nakon što su učenici englesku verziju u trajanju od 10 minuta dva puta odgledali na videu i nakon što su sve priče transkribirane), autorica prilazi analizi rezultata. Rezultati su potvrdili hipotezu da će se među učenicima pokazati znatne razlike u kvaliteti prepričanih priča. Prepričane priče su, neovisno jedna od druge, ocijenile četiri stručne osobe, ocjenama od 1 do 5. U 68 % slučajeva zapažena je potpuna podudarnost u ocjenama. Kao osnovni kriterij za ocjenu sva četvorica ispitivača istakla su bogatstvo i izbor vokabulara i koherentnost priče. Kod sve četvorice ocjenjivača postojala je svijest o pričanju priče kao komunikacijskom činu, s ciljem prenošenja poruke. Semantički je, dakle, aspekt priče stavljen u prvi plan. Jednako je tako postojala svijest o složenosti zadatka prepričavanja, te zanemarivosti morfosintaktičkih mikroproblema pred diskurzivnim makroproblemom.

6. Vokabular i nastava stranih jezika – novija strujanja. U ovom poglavlju autorica iznosi da ju je isticanje leksika, to jest semantičkog aspekta narativa kao glavne odrednice njegove kvalitete u prvom dijelu istraživanja navelo da se odluči za analizu vokabulara u drugom dijelu istraživanja. U toj ju je odluci učvrstila i činjenica da u posljednjem desetljeću pitanja prirode, usvajanja, podučavanja i evaluacije usvojenog vokabulara zauzimaju sve značajnije mjesto u glotodidatkičkoj, SLA i psiholingvističkoj literaturi. Valja istaknuti da upravo takav istraživački postupak, prema kojem istraživanje doista predstavlja otkrivanje nepoznatog, daje izuzetnu kvalitetu ovom radu. Prije prijelaza na analizu vokabulara korištenog u pričama, autorica prikazuje novija viđenja leksika u suvremenim lingvističkim disciplinama. Posebno se zadržava na “višerječnim jedinicama”, držeći se Lewisove (1997) podjele leksika. Autorica ističe da višerječne jedinice sačinjavaju vrlo bitan dio govorne jezične produkcije izvornih govornika engleskog jezika, ali da nepredvidivost leksičko-gramatičkih kombinacija koje tvore određenu višerječnu jedinicu otežava jezičnu produkciju učenika engleskog kao stranog jezika. Te iste odrednice otežavaju i sustavan pristup podučavanju tih jedinica. Kako je daljnji zadatak autorice vrednovanje rječničkog znanja u učenika, ona u svom radu daje pregled suvremenih načina mjerenja leksičke kompetencije učenika. Potaknuta novijim strujanjima na području proučavanja leksika, predlaže novu vrstu kvalitativnog načina mjerenja jezične i komunikacijske kompetencije učenika engleskog kao stranog jezika. To je analiza prisutnosti i ispravnosti uporabe višerječnih jedinica. Drži da bi ispravna uporaba različitih višerječnih jedinica mogla biti dobar pokazatelj jezičnog i komunikacijskog napretka učenika.

7. Istraživanje – drugi dio. Ovdje je analizu priča autorica ograničila na 68 priča koje su bile jednoglasno ocijenjene i koje je podijelila u pet skupina, od A do E. Leksičku dimenziju priča analizirala je na dva načina. Analizom bližom kvantitativnom metodološkom polu analizirala je broj riječi, tj. tokena, te omjer tipa i tokena. Analizom bližom kvalitativnom metodološkom polu analizirala je prisutnost i ispravnost uporabe višerječnih jedinica. Analizi su bile povrgnute priče na engleskom i hrvatskom jeziku. Rezultati dobiveni kvantitativnom analizom pokazuju, među ostalim, da najčešće postoji korelacija između engleskih i hrvatskih priča, na primjer, u smislu broja riječi, omjera tipa i tokena. Vrijednosti tog omjera u hrvatskim pričama su veće, što je vjerojatno rezultat činjenice da je hrvatski jezik morfološki puno bogatiji od engleskog jezika. U kvalitativnoj analizi ispitivala se prisutnost višerječnih jedinica u hrvatskoj i engleskoj priči 68 učenika. Te jedinice su podijeljene u ispravne i neispravne. Rezultati analize upućuju na to da se u engleskim pričama učenici, bez obzira na jezičnu ili komunikacijsku kvalitetu priče, koriste višerječnim jedinicama, kao i to da se s povećanjem jezične i komunikacijske kvalitete priče povećava raznovrsnost i ispravnost uporabe višerječnih jedinica. U hrvatskim pričama broj je višerječnih jedinica koje pojedini učenik upotrebljava u prosjeku manji od broja višerječnih jedinica u engleskoj priči tog istog učenika. I u hrvatskim pričama postoje neispravno upotrebljene višerječne jedinice.

8. Višerječne jedinice i rana nastava engleskog jezika. U ovom se poglavlju govori o primjeni rezultata istraživanja na nastavnu praksu. Ističe se da bi višerječne jedinice trebale postati sastavni dio programa nastave stranih jezika, budući da je u istraživanju opaženo da ih učenici koriste, a poznato je da se većina tih jedinica temelji na prototipičnim riječima, s kojima se učenici dosta rano susreću. Kontrastivna analiza uporabe višerječnih jedinica pokazala je da je engleski jezik skloniji uporabi tih jedinica nego hrvatski jezik.

9. Zaključak. U zaključku autorica ukazuje na još neke upečatljive osobine korpusa kojeg je istraživala. To je u prvom redu paralelizam između hrvatske i engleske priče svakog pojedinog učenika koji se mogao uočiti na više razina: globalnoj narativnoj, sadržajnoj, jezičnoj (posebno u uporabi konektora), paralelizam u pogreškama i paralelizam u stilu pripovijedanja. Sve navedeno upućuje na to da je pričanje priče u prvom redu psiholingvistički čin te da se narativni obrasci prenose s jednog jezika na drugi,pod uvjetom da je dostignut određeni stupanj jezične kompetencije u oba jezika. Narativna kvaliteta priče na materinskom jeziku povezana je ne samo s narativnom već i jezičnom kvalitetom priče na stranom jeziku. To bi, po mišljenju autorice, moglo upućivati na mogućnost da sposobnost pričanja priče na materinskom jeziku nije samo pokazatelj budućih “školskih” sposobnosti vezanih uz predmete na materinskom jeziku, već i sposobnosti učenja stranog jezika. Kako je kod djece moguće utjecati na razvoj sposobnosti pričanja priče, upravo bi razvoj narativnih i ostalih diskurzivnih sposobnosti na materinskom jeziku mogao biti preduvjetom uspjeha u učenju i usvajanju stranog jezika.

Marta Medved Krajnović u svom se radu koristila literaturom koja broji preko 120 relevantnih bibliografskih jedinica koje uključuju i najnoviju stručnu literaturu.

U Prilogu br. 1 nalazi se transkript engleske video priče, dok je Prilog 2 više nego običan prilog, budući da sadrži transkripte engleske i hrvatske priče svakog pojedinog učenika s posebnim osvrtom na višerječne jedinice. To je zapravo analiza višerječnih jedinica, jer su sve one označene kurzivom, a neispravne zvjezdicom. Svakom stručnjaku koji se bavio sličnim poslom poznato je koliko je truda uloženo u takav rad, posebno kad se radi o tako novoj i slabo definiranoj kategoriji kao što su višerječne jedinice.

Magistarski rad Marte Medved Krajnović samostalan je istraživački rad koji se temelji na vrlo solidnom poznavanju područja koje obrađuje, a to je lingvistički i komunikacijski aspekt usvajanja vokabulara stranog jezika kod djece rane školske dobi. Istraživanje je provedeno vrlo sustavno i pažljivo, ali zaključci koje donosi vrlo su oprezni obzirom na to da se radi o korpusu koji je katkada teško podvrći objektivnom mjerenju. U svom je radu autorica otvorila pitanje dosad malo istražene kategorije višerječnih jedinica čija bi daljnja analiza mogla uvelike unaprijediti nastavu engleskog jezika kod nas. Njezin rad je doprinos teorijskim spoznajama na području usvajanja drugog jezika, a prijedlozi o primjeni u nastavnoj praksi stranih jezika direktno su primjenljivi u razrednoj praksi. Njezin doprinos osvjetljavanju priče kao dragocjene forme u razvijanju jezične i komunikacijske kompetencije učenika važan je doprinos stručnoj literaturi koja obrađuje to područje.

Predlažemo Vijeću da prihvati naše izvješće, a Martu Medved Krajnović uputi na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku.

Stručno povjerenstvo u sastavu:

Prof. dr. Vladimi Ivir, red. prof.

Prof. dr. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

Doc. dr. Melita Kovačević, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 24. travnja 2001.

dr.sc. Gordana Škorić, viši asistent

dr.sc. Nadežda Čačinovič, redoviti profesor

dr.sc. Danilo Pejović, professor emeritus

predmet: Slavica Alajbeg

ocjena magistarskog rada

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici od 23. studenoga 2000. u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Slavice Alajbeg, pod naslovom “Značenje filozofske hermeneutike Hansa-Georga Gadamera za suvremenu estetiku”. Nakon uvida u magistarski rad podnosimo Vijeću slijedeći

Izvještaj

Magistarski rad Slavice Alajbeg Značenje filozofske hermeneutike Hansa-Georga Gadamera za suvremenu estetiku obuhvaća 118 stranica, od čega 111 stranica teksta s bilješkama, 4 str. literature, te na kraju biografiju i kazalo. Tekst magistarskog rada sastoji se od slijedećih poglavlja: Predgovor (3-14), Uvod (15-24), Prvi dio: Filozofska hermeneutika Hansa - Georga Gadamera (25-61), Drugi dio: Filozofska hermeneutika o istini iskustva umjetnosti (60-101), Zaključak (102-112), Rad je opremljen odgovarajućom znanstvenom aparaturom. Kandidatkinja također pokazuje i odgovarajuću sposobnost korištenja literature, uključujući i informacije pomoću najnovije tehnologije (članci na internetu).

Mentorica pri izradi rada je bila prof.dr.sc. Nadežda Čačinovič.

Problem što ga je izabrala kandidatkinja veoma je složen: obuhvaća problem odnosa pojedine filozofske discipline i općih filozofskih pretpostavki, problem implicitnih filozofskih pretpostavki u ocjenjivanju i tumačenju umjetnosti, a prije svega stalno definiranje “značenja”: od registriranja utjecaja neke teorije do njezine uloge u nekoj cjelovitoj procjeni suvremene estetike.

Slavica Alajbeg u “Predgovoru” zacrtava područje suvremene estetike na kojemu će istraživati specifičan učinak i značenje Gadamerovih teza, a “Uvod” daje kratak preliminarni prikaz Gadamerovog djela i izdvaja elemente koje smatra od mogućeg značenja za estetiku, odnosno filozofiju umjetnosti i tumačenje umjetničkih djela.

Poseban je problem i razlikovanje upotrebe pojma “estetika” koji je u naslovu upotrebljen u najširem klasifikacijskom smislu, dok je sadržajno pomoću Gadamera izvršena njegova historizacija i problematizacija. Citiramo: ”…Gadamer postavlja pitanje o biti iskustva umjetnosti. Ovo hermeneutičko promišljanje pitanja o istini umjetnosti smjera ponajprije na kritiku i destrukciju estetičke svijesti i estetičkog subjektivizma koji iskustvo umjetnosti vidi kao diskontinuitet doživljaja i kao predmet estetičkog obrazovanja. Gadamer dokazuje da je ‘estetička svijest’ samo konstrukcija koju je stvorio subjektivizam novovjekovlja i da je kao takva zapravo apstrakcija.”(str.102-103)

Prvi dio magisterija produbljeni je prikaz Gadamerove filozofske hermeneutike (s potpoglavljima “Gadamerova filozofska hermeneutika iskustva i znanost”, “Istina i hermeneutički krug cjeline i dijela”, “Djelatna povijest i djelatno-povijesna svijest”, “Aplikativno razumijevanje”, “Jezik kao medij hermeneutičkog iskustva” te “Univerzalnost Gadamerove filozofske hermeneutike.”

Drugi dio bavi se filozofskom hermeneutikom i istinom iskustva umjetnosti, s potpoglavljima o “Polaznim osnovama Gadamerove hermeneutike u iskustvu istine umjetnosti, “Transcendiranju estetske dimenzije”, “Utjecaju Kantove kritike na subjektiviranje estetike”. “Kritici apstrakcije estetičke svijesti” te na kraju o “Ontologiji umjetničkog djela i njezinom hermeneutičkom značenju”, koje obuhvaća i pojam igre i načina bitka slike.

“Zaključak” je teorijski najzanimljiviji dio rada. Pokazuje da je kandidatkinja uspjela sintetizirati pravce istraživanja i doći do utemeljenih teza. Kandidatkinjino je uvjerenje da je Gadamer stvorio mogućnost sasvim novog zasnivanja filozofijske discipline koja proučava umjetnost i lijepo. Osnovni je zaključak da Gadamerova filozofijska hermeneutika korigira estetičku svijest koja vodi reduciranju umjetnosti, ponovno uspostavljajući vezu s cjelinom našeg iskustva svijeta.

Moglo bi se reći da je u magistarskom radu prevagnulo interpretiranje Gadamerovog doprinosa i znalačka razrada njegovih stavova, a da je uspoređivanje s cjelinom suvremene estetičke misli provedeno usvajanjem njegove metode. No kako je u samoj Gadamerovoj hermeneutici na djelu produbljivanje komparativnog aspekta u povijesti pojmova zadana je tema ispunjena.

Kandidatkinja je u potpunosti svladala metodologiju znanstvenog rada. Magistarski rad Slavice Alajbeg je uspješan pristup problemima filozofijskog utemeljivanja estetike. Njezina je interpretacija Gadamerove filozofije umjetnosti u kontekstu suvremenih problema refleksije o umjetnosti i lijepome valjan doprinos razjašnjavanju estetičke problematike. Predlažemo stoga da Vijeće prihvati ovaj izvještaj i odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 2. svibnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Gordana Škorić, viši asistent

prof.dr.sc.Nadežda Čačinović, red.prof.

dr.sc. Danilo Pejović, professor emeritus

Dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Božidar Tepeš, izv. prof.

Dr. sc. Lajoš Szirovicza, zn. sur.

Instituta za antropologiju u Zagrebu

Predmet: Izvješće o ocjeni magistarskog rada

Mije Šarćevića, pod naslovom

Primjena konačnoga automata na

probleme prirodnog jezika.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na svojoj sjednici od 5. ožujka 2001. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Mije Šarćevića, pod naslovom Primjena konačnog automata na probleme prirodnoga jezika, te mu podnosimo ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Mije Šarćevića, pod naslovom Primjena konačnoga automata na probleme prirodnog jezika, obuhvaća 97 stranica kompjutorskog ispisa, od kojih 6 sadrži Bibliografiju, sa 40 grafičkih prikaza. Rad se dijeli na (1) Uvod, (2) Ciljevi rada, te poglavlja: (3) Strojevi konačnih stanja, (4) Konačni automat, (5) Konačni prevoditelj, (6) Morfološka analiza, (7) Analiza rečenice, (8) Određivanje vrsta riječi, (9) Uzimanje informacija iz teksta, (10) Zaključak i (11) Bibliografija.

U uvodu pristupnik definira pojam obrade prirodnih jezika, ukazuje na razliku u pristupu obradi prirodnih jezika lingvističkih i računalnih stručnjaka. U ciljevima rada pristupnik izriče namjeru napraviti prikaz mogućnosti primjene konačnog automata i konačnog prevoditelja u nekim područjima obrade i razumijevanju prirodnog jezika, s primjerima primjene na hrvatski jezik.

U poglavljima (3) i (4) definira se stroj konačnog stanja, konačni automat, posebno deterministički konačni automat, daju prikazi konačnog automata kao zamišljenog, konstrukcije konačnog automata za sortirane i nesortirane podatke, te zaključna svojstva.

U petom poglavlju definiran je konačni prevoditelj i osnovni postupci koji opisuju način na koji konačni automati i konačni prevoditelji razvrstavaju, “razumiju” i obrađuju različite komponente jezika.

Glavni dijelovi rada su šesto, sedmo i osno poglavlje. Šesto je poglavlje posvećeno morfološkoj analizi. Riječi se prirodnog jezika obrađuju bez razmatranja konteksta njihovog postojanja u rečenici. Opisani su koraci kod morfološke analize, dvorazinska morfologija i otkrivanje pogrešaka pravopisnom provjerom. Sedmo je poglavlje posvećeno analizi rečenice koja se promatra kao proces prevođenja nizanica.Najprije je opisan silazni (“top-down”) analizator beskonteksnih gramatika, potom je dan model konačnog prevoditelja u morfološkoj analizi rečenice. U osmom su poglavlju dane primjene konačnog automata u određivanju vrsta riječi. Konstruiran je uzorkovatelj (“tagger”), konačni stroj izveden pomoću konačnog prevoditelja.

U devetom se poglavlju razmatraju moguće primjene konačnih automata i konačnih prevoditelja u lučenju informacija iz teksta (tekstualne baze podataka). Posebno je opisan sustav FASTUS za izdvajanje informacija iz teksta napisanog na engleskom jeziku.

Magistarski rad Mije Šarćevića obradio je jednu od mogućih primjena konačnih strojeva, automata i prevoditelja, u obradi prirodnog jezika, s posebnim osvrtom na hrvatski jezik. U svom je radu iscrpno koristio dostupnu literaturu i pokazao da je sposoban primijeniti dosadašnja saznanja u računalnoj obradi engleskog jezika na obradu hrvatskoga jezika, jezika koji je zbog svog sintetičkog svojstva mnogo teži za obradu od engleskog. Rad je jedan od prvih iz područja računalske lingvistike na našim prostorima i predstavlja značajan doprinos i poticaj za daljnja istraživanja u tom području.

Na temelju iznesenog, Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magi starskog rada Mije Šarćevića pod naslovom Primjena konačnog automata na probleme prirodnoga jezika naslovom i pristupnika uputi na daljnji postupak.

Zagreb, 26. travnja 2001.

Dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Božidar Tepeš, izv. prof.

Dr. sc. Lajoš Szirovicza, zn. sur.

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Izvješće o specijalističkoj radnji

Ines Denona

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 26.II.2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu specijalističke radnje Ines Denona pod naslovom "Provjera nekih prediktora emocionalnih stanja očeva i majki djece s cerebralnom paralizom". Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće

I z v j e š ć e

Specijalistička radnja Ines Denona ima 120 stranica teksta koji uključuje veći broj tablica i 104 reference u popisu korištene literature. Osim toga, u radnji se nalazi 5 priloga s instrumentima primijenjenim u istraživanju i rezultatima dodatnih statističkih obrada.

U uvodnom dijelu radnje autorica prvo govori o osnovnim postavkama različitih modela stresa i načina suočavanja sa stresom. Nakon toga prelazi na opis činitelja prilagodbe roditelja na razvojne teškoće djeteta s osobitim naglaskom na djeci oboljeloj od cerebralne paralize. U nastavku uvoda Ines Denona opisuje medicinske i psihološke vidove cerebralne paralize, odnosno djelovanje toga poremećaja na dijete i na njegove roditelje. Među prediktorima emocionalnog stanja roditelja djece oboljele od cerebralne paralize autorica iscrpno objašnjava učinak karakteristika bolesti djeteta (funkcionalna ograničenja, teškoće u ponašanju, dijagnoza, spol, dob), karakteristika roditelja (dob, bračni status, socioekonomski status, strategije suočavanja sa stresom, osobine ličnosti, psihičko i tjelesno zdravlje), obitelji (broj članova, dob i spol ostale djece, obiteljski odnosi) te različitih vidova socijalne podrške (podrška supružnika, rodbine i prijatelja).

Cilj specijalističke radnje Ines Denona bio je ispitati u kojoj mjeri neke varijable koje proizlaze iz teorija stresa i varijable koje se tiču karakteristika bolesti djeteta pridonose pozitivnim i negativnim emocionalnim stanjima očeva i majki djece s cerebralnom paralizom.

U skladu s ciljem radnje postavljeni su sljedeći problemi istraživanja:

1. Ispitati razlikuju li se očevi i majke u doživljaju opterećenja zbog bolesti djeteta, strategijama suočavanja sa stresom, socijalnoj podršci i različitim emocionalnim stanjima,

2. Ispitati međusobne povezanosti težine oštećenja, demografskih varijabli, zadovoljstva brakom, te opterećenja zbog bolesti, stava prema bolesti, suočavanja sa stresom, socijalne podrške i različitih emocionalnih stanja kod očeva i majki,

3. Ispitati u kojoj su mjeri težina oštećenja, opterećenje zbog bolesti, stav prema bolesti, socijalna podrška i suočavanje sa stresom prediktivni za emocionalne doživljaje očeva i majki djece s cerebralnom paralizom.

U ispitivanju su sudjelovali roditelji 93 djece s cerebralnom paralizom dobi od 2 do 12 godina (63% dječaka i 37% djevojčica) koja pohađaju vrtiće, osnovne i srednje škole u Rijeci, Crikvenici i Puli. Podaci za istraživanje prikupljeni su od 80 očeva i 92 majke prosječne dobi od 38 odnosno 35 godina i školske spreme od nezavršene osnovne škole do završenog fakulteta.

Za prikupljanje podataka korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Upitnik za roditelje namijenjen procjeni stavova prema djeci s cerebralnom paralizom, Ljestvica za procjenu opterećenja svakodnevnom brigom o djetetu, Upitnik stilova suočavanja sa stresom, Ljestvica percepcije socijalne podrške, Upitnik za prikupljanje općih podataka o roditeljima (demografski podaci, podaci o socioekonomskom statusu roditelja, braku, odnosu roditelja i djeteta, o stvarno dobivenoj socijalnoj podršci te o broju i vrsti stresnih događaja u proteklih godinu dana), Spielbergerova ljestvica za procjenu anksioznosti kao stanja, Beckova skala depresivnosti i Skala za mjerenje dimenzija emocionalnog doživljavanja.

Podaci za istraživanje prikupljani su u ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s cerebralnom paralizom u Rijeci, Puli i Crikvenici. Uz autoricu radnje, podatke su individualno prikupljale i kolegice psiholozi zaposlene u spomenutim ili drugim ustanovama.

Dobiveni rezultati pokazuju da postoji statistički značajna razlika između očeva i majki u smjeru veće anksioznosti, depresivnosti i negativnih emocija kod majki. One također češće koriste strategiju suočavanja izbjegavanjem. Pokazalo se i da su očevi zadovoljniji brakom ako imaju više podrške supruge, a manje obrazovani očevi više su emocionalno pogođeni djetetovom bolešću. Kod oba roditelja utvrđena je visoka povezanost težine bolesti i opterećenja zbog bolesti sa stavom prema bolesti te težine bolesti i opterećenja zbog bolesti. Kod majki je utvrđena visoka povezanost između anksioznosti, depresivnosti i negativnih emocija, dok kod očeva nema povezanosti između anksioznosti i depresivnosti. Prediktori negativnih emocionalnih stanja kod majki su opterećenje brigom o djetetu i suočavanje izbjegavanjem situacije. Opterećenje brigom o djetetu prediktor je i za depresivnost i za negativne emocije očeva, a kod depresivnosti je uz to prediktor i suočavanje izbjegavanjem. Kod anksioznosti očeva prediktor je samo podrška prijatelja. Prediktori pozitivnih emocija kod oba roditelja su suočavanje usmjereno na problem i podrška supružnika, te karakteristike bolesti djeteta s time da je kod majki prediktivna objektivna težina bolesti, a kod očeva subjektivna procjena opterećenja zbog bolesti djeteta.

U raspravi dobivenih rezultata Ines Denona uspoređuje svoje rezultate s onima dobivenim u drugim istraživanjima i tumači ih u okviru postojećih teorijskih modela stresa i suočavanja s bolešću. U odjeljku "Završna rasprava" autorica ističe važnost suočavanja sa dijagnozom djeteta koje vjerojatno djelomičmo određuje i kasniju prilagodbu na život s bolesnim djetetom. Autorica usto navodi i metodološke nedostatke provedenog istraživanja te predlaže što bi valjalo ispitati u daljnjim proučavanjima u tom području.

Sveukupno ocjenjujući specijalističku radnju Ines Denona može se reći da je autorica vrlo iscrpno izložila rezultate velikog broja istraživanja relevantne za postavljeni cilj i probleme radnje. Što se metodologije istraživanja tiče, ocjenjujemo da su podaci prikupljeni na prikladan način, a rezultati obrađeni odgovarajućim statističkim postupcima i pregledno prikazani u tablicama. Rasprava dobivenih rezultata u skladu je s postavljenim problemima, a zaključci su jasni i koncizni. Reference navedene u tekstu pokazuju da autorica dobro poznaje i prati suvremena dostignuća u području koje je tema njezine specijalističke radnje.

Vrijednost specijalističke radnje Ines Denona očituje se u proučavanju činitelja rizika i otpornosti koji su izuzetno važni kako za emocionalno stanje roditelja djece oboljele od cerebralne parazile, tako i za njihov odnos s djetetom i ostalim članovima obitelji. Osobito važnim držimo rezultate koji pokazuju veliku važnost socijalne podrške za prilagodbu roditelja na dijete s cerebralnom paralizom te razlike u činiteljima ranjivosti i otpornosti kod očeva i majki. Držimo da su zahvaljujući ovoj radnji psiholozi koji rade s obiteljima gdje dijete ima cerebralnu paralizu dobili vrijedne podatke o tome na što se valja usmjeriti prilikom pružanja stručne podrške roditeljima djece s cerebralnom paralizom.

Na temelju svega rečenog, Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati specijalističku radnju Ines Denona te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje specijalističke diplome iz kliničke psihologije.

U Zagrebu, 11.IV. 2001.

Dr.sc. Lidija Arambašić, doc.

predsjednica povjerenstva

Dr.sc. Goranka Lugomer-Armano, izv.prof.

članica povjerenstva

Dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc.

Filozofski fakultet u Rijeci,

članica povjerenstva

Martina Blečić

Sinoipsis Magistarskog rada

"Autohtona kultura rimskodobne (peregrinske ) tarsatike"

I. Uvod

U prvom poglavlju iznose se uvodna razmatranja u problematiku koja će biti predmet rasprave u radu. Predstaviti će se osnovni poticaj za istraživanje upravo ovog zemljopisnog područja i vremenskog razdoblja, te svrha i cilj željenog istraživanja.

II. Pregled osnovnih prirodnih preduvjeta

Ovo poglavlje je također vrlo bitno za daljnju raspravu, jer će se naznačiti temeljne geološke i klimatske preduvijete koji su pridonjeli, te omogućili nastanak i egzistenciju na ovom prostoru. U mnogim su segmentima ljudskog života bili čak i odlučujući faktor, a to će se odraziti na sva antropogena djelovanja koja su se do sada uspijela uočiti i arheološki dokumentirati. Poglavlje je podjeljeno u dva manja, u kojima će biti riječi, zasebno, o geološko-morfološkim karakteristikama reljefa i o klimatsko-meteorološkim osobinama koji su utjecali na tlo i vegetaciju.

III. Povijesti istraživanja i stanje istraženosti

IV. Način naseljavanja i privređivanje

Kroz ovo poglavlje, s navedenim strukturiranim podpoglavljima, pokušat ću prikazati način naseljavanja i obitavanja zajednica kroz razdoblje željeznog doba na području koje gravitira položaju današnje Rijeke, a koje se proteglo sve do prvih godina uspostave rimske vlasti i razvoja antičke Tarsatike. Analizirati će se ponajprije osnovne topografske karakteristike i obilježja naseljavanja na ovom dijelu priobalja kao i analogije sa srodnim regijama ili kulturnim grupama. Zatim će biti predstavljen vanjski širi gradinski prsten oko Rijeke sa svojm značajkama stanovanja, gospodarstva i drugih značajnih aspekata življenja, a na isti način biti će interpretiran i unutarnji uži gradinski prsten. Na kraju, sužavajući prostor razmatranja, biti će obrađeni zastupljeni tipovi naseobinskih objekata, te njihova zajednička obilježja i istaknutosti po kojima se međusobno razlikuju, i preko kojih se mogu uočiti utjecaji pojedinih susjednih kulturnih grupa. Svakako, jedan je od ciljeva prikazati i dati tipološko-kronološki presjek kontinuiteta naseljavanja ovoga područja.

Gradinski prsten na širem gradskom arealu Rijeke, Gradinski prsten na užem gradskom arealu Rijeke, Naselja "Ad flumen", Tipovi naseobinskih objekata, Zajednička obilježja i posebnosti

V. Način pokopavanja

Ono što se u predhodnom poglavlju želi prezentirati kroz “gradove živih”, to se i u ovom poglavlju nastoji prikazati, na nešto dugačiji način, kroz “gradove mrtvih”. Način pokopavanja, grobni ritus, tradicije i razni utjecaji koji se pri tom uočavaju, razne vrste grobnih priloga i nalaza, odražavaju također određen kontinuitet obitavanja, ali i brojne druge osobitosti prepoznatljive za određenu zajednicu u nekom vremenskom razdoblju. S pomoću rezultata dobivenih istraživanjem nekropola moguće je mnogo preciznije i određenije vršiti interpretacije i rekonstrukcije života, jer je duhovna kultura bila izrazita i neizmjrno važna u životu prapovijesnih zajednica. Pored arheološki dokumentiranih podataka, biti će iznesena i antropološka analiza grobova s pojedinih lokaliteta, koja će biti naknadno obavljena!

VI. Pokopavanje u nekropolama, Pokopavanje pod tumulima, Tradicija i utjecaji u grobnom ritusu, Grob iz Kastva i grob sa Grobnika

VII. Nalazi pokretne arheološke građe. Tipološko-statistička obrada

1.Keramika

Keramika lokalne provenijencije, Keramika strane

2. Metal

2.1. Nakit

a) igle, b) fibule, c) pektorali, d) privjesci, e)dugmad, f) pojasevi, g) kopče

2.2. Oružje

2.3. Oruđe

2.4. Posuđe

3. Preostale vrste artefakata

3.1. Litički artefakti

3.2. Osteološki artefakti

3.3. Jantar

3.4. Staklo i staklena pasta

VIII. Razmatranje provedenih analiza u usporedbi s postojećim kronologijama i završna razmatranja

XI. Završna razmatranja

Kandidat: Mentor:

Martina Blečić prof.dr. Nives Majnarić Pandžić

Voditelj poslijediplomskog studija:

Prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić

Mirela Dalić

Gradski muzej Vukovar

Dvorac Eltz

32 000 VUKOVAR

tel. / fax: 032 / 441 270

Vukovar, 17. travnja 2001. godine

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

PREHRANA U VUČEDOLSKOJ KULTURI

Vučedolska kultura jedna je od najznačajnijih pojava eneolitika na širem prostoru istočne Slavonije i zapadnoga Srijema. Nastavši u prostoru međurječja Drave i Save, na obroncima Fruške gore, sa samim lokalitetom Vučedol, kao svojom metropolom, ona se iz matičnog prostora širi na druga područja. Kako su Vučedoci prvi u Europi ovladali serijskom proizvodnjom metala, razvoj njihovih novih staništa išao je u svim pravcima. Tako ona na svome kraju zauzima prostore današnjih dvanaest europskih zemalja. U kasnijoj fazi vučedolska kultura, napuštajući najplodnije, kako nam donose pedološka istraživanja, prostore u Europi, smiješta svoja naselja na uzvišene, brdovite predjele upravo u potrazi za rudokopima.

Cilj je ovoga rada prikazati vrste prehrane u vučedolskoj kulturi s osvrtom na druge srodne kulture perioda eneolitika. Rad će se bazirati prvenstveno na analizama osteološkog materijala pronađenom u arheološkim istraživanjima lokaliteta koji su u nekoj od svojih faza imali stanovnike koji su živjeli na način Vučedolaca. Na taj će način biti moguće rekonstruirati način prehrane u vučedolskoj kulturi na mesnoj osnovi. Postojanje mogućnosti analiziranja i nekih vrsta žitarica s tih lokaliteta ili usporedba s analizama žitarica s nekih drugih lokaliteta koji pripadaju razdoblju eneloktika, daje mogućnosti za dobivanje potpunije slike o prehrani na lokalitetima vučedolske kulture.

Uočeno je također da ni osteološki materijal na svim naseljima vučedolske kulture nije isti, te da postoji i znatna razlika u postocima životinjskih vrsta pronađenih na pojedinim lokalitetima vučedolske kulture. Ti su lokaliteti vrlo često udaljeni međusobno tek nekoliko kilometara, ali je prirodni okoliš znatno drukčiji, što uvjetuje različit način prehrane. Ovdje se pozornost skreće na lov, ribolov ili sam uzgoj domaćih životinja. Tako će, naprimjer, na samome lokalitetu Vučedol učestalost osteoloških nalaza riba, mekušaca i raznih životinjskih vrsta koje se nalaze u vodama biti znatno veći od nalaza istih na naseljima koja u svome okolišu imaju više šuma (Vinkovci) gdje će znatno razvijeniji biti lov, na kojemu će se uglavnom bazirati i način prehrane. Različit način prehrane, isto tako, dovodi i do uporabe različitih vrsta posuda za pripremu određenog tipa namirnica, pa je i to znatna stavka koja će ovim radom biti obrađena.

Moguće će je prema tome, po tipološkom određivanju različitih vrsta keramičkoga posuđa, kao i oruđa korištenog pri pripremi namirnica, odrediti i migracije stanovništva vučedolske kulture, njihovu ekonomiju, životni standard i čitav niz drugih, izuzetno važnih, često u litertaturi i stručnim radovima zanemarivanih znanstvenih analiza i činjenica.

1. Uvod donosi osnovne podatke o vučedolskoj kulturi i njenim naseljima, te uvod u problematiku teme rada

2. Čitav niz razrađenih poglavlja obrađivati će različite podatke i analize osteološkog i keramičkog materijala, oruđa i oružja

3. Zaključak rezimira rezultate dobivene analizama osteološkog i keramičkog materijala. Dobivenim rezultatima moći će se bolje sagledati neki od segmenata života unutar vučedolske kulture na prostoru istočne Slavonije i zapadnoga Srijema.

Rad će biti popraćen bilješkama, bibliografijom, prikazom materijala, te raznim grafikonima dobivenih analizama.

Voditelj poslijediplomskog Mentor: Kandidat:

studija:

prof. dr. prof. dr.

Nives Majnarić – Pandžić Aleksandar Durman Mirela Dalić

Damir Kliškić

Sinopsis za izradu magistarskog rada

Tema rada: Prapovijesne fibule iz Arheološkog muzeja u Splitu

U radnji bi bile obrađene prapovijesne fibule koje se čuvaju u prapovijesnoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu. Fibule potječu sa prostora sjeverne i srednje Dalmacije. Vremenski raspon koji ove fibule pokrivaju kreće se od kasnog brončanog doba, odnosno od 12. st. pr. Kr. do 1. st. posl. Kr.

1. Predgovor

U predgovoru biti će riječi o osnovnim podacima vezanim za fibule, odnosno o njihovom smještaju u inventarnim knjigama, inventiranje fibula, okolnosti nabavljanja, a s tim u svezi i pisma iz arhiva AMS-a, itd. Biti će naznačen prostor na kojem su pronađene ove fibule, njihov broj, broj tipova i podtipova i kronološki raspon.

2. Uvod

U uvodu biti će ukratko riječ o samom imenu fibule, prvom javljanju. U osnovnim crtama biti će riječ o daljnjem razvoju i upotrebi fibula. Nadalje biti će naznačen tehnološki postupak izrade fibula kao i razvoj konstruktivnih elemenata. Nadalje biti će govora o namjeni i značenju fibula u prapovijesno doba na ovom prostoru. Na kraju donijet će se povijest istraživanja, kao i općenita kronološka pozicija materijala koji će se obraditi.

3. Katalog

Katalog će pratiti kronološku shemu. Najprije će biti naznačeni osnovni tipovi. S tim u svezi navesti će se osnovne karakteristike pojedinog tipa. Unutar pojedinog tipa biti će navedeni njegovi podtipovi i glavne karakteristike svakog od njih.

Unutar svakog tipa odnosno podtipa biti će poredani predmeti. O svakom predmetu biti će navedeni tehnički podaci, lokalitet s koje potječe, okolnosti nalaza kao i literatura.

Nadalje biti će naznačen položaj svakog predmeta unutar ilustrativnog materijala odnosno tabli, na kraju rada, njegova funkcionalna uporaba, vremenski položaj i rasprostranjenost.

4. Sažetak

U sažetku biti će govora o statističkim podacima raznih parametara kako unutar same radnje tako i pokušaj okvirne statističke obrade sličnih fibula u susjednim oblastima i iz toga će biti izvučeni brojni zaključci vezani za podrijetlo, brojnost pojedinih tipova i podtipova, trgovački putovi, proizvodni centri na ovom području, način trgovine odnosno razmjene, njeni nosioci, sirovinska podloga, intenzitet kontakata sa susjednim oblastima u pojedinim razdobljima, itd.

5. Popis kratica za literaturu

6. Popis literature

7. Popis mjesta

8. Popis tabli

Mentor: Kandidat:

Prof. dr. Nives Majnarić Pandžić Damir Kliškić

Voditelj poslijediplomskog studija:

Prof. dr. Nives Majnarić Pandžić

Saša Kovačević

Podrute 18

HR – 42 220 Novi Marof

Tel: 042/ 625 241

Zagreb, 11/ 4/ 2001.

Predmet: Zamolba za prihvaćanje teme magistarskog rada

NASELJENOST SJEVEROZAPADNE HRVATSKE U STARIJEM ŽELJEZNOM DOBU

Starije željezno doba na području sjeverozapadne Hrvatske jedno je od ključnih prapovijesnih razdoblja. Ono predstavlja relativno loše istraženu poveznicu između ranijeg brončanodobnog razdoblja i kasnijeg latenskog i rimskog razdoblja, a sve na zanimljivom području gdje se spajaju i isprepliću razne geografske cjeline i brojni kulturni utjecaji – od onih iz jugoistočnih Alpi, predalpskog prostora i zapadne Panonije do onih iz Mediterana, centralnog Balkana, istočnog ruba Karpatske kotline, i dalje, ruskih stepa. Jedan od možda najznačajnijih novo istraženih stariježeljeznodobnih lokaliteta u ovom dijelu Hrvatske je prapovijesno naselje u Zbelavi na položaju “Pod Lipom”. Obrada arheološkog materijala s tog lokaliteta predstavlja osnovu ovog rada.

Osnovna podjela rada:

I Uvod

U uvodnom poglavlju ukratko se prikazuje značenje sjeverozapadnog djela Hrvatske kroz prošlost, s naznakom kontinuiranog naseljavanja od paleolitika (npr. Vindija, Velika pećina, Punikve) pa sve do današnjih dana.

II Geografske značajke područja

U ovom dijelu rada naglasak je na izuzetno povoljnom zemljopisnom položaju zapadnog dijela porječja rijeka Mure, Drave i Save koje uvijek predstavlja područje prokrvljeno važnim prometnim pravcima, te plodno tlo pogodno za poljoprivredu i stočarstvo, što su osnovni uvijeti za dugotrajnu naseljenost ljudi.

III Povijest istraživanja

Ovdje se ukratko prikazuje povijest istraživanja starijeg željeznog doba u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Navode se najbitniji istraživački poduhvati, najznačajnija naselja i nekropole, kao i bitni slučajni nalazi. Posebno se ovdje ističu nalazišta i nalazi starijeg željeznog doba u Podravini.

IV Lokalitet Zbelava – “Pod Lipom”

U ovom poglavlju se opisuje položaj i u osnovnim crtama tijek istraživanja ovog stariježeljeznodobnog naselja. Navode se ostaci stambene arhiteture, te vrlo općenito, struktura naselja kao i srodnost s istovremenim naseljima, posebno onima u hrvatskoj i slovenskoj Podravini, Međimurju, Posavini, Transdanubiji i dr.

V Tipološko – statistička obrada keramičkih nalaza

Ovdje se vrši klasifikacija i definicija tipova posuđa. Rezultati dobiveni analizom koriste se za izradu tipologije keramičkih posuda, uz grafički prikaz učestalosti pojedinih tipova na lokalitetu. Prepoznati keramički oblici nakon toga uspoređuju se s nalazima iz srodnih stariježeljeznodobnih naselja u Hrvatskoj i u srednjoj Europi. Pri tomu se za svaki tako određeni tip predlaže smještaj u određeni kronološki okvir.

VI Opće značajke naselja

U ovom dijelu rada daju se položaji i tipovi do sada poznatih naselja i nekropola na području sjeverozapadne Hrvatske, te njihov odnos i usporedba s istovremenim naseljima na širem području Jugoistočnih Alpa, Transdanubije, Slavonije. Određuju se opće značajke stariježeljeznodobnih naselja. Uz to, pokušava se proniknuti u bitne komponente privredne i geografske podloge stariježeljeznodobne naseljenosti na prostoru sjeverozapadne Hrvatske.

VII Kronološka razmatranja

Na osnovu provedenih analiza pokušat će se naselje Zbelava – “Pod Lipom” smjestiti u određeni kronološki okvir, s osvrtom na problematiku geneze, kronologije i područja prostiranja grupe Martijanec-Kaptol, te općenito, na probleme kronologije starijeg željeznog doba u sjevernoj Hrvatskoj i na susjednim područjima.

VIII Zaključak

U zaljučku se u bitnim crtama rezimiraju rezultati analize nalaza s lokaliteta Zbelava – “Pod Lipom” koja čini osnovu rada. Definirani keramički oblici povezuju se sa srodnim oblicima srednje Europe. Isto tako se i naselje u Zbelavi povezuje u analizi s ostalim sličnim naseljima, te se definiraju srodnosti i razlike, kako u tipu naselja, tako i u pokretnm nalazima.

Kandidat: Saša Kovačević

Mentorica: prof. dr. Nives Majnarić Pandžić

Voditeljica poslijediplomskog studija:

prof. dr. Nives Majnarić Pandžić

Ivana Ožanić

Arheološki muzej u Zagrebu

Trg N.Š. Zrinskog

SINOPSIS ZA MAGISTARSKI RAD

"Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca -

lokaliteti Vinkovci-Šokadija, Vinkovci-Varteks,

Vinkovci - Komercijalna Banka, Vinkovci - Muzej "

Cilj ovog magistarskog rada je tipološka obrada rimske keramike otkrivene u istraživanjima na četiri lokaliteta u Vinkovcima (Vinkovci-Šokadija, Vinkovci-Varteks, Vinkovci - Komercijalna Banka, Vinkovci - Muzej). Iako su ova četiri lokaliteta istraživana u većim vremenskim razmacima, obrađuju se zajedno zbog toga što su u neposrednoj blizini i čine cjelinu. Keramika zastupljena na ovim lokalitetima dijeli se na terra sigillata - u, keramiku tankih stijenki, kućnu keramiku - fine i grube fakture, te keramiku rađenu prema latenskim uzorima. U rimskim Vinkovcima su djelovale brojne radionice keramike (officinae). Tipološkom obradom rimske keramike sintetizirat će mnoga nova saznanja o uvozu keramike u Cibale i Donju Panoniju, o proizvodnji lokalnih radionica i utjecaju ranijih razdoblja na rimskodobnu proizvodnju.

Pregled poglavlja:

* UVOD:

U uvodnom dijelu se prikazuje kratka povijest Cibala, te kopnene i vodene komunikacije koje su značajne za razvoj trgovine i obrta. Rimski grad na području Vinkovaca (Colonia Aurelia Cibalae) je nastao na ruševinama keltskog naselja. Početak razvoja grada pripada vremenu opće romanizacije Panonije u 1. stoljeću te kontinuirano traje do 4. stoljeća kada je grad razrušen provalom Gota, nakon čega se grad nikad potpuno ne oporavlja. Cibale su definitivno srušili Avari 528.g. Cibale administrativno pripadaju Donjoj ili Istočnoj Panoniji (Pannonia Inferior).

*. Keramičarske radionice u Vinkovcima

Unutar ovog poglavlja dat će se kratki osvrt na keramičarske radionice Cibala. Keramičarstvo kao najrazvijeniji obrt u Vinkovcima, nastavlja tradiciju još od prapovijesnih vremena. Ukupno je registrirano 58 peći, a do sada se zna da su 52 peći radile u rimskom razdoblju.

*. Povijest istraživanja

U ovom poglavlju prikazat će se tijek i rezultati istraživanja lokaliteta Vinkovci-Šokadija, Vinkovci-Varteks, Vinkovci - Komercijalna Banka, Vinkovci - Muzej.

*. KERAMIKA:

Vrste i tipologija keramike bit će obrađene za svaki lokalitet posebno po slijedećoj podjeli:

a) Terra sigillata

b) Keramika tankih stijenki

c) Amfore

d) Kućna keramika - fine i grube fakture

Uz keramiku fine fakture nađeno je i veliki broj keramike izuzetno grube fakture najčešće lonaca i zdjela.

e) Latenska keramika i keramika rađena po uzoru na latensku keramiku

*. Zaključak

Keramika otkrivena na lokalitetima Vinkovci-Šokadija, Vinkovci-Varteks, Vinkovci - Komercijalna Banka, Vinkovci – Muzej pokazuje veliku raznovrsnost oblika i izrade. Rezimiranjem rezultata dobivenih tipološko-statističkom obradom moći će se u novom svjetlu sagledati proizvodnja i uvoz keramike u Cibalama. Dobit će se novi elementi koji će pokazati značaj Cibala kao važnog obrtničkog i trgovačkog grada unutar provincije Donje Panonije.

Kandidat: Mentor:

Ivana Ožanić dr. sci. Ivana Iskra-Janošić

Voditelj poslijediplomskog studija:

Prof. dr. Nives Majnarić Pandžić

Domagoj Tončinić

Ksaver 91

HR – 10 000 Zagreb

Tel: 01/ 46 77 170

Zagreb, 10. 04. 2001.

Predmet: Zamolba za prihvaćanje teme magistarskog rada

Sinopsis magistarskog rada:

SPOMENICI VII LEGIJE NA PODRUČJU RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE

VII legija jedna je od najznačajnijih rimskih legija koja je boravila u provinciji Dalmaciji. Njen dolazak na to područje pada najkasnije u vrijeme Batonovog ustanka između 6. i 9. godine, pošto je sudjelovala u njegovom gušenju. Ona ne podržava pobunu namjesnika Dalmacije Lucija Aruncija Skribonija 42. godine protiv cara Claudija pa isto kao i XI legija od tada nosi naslov Claudia pia fidelis. VII legije iz Dalmacije odlazi negdje u razdoblju između spomenute pobune i 69. godine kada iz Dalmacije odlazi i XI legija.

Do sada je na području provincije Dalmacije otkriveno stotinjak spomenika koje su tokom svog boravka podigli VII legija, njeni časnici, vojnici i veterani. Riječ je pretežno o nadgrobnim spomenicima, ali i o onima sakralnog i građevinskog karaktera. Veliki broj natpisa je objavljen i korišten kao važan izvor za proučavanje vojne povijesti rimske provincije Dalmacije.

No, do sada ti spomenici nisu sakupljeni na jednom mjestu kako bi se mogli tretirati kao logička cjelina vodeći računa o svim njihovim aspektima. Od zadnjih temeljnih radova koji su se bavili tom problematikom objavljeni su neki do tada neobjavljeni spomenici, a arheološka iskopavanja su urodila i novim nalazima. U svjetlu arheoloških istraživanja koja se vode na području matičnog logora VII legije na Gardunu svaki postojeći spomenik može biti značajan za stjecanje novih spoznaja.

Stoga je cilj rada na jednom mjestu sakupiti spomenike VII legije sa područja rimske provincije Dalmacije, odnosno, stvoriti katalog tih spomenika sa svim relevantnim podacima o svakom pojedinom spomeniku. Vrsta spomenika, mjesto i okolnosti njegova nalaza, tip ukrasa, natpis i podaci koji iz njega proizlaze - ime, tribus i porijeklo vojnika, njihova doživljena dob i godine službe, tko je i u kojem svojstvu podizao spomenik itd.

Takva katalog bi se mogao nadopunjavati svakim novim nalazom, a bio bi i od velike koristi pri njegovom tumačenju. Katalogiziranje svih spomenika VII legije sa područja rimske provincije Dalmacije dati će odgovore na neke postojeće probleme i otvoriti neka nova pitanja.

Osnovna podjela rada:

Uvod

Pregled stanja znanosti o boravku VII legije u rimskoj provinciji Dalmaciji i o razvoju te provincije od njenog dolaska pod utjecaj Rima do odlaska spomenute legije.

Katalog

Katalog spomenika VII legije sa područja rimske provincije Dalmacije. Svaka kataloška jedinica trebala bi sadržavati: Opis spomenika, tip spomenika (nadgrobni, sakralni, građevinski), natpis i podatke koji iz njega proizlaze (kod nadgrobnih natpisa: ime, služba, porijeklo, godine službe i dob pokojnika), mjesto i okolnosti nalaza, literaturu i eventualna različita tumačenja u njoj itd.

Rasprava

Već na osnovu ovako sakupljenih podataka nameću se neka pitanja koja će se raspraviti u ovom poglavlju. Podaci o porijeklu vojnika omogućuju analizu područja regrutacije VII legije. Godine službe i doživljena starost vojnika omogućuju analizu životnih očekivanja kod vojnika i duljinu službe kod veterana. Građevinski natpisi mogu ukazati na građevinsku djelatnost VII legije na području matičnog logora na Gardunu. Za područje čitave provincije oni mogu pokazati u kojoj je mjeri VII legija sudjelovala u urbanizaciji i izgradnji infrastrukture provincije Dalmacije. Sakralni natpisi odnosno posvete božanstvima koje se mogu iz njih očitati mogu dati uvid u religijske običaje vojnika VII legije i kultove koje su oni štovali. Spomenici su nadalje izvor za proučavanje uloge vojnika VII legije u radu namjesništva provincije.

Zaključak

Ovo poglavlje treba dati odgovore na sva pitanja koja su se postavila sastavljanjem kataloga spomenika VII legije.

Voditeljica

poslijediplomskog

studija: Mentorica: Kandidat:

prof. dr. Nives Majnarić prof. dr. Mirjana Sanader Domagoj Tončinić

Pandžić

Ljubica Perinić

Odsjek za arheologiju

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Ante Kovačića 5, Zagreb

tel: 46 98 240

Zagreb, 28. 03.2001.

Predmet: Zamolba za prihvaćanje teme za izradu magistarskog rada

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA –

– ‘VOJNIČKI KULTOVI NA PODRUČJU HRVATSKE’

Cilj je ovog rada utvrditi koje su kultove rimski vojnici (vojnici legija i augzilijarnih jedinica) štovali na području Hrvatske. Hrvatska danas zauzima dio područja rimske provincije Dalmacije i Panonije. Uz već poznati raspored legija u Rimskom Carstvu potrebno je navesti i raspored pomoćnih jedinica na području koje je u vrijeme Rimskog carstva zauzimala Hrvatska. Dva su logora legija poznata na području Dalmacije, i to jedan u Burnumu, a drugi u Tiluriju. Na području Panonije, koji danas zauzima Hrvatska, nije poznato postojanje nijednog logora legije, obzirom da nije dokazano postojanje rimskog logora legije u Sisku.

Dalmacija i dio Panonije bile su u sastavu Ilirika, kojeg Oktavijan tek 27. prije Krista predaje Senatu. Tada se i počinje koristiti naziv Delmatia, vjerojatno pod utjecajem borbi Rima protiv Delmata. Poslije 9. [A1] nakon Kr. u Iliriku je bilo pet legija; od toga tri u Panoniji i to VIII. Augusta, IX. Hispana i XV. Apollinaris; a u Dalmaciji VII. i XI. Kad je 6. god. izbio rat u Iliriku su vjerojatno bile četiri legije: IX. Hispana, XV. Apollinaris, XIV. Gemina, XIII. Gemina i XX. legija. Plaucije Silvan je s Istoka doveo legije od kojih će dvije kasnije biti stalno smještene u Dalmaciji, a to su legija VII. i XI. Rimljanima je trebalo nekoliko desetljeća da uspostave svoju vlast u Panoniji. Za Augostove vladavine osvajanje južne provincije trajalo je samo par godina. Dugo vremena su rimske legije bile ulogorene južno od Drave, a njihovo napredovanje prema Dunavu kretalo se jedino blizu granice s Norikom. Od Klaudija, u sjevernom dijelu provincije bilo je smješteno samo nekoliko isturenih jedinica i to na strateški važnim točkama, križištima putova, postajama na prijelazu Dunava, a zaposjedanje područja se nije miješalo u život lokalne populacije. Čak i prije rimske okupacije vjerojatno su postojale određene razlike između zapadnog i istočnog dijela provincije, s jedne strane; a s druge strane južnih naroda koji su živjeli bliže Italiji i grčkim područjima. Ove su razlike pojačane postupnim širenjem okupacije koja rezultira Romanizacijom.

U prvim desetljećima, rimska je vojska u Panoniji imala okupacijsku ulogu. Međutim, kasnije, kada autohtoni narodi više nisu bili nepovjerljivi prema osvajačima i kad je u provinciji uspostavljena uprava slična kao u drugim provincijama, upravljanje je bilo uglavnom u rukama vojske. Vojska smještena u provinciji popunjavala je svoje redove uglavnom ljudstvom iz panonskih plemena. Za razliku od Panonije, Dalmacija od 89. godine nakon Krista postaje provincija inermis, tj. provincija bez stalne vojne posade.

Obzirom je nakon otkrića vojnog kalendara iz Dure Europos dokazano postojanje kulta propisanog od strane države, takva je situacija vrlo zanimljiva, kako u Panoniji i Dalmaciji, tako i u drugim provincijama. Za svako bi se poglavlje posebno obradili natpisi koje su rimski legionari ostavili u čast bogova koje su štovali. Službena rimska vojna religija podrazumijeva štovanje kulta unutar logora, a neslužbeni kultovi nisu bili dozvoljeni u njegovim granicama, stoga se natpisi posvećeni 'neslužbenim' bogovima, nalaze uglavnom izvan zidova logora.

PREGLED POGLAVLJA

UVOD

U uvodnom dijelu bit će prikazan pravni razvoj provincije Panonije i Dalmacije, te razmještanje legija i pomoćnih jedinica na strateške točke. Prikazat će se i uvodno razmatranje o prirodi rimske vojne religije, te ću spomenuti i koji su se bogovi, prema pronađenim i objavljenim natpisima u rimskoj vojsci u Panoniji i Dalmaciji najviše štovali.

LEGIJE

U ovom poglavlju prikazat ću razvoj legija od republikanskog perioda (od Marijevih reformi) do carskih legija koje zaposjedaju Panoniju i Dalmaciju.

SLUŽBENA RIMSKA VOJNA RELIGIJA

U ovome poglavlju obradit će se službena rimska vojna religija i objasnit će se razlika između službene vojne religije, koja je bila propisana od strane države i religije tj. kultova koje su vojnici donijeli sa sobom u Panoniju i Dalmaciju. Taj se kult nije mogao njegovati u okviru vojnog logora, već je to moralo biti izvan njegovih zidina. U službenu rimsku religiju spadaju kultovi koje je propisala država i kult legijskih znakova. U vojni religijski kalendar ulazi i sveta zakletva vojnika.

NESLUŽBENA RIMSKA VOJNA RELIGIJA

DOZVOLJENI KULTOVI I PRIVATNI KULTOVI

Radi se o kultovima koji su dozvoljeni u posebnim jedinicama, gdje vojnici smiju štovati bogove koje su donijeli iz područja odakle potječu.

PRIHVATLJIVI LOKALNI KULTOVI

U ovom poglavlju radi se o zavjetima dei patrii koji su široko rasporostranjeni u 3. stoljeću.

BOŽANSTVA ODREĐENIH MJESTA

Ovdje bi se obradili svi natpisi koji su posvećeni raznim genijima u Panoniji i Dalmaciji.

ZAKLJUČAK

U ovom bi se poglavlju prema obrađenim natpisima koje su nam ostavili legionari došlo do zaključka u kojoj je mjeri neslužbena vojna religija razvijena u odnosu na službenu, ili obratno, te koliko je religija lokalnog stanovništva utjecala na službenu religiju rimske vojske.

Voditeljica poslijediplomskog studija: prof. dr. Nives Majnarić Pandžić

Mentor: prof.dr. Mirjana Sanader

Kandidat: Ljubica Perinić

Kandidat: Sandi Blagonić

Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU

Rijeka, Prolaz kod kazališta 2, 52100 Pula

Poslijediplomski znanstveni studij: Etnologija

Naslov rada: Geneza i razvoj subetničkih skupina u Istri od 16. stoljeća do danas

Cilj ovog magistarskog rada jest, da s gledišta etnološke znanosti, istraži genezu i razvoj kolektivnih identiteta na području Istre, koje danas, sukladno etno-antropološkoj literaturi možemo definirati kao subetničke. Radi se o onim identitetima koji su nastajali u kontekstu agrarne tradicionalne strukture, usvajani ponajprije socijalizacijom kroz usmenu kulturu, a integrirani su u hrvatsku etničku i nacionalnu zajednicu. Konkretno, pokušat će se istražiti geneza i razvoj ovih skupina: Vlahi, Bezaki, Fućki, Bazgoni i Kraljevci.

Imajući na umu dinamiku etno-kulturnih procesa, nastojat će se uz pomoć drugih znanosti, prije svega povijesti i lingvistike, pratiti pojavu i razvoj ovih subetničkih skupina u dužem vremenskom razdoblju: od 16. stoljeća do danas, naime, od razdoblja koje neki autori označuju razdobljem spontane identifikacije, pa sve do razdoblja kada se uočavaju pojave instrumentalizacije identiteta u vremenu nacionalne integracije, odnosno modernizacije.

Kako bi se postigao cilj istraživanja, koncepcija mu je sljedeća:

1. dio -uvod obrazložit će se cilj istraživanja i ukratko izložiti njegov tijek; 2. dio- obrazložit će se Teorijske i metodološke pretpostavke istraživanja. To znači, da će se izložiti dominantne teorijske paradigme etničnosti i pokušati, uz kritičko promišljanje, preispitati pojam "subetničke skupine". Obrazložit će se (pretpostavljena) opravdanost korištenja pojedinih etnoloških i etnografskih metoda, s posebnim osvrtom na metodu intervjua i metodu ankete (vezano uz terenski rad). 3. dio - analizirat će i interpretirati spoznaje iz korištene literature i izvora: ranijih etnoloških i etnografskih istraživanja (uz kritički osvrt na njih) i, za zadanu temu, relevantnih povijesnih i lingvističkih istraživanja, te rezultate vlastitoga terenskog istraživanja, uz osnovnu namjeru: razumijevanje geneze subetničkih skupina, njihova razvoja i sadašnjosti. Autor će razultate povijesnih i lingvističkih istraživanja pokušati kombinirati s vrlo zanimljivom, no u hrvatskoj etnologiji još nedovoljno poznatom i korištenom etno-antropološkom disciplinom - tzv. antropologijom granica. 4. dio - u zaključnome razmatranju će se iznijeti cjelovit pregled na zadanu temu: od etnoantropološke interpretacije pojma "etnička skupina", do interpretacije dinamike istraživanih subetničkih skupina u Istri, te odnosa te dinamike i promjena cjelokupnoga života - kulturnog, socijalnog, pa i povijesno-političkog - kao konteksta dinamike promjena. Ovaj bi rad trebao biti izvjestan doprinos etnološkoj znanstvenoj spoznaji jer će nastojati unijeti inovativni postupak: uključivanje utjecaja povijesnih i političkih kretanja na tradicijske elemente svakodnevnoga ljudskog života u etnološko promišljanje.

U Zagrebu, 2. svibnja 2001.

Kandidat, Mentor, Voditelj,

Sandi Blagonić dr.sc. Jadranka Grbić dr.sc. Vitomir Belaj

Nikolaj Lazić

Zagreb

Josipa Slavenskoga 2

Predmet: prijava naslova i sinopsisa magistarskoga rada

Naslov: Model sinteze hrvatskoga govora

sinopsis magistarskog rada

Rad će se baviti sintezom hrvatskog govora. Rad je dio znanstvenog projekta "Prozodija hrvatskoga jezika". Za istraživanje i pripremu modela sinteze hrvatskog govora koristit će se program MBROLA izrađen u fonetskom laboratoriju Faculty Politechnique de Mons, Belgija.

Termin "sinteza govora" obuhvaća niz postupaka kojima se ozvučava, prevodi u kvazi govorni oblik korpus pisanog jezika. Jedna je od metoda sinteze govora nizanje unaprijed snimljenih, u digitalnom obliku pohranjenih, govornih elemenata koji se onda programski u zadanom redoslijedu mogu kombinirati u nizove. Do sada je u laboratoriju Odsjeka za fonetiku priređena difonska baza muških i ženskih glasova (govornika). Spoj dvaju fonetski sličnih glasova na granici riječi u prirodnom povezanom govoru realizira se na razne načine, odnosno različitim stupnjem asimilacije. Stoga je za korištenje navedenog programa potrebno definirati tzv. .pho datoteku u kojoj se definiraju fonemi prema trajanju i tonu pojedinog segmenta predviđenog govora. Intenzitet pojedinih zvučnih segmenata zadavanjem parametara .pho datoteci ne može se regulirati, pa se prozodija, očito, može interpretirati samo trajanjem i tonom segmenata.

Stoga je potrebno razviti model načina zadavanja prozodije u širem smislu. Kako su dosadašnji pokusi na Odsjeku za fonetiku pokazali da se navedeni sustav vrlo uspješno može koristititi u laboratorijskom kreiranju govornih stimulansa za raznovrsna prozodijska istraživanja jer omogućuje kontrolirano variranje trajanja segmenata i frekvencije osnovnog tona, ovaj rad bi, na navedenim postavkama, nastojao načiniti teoretski model i izvesti ga praktično.

Uz adekvatne programske dodatke napravljeni model sinteze govora može imati niz primjena.

U Zagrebu, 3. 05. 2001.

Kandidat: Mentor:

Nikolaj Lazić prof.dr.sc. Ivo Škarić

Voditelj poslijediplomskog studija

prof.dr.sc. Slavko Tkalac

NELI BRUSSI

PEŠĆINICA 7

51213 JUŠIĆI

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prijedlog teme magisterija: Obilježja ženskoga putopisnog diskursa u prvoj polovici 20. stoljeća (Freya Stark, Gertrude Bell i Alexandra David Neel)

U ovom će se radu analizirati karakteristike ženskoga autorskog putopisa u razdoblju od 1890. do 1950., i to u određenom zemljopisnom prostoru. Cilj je odrediti zajedničke nazivnike žanra s naglaskom na ženi putopiscu. Riječ je o razdoblju u kojem su putovanja izrazito česta, bilo kao individualna aktivnost, bilo po narudžbi raznih institucija. Radi se, naime, o povijesnom momentu u kojem dominira Engleska kao kolonijalna sila, iako su vidljivi i prvi znaci dekadencije. U tom su periodu putovanja uvelike bila instrument za ostvarivanja interesa engleske ekspanzionističke politike. Analiza pojedinih tekstova obuhvatiti će i socijalne i povijesne aspekte jer oni, neminovno, utječu na određenu viziju svijeta, na ono što je doživljaj i percepcija drugoga i drugačijeg. Pri analizi drugačijega, nepoznatoga, svatko robuje određenim mentalnim automatizmima i stereotipima koji definitivno utječu pri interpretaciji nepoznate okoline i pojedinca. Putovanja valja shvatiti kao semiotičku aktivnost, odnosno iščitavanje i interpretiranje svijeta po određenim kulturološkim kodeksima. Pri analizi književnih tekstova primijenit će se nekoliko analitičkih pristupa. Najznačajniji je, a i najinteresantniji u slučaju ovoga žanra, pristup koji nosi naziv postkolonijalni. Posebnu važnost pri obradi tekstova Gertrud Bell i Freye Stark imat će knjiga Orientalism: A Western Interpretation of The Orient (1978), Edwarda Saida kojom je, između ostaloga, utemeljen postkolonijalni kritički diskurs.

Životni i profesionalni putevi Gertrude Bell i Freye Stark nisu karakteristični za žene te epohe. Te žene – književnice, znastvenice, putnice – predstavljaju iznimku kojima su putovanja omogućila visoku razinu osobne autonomije. Zbog iznimne hrabrosti, te poznavanja jezika i dijalekata koji su se rabili na Bliskom istoku, I te kako su vrijedne analize u tom povijesno – književnom kontekstu. Svojevrsne buntovnice viktorijanske Engleske pioniri su jedne vrlo avangardne ideje za to vrijeme, po kojoj žena može i mora izabrati svoj životni i profesionalni put. Isto tako valja reći da one u drušvenom smislu podržavaju, štoviše, provode politike imperijalističke Engleske. Gertrud Bell napušta svoju zemlju jer želi izbjeći krutost društva. I Freya Stark, kao pripadnica nižeg staleža, odlazi is istih razloga. Radi se o ženi s vrlo limitiranim financijskim mogućnostima koja “hrli” u nepoznatu budućnost. Treća autorica o kojoj će biti riječ je Francuskinja Alexandra David Neel. Ona je provela niz godina putujući po Tibetu, Kini i Japanu istraživajući budizam, dakle, jedno drugo zemljopisno područje sa svojom specifičnom problematikom. Drugačiji će pristup biti primijenjen kod analize njezinih tekstova. Naime, njezino je najpoznatije djelo My Journey to Lhasa, objavljeno 1927. godine, doživjelo oštru kritiku. Kritičari djelo nisu smatrali vjerodostojnim, odnosno istinitim. Težište analize bit će na stilskim značajkama samoga teksta, odnosno na dvjema knjigama autorice: My Journey To Lhasa i Magic and mystery in Tibet, i na specifikumu obrađene teme. Naime, o religiozno – kulturološkim prilikama u Tibetu, stoljećima nepristupačnom oku zapadnoga svijeta, napisano je nekoliko djela, a svima je njima autor muškarac. Oštre kritike usmjerene njezinom književnom opusu utemeljene su na neprihvaćanju činjenice da žena autorica može pisati i obrađivati temu budizma kao religije i kao načina života. Zaključak ovog magistarskog rada, uz navedene analize pojedinih tekstova, obuhvatit će i svojevrstan pokušaj valorizacije njihovoga cjelokupnoga opusa, zatim utvrđivanje njihovog doprinosa književnom žanru, ali i znanstvenu važnost njihovih zapisa o pojedinim kulturama i tradicijama.

Nacrt rada:

1. UVOD: Povijesno – književna obilježja putopisa žena – autorica

2. Znanstveno – istraživački karakter putopisa Freye Stark

3. Putopisi Gertrude Bell u kontektstu engleske imperijalističke politike

4. Pojam misticizma u putopisima Alexandre David – Neel

5. Zaključak

6. Popis literature

Mentor Voditelj poslijediplomskog studija književnosti Kandidat

Doc. dr. Dean Duda prof. dr. Boris Senker Neli Brussi

MAJA STARČEVIĆ

Ksaverska cesta 89

10 000 ZAGREB

VRSTA STUDIJA: Poslijediplomski studij književnosti

PREDMET: Sinopsis magistarskoga rada

Hamlet u Hrvatskoj: studija prevođenja

Prijenos kulture kroz recepciju, koja uključuje i prevođenje, pitanje je koje u posljednjih petnaestak godina postavlja nova grana komparativnoga proučavanja književnosti – prevoditeljski studiji (u literaturi, »Translation Studies«). Prevoditeljski studiji bave se prevoditeljskim motivima i percepcijom vlastite (u literaturi, »ciljne«) i strane (u literaturi, »izvorne«) kulture, kao i funkcijom književnog prijevoda u vlastitoj, ciljnoj kulturi – dakle, problemima kojima se teoretska razmatranja prijevoda ili prevođenja donedavno nisu zanimala .

Prevoditeljski studiji posvećuju posebnu pažnju prevoditeljskim strategijama i njihovu utjecaju na ciljnu kulturu, ali i suprotnome procesu – utjecaju ciljne, prevoditeljeve kulture i njegova okružja na čin prevođenja i konačan oblik prijevoda. Tekstovi se tako smještaju u kompleksnu mrežu kulture, vremena tj. povijesti, društva i moći. Proučavatelji književnih prijevoda u posljednjih se dvadesetak godina sve manje bave analizama kakve su još uvijek prisutne u našoj stručnoj literaturi. Ideja “ekvivalentnosti” ili uvjerenje da postoji neki tertium comparationis po kojemu se može vrednovati književni prijevod postaje predmet lingvistički orijentirane teorije prevođenja, gdje se rasprave sve više rasterećuju od socioloških, antropoloških i kulturoloških aspekata. U komparativnom se smislu, tj. unutar prevoditeljskih studija, književno prevođenje promatra u kontekstu prijenosa i interakcije dviju ili više kultura, a proučavanje promijenjive uloge književnoga prevođenja kroz povijest poslužilo je nekim teoretičarima da uoče bitne pomake u poetikama, ulozi i funkciji književnosti i književnog prevođenja u ciljnoj kulturi. U ovom radu analizirat će se hrvatski prijevodi određena književnog teksta - Shakespearova Hamleta - i metamorfoze tih prijevoda u vremenu i u različitim kulturnim sustavima, s ciljem da se obogati shvaćanje uloge književnog prevođenja i uopće književnosti u Hrvatskoj.

Metodološki, prevoditeljski studiji ne ostaju samo na usporedbi prijevoda i izvornika, već u okvir analize ulaze i teme sa područja drugih disciplina, a tekstovni korpus od kojega se polazi isto tako nije ograničen na tekstove prijevoda i izvornika.

Hamlet u Hrvatskoj: studija prevođenja magistarski je rad koji bi prije svega bio usmjeren na upućivanje u metodologiju i teoretsku pozadinu discipline prevoditeljskih studija kao i na primjenu te nove discipline u analizi postojećih prijevoda Shakespearova Hamleta na hrvatski jezik. Rad ne bi vrednovao prijevode, već bi se pokušala uočiti kulturna pozadina prevoditeljskih strategija, motiva i izbora. Izvantekstualni materijali kao prevoditeljski i urednički predgovori, komentari, kritike prijevoda i reakcije na njih, uz ostale relevantne književne ili teoretske tekstove, poslužit će da stvore potpuniju sliku kulturnoga ozračja u kojem su pojedinačni prijevodi nastajali.

U ovom radu usredotočila bih se na četiri hrvatske verzije Hamleta, koje su igrane na hrvatskim pozornicama i objavljene tiskom, a koje su djelo sljedećih prevoditelja:

- A. Harambašića (1887.)

- M. Bogdanovića (1924, i u redakciji Josipa Torbarine iz 1950.)

- V. Kriškovića (1926.)

- J. Torbarine (1979.).

Hamlet u Hrvatskoj: studija prevođenja sadržavat će:

1) Uvod u disciplinu prevoditeljskih studija i kratak osvrt na noviju hrvatsku literaturu o književnom prevođenju.

2) Četiri analitička poglavlja u kojima će biti riječ o navedenim prijevodima, a težište će biti na odnosu prevoditelja prema izvornoj i ciljnoj kulturi i na tragovima toga odnosa u samu prijevodu.

3) Zaključak gdje će se na materijalu prethodnih poglavlja generalizirati o mogućnosti primjene metodologije prevoditeljskih studija na književno prevođenje u Hrvatskoj.

Pristupnik: Starčević Maja

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija

prof. dr. Zoran Kravar prof.dr. Boris Senker

David Šporer

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Sinopsis magistarskog rada

Poetika kulture i ideologija drame

U posljednjih dvadesetak godina književna teorija je nakon poststrukturalizma doživjela određenu transformaciju budući da su stanoviti novi pravci ili škole teoriju naglašenije uključili u bavljenje književnopovijesnim temama. Naročito je to došlo do izražaja na području proučavanja renesansne kulture i književnosti. Nove škole kulturalne poetike, odnosno novog historizma u SAD–u te kulturalnog materijalizma u Velikoj Britaniji, otvorile su, koristeći se nasljeđem poststrukturalizma, novo poglavlje u bavljenju renesansnom književnošću pristupajući joj ne samo s pomoću književnih tekstova već ispomažući se obilno i kontekstom žanrovski vrlo raznorodne građe koja omogućava, ako ne potpuno novi, a ono barem drugačiji pogled na renesansnu književnost i kulturu.

Kao pokušaj primjene takvog književnohistoriografskoga i književnoteorijskog instrumentarija u domaćem kontekstu ovaj rad uključuje tri segmenta koja su tematski razdijeljeni u cjeline:

1. uvodni opis temeljnih teorijskih premisa novih književno-historiografskih škola te bavljenje izvorima na temelju kojih je deriviran okvir novohostorističkih i kulturalnomaterijalističkih analiza: poststrukturalizam i varijante marksističke i feminističke kritike koje su okrenute tumačenjima odnosa moći, diskursa i ideologije u književnim tekstovima. Taj je dio tim potrebniji što u nas, čak ni u prijevodu, ne postoji cjelovita monografija koja bi na sustavan način pružila pregled osnovnih postavki kulturalne poetike.

2. Uz primjenu takve metodologije povezano je razmatranje određenih problema i predloženih rješenja u okviru paradigme poetike kulture: načelni metahistoriografski problemi koji prate bilo koje proučavanje književnosti prošlih razdoblja i epoha (odnos književnoga teksta i povijesno-političkog konteksta, pitanja ideologije, dominantnog diskursa, spolnih razlika, odnosa znanja i moći itd.).

3. Posljednji dio rada pokušaj je primjene takvog kategorijalnog aparata u analizi književnih tekstova. Ovaj segment polazi od onoga što je možda zajednička baština novih književnohistoriografskih modela: "ponovno iščitavanje kanona", odnosno ponovno pristupanje djelima poznatih i istraženih klasika, ali sa sluhom za nova pitanja koja su na dnevni red književne povijesti postavljena književnoteorijskim radovima u posljednjih tridesetak godina. Analogno i usporedno s prikazom novohistorističkih i kulturalnomaterijalističkih pristupa opusu Williama Shakespearea (i njegovih suvremenika), ovaj bi dio pokušao komparirati i analizirati domaći pandan (dramski opus Marina Držića) upravo iz perspektive koju otvaraju kulturalni materijalizam i novi historizam.

Pretpostavljena provizorna struktura rada izgledala bi, u skladu s tim, ovako:

I. UVOD

II. NOVI HISTORIZAM I KULTURALNI MATERIJALIZAM;

III. POSTSTRUKTURALIZAM I POVIJEST KNJIŽEVNOSTI;

IV. KULTURALNA POETIKA I INTERPRETACIJA TEKSTA;

V. LITERATURA.

Mentor: dr. Dean Duda Student: David Šporer

Voditelj poslijediplomskog studija književnosti:

dr. Boris Senker

Ana Kandare

Slavka Krautzeka 45

Rijeka

Sinopsis magistarskog rada

SKLONOST DOŽIVLJAJU SRAMA I KRIVNJE I PSIHOLOŠKA PRILAGODBA

U posljednjem je desetljeću došlo do povećanog interesa istraživača za proučavanje emocija srama i krivnje. Jedna od konzistentnih tema koja se provlači kroz psihologijsku stručnu literaturu o sramu i krivnji jest ta da su te emocije na drugačiji način povezane s različitim dimenzijama psihološke prilagodbe. Rezultati istraživanja ukazuju na to da je krivnja adaptivna emocija, barem u kontekstu socijalnog ponašanja i interpersonalne prilagodbe (Baumeister, Stillwell i Heatherton, 1994, 1995; Tangney, 1991, 1995), dok se, s druge strane, naglašavaju nepoželjne posljedice srama (Tangney, 1992, 1995; Tangney, Wagner, Fletcher i Gramzow, 1992).

Cilj ovog istraživanja je ispitati povezanost između sklonosti doživljaju srama i krivnje i nekih pokazatelja psihološke prilagodbe studenata. Psihološka prilagodba, u ovom ispitivanju, obuhvaća neke globalne dimenzije samopoimanja te pokazatelje emocionalnog i socijalnog funkcioniranja.

Problemi: 1) Ispitati povezanost između sklonosti doživljaju srama i krivnje i: dimenzija samopoimanja (samopoštovanja, percipirane nekompetentnosti, straha od negativne evaluacije, percepcije osobne ustrajnosti i optimizma), pokazatelja emocionalnog funkcioniranja (percepcije tjelesnih simptoma i percepcije dominantnih emocionalnih stanja) i pokazatelja socijalnog funkcioniranja (usamljenosti).

Hipoteze: 1) Sklonost doživljaju srama negativno je povezana s psihološkom prilagodbom kroz sve dimenzije samopoimanja, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja, dok je sklonost doživljaju krivnje pozitivno povezana s navedenim mjerama psihološke prilagodbe.

Mjerni instrumenti: Ljestvica sklonosti doživljaju srama i krivnje (Tangney i sur., 1990), Ljestvica samopoštovanja (Bezinović, 1988), Ljestvica straha od negativne evaluacije (Bezinović, 1988), Ljestvica percepcije osobne ustrajnosti (Bezinović, 1988), Ljestvica optimizma (Scheier i Carver, 1994), Ljestvica percepcije osobne nekompetentnosti (Bezinović, 1988), Ljestvica usamljenosti (Russell i sur., 1980), Ljestvica percepcije tjelesnih simptoma (Bezinović i Kardum, 1992) i Ljestvica dominantnih emocionalnih stanja (Bezinović i Kardum, 1992).

Metodologija: Ispitanici će biti studenti riječkog Sveučilišta. U ispitivanju će sudjelovati oko 150 ispitanika.

Kriterijske varijable: sklonost doživljaju srama i sklonost doživljaju krivnje.

Prediktorske varijable: samopoštovanje, percepcija osobne nekompetentnosti, strah od negativne evaluacije, percepcija osobne ustrajnosti, eksternalnost, optimizam, usamljenost, percepcija tjelesnih simptoma i percepcija dominantnih emocionalnih stanja.

U analizi podataka koristiti će se različiti multivarijatni statistički postupci: faktorska analiza, analiza varijance, regresijska analiza.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Magistrant:

Prof. dr. Predrag Zarevski Prof. Dr. Dean Ajduković Ana Kandare

Višnja Modrić

Grižanska 19/D, Zagreb

HRT - HTV

Služba za jezik i govor

Poslijediplomski studij lingvistike

smjer fonetika

Predmet: Sinopsis magistarskog rada "Prikriveno čitanje i slobodni priprem-

ljeni govor na televiziji"

Najave se u informativnim emisijama Hrvatske televizije ne govore nego prikriveno čitaju s uređaja koji stoji pred objektivom kamere i čijim ekranom prolazi potpuno napisan tekst. Nerijetko je vrlo vidljivo po pomacima očiju, pokretima glave i gornjeg dijela tijela te čujno po čitaćoj interpretaciji (prozodija, stupanj isticanja, intonacijski smjerovi i zamah, broj, mjesto i vrsta stanki, mjesto rečeničnog naglaska, tempo) da govornici zapravo čitaju tekst. Zbog osjećaja sigurnosti što se tekst čita, a ne govori, nerijetko izostaje priprema govora. Prema fonetskim i medijskim zahtjevima, takva izvedba najava nije zadovoljavajuća. Ovaj rad istražuje koliko je govor najavljivača informativnih emisija prihvatljiv publici i, ako nije, što treba promijeniti u proizvodnji televizijskog programa da se poboljša govorna slika ovog medija. Rezultati istraživanja istodobno će utvrditi metodiku fonetičara na televiziji.

U ovom će se radu dati pregled govornih izvedbi u istim ili sličnim emeisijama informativnog programa nekih drugih europskih državnih televizijskih postaja. Za naše će se televizijske gorovnike pokušati istražiti koliko rasterećenje teksta kratiicama i prozodijskim oznakama (prikriveno djelomično čitanje) te svođenje teksta na bilješke (slobodni pripremljeni govor) pridonosi poželjnoj govornosti.

Prikriveno čitanje s elektroničkog čitača slabo je znanstveno istraženo. Sličnostima između govorenog i pisanog teksta bavio se Akkinaso (1985). Blaauw (1994) je uspoređivala prozodiju i percepciju prozodije između čitanja i spontanog govora. Semantikom govorenog i pisanog bavio se Halliday (1994). Modrić i Matanović-Šimunović (1995)usporedile su prikriveno čitanje i govor iz bilježaka napisanih na papiru.

Hipoteza: Pretpostavlja se da će se prikriveno djelomično čitanje te još više pripremljeni govor procijeniti kao govornija izvedba i time medijski prihvatljivija od prikrivenog čitanja.

Metoda: Govorni materijal predstavljaju video (VHS) i audio (minidisc) snimke 3 govorne izvedbe deset televizijskih govornika (novinara-voditelja, fnajavljivača) uz pomoć telepromptera. Isti tekst se prikriveno čita, prikriveno djelomično čita i govori uz prethodnu pripremu. Svaki način govorne izvedbe traje 2 minute. Sedamdeset je ispitanika procijenilo osnovne parametre govornosti u dva kanala: auditivni (prozodija: mjesto rečeničnog naglaska, stupanj isticanja, broj i mjesto stanki, intonacijski smjer i zamah, tempo) i vizualni (pregled, pokreti glave i gornjeg dijela tijela). Ispitivanje je trajalo 61 minutu (jedna procjena).

Literatutra:

Akkinaso, F.N. (1985). On the similarities between spoken and written languatge. language and speech, Vol. 28, 4, 323-357.

Armstrong, D.F. (1995). Gesture and Nature of Language. Cambridge University Press.

Blaauw, E. (1994). The contribution of prosodic boundary markers to the perceptual difference between read and spontaneous speech. Speech Communication 14, 359-375.

Fox, J. (1987). Analiza govora profesionalnih spikera i reportera na TV-dnevnicima, Zagreb (magistarski rad).

Goldman-Eisler, F. (1972). Pauses, clauses, sentences. Language and speech 4, 103-113.

Halliday, M.A.K. (1994). Spoken and Written Modes of Meaning. U: Media Texts: Authors and readers. Clevdon. Multilingual Matters & Open Society, 51-73.

Harrison, R.P. (1974). Beyond words. Prentice Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey.

Modrić, V., Matanović-Šmunović, M. (1995). Prednosti i nedostaci elektroničkog čitača (blesimetra), govor, XII, 1, 61-70.

Morris, D. (1979). Otkrivanje čoveka, Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd.

O' Donnell, L.B., Hausman, C., Benoit, P. (1991). Announcing. Wadsworth Publishing Company, Belmont, California.

Rossi, M. (1985). L' intonation et l' organisation de l' enonce. Phonetica 42, 135-153.

Shook, F. (1994). Television newsritting. Longman Publishing Group, New York.

Škarić, I. (1982). U potrazi za izgubljenim govorom. Školska knjiga, Zagreb.

Škarič, I. (1991). Fonetika hrvatskoga književnog jezika. U: Babić i dr. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. HAZU-Globus, Zagreb.

Mentor Voditelj studija Kandidat

dr.sc. Ivan Ivas, doc. dr.sc.Vesna Muhvić-Dimanovski Višnja Modrić

Željko Jozić

Predmet: Sinopsis magistarskog rada pod naslovom "Fonologija govorâ brodskoga Posavlja"

Govori brodskog Posavlja, kao i uopće štokavski govori u slavonskom dijelu Posavine, vrlo su rijetko bili predmetom istraživanja i opisivanja u hrvatskoj dijalektologiji. Istraživanja Stjepana Ivšića, stara gotovo cijelo stoljeće, a koja su obuhvaćala čitavo područje Posavlja s obje strane rijeke Save, jedina su istraživanja toga područja, prikazana u radu "Današnji posavski govor". No, posavko-slavonski govori umnogome su se, ponajviše zbog jakog utjecaja standarsnoga štokavskoga, izmijenili od spomenutog prikaza tako da je potrebno dati sliku današnjega stanja tih govora te ih dijelom usporediti sa stanjem prije gotovo stotinu godina.

Ovim se magistarskim radom želi podrobno prikazati današnje stanje posavsko-

slavonskih govora oko Slavonskoga Broda. Prikaz govorâ temeljit će se na vlastitim terenskim istraživanjima u 15-ak brodskih sela, a trenutačno stanje tih govora bit će smješteno u kontekst ostalih govora koji ih okružuju. U radu će se dati sinkronijski i dijakronijski pregled fonološke problematike: vokalizma, konsonantizma i prozodije. Usto, radu će biti priložen CD s autentičnim zvučnim zapisima razgovora i pričanja izvornih govornika, načinjenima tijekom istraživanja. Zvučni zapisi transkribirani i akcentuirani također će biti jedan od priloga radu.

Mentor Voditelj Kandidat

dr.sc. Mira Menac-Mihalić,doc. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Željko Jozić

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Marie Joao Vinković, stečene na Universidade Nova de Lisboa u Lisabonu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Maria Joao Vinković, hrvatska državljanka, diplomirala je 8. ožujka 1999. godine na Universidade Nova de Lisboa, Lisabon, Portugal, četverogodišnji studij engleskog i njemačkog jezika -- pedagoški smjer.

Uvidom u priložene dokumente, ustanovili smo da je diploma četverogodišnjeg studija engleskog i njemačkog jezika -- pedagoški smjer stečena na Universidade Nova de Lisboa potpuno istovrijedna fakultetskoj diplomi "Profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti" Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 12. travnja, 2001.

Dr. Damir Kalogjera

Dr. Jelena Mihaljević-Djigunović

Dr. Dragutin Horvat

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Saše Dimitrovskog, stečene na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Prištini

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Saša Dimitrovski, makedonski državljanin, diplomirao je 25. prosinca 1997. godine na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Prištini četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti.

Uvidom u prijepis ocjena i diplomu, te nakon razgovora na engleskom jeziku u prisustvu članova povjerenstva, ustanovili smo da se molitelju može priznati stečeni naziv Profesora engleskog jezika i književnosti, budući da je diploma "Profesor engleskog jezika i književnosti" stečena na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Prištini potpuno istovrijedna fakultetskoj diplomi Profesor engleskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 12. travnja, 2001.

Dr. Damir Kalogjera

Dr. Jelena Mihaljević-Djigunović

Dr. Sonja Bašić

Predmet: Ester Vidović

priznavanje istovrijednosti

magistarske diplome

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Od Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovani u povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome Ester Vidović, Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu podnosimo

I Z V J E Š Ć E

Ester Vidović, hrvatska državljanka, rođena u Rijeci 1962., podnijela je Dekanatu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu zahtjev za potpunim priznavanjem magistarske diplome, stečene 1999. na Sveučilištu u Aucklandu, u Novome Zelandu. Svojemu je zahtjevu priložila sve potrebne dokumente, uključujući i magistarski rad na engleskom jeziku (125 stranica računalnoga sloga).

Ester Vidović je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1987. diplomirala engleski jezik i književnost i ruski jezik i književnost (s prosječnom ocjenom 4,0). Godine 1995. upisala se je na poslijediplomski studij u Odsjeku za rusistiku Filozofskoga fakulteta u Aucklandu (tamo je tada bila s obitelji), gdje je 1998. isti studij i završila stekavši diplomu magistra humanističkih znanosti - uz najvišu ocjenu i pohvalu iz područja ruskoga jezika i književnosti (Master of Arts / With First Class Honours in Russian).

S obzirom na dvogodišnje trajanje nastave na njezinom poslijediplomskom studiju, s obzirom na to da je jedna godina poslije odslušane nastave bila određena za pisanje diplomskoga rada, s obzirom na širok slavistički profil toga studija s osobitim naglaskom na ruskom jeziku (magistarski joj je rad posvećen zbivanjima u hrvatskom standardnom jeziku od 1991. do 1997.), zaključujemo je magistarska diploma Ester Vidović, stečena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Aucklandu (u Novome Zelandu), kojom joj je dodijeljen znanstveni stupanj magistra humanističkih znanosti (Master of Arts / With First Class Honours in Russian), potpuno istovrijedna diplomi akademskog stupnja magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje: jezikoslovlje, grana slavistika, koja se stječe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U Zagrebu, 8. svibnja 2001.

Povjerenstvo:

dr. sc. Milenko Popović, red.prof.

dr. sc. Josip Silić, red.prof.

dr. sc. Željka Fink, docent

Predmet: Ana-Marija Papež

priznavanje istovrijednosti

fakultetske diplome

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Od Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovani u povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Ane-Marije Papež Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu podnosimo

I Z V J E Š Ć E

Ana-Marija Papež, hrvatska državljanka, rođena u Osijeku 1975., podnijela je Dekanatu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu zahtjev za potpunim priznavanjem fakultetske diplome stečene 2000. na Filozofskom fakultetu u Novome Sadu (SR Jugoslavija). Svojemu je zahtjevu priložila sve potrebne dokumente.

Ana-Marija Papež na Filozofskom je fakultetu Sveučilišta u Novome Sadu 1994. upisala studij ruskoga jezika i književnosti i na istome Fakultetu 23. lipnja 2000. diplomirala, na osnovi čega je dobila diplomu, izdanu u Novome Sadu 31. ožujka 2001., o stečenoj visokoj stručnoj spremi i stjecanju stručnoga naziva profesora ruskoga jezika i književnosti.

S obzirom na to da je Ana-Marija Papež svoju diplomu profesora ruskoga jezika i književnosti stekla nakon redovitoga četverogodišnjega studija koji odgovara četverogodišnjem studiju ruskoga jezika i književnosti na našem Filozofskom fakultetu, zaključujemo da je ta njezina diploma potpuno istovrijedna onome dijelu naših diploma u kojemu se daje zvanje profesora ruskoga jezika i književnosti, dakle, zaključujemo da je njezina diploma potpuno istovrijedna diplomi profesora ruskoga jezika i književnosti koja se izdaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U Zagrebu, 8. svibnja 2001.

Povjerenstvo:

dr. sc. Milenko Popović, red.prof.

dr. sc. Željka Fink, docent

dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Zagreb, 9. travnja 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o istovrijednosti fakultetske diplome

Slađane Sakač Magdalenić

Odlukom Odsjeka za sociologiju od 9. ožujka 2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu istovrijednosti fakultetske diplome Slađane Sakač Magdalenić. Vezano uz njezin zahtjev za puno priznanje fakulteske diplome podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu sljedeći izvještaj.

Kandidatkinja je, uz zahtjev, u privitku dostavila životopis, izjavu da prvi puta traži priznanje diplome, preslike svih ispita položenih tijekom studija, presliku putovnice, dvije preslike diplome ovjerene kod javnog bilježnika te dvije preslike diplome prevedene i ovjerene od sudskog tumača.

Uvidom u dokumentaciju, članovi stručnog povjerenstva utvrdili su da je kandidatkinja studirala sociologiju od 1992. do 2000. godine na Sveučilištu u Bremenu, gdje je 8. prosinca 2000. god. položila diplomski ispit te stekla akademski stupanj diplomiranog sociologa. Temu diplomskog rada činila je analiza razvojnog puta suradnje spolova u postsocijalističkoj Hrvatskoj. Pored toga, uvidom u preslike položenih ispita tijekom studija, nastavni plan i satnicu, stručno povjerenstvo je utvrdilo da je kandidatkinja završila studij srodan dodiplomskom studiju jednopredmetne sociologije koji se izvodi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sukladno tome, stručno povjerenstvo donosi sljedeći zaključak:

Diploma Slađane Sakač Magdalenić stečena na Univerzitetu Bremen potpuno je istovrijedna fakultetskoj diplomi “DIPLOMIRANI SOCIOLOG” u Republici Hrvatskoj.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Nenad Karajić, viši asistent

2. Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, docent 3. Dr. sc. rade Kalanj, red. profesor

Republika Hrvatska

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET

HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI

Zagreb, Ivana Lučića 3

P R A V I L N I K

O ZAGREBAČKOJ SLAVISTIČKOJ ŠKOLI

(HRVATSKOM SEMINARU ZA STRANE SLAVISTE)

Zagreb, prosinac 2000.

Na temelju čl. 21. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dekan Filozofskog fakulteta donosi prosinca 2000. ovaj

PRAVILNIK

O ZAGREBAČKOJ SLAVISTIČKOJ ŠKOLI

(HRVATSKOM SEMINARU ZA STRANE SLAVISTE)

Članak 1.

Zagrebačka slavistička škola (Hrvatski seminar za strane slaviste) posebna je ustrojbena jedinica Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu preko koje Odsjek obavlja posebnu djelatnost.

Članak 2.

Pečat škole, memorandum i svi službeni dokumenti nose naslov: Filozofski fakultet u Zagrebu - Zagrebačka slavistička škola (Hrvatski seminar za strane slaviste).

Članak 3.

Kao svoju svakogodišnju djelatnost Zagrebačka slavistička škola (Hrvatski seminar za strane slaviste) organizira međunarodni seminar za strane slaviste.

Članak 4.

Seminar je prije svega namijenjen studentima kroatistike i slavistike na inozemnim sveučilištima te inozemnim mladim znanstvenicima kojima je i kroatistika jedno od znanstvenih usmjerenja.

Članak 5.

Svrha je djelatnosti Škole širenje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture u inozemstvu i stoga ona usko surađuje i s lektorima hrvatskoga jezika te s drugim sveučilišnim institucijama, domaćim i inozemnim.

Zagrebačka slavistička škola (Hrvatski seminar za strane slaviste) ima svoju izdavačku djelatnost koja obuhvaća tisak materijala za pojedine seminare kao i ostala izdanja iz područja hrvatske filologije za širenje hrvatske književnosti i jezika u svijetu.

Članak 6.

Radom Škole upravlja Stručno vijeće. Čine ga voditelj Škole, zamjenik voditelja ili tajnik Škole, pročelnik Odsjeka za kroatistiku i još četiri člana toga Odsjeka.

Članak 7.

Voditelj Škole upravlja radom Škole. Predlaže ga Stručno vijeće, bira vijeće Odsjeka za kroatistiku iz redova svojih članova, a potvrđuje Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Članak 8.

Zamjenika voditelja Škole predaže voditelj Škole, a bira vijeće Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zamjenik voditelja Škole pomaže voditelju u svim poslovima vođenja i rada Škole te ga po potrebi zamjenjuje.

Članak 9.

Ostale članove Stručnog vijeća bira vijeće Odsjeka za kroatistiku iz redova svojih članova, a potvrđuje Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Članak 10.

Mandat voditelja, zamjenika voditelja i članova Stručnog vijeća traje dvije godine. Izbor se može uzastopce ponoviti još jedanput.

Članak 11.

Osobe koje vode administrativne i računovodstvene poslove Škole određuju se dogovorom voditelja Škole i Uprave Fakulteta.

Članak 12.

Program pojedinog seminara i predračun troškova predlaže Stručno vijeće Škole vijeću Odsjeka za kroatistiku. Program i predračun treba u obliku prijedloga ponuditi najmanje četiri mjeseca prije početka seminara. Program odobrava Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, a predračun Uprava Fakulteta.

Članak 13.

Sredstva Škole vode se na zasebnoj stavci knjigovodstva Filozofskog fakulteta i ne mogu se trošiti u druge svrhe.

Članak 14.

Naknadu za obavljanje poslova u Školi dobivaju svi članovi Upravnog vijeća, a utvrđuje se svake godine u skladu s osiguranim sredstvima.

Iznos za svakog člana posebno predlaže stručno vijeće Škole, a odobrava Uprava Fakulteta u sklopu financijskoga plana Škole i Fakulteta.

Članak 15.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od njegova objavljivanja na oglasnoj ploči. Pravilnik se mijenja i dopunjuje na način koji je propisan za njegovo donošenje.

Broj: Dekan

Zagreb, prosinac 2000.

Pravilnik je objavljen na oglasnoj ploči

_________ te je, prema tome stupio prof. dr. sc. Neven Budak

na snagu ___________.

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

A. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se slijedeći diplomirani psiholozi, koji rade u praksi, imenuju mentorima za studente psihologije tijekom obavljanja studentske prakse, za šk. god. 2001/02.

1. Sanja Vidović, prof. psih. (Dječji vrtić "Remetinec")

2. Melanija Slaviček, prof. psih. (O. Š. "Ivana Cankara")

3. Dušanka Milinković, prof. psih. (O. Š. "Ljubljanica")

4. Ljerka Horvat, prof. psih. (O. Š. "Jurja Habdelića")

5. Ana Boban, prof. psih. (I. gimnazija)

6. Jasminka Zagorac, prof. psih. (Škola za cestovni promet)

7. Edita Ilijašević, prof. psih. (O. Š. "Ivana Meštrovića")

8. mr. sc. Zlatka Kozjak-Mikić (Škola za primalje)

9. Ani Županović, prof. psih. (Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek")

10. Vesna Ivasović, prof. psih. (Centar za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj")

11. Petar Kraljević, prof. psih. (Centar za socijalni rad Pešćenica)

12. mr. spec. Jandre Šarić (Okružni zatvor Zagreb)

13. Bernardica Franjić-Nađ, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)

14. Ines Knežević, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)

15. Đulijana Badurina-Sertić, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)

16. Ivna Brzica, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)

17. Ivan Sobota, prof. psih. (Hrvatski zavod za zapošljavanje)

18. Višnja Majsec-Sobota, prof. psih. (URIHO - Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem)

19. Gordana Vučinić-Palašek, prof. psih. (GFK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o.)

20. mr. sc. Gordana Vujević-Hećimović (GFK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o.)

21. Zrnka Saks, prof. psih. (GFK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o.)

22. Goran Kardum, prof. psih. ("PULS")

23. Damir Štrelov, prof. psih. ("PULS")

24. Matija Subašić-Maras, prof. psih. (Odjel Kadrovskih poslova -"PLIVA" d.d.)

25. Suzi Rožić, prof. psih. ("LURA")

26. Ana Bašić, prof. psih. ("Zagrebačka banka")

27. Mladen Barešić, prof. psih. ("Zagrebačka banka")

28. Silva Čulina, prof. psih. ("Zagrebačka banka")

29. Rajka Marković, prof. psih. ("Croatia Airlines")

30. Ivan Vračić, prof. psih. (Ambulanta "Borongaj", Vojarna Borongaj)

31. Leonida Akrap, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)

32. Kornelija Mandić, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)

33. Ksenija Maslo, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)

34. Ratka Palčić, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)

35. mr. sc. Valerija Hauptfeld (Klinika za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Rebro)

36. Ljiljana Pačić-Turk, prof. psih. (Klinika za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Rebro)

37. Marina Grubić, prof. psih. (Klinika za pedijatriju, KBC Rebro)

38. Dubravka Kruhek, prof. psih. (Klinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju)

39. mr. spec. Antonija Urli (Dječja bolnica Zagreb)

40. mr. sc. Gordana Buljan-Flander (Dječja bolnica Zagreb)

41. mr. sc. Mirjana Šprajc-Bilen (Dječja bolnica Zagreb)

42. mr. spec. Dunja Grgić (Dječja bolnica Zagreb)

43. Dunja Krajnović, prof. psih. (Klinika za opću i forenzičku psihijatriju i kliničku psihofiziologiju, KB "Vrapče")

44. mr. spec. Danijela Žakić-Milas (Klinika za opću i forenzičku psihijatriju i kliničku psihofiziologiju, KB "Vrapče")

45. mr. spec. Snježana Bilać (Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama)

46. Lidija Sajfert, prof. psih. (Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama)

47. Lada Pekota, prof. psih. (Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora "SUVAG")

48. Miroslava Peklar-Šoštarić, prof. psih. (Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora "SUVAG")

49. Tanja Sever, prof. psih. (Dom zdravlja Medveščak)

50. Ksenija Kontak, prof. psih. (Društvo za psihološku pomoć)

51. doc. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin (Udruženje "Dobrobit")

52. Jozo Dubravac, prof. psih. ("PLAŠT" - Inicijativa za kreativni razvoj)

53. Darja Fridrih, prof. psih. ("PLAŠT" - Inicijativa za kreativni razvoj)

54. Madlena Đurović, prof. psih. ("PLAŠT" - Inicijativa za kreativni razvoj)

55. Natalija Stanković, prof. psih. ("PLAŠT" - Inicijativa za kreativni razvoj).

56. mr. spec. Mehmed Dautović (Psihologijski centar Samobor)

57. dr. sc. Vlasta Stivičević (Klinika za psihijatriju, KB Split)

58. mr. sc. Josip Lopižić (Opća bolnica Dubrovnik)

59. mr. spec. Inge Vlašić-Cicvarić (Klinika za dječje bolesti "Kantrida", KBC Rijeka)

60. mr. sc. Slavka Galić (Medicinski centar Požega, Požega).

61. mr. sc. Fuad Ibrahimpašić - Topić (Dom zdravlja MUP-a)

62. Roberta Krizmanić, prof. psih. (Dom zdravlja MUP-a)

63. Sandra Bušurelo Erak, prof. psih. (Dom zdravja MUP-a)

64. Sanja Režek, prof. psih. (O. Š. "A. G. Matoš")

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

B. Prijedlog mentora Odsjeka za psihologiju na kolegiju "Metodika nastave psihologije" za šk. god. 2001/02.

1. Jasminka Zagorac, prof. psih. (Škola za cestovni promet)

2. Ljiljana Cvrtila-Drenški, prof. psih. (9. gimnazija)

3. Sanda Fabijanić, prof. psih. (Gimnazija "Lucijan Vranjanin")

4. Maja Kolega, prof. psih. (18. gimnazija)

5. Vesna Rakoci, prof. psih. (10. gimnazija).

6. Ana Boban, prof. psih. (1. gimnazija)

7. Silvana Fratrić-Kunac (1. gimnazija)

8. Sanja Vučetić (15. gimnazija)

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

Prijedlog vanjskih suradnika u nastavi u Odsjeku za psihologiju za šk. god. 2001/2002.

A. Nositelji kolegija:

AI. obvezni kolegij:

1. prof. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc ("Psihopatologija")

AII. izborni kolegiji:

2. prof. dr. sc. Oskar Petar Springer ("Osnove biologije")

3. prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić ("Psihologija religioznosti")

4. prim. dr. sc. Danilo Hodoba ("Psihofiziologija spavanja")

5. doc. dr. sc. Mladen Havelka ("Psihologija boli")

6. prof. dr. sc. Smiljka Horga ("Psihologija sporta")

7. prof. dr. sc. Vlatko Thaller ("Socijalni rad s alkoholičarima i ostalim ovisnicima")

8. prof. dr. sc. Marina Ajduković ("Grupni tretman")

9. doc. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin ("Psiholog u skrbi za starije ljude")

B. Suradnici u dijelovima kolegija:

10. Vlatka Baretić, prof. psih. ("Razvojna psihologija I")

11. mr. sc. Gordana Buljan-Flander ("Razvojna psihologija I")

12. mr. spec. Antonija Urli ("Razvojna psihologija I")

13. Sanja Vdović, prof. psih. ("Razvojna psihologija I")

14. Dražen Petrovčić, prof. psih. ("Razvojna psihologija I")

15. Lidija Sajfert, prof. psih. ("Razvojna psihologija I")

16. Tanja Sever, prof. psih. ("Razvojna psihologija I"; "Primijenjena razvojna psihologija")

17. Edita Ilijašević, prof. psih. ("Primijenjena razvojna psihologija")

18. mr. spec. Snježana Bilać ("Psihologija ometenih u razvoju")

19. Ana Tkalac, prof. psih. ("Psihologija potrošnje")

20. dr. sc. Mirko Drenovac ("Vojna psihologija")

21. Zrinka Ristić, prof. psih. ("Psihologija potrošnje")

22. Dražen Nikolić, prof. psih. ("Psihologija potrošnje")

23. Ivan Vračić, prof. psih. ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")

24. Rajka Marković, prof. psih. (kolegij "Psihologija rada")

25. Melanija Slaviček, prof. psih. ("Psihologija obrazovanja nadarenih učenika")

26. Želimir Pavlina, viši predavač ("Vojna psihologija")

27. Tomislav Filjak, prof. psih. ("Vojna psihologija")

28. mr. sc. Zoran Komar ("Vojna psihologija")

29. Goran Tišljarić, prof. psih. ("Vojna psihologija")

30. mr. sc. Zlatka Kozjak-Mikić ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")

31. mr. sc. Tajana Ljubin ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")

32. Maja Tir, prof. psih. ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")

33. mr. sc. Višnja Masnec-Sobota ("Psihologija ometenih u razvoju")

34. Ani Županović, prof. psih. ("Psihologija ometenih u razvoju")

35. mr. sc. Vesna Plenković-Ivasović ("Psihologija ometenih u razvoju")

36. Marina Grubić, prof. psih. ("Zdravstvena psihologija")

37. mr. sc. Mirjana Pibernik-Okanović ("Zdravstvena psihologija")

38. mr. sc. Irena Bezić ("Zdravstvena psihologija")

39. mr. sc. Valerija Hauptfeld ("Klinička psihologija")

40. Liljana Pačić Turk, prof. psih. ("Klinička psihologija")

41. Leonida Akrap, prof. psih. ("Klinička psihologija")

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Prijedlog dopuna i preraspodjele programa

na Katedri za kliničku psihologiju

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Molimo Vijeće suglasnost za dopunu i preraspodjelu programa na Katedri za kliničku psihologiju. Prvi cilj predloženih promjena je podizanje kvalitete nastave, a postigli bismo ga: 1) dodavanjem vježbi u izborne kolegije koji to zahtijevaju svojim specifičnim sadržajem i 2) izvođenjem dijela nastave na Klinici za psihološku medicinu KBC Rebro (s obzirom da je doc.dr.sc. Nataša Jokić-Begić od 1.IV.2001. godine istodobno zaposlena na našem Fakultetu i na spomenutoj Klinici). Drugi cilj je racionalniji raspored nastavnog opterećenja unutar četiri godine studija.

Prijedlog dopuna i preraspodjele programa:

1. Psihologijsko savjetovanje i Zdravstvena psihologija (1 sem., zimski., izborni kolegiji) - dodaje se jedan sat vježbi pa bi se sada kolegiji izvodili kao 2 + 1

2. Psihologija ometenih u razvoju (1 sem., ljetni) - do sada redovni kolegij postao bi izborni, dodaje se 2 sata vježbi, pa bi se sada kolegij izvodio kao 2 + 2

3. Klinička psihologija (2 sem., obavezni kolegij, 2+2) mijenja naziv u Klinička psihodijagnostika

4. Dodaje se obavezni kolegij Psihoterapijski pravci (1 sem., ljetni, 2+2)

Ističemo kako predložene promjene u nastavnom programu ne predstavljaju povećanje ukupnog nastavnog opterećenja za studente, a držimo da pridonose poboljšanju nastavnog procesa u području kliničke psihologije.

Ovaj je prijedlog dobio podršku Vijeća Odsjeka za psihologiju na sjednici održanoj 3.V.2001. godine.

ODSJEK ZA TALIJANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Broj: 230

Zagreb, 02.05.2001.

Predmet: Imenovanje mentora na Odsjeku za talijanistiku

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Imenovanje mentora za praktični rad iz nastave Metodike na školama kako sljedi:

1. Dubravka Novak, O.Š. A.G.Matoš, Zagreb, Augustinčićeva 14

2, Blaženka Strelec-Jugec, O.Š. August Šenoa, Zagreb,Selska cesta 45

3. Mirjana Marković-Marinković, O.Š. V.Nazor, Zagreb, Jordanovačke livade bb

4. Gordana Lukačić, Turističko-hotelijerska škola, Zagreb, Frankopanska 8

5. Božena Vorkapić, Zagreb, Jezična gimnazija, Križanićeva 4 a

6. Davorka Franić, Zagreb, Jezična gimnazija, Križanićeva 4 a

7. Marina Mikac, Zagreb, Klasična gimnaazija, Križanićeva 4 a

8. Višnja Golac, Zagreb, Ekonomski fakultet, Kenedijev trg 6

Škola za učenje stranih jezika "Sova",Zagreb, Varšavska 14:

9. Nina Karković

10.Anamarija Lučev

11.Branka Biffel

12.Marina Ladika

13.Mirna Gudlin

14.Snježana Buić

15.Milvija Marić-Kos

Škola "Strani jezici", Zagreb, Varšavska 13:

16.Tatjana Dekleva

17.Deborah Ciglenečki

18.Marija Uzun

Škola "Benvenuti"

19.Željka Dermit

Centar za učenje stranih jezika, Zagreb, Vodnikova 12

20.Dubravka Brunović

21.Helija Stiegler

22.Sandra Kostanarović

23.Gordana Brdarić

24.Lučana Motika

25.Silva Zlatar-Kero

PROČELNICA ODSJEKA: Dr.sc.Sanja Roić,red.prof.

---

[A1]