REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-21-3-2001.

Zagreb, 15. ožujka 2001.

P O Z I V

________________________________________________________

Na osnovi članka 34. Statuta sazivam 7. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, koja će se održati u srijedu, 21. ožujka 2001. u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

D N E V N I R E D:

1. Verifikacija zapisnika 6. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 26. veljače 2001.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA I SURADNIČKA ZVANJA

A4.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za spoznajnu teoriju u Odsjeku za filozofiju

Pristupnici: dr.sc. Borislav Mikulić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU, a Acija Alfirević, nije priložila nikakvu dokumentaciju (str.12)

A4.2 Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za etiku u Odsjeku za filozofiju

Pristupnici: Dalibor Pirak, Petar Šegedin i Hrvoje Jurić, ispunjavaju uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU (str. 19)

A6.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, na Katedri za Njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku

Pristupnik: dr. sc. Dragutin Horvat ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (str. 24)

A18.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti

Pristupnica: dr. sc. Živa Benčić-Primc ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (str. 34)

A18.2 Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica: dr. sc. Magdalena Medarić-Kovačić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU

(str. 48)

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

B1.1 Mišljenje za izbor Željka Rišnera u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Pravnom fakultetu u Osijeku

Pristupnik Željko Rišner ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU, a ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU za izbor u višeg predavača

B1.2. Mišljenje za izbor Tereze Matić-Brandić, Silvane Soljačić, Vane Bonačić-Dorić i Vane Pivalica Giorgi u nastavno zvanje predavač za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Engleski jezik, na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovnikuž

Pristupnice Tereza Matić-Brandić i Silvana Soljačić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU, a pristupnice Vana Bonačić-Dorić i Vana Pivalica Giorgi ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU

B4.1 Mišljenje za izbor mr. sc. Miljenka Brkića i mr. sc. Ksenije Premur u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humenističkih znanosti, polje filozofija, za Filozofiju odgoja, u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

Pristupnik mr. sc. Miljenko Brkić ispunjava uvjete iz čl.80. stav 2. ZVU, a mr. sc. Ksenija Premur ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU

B6.1 Mišljenje za izbor dr. sc. Vladimira Karabalića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje (za predmet Njemački jezik), na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU

B10.1 Mišljenje za izbor mr. sc. Nade Lagumdžija u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Metodika hrvatskog jezika, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 3. ZVU

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

C10. 1 Izvještaj o radu u ak. god. 2000/2001. Andree Jukić, znanstvene novakinje na Odsjeku za kroatistiku (str. 61)

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

Da10.1 Izvještaj stručnog povjerenstra za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Branka Kune za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom ATRIBUTIVNI GENITIV, mentor prof. dr. sc. Ivo Pranjković (str. 62)

Da10.2 Izvještaj stručnog povjerenstra za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Branimira Belaja za stjecanje doktorata znanosti (u poslijediplomslkom studiju LINGVISTIKE) i prihvaćanje teme pod naslovom GRAMATIČKI I LEKSIČKI PASIV U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU, mentor prof. dr. sc. Ivo Pranjković (str.64)

Da14.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Baždar Zdenke za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom "Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovišta od 1868. do 1914.", mentor: prof. dr.sc. Mira Kolar (str. 66)

Da14.2 Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Maria Streche za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom "Razvoj političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj uoči pr vog svjetskog rata (1904.-1910.)", mentor: prof. dr.sc. Nikša Stančić (str. 69)

Da19.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tomislava Smerića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom SOCIOLOGIJSKI ASPEKTI VOJNE PROFESIJE, mentor prof. dr. sc. Ozren Žunec (str. 71)

Da20.1 Molba Mr. sc. Vesne Deželjin za promjenu mentora i promjenu naslova doktorske disertacije. Novi mentor je prof.dr. Nelida Milani Kruljac. Novi naslov je:ODRAZI DODIRA MEĐU JEZICIMA I KULTURAMA U LEKSIKU MALDOBRIA (FUNKCIJA ALOGLOTSKIH ELEMENATA)

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

Db.14.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr.sc. Ane Malnar pod naslovom "Antropološka istraživanja populacijske strukture stanovništva priobalja srednje Dalmacije studijom izonimije (1857.-1991.)" (str. 75)

Db15.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Vlaste Zajec pod naslovom DRVENA SKULPTURA 17. STOLJEĆA U ISTRI (str. 81)

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

Ea20.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarske radnje Viviane Viviani pod naslovom: GIACOMO SCOTTI: A CAVALLO FRA DUE CULTURE (GIACOMO SCOTTI: IZMEĐU DVIJU KULTURA) (str. 88)

F. SINOPSISI ZA IZRADU MAGISTARSKOG I SPECIJALISTIČKOG RADA I

UPISI NA POSLIJEDIPLOMSKE STUDIJE

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskog rada

F9.1 Tihomiru Engleru pod naslovom APOLONIJSKO I DIONIZIJSKO KAO ANTROPOLOŠKE NITI VODILJE U RANOM DJELU THOMASA MANNA, mentor prof.dr.sc. Marijan Bobinac (str. 93)

F9. 2 Miroslavi Vučić pod naslovom MODELI KRIMINALISTIČKOG ROMANA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI, mentor prof.dr.sc. Krešimir Nemec

(str. 95)

F14. 1 Itković Boško pod naslovom "Novine NDH o Židovima (Novi list/Nova Hrvatska Spremnost-Hrvatski narod)", mentor: dr.sc. Ivo Goldstein, izv.prof.

(str. 99)

F14.2 Despot Igor pod naslovom "Balkanski ratovi (1912.-1913.) i hrvatska javnost", mentor: dr.sc. Petar Korunić, red.prof. (str. 101)

F14.3 Akmadža Miroslav pod naslovom "Odnosi države i katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953.godine", mentor: dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

(str. 103)

F14.4 Mandušić Iva pod naslovom "Hrvatska povijest u djelu Nikole (Miklosa) Istvanffyja", mentor: dr.sc. Nenad Moačanin,izv.prof. (str. 105)

F14.5 Čuček Anja pod naslovom "Povjesno-gospodarsko značenje misija Mirka i Steve Seljana u Africi i Južnoj Americi", mentor: dr.sc. Mira Kolar, red.prof. (str. 107)

F14.6 Rajčić Tihomir pod naslovom "Srpski nacionalni pokret u austrijskoj pokrajini dalmaciji 80-tih godina XIX. stoljeća", mentor: dr.sc. Iskra Iveljić, docent

(str. 109)

F17.1 Dragici Bukovčan pod naslovom MORFOSINRTAKTIČKE OSOBITOSTI JEZIKA STRUKE NA PRIMJERU KORPUSA NJEMAČKOGA JEZIKA KRIMINALISTIČKIH ZNANOSTI, mentor prof.dr.sc. Zrinjka Glovacki-
Bernardi (str. 111)

Upisi na poslijediplomske studije

F2.1 Molba Maria Stipančevića za odobrenje naknadnog upisa na poslijediplomski studij etnologije u akad. god. 2000/2001.

F14.7 Odobrenje za naknadni upis akadem.godine 2000/2001. na poslijediplomski studij iz Hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest za Petra Bašića

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

G4.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti
fakultetske diplome Ivana Tabaka, stečene na papinskom učilištu Ateneo Regina
Apostolorum u Rimu (str. 112)

G12.1 Izvještaj stručnog povjerenstva aza priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Katarine Majdak, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Debrecenu (str. 113)

G16.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovjesnosti fakultetske diplome Zdenke Kovač, stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu

(str. 114)

G16.2 Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Kristine Pota, stečene na Filozofskom fakultetu u Skopju (str. 115)

G17.1 Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Nadie Štifanić-Dobrilović stečene na Filozofskom fakultetu u Trstu (str. 116)

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

Ha6.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje mlađeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Maja Häusler, doc.

Ha10.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika, za predmet Novija hrvatska književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru

1. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

2. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

3. dr. sc. Ante Murn, prof. visoke škole (Visoka učiteljska škola u Zadru)

Ha10.2 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znastveno-nastavno zvanje docent do redoviti profesor za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija, za Muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. (Muzička akademija u Zagrebu)

2. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. (Muzička akademija u Zagrebu)

3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

Ha15.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmete Osnove likovnih umjetnosti, Teorija likovnih umjetnosti i Problemi čovjekove okoline, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu

1. dr.sc. Radovan Ivančević, red.prof.

2. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

3. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

Ha15.2 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmete Umjetnost srednjeg vijeka i Bizanta, na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru

1. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

2. dr.sc. Ivo Petricioli, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof

Ha16.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru

1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof.

3. dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

Hb19.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Antuna Vukelića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom ANOMIJSKI STAVOVI POJEDINIH SOCIJALNIH GRUPA SUVREMENOG HRVATSKOG DRUŠTVA

1. dr. sc. Josip Obradović, red. prof.

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc. Josip Kregar, izv. prof. (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu)

c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada

Hc17.1 Promjena člana povjerenstva za obranu disertacije mr.sc. Tihomire MRŠIĆ, pod naslovom SUPOSTAVNA ANALIZA PRAVIH PRIJEDLOGA U FRANCUSKOM I HRVATSKOM JEZIKU

1. dr.sc. Sanja GRAHEK, docent

2.dr.sc. Ivo PRANJKOVIĆ, red.prof. (umjesto preminulog prof.dr. Mire Kačića)

3. dr.sc. Vjekoslav ĆOSIĆ, red.prof., Filozofski fakultet - Zadar

d) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

Hd10.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marije Stanković-Avramović pod naslovom ŠIMUN KOŽIČIĆ BENJA

1. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

2. dr. sc. Josip Bratulić, red. prof.

3. dr. sc. Anica Nazor, prof. (Staroslavenski institut, Zagreb)

Hd14.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za obranu magistarskog rada Mladena Tomorada pod naslovom "Egipatske starine u hrvatskim povijesnim znano stima"

1. dr.sc. Bruna Kuntić-Makvić, izv.prof.

2. dr.sc. Petar Selem, red.prof.

3. dr.sc. Boris Olujić, viši asist.

4. dr.sc. Mirjana Sanader, izv.prof.

5. dr.sc. Ivan Mirnik (Muzej grada Zagreba)

Hd14.2 Imenovanje stručnog povjerenstva za obranu magistarskog rada Roberta Holjevca pod naslovom "Pokušaji Ivana Stojkovića u stvaranju crkvene unije"

1. dr.sc. Franjo Šanjek, red.prof. (Katoličko-bogoslovni fakultet Zagreb)

2.dr.sc. Ivo Goldstein, izv.prof.

3. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

Hd14.3 Imenovanje stručnog povjerenstva za obranu magistarskog rada Davora Kovačića pod naslovom "Koncentracijski logor Stara Gradiška 1941.-1945."

1. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

2. dr.sc. Ljubo Antić, izv.prof.

3. dr.sc. Zlatko Radelić, znan.suradnik

Hd17.1 Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dragice Bukovčan pod naslovom MORFOSINTAKTIČKE OSOBITOSTI JEZIKA STRUKE NA PRIMJERU KORPUSA NJEMAČKOGA JEZIKA KRIMINALISTIČKIH ZNANOSTI

1. dr.sc. Stanko ŽEPIĆ, red.prof.

2. dr.sc. Zrinjka GLOVACKI-BERNARDI, red.prof.

3. dr.sc. Milica GAČIĆ (Viša policijska škola u Zagrebu)

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

I6.1 Raspis natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika u Odsjeku za germanistiku.

(reizbor Marije Lütze-Miculinić)

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

I6.2 Poništava se raspis natječaja objavljen u Vjesniku 29.6.2000. za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Odsjeku za germanistiku.

I17.1 Raspis natječaja u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku.

1. dr.sc. August KOVAČEC, red.prof.

2. dr.sc. Darko NOVAKOVIĆ, red.prof.

3. dr.sc. Vojmir VINJA, red.prof. u miru (F. Alfirevića 43)

I17.2 Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Metodiku nastave francuskog jezika na Katedri za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku.

1. dr.sc. Gabrijela VIDAN, red.prof. u miru (Trnsko 24)

2. dr.sc. Mirjana VILKE, red.prof. u miru

3. dr.sc. Damir KALOGJERA, red.prof.

I17.3 Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku.

1. dr.sc. Gabrijela VIDAN, red.prof. u miru (Trnsko 24)

2. dr.sc. Viktor ŽMEGAĆ, red.prof. u miru

3.dr.sc. Mladen MACHIEDO, red.prof.

I17.4 Raspis natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za hispanske književnosti u Odsjeku za romanistiku

1. dr.sc. Mirjana POLIĆ-BOBIĆ, izv.prof.

2. dr.sc. Nikica TALAN, izv.prof.

3. dr.sc. August KOVAČEC, red. prof.

I17.5 Raspis natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora, višeg lektora za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku

1. dr.sc. Karlo BUDOR, izv.prof.

2. dr.sc. August KOVAČEC, red.prof.

3. Milivoj TELEĆAN, viši lektor

J. NASTAVNI PREDMETI

J6.1 Prijedlog Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja profesora dr. sc. Friedricha Achleitnera iz Beča 28.3.2001.

J10.1 Odobrenje za održavanje nastave dr. sc. Marku Samardžiji na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta u Mostaru

J10.2 Odobrenje za održavanje nastave dr. sc. Darije Gabrić Bagarić , dva sata tjedno, na Odsjeku za kroatistiku, Katedri za hrvatski standardni jezik (naknada za održanu nastavu iz sredstava Odsjeka)

J11.1 Molba dr.sc. Vlaste Erdeljac za odobrenje održavanja nastave i ispita na Fakulteti za podiplomski humanistički študij, ( ISH ) u Ljubljani

J11.2 Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za izbor predstojnika Katedara na Odsjeku za lingvistiku -

Katedra za algebarsku lingvistiku - dr.sc. Marko Tadić, docent

Katedra za semiologiju - dr.sc. Marin Andrijašević, docent

Katedra za opću lingvistiku - dr.sc. Vlasta Erdeljac, docent

J14.1 Prijedlog Odsjeka za povijest da se dr.sc. Zdenka Janeković-Roemer izabere za voditeljicu poslijediplomskog studija od ljetnog semestra 2000/2001. akademske godine

J14.2 Prijedlog Odsjeka za povijest za gostovanje prof. dr Michala Tymowskog sa Sveučilišta u Varšavi 27.III. o.g.

J14.3 Prijedlog Odsjeka za povijest za gostovanje prof. Hanna Kassisa sa Sveučilišta Vancouver 2. ili 3. V.o.g.

J18.1 Izvještaj dr. Barbare Kryzan-Stanojević o boravku u Poljskoj u okviru stipendije koju joj je dodijelio CEEPUS (str. 117)

J19.1 Primjedbe na Pravilnik o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava

(str. 118)

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

K2.1 Molba mr. sc. Krešimira Filipeca za odobrenje plaćenog dopusta radi studijskog boravka na Eötvös Loránd University - Faculty of Humanities u Budimpešti, od 2. travnja do 25. svibnja 2001.

K9. 1 Molba prof.dr.sc. Borisa Senkera za odobrenje korištenja slobodne studijske godine 2001/2002., radi završetka uredničkog rada na "Bibliografiji rasprava i članaka (kazalište)" i eventualnog studijskog boravka u inozemstvu (str. 119)

K10.1 Molba dr. sc. Davora Dukića za odobrenje dopusta od 15. ožujka do 1. srpnja 2001., radi boravka na Sveučilištu u Bonnu

K14.1. Molba mr.sc. Zrinke Nikolić za odobrenje plaćenog dopusta od 1.III.2001. do 1.VII.2002.g. radi studijskog boravka u SAD.

K15.1 Molba dr. sc. Zvonka Makovića, docenta za odobrenje plaćenog dopusta od 21. svibnja do 12. lipnja 2001. radi poslova vezanih uz imenovanje za nacionalnog izbornika na 49. Venecijanskom Bienallu

K18.l Molba dr. sc. Barbare Kryzan Stanojević, Jolante Sychowske-Kavedžija i Đurđice Čilić za odobrenje plaćenog dopusta od 18.travnja do 28. travnja 2001.,

K20.1 Izvještaj Dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić,izv.prof. o korištenju slobodne studijske godine (str. 122)

L. OBAVIJESTI DEKANA I PRODEKANA

Dekan

prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.

P R I L O Z I

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu

održanoj 23. studenog 2000. godine imenovani smo za članove stručnog

povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno

zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za predmet

Spoznajna teorija na Katedri za spoznajnu teoriju Odsjeka za filozofiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pregledavši prijave pristigle

na natječaj objavljen 12. prosinca 2000., podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj su se prijavili: Acija Alfirević i dr.sc. Borislav Mikulić.

1) Acija Alfirević, navodno rođena 1951. u Splitu, nije priložila

nikakvu dokumentaciju kojom bi utemeljila smislenost svoje prijave. Očigledno

je da ne udovoljava uvjetima za izbor u neko od znanstveno-nastavnih zvanja.

2) Dr.sc. Borislav Mikulić priložio je cjelovitu dokumentaciju.

A) ŽIVOTOPIS

Pristupnik se rodio1957. u Račinovcima, općina Županja, hrvatski

je državljanin s prebivalištem u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Gunji, Županji

i Zadru, gdje je 1976. završio i gimnaziju. Germanistiku i filozofiju kao dva A-1

predmeta apsolvirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1983. stekao i

diplomu germanistike i filozofije. Paralelno je 1982. godine apsolvirao i studij klasične

filologije i indologije. Nakon završenog postdiplomskog studija u Tübingenu obranio je

1987. doktorsku disertaciju pod naslovom "Sein, Physis, Aletheia: Zur Vermittlung und

Unmittelbarkeit im ursprünglichen Seinsdenken Martin Heideggers". Mentori su bili

prof. Klaus Hartmann i prof. Hans Krämer. Disertacija je nostrificirana u ožujku 1988.

godine.

Od 1981. do 1982. radio je kao nastavnik njemačkog jezika u Školi stranih

jezika u Varšavskoj ulici u Zagrebu. Od 1988. do 1991. bio je zaposlen na Filozofskom

fakultetu u Beogradu, najprije kao asistent za grčku filozofiju, a od prosinca 1988. kao

docent za povijest filozofije. U rujnu 1991. godine dao je otkaz, smatrajući da iz moralnih

razloga ne može djelovati u sredini u kojoj dominiraju zagovornici velikosrpske politike i

agresivnog rata. Od tada se bavi publicističkim i prevoditeljskim radom, znanstveno se

usavršava kao stipendist Humboldtove fondacije, Instituta za humanističke znanosti u

Beču i Sveučilišta u Tübingenu. Filozofski fakultet u Zagrebu izabrao ga je u zvanje

znanstvenog suradnika, pa ga je Ministarstvo znanosti i tehnologije upisalo 13.studenog

1991. u registar znanstvenih istraživača Republike Hrvatske. Kao gostujući predavač

držao je u Filozofijskom seminaru Sveučilišta u Tübingenu predavanja u ljetnom

semestru 1993. i 1994. godine, a u istom svojstvu vodio je 1997. i 1998. kolegije iz teorije i epistemologije metafore na poslijediplomskom studiju u okviru Institutum Studiorum Humanitatis u Ljubljani.

Govori, čita i piše njemački, engleski, francuski i talijanski, a čita i

prevodi sa španjolskog, hindskog, ruskog, grčkog, latinskog, sanskrta i pali jezika.

B) ZNANSTVENA DJELATNOST

Pristupnik je objavio dvije knjige, 22 znanstvena rada (od toga većinu

na stranim jezicima, njemačkom, engleskom i francuskom, a dio njih u časopisima s međunarodnom recenzijom), 14 preglednih radova i recenzija, te veći broj prijevoda, knjiga priređenih za tisak,

tematskih blokova na Trećem programu Hrvatskog radija, itd. Ukupno je riječ o 60 znanstvenih

i stručnih radova, od čega je 26 objavljeno prije njegova izbora u zvanje znanstvenog suradnika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 34 nakon izbora.

Na radove objavljene do 1991. nećemo se osvrtati, ali valja napomenuti

da se među njima nalaze u stručnoj javnosti zapažene knjige Sein, Physis, Aletheia

(Königshausen und Neumann, Würzburg 1987, 444 str.) i Karmayoga - studija o genezi

ideje "praktičkog"u ranoj indijskoj filozofiji (V.Masleša, Sarajevo 1988, 224 str.), kao i

visoko vrednovani članci "Figure 'bitka' i njihovo značenje" (Filozofska istraživanja,

17/1986, str. 317-339, u njemačkoj verziji Synthesis philosophica, 4/1987, str. 499-512),

te "Weisheit zwischen Tod und Auferstehung" (u: Nietzsches Begriff der Philosophie.

Festschrift für Josef Simon, Königshausen und Neumann, Würzburg 1990, str. 73-88).

Dok je u razdoblju do 1991. u središtu pristupnikove pozornosti stajala

klasična filozofija (grčka i indijska), uključujući i njezine odjeke i konzekvencije u

suvremenosti, dotle se u kasnijem razdoblju, dakle 90-ih godina, to središte sve više

zaposjeda epistemologijska problematika, u prvom redu pitanja interpretacije,

metafore i diskursa filozofije.

Rasprava "Kant und Sokrates oder von der Verfremdung der Identität" objavljena u prestižnom bečkom filozofijskom časopisu Mesotes (2/1991, str. 3-13) predstavlja autorov doprinos temi "Kant i suvremena filozofija". U suglasju s Hegelovom odredbom Sokrata i Kanta kao dvojice zastupnika tzv. refleksivne moralnosti, Mikulić naglašava Sokratovu refleksiju istine odnosno istinskog bitka "prirodnosti". Visoka razina podudarnosti dvojice mislilaca u pogledu ideje moralnosti temelji se na diferenciranim polazištima, koja ipak dovode do veoma sličnih zaključaka. Sokrat dospijeva do ideje općega anuliranjem svoje empirijske individualnosti, stavljanjem svih empirijskih sadržaja u zagrade, zauzimanjem stava neznanja. To uklanjanje empirije ujedno znači i osiguranje identiteta reflektirajućega čistoga Ja i moralnog subjekta. Kod Kanta se pak identitet postavlja u svijest kao uvjet svakog mogućeg spoznavanja i iskustva. Identitet čiste samosvijesti izvjestan je a priori, jer bez njega ne može doći do spoznaje. Bez refleksije nema nikakva moralnog odnosno praktičkog djelovanja. Gramatički oblik kojim Kantov moralni subjekt spoznaje svoj otuđeni identitet izravno vodi natrag Sokratu: um nije ništa dano, već se on uvijek zahtijeva kao posredujuća općost, a moral se ne temelji na bitku nego na njegovu beskonačnom izostajanju. U ovoj iznimno vrijednoj raspravi pristupnik je suvereno demonstrirao svoje inovativne misaone sposobnosti i dao značajan doprinos tematiziranju spoznajnoteorijske utemeljenosti ćudoređa u ključu modernih i postmodernih teorija identiteta.

"Philosophie zwischen Rhetorik und Sprachpragmatik" (Mesotes, 1/1992,

str. 61-82) jest naslov podjednako vrsne rasprave, u kojoj autor problematizira Habermasovu

kritiku Derride kao i ulogu jezika. Habermas ukazuje na to da na temelju pretpostavki Derridina

obrata k retorici (književna kritika podvrgava se istim retoričkim mjerilima kojima su podvrgunti

i njezini predmeti, filozofijski tekstovi mogu se i sami pretvoriti u predmet književne kritike jer

nema vrsne razlike između filozofije i literature, primat retorike nad logikom) iščezava specifičnost

književne kritike, kao i diferencija filozofije u odnosu na književnost. Kritički rekonstruiravši

Habermasovu kritiku Derridine intelektualne strategije dekonstrukcije, autor dospijeva do zaključka

o istodobnoj dvoznačnosti i dosljednosti te kritike. Sam autor prigovara pak Habermasu što nije

iskazao spremnost (ili čak sposobnost) da se pozabavi onime što je u teorijama poput Derridine

istinski intrigantno. U tom smislu on posebno ističe kako nitko, pa ni Derrida ne može hipostazirati

razliku (razliku, différance) i pri tom ukinuti faktičke razlike. Habermasov projekt dovršenja moderne

u obliku pragmatički i jezičnofilozofijski izvedene teorije društva nije osvijestio svoje metafizičke

korijene, pa se stoga i ne osjeća prozvanim Derridinom kritikom fonocentrizma. Središnji problem

spora Habermasa s Derridom autor zaključno formulira kao problem cijene koju se mora platiti

hoće li se razdvojiti problemski jezik od poetičkog jezika, a ta cijena nedvojbeno jest odviše visoka

i očituje se, između ostalog, u održavanju paradigme racionalnosti. Rasprava pokazuje pristupnikovu

upućenost u dominantne sporove suvremene filozofije, ali i u njihove klasične korijene (nije slučajno

što se većina referenci - pored onih koje upućuju na Gadamera, Heideggera, Eca, Franka, Kristevu,

Lyotarda i dvojicu autora u sporu - odnosi na Aristotela, Platona, Heraklita i Parmenida), kao i

njegovu superiornu moć kritičke sinteze. Možemo je ocijeniti kao vrstan doprinos ontologiji, filozo-

fiji jezika i spoznajnoj teoriji ( utoliko što su jezik i govor tematizirani primarno u svojoj spoznaj-

noj funkciji).

"Čemu još metafora?" (Treći program Hrvatskog radija, 46/1994, str. 69-74) jest

rasprava posvećena pitanju spoznajne djelotvornosti metafore u diskursu filozofije i teorije

znanosti. Za razliku od hermeneutike i fenomenologije, koje tradicionalno računaju s metafo-

ričkom dimenzijom jezika, analitička filozofija dugo je vremena imperativno zabranjivala

korištenje metafore. Međutim, počevši od Maxa Blacka, koji je 1958. postavio tezu prema kojoj je sličnost metaforičkih relata učinak metaforičke intervencije u jeziku, ta je zabrana napuštena, što je rezultiralo nadomještanjem uobičajena deskriptivističkog pristupa metafori funkcionalističkim opisom ("interakcionistička teorija metafore"). Ukazavši na bitne momente epistemologijskih teorija metafore Maxa Blacka, Eve Federer-Kittay, Georgea Lakoffa, Johna Searlea i Donalda Davidsona, autor problematizira učinak pojačanog interesa za metaforu u analitičkoj filozofiji u odnosu na filozofiju u cjelini: od predmeta analize metafora postupno postaje sam subjekt govora (moguća paralela s Kuhnovom tezom o strukturi znanstvenih revolucija). Ona postaje - kako je to pokazao Hans Blumenberg - filozofem u najeminentnijem smislu. Na slučaju metafore pokazuje se latentna

metodska napetost filozofije, koja se očituje još od Nietzscheova obznanjivanja rezidualna

metaforičkog karaktera filozofijskog pojmovlja, a eskalira s krizom znanstvenog identiteta

filozofije i njezine metadisciplinarne ambicije na početku 20.stoljeća. Pokušaj filozofije da se preo-

brazi u metateoriju znanosti, plaćen supstancijalnim gubitkom svih regionalnih ontologija, doveo je

do toga da se u nju naselila metafora nad-gledavanja. Ako je Carnap 30-ih godina na račun

Heideggera mogao izreći metaforu o filozofima kao "netalentiranim muzikantima", onda se

krajnji rezultat analitički inspirirane teorije metafore (izvedene iz Wittgensteina i Carnapa)

ne čini odviše udaljenim od same te dosjetke, utoliko što se njezini modeli i sheme doimaju kao

metafore bez metaforičnosti. Autor zaključuje da tajna metafore leži više u mistifikaciji

neadekvatnih opisa nego u nedokučivosti poruke. Ova rasprava ne pokazuje tek pristupnikovo

izvrsno poznavanje suvremene anglosaksonske (kao i "kontinentalne") filozofije nego je veoma

vrijedan doprinos demistifikaciji tzv. znanstvene filozofije i poticaj utemeljenju jedne primjerene epistemologije.

Rasprava "Rat interpretacija" (Treći program Hrvatskog radija, 47/1995,

str. 40-47) problematizira pitanje o interpretaciji u suvremenoj filozofiji. Rodno mjesto pitanja

autor nalazi u Kantovoj ideji transcendentalne naravi spoznaje, čime fenomenalna realnost

potiskuje istinsku stvarnost metafizike i pretvara je u himeru. Na pozadini posthegelovske kritike spekulativne filozofije oblikuje se Husserlovo "hermeneutičko omekšavanje" odnosa mentalnog

sadržaja i njegove jezičke (odnosno simboličke) reprezentacije, što je omogućilo susret fenomenologijsko-hermeneutičke filozofije jezika s tradicijom analitičke filozofije. Rezultat je

dovršenje dekonstrukcije subjektivnosti, eksplicitno povezano s Kantovom kritikom objektivnosti,

u suvremenim teorijama spoznajnog procesa i znanosti (u rasponu od realizma do relativizma).

Sporu realizma s antirealističkim strujama posvećena je glavnina rasprave, a zaključak se sastoji

u tezi prema kojoj se metodska i pragmatička pitanja teorijskog pogona filozofije mogu razriješiti povratkom Aristotelu, koji je instalirao hermeneutiku u tehničkom smislu, jednako kao i analitiku,

logiku i retoriku, ali ih pri tom nije pojmio kao nadomjestak za realni sadržaj. Ova rasprava zaslu-

žuje jednaku ocjenu kao i prethodni radovi.

"Politics of Metaphor: Providing Political Power by Re-literalizing Metaphors

in the Public Speech" predstavlja izvorni rad objavljen u zborniku Academic Inquiry (ur. J.

Weinstein, Institute for Human Sciences, Wien 1995, str. 59-73). Prihvaćajući opću postavku

tekućih teorija metafore što ju zastupaju zagovornici različitih koncepcija u filozofiji jezika i

spoznajnoj teoriji prema kojoj su metafore nenadomjestivo sredstvo prenošenja novih aspekata

mišljenja i spoznaje kao i važan činitelj preoblikovanja zbiljnosti, autor razmatra ulogu metafore u promišljanju karakterističnih primjera tekućega političkog govora u austrijskoj izbornoj kampanji

1995. godine. Ako metafora ne smije biti trivijalna, tvrdi on, onda se njezino specifično značenje

mora istraživati pomoću identificiranja diskurzivnih strategija i učinaka metafore. Reliteralizacija

metafore ne znači njezino svođenje na književno značenje. Radi se o tomu da se posredstvom

metafore izgradi socijalno ili politički razumljiva mreža poruka upućenih ljudima, kadra da ih

mobilizira za stanovite političke ili druge ciljeve ili da ih pak potakne na temeljito ideologijsko preoblikovanje društva neovisno o racionalnim zahtjevima političkog diskursa.

Ova rasprava služi, naglašava autor, kao "case study" usmjeren na preispitivanje teorijske rasprave

o metafori u semantici, semiotici i jezičkoj pragmatici. Ona tek dijagnosticira problem, a sustav-

niju raščlambu prepušta višim analitičkim i interpretacijskim razinama. Rad se može ocijeniti kao

vrijedan doprinos filozofiji jezika, koji nipošto nije lišen i epistemologijske relevantnosti.

Rasprava "Family Disturbances: Metaphors, Similes and the Role of 'like'",

objavljena je u zborniku Along the Margins of Humanities. Seminar in Epistemology of

Humanities (ur. A.Milohnić i R.Močnik, ISH Fakulteta za podiplomski humanistični študij,

Ljubljana 1996, str. 103-135). Riječ je o uvodnom predavanju za kolegij o metafori što ga je

pristupnik održao akademske godine 1996/97. na poslijediplomskom studiju humanističke episte-mologije Instituta studiorum humanitatis u Ljubljani. Odnos između metafore i usporedbe činio je

kroz tri desetljeća središnju temu filozofije jezika, lingvistike i teorije znanosti. Autor pokušava argumentirati u prilog postavke prema kojoj metafora nije svodljiva na usporedbu niti se ona njome

može semantički objasniti, budući da metafora i usporedba iskazuju različita svojstva predmeta

na koje se odnose. One posjeduju različite semantičke sadržaje ("biti nešto" razlikuje se od "biti

nalik nečemu") i u skladu s time imaju različite lingvističke funkcije. Autor posebice nastoji

razotkriti ambivalentnost učinaka semantičkog označitelja poput u književnom kao i u figura-

tivnom okružju. U tom smislu on ukazuje na to da nesvodljive ontologijske pretpostavke koje

su nužna posljedica semantičkog označitelja sličnosti onemogućuju trajno prelaženje iz usporedbe

u metaforu i zahtijevaju preispitivanje odnosa između metafore i usporedbe, tako da se metafora

promatra kao logički antecedens usporedbe. Posljedica je odbacivanje konstitutivnosti sličnosti ili implikacije što slijedi iz nalikovanja neke stvari na drugu za lingvističku funkciju i značenje meta-

fore. Umjesto toga se metafora valja uzimati kao usko povezana sa strukturom literarnog iskaza.

I ova rasprava može se visoko vrednovati, i to kao vrlo značajan doprinos ne samo filozofiji jezika

nego i epistemologiji, točnije spoznajnoteorijskom tematiziranju metafore, sve važnijeg predmeta suvremenih filozofijskih rasprava. Pristupnik je i u ovome radu iskazao vrhunsku erudiciju, analitič-

ku i sintetičku moć na zavidnoj razini, kao i misaonu konzistentnost te konzekventnu kritičnost.

Jednaku vrijednost (uz napomenu da rad posjeduje prvenstveno povijesno-

filozofijsku i kritičko-filologijsku relevantnost) ima i rasprava " 'Ins Wasser schreiben': Gibt es

eine philosophische Positivität in Platons Schriftkritik?", koja je prihvaćena za objavljivanje u

jednom od vodećih njemačkih časopisa Zeitschrift für philosophische Forschung.

U znanstvenu djelatnost pristupnika spada i suradnja na znanstveno-istraživač-

kim projektima. God. 1995. sudjelovao je kao gostujući istraživač-stipendist u realizaciji projekta Instituta za humanističke znanosti u Beču, a od 1996. stalni je suradnik znanstveno-istraživačkog projekta Filozofskog seminara Sveučilišta u Tübingenu (voditelj prof. M. Frank). Dosadašnji

rezultat njegova rada na tom projektu su dvije rasprave, obje javno prezentirane (ali još uvijek neobjavljene), od kojih prva nosi naslov "Thesen über Metaphern und Modelle" i obasiže 11

stranica računalnog ispisa, dok druga, pod naslovom "Metaphern als 'quasianalytische Sätze

a posteriori' " obasiže 15 stranica računalnog ispisa. Iz razloga uštede prostora nećemo opsež-

nije prikazati te dvije rasprave, ali valja naglasiti da i one posjeduju vrsnoću svojstvenu prika-

zanim Mikulićevim radovima. No, to nisu njegovi prvi znanstveno-istraživački projekti.

Akademske godine 1994/95. surađivao je u projektu "O retoričkome logosa" FEST-a u

Heidelbergu, a rezultat je rasprava "Archomenos prôton Mousôn" (57 stranica), vrijedan

doprinos tematiziranju metanarativnih procesa u predfilozofijskom epu.

Pristupnik je referatima i priopćenjima sudjelovao na većem broju domaćih

i međunarodnih znanstvenih skupova, među ostalima i na simpoziju "Kant und die gegenwärtige

Philosophie" (Zagreb, listopada 1990), "Kunst und Philosophie" (Otterthal, Austrija, srpnja

1991), "Europe-Indie-Postmoderníte" (Ceret, Francuska, rujna 1991), "New Paradigms-New Institutions" (Ljubljana, veljače 1997), itd. (ukupno 14 skupova). Spomenuli smo samo konfe-

rencije s kojih smo dobili pristupnikove referate, koji beziznimno zadržavaju već naglašenu

visoku kakvoću.

C. STRUČNA DJELATNOST

Dr.sc. Borislav Mikulić objavio je veći broj stručnih radova. Među pregled-

nim radovima možemo izdvojiti zbirnu recenziju novijih filozofijskih istraživanja o metafori,

koja je pod naslovom "Der Abgesang der Metapher?" objavljena u Zeitschrift für philosophi-

sche Forschung (53/1999, br. 1. str. 131-139), predgovor u prijevodu knjige H.J. Krämera

Platonovo utemeljenje metafizike (Demetra, Zagreb 1997, str. XI-XVI), pogovor u prijevodu

knjige T.A. Szlezáka Čitati Platona (Jesenski i Turk, Zagreb, 2000, str. 135-141), pogovor

u prijevodu M.Heideggera Prolegomena za povijest pojma vremena (Demetra, Zagreb 2000, str.415

-430), kao i recenzije knjige Thomasa Buchheima Die Vorsokratiker (objavljeno u Zeitschrift für philosophische Forschung 49/1995, br. 3) i Christofa Rappa Vorsokratiker (objavljeno u Philoso-

phischer Literaturanzeiger, 52/1999, br. 2). Neki od tih radova izravno su relevantni za spoznajnu

teoriju, drugi pak ukazuju na to da pristupnik i dalje zadržava širok krug filozofijskih interesa i

da svakoj temi pristupa kao vrhunski znalac, a za sve spomenute radove važi jednaka ocjena kao

i za znanstvene radove.

Pristupnik je osim toga u izvještajnom razdoblju preveo i priredio za tisak četiri

knjige. Pored spomenutih knjiga koje su popraćene njegovim predgovorima odnosno pogovorima

tu je i Fichteova knjiga Filozofija slobodnog zidarstva (Jesenski i Turk, Zagreb 2001; izvorno

objavljeno u Trećem programu Hrvatskog radija, 37/1992). Posebno bismo htjeli pohvaliti pristup-

nika što nije podlegao čudnom običaju da se tako prevedene i priređene knjige uvrštavaju u rubriku

autorskih knjiga. Pristupnik je također preveo i priredio za tisak (a često i za emitiranje na Trećem

programu HR) devet rasprava ili dijelova knjiga raznih filozofa i s različitih jezika. Jedan je od

najpouzdanijih i najkvalitetnijih filozofijskih prevoditelja u našoj zemlji. Za Treći program

priredio je (a djelomice i preveo) tri temata, jedan o kritičkoj funkciji filozofije (1993), drugi o sistematskim pitanjima metafore u suvremenoj filozofiji i teoriji znanosti (1994) i treći o

filozofijskim teorijama tumačenja (1995). Autor je i većeg broja stručnih izdavačkih recenzija.

D. NASTAVNA DJELATNOST

Kao docent Filozofskog fakulteta u Beogradu pristupnik je držao predavanja i

vodio seminare i proseminare iz antičke filozofije, indijske filozofije, uvoda u filozofiju, uvoda u suvremenu filozofiju, te klasičnog njemačkog idealizma

Kao gostujući predavač držao je u ljetnom semestru akad. godine 1993.na Filo-

zofskom seminaru Sveučilišta u Tübingenu proseminar "Arhe kao pojam funkcije", a u ljetnom

semestru 1994. godine seminar "Metafora filozofije: problematika metafore u novijim jezičnofilozo-

fijskim i epistemologijskim raspravama". Prema pisano dostavljenom mišljenju jednog od vodećih njemačkih filozofa Manfreda Franka, dekana Filozofskog fakulteta u Tübingenu, nastavnička

djelatnost dr. Mikulića zaslužuje najviše ocjene. Kao gostujući docent dr. Mikulić je po ovlaštenju fakultetskih vlasti, samostalno vodio jedan proseminar i jedan seminar, koji su u metodičkom i sadržajnom pogledu predstavljali inovativan doprinos kvaliteti studija filozofije u Tübingenu.

Prof. Frank inače iznosi i svoje mišljenje o visokim stručnim, filozofskim i intelektualnim kvalite-

tama našeg pristupnika, te naglašava i njegove ljudske kvalitete: požrtvovnost i spremnost na

pomoć drugima.

Akademske godine 1997/98. dr. Mikulić je u svojstvu gostujućeg predavača

vodio kolegije na poslijediplomskom studiju humanističke epistemologije na Institutum Studiorum

Humanitatis u Ljubljani, i to o teorijama metafore i o epistemologiji metafore. Prema raspoloživim informacijama i tu je unaprijedio nastavu, kako u metodičkom tako i u stručno-znanstvenom pogledu.

Pod vodstvom pristupnika (u svojstvu mentora odnosno su-mentora) izrađena su

i obranjena tri diplomska rada na Filozofskom fakultetu u Beogradu (o Heideggeru, Hegelu, te o

odnosu sufizma i tantrizma).

D. OCJENA I ZAKLJUČAK

Dr.sc. Borislav Mikulić predstavlja izgrađenog stručnjaka za filozofiju i dokazana uspješnog nastavnika.

Njegova nakana da svoju sveučilišnu karijeru nastavi na našem Fakultetu otvara mogućnost da

u našoj sredini dobijemo vrsnog nastavnika i filozofijskog djelatnika s međunarodnom reputacijom.

Imajući u vidu da je pristupnik:

a) objavio dvije knjige te 58 znanstvenih i stručnih radova, od toga više od osam

u publikacijama s međunarodnom recenzijom,

b) stekao zvanje znanstvenog suradnika te kao docent ili gostujući docent nastavno

djelovao više od pet godina,

c) metodički i sadržajno unaprijedio nastavu,

d) tri puta bio mentor ili su-mentor pri izradi i obrani diplomskih radova,

e) sudjelovao referatima ili priopćenjima na 14 domaćih i međunarodnih

znanstvneih skupova (od toga na 12 međunarodnih skupova),

f) kao istraživač sudjelovao u realizaciji najmanje tri znanstveno-istraživačka pro-

jekta,

predlažemo da se dr. sc. Borislav Mikulić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta

za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Spoznajna teorija na

Katedri za spoznajnu teoriju u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 25.siječnja 2001.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Lino Veljak, izvanredni profesor

dr.sc. Hotimir Burger, redoviti profesor

dr.sc. Branko Despot, redoviti profesor

Predmet: Ocjena rezultata natječaja za izbor

u suradničko zvanje mlađeg asistenta

za znanstveno područje humanističkih

znanosti, polje filozofija, na Katedri za

etiku u Odsjeku za filozofiju

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 23. studenoga 2000., te na sjednici od 26. veljače 2001. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za etiku u Odsjeku za filozofiju. Na temelju natječajne dokumentacije podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj koji je objavljen u Vjesniku 12. prosinca 2000. javila su se tri pristupnika: Hrvoje Jurić, Dalibor Pirak i Petar Šegedin.

I. Hrvoje Jurić

Životopis

Rođen je 1975. godine u Bihaću, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je Filozofiju (kao prvi predmet) i Croaticum – studij hrvatske kulture (kao drugi predmet) na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Studij je završio 1998. godine diplomskom radnjom “Praktična filozofija i filozofijska hermeneutika Hans-Georga Gadamera” (mentor: prof. dr. Ante Pažanin) i s prosjekom ocjena 4,5. Iste godine upisao je poslijediplomski studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je izvršio sve programom predviđene obveze. Od 1. veljače 2000. zaposlen je kao znanstveni novak na projektu “Bioetika i filozofija” (voditelj projekta: prof. dr. Ante Čović) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je jedan od pokretača i glavni urednik časopisa i biblioteke Scopus. Sada je pomoćni urednik časopisâ Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica, te izvršni urednik biblioteke “Bioetika” kod izdavačke kuće Pergamena u Zagrebu. Tijekom 1999. i 2000. obnašao je dužnost tajnika Hrvatskog filozofskog društva. Sudjelovao je u organizaciji i radu niza domaćih i međunarodnih simpozija (u Zagrebu, Dubrovniku, Cresu, Zadru, Mainzu, Pragu i Ljubljani).

Magistarski rad

Izrada magistarskog rada “Etika odgovornosti Hansa Jonasa” (mentor: prof. dr. Ante Čović) nalazi se u završnoj fazi.

Znanstveni članci

Objavio je 3 znanstvena članka, dok se četvrti nalazi u tisku.

1. “Princip očuvanja života i problem odgovornosti”, u: Filozofska istraživanja, 71 (4/1998), str. 895-900.

2. “(Ne)mogućnost jedne sveobuhvatne poetike”, u: Zbornik o Frani Petriću, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1999, str. 405-413.

3. “Najranija recepcija Heideggerove filozofije kod nas: Vladimir fra Kruno Pandžić”, u: Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije, Institut za filozofiju, Zagreb, 2000, str. 377-395.

4. “Filozofijska hermeneutika i praktična filozofija Hans-Georga Gadamera”, u: Filozofska istraživanja, 79 (4/2000). (U tisku.)

Stručni radovi

1. Objavio je 9 stručnih članaka u časopisima Scopus, Filozofska istraživanja, Quorum i Vijenac.

2. Objavio je 27 recenzija knjiga s područja filozofije i znanosti u časopisima Filozofska istraživanja, Politička misao, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Studia historiae philosophiae Croaticae, Scopus, Vijenac i Zarez.

3. Objavio je 30 prikaza filozofskih i znanstvenih događanja u časopisima Filozofska istraživanja, Scopus, Vijenac i Zarez.

4. Objavio je 21 prijevod filozofskih i znanstvenih članaka s njemačkog i engleskog jezika u različitim zbornicima i časopisima.

Znanstveni skupovi

Sudjelovao je u radu 24 znanstvena skupa u Hrvatskoj i inozemstvu (na 11 skupova održao je vlastita izlaganja).

Urednički poslovi

Bio je urednik studentskog filozofskog časopisa Scopus. Sada je pomoćni urednik časopisâ Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica, te izvršni urednik biblioteke “Bioetika”. Uredio je i više tematskih blokova na Trećem programu Hrvatskog radija, te u časopisima Quorum i Filozofska istraživanja.

Organizacijski poslovi

Obnašao je dužnost tajnika Hrvatskog filozofskog društva, a sada je administrativni tajnik manifestacije “Dani Frane Petrića”. Kao član ili tajnik organizacijskih i programskih odbora sudjelovao je u organiziranju sedam znanstvenih skupova.

Stručna članstva

Član je Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatskog bioetičkog društva.

II. Dalibor Pirak

Životopis

Rođen je 1972. godine u Bjelovaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Čazmi. Nakon srednje škole upisao je studij filozofije i ruskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru. Na četvrtoj godini studija prelazi na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je diplomirao 1996. godine. Tijekom studija nagrađen je za “izvanredne rezultate postignute u studiju” nagradom Sveučilišta u Splitu, te nagradnom stipendijom Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Kao apsolvent, te godinu dana nakon studija, predaje u Srednjoj školi u Čazmi i II. ekonomskoj gimnaziji u Zagrebu. Od ožujka 1996. godine, sa statusom vanjskog suradnika, radi na Hrvatskoj radio televiziji kao novinar i realizator u redakciji “Koordinacije i prezentacije programa”. Završio je Novinarsku školu HTV-a i tečaj za novinare Hrvatske radio televizije. Govori ruski i engleski. Godine 1998. upisao je poslijediplomski studij iz filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Magistarski rad

U sklopu poslijediplomskog studija izradio je magistarski rad “Historicizam i filozofija povijesti Karla Raimunda Poppera” koji se nalazi u postupku ocjene.

III. Petar Šegedin

Životopis

Rođen je 1973. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Dubrovniku. Diplomirao je 1998. godine filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij je završio s prosjekom ocjena 4,55. Iste godine upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poslijediplomski studij iz filozofije. Akademske godine 2000/2001. na Visokoj školi za jezike Sveučilišta u Beču pohađa dvosemestralni tečaj njemačkog jezika. Služi se njemačkim, engleskim, talijanskim, te klasičnim jezicima.

Magistarski rad

Prijavio je magistarski rad pod naslovom “Utemeljenje etike u Platonovu i Nietzscheovu filozofiranju” (mentor: prof. dr. Branko Despot).

OCJENA I PRIJEDLOG

Sva tri pristupnika udovoljavaju uvjetima koje propisuje Zakon o visosim učilištima (čl. 89, st. 1), što znači da su završili dodiplomski studij, te da su upisali poslijediplomski studij iz filozofije.

Kao prednost pristupnika Dalibora Piraka može se navesti činjenica da je izradio magistarski rad “Historicizam i filozofija povijesti Karla Raimunda Poppera” i predao ga u postupak ocjenjivanja. Međutim, tema njegova magistarskog rada nij u području etike.

Kao prednost pristupnika Petra Šegedina može se istaknuti činjenica da se tema njegova magistarskog rada “Utemeljenje etike u Platonovu i Nietzscheovu filozofiranju” (mentor: prof. dr. Branko Despot) nalazi u području etike.

U prilog pristupniku Hrvoju Juriću mogu se navesti višestruke prednosti:

1. da je tema njegovog magistarskog rada “Etika odgovornosti Hansa Jonasa” (mentor: prof. dr. Ante Čović), koji se nalazi u završnoj fazi izrade, u području etike;

2. da ima objavljene znanstvene radove;

3. da ukupna bibliografija objavljenih radova (znanstvenih i stručnih članaka, recenzija, prikaza i prijevoda) premašuje stotinu jedinica;

4. da ima jednogodišnje iskustvo rada na znanstveno-istraživačkom projektu u području etike;

5. da je sudjelovao u radu većeg broja domaćih i inozemnih znanstvenih skupova;

6. da ima iskustva u visokoškolskoj nastavi;

7. da ima bogato iskustvo u stručno-organizacijskim poslovima (urednički poslovi, rad u organizacijskim i programskim odborima, rad u stručnim društvima itd.).

Na temelju utvrđenih prednosti, te ocjene da je riječ o sposobnom i perspektivnom mladom znanstveniku, Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da pristupnika Hrvoja Jurića izabere u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za etiku u Odsjeku za filozofiju.

U Zagrebu, 7. ožujka 2001.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Ante Čović, izv. prof.

2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.

3. dr. sc. Gordana Škorić, viši asistent

Izabrani 23. studenog 2000. godine na sjednici Fakultetskog vijeća u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti na Katedri za njemačku književnost na Odsjeku za germanistiku. podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku 12.12.2000. godine prijavio se samo jedan pristupnik, dr. sc. Dragutin Horvat, docent na Katedri za njemačku književnost na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnik je rođen u Bjelovaru, gdje je prošao naobrazbeni put do ispita zrelosti. Studij germanistike i komparatistike završio je godine 1969. a poslijediplomski studij smjera književnosti, također na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1980. godine, s radom s područja suvremene njemačke pripovijedne proze (G. Grass). Godinu dana poslije izabran je za znanstvenog asistenta. Doktor znanosti postao je godine 1988., obranivši disertaciju o teoriji i povijesti njemačke umjetničke bajke (Kunstmärchen) u 19. i 20. stoljeću. Iduće godine izabran je za znanstvenog suradnika i za docenta za njemačku književnost. U to je zvanje ponovno izabran godine 1995. U tom je razdoblju Dragutin Horvat uspješno i uvjerljivo potvrdio svoju privrženost znanstvenom pristupu književnom djelu koji se temelji napose na analitičkom proučavanju stilskopovijesnih mijena u razvoju književnosti. Treba istaknuti njegovu sklonost literarnim tekstovima koji – zbog svoje recentnosti ili zbog neopravdane marginalizacije u prošlosti – nisu našli velik odjek u kritičkoj literaturi. To potvrđuju kako njegov magistarski rad, koji pomno istražuje postavu stilskih postupaka, npr. specifičan Grassov “Verfremdung” i srodne zahvate, u prozi pisca koji je reprezentativan za inovativna gibanja u poslijeratnoj njemačkoj književnosti. Zanimanje za manje zapažene književne fenomene, što zaboravljene što zanemarene, Horvat je iskazao najjasnije u svojoj disertaciji (napisanoj na njemačkom jeziku: Das deutsche Kunstmärchen vom Realismus bis zur Gegenwart), u kojoj je sustavno istražio značajke književne vrste (umjetničke bajke) koja se s obzirom na svoje književno-logičko utemeljenje našla, poslije nenadana uspona u romantizmu, na rubu literarnih zbivanja. Prateći razvojne crte te povremeno “atipične” vrste, disertacija pokazuje kako bajka čak ni u razdobljima u kojima su dominirale realistička i naturalistička načela nije bila posvema potisnuta: pisci su je prilagođavali novima shvaćanjima ili su je demonstrativno isticali kao iskaz duha oprečnoga pozitivističkom shvaćanju zbilje i umjetnosti. Koliko je bio opravdan takav izbor teme, potvrđuje činjenica da je uglavnom u isto doba objavljeno u Njemačkoj nekoliko studija o putovima moderne književne bajke, mahom s nešto užim korpusom tekstova nego u Horvatovu radu.

U godinama nakon disertacije, dakle u razdoblju poslije izbora u zvanje docenta, pristupnik je znatan dio svojih rasprava, osvrta i prikaza objavio na njemačkom jeziku. Neki od tih tekstova publicirani su u uglednim, u svijetu poznatim germanističkim časopisima, primjerice u “Zeitschrift für Germanistik“, koja izlazi u Njemačkoj, i „Text und Kontext“, kojemu je sjedište uredništva u Kopenhagenu. Dio članaka objavljen je na njemačkom jezikku u Zagrebu, zahvaljujući činjenici što od godine 1992. u našoj sredini izlazi novi odnosno prvi germanistički znanstveni i stručni organ, godišnjak “Zagreber Germanistische Beiträge“, kojemu je Dragutin Horvat i jedan od urednika. U svojim radovima autor svoju pozornost vrlo često usredotočuje na složene interakcije između književnih tvorevina i empirijske zbilje, napose u radovima koji su posvećeni problematici fantastične književnosti, u kojoj je jedna od podvrsta umjetnička, intencionalna književna bajka. Spomenute publikacije u isti mah pokazuju da autora osobito privlače djela austrijske književnosti, posebno pisci poput Ödöna von Horvátha, Thomasa Bernharda, Gerharda Rotha, Artmanna, Wolfgrubera, Schwaba. (Većinu je tih pisaca Horvat i vrlo uspješno preveo na hrvatski.) Te austrijske dramatičare i pripovjedače spajaju neke konstante, o kojima Horvat raspravlja u svom članku Zersprachlichung der Wirklichkeit (Zagreber Germanistische Beiträge, Beiheft 2, 1994): pokušaj da se kritika određenih globalnih društvenih pojava ne iskaže tradicionalnim mimetičkim postupcima, nego jezičnim eksperimentom.

Ta su težišta vidljiva i u radovima objavljenima poslije ponovnog izbora u zvanje docenta, 1995. godine. Preliminarno valja upozoriti da pristupnik u tom razdoblju nije mogao biti publicistički toliko plodan koliko je naumio biti. Teško oboljenje, koje ga je zahvatilo godine 1994. i čije se posljedice očituju u stanovitom pogledu još i danas, objektivno su dio i njegove znanstvene biografije. Od široko zasnovane studije (knjige) o austrijsko-hrvatskim književnim vezama u 19. i 20. stoljeću, tj. od Grillparzera i Nestroya do pisaca bečke moderne i do suvremenih autora, objavljena su pojedina poglavlja – dakako, uz druge radove, koji pripadaju inim područjima. Međutim, spomenuti dijelovi veće cjelilne usko su srodni po građi i književnopovijesnom pristupu, tako da usporedno čitanje tih tekstova pruža jasnu predodžbu o opsežnoj monografskoj studiji, na kojoj pristupnik i dalje radi.

U obliku knjige objavio je dr. Horvat izbor iz svojih rasprava i članaka koji tvore tematsku cjelinu. Ta publikacija na njemačkom jeziku, Österreichische Literatur in Kroatien. Beiträge zu einer interkulturellen Literaturgeschichte, Zagreb 2000 (140 str.), u kojoj se neki od ranije objavljenih radova prezentiraju nadopunjeni i prošireni, može se smatrati monografskim prilogom u skladu s načelilma recepcijske povijesti književnosti. Proučavatelji hrvatske i austrijske književnosti kojima je stalo do interkulturalnih aspekata mogu ovdje na jednom mjestu naći znanstveno izloženu građu i književno povijesna osvjetljenja o prisutnosti velikih austrijskih autora 19. i ranoga 20. stoljeća u hrvatskom književnom životu. Od osobita su značenja Horvatova proučavanja kad je u njima riječ o piscima koji su tek u najnovije doba privukli primjerenu kritičku pozornost, dok su u razdobljima prvih odjeka u nas ostali bez ozbiljne kritičke valorizacije. To se uvelike tiče Schnitzlera, Hofmannsthala, Krausa, Werfela. Ova ih knjiga smještava u recepcijski kontekst i pokazuje recepcijska kretanja na temelju bibliografske građe (koja ovdje obuhvaća znatno više podataka nego što ih ima u starijim bibliografskim osvrtima). Zbog, uvjetno rečeno, inovativnoga karaktera Horvatova projekta, u knjigu nisu uvrštena razmatranja o nekim velikim austrijskim autorima o kojima u nas već postoje utemeljeni kritički radovi (Musil, Broch). Budući da su u ovom izvještaju rezultati Horvatovih proučavanja potanje izloženi u osvrtima na prve verzije tekstova, ostaje potreba da utvrdimo karakter proučavateljeva interesa s obzirom na trajne potrebe komparatističkih i kroatističkih studija u nas. Njegovi su radovi plodni osobito kao prilozi razmatranju zanemarenih elemenata književnog života, to jest onih sastavnica kulturnih tokova koje neće naći mjesta ni u germanistički centriranoj interpretaciji ni u standardnom kroatističkom pristupu. Koliko je u tim radovima poticaja, očituje se, na primjer, u prikazu Begovićeva pristupa Hofmannsthalu, u radu koji sugerira proširena proučavanja takvih tema u budućnosti. Svoje je namjere dr. Horvat u sažetku formulirao upravo u tom smislu Österreichische Literatur in Kroatien... versteht sich als ein Entwurf der noch nicht geschriebenen, jedoch wünschenswerten – interkulturell konzipierten – österreichisch-kroatischen Literaturgeschichte.“

Već je prvi povijesni prilog iz navedenoga kompleksa (Der Fall Grillparzer) dobar primjer za slojevitost koju zahtijeva i nameće istraživanje putova u dodirima književnih sredina. Valjalo je slijediti razmjerno oskudne tragove recepcije u Hrvatskoj i tražiti primjerene odgovore na pitanje zašto je upravo taj dramatičar, koji je, bez dvojbe, u 19. stoljeću vrh dramskog stvaralaštva u susjednoj zemlji njemačkoga jezičnog područja, ostao u svijesti hrvatskih intelektualaca marginalna ličnost. Potkrijepivši svoju argumentaciju odgovarajućim podacima (do kojih nije lako doći), Horvat je jasno imenovao neke od razloga koji su obilježilli sudbinu Grillparzera u nas. Zamisliva su, međutim, još i šire zasnovana istraživanja te teme, osobito s obzirom na hrvatske recepcijske dispozicije, tj. na očekivanja tadanje javnosti u ideološkom i umjetničkom pogledu. Horvatov rad, svakako, pruža korisne poticaje. Isto vrijedi i za srodne priloge u ZGB. Posebno je značenje tih radova u tome što autor ne zastaje na razini prikupljanja i registriranja građe, nego postupa u skladu sa spoznajom da tek kontekstualno tumačenje unosi u stvari povijesnu transparentnost.

Radovi o Schnitzleru (ZGB 7), Werfelu, Krausu i Josephu Rothu (ZGB 7) svaki su zasebno popraćeni duljim ili kraćim uvodnim metodološkim razmatranjima, koji proistječu iz uvida da svaka književna vrsta i svaki autor nameće specifična pitanja – pitanja izazvana općom književnom situacijom određenog razdoblja, recepcijskim stanjem u njegovoj zemlji i u inozemstvu, stilskopovijesnim kretanjima epohe, eventualnim političkim prizvucima ili komponentama tekstova, itd. U tom su pogledu zanimljivi podaci o kretanjima Schnitzlerovih dramskih djela u hrvatskom kazališnom repertoaru, koji su u središtu članka Der vergessene Schnitzler (rada koji ima poentiran naslov, uperen na okolnost da je bečki pisac u posljednjih sedamdesetak godine iz pretežno neknjiževnih razloga izgubio svoje mjesto u hrvatskom kazališnom životu). Idući korak u Horvatovim istraživanjima, korak koji je u objavljenu radu tek natuknut, morat će obuhvatiti analizu jezičnih značajki uporabljenih u hrvatskim prijevodima dramskih i pripovjednih djela. Velikanovićev prijevod prvoga dosljednog unutrašnjeg monologa u europskoj književnosti (Leutnant Gustl) zaslužuje posebnu pozornost.

Prilozi o Franzu Werfelu i Karlu Krausu bitno zadiru u pitanja ekspresionizma i srodnih umjetničkih tendencija u hrvatskoj kulturi. O Werfelu, koji je s obzirom na raznolikost i vrijednosnu neujednačenost u njegovu stvaralaštvu književno kontroverzna ličnost, u našoj znanstvenoj literaturi gotovo i nema sustavnijih radova (spomena je vrijedan Hergešićev osvrt iz pedesetih godina). Težište je Horvatova članka recepcija ranijih, uvjetno ekspresionističkih djela, pa je stoga razumljivo da potanje prati Werfelovu prisutnost u spisima autora poput Antuna Branka Šimića. Poticajna su i Horvatova razmatranja o manje-više trajnom zanimanju za Werfelova pripovjedna djela nastala u dvadesetim i tridesetim godinama (od Verdija do Musa Dagha).

Najzanimljiviju građu, ipak, pruža recepcija Krausove duhovne ličnosti u Hrvatskoj. Među svim piscima i drugim umjetnicima bečke moderne Kraus je – u skladu sa svojim stvaralačkim i duhovnim osobinama – u recepcijskom pogledu proizveo najviše paradoksa. U Krleže i u nekih drugih hrvatskih intelektualaca njegov je utjecaj bio snažniji negoli odjeci drugih suvremenih pisaca, no ipak je upravo taj bečki autor široj hrvatskoj javnosti ostao uvelike nepristupačan. Osobitosti i protuslovlja u djelovanju neobične književne egzistencije Horvat prikazuje (Karl Kraus in Kroatien, ZGB 7) na temelju istraživanja dosad jedva poznate ili zanemarene građe – tako da se može utvrditi da smo dobili mnogo obuhvatniju sliku o Krausovoj duhovnoj prisutnosti u nas. Stariji radovi (Žmegač, Stančić) bavili su se naime gotovo isključivo s Krležinim odnosom prema Krausu. Istraživačkoj znatiželji, međutim, još ostaje posla. Daljnju građu, primjerice, pruža uloga Karla Krausa u životu hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Iznad razine proučavanja građe sva su, nadalje, pitanja koja se tiču Krausova utjecaja na duh i stilske postupke u nekih predstavnika hrvatske književne kritike i političke publicistike u razdoblju prije drugoga svjetskog rata. U istraživački katalog treba uvrstiti primjer koji je nesvakodnevan po tomu što svjedoči o polemičkom okršaju u kojemu “krausovac” napada “krausovca” Krausovim metodama. Riječ je o jetku osvrtu Stanislava Šimića na Krležinu esejistiku, objavljenu u obliku brošure (Krleža kao kritik, 1933).

Iznenađujuće recepcijske okolnosti izlaže članak o “otkrivanju” Josepha Rotha u Hrvatskoj (Die Entdeckung Joseph Roths, ZGB 7), tj. o piscu koji je unatoč vrlo povoljnim, gotovo idealnim recepcijskim uvjetima, ispunjenima još za autorova života, u našu književnu sredinu dospio s teško razjašnjivim zakašnjenjem. Iako se Roth teško može usporediti s Thomas Mannom, jer su i stilske i tematske sklonosti tih pisaca posve različite, ipak je upadljiva srodnost u putovima književnog odjeka. I njemački nobelovac i moderni austrijski klasik bili su tridesetih godina našim prevoditeljima u pravom smislu riječi na dohvatu, no ozbiljnija briga o njihovim djelima počinje tek poslije drugoga svjetskog rata. Možda nije slučaj što i Mannovi Buddenbrookovi i Rothov Radetzkymarš svoju hrvatsku egzistenciju zahvaljuju istoj prevoditeljici, Ivi Adum (1950. Mannov roman, 1960. Rothov). Dragutin Horvat u tom radu raščlanjuje hipoteze o razmjerno kratkotrajnom recepcijskom valu (zasad samo prva polovica šezdesetih godina, jer je od dvaju djela objavljenih prije tri godine samo jedno nov prijevod), razmatrajući posebice svaki argument, a napose predrasude prema nekim austrijskim autorima koji su, opravdano ili neopravdano, slovili kao zagovornici srednjoeuropske ideje, tradicijske predodžbe kojoj je osobito Krleža bio nesklon.

O široku rasponu pristupnikovih književnih interesa svjedoče dva rada neovisna o gore prikazanom nizu članaka. Članak Zur Lyrik Ernst Jandls (ZGB, Beiheft 3) u tematskoj je vezi s poticajnim razmatranjima koje je Horvat objavio u časopisu “Zrcalo” 1994. godine (Zazor od lirike). Spona je problematika suvremene lirike s obzirom na tradicije i mentalne navike. U članku o Jandlovu pjesništvu Horvat izlaže posebnost Jandlove poetske fakture, na svoj način ekstremno modernističke, a svakako vrlo daleko od baštinjenih predodžbi o lirskoj pjesmi. Činjenica da su mnogi Jandlovi tekstovi ipak stekli svojevrsnu popularnost, uglavnom među mlađim čitateljima, valja promatrati u kontekstu “neoavangardnih” shvaćanja, koja potiskuju auratičko shvaćanje umjetničkog jezika u korist poetskog ludizma koji pjesmu smatra prostorom permutacijskih igara. U austrijskoj duhovnoj kulturi takvo shvaćanje ima jak oslonac u intelektualističkim komponentama bečke moderne s početka stoljeća. Jandlovi se eksperimentalni tekstovi svakako mogu književnopovijesno i misaono lakše svrstati ako se imaju na umu autori poput Mauthnera i Wittgensteina, ali i pojedinih bečkih ekspresionista (npr. Alberta Ehrensteina). Horvatov prilog obilježava važnu poziciju suvremene austrijske lirike u sklopu kritičkih razmatranja o tipovima moderne poezije u toj zemlji (razmatranja objavljenih u posebnom dopunskom svesku ZGB, s prilozima austrijskih i hrvatskih germanista).

Privrženost kroatističkim temama očituje se u članku Šenoa – promicatelj njemačke književnosti (Riječ, 1998), koji iznenađuje čitatelje navikle na tvrdnju koja se, donekle s pravom, vrlo česti iznosi: da je utemeljitelj novijega hrvatskog pripovjedalaštva preporučivao upoznavanje francuske i ruske književnosti, čak na pozadini određene germanofobije. Istina je – pokazuje Horvat – u diferenciranoj prosudbi činjenica, okolnosti i uvjeta. Članak usto svjedoči o potrebi ponovnog čitanja Šenoinih ekspozitornih spisa – koji, usput rečeno, za današnjeg čitatelja kriju različita iznenađenja. Horvatova je kratka rasprava svakako vrijedno upozorenje na tematiku koju je sa suvremenoga književnopovijesnog gledišta načeo Zdenko Škreb svojom studijom o Šenoi i njemačkoj pjesničkoj tradiciji, prije pedesetak godina. I taj Horvatov članak doima se poput nešto šire izvedenog sažetka uz raspravu koja virtualno postoji (jer su zaključci uvjerljivo izvedeni), tako da se očekuje samo još potpuna egzemplifikacija.

Elemenata građe, pa i zanimljivih zaključaka, nalazimo – kadšto kao dopunu znanstvenim radovima – u publikacijama koje je pristupnik svrstao u kategoriju stručnih radova. To su mahom informativni i kritički prikazi novih znanstvenih knjiga s područja kojemu je Horvat osobito sklon, napose pojavama u austrijskoj književnosti (izdvajam: Die Wirklichkeit des Franz K., In Sachen österreichische Literatur, Arthur Schnitzler aus amerikanischer Sicht, Franz Werfel, v. bibl.), ali ponekad i članci o književnosti 18. stoljeća, tako npr. zaokružen članak o Goetheovoj pripovijesti Das Märchen.

Među najnovijim Horvatovim publikacijama relevantan je osobito članak o teoriji književnih prijevoda (Književni prijevodi ili teorija koja ne dostiže praksu, „Umjetnost riječi“, XLIV, 2000, br. 2-3, str. 193-204), koji svjedoči o autorovom bogatom prevoditeljskom iskustvu (preveo je vrlo uspješno djela vrhunskih pisaca: Rilkea, Hauptmanna, Grassa), ali i o njegovoj kritičkoj pozornosti kojom prati neke tendencije na području prevoditeljske teorije.

Pristupnikova opća aktivnost (kojoj su u ovom prošlom razdoblju bila, iz spomenutih razloga, bila nametnuta stanovita ograničenja, bar u pogledu koncentrirana kabinetskog rada) obilježena je ipak živošću i svestranošću. Ako je riječ o publikacijama, valja svakako upozoriti na Horvatovu prevoditeljsku djelatnost, kojoj pripada istaknuto mjesto unutar hrvatske prevoditeljske kulture. U posljednjih dvadesetak godina preveo je neke od najsloženijih dramskih djela novije njemačke književnosti (Hauptmann, Horvath, Bernhard), tekstove za koje je potrebna vrsna germanistička naobrazba, tako da se prijevodi te vrste mogu svrstati među književne radove (koji zahtjevaju i književnu darovitost) a u isti mah među stručne publikacije u sklopu akademsko-znanstvene djelatnosti. Osobito treba istaknuti Horvatove odlične prijevode za biblioteku Nobelovaca: izbor iz vrhunaca Hauptmannova dramskog naturalizma. Među djelima izvan dramske književnosti pozornost zaslužuje prijevod Rilkeovih Pisama mladom pjesniku, primjer poetološke korespodencije, koja pruža karakterističan uvid u pjesnikov duhovni svijet.

Znatan je u ukupnoj djelatnosti udio predavača – u akademskim nastupima i izvan njih. U razdoblju poslije ponovnog izbora u docentsko zvanje, Horvat je gostovao sa ciklusom predavanja na Sveučilištu u Salzburgu, na poziv Instituta za germanistiku (zimski semestar akad. god. 1995/96). Za studente germanistike održao je ondje ciklus s naslovom Österreichische Literatur. Innenperspektiven – Außenperspektiven. na poziv germanista Sveučilišta u Ljubljani održao je ondje u prosincu 1997. predavanje o “jezičnom rastakanju zbilje” u suvremenoj austrijskoj drami. Zapažena su i brojna predavanja za širu javnost, održana u povodu predstavljanja važnih prijevoda ili otvaranja književnopovijesnih izložbi (u Varaždinu, Čakovcu, Puli, a najčešće u Zagrebu). Na akademskom području Horvat je spremno pomogao germanističkim kolegama izvan Zagreba u organiziranju nastave. Tako je u prošlim dvjema godinama održao dvosemestralne kolegije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (Njemačka književnost 18. 19. stoljeća), a ove godine za riječke studente germanistike i seminar s područja književnosti (2. i 3. godina studija).

Na matičnom fakultetu sudjelovao je u poslijediplomskoj nastavi, održavši po jedan jednosemestralni kolegij na studiju smjera književnosti 1996/97, s temom “Europsko okružje njemačkoga književnog ekspresionizma”, i 1998/99, s temom “Europsko okružje njemačkoga književnog romantizma”. Prisutnost u nastavi očituje se i u mentorskom radu na poslijediplomskom studiju. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Horvat je od godine 1992/93. do danas imao četrnaest kandidata. U istom se razdoblju na dodiplomskom studiju brinuo o trideset i trima diplomskim radovima.

Član je uredništva godišnjaka “Zagreber Germanistische Beiträge“, a od 1994. do 1997. bio je koordinator za Hrvatsku programa CEEPUS (Srednoeuropski program studijske razmjene za nastavnike i studente), kojemu je sjedište u Beču. Član je triju uglednih znanstvenih društava u inozemstvu: Internationale Vereinigung für germanische Sprach- und Literaturwissenschaft (IVG), Deutsche Schillergesellschaft i Österreichische Gesellschaft für Germanistik. Dr. Horvat uključen je u dva opsežna znanstvena projekta. U Hrvatskoj je suradnik na projektu “Hrvatsko-njemačke književne veze” (Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske) a u inozemstvu je suradnik za Hrvatsku na projektu “Info-Netz Literatur” (izrada banke podataka o književnosti i književnoj znanosti u Srednjoj Europi) Ministarstva znanosti Republike Austrije i Dokumentacijskog centra za noviju austrijsku književnost u Beču.

Povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Dragutin Horvat izabere za izvanrednog profesora za njemačku književnost (na znanstvenom području humanističkih znanosti, polju znanosti o književnosti, grani (germanističke) povijesti književnosti) na Katedri za njemačku književnost Odsjeka za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Zagreb, 24.1.2001.

Dr. sc. Viktor Žmegač, red. prof.

Dr. sc. Marijan Bobinac, izv. prof.

Dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

Dr.sc. Josip Užarević, red. prof.

Dr.sc. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru

Dr.sc. Dunja Fališevac, red. prof.

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Prof.dr.sc. Živa Benčić-Primc, mišljenje o ponovnome izboru u znanstveno-nastavno zvanje

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 16. siječnja 2001. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 26. siječnja 2001., točka 2, prijavila se je jedino dr.sc. Živa Benčić-Primc, redoviti profesor na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kandidatica je uz prijavu na natječaj priložila svu potrebnu dokumentaciju: životopis, domovnicu, izvješće o svojoj znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti.

Životopis

Živa Benčić-Primc rođena je 26. rujna 1948. u Ljubljani. Školovala se u Zagrebu. Maturirala je 1967. na XV. (matematičkoj) gimnaziji u Zagrebu. Diplomirala je 1972. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu - ruski jezik i književnost kao prvi predmet te komparativnu književnost kao drugi.

1972. zaposlila se kao asistent na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Magistrirala je 1980. na osnovi rada "Problem ruskog književnog baroka u suvremenoj znanosti o književnosti". Doktorsku disertaciju pod naslovom "Ruski književni barok, pojavni oblici i funkcije" obranila je 1983. Godine 1984. izabrana je u zvanje docenta, a 1990. promaknuta je u izvanrednog profesora za znanstveno područje filologije na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1997. Senat Sveučilišta u Zagrebu potvrdio je njezin izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora. Od školske godine 1999/2000. obavlja dužnost šefa Katedre za rusku književnost.

Dr.sc. Živa Benčić-Primc specijalizirala se za rusku književnost, boraveći jedan semestar 1975. na Državnom sveučilištu “Lomonosov” u Moskvi, a 1980. boravila je dva mjeseca u Moskvi u okviru suradnje s Akademijom znanosti SSSR. God. 1984. uključila se na jedan semestar u postdoktorski studijski program Odjela za slavenske jezike i književnosti University of California, Berkeley, SAD.

Dr.sc. Živa Benčić-Primc od 1982. do 1992. sudjelovala je na međunarodnom projektu "Pojmovnik ruske avangarde" pod voditeljstvom prof.dr.A.Flakera. Od 1993. godine nadalje aktivno sudjeluje u radu međunarodnog projekta "Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća". U okviru navedenog projekta organizirala je 1994. međunarodni znanstveni skup na temu "Ludizam", zajedno s prof. dr. A. Flakerom, s kojim je ujedno i urednica zbornika objavljenog g. 1996. pod istim naslovom. Od 1984. do 1988. vodila je zajedno s prof. dr. Dunjom Fališevac domaći projekt "Književni barok (Proučavanje baroka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu)". Zbornik radova objavljen pod istim naslovom 1988. godine u Zagrebu rezultat je rada na tome projektu. Od 1990. do 1995. vodila je, također s prof. dr. D. Fališevac, međunarodni projekt "Tropi i figure". Kao rezultat rada na tome projektu objavljen je zbornik pod istim naslovom (1995), koji je visoko ocijenjen i u međunarodnim znanstvenim krugovima. Od 1995. do 2001. vodi, ponovno s prof. dr.Dunjom Fališevac, domaći projekt “Tropi i figure u hrvatskoj književnosti”.

Uz već spomenuto redovito sudjelovanje na međunarodnim skupovima unutar projekata "Pojmovnik ruske avangarde" i "Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća" (1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1999), dr.sc. Živa Benčić-Primc izlagala je i na međunarodnim konferencijama u Ljubljani 1987. (Obdobje baroka v slovenskem jeziku, literaturi in kulturi); u Bergamu 1989. (Elena Guro: Poetica dell’impressionismo?); u Debrecenu 1994. (XX Debrecenskie dni rusistiki. Meždunarodnaja konferencija); u Puli 1995. na Prvome hrvatskom slavističkom kongresu (sekcija: Književnost na krajevima stoljeća: modernizam i postmodernizam); u Moskvi 1996. (International Congress Roman Jakobson Centennial); u Beču 1998. (Vjačeslav Ivanov und seine Zeit).

Osim redovite dodiplomske nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Živa Benčić-Primc gostovala je s kolegijem iz stare ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru šk.g. 1989/90. i šk.g. 1990/91. Pod njezinim nadzorom izrađeno je tridesetak diplomskih radova iz starije i novije ruske književnosti. Pod njezinim mentorstvom dr. Natalija Vidmarović izradila je i obranila doktorski rad (1996) pod naslovom "Pletenie sloves v srednevekovyh slavjanskih literaturah (s otdel’nym učetom russkoj literatury)". Mentor je doktorskog rada mr. Sonje Ludvig pod naslovom “Demonizam u stvaralaštvu Fedora Sologuba (u kontekstu ruskoga simbolizma)”.

Član je hrvatskog filološkog društva.

IZVJEŠĆE O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI DO IZBORA U ZVANJE REDOVITOG PROFESORA

1. Znanstveni radovi

I. Knjiga

1. Barok i avangarda. Studije, L - biblioteka Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, ur. V. Žmegač, Zagreb 1991., 199 str.

II. Poglavlje u knjizi

1. Avantgarde und Barock, U: Glossarium der russischen Avantgarde, herausgegeben von A. Flaker, "Verlag Droschl", Graz 1989, 48-60.str.

2. Fügung von Metaphern (bei O. Mandel’štam), U: Glossarium der russischen Avantgarde, herausgegeben von A. Flaker, "Verlag Droschl", Graz 1989, 220-234.str.

3. Infantilismus, U: Glossarium der russischen Avantgarde, herausgegeben von A. Flaker, "Verlag Droschl", Graz 1989, 234-257. str.

III. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama: Current Contents (Arts & Humanities)

1. Barokko i avangard, "Russian Literature" XX-I, Amsterdam 1986., 15-30.

2. Infantilizm, "Russian Literature" XXI-I, Amsterdam 1987., 11-24.

3. David Burljuk / Lirika, "Russian Literature" XXII-I, Amsterdam 1987., 1-20.

4. Složenie metafor u Mandel’štama, "Russian Literature" XXIV-II, Amsterdam 1988., 129-144.

5. Oksjumoron u Mandel’štama, "Russian Literature" XXIX-I, Amsterdam 1991., 25-45.

IV. Znanstveni rad objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima (a1)

1. Pojave baroka u ruskoj književnosti 17. i 18. stoljeća, "Umjetnost riječi" XXVIII (1984), 1-2, 109-128. (a1)

2. Komponenta baroka u pjesništvu Simeona Polockog, "Umjetnost riječi" XXIX (1985), 4, 399-415. (a1)

3. Kategorija pamćenja u Osipa Mandeljštama, "Umjetnost riječi" XXXIX (1995), 1, 51-67. (a1)

4. "Djetinjstvo u Agramu" M. Krleže i pitanje osjetilne percepcije, "Umjetnost riječi", XXXIX (1995), 2, 127-134. (a1)

V. Znanstveni rad objavljen u časopisu

1. Totalitarizam i povijesno pamćenje (Slučaj antonomazije u prozi Mandeljštama), “Republika” XLIX (1993), 7-8, 62-71.

VI. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa

1. Barok i avangarda, u: Pojmovnik ruske avangarde 2, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, "Grafički zavod Hrvatske i Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu" ("GZH i ZZK"), Zagreb 1984., 147-163.

2. Infantilizam, u: Pojmovnik ruske avangarde 3, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, "GZH i ZZK", Zagreb 1985., 29-45.

3. David Burljuk / lirika, u: Pojmovnik ruske avangarde 5, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, "GZH i ZZK", Zagreb 1987., 125-146.

4. Slaganje metafora / Mandeljštam, u: Pojmovnik ruske avangarde 6, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, "GZH i ZZK", Zagreb 1989., 181-198.

5. Oksimoron / Mandeljštam, u: Pojmovnik ruske avangarde 8, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, "GZH i ZZK", Zagreb 1990., 119-140.

6. Infantilizam / Guro, u: Pojmovnik ruske avangarde 9, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, "GZH i ZZK", Zagreb 1993., 111-124.

7. Upotrebljivost termina "barok" u proučavanju slavenskih književnosti 17. i 18. stoljeća (na primjeru ruske književnosti), u: Obdobja 9. Obdobje baroka v slovenskem jeziku, književnosti in kulturi. Mednarodni simpozij v Ljubljani od 1. do 3. julija 1987., ur. A. Skaza (književnost in kultura) in A. Vidović-Muha (jezik) s sodelovanjem J. Severja, "Filozofska fakulteta", Ljubljana 1989., 55-66.

8. Infantilizm v proizvedenijah Eleny Guro, "Europa Orientalis" XIII (1994), br.1 (Convegno di Bergamo / Elena Guro: Poetica dell’Impressionismo?), 39-61.

VII. Urednik znanstvenog zbornika

1. Književni barok. (Proučavanje baroka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu), uredile Živa Benčić i Dunja Fališevac, "Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu", Zagreb 1988., 365 str.

2. Tropi i figure, uredile Živa Benčić i Dunja Fališevac, "Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu", Zagreb 1995., 599 str.

VIII. Projekti

a. Voditelj međunarodnoga projekta

1. Tropi i figure (1990-1995), zajedno s prof. dr. Dunjom Fališevac

2. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća: Ludizam (1993/1994), zajedno s prof. dr. Aleksandrom Flakerom

3. Tropi i figure u hrvatskoj književnosti (1995 - 2001), zajedno s prof. dr. Dunjom Fališevac

b. Voditelj domaćega projekta

1. Književni barok. Proučavanje baroka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1984-1988), zajedno s prof. dr. Dunjom Fališevac

c. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata

1. Pojmovnik ruske avangarde (voditelj: dr. A. Flaker)

2. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (voditelj: dr. A. Flaker)

3. Autointerpretacija (voditelj: dr.M. Medarić)

IX. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

Sudjelovanje na međunarodnim skupovima

1. Obdobje baroka v slovenskem jeziku, književnosti in kulturi, Ljubljana 1987.

2. Elena Guro: Poetica dell’Impressionismo?, Bergamo 1989.

3. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1982.

4. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1983.

5. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1985.

6. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1986.

7. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1987.

8. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1988.

9. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1989.

10. Pojmovnik ruske avangarde, Zagreb 1992.

11. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Totalitarizam), Zagreb

1993.

12. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Ludizam), Zagreb 1994.

13. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Vizualnost), Zagreb

1995.

14. XX Debrecenskie dni rusistiki. Meždunarodnaja konferencija,

Debrecen 1994.

15. Prvi hrvatski slavistički kongres, (Sekcija: Hrvatska književnost

na krajevima stoljeća: modernizam i postmodernizam), Pula 1995.

IZVJEŠĆE O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI NAKON IZBORA U ZVANJE REDOVITOG PROFESORA

I. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama: Current Contents (Arts & Humanities)

1. Infantil'noe kak estetičeskaja i etičeskaja kategorii, “Russian literature” (ISSN: 0304-3479) 40 (1996), 1; 1-17.

2. Kategorija pamjati v tvorčestve Osipa Mandel'štama, “Russian literature” 42 (1997), 2; 115-135

3. Psevdonimy, “Russian Literature” XLIX-II (15 February 2001), pred izlaskom iz tiska

II. Znanstveni rad objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima (a1)

4. Predvaritel’nye zamečanija o kategorii pamjati v tvorčestve Osipa Mandel’štama, “Slavica” (ISSN 0583-5356) XXVII (1995), str. 189-196.

5. Barokko i klassicizm v Razmyšlenijah o božiem veličestve M.V. Lomonosova, “Russica Romana” (ISBN: 88-86171-30-7) 3 (1996); 27-49.

6. Poetska funkcija jezika i igra, “Umjetnost riječi” XLI (1997), 1-2; 87-98. (a1)

7. Metafizičko pamćenje Vjačeslava Ivanova, “Književna smotra” 4 (1998), 110; 91-96. (a1)

8. Detstvo v Agrame 1902-03 godov M. Krleži i problema čuvstvennogo vosprijatija, “Studia Slavica Savariensia” (ISSN: 1216-0016) 1 (1999), 52-60.

9. Igrovye aspekty russkogo avangarda, “Slavica” (ISSN: 0583-5356), XXX (2000), str. 93-114. (Ruska verzija rada navedenog pod 10)

10. A.S. Puškin u “sjećanjima” Marine Cvetajeve (Moj Puškin), “Književna smotra” XXXII (2000), br. 118 (4), str. 29-46.

III. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa

11. Ludistički aspekti ruske avangarde, Ludizam: Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća, uredili Živa Benčić i Aleksandar Flaker, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i “Slon”, Zagreb 1996, (ISBN 953-6203-13-8), str. 35-56.

12. Uloga autobiografskog pamćenja u Buci vremena Osipa Mandeljštama, Autotematizacija u književnosti / Medarić, Magdalena (ur.), Zavod za znanost o književnosti, Zagreb 1996, (ISBN 953-6108-88-7), 159-171.

13. Djetinjstvo u Agramu 1902-1903. M. Krleže i ideja djetinjstva, Prvi hrvatski slavistički kongres II / Stjepan Damjanović (ur.), Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1997, (ISBN 953-6050-87-0), 305-307.

14. Ljestvica živih bića/Lamarck Osipa Mandel'štama, Hijerarhija / Medarić, Magdalena; Flaker, Aleksandar (ur.), Zavod za znanost o književnosti, Zagreb 1997, (ISBN 953-175-088-2), 103-117.

15. Rol' avtobiografičeskoj pamjati v Šume vremeni Osipa Mandel'štama, Avtointerpretacija, Sbornik statej / Muratov, A.B.; Iezuitova, L.A. (ur.), Izdatel'stvo S.-Peterburgskogo Universiteta, Sankt-Peterburg 1998, (ISBN 5-288-01824-3), 155-166. (Ruska verzija rada navedenog pod 11.)

16. Antonomazija v proze Mandel'štama kak "toska po mirovoj kul'ture", Osip Mandel'štam und Europa (Beiträge zur slavischen Philologie, Band 5) / Potthoff, Wilfried (ur.), Universitätsverlag C. Winter , Heidelberg 1999,(ISBN 3-8253-0841-3), 1-38.

17. Poetičeskaja funkcija jazyka i igra, Roman Jakobson: Teksty, dokumenty, issledovanija / Baran, H.; Gindin, S.I. (ur.), Rossijskij gosudarstvennyj gumanitarnyj universitet, Moskva 1999,(ISBN 5-7281-0261-1), 626-637. (Ruska verzija rada navedenog pod 6)

18. Kategorija pamjati v tvorčestve Vjačeslava Ivanova, Vjačeslav Ivanov und seine Zeit. Vjačeslav Ivanov i ego vremja. Vjačeslav Ivanov and his Time, S.S. Averincev i R. Ziegler (ur.), Peter Lang Verlag, Frankfurt am Main 2001, str.49-64. (Ruska verzija rada navedenog pod 7)

IV. Urednik znanstvenog zbornika

1. Ludizam: Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća, uredili Živa Benčić i Aleksandar Flaker, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i “Slon”, Zagreb 1996, (ISBN 953-6203-13-8), 372. str.

V. Projekti

a. Voditelj je domaćeg projekta zajedno s prof. dr. Dunjom Fališevac: Tropi i figure u hrvatskoj književnosti (vodi se u Ministarstvu znanosti pod brojem 130753)

b. Aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenog projekta: Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (voditelj M. Medarić)

VI Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima:

1. International Congress Roman Jakobson Centennial, Moskva 1996.

2. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Hijerarhija), Rovinj 1996.

3.Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Mistifikacija. Parodija. Plagijat), Rovinj 1997.

4.VII. Internationales Symposium: Vjačeslav Ivanov und seine Zeit, Wien 1998.

5. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Simulacija. Simulacrum), Lovran 1999.

PRIKAZ I OCJENA ZNANSTVENIH RADOVA OBJAVLJENIH NAKON IZBORA U ZVANJE REDOVITOG PROFESORA

Analizirajući znanstvene radove dr. Žive Benčić-Primc koji su nastali poslije njezina izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora, u ovom ćemo se izvješću ograničiti na detaljniji prikaz samo nekih njezinih važnijih djela publiciranih nakon godine 1995.

Ponajprije valja upozoriti na zbornik Ludizam. Zagrebački pojmovnik 20. stoljeća (Zagreb, 1966), koji – zahvaljujući u prvome redu uredničkomu angažmanu dr. sc. Žive Benčić – ukusnom opremom i stručnom tekstološkom i redaktorskom obradbom može poslužiti kao uzor za uređivanje znanstvenih knjiga. Zbornik, koji ima međunarodnu recenziju, okupio je međunarodni tim stručnjaka za ludističku problematiku, izazavaši pozornost naše i strane znanstvene javnosti (dio priloga objavljen je i u amsterdamskome časopisu «Russian Literature»). Dakle, uredničko-priređivačka protega znanstvenoga profila dr. sc. Žive Benčić uspješno je potvrđena i u ovome je razdoblju njezina rada.

Od znanstvenih radova objavljenih u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (Current Contents / Arts & Humanities) na prvome mjestu valja spomenuti studiju Psevdonimy koja je prvotno, kao izlaganje na ruskom jeziku, čitana na međunarodnom savjetovanju skupa suradnika “Zagrebačkoga pojmovnika kulture 20. stoljeća” (1997), pa je tamo i verificirana te preporučena za objavljivanje u uglednom časopisu “Russian Literature”. Pri pokušaju tipologizacije pseudonima autorica polazi od uloge koju lažno ime igra u odnosu na identitet nositelja, pa na temelju toga izdvaja i analizira 5 tipova pseudonimije: 1. pseudonime kojima je osnovna zadaća prikriti pravi identitet nositelja; 2. pseudonime koji, prikrivajući pravi identitet pisca, pripomažu pomnoj izgradnji njegova lažnog identiteta, kao što je to slučaj kod mistifikacija; 3. pseudonime kojima pisci upozoravaju na neke važne aspekte svojega osobnog ili umjetničkog identiteta, pa ih u skladu s time treba shvaćati ne kao piščevo lažno ime nego kao njegovo "ispravno ime" u Platonovu smislu riječi (Kratil); 4. pseudonime kojima se pisci ispomažu iz pragmatičkih razloga (zbog homonimije ili neatraktivnosti pravog imena); 5. ludičke pseudonime koji nisu posljedica socijalnih ili psiholoških pritisaka na pisca, nego se oblikuju prema imanentnim zakonitostima estetičke igre.

Kao što se vidi, autorica u svom članku daje novu, originalnu tipologiju sinonima te nas na zanimljiv i instruktivan način uvodi u problematiku semantičkih preobrazbi osobnog imena.

Niz radova dr. Žive Benčić-Primc publiciranih u ovome razdoblju posvećeno je stvaralštvu Osipa Mandel’štama i nastaje u slijedu njezina dugogodišnjega intenzivnog i plodotvornog bavljenja Mandel’štamovom poetikom: Kategorija pamjati v tvorčestve Osipa Mandel'štama, Predvaritel’nye zamečanija o kategorii pamjati v tvorčestve Osipa Mandel’štama, Rol' avtobiografičeskoj pamjati v Šume vremeni Osipa Mandel'štama (hrvatska verzija ovoga rada navedena je u izvješću pod red.br. 12), Ljestvica živih bića/Lamarck Osipa Mandel'štama i Antonomazija v proze Mandel'štama kak "toska po mirovoj kul'ture". Iz navedene skupine radova izdvojit ćemo i prikazati dvije studije u kojima autorica dolazi do novih uvida u pjesnikov svjetonazor i poetiku.

U studiji Ljestvica živih bića/Lamarck Osipa Mandel'štama autorica analizira Mandel'štamovu pjesničku interpretaciju Lamarckove evolucijske sheme s čovjekom kao najsavršenijim oblikom organskoga života na vrhu i primitivnim, jednostaničnim organizmima na dnu. Za razliku od mnogih modernističkih i avangardističkih pjesnika prvih desetljeća 20. stoljeća, na primjer R.M. Rilkea ili G. Benna, Mandel'štam udaljavanje od vrha ljestvice živih bića, tj. spuštanje u niže slojeve animalnoga bitka, doživljava kao negativan proces tijekom kojega su moguće samo negativne metamorfoze (gubitak vida, sluha i u krajnjoj crti kulture). Činjenicu da se u Mandel'štamovu Lamarcku kao, uostalom, i u mnogim pjesmama N. Zabolockog iz istoga razdoblja, obnavlja vrijednosno hijerarhiziranje živih bića utemeljeno još Aristotelovom ljestvicom oblika, autorica obrazlaže političkim prilikama u Rusiji 30-tih godina. U sjeni rastućeg totalitarizma i Mandel'štam i Zabolockij svojom scala naturae upozoravaju na onu nadpovijesnu dimenziju realnosti u kojoj se na čovjeka još uvijek može gledati kao na "krunu stvaranja". Studija pokazuje visoku kompetenciju i odlično poznavanje komparatističkog pristupa. Osim toga, autorica obnavlja «vječna», ali bitna pitanja o suodnosu književnosti i društva.

U raspravi Rol' avtobiografičeskoj pamjati v Šume vremeni Osipa Mandel'štama autorica, analizirajući Mandel’štamovo prozno djelo Buka vremena, istražuje odnos između autobiografskoga pamćenja i identiteta. Ona nastoji pokazati da je autobiografsko pamćenje organon osobnog identiteta u svoj njegovoj dvostrukosti: ono osigurava cjelovitost ličnosti u vertikali vremena, ali i njezinu konzistenciju u horizontali društvenih odnosa. Time se međutim, kad je riječ o Buci vremena, funkcija autobiografskog pamćenja ni izdaleka ne iscrpljuje. Ono je, naime, Mandel'štamu podjednako zanimljivo i kao estetička kategorija, kao narativna tehnika na kojoj se temelji osebujnost i prepoznatljivost njegove proze, ili, općenitije rečeno, njegov umjetnički identitet. Mandel'štam, drugim riječima, oslanjajući se na autobiografsko pamćenje izgrađuje istodobno i svoj osobni i svoj umjetnički identitet. U ovoj se raspravi očituje ne samo autoričina svijest o potrebi za modernim, interdisciplinarnim pristupom, nego i njezina visoka kompetencija: u rješavanju naratoloških problema ona suvereno zadire kako u područje psihologije tako i u područje filozofije, sučeljavajući spoznajne rezultate triju disciplina.

Dr. Živa Benčić-Primc, koja je serijom članaka o Mandel’štamu već bila otvorila pitanje pamćenja, u idućim dvjema studijama /Kategorija pamjati v tvorčestve Vjačeslava Ivanova i A.S. Puškin u “sjećanjima” Marine Cvetajeve (Moj Puškin)/ još dublje i obuhvatnije ulazi u navedenu problematiku, te ćemo ih stoga u svom izvješću detaljnije prikazati.

Članak Kategorija pamjati v tvorčestve Vjačeslava Ivanova čitan je kao referat na ruskome jeziku na međunarodnom skupu “VII. Internationales Symposium: Vjačeslav Ivanov und seine Zeit”, koji je održan 1998. u Beču. Referat je bio izuzetno dobro prihvaćen (hrvatska verzija toga rada navedena je u izvješću pod red. br. 7). Autorica najprije pokazuje da Vjačeslav Ivanov kao teoretičar kulture upotrebljava pojam pamćenja u dva značenja: jednom je to za njega načelo koje osigurava kontinuitet i opstojnost kulture (kulturno pamćenje), drugi put je to ishodište umjetničkoga stvaralaštva. U oba značenja pojam pamćenja, koji Vjačeslav Ivanov gradi na tragu Platonove i Plotinove filozofske tradicije, podrazumijeva doticaj ljudske svijesti sa sferom idealnoga i apsolutnoga. Ono je, plotinovski rečeno, povratak duše božanskim praizvorima. U članku se analizira još jedan značenjski aspekt pojma pamćenja, važan za Vjačeslava Ivanova kao pjesnika. Riječ je o autobiografskome pamćenju, koje u njega također nije lišeno metafizičkih konotacija. Na primjeru autobiografske poeme Rano djetinjstvo (Mladenčestvo) autorica nastoji pokazati da Ivanov odabirom i iluminacijom samo određenih sadržaja svoga djetinjstva oživljuje na dubinskoj, bolje reći simboličkoj razini djela i opći mit o izgubljenome raju, o “edenskome stanju” ljudskoga roda. Na taj način on i sjećanje na vlastitu prošlost pretvara u svojevrstan “povratak izvorima”. U svome članku autorica očituje zavidno poznavanje antičke filozofske tradicije i ruske filozofske misli, što joj omogućuje da jasno ocrta metafizičku koncepciju pamćenja koju početkom 20. stoljeća u ruskoj kulturi uz Vjačeslava Ivanova zastupaju P.Florenskij te donekle A. Belyj.

U članku A.S. Puškin u “sjećanjima” Marine Cvetajeve (Moj Puškin) autorica se, analizirajući slučaj Marine Cvetaeve i njezinih proznih djela posvećenih Puškinu, zaustavlja na pitanju odnosa između kolektivnog i autobiografskog pamćenja. Prozno djelo Marine Cvetaeve Moj Puškin, napisano u Francuskoj 1937. u povodu stote obljetnice pjesnikove smrti, po svojemu modusu autobiografskog prisjećanja snažno odudara od prigodne esejističke literature kakva je u to vrijeme bujala u emigrantskim krugovima. Autorica članka nastoji najprije odgovoriti na pitanje zbog kojih je sve razloga Cvetaeva oslikala Puškina iz krajnje subjektivne, unutarnje perspektive autobiografskog sjećanja na vlastito djetinjstvo, tj. zbog čega je ona lakše uronila u introspekciju nego u duh kolektivnoga pamćenja (onako kako ga shvaća M. Halbwachs) kakav je zahvatio rusku dijasporu te jubilarne 1937. godine. U članku se zatim analizom sama djela i mehanizama autobiografskoga pamćenja u Cvetaeve nastoji objasniti zbog čega je njezina slika Puškina toliko različita od stereotipa prihvaćenih u emigrantskoj zajednici. Osebujnost toga cvetajevinskog “stihijskog” i “buntovničkog” Puškina izvodi se iz činjenice da je Cvetaeva u svome djelu zaokupljena samo onim aspektima svoga djetinjstva i svoje dječje percepcije Puškina koji su u skladu s njezinom sadašnjošću, a to znači u skladu s njezinim samorazumijevanjem, emocionalnim stanjima i uvjerenjima, kao i s njezinim mitom o pjesniku i pjesničkome stvaralaštvu općenito. Analizom prigodnih djela što nastaju u ruskoj dijaspori o stotoj obljetnici Puškinove smrti s jedne strane, i proznih Cvetaevinih djela s druge, autorica uvjerljivo pokazuje da u oba slučaja “prošlost po sebi” (Ricoeur) ne postoji, jer je ona uvijek modalitet sadašnjosti i jedino od sadašnjosti dobiva značenje.

Zasebnu skupinu među radovima dr.Žive Benčić-Primc čine dvije studije, objavljene i u hrvatskoj i u ruskoj verziji, u kojima je u središtu pozornosti problem igre kao estetičke kategorije: Ludistički aspekti ruske avangarde / Igrovye aspekty russkogo avangarda i Poetska funkcija jezika i igra / Poetičeskaja funkcija jazyka i igra. Ograničit ćemo se u svome prikazu na posljednju studiju koju je u povodu stote obljetnice rođenja R. Jakobsona Ž. Benčić-Primc objavila na hrvatskome jeziku u časopisu “Umjetnost riječi”, a na ruskome u zborniku s međunarodnog skupa “Roman Jakobson Centennial” (Moskva 1996). Vezujući se u ovome radu na svoja prethodna istraživanja o ruskoj avangardi, autorica pokazuje da su ruski avangardisti, vođeni u momentu svog stupanja na literarnu scenu snažnim ludističkim impulsom, bitno utjecali na Jakobsonovu koncepciju literarnosti ("literaturnost'"). Ideja o poeziji kao "jeziku u njegovoj estetičkoj funkciji", koju je Jakobson formulirao već u radovima iz moskovskoga perioda (Najnovija ruska poezija, 1921), oslanja se na ranoavangardistički dualizam pjesnički jezik - praktični jezik, koji se lako može dovesti u analogiju s opozicijom igra - rad (samosvrhovitost, autonomija u odnosu na stvarnost, načelo neekonomičnosti / svrhovitost, uklopljenost u životnu pragmu, načelo ekonomičnosti). Kad je nekoliko desetljeća kasnije (Closing Statement: Linguistics and Poetics, 1960) Jakobson strukturno-funkcionalni antagonizam između pjesničkog i praktičnog jezika zamijenio složenijom shemom verbalne komunikacije, demarkacijska linija poezije ostala je povučena onako kako bi je zacijelo povukli i ruski avangardisti prije nego što su svoje stvaralaštvo stavili u službu revolucije. Po Jakobsonu, naime, differentia specifica pjesničkoga umijeća i dalje se svodi na njegovu autoteličnost i utemeljenost na imanentnim zakonitostima i pravilima. Ta pak činjenica dopušta autorici da pojam poetske funkcije jezika poveže s pojmom igre koji u povijesti europske misli ima dugu tradiciju (Platon, Schiller, Nietzsche, Huizinga, Fink i dr.) I u ovoj raspravi, dakle, dr. sc. Živa Benčić-Primc nastupa kao vrhunski znalac ne samo ruske književnosti 20. stoljeća, nego i suvremene europske književnoteorijske i filozofske misli. Studija je izvedena metodološki besprijekorno, s nizom otkrivačkih i neobično poticajnih ideja.

Na kraju bi valjalo spomenuti još i dva rada koja dr. Živa Benčić-Primc posvećuje analizi Krležina Djetinjstva u Agramu 1902-1903.: Detstvo v Agrame 1902-03 godov M. Krleži i problema čuvstvennogo vosprijatija i . Djetinjstvo u Agramu 1902-1903. M. Krleže i ideja djetinjstva. U prvome od navedenih članaka autorica pokazuje kako Krleža rješava pitanje verbalne reprodukcije osjetilnog iskustva, a drugi ćemo rad, s kojim je ona nastupila na Prvom hrvatskom slavističkom kongresu u Puli 1995, ovdje ukratko prikazati. Krležinu koncepciju djetinjstva autorica analizira u kontekstu ideje koju su od Rousseaua nadalje zastupali mnogi europski mislioci i umjetnici, a prema kojoj dijete živi u posebnoj dimenziji realnosti, netaknutoj pragmatičkim interesima i racionalnim shemama i stoga istinitijoj od "oljuštene, izlizane i okrnjene stvarnosti" odrasla čovjeka. Autorica pokazuje da Krležu, kao i njegove prethodnike, zanimaju prije svega oni aspekti dječje psihe koji dopuštaju povlačenje analogija između umjetnika i djeteta (prirodnost, tj. neopterećenost represivnim mehanizmima kulture, sklonost igri, prihvaćanje svijeta u čistoći osjetilne percepcije i sl.), što ujedno omogućuje bolje razumijevanje vlastite umjetničke pozicije. Ova autoričina kroatistička studija vrijedan je znanstveni doprinos proučavanju Krležina djela i njegova mjesta u europskoj književnosti.

IZVJEŠĆE O NASTAVNOJ DJELATNOSTI

I. Autorstvo udžbenika (knjige...)

Dr. sc. Živa Benčić-Primc autorica je knjige (Barok i avangarda. Studije, L - biblioteka Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, ur. V. Žmegač, Zagreb 1991.) koja se koristi kao sekundarna literatura / udžbenik u oba njezina kolegija: "Stara ruska književnost" i "Rusko pjesništvo 20. stoljeća". Ta je knjiga korisna ne samo studentima slavistike, nego i komparatistima te studentima drugim književnih studija.

II. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

Pod mentorstvom dr. sc. Žive Benčić-Primc izrađeno je tridesetak diplomskih radova iz starije i novije ruske književnosti.

Dr. Natalija Vidmarović pod njenim je mentorstvom izradila i 1996. obranila doktorsku disertaciju pod naslovom “Pletenie sloves v srednevekovyh slavjanskih literaturah (s otdel’nym učetom russkoj literatury).

Mentor je doktorske disertacije mr. Sonje Ludvig “Demonizam u stvaralaštvu Fedora Sologuba (u kontekstu ruskoga simbolizma)”. Disertacija je u izradi.

III. Dodiplomska nastava

U Odsjeku za slavenske jezike i književnosti od 1972. godine vodi sve oblike nastave: predavanja, seminare, konzultacije, ispite. Nositelj je dvaju kolegija: 1. Stara ruska književnost i 2. Rusko pjesništvo 20. stoljeća.

IV. Gostujući nastavnik

Na Filozofskom fakultetu u Zadru držala je predavanja, konzultacije i ispite iz kolegija "Stara ruska književnost" šk.god. 1989/1990. i šk.god. 1990/1991.

IZVJEŠĆE O STRUČNOJ DJELATNOSTI

I. Knjiga

1. A.S. Puškin: Kapetanova kći i druga djela, priredile M. Medarić-Kovačić i Ž. Benčić-Primc, Zagreb (1981) 1985., 198 str. (Napisala je pogovor i komentare, zajedno s M. Medarić-Kovačić)

II. Stručni radovi objavljeni u časopisu izjednačenom po vrsnoći s časopisima s međunarodnom recenzijom

1. D.S. Lihačev – A.M. Pančenko, “Smehovoj mir” drevnej Rusi (str. 200), “Nauka”, Leningrad 1976, “Umjetnost riječi” XIX (1975), broj 2-4, str. 211-220.

2. Razaranje ljeporječja (Renate Lachmann: Die Zerstörung der schönen Rede, München 1994, 370 str.), “Umjetnost riječi”, XL (1996), Br. 1 (1-57), 53-57.

3. Povijest ruske književne civilizacije (Povodom knjige Storia della civilta letteraria russa, diretta da Michele Colucci e Riccardo Picchio, Utet, Torino 1997, 2134 str.), “Umjetnost riječi”, XLII (1998), Br. 1 (1-90), str.85-90.

OCJENA ZNANSTVENE, NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI NAKON IZBORA U ZVANJE REDOVITOG PROFESORA

Dr.sc. Živa Benčić-Primc prije izbora u zvanje redovitog profesora istraživala je nekoliko književnoznanstvenih problemskih polja. Ponajprije, riječ je o važnim postignućima glede na suodnos ruskoga književnog baroka i avangarde. U taj sklop ide ne samo njezina knjiga Barok i avangarda (Zagreb, 1991), nego i zbornik Književni barok. (Proučavanje baroka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; Zagreb 1988) što ga je uredila zajedno s dr. sc. Dunjom Fališevac. Druga grupa radova posvećena je problemima Mandel'stamove poetike. Odatle su se organski nadovezala neobično važna i zanimljiva istraživanja fenomena pamćenja. Osobitu grupu čine radovi posvećeni infantilističkim aspektima književnosti. Isto tako valja izdvojiti i seriju tropoloških radova koji su svoju logičku, odnosno sintetsku formu našli u odgovarajućim projektima i zbornicima (v. Tropi i figure, uredile Živa Benčić i Dunja Fališevac, "Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu", Zagreb 1995).

Nakon izbora u zvanje redovitog profesora sva su ta interesna polja dobila još intenzivniju i bogatiju formu. Osobito valja upozoriti na vrijedna krležologijska istraživanja kojima se dr. sc. Živa Benčić-Primc kvalificirala i kao vrstan kroatist. Isto je tako pojačana i njezina nazočnost na međunarodnoj znanstvenoj sceni – kako sudjelovanjem na savjetovanjima diljem Europe, tako i objavljivanjem radova u stranim zbornicima i časopisima. Time je dr. sc. Živa Benčić-Primc bitno pridonijela afirmaciji hrvatske književne znanosti, osobito rusistike, u međunarodnim razmjerima.

ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Dr.sc.Živa Benčić-Primc objavila je jednu znanstvenu knjigu, 3 poglavlja u znanstvenoj knjizi, sveukupno 36 znanstvenih radova, od kojih 8 u časopisu citiranom u Current Contents, 11 u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima (a1), a 18 u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova. Urednik je 3 znanstvena zbornika. Pod njezinim mentorstvom obranjena je jedna disertacija, a još jedna je u izradi. U Odsjeku za slavenske jezike i književnosti vodi sve oblike nastave i nositelj je dvaju kolegija. Pod njezinim mentorstvom izrađeno je tridesetak diplomskih radova iz starije i novije ruske književnosti. Objavila je jednu stručnu knjigu i tri stručna rada u časopisu izjednačenu po vrsnoći s časopisima s međunarodnom recenzijom.

Nakon izbora u zvanje redovitog profesora dr.sc.Živa Benčić-Primc objavila je 18 znanstvenih radova, od kojih 3 u časopisu citiranom u Current Contents, 7 u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima (a1), a 10 u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova. Sudjelovala je i svoje je radove prezentirala na pet međunarodnih skupova. Voditelj je znanstvenog projekta. Pod njezinim mentorstvom obranjena je jedna disertacija, a još jedna je u izradi. U Odsjeku za slavenske jezike i književnosti vodi sve oblike nastave i nositelj je dvaju kolegija. Pod njezinim mentorstvom izrađeno je dvadesetak diplomskih radova iz starije i novije ruske književnosti. Objavila je dva stručna rada u časopisima izjednačenima po vrsnoći s časopisima s međunarodnom recenzijom.

Na osnovi rečenoga više je nego očito da dr.sc. Živa Benčić-Primc ispunjava sve zakonom propisane uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora.

Uzevši u cjelini znanstveni, nastavni i stručni rad prof. dr. sc. Žive Benčić-Primc, povjerenstvo je jednoglasno u ocjeni da je riječ o uzornoj znanstvenici i vrsnoj predavačici.

U skladu s rečenim stručno povjerenstvo

predlaže

da se dr.sc. Živa Benčić-Primc ponovno izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Josip Užarević

Prof.dr.sc. Aleksandar Flaker

Prof.dr.sc. Dunja Fališevac

U Zagrebu, 12. veljače 2001.

Dr. sc. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru

Dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

Dr.sc. Živa Benčić, red. prof.

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva

Drugi izbor dr. sc. Magdalene Medarić za redovnog profesora u Odsjeku za slavistiku, Katedra za rusku književnost

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 16. siječnja 2001. u stručno povjerenstvo za ocjenu natječaja za redovnoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti na Katedri za rusku književnost, u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, te podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 26. siječnja 2001, točka 2, za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti (dva izvršitelja) javila su se dva kandidata. Podnosimo izvješće za dr. sc. Magdalenu Medarić, redovnog profesora na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

I. Životopis

Magdalena Medarić rođena je 24. VII. 1947. u Zagrebu gdje je položila ispit zrelosti. Diplomirala je 1970. ruski jezik s književnošću i engleski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdiplomski studij iz teorije književnosti završila je na Zagrebačkome sveučilištu; magistrirala je 1975. na temi «Miroslav Krleža o ruskoj i sovjetskoj književnosti», a doktorirala je 1984. na temi «Ruski romani Vladimira Nabokova».

Od 1971. zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao asistent, zatim kao docent pri Katedri za rusku književnost. Od 1990. godine predaje u svojstvu izvanrednog, a od 1996. u svojstvu redovnog profesora. Usavršavala se u struci na kraćim studijskim boravcima u Institut d'études slaves u Parizu (1976), na Filološkom fakultetu Petrogradskog sveučilišta (1974, 1984, 1990), Sveučilištu u Muenchenu (1989).

Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Od međunarodnih mogu se spomenuti simpoziji posvećeni ruskoj avangardi u okviru projekta «Pojmovnik ruske avangarde», odnosno «Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća», Zavoda za književnost Filozofskog fakulteta (1977, 1982, 1987, 1988, 1989, 1992, 1994, 1995, 1996, 1998), kao i mnogi drugi simpoziji održani u inozemstvu, npr. «Sentimentality in Modern Literature and Popular Culture (Dubrovnik, 1987), «Modernismus vs. Postmodernismus» (Budimpešta, 1988), «Intertekstualität und Autoreferentialität» (Opatija, 1990), «Rusische Avantgarde» (Heilderberg, 1992), «Paradigme der Moderne» (Pečuh, 1993), “Vladimir Nabokov –Sirin: les anees europeenes” (Pariz, 1996), “The Cornell Nabokov Centenary Festival” (Cornell, 1998), “Balagan Conference” (Regensburg, 1999), “A. S. Puschkin (1799-1837) und das Europäische Geistes – und Kulturleben” (Beč, 1999), “Vladimir Nabokov dans le miroir du XX^e sičcle” (Pariz, 1999) i dr.

Prihvaćala je i svoje obaveze u upravnim nastavno-znanstvenim gremijima Fakulteta, kao i dužnosti unutar Odsjeka za slavenske jezike i književnosti (kao pročelnica Odsjeka za slavistiku ili predstojnica Katedre za rusku književnost).

II. Popis radova po vrsnoći

Stručno povjerenstvo donosi ovaj popis radova dr. Magdalene Medarić

Radovi do izbora u redovnog profesora 1996.

ZNANSTVENA DJELATNOST

Knjige:

· Ruska književnost u dijaspori. Uredile i popratile uvodnom napomenom I. Lukšić i M. Medarić. “Književna smotra” (temat) XX, 65-66, 1987, 141 str.

· Intertekstualnost / Intermedijalnost. Uredili Z. Maković, M. Medarić, P. Pavličić, D. Oraić. Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1988. 284 str.

· Od Mašenjke do Lolite. Pripovjedački svijet Vladimira Nabokova. August Cesarec, Zagreb, 1989. 259 str.

· Teški dim. Pogled na prozu ruske međuratne emigracije. Uredile, popratile uvodnim slovom i komentarima I. Lukšić i M. Medarić. “Književna smotra” (temat) XXIV, 86-88 , 1992 (str 113).

· Autotematizacija u književnosti. Uredila M. Medarić. Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1996 (255 str.).

Izvorni znanstveni članci:

· “Ivan A. Bunjin”. “Književna smotra” III, 8, 1971 (str. 55-59).

· “Miroslav Krleža prema sovjetskoj književnosti dvadesetih godina”. “Croatica”, VII, 7/8, 1976 (153-273).

· “O ruskim romanima V. V. Nabokova”, “Književna smotra” XI, 39, 1979, (str. 21-28).

· “Avangardni aspekti ruskih romana V. Nabokova”. “Umjetnost riječi”, XXV, izvanredni otisak, 1981 (str. 355-367).

· “Dar u sutonu avangarde”. “Dometi”, Rijeka, XIV, 6, 1981 (str. 101-118).

· “Crni humor”. Pojmovnik ruske avangarde 2. Ur. A. Flaker i D. Ugrešić. GZH, Zagreb, 1984 (str. 25-37).

· isto, na ruskom “Černyj jumor”: “Russian Literature” XX, I, 1986 (str. 49-60).

· isto, na njemačkom “Schwarzer Humor”. Glossarium des russische Avangarde. Hrsg. A. Flaker, Droschl Verlag, Graz, 1989 (str. 456-467).

· “Očaj”. “Književna smotra”, XVI, 56, 1984 (str. 29-39).

· “Romaneskni postupak V. Sirina na primjeru romana Poziv na smaknuće”. “Život”, Sarajevo, XXXIV, 3 / 4, 1985 (str. 301-319).

· “Vladimir Nabokov i ruski roman 20. stoljeća”. “Godišnjak Instituta za jezik i književnost u Sarajevu”, XIV, Sarajevo, 1985 (str. 291-313).

· “Nabokov’s Kamera obskura as an Avant-Garde Ornamental Novel”. “Canadian-American Slavic Studies”, fall 1985 (str. 314-328).

· “Intertekstualnost u suvremenoj hrvatskoj prozi. Na primjeru proze Dubravke Ugrešić”. “Godišnjak Instituta za jezik i književnost u Sarajevu”. XVI, Sarajevo, 1987 (str. 197-207).

· isto u : Intertekstualnost / Intermedijalnost (ur. Z. Maković, M. Medarić, P. Pavličić, D. Oraić), Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1988 (str. 109-121).

· “Josip Badalić kao antologičar”. “Radovi Zavoda za slavensku filologiju”, XXIII, 1988 (str. 99-103).

· “Ruska književnost u dijaspori 1918-1940”. “Književna smotra”, XX, 65 / 66, 1988 (str. 18-30).

· “Književni potezi Lužinove obrane”. “Književna smotra”, XXII, 73 / 76, 1989 (str. 39-47).

· “Melodramatizam / ruski roman”. Pojmovnik ruske avangarde 7. Ur. A. Flaker i D. Ugrešić, GZH, Zagreb, 1990 (str. 107-121).

· isto na ruskom: “Melodramatizm / russkij roman”. “Russian Literature”, XXVII, 1990 (str. 41-52).

· “On the Tradition of Melodrama in Contemporary Russian Literary Forms”. Sentimentality in Modern Literature and Popular Culture (hrsg. Winfried Herget), Tübingen, Gunter Narr Verlag, 1990 (str. 257-271).

· “Vladimir Nabokov između modernizma i postmodernizma”: Pojmovnik ruske avangarde 8, ur. A. Flaker i D. Ugrešić, GZH, Zagreb, 1990 (str. 245-265).

· isto, na ruskom: “Vladimir Nabokov meždu modernizmom i postmodernizmom”. “Russian Literature” XXIX, I, 1991 (str. 79-101).

· “Secesija u ruskoj književnosti na primjeru stvaralaštva Mihaila Kuzmina”. “Godišnjak Instituta za književnost”, Sarajevo, XX, 1991 (str. 311-326).

· isto: “Secesija / Mihail Kuzmin”. Pojmovnik ruske avangarde 9. Ur. A. Flaker i D. Ugrešić. GZH, Zagreb, 1993 (str. 79-97).

· isto, na ruskom: “Modern kak predavangardnyj stil’: Mihail Kuzmin”. “Russian Literature” XXXVI, 1994 (str. 57-80).

· “Secesija kao predavangardni stil”: “Republika”, XLIX, 3-4 (str. 73-78).

· isto, na engleskom: “Some Remarks on Art-Nouveau as Pre-Avantgarde Style”. Russische Avantgarde. Musikavantgarde im Osten Europas. (hrs. R. Sperber, D. Gojowy) Boosey & Hawkes London / Musikverlage Sikorski Hamburg, Heidelgerg, 1992 (str. 157-167).

· “Autobiografija / autobiografizam”. “Republika” XLIX, 7-8, 1993 (str. 46-62).

· isto, na ruskom: “Avtobiografija / avtobiografizm”. “Russian Literature” XL (1996), (str. 31-35).

· “Ono što upućuje na sebe. Prilog terminologiji autoreferencijalnosti”. Intertekstualnost / Autoreferencijalnost, ur. D. Oraić i V. Žmegač, Zavod za znanost o književnosti u Zagrebu, 1993 (str. 95-102).

· “Igre oko Vladimira Nabokova – recepcija Nabokova u njegovoj ulozi homo ludensa”, “Republika” L, 7-8, 1994 (str. 152-165).

· isto u: Ludizam. Zagrebački pojmovnik 20. stoljeća (ur. Ž. Benčić i A. Flaker), Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1996 (str. 187-201).

· “Stylization as the distinctive feature of fin de sičcle literature”. “Neohelicon” (u tisku).

· “Druge Obale Vladimira Nabokova kao autometapoetski tekst”. U: Autotematizacija u književnosti (ur. M. Medarić), Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb,1996 (str. 185-221).

STRUČNA DJELATNOST

Knjiga, poglavlje u knjizi:

· L. N. Tolstoj: Ana Karenjina. Priredila M. Medarić. Školska knjiga, Zagreb, 1977, str. 414 (I. sv.): str. 359 (II. sv.).

· A. S. Puškin: Kapetanova kći i druga djela. Priredile, popratile bilješkama i pogovorom Ž. Benčić i M. Medarić. Školska knjiga, Zagreb, 1974; 1981; 1985. str. 196.

· Pripovijetke Vladimira Nabokova. Priredila M. Medarić, izbor, predgovor, kronologija života i djela. “Revija”, Osijek (temat) XXVIII, II, 1988, 87 str.

· A. S. Puškin: Evgenij Onjegin. Priredila, popratila predgovorom, bilješkama i komentarima M. Medarić, Školska knjiga, Zagreb, 1991 (drugo, ispravljeno izdanje 1995), 215 str.

Predgovori:

· “L. N. Tolstoj, začetnik modernih strujanja u psihološkoj prozi”. U: L. N. Tolstoj: Ana Karenjina, Školska knjiga, Zagreb, 1977 (str. 253-273).

· “O Valentinu Katajevu”. V. Katajev: Trava zaborava, Sveti zdenac, Kockica. Otokar Keršovani, Rijeka, 1974 (str. 371-378).

· “Mihail Šolohov i čovjekova sudbina”. U: Mihail Šolohov: Čovjekova sudbina. Stvarnost, Zagreb, 1989 (str. 295-299).

· “Pripovijetke Vladimira Nabokova”. “Revija”, Osijek, XXVIII, 1990 (str. 1125-1128).

· “Kad mine ljubav, muza tu je. O Puškinovu Evgeniju Onjeginu”. A. S. Puškin: Evgenij Onjegin. Školska knjiga, Zagreb, 1991 (str. 5-12).

Bibliografije:

· “Vladimir Nabokov’s works in Yugoslavia”. The Vladimir Nabokov Research Newsletter, 19, 1984 (10-11).

· “Bibliografija znanstvenih radova o intertekstualnosti”. Intertekstualnost / Intermedijalnost (ur. Z. Maković, M. Medarić, P. Pavličić, D. Oraić), Zavod za znanost o književnosti, Zagreb, 1988 (str. 251-266).

· “Bibliografija radova o ruskoj emigraciji” (zajedno s I. Lukšić). “Književna smotra”, XXIV, 86-88, 1992 (str. 111-113).

Recenzije:

· “Ladislav Matejka: Readings in Russian Poetics”. “Umjetnost riječi” XVII, 4, 1973.

· “Vladimir Ognev: Jugoslavenski dnevnik”, “Književna smotra” VIII, 25, 1976.

· “O Nabokovu i oko njega”, “Književna smotra” XVI, 56, 1984 (str. 97-98).

· “Don Barton Johnson: The Worlds in Regression”. “Odjek”, Sarajevo, 15-30. VI, 12, 1987.

· “Russian Futurism through its Manifestoes. Ed. Anne Lawton”, “Literary Research / Researche Litteraire”, NI3, Winter / hiver 1989 / 1990 (str. 13-14).

· “Pola stoljeća ruskog Pariza. J. Terapijano: Literaturnaja žizn’ russkogo Pariža za polveka”. “Književna smotra”, XXIV, 86-87, 1992 (107).

Prijevodi:

· Olga Frejdenberg, Slika i pojam. Prev. M. Medarić. MH, Zgreb, 1986 (325 str.).

Rječnik:

· Prilozi u Krležijani (ur. V. Visković) Leksikografski zavod, Zagreb, 1993.

- I. sv. “Andrejev, L. N. “ (8), “Čehov, A. P.” (116); “Černiševski, N. G.” (120); “Gogolj, N. V.” (301); “Hercen, A. I.” (328); “Kropotkin, P. A.” (507-508).

- II. sv. “Mejerhold, V. E.”; “Mereškovski, D. S.”; “Pisarev, D. J.”; “Puškin, A. S.”; “Tolstoj, L. N.”; “Turgenjev, I. S.”.

Radovi nakon izbora u redovnog profesora 1996.

ZNANSTVENA DJELATNOST

Knjige, poglavlje u knizi:

· Hijerarhija. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća. Uredili Flaker, A. i Medarić, M., ZZK, Zagreb, 1997 (str. 1-305).

· O dvjestotoj obljetnici Puškinova rođenja. (“Književna smotra”, god. XXXI / 1999. br. 112-113 (2-3) 1999, (str. 35-71).

Izvorni znanstveni članci:

· “Mimikrija kao simbolička slika svijeta”. “Književna smotra”, god. XXVIII, 1996, br. 100 (2) (str. 5-17).

· isto “Mimikrija kak simvoličeskij obraz mira”. “Russian Literature”, XLIX – II (2001).

· “Razine pojma stil u kulturi početka stoljeća. Odjeća kao artefakt”. U: Hijerarhija (Flaker, A., Medarić, M. ur.). Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1997. (str. 267-283).

· “Vladimir Nabokov i roman XX stoletija”. U: Vladimir Nabokov. Pro et contra. Ličnost’ i tvorčestvo V. Nabokova v ocenke russkih i zarubežnyh myslitelej i issledovatelej. Antologija. (Averin, V. B. red.). Izd. Russkogo Hristianskogo gumanitarnogo instituta. Sankt Peterburg, 1997. (str. 439-453).

· “Avtobiografija / avtobiografizm”. U: Avtointerpretacija. Sbornik statej pod red. A. B. Muratova i L. A. Iezuitovoj. Izd. Sankt-Peterburgskogo universiteta, Sankt-Peterburg, 1998. (str. 5-33).

· “Miroslav Krleža o ruskom modernizmu”. U: Studia Slavica Savariensia (Gadanyi, K., Vidmarović, N., ured.) Szombathely, 1999. (str. 71-80).

· “Odjeci hrvatske kulture u djelu Aleksandra S. Puškina”. “Književna smotra”, god XXXI, br. 111-113 (2-3), 1999 (str. 35-45).

· isto: “Echoes of Croatian Culture in the Work of Alexander Pushkin” (prihvaćeno za tisak u tematu “Wiener Slawistischer Almanach”, Vyskonsil, E. ed.).

· “Vladimir Nabokov i Tomas Mann. Ob odnoj tipologičeskoj analogii”. U: Kul’tura russkoj diaspory: Vladimir Nabokov – 100. (Belobrovceva, I. et al. eds) Tallinn, Tallina pedageogikaulikovoli, Kirjastus, 2000. (str. 143-159).

· “Mjesto simultanizma u Nabokovljevoj i Pasternakovoj estetici”. “Književna smotra”, god XXXII / 2000., br. 115-116 (1-2), 2000 (str. 103-111).

· “’Višeslojno mišljenje ‘ Vladimira Nabokova i ‘trenutačno zauvijek’ Borisa Pasternaka kao njihove poetičke i estetičke kategorije”. “Umjetnost riječi”, god. XLIV (2000). 2-3. Zagreb, travanj-rujan (str. 179- 191).

· “Vladimir Nabokov v rusle ornamental’noj prozy. K voprosu o terminologičeskih raznoglasijah”. U: Vladimir Nabokov dans le miroir du XX-čme sičcle (temat Buhks, N. ed) “Revue des études slaves”, Paris, LXXII, 3-4, 2000 (u tisku).

· “Rol’ vizual’nosti v teatrel’noj teorii Nikolaja Evreinova”. U: “Balagan. Slavisches Drama, Theater und Kino”. Band 7 (2001) Heft 1 (u tisku).

· “Vklad russkih hudožnikov v horvatskuju kul’turu 20-yh – 40-yh godov.” U: Paris et l’emigration russe. Culture en exil, culture de l’egzil. (temat, Breillard, S. ed.) “Revue des études slaves”, Paris, 2001. (1-20, ms, prihvaćeno za tisak).

Stručna djelatnost

Recenzije i kritike:

· “Natrag k tekstu (Višnja Rister, Lik u grotesknoj strukturi – ruski roman 20. stoljeća). “Glasje”, Zadar, god. III, br. 5., 1996, str. 207.

· “Nasljeđe baroka u novijoj ruskoj književnosti: Gavriel Shapiro, N. Gogol and the Baroque Cultural Heritage”. “Književna smotra”, god XXXI / 1999, br. 112-113 (2-3), str. 175-177.

· “Čarobnjak očarani. O sudbini jednog ‘zaboravljenog’ rukopisa V. Nabokova”. “Književna smotra”, god XXXII / 2000., br. 115-116 (1-2), str. 163-169.

· “Neodgovorno sklepan zbornik. Ruska emigrantska književna kritika”. “Republika”, god. LVI, Zagreb, ožujak-travanj 2000. Broj 3-4, str. 237-243.

· “O najnovijoj antologiji ruske pripovijetke. (Ruska pripovijetka XX stoljeća). “Kolo”, god. X, br. 1 proljeće 2000. str. 500-509.

· “Roman kao intertekstualna križaljka. Nora Buks, Čšafot v hrustal’nom dvorce. O russkih romanah V. Nabokova. Moskva, 1998”. “Književna smotra”, god. XXVIII / 2001, br. 118 (4), ms 1-3 (prihvaćeno za tisak).

Predgovori u knjigama:

· “Životopis Čehova; Čehov pripovjedač; Dramski opus Čehova”. U: A. P. Čehov, Drame. Preveo s ruskoga V. Gerić. Hena Com, Zagreb, 1999. str 5-16.

· “Pogovor Loliti”. U: V. Nabokov, Lolita. Preveo Z. Crnković. Sys Print, Zagreb, 1999. str. 351-386.

· “Čarobnjak očarani. O sudbini jednog ‘zaboravljenog’ rukopisa V. Nabokova”. U: V. Nabokov, Čarobnjak. Preveli M. Vuković Runjić i B. Runjić, Vuković&Runjić, Zagreb, 2000.

Rječnici:

· Niz natuknica za Leksikon svjetskih pisaca. Ur. N. Detoni. “Školska knjiga”, Zagreb (u tisku).

OSTALA ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKA DJELATNOST

Projekti:

U razdoblju 1996-2000 samostalno vodila međunarodni projekt “Pojmovnik kulture dvadesetog stoljeća”. Zajedno s timom okupljenim na projektu organizirala u Hrvatskoj četiri međunarodna znanstvena skupa (“Visoko / nisko. Hijerarhija kao kulturološki pojam”; “Mistifikacija, parodija, plagijat”; “Simultanizam”; “Simulacija / simulakrum”). U okviru projekta u tom je razdoblju izašao jedan zbornik (Hijerarhija, ur. A. Flaker, M. Medarić, Zagreb, 1997), dva su zbornika priređena za tisak.

Sudjelovanje na pozvanim međunarodnim znanstvenim skupovima (osim prethodno spomenutim, održanim u Hrvatskoj):

· “Vladimir Nabokov –Sirin: les anees europeenes”. Pariz, 1996.

· “The Cornell Nabokov Centenary Festival”, Cornell, 1998.

· “Balagan Conference”, Regensburg, 1999.

· “A. S. Puschkin (1799-1837) und das Europäische Geistes – und Kulturleben”. Beč, 1999.

· “Vladimir Nabokov dans le miroir du XX^e sičcle”, Pariz, 1999.

· “125^e anniversaire de la Bibliothčque Tourgénev. Culture en exil, culture de l’exil”. Pariz, 2001.

Ostali skupovi:

· “International Medieval Congress”, Leeds, 1997.

· “Dvjestota objetnica Puškinova rođenja”. Sveučilišna knjižnica, Zagreb, 1999.

III. Vrednovanje znanstvenih radova

1. Opći sud o radovima do prvog izbora za redovnog profesora

Stručno je povjerenstvo vrlo pozitivno ocijenilo znanstvene radove dr. Magdalene Medarić objavljene prije prvog izbora za redovnog profesora.

Osobitu pozornost privlači knjiga posvećena ruskim romanima svjetski poznatoga američko-ruskoga pisca Vladimira Nabokova. Ta je knjiga dr. Magdalene Medarić i u svjetskoj znanosti o književnosti zapažena kao cjelovita i znanstveno uvjerljiva analiza Nabokovljevih tekstova. Valja uočiti da dr. Magdalena Medarić u svojim radovima o Nabokovu dovodi toga pisca kako u kontekst avangarde tako i u kontekst postmodernizma. Drugi važan krug znanstvenoistraživačkih interesa dr. Medarić čini ruska emigrantska književnost. Još u vrijeme kada je to bila zabranjena tema u Rusiji, a i u Hrvatskoj se o njoj malo znalo, pristupnica je priredila dva tematska broja «Književne smotre» posvećena problematici ruske književne dijaspore. Isto su tako vrijedni prilozi proučavanju ruske avangarde koji su se pojavljivali u sklopu dugogodišnje i plodne suradnje na projektu «Pojmovnik ruske avangarde» što ga je inicirao Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dr. Magdalena Medarić bavila se i kroatističkom problematikom (istraživala je npr. djelo M. Krleže i D. Ugrešić) te književnoteorijskom (intermedijalnost i intertekstualnost u postmodernoj kulturi). Stručno povjerenstvo ocjenjuje da se prof. dr. Magdalena Medarić afirmirala kao jedan od najkvalificiranijih rusista ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi.

2. Prosudba najvažnijih radova nakon prvog izbora u redovnog profesora 1996.

U prvome redu valja istaknuti uredničku djelatnost dr. Magdalene Medarić.

U tematu A.S. Puškin (1799-1837), pripremljenom za “Književnu smotru” (1999, 112-113 /2-3/), Magdalena Medarić, oslanjajući se na svoje dugogodišnje bavljenje Puškinovim stvaralaštvom, posvjedočuje svoju upućenost i u najnoviju puškinističu produkciju. U temat su uvršteni radovi priznatih svjetskih stručnjaka za to područje (C. Kelly, O. Ronen), a predstavljeni su i najnoviji prijvevodi Puškinove lirike na hrvatski (R. Venturin). U tome tematu urednica je objavila svoj zanimljiv i važan prilog koji se bavi hrvatskim kulturnim supstratom u Puškinovu ciklusu Pjesme zapadnih Slavena.

Drugi urednički rad odnosi se na zbornik Hijerarhija. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (Zagrem 1997; u suuredništvu s A. Flakerom). Riječ je o člancima nastalim nakon međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Rovinju 1996. koji je okupio eminentne stručnjake iz Europe. Zbornik je prije objavljivanja dobio najpovoljnije međunarodne recenzije, a opskrbljen je sažecima na stranim jezicima i uzornom kritičkom aparaturom. Osobito valja ocijeniti osobni angažman i učinkovitost urednice Magalene Medarić koja je u veoma nepovoljnim izdavačkim prilikama uspjela izdati zbornik samo godinu dana nakon održavanja znanstvenoga skupa.

Mimikrija kao simbolička slika svijeta, «Književna smotra», 1996, br. 100 (2), 5-17. Rasprava će biti objavljena i na ruskom jeziku u «Russian Literature». Studija razmatra mogućnost da se pojam mimkrije, prihvaćen u prirodoznanstvenim disciplinama, razmotri i kao pojam relevantan u kulturi 20. stoljeća. Doista, on se pojavljivao u djelima mnogih književnika – sve od 19. st. i Darwina – prerastajući u iluminativnu metaforu. Rasprava se posebno bavi shvaćanjem mimikrije u djelu V. Nabokova koji je bio ne samo književnik, nego i znanstvenik (entomolog). Istraženi su načini na koje je Nabokov varirao taj prirodoznanstveni pojam te njegove reference na području života i umjetnosti. U tome se pogledu M. Medarić kritički nadovezuje na stavove onih istraživača koji su se već prije bavili tim problemom (V. Aleksandrov) ili su bili mislioci srodni Nabokovu (N. Evreinov, P. Uspenskij). Isto tako autorica znalački i kompetentno proširuje krug pisaca sličnih Nabokovu u pristupu mimikriji (T. Mann, R. Caillois, J. Lacan). Fenomen mimikrije tako se pokazuje kao jedan od indikatora ukupne kulture 20. st., a njegovo uočavanje još jednom posvjedočuje autoričinu lucidnost i neospornu stručnost.

Rasprava Razine pojma stil u kulturi početka dvadesetog stoljeća. Odjeća kao artefakt; u: Hijerarhija. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (ur. A. Flaker i M. Medarić), ZZK, Zagreb, 1997, 267-283, nastala je u sklopu kandidatkinjina zanimanja za intermedijalnost, posebno za interferiranje likovnog i književnog područja. Pritom je još uzet u obzir odnos «visoko – nisko» (što je bila opća tema savjetovanja). Dr. Medarić polazi od zapažanja da su dotad «mali» i «rubni» književni ili likovni žanrovi u 20. st. postajali «središnjima» i «visokima». Autorica proučava jedan zanimljiv rubni žanr primijenjene likovne umjetnosti – dizajn odjeće, i objašnjava kako je taj žanr postao relevantnim umjetničkim izrazom. «Otkrivši» taj žanr, autorica stručno i nadahnuto prati njegov razvitak od prvih desetljeća 20. st. te daje vlastito tumačenje toga razvitka. Ona je, dakako, potpuno u pravu kad ističe da taj «mali žanr», ostajući u biti likovnim, upija sve kulturološke mijene ukusa i vremena u kojima se pojavljuje. Ilustrirajući svoje istraživanje mnogim likovnim prilozima, M. Medarić očituje još jednu dimenziju svoje znanstvene osobnosti – odličnu upućenost u povijest likovne umjetnosti.

Vrijedi spomenuti i kandidatkinjin članak V. Nabokov i roman XX stoletija, koji je objavljen još u osamdesetim godinama, ali je nedavno - kao nezaobilazan prilog svjetskoj nabokologiji - preizdan u antologiji nabokoloških studija Vladimir Nabokov. Pro et contra... (Sankt-Peterburg, 1997). Dodatnu vrijednost čini to što je zbornik izašao u Rusiji.

Valja spomenuti i članak Avtobiografija/avtobiografizm, koji je kao uvodna rasprava smješten u zbornik Avtointerpretacija, Sankt-Peterburg, 1998, 5-33. Riječ je o proširenoj verziji rasprave već prije objavljene u časopisu “Russian Literature”. U vezi s rečenim zbornikom valja osobito istaknuti zasluge dr. Magdalene Medarić u obnavljanju znanstvenih i stručnih veza s Petrogradskim sveučilištem. Ujedno - taj je zbornik i afirmacija hrvatske rusistike u Rusiji.

Kroatističku liniju kandidatkinjinih interesa odlično zastupa rad posvećen Krležinu odnosu prema ruskim književnicima i kulturi (Miroslav Krleža o ruskom modernizmu, u zborniku: Studia Slavica Savariensia, Szombathely, 1999, 71-80). Pod ruskim modernizmom dr. Medarić razumije razdoblje na razmeđi 19. i 20 stoljeća – uoči nastanka ruske, odnosno sovjetske avangarde. Protumačeni su Krležini stavovi o ruskim prozaicima i dramatičarima toga doba (Čehov, Garšin, Arcybašev i dr.), pjesnicima (Blok), pa i onim predstavnicima ruske moderne koji su, našavši se u emigraciji, posjetili Zagreb (Rerih, Merežkovskij, Gippius) te zatekli ljevičarski nastrojene stavove M. Krleže koji im nisu išli u prilog.

Odjeci hrvatske kulture u djelu A. S. Puškina («Književna smotra», 1999, br. 112-113 (2-3), 35-45. Ova je rasprava posvećena znamenitom Puškinovu ciklusu Pjesme zapadnih Slavena (pišući «zapadni» Puškin je imao na umu uglavnom «južne Slavene»). Dr. Magdalena Medarić s punim pravom utvrđuje da se najveći broj puškinističkih radova koji su do danas istraživali Puškinov odnos prema južnim Slavenima – zapravo bavi Srbima. Utoliko je intrigantnije bilo ispitati koliko je Puškin bio svjestan postojanja hrvatske kulture pišući svoj pjesnički ciklus. Taj se problem ispituje na nekoliko razina: na razini osobnih poznanstava, razini mogućih školskih znanja te na razini umjetničkih dostignuća putem prestilizacije djela nastalih na temelju poznavanja hrvatske književne baštine. Dakako, ovaj posljednji aspekt pokazao se najplodotvornijim. Dr. Magdalena Medarić uvjerljivo pokazuje da su Pjesme zapadnih Slavena imale itekako bogatu podlogu u hrvatskoj usmenoj i pisanoj tradiciji. Pritom nije riječ samo o poznavanju Meriméeovih «istraživanja» o Morlacima, nego i Fortisovih putopisnih izvještaja o Dalmaciji te mnogih drugih izvora za koje nije sigurno da ih je Puškin iskoristio (ali ih je mogao znati). Osobitu vrijednost dane rasprave čini shema koja pokazuje kulturni supstrat pojma «zapadni Slaveni» u Puškinovo doba. U jednu riječ, rasprava Odjeci hrvatske kulture u djelu A. S. Puškina donosi niz novih istraživačkih rezultata koji bi umnogome trebali korigirati dosadašnja pušknistička shvaćanja glede na ciklus Pjesme zapadnih slavena.

Članak Vladimir Nabokov i Tomas Mann. Ob odnoj tipologičeskoj analogii (u zborniku: Kul'tura russkoj diaspory, Tallin, Kirjastus, 2000, 143-159) ide u «nabokološku» seriju kandidatkinjinih istraživanja. Ideju o sličnosti T. Manna i V. Nabokova autorica je iznijela već u članku o mimikriji, a ovdje ju dalje razvija. Podudarnosti pronalazi na tematskoj i tehničkoj razini. Obojica književnika, naime, pribjegavaju lajtmotivskoj tehnici koja u Nabokova seže – preko A. Beloga i drugih ruskih ornamentalista – sve do srednjovjekovnoga «pletenija sloves», ali je, kao i u Manna, dio lajtmotivske tehnike zadane eksperimentima europske proze početka 20. st., pod utjecajem R. Wagnera i F. Nietzschea.

Dvije rasprave koje slijede (Mjesto simultanizma u Nabokovljevoj i Pasternakovoj estetici, «Književna smotra», 2000, br. 115-116 (1-2), 103-117) i «Višeslojno mišljenje» Vladimira Nabokova i «trenutačno zauvijek» Borisa Pasternaka kao njihove poetičke i estetičke kategorije, «Umjetnost riječi», 2000, br. 2, 179-191), iako se razlikuju načinom argumentacije i izborom građe, valja, sudeći po svemu, shvatiti kao dijelove istoga istraživačkoga sklopa. Treba također napomenuti da su te rasprave prvobitno izlagane na međunarodnim skupovima u Cornellu (1998) i Opatiji (1998). Upućujući na problem simultanizma u Nabokovljevu stvaralaštvu – dr. Medarić uvodi u međunarodnu nabokologiju nov aspekt istraživanja toga neobično sofisticiranoga pisca. Osobito su zanimljivi i relevantni zaključci o bliskosti i Nabokova s drugim vrhunskim ruskim piscem 20. st. – B. Pasternakom, koji se u mnogo čemu razlikuje od Nabokova. Polazeći od analize njihovih književnih tekstova, ali i autoreferencijalnih iskaza, autorica sličnost pronalazi kako na razini simultanosti u percepciji stvarnosti, tako i na razini književnih postupaka koji iz takve percepcije slijede. Novinu donosi i stav da je Nabokov, kao i B. Pasternak, blizak shvaćanjima fenomenologijske škole. Dosad je, naime, Nabokov povezivan uglavnom s idealističkim filozofima ruskoga Srebrnoga vijeka s početka 20. st.

Rasprava Vladimir Nabokov v rusle ormamental'noj prozy. K voprosu o terminologičeskih raznogolosijah («Revue des études slaves», Paris, 3-4, 2000, u tisku) još je jedna u nizu nabokoloških istraživanja dr. Medarić. Autorica smatra da je pojam «ornamentalna proza», što su ga u rusku znanost o književnosti uveli ruski formalisti, osobito relevantan s obzirom na specifične oblike ornamentalne proze u ruskoj književnosti s početka 20. st. koji su, smatra autorica, odredili važne aspekte Nabokovljeva književno-romanesknog stila. Autorica upozorava na različite književne i filološke tradicije (rusku i zapadnoeuropske) te definira vlastito shvaćanje ornamentalizma u ruskoj prozi. Ona, čini se s pravom, drži da Nabokova treba smatrati baštinikom upravo ruske tradicije moderne proze.

Rol' vizual'nosti v teatral'noj teorii Nikolaja Evreinova («Balagan. Slavisches Drama, Theater und Kino», Band 7 (2001), Heft I, u tisku). Nikolaj Evreinov bio je jedan od najvažnijih teoretičara i reformatora ruskog kazališta početkom 20. st. U Rusiji je, kao i u Zapadnoj Europi, prva dekada 20. st. bila određena traženjima «antimimetičkoga teatra», ali i oprekama između pobornika simbolističkih ideja u obnovi kazališta (V. Ivanov) i pobornika protoavangardističkih ideja o obnovi kazališta (N. Evreinov, M. Mejerhold). Pomno proučivši stare i teško dostupne spise, odnosno knjige, ranoga Evreinova, dr. Medarić je osobitu pozornost posvetila najvažnijem aspektu Evreinovljevih pogleda na umjetnost – aspektu vizualnosti («teatralizacija života»; specifičnost kazališne umjetnosti kao takve).

Russkie hudožniki za rubežom. Horvatija 20-h i 40-h gg. («Revue des études slaves», Paris, u tisku). Riječ je o posve novom području istraživanja uloge ruskih emigranata u Hrvatskoj i na cijelom području bivše Jugoslavije. Naime, dosadašnja istraživanja djelatnosti ruskih emigranata u Hrvatskoj uglavnom su se bavila književnim i kritičkim aspektima, a nisu obuhvaćala druga polja – znanosti (tehničke, medicinske…), likovnu umjetnost, glazbu, balet, scensku umjetnost općenito. Isto tako nisu proučeni ni oblici njihova društvenoga djelovanja i udruživanja, kojih je cilj bio očuvanje kulturnog identiteta, ali i kulturno prožimanje s novom sredinom. Takav je sintetski rad u toku, a u danome članku prikazan je doprinos likovnih umjetnika – ruskih emigranata – hrvatskoj kulturi poslije 1919. Potanko se analizira djelovanje ne samo ruskih scenografa (Uljaniščev, Froman, Žedrinskij), čiji je doprinos u nas poznat, nego i onih manje poznatih (Razova-Doluhanova). Osobito su brojni slikari (Hanzen, Majkovskij, Antipov, Pastuhov, Sergejev, Gurevič, Karagodova, Gulevič i dr.), ilustratori i karikatruristi (Žukov, Mironovič), arhitekti (Fetisov, Nepenova, Kiverov), majstori umjetničke fotografije i kinematografije (Uskrygin, Bazarov, Gerasimov, Taganc, Rybak). Neporecivu vrijednost ovom radu pridaju istraživanja arhiva, privatnih kolekcija i drugih manje dostupnih izvora. Nema dvojbe da će i dana rasprava i cijeli projekt baciti novo svjetlo na ulogu ruske emigracije u hrvatskoj ovostoljetnoj kulturi, umjetnosti i znanosti.

Radovi objavljeni nakon prvog izbora za redovnog profesora pokazuju izrazit kontinuitet u znanstvenoj orijentaciji dr. Magdalene Medarić. Već prije dostignuta visoka razina teorijskoga promišljanja i književnopovijesnoga situiranja književnih fenomena u proteklom je razdoblju ne samo potvrđena, nego i obogaćena. Pokazalo se da kandidatkinjine studije o Nabokovu spadaju u sam vrh svjetske nabokologije i da su nezaobilazne u svakom daljnjem proučavanju toga pisca.

Uspješno su nastavljena istraživanja suodnosa biografije, teksta i širega kulturnoga konteksta. Nezaobilaznima se pokazuju rezultati do kojih je dr. Medarić došla istražujući rusku književnu i kulturnu dijasporu. Pojačan interes za suodnos hrvatske i ruske književnosti kvalificira pristupnicu kao vrsnog poredbenog istraživača moderne književnosti. Možemo, dakle, zaključiti kako je riječ o znanstvenici koja u svakome pogledu zaslužuje da i drugi put bude izabrana u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora.

3. Ocjena uvjeta

Na temelju izloženoga možemo zaključiti da dr. Magdalena Medarić u cijelosti udovoljava uvjetima za ponovni izbor u znanstvenog savjetnika, prema čl. 43. stavka 3. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, kao i uvjetima za izbor u znansatveno-nastavno zvanje redovnog profesora po čl. 74. stavka 3. Zakona o Visokim učilištima.

IV. Ocjena nastavnog rada

Tijekom tridesetogodišnjega rada na Katedri za rusku književnost – od statusa asistenta do redovnoga sveuč. profesora - dr. M. Medarić ovladala je zavidnim predavačkim umijećem. Krasi je kako sustavnost u izlaganju gradiva tako i raznolikost odnosno raspon tema i kolegija koje je prenosila generacijama studenata rusistike. Predavala je o svim razdobljima ruske književnosti (od klasicizma i romantizma do moderne i postmoderne), o svim žanrovima (dramskim, proznim, pjesničkim) te o mnogim književnicima pojedinačno (L. Tolstoj, Čehov, Puškin, Kuzmin, Bulgakov i mnogi drugi). Dr. Medarić zna izabrati aktualnu, intrigantnu i malo izučenu problematiku - kao što je npr. ruska feministička proza. Pritom pristupnica u svojem nastavnom radu sretno spaja znanstvenu ozbiljnost (poznavanje građe, metodičnost, pouzdanost informacije) i razumljivost izlaganja. To je kvalificira kao uzorna predavača i profesora. Takvim osobinama imponira ne samo studentima, nego i kolegama. Uz savjesno obavljanje redovnih dužnosti na dodiplomskoj nastavi (predavanja, mentorstvo pri izradi seminarskih i diplomskih radova), dr. Medarić povremeno gostuje i na poslijediplomskim studijima. Riječju, dr. Magdalena Medarić nastavnica je koja u mnogome može poslužiti kao uzor drugim kolegama.

V. Zaključak i prijedlog

Iz rečenoga slijedi da dr. sc. Magdalena Medarić, nakon rigoroznoga prvoga izbora u zvanje redovnoga profesora, u potpunosti zadovoljava uvjete za ponovni izbor u isto zvanje. Od posljednjega izbora u zvanje objavila je preko deset znanstvenih radova te uredila dvije knjige (odnosno temat). Sudjelovala je na preko deset međunarodnih znanstvenih skupova. Osim toga, objavila je mnoštvo stručnih radova, recenzija, prijevoda - čime je bitno unaprijedila struku. Uspješno sudjeluje u organizaciji znanstvene djelatnosti. Plodnom znanstvenim radom u potpunosti je zadovoljila uvjetima čl. 43. stavka 3. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti.

Drugo, dr. Magdalena Medarić svojim predanim nastavničkim radom na Katedri za rusku književnost te uključenošću u sve važne aktivnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti udovoljava uvjetima čl. 74. stavka 3. Zakona o visokim učilištima. Ujedno u potpunosti udovoljava uvjetima koje je propisao Rektorski zbor.

U skladu s rečenim stručno povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Magdalena Medarić ponovno izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i znanstveno-nastavno zvanje redovnoga profesora na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Stručno povjerenstvo

Dr. sc. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru

Dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

Dr. sc. Živa Benčić, red. prof.

U Zagrebu, 11. veljače 2001.

Ministarstvo znanosti i tehnologije

Republike Hrvatske

Zagreb

Stossmayerov trg 4

Izvješće o radu znanstvene novakinje Andree Jukić

u škol. godini 2000/2001.

Prof. Andrea Jukić zaposlena je od 1. ožujka 1999. kao znanstvena novakinja na projektu Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, koji se vodi pri Ministarstvu znanosti Republike Hrvatske pod brojem 130753.

Andrea Jukić odslušala je sve kolegije propisane za I. i II. godinu poslijediplomskog studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i položila neke obavezne ispite. Andrea Jukić prikuplja građu i literaturu za magistarski rad pod naslovom "Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotića Dionori}a kao podvrsta povijesnog epa". U svojem radu profesorica Jukić namjerava s pozicija tradicionalne filologije ali i suvremene i moderne književnoznanstvene metodolgije osvijetliti književno djelo vrsnog dubrovačkog sečentesknog epika Jakete Palmotića Dionorića.

Andrea Jukić već drugu akademsku godinu sudjeluje u nastavi te vrlo uspješno vodi seminar iz starije hrvatske književnosti pod naslovom Hrvatska epika renesanse i baroka. za studente II. godine krotistike. Profesorica Jukić također pomaže u izradi testova i ispravljanju istih za pismeni dio ispita iz starije hrvatske književnosti.

Andrea Jukić napisala je nekoliko prikaza o djelima iz stare hrvatske književnosti kao i više natuknica o starijim hrvatskim piscima za Leksikon hrvatskih pisaca (urednici dr. Krešimir Nemec, dr. Darko Novaković i dr. Dunja Fališevac, Zagreb 2000).

Odsjek za kroatistiku s profesoricom Andreom Jukić dobio je vrlo savjesnu, marljivu i sposobnu znanstvenu novakinju. Stoga predlažemo Vijeću da ovaj izvještaj prihvati i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 22. veljače 2001.

Prof. dr. Dunja Fališevac,

voditeljica projekta "Tropi i figure"

Odsjek za kroatistiku

Filozofski fakultet

10000 ZAGREB

i. Lučića 3

Predmet: Utvrđivanje uvjeta i odobravanje teme doktorske disertacije mr. Branka Kune (Osijek)

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća br. 04-5-100-2000. od 9. siječnja 2001. godine izabrani u povjerenstvo kojemu je zadatak utvrditi zadovoljava li mr. sc. Branko Kuna uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom ATRIBUTNI GENITIV podnosi Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Povjernstvo konstatira da dr. sc. Branko Kuna, rođen 14. studenog 1965. godine u Osijeku, zaposlen na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (kao asistent), zadovoljava sve uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije jer ima:

1. akademski stupanj magistra znanosti (29. svibnja 1999. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistarski rad pod naslovom Izricanje posvojnosti genitivom u hrvatskom književnom jeziku);

2. dva znanstvena rada iz područja disertacije objavljena u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom (to su radovi Norma i posvojni genitiv bez odredbe i Višečlani nazivi - pravopisno i jezično pitanje, objavljeni u časopisu Jezik); osim toga ima i više od jednu godinu istraživačkog staža na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Tema koju je mr. sc. Branko Kuna izabrao za predmet svoje disertacije logičan je nastavak teme njegova magistarskog rada. Naime, u magistarskom radu doktorand je vrlo uspješno opisao izricanje posvojnosti genitivom u hrvatskome standardnom jeziku, a u disertaciji namjerava opisati sve (besprijedložne i prijedložne) konstrukcije s atributivnim genitivom, pri čemu će posebnu pozornost posvetiti odnosu između besprijedložnog i prijedložnog genitiva, između genitiva i konkuretnih morfoloških sredstava te razgraničenju između atributne i priložne porabe takvih konstrukcija. Sve će to biti opisano metodologijom novijih modela generativne gramatike: teorijom principa i parametara te tzv. minimalističkim pristupom. Smatramo da će obrada ove teme, posebice s obzirom na rezultate koje je doktorand postigao u svom magistarskom radu, biti vrlo važan doprinos opisu nominalnih struktura u hrvatskome standardnom jeziku.

Povjerenstvo također smatra da je predloženi mentor (prof. dr. Ivo Pranjković) odgovarajući ekspert za naznačeno znanstveno područje pa ga predlaže Vijeću i kao mentora za izradu i obranu disertacije.

Povjerentvo je također sugeriralo doktorandu da djelomice modificira (precizira) naslov svoje disertacije (što je on prihvatio), pa će takav precizirani naslov biti: ATRIBUTNI GENITIV U HRVATSKOME STANDARDNOM JEZIKU.

Zbog svega što je u ovom izvještaju navedeno predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati temu disertacije mr. sc. Branka Kune (iz Osijeka) pod naslovom Atributni genitiv u hrvatskome standardnom jeziku te omogući nastavak postupka u kojem će spomenuti doktorand postići znanstveni stupanj doktora filologije.

U Zagrebu, 26. veljače 2001. STRUČNO POVJERENSTVO

dr. Marko Samardžija, red. prof.

dr. Josip Silić, red. prof.

dr. Ivo Pranjković, red. prof.

Odsjek za kroatistiku

Filozofski fakultet

10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3

Predmet: Utvrđivanje uvjeta i odobravanje teme doktorske disertacije Branimira Belaja iz Osijeka

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća br. 04-5-57-2000. od 3. srpnja 2000. godine izabrani u povjerenstvo kojemu je zadatak utvrditi je li Branimir Belaj iz Osijeka zadovoljio sve uvjete propisane planom i programom poslijediplomskog studija LINGVISTIKE (doktorski studij) i može li mu se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom GRAMATIČKI I LEKSIČKI PASIV U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Doktorand Branimir Belaj s Pedagoškog fakulteta u Osijeku obranio je magistarski rad (tzv. mali magisterij) pod naslovom Sintaktičko-leksički pasiv u hrvatskom standardnom jeziku 15. lipnja 1999. godine, u kojem opisuje pasiv kao sintaktičku i kao semantičku kategoriju, razmatra neka općenita pitanja sintakse, semantike i pragmatike vezana za tu kategoriju te govori o metodološkim problemima u opisu te kategorije u hrvatskome jeziku. Dotiče se također i tzv. leksičkog pasiva kao posebnog tipa nominalizacije (npr. Oni su pod kontrolom policije prema Njih kontrolira policija). U svojoj disertaciji s naslovom Gramatički i leksički pasiv u hrvatskom standardnom jeziku, za koju je priložio sinopsis na sedam stranica, on namjerava temu kojom se u magisteriju bavio temeljito proširiti i uključiti neke teorijske i metodološke aspekte koji nisu bili uzimani u obzir prilikom izrade magisterija. To su, ponajprije, kriteriji za određivanje pasiva i njegovo razgraničavanje od drugih tipova konstrukcija, zatim pregled obradbe pasiva u hrvatskim gramatičkim priručnicima, generativni i kognitivni pristup pasivu te različite mogućnosti iskazivanja vršitelja radnje u pasivnoj rečenici (npr. instrumentalom bez prijedloga, konstrukcijama od + genitiv te po + lokativ i sl.). Namjerava nadalje posebno raspravljati o vremenskoj vrijednosti pasivnoga predikata te o komunikacijskoj funkciji pasiva u hrvatskome jeziku.

Bez obzira na to što je i u magisteriju i u doktoratu riječ o vrlo sličnoj (dijelom i istoj) temi, mislimo da su spomenute dopune i proširenja u pristupu pasivu, kao vrlo važnoj i u hrvatskome jeziku nedostatno istraženoj temi, posve dostatne da se doktorandu omogući pisanje disertacije na tu temu, tim više što se iz sinopsisa vidi da je Branimir Belaj na toj temi u međuvremenu intezivno radio i s obzirom na opći teoretsko-metodološki pristup, i s obzirom na tipologiju pasivnih konstrukcija, i s obzirom na dosadašnje opise pasiva u hrvatskoj gramatičkoj i uopće kroatističkoj (i serbističkoj) literaturi.

Kako Branimir Belaj ispunjava i sve druge uvjete propisane planom i programom poslijediplomskog studija LINGVISTIKE (doktorski studij), predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da predloženu temu pod naslovom Gramatički i leksički pasiv u hrvatskom standardnom jeziku odobri, a doktoranda uputi na daljnji postupak u procesu stjecanja doktorata znanosti.

U Zagrebu, 21. veljače 2001. STRUČNO POVJERENTVO

dr.Marko Samardžija, red. prof. dr. Ivo Pranjković, red. prof.

dr. Josip Silić, red. prof.

Stručno povjerenstvo:

1. Prof.dr.sc. Mira Kolar

2. Prof.dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan

3. Doc.dr.sc. Iskra Iveljić

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na

svojoj sjednici od 13.srpnja 2000. u komisiju koja će ocijeniti zadovoljava li mr.sc.Zdenka Baždar uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i da li se može odobriti predlo-

žena tema pod naslovom "Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovi-

šta od 1868. do 1914." i potvrditi predloženi mentor prof.dr.sc. Mira Kolar.

Komisija podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Kandidat mr.sc. Zdenka Baždar podnijela je molbu za izradu disertacije

"Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovišta od 1868. do 1914." izvan doktorskog studija i predložila mentora. Molbi je priložena biografija, popis

objavljenih radova, preslika fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije

i potvrda o istraživačkom radu.

1. Biografija kandidata.

Mr.sc. Zdenka Baždar rođena je u Vukovaru, 23. kolovoza 1963. Ovdje je 1983. završila Srednju pedagošku školu. Ite godine je upisala studij jednopredmetne povijesti i diplomirala 1988., i odmah upisala dodiplomski studij arhivistike na kojem

je diplomirala 1996. godine. U 1997/98. upisala je poslijediplomski studij iz povijesti

na Filozofskom fakuletu u Zagrebu, te je prošavši program poslijediplomskog studija i obranom radnje "Razvoj željezničke mreže u hrvatskom Podunavlju od 1850.-1914." stekla 1999. diplomu magistra znanosti, polje povijet.

Mr.sc. Zdenka Baždar radila je od 1888.-1990. kao suradnik u Muzejsko-dokumentacionom centru u Zagrebu, Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu, Krš-

ćanskoj sadašnjosti i srednjoj školi "Rade Končar". Od 1990. do 2000. radila je u Hrvatskom državnom arhivu. 1. ožujka 2000. primljena je u Hrvatski institut za povi-

jest - podružnicu za povijest Slavonije, Baranje i Srijema na istraživačku temu "Povi-

jest civilne i vojne Hrvatske u 18. i 19. stoljeću" kao znanstveni novak za vrijeme od

1.ožujka 2000. do 1.ožujka 2004.

2. Uvjeti

Pristupnica je stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstvno polje povijest, te je molbi priložena Diploma o završenom poslidiplom-

skom obrazovanju br. 1320 FF 7947 od 12. studenog 1999.

Moliteljica ima i godinu istraživačkog rada u Hrvatskom institutu za povi-

jest u Zagrebu u kojem je započela raditi 1. ožujka 2000. što se može vidjeti iz po-

tvrde Instituta br. 02-334/19. svibnja 2000.

2.

Na osnovu gore rečenog moliteljica udovoljava uvjetima čl. 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima tj. može predložiti temu za svoju doktorsku disertaciju.

3. Tema disertacije.

Mr.sc. Zdenka Baždar je predložila za temu svoje doktorske radnje "Trgo-

vina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovišta od 1868. do 1914.". obrada ove teme ima puno opravdanje. Nitko se do sada nije sustavno bavio ovom temom, koja je izuzetno važna za spoznaju važnosti Podunavlja za balkansku i svjetsku tr-

govinu. Vrijeme koje bi radnja obrađivala je doba utemeljenja građanskog društva i izgradnje moderne privrede, a svakako je važno za razumijevanja gospodarske integracije hrvatskih prostora u okviru Austro-Ugarske monarhije i važnosti slavon-

skih gradova za trgovinu sa Srbijom i Bosnom. Gradovi smješteni na Savi i Dravi (Osijek, Požega, Vukovar, Brod na Savi i Vinkovci) predstavljali su središta posred-

ničkog poslovanja preko kojih se je odvijao tadašnji trgovinski robni promet riječnim i cestovnim putevima. Radnja bi bila rađena na izvornim vrelima i novinama.

Sadržavala bi ova poglavlja: 1. Uvod, 2. Povijest trgovine u sjeveroistoč-

noj Hrvatskoj od 18. stoljeća do 1868., 3. Trgovina od 1868. do 1914., 4. Zaključak.

U prvom dijelu pod nazivom "Povijest trgovine u sjeveroistočnoj Hrvat-

skoj od 18. stoljeća do 1868. težište bi bilo stavljeno na prikaz riječnog i suhozemnog

prometa, uz analizu robe koja se izvozila iz ovog ili uvozila na ovo područje te robi

koja je imala tranzitni značaj. Ova je trgovina prethodila procesu jačanja građanskog

sloja koji je bio nosilac i industrijalizacije i novčarstva i modernizacije u drugoj polo-

vici 19. stoljeća.

Središnji dio radnje bio bi podijeljen u više podpoglavlja zasnovanih na

vremenskim odrednicama. (Trgovina od polovice 19. stoljeća do 1868., tj. do sklapanja Austro-Ugarske nagodbe: Trgovina od 1868.tj. do 1891. kada je održana u Zagrebu velika izložba koja je znatnim dijelom potaknuta Prvom osječkom gospo-

darskom i obrtnom izložbom iz 1889. godine: Trgovina od 1891. do 1903., kada se

smanjuje uloga Osijeka kao trgovačkog centra Slavonije: te Trgovina od 1904. do

početka Prvog svjetskog rata, koji je obilježila vladavina Hrvatsko-srpske koalicije

i sve jačeg otvaranja slavonskih prostora istoku i zapadu. U svakom od ovih poglavlja

analizirala bi se roba u izvozu i uvozu, te tranzitu s prikazom njenog obujma. Bili bi

također obrađeni nosioci trgovine i njihova uloga u životu slavonskih gradova i trgovišta, te njihova uloga u gospodarskom razvoju čitavog područja.

U zaključnom dijelu mr. Zdenka Baždar će prikazati potencijalne moguć-

nosti trgovine sjeveroistočne Hrvatske i stvarni položaj koji je ta trgovina imala unutar Austro-Ugarske monarhije do Prvog svjetskog rata. Također bi se prikazalo

organiziranje, djelovanje i uopće aktovnost najvažnijih trgovačkih porodica, odnosno jačanje trgovačkog sloja koju pravi dinamičan razvoj gradova i trgovišta, te značaj

trgovačkog sloja u gospodarskom životu čitavog prostora, koji su utjecali na gospo-

darski razvoj čitavog područja.

Ciljevi istraživanja su relevantni za gospodarsku povijest, a Odsjek za po-

vijest Filozofskog fakulteta unutar katedre Svjetske povijesti novog vijeka ima pro-

fesora koji je specijaliziran za ovu granu povijesti (prof.dr Mira Kolar).

3.

Metode istraživanja. Istraživanje bi se obavljalo deskriptivno kauzalnom

metodom. Dakle bila bi izvršena analiza, komparacija i interpretacija svih obrađenih podtema s obzirom na nosioca, sadržaj i kretanje trgovine na slavonskom prostoru,

smještenom u kontekst vremena.

4. Zaključak.

Stručno povjerenstvo je nakon provedenog proučavanja priloženih mate-

rijala i sadržaja ponuđene teme za doktorsku disertaciju zaključilo:

1. da pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim

učilištima za prijavu teme doktorske disertacije:

2. Da je tema doktorske disertacije takova da će predstavljati znanstveni

doprinos gospodarskoj povijesti Hrvatske:

3. da se za mentora mr. Zdenki Baždar može odobriti dr. Mira Kolar,redo-

vni profesor Odsjeka za povijest.

Na osnovu gore rečenog predlaže se da se mr. Zdenki Baždar dopusti pristupanje izradi doktorske disertacije izvan doktorskog studija i da joj se prihvati

predložena tema pod nazivom: "Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i

trgovišta od 1868. do 1914.godine".

Zagreb, 2. ožujka 2001.

Stručna komisija:

1.--------------------------------------------

(Prof.dr.sc. Mira Kolar, predsjednik

2. ------------------------------------------

(Prof. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan,član)

3. -------------------------------------------

(Doc.dr.sc. Iskra Iveljić, član)

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Mirjana Gross, prof. em.

dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 16. siječnja 2001. god. izabrani smo u povjerenstvo za utvrđivanje zadovoljava li mr. sc. Mario Strecha uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti tema disertacije pod naslovom "Razvoj političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj uoči prvog svjetskog rata (1904.-1910.)", te o tome Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Mr. sc. Mario Strecha diplomirao je 1988. god. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij povijesti. Na istom fakultetu upisao je poslijediplomski studij povijesti, te 1996. god. obranio magistarski rad pod naslovom “Počeci političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.)”. Dosad je objavio jednu knjigu (tiskani magistarski rad) i 14 izvornih znanstvenih radova, većim dijelom tiskanih u časopisima s priznatom međunarodnom znanstvenom recenzijom (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Časopis za suvremenu povijest, Croatica Christiana Periodica). Od 1991. god. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najprije kao znanstveni asistent u Zavodu za hrvatsku povijest, a od 1997. do danas na Katedri za hrvatsku povijest, na kojoj sudjeluje u nastavi na predmetu “Hrvatska povijest od kraja 18. stoljeća do 1918. godine”. O 1991. god sudjelovao je u radu na tekućim projektima Zavoda za hrvatsku povijest, a od 1996. do danas u radu na projektu “Temeljni dokumenti hrvatske povijesti”.

Na osnovi iznesenog zaključujemo da mr. sc. Mario Strecha ispunjava zakonske uvjete za pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, jer ima akademski stupanj magistra znanosti, objavio je veći broj znanstvenih radova u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom i niz godina je sudjelovao u radu na znanstvenim projektima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Predlažući temu doktorske disertacije iz povijesti političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj na početku 20. st., mr. sc. Mario Strecha pokazuje da namjerava nastaviti svoja istraživanja započeta u magistarskom radu. U magistarskom radu obradio je razdoblje pojave političkog katolicizma na kraju 19. i početku 20. st., kada je politički katolicizam nastupio vezujući se uz djelatnost političkih stranaka. U doktorskoj disertaciji namjerava istražiti razdoblje samostalnog organiziranja i djelovanja političkog katolicizma, odnosno skupine koja je zastupala takva stajališta, inspirirana na različite načine stajalištima koja su kao najistaknutije osobe zastupali krčki biskup Antun Mahnič i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. U disertaciji će pratiti rad skupine od pokretanja njezina glasila, lista “Hrvatstvo” 1904., kroz njezino djelovanje i ideološke iskaze, odnose s građanskim političkim skupinama i liberalnim svećenstvom, te s austrijskim kršćanskim socijalima, sve do 1910. god. kada se spojila s Čistom strankom prava u Kršćansko-socijalnu stranku prava. Pojmom “politički katolicizam” autor je neutralizirao konotacije koje se vezuju uz pojam klerikalizma, što mu zajedno sa suvremenim metodskim postupkom, kakav je pokazao i u radu na magistarskom radu, omogućava da smireno i na razini znanstvenog diskursa istraži temu koja je često bila predmet kontroverznih ocjena i koja dosad nije bila temeljito znanstveno istražena.

Povjerenstvo prihvaća prijedlog da se za mentora imenuje dr. sc. Mirjana Gross, prof. emeritus.

U skladu s iznesenim, povjerenstvo utvrđuje da mr. sc. Mario Strecha ispunjava zakonske uvjete za pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, te predlaže Fakultetskom vijeću da mu odobri temu doktorske disertacije pod naslovom " Razvoj političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj uoči prvog svjetskog rata (1904.-1910.)".

U Zagrebu, 15. veljače 2000.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Mirjana Gross, prof. em.

dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Republika Hrvatska

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za sociologiju

Broj

Predmet: Mr. sc.Tomislav Smerić, stjecanje

doktorata znanosti, izvješće, dostavlja.-

Zagreb, 5. ožujka 2001. godine

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagreba na svojoj sjednici održanoj 15. prosinca 2000. godine izabralo nas je u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Tomislav Smerić uvjete propisane člankom 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, može li se odobriti predložena tema pod naslovom Sociologijski aspekti vojne profesije te može li se kao mentor imenovati prof. dr. sc. Ozren Žunec. Nakon što smo podrobno proučili podnesenu dokumentaciju, osobita nam je čast i naročito zadovoljstvo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu podastrijeti o tome zatraženo

IZVJEŠĆE

I. Podnesena dokumentacija. Pristupnik mr. sc. Tomislav Smerić podnio je 30. studenog 2000. godine Filozofskom fakultetu u Zagrebu zahtjev za pokretanje postupka stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija u kojem je predložio da mu se odobri izrada doktorske disertacije pod naslovom Sociologijski aspekti vojne profesije te da mu se za mentora imenuje prof. dr. sc. Ozren Žunec. Zahtjevu je priložio životopis, popis objavljenih radova, ovjerene preslike diploma o završenom postdiplomskom obrazovanju i o stečenoj stručnoj spremi sedmog (VII./1) stupnja, sinopsis doktorskog rada s izborom temeljne literature, potvrdu o sudjelovanju na znanstvenoistraživačkom projektu, potvrdu o zaposlenju te preslike objavljenih radova.

Stručno povjerenstvo utvrđuje da je podnesena dokumentacija potpuna i da se temeljem nje mogu utvrditi sve činjenice relevantne za podnošenje zatraženog izvješća. Radi pojednostavljenja i uštede, Stručno povjerenstvo prikazat će u izvješću sve ključne elemente koji su u dokumentaciji navedeni i neće prilagati dijelove izvornoga pristupnikovog zahtjeva, osim popisa objavljenih radova.

II. Životopis, profesionalna djelatnost i bibliografija pristupnika. Mr. sc. Tomislav Smerić rođen je 1964. godine u Zagrebu gdje je završio i školovanje. Godine 1984. je upisao, a 1989. završio jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4,7, da bi odmah potom i na istom Fakultetu upisao poslijediplomski studij iz područja sociologije koji završava 1994. godine obranivši magistarski rad pod naslovom Nuklearna energija u društvu - socijalni aspekti korištenja nuklearne energije čime je stekao akademski stupanj magistra društvenih znanosti iz područja sociologije. Sudionik Domovinskog rata.

Odmah nakon diplomiranja, u akademskoj 1989./1990. godini mr. sc. Tomislav Smerić kao honorarni stručni suradnik vodi seminare iz društvene skupine predmeta na Građevinskom institutu - Fakultetu građevinskih znanosti u Zagrebu, a od 1. siječnja 1991. do 31. ožujka 1994. uposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u svojstvu mladog istraživača odnosno znanstvenog novaka na znanstvenoistraživačkom projektu "Socijalnoekološki aspekti društvenog razvoja" (projekt br. 5-06-049, voditelj prof. dr. sc. Ivan Cifrić). Od travnja 1995. do konca ožujka 1999. godine radi u Ministarstvu obrane gdje mu je posljednja dužnost, koju je obnašao prije otpusta na vlastiti zahtjev, bila viši savjetnik za razvoj u Odjelu razvoja Sektora za upravljanje osobljem. Počam od akademske 1999./2000. godine pristupnik se vraća u akademsku zajednicu i suradnik je u provedbi nastave jednosemetralnog izbornog predmeta Sociologija vojske na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu kojem je nositelj prof. dr. sc. Ivan Rogić. Od 1. listopada 2000. godine uposlen je na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu na radnom mjestu znanstvenog novaka-doktoranda.

Mr. sc. Tomislav Smerić bio je 1992.-1993. godine član uredništva časopisa Socijalna ekologija.

Mr. sc. Tomislav Smerić objavio je dva izvorna znanstvena članka u suautorstvu (brojevi 2 i 4 u Popisu objavljenih radova u privitku ovog Izvješća), jedno prethodno priopćenje (br. 5), dva pregledna članka (br. 1 i 3), četiri prikaza, te, kao suradnik i suautor, više istraživačkih studija s područja sociologije grada i socijalne ekologije u okviru znanstvenoistraživačkog projekta na kojem je sudjelovao. Osim rada pod br. 1 koji je 1990. godine objavljen u časopisu Kulturni radnik, ostali pobrojeni radovi (br. 2-5) objavljeni su u časopisu Socijalna ekologija. Radovi pod br. 2 i 4 rađeni su temeljem empirijskih istraživanja stavova (ankete).

III. Predložena tema doktorske disertacije. Pristupnik je predložio da u postupku stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija izradi disertaciju pod naslovom Sociologijski aspekti vojne profesije.

Predloženi doktorski rad bit će podijeljen u sedam glava. U prvoj će temeljem osnovnih teorijskih pristupa biti razmotren općeniti sociologijski pristup profesijama te će se, razmatranjem strukturalne i procesne analize profesija, naznačiti teorijsko-metodologijski okvir analize vojne profesije. Posebno će se razmotriti pretpostavka o univerzalnosti obrazaca profesionalizacije kao komponente procesa društvene modernizacije te će se naznačiti distintivna obilježja vojnog poziva. Ujedno će se razmotriti dvojbe oko statusa vojnog poziva kao profesije (monopoliziranost profesije - ekskluzivnost klijenta, ograničenost profesionalne autonomije, nerazlučivost profesionalne i organizacije uloge itd.)

U drugoj glavi prikazat će se procesi koji stvaraju društvene pretpostavke nastanka vojne profesije te evolucija ključnih institucija vojnog poziva (usredotočeno na razdoblje iz prijelaza XVIII. u XIX. stoljeće).

Treća glava posvećena je pregledu oblikovanja istraživačke tradicije i nastanku glavnih modela vojne profesije te će se ovdje raspraviti glavna istraživanja vojne profesije iz druge polovice XX. stoljeća (Huntington, Moskos, Caforio, Segal, među inima). U ovoj glavi naročita pozornost bit će posvećena razmatranju premisa na kojima počivaju predstavljeni analitički modeli (npr. pretpostavke o slabljenju normativne u odnosu na funkcionalnu socijalnu integraciju, profesionalna adaptacija na tehnološke i socijalne promjene itd.).

U četvrtoj glavi razmotrit će se, u svjetlu konceptualnih modela predstavljenih u prethodnoj glavi, temeljna obilježja vojne profesije kao i karakter njene transofrmacije. Strukturalna analiza obuhvatit će pitanja vojne profesionalne ekspertize, dimenziju socijalne odgovornosti korporativnosti časničkog zbora, profesionalnu etiku i ideologiju vojnih profesionalaca i stil života, profesionalne samopredodžbe i društveni prestiž pripadnika vojne profesije. Procesi formiranja vojnih profesionalaca (profesionalna regrutacija, socijalizacija i obrasci karijere) te procesi profesionalizacije i deprofesionalizacije bit će predmet procesne analize.

U petoj glavi razmotrit će se vojna profesija u njenom društvenom kontekstu, a osobito promjene obilježja i funkcija proširene vojne zajednice (članovi obitelji pripadnika časničkog zbora). Slabljenje socijalne izolacije tradicionalne vojne zajednice uz izraženu tendenciju njezine potpune društvene integracije manifestira se i rastućim regrutiranjem žena u oružane snage i časnički zbor, tako da granice civilnog i vojnog društvenog sektora postaju sve nejasnije. Stoga će se u ovoj glavi još jednom podrobno razmotriti promijenjeni položaj pripadnika časničkog zbora kao specifične "kaste", "staleža" ili "elite" u sustavu socijalne stratifikacije (pitanja širenja regrutacijske osnovice, relativnog opadanja profesionalnog prestiža, konvertibilnosti vojnog i socijalnog statusa) kao i utjecaj ovih procesa na značajke civilno-vojnih odnosa.

Šesta glava dat će naznake budućnosti odnosno perspektiva vojne profesije u svjetlu korijenitih socijalnih i političkih promjena u suvremenom svijetu (globalizacija, revolucija vještina, realokacija autoriteta itd.) uz istovremeno ispitivanje promjena u organizacijskom formatu suvremenih oružanih snaga (od "masovnih" vojski do dualnih, "kadrovsko-pričuvnih" vojski poslijehladnoratovskog razdoblja). Adaptacija vojne organizacijske strukture slijedi izmijenjenu percepciju prijetnje nacionalnoj sigurnosti kroz proširenje opsega funkcija i uloga oružanih snaga na nove, ne-vojne zadaće kao što su "operacije različite od rata", a to opet postavlja nove zahtjeve za redefiniranjem dominantnih obilježja vojne profesije. Kriza tradicionalnih značajki vojne profesije tako se korijeni ne samo u organizacijskim, nego i u društvenim promjenama koje uvjetuju eroziju distinktivne profesionalne domene (profesionalnog monopola, načina života, društvenog ugleda itd.).

U sedmoj i posljednjoj glavi pristupnik će sintetizirati rezultate svojih istraživanja.

IV. Zaključak i prijedlog. Temeljem iznesenoga, Stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Tomislav Smerić (1) ima visoku stručnu spremu i naziv profesora sociologije te akademski stupanj magistra društvenih znanosti iz područja sociologije i (2) ima staž od tri godine i tri mjeseca istraživačkog rada pri visokom učilištu (Filozofski fakultet u Zagrebu), čime ispunjava uvjete iz članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.

Što se, pak, tiče predložene teme doktorske disertacije, Stručno povjerenstvo ocijenjuje da je tema znanstveno opravdana budući da su u nas radovi o vojnoj profesiji rijetki, a u sociologiji i ne postoje, tako da će primjerena izrada ovog doktorskog rada predstavljati značajan doprinos ne samo izučavanjima vojne porofesije nego i proširenju znanstvenog interesa sociologije za fenomene i procese kojima se u nas tradicionalno nije bavila zbog zatvorenosti vojne organizacije u prošlosti. Doktorski rad imat će i značajnu aplikativnu vrijednost.

Stručno povjerenstvo utvrđuje da je Filozofski fakultet ovlašten za područje kojem pripada tema.

Stručno povjerenstvo isto tako utvrđuje da je dr. sc. Ozren Žunec redoviti profesor u Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta gdje, između ostalog, predaje predmet Sociologija vojske i rata te da je pristupnikov zahtjev da mu se za mentora imenuje prof. Žunec logičan i opravdan.

Slijedom iznesenoga, Stručno povjerenstvo slobodno je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu predložiti da se pristupniku mr. sc. Tomislavu Smeriću (1) odobri pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, (2) da mu se odobri izrada doktorskog rada pod naslovom Sociologijski aspekti vojne profesije te (3) da mu se za mentora odredi prof. dr. sc. Ozren Žunec.

Stručno povjerenstvo

Prof. dr. sc. Ozren Žunec, predsjednik

Doc. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, član

Doc. dr. sc. Davorka Matić, članica

dr. sc. Nikša Stančić, red prof.

dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof.

dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Predmet: Mr.sc. Ana Malnar -

- ocjena doktorske disertacije

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 16. siječnja 2001. godine izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Ane Malnar pod naslovom “Antropološka istraživanja populacijske strukture stanovništva priobalja srednje Dalmacije studijom izonimije (1857 – 1991)”, te Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Doktorska disertacija mr. sc. Ane Malnar pod naslovom “Antropološka istraživanja populacijske strukture stanovništva priobalja srednje Dalmacije studijom izonimije (1857 – 1991)” obuhvaća ukupno 171 stranicu teksta s bilješkama, a sadrži 20 slika, 13 tablica, te popis izvora i literature s navedenih 17 izvora i 189 bibliografskih jedinica. Disertacija se sastoji od slijedećih dijelova: 1. Uvod (1-66); 2. Ciljevi istraživanja (67-70); 3. Materijal i metode (71-79); 4. Rezultati (80-110); 5. Rasprava (111-138); 6. Zaključak (139-141); 7. Izvori I literatura (142-161); 8. Sažetak (162-163); 9. Summary (164-165); 10. Životopis (166-167) i 11. Dodatak (168-171).

1. “Uvod” doktorske disertacije postavlja problemski okvir istraživanja. Opširni uvod podijeljen je u tri poglavlja koji elaboriraju suvremene holističke teorijsko–metodološke pristupe u antropologiji. Prvo poglavlje pod nazivom “Antropologija u povijesnim istraživanjima” podijeljeno je u četiri podpoglavlja koja nose naslove: 1. “Komplementarnost u istraživanjima ljudi, prostora i vremena”, 2. “Zajednički interes za demografski pristup”, 3. “Doprinos studija populacijske strukture”, 4. “Studije izonimije kao zajednička metoda”. U prvom podpoglavlju “Komplementarnost u istraživanjima ljudi, prostora i vremena” prikazani su različiti trendovi koji su postojali u razvoju suradnje antropoloških i povijesnih istraživanja, naglašavajući kako dinamika tih odnosa nije bila uvjetovana epistemološkim već uglavnom vanjskim razlozima U drugom podpoglavlju “Zajednički interes za demografski pristup” uz veliki broj literarnih navoda autorica opisuje pretpostavke koje su dovele do toga da prvotna suradnja na teorijskoj i spekulativnoj razini preraste u multidisciplinarna istraživanja podjednako značajna za antropologiju, povijest i demografiju. U trećem podpoglavlju “Doprinos studija populacijske strukture” autorica navodi definiciju populacijske strukture, iznosi prednosti proučavanja izoliranih populacija u takvim istraživanjima i iznosi pretpostavke Hardy-Weinbergova zakona, te prikazuje osnovne evolucijske sile: mutaciju, genetičko odstupanje, prirodnu selekciju i tok gena u uobličavanju ljudskih grupa. U posljednjem podpoglavlju “Studije izonimije kao zajednička metoda” opisuje povijest razvoja i primjene studija raspodijele prezimena u populaciji s ciljem procjene genetičkih bliskosti ili udaljenosti među ljudima. U njemu definira pojmove “koeficijenta urođenosti” i “koeficijenta srodstva”, te navodi neke od novijih rezultata dobivenih primjenom navedenih metoda, pri čemu se kritički osvrće na prednosti ali i ograničenja takvih istraživanja

Drugo poglavlje disertacije pod naslovom “Dalmacija: povijesne i demografske osobitosti” u prvom podpoglavlju 1. ”Prošlost Dalmacije i značaj procesa naseljavanja na uobličavanje populacijske strukture” daje pregled povijesnog razvoja Dalmacije naglašavajući razdoblje seoba ranog srednjeg vijeka i migracije stanovništva izazvane osmanskim osvajanjima europskog prostora kao najvažnije čimbenike koji su utjecali na formiranje suvremene populacijske strukture. U drugom podpoglavlju 2. “Demografske osobitosti populacije” autorica donosi podatke o osnovnim demografskim pokazateljima u razvoju stanovništva Dalmacije tijekom druge polovice 19. stoljeća do popisa stanovništva iz 1991. godine s posebnim osvrtom na gradska središta i seoska naselja što je naglašeno i podnaslovima odjeljaka “Demografska obilježja stanovništva srednje Dalmacije – gradska središta” i “Demografska obilježja stanovništva srednje Dalmacije – ostala naselja”.

Posljednje, treće poglavlje uvoda pod naslovom “Zemljopisne i prirodne osobitosti srednje Dalmacije” nosi podnaslove: 1. “Zemljopisne osobitosti srednje Dalmacije”, 2. “Geološko-petrografska obilježja”, 3. “Reljef srednje Dalmacije”, 4. “Klima srednje Dalmacije” i 5. “Tlo i vegetacija” i daje sažetu sliku svih relevantnih čimbenika koji su mogli utjecati na oblikovanje populacijske strukture srednje Dalmacije i njezinih antropoloških osobitosti, a dio su ekološke niše proučavanog područja.

2. U dijelu “Ciljevi istraživanja” autorica je konstatirala da je rad na disertaciji logički nastavak dosadašnjih istraživanja holističkim analitičkim pristupom izoliranih otočkih populacija Hrvatske, koja se provode već dugi niz godina. Kao osnovni cilj rada istaknula je utvrđivanje obrazaca povezanosti između demografskih zbivanja u naseljima srednje Dalmacije Jesenicama, Mimicama, Živogošću i Zaostrogu u 19. i 20. stoljeću tijekom procesa uobličavanja populacijske strukture suvremenog stanovništva s raspodjelom prezimena lokalnog stanovništva. Specifični ciljevi istraživanja izneseni su sažeto i jasno. Jedna razina tih istraživanja odnosi se na demografske pokazatelje (kretanje ukupnog broja stanovnika, prirodno kretanje populacije, tzv. parcijalne strukture stanovništva po dobi, spolu, kao i prikaz ekonomske strukture) koji su primijenjeni u matematičko-kibernetičkom modelu nazvanom LOPI model. Druga razina odnosi se na potvrđivanje ili odbacivanje hipoteze o reproduktivnoj zatvorenosti populacije (ovo su prva istraživanje te vrste u ovom području) analizom raspodjele prezimena stanovnika, procjene stupnja “urođenosti” i “srodstva”, genetičkih udaljenosti te na primjenjivost modela “izolacije s udaljenošću” (Malecot, 1948, 1951) u procjeni populacijske strukture.

Mišljenja smo da se na postavljena pitanja u ovakvom istraživanju može odgovoriti i da su dostatna za ozbiljan znanstveni rad, te da zadovoljavaju kriterije potrebne pri izradi doktorske disertacije.

3. U dijelu pod naslovom “Materijal i metode”, podijeljenom u tri poglavlja, iznesene su obavijesti o demografskom uzorku na kojem je autorica provela istraživanja i metode koje je u istraživanju primijenila. U prvom poglavlju 1. “Izvori demografskih podataka” prikazane su metode i izvori (prije svega matične knjige i popisi stanovništva) provedenih demografskih istraživanja. Slijedi poglavlje 2. “Ispitivani uzorak stanovništva i osnovna obilježja raspodjele prezimena u naseljima: Jesenice, Mimice, Živogošće i Zaostrog” s podacima da uzorak čine 3.024 ispitanika, tj. prezimena muškaraca i žena iz ukupno 1.513 bračnih parova u naseljima srednje Dalmacije: Jesenicama, Mimicama, Živogošću i Zaostrogu i njihovih predaka prve i druge generacije. Prikazana je i raspodjela ispitanika, te prezimena i udjela izonimičnih brakova u ukupnom broju sklopljenih brakova po naseljima. (Sva prezimena korištena u istraživanju – njih 701 - navedena su u popisu na kraju disertacije i to iz naselja Jesenice 210, Mimica 118, Živogošća 177 i Zaostroga 196.) U trećem poglavlju 3. “Metode analizom izonimije” prikazane su metode i jednakosti za (1) analizu urođenosti, (2) analizu srodstva, (3) genetičke udaljenosti i (4) model genetičke strukture promatrane populacije. Poglavlje “Materijal i metode” pokazuje da je korišteni uzorak dostatan i dobro definiran, a metodologija i statistička obrada podataka u skladu s postupcima koji se primjenjuju u sličnim istraživanjima u svijetu.

4. Dio disertacije “Rezultati” podijeljen je u četiri poglavlja, a rezultati istraživanja popraćeni su prikazom na 14 slika i 12 tablica.. U prvom poglavlju 1. “Analiza demografskih osobitosti istraživanih naselja Jesenica, Mimica, Živogošća i Zaostroga” prikazano je kretanje ukupnog broja stanovnika u razdoblju od godine 1857. do godine 1991., stopa nataliteta, stopa mortaliteta, stopa prirodnog kretanja, spolna i dobna struktura populacije, te raspodjela stanovništva istraživanih naselja po nacionalnoj pripadnosti i s obzirom na ekonomsku djelatnost (na 11 slika i 8 tablica). U sljedećem poglavlju 2. “Analiza urođenosti i srodstva primjenom metoda izonimije” na osnovi raspodjele prezimena prikazane su mjere genetičke mikrodiferencijacije izračunate za tri generacije stanovnika naselja Jesenice, Mimice, Živogošće i Zaostrog. Koeficijenti urođenosti izračunati su po naseljima, a koeficijent srodstva za ukupnu populaciju sva četiri naselja. U poglavlju 3. “Analize genetičkih udaljenosti” prikazane su matrice genetičkih udaljenosti s parovima naselja, te prikaz dobivenih rezultata uporabom dendograma i pomoću formiranja dvodimenzionalnog prostora između dva svojstvena vektora s najvećom diskriminacijskom vrijednošću promatranog sustava varijabli. Poglavlje 4. “Model populacijske strukture” prikazuje nelinearnu regresiju između matrica genetičkih udaljenosti među naseljima srednje Dalmacije formiranih primjenom metode analize raspodjele prezimena, te matrice kilometarskih udaljenosti prema Malecotovom modelu “izolacije s udaljenošću” između proučavanih naselja srednje Dalmacije. Rezultati istraživanja su dokumentirani velikim brojem jasno prikazanih tablica i slika te grupirani prema upotrebljavanoj metodologiji, a autorica je upozorila i na metodološke probleme koja prate provođenja studija ovog tipa. Prikazani rezultati dozvoljavaju da se ponovi provedeno istraživanje i rezultati provjere.

5. “Rasprava” se temelji na vrlo dobrom poznavanju literature koju autorica koristi u objašnjavaju dobivenih rezultata i uspoređuje ih s rezultatima sličnih istraživanja provedenih na našim otocima i u svijetu. U prvom poglavlju 5.1. “Demografsko istraživanje” interpretirane su demografske osobitosti populacije i autorica na osnovi tih pokazatelja zaključuje da proučavana populacija pripada malim izoliranim društvima izuzetno pogodnima za antropološka istraživanja. Ovi podaci korišteni su i u svrhu testiranja spomenutog matematičko–kibernetičkog modela nazvanog LOPI model.

U drugom podpoglavlju 2. “Antropogenetički modeli i prošlost istraživanih naselja” autorica analizira visoke vrijednosti “koeficijenta srodnosti” ukupne populacije naselja i visoke vrijednosti “koeficijenata urođenosti” u pojedinim proučavanim naseljima (Jesenica, Mimica, Živogošća i Zaostroga) izračunate na osnovi raspodjele prezimena. Konstatira da su vrijednosti ovih “koeficijenata” među najvećima zabilježenim u svjetskoj literaturi i zaključuje da one odražavaju veliku sklonost populacije priobalja srednje Dalmacije izonimičnim brakovima tj. visokom stupnju reproduktivne zatvorenosti cijelog područja tijekom analiziranog razdoblja. Naselje Mimice izdvojilo se pritom najvećim dijelom izonimičnih brakova i najvišim “koeficijentima urođenosti” te visokim vrijednostima genetičkih udaljenosti između populacija ostalih naselja. Autorica ove rezultate objašnjava vanjskim faktorima što utječu na stanovništvo, povijesnim razvojem i etnološkim osobitostima naselja.

6. ”Zaključci” sadrže najvažnije rezultate istraživanja iznesene u devet točaka koje pružaju jasne odgovore na istraživačka pitanja i hipoteze postavljene u dijelu disertacije o cilju rada. prema rezultatima provedenih demografskih istraživanja stanovništvo Jesenica, Mimica, Živogošća i Zaostroga u razdoblju od godine 1857. do godine 1991. pokazuje progresivno kretanje ukupnog broja stanovnika sve do prvih desetljeća 20. stoljeća, nakon kojega slijedi stagnacija ili depopulacija koja je prisutna do kraja proučavanog razdoblja. Prirodno kretanje stanovništva (stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog prirasta) pokazuje nisku ili negativnu stopu, a spolna struktura je uglavnom ujednačena. Dobna struktura pokazuje prevladavanje starog stanovništva i prema toj strukturi sva naselja pripadaju regresivnom ili stacioniranom tipu naselja. Nacionalna struktura pokazuje najveću zastupljenost Hrvata. Ekonomska struktura ukazuje na zabrinjavajuću činjenicu da udio ekonomski aktivnog stanovništva raste samo u Jesenicama. Izračunati visoki “koeficijenti srodstva” i “urođenosti” u sva četiri naselja tijekom cijelog proučavanog razdoblja ukazuju na visoki stupanj reproduktivne zatvorenosti populacije, dok matrica genetičkih udaljenosti između parova istraživanih naselja pokazuje da Mimice, naselje s najviše izonimičnih brakova, ima najveće udaljenosti u odnosu na ostala naselja. Malecotov model “izolacije s udaljenošću” pokazao se samo kao djelomično primjenjiv na analize genetičkih udaljenosti među promatranim naseljima.

Doktorska disertacija mr. sc. Ane Malnar daje izvorni znanstveni doprinos antropološkim istraživanjima populacijske strukture. Njezini rezultati dobiveni su primjenom analize raspodjele prezimena tri generacije stanovništva četiri naselja srednje Dalmacije: Jesenica, Mimica, Živogošća i Zaostroga. Istraživanje je provedeno na uzorku od 3.024 ljudi ili 1.513 bračnih parova (analizirana je raspodjela ukupno 701 prezimena) i u potpunosti zadovoljavaju sve kriterije neophodne za takvu vrstu istraživanja. Metodologija rada je utemeljena na vrlo dobrim matematičko – statističkim rješenjima provjerenim u radovima vodećih autora iz tog područja u svijetu. U pojašnjenju metoda nisu zanemareni ni nedostaci i ograničenja ovakvih studija. Rezultati istraživanja pregledno su prikazani logičnim slijedom tablica i slika, te omogućuju provjeru rezultata. Autorica je rezultate istraživanja kritički interpretirala pokazavši sposobnost razmatranja problema interdisciplinarnim pristupom.

Na osnovi iznesenih činjenica smatramo da doktorska disertacija mr. sc. Ane Malnar pod naslovom “Antropološka istraživanja populacijske strukture stanovništva priobalja srednje Dalmacije studijom izonimije (1857 – 1991)” po primijenjenim metodama i istraživačkim rezultatima predstavlja izvorni znanstveni rad, te predlažemo Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da disertaciju prihvati i pristupnicu uputi na daljnji postupak.

Zagreb, 5. ožujka 2001.

dr. sc. Nikša Stančić, red prof.

dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof.

dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj:01-00-13/2.

Zagreb, 07.03.2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 21. ožujka .2001. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Vlaste Zajec pod naslovom «Drvena skulptura 17. stoljeća u Istri», pa istom vijeću podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Disertacija mr. sc. Vlaste Zajec ima 151 stranicu teksta i 159 stranica likovnih priloga s 468 fotografija. Tekstualni dio podijeljen je u četiri poglavlja: Uvod (1-11 str.), Stilski karakteristična djela i kronologija (11-104 str.), Upotreba predložaka i lokalne radionice (104-130 str.) te Zaključak (130-142 str.). Nakon toga slijedi popis literature i izvori (142-152) te katalog.

Uvodno poglavlje autorica je podijelila u dva dijela: Opis korpusa te Povijesni pregled. Autorica konstatira da su dosadašnja istraživanja kiparskih djela 17.stoljeća u Istri bila sporadična, selektivna i malobrojna iako se radi o važnom segmentu likovne baštine u Hrvatskoj. U višegodišnjem terenskom istraživanju autorica je zabilježila više od 700 kipova za koje, prema njihovim oblikovnim osobinama, pretpostavlja da su nastali u 17. stoljeću. Velik dio drvene skulpture u Isti toga vremena jako je oštećen i izložen daljnjem propadanju i nestajanju. S obzirom na stupanj dosadašnje istraženosti autorica upozorava na teškoće pri pokušaju njihova točnoga i pouzdanog datiranja te pri identifikaciji majstora koji su ta djela izradili. Da su navedena pitanja zaista teško rješiva autorica potvrđuje i konstatacijom da stilska obilježja ove u najvećoj mjeri provincijalne i pučke skulpture nisu posve definirana, dok su s druge strane arhivski podaci veoma oskudni. Korpus istarske drvene skulpture 17. stoljeća autorica grupira u dvije skupine: manju skupinu tvore kvalitetna i stiski definirana djela, dok većinu sačinjavaju radovi osrednje vrijednosti koji se u velikom postotku mogu definirati kao pučka djela. Upravo na temelju tako definirane građe autorica i provodi njihovu analizu.

Prostorni okvir radnje određen je današnjim granicama Republike Hrvatske. U vjerskom smislu riječ je o porečko-pulskoj biskupiji, s iznimkom Brseča i opatijskoga područja koji su u sastavu riječke nadbiskupije. Vremenski okvir razumljivo nije tako jasno određen pa su u radnju uvrštena i djela koja su nastala krajem 16. i početkom 18. stoljeća.

Najveći dio drvene skulpture 17. stoljeća u Istri jest oltarna skulptura, dok su svi ostali primjerci rijetki. Najveći dio oltarne skulpture nalazi se na retablima. Osim raspela koja nisu analizirana u radnji zanemariva je prisutnost slobodnostojećih drvenih kipova. Ipak, autorica upozorava i na činjenicu da su brojni oltari i skulpture koji se spominju u dokumentima i vizitacijskim opisima istarskih biskupa odstranjeni u 18. stoljeću kada se crkve opremaju novim mramornim oltarima i skulpturom prema novim liturgijskim i estetskim načelima. Taj se proces naročito osjetio u važnijim gradskim crkvama i biskupskim središtima (Rovinj, Poreč, Novigrad itd.) gdje su u katedralama i župnim crkvama mramorni oltari posve potisnuli ranije drvene.

Nakon skiciranja društveno-političkih i vjerskih prilika u Istri tijekom 17. stoljeća (dvije države: Austrija i Venecija te šest biskupija), autorica u kratkim crtama analizira ulogu naručitelja koji kao i u drugim primorskim sredinama variraju od pojedinačnih narudžbi istaknutih predstavnika vlasti i crkve do skupnih narudžbi bratovština i komunalnih zajednica.

Središnji dio disertacije tvori poglavlje koje je autorica naslovila «Stilski karakteristična djela i kronologija». U njemu se pokušalo formalno-stilskom analizom brojnih umjetnina u crkvama na Istarskom poluotoku stvoriti zaokružen i cjelovit korpus drvene skulpture 17. stoljeća. Nastojalo se s jedne strane utvrditi pouzdaniju kronologiju nastanka brojnih djela, odrediti moguće autore te definirati stilske karakteristike građe koja je različite likovne vrijednosti. Teškoće u dataciji posve su logične jer osim kipa sv. Justa u Galižani koji se datira 1599. godinom i kipova anđela Francesca Terillija u Vodnjanu iz 1616. godine (koji su u Istri dospjeli početkom 19. stoljeća) u Istri nijedna skulptura nastala početkom 17. stoljeća nije datirana. Najveći broj djela koja se na temelju formalnih karakteristika može datirati u rano 17. stoljeće nalazi se u mletačkom dijelu Istre i pripada mletačko-furlanskom umjetničkom prostoru, koji se formirao u prvom redu pod utjecajem Alessandra Vittorije i njegovih sljedbenika. Takvi su maniristički kipovi Sv. Sebastijana, sv. Roka i sv. Kristofora na oltaru sv. Roka u Umagu. Autorica smatra da su navedena djela nastala na temelju poznavanja Vittorijine plastike, te se takvo mišljenje potkrijepljuje usporedbama s Vittorijinim poznatim skulpturama. U radnji se navode i druga istarska djela izrasla na sličnim predlošcima i pobudama (Galižana). Opravdano je poseban prostor posvećen kipovima anđela u Vodnjanu koje je 1616. godine izradio i potpisao kipar Francesco Terilli. U Vodnjan ih je uz ostale umjetnine i relikvije donio 1818. godine slikar Gaetano Grezler. Iako su kipovi odavno poznati u hrvatskoj i talijanskoj povijesti umjetnosti tek je odnedavno uočena njihova vrsnoća

u kontekstu novih spoznaja o tome kiparu i o mletačkoj skulpturi na prijelazu 16. u 17. stoljeće. Terriliju autorica oprezno približava monumentalan kip Bogorodice s Djetetom u župnoj crkvi u Brtonigli, dok su iz sansovinovske tradicije izrasli kipovi Bogorodice s Djetetom u Bogorodičinoj crkvi «od treh kunfini» te kip sv. Mihovila u Pićnu, za koje se hipotetski predlaže ime udinskoga kipara G. A. Agostinija. Uz Jacopa Constantinija koji stvara u zaleđu Venecije i u Dalmaciji, povezuje se kip sv. Roka u Savičentu.

Djela koja su nastala sredinom stoljeća brojnija su ali istodobno se povećava broj shematiziranih izrađevina naglašeno pučkog karaktera. Takva se djela nalaze u cijeloj Istri, ali se može reći da su najtipičnija za ladanjsku, malogradsku i seosku sredinu. U petom desetljeću 17. stoljeća nastali su neki drveni oltari s reljefnim kompozicijama u središnjem dijelu retabla. Takav je oltar u Zarečju s reljefom Krunjenja Bogorodice te glavni oltar u crkvi Blažene Djevice Marije «na Placu» u Gračišću s brojnim kipovima i središnjom reljefnom skulpturom (palom) «Bogorodice Zaštitnice». Na temelju fizionomijskih osobina rezbarenih kipova i arhitektonsko-ornamentalnih elemenata žrtvenika, autorica zaključuje da je riječ o djelu sjevernjačkoga majstora iz druge četvrtine 17. stoljeća. Srodna djela s prevladavajućim sjevernjačkim utjecajem i konzervativnim izrazom autorica pronalazi u Plominu (crkva sv. Jurja «Starog»), Žminju (crkva sv. Mihovila) i Boljunu (crkva sv. Jurja).

Nakon krize i zastoja sredinom 17. stoljeća, već u drugoj polovici stoljeća u Istri se mogu registrirati vrijednija kiparska ostvarenja nastala pod utjecajem mletačkih i sjevernjačkih (slovenskih i austrijskih) radionica i majstora koji izrazitije prihvaćaju baroknu poetiku. Krajem šestoga ili početkom sedmog desetljeća datira se skulptura na oltaru sv. Aurelija u Brseču, naglašena plasticiteta te monumentalni oltar Gospe od Ružarija u Plominu. Jednoj za sada anonimnoj radionici pripisuje se reljefna skulptura u Valturi i Premanturi (oltar Ružarice) naglašeno sjevernjačkih, alpskih stilskih odlika. Sličnosti s kipovima u Hrvatskom Primorju i Sloveniji ukazuju, prema autoričinim riječima, na činjenicu da su različiti majstori i radionice na različitim područjima koristili iste ili slične predloške.

Posebna se pozornost posvećuje analizi kipa sv. Jeronima u Valici u istoimenoj crkvi koju je dao podići 1746. godine trogirski biskup Jerolim Fondra iz Pirana. Autorica smatra da je kip nastao u drugoj polovici 17. stoljeće, oslanjajući se i slobodno interpretirajući istoimeno djelo Alessandra Vittorije. Krajem 17. stoljeća (1690. godine) nastao je i oltar s reljefnim prikazom Poklonstva pastira u žminjskoj crkvi sv. Mihovila prema narudžbi plebana J. Marinčića.

Vrsnoćom se ističu dva kipa anđela lučonoša u rovinjskom Zavičajnom muzeju. No, kako nije poznato njihovo ranije podrijetlo (možda zbirka Hütterot ?) oni se poput Terillijevih anđela u Vodnjanu izdvajaju iz konteksta istarske drvene skulpture 17. stoljeća. Autorica pronalazi stanovite sličnosti s djelima Giuseppe Torrettija, Tomasa Ruesa i Giovanni Comina.

U trećem poglavlju «Upotreba predložaka i lokalne radionice» autorica je nastojala utvrditi stilske osobine navedenih djela, potom osvijetliti uvjete i okolnosti njihova nastanka te grupirati radionice u kojima su rezbarena djela koja pokazuju analogije i zajedničke, karakteristične crte. Kako je naglašeno u uvodu tek manji broj kipova pokazuje zrelost umjetničkoga oblikovanja i definirane odlike suvremenih umjetničkih procesa u Veneciji, Furlaniji i alpskim prostorima. U tim slučajevima može se opravdano govoriti o mletačkim ili srednjoevropskim majstorima ili njihovim sljedbenicima, dok je najveći broj djela proizvod anonimnih majstora koji ustrajno ponavljaju jednom utvrđene stilske oblike. Kod znatnoga broja tih kipova uočavaju se srodna tipološka i oblikovna rješenja što ukazuje na korištenje zajedničkih predložaka te ugledanje jednoga majstora na drugog. Čest je naime slučaj da djela iz veće (gradske) sredine utječu na djela u njegovoj seoskoj okolici.

Autorica je uspjela izdvojiti nekoliko povezanih skupina kipova. Takva je premanturska skupina kipova koja se pojavljuje na nekadašnjem području pulske biskupije. U tom je mnoštvu datiran oltar Gospe od Ružarija u Boljunu 1651. godinom. U sjeverozapadnom dijelu Istre autorica razvrstava dvije veće skupine kipova naglašeno pučkih osobina. Rakotulsku skupinu karakterizira izrazita rustičnost i geometrijska stilizacija, dok kipove markovačke skupine odlikuje naglašena ekspresivnost. Teško je, u sadašnjem stupnju istraženosti, zaključivati je li riječ o putujućim majstorima i radionicama, ili brojni majstori koriste u različitim vremenskim razdobljima istovjetne predloške tim više što nastanak najvećega dijela skulptorskoga korpusa nije potvrđen dokumentima. Postojanje velikoga broja izrazito pučkih i rustičnih radova autorica tumači teškim društvenim, ekonomskim i političkim prilikama u Istri 17. stoljeća. Razjedinjena pokrajina stradavala je podjednako od ratova i zaraznih bolesti tako da su dijelovi Istre opustjeli i osiromašili. Tek će se u 18. stoljeće prilike stabilizirati, što će rezultirati pojačanom umjetničkom aktivnošću i brojnim narudžbama kod istaknutijih majstora u Veneciji i Furlaniji. Osim toga treba naglasiti da je poluotok živio na cijelom prostoru pa se djela naručuju i za gradske i seoske sredine. Razumljivo je stoga da se za crkve na ladanju koje su udaljene od umjetničkih središta naručuju djela skromna u likovnoj izražajnosti. Važno je upozoriti i na činjenicu da su oltari bili pozlaćeni i polikromirani te je učinak tih višebojnih cjelina bio najčešće usmjeren na slikovitost i «šarenilo». U takvim sredinama prednost je uz to imao narativni karakter njihove ikonografije s prepoznatljivim pričama više nego li likovna izrazitost pojedinih kipova i dekorativnih elemenata.

Analizirajući skulpturu 17. stoljeća u Istri, mr. Vlasta Zajec ispravno zaključuje njezina raznorodna stilska obilježja uvjetovana zemljopisnim položajem poluotoka i političkim prilikama koje su bile definirane u prethodnim stoljećima. Zapadni dio Istre pripadao je Veneciji, dok je središnji i istočni dio bio u sastavu Habsburške monarhije. Iz tih su se država i njihovih umjetničkih središta širili utjecaji, stizali su umjetnici ili su se kupovala gotova djela. Zapadnoistarske komunalne sredine komunicirale su gotovo isključivo s Venecijom i zonama pod njezinim izravnim utjecajem (Veneto, Furlanija), dok je središnji dio Istre sa središtem u Pazinu bio usmjeren prema alpskim područjima (Slovenija, Tirol). Analizirajući društvene i umjetničke prilike na poluotoku autorica je utvrdila da je skulptura u prvim desetljećima 17. stoljeću umjetnički najizrazitija i da je formirana na iskustvima Alessandra Vittorije. Iako su takva djela u Istri malobrojna ona su u umjetničkom smislu najvažnija u ukupnom korpusu drvene plastike 17. stoljeća na poluotoku. Sredinom stoljeća povećava se broj narudžbi i širi prostor njihove difuzije, ali je to razdoblje ipak definirano kao razdoblje krize i stagnacije jer su brojna djela skromne izrađevine, često rustične s naglašeno pučkim crtama. Do svojevrsne obnove dolazi u drugoj polovici 17. stoljeća. U cijelom korpusu autorica nije uspjela utvrditi imena majstora ili rekonstruirati postojanje i djelovanje određenih radionica u istarskoj sredini. Upravo zbog toga u analizi se i ističe da su presudnu ulogu u nastanku skulpture i oltara imali predlošci kojima se koriste anonimni majstori.

Teškoće i preciznijem definiranju kronologije i autorstva nisu vezana isključivo uz tako definiran umjetnički inventar. Treba naime istaći da su u Veneciji i Venetu, a u određenoj mjeri i u Furlaniji, istraživanja drvene skulpture na samim počecima. Jasnijim raščlanjivanjem i definiranjem umjetničkih procesa u tim prostorima otvorit će nove mogućnosti i za istraživanje kiparskih djela i oltara ne samo u Istri već i u Dalmaciji, gdje su prilike složenije ali isto tako fragmentarno istražene.

U disertaciji je osim formalno-stilske analize provedena i ikonografska analiza brojnih djela. Skicirala se uloga naručitelja koji su najčešće bili organizirani u bratovštine. Istaknutu ulogu imaju župnici dok je uloga biskupa i plemstva zanemariva.

Ocjenjujući mjesto kiparstva 17. stoljeća u Istri u širem kontekstu, autorica ga ispravno razvrstava u dva umjetnička prostora: venecijanski i srednjoeuropski, naglašavajući primat sjevernotalijanskoga grada i prostora pod njegovim izravnim utjecajem.

Mr. sc. Vlasta Zajec u doktorskoj disertaciji temeljito je obradila i znanstvenom argumentacijom protumačila i opisala drvenu skulpturu 17. stoljeća u Istri, pa je time dala značajan doprinos hrvatskoj povijesti umjetnosti.

Na temelju iznesenoga u ovom izviješću, predlažemo Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorske disertacije mr. Vlaste Zajec pod naslovom «Drvena skulptura 17. stoljeća u Istri» i da je uputi na postupak obrane.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Radoslav Tomić, Docent

Dr. Vladimir Marković, Redoviti profesor

Dr. Igor Fisković, Redoviti profesor

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za talijanski jezik i književnost

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće o ocjeni magistarskog rada Viviane Viviani, naslovljenoga Giacomo Scotti: a cavallo fra due culture (Giacomo Scotti: između dviju kultura)

Na sjednici održanoj 23. studenog 2000. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Viviane Viviani, pod naslovom Giacomo Scotti: a cavallo fra due culture. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Viviane Viviani, pod naslovom Giacomo Scotti: a cavallo fra due culture (Giacomo Scotti: između dviju kultura), napisan je na talijanskome jeziku i obuhvaća 254 stranice kompjutorskog ispisa, od kojih 28 sadrži Bibliografiju. Rad se dijeli na Uvod i poglavlja (1) Povijesno-politički kontekst drugoga poraća, (2) Kulturni i književni kontekst od pedesetih godina do danas, (3) Giacomo Scotti: život, (4) Lirika Giacoma Scottija, (5) Polivalentnost Scottijeva djela, (6) Zaključak i sinteza, (7) Sažetak i (8) Bibliografija.

U Uvodu pristupnica izriče namjeru da svojom magistarskom radnjom oda počast plodnome pedesetogodišnjem književnom stvarlaštvu Giacoma Scottija, pjesnika, proznog pisca, novinara, historiografa, prevoditelja, esejista i antologičara, koji je 1947. emigrirao iz Italije i preselio se u tadašnju Jugoslaviju. Najveći dio života proveo je u Rijeci, gdje je djelovao kao jedan od najistaknutijih članova Talijanske nacionalne skupine Istre i Kvarnera. Pristupnica najavljuje da će njezin povijesno, politički i kulturno kontekstualizirani uvid obuhvatiti sve oblike Scottijeva rada, od poezije, preko pripovjedne proze, do lingvističkih i historiografskih eseja te prijevoda i antologija. Međutim, glavninu će radnje posvetiti autorovoj lirici, i to isključivo na talijanskome jeziku, dok pregled ostalih Scottijevih djela uključuje i radove na hrvatskome.

U prvom se poglavlju razmatraju političke i gospodarske okolnosti, kao i ideološke pobude koje su Giacoma Scottija navele da napusti Italiju kako bi stekao novu, adoptivnu domovinu.

Drugo poglavlje u prvome dijelu kompilira književnopovijesne preglede talijanske poratne književnosti, a u drugome rekapitulira prikaze o književnosti i kulturi talijanske zajednice, no te se dvije cjeline ne povezuju nikakvim razmatranjem o odnosima istarskoga odvjetka s poetičkim previranjima u matičnoj književnoj kulturi. Osim očite zastupljenosti neorealizma u djelima istarskih Talijana, jedina poveznica na kojoj autorica inzistira svodi se na samu istovjetnost jezičnog izričaja i na pohvalu institucionalnim oblicima održanja etničkog zajendištva kao presudne kvalitativne dimenzije književnog stvaranja.

Treće poglavlje pristupnica posvećuje Scottijevu životopisu, pri čemu iznosi uglavnom iscrpne obavijesti o profesionalnim zadacima, nagradama za književni rad, političkim nedaćama kao što su premještaji, uhićenja, boravak u zatvoru, izbacivanje iz tadašnjega Novinarskog društva Hrvatske, otpuštanje s posla i progoni, kao i o raznolikom privatnom životu, brakovima i djeci. U pogledu zadnjih desetak godina, potanko se navode dužnosti što ih je Scotti obavljao u udrugama, odborima i povjerenstvima talijanske nacionalne zajednice te politički istupi, kao što je, primjerice, suradnja s P. Matvejevićem na utemeljenju udruge za demokraciju 1989. Uočljiva je značajka teksta kojim pristupnica iznosi pretpostavke za prosudbu lika i djela Giacoma Scottija neskriveno nastojanje da se, prije ikakva analitičkog postupka koji bi se odnosio na književne radove, umjetnička veličina i blagotovornost njegovih zasluga za izgradnju duhovnih mostova «između Jugoslavije i Italije» (str. 27) očitaju iz autorovih, kako se tvrdi, hvalevrijednih političkih stavova, od mladenačkog razočaranja neostvarenošću socijalne i etičke utopije u dragovoljno izabranoj adoptivnoj domovini, preko sućuti prema prorijeđenim redovima sunarodnjaka i junačkog otpora «hrvatskim i srpskim nacionalistima» (str.25) u Istri, do najnovije oporbenjačke djelatnosti «u novome političkom sustavu koji se temeljio na nacionalizmu u Hrvatskoj» (str. 27). Nema spora da književnoznanstveni istraživač kao svoj predmet može odrediti djelo političkog istomišljenika i pripadnika narodnosti s kojom dijeli osjećaj etničke ugroženosti, pa čak i moralne i kulturne superiornosti spram službene većine, te da svoje zanimanje može primijeniti u svrhu promidžbe svojih prava, interesa i pretenzija u sklopu zankonski predviđenog konteksta građanskih i političkih ustanova. No dužnost je ovoga Povjerenstva upozoriti da se književna vrijednost ne izvodi iz ljudskih, građanskih, narodnosnih, političkih, vjerskih, klasnih, rodnih ili ikakvih drugih ideologijskih projekata, niti se njezina procjena uspostavlja i zastupa na temelju osobnih sklonosti, moralnih aksioma o žrtvoslovnim pravima ili panegiričkom retorikom.

Središnji dio radnje, posvećen Scottijevoj lirici, smješta se u Četrvrto poglavlje, koje zauzima 115 stranica teksta, naprama 69 stranica dugome Petom poglavlju, u kojemu se razmatraju ostali Scottijevi radovi. Premda je, u skladu s cjelinom, plemenito poslanje posredništva između talijanske kulture i kulture «južnih Slavena» (str. 27) provodna nit i ovoga poglavlja, opsežna studija o pjesničkome djelu Scottijeva opusa isključuje netalijanske autorove tekstove; takvo ograničenje samo po sebi ne bi moralo štetiti ishodu istraživačke namjere, ali ili ostaje u raskoraku s proklamiranom krovnom formulom pjesnikove tegobne gradnje «mosta između dviju domovina», ili implicitno sugerira da bi se sve pjesnikove tegobe zbog takva dvojstva razriješile idealnom obnovom jedinstva. Metodologija kritičke obradbe i tumačenja korpusa iziskuje primjedbe o bibliografskim manjkavostima radnje: od 11 naslova konzultirane književnopovijesne i teorijske literature koji se navode na str. 229, uz tri povijesti talijanske književnosti, niz monografija i zbornika o književnosti talijanske dijaspore, poglavito u Istri, i romana L. Lusentija koji se bavi Scottijevim životom, figuriraju samo dva teorijska priručnika, oba iz područja stilistike (Galdi i Traverstti-Andreani), iz 1984. odnosno 1972. godine. Oskudnost i zastarjelost metodološkog aparata ostavlja prisutpnici prostor za prešutnu mješavinu kritičkih zasada kročeanizma, biografizma, psihologizma i marksističkih pohvala angažmanu. Iako, naime, po napucima stilistike, u pojedinim analiziranim pjesmama pristupnica naknadno proučava istaknuća, osobitosti leksičkog izbora, promjene reda riječi, zgusnutost izraza, ritmičke intenzifikacije, figure ponavljanja, muzikalnost, dramatičnost i slično, kao trajne i samorazumljive vrijednosti Scottijeva stila spominju se u prvome redu «prepoznatljivost» i «stalnost» (uz rijetke ustupke «eksperimentalizmu»), obilje pridjeva, ponavljanja, sinestezija i metafora (usp. str. 31, 36; passim) te povremeni hermetički ambigvitet (str. 37), koji se ne raščlanjuje potanje, nego se, naprotiv, pojedinim semantičkim elementima pripisuje vrlo jednoznačan simbolični sadržaj (usp. npr. str. 43; passim). Učestalim općenitim sudovima o visokoj kakvoći Scottijeva pjesništva pristupnica hvali npr. iskrenost, afektivnost, emotivnost, autobiografičnost (usp. npr. str. 29), spontanost i neposrednost (npr. str. 31), univerzalnost (str. 26, 95), «polivalentnost» koja se «očituje u socijalnom angažmanu» (str. 89) i slično. Na nekoliko se mjesta Scottijeva lirika izrijekom naziva «nadasve vjernim odrazom njegove ličnosti i njegovih uvjerenja» (str. 29) odnosno dnevničkom ispoviješću zahvaljujući kojoj «naslućujemo njegovu narav» (str. 33), što se potkrepljuje iskustvom autoričina privatnog poznanstva s pjesnikom («Tko poznaje Scottija, poznaje njegovu iznimnu dosljednost, izravnost, iskrenost» i «silnu potrebu za čestitošću i spontanošću», koje se «zrcale i u njegovoj lirici», str. 54) ili neupitnom homogenošću dojmova o ispravnoj slici medijski iskrivljene ratne «zbilje» («...a mi znamo koliko je, u ratu koji je opustošio bivšu Jugoslaviju, laži proširila svaka strana da bi olakšala sijanje mržnje», str. 98) te navodno općeljudskim normama («Svima je nama obitelj bitna; Scottiju predstavlja polazište i uporište za sve ostalo», str. 78).

Kako pristupničina prosudba daje prednost faktualnome, ideološkome i tekstualnim konstrukcijama iskustvenoga, Scottijev pjesnički opus, kako je u Uvodu i najavila, pristupnica segmentira po tematskim (zapravo motivskim) skupinama. Unatoč najavama o ambigvitetu, metaforičnosti i polivalentnosti Scottijeve lirike, najveća se pozornost pridaje što doslovnijem određenju sadržaja, pa se prosudba – kako lirskih sastavaka u Četvrtom, tako i proznih i esejističkih u Petome poglavlju – više bavi usporedbom Scottijevih književnih tekstova s povijesnom, političkom, društvenom i biografskom «zbiljom», nego što ih uklapa u bilo koji književni sustav. Intertekstualne veze Scottijeve lirike s talijanskom tradicijom ili se spominju usputno i sumarno, ili se potpuno izostavljaju (čak i kad su posrijedi očite reminiscencije na Dantea i Petrarcu, usp. npr. str. 35-36), dok se, što se tiče svih ostalih eventualnih književnih spona, bilo hrvatskih bilo europskih i svjetskih, Scottijevo djelo prikazuje kao gotovo neovisno i samostojno.

Najvrednijim se dijelom radnje, napisane na izvrsnom talijanskom jeziku, može smatrati opsežna bibliografija Scottijevih djela i napisa te napisa o Scottiju, koja će poslužiti kao temelj daljnjim istraživanjima toga plodnog autora. Valja napomenuti, međutim, da se imena autora i naslovi prikaza Scottijevih djela navode na vrlo neujednačen način, često pomiješani s naslovima tekstova kojima je autor sam Scotti, pa bi Bibliografiju trebalo usustaviti, vodeći računa i o dosljednom načinu pisanja naslova knjiga, članaka i časopisa.

Spomenute nedostatke radnje pogoršava činjenica da i korpus i kritička bibliografija potpuno mimoilaze naslovom zacrtanu temu: ne samo da se radnja temelji na samo jednome dijelu Scottijeva opusa (pa bi joj primjereniji bio naslov «Lirika Giacoma Scottija na talijanskome jeziku»), a prelijeće preko upravo onih autorovih tekstova koji izravno problematiziraju višekulturne dodire, poput prijevoda te historiografskih, književnokritičkih i književnopovijesnih eseja, poglavito o Maruliću, Kotruljeviću, Ranjini i Bjundoviću (uz napomenu da potonji, nedavno objavljeni rad pristupnica nije ni mogla uključiti), nego ostavlja otvorenim i pitanje o kojim dvjema kulturama je riječ, tj. koja je to, naprama prvoj, talijanskoj, druga kultura, je li ona jedinstvena, ima li povijesni kontinuitet, kako se zove («jugoslavenska», «južnoslavenska», «dubrovačka», «dalmatinska»...), na čemu se osim na državno-političkom ustroju konstruira njezin idenitet u Scottijevu djelu i u pristupničinoj radnji, s kojim relevantnim tekstovima i povijesnim pregledima pristupnica uspoređuje Scottijev odnos prema njoj, je li u okviru te kulture bilo ikakvih manje povoljnih reakcija na Scottijeve tekstove, itd.

Na temelju iznesenog, Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskome vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da magistarski rad Viviane Viviani, s naslovom Giacomo Scotti: a cavallo fra due culture (Giacomo Scotti: između dviju kultura), uputi kandidatkinji na doradu.

U Zagrebu, 13. veljače 2001.

doc. dr. sc. Morana Čale, predsjednik

prof dr. Vera Glavinić, član

prof. dr. Mladen Machiedo, član

Tihomir Engler

Mirka Kolarića 14

42000 Varaždin

Znanstveno-nastavnom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za germanistiku

Smjer: Književnost

Kandidat: Tihomir Engler

Mentor: dr. sc. Marijan Bobinac

Prijedlog teme magisterija:

Apolinijsko i dionizijsko kao antropoloŠKE NITI VODILJE U RANOM DJELU THOMASA MANNA

(DAS APOLLINISCHE UND DAS DIONYSISCHE ALS ANTHROPOLOGISCHE LEITFÄDEN IM FRÜHEN SCHAFFEN VON THOMAS MANN)

SINOPSIS MAGISTERIJA

U ovom radu pokušat ću analizirati rano stvaralaštvo Thomasa Manna tj. pripovijetke i romane koji su nastali između 1898. godine i 1912. godine.

Taj dio stvaralaštva Thomasa Manna relevantan je i u europskim razmjerima, a u tom razdoblju oblikuje se njegov književni instrumentarij koji će biti sastavnim dijelom Mannovog kasnije djela. Utoliko se rano stvaralaštvo Thomasa Manna očituje kao književna obrada suvremenih tema kao što su dekadencija, nihilizam, “svršetak svijeta”, te osobito postavljanje vlastite egzistencije unutar nihilizma, pomoću tradicionalnih pripovjednih postupaka koji upućuju na to da se autor nalazi u potrazi za autentičnim književnim odgovorima na izazove vlastite epohe.

Riječ je o razdoblju u razvoju europske kulture u kojemu se tradicionalne zapadne vrijednosti doimlju iživljene te se postavlja pitanje njihovog prevrednovanja. Stoga bih u uvodnom dijelu radnje pokušao osvijetliti kulturalni kontekst u kojemu se pojavljuje djelo Thomasa Manna i na temelju toga bih ukazao na neka bitna pitanja moderne i problemske sklopove koji se u njoj pojavljuju.

Potom bi uslijedila analiza strukture pripovijetki i romana Thomasa Manna iz ranog razdoblja pri čemu bih okosnicu tražio u širem analitičkom aparatu: s jedne bi strane analiza bila u potrazi za onim strukturalnim momentima pripovijetki i romana Thomasa Manna koje čine srž cjelokupnog njegovog stvaralaštva iz tog razdoblja. Nadovezujući se na kategorijalni analitički aparat Gaje Peleše obuhvatio bih temeljni raspon likova, sukoba i pokušaja raspleta sukoba među likovima, odnosno psihema, sociema i entema karakterističnih za stvaralaštvo Thomasa Manna.

S druge bi strane kao predložak i dijagnostika sadržajne analize tadašnjeg stanja u kulturi poslužilo djelo Friedricha Nietzschea “Rođenje tragedije” s antropološkom dihotomijom onog apolinijskog i dionizijskog. Putokaz pri analizi te antropološke dihotomije bit će Heideggerovi spisi u kojima se kroz interpretaciju Nietzschea pružaju bitni uvidi u kulturu na početku 20. stoljeća.

U završnom dijelu radnje ukazalo bi se na mogućnost čitanja ranog stvaralaštva Thomasa Manna kao književnog priloga razračunavanju s nihilizmom i dekadencijom u sklopu kojeg sam autor usprkos negativnom stavu spram nihilizma i dekadencije u vlastitom povijesnom trenutku ne vidi izlaz iz antropološko-kulturalne raspolućenosti čovjeka unutar rascjepa europske kulture na njezino dionizijsko i apolinijsko nasljeđe te se utoliko čini da je “moderni” europski čovjek iz Mannove perspektive osuđen na propast i raspad u nihilizmu i dekadenciji.

Mentor:	Voditelj poslijediplomskog studija:	Kandidat:
dr. sc. Marijan Bobinac	prof. dr. Boris Senker	Tihomir Engler

U Varaždinu, 02. ožujka 2001. godine

U Zagrebu, 26. veljače 2001.

Miroslava Vučić

Lučićevo šetalište 7

10 410 Velika Gorica

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA Ivana Lučića 3

Zagreb

Predmet: Sinopsis magistarskog rada Modeli kriminalističkoga romana u hrvatskoj književnosti

Magistarski rad Modeli kriminalističkoga romana u hrvatskoj književnosti

sastojao bi se od 15 dijelova, u kojima bih nastojala pokazati:

1. razvoj modelâ kriminalističkoga romana u hrvatskoj književnosti u vremenskom razdoblju od početka 20. stoljeća, kada se pojavljuje prvi krimić u hrvatskoj književnosti, do konca 2001. godine,

2. utjecaje što su ih američka i engleska škola krimića i filmska umjetnost imali na modele krimića što se objavljuju nakon 60-ih godina 20. stoljeća,

3. tipologiju kriminalističkog romana (triler, roman potrage, roman detekcije, društveni roman, antikriminalistički roman)

4. recepciju domaćeg kriminalističkog romana u svjetskoj književnosti i

5. mijene modelâ kriminalističkoga romana do, uvjetno rečeno, definiranja modela hrvatskoga krimića.

Budući da većini hrvatskih autora krimića žanr kriminalističkoga romana nije jedini žanr kojim se bave, u radu bih pokušala upozoriti na:

1. strukturne odrednice romana koje upućuju na pripadnost određnome modelu i tipu krimića ili, pak, na otklon od njega,

2. strukturne odrednice romana koje upućuju na stvaranje modela hrvatskoga krimića,

3. književni i društveno-politički kontekst koji su autora i njegov krimić zatekli u trenutku pojavljivanja na književnoj sceni,

4. mjesto koje kriminalistički romani zauzimaju u kontekstu autorove dominantne poetike i opusa,

5. recepciju suvremenika i današnje recentne kritike.

U radu bih, dakako, podsjetila na dosadašnje spoznaje o modelima i tipologiji kriminalističkoga romana i njihovoj zastupljenosti u hrvatskoj književnosti (kojima su se bavili Stanko Lasić, Cvjetko Milanja, Ivica Župan, Julijana Matanović, Vinko Brešić, Velimir Visković...). Pokušala bih dosadašnjim znanjima pridružiti vlastito istraživanje koje bi postojeću produkciju kriminalističkoga romana u hrvatskoj književnosti svrstalo u sljedeće modele kriminalističkoga romana:

1. povijesni krimić (Marija Jurić Zagorka i Mrcedes Goritz-Pavelic),

2. krimić američke "grube škole" krimića i njegova tipologija ( Antun Šoljan, Ivan Raos, Nenad Brixy, Goran Tribuson, Neven Orhel),

3. kriminalistički roman engleske škole krimića i njegova tipologija (Branko Belan),

4. kriminalistički roman koji ironizira američku "grubu školu" krimića i njegova tipologija (Nenad Brixy),

5. kriminalistički roman europske škole krimića i njegova tipologija (Pavao Pavličić, Ljudevit Bauer),

6. hrvatska škola kriminalističkog romana i njegova tipologija (Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Neven Orhel, Ljudevit Bauer, Jurica Pavičić, Dejan Šorak).

Unutar modela kriminalističkog romana prikazala bih tipologiju modela (roman potrage, roman detekcije, triler, društveni roman, antikriminalistički roman).

Budući da autori svojim kompletnim opusima ne pripadaju samo jednome modelu kriminalističkoga romana, već se koriste pripovjednim postupcima osobitim za različite modele kriminalističkoga romana, rad ne bi bio podijeljen prema školama i tipologiji krimića, već prema autorima, čime bih nastojala pokazati mijene u poetici pojedinoga autora, što su dovodile do stvaranja određenog modela kriminalističkoga romana, njegova rasapa kao posljedice autorova napuštanja modela i stvaranja novog modela kriminalističkoga romana.

Pokušala bih dati pregled recepcije hrvatskoga krimića, koji bi upućivao na davanje legitimiteta kriminalističkome romanu u hrvatskoj književnosti, uvjetovanoga ponajprije liberalizacijom tržišta, a potom i oficijelnoga nakladništva te recentne književne kritike.

Prvi dio radnje bavio bi se dosadašnjim spoznajama o kriminalističkome romanu u hrvatskoj književnosti i tipologizacijom modelâ kriminalističkoga romana u hrvatskoj književnosti, provedenoj prema istraživanjima Stanka Lasića (Poetika kriminalističkoga romana).

Drugi dio radnje bavio bi se krimićima Marka Radojčića, Marije Jurić Zagorke i Mercedes Goritz-Pavelić.

Treći dio radnje bavio bi se Antunom Šoljanom i njegovim krimićem Jednostavno umorstvo.

Četvrti dio radnje bavio bi se krimićima Ivana Raosa (Navi Soar, Mrtvaci ne poziraju i Ledi Ani Vasor, Crna limuzina 58526.)

Peti dio bavio bi se krimićima Branka Belana (Biografija utopljenice i Obrasci mržnje).

Šesti dio bavio bi se romanima Nenada Brixyja (od romana Mrtvacima ulaz zabranjen do Tajne crvenog salona)

Sedmi dio bavio bi se romanima Milana Osmaka što ih je objavljivao i pod pseudonimom Willy Stenton (Od A-bombe za drogu do Krvotok broda).

Osmi dio bavio bi se romanima Uzbuna na odjelu za rak, Ponoćni susret i Ostavština Neven Orhela.

Deveti dio bavio bi se romanom Hladno u paklu Branka Bucala, što ga je objavio pod pseudonimom Brenden N. Bulow.

Deseti dio bavio bi se romanima Ljudevita Bauera (Trag u tavi i Trik).

Jedanaesti dio bavio bi se romanima Gorana Tribusona (od Zavirivanja do Bijesnih lisica)

Dvanaesti dio bavio bi se romanima Pavla Pavličića (Od Pressa do Tužnog bogataša).

Trinaesti dio bavio bi se krimićima Predraga Raosa (Ubijte Hamleta!)

Četrnaesti dio bavio bi se krimićima Jurice Pavičić (Ovce od gipsa i Nedjeljni prijatelj).

Petnaesti dio bavio bi se romanom Kontrolna projekcija Dejana Šorka.

Mentor Voditelj studija Kandidat

prof. dr. Krešimir Nemec prof. dr. Boris Senker Miroslava Vučić, prof.

Boško Itković

Mihovila Pavlinovića 9

23 000 Zadar Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za povijest

Poslijediplomski studij povijesti

Sinopsis magistarskog rada

Naziv rada: Novine Nezavisne Države Hrvatske o Židovima

(Novi list/Nova Hrvatska - Spremnost - Hrvatski narod)

Tema ovog magistarskog rada bila bi sustavna analiza sadržaja o Židovima kroz tri ključne novine Nezavisne Države Hrvatske koje su izdavane u Zagrebu, dnevnika "Novi list", kasnije od 1942. novog naziva "Nova Hrvatska", zatim dnevnika "Hrvatski narod" i tjednika "Spremnost". Kako je pisanje ovih novina predstavljalo propagandnu refleksiju ustaškog režima prema Židovima, židovsko pitanje je predstavljalo jednu od neizostavnih tema cjelokupnog sadržaja tih novina, istodobno odgovarajućem značenju i ulozi antisemitizma, te "konačnog rješenja" kao neizostavnog elementa politike NDH. Analizom sadržaja triju novina o istoj tematici determinirati će se idejna konstrukcija programski osmišljene antisemitske propagande, koja ostaje skrivena iza genocida oko 75% Židova koji su živjeli u teritorijalnim okvirima NDH.

-Stanje istraženosti

Ova tema je bila predmet znanstvenog interesa, ali se nije obrađivala cjelovito, nego po segmentima, sukladno znanstvenom interesu autora. Analizom i uporabom tiska NDH koristili su se brojni stručnjaci koji su u svojim djelima i radovima obrađivali teme i sadržaje iz perioda hrvatske povijesti obilježene Drugim svjetskim ratom, antifašističkim pokretom, stvaranjem i propašću NDH, Holokaustom itd. Specifičnost ovog rada je u tome što se po prvi puta, znanstvenom metodologijom, sustavno i cjelovito, obrađuje pisanje navedenog zagrebačkog tiska za vrijeme NDH o Židovima, znanstveno kodiraju dobiveni podaci i traži jasno obrazloženje idejne konstrukcije antisemitske propagande u kontekstu uloge i značaja antisemitizma za ustaški ideološki sustav i u odnosu na nacistički koncept "židovskog pitanja".

-Metode koje će se koristiti u ovom magistarskom radu

Predmet i svrha ovog rada je analitička verifikacija društvene uloge i značenja napisa o Židovima u novinama NDH. Metode koje ću koristiti sukladne su suvremenim historiografskim trendovima. Između ostalih, radi se o povijesno deskriptivnoj metodi, specifično usmjerenoj prema iskorištavanju dobivenih rezultata za znanstvenu spoznaju, odnosno prema generalizaciji i pronalaženju bitnih zajedničkih karakteristika istovrsnih pojava u NDH i drugim europskim državama, napose Njemačkoj.

-Struktura magistarskog rada

Magistarski rad biti će strukturiran sukladno znanstvenoj metodologiji. Komparativnom analizom navedenog tiska determinirati će se idejna konstrukcija

antisemitskih sadržaja i analizirati u odnosu na nacistički koncept "židovskog pitanja". U radu će se raspraviti o antisemitizmu kod ustaša u kontekstu satelitskog položaja NDH prema nacističkoj Njemačkoj, kao i o mnogobrojnim determinantama koje su dovele do idejne konstrukcije pisanja o Židovima. Kao tematske cjeline će se obraditi elementi koji sačinjavaju idejnu konstrukciju antisemitskog pisanja, kao što je arijska teorija i nasuprot postavljeni antisemitizam, teorija o internacionalnom židovstvu, židovska uloga u narodnim gospodarstvima, domaće židovstvo, teze o "konačnom rješenju" itd., a do čega će se u potpunosti doći realizacijom rada.

-Predviđeni sadržaj magistarskog rada

1. Uvod

2. Metodologija

3. Uloga i značaj antisemitizma kod ustaša

3.1. Nacistički koncept "židovskog pitanja"

3.2. Antisemitizam i ideologija ustaškog pokreta

4. Komparativna analiza pisanja novina "Novi list"/"Nova Hrvatska", "Spremnost" i

"Hrvatski narod" o Židovima

4.1. Od determiniranja antisemitskog sadržaja do idejne konstrukcije pisanja o Židovima

3.1.1. Arijska teorija i antisemitizam kroz tradicionalne i moderne segmente

4.1.2. Židovi i gospodarstvo

4.1.3. Međunarodno židovstvo

4.1.4. Hrvatsko židovstvo

4.1.5. "Židovsko pitanje" i "konačno rješenje"

5. Idejna konstrukcija antisemitske propagande novina "Novi list"/"Nova Hrvatska",

"Spremnost" i "Hrvatski narod" u odnosu na nacistički koncept "židovskog

pitanja"

6. Zaključak

7. Prilozi

8. Izvori i literatura

-Izvori i literatura

U ovom magistarskom radu pomno će se odabrati i znanstveno obraditi najznačajniji segmenti izvorne građe predložene tematike. Za izradbu ovoga rada izvori koji će se primarno koristiti su navedene novine NDH iz fonda Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu,

- Novi list / Nova Hrvatska - hrvatski informativni dnevnik, Zagreb, 1941.- 1945.

- Spremnost - misao i volja ustaške Hrvatske, Zagreb, 1942.- 1945.

- Hrvatski narod - glasilo hrvatskog ustaškog pokreta, Zagreb, 1941.- 1945.

Prilikom realizacije rada sekundarno će se koristiti relevantna literatura i publikacije.

_________________________ _________________________

Mentor: Prof. dr. Ivo Goldstein Boško Itković

U Zagrebu, 1. listopada 2000. godine

Igor Despot

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest

Poslijediplomski studij

sinopsis magistarskog rada

Balkanski ratovi (1912-1913.) i hrvatska javnost

Istraživanje utjecaja balkanskih ratova na hrvatsku javnost zahtjevan je posao kojeg se u hrvatskoj historiografiji gotovo nitko nije ni dotakao. Hrvatski listovi su u vrijeme balkanskih ratova bili ispunjeni člancima vezanim uz krizu na Balkanu, pa mislim da ovo istraživanje ima mnogo opravdanja. Mislim da bi bavljenje balkanskim ratovima i njihovim posljedicama moglo umnogome pomoći u razjašnjavanju krize Austro-Ugarske Monarhije i jačanja samosvjesti uvećane Srbije, što posredno dovodi do prvog svjetskog rata i ulaska Hrvatske u Kraljevinu SHS. Izvora za istraživanje ove teme ima dovoljno i oni bi trebali pokazati stanje duha i očekivanja Hrvatske tijekom balkanskih ratova, ali i posljedice ratova na gospodarski, kulturni i politički život Hrvatske i Dalmacije.

Metode rada i izvori

Ovaj rad trebao bi se baviti događajima na Balkanu uoči prvog svjetskog rata i odjecima tih događaja u Hrvatskoj i Dalmaciji. Koristeći stranu literaturu koja obrađuje diplomatske borbe uoči balkanskih ratova, balkanske ratove, te njihove posljedice, pokušat ću ostvariti dio zadatka koji se odnosi na situaciju u Osmanskom Carstvu, među europskim velevlastima, te balkanskim državama. Situaciju u Hrvatskoj i Dalmaciji pratit ću kroz literaturu koja se odnosi na razdoblje od početka 20. stoljeća do početka prvog svjetskog rata, listove koji su izlazili 1912. i 1913, kroz zapisnike predsjedništva Zemaljske vlade i njenog odsjeka za unutarnje poslove, te kroz korespodenciju javnih ličnosti u Hrvatskoj i Dalmaciji toga doba.

Izvori:

-Zemaljska vlada, predsjednišvo, 20 kutija za razdoblje 1912-1915, HDA.

-Zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, 30 kutija za razdoblje 1912-1914, HDA.

-Listovi: Narodne novine, Obzor, Hrvatska, Hrvat, Hrvat(Virovitica), Dom, Slobodna riječ, Radnička borba, Riječki novi list, Riječke novine, Val, Sloboda, Ujedinjenje, Hrvatska zastava istine, Srbobran.

Korespodencija Supila, Smodlake...

Vremenska i prostorna određenost

Početak istraživanog razdoblja odredio sam s 1908, odnosno s aneksijom Bosne i Hercegovine, kada je započeto odvajanje dijelova Osmanskog Carstva i kada se počinje stvarati nova slika Srednjoistočne i Jugoistočne Europe. Zaključna godina istraživanja je 1914. kada je završeno razdoblje borbe malih naroda protiv velikih carstava i kada se u prvom svjetskom ratu u borbu za teritorije uključuje cijeli svijet. Promatrano razdoblje je doba izrazito dinamičnih događanja u rješavanju istočnog pitanja koje uključuje mladotursku revoluciju, aneksijsku krizu, dobivanje bugarske samostalnosti, nastojanja na uspostavi balkanskog saveza, te same balkanske ratove. U isto vrijeme to je razdoblje u kojem se formiraju i učvršćuju blokovi velesila koje u živoj diplomatskoj borbi nastoje ne ući u međusobni rat dok se ne osjete spremnima.

Prostorno je istraživanje određeno na prostor na kojem su se vodili balkanski ratovi, i uže, na hrvatski narodni prostor koji ćemo pratiti proučavajući navedene izvore.

Struktura magistarskog rada

Namjera ovog rada je pokazati utjecaje balkanskih ratova na stanje u hrvatskoj javnosti. Tema je izrazito široka tako da moram obraditi, paralelno, situaciju u Europi na diplomatskom polju, i situaciju u Hrvatskoj i Dalmaciji uoči ratova. Posebnu pažnju treba posvetiti ideji suradnje među slavenskim narodima koja je uočljiva u udžbenicima kraja 19. i početka 20. stoljeća, te u listovima koji su u Hrvatskoj izlazili uoči i tijekom balkanskih ratova . U poglavljima o ratovima pažnju treba posvetiti brzom napredovanju saveznika u prvom balkanskom ratu, zbunjenosti i neodlučnosti Europe, mirovnim konferencijama u Londonu, zadovoljstvu većeg djela hrvatske javnosti, svađi saveznika, izbijanju novog rata, podjeli teritorija i stavovima hrvatske javnosti o drugom balkanskom ratu. Ovim istraživanjima nastojat ću dokazati da javno mišljenje u Hrvatskoj i Dalmaciji, uprkos cenzuri pokazuje velike simpatije za izgon Osmanskog Carstva iz Europe, da u javnosti postoji ideja slavenske uzajamnosti koja prevladava državne okvire u kojima se Hrvatska nalazi, a to će ujedno pokazati veličinu krize Austro-Ugarske Monarhije.

1. Uvod

2. Europa uoči balkanskih ratova

2.1. Europska diplomatska aktivnost uoči balkanskih ratova

3. Hrvatska i Dalmacija uoči balkanskih ratova

3.1. Hrvatska javnost prema balkanskim zemljama uoči balkanskih ratova

4. Prvi balkanski rat

4.1. Hrvatska i Dalmacija u vrijeme prvog balkanskog rata

5. Mirovne konferencije u Londonu

6. Drugi balkanski rat

6.1. Hrvatska i Dalmacija u vrijeme drugog balkanskog rata

7. Hrvatska javnost i balkanski ratovi (strukture hrvatske javnosti)

7.1. Novine i časopisi

7.2. političke stranke i politička društva

7.3. Nacionalne institucije (vlada, Hrvatski sabor...)

7.4. Vjerske zajednice

7.5. Etničke zajednice u Hrvatskoj (Srbi, Mađari, Česi...)

7.6. Pojedinci, elite, grupe, građanstvo...

8. Nova podjela teritorija osmanske Europe

9. Hrvatska i Dalmacija nakon ratova

9.1. Pitanje izbjeglica na teritoriju Hrvatske i Dalmacije

9.2. Gospodarski utjecaji ratova na Hrvatsku i Dalmaciju

9.3. Odjeci balkanskih ratova u hrvatskoj kulturi i umjetnosti

10. Zaključak

Igor Despot Mentor

dr. Petar Korunić

Miroslav Akmadža, prof.

ODNOSI DRŽAVE I KATOLIČKE CRKVE U HRVATSKOJ OD 1945. DO 1953.

GODINE

(sinopsis magistarskog rada)

Nakon završetka drugog svjetskog rata u Hrvatskoj odn. Jugoslaviji vlast

preuzima vodstvo NOP-a. S obzirom da je u redovima vlasti prevladavalo mišljenje da je vodstvo Katoličke vrkve i većina njenog svećenstva u Hrvatskoj aktivno podupiralo ustaški režim, te zbog ateističke ideologije KPJ, doći će do ozbiljnog zaoštravanja odnosa između katoličke crkve i države.

S obzirom da postojeća literatura (izuzev literature o nadbiskupu Stepincu i procesu protiv njega) premalo obrađuje navedenu problematiku (povjesničari je spominju uglavnom usputno, a ostali pišu publicistički), cilj mog magistarskog rada

je znanstvenim metodama, na osnovu dostupne dokumentacije istražiti navedenu

problematiku. Težište moga rada biti će na onim temama koje su slabije obrađene u

postojećoj literaturi tj. na periodu do sudskog procesa nadbiskupu Stepincu i periodu

poslije navedenog procesa, završno sa 1953. godinom (prekid diplomatskih odnosa

Jugoslavije s Vatikanom 17.prosinca 1952. god., te rakcije na taj događaj i važnija

zbivanja u 1953. godini).

U prvom dijelu rada uvodno ćemo kratko prikazati prilike u zemlji neposredno

nakon rata, te naznačiti moguće uzroke koji su doveli do neprovjerenja između nove

vlasti i Katoličke crkve. Zatim ćemo opisati državno-pravni položaj vjerskih zajednica u prijelaznom periodu do donošenja Ustava FNRJ 1964. godine a napose ćemo analizirat kako su novi zakoni (o agrarnoj reformi i kolonizaciji, nacionalizaciji, kon-

fiskaciji, školstvu, braku i dr.) i novi Ustav (odvajanje crkve i države) utjecali na od-

nose Katoličke crkve i države. Kod svih navedenih pitanja bitnu ulogu imala je Komi-

sija za odnose sa vjerskim zajednicama i njen predsjednik i ministar u vladi msgr. Svetozar Ritig, pa ćemo njihov rad temeljito analizirati.

U nastavku ćemo se posvetiti konkretnim prilikama obilježenim sudskim pro-

cesima protiv osoba iz redova Katoličke crkve, te drugim institucionalnim i izvan-

institucionalnim oblicima gušenja vjerskih sloboda. Obradit ćemo i problematiku

vezanu uz pitanje rada Bogoslovnog fakulteta i drugih vjerskih škola, te problem

vjerskog tiska odn. zabrane nekih izdanja.

Završni dio rada bit će usmjeren na problematiku osnivanja Staleških udruženja

katoličkih svećenika, te zaoštravanju odnosa Jugoslavije i Vatikana odn. prekidu di-

plomatskih odnosa navedenih država, analizirajući kako crkvena tako politička tuma-

čenja navedenih događanja.

Za izvršenje ovog rada koristit ćemo dostupnu arhivsku građu kako svjetovnih

(Hrvatski državni arhiv, arhiv HAZU...) tako i crkvenih arhiva (arhiv Nadbiskupije

zagrebačke, arhiv Biskupske konferencije...), crkveni (Katolički list, Gore srca...) i

državni (Vjesnik, Borba....) tisak toga vremena s posebnim osvrtom na službene izjave, intervjue i prenesene govore političkih i crkvenih osoba, te ćemo se služiti postojećom literaturom (A.Benigar, alojzije Stepinac hrvatski kardinal, Zagreb, 1993.,

B.Petranović, Aktivnosti rimokatoličkog klera protiv sređivanja prilika u Jugoslaviji

-mart 1945-septembar 1946., Zbornik radova V, Beograd 1963., D.Bilandžić,

Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999...) koja se manje ili više bavi navedenom

problematikom.

NACRT SADRŽAJA

1. Uvod

1.1. Društveno-političke i gospodarske prilike u zemlji neposredno

nakon rata

1.2. Uzroci nepovjerenja između Katoličke crkve i države

2. Položaj Katoličke crkve do donošenja Ustava FNRJ iz 1946. god.

2.1. Formiranje Komisije za odnose s vjerskim zajednicama i njena

uloga

2.2. Msgr. Svetozar Ritig i njegovo djelovanje

2.3. Katolička crkva i Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji

2.4. Ostali zakoni koji su utjecali na odnose Katoličke crkve i države

3. Katolička crkva i Ustav FNRJ iz 1946.

4. O sudskim procesima pripadnicima Katoličke crkve

4.1. Suđenje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu

4.2. Ostali procesi

5. Neki oblici gušenja vjerskih sloboda od strane lokalnih vlasti,

6. O problemima vjerskog tiska, vjerskih škola i Bogoslovnog fakulteta

6.1. O problemima vjerskog tiska i slučaju zabrane vjerskog tjednika

"Gore srca"

6.2. Rad vjerskih škola i problem njihovog statusa

6.3. O statusu Bogoslovnog fakulteta

7. Osnivanja Staleških udruženja katoličkih svećenika

8. Zaoštravanje odnosa Jugoslavije i Vatikana

8.1. Prekid diplomatskih odnosa

8.2. Reakcije crkvenih i političkih osoba

9. Zaključak

Izvori i literatura

Prijedlog za mentora:

Prof.dr Marijan Maticka Miroslav Akmadža,prof.

Iva Mandušić

mlađi asistent

Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Frankopanska 26, Zagreb

sinopsis magistarskog rada

Hrvatska povijest u djelu Nikole (Miklósa) Istvánffyja

Ovim radom nastojat će se dati doprinos proučavanju povjesničara Nikole Istvánffyja i njegova djela Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV ab anno 1490. ad annum 1605. izdanog u Kölnu 1622. g. U 34 sveska Istvánffy je opisao zbivanja u hrvatskoj i ugarskoj povijesti od smrti Matije Korvina do Matije II. Habsburgovca, čiji je djelomično suvremenik i sudionik. Detaljni opisi bitaka na Krbavskom 1493. i Mohačkom polju 1526., za Siget 1566., kraj Siska 1593. te osobito hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573., jedan su od najiscrpnijih literarnih izvora za proučavanje hrvatske povijesti toga razdoblja.

Glavni izvor proučavanja bit će samo djelo N. Istvánffyja. Istraživanje namjeravam voditi na nekoliko razina: treba utvrditi kojim se temama hrvatske povijesti Istvánffy bavi i kako ih obrađuje, tko su mu uzori, kojim se izvorima koristi te kako ga je hrvatska historiografija od njegova vremena do danas citirala i valorizirala. U radu će se koristiti i građa Hrvatskog državnog arhiva i Državnog arhiva u Zagrebu. Zbog povezanosti s mnogim hrvatskim velikaškim obiteljima o Istvánffyju postoji mnoštvo arhivske građe u spisima obitelji Oršić, Drašković te u fondu obitelji Sermage, a zbog visokih državnih časti koje je obnašao mnoštvo podataka u ispravama kraljevske kancelarije.

U hrvatskoj se historiografiji Istvánffyjevo djelo počinje spominjati neposredno nakon njegova izlaska 1622. u Kölnu, odnosno nakon ponovljenih izdanja 1667, 1685, 1724. i 1758. godine. U mađarskoj se historiografiji o navedenom piscu i djelu pisalo neusporedivo više, što je i razumljivo s obzirom na piščevo podrijetlo i njegovu glavnu preokupaciju - povijest Ugarske. S obzirom na malobrojne preglede hrvatske povijesti XVI. st., hrvatski su povjesničari već od J. Rattkaya i B. A Krčelića, P. Vitezovića pa sve do povjesničara novijeg doba poput I. Kukuljevića, V. Klaića, F. Šišića, J. Adamčeka, S. Antoljaka i J. Šidaka ovo djelo smatrali nezaobilaznim te se njime često koristili. No, unatoč čestom citiranju, ono je sve do danas ostalo nedovoljno obrađeno i kritički ocijenjeno. Ovim istraživanjem nastojat će se utvrditi kakav značaj ovaj veliki erudit i njegovo djelo zauzimaju u proučavanju hrvatske povijesti tog razdoblja.

SADRŽAJ:

1. Uvod

2.. Nekoliko napomena o Istvánffyjevu djelu

3. Istvánffyjev život prema dostupnim izvorima

3.1. Arhivi plemićkih obitelji

3.2. Spisi kraljevske kancelarije

4. Povijesni kontekst nastanka Istvánffyjeva djela

4.1. Europska povijest od kraja XV. do početka XVII. stoljeća

4.2. Hrvatske zemlje i turska opasnost

5. Hrvatska povijest u djelu Historiarum…

5.1. Protuturski ratovi

5.2. Seljačka buna 1573. godine

5.3. Povijest Zagrebačke biskupije

5.4. Značajne osobe hrvatske povijesti

6. Hrvatska historiografija o djelu N. Istvánffyja

6.1. Povjesničari XVII–XVIII. stoljeća

6.2. Povjesničari novijeg doba – XIX-XX. stoljeće

7. Zaključak

8.Izvori i literatura

Iva Mandušić

mlađi asistent

Mentor

dr. Nenad Moačanin

Čuček Anja

Sinopsis magistarskog rada

"Povijesno-gospodarsko značenje misija Mirka i Steve Seljana

u Africi i Južnoj Americi"

Misije braće Mirka i Steve Seljana u Afriku i Južnu Ameriku imale su ne samo etno-

grafsko već i povijesno značenje i od izvanrednog su doprinosa za poznavanje života

naše ekonomske emigracije u Africi i Južnoj Americi. Počeci njihovog rada padaju

u vrijeme kada je zabilježeno pojačano iseljavanje iz Hrvatske (1899.), a istovremeno

potvrđuju povjerenje velikog kapitala i svijeta u rad naših ljudi, što je nastavak onog što su radili Dragutin Lermann iz Požege u belgijskom Kongu, odnosno Fran Mažuranić i drugi u raznim dijelovima svijeta. Gospodarski rad braće Seljan još nije

ocijenjen s povijesnog stanovišta.

Stanje istraženosti:

Ovom su se temom do sada bavili samo etnolozi. Međutim, dnevnici koje su braća vodila, njihova pisma objavljena u tisku, kao i romansirane obrade njihovih putovanja pružaju mogućnost sagledavanja njihovih misija iz povijesno-gospodarskog

gledišta. Oni odlaze prvi puta u svijet iz jedne osiromašene Hrvatske, vraćaju se 1903.g. iz Afrike, da bi razočarani političkom situacijom kao novo odredište svoga

rada odabrali Južnu Ameriku, koja je u to vrijeme privlačna meta mnogih

hrvatskih iseljenika, te se ovdje iskušavaju u raznim djelatnostima. U postojećoj lite-

raturi o braći Seljan gospodarski motivi njihovih putovanja nisu dovoljno potencirani,

ni obrađeni.

Izvori:

Pored objavljene etnografske literature izvori za istraživanja bili bi:

1. M. i S. Seljan "Kroz prašume i pustinju", St. Luis, 1912., naklada Hrvatskog pro-

svjetnog kluba Zrinjski-Frankopan.

2. M. i S. Seljan, "Kroz pustinju i prašume", pripovijest ,izdanje "Male knjižnice",

Biblioteka lijepe knjige kolo II, knj. 13. (ured Z.Miloković), Zagreb, 1943.

3. Revije i novine: "Prosvjeta", "Materinska riječ", "Otkriće", "Jutarnji list", "Obzor"

i drugo

4. Rukopis dr Franje Bučara u Etnografskom muzeju u Zagrebu

5. Rukopis Steve Seljana o junačkim zgodama brata Mirka u Etnografskom muzeju

u Zagrebu.

Metoda:

Metodom komparacije pokušat će se točno rekonstruirati gospodarska i ostala angaži-

ranost braće Seljan u Africi i Južnoj Americi tijekom njihovog djelovanja tim podru-

čjima, kao i reakcije domaćeg tiska na njihov rad.

Struktura rada:

1. Uvod

2. Prilike u Karlovcu i poticaji koji su ih motivirali da krenu u Afriku(Sueski kanal,

Dragutin Lermann iz Požege i njegov boravak u Kongu i dr.).

3. Misija braće Seljan u Etiopiji 1899. do 1902. gdje se angažiraju u pomaganju caru

Meneliku da sredi upravu na osnovu europskih iskustava.

4. Boravak braće u Karlovcu 1903. i odluka da napuste Hrvatsku razdiranu političkim

borbama.

5. Misija braće u Brazilu i Chileu od 1903. do 1907. Osnivanje "La Mision Cientifica

Croata Mirko y Stevo Seljan" i ekspedicije u nepristupačna područja Brazila i Chi-

lea. Veze s hrvatskim emigrantima i gospodarski interes braće prema zlatnim na-

lazištima, eksploataciji kaučukovca i mogućnostima pojačane eksploatacije čilean-

ske salitre.

6. Boravak braće u Argentini 1908. do 1910. i veze s iseljeničkom organizacijom u

Rosario de Santa Fe.

7. Rad braće Seljan na južnoameričkom kontinentu od 1910. do smrti Mirka 1913.g.

pod nerazjašnjenim okolnostima, te pokušaji da osnivanjem društva "The American

Peruan Corporation" spoje Atlantik i Tihi ocean iskorištavanjem sliva Amazone.

8. Život i rad Steve Seljana od 1913. do smrti u Ouro Preto u Braziliji 1936.g.

Veze sa domovinom.

9. Zaključak

10. Izvori i literatura.

Zagreb, 1.12.2000.

Mentor:

Postdiplomant: Anja Čuček Dr Mira Kolar, red.prof.

SRPSKI NACIONALNI POKRET U AUSTRIJSKOJ POKRAJINI DALMACIJI 80-ih GODINA XIX. STOLJEĆA

-nacrt magistarskog rada-

Cilj ovog rada je istražiti djelovanje Srpske stranke u austrijskoj pokrajini Dalmaciji, 80-ih godina XIX. stoljeća i prikazati strukturu njene nacionalne ideologije. Budući da se pojam ideologije često tumači na različite načine, ovdje će biti promatrana kao sustav političkih, nacionalnih, kulturnih i vjerskih gledišta društvenih skupina koje su predvodile srpski nacionalni pokret među pravoslavnim pučanstvom tadašnje Dalmacije. Problematiku srpskog nacionalnog pokreta u austrijskoj Dalmaciji historiografija je dosad je obrađen uglavnom fragmentarno. Ocjene koje su donesene često su nepotpune i tek dijelom točne. Nije rijedak slučaj da su i posve iskrivljene. Najbolji primjer je posve neutemeljena tvrdnja Koste Milutinovića da je Savo Bjelanović nakon 1888. bio jugoslavenski orjentiran političar. Ipak raspoloživi historiografski rezultati donijeli su neke spoznaje, koje su dale dobar početni impuls ovom istraživanju. Temeljni izvor za istraživanje ovog problema je Srpski list (glas), službeno glasilo Srpske stranke u tadašnjoj Dalmaciji. Važna su i Brzopisna izvješća Dalmatinskog sabora, koja sadrže istupe zastupnika Srpske stranke u Dalmatinskom saboru. Uz to tu je veliki broj suvremenih političkih rasprava; knjiga i brošura, te ostali tiska u tadašnjoj Dalmaciji. Istraživačko pitanje će glasit: Na koji način se političko djelovanje srpskog nacionalnog pokreta ogledalo u politici austrijske pokrajine Dalmacije 80-ih godina XIX. stoljeća, te koji su bitni dijelovi njegove ideologije?

Rezultati ovog istraživanja izloženi su u tri poglavlja. Na kraju slijedi zaključak. U okviru svakog poglavlja obrađen je niz manjih tema, pa su poglavlja sukladno tome podijeljena je na određeni broj podpoglavlja.

U prvom poglavlju pod nazivom “Srpski nacionalni pokret u austrijskoj pokrajini Dalmaciji do pojave Srpske stranke”, prikazan je razvoj srpskog nacionalnog pokreta u tadašnjoj Dalmaciji, u razdoblju koje je predhodilo njegovu političkom osamostaljenju 1880. godine. Prikaz ovog razdoblja započinje pojavom Srpsko dalmatinskog magazina 1836. koji je prvi javno formulirao i promicao ideje srpstva u u tadašnjoj Dalmaciji. U nastavku, prikazan je utjecaj “Načertanija”, plana Ilije Garašanina i nacionalne propagande iz Srbije na razvoj srpskog nacionalnog pokreta u tadašnjoj Dalmaciji. te događaji 1848.. Najveći dio prostora ovog poglavlja zauzima prikaz razdoblja od 1860.-1880. kada se srpski nacionalizam u tadašnjoj Dalmaciji, uglavnom (ali ne sasvim), izražavao u okviru Narodne stranke. U tom okviru bit će osvijetljeno niz procesa i događaja koji su utjecali na političko osamostaljenje srpskog nacionalnog pokreta., tj. pojavu Srpske stranke U svezi s tim. bit će ispitan utjecaj dualizma tj. utjecaj Autro-ugarske i Hrvatsko-ugarske nagodbe 1867 i 1868.; utjecaj Mihovila Pavlinovića i njegova poznatog spisa “Hrvatski razgovori”, utjecaj Zemljaštva te spor oko pripadnosti Bosne i Hercegovine.

U drugom poglavlju pod naslovom “Srpska stranka u austrijskoj pokrajini 80-ih godina XIX stoljeća.” bit će prikazani različiti aspekti djelovanja Srpske stranke u ovom razdoblju. Na samom početku je prikazan proces odvajanja Srba od Narodne stranke. Prikazani su konkretni uzroci i posljedice tog događaja. Nadalje, biti će prikazan Srpski list (glas), glasilo Srpske stranke u tadašnoj Dalmaciji, te njegova osnovna obilježja. U tom kontekstu doneseni su i životopisni podaci njegova urednika i vođe Srpske stranke, Save Bjelanovića. Nastavak donosi prikaz odnosa Srpske stranke prema tadašnjem političkom okružju, kako u Dalmaciji, tako i šire; u kontekstu ostalih hrvatskih zemalja, čitave Austro-ugarske monarhije, odnosno njene politike na jugoistoku Europe. Najveći dio prostora ovog poglavlja zauzima prikaz odnosa Srpske stranke prema Hrvatima, u Dalmaciji tako i šire. Na prvom mjestu bit će prikazan odnos Srpske stranke prema Hrvatima općenito. Posebno će biti prikazan Srpske stranke prema nekim političkim ličnostima odnosno strankama. Pitanje nacionalne pripadnosti pojedinih zemalja ili područja bilo je u to doba posebno neuralgična točka hrvatsko-srpskih odnosa. U tom kontekstu posebnu pozornost zaslužuje prikazivanje odnosa Srpske stranke prema nacionalnoj pripadnosti Dubrovnika, Boke kotorske i Bosne i Hercegovine. Stav Srpske stranke prema Hrvatima dodatno osvjetljava neuspjeli pokušaj hrvatsko-srpskog sporazuma u Dalmaciji 1888. te njen stav prema promjenama u programu Narodne (hrvatske) stranke iz 1889. Odnos Srpske stranke prema autonomašima u tadašnjoj Dalmaciji predstavlja posebno zanimljivo pitanje. Usprkos postojanju vrlo jasne političke poveznice, te dugogodišnje suradnje na toj osnovi, odnosi Srpske stranke i autonomaša bili su daleko od skladnih. Odnos Srpske stranke prema austrijskoj vladi odnosno prema Austro-Ugarskoj kao cjelini odlikuje se nepovjerenjem. Treba svakako reći da u svim spomenutim slučajevima srpski nacionalni pokret svoja stajališta gradi na tezi o “progonjenosti” Srba i njihovoj potrebi da se “brane”.

Treće poglavlje,“Struktura nacionalne ideologije Srpske stranke” donijet će prikaz strukture ideologije srpskog nacionalnog pokreta u austrijskoj Dalmaciji. Za srpski nacionalni pokret u tadašnjoj Dalmaciji ideološki su najznačajniji problemi jezika i vjere. Ovo je posebno važno zbog toga što su se onodobne hrvatsko-srpske nacionalne polemike velikim dijelom iscrpljivale upravo na raspravi o ovim pitanjima. Isticanje vjerske ravnodušnosti Srba posebno je tipično za srpski nacionalni pokret u Dalmaciji 80-ih (ali i 90-ih) godina XIX. stoljeća. Za srpski nacionalni pokret u austrijskoj pokrajini Dalmaciji od velikog značenja je i inzistiranje na prirodnom pravu naroda te odbijanje koncepcije državnog prava. Ipak to nije smetalo Srpskom listu (glasu) da donosi i povijesnu argumentaciju srpskog nacionalnog pokreta. Njome se u polemičkim sukobima nastojalo istaknuti da je etnička (narodnosna) snaga Srba izdržala sva povjesna iskušenja, kako u Dalmaciji tako i šire. Sve navedeno rezultiralo je jasnim stavom Srpske stranke o tome koje su to srpske zemlje, koje se u budućnosti trebaju ujediniti u jedinstvenu srpsku državu.

Zaključak predstavlja rekapitulaciju rezultata ovog istraživanja. Na osnovu tih rezultata bit će donesena i prosudba o značaju i ulozi fenomena srpskog nacionalnog pokreta u austrijskoj pokrajini Dalmaciji, 80-ih godina XIX. stoljeća.

T. Rajčić

SADRŽAJ

^PREDGOVOR

^{I. SRPSKI NACIONALNI POKRET U AUSTRIJSKOJ DALMACIJI DO OSNIVANJA SRPSKE STRANKE 1836-1880}

^{1. Srpski nacionalni pokret u do 60-ih godina XIX. stoljeća.}

^{2. Srpski nacionalni pokret u okviru Narodne stranke}

^{2.1 Dualizam}

^{2.2.” Hrvatska misao” Mihovila Pavlinovića}

^{2.3. Zemljaštvo}

^{2.4. Pitanje Bosne i Hercegovine}

^{II. SRPSKA STRANKA U AUSTRIJSKOJ DALMACIJI 80-ih GODINA XIX. STOLJEĆA. STOLJEĆA}

^{1. Odvajanje srpskog nacionalnog pokreta u Dalmaciji od Narodne stranke}

^{2. Srpski list (glas) i njegova osnovna obilježja}

^{3. Odnos Srpske stranke prema Hrvatima}

^{.3.1. O Hrvatima općenito. Narodnosna slabost, “klerikalizam” i šovinizam}

^{3.2. Srpski list (glas) o hrvatskim političarima i strankama}

^{3.3. Pitanje nacionalne pripadnosti Dubrovnika, Boke kotorske i Bosne i Hercegovine}

^{3.4. Srpski list (glas) o pokušaju hrvatsko-srpskog sporazuma u Dalmaciji 1888.}

^{3.5. Srpski glas o programu Narodne hrvatske stranke iz 1889.}

^{4. Odnos Srpske stranke prema Autonomašima}

^{5. Odnos Srpske stranke prema Vladi}

^{III. STRUKTURA NACIONALNE IDEOLOGIJE SRPSKE STRANKE}

^{1. Pitanje jezika}

^{2. Pitanje vjere}

^{3. Problem odnosa povjesno-državnog i prirodnog prava}

^{4. Povijesna argumentacija srpskog nacionalnog pokreta u Dalmaciji}

^{5. “Srpske zemlje”}

^{IV. ZAKLJUČAK}

^IZVORI

^LITERATURA

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

Tema: Morfosintaktičke osobitosti jezika struke na primjeru korpusa njemačkoga jezika kriminalističkih znanosti

Predmet izučavanja u ovom radu su morfosintaktičke osobitosti podsustava jezika struke iz interdisciplinarnog područja kriminalističkih znanosti. Na homogenom korpusu njemačkoga jezika kriminalistike potrebno je utvrditi koje osobitosti na razini riječi i na razini skupine riječi, kao sintaktičke jedinice proučavanja, i na koji način karakteriziraju predmetno područje, te odrediti njihove paradigmatske i sintagmatske odnose, polazeći od teze da su sve jezične razine međusobno povezane, motivirane i uvjetovane, te da je svaka podjela u značajnoj mjeri rezultat limitiranog odabira vrste organizacije. Osim toga, izolirano proučavanje terminologije, odn. leksičke razine ne vodi cjelovitom poimanju i razumijevanju jezika struke obzirom da se kod jezika pojedinih struka radi o specifičnim potrebama jezične komunikacije, pa je temeljem toga potrebno utvrditi koji jezični elementi i strukture najpreciznije zadovoljavaju tu potrebu.

Za kompjutersku lingvističku analizu u smislu statističkih podataka i preglednog prikaza značajki koristit će se udžbenik kriminalistike Roberta Weihmanna pod nazivom Kriminalistik: ein Grundriß für Studium und Praxis (korpus). Za usporednu analizu podjezika unutar srodnih znanstvenih disciplina i metodičku morfosintaktičku obradu koristit će se udžbenik njemačkog jezika za strane pravne stručnjake Lothara Junga pod nazivom Rechtswissenschaft, Lese- und Arbeitsbuch koji obuhvaća stručne tekstove iz pravnih disciplina, kao i 14. poglavlje udžbenika kriminologije Gerharda Kaisera iz 1993. godine. U morfološkoj analizi treba poći od frekvencijskih statističkih kompjuterskih podataka: na osnovu riječi pojavnica treba utvrditi karakteristične modele i načine tvorbe imenica i imenskih složenica u korpusu. Analiza sintaktičkih jedinica proučavanja temeljit će se na kompjuterskim listama konkordancija i kolokacija.

Kompleksnost stručnojezične problematike ukazuje na potrebu korištenja različitih metoda u svrhu njenog rješavanja. Tako će se u radu koristiti statistička metoda odn. kompjuterska statistička analiza za osnovne kvantitativne podatke o jezičnoj građi, strukturalnom metodom formalno će se odrediti jezični elementi i strukture (osim toga ova će metoda služiti za razgraničavanje i definiranje leksičkih i gramatičkih jedinica), dok će se komparativna metoda koristiti za utvrđivanje osobitosti podsustava kriminalistike u odnosu na drugi srodni podsustav ili tzv. 'opći jezik'. Funkcionalnom analizom utvrdit će se specifična upotreba morfoloških i sintaktičkih jedinica.

Dobiveni rezultati trebaju ponuditi odgovor na pitanje, u kojoj mjeri lingvistička morfosintaktička analiza stručnog teksta može utjecati na proces usvajanja jezika određene struke ili znanstvene discipline, na određivanje pojedinačnih etapa učenja, te redoslijed uvrštavanja u jezičnu građu na veleučilištima, odn. visokim stručnim školama. Osim toga treba naglasiti da su lingvistička istraživanja njemačkoga jezika kao jezika cilja različitih struka u Hrvatskoj tek u začetku, pa bi ovaj rad trebao biti doprinos u tom pravcu. Na taj način čvrsto je određena polazišna točka u radu – lingvističko izučavanje jezika kriminalističkih znanosti na morfosintaktičkoj razini – i njegov krajnji cilj – primjena dobivenih rezultata u praktičnom podučavanju i usvajanju jezika struke.

Mentor: Kandidat:

Prof. dr. Zrinjka Glovacki-Bernardi Dragica Bukovčan, prof.

U Zagrebu, 20.10.1998 Voditelj Poslijediplomskog studija lingvistike:

Prof. dr. Vesna Muhvić-Dimanovski

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

U Zagrebu, 19.veljače 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Imenovani u Stručno povjerenstvo koje će ocijeniti može li se Ivanu Tabaku
priznati jednakovrijednost diplome stečene na papinskom učilištu Ateneo Regina
Apostolorum u Rimu podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Gospodin Ivan Tabak, rođen 29.rujna 1972. u Tomislavgradu (BiH), diplomirao je 1997. elektrotehniku na FESB-u u Splitu. Nakon što je odslušao četiri semestra filozofije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, studij filozofije nastavio je na papinskom učilištu Ateneo Regina Apostolorum u Rimu, te 1.srpnja 1999. stekao stručni naziv "bakalaureat filozofije".

Mišljenja smo da se diploma može priznati kao jednakovrijedna našoj diplomi "diplomirani filozof" pod uvjetom da molitelj prethodno položi razlikovne ispite iz: estetike, socijalne filozofije i filozofije politike. Ukoliko molitelj želi steći naslov "profesora filozofije" dužan je pored navedenih položiti i razlikovni ispit iz metodike nastave filozofije.

Članovi stručnog povjerenstva:

Prof.dr.sc. Lino Veljak

Prof.dr.sc. Branko Despot

Prof.dr.sc. Ante Čović

Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju

Katedra za hungarologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 14.3.2001.

Predmet - Izvješće stručnoga povjerenstva o nostrifikaciji fakultetske diplome Katarine Majdak

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Katarina Majdak, rođena 1975. godine i državljanka Republike Hrvatske, podnijela je zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome, koju je stekla na Filozofskom fakultetu u Debrecenu u Mađarskoj. Tamo je prošla petogodišnji studij hungarologije i anglistike. Bila je stipendist hrvatskoga Ministarstva znanosti i tehnologije.

Iz dokumenata koje je imalo na uvidu ( prijevod diplome i priloga diplomi na hrvatski, fotokopija indeksa, prijevod na engleski indeksa ) povjerenstvo je moglo zaključiti, da je studij hungarologije i anglistike, koji je kandidatkinja upisala 1995. a završila 2000., po svom planu i programu vrlo sličan istim studijima kod nas i da se stečenoj diplomi može priznati istovrijednost.

Predlažemo stoga da Vijeće Filozofskog fakulteta Katarini Majdak prizna kao istovrijednu fakultetsku diplomu stečenu u Mađarskoj i da joj prizna naslov profesora mađarskoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. Milka Jauk - Pinhak, doc.

2. dr. Csaba Gy. Kiss, red. prof.

3. dr. István Nyomárkay, red. prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj o zahtjevu Zdenke Kovač za nostrifikaciju diplome stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, SRJ

Zdenka Kovač, hrvatska i jugoslavenska držvaljanka, rođena 1975. u Subotici, SRJ, diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetuSveučilišta u Novom Sadu 1999 g.

Uvidom u priloženu dokumentaciju, a posebno pregledom indeksa, kopije i prijepisa diplome kao i prijepisa nastavnog plana i programa studija, povjerenstvo je utvrdilo da je riječ o četverogodišnjem studiju psihologije koji svojim opsegom, trajanjem i sadržajem najvećim dijelom odgovara dodiplomskom studiju psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Držimo da razlike nisu takve prirode da bi se morale propisati dodatne obveze. Stoga zaključujemo da se diplomi Zdenke Kovač stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu može priznati potpuna istovrijednost diplomi “diplomiranog psihologa” u Republici Hrvatskoj.

U Zagrebu, 8.3.2001.. 2000.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.

dr.sc. Dean Ajduković, red.prof.

dr.sc. Vladimir Kolesarić, red.prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet Zagreb

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 9. ožujka 2001.

Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi priznavanja istovrijednosti fakultetske

diplome iz psihologije Kristine Pota radi nastavka naobrazbe

Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Kristine Pota razmotrilo je sljedeće dokumente: diplomu iz psihologije s Filozofskog fakulteta u Skopju, Makedonija i uvjerenje o diplomiranju i položenim ispitima.

Povjerenstvo je utvrdilo da je Kristina Pota, rođena 25. ožujka 1975., u Skopju, državljanka Republike Makedonije, stekla sveučilišnu diplomu iz psihologije 2000. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta “Sv. Ćiril i Metod” u Skopju nakon četverogodišnjeg studija psihologije. Nastavni plan i program koji je zahtjevateljica završila velikim se dijelom poklapa s planom i programom koji se izvodi na našem fakultetu. Neki predmeti koje zahtjevateljica nije slušala i njihov manji opseg nisu prepreka za priznavanje istovrijednosti diplome radi nastavka obrazovanja na Poslijediplomskom studiju iz psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Povjerenstvo je stoga zaključilo da je ova diploma istovrijedna fakultetskoj diplomi iz psihologije, te predlaže Fakultetskom vijeću da je kao takvu prizna radi nastavka obarazovanja u Republici Hrvatskoj.

Stručno povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Dean Ajduković

Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić

Prof.dr.sc. Vlasta Vizek Vidović

Filozofski fakultet

Odsjek za romanistiku

Fakultetskom vijeću FF u Zagrebu

Predmet: nostrifikacija fakultetske diplome

Nadie Štifanić-Dobrilović stečene na Filozofskom fakultetu u Trstu

Nadia ŠTIFANIĆ-DOBRILOVIĆ, rođena 3.9.1971. u Puli, upisala je studij francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu 1991. godine. Uspješno je položila završni ispit 2.12.1996. i 20.6. 1996. stekla diplomu s naslovom Dottore in lingue e letterature straniere moderne (lingua e letteratura francese). Prijepis odslušanih kolegija i ocjena pokazuje da se radi o četvrerogodišnjem studiju koji svojim ustrojem odgovara studiju francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kandidatkinja je odslušala jezični i lingvistički dio studija (kolegiji vježbe I-IV te odgovarajući kolegiji iz romanske lingvistike i glotologije) te književni dio studija (kolegiji iz francuske književnosti i pučke književnosti). Opseg kolegija odgovara opsegu kolegija na Filozofskom fakultetu. Jedinu razliku predstavlja odsutnost kolegija iz metodike francuskog jezika: prijepis ocjena ne pokazuje da je kandidatkinja slušala bilo kakav kolegij koji bi se mogao prispodobiti sa kolegijem metodike francuskog jezika.

Diploma Nadie ŠTIFANIĆ-DOBRILOVIĆ "Dottore in lingue e letterature straniere moderne (lingua e letteratura francese)" stečena na Universita di Trieste 1996. godine nije istovrijedna fakultetskoj diplomi "Profesora francuskog jezika i književnosti" u Republici Hrvatskoj već diplomi "diplomirani romanist".

Stoga, nakon uvida u predloženu dokumentaciju, predlažemo da se kandidatkinji prizna slijedeće:

diploma studija francuskog jezika i književnosti bez metodike:

diplomirani romanist.

Stručno povjerenstvo:

1.dr.sc.Nenad Ivić, izv.prof.

2.dr.sc.August Kovačec, red.prof.

3.mr.sc.Marija Paprašarovski, viši lektor

Katedra za zapadnoslavenske

jezike i književnosti

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

POLONISTIKA

Znanstveno-nastavnom vijeću

Filozofskog fakulteta

Izvješće

U rujnu i listopadu 2000. godine boravila sam u Poljskoj u okviru stipendije koju mi je dodijelio CEEPUS. Tijekom boravka u Poljskoj, gdje sam stipendiju koristila sudjelovala sam s referatima na tri znanstvene konferencije:

1. na glotodidaktičkoj konferenciji Nowe programy, nowe metody, nowe technologie w nauczaniu kultury polskiej i języka polskiego jako obcego. Teoria i praktyka na kome sam iznijela referat Propozycja ćwiczeń z komentarzem gramatycznym dla chorwackich studentów polonistyki,

2. na konferenciji Procesy innowacyjne w językach słowiańskich u organizaciji Poljske akademije znanosti u Varšavi s referatom Od błędu do innowacji,

3. te na konferenciji Ńëîâî â číňĺđďđĺňŕöčč ˙çűęîâĺäŕ č ďĺđĺâîä÷čęŕ u Gdanjsku s referatom Wyraz jako towar w leksykografii.

Tijekom boravka u matičnoj ustanovi tj. na Šleskom sveučilištu na katedri za slavenske jezike imala sam dva predavanja na temu Tvorbene inovacije u hrvatskome jeziku te Utjecaj medija na standardni hrvatski jezik.

Za vrijeme boravka u Varšavi sudjelovala sam u diskusiji za vrijeme trajanja znanstvenog međunarodnog skupa posvećenog narodnoj svijesti Slavena pod naslovom Idea narodowa jako problem badawczy u organizaciji Instituta za slavenske jezike Poljske akademije znanosti u Varšavi te kao slušač na znanstvenom skupu u Katovicama Słowotwórstwo a inne sposoby nominacji u organizaciji Međunarodnog slavističkog komiteta.

Boravak u Poljskoj sam osim navedenih aktivnosti iskoristila za prikupljanje materijala za studiju iz područja sociolingvistike te za uspostavljanje kontakata s poljskim kroatistikama (u Varšavi, Katovicama, Gdanjsku a posredno i u Poznanju).

Svoj boravak smatram u svakom pogledu vrlo korisnim i nadam se da će od mojih poljskih iskustava imati korist i studenti polonistike našega fakulteta.

S poštovanjem

dr. Barbara Kryžan-Stanojević

Sječanj 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Zagreb, 13. ožujka 2001.

Poštovane kolegice i kolege,

U dostavljenom PRAVILNIKU O USTROJU I NAČINU RADA MATIČNIH POVJERENSTAVA (Narodne novine, br. 18 od 7. ožujka ove godine) nalazi se odredba o kojoj bi Fakultetsko vijeće FF trebalo zauzeti stav.

Naime, u članku 8., točci 2., predviđa se da bi stručna povjerenstva trebala među biografskim podacima o kandidatima navoditi i NARODNOST (ne samo državljanstvo) te BRAČNO STANJE I BROJ DJECE kandidata/kandidatkinje. Takvo zadiranje u privatnost smatram nedopustivim i potencijalno diskriminativnim postupkom. Budući da je pravilnik službeno prihvaćen, predlažem da Fakultetsko vijeće donese odluku o građanskom neposluhu izraženom kroz sustavno ignoriranje naputka o navođenju narodnosti, bračnog stanja i broja djece u natječajnim materijalima.

Srdačno,

Doc. dr. Aleksandar Štulhofer

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Odsjek za komparativnu književnost

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10 000 ZAGREB

fakultetskom vijeću

filozofskog fakulteta

Molba za korištenje slobodne studijske godine

Budući da sam usmeno obaviješten o tom da je na prošloj sjednici Fakultetskoga vijeća moja Molba za korištenje slobodne studijske godine 2001/2002. skinuta s Dnevnog reda zbog toga što uz nju nije bilo priloženo obrazloženje, ponovno molim da mi se odobri korištenje slobodne studijske godine 2001/2002. i prilažem obrazloženje.

Napominjem da sam za korištenje slobodne studijske godine dobio suglasnost Odsjeka za komparativnu književnost, koju je na prošloj Molbi potvrdila pročelnica Odsjeka za komparativnu književnost.

U Zagrebu, 9. ožujka 2001.

obrazloženje

molbe za korištenje slobodne studijske godine 2001/2002.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radim kontinuirano od listopada 1971, prvo kao asistent, potom docent (1983-1990), izvanredni profesor (1990-1996) te redoviti profesor (od 1996) na Katedri za teatrologiju i filmologiju u Odsjeku za komparativnu književnost. U ta sam tri desetljeća slobodnu studijsku godinu koristio samo jedanput, akademske godine 1993/1994, kad sam za biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti pripremio izabrana djela Milana Begovića u četiri knjige (Zagreb 1996), a za biblioteku Mansioni knjigu svojih studija, eseja i kritika Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (Zagreb 1996) te bio na kraćem studijskom boravku u Beču radi istraživanja vezanih uz projekt Fin de sičcle: Zagreb – Beč. Usporedo s redovitim ispunjavanjem nastavničkih obveza na Fakultetu, u novinama i časopisima te enciklopedijama i leksikonima (15 dana, Vidik, Prolog, Umjetnost i dijete, Mogućnosti, Scena [Novi Sad], Most, Dubrovnik, Umjetnost riječi, Radovi Leksokografskog zavoda ‘Miroslav Krleža’, Balagan [Potsdam - Regensburg], Slavic and East European Performance [New York] i dr. te Krležijana, Hrvatski biografski leksikon, Hrvatski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca i Lexikon Theater International [Berlin]) objavljivao sam prijevode, recenzije, članke, eseje i studije, uglavnom o kazalištu i dramskoj književnosti. Objavio sam knjige teatroloških studija i eseja Redateljsko kazalište (Zagreb 1977, ²1984), Sjene i odjeci (Zagreb 1984), Kazališni čovjek Milan Begović (Zagreb 1985), Begovićev scenski svijet (Zagreb 1987), Pogled u kazalište (Zagreb 1990), Zapisi iz zamračenog gledališta (Zagreb 1996) i Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (Zagreb 1996) te priredio hrestomatiju dramskih tekstova Hrvatska drama 20. stoljeća, I. dio (Split 1989; prerađena i dopunjena objavljena kao Hrestomatija novije hrvatske drame, I. dio, Zagreb 2000). Od 1985. do 1991. te od 1995. do 2000. vodio sam kazališnu kroniku u književnom časopisu Republika. Od 1990. vanjski sam urednik Bibliografije kazališta u Leksikografskom zavodu ‘Miroslav Krleža’ u Zagrebu.

Kao stipendist Fulbrightove zaklade boravio sam u proljeću 1985. u New Yorku (NYU). Drugu Fulbrightovu stipendiju dobio sam 1991/1992, ali je nisam koristio zbog sudjelovanja u ratu. Znanstvenim i stručnim priopćenjima sudjelovao sam na teatrološkim i slavističkim simpozijima i kongresima u Hrvatskoj (Dubrovnik, Hvar, Osijek, Pula, Split, Vrlika, Zagreb) i inozemstvu (Boston, Los Angeles, Udine) te nekoliko godina držao predavanja i vodio lektorat iz književnosti na Zagrebačkoj slavističkoj školi u Dubrovniku i Puli.

Godine 1997. Fakultetsko vijeće prihvatilo je i odobrilo Nastavni plan i program dodatnoga dvogodišnjeg studija teatrologije, koji od te godine organiziram i vodim pri Odsjeku za komparativnu književnost.

Ni slobodnu studijsku godinu 2001/2002, za koju podnosim ovu Molbu, ne bih zlorabio kao produžen i plaćen godišnji odmor, nego bih oslobođenje od nastavnih obveza iskoristio za znanstveni i stručni rad, reorganizaciju studija teatrologije i osobno usavršavanje.

Namjera mi je, ponajprije, privesti kraju rad na Bibliografiji kazališta u Leksikografskom zavodu. Riječ je o jednom od stalnih i temeljnih projekata Zavoda, koji svoje početke ima u pedesetim godinama, kad je petstotinjak popisivača za Katalog Zavoda popisalo oko 2.500.000 rasprava i članaka iz novina i časopisa s područja nekadašnje Jugoslavije za razdoblje od početaka novinstva do 1945. Iz tog je korpusa, podijeljenog u pedesetak struka, izlučeno oko 35.000 jedinica što se odnose na hrvatsko kazalište ili su o kazalištu objavljene u novinama koje su izlazile na području današnjih republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine u navedenom razdoblju. Jedinice su verificirane i redigirane te se sada intenzivira njihov računalni upis s pomoću programa koji ima dvostruku svrhu: (1) prirediti za tisak 15. i 16. knjigu Bibliografije (u prijašnjih 14 knjiga obrađeno je nekoliko drugih struka) i (2) stvoriti bazu podataka koja će biti otvorena za razne vrste pretraživanja. Budući da je to prva primjena takvog programa u Zavodu, posao se odvija usporeno, uz niz nepredviđenih problema.

Nadalje, završio bih rad na Hrestomatiji novije hrvatske drame. U prvi dio (Zagreb 2000) uvrstio sam 44 primjerna fragmenta hrvatskih dramskih tekstova (od Vojnovićeva Ekvinocija do Cesarčeva Sina domovine), popratio ih zajedničkim predgovorom, pojedinačnim uvodnim tekstovima, bibliografskim i teatrografskim podacima, odlomcima kritika i rječnikom. Za drugi dio, koji namjeravam predati u tisak tijekom slobodne studijske godine, izabrao sam 46 fragmenata hrvatskih dramskih tekstova (od Ivšićeva Kralja Gordogana do Matišićevih Anđela Babilona) te ih također kanim popratiti predgovorom, uvodima, bibliografskim i teatrografskim podacima, odlomcima kritika i rječnikom. Dogotovljene, te će dvije knjige čitateljima ponuditi prvi cjelovit i sistematičan pregled hrvatske dramske književnosti (i njezine recepcije u domaćoj književnoj i kazališnoj krutici) u proteklom stoljeću.

Priredio bih za tisak u biblioteci Književna smotra i knjigu komparatističko-teatroloških studija i eseja pod naslovom Kazališne razmjene. U knjigu bih, među ostalim, uvrstio studije o tipiziranim likovima u Držićevim plautovskim komedijama, režijama Shakespearea u Hrvatskoj, Begovićevim vezama s njemačkim i američkim kazalištem, Miletićevu poimanju verizma, razmjeni dramskih tekstova između Beča i Zagreba i statusu žene u kazalištu i kazališnoj kritici moderne. Tekstove bih proširio i dopunio u skladu s novijom znanstvenom literaturom o relevantnim pitanjima.

Što se reorganizacije studija teatrologije tiče, nastojao bih, u dogovoru s upravom Fakulteta, kolegama s Odsjeka za komparativnu književnost i drugih odsjeka na Fakultetu, kao i zainteresiranim i nadležnim osobama izvan Fakulteta, izraditi novi Nastavni plan i program teatrologije, ne više kao dodatnoga studija nego kao interdisciplinarnoga, fakultetskog usmjerenja na završnim godinama studija komparativne književnosti, kroatistike, neofiloloških grupa i, eventualno, povijesti umjetnosti.

Najposlije, preko Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pokušavam osigurati barem kraći studijski boravak u Londonu, koji me, dakako, zanima kao svjetsko kazališno središte, a ne kao primamljiva turistička ‘destinacija’ ili trgovište.

Budući da svrha ovakvih pismenih obrazloženja neprijeporno nije puko gomilanje papira nego stjecanje što boljeg uvida u količinu i kakvoću rada zaposlenika našeg Fakulteta, zanima me hoće li netko – odobri li mi Vijeće na temelju ovog obrazloženja slobodnu studijsku godinu 2001/2002 – nadzirati i vrednovati moj rad tijekom te godine, komu će i kako o tom podnositi izvješća i kakve ću posljedice snositi procjeni li se da odstupam od odobrenog programa rada.

(Dr. sc. Boris Senker, red. prof)

Predmet:K20.1 dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić

Odsjek za talijanistiku

Izvješće o korištenju slobodne studijske godine

Na temelju članka 102. Zakona o visokim učilištima, čl. 99. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, čl. 30. Pravilnika o radu i čl. 7. Pravilnika o korištenju slobodne studijske godine, dekan Fakulteta na prijedlog Fakultetskog vijeća donio je 5. svibnja 1999. odluku o odobravanju korištenja slobodne studijske godine dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić u ljetnom sem. akad. god. 1999./2000. i zimskom semestru akad. god. 2000./2001. Nakon studijske godine podnosim

IZVJEŠĆE

Tijekom studijske godine:

I. Radila sam na rukopisu knjige o talijansko-hrvatskoj leksikografiji. U prikupljanju podataka konzultirala sam mnoge rukopise u Dubrovniku i Splitu i došla do novih rezultata. Zbog obimnosti materijala rukopis još nije potpuno dovršen, ali je pri završetku.

II. Objavila sam znanstveni rad: "Contibutions by the Jesuits Jakov Mikalja and Ardelio Della Bella to the Developement of Croatian-Italian Lexicography", objavljeno u Jesuits Among the Croats, Ed. V. Pozaić, S.J., Zagreb, 2000., str. 362-369.

III. Objavila sam znanstveni rad: "La vita a Ragusa alla fine del Seicento nelle prediche di Ardelio Della Bella", Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (SRAZ), Vol. XLIV, Zagreb, 2000., str. 27-38.

IV. Sudjelovala sam na XIV. Savjetovanju HDPL u Opatiji od 19. do 20. svibnja 2000. s izlaganjem: Novi aspekti komunikacijske kompetencije u govoru talijanskih petnaestogodišnjaka. Rad je u pismenom obliku predan za Zbornik HDPL, koji je još uvijek u tisku. Istraživanje se temeljilo na lingvističkoj analizi pismenih upitnika koji su provedeni u različitim rimskim školama.

V. U okviru projekta br. 6-03-180: Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika u ranoj školskoj dobi, za skup SUSRETI TEORIJE I PRAKSE koji će se održati 29. i 30. ožujka u Zagrebu pripremljeno je izlaganje Uzvici, interjekcije, ideofoni i onomatopeje u nastavi talijanskoga jezika.

VI. U okviru istog istraživanja u tijeku je obrada 150 anketa o motiviranosti za pisanje na stranom jeziku i o strategijama pisanja kod djece i odraslih.

VII. U tijeku je komparatističko istraživanje o računalnoj terminologiji u talijanskom i hrvatskom jeziku. O rezultatima će se izlagati na ovogodišnjem Savjetovanju HDPL.

VIII. Za izdavača Školsku knjigu pripremljeni su za ponovni tisak:

a) Vieni con me 1, udžbenik za početno učenje talijanskoga jezika u osnovnoj školi (u suautorstvu s Damiani Einwalter i Marković Marinković) - četvrto izdanje.

b) Vieni con me 4, udžbenik i radna bilježnica za 7. razred (u suautorstvu s Damiani Einwalter i Marković Marinković) - drugo izdanje.

IX. Objavljeni su novi udžbenik i radna bilježnica Vieni con me 5, za 8. razred osnovne škole (u suautorstvu s Daminai Einwalter i Marković Marinković), Školska knjiga, Zagreb, 2000.

X. Predani su za tisak izdavaču Školska knjiga novi udžbenik i radna bilježnica za početno učenje talijanskoga jezika u srednjim školama STIAMO INSIEME 1. Tekst je recenziran i u tisku.

XI. Za potrebe Školske knjige recenzirala sam udžbenike Drinković, Mladineo, Dermit, Parliamo italiano, conosciamo l'Italia, prvi i drugi dio.

Napominjem da sam tijekom studijske godine svakog mjeseca održavala ispite, imala konzultacije za diplomske radnje te sudjelovala kao mentor ili član komisije u njihovoj obrani.

Bila sam mentor i član komisije u obrani jednog doktorata (Rita Scotti-Jurić) i ocjenjivač doktorata iz područja talijanskog jezika u bilingvalnoj sredini (doktorat je uz pismene upute vraćen na doradu).

U zimskom semestru akad. god. 2000./2001. vodila sam konzultacije na dodiplomskom stručnom studiju iz glotodidaktike.

Tijekom zimskog semestra akad. god. 2000./2001. organizirala sam studentsku praksu na školama za sve studente IV. god. nastavnog smjera talijanistike.

U Zagrebu, 1. ožujka 2001.

dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.