SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/04-11/1
Ur.broj: 3804-850-04-9
Zagreb, 8. srpnja 2004.
P O Z I V
za članove Fakultetskog vijeća
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 10. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u petak 16. srpnja 2004. s početkom u 9.00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Uručenje odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu za izbor u:
a/ trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
prof.dr.sc. Vlatku Previšiću
prof.dr.sc. Josipu Užareviću
prof.dr.sc. Ozrenu Žunecu
b/ znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od pet godina
prof.dr.sc. Marini Milićević-Bradač
2. Verifikacija zapisnika 9. sjednice Fakultetskog vijeća održane 14. lipnja 2004.
3. Prijedlog za izmjenu članka 55. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
str. 28
4. Izbor prodekana za ak.god. 2004/2005. i 2005/2006.
5. Prijedlozi za dodjelu javnih priznanja i nagrada Fakulteta. str. 29
Natječaj za dodjelu nagrade Fakulteta Franjo Marković (za studente) str. 30
A. IZBORI
Mišljenje stručnog povjerenstva za produljenje radnog odnosa redovitim profesorima u trajnom zvanju
6. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za produljenje radnog odnosa dr.sc. Damiru Horgi, red.prof. u trajnom zvanju (za pet godina).
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 31
7. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za produljenje radnog odnosa dr.sc. Branku Vuletiću, red.prof. u trajnom zvanju (za tri godine).
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 34
8. Prijedlog Odsjeka za povijest za produljenju radnog odnosa dr.sc. Nikši Stančiću, red.prof. u trajnom zvanju
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 40
9. Prijedlog Odsjeka za povijest za produljenju radnog odnosa dr.sc. Petru Koruniću, red.prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 46
10. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za produljenje radnog odnosa dr.sc. Nadi Grujić, red. prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 53
11. Prijedlog Odsjeka za psihologiju za produljenje radnog odnosa dr.sc. Vladimiru Kolesariću, red. prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 58
12. Prijedlog Odsjeka za psihologiju za produljenje radnog odnosa dr.sc. Branimiru Šverku, red. prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 62
13. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku za produljenja radnog odnosa dr.sc. Mladenu Machiedu, red. prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 71
14. Prijedlog Odsjeka za etnologiju za produljenje radnog odnosa dr.sc. Vitomiru Belaju, red. prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 76
15. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za produljenje radnog odnosa dr.sc. Ivi Maroeviću, red.prof. u trajnom zvanju
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 81
16. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za produljenje radnog odnosa dr.sc. Vladimiru Juriću, red.prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 83
17. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za produljenje radnog odnosa dr.sc. Augustu Kovačecu, red.prof. u trajnom zvanju.
Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i izvještaj izvjestitelja.
str. 89
Prijedlozi za izbor u znanstveno-nastavna, nastavna, suradnička i istraživačka zvanja
18. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Aleksandra Durmana u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje arheologija, za predmet Metodologija i Arheometrija na Katedri za metodologiju i arheometriju u Odsjeku za arheologiju.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 93
19. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Branka Đakovića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje etnologija, na Katedri za etnološke metode i kartografiju u Odsjeku za etnologiju.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 107
20. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Mirjane Matijević Sokol u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za pomoćne povijesne znanosti i metodiku nastave povijesti na Odsjeku za povijest.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 118
21. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Iskre Iveljić u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za hrvatsku povijest, na Odsjeku za povijest.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 132
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Damira Agičića u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za svjetsku povijest, na Odsjeku za povijest.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 141
23. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Zvonka Makovića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, za predmet Umjetnost 20. stoljeća na Odsjeku za povijest umjetnosti
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 162
24. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Tatjane Peruško u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana talijanistika na Odsjeku za talijanistiku.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju).
str. 175
25. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Davora Lauca za izbor u suradničko zvanje viši asistent, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 43. i 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
str. 186
26. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Krešimira Mićanovića u suradničko zvanje višeg asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 43. i 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
str. 188
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
27. Mišljenje za izbor dr.sc. Emera Munjize u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 190
28. Mišljenje za izbor dr.sc. Anđelka Mrkonjića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 205
29. Mišljenje za izbor Marise Slanina u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Filozofskom fakultetu u Puli, Sveučilište u Rijeci.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 218
30. Mišljenje za izbor dr.sc. Ivanke Živčić-Bećirević u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Klinička psihologija I i II na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 225
31. Mišljenje za izbor dr.sc. Ana-Mire Čudina Obradović u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 232
32. Mišljenje za izbor Milijane Kovačević u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Psihologija nastave i Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 236
33. Mišljenje za izbor Slavice Jerinić-Katić, Blažice Škrinjar i Snježane Matić u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihosocijalne osnove rada na Veleučilištu u Karlovcu.
Pristupnice ispunjavaju uvjete čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva).
str. 239
34. Mišljenje za izbor Fabija Stemberga u nastavno zvanje predavača visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Talijanski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković u Lovranu.
Pristupnik ne ispunjava uvjete iz članka 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 241
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
35. Izvještaj o radu mr.sc. Tomislava Bogdana, znanstvenog novaka u Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2003/04. str. 243
36. Izvještaj o radu mr.sc. Nataše Štefanec, znanstvene novakinje u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 245
37. Izvještaj o radu mr.sc. Zrinke Blažević, znanstvene novakinje u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 247
38. Izvještaj o radu Hrvoja Petrića, znanstvenog novaka u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 249
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Moire Kostić-Bobanović pod naslovom Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskoga kao poslovnoga stranog jezika.
str. 252
40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Hrvoja Potrebice pod naslovom Veze Egeje i Panonije u starijem željeznom dobu.
str. 255
41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Silvia Braice pod naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća.
str. 260
42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Kornelije Petr pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica.
str. 264
43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Marine Radčenko pod naslovom Ruske posuđenice u hrvatskome jeziku od 1945. do 1995. godine.
str. 269
44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Vlaste Švoger pod naslovom Hrvatsko liberalno novinstvo u doba revolucije – Saborske novine, Slavenski Jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine (1848.-1852).
str. 272
45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Mirte Galešić pod naslovom Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: značaj dužine upitnika.
str. 276
46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Ivane Vidović Bolt pod naslovom Frazemi sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku.
str. 281
E. STJECANJE MAGISTERIJA
47. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Polak pod naslovom Književnost australskih Aboridžina: Od usmenog do postkolonijalnog diskurza.
str. 285
48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Igora Kulenovića pod naslovom Virovitička grupa u svjetlu novih nalaza.
str. 291
49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Blaženke Abramović rođ. Čižmešija pod naslovom Motivische Analogien im Erzählwerk Stefan Zweigs und Arthur Schnitzlers (Motivske analogije u pripovjednim opusima Stefana Zweiga i Arthura Schnitzlera).
str. 294
50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog specijalističkog rada Nataše Briški pod naslovom Prijevod s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski s osobitim obzirom na područje ekonomije i prava.
str. 297
51. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maura Dujmovića pod naslovom Sloboda modernog čovjeka u kontekstu Orwellova romana «1984».
str. 300
52. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Brune Kragića pod naslovom Tipologija glumačkih zvijezda američkog filma.
str. 303
53. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antonije Primorac pod naslovom Kulturalna hibridnost i identitet subjekta u postkolonijalnoj teoriji i književnosti: Rushdie, Suleri, Smith.
str. 307
54. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Tomislava Stojanova pod naslovom Sintagmatske strukture u hrvatskome jeziku.
str. 310
55. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tee Tereze Vidović pod naslovom Utjecaj hrvatske usmene književnosti na književno stvaralaštvo Petra Gudelja.
str. 315
56. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Smiljane Zrilić pod naslovom Povezanost odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha.
str. 320
57. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesnice Mlinarević pod naslovom Pedagoške implikacije stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca.
str. 326
58. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivice Đakovića pod naslovom Prilog određenju odgojne funkcije obitelji.
str. 330
59. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Boška Itkovića pod naslovom Novine NDH o Židovima (Novi list/Nova Hrvatska – Hrvatski narod-Spremnost).
str. 335
60. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Lalošević pod naslovom Vitae persecvtorvm. Model: Car Dioklecijan.
str. 338
61. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasne Rotim Malvić pod naslovom Enea Perugini, Giulio Duimich i Yvone Clerici u arhitketuri Rijeke između dva rata.
str. 341
62. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Vesne Antičević pod naslovom Osobine ličnosti i socijalni aspekti života korisnika psihoaktivnih tvari.
str. 344
63. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Skračića pod naslovom Trubadur i njegov slušatelj. Trubadurska lirika u kontekstu usmene izvedbe.
str. 348
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
(od točke 64 do 92)
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 7. srpnja 2004. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta
Izvještaji stručnih povjerenstava za
stjecanje doktorata znanosti
izvan doktorskog studija
64. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Petra Preloga za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Slikarstvo Udruženja umjetnika Zemlja i nacionalni likovni izraz. Mentor: doc.dr.sc. Zvonko Maković.
str. 349
65. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Jacqueline Balen za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Eneolitičke kulture u istočnoj Hrvatskoj. Mentorica: prof.dr.sc. Tihomila Težak-Gregl.
str. 352
66. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Petre Rajić Šikanjić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Antropološka analiza ljudskih skeletnih ostataka s područja istočnog Jadrana prema zdravstvenom stanju i socijalnom statusu. Mentor: naslovni doc.dr.sc. Stašo Forenbaher (Institut za antropologiju).
str. 354
Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti
u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme
67. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Daniela Sraga ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Uloga informacijske službe parlamenta u pripremi i procjeni prijedloga zakona. Mentorice: prof.dr.sc. Aleksandra Horvat i doc.dr.sc. Jasna Omejec (Pravni fakultet Zagreb).
str. 356
Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata
znanosti u doktorskom studiju
68. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li Petar Vuković ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Prednosti dvorazinske valencije sintakse u sintaktičkom opisu slavenskih jezika. Mentorica: prof.dr.sc. Dubravka Sesar.
Povjerenstvo: 1. prof.dr.sc. Ivo Pranjković
2. prof.dr.sc. Dubravka Sesar
3. prof.dr.sc. Milenko Popović
69. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li Blaženka Filipan Žignić ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Jezik reklamnih poruka na internetu njemačkoga i hrvatskoga govornog područja. Mentor: prof.dr.sc. Mirko Gojmerac.
Povjerenstvo:
1. prof.dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi
2. prof.dr.sc. Mirko Gojmerac
3. doc.dr.sc. Zrinka Jelaska
70. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li Nedeljka Čurčić ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Akustička slika i indeksna značenja glasova s Reinkeovim edemom. Mentorica: dr.sc. Gordana Varošanec Škarić
Povjerenstvo:
1. prof.dr.sc. Damir Horga
2. doc.dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić
3. prof.dr.sc. Ivo Škarić
71. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li Vesna Lovrić Plantić ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Stilske osobine u razvoju oblikovanja kućnih satova s posebnim osvrtom na hrvatsku kulturnu baštinu. Mentor: dr.sc. Vesna Bučić, muz.savj. iz Ljubljane.
Povjerenstvo:
1. doc.dr.sc. Milan Pelc, Institut za povijest umjetnosti, Vukovarska 68, Zagreb
2. dr.sc. Vesna Bučić, muzejska savjetnica, Na Jami 5, Ljubljana, Slovenija
3. prof.dr.sc. Vladimir Marković
72. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li mr.sc. Ankica Valenta ispunjava sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Središnja knjižnica za fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Mentor: prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević.
Povjerenstvo:
1. prof.dr.sc. Dora Sečić
2. prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević
3. prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić.
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
73. Eve Katarine Glazer pod naslovom Jordan 11.-7. st.pr. Kr. Mjesto susreta velikih civilizacija Starog istoka. Mentor: doc.dr.sc. Boris Olujić. str. 361
74. Elvisa Orbanića pod naslovom Pučka pobožnost i neki aspekti istarskog društva od kraja 15. do kraja 16. stoljeća na primjeru oporuka. Mentor: prof.dr.sc. Tomislav Raukar. str. 363
75. Tvrtka Božića pod naslovom Uloga gospodarskog lista «Pučki prijatelj» u razvoju krčkog zadrugarstva u prvom desetljeću XX.stoljeća. Mentor: dr.sc. Božena Vranješ Šoljan. str. 365
76. Ante Samardžića pod naslovom Uloga Konstantina Vojnovića u hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji od 1858. do 1874. godine. Mentor: prof.dr.sc. Nikša Stančić. str. 367
77. Marije Benić Penava pod naslovom Gospodarske prilike na dubrovačkom području između dva svjetska rata. Mentor: prof.dr.sc. Ivo Goldstein. str. 369
78. Daniela Patafte pod naslovom Gospodarski interesi Italije u Hrvatskoj u vrijeme drugog svjetskog rata od travnja 1941. do rujna 1943. godine. Mentor: prof.dr.sc. Marijan Maticka. str. 371
79. Marice Karakaš pod naslovom Saveznička bombardiranja Nezavisne Države Hrvatske. Mentor: doc.dr.sc.Tvrtko Jakovina. str. 373
80. Ivane Jukić pod naslovom Zagrebački biskup Emerik Esterhazy i članak VII. /Hrvatska pragmatička sankcija iz 1712. godine. Mentor: prof.dr.sc. Nenad Moačanin.
str. 375
81. Dunje Modrić Blivajs pod naslovom Nastava povijesti u gimnazijama i realnim školama u Banskoj Hrvatskoj za banovanja Karla Khuena Hedervaryja. Mentor: doc.dr.sc. Iskra Iveljić. str. 377
82. Ane Perinić pod naslovom Hvarani u usmenoj književnosti i djelima pisaca od 16. do 18. stoljeća. Mentor: doc.dr.sc. Davor Dukić. str. 379
83. Snježane Ivanović pod naslovom Važnost informacijskih izvora iz područja međunarodnih odnosa za uključivanje Hrvatske u međunarodne integracijske procese. Mentorica: prof.dr.sc. Aleksandra Horvat, sumentor: prof.dr.sc. Damir Grubiša.
str. 381
84. Nade Šprem pod naslovom Etičnost kao kriterij razlikovanja uspješnosti i perspektive tvrtke - Sociološki aspekti. Mentor: prof.dr.sc. Nenad Karajić.
str. 383
85. Vesne Bedeković pod naslovom Odgoj i obrazovanje karaševskih Hrvata u Rumunjskoj. Mentor: doc.dr.sc. Neven Hrvatić. str. 385
86. Ivice Glibušića pod naslovom Hrvatska seljačka stranka u Mostarskoj oblasti prema izbornim rezultatima od 1923. do 1929. godine. Mentorica: prof.dr.sc. Branka Boban. str. 387
87. Marine Đuranović pod naslovom Kurikulum pedagoške kompetencije učitelja. Mentor: prof.dr.sc. Vlatko Previšić. str. 389
88. Gordane Berc pod naslovom Usporedba kulture provođenja slobodnog vremena roditelja i njihove djece. Mentor: prof.dr.sc. Vlatko Previšić. str. 391
Nastavni predmeti
89. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija psihologije da se Svjetlani Doričić odobri promjena mentora. Za novog mentora predlaže se prof.dr.sc. Zvonimir Knezović.
90. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija povijesti da se Ivici Sumiću odobri prijelaz s upisanog i odslušanog poslijediplomskog studija Kulturna povijest istočnojadranske obale pri Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku na Poslijediplomski znanstveni studij povijesti u ak. god. 2003/2004. Odobrava se upis u IV. semestar studija.
91. Prijedlog vijeća Poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija da se Dijani Padežanin i Anamariji Ćelić odobri naknadni upis nakon položenog prijemnog ispita, u ak. god. 2003/2004.
92. Prijedlog vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija povijesti umjetnosti da se Veroniki Šulić odobri naknadni upis u ak. god. 2003/2004.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
93. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Irene Vodopije-Krstanović stečene u SAD-u.
str. 393
94. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Ivane Polonijo, stečene na York University, Toronto, Kanada.
str. 395
95. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Nenada Malovića, stečene na Institutu za kršćansku filozofiju Sveučilišta Leopold Franzes u Innsbrucku, Austrija.
str. 396
96. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Hajnalke Lukács, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti.
str. 397
97. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Željana Udovičića, stečene na Sveučilištu «La Sapienza» u Rimu.
str. 398
98. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Vesne Sperath stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ausburgu, Njemačka.
str. 399
99. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome mr.sc. Ivana Jurkovića stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (CEU).
str. 402
100. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome mr.sc. Zrinke Nikolić, stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (CEU).
str. 404
101. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Amira Muzura, stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (CEU).
str. 406
102. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Petre Malešević stečene na Filozofskom fakultetu Karlovog Sveučilišta u Pragu, Republika Češka.
str. 408
103. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Cynthie Matan stečene na Sveučilištu "Florida Atlantic", SAD.
str. 409
104. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Melani Mamut stečene na Visokom učilištu u Trstu (Italija).
str. 410
105. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Jevgenija Peščenka stečene na Kijevskom državnom institutu u Kijevu (Ukrajina).
str. 411
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
106. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. (Pristupnica: Dijana Vrkljan)
1. Jasenka Šafran, viši lektor
2. dr. sc. Višnja Josipović Smojver,izv. prof.
3. dr. sc. Goranka Antunović, docent
107. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor jednog nastavnika u nastavnom zvanju za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu. ( Pristupnik: Vladimir Legac)
1. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović,, red. red.
2. dr. sc. Mirjana Vilke, red.prof. u miru
3. mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić,
108. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Dubrovniku.
(Pristupnica: Lia Dragojević)
1. dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
2. dr.sc. Boris Prichard, red. prof. na Pomorskom fakultetu u Rijeci
3. dr. sc. Milana Žic Fuchs, izv. prof.
109. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (pristupnik dr. sc. Đuro Blažeka).
1. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
110. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (pristupnik dr. sc. Stjepan Hranjec).
1. dr. sc. Dubravka Težak, red. prof. na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu
2. dr. sc. Joža Skok, red. prof. u miru, Zeleni trg 3, Zagreb
3. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
111. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Zdravstvena psihologija na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu (kandidati: dr. sc. Ljiljana Pačić-Turk, Živana Miharija, prof.).
1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
2. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
3. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin, doc. (Visoka zdravstvena škola u Zagrebu)
112. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu (kandidat: dr. sc. Josip Burušić).
1. dr. sc. Željka Kamenov, doc.
2. dr. sc. Denis Bratko, izv. prof.
3. dr. sc. Zora Raboteg-Šarić, znan. savjetnica (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu)
113. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu (kandidat: dr. sc. Tihana Brkljačić).
1. dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof.
2. dr. sc. Vesna Buško, doc.
3. dr. sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan, znan. savjetnica (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu)
114. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija rada i Sociologija organizacije na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
(Predloženik: dr. sc. Miljenko Antić)
1. dr.sc. Branka Galić, doc.
2. dr.sc. Nenad Karajić, doc.
3. dr.sc. Jadranko Izetbegović, red prof. (Građevinski fakultet u Zagrebu)
115. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet francuski jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu – Sveučilište u Dubrovniku (Pristupnica: Perica Domijan)
1. dr.sc. Yvonne Vrhovac, red.prof.
2. Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
3. mr.sc. Iva Grgić, viši lektor
116. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet francuski jezik na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnice: mr.sc. Vesna Lisičić, Iva Šarić, Irena Gluhak i Spomenka Šabić)
1. dr.sc August Kovačec, red. prof.
2. dr.sc. Dražen Varga, docent
3. dr.sc. zvonko Posavec, red. prof. – Fakultet političkih znanosti –
Zagreb, Lepušićeva
b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme izvan doktorskog studija
117. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Luciana Lukšića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Povijesno mišljenje u djelu R. G. Collingwooda.
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
3. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
118. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gorana Zlodija za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Mogućnosti uspostavljanja interoperabilnosti među shemama metapodataka u muzejskom okruženju.
1. dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.
2. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.
3. dr. sc. Žarka Vujić, doc.
119. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nikše Sviličića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Modeli prezentacije i evaluacije sadržaja hrvatskih online muzeja.
1. dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.
2. dr.sc. Tomislav Šola, red. prof.
3. dr. sc. Žarka Vujić, red. prof.
120. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Maje Starčević za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Tumačenja biblijskih priča u književnosti modernizma.
1. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.
2. dr.sc. Andrea Zlatar, izv.prof.
3. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
121. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Tatjane Paić-Vukić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Svijet sarajevskog kadije Mustafe Muhibbija (1786.-1854.)
1.dr.sc. Nenad Moačanin, red.prof.
2.dr.sc. Muhamed Ždralović, viši znan.suradnik, Arhiv HAZU
3.dr.sc. Petar Korunić, red.prof.
122. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Vijolete Herman Kaurić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Za naše junake. Rad dobrotvornih humanitarnih društava u gradu Zagrebu 19l4.-19l8.
1.dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.
2.dr.sc. Mario Strecha, doc.
3.dr.sc. Božena Vranješ Šoljan, red.prof.
123. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dubravke Botica za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Četverolisne crkve u srednjoj Europi – problem tipologije sakralne arhitekture 18. stoljeća
dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
dr.sc. Vladimir Marković, red.prof. u mirovini
dr.sc. Nada Grujić, red.prof.
124. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Vedrane Gjukić Bender za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Zbirka slika iz fundusa Kneževa dvora. Podrijeklo i putovi nabave, muzejska prezentacija
dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
dr.sc. Radoslav Tomić, izv.prof. Institut za povijest umjetnosti
dr.sc. Tomislav Šola, red.prof.
125. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marka Špikića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Konzervatorsko djelovanje splitskog antikvara Francesca Carrare
dr.sc. Zlatko Jurić, docent
dr.sc. Ivo Maroević, red.prof.
dr.sc. Zvonko Maković, docent
126. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Hrvoje Heffer za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Sociolingvistička analiza pojme "žena" u kajkavskom književnom jeziku.
1. dr.sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
2. dr.sc. Nada Vajs Vinja, viši znan. surad. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
3. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski znan. suradnik
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
127. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Daniele Angeline Jelinčić pod naslovom Stanje, potencijali i perspektive kulturnog turizma u Hrvatskoj: Uloga sustava u planiranju i provođenju programa kulturnog turizma.
1. dr. sc. Tihana Petrović Leš, docent
2. dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znan. savjet. (Institut za međunarodne odnose, Zagreb)
3. dr. sc. Branko Đaković, docent
128. Imenovanje stručnog povjerenstava za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Slavice Nikolovske pod naslovom Integrirani arhivski informacijski sustavi Republike Makedonije.
1. dr. sc. Josip Kolanović, izv.prof.
2. dr. sc. Oliver L. Iliev, prof. ( Elektrotehnički fakultet U Skopju )
3. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof..
129. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Željke Brlobaš pod naslovom Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća.
1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
3. dr. sc. Marija Znika, znanst. surad. u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada
130. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maje Tančik pod naslovom Igre riječi u Shakespeareovim tragedijama i njihovi hrvatski prijevodi
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2. dr. sc. Janja Ciglar_Žanić, red. prof. mentor
3. dr. sc. Veselin Kostić, profesor emeritus Filološkog fakulteta u Beogradu
131. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog magistarskog rada Sanje Špoljarić pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje novih materijala (mentor mr. sc. Vera Andrassy).
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2. mr. sc. Vera Andrassy, viši lektor
3. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor
132. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Silvane Ereiz pod naslovom Strukturne i žanrovske karakteristike dubrovačkih smješnica.
1. dr. sc. Nikola Batušić, red. prof. na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu
2. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
3. dr. sc. Boris Senker, red. prof.
133. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marija Sablić pod naslovom Obrazovanje za interkulturalne odnose.
1. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
2. dr.sc. Neven Hrvatić, doc.
3. dr.sc. Anđelka Peko, doc. (Pedagoški fakultet Osijek)
134. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tihomira Rajčića pod naslovom Srpski nacionalni pokret u austrijskoj pokrajini Dalmaciji 80-ih godina 19. stoljeća
1.dr.sc. Mario Strecha, doc.
2.dr.sc. Iskra Iveljić,doc.
3.dr.sc. Stjepan Ćosić, doc.Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Marulićev trg 21
135. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Stipana Trogrlića pod naslovom Katolička crkva i istarske nacionalno-političke i idejne podjele (1880.-1914.)
1.dr.sc. Mario Strecha, doc.
2.dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.
3.dr.sc. Petar Strčić, akademik, Arhiv HAZU,Zagreb, Strossmajerov trg 2
136. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Horbec pod naslovom Osnivanje Kraljevskog vijeća za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju
1.dr.sc. Nenad Moačanin, red.prof.
2.dr.sc. Mira Kolar, red.prof. u m.
3.dr.sc. Stjepan Ćosić, doc. Hrvatski državni arhiv, Zagreb, Marulićev trg 21
137. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anite Lauri Korajlija pod naslovom Povezanost perfekcionizma i atribucijskog stila s depresivnošću i anksioznošću.
1. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
2. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
3. dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru
138. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dražena Šimleše pod naslovom Antiglobalizacijski pokret – stavovi, motivi, ciljevi i dometi.
1. dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.
2. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. ( Institut za društvena istraživanja «Ivo Pilar»)
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
139. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku
1. dr. sc. Dora Maček, red. prof. Odsjeku za anglistiku.
2. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
3. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.
140. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika, na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku
1. dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.
2. Viktor Žmegač prof. emeritus
2. dr. sc. Vladimir Obad, red. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku
(napredovanje dr. sc. Svjetlana Lacka Vidulića)
141. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana opća povijest književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost.
1. dr.sc. Gordana Slabinac, red.prof.
2. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
3. dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru
142. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za svjetsku povijest u srednjem vijeku, za predmet Svjetska povijest u srednjem vijeku, na Odsjeku za povijest
1.dr.sc. Neven Budak, red.prof.
2.dr.sc. Zdenka Janeković Roemer, izv.prof.
3.dr.sc. Peter Štih, izv.prof. Filozofski fakultet, Ljublja, Aškerčeva 2
143. Odsjek za talijanistiku moli da se poništi natječaj za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik, na Odsjeku za talijanistiku objavljen u «Vjesniku» 10. svibnja 2004. i
istovremeno se imenuje stručno povjerenstvo za raspis javnog natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik, na Odsjeku za talijanistiku (2 izvršitelja)
1.Renata Hace Citra, viši lektor
2.mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
3.dr. sc. Josip Jernej, red. prof. u miru
144. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik, na Odsjeku za talijanistiku (1 izvršitelj)
1. Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
2. mr.sc. Suzana Glavaš, viši lektor
3. dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. u miru
145. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor asistenta na Katedri za arhivistiku i dokumentalistiku, u Odsjeku za informacijske znanosti.
1. dr.sc. Tomislav Šola, red. prof.
2. dr.sc. Josip Kolanović, izv. prof.
3. dr.sc. Damir Boras, izv. prof.
146. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje odgojne znanosti, grana kineziologija, predmet Tjelesna i zdravstvena kultura, na Katedri za kineziologiju, u sastavu:
1. dr.sc. Željka Fink-Arsovski, red.prof.
2. mr.sc. Jelka Gošnik, viši predavač
3. Mladen Sedar, predavač
J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO
147. Kvote za četverogodišnje dodatne studije i slobodne studije.
148. Rasprava o minimumu kriterija za izbor u znanstveno-nastavna zvanja.
149. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za dopunu odluke Dekana za potpuno oslobađanje plaćanja troškova poslijediplomskih studija. str. 412
150. Prijedlog Odsjeka za etnologiju za dopunu imena Odsjeka u Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju. str. 413
151. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti da se kolegij «Poredbena povijest južnoslavenskih jezika – osnove i poredbene analize», koji je dosad bio obavezan za sve studente u 5. i 6. semestru studija, u akad. god. 2004./2005. predavat će se u 3. i 4. semestru studija, a već sljedeće akad. god. da se održava za studente koji upisuju 3. i 5. semestar, te svake sljedeće godine za studente koji upisuju 3. semestar studija.
str. 415
Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri
152. Prijedlog Odsjeka za etnologiju da se dr.sc. Tihana Petrović Leš, docent, izabere za pročelnika Odsjeka, a dr.sc. Tomislav Pletenac, viši asistent, za zamjenika pročelnika odsjeka u mandatnom razdoblju akad. god. 2004/05. i 2005/06.
153. Prijedlog Odsjeka za etnologiju da se dr.sc. Branko Đaković, docent, imenuje za predstojnika Katedre za etnološke metode i kartografiju u Odsjeku za etnologiju.
154. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof.dr.sc. Krešimir Nemec imenuje za pročelnika Odsjeka za akademske godine 2004/2005. i 2005/2006.
155. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof.dr.sc. Dunja Fališevac imenuje za predstojnicu Katedre za stariju hrvatsku književnost za akademske godine 2004/2005. i 2005/2006.
156. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku da se prof.dr.sc. Vinko Brešić imenuje za predstojnika Katedre za noviju hrvatsku književnost za akademske godine 2004/2005. i 2005/2006.
157. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za izbor pročelnika i zamjenika pročelnika Odsjeka za akad. god.2004/2005 i 2005/2006:
- Pročelnica Odsjeka mr.sc. Klara Gönc-Moačanin
- Zamjenica pročelnice dr.sc. Orsolya Žagar-Szentesi
Odsjek je na svojoj sjednici održanoj dana 30. lipnja 2004. jednoglasno prihvatio prijedlog.
158. Prijedlog Odsjeka za istočnoslavenske jezike i književnosti da se dr.sc. Josip Užarević, red. prof. izabere za predstojnika Katedre za rusku književnost za akad. god. 2004./2005. i 2005./2006.
Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora
159. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za imenovanje dr.sc. Ljerke Schiffler, red. prof. za vanjskog suradnika u ak. god. 2004/05. za predmet Povijest filozofije s osobitim obzirom na hrvatsku filozofiju, 2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno.
160. Molba Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjskih suradnika za ak. god. 2004/05.
1. Akademik Josip Bratulić, 2 sata seminara tjedno na Katedri za stariju hrvatsku književnost
2. Mira Muhoberac, prof. 4 sata seminara tjedno na Katedri za stariju hrvatsku književnost
3. Dr.sc. Amir Kapetanović, asistent, 2 sata seminara tjedno na Katedri za stariju hrvatsku književnost
4. Irena Bratičević, znanst. nov., 2 sata seminara tjedno na Katedri za stariju hrvatsku književnost
5. Dr. sc. Ljiljana Marks; 1 sat predavanja tjedno na Katedri za hrvatsku usmenu književnost
6. Dr. sc. Ivan Lozica; 1 sat predavanja tjedno na Katedri za hrvatsku usmenu književnost
161. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2004./2005. i to:
- dr. Milana Mihaljevića ( Algebarska lingvistika )
- dr. Bulcsú Lászlá ( Poglavlja iz srpštine i bosanštine, Poglavlja iz baltoslovjenštine )
- mr. Alexandera Hoyta ( Sociolingvistički praktikum )
- dr. Mate Križman ( Ie. čitanje latinskih zapisa, Tvorba i značenje glagolskih vremena)
- dr. Zefa Mirdite ( Albanski jezik )
162. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2004./2005. i to:
Katedra za hungarologiju:
Dr. Dorottya Andrási ( Povijest mađarske kulture i Mađarska književnost, )
Dr. István Lökős ( Mađ. književnost iz svjetskog konteksta )
Jolán Mann ( Mađ. književnost, Interpretacija mađ. književnih tekstova )
Katedra za turkologiju:
Dr. Fehim Nametak ( Suvremena turska književnost, Stara osmanska književnost, Osmanska književnost )
Mr. sc. Tatjana Pajić – Vukić ( Arapski jezik I i II )
Dr. Muhamed Ždralović ( Orijentalno – islamska civilizacija I i II )
Dr. Adalbert Rebić ( Hebrejski tečaj I i II )
163. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se dr. sc. Arjani Miljak, red. prof. i dr. sc. Antunu Mijatoviću, red prof. nakon odlaska u mirovinu odobri rad kao vanjskim suradnicima u nastavi za akademsku godinu 2004/2005. Za predmete:
dr. sc. Arjana Miljak: Predškolska pedagogija – 3 sata; Predškolski kurikulum – 2 sata
dr. sc. Antun Mijatović:Sistematska pedagogija - 3 sata; Opća pedagogija – 2 sata
164. Prijedlog vanjskih suradnika u Odsjeku za psihologiju za šk. god. 2004/2005 (u prilogu). str. 416
165. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za odobrenje angažiranja strane lektorice za novogrčki jezik, mr.sc. Xanthi Zafeiraki, u ak.god. 2004/2005.
Ministarstvo nacionalnoga obrazovanja Helenske republike u okviru suradnje između naših dviju država imenovalo je mr.sc. Xanthi Zafeiraki za novogrčki na Odsjeku za klasičnu filologiju našega Fakulteta za razdoblje od 2002. do 2005. Tijekom ove akademske godine ona je veoma uspješno obavljala tu nastavu. Fakultet nema nikakvih financijskih obveza za to lektorsko mjesto, jer sve troškove boravka i plaće mr.sc. Xanthi Zafeiraki pokriva grčko Ministarstvo.
166. Molba za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika na Katedri za kineziologiju, kolegij Tjelesna i zdravstvena kultura u akademskoj godini 2004./2005.
1. Andrija Tuđa 25 pedagoških sati tjedno
2. Vitomir Blagojević 25 pedagoških sati tjedno
3. Svetlana Božić - Fuštar 15 pedagoških sati tjedno
167. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za angažiranje vanjskih suradnika u nastavi za akademsku godinu 2004/2005. i to:
- Jere Tarle, izv.prof. u miru – 2 sata predavanja za kolegij Francuska književnost XVII
stoljeća i 2 sata seminara za kolegij ''Lire Moličre''
- Blaženka Bubanj, viši lektor u miru – 12 sati vježbi za kolegij Francuski jezik IV
Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave
168. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se Marcelu Buriću, znanstvenom novaku, odobri održavanje nastave na Katedri za prapovijesnu arheologiju iz kolegija Sirovine i tehnologije neolitičkih kultura, pod vodstvom prof. dr. sc. Tihomile Težak-Gregl.
169. Obavijest Odsjeka za fonetiku da će znanstveni novaci u akad.god. 2004/2005:
mr.sc. Jelena Jesenković, asistentica, samostalno izvoditi nastavu iz predmeta Hrvatski dijalekti, 2 sata, i vježbe iz predmeta Ortoepija hrvatskog jezika II, 2 sata u ljetnom semestru te sudjelovati u izvođenju predavanja iz predmeta Ortoepija hrvatskog jezika II, 2 sata u zimskom semestru, pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Branka Vuletića;
Elenmari Pletikos, asistentica, samostalno izvoditi nastavu iz predmeta Praktikum iz govorništva (2 sata u ljetnom semestru) i Opća fonetika (2 sata u zimskom semestru - za studente Fonetike i Lingvistike) te sudjelovati u izvođenju nastave iz predmeta Govorništvo, 2 sata i Opća fonetika (2 sata u ljetnom semestru - za studente Fonetike i Lingvistike) pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Ive Škarića;
Arnalda Dobrić, asistentica, samostalno izvoditi vježbe iz predmeta Metodika korekcije izgovora po VTS-u, 1 sat u zimskom semestru te 1 sat u ljetnom semestru iz predmeta Osnove rehabilitacije slušanja i govora i Teorija VTS-a, pod vodstvom nositeljice predmeta prof.dr.sc. Vesne Mildner;
Nikolaj Lazić, asistent, samostalno izvoditi nastavu iz predmeta Govorna tehnologija, 2 sata, i Teorija informacije i komunikacije (2 sata u ljetnom semestru - za studente Prirodoslovno-matematičkog fakulteta) te sudjelovati u izvođenju nastave iz predmeta Teorija informacije i komunikacije, 2 sata u zimskom semestru pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Ive Škarića;
Marko Liker, asistent, samostalno izvoditi nastavu iz predmeta Govorne vježbe III, 2 sata, pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Damira Horge.
170. Molba Odsjeka za kroatistiku da se odobri održavanje nastave znanstvenim novacima mr. Tomislavu Bogdanu i Leu Rafoltu pod vodstvom prof. dr. Dunje Fališevac na Katedri za stariju hrvatsku književnost.
171. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se sljedećim asistentima – višim asistentima odobri samostalno izvođenje nastave iz pojedinih kolegija u akademskoj godini 2004/2005.
1. dr. sc. Dragutin Ivanec, viši asist. – kolegij Psihologija boli
2. mr. sc. Margareta Jelić, asist. – kolegij Socijalna psihologija II
172. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se dr. sc. Željki Kamenov, doc. odobri izvođenje nastave iz kolegija Neeksperimentalna psihologijska metodologija u akademskoj godini 2004/2005 umjesto dr. sc. Deana Ajdukovića, red. prof., nositelja kolegija, koji je na slobodnoj studijskoj godini.
173. Molba Odsjeka za talijanistiku da se dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. u miru odobri održavanje 2 sata predavanja tjedno iz kolegija Metodika talijanskog jezika u škol. godini 2004/2005.
174. Molba Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti da se znanstvenim novacima na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti, angažiranima na projektu Zapadnoslavenski jezici u usporedbi s hrvatskim – 0130417 (voditelj prof. dr. sc. Dubravka Sesar), odobri održavanje nastave u akad. godini 2004./2005.:
Mr. sc. Ivana Vidović Bolt (pod nadzorom dr. sc. Nede Pintarić, izv. prof.):
Poljska gramatika I – 2 sata pred. u I. i II. sem. studija polonistike
Poljska gramatika II – 2 sata seminara u II. sem. studija polonistike
Poljska gramatika III – 2 sata seminara u II. sem. studija polonistike
Mr. sc. Siniša Habijanec (pod nadzorom dr. sc. Dubravke Sesar, red. prof.)
Slovačka gramatika I – 2 sata pred. u I. i II. sem. studija slovakistike
Slovačka gramatika II – 2 sata pred. u III. i IV. sem. studija slovakistike
Petar Vuković (pod nadzorom dr. sc. Dubravke Sesar, red. prof.)
Prevođenje čeških tekstova – 2 sata semin. u VII. i VIII. sem. studija bohemistike
Češki kao drugi slavenski jezik – 2 sata semin. u V. i VI. sem. (za slaviste)
Održavanje nastave na drugim visokim učilištima
175. Molba dr.sc. Vladimira Bitija za odobrenje održavanja nastave na Kulturalnim studijima Filozofskoga fakulteta u Rijeci u školskoj god. 2004/05. str. 420
176. Molba prof.dr.sc. Stipe Botice za odobrenje održavanja nastave:
1. «Hrvatska kultura i civilizacija» (30 sati, u zimskom semestru, Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu
2. «Hrvatska usmena književnost» (uvodna i završna predavanja, 2-3 puta u semestru /petkom i subotom/ na Odjelu za učiteljske studije Sveučilišta u Zadru).
str. 421
177. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se sljedećim profesorima odobri održavanje nastave izvan Filozofskog fakulteta u akademskoj godini 2004/2005 (u prilogu).
str. 422
Mentori
178. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za angažiranje mentora za studentsku školsku praksu u ak. god. 2004/05.:
- dr. sc. Vesna Batovanja, VIII. gimnazija, Zagreb
- mr. sc. Pavao Crnjac, Nadbiskupska klas. gimnazija s pravom javnosti, Zagreb
- mr. sc. Ćiril Čoh, Gimnazija Varaždin
- Milana Funduk, Klasična gimnazija, Križanićeva 4a
- Irena Gjergjizi, X. gimnazija, Zagreb
- mr. sc. Luciano Lukšić, XV. gimnazija, Zagreb
- Ksenija Matuš, Gimnazija Bjelovar
- Tomislav Reškovac, Privatna klasična gimnazija, Harambašićeva 19, Zagreb
- Darko Tödtling, II. gimnazija, Zagreb
- Jadranka Pucar Jambrović, V. gimnazija, Zagreb
Demonstratori
179. Molba za odobrenje angažiranja demonstratora na Katedri za kineziologiju, kolegij Tjelesna i zdravstvena kultura, u akademskoj godini 2004./2005., koji će pomoći i sudjelovati u izvođenju nastavnih i vannastavnih aktivnosti.
- Irena Gesser, Filozofski fakultet – narodni ples
- Jani Somrak, Filozofski fakultet – kung – fu
- Matko Jurinović, Kineziološki fakultet - rukomet
- Branimir Janković, Filozofski fakultet - šah
- Ana Ostojić, Filozofski fakultet - šah
- Filip Meglaj, Kineziološki fakultet - košarka
- Kornelija Kosanović - jazz dance, cheerleaders
- Martina Petković, Filozofski fakultet – badminton
- Martina Mihalić, Pravni fakultet – društveni ples
- Andreja Solomun, Filozofski fakultet – aerobika
- Luka Markić, Kineziološki fakultet – rolanje
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
180. Molba mr.sc. Jelene Šesnić za odobrenje plaćenog dopusta od 1. listopada - 31. listopada 2004, za jednomjesečnu stipendiju Europskoga društva za amerikanistiku na Sveučilištu u Mainzu.
181. Molba dr.sc. Helene Tomas za odobrenje plaćenog dopusta od 1. do 30. rujna 2004. godine, radi istraživačkog rada u Britanskoj školi za arheologiju u Ateni, Grčka.
182. Molba asistentice Arnalde Dobrić za odobrenje plaćenog dopusta od 23. kolovoza do 26. rujna 2004. radi korištenja stipendije Instituta Camőes za pohađanje ljetnog tečaja portugalskog jezika i kulture.
183. Molba znanstvene novakinje Maje Anđel za plaćeni dopust od 5.7. do 18.8.2004. radi sudjelovanja u Ljetnoj školi na Sveučilištu u Qingdau, NR Kina.
184. Molba Mihaele Banek, znanstvene novakinje, za odobrenje plaćenog dopusta od 12. do 24. srpnja 2004. radi pohađanja tečaja njemačkog jezika u Grazu, a u sklopu TEMPUS projekta. str. 423
185. Molba mr.sc. Davida Šporera za odobrenje plaćenog dopusta od 1.10.2004 do 30.6.2005. godine zbog korištenja stipendije OSI/FCO Chevening i studijskog boravka na Sveučilištu Oxford. str. 424
186. Molba dr.sc. Olge Perić, izv.prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 13. do 18. rujna 2004. radi sudjelovanja kao gost predavač na European summer school of classics u Trstu.
187. Molba Odsjeka za kroatistiku za odobrenje plaćenog dopusta profesorima i lektorima koji sudjeluju u radu Zagrebačke slavističke škole od 23. kolovoza do 4. rujna 2004.
- prof. dr.sc. Stipe Botica
- prof. dr.sc. Ivo Pranjković
- prof. dr.sc. Krešimir Nemec
- prof. dr.sc. Josip Silić
- Maša Kolanović
- dr.sc. Krešimir Bagić
- mr.sc. Ivan Marković
- mr.sc. Krešimir Mićanović
- Leo Rafolt
- Marica Čilaš
- Tanja Kuštović
188. Molba asistenta mr.sc. Ivana Bogavčića za odobrenje plaćenog dopusta od 1. ožujka 2005. do 31. svibnja 2005. radi suradnje na projektu i dovršenja doktorskog rada.
189. Molba dr.sc. Željke Fink-Arsovski, izv. prof. za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 08.09. do 17.09.2004. radi sudjelovanja na konferenciji i znanstvenog usavršavanja u Petrogradu (Ruska Federacija).
190. Molba Igora Živkovića za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 12.07. do 23.07.2004. radi sudjelovanja na međunarodnom seminaru za nastavnike ruskog jezika na Ruskom sveučilištu međunarodnog prijateljstva u Moskvi (Ruska Federacija).
191. Molba Nastje Poljak za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 12.07. do 23.07.2004. radi sudjelovanja na međunarodnom seminaru za nastavnike ruskog jezika na Ruskom sveučilištu međunarodnog prijateljstva u Moskvi (Ruska Federacija).
192. Molba mr.sc. Elvire Ratković za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 08.07. do 20.07.2004. radi stručnog putovanja kao prevoditeljica u Jarabacou (Dominikanska Republika).
193. Molba dr.sc. Natalije Vidmarović, izv. prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 28.08. do 10.09.2004. radi sudjelovanja u Međunarodnoj leksikografskoj školi u gradu Ivanova (Ruska Federacija).
194. Molba mr.sc. Marije Paprašarovski za odobrenje plaćenog dopusta od 04. listopada 2004. radi stručnog usavršavanja na Institut Supérieur d' I'nterprétation et de Traduction u Parizu.
_________________
195. Obavijesti dekana i prodekana
Broj prijavljenih kandidata po studijskim grupama str. 425
196. Razno
Dekan,
prof.dr.sc. Neven Budak, v.r.
P R I L O Z I
P r i j e d l o g
Na temelju članka 63. stavka 4. i stavka 3. podstavka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti (“Narodne novine”, br. 123/03), dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na prijedlog Fakultetskog vijeća od _____________2004., donosi
IZMJENE I DOPUNE
STATUTA
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Članak 1.
U Statutu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, broj: 01-427-1-2001. od 17. svibnja 2001., članak 55. mijenja se i glasi:
“ Članak 55.
Fakultet ima četiri prodekana:
- prodekana za nastavu, koji obavlja poslove u vezi s organizacijom i izvođenjem preddiplomske i diplomske nastave na Fakultetu,
- prodekana za znanost i međunarodnu suradnju, koji obavlja poslove koji se odnose na razvijanje i unapređivanje znanosti na Fakultetu, doktorske (poslijediplomske) studije i međunarodnu suradnju,
- prodekana za poslovanje, koji obavlja poslove u vezi s financijskim, organizacijskim i kadrovskim pitanjima Fakulteta,
- prodekana za kapitalna ulaganja i investicije, koji obavlja poslove u vezi s kapitalnim ulaganjima, izgradnjom i investicijskim održavanjem Fakulteta.
Za prodekane se mogu birati nastavnici koji su u radnom odnosu na Fakultetu u znanstveno-nastavnom zvanju.
Prodekani se biraju na mandatno razdoblje od dvije godine.”
Članak 2.
Ove Izmjene i dopune Statuta stupaju na snagu u roku osam dana od dana objave na oglasnoj ploči Fakulteta.
D E K A N:
Prof. dr. sc. Neven Budak
Izmjene i dopune Statuta objavljene su na oglasnoj ploči Fakulteta _____ srpnja 2004. i stupaju na snagu ______ srpnja 2004.
KLASA: 012-01/04-01/5
URBROJ: 3804-850-04-1
Zagreb, 16. srpnja 2004.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA: 061-01/04-01/3
URBROJ: 3804-850-04-1
Zagreb, 15. srpnja 2004.
ČLANOVIMA FAKULTETSKOGA VIJEĆA
- s v i m a, o v d j e -
Predmet: Prijedlozi za dodjelu javnih
priznanja i nagrada Fakulteta -
- traže se
Obavještavam vas da će se na Dan Fakulteta, tj. 19. listopada ove godine, dodijeliti javna priznanja i nagrade Fakulteta prema odredbama Pravilnika o dodjeli javnih priznanja i nagrada Fakulteta.
Podsjećam vas da su prema rečenom Pravilniku javna priznanja i nagrade:
- Povelja Fakulteta,
- Medalja Fakulteta,
- Nagrada Franjo Marković.
Za SVA TRI javna priznanja i nagrade odluku o dodjeli donosi Fakultetsko vijeće na pisani i obrazloženi prijedlog vijeća odsjeka, vijeća pročelnika odsjeka ili dekana.
Za nagradu Franjo Marković će se, prema odluci Fakultetskog vijeća, raspisati natječaj, tekst prijedloga u privitku ovoga dopisa.
Podsjećamo da za nagradu Franjo Marković odsjeci Fakulteta također mogu dati svoje pisane i obrazložene prijedloge (neovisno o natječaju).
Stoga je potrebno da za SVA TRI javna priznanja i nagrade dostavite vaše prijedloge Povjerenstvu za dodjelu javnih priznanja i nagrada putem urudžbenog zapisnika (soba D-1) do petka, 3. rujna 2004.
S poštovanjem,
D E K A N:
Prof. dr. sc. Neven Budak
Privitak: kao gore (1)
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA: 061-01/04-01/3
URBROJ: 3804-850-04-2
Zagreb, 15. srpnja 2004.
Na temelju članka 10. stavka 2. Pravilnika o dodjeli javnih priznanja i nagrada Filozofskoga fakulteta, raspisuje se
N A T J E Č A J
ZA DODJELU NAGRADE FAKULTETA FRANJO MARKOVIĆ
I.
Nagrada Franjo Marković dodjeljuje se studentima koji su u svojem radu, kroz nastavni i nenastavni rad, pokazali iznimne sposobnosti, zanimanje i marljivost te ostvarili uzorne rezultate u studiju.
Dodjeljuje se 10 nagrada.
Nagrada se dodjeljuje:
- studentima pojedincima,
- seminarskim, odsječkim i drugim grupama.
II.
Pravo sudjelovanja u natječaju imaju: studenti pojedinci, seminarske, odsječke ili druge grupe Fakulteta.
III.
Nagrada Franjo Marković novčana je nagrada koja se dodjeljuje svakom nagrađenom pojedincu, odnosno grupi, u iznosu od 1.500,00 kn.
IV.
Prijedlozi za nagrade dostavljaju se u urudžbeni zapisnik (soba D-1) do 3. rujna 2004.
V.
Odluku o dodjeli nagrade donosi Fakultetsko vijeće.
VI.
Nagrada Franjo Marković dodijelit će se dobitnicima na svečanosti koja će se održati u povodu Dana Fakulteta, 19. listopada 2004.
VII.
Natječaj je objavljen na oglasnoj ploči Fakulteta 19. srpnja 2004.
D E K A N:
Prof. dr. sc. Neven Budak
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. DAMIR HORGA, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Povjerenstvo za produljenje radnoga odnosa
za dr.sc. DAMIRA HORGU
redovnoga profesora u trajnome zvanju
I z v j e š t a j
Za dr.sc. DAMIRA HORGU (1938), redovnoga profesora u trajnome zvanju od 2001. godine predlažemo produljenje radnog odnosa s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, i to obrazlažemo sljedećim.
Dr.sc. Damir Horga još kao student anglistike i rusistike volontirao je u Zavodu za fonetiku te je odmah nakon diplomiranja u sklopu aktivnosti toga zavoda predavao ruski jezik u Monsu u Belgiji po AVSG metodi (od 1963. do 1965.). Nakon povratka u Zagreb voditelj je škole stranih jezika Zavoda za fonetiku do izbora za asistenta (1967) u Odsjeku za teorijsku i primijenjenu fonetiku. Magistrirao je 1974. s temom Faktori koji strukturiraju visinsku optimalu riječi. Doktorirao je 1987. s disertacijom Procesiranje fonetskih informacija.
Na Odsjeku za fonetiku predaje predmete Artikulacijska fonetika i Metodika učenja stranih jezika te predmete koje je sam oformio: Fonetska transkripcija, Neurofonetika i Mjerenje govornih sposobnosti, a koji popunjaju nužnu cjelinu temeljnih fonetskih znanja. Njegov asistent (Marko Liker), kojega je dobio prije dvije godine, moći će preuzeti njegove predmete nakon što se za to osposobi, što će očekivano biti poslije razdoblja za koje se traži produljenje rada za prof. Damira Horgu.
Treba li uopće obrazlagati da je za fonetiku kao studij i kao znanost, a odatle i za naš fakultet, od neprocjenjive vrijednosti aktivnost inače nam dobro poznatoga prof.dr.sc. Damira Horge, aktivnost koju je on cijeloga dosadašnjega radnoga vijeka iskazivao, koju potvrđuje sada i za koju će, nema razloga za sumnju, iskazivati i u budućnosti. No, kako uopćena javna slika može pokoji put precijeniti, a ponekad podcijeniti stvarnu vrijednost osobe, o profesoru Horgi treba njemu u prilog govoriti podacima, koji ga svi uzdižu. Prema uputama Pravilnika ograničit ćemo se samo na Horginu aktivnost posljednje tri godine. Prvo nas se pita je li predloženik u posljednje tri godine objavio barem jedan znanstveni rad uz dva stručna rada? Nije toliko, nego je objavio trinaest znanstvenih radova uz devet objavljenih sažetaka u knjižicama sažetaka sa znanstvenih skupova, a sve to u međunarodnim publikacijama i domaćim časopisima, zbornicima i knjigama, i to sam ili u koautorstvu.
U protekle tri godine predloženik je bio mentorom u izradi 15 diplomskih radnja, a ne četiri koliki je kriterij. Takav nastavnički mar na odsjeku gdje ne postoji pritisak prevelikoga broja studenata, zaslužuje da bude istaknuto vidljiv.
Pravilnik kao znanstveničku, rekli bismo profesionalnu zanatsku obvezu, traži uvid u predloženikovo sudjelovanje na znanstvenim skupovima, propisujući kao minimum dva sudjelovanja kroz tri godine. Profesor Horga je u posljednje tri godine sudjelovao na sedam međunarodnih skupova (Krakov 2001., Hong Kong, Torunj 2002., Barcelona, Bled, Budišin 2003., Louisiana 2004.) i na jedanaest domaćih skupova (Opatija, Zagreb, Osijek 2001., Opatija, Zagreb, Zagreb 2002., Opatija, Zadar, Zagreb 2003., Opatija, Zagreb 2004.), što čini šest sudjelovanja na skupovima prosječno godišnje, što je pravo čudo budući da Horga pripada onoj rjeđoj skupini profesora "koji su uvijek na fakultetu".
Na postdiplomskome studiju lingvistike predavao je izborni kolegij Modeli govorne proizvodnje. Izradio je program fonetike za postdiplomski studij za Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu te za postdiplomski studij Komunikacije i neuroznanosti.
Od 2003. godine glavni je urednik časopisa Govor (prije je bio član uredništva). Član je Sveučilišnoga odbora za šport, član Odbora za nastavu na Filozofskom fakultetu, član Savjetodavne skupine za dogradnju FF.
Tijekom svoje sveučilišne karijere bio je mentor pri izradi pet doktorata (Višnje Josipović, Nataše Desnica-Žerjavić, Gordane Varošanec-Škarić, Marije Hunski, Vesne Požgaj-Hadži); sada je mentor dvaju magisterija.
Trebaju li i žele li studenti fonetike profesora Damira Horgu? Na to pitanje ne ćemo odgovoriti uobičajenom proizvoljnom zvučećom frazom, nego ćemo dati mišljenje samih studenata (prikupljenom na prigodnom uzorku od 51 studenta). Studenti mu daju prosječnu ukupnu brojčanu ocjenu 4,63 (za predavanja 4,11 a za odnos prema studentima 5), a opisno za njega kažu da je strpljiv, drag, simpatičan, da se trudi objasniti gradivo, (da predaje malo presporo), da na seminarima dopušta raspravu, nuka studente na zajednička rješavanja problema, pristupačan im je, pravedan na ispitu, na konzultacijama spreman pomoći, sve u svemu, kažu, "jako je dobar profesor".
Na kraju pitanje: treba li otpustiti takvoga i tolikoga profesora Horgu da ode s mirom u mirovinu (koju je više nego zaslužio) ili ga treba zadržati koliko dulje se može na našem fakultetu, u korist studija i fonetske znanosti - dilema je retorička. Odgovor je suvišan jer je jasno jestan: trebamo ga zadržati.
U Zagrebu, 31. svibnja 2004.
Izvjestitelj:
Prof.dr.sc. Ivo Škarić
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. BRANKO VULETIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Dr. sc. Ivan Ivas, izv. prof.
Odsjek za fonetiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ulica Ivana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 28. 5. 2004.
VIJEĆU ODSJEKA ZA FONETIKU
IZVJEŠTAJ
O ISPUNJAVANJU UVJETA ZA PRODULJENJE RADNOG ODNOSA
Zbog potrebe u Odsjeku za fonetiku za nastavkom rada redovnog profesora u trajnom zvanju nakon završetka 65. godine života, a prema Pravilniku Filozofskog fakulteta o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju, te u suradnji s predloženikom, podnosim Odsječkom vijeću sljedeći izvještaj o uvjetima koje zadovoljava Prof.dr.sc. Branko Vuletić da bi mu se produžio radni odnos.
I.
Prvi uvjet Pravilnika – da je predloženik u protekle tri godine objavio knjigu ili dva znanstvena članka, ili jedan znanstveni članak i dva stručna rada, predloženik zadovoljava. U tom periodu predloženik je objavio sljedeće radove:
Radovi objavljeni u vremenu 2002.-2004.
Le style est l'homme męme. [Stil je sam čovjek]. U: Važno je imati stila. Zbornik; uredio: Krešimir Bagić. Zagreb, Disput, 2002, str. 29-38.
Anđeoska i magareća stilistika. Krunoslav Pranjić: O Krležinu stilu & koje o čem još. Zagreb, ArTresor, 2002. Književna republika, 1, 2003, 5-6, 187-192.
Slikovitost pjesme. U: Vizualnost. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća. Ur.: Aleksandar Flaker, Josip Užarević, Zagreb, Filozofski fakultet, Naklada Slap, 2003, 411-424.
Phonetic Metaphor. Russian Litterature, LIV (2003), I-II-III, 397-414.
Dvočlana ponavljanja u ranim tekstovima Miroslava Krleže. Umjetnost riječi, 47, 2003, 3, 183-207.
Objavljeno na internet stranicama Filozofskog fakulteta:
Miroslav Krleža. Une poésie dans le temps (et un roman dans l'espace). 15.str.
Prostor pjesme i prostor pjesništva. 45 str.
II.
Drugi uvjet Pravilnika – da je predloženik u protekle tri godine bi mentor u izradi magistarske ili doktorske radnje također je zadovoljen. Ujedno je zadovoljen i osmi uvjet – da je predloženik tijekom radnog vijeka bio mentor u izradi magistarske ili doktorske radnje djelatniku odsjeka na kojem su zaposleni i predloženik i djelatnik.
Mentorstvo:
Magistarske radnje
1. Ivan Ivas. Stilistika političkog govora. 1983.
2. Jelena Jesenković. Verbalni humor u zbirci “Libro Dubaja Marusa” Šime Vučetića. 2003.
Doktorska radnja:
1. Ivan Ivas. Izričajna jezgra u hrvatskom jeziku. 1993.
III.
Treći uvjet – da je predloženik u protekle tri godine bio mentor u izradi najmanje četiri diplomske radnje – nije u potpunosti zadovoljen: u trogodišnjem razdoblju predloženik je bio mentor u izradi dviju diplomskih radnji. No to ne smatram uvjetom koji bi trebao utjecati na izbor, jer je Studij fonetike dvopredmetni, pa studenti fonetike imaju velik (ničim ograničen) izbor mentora na obje svoje studijske grupe. Prilažem popis predloženikovih mentorstva od 1980. do 2004.
Mentorstvo u izradi diplomskih radnji od 1980 do 2004.
1. Ivan Ivas. Ideološki diskurs, 1980.
2. Jelena Vlašić. Vučetićev san. 1999.
3. Linda Bakotić. Lingvističko-stilistička analiza pjesama “More” Josipa Pupačića i Zlatka Tomičića. 1999.
4. Melita Petriš. Pjesnička sintaksa Josipa Pupačića. 2002.
5. Maja Franković. Stilistika pjesništva Antuna Branka Šimića. 2003.
IV.
Četvrti uvjet – da je predloženik u tri godine izlaganjem sudjelovao na najmanje dva skupa jest zadovoljen. Od 2001. do 2004 sudjelovao je na četiri skupa.
Izlaganja na znanstvenim skupovima:
Metafore i metonimije u poeziji. Istraživanja govora. Četvrti međunarodni skup s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb, 6. – 8. prosinca 2001.
Le style est l'homme męme. Kolokvij «Važno je imati stila» u povodu umirovljnja prof.dr. Krunoslava Pranjića; Zagreb, 28. svibnja 2002.
Miroslav Krleža. Une poésie dans le temps (et un roman dans l'espace). Colloque international: Miroslav Krleža et la littérature; INALCO, Paris, 29.10.2002.
Jezični, glasovni i govorni sinonimi. Hrvatski jezikoslovni kolokvij; u povodu 70. obljetnice rođenja prof.dr. Josipa Silića. Zagreb, 27.03.2004.
V.
Peti uvjet – da je predloženik u protekle tri godine sudjelovao u izvođenju poslijediplomskog studija jest zadovoljen. Sudjelovao je u radu poslijediplomskog studija kroatistike.
VI.
Šesti uvjet – da je predloženik u protekle tri godine najmanje polovicu tog vremena obavljao značajnu javnu dužnost – nije zadovoljen.
VII.
Sedmi uvjet – da je predloženik u protekle tri godine izradio udžbenik ili skripte, i time unaprijedio nastavni proces – jest zadovoljen. Predloženik je objavio sljedeća
Skripta:
Lingvistika govora: Jezik i govor. 2001, 61 str.
Govorna stilistika. 2002, 119 str.
VIII.
Prof. dr. Branko Vuletić nagrađen je Državnom nagradom za znanost za 2000. godinu za knjigu „Prostor pjesme“.
Ocjena nastavnog rada i doprinos u odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, odsjeka i fakulteta
Prof. dr. sc. Branko Vuletić među studentima je je izrazito cijenjen zbog poštenog odnosa prema poslu: redovnog održavanja nastave, jasnog i zanimljivog načina izlaganja građe u svojim kolegijima, visokih mjerila koje postavlja sebi i studentima i ravnopravnog odnosa prema svim studentima. Dugogdišnji je voditelj Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika i u tom periodu bitno je unaprijedio i znanstveni i pedagoški rad na katedri. Izborom i odgojem svojim mlađih suradnika na katedri može biti primjer drugima kako treba brinuti o budućnosti svojega znanstvenog područja i struke.
ZAKLJUČAK
Predloženik za izbor u produljeni radni odnos za redovne profesore u trajnom zvanju – Prof. dr. sc. Branko Vuletić – većinu uvjeta propisanih fakultetskim Pravilnikom zadovoljava. U trogodišnjem razdoblju nije obavljao značajnu javnu ili stručnu dužnost (osim ako se u značajne stručne dužnosti ne računa dugogodišnje vođenje Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika u Odsjeku za fonetiku) i nije bio mentor u izradi četiriju diplomskih radnji, nego dviju. Sve druge uvjete predloženik zadovoljava preko minimalnih zahtjeva. U protekle tri godine predloženik je:
1. Objavio četiri znanstvena rada u tisku i dva na internetu;
2. Bio je mentor u izradi magistarske radnje Jelene Jesenković, asistentice u Odsjeku za fonetiku;
3. Izlagao je na četiri znanstvena skupa;
4. Izradio je skripta: Lingvistika jezika: Jezik i govor, 2001. i Govorna stilistika, 2001.
5. Sudjelovao je u radu poslijediplomskog studije kroatistike.
6. Bio je mentor za izradu magistarskih radnji Ivanu Ivasu i Jeleni
Jesenković te mentor za izradu doktorske radnje Ivanu Ivasu. (Ivan Ivas i Jelena Jesenković zaposlenici su Odsjeka za fonetiku.
7. Redovno je i visoko kvalitetno održavao nastavu u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju. Svojim znanstvenim i pedagoškim radom, odnosom prema studentima te izborom i odgojem mlađih suradnika na Katedri za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika, koje je dugogodišnji voditelj, unaprijedio je rad katedre, što je važan doprinos i za Odsjek i za Fakultet.
8. Nagrađen je Državnom nagradom za znanost za 2000. godinu.
Zbog potrebe Odsjeka da se i dalje održava nastava koju vodi predloženik, te zbog toga što predloženik zadovoljava uvjete fakultetskog Pravilnika, predlažem Vijeću Odsjeka za fonetiku da Fakultetskom vijeću predloži da se Prof. dr. sc. Branku Vuletiću radni odnos produži onoliko koliko je potrebno Odsjeku i onoliko koliko omogućuje fakultetski Pravilnik.
Izvjestitelj:
Dr. sc. Ivan Ivas, izv. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. NIKŠA STANČIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Dr.sc. Marijan Maticka, red. prof.
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet Sveučišta u Zagrebu
Predmet:
Produljenje radnog odnosa dr.sc. Nikši Stančiću
Vijeću Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Vijeće Odsjeka za povijest na sjednici održanoj 25. svibnja 2004. odredilo me je za izvjestitelja u postupku produljenja radnog odnosa nakon 65 godina života za dr.sc. Nikšu Stančića, red. prof. u trajnom zvanju. Vijeću Odsjeka podnosim slijedeći
I Z V J E Š T A J
Dr.sc. Nikša Stančić, red. prof. u trajnom zvanju podnio je na osnovi Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju Izvješće u kojem je prikazao nastavnu djelatnost i projekt, nastavnički kadar i znanstvene novake, mentorstva, zatim znanstvenu djelatnost, stručne djelatnosti na Odsjeku za povijest i Filozofskom fakultetu i stručne dužnosti izvan Filozofskog fakulteta. (Radi izbjegavanja prepričavanje Izvješće dr.sc. N. Stančića prilaže se ovom izvještaju.)
Na temelju izvješća dr.sc. N. Stančića može se utvrditi da je aktivni nastavnik na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, da je voditelj znanstvenog projekta na kojem su uposleni znanstveni novaci, da je vodio brigu o odgoju i znanstvenom napredovanju mladih znanstvenika kako na predmetu “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” (dva docenta) tako i na znanstvenom projektu (viši asistent, asistent),da je bio i je mentor pri izradi većeg broja diplomskih radnji, magistarskih i doktorskih radova, da je znanstveno aktivan (autor knjige i izvornih znanstvenih članaka, sudionik na znanstvenim skupovima, član uredništva povijesnih časopisa, dobitnik Državne nagrade za znanost 2003., redoviti član HAZU), da je obavljao i obavlja razne stručne dužnosti na Odsjeku i Fakultetu (pročelnik, prodekan, voditelj dislociranog studija povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Sveučilištu u Splitu itd.) i izvan Fakulteta (napose u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta).
Na nastavni rad dr.sc. N. Stančića nije bilo primjedbi iz studentskih redova.
Na temelju svega iznesenog utvrđujem da dr.sc. Nikša Stančić, redoviti profesor u trajnom zvanju ispunjava, znatno više od minimalnih, uvjete iz članka 4 Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Stoga predlažem Vijeću Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu da, nakon što je iskazalo potrebu za nastvano-znanstvenim radom dr.sc. N. Stančića, uputi Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prijedlog da u skladu s člankom 102 točka 7 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju produlji radni odnos dr.sc. Nikši Stančiću, redovitom profesoru u trajnom zvanju do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina života.
U Zagrebu, 29. svibnja 2004.
Izvjestitelj:
dr.sc. Marijan Maticka, red. prof.
Prilog:
Dr.sc. Nikša Stančić, red, prof. - Izvješće (23.V. 2004.)
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjeku za povijest
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na osnovi Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju podnosim Odsjeku za povijest sljedeće
i z v j e š ć e:
Redoviti sam profesor u trajnom zvanju na Katedri za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest. Radni odnos mi je nakon dovršene 65. godine produžen 1993. god.
1. Nastavna djelatnost i projekt, nastavnički kadar i znanstveni novaci, mentorstva
Na Odsjeku za povijest predajem na dodiplomskom studiju predmet “Hrvatska povijest u 19. stoljeću”.
Na poslijediplomskom studiju sam voditelj kolegija “Procesi modernizacije i nacionalne integracije na hrvatskom prostoru u 19. stoljeću”.
Na predmetu “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” uz mene su dva docenta, od kojih jedan predaje i predmet “Uvod u povijest”.
Voditelj sam projekta “Temeljni dokumenti hrvatske povijesti” na Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta na kojem su zaposlena dva znanstvena novaka, od kojih je jedan postigao doktorat znanosti i zvanje višeg asistenta, a drugi je u zvanju mlađeg asistenta, upisan na poslijediplomski studij s odobrenom temom magistarskog rada.
Docente na predmetu i istraživače na projektu usmjerio sam tako da istraživanjima pokrivaju čitavo razdoblje “dugog” 19. stoljeća, tj. razdoblje od kraja 18. do početka 20. st., te sam im u izradi magistarskih odnosno doktorskih radova mentor bio sam, ili sam im kao mentore odredio najistaknutije istraživače za pojedina razdoblja i područja (za drugu polovicu 19. st. prof. em. Mirjanu Gross, za Vojnu krajinu prof. dr. sc. Dragu Roksandića), a jedan od istraživača magistrirao je u Parizu na École pratique des hautes études.
Jednako tako sam bio mentor pri izradi desetak doktorskih disertacija i isto toliko magistarskih radova s temama iz 19. st. istraživača sa drugih znanstveno-nastavnih i znanstvenih ustanova: sa Filozofskog fakulteta u Zadru, Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i njegove podružnice u Slavonskom brodu, zavoda HAZU u Zagrebu, Zadru i Dubrovniku, te iz različitih ustanova s područja kulture u Zagrebu i Splitu.
Trenutno sam mentor pri izradi tri doktorske disertacije, četiri magistarska rada i pet diplomskih radova.
2. Znanstvena djelatnost
a) Znanstveni i stručni radovi
Knjige
Autor (1)
Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb: Barbat, 2002., I.-XII., 255 str.
Ur. u suradnji (1)
Hrvatski državni sabor 1848., sv. 1. (ur. Josip Kolanović i sur.: Iskra Iveljić i Nikša Stančić), Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2001., 618. str.
Rad u knjizi (1)
Hrvatska povijest 1790.-1918. godine, u: Hrvatska i Europa, sv. 4, Zagreb: HAZU (rkp. 80 str., recenziran i prihvaćen u Razredu za društvene znanosti HAZU)
Izvorni znanstveni članci (4)
Hrvatski “déržavni sabor” 1848.: na razmeđu epoha i sukobljenih legaliteta, u: Hrvatski državni sabor 1848., sv. 1. (ur. Josip Kolanović i sur.: Iskra Iveljić i Nikša Stančić), Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2001., 29-63.
Hrvatski pokret i godina 1848. u hrvatskoj povijesti 19. stoljeća: epohalni proboj, dometi, ograničenja, u: Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001., 11-34.
Hrvatsko 19. stoljeće i njegova ostavština za 20. stoljeće, u: Hrvatski katolički pokret. Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu i Krku od 29. do 31 ožujka 2001. (ur. Zlatko Matijević), Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 2002., 21-32.
Svehrvatska ideja Ljudevita Gaja: slika hrvatske povijesti ranog srednjeg vijeka u ideologiji pripremnog razdoblja Hrvatskog narodnog preporoda (iz rukopisne ostavštine Ljudevita Gaja), u: Starine HAZU (rkp. 40 str., recenziran i prihvaćen u uredništvu časopisa, u tisku).
Stručni radovi (4)
Zrcalo dvadesetoga stoljeća, Vjesnik, Zagreb 13., 14. i 16. srpnja 2001.
Kada je prvi put izvedena “Još Hrvatska ni propala”, Vijenac, 9, br. 247-248, Zagreb 4. rujna 2003., 36.
Dr. sc. Ivan Kampuš, professor emeritus, u: Ivan Kampuš, professor emeritus Facultatis philosophicae Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2003., 6-9.
Prijedlog da se dr. sc. Mirjani Gross dodijeli zvanje professor emeritus, u: Mirjana Gross, professor emeritus Facultatis philosophicae Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004., 5-6.
Znanstvena djelatnost Mirjane Gross, u: Mirjana Gross, professor emeritus Facultatis philosophicae Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2004., 7-18. (u sur. s I. Iveljić).
Članci u enciklopediji (1)
Jelačić, Josip (Jellačić, Jellachich; Joseph), Hrvatski bibliografski leksikon 6, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža (rkp. 25 kartica, prihvaćen u uredništvu HBL)
Ocjene (2)
Nadbiskup vrhbosanski Josip Stadler (Dr. Zoran Grijak, Politička djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Hrvatski institut za povijest – Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo – Dom i svijet, Zagreb, 2001.), Stadler, glasnik centra za prikupljanje građe o nadbiskupu Stadleru 3, Sarajevo 2002., br. 3, 9-11.
Franjo Rački – povjesničar i političar. U povodu knjige Mirjane Gross “Vijek i djelovanje Franje Račkoga”, Časopis za suvremenu povijest (rkp. 8 kartica, prihvaćen u uredništvu ČSP)
b) Znanstveni skupovi (3)
Hrvatski katolički pokret (međunarodni skup), Zagreb 2001.
900. obljetnica krunidbe kralja Kolomana i ulaska Hrvatske u dinastičku zajednicu s Ugarskom, HAZU, Zagreb 2002.
Hrvatska politika u dvadesetom stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb 2004.
c) Član uredništva časopisa
Časopis za suvremenu povijest
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest
d) Članstvo u HAZU
Izabran sam u zvanje akademika 2004. god.
e) Nagrade
Dobio sam Državnu nagradu za znanost 2003. god.
3. Stručne dužnosti na Odsjeku za povijest i Filozofskom fakultetu
Tekuće dužnosti
Voditelj dislociranog studija povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Sveučilištu u Splitu
Član radne skupine Odsjeka za povijest za reformu studija
Član savjetodavne skupine za praćenje projekta izgradnje bibliotečnog aneksa
Član Fakultetskog vijeća
Ranije dužnosti
Pročelnik Odsjeka za povijest
Predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest
Prodekan (dva puta po dva mandata)
4. Stručne dužnosti izvan Filozofskog fakulteta
U Ministarstvu prosvjete i športa: voditelj Povjerenstva za odobravanje udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole
U Ministarstvu znanosti i tehnologije:
- zamjenik predsjednika Savjeta za praćenje projekta Domovinskog rata
- član povjerenstva za ocjenu projekata
U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa: član Područnog povjerenstva za izradu kataloga znanja u osnovnim školama
Član upravnog vijeća Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu
Zagreb, 23. svibnja 2004.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. PETAR KORUNIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Stručni izvjestitelj:
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, redovita profesorica
ODSJEK ZA POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta i prijedlog o produljenju radnog odnosa
dr. sc. Petru Koruniću, redovitom profesoru u trajnom zvanju
VIJEĆU ODSJEKA ZA POVIJEST I FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na temelju Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju, koje je donijelo ovo Fakultetsko vijeće u vezi s provedbom čl. 102. st. 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/2003), Vijeće Odsjeka za povijest, na svojoj sjednici od 25. svibnja 2004. godine, imenovalo me je za izvjestiteljicu koja je dužna izraditi izvješće o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa dr. sc. Petru Koruniću, redovitom profesoru u trajnom zvanju, nakon navršene 65. godine života. Vijeću Odsjeka za povijest i Fakultetskom vijeću podnosim ovo
I Z V J E Š Ć E
I. Odluke Vijeća Odsjeka za povijest
Vijeće Odsjeka za povijest je na sjednici od 25. svibnja 2004. godine donijelo slijedeće odluke, te utvrdilo ove poslove i zaduženja:
A) Vijeće Odsjeka je iskazalo potrebu da se dr. sc. Petru Koruniću, redovitom profesoru u trajnom zvanju, produlji radni odnos do navršene 70. godine života.
B) Poslovi i zaduženja koje će dr. P. Korunić u tom roku obavljati na Odsjeku:
1. Nastavu na dodiplomskom studiju povijesti (predavanja, konzultacije i ispite) na predmetu Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću.
2. Poslove šefa Katedre za povijest srednje i jugoistočne Europe.
3. Nastavu na poslijediplomskom studiju povijesti na Odsjeku za povijest, gdje je nositelj predmeta: Hrvatska u europskom i svjetskom kontekstu.
4. Poslove voditelja znanstveno-istraživačkog projekta: Etnički i kulturni identiteti u Hrvatskoj i izgradnja hrvatske nacije u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem ima dva suradnika-docenta.
5. Dovršiti priručnik za predmet na dodiplomskom studiju povijesti.
6. Zajedno sa Odsjekom zatražiti od Ministarstva radno mjesto za suradnika (višeg asistenta ili docenta) na predmetu Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. st.
II. Znanstvena i stručna djelatnost
U zadnje tri godine dr. sc. Petar Korunić je napisao i objavio slijedeće radove:
A) Knjige:
1. Nacija i nacionalni identitet u epohi Moderne: Osnova rasprave o izgradnji moderne hrvatske nacije, u planu je "Školske knjige" za 2004. godinu (rukopis je recenziran i predan za tisak prije godinu i pol; potvrde o tome u prilogu).
2. Prvo opredjeljenje Hrvata za moderno društvo i modernu naciju: 1848-50. godine, rukopis je recenziran i predan za tisak ove godine.
3. Integracija moderne hrvatske nacije; opsežni rukopis ove knjige (preko 700 str.) je završen i predan recenzentima.
B) Znanstveni radovi:
1. "Fenomen nacije: porijeklo, integracija i razvoj", Historijski zbornik LIII, Zagreb 2001, str. 49-100.
2. "Nacija i nacionalni identitet: uz porijeklo i integraciju hrvatske nacije", Historijski zbornik LV, Zagreb 2002, str. 65-112.
3. "Hrvatski nacionalni program za revolucije 1848-49. godine", Zbornik radova: Hrvati i Poljaci - dva naroda daleki i bliski, Zagreb 2003, str. 22-40.
4. "Hrvatski nacionalni program i moderno društvo za revolucije 1848-49. godine", Zbornik Janka Pleterskega, Ljubljana 2003, str. 123-142.
5. "Nacija i nacionalni identitet i integracija hrvatske nacije", Zgodovinski časopis 57, 1-2, Ljubljana 2003, str. 163-208.
6. "Tipovi društvenih, kulturnih, etničkih i nacionalnih identiteta u Hrvatskoj u 19. stoljeću", Historijski zbornik LVI, Zagreb 2003, u tisku.
7. "Istraživačke osnovice u historiografiji o Hrvatskoj za revolucije 1848-49. godine kao znanstveni problem", Zbornik F. Potrebice, Zagreb 2004, u tisku, 75 kartica.
8. "Nacije u povijesti - kao znanstveni problem", Povijesni prilozi, u tisku, 25 kartica.
9. "Nacija i nacionalni identitet", Zbornik: identitet i europske integracije, u tisku
C) Stručni radovi:
Objavio je više stručnih radova (npr. u Zborniku: Dijalog Povjesničara/istoričara br. 6 i 7, Zbornik Mire Kolar, Zagreb 2004.).
D) Znanstveni skupovi:
Hrvati i Poljaci - međunarodni skup (Dubrovnik 2001), Interdisciplinarnost i društvene znanosti (Zagreb 2001), Dijalog povjesničara/istoričara (Zagreb 2001), Dijalog povjesničara/istoričara (Beograd 2002), Budućnost nacije (Zagreb 2003), Identitet i europske integracije (Zagreb 2004)
III. Mentorstvo
A) Mentor u izradi diplomskih radnji:
1. Tijekom svoga rada na Odsjeku bio je mentor u izradi preko 50 diplomskih radnji.
2. Trenutačno je mentor u izradi osam diplomskih radnji.
B) Mentor u izradi magisterija i doktorskih radnji:
1. Bio je mentor u izradi desetak magisterija i isto toliko doktorskih radnji.
2. Trenutačno je mentor u izradi tri magisterija i tri doktorske radnje.
3. Posebno je važno istaći njegovo sadašnje mentorstvo u izradi jednog magisterija iz razdoblja prve polovice 19. stoljeća i jednog doktorskog rada iz razdoblja druge polovice 19. stoljeća iz područja hrvatsko-mađarskih odnosa. Time je kod nas konačno započelo sustavno istraživanje mnogostrukih veza između hrvatskog i mađarskog naroda, koje je gotovo zanemareno u našoj historiografiji.
4. Istovremeno s kandidatom doktorskog rada o hrvatsko-mađarskim odnosima mr. sc. Željkom Holjevcem priprema za objavljivanje veoma vrijednu povijesnu građu o hrvatsko-mađarskim vezama u 19. stoljeću iz hrvatskih i mađarskih arhiva.
IV. Doprinos u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika
A) Nastava i odgoj mladih nastavnika:
1. Dr. sc. Petar Korunić je pokazao veliki interes za nastavni rad. On je 1995. godine izabran za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na Odsjeku za povijest. Tada je, kao i kasnije kada je izabran za redovitog profesora u trajnom zvanju, povjerenstvo veoma pozitivno ocijenilo njegov odgojno-obrazovni rad. U nastavi na Odsjeku za povijest radi od sredine 70-tih godina. Na Odsjeku obavlja sve svoje nastavne obaveze iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. stoljeću. Svojim je radom i zalaganjem utjecao na brojne generacije mladih nastavnika.
2. Odsjek je sada u ocjeni njegova nastavnog rada konzultirao studente.
B) Odgoj mladih znanstvenika:
1. Na poslijediplomskim studijima:
a) U nastavi na poslijediplomskom studiju povijesti sudjeluje na Odsjeku za povijest, gdje je nositelj predmeta: Hrvatska u europskom i svjetskom kontekstu. Na tom je studiju bio mentor u izradi više magisterija i doktorata. Bio je u brojnim povjerenstvima za ocjenu i obranu magisterija i doktorskih radnji.
b) Bio je mentor u izradi doktorata djelatniku Odsjeka na kojem je zaposlen.
c) U nastavi na poslijediplomskom studiju Europski studiji: Hrvatska i Europa sudjeluje na Fakultetu političkih znanosti, gdje je od osnutka tog studija bio nositelj predmeta Hrvatske političke doktrine. Na tom je poslijediplomskom studiju bio mentor u izradi osam magisterija.
2. Preko znanstvenih projekata:
a) Do 1997. godine Korunić je bio voditelj dvaju znanstvenih projekata, jednog na Filozofskom fakultetu i drugog u Hrvatskom institutu za povijest. Na projektu u tom Institutu imao je desetak suradnika. Na tom je projektu i u tom Institutu, na njegov prijedlog, zaposleno desetak mladih novaka. U dogovoru sa direktorom tog Instituta, Korunić im je odredio područje istraživanja, te teme za magisterije i doktorate. Neki su magistrirali i doktorirali kod njega, a za druge je predložio najistaknutije istraživače za pojedina razdoblja (M. Gross, N. Stančića i druge). Svi su ti novaci magistrirali i doktorirali na vrijeme i vrlo uspješno.
b) Sada je voditelj znanstvenog projekta Etnički i kulturni identiteti u Hrvatskoj i izgradnja hrvatske nacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem ima dva suradnika - docenta. To je opsežno istraživačko područje. Od Ministarstva je tražio da tom projektu dodijeli dva novaka. Sada je mentor u izradi dva magisterija i jednog doktorat iz tog znanstveno-istraživačkog područja.
V. Zaključak: mišljenje i prijedlog
Iz svega što je rečeno možemo zaključiti da je znanstvena, stručna i nastavna djelatnost dr. sc. Petra Korunića u cjelini, i prije i nakon izbora za redovitog profesora u trajnom zvanju, bila veoma razvijena na mnogim područjima, od objavljivanja znanstvenih i stručnih radova, monografija i knjiga, preko organizacijskog rada u povijesnoj znanosti i nastavim procesima do sudjelovanja na znanstvenim skupovima. Svoje je nastavne obaveze na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju povijesti uvijek obavljao savjesno.
Time je dr. sc. Petar Korunić, red. profesor, u potpunosti zadovoljio uvjete objavljene u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanja (čl. 102. st. 7, NN br. 123 od 2003. god.) u kojem se navodi da se za produljenje radnog odnosa redovitom profesoru u trajnom zvanju do 70. godine života posebno vrednuje "njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika".
Svojim je znanstvenim, stručnim i pedagoškim radom u potpunosti zadovoljio i uvjete koje propisuje Pravilnik o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U skladu s tim, kao stručna izvjestiteljica, koju je izabralo Vijeće Odsjeka za povijest, i na temelju odluka koje je donijelo to Vijeće na sjednici od 25. svibnja 2004. godine
p r e d l a ž e m
Vijeću Odsjeka za povijest i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dr. sc. Petru Koruniću, redovitom profesoru u trajnom zvanju, produlji radni odnos do 70. godine života, jer zadovoljava sve znanstvene, stručne, pedagoške i zakonske uvjete za nastavak rada i jer su poslovi i zaduženja koja on obavlja potrebni Odsjeku.
U Zagrebu, 30. svibnja 2004.
Stručna izvjestiteljica:
__________________________________________
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, redovita profesorica
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 8. VI. 2004.
MIŠLJENJE STUDENTSKOG PREDSTAVNIKA 3. GODINE O NASTAVI I PREDAVANJIMA PROF. STANČIĆA I PROF. KORUNIĆA
Studentski predstavnik 3. godine Maja Miovec, izjavljujem da na nastavu prof. Korunića i prof. Stančića nisam primila niti jednu pritužbu, inače bi je javno iznijela na sjednicama vijeća odsjeka. Predavanja obaju profesora netprosječno su posjećena, što dovoljno govori o kvaliteti predavanja.
Predstavnik 3. Godine
Maja Miovec
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 8. VI. 2004.
MIŠLJENJE STUDENTSKOG PREDSTAVNIKA O KVALITETI NASTAVE REDOVITIH PROFESORA DR.SC. PETRA KORUNIĆA I DR.SC. NIKŠE STANČIĆA
Kao predstavnik studenata 4. godine, nakon što sam odslušao predavanja spomenutih profesora, a kod prof. Korunića i seminar, mogu reći da je moje mišljenje da ta predavanja, i po sadržaju i po kvaliteti, spadaju u sam vrh onoga što naš odsjek nudi. Ova predavanja spadaju u posjećenija predavanja ovog odsjeka, što dovoljno govori i o mišljenju ostalih studenata o njima.
Predstavnik 4. godine
Marko Rimac
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. NADA GRUIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
dr.sc. Igor Fisković, redoviti profesor
dr.sc. Miljenko Jurković, redoviti profesor
dr.sc. Drago Roksandić, redoviti profesor
Zagreb, 30. lipnja 2004.
VIJEĆU ODSJEKA ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta i prijedlog o produženju radnog odnosa dr. sc. Nadi Grujić, redovitoj profesorici u trajnom zvanju
Vijeće Odsjeka za povijest umjetnosti na sjednici održanoj 16. travnja 2004. odredilo je stručno povjerenstvo za izvještaj u postupku za produljenje radnog odnosa nakon navršene šzdesetipete godine života dr.sc. Nadi Grujić, redovitom profesoru u trajnom zvanju. Vijeću Odsjeka za povijest umjetnosti i komisiji podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na osnovi Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju dr.sc. Nada Grujić podnjela je izvještaj u kojem je prikazala svoju nastavnu i znanstvenu djelatnost.
Dr.sc. Nada Grujić 1997.godine izabrana je u redovitog profesora, a od 2002. imenovana je u trajno zvanje redovitog profesora. Odonda je voditeljica Katedre za teoriju likovnih umjetnosti. Nastavu na dodiplomskom studiju iz obaveznih predmeta «Osnove arhitekture» i «Arhitektura renesanse», predaje za sve studente prve, odnosno treće godine, te za sve studente nastavu iz izbornih kolegija povijesti i teorije arhitekture, sa svim pratećim obvezama iz Nastavnog plana i programa studija povijesti umjetnosti (ispiti: pismeni, usmeni, kolokviji). Vodila je nekoliko ekskurzija u okviru terenske nastave sa studentima starijih godina u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj. Stalno predaje i na Poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti, gdje vodi nekoliko magisterija. U više navrata bila je pozivana držati predavanja u inozemstvu (Lausanna, Pavia), a stalni je suradnik Centra za više renesansne studije u Toursu. Od 2002. godine redovito predaje na Europskom poslijediplomskom studiju povijesti arhitekture u Rimu. Voditeljica je istraživačkog projekta «Knežev dvor u Dubrovniku» pri ovom fakultetu, uz koji priprema jednu asistenticu, mr.sc. Jasenku Gudelj koja joj pomaže i u nastavi.
Prof.dr.sc. Nada Grujić objavila je brojne znanstvene i stručne članke i četiri knjige, od kojih je «Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja» nagrađena 1991. nagradom «Josip Juraj Strossmayer». Cjelovitiji prikaz svoje znanstvene djelatnosti kolegica je priložila ovome izvješću.
Na pedagoški rad kolegice Grujić nije bilo primjedbi iz studentskih redova
Na temelju svega navedenoga utvrđujemo da dr. sc. Nada Grujić, redoviti profesor u trajnom zvanju ispunjava sve uvjete iz članka 4. Pravilnika postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, te u potpunosti udovoljava i iskazanoj potrebi Odsjeka za povijest umjetnosti za njezinim daljnjim radom u nastavnome procesu i programu u dodiplomkom i poslijediplomskom studiju. Stoga predlažemo da se u skladu s čl. 102, točka 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti dr.sc. Nadi Grujić, redovitom profesoru produži radni odnos do kraja razdoblja koje Zakon omogućava.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Igor Fisković,red.prof
dr.sc. Miljenko Jurković, red.prof.
dr.sc. Drago Roksandić, red.prof.
Dr. sc. Nada Grujić, red. prof.
Odsjek za povijest umjetnosti
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjeku za povijest umjetnosti
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na osnovi Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju podnosim Odsjeku sljedeće
i z v j e š ć e:
Redovita sam profesorica u trajnom zvanju na Katedri za teoriju likovnih umjetnosti Odsjeka za povijest umjetnosti. Radni mi je odnos nakon navršene 65. godine produžen 2003. godine.
- Nastavna djelatnost i projekt, nastavnički kadar i znanstveni novaci, mentorstva
Na Odsjeku za povijest umjetnosti predajem na dodiplomskom studiju predmete «Osnove arhitekture», «Arhitektura renesanse» te izborne kolegije iz povijesti i teorije arhitekture.
Na predmetu «Osnove arhitekture» u nastavi sudjeluje i asistentica mr.sc. Jasenka Gudelj kojoj sam bila mentorica pri izradi magistarskog rada.
Redovito održavam predavanja na poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti koji organizira ovaj Odsjek.
Voditelj sam projekta «Knežev dvor u Dubrovniku».
Trenutno sam mentorica pri izradi dva magistarska rada i jedne doktorske disertacije, te četiri diplomska rada.
2. Znanstvena djelatnost
a) Znanstveni i stručni radovi
Knjige
Vrijeme ladanja, Dubrovnik: Matica hrvatska, 2003., 196 str.
Dubrovački ljetnikovac (sur.: Damir Fabijanić), Zagreb: FAB d.o.o., 2003, 111 str.
Rad u knjizi
Les villas ragusaines, u: La Renaissance en Croatie (catalogue de l'exposition), Zagreb: Réunion des Musées Nationaux, Paris & Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2004, str. 111-133, 227-234, 237-239.
Izvorni znanstveni članci
«Domus illorum de Caboga», Radovi Instituta za povijest umjetnosti 25, Zagreb 2001, str. 101-118.
«Prilog tipologiji stambene arhitekture na Lopudu», Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, Zagreb 2003, str. 65-72.
«Knežev dvor u Dubrovniku prije 1435. godine», Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (u tisku)
Referati na znanstvenim skupovima:
Dubrovački ljetnikovci: restauracija ili adaptacija («Dani Cvita Fiskovića», Dubrovnik 2001); Benedikt Kotruljević o vili, («Dani Cvita Fiskovića», Hvar 2002); Knežev dvor Onofrija de la Cave u Dubrovniku («Dani Cvita Fiskovića», Trogir 2003); Maisons des champs dans les îles dalmates («Rencontres d'Architecture européenne» – Maisons-sur Seine, 2003).
Zagreb, 22.06.2004.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. VLADIMIR KOLESARIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB
Odsjek za psihologiju
Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakultetu u Zagrebu
Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa redovitog profesora u trajnom zvanju dr.sc. Vladimira Kolesarića na Odsjeku za psihologiju
Vijeće Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 31. svibnja 2004. godine imenovalo me je izvjestiteljem za izradu izvješća o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa redovitog profesora u trajnom zvanju dr.sc. Vladimira Kolesarića, te podnosim sljedeće
IZVJEŠĆE
Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić, redoviti profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predstojnik je Katedre za eksperimentalnu psihologiju i nositelj predmeta Psihologijski praktikum I, Psihologijski praktikum II, Statistika u psihologiji, Metodologija eksperimentalne psihologije, Osnove analize podataka u psihologiji i Analiza varijance i složeni eksperimentalni nacrti. Nastava koju izvodi uključuje neke od temeljnih predmeta u izobrazbi studenata psihologije, a da je radio na unapređivanju nastave vidljivo je iz činjenice da je izradio nastavni materijal "Analiza varijance i eksperimentalni nacrti" (132. stranice računalnog ispisa, 2003.). Unatrag dvije godine uveo je i predaje još i novi izborni predmet "Etika istraživačke i profesionalne djelatnosti psihologa". U posljednje tri godine bio je mentorom u deset diplomskih radova. U Poslijediplomskim studijima psihologije prof.dr.sc. Kolesarić nositelj je jednog od najobimnijih nastavnih predmeta, "Psihologijska metodologija".
Na temelju podataka redovite evaluacije nastave koja se provodi u Odsjeku za psihologiju kako u dodiplomskom, tako i u poslijediplomskom studiju, vidljivo je da se prof.dr.sc. Kolesarić odlikuje redovitošću održavanja nastave, te da studenti procjenjuju da vrlo dobro poznaje područje koje predaje, a na postavljena pitanja odgovara stručno i spremno. U pogledu većine procjenjivanih dimenzija nastave procjene studenata kreću se
oko prosjeka, dok je nastavnikov odnos s njima percipiran kao ispodprosječno srdačan, te da manje od drugih nastavnika uvažava njihove želje. Ove procjene valja promatrati u kontekstu činjenice da profesor Kolesarić predaje vjerojatno najzahtjevnije predmete prve godine studija. U poslijediplomskoj nastavi studenti, među nekoliko procjenjivanih dimenzija, posebno ističu njegovu pripremljenost za nastavu. U dugogodišnjoj nastavničkoj karijeri, pa tako i u posljednje tri godine, studenti nisu iznosili bilo kakvih prigovora na njegov nastavnički posao. Iz svega navedenoga može se zaključiti da je mišljenje studenata od nastavničkom radu prof.dr.sc. Kolesarića povoljno.
Na predmetima kojih je nositelj prof.dr.sc. Kolesarić nema drugog nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju, već jedan viši asistent, stručni suradnik i znanstveni novak.
U protekle tri godine prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić aktivno je istraživao i objavljivao rezultate svojeg rada. Objavio je jednu knjigu u koautorstvu (M. Krizmanić i V. Kolesarić, 2003. Tolerancija u svakidašnjem životu. Psihologija tolerancije. Jastrebarsko: Naklada Slap), jedan znanstveni rad (Z. Šimić i V. Kolesarić (2002). Postoji li ovisnost o Internetu? Suvremena psihologija, 5(2), 227-251 i jedan stručni rad (V. Kolesarić, (2003). Neki psihologijski aspekti etike u istraživanjima s djecom. Dijete i društvo, 5(1), 83-91.). Sudjelovao s izlaganjima na četiri znanstvena skupa (M. Krizmanić i V. Kolesarić, Self-report questionnaire of tolerance towards specific behaviors of young and older persons. 6th Alps-Adria Conference of Psychology, Rovereto, Italy, 2002., F. Topić, V. Kolesarić i D. Ivanec, Bonnardelova sonusoida: temeljne mjerne osobine. XVI. Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 2003., V. Kolesarić, D. Ivanec i J. Tomašić, Izraženost kontekstualnih utjecaja kao osnovica procjene valjanosti dviju metoda pri mjerenju intenziteta boli. XIV. dani psihologije u Zadru, 2004, M. Krizmanić i V. Kolesarić, Razina informiranosti i tolerancija. XIV. dani psihologije u Zadru, 2004.).
Predloženik je tijekom radnog vijeka bio mentorom u dvije doktorske disertacije, 13 magistarskih radova i jednom specijalističkom magistarskom radu (popis u prilogu izvješća). Od tog broja je u posljednje tri godine bio je mentorom u deset diplomskih radova, dva magistarska rada (Maja Ćuk Đilas, 2003., Irena Čorko, 2003) i tri doktorske disertacije (Dragutin Ivanec, 2002., Joško Vukosav, u tijeku i Darko Hren, u tijeku). Tijekom radnog vijeka bio je mentorom pri izradi tri magistarska rada zaposlenika Odsjeka za psihologiju (Željko Vukosav, Dragutin Ivanec, Branka Špehar, Irena Čorko) i jedne doktorske disertacije (Dragutin Ivanec).
Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić je do 2003. godine bio član Etičkog povjerenstva Hrvatskog psihološkog društva, te je bio prvo član, a od 2003. je predsjednik Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta, što su značajne javne i stručne dužnosti.
Na temelju iznesenih podataka čast mi je izvijestiti da prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić uveliko premašuje uvjete za produljenje radnog odnosa jer od minimalno potrebna tri uvjeta on zadovoljava svih osam, aktivno se bavi znanstvenim i stručnim radom, aktivan je kao mentor diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, pridonosi odgoju mladih znanstvenika, te redovito i kvalitetno izvodi nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju koju stalno unapređuje.
U Zagreb, 16. lipnja 2004. godine
Izvjestitelj
Dr.sc. Dean Ajduković, red. prof.
Prilog: popis magistraskih i doktorskih radnji u kojima je prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić tijekom radnog vijeka bio mentor
|
Doktorski |
Ivanec |
Dragutin |
Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije |
2002 |
|
Doktorski |
Ferbežer |
Ivan |
Veljavnost in zanesljivost ocen učiteljev pri odkrivanju in spremljanju nadarjenih učencev |
1992 |
|
Magistarski |
Čorko |
Irena |
Utjecaj nagrađivanja na kreativni učinak |
2003 |
|
Magistarski |
Ćuk-Djilas |
Maja |
Komparativno ispitivanje klvalitete življenja i radnih vrijednosti adolescenata različitog intelektualnog statusa |
2003 |
|
Magistarski |
Kostović |
Mirna |
Kognitivni ishod i strukturna obilježja mozga djece adolescentske dobi s perinatalnim oštećenjem mozga |
2003 |
|
Magistarski |
Becić |
Vladimira |
Razlike u osobinama ličnosti ročnika u odnosu na uspješnost u obuci |
1999 |
|
Magistarski |
Bubaš |
Goran |
Neki metodološki, dijagnostički i znanstveno-istraživački aspekti primjene kognitivnih testova i upitnika ličnosti pomoću kompjutora |
1995 |
|
Magistarski |
Ivanec |
Dragutin |
Utjecaj podražajnog konteksta na vrijeme senzomotrone reakcije |
1994 |
|
Magistarski |
Kozjak |
Zlatka |
Neki aspekti samopoimanja i (radne) vrijednosti učenika različitog kognitivnog statusa |
1993 |
|
Magistarski |
Lučić |
Zrinka |
Ispitivanje konativnih osobina skupina ispitanika različitog kognitivnog statusa |
1991 |
|
Magistarski |
Vukosav |
Željko |
Utvrđivanje psihofizičkog odnosa za za transduciranu luminaciju različite valne duljine konkurentnom primjenom postupka izravnih brojčanih procjena veličina i PPP-postpka |
1989 |
|
Magistarski |
Špehar |
Branka |
Podražajni kontekst, stavovi i vrijeme jednostavne senzomotorne reakcije |
1989 |
|
Magistarski |
Kolić |
Svjetlana |
Strah od uspjeha i strah od neuspjeha - provjera konstrukta |
1988 |
|
Magistarski |
Komar |
Zoran |
Subliminalna stimulacija kao podražajni kontekst |
1988 |
|
Magistarski |
Buljan |
Gordana |
Prilog dijagnostici cerebralnih oštećenja kod djece - pokušaj upotrebe vizualnih labirinata apliciranih pomoću laboratoriskog računala |
1985 |
|
Specijalistički |
Komar |
Miroslav |
Problem simulacije, agravacije, disimulacije i dodirnih fenomena u dijagnostičkoj i psihodijagnostičkoj teoriji i praksi |
1991 |
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. BRANIMIR ŠVERKO, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
dr. sc. Alija Kulenović
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
Zagreb, 16.6.2004.
Vijeće Odsjeka za psihologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
Predmet: dr. sc. Branimir Šverko, red. prof., izvještaj o ispunjavanju uvjeta za produženje radnog odnosa;
Na sjednici Vijeća Odsjeka za psihologiju održanoj 31.5.2004. izabran sam za izvjestitelja koji treba opisati profesionalne aktivnosti predloženika relevantne za ocjenu ispunjavanja uvjeta za produženje radnog odnosa. Proučivši odgovarajuće materijale upućujem Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Dr. sc. Branimir Šverko je redoviti profesor i predstojnik Katedre za psihologiju rada i ergonomiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je 1962., magistrirao 1970. i doktorirao 1973. na zagrebačkom Odsjeku za psihologiju. Na istom Odsjeku organizira i izvodi nastavu iz psihologije rada, ergonomije i organizacijske psihologije te vodi znanstveno-istraživačke projekte sa sličnom tematikom. Kao Fulbrightov stipendist proveo je godinu dana na Sveučilištu Illinois, SAD. U svojoj karijeri obavljao je niz akademskih, strukovnih i uredničkih dužnosti. Među važnijima su vođenje postdiplomskih studija na Odsjeku za psihologiju, prodekanski i dekanski poslovi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pročelništvo na Odsjeku za psihologiju, predsjedništvo u Sveučilišnom odboru za postdiplomske studije i znanstveni rad Sveučilišta u Zagrebu, predsjedništvo u dvjema strukovnim udrugama – Hrvatskom psihološkom društvu i Hrvatskom ergonomijskom društvu, članstvo u Izvršnom odboru Europske udruge za psihologiju rada (EAWOP), uredništvo Revije za psihologiju (glavni i odgovorni urednik), članstvo u uredništvu dvaju uglednih međunarodnih časopisa u području psihologije rada i organizacijske psihologije itd. Za svoj rad dobio je niz značajnih priznanja među kojima Plaketu Saveza društava psihologa Jugoslavije za doprinos razvoju psihologije te dvije nagrade Hrvatskog psihološkog društva – jednu za znanstveno-istraživački rad a drugu za društvenu afirmaciju psihologije. Vodio je niz zapaženih znanstvenih projekata među kojima se po svom izrazitom međunarodnom odjeku ističu njegova originalna istraživanja sposobnosti simultanog djelovanja te kroskulturalne studije radnih vrijednosti i salijentnosti rada. Do sada je objavio oko 100 znanstvenih i drugih radova, pretežno u recenziranim časopisima. Dao je izrazit doprinos u kreiranju i razvoju nastave na dodiplomskim i postdiplomskim studijima psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te vodio izradu velikog broja diplomskih, specijalističkih, magistarskih i doktorskih radova.
1. Znanstvena i stručna djelatnost u protekle tri godine
Istraživačke aktivnosti prof. Šverka u proteklim godinama su se odvijale pretežno u sklopu dvaju projekata u kojima je voditelj i glavni istraživač. Jedan je ugovoren s Ministarstvom znanosti, tehnologije, prosvjete i sporta a glavna mu je tema proučavanje ljudskih resursa u promjenljivom svijetu rada, dok drugi, koji se bavi psihološkim aspektima nezaposlenosti, ima financijsku i organizacijsku podršku Ministarstva rada i socijalne skrbi. U posljednje tri godine predloženik je objavio šest znanstvenih i šest stručnih radova te održao šest priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima (popis priložen izvještaju). Ova priopćenja redovito su bila tzv. pozvana plenarna predavanja koja organizatori skupova povjeravaju pojedincima izrazito afirmiranim i uglednim u odgovarajućim domenama psihologijske znanosti i struke. Prema mišljenju samog autora, među njegovim znanstvenim radovima objavljenim u ovom periodu najveće zanimanje i odjek imala su tri istraživanja. Prvo se odnosi na proučavanje ravnoteže čovjekovog rada i osobnog života (objavljeno u Social Science Information, 2002, 41(2), 281-301). Ključni dio ove studije bavio se utjecajem produženog rada na tzv. subjektivnu dobrobit. Suprotno očekivanju utemeljenom na ideji da produženi rad dovodi do akumulacije umora i tako negativno utječe na subjektivnu dobrobit, hijerarhijske regresijske analize nedvosmisleno su pokazale da vrijeme posvećeno radu i obiteljskom životu ima neznatan dodatni efekt onome koji se može pripisati individualnim i kontekstualnim faktorima. Ako se prediktivnom modelu dodaju mjere interferencije posla i obiteljskog života, udio objašnjenih varijacija subjektivne dobrobiti impresivno raste, ali se neposredni utjecaj vremena posvećenog poslu i obitelji posve gubi. Ovi nalazi jasno pokazuju da subjektivna dobrobit nije posljedica vremena rada već u prvom redu ovisi o interferenciji radne i obiteljske uloge. Drugo istraživanje predstavlja evaluaciju elektroničkog vodiča kroz zanimanja koji je razvio prof. Šverko i koji bilježi približno 3 tisuće posjeta mjesečno. Ova studija (objavljena u International Journal for Educational and Vocational Guidance, 2002, 2, 193-215) možda nije jedina evaluacija nekog elektroničkog sustava profesionalnog savjetovanja, ali je gotovo sigurno najbolje konceptualno utemeljena i po svome obuhvatu najkompletnija. Spomenuta svojstva kao i rezultati evaluacije koji jasno demonstriraju kvalitetu ocjenjivanog sustava vjerojatno su glavni razlozi povećane pozornosti koju je ovaj rad privukao i znatnog odjeka koji je imao. Treći izabrani rad (objavljen u Suvremenoj psihologiji, 2003, 6, 293-314) sadrži sustavni prikaz, ocjenu i komentar najvažnijih metaanalitičkih studija kvalitete metoda koje se koriste u profesionalnoj selekciji. Autor je jasno izložio kako su takva istraživanja nedvosmisleno pokazala da desetljećima vladajuća doktrina o specifičnosti validacijskih indikatora (ideja situacijske specifičnosti) naprosto ne vrijedi nego da stvari stoje upravo suprotno: noviji nalazi i analize pokazuju da je zapravo točna pretpostavka o generaliziranoj valjanosti selekcijskih instrumenata te da su mogućnosti te generalizacije vrlo velike. Izloženo predstavlja jedan od najznačajnijih nalaza u području tzv. kadrovske psihologije u barem posljednjih pedesetak godina, a njegove implikacije na selekcijski teoriju i praksu još uvijek je teško sagledati. Stoga ovaj rad predstavlja iznimno velik doprinos osvještavanju krupne profesionalne novosti kod domaćih profesionalaca te njegov odjek nije naročito iznenađenje.
Važnu posrednu indikaciju nečije sveučilišne i znanstvene afirmacije po mom mišljenju predstavlja obraćanje tog dijela javnosti, naročito međunarodne, u posebnim prilikama i s posebnim zahtjevima, zamolbama i prijedlozima. Velik je broj takvih primjera koji ilustriraju znanstveni i stručni autoritet prof. Šverka. Osim brojnih poziva za posebna sudjelovanja u radu uglednih međunarodnih znanstvenih skupova te zamolbi za recenzije radova ponuđenih za objavljivanje časopisima najviše kategorije, prof. Šverko je često pozivan da napiše posebne radove i priloge u područjima u kojima je očigledno prepoznat kao ekspertna osoba. Samo kao ilustraciju navodim posljednji takav poziv za suradnju (lipanj, 2004) koji se odnosi na pisanje priloga o Superovoj teoriji razvoja karijere u Encyclopedia of Career Development koja predstavlja izdavački projekt kompanije SAGE Publishing.
2. Nastavni rad u protekle tri godine
Prof. Šverko je dugogodišnji voditelj Katedre za psihologiju rada i ergonomiju i specijalističkog studija iz psihologije rada i organizacijske psihologije u sklopu postdiplomskih studija iz psihologije pri Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Te dužnosti obavljao je i u posljednje tri godine, a u sklopu tih organizacijskih cjelina organizirao je i izvodio većinu svoje nastavne djelatnosti. U dodiplomskom studiju održava nastavu iz Psihologije rada i Psihologije potrošnje, a u specijalističkom vodi predmete Psihologija u kadrovskoj praksi i Odabrana poglavlja iz organizacijske psihologije. U postdiplomskom studiju znanstvenog usavršavanja povremeno predaje odabrane teme iz psihologijske metodologije. Osim učinkovite organizacije i kvalitetne izvedbe svoje redovite nastave, prof. Šverko je oduvijek bio sklon razvoju inovacija u nastavnom procesu među kojima su dvije privukle posebnu pažnju. Svoj izborni predmet Psihologija potrošnje organizirao je i, koristeći internetsku tehnologiju, u cijelosti izveo kao interaktivni virtualni kolegij. Sličan poduhvat, ovaj put u znatno širem opsegu, izveo je pokrenuvši međusveučilišni virtualni postdiplomski studij koji zajednički organiziraju i izvode nastavnici sa sveučilišta u Beču, Budimpešti, Ljubljani i Zagrebu. Navedeni pokušaji ne samo da su kao novost privukli pažnju nego su se pokazali i iznimno učinkovitim rješenjima. Osim navedenog, u važne nastavne aktivnosti prof. Šverka spadaju i vođenje izrade velikog broja diplomskih radova te bezbroj dodiplomskih i postdiplomskih konzultacija što također govori u prilog njegovim stručnim i nastavničkim kvalifikacijama.
Važan element u slici prof. Šverka – sveučilišnog nastavnika – predstavljaju ocjene koje su njemu i njegovoj nastavi pridružili studenti dodiplomskih i postdiplomskih studija psihologije u sklopu programa redovitih evaluacija nastave na Odsjeku za psihologiju. Prilikom prošlogodišnje redovite evaluacije dodiplomskih studija, od 23 ocjenjivana svojstva nastavnika prof. Šverko je u čak 21 ocijenjen povoljnije od prosječnog nastavnika na Odsjeku za psihologiju, a apsolutna veličina njegovih prosječnih ocjena u pravilu je između dvije najveće skalne vrijednosti. Naročito karakterističnim za njega studenti su ocijenili jasnoću i razumljivost njegovih predavanja, sistematičnost izlaganja, spremnost da odgovori na sva studentska pitanja, redovitost održavanja nastave, podjednak tretman studenata, informiranje studenata o ispitnim zahtjevima, upoznavanje studenata s vlastitim istraživačkim radom, visoku kvalitetu odgovora na studentska pitanja i poznavanje područja koje predaje. Jedina dva svojstva po kojima je ocijenjen nešto slabije od svojih kolega sa Odsjeka su duhovitost na nastavi i poticanje studenata na diskusiju. Što se tiče prvog, iz osobnog iskustva s prof. Šverkom znam da on ne drži mnogo do duhovitosti i anegdota za vrijeme svoje nastave i takve postupke smatra uglavnom neprimjerenim, a druga ocjena vjerojatno je posljedica činjenice da glavninu njegove nastave predstavlja predavačka forma (predavanja) u kojoj, za razliku od vježbi i seminara, i nema previše prilika za razvijanje produktivne rasprave. Stoga ove posljednje ocjene, jednako kao i prethodno navedene, smatram ''realističnim'' prikazom ''pravog stanja stvari''. U prošlogodišnjoj evaluaciji izvedbe postdiplomske nastave ocjene različitih sadržaja koje je predavao kretale su se između 4.31 i 4.60 (prosječna ocjena svih nastavnika u njegovom programu: 3.8). Iako su ovdje navedeni ishodi samo posljednjih evaluacija, važno je napomenuti da oni dobro ilustriraju pravilo: prof. Šverko je redovito jedan od najbolje ocijenjenih nastavnika dodiplomskih i postdiplomskih studija psihologije.
Važan dio nastave na Odsjeku za psihologiju je i Ljetna škola studenata i nastavnika Odsjeka koja se, u trajanju od dva tjedna, održava za vrijeme ljetnih praznika. Jednu od posljednjih, u sklopu koje je problematizirana tema nezaposlenosti, organizirao je i vodio prof. Šverko. Osim što je za ovu aktivnost uspio priskrbiti pažnju i podršku stručne javnosti, to mu je uspjelo i s medijskim tretmanom kao i sa podrškom državnih tijela (materijalnu i drugu potporu školi pružilo je Ministarstvo rada i socijalne skrbi). Ishod ove Šverkove akcije je na neki način tipičan za njegove profesionalne aktivnosti: škola je završila sa zapaženom publikacijom (izdano u CD obliku), a njezina prezentacija bila je jedan od važnijih stručnih društvenih događaja. Uspjeh koji je polučila škola potpomogao je aktiviranje istraživačkog projekta na temu psiholoških posljedica nezaposlenosti koji je, iako je još uvijek u toku, već ostvario zanimljive i zapažene rezultate.
3. Razvoj mladih znanstvenika i nastavnika
Na Katedri za psihologiju rada i ergonomiju čiji je predstojnik prof. Šverko, trenutno radi jedan nastavnik u zvanju izvanrednog profesora te dva znanstvena novaka od kojih je jedan pred obranom doktorske disertacije dok je drugi zaposlen tek nekoliko mjeseci. Međutim, njegov doprinos u razvoju novih kadrova nije ograničen samo na osobe zaposlene pri katedri koju vodi. Prof. Šverko do sada je bio mentor pri izradi 6 doktorskih disertacija te 6 magistarskih radova i 4 specijalistička rada iz područja psihologije rada (popis priložen izvještaju). Gotovo svi ''njegovi'' magistarski kandidati su i doktorirali i u pravilu imaju zapažene znanstvene i sveučilišne karijere. Smatram da je ovdje nužno istaknuti i njegov istaknuti posredni doprinos u razvoju novih kadrova koji je posljedica rukovođenja svim studijima postdiplomskog usavršavanja iz psihologije te višegodišnjeg zaduženja za organizaciju i izvedbu specijalističkih studija iz psihologije rada. Osim toga, iako se tome u ovakvim izvještajima ne poklanja naročita pažnja, smatram potrebnim istaknuti veliki broj ocjena svih vrsta kvalifikacijskih radova koje je prof. Šverko pisao kao predsjednik povjerenstava, a također i veliki broj stručnih izvještaja i ocjena koje predstavljaju dio procedure kod izbora kandidata u znanstveno-nastavna zvanja. Zanimljivo je i indikativno da su svi njegovi dosadašnji izvještaji bili prihvaćeni na svim instancama na kojima su bili vrednovani.
4. Zaključak
Člankom 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju (pročišćeni tekst) definirano je osam minimalnih uvjeta od kojih predloženik za produženje radnog odnosa mora ispuniti najmanje tri, uz napomenu da će se ''napose vrednovati dobivene nagrade, odličja i priznanja. Kao što je vidljivo iz ovog izvještaja, prof. Branimir Šverko ispunjava i najčešće obilno nadmašuje svih osam propisanih uvjeta, uključujući i onaj ''napose''.
Izloženo pokazuje da je prof. Šverko osoba s izuzetnom sveučilišnom i znanstvenom karijerom koja je temeljito verificirana i potvrđena na međunarodnoj sveučilišnoj i znanstvenoj sceni. Cijeli njegov radni vijek obilježen je aktivnim i produktivnim pristupom u obje glavne djelatnosti – nastavnoj i znanstvenoj. Analiza njegovog rada u posljednje tri godine nedvosmisleno pokazuje da u stilu i tempu njegovog rada nema nikakvih promjena, a isto vrijedi i za količinu njegovog doprinosa. Prof. Šverko nikada nije patio od nedostatka dobrih i relevantnih ideja niti od nedostatka energije da ih realizira na najbolji mogući način. Stoga, iako pretpostavljam da to ne spada u opis posla izvjestitelja, ne mogu odoljeti potrebi da sugeriram nadležnima kako bi produženje ugovora o radu s prof. Šverkom bila nevelika investicija koja bi se sigurno višestruko i obilno isplatila.
Izvjestitelj:
dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
B. Šverko: Popis radova objavljenih u posljednje tri godine;
Znanstveni radovi
Šverko, B. Novije spoznaje o valjanosti selekcijskih metoda: od doktrine o situacijskoj specifičnosti do postavke o generalizaciji valjanosti. Suvremena psihologija, 2003, 6, 293-314.
Šverko, B., Arambašić, L., Galešić, M. Work-life balance among Croatian employees: role time commitment, work-home interference, and well being. Social Science Information, 2002, 41 (2), 281-301.
Šverko, B., Akik, N., Babarović, T., Brčina, A., Šverko, I. Validity of e-advice: The evaluation of an Internet-based system for career planning. International Journal for Educational and Vocational Guidance, 2002, 2, 193-215.
Šverko, B. Internet-based career planning: A contribution to its evaluation. In E. Cifre, M. Salanova & M. D. Martinez-Peres (Eds.) New information technology and work psychology: European trends towards fitting individual, job and organizational characteristics to new information technology", CD-rom (e-book). Castelló, Spain: Universitat Jaume I, 2002.
Šverko, B. Life roles and values in international perspective: Super's contribution through the Work Importance Study. International Journal for Educational and Vocational Guidance, 2001, 1, 121-130.
Jerneić, Ž., Šverko, B. Life-role changes in times of socioeconomic transition. Review of Psychology, 2001, 8, 41-47.
Stručni radovi
Psihologijski rječnik (ur. B. Petz). Zagreb: Slap (u tisku). Preko 300 objašnjenih pojmova, većinom iz područja diferencijalne psihologije, psihometrije, psihologije ličnosti i psihofiziologije rada.
Šverko, B. (ur.) (2004) Psihologija ‑ udžbenik za gimnazije. XIII izdanje. Zagreb: Školska knjiga, 192 str.
Galešić, M., Maslić-Seršić, D. i Šverko, B. Nezaposleni u Hrvatskoj 2003: svakodnevne aktivnosti, financijsko stanje, socijalna podrška, intenzitet i način traženja posla, psihološka deprivacija, stavovi prema radu i nezaposlenosti. Izvještaj za Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Prosinac 2003, 74 str.
Galešić, M., Maslić-Seršić, D. i Šverko, B. (ur.) Psihološki aspekti nezaposlenosti. Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb 2003. CD rom (e-knjiga) i web izdanje na URL http: //mjesec.ffzg.hr/nezaposlenost/
Šverko, B. & Galešić, M. Odabrana poglavlja iz psihologije potrošnje. Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, 2002. E-skripta na URL http://webct.carnet.hr:8900/.
Šverko, B. Jeste li već odabrali svoj studij? U: Vodič za buduće studente (str. 11-14), Sveučilište u Zagrebu, 2002.
Priopćenja na skupovima
Šverko, B. (2004).Psihološki učinci nezaposlenosti. Plenarno predavanje, Dani psihologije, Zadar.
Galić, Z., Šverko, B. (2004). Selekcijska praksa u Hrvatskoj. Dani psihologije, Zadar.
Šverko, B. (2002). Assessment and selection in a technological world. Pozvano predavanje, European Summer School in Work and Organizational Psychology, Paris.
Šverko, B. (2002). Life roles in transition. Pozvano predavanje u simpoziju Outocomes of Transition (org. R.R. Roe), X. European Congress of Work and Organizational Psychology, Prag.
Šverko, B. (2001). Work-life balance in a transition country: The case of Croatia". Pozvano predavanje, Annual ENOP Symposium, Paris.
Šverko, B. (2001). Ravnoteža profesionalnog i privatnog života: prilog analizi izvora i posljedica. Plenarno predavanje, Dani psihologije Ramira Bujasa, Zagreb.
B. Šverko: mentorstva pri izradi doktorskih, magistarskih i specijalističkih radova;
(I) Doktorski radovi
1. Mirta Galešić(2004): Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: značaj dužine upitnika;
2. Darja Maslić-Seršić (2000): Odnos pojedinca i organizacije: istraživanje modela odanosti;
3. Željko Jerneić (1997): Individualne razlike pri simultanom djelovanju: struktura učinka u funkciji vježbe;
4. Ljiljana Kaliterna (1987): Individualne razlike u nekim osobinama ličnosti i subjektivni zdravstveni problemi smjenskih radnika;
5. Alija Kulenović (1987): Salijentnost uloga u kontekstu teorije očekivanja;
6. Ivan Koren (1986): Uloga osobnih situacionih determinanti u modeliranju profesionalnih sklonosti pojedinaca;
(II) Magistarski radovi
1. Darja Maslić-Seršić (1993): Inteligencija i sposobnost simultanog djelovanja;
2. Željko Jerneić (1988): Ispitivanje razlika prilikom simultanog obavljanja dviju aktivnosti;
3. Vesna Vlahović-Štetić (1986): Utjecaj (ne)uspjeha u realizaciji profesionalnih planova na vrijednosti;
4. Dragan Jusupović (1984): Teorija očekivanja i zadovoljstvo izabranom profesijom;
5. Ljiljana Kaliterna (1983): Utjecaj profesionalne ekspozicije pesticidima na sakadne pokrete očiju;
6. Dušan Josifovski (1982): Individualne i socijalne karakteristike vozača profesionalaca sa saobraćajnim nesrećama i bez njih;
(III) Specijalistički radovi
1. Ljerka Hajncl (1992): Prognostička valjanost nekih testova za radno mjesto konfekcionara;
2. Ljiljana Mikuš (1991): Analiza nesreća u željezničkom saobraćaju nastalih zbog osobnih propusta radnika;
3. Jandre Šarić (1987): Efekti organizacijskih promjena na montažnim trakama na apsentizam i fluktuaciju;
4. Vladimir Kohut (1985): Neki teorijski i praktični problemi izrade programa za izbor kadrova i pokušaj utvrđivanju kvalitete psihologijske obrade kandidata u praksi;
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. MLADEN MACHIEDO, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Odsjek za talijanistiku
Zagreb, 17.6.2004.
Broj: 378
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Pokretanje postupka za produženje radnog odnosa Mladenu Machiedu, redovnom profesoru u trajnom zvanju
Na sjednici održanoj 17.6.2004. Vijeće Odsjeka za talijanistiku utvrdilo je da postoji potreba za produljenje radnog odnosa dr. Mladenu Machiedu, red. prof. u trajnom zvanju za razdoblje od naredne četiri godine: 2004/5, 2005/6, 2007/8, 2008/9 (prof. dr. Machiedo rođen je 9.6.1938., navršio 65 godina 9.6.2003. godine).
Poslovi i zaduženja koja će prof. dr. Machiedo obavljati su: nastava u punom opsegu odnosno 6 sati predavanja za studente I i IV godine Talijanistike, ispiti, konzultacije, mentorstva, znanstveni i stručni rad.
Studenti talijanistike ocijenili su nastavni rad prof. dr. Machieda primjernim.
Za izvjestitelja je imenovana dr. Sanja Roić, red. prof. u Odsjeku za talijanistiku.
Pročelnica Odsjeka:
Prof. dr. Morana Čale
Predmet: Produljenje radnog odnosa red. prof. u trajnom zvanju
Izvjestitelj: Dr.Sanja Roić, red.prof.
- Odsjek za talijanistiku utvrdio je da se iskazuje potreba za produženje radnog odnosa u roku od četiri godine unutar kojih bi prof. dr. Machiedo trebao obavljati sve dosadašnje poslove i zaduženja na Odsjeku za talijanistiku.
- Odsjek za talijanistiku imenovao me za izvjestitelja u postupku produženja radnog odnosa nakon navršenja 65. godine života dr.Mladena Machieda, redovitog profesora u trajnom zvanju na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta. Podnosim slijedeći
IZVJEŠTAJ
- Radovi
Prof. dr. Mladen Machiedo obavlja svoju nastavnu i znanstvenu djelatnost u punom opsegu. Uvijek je na usluzi studentima, postdiplomcima i kolegama. Njegov znanstveni rad je bogat i, uz talijanistiku, zadire u komparatistiku i kroatistiku. Dao je i daje velik doprinos odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru Katedre za talijansku književnost, Odsjeka te talijanističkih katedri u Hrvatskoj. Bio je mentor pri izradi magistarskih radnji dr. M. Čale, mr. S. Glavaš, mr. V. Delbianco, mr. T. Peruško, mr. V. Maržić Sabalić, mr. R. Matković, mr. A. Kitarović, mr. D. Dubravec Labaš, mr. N. Raspudiću te doktorske radnje dr. Peruško. Dobitnik je brojnih talijanskih priznanja i nagrada; godine 2004. Predsjednik Republike Italije dodijelio mu je državno odličje za zasluge u kulturi.
- Prof. Dr. Mladen Machiedo ispunjava slijedeće uvjete za produljenje radnog odnosa:
1.u protekle tri godine objavio je tri knjige, jednu antologiju te veći broj znanstvenih i stručnih radova
2.u protekle tri godine bio je mentor u izradi pet magistarskih radnji te dva doktorata
(jedan u postupku)
3. u protekle tri godine bio je mentor i sudjelovao u povjerenstvima za obranu većeg broja diplomskih radnji
3. u poslijednje tri godine sudjelovao je s izlaganjem na četiri znanstvena skupa u Italiji i u Hrvatskoj
4. u protekle tri godine bio je Predstojnik Katedre za talijansku književnost, član Matičnog povjerenstva za humanističke znanosti Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, član uredništva časopisa «Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia», član uredništva talijanskog časopisa «Testuale» te član Odbora za međunarodnu suradnju DHK
5. izradio je skripta Interdisciplinarni pregled talijanske književnosti (u suradnji s dr. T. Peruško) čime je unaprijedio nastavni proces
6. bio je mentor u izradi doktorske radnje članovima Odsjeka za talijanistiku dr. Peruško, te magistarske radnje dr. Čale, mr. Glavaš, mr. Peruško, mr. Raspudiću.
Utvrđujem da prof. dr. Mladen Machiedo ispunjava uvjete propisane od strane Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta te predlažem Fakultetskom vijeću da usvoji ovaj izvještaj i odobri produljenje radnog odnosa prof. dr. Mladenu Machiedu u trajanju od četiri godine za obavljanje nastavnih, znanstvenih i stručnih poslova u Odsjeku za talijanistiku.
Izvjestitelj:
...............................
Dr. Sanja Roić, red. prof.
Odsjek ta talijanistiku prihvatio je ovaj IZVJEŠTAJ tajnim glasanjem.
Pročelnica Odsjeka:
.........................................
Dr. Morana Čale, izv. prof.
Dr. sc Mladen Machiedo redoviti profesor u trajnom zvanju
Djelatnost u protekle tri godine (od 2003. do 2004)
I. Knjige
- Machiavelli segreto, Lesa (Novara), 2001.
- O 'modusima' književnosti, Zagreb 2002 (prošireno i pregledano 2. izd.)
- Dritto e rovescio. Studi novecenteschi, Zagreb 2002.
- (ur.) Zrakasti subjekt. Talijanski pjesnici 20. stoljeća, Zagreb 2003, I-II.
II. Znanstveni radovi
- Diagnosi novecentesca u: R.A., Come intepretare il Novecento. Una memoria per il futuro, Pečuh 2001, str. 26-40.
- Quale Mitteleuropa? U: R.A., Dal centro dell'Europa: culture a confronto, Pečuh 2002, str. 23-39.
- Lo Šop postumo č (per ora) il proto-Šop? (u tisku, Udine)
- Mogućnost primjene književnog zemljopisa Carla Dionisottia (1908-1998) na hrvatsku književnost (u tisku, Zagreb)
III. Stručni radovi
- «Nemogući» i mogući Papini, «Tvrđa», 2001, 1-2, str. 207-217.
Grytzko Mascioni (1936-2003), «Republika», 2003, 11, str. 51-58.
- «Due righe» su un ritaglio, «The Bridge», 2003, 2-3, str. 78-79.
- Voajerska dramatizacija G.B. Marina (Akteon), «Republika», 2004, 5, str. 27-30.
- Doppia esperienza di un curatore di antologia (u tisku, Modena)
- Giovanni Papini, Krhotine (prijevod s talijanskog), «Tvrđa», 2001, 1-2, str. 219-230.
- Quattro poeti croati (Gotovac, Slamnig, Ivančan, Šoljan),(prijevod na talijanski), «The Bridge», 2003, 2-3, str. 79-83.
- Giambattista Marino, Akteon,(prijevod s talijanskog), «Republika», 2004, 5, str. 30-38.
IV. Mentorstvo magisterija i doktorata 2001-04
Magisteriji:
Mentor za 5 magisterija, u postupku još 3.
Doktorati:
Mentor za jedan doktorat
V. Mentorstvo diplomskih radnji
Mentor za veći broj diplomskih radnji
VI. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Sudjelovao s izlaganjem na četiri znanstvena skupa (Pečuh, Zadar, Udine, Modena)
VII. Javna ili stručna dužnost
Predstojnik Katedre za književnost, član Matičnog povjerenstva za humanističke znanosti pri Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu, Urednik domaćeg i stranog znanstvenog časopisa
V. Udžbenik ili skripta
O 'modusima' književnosti, nav.
Skripte za studente I god, talijansitike, nav.
VII. Mentor djelatnicima odsjeka:
Bio je tokom radnog vijeka mentor djelatnicima Odsjeka (četiri magisterija i jedan doktorat).
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. VITOMIR BELAJ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za etnologiju
10000 Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 1.06.2004.
Na sjednici Vijeća Odsjeka za etnologiju održanoj dana 27. svibnja 2004. godine odlučeno je da se, prema Pravilniku o postupanju I uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, iskaže potreba za nastavkom rada dr. sc. Vitomira Belaja, red. prof. do 1. listopada 2008 godine (akad. god. 2007/08.).
U navedenom periodu dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof., držat će nastavu prema Nastavnom planu i programu studija etnologije.
Izvjestitelj:
Dr. sc. Branko Đaković, docent,
pročelnik Odsjeka za etnologiju
Prilog: Izvješće
Popis magistarskih i doktorskih radova, kojima je bio mentor tijekom radnoga vijeka:
1. Mentorstvo kod magistarskoga rada:
1985. Jelka Vince-Pallua: Etnografska građa dalmatinskih pisaca druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća
1985. Tomo Vinšćak: Transhumantni stočari između primorja i Velebita
1988. Milana Černelić: Tradicije svatovskih časti, njihovi nazivi i uloge, s osobitim obzirom na pojavu i uloge staćela.
1992. Žarko Španiček: Razvoj oblikovanja u tradicijskom graditeljstvu Slavonije i Baranje
1992. Tihana Petrović: Problem tehničke srodnosti tkanja na vutlak i klječanje i raširenje tih dviju tehnika.
1994. Zlatko Mileusnić: Organizacija tradicijskog stočarstva i stočarska kretanja na planini Vlašić.
1995. Branka Šprem-Lovrić: Spremišta za kukuruz u Hrvata s njihovom paralelama u Europi
1995. Dunja Šarić: Nastambe individualnih bračnih zajednica u okviru obiteljske zadruge u Hrvata
1996. Nadja Maglica: Tradicionalno odijevanje baranjskih Hrvatica.
Na Filozofski fakulteti Univerze u Ljubljani:
1996. Mirjam Mencej: Pomen vode v predstavah starih Slovanov o posmrtnem življenju in šegah ob smrti.
2. Mentorstvo kod doktorskoga rada:
1990. Đuro Šarošac: Bosanski Hrvati u okolici Pečuha
1992. Nives Ritig-Beljak: Tradicijska kultura gradišćanskih Vlaha s osobitim obzirom na poljodjelska oruđa
1992. Salih Ardžić: Usmenoknjiževi tekstovi vezani uz godišnje obrede i običaje kršćanskih Roma na području Šuto Orizari kod Skopja
1994. Branko Đaković: Tradicijska korištenja međusobnih seljačkih pomoći s domaćim blagom.
1997. Tihana Petrović: Pregače u tradicijskom odijevanju u Hrvata
1997. Manda Svirac: Uloga kruha i peciva u običajima Hrvata
1997. Milana Černelić: Odabrane pojave iz svadbenih običaja bunjevačkih Hrvata kao izvor za proučavanje njihove etnogeneze
1997. Tomo Vinšćak: Vjerovanja o drveću kod Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja
1997. Trajko Petrovski: Etničke i kulturne značajke Roma u Makedoniji
1999. Damir Zorić: Etnologijska istraživanja isusovačkog misionara Ferdinanda Konšćaka (1702.-1759.).
2000. Jelka Vince-Pallua: Pojava virdžine, zavjetovane djevojke, u predajnoj kulturi balkanskih naroda
2001 . Žarko Španiček: Slavonski pučki proroci i sveci.
2003. Tomislav Pletenac: Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije
2004. Goran Pavel Šantek: Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.
Na Filozofski fakulteti Univerze u Ljubljani:
2000. Mirjam Mencej: Mitološki lik „volčji pastir“ pri Slovanih
Ispunjava sljedeće minimalne uvjete (potrebna su tri):
1. Objavljeni znanstveni članci u zadnje tri akad. god. (potrebna su dva):
(2001): Die kroatische Ethnologie im europäischen Kontext. U: Jasna Čapo Žmegač, Reinhard Johler, Sanja Kalapoš, Herbert Nikitsch (ur.): Kroatische Volkskunde/ Ethnologie in den Neunzigern, Wien, Institut für Europäische Ethnologie. Str. 51-68.
(2001): Hrvati i njihova kultura. U: Vitez, Zorica i Aeksandra Muraj (ur.): Hrvatska tradicijska kultura na razmeđi svjetova i epoha. Izd. Barbat, Galerija Klovićevi dvori i Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, str. 27-36.
(2001): Trsat és Loreto. U: Boldogasszony. Szüz Mária Tisztelete Magyarországon és Közép-Európában. Ur. Barna Gábor. Néprajzi Tanszék, Szeged. Str.58-68. [tijekom tiskanja ispuštena je bibliografija]
(2002): Strukturni pomak od “majke bogova” do “Božje majke”. Etnološka podloga pučkih predočaba o Presvetome Trojstvu i o Blaženoj djevici Mariji. U: Marija i Presveto trojstvo. Zbornik radova Hrvatske sekcije XX. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 15.-24. rujna 2000. (= Teološki radovi sv. 36), Kršćanska sadašnjost i Mariološki institut, Split. Str. 185-201.
(2003; u suautorstvu s Marijom Mirković): Višeslojna rječitost uršulinske zbirke svetačkih sličica. U: 300 godina uršulinki u Varaždinu. HAZU, Zavod za znanstveni rad u Varaždinu, Varaždin. Str. 390-370.
(2004): Marija u haljini s klasjem. U: Marija u propovijedima hrvatskih katoločkih obnovitelja. Kršćanska sadašnjost i Mariološki institut, Zagreb. Str. 245-267.
Mentor doktorandu u zadnje tri akad. godine (jedan):
2001. Žarko Španiček: Slavonski pučki proroci i sveci.
2003. Tomislav Pletenac: Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije
2004. Goran Pavel Šantek: Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.
Izlaganje na znanstvenim skupovima u zadnje tri akad. god. (najmanje dva):
2003., 31. V. i 1. VI.: skup Marija u propovijedima hrvatskih katoločkih obnovitelja, Split, izlaganje: Marija u haljini s klasjem (objavljeno)
2003., 6.-10. X.: skup Dalmatien als Raum europäischer Kultursynthese, Bonn, izlaganje: Dalmatiens Volkskultur in zeitlichen und räumlichen Kontexten
2003., 18. X.: skup 300. god. Uršulinki u Varaždinu, Varaždin, izlaganje: Višeslojna rječitost uršulinske zbirke svetačkih sličica (u suautorstvu s Marijom Mirković) (objavljeno)
2003., 16.-18. XII.: skup Kako misliti dediščino, Ljubljana, izlaganje: Dokumentarna moč malega molitvenika iz leta 1817
Sudjelovanje na poslijediplomskome studiju:
Sudjeluje u aktualnome poslijediplomskom studiju etnologije/kulturne antropologije s kolegijima Identitet u hrvatskoj etnologiji i Pučka pobožnost, a predviđen je i za kolegij Praslavenska baština u hrvatskoj kulturi na poslijediplomskome studiju hrvatske kulture.
Značajna javna ili stručna dužnost u posljednje tri akad. godine:
— član je Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje;
— član Matičnoga povjerenstva za polja povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije;
— predsjednik Upravnoga vijeća Instituta za antropologiju u Zagrebu;
— predstojnik Fakultetske katedre za antropologiju (i njezin sukreator)
— glavni urednik časopisa Studia ethnologica Croatica;
(sve funkcije kroz sve tri akad. godine)
Mentor djelatniku odsjeka
bio je mentor pri izradi magistarskoga ili doktorskoga rada (ili oboje) gotovo svim aktivnim djelatnicima Odsjeka za etnologiju.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. IVO MAROEVIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za informacijske znanosti
(ovdje)
Zagreb, 2. lipnja 2004.
predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa
Znanstveni i stručni radovi
U navedenom roku j predloženik objavio 13 originalnih znanstvenih radova i četiri rasprave u znanstvenom časopisu ili zborniku, te je objavio jednu znanstvenu studiju s recenzijom. Takoer je objavio i četiri knjige, a objavio je i 13 jedinica u “Algemeines Kuenstlerlexicon” iz Leipziga. Sudjelovao je i s 13 refereata na raznim skupovima u zemlji i inozemstvu.
Predloženik je objavio i 39 stručnih radova u novnama i časopisima.
Riječ je o brojem i kvalitetnom impresivnom stručnom poslu koji zaslužuje najvišu ocjenu.
Ocjena nastavnog rada predloženika u protekle tri godine
U proteklom periodu, na nastvani radn predloženika nije bilo primjedbi te smatramo da je riječ o korektno obavljenom poslu prema pravilima struke i očekivanom odnosu prema nastavnom procesu i studentima.
Popis magistarskih i doktorskih radnji u kojima je predloženik tijekom radnog vijeka bio mentor
Dio radnji u posljednje tri godine nalazi se u prilogu
Doprinos odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, Odsjeka i Fakulteta
Predloženik je tražio i dobio 3 znanstvena novaka, od toga dva na Odsjeku za povijest umjetnosti, a jednoga na Odsjeku za informacijske znanosti. Prva dvojica predstavljaju vjerojatne nastavljače njegovog stručnog nastojanja na području konzervatorstva, a trećem su znantveni interesi usmjereni k raznim oblicima informatizacije muzejskih zbirki i multimedijalne komponente muzejske komunikacije.
Zaključak:
Slijedom izrečenih argumenata i činjenice da je predloženik osnovao Katderu za muzeologiju, Komisija predlaže Odsjeku da donese preporuku kojom se Prof.dr. sc. Ivi Maroeviću odobrava produljenje radnog odnosa do navršenih 70 godina.
Prof.dr.sc. Tomislav Šola
Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman
Prof. dr. sc. Miljenko Jurković
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. VLADIMIR JURIĆ, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za pedagogiju
Zagreb, 07.06.2004.
Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa
dr. sc. Vladimira Jurića, redovnog profesora na Odsjeku za pedagogiju
Na temelju članka 37. i 50. Statuta Filozofskog fakulteta, a u vezi s provedbom članka 102. st. 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, br. 123/2003. i Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju), izvjestitelj dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Znanstveni radovi u posljednje tri godine:
Jurić, V. (2001). Kliničko – supervizijski pristup školskog pedagoga nastavi, Napredak, Zagreb, 3, 305-311. (pregledni članak)
U ovom radu opisuje se korist kliničke supervizije kao načina uspješne komunikacije učitelja i školskog pedagoga u svezi s učiteljevim radom u nastavi i povećanja njegove profesionalne nastavne kompetencije. Ova se komunikacija razmatra i kao povećanje pedagogove kompetencije u kliničkoj superviziji kako bi od nje imali stručnu korist i pedagog i učitelji.
Klinička supervizija može imati dobre i loše strane zavisno od načina provedbe i pristupnih stilova, na što se također djelomično upozorava u ovom radu. I pored stručne pripremljenosti za kliničku superviziju pedagog će osobnim praćenjem učinaka i analizom osobnih iskustava najviše pripomoći povećanju osobne osposobljenosti za superviziju.
Jurić, V. (2004). Pedagoški menadžment – refleksija opće ideje o upravljanju. Pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1, 137-148. (pregledni članak)
Ideja menadžmenta ima u stanovitom smislu univerzalno značenje zbog čega se primjena te ideje široko rasprostranila, a našla je svoje mjesto i u institucijama odgoja i obrazovanja i to najviše kao; organizacijski menadžment, menadžment ljudskih potencijala, menadžment razina, strategijski menadžment (dugoročno), i menadžment funkcija (koliko funkcija toliko menadžment programa).
Menadžerske funkcije odnose se na ono što valja postići, a to su najčešće, planovi, strategije, dobra organizacija, kvalitetno vođenje, i uspješna kontrola iz čega proizlaze aktivnosti planiranja (ciljevi i zadaci), organizacije (osiguravanje djelotvornosti planova), upravljanja ljudskim potencijalima, vođenja, motiviranja, i kontrole.
Na pedagoški menadžment se može gledati kao na upravljanje mrežom i hijerarhijom sustava (vrtić, grupa – škola, razred). Posebnost vođenja i upravljanja odgajatelja, razrednika i nastavnika može se razmatrati kao: pedagoška uloga odgajatelja u vođenju i upravljanju, pedagoška uloga razrednika u vođenju i upravljanju, administrativni poslovi, planiranje i programiranje rada voditelja tima (razrednika), pripremanje i vođenje sjednica vijeća, suradnja s ostalim članovima vijeća, suradnja s roditeljima i slično.
Za nepuni mjesec dana izlazi znatno dopunjeno i prerađeno izdanje udžbenika Metodika rada školskoga pedagoga u izdanju Školske knjige.
Prisustvovao je na dva znanstvena skupa na kojima je imao saopćenje i moderirao panel diskusijom (Prvi susret pedagoga Hrvatske, Opatija 7.-8. travnja 2003. i Drugi susret pedagoga Hrvatske, Opatija 13.-15. svibnja 2004).
Nastavni rad
Dr. sc. Vladimir Jurić, redovni je profesor u trajnom zvanju i šef katedre za didaktiku. Do
sada je prošao dva reizbora temeljem natječaja. Uspješno izvodi dodiplomsku nastavu iz Školske pedagogije i Didaktike. Već trećoj uzastopnoj generaciji studenata poslijediplomskog studija izvodi nastavu (magistarski znanstveni studij pedagogije). U posljednjoj generaciji koja je upisala drugi semestar, izvodi nastavu iz kolegija Didaktičke teorije i modeli obrazovanja i Pedagoški menadžment. Mentor je dvadeset i jednom studentu (magistarske radnje) iz posljednje tri upisne generacije. U protekle tri godine pod njegovim mentorstvom tri su studenta stekla stupanj magistra znanosti iz područja pedagogije (Marko Jurčić, Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo školom, 2001., Vesna Kuzmanović Buljubašić, Kooperativno učenje u nastavi kako faktor socijalizacije, 2002., Branko Bognar, Kritičko-emancipacijski pristup stručnom usavršavanju učitelja osnove škole, 2003.).
.
M a g i s t a r s k i r a d o v i
Mentor i/ili predsjednik povjerenstva
Vadžid Nuredini, Školski pedagog u otkrivanju i otklanjanju teškoća profesionalne orijentacije učenika srednjeg usmjerenog obrazovanja, 1980.
Stjepan Ovčar, Primjena algoritama u nastavi matematike, 1981.
Miloš Baždar, Makroorganizacija obaveznog osnovnog obrazovanja kao faktor preventivnog djelovanja na neuspjeh učenika, 1981.
Zdenka Andrić, Razvijanje spoznajnih funkcija učenika, 1983.
Zlata Prkić, Zdravstveni odgoj u programima osnovne škole, 1984.
Manon Giron, Školski pedagog u funkciji inoviranja nastavnog rada,1985.
Marko Jurčić, Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo školom, 2001.
Vesna Kuzmanović Buljubašić, Kooperativno učenje u nastavi kako faktor socijalizacije, 2002.
Branko Bognar, Kritičko-emancipacijski pristup stručnom usavršavanju učitelja osnove škole, 2003.
Član povjerenstva
Azra Milinković, Funkcija vođenja u rješavanju problema u nastavi matematike, 1977.
Nada Babić, Priroda i razvoj pitanja djece predškolske dobi u predškolskim ustanovama, 1979.
Paljok Beriša, Razvitak škole i prosvjete u barsko-ulcinjskom regionu s posebnim osvrtom na albanske škole, 1979.
Marija Buj, Rad učenika u parovima, 1979.
Nikola Barić, Izražavanje učenika u nastavi prirode i društva, 1980.
Ana Tomaš, Shvaćanje kvantiteta u lako mentalno retardiranih učenika, 1980.
Stjepan Ovčar, Primjena algoritama u nastavi matematike, 1981.
Janko Pavetić, Osnovno školstvo na području Varaždina od 1918-1941. Godine, 1981.
Pavle Skok, Učenik kao faktor nastave u našoj samoupravnoj školi, 1981.
Mate Biuk, Transformacija odgojne funkcije dječjeg vrtića u našem društvu, 1981.
Jasna Krstović, Uloga predškolskog odgoja u unapređivanju odgojnog rada u dječjem vrtiću, 1981.
Nada Grgurić, Razvijanje stvaralačkih spsobnosti na području likovnih umjetnosti u osnovnoj školi, 1982.
Marija Varoščić, Stjecanje zdravstvene kulture učenika osnovne škole, 1982.
Ana Ivanek, Od vođenog do samostalnog učenja u osnovnoj školi, 1982.
Musa Pepić, Vrednovanje učenikova rada u funkciji ostvarivanja vaspitno-obrazovnih zadataka, 1983,
Hicela Ivin, Timski rad nastavnika - timska nastava, 1983.
Miloš Mišeljić, Karakteristike nastave izvan učionice, 1984.
Emer Munjiza, Ivan Filipović - predvodnik naprednog hrvatskog učiteljstva, 1984.
Kristina Šćukanec, Učenikov doživljaj glazbe na presjecištu suvremenih pedagoških i suvremenih glazbenih zbivanja, 1984.
Diana Nenadić - Bilan, Neoblikovni materijal i razvoj likovnog stvaralaštva djece predškolske dobi, 1985.
Marko Varzić, Pedagoška funkcija školske knjižnice u odgoju i osnovnom obrazovanju, 1986.
Stjepan Staničić, Razvojno-pedagoška djelatnost u srednjem usmjerenom odgoju i obrazovanju, 1988.
Nenad Zekanović, Mjesto i zadaci suradnika u odgojno-obrazovnom procesu, 1985.
Dinka Kovačević, Vrednovanje obavijesnog sustava školske knjižnice i obrazovanje korisnika, 1995.
D o k t o r s k i r a d o v i
Mentor i/ili predsjednik povjerenstva
Stjepan Ovčar, Razvijanje matematičkog mišljenja u nastavi matematike od 1 - 4. Razreda osnovne škole, 1983.
Filip Jelavić, Uloga razine aktivnosti učenika osnovne škole u vlastitom profesionalnom informiranju i orijentiranju, 1984.
Vadžid Nuredini, Ocjenjivanje učenika srednjeg usmjerenog obrazovanja suradnjom nastavnika i školskog pedagoga, 1986.
Mile Silov, Humanizacija odnosa među spolovima - područje rada školskog pedagoga, 1986.
Antun Rozmarić, Ograničavajući faktori unapređivanja odgojno-obrazovnog rada stručno-pedagoške službe osnovne škole, 1986.
Valentin Puževski, Produženje školskog dana u funkciji proširivanja djelatnosti osnovne škole, 1986.
Zdenka Andrić, Uloga učenika u individualizaciji i diferencijaciji nastavnih sadržaja, 1988.
Ana Ivanek, Obrazovni faktor u formiranju stavova mladih prema prehrani u budućnosti, 1987.
Ivan De Zan, Efikasnost modela istraživački orijentirane nastave biologije, 1991
Branko Bošnjak, Odnos nastavne klime, školske uspješnosti i trajanja školovanja, 1996.
Kristina Šćukanec, Međudjelovanje riječi, glazbe i pokreta u visokoškolskoj nastavi metodike hrvatskog jezika i književnosti, 1996.
Vlatka Domović, Odnos između školske klime i učinkovitosti škole, 1997.
Član povjerenstva
Marija Buzatović, Obrazovni učinak suvremene nastave matematike u prva četiri razreda osnovne škole, 1979.
Dubravka Maleš, Utjecaj odgoja u potpunim i nepotpunim obiteljima na stavove djece prema ulogama različitih spolova, 1983.
Pavle Milosavljević, Pedagoško-instruktivni rad prosvetnog savjetnika u funkciji unapređivanja vaspitno-obrazovne delatnosti, 1987.
Maja Petković, Televizija kao dio suvremene tehnologije i njen utjecaj na ostvarivanje ciljeva i zadatka nastave kemije u okvirima općeg obrazovanja, 1991.
Janja Čržinović - Rozman, Utjecaj glazbenog odgoja na mišljenje učenika osnovne škole o ozbiljnoj glazbi, 1996.
Stjepan Staničić, Vođenje odgojno-obrazovne djelatnosti u školi, 2000.
Doprinos u odgoju mladih znanstvenika
Bio je mentorom asistentu na katedri za didaktiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Anti Kolaku koji je magistrirao 28. svibnja 2004. Također je pomagao mlađim kolegama u njihovu stručnom i znanstvenom napredovanju.
Zaključno mišljenje i prijedlog
Dr. sc. Vladimir Jurić, redovni profesor, ispunjava sve uvjete utvrđene gore spomenutim dokumentima jer je:
- Objavio dva znanstvena članka
- Sudjelovao na dva skupa
- Izvodi uspješnu dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu
- Bio je mentorom brojnim diplomskim i poslijediplomskim studentima kao i doktorantima, a u posljednje tri godine bio je mentorom trima poslijediplomskim studentima koji su obranili radnje
- Doprinosio je odgoju mladih znanstvenika u okviru katedre
- Bio je mentorom brojnim diplomskim radovima.
Predlažem stoga, da se u skladu s potrebom nastavka rada na Odsjeku za pedagogiju i ispunjenim uvjetima, dr. sc. Vladimiru Juriću, redovnom profesoru u trajnom zvanju produlji radni odnos.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
__________________________
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
KLASA:
URBROJ: 3805-850-04-2
Zagreb, 8. srpnja 2004.
Na temelju članka 5. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, Povjerenstvo za utvrđivanje minimalnih uvjeta u postupku produljenja radnog odnosa redovnih profesora u trajnom zvanju donosi
M I Š LJ E NJ E
o ispunjavanju uvjeta
Prof. dr. sc. AUGUST KOVAČEC, ispunjava uvjete iz članka 4. Pravilnika o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovite profesore u trajnom zvanju, za produljenje radnog odnosa do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina.
POVJERENSTVO:
dr. sc. Neven Budak, predsjednik
dr. sc. Boris Senker, član
dr. sc. Ana Sekulić, član
dr. sc. Nedežda Čačinović, član
dr. sc. Nenad Ivić, član
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Pokretanje postupka za produženje radnog odnosa dr.Augustu Kovačecu, red.prof.
Izvjestitelj: Dr.Nenad Ivić, red.prof.
1. Odsjek za romanistiku utvrdio je da se iskazuje potreba za produženje radnog odnosa u roku od četiri godine unutar kojih bi predloženik trebao obavljati sve dosadašnje poslove i zaduženja na Odsjeku za romanistiku.
Odsjek za romanistiku imenovao me za izvjestitelja u postupku produženja radnog odnosa nakon navršenja 65. godine života dr.Augusta Kovačeca, redovitog profesora u trajnom zvanju na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta. Podnosim slijedeći
Izvještaj
2. Radovi
Dr. August Kovačec primjerno, sa jednakim žarom i umješnošću obavlja svoju nastavnu djelatnost. Na usluzi je uvijek studentima i kolegama. Njegov znanstveni rad je primjerne kvalitete, kao i uvijek u vrhu lingvističke znanosti. Dao je i daje odlučan doprinos odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, odsjeka i fakulteta. Predstavlja pravu dragocjenost za Odsjek za romanistiku i Filolozofski fakultet u cjelini
3. Dr. August Kovačec ispunjava slijedeće minimalne uvjete:
1.u protekle tri godine objavio je znanstvena članka
2.u protekle tri godine bio je mentor u izradi dvije magistarske radnje te dva doktorata
3. u poslijednje tri godine stalno sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi
4. u poslijednje tri godine obavlja značajnu stručnu dužnost glavnog urednika izdanja Leksikografskog zavoda. Redoviti je član HAZU.
5. sudjelovao je u izradi nastavnog programa studija romanistike
6. bio je mentor u izradi doktorske radnje izvjestitelju, magistarske i doktorske radnje dr.Draženu Vargi te mnoštvu djelatnih nastavnika ovog i drugih fakulteta.
Utvrđujem da dr. August Kovačec ispunjava minimalne uvjete propisane od strane Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta te predlažem Fakultetskom vijeću da usvoji ovaj izvještaj i odobri produžavanje radnog odnosa dr. Augustu Kovačecu u trajanju od četiri godine.
Izvjestitelj:
Dr. Nenad Ivić, red. prof.
Predstojnik katedre za francusku književnost
Odsjek za romanistiku odobrio je ovaj izvještaj na sjednici održanoj 1. 6.2004. godine.
Pročelnik Odsjeka: dr. sc. Sanja Grahek, docent
Dr. sc. August Kovačec, redoviti profesor u trajnom zvanju (rođen 6. VIII. 1938.,
navršio 65 godina 6. VIII. 2003)
Djelatnost u protekle tri godine (od 2003. do 2004)
I. Suradnja na knjizi:
Lingvistička geografija i srodne metode (str. 53-74) i Ferdinand de Saussure i strukturalizam (str. 75-153) u knjizi skupine autora Uvod u lingvistiku, Zagreb, 2001 (priredila Zrinjka Glovacki-Bernardi; ostali autori: Z. Glovacki-Bernardi, M. Mihaljević, Dieter W. Halwachs, Karl sornig, cristine Penzinger, Richard Schrodt);
Znanstveni članci:
Arbanasi-Albanisch (1. Sprachgebiet, Sprecher, Geschichte; 2. Charakteristika des Arbanasi-Albanischen; 3. Der soziolinguistische Status des Arbanasi-Albanischen; 4. Bibliographie), u Lexikon der Sprachen des europaischen Ostens, Wieser Verlag, Klagenfurt, 200, str. 67-70;
Dvostruki oblici imperativa u jednom kajkavskom govoru, u zborniku o 75. godišnjici D. Brozovića “Od indoeuropskoga do hrvatskoga”, Zagreb, 2004. (u tisku);
Filologija, u zborniku “Hrvatska i Europa”, Knjiga V., (u tisku, 15 autorskih kartica);
Stručni članci:
François Rabelais i njegovo djelo, uvodna studija u izdanje prijevoda sabranih djela Françoisa Rabelaisa, MH, Zagreb, 2004, str. 5-20;
Claude Simon ili nemo propheta in patria, uvodna studija uiz izdanje “Flandrijske ceste” Cl. Simona, MH, Zagreb (u tisku, treba izaći prije ljeta);
Članak Die sprachliche Landkarte des Mittelmeerraumes und sprachliche Kontakte am Mittelmeer, u zbornikku radova “3. Zagreber Konferenz Gegenwart und Zukunftdes Deutschunterrichts”, Zagreb 1999 (ali je stvarna godina izdanja 2001);
Izazovi globalizacije i hrvatski jezični standard, Zagreb, 2004 (objavljeni tekst javnoga predavanja u HAZU, listopad 2004);
Osim više od 120 malih i srednjih enciklopedijskih članaka u “Hrvatskoj enciklopediji”, knj. III-VI), objavio nekoliko opsežnih sintetičkih članaka o temama iz lingvisztike, npr.:
Forma i supstancija, knjiga III.HE;
(Francuzi,) Jezik, knjiga IV. HE;
Glas (jezični), knj. IV.;
Iberoromanski jezici, knj. IV.;
Jezik (kao ljudska pojava); Jezik (kao sustav), knj. V.;
Jezikoslovlje (lingvistika), knj. V.;
Leksikografija, knj. V.;
i dr.
45 članaka o retoromanskim, baskijskim, katalonskim i starofrancuskim piscima u “Leksikonu stranih pisaca”, Zagreb, 2001; i
10 članaka s analizama djala u katalonske i starofrancuske književnosti u “Leksikonu svjetske književnosti, Djela”, Zagreb, 2004;
II. Mentorstvo magisterija i doktorata:
Magisteriji:
Biljana Stojaković, Francuske posuđenice u hrvatskom (obranjeno);
Vesna Lisičić, Rukopisi na francuskom jeziku iz ostavštine grofova Zrinskih i njihove jezične karakteristike (pred obranom);
Doktorati:
Ida Raffaelli, vokabular moralnih vrijednosti u starofrancuskom (obranjeno);
Jasna Gačić, Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji (obranjeno);
III. Mentorstvo za studentske radnje:
U protekle tri godine bio mentor za tri studentske radnje i komentor za druge tri te sudjelovao u komisijama za obranu njih petnaestak,;
IV. Sudjelovanje u poslijediplomskim studijima:
Redovito za romanističko, galicističko i hispanističko područje;
V. Obavljanje značajne javne i stručne dužnosti:
Bio je glavni urednik “Hrvatske enciklopedije”; iz ranijeg razdoblja 2001. izašao je III. svezak “Hrvatske enciklopedije”, koji je uredio kao zamjenik glavnoga urednika s ovlastima izvršnog urednika; od 2002. do 2004. izašao je IV., V. i VI. svezak “Hrvatske enciklopedije”, koje je uredio kao glavni urednik; nominalno dužnost gl. urednika obavlja utorkom i četvrtkom, ali taj posao zahtijeva angažman još najmanje jedan dan weekendom;
VI. Udžbenik ili skripta:
Suradnja na knjizi može se uvrstiti i ovamo;
VII. Mentor djelatnicima odsjeka:
Bio je tijekom radnoga vijeka mentor djelatnicima Odsjeka za četiri magisterija i za dva doktorata.
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmete Arheometrija i Metodologija na Katedri za metodologiju i arheometriju u Odsjeku za arheologiju.
Zagreb, 25. siječnja 2004.
Vaš Urbroj: 3804-200-03-2 od 11. studenoga 2003.
VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ZAGREB
Na sjednici od 13. listopada 2003. imenovali ste nas u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmete: Arheometrija i Metodologija na Katedri za metodologiju i arheometriju u Odsjeku za arheologiju i o tome nas izvijestili Vašim dopisom: Urbroj: 3804-200-03-2 od 11. studenoga 2003. Zahvaljujući na povjerenju o tome dostavljamo slijedeće izvješće:
Na natječaj u «Vjesniku» od 25. listopada 2003. pristupio je jedan kandidat: prof. dr. sc. Aleksandar Durman, član našeg Fakulteta.
Kao dugogodišnjeg člana Fakultetskoga vijeća većina članova zna djelatnost prof. Durmana, pa ćemo ovdje u sažetom obliku podsjetiti na njegov životopis.
Rođen je u Zagrebu 1949. godine, gdje je završio cjelokupno školovanje studijem arheologije i povjesti na našem Fakultetu. Od 1976. zaposlen je kao asistent u Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pri Katedri za prethistorijsku arheologiju usmjerenjem na područje metodologije i arheometrije u arheologiji, te danas vodi istoimenu Katedru za metodologiju i arheometriju. Magistrirao je 1983. s temom «Metalurgija vučedolskoga kulturnog kompleksa», a doktorirao je 1991. godine disertacijom «Metal u prapovijesnom društvu jugoistočne Europe». 1993. godine izabran je za docenta, a u siječnju 1999. za izvanrednoga profesora na spomenutoj Katedri u Odsjeku za arheologiju. Glavno područje njegova znanstvena rada je prapovijesna arheologija i naročito je usmjeren na probleme odnosa tehnologije i društvenih i mitologijskih implikacija. Pored toga posebno se bavi i utvrđivanjem apsolutnih vremenskih odrednica za određivanje starosti pojedinih arheoloških lokaliteta te zajednica prepoznatljivih po svojim specifičnim proizvodima materijalne kulture.
Svoje je znanstvene i stručne interese razvijao i razvio tijekom brojnih terenskih arheoloških istraživanja. Već je za vrijeme studija sudjelovao na oko dvadesetak arheoloških istraživanja pod vodstvom naših i inozemnih vodećih stručnjaka. U tome je stekao zamjerno iskustvo, koje je znalački dalje primjenjivao i razvijao na vlastitim arheološkim terenskim istraživanjima. Tako je od 1977. rukovodio sa šezdeset arheoloških iskopavanja od Dubrovnika, preko Istre do Vukovara. Izdvojit ćemo važna istraživanja u temeljima gradnje hotela u Vinkovcima 1977-78., te posebno iskopavanje na lokalitetu Vučedol – Vinograd Streim od 1984-1990. i od 2001-2003., koja spadaju u najopsežnija prapovijesna istraživanja u Hrvatskoj. Rezultati ovih istraživanja uvelike su dopunili ili izmijenili naše spoznaje o starim civilizacijama ovih krajeva, zahvaljujući upravo opsegu i temeljitosti istraživanja uz primjenu najnovijih metoda u tome poslu. Objavljeni rezultati ovih istraživanja naišli su na odgovarajući znanstveni i stručni odjek u domaćim i međunarodnim interesnim krugovima. I naša je sredina uvidjela značenje ovih istraživanja i dodijelila dr. Durmanu visoke nagrade i priznanja. To su Državna nagrada za znanost 2002. godine, Nagrada grada Zagreba 2002. godine, te Medalja grada Vukovara. Član je Znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Dopredsjednik je Hrvatskog arheološkog društva. U 2003. godini bio je član povjerenstva za dodjelu «Nagrade grada Zagreba» za znanost.
U svom dugogodišnjem djelovanju na Filozofskom fakultetu sudjelovao je u brojnim povjerenstvima posvećenim studentskim problemima, nastavi, upravi i organizaciji prostora na Fakultetu. Pored toga u više je navrata vršio dužnost pročelnika Odsjeka za arheologiju (akad. god. 1985/86., 1996/97., 2000-2003.), te je više od 20 godina sudjelovao u radu Fakultetskog vijeća i uvelike pridonio funkciji Fakulteta i njegovoj društvenoj ulozi.
Znanstvena djelatnost
Prije ovoga izbora kolega Durman je objavio tri monografije i 22 znanstvena i stručna rada u domaćim i inozemnim publikacijama. Nakon posljednjeg izbora objavio je sljedeće radove:
1 knjigu
8 znanstvenih radova
1 stručni rad
Sudjelovao je priopćenjima na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Održao je više javnih predavanja i sudjelovao u TV i radio emisijama. Predavao je na inozemnim sveučilištima (Tübingen, Heidelberg, Berlin, Nottingham, Beč, Cornell (New York), Wake Forest (N. Carolina), SUNY u Cortlandu (New York), Toronto, Montreal, Queens i Ottava (Kanada), Ljubljani i Skopju. Voditelj je velikoga istraživačkog projekta «Vučedol», posebno arheološka obrada i prezentacija područja od Vučedola do Iloka.
1. Knjiga «Vučedolski Orion i najstariji Europski kalendar» izišla je u izdanju Arheološkog muzeja u Zagrebu, Gradskog muzeja u Vinkovcima i Gradskog muzeja u Vukovaru, a tiskana je u Zagrebu 2000. godine, a tiskana je u Zagrebu 2000. godine (drugo izdanje 2003.). Ima 182 stranice i 200 ilustracija slika crteža i karata. Sadržava i katalog pojedinih posuda, njih 63 na broju, sa podacima o dimenzijama, mjestu nalaza, opisom i bibliografijom. Bibliografija knjige sadrži 12 ključnih rasprava za temu. Iz ove jedinstvene rasprave o kalendaru iz prethistorijske Europe nastala je zapažena izložba koja je bila prikazana od 2000.-2003. u Vukovaru, Zagrebu i Ljubljani sa više desetaka tisuća posjetitelja (preko 40.000), a bit će prikazana u Münchenu i Helsinkiju.
Računanje vremena pojedine ljudske zajednice rješavale su, koliko danas možemo zaključiti, povezanošću sa suncem i njegovim kretanjem nebeskim svodom. Durman je u tijeku svojih višegodišnjih istraživanja jednoga od ključnih arheoloških lokaliteta stare Europe naišao na predmete i situacije koje su tražile veoma složene raščlambe i proučavanja da bi se došlo do rezultata, koji laiku mogu izgledati granični sa znanstvenom fantastikom, ali istražitelj sa dubokim iskustvom i znanjem dao im je formu koja ispunjava visoke zahtjeve suvremene znanosti. Znanstvena je fantastika bez sumnje gradnja egipatskih piramida, toliko precizna, da bi i današnja tehnika imala posla postići toliku preciznost. Sjetimo se engleskog Stonehengea kod Salisburyja, koji i danas okuplja mnoštvo ljudi na dan solsticija, kada sunčeve zrake prolaze točno između dvaju središnjih kamenih monolita. Kružne su kamene kalendare poznavale i neke zajednice američkih Indijanaca. U jednom nuraghu (brončanodobnoj kući kružnoga oblika) na Sardiniji sunčeva zraka za solsticija ulazi točno u stražnji dio prostorije kroz otvor na vratima. Naravski, ne može se mimoići mjerenje vremena kod visokih civilizacija Egipta i Babilonije, u kojima nalazimo početke suvremenoga zvjezdoznanstva povezanog doduše s astrologijom, koja buja i u našim danima. A i vrijeme koje očitavamo na našim satovima potječe izravno iz babilonskog sustava mjerenja.
Durman je pošao od tih, ovdje samo naznačenih premisa, i u sažetom prvom poglavlju «Orion u Vučedolskoj kulturi i najstariji europski kalendar» ukazao na osnovne odrednice problema. Kalendar je dakle sustav računanja vremena za građanske (državne) ili vjerske potrebe. Sustav računanja duljih vremenskih intervala baziranih na periodičnim promjenama u prirodi prema kretanju nebeskih tijela. To je dovelo do podjele vremena na skup pravila u prošlosti za određivanje odnosa unutar dana, godine, te godišnjih doba unutar nje. Zbog civilizacijskih potreba dan se podijelio na sate, godina na mjesece, a oni na tjedne. Pošto je kalendar imao, u pravilu, i najvažniju ulogu u starim religijama i njihovim ritualnim svečanostima, koje su se ciklički održavale, trebalo je uskladiti nesavršenost kalendara koji je često «plivao» kroz razne datume u godini, pa su tjekom vremena morale biti nužne dodatne korekcije. Autor donosi tri gibanja koja su najviše utjecala na stvaranje kalendara. To su: 1. Zemljina rotacija oko svoje osi – 1 dan = 24 sata. 2. Zemljina rotacija oko sunca tzv. tropska (sinodička) godina – 365 dana 5 sati 48 minuta i 46 sekundi. Zemlja se kreće ustaljenom ekliptičkom stazom oko sunca, ali njena rotacijska os je zakošena prema orbitalnoj ravnini, odatle ekvinocijske točke i godišnja doba. Za nas je najvažnije (okvirno prostor 45 paralele) kada sunce dosegne ekvinocijsku točku i uđe u sjevernu hemisferu, čime je obilježen početak proljeća – proljetna ravnodnevnica. 3. Rotacija Mjeseca oko Zemlje i njegov odnos prema Suncu – 4 mjesečeve mjene u 29 dana 12 sati 44 minute i 3 sekunde. Autor podvlači kako je najstariji kalendar uspostavljen prema Mjesecu (egipatski i sumerski lunarni kalendar), ali su promjene trajanja pojedinih vremenskih mijena stvarale teškoće koje su nastojali savladati određenim korekcijama. Međutim razina spoznaja nije omogućavala potpuno usklađenje sa godišnjim zbivanjima na Zemlji, što je ostao trajni problem starih društava. Još je jedno gibanje imalo velikog udjela u pitanju uspostave kalendara. Naime kao rezultanta gravitacije Sunca i Mjeseca i ustrajnosti zemljine rotacije zbog njezina geoidna oblika i drugih razloga javljaju se varijacije u smjeru nagiba osi Zemljine rotacije, koje se nazivaju precesija ravnodnevničkih točaka i u tim kretanjima kroz duže vremenske razmake Zemljino gibanje (čitavi okret s njegovim nepravilnostima) zatvara puni krug tek svakih 26000 godina. Prosječni je kut nagiba precesije 23,5 stupnjeva. Ovu je pojavu prvi utvrdio grčki astronom Hiparh 120. g. pr. Kr. Po tome produžetak zemaljske osi je prolazio i kroz neke druge zvijezde, a trenutno je sjevernjača u vrhu Malih kola. Precesija Zemljine rotacijske osi uvjetuje da se godišnje promjene lagano pomiču za 50,3 sekunde duž orbite u smjeru zapada (suprotnom prividnom godišnjem gibanju Sunca). tako se postupno pomiče i pogled na zvijezde i zviježđe.
Durman konstatira kako su već zvjezdoznanci Novoga babilonskoga kralja Vatva (600-500. pr. Kr.) godišnji ophod Zemlje na ekliptici podijelili na 12 znakova Zodijaka, koji pokrivaju mjesece u godini (360 stupnjeva : 12) od kojih svaki zauzima 30 stupnjeva neba. Svaki zodijački znak odgovara određenome zviježđu i zbog precesija u 26000 godina, točka u koju pada prvi proljetni dan (ravnodnevnica) prošeće se kroz sve zodijačke znakove i u svakom se zadrži približno 2200 godina, a na ekliptici se svake godine ta točka pomakne za 50 kutnih sekundi zapadno. Kako je u Mezopotamiji od 1000. godine pr. Kr. Bilo 18 znakova zviježđa, koja su dijelila nebeski horizont, njihovim smanjivanjem na 12 neka su se preklopila u istome mjesecu: Drugi mjesec kalendara od sredine travnja do sredine svibnja = Taurus (Bik) i Plejade (Vlašići), Treći mjesec = Gemini (Blizanci) i Orion, Dvanaesti mjesec = Pisces (Ribe) i Pegaz. Autor podvlači kako ovo treba zapamtiti, jer pomaže razumijevanju kasnijih objašnjenja vezanih uz kalendar vučedolske kulture. Od godine 400. pr. Kr. u Mezopotamiji se vode samo prvi znakovi jer su indikativniji za ekliptiku. Današnje sunčevo uzdizanje na prvi dan proljeća prolaz na pr. kroz dio neba koji pokrivaju Ribe. Na isti se način ponašaju i planeti (grčka riječ koja znači «lutalica» kada se povezuje uz imenicu aster – zvijezda), koji prolaze nebom od zviježđa do zviježđa pomno slijedeći sunčev trag. Ovim nešto širim opisom teoretskih postavki autorovih htjeli smo ukazati na složenost rješavanja problema u koji se upustio, tražeći odraze ovih spoznaja u vučedolskoj kulturi.
U slijedećem poglavlju prikazan je lokalitet Vučedol i smješten u odgovarajući arheološki i kulturološki vremenski prostor. Durman je bez sumnje danas najbolji poznavatelj ove bogate prethistorijske kulture, koja spada u svojevrsni topos stare europske civilizacije. Nalazeći se na visokoj južnoj obali Dunava, kao na svojevrsnoj akropoli ovo je mjesto, četiri kilometra nizvodno od Vukovara, igralo ključnu ulogu u širokom području počevši od starijeg neolitika pa dalje. To je višeslojni lokalitet tzv.»tel» tipa koji se kontinuirano protežu od Mezopotamije do južne Mađarske. Život na Vučedolu arheološki je dokumentiran već sredinom 6. tisućljeća pr. Kr. Slijedi razdoblje manjega značenja da bi od oko 3350. pr. Kr. i slijedećih tisuću godina bilo jedno od najvažnijih europskih naselja. To je vrijeme ispunjeno trajanjem i izmjenom četiriju kultura – badenske, kostolačke, vučedolske i vinkovačke. Autor je kratko prikazao pojedine od ovih kultura sa njihovim specifičnostima. Vučedol, kako naglašava autor, nije samo eponimni lokalitet ove kulture već i mjesto na kojem se ova kultura doslovno rađala. Gusto zbijene apsidalne kuće protežu se preko cijeloga lokaliteta, a nađene su u tri razine obnavljanja. Vrijedi spomenuti da je na posebnom izdvojenom položaju – Gradac - nađena «kuća ljevača bakra», koja je ujedno i najraniji poznati hram posvećen jednom indoeuropskom božanstvu metalurije. Uz pojedinačne sahrane u više se slučajeva javlja i istodobno sahranjivanje više osoba (od 2 – 8), što bi upućivalo na postojanje ljudske žrtve.
Intenzitet nasljavanja vučedolske kulure jenjava nakon klasične faze, nešto prije sredine trećeg tisućljeća pr. Kr., kako to pokazuju arheološki nalazi. Javlja se nova ranobrončanodobna, stočarska, selilačka vinkovačka kultura, koja, međutim, u sebi čuva mnoge vučedolske tradicije. Njenim nestankom život se na Vučedolu prekida za gotovo tisuću godina, da bi se trajno prekinuo u kasno brončano doba i boravka tzv. Belegiš II skupine, a to je neposredno nakon 1200. pr. Kr.
U posebnom poglavlju «Ljudska žrtva na Vučedolu» autor je prikazao jedinstvenu grobnicu nađenu na položau Vinograd Streim okaliteta Vučedol. U dubokoj jami 4 m od nanižeg poda vučedolske kulture, pravoj grobnici, nađeno je ukupno osam pokojnika, koji su se nalazili na samom dnu jame na lesnoj zdravici. Bili su potpuno zatrpani komadima drvenog ugljena. Pomišljalo se na obred spaljivanja, ali na kostima nije bilo tih tragova, a ugljen je imao sačuvan presjek. Nađeno je osam kostura, s muškarcem okruženim sa sedam žena. Valja kao par izdvojiti muškarca (cca 45 godina) i ženu (25 g.) od ostalih žena (19-50. g.) i djevojčice (9 godina). Na njihovim lubanjama postoje tragovi udubljenja koje se prema mišljenju antropologa i auktora moglo postići kapljom rastopljena metala, u ovo vrijeme bakra. Razlike u dubini i zacjeljivanju ožiljaka govorile bi da se ovaj svojevrsni obred odvijalo, nedvojbeno, prije dvadesete, a poslije devete godine života. Auktor podjeća da su i rimske vestalke spremajući se na povlačenje iz tridesetogodišnje službe sebi za zamjenu pripremale djevojčice od šeste do devete godine. Sve su osobe sahranjene u istome trenutku u sloju možda još tinjajućega drvenoga ugljena. Opća slika grobnice, sa njenim prilozima posuda i tragova obreda na lubanjama, ukazuje da se radi o ljudskoj žrtvi povezanoj sa stanjem zvijezda u određenom vremenu konjukcijom Marsa i Venere s pozadinom zviježđa Plejada. Autor je izvršio složenu mitološko astronomsku raščlambu starih znanja od hinduske mitologije i astronomije preko Babilona do Grka i Homera. U grobu je pored ostalih posuda nađena u jedinstvena terina najživopisnije ukrašena od svih do sada poznatih u Vučedolskoj kulturi. Rastvoreni plašt njena ukrasa prikazuje 2 + 3 + 2 sunca na bikoničnom prijelomu posude. Sedam sunčevih kotača na obzoru timači se u nekim starim uljudbama kao sedam sunčevih mjeseci u godini. Iznad sunčevih prikaza gornji dio terine je podijeljen na šest polja i svi se ukrasi mogu objasniti kao prikaz zviježđa Orion i Plejada u ranim večernjim satima zimskoga neba. Na isti način kalifornijski Ipai i Chumash indijanci prikazuju ova zviježđe. A poznato je da su stari narodi vrlo rano prepoznali i Orion i Plejade kao zviježđa. Komparativnom mitološkom raščlambom Durman zaključuje da je ljudska žrtva na Vučedolu prikazana u slavu nekog vučedolskog boga vatre, a posebno priložena terina prikazala je rijedak, ali njima iznimno važan događaj, prolaz Marsa i Venere kroz Plejade. Muškarac i žena u grobnici, (planeti Mars i Venera) obilježeni s jednim udubljenjem, za razliku od ostalih s dva udubljena na lubanjama (zviježđe Plejada). Drveni ugljen iz groba je datirao ukop u ovoj grobnici (metodom C14 u Institutu «R. Bošković» u Zagrebu) između 3100 – 2750. godine pr. Kr. U ovaj se raspon uključuju tzv. dendrokronološke korekcije.
U četvrtom poglavlju «Vučedolska predodžba svijeta» autor je obradio važnost vučedolskih terina u njihovoj kozmologiji. Tumačeći ih mitološkim predodžbama različitih naroda od Sumera, preko Egipta do Indoeuropljana on tumači bikoničnost kao temeljnu odrednicu ovih posuda kao granicu vidljivoga i nevidljivoga svijeta, horizont dana i noći, dalekih obzora. To je shvaćanje na tragu poznatih indoeuropskih poimanja, ali i navoda iz biblijske Knjige postanka (I, 9). Terine su bile ukrašene bijelom inkrustacijom na ranije urezanim ukrasima, a nađeni su i tragovi crvene boje okera. Prema tome posude su u izvornoj slici imale crvenobijelu boju na glatkoj crnkastosmeđoj boji posude. Na ravnoj crti koja dijeli terinu na bikoničnom ispupčenju ponekad se mogu nazrijeti niske ili malo više konture, vjerojatno obrisi obzora na realnim visovima ili planinama. Cik-cak ukras u donjem dijelu bez sumnje prikazuje vodu ili oceanski beskraj. To je mitski ocean na kojem po mnogim starim mitologijama pliva cijeli svijet, što je Durman i pokazao. Zatim je raščlanio pojedine prikaze na posudi. To su crteži koji imaju određeno značenje i svoju funkciju, u prvom redu crtež Sunca koje dominira horizontom i rastjeruje mrak noći u vječnoj borbi svjetla i tame. Obično su na terinama prikazana četiri takva sunca, a na onim većim njih sedam ili devet, što bi dočaravalo sunčev izron iz morskih dubina, kako se to izričito navodi u kozmogoniji egipatskog Heliopolisa, gdje sunce izlazi iz tromoga, nepokretnoga i tekućega kaosa Nuna. Važna je pojedinost što još jedan znak nadvladava obzor. To je znak urezan dijagonalno kao i romb preko bikoniteta, na kutovima mu se nalazi po jedna zvjezdica dok je u sredini najčešće jedna znantno veća, ali može biti i kao vanjske. Prema mišljenju auktora ovakvo likovno rješenje najvjerojatnije dočarava zviježđe Oriona, točnije potonuće njegova pojasa za obzor, na više mjeseci, na zadnji zimski dan. Orion je prikazan sa pet zvjezdica, jer je on najdominantnije zviježđe zimskoga neba, ne samo po svojim dimenzijama, već i po snažnom sjaju njegovih pojedinačnih zvijezda. Durman potanko raščlanjava položaj Oriona i njegove različite interpretacije u pojedinim starim religijama, indijskoj, egipatskoj, grčkoj i područjem Kavkaza i suvremenim vjerovanjima, tražeći analogije i razlike te simboliku numeričkih prikaza Sunca i zvijezda na terinama, što sve ima svoj smisao. Tu je zatim i jedinstveni prikaz vučedolskog «Adoranta» na dnu jedne vučedolske posude, što je jedini poznati grafički prikaz nekog ljudskog lika u vučedolskoj kulturi, a uz njega je i prikaz Sunca. Po Durmanu najvažnije što proizlazi iz ovoga crteža da i on podsjeća na Oriona i zaključuje da su dakle i Vučedolci, poput Egipćana, Grka i dr. doživljavali Orion kao ljudski lik. Prema tome Orion u vučedolskoj kulturi ima snažan položaj, gotovo ravnopravan Suncu. On raščlanjuje komparativnu simboliku ovoga prikaza po sličnostima s kavkaskim vjerovanjima i nalazima, kao i onim grčkim i egipatskim mitološkim simbolima, koji se mogu povezati s njegovom interpretacijom vučedolskih Oriona i duhovito zaključuje i najdojmljivijom slikom Sunca Oriona u polinezijskom objašnjenju prema kojem je Orion stupica u koju se uhvatila sunčeva ptica.
Peto poglavlje «Vučedolski kalendar – Posuda iz Vinkovaca» je na svoj način težišno poglavlje knjige. U njemu je potanko razrađena i objašnjena bogata ukrasna ornamentika posude u kojoj je Durman uvjerljivo i sjajno otkrio i utvrdio njegovu solarnu i astralnu kalendarsku sliku. Posuda je bila nađena 1978. u Vinkovcima u podnici jedne kuće vučedolske kulture skupa sa još nekoliko posuda i što je posebno važno, pet kompleta dvodijelnih glinenih kalupa za lijevanje bakrenih sjekira. Prema tome radi se o kući koja je već po položaju u naselju i nalazima u njoj pripadala statusno povlaštenoj osobi. Mjerenje C14 pokazalo je vrijeme sredine 3. tisućljeća pr. Kr. (2668-2647.). Lonac, oštećen u gornjem dijelu, ima četiri horizontalne trake ukrašene različitim znakovima bijelom inkrustacijom. Nakon pažljive raščlambe rasporeda ovih znakova auktor je došao do zaključka, da se radi o prepoznatljivom solarnom ukrasu u gornjem pojasu, a ostali bi se znakovi uz više ili manje poteškoća mogli pripisati atralnom simbolizmu. Točnije rečeno, svi znakovi, osim sunčanih, nose simboliku zvijezđa. Četiri horizontalna pojasa dočaravaju četiri godišnja doba. Autor je mrežu ukrasa raširio u crtežni plašt, zahvaljujući preciznom radu slikara Krešimira Rončevića, te je izvršio komparativnu raščlambu i usporedbu sa starim kineskim, egipatskim i europskim megalitičkim pristupima mjerenju vremena i kalendarima.
Durman je ispitao položaje pojedinih zviježđa u prošlosti, poznate po astronomskim tablicama. Vučedolcima su udaljenosti vremenski i prostorno bile u njihovim opservacijama temeljene na solarnim i lunarnim relacijama. Lunarni kalendar Kinezi na pr. i danas koriste. Osim toga vučedolcima su važnu ulogu imala i pojedina zviježđa poput Oriona, Blizanaca, Pegaza, Plejade, Kasiopeje i Labuda. Ona se naime vide u određeno godišnje doba u trenutku sutona kao prvi orijentiri večernjeg dijela neba, a sunce se prikazuje samo unutar jednog godišnjeg doba. Na osnovi preciznih zapažanja i proučavanja auktor je stvorio sliku četiriju godišnjih doba. Prva linija znakova, gornja, prikazuje proljeće, slijede ljeto, jesen i zima. On ih je sve raščlanio i stavio ih u odgovarajuće vremenske okvire u prošlosti, uspoređujući ih sa pojedinim starim civilizacijama Sumera i Egipta. Da bi olakšao razumijevanje problema prikazao je pojedina zviježđa na kartama u njihovu karakterističnu izgledu na nebeskoj pozadini. Zatim je dalje raščlanio značenje posude i usporedio ju sa drugim posudama iz vučedolskoga kruga, na kojima se mogu uočiti slični kalendarski simboli. Nalaz glavne posude u kući ljevača s kolekcijom dvodjelnih kalupa on objašnjava činjenicom, da ljevač nije bio puki zanatlija, već kao poznavatelj zamršene i tada misteriozne tehnologije lijevanja, koja traži posebne sastojke (arsena, antimona, bizmuta i dr.) predstavlja opasnost za život i zdravlje ljevača, te je njihov broj reducirala na rijetko odabrane, koji su imali povlašteni društveni položaj u zajednici i kao tumači vremena, a i drugih fenomena. To su bili prethistorijski pontifices maximi poznati kasnije u italskoj etruščansko-rimskoj varijanti, čiji se naziv do danas sačuvao u tituli prvosvećenika rimokatoličke vjere. Prevaga solarne simbolike na ovim posudama, u zreloj fazi bez ijednog prikaza Mjeseca dokazuje potpuno istiskivanje lunarne simbolike, što je tipično indoeuropsko obilježje, koje će prevladati u potpunosti u idućim razdobljima, nakon što su osvojili kontinent Europu, tijekom trećeg i dijela drugog tisućljeća prije Krista. Kada bi se posuda na kojoj je bio Sunčev prikaz oštetila nisu je odbacivali, već su je iskoristili u dijalovima sa sunčevim znakom i čuvali ih poput amuleta. Sve je svoje tvrdnje auktor ilustrirao brojnim prvorazrednim snimkama pojedinih posuda, te posebno dodanim katalogom od 62 primjerka posuda sa odgovarajućim podacima.
Knjiga i rezultati u njoj prikazani su jedinstveni u našoj i europskoj stručnoj literaturi. Durman je bez sumnje danas najbolji poznavatelj vučedolske i srodnih kultura u ovome dijelu svijeta, kao i početaka izrade kovina, što mu je međunarodna struka priznala izabravši ga u Comitč pour la Siderurgie Ancienne de l'Union Internationelle des Sciences Prčhistoriques et Protohistoriques tj. Odbor za staru metalurgiju željeza Međunarodne unije za prethistorijske i protohistorijske znanosti. Djelo je u potpunosti izvorno i rezultat vlastitih istraživanja i promišljanja. Pošavši od činjenice ukrasa na posudi ovih drevnih ljudi nije se zadržao na banalnom opisu posude i njena ukrasa, već je oštroumnom raščlambom pronašao ingenizozna rješenja interpretacije ovih prikaza osvjetlivši ih dubokim uranjanjem i usporedbama sa svijetom starih civilizacija Sumera, Egipta i Indije, pokazavši široko poznavanje odgovarajućih mitoloških interpretacija, koje je uspješno prikazao u knjizi, do uvjerljivih uklapanja u slike nebeskih situacija pojedinih zviježđa u dugim vremenskim razmacima, posebno Oriona i Plejada. Knjiga je rezultat višegodišnjih studija i možemo reći da je Durman anticipirao neka tumačenja svojim intrigantnim solucijama pojedinih pitanja. Međutim, on nikada ne fantazira nego je ukotvljen u stvarnost arheoloških dokumenata prvoga reda, kao što su obrađene posude i njihova bilježenja sunčanih i astralnih konstelacija. Kako je knjiga prihvaćena u stručnim krugovima pokazala su njegova brojna predavanja na inozemnim sveučilištima, a povjerenstvu je poznato, da se ona koristi kao priručnik na nekim engleskim sveučilištima. Naime, veoma je dobra bila zamisao dvojezičnosti knjige sa njenom engleskom verzijom, koja je čini dostupnom inozemnoj stručnoj javnosti. Njegova istraživanja Vučedola skupa sa suradnicima dala su novo ključno značenje ovome lokalitetu, koji je zahvaljujući njihovim rezultatima postao svojevrsni topos tj. uporište stare europske uljudbe. Stoga ne čudi, da je tako ugledna TV kuća kao BBC u Londonu u svojoj zapaženoj seriji «Rađanje Europe» zatražila njegovu suradnju u prve dvije od šest epizoda serije, u koju je ušao i Vučedol kao jedno od mjesta na kojem se stvarala Europa. Nema sumnje da će nova Durmanova istraživanja, planirana na području od Vukovara do Iloka, pružiti brojna nova otkrića, koja će u njegovoj znalačkoj obradi označiti i nove značajne priloge hrvatskoj i europskoj baštini arheologije i povijesti.
Pored ove knjige objavio je i sljedeće znanstvene radove:
1) Radiocarbon Chronology of Archaeological Sites in South-Eastern Europe (sa B. Obelić i N. Horvatinčić), C14 et Archeologie, Memoires de la Societe Prehistoriques Française, Tome XXVI, 1999 et Supplement 1999 de la Revus d'Archeometrie, Rennes, str. 233-238.
Dugogodišnja mjerenja uzoraka biljnoga podrijetla i kostiju s arheoloških lokaliteta metodom analize radioaktivnog ugljika na «Institutu Ruđer Bošković» u Zagrebu i okupljanja više stotina rezultata takvih mjerenja iz svih zemalja bivše SFRJ i Mađarske u ovoj raspravi omogućila su autorima i Durmanu kao arheologu sustavno svrstavanje svih uzoraka. To je obavljeno po vremenskim razdobljima i kulturnim grupama i njihovim fazama od gornjeg paleolitika do visokoga srednjega vijeka. Time su stvorili jednu vrstu predloška za daljnje određivanje apsolutnih datuma za arheologiju u jugoistočnoj Europi.
2. Počeci metalurgije na brodskome području, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Slavonskome Brodu, Slavonski Brod 2000, str. 91-102.
Nalazi ostataka metalurške proizvodnje 1989. u Salošu (Donja Vrba) kod Slavonskoga Broda iz vremena badenske kulture (3200. pr. Kr.), pokazali su da ovom kulturom nikako ne nastupa «retardacija» metalurgije u Europi. Durman je u raspravi objedinio ranije slučajne metalne nalaze iz Hrvatske, koji u potpunosti odgovaraju kalupima nađenim u Salošu, Okuklju (također uz Slav. Brod), ali i mađarskom nalazištu Lanychok. Svi u svome sastavu imaju veću količinu arsena. To dokazuje da se brojni slučajni nalazi metalnih predmeta poput plosnatih sjekira i lamelastih bodeža iz središnje Europe mogu pripisati badenskoj kulturi, koja prema tome više nikako nije «retardacija» metalurgije. Ona je, štoviše, i veliki inovator, jer je po prvi put proizvela arsenski bakar – broncu, kovinu dovoljno tvrdu za rezanje (noževi, bodeži sjekire), kojima je i mogla zaposjesti tako velika područja, od juga Njemačke, preko Poljske do krajnjeg juga panonske nizine.
3. Vučedolska terina i Orion, Opvscvla archaeologica – Zbornik M. Zaninović, radovi arheološkog zavoda, 23-24, Zagreb 1999-2000, 215-226.
Rasprava obrađuje poimanje svijeta u vučedolskoj kulturi, što ga autor iščitava prema urezanom i inkrustiranom ukrasu na najtipičnijoj posudi – terini ove kulture. Prema jasno nominiranom konceptu njena ukrašavanja on dokazuje prevagu ritualnoga nad praktičnim kod ovih posuda. Ukras oslikava obzor i astralne situacije iznad njega. Jedina dva znaka koja negiraju horizont i lome se upravo na bikoničnom (najširem) dijelu terine su Sunce i zviježđe Oriona, koji simbolički prikazuje smjenu zimskoga u (pro)ljetni dio godine.
4. Celestial Symbolism in the Vučedol Culture, Documenta Praehistorica, XXVIII, Ljubljana 2001, 215-226.
Ovu je raspravu autor napisao na zamolbu glavnoga urednika gornjega časopisa, kako bi se i njom posebno obilježio veliki međunarodni znanstveni skup o neolitiku održan u Ljubljani 2000., na kojem autor stjecajem okolnosti nije osobno sudjelovao. Autor prikazuje vjerovanje starih naroda, koji su smatrali da je vrijeme nebeski žrvanj, koji nas svojom vrtnjom satire u prah. Ako se tim žrvnjem već nije moglo upravljati, različite su ga kulture pokušale mjerenjem predvidjeti. Na tome vremenskom mlinu čvrste su oznake nebeska zviježđa (kasnije znakovi Zodijaka), a sudbinsko i neumoljivo drobljenje vremena dokazuje Sunce, Mjesec i vidljivi planeti, koji nošeni strujom nebeskih voda neprekidno mijenjaju svoj položaj.
5. Die Himmelsymbolik im mittleren Donaugebeit vor 5 Jahrtausenden, Ed. Scherer E., Stangler G., Slawinski I., Kulturparks, nr. 3, Niederoesterreich Kultur, St. Polten 2001, 109-116.
U ovoj raspravi autor tumači neke oznake sa vučedolskih posuda i naglašava da neke posude, ali samo one koje su grobni prilozi, znatno odstupaju od drugih znanih standarda ukrašavanja. Dvije posude, prilozi u poznatom kneževskom grobu kasne vučedolske kulture, iz Male Grude u Tivatskom polju, svojim ukrasom pokazuju da prikazi vode mogu ispuniti sav prostor i iznad i ispod obzora, a te poremećene vode su upravo obilježje sâme smrti.
Neke terine, ali i amforice s kraja kulture, imaju na položaju iznad obzora samo ucrtane cik-cak crte koje nesumnjivo ukazuju i na, kao i u svim starim civilizacijama, veliki problem tumačenja astralnih ili nebeskih voda i načina kako one, koje su inače ispod obzora, dospijevaju u gornju sferu tj. nebo i donose plodnost zemlji. Problem astralnih voda stare su civilizacije kroz mitove najteže objašnjavale.
6. Iron Resources and Productions for the Roman Frontier in Pannonia, Historical Metallurgy, vol. 36, Nr. 1, London 2002, 24.32.
U ovome najuglednijem arheometalurškom časopisu, Durman dokazuje da je osnova obrane 700 km dugog i najvažnijeg dijela limesa – rimskog sustava graničnih utvrda – onoga panonskoga, ležala u Sisciji. U prilog tome govori činjenica da je gotovo 4 milijuna tona antičke šljake, koja se nalazi na prostoru sjeverozapadne Bosne, između Une i Sane, prošlo kao gotova željezna sirovine kroz Sisciju (gdje se dobrim dijelom i preradila u konkretne predmete, mahom oružje) u ukupnoj količini od oko milijun tona željeza. Ovaj podatak jasno pokazuje da je Ilirik bio značajniji proizvođač željeza za panonski limes od do sada znanog Norika. U tome je smislu važna činjenica da su carevi iz dinastije Severa, da bi unaprijedili ovu proizvodnju iz sirijskog grada Dolyche doveli ovdje vrsne tehnologe željezne kovine, koji su na području sj.zap. Bosne ostavili i svoje relativno brojne kultne spomenike. Gospodarska moć Siscije uvjetovala je i otvaranje značajne kovnice novca u njoj iz koje su izlazili i brojni kvalitetni zlatnici. Nalaz od 39 željeznih poluga (teških prosječno 4,5 kg) iz Siska i okolice, koje autor ovdje prvi put objavljuje je po svome broju i količini veća koncentracija željeznih poluga nego li što ih je zabilježeno u čitavoj Europi.
7. Ljudska žrtva na Vučedolu, edicija Vukovar, uredio J. Bratulić, Matica hrvatska, Zagreb 2001, 241-245.
Neke od cilindričnih jama unutar vučedolskoga naselja na Vučedolu sadržavale su i ljudske posmrtne ostatke. Već prema položaju (zgrčena tijela postavljena na leđa ili licem prema zemlji) mogu se izdvojiti muški od ženskih pokojnika. U tri slučaja se uz muškarce istovremeno sahranjuje i žena, a u dva groba ima i više (pet i osam) istovremeno sahranjenih pokojnika. Položaj groba – jame i rituali vezani uz sahranu ukazuju na ljudsku žrtvu. Premda nam je teško priznati da je u europskim relacijama u 3. tisućljeću pr. Kr. postojala i ljudska žrtva, ovi primjeri dokazuju da se to ipak događalo, pa autor pokušava utvrditi razloge tome. Obilni keramički prilozi u grobovima sa iscrtanim ukrasima – porukama pokazuju da je ljudska žrtva vršena i zbog rijetkog i neobičnoga nebeskoga događanja, da se žrtvovalo djecu radi uspjeha metalurške proizvodnje ili je žena «slijedila» muškarca. Na priloženim grobnim posudama iscrtane su poruke nade i utjehe, da se pokojnici mogu vratiti, kao što se i Sunce ili tzv. «umiruća» zviježđa svakodnevno ili jedamput godišnje vraćaju na nebo poslije izbivanja i boravka u mračnim vodama ispod obzora (Smrti).
8. Spondylus – Najranija europska «vrijednosnica», Numizmatičke vijesti, God. 44, 1 (55), Zagreb 2002, 5-17.
Karpatska kotlina i Balkan nisu u kasnom neolitiku toliko predmet intenzivne razmjene opsidijana kakva se odvija na Egejskim otocima i u Tesaliji, koliko im je potreba za školjkom Spondylus Gaederopus (hrvatski naziv: «Kopito»), koja se pak susreće na više od 200 arheoloških lokaliteta čitavoga porječja Dunava i Rajne. Čemu tolika potražnja za neatraktivnim spondylusom, koji je gotovo nejestiva školjka, a nema ni druge naročito vidljive uporabne vrijednosti?
Obrađena školjka se nosila na prsima kao amulet kružnoga oblika s dvije probušene rupice za uzicu kojom se vješala oko vrata. Ona je amulet, najstariji predmet koji je poput nekog «modnoga trenda» objedinio neolitičku Europu od Grčke do Sjevernoga mora. Njegova «univerzalna» vrijednost leži u činjenici da je prirodno obilježen različitim bojama, a bijelo-crvena kombinacija imala je prvorazredno religiozno obilježje. Prema Vitruviju (VII, 13) davala je najljepšu crvenu boju, a jedina od svih školjaka imala crveno-bijelu kombinaciju. Najljepša crvena boja ove školjke dobija se iz onih u Egejskom i Jadranskom moru, pa odatle i veza jadranskoga neolitika sa dijelovima srednje Europe. Veza crvene boje (život) i bijele (kod starih naroda smrt) ima mitski, simbolični karakter, pa kad je još vezana za školjku, koja je sama po sebi obilježje početka života, ne čudi nas njena posebna uloga u prapovijesnim vremenima. Školjku je krajem neolitika zamijenio isti takav, ali zlatni amulet, koji samom simbolikom zlata sugerira vječnost.
U stručnom radu «Vučedol – prapovijesno srce Europe», Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb 2003, 51-58, prikazao je za naše iseljenike značenje vučedolskoga lokaliteta u europskoj prapovijesti.
Stručna djelatnost
Pored izlaganja na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima Durman je, poznat kao komunikativan i dobar predavač, održao u mnogim gradovima i školama diljem Hrvatske niz predavanja, a u svrhu razumijevanja i afirmacije arheološke struke. Zapaženi su i njegovu javni nastupi na HTV i radiju. Kao član najvećeg arheološkog projekta na istočnom Sredozemlju «Aegean Dendrochronological Project», u koji je uključio i hrvatski teritorij pod vodstvom prof. Petera I. Kuniholma sa Sveučilišta Cornell (država New York, USA), utvrdio je preciznu starost brojnih spomenika i arheoloških nalaza na zemlji i pod morem. Surađuje sa uglednim institucijama za fizikalna mjerenja (R. Bošković, Zagreb, Inst. «J. Štefan» u Ljubljani, Naturhistorisches Museum u Beču, HAZU u Zagrebu, te Metalurškim, Šumarskim i Prirodoslovno-matematičkim fakultetom u Zagrebu). Na Veterinarskom fakultetu je suosnivač projekta «Morfologija kostura i taksonomija viših kralježnjaka», gdje se vrše analize za čitavu Hrvatsku. Upravo (u veljači 2004.) odlazi u Cornell, Ithaca, USA, radi dendrokronoloških mjerenja drvenih građa nađenih prilikom sondažnih zahvata prije rekonstrukcije staroga mosta u Mostaru, što će ukazati na neke starije faze u ovome ključnome prijelazu preko Neretve.
Poznate su njegove izvrsne arheološke izložbe koje je organizirao u više navrata za razne skupove i kongrese i koje su uvijek imale veliki odjek kod struke i javnosti. Najnoviji je primjer njegova autorska izložba «Vučedolski Orion», održana tijekom 2000. u Vukovaru (9.000 posjetitelja), 2001. u Arheološkom muzeju u Zagrebu (20.000 posjetitelja), te 2002/03. u Ljubljani (11.000, mnogo više na pr. nego izložba «Barok u Sloveniji») Autor sprema istu izložbu za München i Helsinki. U dvorani «Lisinski» za otvorenje sezone Zagrebačke filharmonije 2003. u njihovu godišnjem ciklusu «Zemlja – Život» priredio je istoimenu izložbu. Sve izložbe, naravno, prate odgovarajući dčploanti sa autorovim tekstom i slikama.
Durman je autor niza recenzija znanstvenih i stručnih rasprava, te projekata u Hrvatskoj i Sloveniji, a za časopis «Radiocarbon» redovito recenzira članke iz srednje, istočne i jugositočne Europe,
U suradnji s ministarstvima za kulturu i turizam Republike Hrvatske, kao pomoć oživljavanju vukovarske kulture i privrede, pripremio je projekt «Arheološko turistički park Vučedol» u arheološkog varijenti «Vučedol europska Troja» što je u fazi realizacije. S time su povezani odgovarajući sastanci, organizacija, koordinacija, medijske pripreme, što sve traži vrijeme i energiju, što Durman do sada uspješno apsolvira.
Nastavna djelatnost
Kao voditelj važne katedre u Odsjeku za arheologiju (Arheometrija i metodologija) redovito je angažiran u nastavi i trajnom radu sa studentima u odgovarajućim kolegijima i seminarima, te praktikumima, na raspolaganju svima zainteresiranima. Nastavna mu se djelatnost iskazuje i u mentorskim dužnostima u izradi diplomskih i drugih radova. Pored vlastitog Odsjeka djeluje povremeno kao predvača i na Odsjecima ua etnologiju, sociologiju i psihologiju. Redoviti je predavač na poslijediplomskome studiju prapovijesne arheologije, gdje ima prilike iznositi svoja nova otkrića i istraživanja uvodeći mlađe kolege u srce suvremenih nanstvenih problema i pristupa svoje struke. Naravski, na ovome studiju sudjeluje i kao djelatni mentor i ocjenjivač ili član povjerenstava za izradu i obranu magisterija i doktorata. U tome poslu pored vlastitog Odsjeka i fakulteta sudjeluje i na Veterinarskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (Biologija) Sveučilišta u Zagrebu, gdje također koriste njegovo bogato znanstveno i stručno iskustvo i spremu.
Zahvaljujući svojim znanstvenim i istraživačkim projektima i višestrukim zanimljivim terenima, kao i bogatom iskustvu istraživača, Durman, praktički svake školske godine organizira arheološka istraživanja i rekognosciranja uz aktivno sudjelovanje studenata arheologije (u prosjeku 10 – 15 studenata). Ova praksa koja traje u prosjeku od dva do četiri tjedna je veliko obogaćenje studenata u znanju i terenskoj praksi kao specifičnom dijelu arheološke znanosti. Dugogodišnje terensko iskustvo kolege Durmana i njegovo veliko znanje je učinkovito upotrebljeno u izobrazbi praktične strane onoga, što slušači više manje teoretski usvajaju na svojim predavanjima i seminarima. Ovo je, bez sumnje, jedan od važnijih i veoma korisnih aspekata njegova životnog bavljenja u cjelini, čega se i kasniji zreli stručnjaci, njegovi bivši studenti, rado sjećaju.
Mišljenje povjerenstva
Od svega izloženoga, nadamo se, moguće je sagledati trajni znanstveni razvitak, izv. prof. Aleksandra Durmana. Taj je razvitak iskazan u njegovoj znanstveno publicističkoj proizvodnji od jedne izvorne i jedinstvene knjige studija o Vučedolskoj kulturi i znanstvenim radovima objavljenim u zemlji i inozemstvu, gdje je rad kolege Durmana već godinama poznat i priznat. Svoju znanstvenu i stručnu djelatnost on širi izvan usko kabinetskoga djelovanja, ne samo u svojoj pedagoškoj djelatnosti na svojoj Katedri i u Odsjeku za arheologiju, što mu je temeljna obaveza, već i širem smislu svojim javnim istupima i brojnim izložbama čime čini svoje rad dostupnim najširem krugu zainteresiranih. Time svoju profesionalnu djelatnost usmjerava u kulturološko i u krajnjoj liniji gospodarsko obogaćenje svoje sredine, pri tome posebno mislimo na djelovanje kojim želi pomoći izmučenom gradu Vukovaru, pokrećući u njemu i za njega sve što može, da bi se prevladale traume, koje stoje na putu konačnog normalnog života u svijetu, koji ide dalje. Taj svijet je pak uvelike usidren u jednu sjajnu prošlost, koja je ključni dio europskoga nasljeđa, što je upravo Durman pokazao i pokazuje na najefikasniji način istraživanjem i novim spoznajama. Treba podvući, da je svoje rezultate prebacio i preko naših granica uključujući tako na najbolji način svoju Domovinu u svijet, koji se sve više integrira. Tako jedan istraživač drevnih civilizacija pomaže svojoj zemlji u izgradnji suvremene civilizacije, čiji su duboki korijeni upravo i u temeljima njegovih istraživanja.
Poradi svega toga, istinskih i egzaktnih rezultata, koje smo nastojali prikazati Vijeću, što ih je postigao i postiže dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof. i jedini pristupnik gornjem natječaju, povjerenstvo smatra da je kandidat ispunio sve uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora. To su uvjeti iz članka 42. stavka 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine – pročišćeni tekst br. 59/96.) i članka 74. (Narodne novine – pročišćeni tekst 59/96.) i članka 99. Zakona o visokim učilištima, te uvjeti Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta Rektorskoga zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske (narodne novine br. 94/96, str. 4097), koji su gore navedeni.
Zahvaljujući Vijeću na povjerenju, povjerenstvo sa zadovoljstvom predlaže članovima Vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da izvanrednoga profesora dr. sc.
Aleksandra Durmana, izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmete Arheometrija i Metodologija na Katedri za arheometriju i metodologiju u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jer su za to ispunjeni svi zakonski kao i znanstveno stručni potrebni uvjeti.
Sa štovanjem
Stručno povjerenstvo:
Dr . sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
A. Durman
Monografije:
Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa, Opuscula archaeologica, Radovi Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 8, Zagreb, 1983, 96 str. + 16 tabli, 1 karta
Arheologija za mlade (u koautorstvu s R. Makjanić), Narodna tehnika Hrvatske Zagreb, 1982, 53 str.
VUČEDOL – treće tisućljeće pr. n. e., urednik i autor, Muzejsko-galerijski centar Zagreb, Zagreb, 1988, 188 str.
Znanstveni radovi:
A. Durman, 1982, Novi elementi u stratigrafiji lokaliteta Vučedol, Glasnik Slavonskih muzeja, XVII, 46, Vukovar, str. 2-6.
A. Durman, 1982, Prilog stratificiranju Kevederc-Hrnjevac tipa Retz-gajarske kulture, Opuscula archaeologica, VII, Zagreb, str. 37-46, 8 tabli
A. Durman, 1984, Ostava vučedolskog ljevača bakra iz Vinkovaca, Zbornik radova znanstvenoga skupa Arheološka istraživanja u istočnoj Slavoniji i Baranji, Hrvatsko arheološkog društvo, Zagreb, str. 37-52.
A. Durman, 1988 Industrija cinabarita u Vinči, Opuscula archaeologica, 13, Zagreb, str. 1-8.
A. Durman, B. Obelić, Radiocarbon dating of the Vučedol Culture Complex, Radiocarbon, Vol. 31, No. 3, 1989, str. 1003-1009.
A. Durman, N. Horvatinčić B. Obelić i D. Srdoč, 1990, Radiocarbon and TL dating of the Eneolithic Site Vučedol in East Croatia, PACT (Journal of the European Study Group on Techniques Aplied to Archaeology), 29, str. 429-438.
A. Durman, 1991, Prilog za rekonstrukciju najranije povijesti, Dvor na Uni od prijeslavenskog doba do naših dana, Dvor na Uni, str. 89-95.
A. Durman, 1992, O geostrateškom položaju Siscije, Opuscula archaeologica, vol. 16, Zagreb, str. 117-131.
A. Durman, 1994, Stojan Dimitrijević kronolog hrvatske prapovijesti, uz tekst S. Dimitrijević, Vučedolski kulturni ompleks, Slavonica, knj. 65, XIII kolo, Vinkovci, str. 83-95.
A. Durman, 1995, Psihologija naseljavanja telova, Histria Antiqua, Sv. 1, Pula, str. 153-159.
A. Durman, 1997, Tin in Southeastern Europe? Opuscula archaeologica, Vol. 22, Zagreb, str. 7-14.
A. Durman, 1998, Put do novca kroz prapovijest, Zbornik 2500 godina kulture novčarstva na povijesnom tlu Hrvatske, Privredna banka zagreb, Zagreb, str. 5-14.
A. Durman, 1999., Dendokronologija – apsolutno i relativno datiranje prošlosti, Doprinos laboratorijskih istraživanja u konzervatorsko-restauratorskim radovima, Zagreb, XI, str. 1-6.
Stručni radovi
A. Durman, 1982, Štrbinci, Đakovo – gradina sopotske kulture, Arheološki pregled, 23, Beograd, str. 32-34.
A. Durman, 1984, Vučedol 84 – novi početak sustavnih istraživanja, Obavijesti – Hrvatsko arheološkog društvo, XVI, 3, Zagreb, 1984, str. 34-38.
A. Durman, 1985, Vulčedol 85. – nastavak sustavnih istraživanja na lokalitetu «Vinograd Streim», Obavijesti – Hrvatsko arheološko društvo, XVII, 3, Zagreb, str. 32-33.
A. Durman, 1987, Vučedol 86. – treća sezona sustavnih istraživanja na lokalitetu «Vinograd Streim», Obavijesti – Hrvatsko arheološko društvo, XIX, 2, Zagreb, str. 24-25.
A. Durman, 1987, Vinograd Streim – četvrta sezona na Vučedolu, Obavijesti – Hrvatsko arheološko društvo, XIX, 3, Zagreb, str. 34-36.
A. Durman, 1988, Namjesto riječi glavnog urednika (Gdje smo danas?), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, br. ˝, Zagreb, str. 3-4.
A. Durman, 1989, Šesta sezona projekta Vučedol 1984-1990, (sa S. Forenbaherom), Obavijesti – Hrvatsko arheološko društvo, XXI, 3, Zagreb, str. 33-35.
A. Durman, 1992, Prethistorija na tlu Hrvatske, Umjetnost i kultura u Hrvatskoj, izbor iz fundusa, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 1992, str. 5-7.
Nakon posljednjeg izbora:
Knjiga
Vučedolski Orion i najstariji europski kalendar, Zagreb, 2000, 181 str.
Znanstveni radovi:
s B. Obelić i N. Horvatinčić (Institut Ruđer Bošković Zagreb), 1999, Radiocarbon Chronology of Archaeological Sites in South-Eastern Europe, C14 et Archeologie, Memoires de la Societe Prehistorique Francaise, Tome XXVI, 1999 et Supplement 1999 de la Revue d Archeometrie, Rennes, str. 233-238.
A. Durman, 2000, Počeci metalurgije na brodskom području, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, str. 91-102.
A. Durman, 2000, Vučedolska terina i Orion, Opuscula archaeologica, Radovi arheološkog zavoda, Zagreb, vol. 23-24,, str. 1-9
A. Durman, 2001, Celestial symbolism in the Vučedol culture, Documenta Praehistorica, XXVIII, Ljubljana, str. 215-226
A. Durman, 2001, Die Himmelsymbolik im mittleren Donaugebeit vor 5 Jahrtausenden, St. Polten, ed. Scherer E., Stangler G., Slawinski I., Kulturparks, nr. 3, Niederosterreich Kultur, str. 109-116.
A. Durman, 2002, Iron Reosurces and Productions for the Roman Frontier in Pannonia, Historical Metallurgy, vol. 36. Nr. 1, London, str. 24-32.
A. Durman, 2001, Ljudska žrtva na Vučedolu, u ediciji J. Bratulića Vukovar, Matica Hrvatska, str. 241-245
A. Durman, 2002, Spondylus – najranija europska «vrijednosnica», Zagreb, Numizmatičke vijesti, God. 44, Broj 1(55), str. 5-17 (Spondylus – the Oldest European «Security»)
Stručni radovi
A. Durman, 2003, Vučedol – prapovijesno srce Europe, Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb, str. 51-58.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti (etnologija) na Katedri za etnološke metode i kartografiju u Odsjeku za etnologiju i prijedlog da se izabere docent dr. sc. Branko Đaković u zvanje izvanrednoga profesora
Zagreb, 28. 6. 2004.
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu raspisalo je natječaj za znanstvenonastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti (etnologija) na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju i imenovalo na svojoj sjednici od 8. ožujka 2004. stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja u sastavu: dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof., dr. sc. Jadranka Grbić, znanstvena savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku i dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof. Natječaj je objavljen u Vjesniku 15. 3. 2004. godine. Pošto su članovi povjerenstva pregledali prispjelo natječajno gradivo i razmotrili sve relevantne činjenice, podnose Vijeću sljedeće
i z v j e š ć e
Na natječaj se prijavio samo jedan pristupnik, i to dr. sc. Branko Đaković, docent na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju.
Biografski podaci
Dr. sc. Branko Đaković rođen je u Prijedoru (Bosna i Hercegovina) 8. listopada 1950. godine, živi u Zagrebu i državljanin je Republike Hrvatske. Studirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1977. godine diplomirao etnologiju i sociologiju. Dobro se služi engleskim i ruskim, a tekuće prati i literaturu na ostalim slavenskim jezicima kao i na njemačkome.
Poslije diplome prvo se zaposlio u Etnografskome muzeju u Zagrebu kao kustos (i potom viši kustos), a studenoga 1987. zaposlio se na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Odsjeku za etnologiju kao asistent.
Dr. sc. Branko Đaković magistrirao je 1983. godine obranivši magistarski rad pod naslovom Prilozi u grob na području Jugoslavije, a doktorirao 1994. disertacijom Tradicijska korištenja međusobnih seljačkih pomoći s domaćim blagom. Izabran je godine 1996. u zvanje znanstvenoga asistenta (od 14. travnja 1989. bio je u zvanju “asistent”), 1987. u zvanje višega asistenta, a 1999. u zvanje docenta.
Znanstvena djelatnost:
Sudjelovanje na skupovima
§ S vlastitim je izlaganjima sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Neka izlaganja su objavljena, a druga su još u tisku. Ukupno je sudjelovao u radu 19 skupova, od toga 6 međunarodnih (pod br. 1, 2, 3, 7, 10, 12, ako se ne ubroji i 6 dvonacionalnih hrvatsko-slovenskih pod br. 4, 8, 11, 13, 17, 19):
1. Kroatische Ethnologie im europäischen Kontext, međunarodni znanstveni skup, Zagreb 1995. (izlaganje objavljeno);
2. Položaj i funkcioniranje etno-muzeja i muzeja na otvorenom u Republici Hrvatskoj s mogućim uzorima u Europi, međunarodni znanstveni skup, Zagreb 1997.;
3. International Symposium on Ethnological and Anthropological Approaches to the Study of Death, međunarodni znanstveni skup, Ljubljana 1998. (izlaganje objavljeno);
4. Etnološko delo Slovencev v Avstriji, Italiji, na Madžarskem in Hrvaškem, znanstveni skup, Ljubljana 1998.;
5. Ruralna naselja u Nacionalnom parku Risnjak - sadašnjost i budućnost, Crni Lug, stručno-znanstveni skup, Delnice 1998.,
6. Folkloristička istraživanja u tijeku i zaštita baštine, VII. znanstveno-stručni skup Hrvatskoga društva folklorista, Varaždin 1998.,
7. Međunarodni drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek 1999. (izlaganje objavljeno);
8. Simpozij etnologov konservatorjev Slovenije in Hrvaške, Metlika 2000;
9. Obilježavanje dana europske baštine u Hrvatskoj, stručno-znanstveni skup, Krapje 2000.;
10. Međunarodni slavistički simpozij, Opatija 2000. (izlaganje objavljeno);
11. Stručno-znanstveni sklup hrvatskih i slovenskih etnologa, Podsreda, 2001.:
12. Ethnological Approaches in the New Millenium, Budapest 2001. (izlaganje objavljeno);
13. II. simpozij slovenskih i hrvatskih etnologa konzervatora, Starigrad Paklenica, 2001.;
14. Radionica ruralnog preporoda u Hrvatskoj, Zagreb-Motovun 2001.;
15. Prvi kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb 2001. (izlaganje objavljeno);
16. Obilježavanje dana europske baštine u Hrvatskoj, stručno-znanstveni skup, Krapje 2002.;
17. III. simpozij slovenskih in hrvaških etnologov konservatorjev, Brežice 2002. (izlaganje u tisku);
18. Prvi hrvatski simpozij o nastavi povijesti (Interkulturalni pristup nastavi povijesti), Opatija, 2003. (izlaganje u tisku);
19. Hrvatsko-slovenske paralele, Motovun 2004.
Znanstveni radovi
· Dr. sc. Branko Đaković objavljivao je manje stručne i znanstvene radove još prije izbora u zvanje višega asistenta, a kasnije je objavio više vrijednih rasprava. Devet radova objavio je u časopisima s međunarodnom recenzijom i u domaćim časopisima koji odgovaraju inozemnom časopisu s međunarodnom recenzijom (od toga pet nakon izbora u zvanje docenta; u priloženoj bibliografiji navedeni su pod br. 16, 19, 23, 24, 25). Osim ovih, objavio je radove sa znanstvenim značajkama u drugim publikacijama, kao i desetak stručnih radova u časopisima poput Etnološka tribina, Muzeologija i sl. Popis znanstvenih radova priložen je ovome Izvješću.
· Kako se može vidjeti iz kvalifikacijskih radova, iz priloga sa znanstvenih skupova te iz njegovih objavljenih radova, interes pristupnika jako je širok.
Tema njegova magistarskoga rada (Prilozi u grob na području Jugoslavije, 1983) bila je s područja tzv. duhovne kulture. U njemu je prikazao dotadašnja istraživanja i interpretacije grobnih priloga te ukazao na činjenicu da se toj temi pristupalo uglavnom s aheološkoga gledišta, no da ona omogućuje i čitav niz etnoloških pristupa. Izradio je temeljitu, preglednu i iscrpnu tipologiju ove pojave, vješto kombinirajući više kriterija. Nakon iscrpnih raščlambi i međusobnih poredbi ponudio je smjernice za tumačenje značenja ovih priloga u širem kontekstu tradicijskih kultura. Slijedili su članci u kojima je izlagao pojedine rezultate do kojih je došao u magistarskme radu kao, primjerice, O problemie obdarowywania w związku ze zwyczajem grzebania zmarlych wraz z przedmiotami (1988), pa Prilozi u grob (1989) te Zur Frage von Grabbeilagen bei der Beisetzung Verstorbener (1990). U ovome je članku, raščlanjujući gradivo dobiveno s recentnih etnografskih istraživanja, prikazao onaj segment grobnih priloga koji se može interpretirati kao dar. Ovaj članak, kao i prethodni, tematski se nadovezuje na magistarski rad, no ipak oni predstavljaju daljnju razradu te teme i donose nove znanstvene spoznaje. U članku Prilozi u grob kao simbol identiteta (1991) ukazao je i na ovaj zanimljivi aspekt predmeta magistarskoga rada. Temu o posmrtnim običajima i vjerovanjima proširio je člankom Predznaci smrti (1991).
No vremenom je počeo istraživati područje tzv. materijalne kulture, posebice gospodarstva i pojedinih društvenih oblika suradnje u seoskome gospodarstvu. Iz te teme objavio je članke Terenska istraživanja gospodarstva u sjeveroistočnom Žumberku (1988), Kažun i trtoja - iz tradicijskog graditeljstva Istre (1993; inačicu ovoga rada objavio je i u Mađarskoj pod naslovom Abara az Isztrian god. 1994) te Čorda - Srida - Pored (1994), koji zadire u područje tradicijom standardiziranih međuljuskih odnosa.
Ovome je slijedila god. 1994. opsežna disertacija pod naslovom Tradicijski oblici suradnje u radu s domaćim blagom. Rad ima 331 stranicu teksta i priloge na daljnjih 110 stranica. Budući da je veći dio raspoloživa gradiva dobio iz upitnica Etnološkoga atlasa (3097 ispitanih mjesta!), stavio je to gradivo u središte razmatranja, a ostalo je uspoređivao s njime i tako ga nadopunjavao. Ta ga je činjenica navela da se pobliže posveti etnološkoj kartografiji kao tehnici organiziranja i prikazivanja gradiva. No učinio je i korak dalje: U iznalaženju optimalnih rješenja za postojeće probleme i teškoće u kartografiranju, gotovo kao nužno, pokazalo se potrebnim da se najveći dio arhivirane građe analitički obradi i strukturira uz pomoć računala, a potom, prvi puta u nas, kompjutorski kartografira. Ova nova tehnologija omogućila mu je mnogo brže pregledavanje podataka, otvorila mogućnost višestrukoga i višesmjernoga promatranja i tumačenja činjenica, tabelarnih i grafičkih prikaza i obradbu odgovarajućim statističkim metodama. Kao kruna svega je mogućnost konverzije tabelarnih podataka u kartografsku sliku. Posebice je prikazao tri tematske cjeline: suradnju i udruživanje seljaka u formi “sprege”, međusobnu ispomoć pri ispaši i čuvanju stoke, te tradicijom utvrđene oblike posudbe stoke. U sintetičkome dijelu mogao je konstatirati da se unutar svakoga od ovih područja nalaze elementi koji ih predstavljaju kao neovisne cjeline, koje imaju vlastitu strukturu, te je te strukture i pokazao.
Cjelokupno je gradivo prikazao na 63 etnološke karte koje je interpretirao i popratio komentarima. Protumačio je značajke prostorne protežnosti pojedinih oblika odnosno varijanata, dodao pojedinosti koje nisu mogle biti stavljene na karte, protumačio pojedine inačice te ih dopunio s podacima iz prethodnoga poglavlja. Time je etnološke karte zapravo stavio u središte rada.
Ako se ima u vidu golema količina gradiva prikupljena za EA koje će tek valjati obrađivati, te činjenica da se pomoću toga gradiva mogu, već prema obujmu obrađivana gradiva i dubini interpretacije, izrađivati seminarski, diplomski, magistarski i doktorski radovi, onda postaje vidljivim veliko značenje koje ova disertacija ima kao pilot-projekt za daljnji rad na tome području.
Disertaciji i izboru u zvanje docenta slijedilo je nekoliko radova s područja materijalne kulture i pučkoga graditeljstva. To su članci (masno su otisnuti naslovi u relevantnim časopisima, koje povjerenstvo posebno ocjenjuje) Sprega, suvez, ortakluk — tradicijski oblici kooperacija s 16 etnoloških karata (1997., objavljeno 2001.), The Cupolaed Stone Shelters and Abodes - On the Palaeo-Mediterranean Heritage in the East-Adriatic Area (1998) i Tradicijsko pučko graditeljstvo na Baniji (2000, u koautorstvu s Mandom Horvat; ovdje su detaljno prikazani rezultati terenskih istraživanja konzervatora na području Banovine uoči Domovinskoga rata, čime to gradivo dobiva na dokumentacijskoj vrijednosti), te Reliquiae reliquiarum — mi prijašnji više nismo isti (2003). Nekoliko je stručnih radova posvetio pitanjima prezentacije folklora i muzeološkim pitanjima: Ižimača — folklorna manifestacija u Beravcima (1998), Marijana Gušić i etnomuzeji na otvorenom (2001; na temelju arhivskoga gradiva utvrdio je i ocijenio nastojanja i doprinos Marijane Gušić u realizaciji ideje o osniavnju muzeja na otvorenome u Hrvatskoj), tehnici etnološke kartografije: Etnološka kartografija i etnološka baza podataka (1999), Vprašalnice Etnološkega atlasa in Slovenci (2003) te pitanjima etničkoga identiteta: Neki aspekti istraživanja etnika u Istri (2001) i Ethnos and Ethnic Identity through Space and Time (2004). Posljednjih se godina ponovno vraća duhovnoj kulturi i objavljuje članke About the Custom of Repeated (Double) Burial (1999), Šišano kumstvo — “kumče do grede, kosa do pete” (2001), Polaznik, polaženik: prvi božićni čestitar (2002) te Bezvremenost i regionalni slog narodne umjetnosti (2004).
Ocjene članaka objavljenih u "časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenom domaćem časopisu"
Rad Sprega, suvez, ortakluk — tradicijski oblici kooperacija (1997., objavljeno 2001.) nastavlja se na Đakovićevu disertaciju, ali se ne može matrati njezinim izvodom. Ima 41 stranicu sitno tiskanoga teksta i 16 etnoloških karata. Ovdje je prikazao tradicijske oblike udruživanja seljaka, uglavnom za obavljanje poljodjelskih radova. Primarna im je svrha ispomoć u slučaju nedovoljnoga broja stoke za rad ili sprava (pluga, brane i sl.). Ove pojave mogu se promatrati s različitih motrišta, pa valja razlikovati pravni aspekt (u pravilu je riječ o usmeno sklopljenu ugovoru), ekonomski (koja se korist očekuje i kako postiže), obredni (ovakvo ugovaranje prate određene tradicijom propisane norme ponašanja), pa i solidarni (ispomoć u slučaju katastrofe koja je pogodila neku obitelj) i karitativni (ispomoć siromašnim obiteljima bez dovoljno radne snage). Đaković minuciozno analizira prikupljeno gradivo, prikazuje na kartama razmještaj pojedinih tipova odnosno varijanti te komentira karte. Zaključuje da utilitarni aspekt nije ni izdaleka toliko bitan koliko se možda čini na prvi pogled. Ukazuje i na razloge napuštanja napuštanja ovih oblika međusobne ispomoći, radi čega se ta zanimljiva i nekoć važna pojava na južnoslavenskome selu više ne može promatrati ni proučavati u živo, nego samo u njezinu kulturnopovijesnome kontekstu.
Članak Reliquiae reliquiarum — mi prijašnji više nismo isti nastao je u sklopu projekta Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije. U njemu se dr. sc. Branko Đaković bavi ostacima tradicijskoga gospodarstva u zapadnoj Slavoniji nakon njezine reintegracije god. 1995. Pokazao je kako se materijalni tragovi tradicijske kulture, premda nestali iz života ljudi (mahom uništeni tijekom rata), umjetno održavaju, ponajprije u kulturnoumjetničkim društvima, kao (ponekad ishitrena) obilježja lokalnoga i regionalnoga identiteta.
U članku Neki aspekti istraživanja etnika u Istri (2001) dr. sc. Branko Đaković ukazuje na mogućnost i potrebu za reinterpretiranjem bogatoga etnografskog gradiva koje se odnosi na nazive etničkih skupina i njihove specifične značajke. Čini to na temelju recentnih terenskih istraživanja koja uglavnom potkrijepljuju ranije zapisane trvdnje, no ujedno ih obogaćuju i bolje izoštruju. Ta je potreba posebno došla do izražaja nakon istupa i napisa brojnih javnih djelatnika i političara u vezi s tzv. istrijanstvom, pa ima izrazito društvenu i političku aktualnost.
Članak Ethnos and Ethnic Identity through Space and Time (2004) nastao je iz potrebe da se razjasne metodološka polazišta za etnološka i kulturno/socioantropološka izučavanja pojava povezanih sa suvremenim političkim i ratnim zbivanjima, kako na području bivše Jugoslavije, tako i drugdje u svijetu. Đaković u njemu razrađuje svoje postavke iz prethodnoga članka (o istraživanjima etničkoga u Istri), širi ih i dopunjuje podacima o prilikama u drugim južnoslavenskim zemljama. Shvaćajući etnološki pojam etnička skupina kao uži od pojma narod/nacija i podređen njemu, sučeljava njihove značajke i ukazuje na probleme koji mogu proizaći iz različitih razumijevanja ovih pojava. Njegove misli iz ovoga članka bit će poticajne i drugim istraživačima u njihovim proučavanjima pojava etniciteta i etničkoga identiteta (ali i drugih kulturnih skupina i njihovih identiteta).
U nekoliko posljednjih članaka Đaković se vraća na područje tzv. duhovne kulture. Može se, kao i u posljednjim ovdje prikazanim člancima, uočiti nastojanje za revizijom dosadašnjih pogleda na neki problem i davanja smjernica za daljnji rad. Tako je u radu Šišano kumstvo — “kumče do grede, kosa do pete” u kratkim crtama prikazao taj nekoć jako rašireni običaj sklapanja umjetnoga srodstva kumovanjem pri prvome šišanju u raznim njegovim pojavnim oblicima te izložio dodasašnje interpretacije. Uočio je dva različita, ali komplementarna aspekta — društeni i magijski, upozorio na izuzetni sinkretizam i unutrašnju dinamiku, te kulturni relativizam koji znatno otežavaju dodošenje jednoznačnih uopćavajućih prosudbi te razmatrao mogućnosti daljnjih istraživanja.
Ni u članku o polazniku nije donio novo gradivo, nego je kritički prikazao, raščlanio i usustavio dosadašnje interpretacije ovoga zanimljivoga običaja poznata u raznim dijelovima Euroazije. Tim je postupkom dao kratak, ali dovoljan pregled poznatih činjenica i razjasnio neke nedovoljno promišljene tvrdnje, no nije se bezrezervno opredijelio ni za jednu od ponuđenih interpretacija. Naprotiv, ukazao je na veliku kompleksnost pojedinih elemenata i također uputio na daljnja moguća istraživanja.
Konačno, u ovo se područje uklapa i Đakovićeva knjiga Vrijeme vatre. Vatra u običajima i obredima. Knjiga ima 230 kartica teksta popraćenoga tabelama, dijagramima, fotografijama i etnološkim kartama. Premda uočava različite aspekte ognja odnosno vatre kao prirodne, duštvene i kulturne pojave, njezin nadnaravni značaj, božanska svojstva i simboliku, kao i mitske, magijske, religijske, filozofijske i druge kontekste, predodžbe i tumačenja, Đaković-etnolog usmjerava istraživanja na njezinu etnološku i kulturološku dimenziju. Naime, čovjek je, svladavši ("pripitomivši") vatru i ovladavši tehnikama njezina dobivanja, kao kulturno biće nju, u praktičnom i fenomenološkom smislu, postulirao kao kulturnu činjenicu par eksellance i kao "mater civilizacije".
Stoga se konceptualizacijska i interpretativna razina istraživanja temelje na potrebi tumačenja u etnološkom kontekstu koji podrazumijeva razmatranje pojavnih oblika i sadržaja običaja i obreda vezanih uz vatru, uzimajući u obzir njihove sinkronijiske i dijakronijske protege tijekom životnoga i godišnjega ciklusa ("od kolijevke pa do groba", kroz solarnu, lunarnu i liturgijsku godinu).
Analizirajući sinkretizam različitih religijskih vjerovanja i predodžbi koje se očituju u množini naziva i množini sadržaja "iščitavanih" iz bogate i kompleksne običajno-obredne prakse, Đaković nastoji dokučiti i tumačiti elemente vrlo složene strukture u kojoj je vatra temeljni pojam.
U najvećem dijelu obrađeno je opsežno etnografsko gradivo o godišnjim vatrama prikupljeno u drugoj polovici XX. stoljeća za Etnološki atlas s području bivše Jugoslavije (iz preko 2600 sela), kao i dostupni podaci iz relevantnih etnoloških izvora, stručnih i znanstvenih publikacija. Tipologijom i klasifikacijom obuhvaćene su one pojave koje su u prostornom raširenju pogodne za kulturnopovijesno tumačenje gradiva i izradu etnoloških karata kao istraživačkoga instrumenta u okvirima specifične metode u kojoj je etnološka kartografija pomoćno tehničko sredstvo. Analitički i sintetički karakter pri kartografiranju i izradi etnoloških karata posebno je naglašen u nastojanju da se utvrde vremena paljenja obrednih vatri (u pravilu uz neki blagdan: Božić, Poklade, Jurjevo, Uskrs, Prvi svibnja, Duhove, Ivanje, Petrovo...) te raširenje naziva (krijes, vatra, svitnjak, oganj, vuzmenka, koleda, orta-kopa, priv(j)eg, lile...), kao i popratni sadržaji koji razotkrivaju pučke značajke svjetonazora povezane s etničkim i konfesionalnim opredjeljenjem izvoditelja običaja/obreda.
Uočavajući veliki nedostatak cjelovitih radova o ovoj problematici, Đaković je sistematizirao fragmentirane i raspršene podatke te ih uvrstio u smisleni mozaik u kojem se prepoznaju značenjske i simboličke konotacije običaja i tradicija vezanih uz vatru na južnoslavenskom, a dijelom i na širem europskom prostoru, u mjeri u kojoj korenspodiraju sa slojevitosšću pučkih vjerovanja i folklorne prakse.
Sve spomenute članke dr. Đakovića, kao i netom opisanu knjigu, odlikuje dobro poznavanje starije etnografske literature i etnoloških teorijskih radova, spretno rukovanje velikom količinom etnografskoga gradiva, visoka kritičnost, minuciozna i vješta raščlamba gradiva i oprezno zaključivanje. Đaković u njima nerijetko donosi obilno novo, dosad nepoznato etnografsko gradivo i interpretira ga, te širi spoznaje o pojedinim segmentima tradicijske kulture.
Ostali oblici znanstvenoga djelovanja
· Dr. sc. Branko Đaković sudjelovao je, kao znanstveni istraživač (matični broj istraživača: 036230), u radu na više istraživačkih projekata (primjerice, Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije, br. 103. 724).
· Član je Hrvatskoga etnološkog društva, Hrvatskoga društva folklorista, Matice hrvatske, ICAM-a (Internacionalni centar arhitekture Motovun), ECOVAST-a (European Council of the Villages and small Towns). Posebno je aktivan u Hrvatskome etnološkom društvu, pa je jedan mandat obnašao dužnost dopredsjednika. Više godina bio je član Uređivačkoga odbora Etnološke tribine što ju izdaje HED, te voditelj HED-ova Etnološkog kluba.
· Razvio je bogatu suradnju s institucijama u zemlji i inozemstvu. To su:
Ř Ministarstvo kulture RH — Uprava za zaštitu kulturne baštine,
Ř Etnografski muzej u Zagrebu
Ř Etnografski muzej u Splitu,
Ř Institut za etnologiju i folklor u Zagrebu,
Ř Odjel za etnologiju HAZU,
Ř Inštitut za etnologijo in narodopisje u Ljubljani,
Ř Oddelek za etnologijo in kulturno antropologijo FF Univerze u Ljubljani,
Ř Department of Celtic and Scottish Studie, University of Edinbourgh,
Ř Faculty of Social Sciences, University of Bergen,
Ř Department of European Ethnology, Lund University,
Ř Department of Ethnography, University of Debrecen,
Ř Department of Ethnology, University of Szeged,
Ř Katedra etnologie a etnomuzikologie, Univerzita Konstantina Filozofa, Nitra.
Imajući u vidu cjelovitu pristupnikovu znanstvenu djelatnost, može se reći da je riječ o izgrađenu znanstvenom radniku koji ne samo formalno, nego i svojom vrsnoćom zadovoljava sve uvjete za izbor u više znanstveno zvanje.
Nastavna djelatnost
· Dr. sc. Branko Đaković je još kao asistent surađivao u nastavi u kolegijima s područja nacionalne kulture:
Teme iz narodnog gospodarstva
Ruralno graditeljstvo i stanovanje;
Običajno pravo i običajnopravne norme.
· Od 1999. samostalni je nositelj kolegija
Ruralno graditeljstvo i stanovanje,
Etnološka kartografija,
Teme iz tradicijskoga gospodarstva,
Društvena i duhovna kultura juž nih Slavena.
Nastavu obavlja kroz predavanja i seminare. Studente upućuje u terenski rad, pa je s njima istraživao u okolici Zagreba, po Žumberku, Pokuplju, Posavini, Baranji, Banovini, Dalmaciji, Istri, zapadnoj Slavoniji i po Kvarneru. Kao mentor pomaže brojnim studentima dodiplomskoga studija pri izradi diplomskih radova, te sudjeluje kao član ispitnoga povjerenstva u diplomskim ispitima. Od posljednjega izbora bio je mentorom pri izradi više od 10 diplomskih radova.
· Dr. sc. Branko Đaković sudjeluje kao samostalni predavač na poslijediplomskome studiju etnologije/kulturne antropologije od tečaja akad. god. 1996./1998. u predmetu red. prof. dr. sc. Vitomira Belaja Odnos materijalne i duhovne kulture. U aktualnome tečaju je nositelj kolegija Načela etnokartografskih istraživanja. Mentor je pri izradi dva magistarska i dva doktorska rada.
· Predstojnik je Katedre za etnološke metode i kartografiju (od 2000. god.) i pročelnik Odsjeka za etnologiju (od 1999. god.).
Dosadašnja nastavna djelatnost dr. sc. Branka Đakovića je široka i obimna. Usprkos tome, njegov se rad može visoko vrednovati. Kao nastavnik ističe se svojom angažiranošću i kvalitetom, a i u studenata uživa ugled.
Prijedlog povjerenstva i obrazloženje:
Iz svega što je rečeno, vidljivo je da je pristupnik dr. sc. Branko Đaković:
1. izabran u zvanje docenta god. 1999.;
2. Prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, za područje humanističkih znanosti mora pristupnik imati objavljeno, za zvanje izvanrednoga profesora, jednu knjigu i osam radova, od toga četiri u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenom domaćem časopisu. Dr. sc. Branko Đaković objavio je nakon izbora u zvanje docenta ukupno 12 znanstvenih radova, od toga 5 radova u časopisima odgovarajuće vrsnoće (pod br. 16, 19, 23, 24, 25), a knjigu je predao izdavaču koji ju je recenzirao i prihvatio za tisak. To znači da je dr. sc. Branko Đaković ispunio tzv. minimalne uvjete za izbor u zvanje izvanrednoga profesora u području humanističkih znanosti.
3. Pristupnik je također ispunio zahtjeve Rektorskoga zbora za izbor u znanstvenonastavna zvanja za izbor u zvanje izvanrednoga profesora, jer zadovoljava tri od moguća četiri uvjeta, od kojih treba ispuniti dva:
Ř sadržajno je obogatio nastavni proces uvođenjem problematike etnološke kartografije u nastavu;
Ř pod njegovim vodstvom izrađeno je više od 10 (traži se 5) diplomskih radova (i mentor je pri izradi dva magistarska i dva doktorska rada);
Ř voditelj je kolegija u poslijediplomskom studiju (Načela etnokartografskih istraživanja).
Pristupnik ispunjava, dakle, sve propisane uvjete za izbor u znanstvenonastavno zvanje izvanrednoga profesora, pa povjerenstvo ima čast predložiti Vijeću Filozofskoga fakulteta da dr. sc. Branka Đakovića izabere za izvanrednoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti (polje etnologija i antropologija) na Katedri za nacionalnu etnologiju u Odsjeku za etnologiju ovoga Fakulteta.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
Dr. sc. Jadranka Grbić, zn. savjetnica
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Kvalifikacijski radovi:
1. Prilozi u grob na području Jugoslavije. Magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1983.;
2. Tradicijska korištenja međusobnih seljačkih pomoći s domaćim blagom (334 str. teksta + 110 str. priloga). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1994.
Knjiga:
3. Vrijeme vatre. Vatra u običajima i obredima. U tisku kod naklade Slap, Jastrebarsko. Očekuje se izlaženje tijekom 2004. god.
Znanstveni radovi prije posljednjega izbora:
4. Terenska istraživanja gospodarstva u sjeveroistočnom Žumberku. U: Zgodovinske vzporednice slovenske in hrvaške etnologije, Ljubljana 1988:231-246.
5. O problemie obdarowywania w związku ze zwyczajem grzebania zmarlych wraz z przedmiotami. U: Prace etnograficzne 25/1988:111-118.
6. Prilozi u grob. U: Studia ethnologica 1/1989:135-163.
7. Zur Frage von Grabbeilagen bei der Beisetzung Verstorbener. U: Ethnologia slavica XXII/1990:163-167.
8. Predznaci smrti. U: Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu 54-55/1991:203-210.
9. Prilozi u grob kao simbol identiteta. U: Simboli identiteta, Zagreb 1991:205-212.
10. Kažun i trtoja - iz tradicijskog graditeljstva Istre. U: Etnološka tribina 16/1993:141-146.
11. Čorda - Srida - Pored. U: Studia ethnologica Ccroatica 6/1994:21-47.
12. Abara az Isztrian. U: Ethnographia 4/1994:491-496.
13. The Cupolaed Stone Shelters and Abodes - On the Palaeo-Mediterranean Heritage in the East-Adriatic Area. U: IJA - Irish journal of Anthropology 3/1998:90-96.
14. Ižimača — folklorna manifestacija u Beravcima. U: Radovi hrvatskoga društva folklorista, 7/1998:157-164.
Znanstveni radovi objavljeni poslije posljednjega izbora:
15. Etnološka kartografija i etnološka baza podataka. U: Etnološka istraživanja 6/1999:329-344.;
16. About the Custom of Repeated (Double) Burial. U: Etnolog 9/1999:137-144.;
17. Tradicijsko pučko graditeljstvo na Baniji (u koautorstvu s Mandom Horvat). U: Etnološka tribina 23/2000:113-130.
18. Šišano kumstvo — “kumče do grede, kosa do pete”. U: II. slavistički kongres, Zbornik radova II., Zagreb 2001:549-562.;
19. Sprega, suvez, ortakluk — tradicijski oblici kooperacija. U: Studia ethnologica Croatica za 1997, sv.9:17-58., Zagreb 2001. + 15 karata;
20. Neki aspekti istraživanja etnika u Istri, U: Riječ — časopis za filologiju 6-1/2001:46-56.;
21. Marijana Gušić i etnomuzeji na otvorenom. U: Etnološka tribina 24/2001:87-99.;
22. Polaznik, polaženik: prvi božićni čestitar. U: Etnološka tribina 25/2002:27-38.;
23. Reliquiae reliquiarum — mi prijašnji više nismo isti. U: Studia ethnologica Croatica za 2001./2002., sv.12/13:7-19., Zagreb 2003.
24. Vprašalnice Etnološkega atlasa in Slovenci. U: Etnolog 13/2003:503-526.
25. Ethnos and Ethnic Identity through Space and Time. U: Times, Places, Passages — Ethnological Approaches in the New Millenium, Budapest 2004:111-120.;
26. Bezvremenost i regionalni slog narodne umjetnosti. U: Zbornik prvoga kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti, Zagreb 2004:479-484.;
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
Dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izv. prof.
Dr. sc. Ivan Kampuš, red. prof. u miru
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Z a g r e b
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom da se
dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent, izabere u
znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 26. travnja 2004. u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, u Odsjeku za povijest. Nakon uvida u natječajnu dokumentaciju Vijeću podnosimo ovo
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj, objavljen u «Vjesniku» 10. svibnja 2004. prijavila se, kao jedini kandidat, dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
I. Životopis
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol rođena je 1. lipnja 1952. u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 1971. upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij arheologije i latinskog jezika. Diplomirala je 1976. i iduće godine zaposlila se u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, na mjestu asistenta za srednjovjekovnu građu. Iste godine je upisala poslijediplomski studij iz hrvatske srednjovjekovne povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, uz uvjet polaganja diferencijalnih ispita. Magistrirala je 1985. godine radnjom Toma Arhiđakon o počecima crkvene organizacije u srednjovjekovnom Splitu. Od 1986. bila je u zvanju znanstvenog asistenta. U Zavodu za povijesne znanosti HAZU pohađala je 1985./1986. godine tečaj iz pomoćnih povijesnih znanosti. Godine 1986. izabrana je u zvanje višeg predavača, a od 1. veljače 1997. stalno je zaposlena na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta. Doktorsku disertaciju Toma Arhiđakon i njegovo djelo obranila je 2. ožujka 1999. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za docenta je na tom Odsjeku izabrana u prosincu 1999. godine.
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol član je Hrvatskog društva klasičnih filologa i Hrvatskog arheološkog društva, čija je tajnica bila od 1993. do 2001. godine.
II. Znanstvena djelatnost
Do izbora u zvanje docenta (1999.) dr. sc. Mirjana Matijević Sokol objavila je 3 knjige, 17 znanstvenih radova, 16 stručnih radova i 17 prikaza. Nakon izbora u zvanje docenta (1999.) objavila je 2 knjige, 7 znanstvenih radova, uz 5 znanstvenih radova u tisku, 8 stručnih radova i 3 prikaza. Ukupno je, dakle, objavila 5 knjiga, 24 znanstvena rada, 24 stručna rada i 20 prikaza, dok se 5 znanstvenih radova pristupnice nalazi u tisku, u dokaz čega su priložene uredne potvrde.
Znanstvena djelatnost dr. sc. Mirjane Matijević Sokol u razdoblju nakon izbora za docenta (1999.) obuhvaća više istraživačkih područja među kojima se ističu: 1) pomoćne povijesne znanosti, 2) hrvatska latinistička baština i 3) život i djelatnost Tome Arhiđakona.
U znanstvenoj djelatnosti dr. sc. Mirjane Matijević Sokol ta se područja u znatnoj mjeri istraživački dodiruju i prožimaju, pa je pristupnica danas jedan od rijetkih stručnjaka za pomoćne povijesne znanosti, prije svega za latinsku paleografiju, diplomatiku i kronologiju u hrvatskoj medievalnoj historiografiji. Ona je nadalje istaknuti poznavatelj hrvatske latinističke baštine, diplomatičke i epigrafičke, te istodobno vrsni istraživač života i djela Tome Arhiđakona.
Knjiga Toma Arhiđakon i njegovo djelo. Rano doba hrvatske povijesti (Jastrebarsko 2002., str. 385) znatno je dopunjena i dorađena doktorska disertacija pristupnice, prva iscrpna, kritička monografija o Tomi Arhiđakonu i njegovoj Salonitanskoj povijesti u hrvatskoj historiografiji. Knjiga se sastoji od šest poglavlja: Uvod, Pregled historiografije o Tomi Arhiđakonu i «Salonitanskoj povijesti», Split u XIII. stoljeću, Životni put Tome Arhiđakona, Tomino djelo «Salonitanska povijest» (Historia Salonitana) i Zaključak. Četiri središnja poglavlja knjige oslonjena su na sveobuhvatan i kritički utemeljeni istraživački postupak, u rasponu od kritičke procjene o dosadašnjim historiografskim rezultatima, do samostalnih gledišta o Tomi Arhiđakonu i njegovoj Salonitanskoj povijesti. Da bi to postigla, dr. sc. Mirjana Matijević Sokol je istražila način nastajanja Tomina djela i utvrdila izvore i literaturu što ih je Toma Arhiđakon upotrebljavao pri pisanju Salonitanske povijesti. U analizi složenih sadržajnih sklopova djela ona je posebnu pažnju posvetila Tominu prikazu povijesti splitske Crkve i hrvatske povijesti u kronici, te ocrtavanju prilikâ u Splitu njegova vremena.
Nakon prve kritičke monografije o Tomi Arhiđakonu slijedilo je prvo kritičko, cjelovito izdanje Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona. Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol je, u suautorstvu s prof. dr. Olgom Perić i akademikom Radoslavom Katičićem, priredila knjigu Toma Arhiđakon, Historia Salonitana (Split 2003, str. 530). U knjizi je pristupnica hrvatskom prijevodu Salonitanske povijesti u bilješkama dodala iscrpne, kritičke komentare, oslonjene na vlastita istraživanja o Tominu djelu, nužne pri čitanju i tumačenju Tomina teksta.
Tomi Arhiđakonu i pojedinim pitanjima u njegovoj kronici posvećeno je i pet izvornih znanstvenih radova pristupnice.
U dva znanstvena rada istog naslova: Regimen Latinorum Arhiđakona Tome u teoriji i praksi (Historijski zbornik 52, Zagreb 1999, 17-32; Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa «Toma Arhiđakon i njegovo doba», Split 2004, u tisku), od kojih je drugi nešto kraća verzija prvoga, dr. sc. Mirjana Matijević Sokol uspoređuje prikaz «latinskog» načina upravljanja Splitom potestata Gargana u Salonitanskoj povijesti Tome Arhiđakona s najpoznatijim traktatom koji obrađuje istu temu, a sastavio ga je potestat Ivan iz Viterba, poznatim pod nazivom Liber de regimine civitatum. Do radova autorice u hrvatskoj historiografiji nije bila uočena i utvrđena takva veza, pa je regimen Latinorum razmatran i tumačen kao plod opredijeljenosti Tome Arhiđakona kao Romana. Analiza «latinskog» načina upravljanja Splitom u takvom, posve novom svjetlu, što je prva učinila pristupnica, omogućuje drugačiju prosudbu o ulozi Tome Arhiđakona u Splitu u sredini XIII. stoljeća, i dosljedno tome njegovo pouzdano, utemeljeno uključivanje u hrvatski politički i kulturni prostor.
U radu Toma Arhiđakon o uspostavi Dubrovačke nadbiskupije (Zbornik znanstvenog skupa «1000 godina Dubrovačke nadbiskupije», Dubrovnik 2001, 113-124) dr. sc. Mirjana Matijević Sokol analizira Tomine vijesti koje se odnose na dubrovačku crkvenu povijest i utvrđuje da u njima ima podataka koji su korisni za rasvjetljavanje početaka dubrovačke nadbiskupije. Autorica ističe da Toma kao tipični srednjovjekovni pisac ne uočava političke uzroke koji se odražavaju u ustrojstvu Crkve i da pri tome ne vodi računa ni o kanonskom pravu koje slijedi politička rješenja. Upozorava da donosi i neke netočne podatke koji se mogu osvijetliti podrobnijom analizom i tako u njegovim vijestima otkriti vjerodostojnu jezgru povijesnih zbivanja.
U članku Razdoblje hrvatskih narodnih vladara u «Salonitanskoj povijesti» (Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa «Toma Arhiđakon i njegovo doba», Split 2004, u tisku) pristupnica razmatra i analizira navode Tome Arhiđakona o razdoblju ranosrednjovjekovne Hrvatske. To su prije svega oni u kojima se spominju hrvatski vladari, a u obzir su uzeta poglavlja od XIII. (Cathalogus archiepiscoporum de quibus extat memoria) do XVII. (Qualiter Hungari ceperunt dominium Dalmatie et Chroatie). Na temelju novih istraživanja i spoznaja utvrđuje vjerodostojnost tih, za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest iznimno važnih, podataka te određuje razloge Tominih zabluda i pogrešaka u njima.
U radu Toma Arhiđakon Splićanin (1299.-1268.) (Croatian Historical Review, u tisku) dr. sc. Mirjana Matijević Sokol u iscrpnom postupku, oslonjenom na dugogodišnja vlastita istraživanja o Tomi Arhiđakonu i njegovoj Salonitanskoj povijesti, kritički razmatra temeljne probleme u historiografskoj interpretaciji Tome Arhiđakona, utvrđuje područja Tomina djelovanja i ocjenjuje njegovu ulogu u razvoju splitske Crkve i splitske komune u drugoj četvrtini i sredini XIII. stoljeća.
Drugo važno istraživačko područje pristupnice su pomoćne povijesne znanosti. Kao stručnjak za latinsku paleografiju, diplomatiku i kronologiju bila je suradnik i suautor u izradi kapitalne edicije Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Supplementa, vol. II. (Zagreb 2002.). Za to je izdanje, kojim se dopunjuje znameniti Diplomatički zbornik Tadije Smičiklasa, sabrala i transkribirala dio isprava koje su u toj ediciji objavljene.
Na Diplomatički zbornik se odnosi i jedan izvorni znanstveni rad dr. sc. Mirjane Matijević Sokol. Članak Tadija Smičiklas kao izdavač povijesne građe (suautor V. Tudjina Gamulin) (Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, vol. 18, Zagreb 2000, 105-114) znanstveni je prinos spoznaji o počecima kritičkog izdavanja povijesnih vrela u Hrvatskoj, prije svega diplomatičkih. Kao učenik i nastavljač F. Račkoga, Smičiklas u ediciji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, nakon sustavnog prikupljanja diplomatičke građe, objavljuje isprave za hrvatsku srednjovjekovnu povijest. U članku se na temelju arhivskih istraživanja osvjetljavaju počeci Smičiklasova rada na izdavanju diplomatičke građe i sazrijevanje ideje o pokretanju tog važnog projekta za poznavanje hrvatske srednjovjekovne povijesti.
Istraživačkom području pomoćnih povijesnih znanosti pripadaju još dva znanstvena rada dr. sc. Mirjane Matijević Sokol.
U članku Neki aspekti diplomatičke tradicije u zapisima splitske crkvene provenijencije (Hereditas rerum croaticarum ad honorem Mirko Valentić, Zagreb 2003, 14-21) autorica razmatra dva glavna srednjovjekovna vrela splitske crkvene provenijencije. Najprije komparativnom analizom definira Supetarski kartular kao specifičnu vrstu memorijalnog zapisa (liber traditionum) koja se može svrstati u žanr gesta abbatum. Drugi spis je Salonitanska povijest Tome Arhiđakona iz sredine XIII. stoljeća koji se po žanru uključuje u gesta episcoporum. Zaključuje da su oba zapisa svojevrsna memorija diplomatičke građe, vezane uz povijest splitske crkvene organizacije.
U radu Najstarija povijesna svjedočanstva o Zelini (Zbornik znanstvenog skupa «Sveti Ivan Zelina i zelinski kraj u prošlosti», Zagreb 2004, 23-32) pristupnica obrađuje najstarije, diplomatički dvojbene, dokumente u kojima se nalaze najraniji podaci o gradu Sv. Ivan Zelina, datirani u XII./XIII. stoljeće, te zatim one kasnije, iz XIV. stoljeća, kojima je određen pravni i društveni položaj tog srednjovjekovnog trgovišta. Diplomatičkom metodom autorica analizira te dokumente i utvrđuje njihovu povijesnu vjerodostojnost, a u svjetlu novijih spoznaja predlaže vlastita gledišta o identifikaciji i ubikaciji pojedinih povijesnih lokaliteta tog područja.
Hrvatskom srednjovjekovnom stvaralaštvu na latinskom jeziku posvećena su četiri znanstvena rada dr. sc. Mirjane Matijević Sokol.
U članku Latinska epigrafička baština (edicija «Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost», sv. II, Srednji vijek i renesansa, Zagreb 2000, 104-125) pristupnica prvi put cjelovito prikazuje korpus latinskih epigrafičkih spomenika XII. do XVI. stoljeća u Hrvatskoj. Dok je latinski epigrafički korpus ranosrednjovjekovne hrvatske države u historiografiji obilato upotrijebljen kao povijesno vrelo prvoga reda, epigrafički su spomenici razvijenog i kasnog srednjeg vijeka bili zanemareni i nesustavno obrađeni. U ovom članku autorica na temelju vlastitih kriterija sintetizira tu građu, omogućavajući cjelovitiji uvid u iznimno važni dio hrvatske kulturne baštine.
U članku Pisana povijesna svjedočanstva o knezu Branimiru (Zbornik radova sa znanstvenog skupa «Hrvatska u doba kneza Branimira», Zadar 2002, 23-41) autorica je prikupila sva sačuvana povijesna vrela o knezu Branimiru – od diplomatičkih do epigrafičkih – te ih nakon kritičke analize prezentirala s novim tumačenjima. Napose se ističu rekonstrukcija teksta epigrafičkih spomenika i nove spoznaje o diplomatičkoj građi iz vremena kneza Branimira, prije svega o pismima pape Ivana VIII. i Stjepana VI., koje su oni uputili crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima tog vremena, pa i hrvatskom knezu Branimiru.
U radu Neki aspekti hrvatske ranosrednjovjekovne latinske pismenosti (Spomenica Filipa Potrebice, FF-Press, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, u tisku) autorica na izabranim primjerima iz spomeničke baštine hrvatskog ranog srednjeg vijeka (epigrafički spomenici, isprave, pripovjedni izvori), istražuje značajke latinskog jezika kojima su ti spomenici pisani i pobliže određuje ishodište srednjovjekovnog latinskog jezika na području hrvatske države u IX. stoljeću.
U članku Splitski srednjovjekovni književni krug (Zbornik Tomislava Raukara, FF-Press, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u tisku) dr. sc. Mirjana Matijević Sokol ističe važnost uspostave splitske metropolitanske crkvene organizacije kao središta ne samo crkvenog, nego i kulturnog kruga što se napose iskazuje u pojavi latinističke literature, u rasponu od pjesama na epigrafičkim spomenicima, preko djelovanja istaknutih pojedinaca domaćega, splitskoga podrijetla, kakvima su đakon Dobre, Toma Arhiđakon ili Miha Madijev, do stranaca, splitskih nadbiskupa Bernarda, Treguana i Rajnerija.
Znanstvena djelatnost dr. sc. Mirjane Matijević Sokol iskazivala se i u sudjelovanju na znanstvenim skupovima. Do izbora za docenta (1999.) bila je sudionikom na 11 znanstvenih skupova, a nakon izbora sudjelovala je s priopćenjima na 10 znanstvenih skupova:
Prvi kongres hrvatskih povjesničara, Zagreb 1999;
Znanstveni skup Toma Arhiđakon i njegovo doba, u povodu 800. obljetnice rođenja Tome Arhiđakona, Split 2000;
Znanstveni skup u povodu 800. obljetnice prvog spomena S. Ivana Zeline, Sv. Ivan Zelina 2000;
Znanstveni kolokvij u povodu 80. obljetnice smrti Karla Horvata, Križevci 2000;
Znanstveni skup Kraljevstvo Slavena Mavra Orbinija, Zagreb 2001;
Znanstveni skup Koprivnica i Podravina srednjem vijeku, Koprivnica, 2002;
Znanstveni skup i godišnja skupština Hrvatskog arheološkog društva, Pula 2002;
Međunarodni znanstveni skup Istarski povijesni bijenale, Poreč 2003;
Međunarodni znanstveni skup In memoriam Duje Rendić-Miočević, Zagreb 2003;
Međunarodni znanstveni skup Salonitansko-splitska Crkva u prvom tisućljeću, Split 2004.
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol sudjelovala je od 1997. do 2001. kao istraživač u radu na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske «Hrvatska 1100.-1526.» (voditelj dr. T. Raukar, red. prof.), a od 2002. godine je istraživač na projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske «Hrvatska društva u razvijenom i kasnom srednjem vijeku» (voditelj dr. T. Raukar, red. prof.).
III. Nastavna djelatnost
Nastavna djelatnost dr. sc. Mirjane Matijević Sokol veoma je opsežna, kako na matičnom Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojemu održava predavanja, seminare, konzultacije i ispite iz predmeta: Pomoćne povijesne znanosti i Srednjovjekovni latinitet, tako i u drugim institucijama.
Od akad. god. 1989./1990. održavala je, kao vanjski suradnik, predavanja iz predmeta Srednjovjekovni latinitet, najprije na Odsjeku za informacijske znanosti, na studiju arhivistike, a zatim na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od akad. god. 1994./1995. predavala je Pomoćne povijesne znanosti studentima arhivistike. Od 1993. godine bila je uključena u rad «Dubrovačke medievističke radionice», gdje je predavala paleografiju, diplomatiku i srednjovjekovni latinitet.
Od. akad. god. 1994./1995. sudjelovala je u nastavi na poslijediplomskom studiju Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smjer Hrvatska povijest u srednjem vijeku. Sada obavlja dužnost zamjenice voditeljice poslijediplomskog studija na Odsjeku za povijest. Na tom studiju nositeljica je i nastavnik predmeta Pomoćne povijesne znanosti, dok u sklopu predmeta Latinski jezik predaje srednjovjekovni latinski.
Od 2003. godine voditeljica je Katedre za metodiku nastave povijesti i pomoćne povijesne znanosti. U okviru nastavnih djelatnosti u akad. god. 2002./2003. i u sklopu izbornog predmeta Heraldica nostra Croatica priredila je sa studentima informatologije i povijesti edukativnu izložbu pod istim naslovom koja je bila opremljena katalogom i plakatom, a u pripremi je priručnik-čitanka koja će biti pomagalo u nastavi.
U akad. god. 2002./2003. predavala je predmet Pomoćne povijesne znanosti u Slavonskom Brodu, na dislociranom studiju Visoke učiteljske škole u Osijeku.
Bila je mentorom osmero studenata pri izradi i obrani diplomskih radnji (Vendi Ganza, Andrea Planinšek, Ana Vučković, Tomislav Galović, Hrvoje Kekez, Igor Vručina, Zvonka Medak, Gordana Čop). Više je puta bila članom povjerenstava pri obrani diplomskih radnji studenata na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, izrađenih pod mentorstvom drugih nastavnika. Bila je predsjednik povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskih radnji A. Birina i T. Perinčić, te član povjerenstva za ocjenu i obranu magistarske radnje V. Lisičić.
Nastavnim i mentorskim radom dr. sc. Mirjana Matijević Sokol prenosi na studente svoje bogate istraživačke spoznaje. Ta je činjenica tim važnija što su pomoćne povijesne znanosti, u široku rasponu od latinske paleografije i latinske epigrafike, do diplomatike, kronologije i heraldike, u hrvatskoj medievalnoj historiografiji, u odnosu na iznimno veliki opseg i važnost hrvatske kulturne baštine, još uvijek nedovoljno razvijene, kako brojem stručnjaka, tako i istraživačkim rezultatima.
IV. Stručni rad
Do izbora u zvanje docenta (1999.) dr. sc. Mirjana Matijević Sokol objavila je 16 stručnih radova i 17 prikaza, nakon izbora 8 stručnih radova i 3 prikaza; ukupno je, dakle, objavila 24 stručna rada i 20 prikaza.
Od stručnih radova nakon izbora u zvanje docenta (1999.) valja istaknuti one koji se odnose na istraživačko područje: pomoćne povijesne znanosti.
U stručnom radu Isprave su dokazi postojanja, O zbirci isprava iz Arhiva Muzeja Sv. Ivan Zelina, objavljenom kao poglavlje u knjizi: Sveti Ivan Zelina, osam stoljeća pisane povijesti i kulture, Sveti Ivan Zelina, 2000, 89-94, autorica istražuje diplomatičku građu u Arhivu Muzeja Sv. Ivan Zelina. Nakon stručne prezentacije građe upozorava na važnost tih dokumenata za proučavanje srednjovjekovne i ranonovovjekovne povijesti zelinskoga kraja, a posredno i šire hrvatske povijesti.
U knjizi Katalog izložbe Monumenta heraldica, Izbor iz heraldičke baštine Primorsko-goranske županije, Rijeka 2002, 15-20, 28-29, 70-80, 85-92, 100-104, 111-113, 116-122, 181-191, autorica je transkribirala, prevela s latinskoga i obradila 15 grbovnica (litterae armales) koje se na različite načine odnose na područje Primorsko-goranske županije, pa su zbog toga bile predstavljene na izložbi i objavljene u Katalogu. Taj Katalog sadržava do sada najveći korpus obrađene heraldičke dokumentarne građe, koju je pretežno obradila pristupnica. Obrađene su grbovnice od izabranih najranijih plemićkih grbovnica XV. stoljeća, do onih iz XVIII. stoljeća, među kojima su grbovnica Severinske županije i njezinih trgovišta.
Na pomoćne povijesne znanosti se odnose još dva stručna rada dr. sc. Mirjane Matijević Sokol.
U članku Karlo Horvat i pomoćne povijesne znanosti (Zlatna dolina, vol. 6, Požega 2000, 115-119) autorica na temelju arhivskih istraživanja razmatra ulogu Karla Horvata kao prvog predavača predmeta Pomoćne povijesne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
U radu 1150. obljetnica darovnice kneza Trpimira (Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002, 190-192) osvrće se na temeljne diplomatičko-povijesne značajke Trpimirove isprave, ističe njezinu važnost za hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest i razmatra pitanje njezine vjerodostojnosti i datiranja.
Kraćim člankom 900 godina od dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje (Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002, 193), pak, autorica upućuje na povijesne okolnosti dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje na početku XII. stoljeća.
Tri stručna rada (u tisku) imaju značajke preglednih radova, u kojima su ocrtane djelatnosti istaknutih pripadnika hrvatske povijesne znanosti. To su: Marko Lauro Ruić kao sakupljač povijesne građe (Zbornik radova znanstvenog skupa o Marku Lauru Ruiću), Duje Rendić Miočević and the Middle Ages in Croatia (Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa In memoriam Duje Rendić Miočević) i Filip Potrebica, život i djelo (Spomenica Filipa Potrebice, FF-Press, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu).
Osim objavljivanja stručnih radova valja istaknuti i neke druge oblike stručnog djelovanja pristupnice, u koje je ona ulagala svoje opsežno i interdisciplinarno znanstveno iskustvo. Kao suradnica Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža napisala je više natuknica za Hrvatski leksikon (Diploma, Diplomatika, Rajnerije, Supetarski kartular, Lovre Katić, Rogerije, Solin) i Hrvatsku enciklopediju (Arnir, Analistika, A Cutheis, Barada Miho, Branimir, Braslav, Bijela Hrvatska, Diploma, Diplomatika).
Za potrebe Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pisala je recenzije znanstvenih projekata i knjiga (M. Sanader, L. Buturac, A. Birin, M. Slukan-Altić), te školskih udžbenika za osnovne škole (V. Munić, A. Birin) i gimnazije (V. Munić). Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol je bila stručno-znanstveni recenzent kataloga Zbirka kamenih spomenika Hrvatskog povijesnog muzeja (M. Valentić, L. Prister) i izdanja i prijevoda djela L. Crijević Tuberon, Komentari o mojemu vremenu koje je priredio V. Rezar. U istom je svojstvu, kao medievist i klasični filolog, angažirana na projektu izdavanja zadarskih notarskih knjiga koje priređuje R. Leljak.
Urednica je Spomenice Filipa Potrebice (FF-Press, Filozofski fakultet u Zagrebu) i Zbornika radova međunarodnog znanstvenog skupa «Toma Arhiđakon i njegovo doba» (zajedno s prof. dr. O. Perić).
V. Zaključak: mišljenje i prijedlog
Ocjenjujući znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnice, Stručno povjerenstvo smatra da je dr. sc. Mirjana Matijević Sokol -istaknuta hrvatska povjesničarka koja je svojim djelovanjem unaprijedila znanstvene obzore hrvatske medievalne historiografije, navlastito njegovanjem i razvijanjem pomoćnih povijesnih znanosti, istraživanjem hrvatske latinističke baštine i proučavanjem života i rada Tome Arhiđakona – u svemu udovoljila zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Znanstvenim djelovanjem, objavljenim znanstvenim i stručnim člancima i monografijama, te plodnom nastavnom i pedagoškom djelatnošću, kako na matičnom Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, tako i na drugim visokim učilištima, dr. sc. Mirjana Matijević Sokol je udovoljila uvjetima iz čl.93. «Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju» (Narodne novine, br. 123/2003.). Isto tako, pristupnica je cjelokupnom djelatnošću, kako do izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta, tako i nakon izbora u to zvanje, u svemu udovoljila uvjetima Rektorskog zbora, odnosno «Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja» (Narodne novine, br. 94/1996, str. 4097-4098) – pristupnica je napisala monografiju (Toma Arhiđakon i njegovo djelo) koja se kao obvezatni nastavni tekst upotrebljava u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu; sadržajno je i metodički unaprijedila nastavni proces (predmet Pomoćne povijesne znanosti); pod njezinim je mentorstvom izrađeno osam (8) diplomskih radova; unaprijedila je stručni rad u hrvatskoj medievistici njegovanjem pomoćnih povijesnih znanosti i proučavanjem hrvatske kulturne baštine; zamjenica je voditeljice poslijediplomskog studija na Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a na tom je studiju voditeljica predmeta Pomoćne povijesne znanosti.
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol je do izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta objavila 3 knjige, 17 znanstvenih radova, 16 stručnih radova i 17 prikaza. Nakon izbora u zvanje docenta (1999.) objavila je 2 knjige, 7 znanstvenih radova, uz 5 znanstvenih radova u tisku, 8 stručnih radova i 3 prikaza. Ukupno je, prema tome, objavila 5 knjiga, 24 znanstvena rada, 24 stručna rada i 20 prikaza, dok se 5 znanstvenih radova pristupnice nalazi u tisku. Od znanstvenih radova nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta (jedno poglavlje u knjizi, 7 izvornih znanstvenih radova i 5 izvornih znanstvenih radova u tisku) 9 je radova objavljeno ili će biti tiskani u časopisima ili publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama, pa je time dr. sc. Mirjana Matijević Sokol udovoljila «Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja» što su ih izradila područna vijeća (Narodne novine, br. 38/1997., str. 1506).
U skladu s time Stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
da se dr. sc. MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za predmet Pomoćne povijesne znanosti, na Katedri za metodiku nastave povijesti i pomoćne povijesne znanosti, na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
-------------------------------------------------
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
--------------------------------------------------
Dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izv. prof.
--------------------------------------------------
Dr. sc. Ivan Kampuš, red. prof. u miru
Zagreb, 27. lipnja 2004.
Doc. dr. sc. Mirjna Matijević Sokol:
BIBLIOGRAFIJA ZNANSTVENIH RADOVA DO IZBORA 1999. GODINE
Knjige
BRANIMIROVA HRVATSKA U PISMIMA PAPE IVANA VIII., Knjiga Mediterana 2, Split 1989, 57 str. (koautor Mate Zekan)
BRANIMIROVA HRVATSKA U PISMIMA PAPE IVANA VIII., Knjiga Mediterana 2, Split 1990, 80. str. (koautor Mate Zekan)
DIPLOMATIČKI ZBORNIK KRALJEVSTVA HRVATSKE; DALMACIJE I SLAVONIJE, sv. XVIII, Zagreb 1990, 643 str. (koautor s grupom suradnika)
Supplementa Codicis diplomatici, vol. I, Zagreb 1997. (suradnik)
Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Zagreb-Milano, 1999. (koautor Vladimir Sokol) 112 str.
Poglavlja u knjizi
Isprave-dokazi postojanja, O zbirci isprava iz Arhiva Muzeja Sv. Ivan Zelina, Zbornik radova Matice hrvatske, Ogranak Sv. Ivan -Zelina, 1994/1995, 18-31.
Povijesna svjedočanstva o Zaboku, Zbornik Matice hrvatske “Zavičajem Ksavera Šandora Gjalskoga, Zabok 1996, 13-21.
Latinski natpisi ranoga srednjega vijeka, Hrvati i Europa I, Rano doba hrvatske kulture, HAZU, Zagreb 1997, 239-256.
Latin Inscriptions, Volume One of CROATIA and EUROPE, Croatia in the Early Middle Ages, A Cultural Survey, London-Zagreb 1999, 239-256.
Les inscriptions Latines, La Croatie et l'Europe, volume I, Croatie -Trésors de la Croatie ancienne des origines á la fin du [x1]XII e siécle, Paris-Zagreb, 1999, 239-257.
Znanstveni radovi
1) Trgovačko poslovanje početkom sedamnaestog stoljeća (po djelu S. Scaccie “Tractatus de comerciis et cambio”), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, 6, Zagreb 1979, 153-163.
2) Uspostava mletačke vlasti u Kotoru 1420. godine (na osnovi kotorskih notarskih isprava), Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, vol. 12, Zagreb 1982, 9-20.
3) Toma Arhiđakon i crkvena organizacija u Saloni, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, sv. 15, Zagreb 1988, 11-26.
4) Crkvena organizacija i Statut grada i otoka Korčule, Zbornik radova znanstvenoga skupa “Statut grada i otoka Korčule iz 1214. godine”, Zagreb-Samobor 1989, 213-221. (koautor Vesna Gamulin)
5) Starohrvatski Solin u Kronici Tome Arhiđakona, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 85, Split 1992, 83-90.
6) Struktura i diplomatička analiza isprava Kninskog kaptola, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, sv. 35, Zadar 1994, 69-85.
7) Povijesna svjedočanstva o Senju i okolici - Antički izvori”, Senjski zbornik, god. 21, Senj 1994, 25-40.
8) Ivan Kukuljević kao epigrafičar, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu, br. 8-9, Varaždin 1996, 85-90.
9) Toma Arhiđakon (1200-1268.), Nacrt za jedan portret, Povijesni prilozi Instituta za suvremenu povijest , sv. 14, 1995, 117-135.
10) Najstarija povijesna svjedočanstva o Zaboku, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 29, Zagreb 1996, 295-302.
11) Neka pitanja o đakonu Dobri s kraja XI. i početka XII. stoljeća, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996, 61-71.
12) Gospodarstvo u statutima na istočnoj obali Jadrana u Kotruljevićevo doba, Zbornik radova znanstvenoga skupa “Dubrovčanin Benedikt Kotruljević - hrvatski i svjetski ekonomist XV. stoljeća”, Zagreb 1996. (koautor dr. Petar Strčić)
13) Kralj Zvonimir u diplomatičkim izvorima, Zbornik radova znanstvenog skupa “Zvonimir kralj hrvatski”, Zagreb 1997, 45-55.
14) Najstarije povijesno svjedočanstvo o Ivancu, Zbornik znanstvenoga skupa “600 godina Ivanca, Varaždin 1997. str. 23-27.
Ostali enciklopedijski, stručni i znanstvenopopularni radovi
Iz Pauzanijina opisa Olimpije, Latina et Graeca, V/1977,br. 9, Zagreb 1977, 29-34.
Ivan Lučić-Lucius, “Povijesna svjedočanstva o Trogiru” (preveo J. Stipišić), Index osobnih imena, Index geografskih pojmova, Split 1979, 1143-1220.
3) Savjetovanje o obrazovanju kadrova za proučavanje povijesne i kulturne baštine na latinskom i grčkom jeziku u SR Hrvatskoj, Latina et graeca, 14, Zagreb 1979, 97-98.
Historijski izvori srednjega vijeka, Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture (EHPK), Zagreb 1980, 199.
Historijske pomoćne znanosti, EHPK, Zagreb 1980, 197-198.
Isprave, EHPK, Zagreb 1980, 239-240.
Kukuljević Ivan, EHPK, Zagreb 1980, 330.
Ljetopisi, životopisi, kronike, EHPK, Zagreb 1980, 348-350.
Rački Franjo, EHPK, Zagreb 1980, 523-524.
Sadržaj “Zbornika Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU 1-10 (1954-1980), Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, vol. 10, Zagreb 1980, 247-254.
Zapisnici Velikog vijeća grada Splita 1352-1354, 1357-1359, Index nominum, Index rerum, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, vol. 12, Zagreb 1982, 249-263.
Andreis Petar, Hrvatski biografski leksikon I, JLZ, Zagreb 1983, 123-124.
13) Katalog izložbe “Zelina kroz stoljeća”, Regesti isprava, Sveti Ivan Zelina 1995, 10-16.
Toma Splićanin - ljubitelj reda i zakona, I, Slobodna Dalmacija 7. siječnja 1996.
Toma Splićanin -iznad vremena i prostora, II, Slobodna Dalmacija 8. siječnja 1996.
Prvi spomen grada Slatine, Zbornik radova u prigodi 700. obljetnice prvog spominjanja grada Slatine “Slatina 1297-1997”, Slatina 1999, str. 11-15.
Izdavanje povijesnih vrela, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, vol. 17, Zagreb 1999, str.181-184.
Prikazi knjiga, časopisa, izložbi i ostalo
Zbornik zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, vol. 9, Vijesti JAZU, 2, Zagreb 1980, 4-6
Kotorski spomenici, Druga knjiga kotorskih notara god. 139, 1332-1337, Zagreb 1981, Vijesti JAZU, god. III, Zagreb 1982, br. 5., 33.
Rikard Radičević - Žarko Muljačić, “Beno Kotruljević, “O trgovini i o savršenu trgovcu”, Djela znanosti Hrvatske, sv. 1, JAZU, Zagreb 1985, Acta historicio-oeconomica.
Ivan Lučić-Lucius, “O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske”, Arhivski vjesnik XXXI, Zagreb 1988, 166-169.
J. Barbarić-J. Kolanović, “Šibenski diplomatarij”, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, sv. 15, Zagreb 1988, 140-141.
Dva pravna spomenika, Korčulanski statut i Splitski statut, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, sv. 15, Zagreb 1988, 141-143.
“Temporibus domno Branimero”, Znanstveni skup i izložba, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva , Zagreb 1989.
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. XVIII, Zagreb 1900, Vijesti JAZU, god. XII, Zagreb 1991, br. 26, 24-25.
Codex diplomaticus ....., Obavijesti HAD-a, god. XXXIII/91, br. 2, Zagreb 1991, 67-68.
Prikaz izložbe “Od Nepobjedivog Sunca do Sunca Pravde”, Informatica Museologica, 25 (1-4), 1994, Zagreb 1995, 92-94.
Izložba “Vukovar-Lijeva Bara, povijest jednog arheološkog nalazišta (tragovi, istraživanja, znamenja)”, Obavijesti HAD-a, br. 1, XXVIII/96, Zagreb 1996, 56-57.
Starohrvatski reljefi, prikaz izložbe, Obavijesti HAD-a, br. 2. XXV/93, Zagreb 1993, 42.
Kninski zbornik, prikaz, Obavijesti HAD-a, br. 3. XXV/93, Zagreb 1993, 95-96.
“Zagreb prije Zagreba”, prikaz izložbe, Obavijesti HAD-a, br. 1, XXVII/95, Zagreb 1995, 57.
15)“Od Nepobjedivog Sunca do Sunca Pravde”, prikaz izložbe, Obavijesti HAD-a, br. 2, XXVII/95, Zagreb 1995, 56-58.
Konstantin Porfirogenet, O upravljanju Carstvom, Obavijesti HAD-a, br. 2, XXVII/95, Zagreb 1995, 43-44.
Hrvatska u XI. stoljeću, prikaz Zbornika “Zvonimir, kralj hrvatski”, Solinska kronika, god. IV, br. 33, 15. lipnja 1997, 18.
Radovi od 1999. godine
Knjige
Toma Arhiđakon i njegovo djelo, Zagreb-Jastrebarsko, 2002, 400 str.
Supplementa Codicis diplomatici, vol. II, Zagreb 2002. (suradnik )
HISTORIA SALONITANA, koautor s O. Perić i R. Katičić, Književni krug, Split 2003.
Poglavlja u knjizi
Latinska epigrafička baština, Hrvati i Europa II, Srednji vijek i renesansa, HAZU, Zagreb 2000, 104-125.
Isprave su dokazi postojanja, O zbirci isprava iz Arhiva Muzeja Sv. Ivan Zeline, u: Sveti Ivan Zelina, osam stoljeća pisane povijesti i kulture, (ur. M. Houška), Sveti Ivan Zelina 2000, 89-94.
Znanstveni radovi
1) Regimen Latinorum Arhiđakona Tome u teoriji i praksi, Historijski zbornik 52, Zagreb 1999, str. 17-32.
2) Tadija Smičiklas kao izdavač povijesne građe, (koautor V. Tudjina Gamulin) Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, vol. 18, Zagreb 2000, 105-114.
3) Neki aspekti diplomatičke tradicije u zapisima splitske crkvene provenijencije, Hereditas rerum croaticarum ad honorem Mirko Valentić, Zagreb 2003, 14-21.
4) Toma Arhiđakon o uspostavi Dubrovačke nadbiskupije, Zbornik znanstvenoga skupa “1000 godina Dubrovačke nadbiskupije”, Dubrovnik 2001, 113-124.
5) Pisana povijesna svjedočanstva o knezu Branimiru, Zbornik radova sa znanstvenog skupa “Hrvatska u doba kneza Branimira”, Zadar 2002, 23-41.
6) Najstarija povijesna svjedočanstva o Zelini, Zbornik Znanstvenoga skupa “Sveti Ivan Zelina i zelinski kraj u prošlosti”održanog u Sv. Ivanu Zelini povodom 800. obljetnice prvog spomena Sv. Ivan Zeline, Zagreb 2004, 23-32.
7) Regimen Latinorum Tome Arhiđakona u teoriji i praksi, Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa “Toma Arhiđakon i njegovo doba” održanog u Splitu 25-27. rujna 2000. godine, Split 2004,
8) Razdoblje hrvatskih narodnih vladara u “Salonitanskoj povijesti”, Zbornik Znanstvenog radova međunarodnog znanstvenog skupa “Toma Arhiđakon i njegovo doba” održanog u Splitu 25-27. rujna 2000. godine, Split 2004.
9) Neki aspekti hrvatske ranosrednjovjekovne latinske pismenosti, Spomenica Filipa Potrebice, FF-Press, Odsjek za povijest (u tisku).
10) Splitski srednjovjekovni književni krug, Zbornik Tomislava Raukara, FF-Press. Odsjek za povijest (u tisku)
11) Toma Arhiđakon Splićanin (1200.-1268.) (u tisku 25 kartica, za Croatian Historical Rewieu)
Stručni radovi
1) Karlo Horvat i pomoćne povijesne znanosti, Zlatna dolina, vol. 6, Požega 2000. 115-119.
2) 1150. obljetnica darovnice kneza Trpimira, Obavijesti HAD-a, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002, 190-192.
3) 900 godina od dolaska Arpadovića na hrvatsko prijestolje, Obavijesti HAD-a, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002, 193.
4) Transkripcija, prijevod i obrada 15 grbovnica, Katalog izložbe MONUMENTA HERALDICA. Izbor iz heraldičke baštine Primorsko-goranske županije, (autor G. Oštrić), Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka 2002, 15-20, 28-29, 70-80, 85-92, 100-104, 111-113, 116-122, 181-191.
5) Filip Potrebica, Život i djelo, Spomenica Filipa Potrebice, FF-Press, Odsjek za povijest (u tisku).
6) Marko Lauro Ruić kao sakupljač i obrađivač povijesne građe, Zbornik radova znanstvenog skupa (u tisku)
7) Duje Rendić-Miočević and the Middle Ages in Croatia, Zbornik radova Međunarodnog znanstvenog skupa In memoriam Duje Rendić-Miočević, (u tisku)
Prikazi
1) Foma Splitskij, Istoria arhiepiskopov Saloni i Splita (prijevod i komentar O. A. Akimova,) Moskva 1997, Historijski zbornik 52, Zagreb 1999, str.211-213.
2) Ž. Tomičić, Panonski periplus - arheološka topografija kontinentalne Hrvatske, Zagreb 1999, Obavijesti HAD-a, br. 3, god. XXXI/99, Zagreb 1999, 123-124.
3) I. Fisković, Reljef kralja Petra Krešimira IV, Split 2002, Obavijesti HAD-a, br. 3, god. XXXIV/2002, Zagreb 2002, 163-165.
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor
dr. sc. Mirjana Gross, professor emeritus
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 26. travnja 2004. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta, te o tome podnosimo sljedeće
i z v j e š ć e:
Na natječaj objelodanjen u Vjesniku 10. svibnja 2004. javila se kao jedini kandidat dr. sc. Iskra Iveljić, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Dr. sc. Iskra Iveljić rođena je 1959. u Frankfurtu na Majni. Maturirala je na Klasičnoj gimnaziji i diplomirala povijest i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1992. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta s temom Pokušaji modernizacije u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji od 1848. do 1850. godine, a 1998. je doktorirala obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom Uloga zagrebačke privredne elite u modernizaciji Hrvatske (1860.-1883.).
Od 1987. god. bila je zaposlena kao arhivist u Arhivu Hrvatske u Zagrebu, od 1990. kao istraživač-suradnik u Institutu za suvremenu povijest, a od 1993. kao asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta. Nakon doktoriranja 1998. god. izabrana je za asistenta, a 1999. u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest za predmet “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Znanstvena djelatnost
Predmet istraživanja dr. sc. Iskre Iveljić je hrvatska povijest 19. stoljeća. Istražuje razdoblje hrvatske povijesti počevši od kraja 18. st., ali napose problematiku hrvatskog pokreta 1848. godine i druge polovice 19. stoljeća. Njezin istraživački interes usmjeren je prije svega prema modernizacijskim procesima na području sjeverne Hrvatske tijekom kojih se oblikovala moderna Hrvatska. Modernizacijske procese istražuje u čitavoj njihovoj kompleksnosti, istražujući odnos unutrašnjih društvenih snaga i političkog okvira srednjoeuropske Habsburške monarhije u interferenciji kojih su se oblikovali suvremeno hrvatsko građansko društvo i njegove institucije te građanska kultura.
Kandidatkinja je dosad objavila ukupno 19 znanstvenih radova. Do izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta objavila je 12 znanstvenih radova: 8 izvornih znanstvenih članaka tiskanih u znanstvenim časopisima (od kojih 7 u domaćim znanstvenim časopisima i jedan u inozemnom časopisu), jedan pregledni članak i priredila (u suradnji) jednu knjigu izvorne građe. Objavila je i 2 stručna rada.
Nakon izbora za docenta objavila je (ili su pozitivno ocijenjeni i prihvaćeni za tisak) 7 znanstvenih radova. Objavila je 4 izvorna znanstvena članka koji su svi objavljeni u znanstvenim zbornicima u inozemstvu: Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj (od njih su 2 rukopisa prihvaćena za objavljivanje). Pozitivno je ocijenjena i prihvaćena za tisak knjiga Očevi i sinovi. Dva naraštaja privredne elite Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća, doktorska disertacija prerađena i nadopunjena u tolikoj mjeri da čini gotovo u potpunosti novi tekst. Napisala je 2 pozitivno ocijenjena poglavlja u knjizi za 4. svezak edicije HAZU Hrvatska i Europa.
U historiografiji je u istraživanju društvenih elita pažnja posvećena prije svega djelatnosti političke elite. Dr. sc. Iskra Iveljić je u svojoj knjizi Očevi i sinovi. Dva naraštaja privredne elite Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća (Zagreb: Tipex, rkp. 491 str., u tisku) istražila djelatnost zagrebačke gospodarske elite u razdoblju oblikovanja suvremenog hrvatskog društva u prvoj polovici 19. st., od početka ustavnog razdoblja 1860. do uspostavljanja represivnog režima bana Khuena-Héderváryja 1883. god. To je doba kada se oblikuju osnovni elementi građanskoga društva u Hrvatskoj i kada se u općim uvjetima društvenog razvoja u Habsburškoj monarhiji, ali i usprkos ograničenjima koja postavljaju njezina središta, osigurava njegov daljnji razvoj. Kandidatkinja je istražila djelatnost hrvatske gospodarske elite na svim područjima društvenoga života koja se mogu dokumentirati izvorima. Težište je stavila na njezinu ulogu u modernizaciji, tj. stvaranju za oblikovanje građanskoga društva, te hrvatsku nacionalnu integraciju usko povezanu s društvenim promjenama. Opisala je dostignuća, strukturu i mentalitet zapravo triju generacija gospodarske elite. Prvu čini tradicionalno staleško, gotovo isključivo trgovačko građanstvo koji ne utječe bitno na inovacije u gospodarstvu i društvu. Težište autoričinih istraživanja je na novoj gospodarskoj eliti različita društvenog i (kao i svugdje u Habsburškoj monarhiji) etničkog podrijetla koja ima glavnu ulogu u razdoblju 1860.-1883. Oni postaju “očevi utemeljitelji” modernoga građanskog društva i građanske kulture. Nositelji su pretvorbe građanstva u moderne poduzetnike koje se sada uz trgovinu okreće industriji, transportu, bankarstvu, rudarstvu, a prije svega modernom načinu poslovanja. Upravo ta skupina stvara uvjete za nastanak mentaliteta i socijalnog prestiža građanstva, ali se ona sama rijetko uključuje u politički život na nacionalnoj razini. Tek pripadnici generacije sinova te elite ulaze u gospodarsku djelatnost kao pripadnici društvene elite, te se osjećaju pozvanima da na temelju svoga imetka i naobrazbe usmjeravaju društveno i nacionalno-političko kretanje. Ova knjiga prvi je cjeloviti pokušaj da se razvoj i djelatnost gospodarske elite prikaže ne samo kao važna činjenica iz ekonomske povijesti, već kao pojava koja prožima brojna područja društvenoga, nacionalno-političkog te kulturnog života.
Za 4. sv. edicije Hrvatska i Europa u izdanju HAZU kandidatkinja je napisala dva (pozitivno ocijenjena) poglavlja: Modernizacija izvana i modernizacija iznutra. Hrvatske zemlje od neoapsolutizma do banovanja Khuena Héderváryja (krp.19 str.) i Hrvatske zemlje od 1883. do 1903. godine (rkp. 15 str.). U njima je na ukupno oko 35 str. prikazala povijest sjeverne Hrvatske, Dalmacije i Istre od sredine 19. do početka 19. st. sa svim njenim političkim mijenama, temeljnim društvenim promjenama, te postavljanjem temelja građanskom društvu i kulturi. U njima je pokazala sposobnost da sintetski prikaže relativno veliko vremensko razdoblje u svoj njegovoj kompleksnosti.
U članku Römisch-katholische Kirche in Banalkroatien vom Josephinismus bis zum politischen Katholizismus (rkp. 11 str., u tisku u zborniku Kulturnopovijesnog simpozija Mogersdorf, Kiseg) kandidatkinja je obradila specifičnu problematiku odnosa Rimokatoličke crkve u banskoj Hrvatskoj prema državi i društvu, ali također u širokom, gotovo stogodišnjem vremenskom okviru od razdoblja jozefinizma s kraja 18. do razdoblja Mažuranićevih liberalnih reforma 1870.-ih godina. Započela je s razdobljem jozefinizma kao najradikalnije varijante prosvijećenog apsolutizma koji je htio ne samo ograničiti utjecaj crkve, nego je i podredit svjetovnoj vlasti. Zbog tog je među svećenstvom u banskoj Hrvatskoj pobornik jozerfinizma bilo uglavnom niže svećenstvo (koje je dobivalo državne dotacije), a i među višim svećenstvom oni koji su prihvaćali reforme prosvijećenog apsolutizma (poput zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca) nisu taj sustav u radikalnoj varijanti Josipa II. prihvatili u cijelosti, napose kad je riječ o subordiniranju crkvene vlasti svjetovnoj i preferiranju njemačkog jezika. Ipak, određeni elementi jozefinizma ustrajali su sve do 1848. Tada je u sklopu liberalnog pokreta 1848. dio nižeg katoličkog svećenstva istaknuo reformne zahtjeve (ukidanje celibata, decentralizacija crkvenog ustroja, slavensko bogoslužje…). No, pokazuje kandidatkinja, godina 1848. označila je pojavu tek određenih elemenata liberalnog katolicizma u Hrvatskoj koji su bili potisnuti pokretom katoličke obnove koji na važnosti dobiva od zasjedanja Biskupske konferencije u Beču 1849. Liberalne ideje su se unutar katoličkog svećenstva sustavnije artikulirale nakon obnove ustavnosti 1860. Te ideje sada zastupaju i istaknuti pripadnici katoličke hijerarhije poput biskupa Strossmayera i Franje Račkog. Oni smatraju da se napredak znanosti i korjenite društvene promjene mogu pomiriti s katoličkim naukom. Liberalno svećenstvo se, kao i 1848., zalaže se za obnovu jedinstva s kršćanskim istokom, što osim crkvene ima i nacionalno-političku pozadinu. Pritom i liberalno i konzervativno svećenstvo želi imati presudni utjecaj na društvo u cjelini.
U članku Die Kroaten und der Prager Slavenkongress (u: Der Prager Slavenkongress 1848, ur. A. Moritsch, Böhlau: Wien-Köln-Weimar, 2000., 131-141) kandidatkinja je u vezi sa Slavenskim kongresom u Pragu izložila odnos hrvatskog liberalnog pokreta 1848. prema slavenstvu i jugoslavenstvu. Prikazala je odmak hrvatskog pokreta od tradicionalne zajedničke ugarsko-hrvatske ustavnosti i prihvaćanje koncepcije austroslavizma koji je podrazumijevao federalizaciju Habsburške monarhije. Hrvatski pokret 1848. bio je, konstatira autorica, uz češki najjači nositelj austroslavističkih tendencija u Monarhiji, a jedan od predlagača održavanja Slavenskog kongresa u Pragu, po uzoru na Svenjemački parlament u Frankfurtu, bio je Ivan Kukuljević Sakcinski. Autorica je prikazala pripreme i sudjelovanje hrvatskih delegata na Kongresu. Zaključila je da je politika austroslavizma omogućavala istodobno rješavanje kako pitanje modernizacije, tako pitanje položaja Hrvatske u Monarhiji. Naime, u Monarhija preuređenoj na temeljima jezično-etničkog načela, ali i uz poštovanje historijski formirane Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ostvarilo bi se ujedinjenje Trojedne kraljevine, ona bi postigla položaj jedne od ravnopravnih federalnih jedinica Monarhije u užem savezu s Vojvodinom Srpskom i ujedinjenim slovenskim zemljama i stekla bi veliki obim autonomnih poslova.
U dvama prilozima kandidatkinja se bavi složenom problematikom odnosa između društva i poimanja povijesti u Hrvatskoj u 1990.-im godinama i načinom na koji su se promjene u tom odnosu odrazile na historiografiju. To su članci Die zersplittene Ökumene der Historiker/innen. Hisotoriographie in Kroatien in den 1990er Jahren (Klio ohne Fesseln? Historiographie im östlichen Europa nach dem Zusammenbruch des Kommunismus, Osthefte, Sonderband 16, ur. A. Ivanišević et al., Wien-Frankfurt, 2002., 363-379) i Cum ira et studio. Geschichte und Gesellschaft in Kroatien in den 1990er Jahren (Geschichte im Transformationsprozess Ost- Ostmittel- und Südosteuropas, München: Historisches Kolleg, 2002., rkp. 17 str, u tisku). U njima je prikazala razne “kulture sjećanja” (Erinnerungskulturen) u pojedinim društvenim slojevima, nacijama i regijama u Hrvatskoj. Analizirala je promjene koje su u poimanju, ali i u istraživanju povijesti donijeli pad Berlinskog zida i posljedični raspad Jugoslavije. Prikazala je u kojoj mjeri je promjena paradigme (prijelaz iz višenacionalne u samostalnu nacionalnu državu, od komunizma ka kapitalizmu itd.) utjecala na shvaćanje povijesti kako u društvu tako i u profesionalnom krugu povjesničara, posebice se posvećujući stanju u hrvatskoj historiografiji.
Nakon izbora u zvanje docenta dr. sc. Iskra Iveljić sudjelovala je s referatima u radu četiriju međunarodnih znanstvenih skupova (Beč, München, Kiseg, Ljubljana).
Koordinator je za Hrvatsku u projektu sveučilišta u Berlinu i Leipzigu Povijest jugoistočne Europe kao europska povijest. Sudjelovala je u radu skupova koji su se održavali u sklopu toga projekta (Sinaia, Berlin, Leipzig). Surađuje u dvama projektima koji se vode na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Temeljni dokumenti hrvatske povijesti i Etnički i kulturni identiteti u Hrvatskoj i izgradnja hrvatske nacije).
Nastavna djelatnost
Redovito održava nastavu iz predmeta “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” na dodiplomskom i na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za povijest. Nastavu na poslijediplomskom studiju održavala je također na Odsjeku za pedagogiju i Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U nastavi na dodiplomskom studiju u sklopu izbornih predmeta uvodi studente u znanstveni rad, te je izvrsnije studente uključila u rad na međunarodnom projektu u realizaciji kojega i sama sudjeluje i omogućila im sudjelovanje u radu skupova koji se održavaju u sklopu projekta.
Bila je mentor pri izradi ukupno 23 diplomska rada, od kojih 16 nakon izbora u zvanje docenta. Mentor je za 3 magistarska rada izrada kojih je u tijeku, a bila je predsjednica povjerenstva pri obrani 5 magistarskih radova i dviju doktorskih disertacija.
Stručna djelatnost
Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić autor je članka u enciklopediji (Hrvatska enciklopedija) i ocjena knjiga. Recenzent je rukopisa knjiga za nakladnike, te rukopisa i projekata za Ministarstvo znanosti i tehnologije.
U stručnoj javnosti nastupa kao promotor znanstvenih knjiga, kao predavač na seminarima za nastavnike povijesti i priloga u obrazovnom HTV.
Zaključak
Dr. sc. Iskra Iveljić je istraživač hrvatske povijesti 19. stoljeća. Njezina istraživanja zasnovana su na izvornoj građi te na temeljitom poznavanju domaće i inozemne literature, a rezultati istraživanja utemeljeni su u suvremenim metodama povijesne znanosti. U svojim radovima obuhvaća širok dijapazon problematike u kojoj središnje mjesto zauzimaju modernizacijski procesi u čitavoj svojoj kompleksnosti. Znatan doprinos hrvatskoj historiografiji kandidatkinja je dala svojim sagledavanjem modernizacijskih procesa na hrvatskom prostoru u korelaciji sa procesima na srednjoeuropskom habsburškom prostoru, te obuhvatom modernizacijske problematike u njezinim brojnim društvenim, gospodarskim i kulturnim sastavnicama.
Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić kvalitetom svojih radova i njihovim utjecajem na historiografiju te formalnim uvjetima ispunjava zahtjeve za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Dosad je ukupno objavila (ili su pozitivno ocijenjeni i prihvaćeni za tisak) 19 znanstvenih radova od kojih 7 nakon izbora u zvanje docenta. Među radovima nastalim nakon zadnjeg izbora su jedna knjiga, 2 poglavlja u knjizi te 4 izvorna znanstvena članka, sva četiri objavljena u znanstvenim zbornicima u inozemstvu (Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj). Nakon zadnjeg izbora sudjelovala je s referatima u radu četiriju međunarodnih znanstvenih skupova održanih u inozemstvu (Beč, München, Kiseg, Ljubjana). Surađivala je te i danas surađuje u znanstvenim projektima koji se realiziraju u zemlji i inozemstvu (Berlin-Leipzig). Od izbora za docenta redovito održava nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pri čemu nastavu unapređuje uvodeći već na dodpilomskom studiju studente u znanstveni rad. Od zadnjeg izbora bila je mentor pri izradi 16 diplomskih radova, a trenutno je mentor za tri magistarska rada izrada kojih je u tijeku.
Na osnovi svega iznesenog Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
p r e d l a ž e m o
da dr. sc. Iskru Iveljić izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 21. lipnja 2004.
Povjerenstvo:
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor
dr. sc. Mirjana Gross, professor emeritus
BIBLIOGRAfija radova ISKRE IVELJIĆ
I. CJELOKUPNA BIBLIOGRAFIJA
Knjiga
Očevi i sinovi. Dva naraštaja privredne elite Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća (Tipex, Zagreb, 491 kartica rukopisa prihvaćenog za objavljivanje)
Izvorni znanstveni članci u časopisima
1. Teorija historije Agnes Heller, Naše teme 12, Zagreb, 1986., 2175-2184.
2. O nekim vidovima slavonstva u časopisu Slavonac, Historijski zbornik XL, 1987., 139-156.
3. O značenju unutrašnjeg odsjeka Banskog vijeća (1848-50), Radovi Zavoda za hrvatsku povijest XXII, 1989., 71-94.
4. Trgovačka elita kao čimbenik modernizacije i hrvatske nacionalne integracije, Povijesni prilozi 10, 1991., 193-217.
5. Pokušaj stvaranja hrvatske vojske 1848/49. godine, Časopis za suvremenu povijest br. 2, 1992., 47-58.
6. Katolička crkva i civilno društvo u Hrvatskoj 1848. godine, Časopis za suvremenu povijest br. 2-3, 1993., 19-42.
7. Kultura nadzora u Banskoj Hrvatskoj 1860-ih godina, u: Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996., 191-201.
8. Le sentiment national en Croatie. L’identite nationale croate, Historiens&Geographes 366, Paris 1999., 151-157.
Poglavlja u knjizi
1. Modernizacija izvana i modernizacija iznutra. Hrvatske zemlje od neoapsolutizma do banovanja Khuena Hedervaryja, 19 kartica rukopisa prihvaćenog za edicija Hrvatska i Europa, sv. IV., u izdanju HAZU.
2. Hrvatske zemlje od 1883. do 1903. godine, rukopis 15 kartica, prihvaćen za objavu u Hrvatska i Europa, sv. IV., u izdanju HAZU.
Radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnih skupova
1. Die Rolle der Grosskaufleute in der Modernisierung und in der nationalen Bewegung Zivil-Kroatiens in den 1860-er Jahren, u: Durch Arbeit, Wissen und Gerechtigkeit, (ur.) H. Stekl et al., Wien-Köln 1992., 231-243.
2. “Stiefkinder Österreichs”: Die Kroaten und der Austroslavismus, u: Austroslavismus. Ein verfrühtes Konzept zur politischen Neugestaltung Mitteleuropas, (ur). A. Moritsch, Böhlau, Wien-Köln-Weimar 1996.,125-137.
3. Die Kroaten und der Prager Slavenkongress, u: Der Prager Slavenkongress 1848 (ur.) A. Moritsch, Böhlau, Wien-Köln-Weimar, 2000., 131-141.
4. Die zersplittene Ökumene der HistorikerInnen. Hisotoriographie in Kroatien in den 1990er Jahren, u: Klio ohne Fesseln? Historiographie im östlichen uropa nach dem Zusammenbruch des Kommunismus, Osthefte, Sonderband 16, ur. A. Ivanišević et al., Wien-Frankfurt, 2002., 363-379.
5. Römisch-katholische Kirche in Banalkroatien vom Josephinismus bis zum politischen Katholizismus, 11 kartica u tisku za zbornik: Kulturnopovijesni simpozij Mogersdorf, Kiseg, 2001.
6. Cum ira et studio. Geschichte und Gesellschaft in Kroatien in den 1990er Jahren, rukopis 17 kartica u tisku za zbornik radova sa simpozija Geschichte im Transformationsprozess Ost- Ostmittel- und Südosteuropas, Historisches Kolleg, München 2002.
Pregledni članci
1. Nova istraživanja o građanskom društvu 19. stoljeća, Historijski zbornik XLII, 1989., 283-291.
Stručni članci
1. Sindikati u procijepu između radnika i poslodavaca (O polemici i International Journal of social History 1989., br. 1, ČSP 1-2, 1990., 177-183.
2. Građanstvo u Habsburškoj monarhiji (znanstveni skup u Brixenu) ČSP 3, 1990., 153-158.
Članci u enciklopediji i leksikonu
1. Tekstovi o J. Jelačiću, Narodnim zahtijevanjima, Banskoj konferenciji i Hrvatskoj četrdesetosmoj za Hrvatski leksikon, sv. I., 1996.
2. Tekst o austroslavizmu za Hrvatsku enciklopediju sv. I., 1999.
Prikazi knjiga
- Henri Mendras, Seljačka društva, RZHP 20, 1987., 293-297.
- E.J. Hobsbawm, Doba revolucije, Naše teme 3, 1988., 733-736.
- Gesellschaft, Politik und Verwaltung in der Habsburgermonarchie 1830-1918, ur., F. Glatz i R. Melville, HZ XLI., 1988., 360-363.
- Beiträge zur historischen Sozialkunde, Beč, Otium 1-2, 1994, 60-61.
- Newsletter. Geschichte des Bürgertums in der Habsburgermonarchie, Otium 3-4, 1994., 83-84.
- Mirjana Gross, Die Anfänge des modernen Kroatiens, HZ XLVII, 1994., 195-196.
- Mihovil Pavlinović, Hrvatski razgovori, RZHP 28, 1995., 353-355.
- Vlasta Švoger, Südslawische Zeitung. Organ nove epohe kod Južnih Slavena, ČSP br. 3, 2003., 1053-1054.
Izdavanje arhivske građe
Hrvatski državni sabor 1848. godine, zajedno s J. Kolanovićem i N. Stančićem, Zagreb, 1999.
II. RADOVI NAKON ZADNJEG IZBORA 1999. GODINE
Knjiga
1. Očevi i sinovi. Dva naraštaja privredne elite Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća (491 kartica teksta, prihvaćenog za objavljivanje u izdanju Tipexa iz Zagreba)
Poglavlje u knjizi
1. Modernizacija izvana i modernizacija iznutra. Hrvatske zemlje od neoapsolutizma do banovanja Khuena Hedervaryja, rukopis opsega 19 kartica za Hrvatska i Europa sv. IV u izdanju HAZU.
2. Hrvatske zemlje od 1883. do 1903. godine, 15 kartica rukopisa prihvaćenih za Hrvatska i Europa sv. IV u izdanju HAZU.
Znanstveni rad u zborniku s međunarodnog skupa
1.Die Kroaten und der Prager Slavenkongress, u: Der Prager Slavenkongress 1848, (ur.) A. Moritsch, Böhlau, Wien-Köln-Weimar, 2000., 131-141.
2.Die zersplittene Ökumene der HistorikerInnen. Historiographie in Kroatien in den 1990er Jahren, u: Klio ohne Fesseln? Historiographie im östlichen Europa nach dem Zusammenbruch des Kommunismus, Osthefte Sonderband 16, (ur.). A. Ivanišević et al., Wien-Frankfurt 2002, 363-379.
3. Römisch-katholische Kirche in Banalkroatien vom Josephinismus bis zum politischen Katholizismus, 11 kartica u tisku za zbornik: Kulturnopovijesni simpozij Mogersdorf, Kiseg, 2001.
4. Cum ira et studio. Geschichte und Gesellschaft in Kroatien in den 1990-er Jahren, 17 kartica u tisku za zbornik radova sa simpozija o postkomunističkim historiografijama u istočnoj Europi, Historisches Kolleg, München., 2002.
Članci u enciklopedijama
1. Austroslavizam, za Hrvatsku enciklopediju sv. I.
Prikaz knjige
1. Vlasta Švoger, Südslawische Zeitung. Organ nove epohe kod Južnih Slavena, ČSP br. 3, 2003., 1053-1054.
Referati na međunarodnim simpozijima
1.Međunarodni kulturnopovijesni simpozij Mogersdorf, Kiseg, 2001. referat o Katoličkoj crkvi u Banskoj Hrvatskoj od jozefinizma do političkog katolicizma.
2. Ein Jahrzehnt postkommunistischer Historiographie in Kroatien, Institut für Osteuropäische Geschichte der Universität Wien, Beč, 2001, referat o hrvatskoj postkomunističkoj historiografiji.
3. Geschichte im Transformationsprozess Ost-, Ostmittel- und Südosteuropas, Historisches Kolleg, München, 2002. referat o hrvatskom društvu i shvaćanju povijesti tijekom 1990-ih.
4. Zgodovinopisje v državah naslednicah SFRJ 1991-2003, Institut za novejšo zgodovino, Ljubljana, 2004. referat o hrvatskoj historiografiji o 19. stoljeću nakon raspada Jugoslavije.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
2. Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.
3. Dr. sc. Antoni Cetnarowicz, red. prof.
ODSJEK ZA POVIJEST
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o ocjeni rezultata natječaja i prijedlog da se dr. sc. Damir Agičić, docent, izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 26. travnja 2004. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora iz područja humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, za predmet Svjetska povijest u 19. stoljeću na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon razmatranja pristigle prijave Vijeću podnosimo sljedeće
I z v j e š ć e
Na natječaj, koji je objavljen u Vjesniku od 10. svibnja 2004. godine, prijavio se samo jedan kandidat – dr. sc. Damir Agičić, docent u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
I. Ž i v o t o p i s
Dr. sc. Damir Agičić rođen je u Davoru (Republika Hrvatska), 13. lipnja 1963. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Srpcu (Republika Bosna i Hercegovina). Studij povijesti i komparativne književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine. Magisterij iz povijesti stekao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992., a na istom je fakultetu i doktorirao 1997. godine obranom disertacije Hrvatsko-češke veze i odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U međuvremenu je završio i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (1993.).
Od 1989. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao asistent, odnosno kao docent (od 1999.). Drži nastavu iz predmeta Svjetska povijest u 19. stoljeću, sudjeluje u nastavi na poslijediplomskom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu i na poslijediplomskim Europskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Od 2003. predstojnik je Katedre za svjetsku povijest novog vijeka.
Od 1996. urednik je udžbenika i priručnika za nastavu povijesti u Profil Internationalu. Sudjelovao je na brojnim seminarima i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.
Godine 2003. s grupom suradnika pokrenuo je časopis Povijest u nastavi, kojemu je glavni i odgovorni urednik.
Član je Predsjedništva Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i drugih strukovnih udruga. Godine 2002. dobio je odlikovanje ministra kulture Republike Poljske Zaslužan za poljsku kulturu.
Podrobniji biografski podaci nalaze se u Izvješću o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti.
II. Z n a n s t v e n a d j e l a t n o s t
Znanstvena djelatnost dr. sc. Damira Agičića od prvih objavljenih radova do danas obuhvaća nekoliko različitih tema iz područja hrvatske povijesti te povijesti srednje i jugoistočne Europe u 19. i 20. stoljeću. Isprva se dr. Agičić bavio problematikom tajne politike Kneževine Srbije polovicom 19. stoljeća. To je bila i tema njegova magistarskog rada u Zagrebu. Nakon završetka poslijediplomskog studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti dr. Agičić započeo se baviti novom tematskom cjelinom: poviješću odnosa Hrvata i Čeha, odnosno Hrvata i Poljaka te problematikom panslavizma i neoslavizma. Treća tema koju je u nekim svojim radovima pratio od početka svoje znanstvene djelatnosti jest povijest gradova te razvoj historiografije i historiografska produkcija. Napokon, od 1995. godine bavi se pisanjem povijesnih udžbenika te problemima nastave povijesti u Hrvatskoj u prošlosti i danas. Dr. Damir Agičić voditelj je znanstveno-istraživačkog projekta Hrvati i slavenske integracijske ideologije u 19. i 20. stoljeću.
Do danas je dr. Agičić objavio tri znanstvene knjige (dvije monografije i jednu zbirku korespondencije), a u jednoj je znanstveno-popularnoj knjizi autor oko četvrtine teksta. U tisku mu je četvrta knjiga. Autor je ili suautor nekoliko udžbenika i priručnika za osnovnoškolsku i srednjoškolsku nastavu povijesti: za sedmi razred osnovne škole (u nekoliko različitih izdanja), radne bilježnice (u više izdanja), povijesne čitanke, povijesnih atlasa hrvatske, europske i svjetske povijesti u 19. stoljeću i u 20. stoljeću, udžbenika za treći i četvrti razred gimnazije, te udžbenika hrvatske povijesti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u susjednim zemljama. U časopisima s međunarodnom recenzijom objavio je četiri izvorna znanstvena rada prije izbora za docenta i tri takva rada nakon izbora. Četiri je članka objavio u znanstvenim knjigama i zbornicima prije izbora, a osam nakon izbora za docenta. Dva su mu znanstvena članka u tisku. U tri rada prije izbora za docenta objavio je povijesne izvore, a napisao je i objavio jedanaest stručnih i preglednih radova u časopisima u Hrvatskoj, Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj. Nakon izbora za docenta objavio je pet takvih tekstova.
Osim toga, dr. Agičić autor je desetak natuknica u Hrvatskom biografskom leksikonu, te brojnih natuknica u Hrvatskom leksikonu i Hrvatskoj enciklopediji, te teksta o svjetskoj i hrvatskoj povijesti druge polovice 19. i početka 20. stoljeća u Kronologiji. Prije izbora za docenta objavio je 25 popularno-znanstvenih tekstova u časopisu Hrvatski zemljopis, 33 osvrta i prikaza povijesnih knjiga i časopisa ili osvrta na znanstvene skupove u časopisima, 13 prikaza u novinama i 4 nekrologa. Nakon izbora objavio je nekoliko tekstova koji ulaze u gore navedenu kategoriju.
Dr. Agičić urednik je više školskih udžbenika i priručnika za nastavu povijesti, a nakon izbora za docenta kao urednik potpisuje jedanaest znanstvenih knjiga i zbornika radova. Od 2003. godine glavni je urednik znanstveno-stručnog časopisa Povijest u nastavi koji izdaje Društvo za hrvatsku povjesnicu u Zagrebu. Recenzirao je dvije znanstvene publikacije prije, a sedam nakon izbora za docenta.
Prvoj grupi znanstvenih i stručnih radova pripadaju sljedeći radovi:
1. knjiga Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću, AGM i Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1994, str. 147. – Agičić analizira početke politike širenja Kneževine Srbije na susjedne oblasti polovicom 19. stoljeća. Knjiga je podijeljena na osam poglavlja. Najopsežnije poglavlje odnosi se na statute i djelatnost tajne organizacije za pripremu ustanka u Turskom carstvu (1849.-51.). U prilogu knjige objavljeni su statuti tajne organizacije, faksimili nekih dokumenata i nekoliko ilustracija, te opsežna bibliografija. Knjiga je priručnik za sveučilišnu nastavu u Zagrebu i Ljubljani.
2. dva priloga objavljene građe – "Statuti tajne Garašaninove organizacije za pripremu ustanka protiv turske vlasti u slavenskim pokrajinama Turskog Carstva (1849/50. i 1850/51); Historijski zbornik, XLIV (1991), Zagreb 1992., str. 163-176, te "Nekoliko izvještaja Tome Kovačevića o tajnoj djelatnosti za srbijansku vladu iz 1848. godine"; Historijski zbornik, XLVI (1993), Zagreb 1994., str. 193-203. – U oba ova teksta autor je prvo dao uvodne bilješke, a potom transliterirao dokumente i popratio ih komentarima.
U drugoj tematskoj cjelini kojom se dr. Agičić intenzivno bavi posljednjih godina – hrvatsko-češkim i hrvatsko-poljskim odnosima te problematici neoslavizma i panslavizma – izdvajaju se sljedeći tekstovi:
1. knjiga Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeću, Ibis-grafika, Zagreb 2000., 365 str. – Knjiga govori o odnosima među Hrvatima i Česima u posljednjem desetljeću 19. i prvim godinama 20. stoljeća. Nakon kratka osvrta na historiografiju, te usporednog pregleda političkog i gospodarskog stanja u Češkoj i Hrvatskoj, ukratko se govori o odjecima najvažnijih čeških političkih zbivanja u hrvatskoj javnosti, odnosno o političkim vezama među hrvatskim i češkim političarima. Jedno od najznačajnijih mjesta susreta hrvatskih i čeških novinara i drugih javnih djelatnika bili su novinarski kongresi koji su se organizirali redovito od 1898. godine. Ovdje se analiziraju novinska izvješća i ostali materijali vezani uz prva četiri kongresa (u Pragu, Krakovu, Dubrovniku i Ljubljani). Velik značaj za razvoj hrvatsko-čeških odnosa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće imali su brojni hrvatski studenti koji su studirali u Pragu. Autor je podrobno analizirao strukturu hrvatskih studenata na češkom sveučilištu prema upisnim maticama, te njihove časopise Hrvatska Misao i Novo Doba. Dvije su osobe posebno obilježile hrvatsko-češke veze i odnose na prijelazu stoljeća: Stjepan Radić i Tomáš G. Masaryk. U knjizi je analiziran njihov doprinos razvoju odnosa među Hrvatima i Česima. Napokon, u posljednjem poglavlju knjige govori se o Česima u Hrvatskoj. U knjizi se nalazi i nekoliko priloga: popisi hrvatskih studenata na filozofskom, medicinskom i pravnom fakultetu češkog sveučilišta u Pragu te opširna regesta češke korespondencije Stjepana Radića. - Knjiga je bila nominirana za Nagradu W. Felczaka i H. Wereszyckoga Jagelonskog sveučilišta u Krakovu.
2. knjiga Dragi Franta! Hrvatska korespondencija Františeka Hlaváčeka (1896.-1904.), Srednja Europa, Zagreb 2003., 235 str. – Ova je knjiga zbirka pisama hrvatskih autora iz ostavštine poznatog češkog kulturnog i političkog djelatnika Františeka Hlaváčeka (1876.-1974.). Nakon kratkoga uvodnog teksta priređivača slijede pisma složena prema abecednom redu pošiljatelja i kronološkom redu: Živana Bertića, Nikole Fuggera, Milana Heimrla, Vladimira Jelovšeka, Svetimira Korporića, Ivana Lorkovića, Franje Poljaka, Franka Potočnjaka, Dragana Šašela. Svi su ti korespondenti stekli ugledno mjesto u hrvatskoj književnosti ili politici i javnom životu. Agičić je pisma popratio kraćim komentarima i opskrbio knjigu neophodnim indeksom imena. Ova nam građa pokazuje kako su se odvijale pripreme i aktivnosti na izdavanju časopisa hrvatskoga modernističkog pokreta, posebice Hrvatske misli, kojoj je František Hlaváček bio urednik. Neka od pisama koja se ovdje donose imaju i stanovitu literarnu vrijednost, govore o problemima koji su važni za povijest hrvatske književnosti te omladinskoga modernističkog pokreta u cjelini.
3. Hrvati, Poljaci i neoslavizam, Hrvati i Poljaci – narodi daleki i bliski, FF Press – HNOPZ, Zagreb 2003., str. 55-63 – U tekstu Agičić analizira sudjelovanje hrvatskih i poljskih predstavnika u neoslavističkom pokretu na početku 20. stoljeća, koji su pokrenuli češki političari na čelu s Karelom Kramářem.
4. Slavenski kongresi 1910. godine u Sofiji i Hrvati – zbornik Blgari i Hrvati prez vekovite, IK Gutenberg, Sofija 2003., str. 172-184 – Autor analizira sudjelovanje hrvatskih predstavnika na kongresu slavenskih novinara i drugom kongresu neoslavista u Sofiji u ljeto 1910. godine, te reakcije javnosti u Hrvatskoj na te kongrese. Sofijski kongres označio je prijelomnu točku neoslavizma – nakon njega taj je pokret praktički prestao postojati. Neoslavisti su odustali od svih svojih ambicioznih projekata institucionalnih oblika suradnje Slavena.
5. Između hrvatskog i slavenskog identiteta. Odjeci neoslavističkih kongresa u hrvatskoj javnosti, Dijalog povjesničara-istoričara 7, Zagreb 2003., str. 107-126 – U ovome tekstu Agičić analizira reakcije hrvatske javnosti u odnosu na neoslavizam, posebice neoslavističke kongrese u Pragu (1908.) i Sofiji (1910.). Pokazuje podijeljenost političke javnosti na one koji podupiru i sudjeluju u tom pokretu, poput stranaka Hrvatsko-srpske koalicije, i one koji ga izrazito negativno promatraju i odbacuju, poput pravaških skupina frankovaca i starčevićanaca, klerikalne grupacije oko lista Hrvatstvo i socijaldemokrata.
Trećoj temi Agičićeva znanstvenog i stručnog interesa pripadaju radovi o povijesti gradova te historiografiji:
1. poglavlja u knjizi Moj Zagreb, tak imam te rad. Mein Zagreb. My Zagreb, Duplo P, Laurana, Libar, Zagreb 1999. – Agičić je autor šest poglavlja u toj knjizi o Zagrebu sa starih razglednica (o Zagrebu kao obrazovnom i znanstvenom središtu, o kazalištima, muzejima i izložbama, o industriji i trgovini, o bolnicama, lječilištima i mjestima za rekreaciju, o znamenitim ljudima i društvenim zbivanjima, te o vojarnama). Dao je kratak uvodni tekst o navedenim temama iz života grada, a potom kratkim potpisom popratio izabrane stare razglednice.
2. Cetinje als Haupstadt Montenegro`s. – U knjizi: Haupstädte in Südosteuropa Geschichte – Funktion – Nationale Symbolkraft, Hg. Harald Heppner, Böhlau Verlag Wien-Köln-Weimar, 1994, str. 171-183. – Sažet pregled povijesti nekadašnjega glavnog grada Crne Gore Cetinja od osnivanja manastira u 15. stoljeću, odnosno od početaka razvoja grada u prvoj polovici 19. stoljeća do 1918. godine.
3. Historiografija o ilirskom "Branislavu" (1844-45) – HZ, XLIII/1990., str. 385-395. – Autor je dao pregled pisanja povjesničara o problematici ilirskog "Branislava".
4. Hrvatska historiografija u posljednjih godinu dana (ljeto 1995. – ljeto 1996.), Radovi ZHP 29 (1996.), str. 288-294 (objavljeno u Vijencu, br. 71, 26.IX.1996., str. 7-9) – Pregledni članak o najvažnijim ostvarenjima hrvatske historiografije u navedenom razdoblju.
Četvrtoj grupi Agičićevih radova, osim udžbenika i priručnika povijesti koje je napisao i priredio, pripadaju i sljedeći tekstovi:
1. knjiga Podijeljena Poljska (1772.-1918.) – Poljsko pitanje u 19. stoljeću – u tisku. U knjizi, priručniku za studente koji pohađaju nastavu iz izbornog kolegija Poljsko pitanje u 19. stoljeću, Agičić je dao pregled najvažnijih zbivanja u povijesti Poljske od prve podjele 1772. do ponovnog ujedinjenja 1918. godine. Posebnu je pozornost posvetio ustancima kojima su Poljaci pokušali ostvariti oslobođenje od vlasti djeljitelja, napose Rusa: Kościuszkovu (1794.), Studenačkom (1830-1831.) i Siječanjskom (1863.-1863.).
2. A Magyar királyság nemzetei a 16-19. században, Magyar szemle, br. 9-10, VII/1998., Budimpešta 1998., str. 35-41. – Autor razmatra mogućnosti zajedničkog rada na pisanju regionalne povijesti. Daje primjere nekih povijesnih zbivanja i osoba u novom vijeku čija interpretacija povezuje ili dijeli pojedine susjedne narode, prije svega Hrvate i Mađare.
3. Kako do europske nastave povijesti, Hrvatska revija, 4/48 (prosinac 1998.), str. 820-827. – Autor analizira stanje u nastavi povijesti u Republici Hrvatskoj, daje primjere ahistorizma i antieuropeizma u nekim udžbenicima i priručnicima povijesti i prijedloge kako poboljšati nastavu povijesti, napose udžbenike.
4. Nacionalni identitet Hrvata i Srba u prvoj polovici 19. stoljeća u udžbenicima povijesti za osnovnu školu u Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji, Dijalog povjesničara-istoričara 4, Zagreb 2001., str. 247-263 – Agičić je analizirao kako su pitanja o nacionalnom identitetu postavljena i riješena u udžbenicima povijesti za osnovne škole u Hrvatskoj i Srbiji. Iznosi i razmišljanja o tomu kako bi ubuduće valjalo raditi na prezentaciji ovih problema učenicima.
5. Bosna je … naša! Mitovi i stereotipi o državnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te pripadnosti Bosne u novijim udžbenicima povijesti, Historijski mitovi na Balkanu, Sarajevo 2003., str. 139-160 – U ovom je tekstu Agičić pokazao kako su u novijim udžbenicima povijesti u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji korištene stereotipne predodžbe i kako su građeni mitovi o pripadnosti Bosne.
Dr. Agičić dosad je boravio na znanstvenim istraživanjima u Beogradu, Budimpešti, Beču, Krakovu i Pragu. Prije izbora za docenta sudjelovao je na jedanaest znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu s izlaganjima, od kojih su neka objavljena, te na tri znanstvena kolokvija/seminara u inozemstvu. Nakon izbora za docenta sudjelovao je na deset znanstvenih skupova (od toga šest u inozemstvu) te tri seminara u Hrvatskoj i inozemstvu. U više mjesta u Hrvatskoj sudjelovao je u seminarima o nastavi povijesti i predstavljanju svojih knjiga i udžbenika, te knjiga drugih autora.
III. N a s t a v n a d j e l a t n o s t
Dr. sc. Damir Agičić od 1. studenoga 1989. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, isprva kao asistent-pripravnik (1989.-1993.), odnosno asistent (1993.-1998.), viši asistent (1998.-1999.) te docent (od 1999.).
Između 1990.-1999. Agičić je izvodio nastavu iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe 15.-18. stoljeća isprva vodeći seminarske grupe, a od jeseni 1993. također držeći predavanja i ispite. Između 1996. i 2000. dr. Agičić izvodio je nastavu iz navedenoga predmeta kao gostujući predavač na Pedagoškom/Filozofskom fakultetu u Puli. U Zagrebu je izvodio i nastavu iz nekoliko izbornih kolegija (Tajna politika Srbije u 19. stoljeću, Istočno pitanje 1774.-1923. godine, Neoslavizam i Hrvati, Poljsko pitanje u 19. stoljeću, Poljsko i istočno pitanje u 19. stoljeću). Godine 1999. Agičić je izabran za docenta na predmetu Svjetska povijest XIX. stoljeća.
Osim u redovnoj dodiplomskoj nastavi, od 2000. predaje na poslijediplomskom znanstvenom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na poslijediplomskom stručnom studiju Europski studiji (zajednički projekt Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta Pariz II-Pantheon). Kao gostujući nastavnik predavao je na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznanju, a jedno je predavanje održao i na Katoličkom sveučilištu u Lublinu. Više je godina izvodio nastavu hrvatske povijesti za studente koji na Filozofskom fakultetu pohađaju tečajeve hrvatskog jezika (tzv. pripremna godina studija). Između 1992.-1998. sudjelovao je u organiziranju i izvođenju nastave u ljetnim i zimskim školama hrvatskoga jezika i kulture u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika.
Bio je mentor studentima za nekoliko desetaka obranjenih diplomskih radova, član povjerenstava za obranu diplomskih radova, predsjednik povjerenstva za obranu jedne disertacije te predsjednik ili član nekoliko povjerenstava za nostrifikaciju fakultetskih diploma. Mentor je pri izradi jednog magistarskog rada.
Dr. Agičić predstojnik je Katedre za svjetsku povijest novoga vijeka (od 2003.). Bio je zamjenik pročelnika Odsjeka za povijest (2000.-2002.), zamjenik člana i član Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta (1992.-1996. i 1996.-2000.), član Središnjeg Povjerenstva Filozofskog fakulteta za razredbeni postupak (1997., 1999.), te drugih fakultetskih i odsječkih povjerenstava. Koordinator je projekta H-104 u okviru CEEPUS programa (suradnja sa sveučilištima u Pilicsabi/Mađarska, Trnavi/Slovačka, Pragu/Češka, Lublinu/Poljska, Cluj-Napoci/Rumunjska, Beču/Austrija i Ljubljani/Slovenija; do 2004.). Član je Predmetnog povjerenstva za povijest Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH u izradi Kataloga znanja, sposobnosti i vještina.
IV. S t r u č n a d j e l a t n o s t
Stručna djelatnost dr. Damira Agičića ogleda se u pisanju i objavljivanju stručnih radova, popularno-znanstvenih članaka i tekstova u različitim novinama i časopisima za kulturu, enciklopedijskih natuknica, udžbenika i različitih priručnika iz povijesti, recenziranju knjiga, uređivanju i redigiranju knjiga, u pripremi radijskih i televizijskih scenarija i sudjelovanja u emisijama, potom u sudjelovanju u aktivnostima povijesnih udruga, u organizacijskim i pripremnim odborima znanstvenih skupova, te općenito u popularizaciji historijske znanosti na različitim javnim predavanjima i predstavljanjima knjiga i udžbenika.
Osim onoga što je već naprijed navedeno o znanstveno-stručnim radovima dr. Agičića, valja spomenuti njegovo sudjelovanje u projektima Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže u Zagrebu (Hrvatska enciklopedija, u kojoj je do 2001. bio urednik struke opće povijesti novoga vijeka, Hrvatski opći leksikon, u kojem je napisao ili uredio više od 400 natuknica, Hrvatski biografski leksikon, Hrvatski leksikon) i Instituta Srednjoistočne Europe u Lublinu u Poljskoj, gdje je surađivao na pripremanju Enciklopedije Srednje Europe i Atlasa vjerske povijesti Srednje Europe.
Dr. Damir Agičić bio je u organizacijskim i pripremnim odborima nekoliko znanstvenih skupova te predsjednik Organizacijskog odbora Prvih znanstvenih susreta hrvatskih i poljskih povjesničara u Dubrovniku 2001. godine. Od 1996. urednik je izdanja za nastavu povijesti u Profil-Internationalu, a od jeseni 1997. do 2002. godine bio je član uredništva časopisa Hrvatski zemljopis.
Član je Predsjedništva Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti, član Društva za hrvatsku povjesnicu, Povijesnog društva Otium, Hrvatskoga povijesnog društva Zagreb (od 1997. do 2001. član Izvršnog odbora), Hrvatske udruge nastavnika povijesti te Matice hrvatske. Član je Povjerenstva za dodjelu Nagrade Matice hrvatske za znanost (2004.).
V. Z a k l j u č a k: m i š l j e n j e i p r i j e d l o g
Očigledno je da je kolega doc. dr. sc. Damir Agičić vrlo radan, poduzetan i inovativan povjesničar i sveučilišni nastavnik. Njegovi su rezultati doprinos i hrvatskoj i drugim srednjo- i jugoistočnoeuropskim historiografijama.
Na temelju svega gore navedenoga Stručno povjerenstvo smatra da je docent dr. sc. Damir Agičić u potpunosti udovoljio zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Doc. dr. Damir Agičić ispunjava uvjete Zakona o visokim učilištima za izbor u zvanje izvanrednoga profesora, jer je 1) stekao doktorat znanosti (1997.), 2) proveo tri godine u znanstveno-nastavnom zvanju, 3) sudjelovao u znanstvenim projektima, a jednom je projektu i voditeljem, 4) objavio trinaest znanstvenih radova od posljednjega izbora u zvanje te tri knjige u istom razdoblju.
Doc. dr. Damir Agičić ispunjava i minimalne uvjete Rektorskoga zbora, jer je sudjelovao s izlaganjem na više od deset međunarodnih znanstvenih skupova, jer značajno unapređuje nastavni proces, jer sudjeluje na postdiplomskim studijima, jer je mentor magistrandima i jer je bio u organizacijskom odboru nekoliko znanstvenih skupova.
U skladu s time Stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
da se docent dr. sc. Damir Agičić izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za predmet Svjetska povijest u 19. stoljeću.
Stručno povjerenstvo:
- Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
- Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, red. prof.
- Dr. sc. Antoni Cetnarowicz, red. prof.
U Zagrebu, 17. lipnja 2004. godine
|
|
doc. dr. Damir Agičić Odsjek za povijest Filozofski fakultet u Zagrebu
|
POPIS RADOVA
Knjige / prije izbora za docenta
1. Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću, AGM i Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1994.
2. (zajedno sa S. Leček i dr.) Moj Zagreb, tak imam te rad, Laurana, Zagreb 1999.
Knjige / nakon izbora za docenta
1. Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Ibis-grafika, Zagreb 2000.
2. [priredio] Dragi Franta! Hrvatska korespondencija Františeka Hlaváčeka (1896.-1904.), Srednja Europa, Zagreb 2003.
3. Podijeljena Poljska (1772.-1918.) – u tisku
Izvješće / Report
1. Seminar on History Teaching in Croatia, Council of Europe / Conseil de l’Europe, Strasbourg 2003, pp. 40
Izvorni znanstveni članci u časopisima / prije izbora za docenta
1. Hrvatski doktori u Pragu 1882.-1921. godine; Časopis za suvremenu povijest, 27 (1995.), br. 1, Zagreb 1995., str. 137-154
2. Civil Croatia on the Eve of the First World War (The Echo of the Assassination and Ultimatum); Povijesni prilozi, 14 (1995.), Zagreb 1996., str. 301-317
3. Podíl Stjepana Radiće na popularizaci českého jazyka, dějin a kultury v Chorvatsku; Slovanský přehled, LXXXIV (1998.), br. 2, str. 135-143
4. Hrvatski studenti na češkom sveučilištu u Pragu 1882.-1918. godine; Časopis za suvremenu povijest, 30 (1998.), br. 2, str. 291-315
Izvorni znanstveni članci u časopisima / nakon izbora za docenta
1. Stjepan Radić i Česi, Historijski zbornik, 51 (1998), Zagreb 1999.; str. 45-74
2. Echa powstania styczniowego w Chorwacji, Prace Komisji Srodkowoeuropejskiej, t. VII, Kraków 2000., str. 39-48 / Odjeci Siječanjskog ustanka u Narodnim novinama i Pozoru, Zbornik Mire Kolar Dimitrijević, Zagreb 2003., str. 199-205
3. Czesi w Chorwacji na przelomie wieków, Balcanica Posnaniensia, XI/XII, Poznań 2001., str. 121-132
Izvorni znanstveni radovi u zbornicima i knjigama / prije izbora za docenta
1. Cetinje als Haupstadt Montenegro`s. – U knjizi: Haupstädte in Südosteuropa Geschichte – Funktion – Nationale Symbolkraft, Hg. Harald Heppner, Böhlau Verlag Wien-Köln-Weimar, 1994, str. 171-183
2. The phenomenon of the "Serbs-Catholics" in Dubrovnik in the second half of ninetheenth century. – U knjizi: Trudna tożsamość. Problemy narodowościowe i religijne w Europie Środkowo-Wschodniej w XIX i XX wieku, [Red. Jan Lewandowski], Instytut Europy Środkowo-Wschodniej, Lublin 1996., str. 29-36
3. Hrvatski tisak o proslavi stote obljetnice rođenja Františeka Palackoga i Prvom kongresu slavenskih novinara Austro-Ugarske u Pragu 1898. godine, Spomenica Ljube Bobana, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb 1996., str. 223-235
Izvorni znanstveni radovi u zbornicima i knjigama / nakon izbora za docenta
1. Susreti Hrvata i Čeha koncem 19. stoljeća, Zbornik Mirjane Gross, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb 1999., str. 299-312
2. Nacionalni identitet Hrvata i Srba u prvoj polovici 19. stoljeća u udžbenicima povijesti za osnovnu školu u Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji, Dijalog povjesničara-istoričara 4, Zagreb 2001., str. 247-263
3. Bugarska i Bugari u hrvatskim udžbenicima povijesti, Odnosi Hrvata i Bugara od X. do XIX. stoljeća, Hrvatsko-bugarsko društvo, Zagreb 2003., str. 203-209
4. Hrvati, Poljaci i neoslavizam, Hrvati i Poljaci – narodi daleki i bliski, FF Press – HNOPZ, Zagreb 2003., str. 55-63
5. Slavenski kongresi 1910. godine u Sofiji i Hrvati – Blgari i Hrvati prez vekovite, IK Gutenberg, Sofija 2003., str. 172-184
6. Između hrvatskog i slavenskog identiteta. Odjeci neoslavističkih kongresa u hrvatskoj javnosti, Dijalog povjesničara-istoričara 7, Zagreb 2003., str. 107-126
7. Idee niepodległościowe wśród Chorwatów do I wojny światowej (1860-1914), Państwa europejskie na drodze do niepodległości, Kraków 2003., str. 35-40
8. Bosna je … naša! Mitovi i stereotipi o državnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te pripadnosti Bosne u novijim udžbenicima povijesti, Historijski mitovi na Balkanu, Sarajevo 2003., str. 139-160
9. Slavenski novinarski kongresi 1903.-1908. godine, Spomenica Filipa Potrebice – u tisku
10. Stosunki chorwacko-węgierskie w okresie odrodzenia narodowego w podręcznikach chorwackich. Zarys problematiki / Znanstveni skup Węgry i dookola Węgier…, Kraków, Poljska, 12.-13. prosinca 2003. – u tisku
Objavljena građa / prije izbora za docenta
1. Statuti tajne Garašaninove organizacije za pripremu ustanka protiv turske vlasti u slavenskim pokrajinama Turskog Carstva (1849/50. i 1850/51); Historijski zbornik, XLIV (1991), Zagreb 1992., str. 163-176
2. Nekoliko izvještaja Tome Kovačevića o tajnoj djelatnosti za srbijansku vladu iz 1848. godine; HZ, XLVI (1993), Zagreb 1994., str. 193-203
3. Iz korespondencije Antuna Radića. Radićeva pisma poljskim etnolozima; Radovi ZHP, vol. 27, Zagreb 1994., str. 339-346
Članci (stručni i pregledni) / prije izbora za docenta
1. Mediteran, "Naše teme", broj 5, Zagreb 1989. – Časopis za suvremenu povijest (ČSP), I-III/1989., str. 225-230
2. Historiografija o ilirskom "Branislavu" (1844-45) – Historijski zbornik (HZ), XLIII/1990., str. 385-395
3. Znanstveni skup "Nova Evropa" (1920-1941) – ČSP, III/1990.
4. Dva metodološka pristupa obradi povijesti gradova na prijelazu 19/20. stoljeće, ČSP, 24 (1), Zagreb 1992., str. 213-220
5. Klub studenata povijesti Sveučilišta u Zagrebu (1925-41), Radovi ZHP, 25, Zagreb 1992., str. 249-262
6. Tri knjige o Europi, Erasmus, 18, listopad 1996., str. 86-89
7. Hrvatska historiografija u posljednjih godinu dana (ljeto 1995. – ljeto 1996.), Radovi ZHP 29 (1996.), str. 288-294 (objavljeno u Vijencu, br. 71, 26.IX.1996., str. 7-9)
8. Krótki rys stosunków chorwacko-polskich na przestreni dziejów, Proglas, nr. 8 (1/1998), Kraków 1998., str. 6-8 / hrv. prijevod: Pogovor knjizi M. Tymowskog, Kratka povijest Poljske, Zagreb 1999.
9. O Bosni, s druge strane Save, Hrvatska revija, 1-2/48 (ožujak-lipanj 1998.) str. 45-51
10. A Magyar királyság nemzetei a 16-19. században, Magyar szemle, br. 9-10, VII/1998., Budimpešta 1998., str. 35-41
11. Kako do europske nastave povijesti, Hrvatska revija, 4/48 (prosinac 1998.), str. 820-827.
12. Kratka kronologija Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – U knjizi Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (ur. Stjepan Damjanović), Zagreb 1998., str. 13-23
Članci (stručni i pregledni) / nakon izbora za docenta
1. Slika naroda jugoistočne Europe u hrvatskim udžbenicima povijesti za osnovnu školu – Radovi ZHP, vol. 31 (1998.), Zagreb 1999., str. 205-215; engl. prijevod: The image of the peoples of South-Eastern Europe in the Croatian history textbooks for the primary school , The image of the other / neighbour in the school textbooks of the Balkan countries, Tipothito / George Dardanos, Athens 2001, pp. 147-162 (isto i u grčkom prijevodu: Η ΕΙΚΟΝΑ ΤΟΥ ΑΛΛΟΥ , ΑΘΗΝΑ 2000, str. 179-195)
2. Vjekoslav Klaić i Bosna, Vjekoslav Klaić – život i djelo, Zagreb – Slavonski Brod 2000., str. 129-135
3. Životopis i bibliografija radova Mire Kolar-Dimitrijević – Radovi ZHP, vol. 31 (1998.), Zagreb 1999., str. 279-292
4. Iskorak prema trećoj generaciji udžbenika, Školske novine, br. 7, Zagreb 18. veljače 2003., str. 6
5. Nastava povijesti u Hrvatskoj, Nastava povijesti, 2/2003., str. 140-148
Leksikografski radovi
Članci u: Hrvatski biografski leksikon, sv. III, Zagreb 1992., sv. IV, Zagreb 1997. (Čavrak Letovanički, Levin; Doklestić, Ljubiša; Dunđerović, Stjepan; Dutković, August; Đurđević, Vasa; Đurković, Đuro)
Natuknice u: Hrvatski leksikon, sv. I, Zagreb 1996., sv. II, Zagreb 1997. (Bachov apsolutizam; Kukuljević-Sakcinski, Ivan; Rački, Franjo; više od 150 nepotpisanih kratkih natuknica iz hrvatske povijesti 19. stoljeća
Natuknice u: Hrvatski opći leksikon, Zagreb 1996. (oko 400 natuknica iz svjetske i hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća)
Natuknice u: Hrvatska enciklopedija, I. svezak, Zagreb 1999.; II. svezak, Zagreb 2000. (uređivanje i pisanje natuknica iz svjetske povijesti 16.-19. stoljeća)
Hrvatska Europa Svijet Kronologija, Zagreb 1996., ur. Ivo Goldstein (Kronologija svjetske (1871.-1918.) i hrvatske (1860.-1918.) povijesti)
Udžbenici i priručnici za nastavu povijesti – prije izbora za docenta
1. Povijest za VII. razred osnovne škole, Alfa, Zagreb 1996., 112. str. (2. izdanje, 1997.)
2. Budi svoj! Povijesna čitanka 3 za sedmi razred osnovne škole, Profil-International, Zagreb 1996., 110 str.
3. Radna bilježnica za sedmi razred osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb 1996., 64 str.
4. Radna bilježnica iz povijesti za sedmi razred osnovne škole, Profil-International & Alfa, Zagreb 1997., 64 str.
5. (zajedno s M. Najbar-Agičić i I. Rendulić) Povijesni zemljovidi od kraja XVIII. stoljeća do Prvoga svjetskog rata. Hrvatska. Europa. Svijet, Profil-International, Zagreb 1997., 24 + 9 str.
6. Povijest. Udžbenik za sedmi razred osnovne škole, Profil, Zagreb 1998., 124 str.
7. Radna bilježnica iz povijesti za sedmi razred osnovne škole, Profil, Zagreb 1998., 80 str.
Udžbenici i priručnici za nastavu povijesti – nakon izbora za docenta
1. (zajedno s M. Najbar-Agičić i I. Rendulić) Povijesni zemljovidi XX. stoljeća. Hrvatska. Europa. Svijet, Profil, Zagreb 1999., 44 str.
2. (zajedno sa S. Leček, M. Najbar-Agičić i T. Jakovina) Povijest 4. Udžbenik za četvrti razred (opće) gimnazije, Profil, Zagreb 1999., 294 str.
3. (zajedno s D. Feletar et al.) Povijest i zemljopis Hrvatske: priručnik za hrvatske manjinske škole, Nakladna kuća Dr. Feletar, Koprivnica 2000.
4. (zajedno sa S. Leček, M. Najbar-Agičić, S. Matković i T. Jakovina) Povijest 3. Udžbenik za treći razred gimnazije, Profil, Zagreb 2000., 299 str.
5. (zajedno s M. Najbar-Agičić i S. Koren) Povijest 7, Profil, Zagreb 2001., 198 str.
6. (zajedno s V. Đurić) Radna bilježnica, Profil, zagreb 2001., 105 str.
7. Povijest 7, izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Profil, Zagreb 2003., 161 str.
Udžbenici i priručnici za nastavu – urednik / prije izbora za docenta
1. Medić, T. – Posavec, V., Stvaranje europske civilizacije, Profil-International, Zagreb 1996.; 2. izd. Zagreb 1997.
2. Tonković, T., Povijesna čitanka za peti razred osnovne škole, Profil-International, Zagreb 1996.
3. Tonković, T., Kontrolni zadaci za 6. razred osnovne škole, Profil-International, Zagreb 1996.
4. Tonković, T., Kontrolni zadaci za 7. razred osnovne škole, Profil-International, Zagreb 1996.
5. Tonković, T., Kontrolni zadaci za 8. razred osnovne škole, Profil-International, Zagreb 1996.
6. Budak, N. – Posavec, V., Stvaranje suvremene Hrvatske i Europe, Profil-International, Zagreb 1997.
7. Rendić-Miočević, I., Poruke predaka, Profil-International, Zagreb (1998.)
8. Đurić, Vesna, Metodički priručnik Povijest 7, Profil-International, Zagreb 1999.
Popularno-znanstveni tekstovi u časopisu Hrvatski zemljopis (prije izbora za docenta)
1. "Propast Dubrovačke Republike", br. 18 (1996.), str. 11-12
2. "Ilirske pokrajine i Napoleonov pohod na Rusiju", br. 18 (1996.), str. 13-15
3. "Prva hrvatska opera Ljubav i zloba", br. 19, (1996.), str. 11-13
4. "Prvi saborski govor na hrvatskom jeziku", br. 19 (1996.), str. 14-15
5. "Ban Josip Jelačić", br. 20 (1996.), str. 11-13
6. "Bosna i Hercegovina – vrata Istoka", br. 20 (1996.), str. 14-16
7. "Kako se u Hrvatskoj nekad putovalo", br. 21 (1996.), str. 11-12
8. "Srpanjske žrtve 1845. godine", br. 21 (1996.), str. 13-15
9. "'Bachovi husari'", br. 22 (1997.), str. 11-13
10. "Prvi automobili u Hrvatskoj", br. 22 (1997.), str. 14-16
11. "Hrvati u borbi protiv Turaka", br. 23 (1997.), str. 11-13
12. "Franjo Josip I. – austrijski car i hrvatski kralj", br. 23 (1997.), str. 14-15
13. "Mladost i školovanje Stjepana Radića", br. 24 (1997.), str. 11-13
14. "Urota zrinsko-frankopanska. Hrvati u otporu Habsburgovcima", br. 24 (1997.), str. 14-16
15. "Dramatični događaji 1903. godine", br. 25 (1997.), str. 11-13
16. "Atentat u Sarajevu", br. 25 (1997.), str. 14-15
17. "Maksimilijan Vrhovac 1752.-1827.", br. 26 (1997.), str. 49-50
18. "Hrvatski zapisi o Napoleonu", br. 26 (1997.), str. 52-54
19. "Prve hrvatske novine", br. 27 (1997.), str. 52-54
20. "Spomenik hrvatskom jeziku", br. 27 (1997.), str. 55-57
21. "Antun Mihanović – autor 'Hrvatske domovine'", br. 28 (1997.), str. 48-49
22. "'Sloga' – prvi hrvatski parobrod", br. 28 (1997.), str. 56-57
23. "Kako je postao Crveni križ", br. 29 (1997.), str. 54-55
24. "Ivan Mažuranić – hrvatski pjesnik i 'ban pučanin'", br. 31 (1998.), str. 53-55
25. "Riječka rezolucija i njezin tvorac Ante Trumbić", br. 32 (1998.), str. 55-57
Hrvatska radio-televizija – školski program
1. Sudjelovanje u emisijama Knjige, ideje i..., te Ex libris – 1989. i 1990.
2. Istra – moj zavičaj, listopad 1996.
3. Hrvati u borbi protiv Turaka, prosinac 1996.
4. Nove knjige o povijesti – Gost, 24.IV.1997.
5. Urota Zrinsko-Frankopanska, 19.V.1997.
Ocjene, prikazi i bilješke – prije izbora za docenta
1. Zbornik Centra za društvena istraživanja Slavonije i Baranje, br. 20/1983. i 21/1984. – Radovi Instituta za hrvatsku povijest (Radovi IHP), 18/1985, str. 357-362
2. Radovi IHP, 17/1984. – Zbornik CDBIS, 22/1985, str. 381-384
3. Istorijski zbornik Instituta za istoriju u Banjaluci, br. 5. – Radovi IHP, 19/1986, str. 312-314
4. Radovi IHP, 19/1986. i 20/1987. – Slavonski povijesni zbornik, 25/1988, str. 175-180
5. Arhivski vjesnik, sv. 31/1987. – Radovi Zavoda za hrvatsku povijest (Radovi ZHP), 21/1988.
6. Slavonski povijesni zbornik, 25/1988. – Radovi ZHP, 21/1988.
7. O.V. Pavljučenko, Rossija i Serbija 1888-1903, Kiev 1987. – HZ, XLI/1988, str. 366-369
8. Problemi jugoslavenske povijesti (u časopisu Voprosy istorii, godište 1988). – Radovi ZHP, 22/1989, str. 370-373
9. M. M. Frejdenberg, Dubrovnik i Osmanskaja imperija, Moskva 1984. – HZ, XLII/1989, str. 404-405
10. H. Škapur, Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju 1875-78, Sarajevo 1988. / V. Boškov, Katalog turskih rukopisa franjevačkih samostana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1988. – HZ, XLII/1989.
11. Homo trilinguis; J. Delumeau, Civilizacija renesanse, Novi Sad 1989. – Quorum, VI/1990, br. 1.
12. A. Stojković, Životni put Dositeja Obradovića, Beograd 1989. – Radovi ZHP, 23/1990, str. 323-326
13. D. Vujović, Podgorička skupština 1918, Zagreb 1989. – Radovi ZHP, 23/1990, str. 326-329
14. Hrvatski narodni preporod – ilirski pokret, Zagreb 1988. – Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo 1990, br. 25-26, str. 353-355
15. Radovi ZHP, 22/1989. – Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo 1990,br. 25-26, str. 371-374
16. S. I. Dančenko, Russko-serbskie obščestvennyje svjazi (70-80-e gody XIX v.), Moskva 1989. – HZ, XLIII/1990.
17. L. S. de Kis-Szorenyi, Opis Srijema, Privlaka 1989. – HZ, XLIII/1990, str. 452
18. A. Trajanovski, Crkovno-učilišnite opštini vo Makedonija, Skopje 1988. – HZ, XLIV (1991), Zagreb 1992, str. 261-262
19. Istoriografija balkanskogo srednjovjekovja, Tver 1991. – HZ, XLIV (1991), Zagreb 1992, str. 282-283
20. Ljuben Lape (1910-1985). – HZ, XLIV (1991), Zagreb 1992, str. 284-285
21. D. Klen-M. Strčić, Pisma Petra I. Petrovića Njegoša – Radovi ZHP, vol. 25, Zagreb 1992, str. 289-290
22. Znanstveni skup "Ognjeslav Utješenović Ostrožinski", HZ, XLV (1992), Zagreb 1993, str. 254-256
23. M. Maticka, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1945-1948, Zagreb 1990. – HZ, XLV (1992), Zagreb 1993, str. 279-282
24. Iljas Hadžibegović, Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Sarajevo 1991. – HZ, XLV (1992), Zagreb 1993, str. 296-298
25. Božena Vranješ-Šoljan, Stanovništvo gradova Banske Hrvatske na prijelazu stoljeća, Zagreb 1991. – HZ, XLV (1992), Zagreb 1993, str. 298-299
26. Studij povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University) u Budimpešti – ČSP, 25 (2-3), Zagreb 1993, str. 352-354
27. Horvatok, Szerbek, Szlovenek magyarorszagon 1945-1975 Bibliografia, Budimpešta 1991. – HZ, XLVI (1993), Zagreb 1994, str. 242
28. Božena Vranješ-Šoljan, Stanovništvo gradova Banske Hrvatske na prijelazu stoljeća, Zagreb 1991. – Austrian History Yearbook, volume XXV (1994.), str. 258-259
29. J. Skowronek, Z magnackiego gniazda do napoleńskiego wywiadu Aleksander Sapieha, Warszawa 1992. – Radovi ZHP, vol. 27, Zagreb 1994, str. 373-374
30. Women in History – Women's History: Central and Eastern European Perspectives, Budapest 1994. – Otium, 2 (1-2), 1994, Zagreb 1995, str. 68-69
31. C. Nečas, Pusobeni uředních lekařek v Bosně a Hercegovině v letéch 1892-1918, Brno 1992. – ČSP, 3, 1994, str. 552-555
32. Bosna, Hrvatska, Hercegovina. Zemljovidi, vedute, crteži i zabilješke grofa Luigija Ferdinanda Marsiglija krajem XVII. stoljeća / Stjepan Srkulj, Hrvatska povijest u dvadeset pet karata – Radovi ZHP, vol. 30 (1997.), Zagreb 1997., str. 329-330
33. Bogdan Rok, Czlowiek wobec śmierci w kulturze staropolskiej – Otium 4/1-2 (1996), str. 162-165
Ocjene, prikazi i bilješke – nakon izbora za docenta
1. Obavijesti o novijim knjigama na češkom, poljskom i bugarskom jeziku, ČSP, br. 1 – god. 34/2002, str. 253-255
Ocjene, prikazi i bilješke u novinama – prije izbora za docenta
1. Zeusova federacija; E. Morin, Kako misliti Evropu, Sarajevo 1989. – "Oko", I (XVII)/1990, br. 20 (484), str. 37
2. Jugoslavenstvo u ideji i praksi. – "Oko", I (XVII)/1990, br. 24 (488), str. 38
3. Povijest gradova : N. Budak, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994. – "Vijenac", br. 11 (26.V.1994.)
4. Povijest svakodnevnice [ocjena časopisa "Otium" 2 (1-2), 1994.] – "Vijenac", br. 36 (18.V.1995.), str. 16
5. Prošlost za budućnost; Bibó-Huszar-Szűcs, Regije evropske povijesti, Zagreb 1995. – "Vijenac", br. 44 (7.IX.1995.), str. 28
6. Jesensko ljetni pogled, osvrt na historiografiju 1995.-1996 – "Vijenac", br. 71 (26.IX.1996.), str. 7-9
7. Between Science and Memories, Croatian Historiography in the last year – "Vijenac", br. 71 (26.IX.1996.), str. 4-5
8. Etnogeneza Hrvata i druge knjige; "Vijenac", br. 74, str. 33 (7.XI.1996.)
9. Historiografske uspješnice, "Vijenac", br. 76, str. 8 (5. XII.1996.)
10. Nove europske povijesti, "Vijenac", br. 77-78, str. 35 (19. XII.1996.)
11. Knjige za radoznale, "Vijenac", br. 79, str. 9 (16. I.1997.)
12. Zbornici i časopisi, "Vijenac", br. 86, str. 8 (24. IV.1997.)
13. Poljski povjesničar Henryk Batowski, "Vijenac", br. 87, str. 33 (8.V.1997.)
14. Historiografija. Godišnji sažetak, "Vijenac", br. 97, str. 25 (2.X. 1997.)
15. Iz povijesti Slavonije, "Vijenac", br. 106, str. 13 (29. I.1998.)
16. Istra riječju i slikom, "Vijenac", br. 112, str. 19 (23. IV.1998.)
In memoriam – prije izbora za docenta
1. Ivan Očak (1920.-1994.) – Otium, 2 (1-2), 1994, Zagreb 1995, str. 78.
2. [zajedno s Nellom Lonza] Ljubo Boban, Ivan Beuc, Bogdan Krizman, Josip Lučić, Ivan Očak – Slovanský přehled, 1/95, Praha 1995, str. 87– 89.
3. Igor Karaman – "Vijenac", 1996.
4. Josip Adamček – "Vijenac", br. 53 (11.I.1996.)
In memoriam – nakon izbora za docenta
1. Filip Potrebica (1933.-2003.), Nastava povijesti, 2/2003., str. 311
Intervjui – prije izbora za docenta
1. D. Agičić s Janom Pelikanom, Vijenac
2. D. Agičić s Mirjanom Gross, Vijenac
3. u Vijencu (Nina Ožegović s D. Agičićem)
4. u Hrvatskom obzoru (Zvonimir Despot s D. Agičićem)
Intervjui – nakon izbora za docenta
1. Večernji list, 17. rujna 2001. – Kulturni obzor (Željko Krušelj)
2. Školske novine, br. 18, 7. svibnja 2002. (Ivo Klarić)
3. Novi list, 2. studenoga 2002. – Profil (Neven Šantić)
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima (izlaganja) – prije izbora za docenta
1. "Matasovićeva koncepcija sveučilišta" – Znanstveni skup o Josipu Matasoviću, Povijesno društvo "Otium", Zagreb, 11.XI.1992.
2. "The Phenomenon of 'Serbs-Catholics' in Dubrovnik in the Second Half of 19th Century" – Znanstveni skup: National and Religious Self Identification and the Problem of National and Religious Minorities in East Central Europe, Institute of East Central Europe, Lublin, 19.-23.X.1993. (objavljeno)
3. "Obljetnice Stjepana Radića u poslijeratnom dnevnom tisku" – Znanstveni skup o Antunu i Stjepanu Radiću, HAZU, Zagreb, listopad 1993.
4. "Historiografia chorwacka po II wojnie światowej. Struktura i głownie kierunki rozwoju" – Znanstveni skup: National and Religious Self Identification and the Problem of National and Religious Minorities in East Central Europe, Institute of East Central Europe, Lublin, 15-16.XI.1994.
5. "The image of the Balkans and Balkan peoples at the Croatian schoolbooks of history (An view of the past and now)" – Znanstveni skup: The Balkans, multiethnic and multicultural crossroads: educational and cultural aspects, Councile of Europe and Bulgarian Ministry of Educaton, Sofija 28.-30.V.1995.
6. "Slika hrvatskih zemalja na početku XIX. stoljeća u putopisu Aleksandra Sapiehe" – Znanstveni skup: Hrvatska na razmeđu prosvjetiteljstva i romantizma. Mentaliteti, ideologija i protomodernizacija, Hrvatsko-francuska povijesna radionica, Zagreb 15.-16.III.1996.
7. "Czesi w Chorwacji na przelomie XIX a XX w." – Znanstveni skup: Konteksty konfliktow. Przeszłošć i terazniejszošć sytuacji narodowościowej w Europie Šrodkowej i Południowo-Wschodniej, Povijesni fakultet Sveučilišta Adama Mickiewicza, Poznanj 9-12.VI.1996.
8. "Studij istorii na Istoričeskom odjeljeniju Filosofskogo fakuljteta v Zagrebu" – Znanstveni skup Povijesna znanost o Slavenima: nasljeđe, tradicija i suvremenost, Kijev, Sveučilište Tarasa Ševčenka, 23.-25. svibnja 1997.
8. "Co lączyło a co dzieliło narody Królestwa Węgerskiego w XVI a XIX w." – Znanstveni skup History and Integration, Institute for Central European Studies, Budimpešta, 16.-17.IV.1998.
9. The image of the peoples of South-Eastern Europe in the Croatian history textbooks for the primary school – The Image of the Other / the Neighbour in the School Textbooks of the Balkan Countries", Solun, 16.-18.X.1998.
10. "Vjekoslav Klaić i Bosna" – Znanstveni skup Život i djelo Vjekoslava Klaića, Slavonski Brod – Garčin, 6.-7.XI.1998.
11. "Slika Bosne i Hercegovine u suvremenim hrvatskim udžbenicima povijesti" – Znanstveni skup Bosanska paradigma, Sarajevo, 21.-23.XI.1998.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima i međunarodnim seminarima (izlaganja) – nakon izbora za docenta
1. "Bugari i Bugarska u hrvatskim udžbenicima povijesti 19.-20. stoljeća" – Znanstveni skup Odnosi Hrvata i Bugara od X. do XIX. stoljeća, Dubrovnik, 18.-20.VII.1999.
2. "O istraživanjima stereotipa", Prvi kongres hrvatskih povjesničara, Zagreb, prosinac 1999.
3. Nacionalni identitet Hrvata i Srba u prvoj polovici 19. stoljeća u udžbenicima povijesti za osnovnu školu u Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji, Dijalog povjesničara/istoričara, Pečuh, Mađarska, 19.-22.X.2000.
4. Slavenski kongresi 1910. godine u Sofiji i Hrvati – Znanstveni skup Bugari i Hrvati kroz stoljeća, Sofija, 20.-23.V.2001.
5. Hrvati, Poljaci i neoslavizam – Znanstveni skup Hrvati i Poljaci, narodi daleki i bliski, Dubrovnik, 18-21. rujna 2001.
6. Idee niepodległościowe wśród Chorwatów do I wojny światowej (1860-1914), Znanstveni skup Państwa europejskie na drodze do niepodległości, Krakow, prosinac 2001.
7. Između hrvatskog i slavenskog identiteta. Odjeci neoslavističkih kongresa u hrvatskoj javnosti, Dijalog povjesničara/istoričara, Beograd, SR Jugoslavija, 19.-22.IX.2002.
8. Bosna je … naša! Mitovi i stereotipi o državnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te pripadnosti Bosne u novijim udžbenicima povijesti – pozvano izlaganje, Znanstveni skup Balkanska društva u promjenama. Upotreba historijskih mitova, Sarajevo, 7-9.XI.2002.
9. Nastava povijesti u Hrvatskoj – pozvano uvodno izlaganje; Seminar o nastavi povijesti u Hrvatskoj, Zagreb, 4.-5. travnja 2003.
10. Stosunki chorwacko-węgerskie w okresie odrodzenia narodowego w podręcznikach chorwackich – pozvano izlaganje; Znanstveni skup Węgry i dookola Węgier…, Kraków, Poljska, 12.-13. prosinca 2003.
Javna predavanja, tribine, promocije i sl. – Znanstveni skupovi, okrugli stolovi (diskusija) – prije izbora za docenta
1. Srednja Europa u doba vjerskih sukoba, promocija knjige I. Peklića, Sveti Marko Križevčanin, Križevci, X. 1996.
2. III. kongres ukrajinista, Harkov 26-29.VIII.1996.; okrugli stol Koncepti Istočne Europe: Povodom 100. godišnjice osnutka katedre Mihajla Hruševskog na Sveučilištu u Lavovu
3. Seminar The Preparation and Publication of New History Textbooks for Schools in European Countries in Democratic Transition – Seminar Vijeća Europe, Varšava, 14.-16.X.1996.
4. Seminar The Initial and in-Service Training of History Teachers in European Countries in Democratic Transition – Seminar Vijeća Europe, Lavov, 12.-14.VI.1997.
5. Ivan Kukuljević-Sakcinski – hrvatski preporoditelj 19. stoljeća, Župna crkva Blažene Djevice Marije Žalosne, Špansko-Zagreb, 20.XI.1997. – javno predavanje
Javna predavanja, tribine, promocije i sl. – Znanstveni skupovi, okrugli stolovi (diskusija) – nakon izbora za docenta
1. Chorwaci wobec powstania styczniowego, Komisja środkowoeuropejska Polskej akademii umiętności, Krakov, 12.X.1999. – pozvano predavanje
2. Hrvati i slavenski kongres u Sofiji 1910., Hrvatsko povijesno društvo Zagreb, 25.X.2000. – pozvano predavanje
2. Okrugli stol Dijalog Rusija – zemlje Srednjoistočne Europe, Fond Friedricha Naumanna, Zavidovo, Rusija, 20.-21. siječnja 2001. – sudjelovanje u radu okruglog stola
4. Ciklus predavanja na Odsjeku za povijest Sveučilišta Adama Mickiewicza i Komisiji za balkanistiku Poljske akademije znanosti u Poznanju, Poljska, proljeće 2001.
5. Seminar The Preparation of a Comparative Study on the Initial Training of History Teachers in South East Europe – Vijeće Europe, Veliko Trnovo, 18.-19.V.2001.
6. Chorwaci i neosłavizm, KUL – Lublin, travanj 2002. / predavanje studentima u sklopu gostovanja u CEEPUS programu
7. Ustav Trećeg svibnja 1791. – Zagreb, Društvo hrvatsko-poljskog prijateljstva, Kulturno-informativni centar, Zagreb 15. svibnja 2002. – pozvano predavanje
8. Nastava povijesti u Hrvatskoj – stanje i perspektive razvoja; Okrugli stol Obrazovanje za demokraciju i mir na području bivše Jugoslavije kroz nastavu povijesti, zemljopisa, književnosti i građanski/državljanski odgoj, Brijuni, 13.–15. rujna 2002.
9. Seminar Developing new history textbooks, Beograd, 4-5. studeni 2003. – sudjelovanje u raspravi; Vijeće Europe
10. Seminar Nastava povijesti 20. stoljeća, Zagreb – siječanj 2004. – predsjedanje plenarnim zasjedanjem
11. Seminar Korelacija u nastavi povijesti i zemljopisa, Zavod za školstvo RH, Zagreb 6. ožujka 2004. – voditelj seminara
12. više seminara i nekoliko desetaka susreta s nastavnicima povijesti u organizaciji Zavoda za unapređenje školstva RH, Odsjeka za povijest FF-a i Profila – o različitim problemima nastave povijesti, udžbenicima i časopisu za metodiku nastave povijesti
Uredništvo časopisa – prije izbora za docenta
– član uredništva (1997.-2002.)
Hrvatski zemljopis, Hrvatski zemljopis, Zagreb-Samobor
Uredništvo časopisa – nakon izbora za docenta
– glavni i odgovorni urednik
Povijest u nastavi, Društvo za hrvatsku povjesnicu, Zagreb
Urednik knjiga i zbornika radova – nakon izbora za docenta
1. Jerzy Holzer, Komunizam u Europi, Srednja Europa, Zagreb 2002.
2. Halil Inalcik, Osmansko Carstvo, Srednja Europa, Zagreb 2002.
3. Michael Howard, Rat u europskoj povijesti, Srednja Europa, Zagreb 2002.
4. Suzana Leček, Seljačka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918.-1941., Srednja Europa – Hrvatski institut za povijest / Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb 2003.
5. Tvrtko Jakovina, Američki komunistički saveznik, , Srednja Europa – Profil, Zagreb 2003.
6. Hrvati i Poljaci – narodi daleki i bliski, FF Press – HNOPZ, Zagreb 2003.
7. Zbornik Mire Kolar Dimitrijević, FF Press – Odsjek za povijest, Zagreb 2003.
8. Damir Agičić, Dragi Franta! Hrvatska korespondencija Františeka Hlaváčeka 1896.-1904., Srednja Europa, Zagreb 2003.
9. Neven Budak – Mario Strecha – Željko Krušelj, Habsburzi i Hrvati, Srednja Europa, Zagreb 2003.
10. Dušan Nećak, Hallsteinova doktrina i Jugoslavija, Srednja Europa, Zagreb 2004.
11. Ekrem Čaušević, Autobiografija Osman-age Temišvarskog, Srednja Europa, Zagreb 2004.
Recenzije knjiga i zbornika radova – prije izbora za docenta
1. J. F. Noel, Sveto Rimsko Carstvo, Barbat, Zagreb 1998.
2. Zbornik radova Mogersdorf
Recenzije knjiga i zbornika radova – nakon izbora za docenta
1. Jasper Ridley, Tito, Prometej, Zagreb 2000. / 21. travnja 2000
2. Osječki zbornik / 21.VI.2001.
3. Zidna karta Razvoj Osmanlijskog Carstva / Jugoistočna Europa i Hrvatska pod osmanlijskom vlašću do 1683. godine (Hrvatska školska kartografija, Zagreb) / 25.VI.2001.
3. Mladen Domazet – Marin Vuletin, Donjokaštelanska svakodnevica 1900.-1939. / 18.III.2002.
4. Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine – 2.VII.2002.
5. Tihana Luetić, Povijest Sveučilišta u Zagrebu, 22.X.2002.
6. Livia Kardum, Europska diplomacija i Prvi svjetski rat (1917. – 1918.) / 12.I.2003.
7. Tomislav Markus, Zagrebački politički listovi 1848. – 1850. godine. Izabrani članci – 2.IX.2003.
Dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor
Dr. sc. Nada Grujić, redoviti profesor
Dr. sc. Ivo Babić, redoviti profesor Umjetničke akademije u Splitu
Zagreb, 3. ožujka 2004.
PREDMET: izbor dr. Sc. Zvonka Makovića u izvanrednog profesora
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Izvješće za ocjenu natječaja za izbor dr. sc. Zvonka Makovića u zvanje iznarednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, za predmet Umjetnost 20. stoljeća u Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Povjerenstvo je razmotrilo na natječaj pristigle materijale pa podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 25. ožujka 2003. za izvanrednog profesora, prijavio se jedan kandidat: dr. sc. Zvonko Maković priloživši svu potrebnu dokumentaciju. Pristupnik je od siječnja 1999. docent u Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i šef Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, a prijavio se za izbor u zvanje izvanrednog profesora.
Ž i v o t o p i s
Zvonko Maković rodio se 6. veljače 1947. u Budrovcima (Osijek). Osnovnu i srednju škoku završio je u Osijeku, a 1966. upisao studij povijesti umjetnosti kao prvog i komparativne književnosti kao drugog glavnog predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je diplomirao 1973. radio je kao konzervator pripravnik u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture do dolaska na mjesto asistenta u Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (21. svibnja 1975). Još je tijekom studija počeo raditi kao urednik kulturne, odnosno likovne rubrike u raznim novinama i časopisima u kojima je bio i stalni likovni kritičar. Likovne kritike Z. Maković objavljuje kontinuirano od 1968. do danas, a za svoj je kritičarski rad dobio slijedeće nagrade: Nagrada lista «Mladost» (Beograd) 1970.god., «Fonda AB Šimić» 1972.god., SKOJ-a 1972. i Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) 2000. Od 1971. počinje objavljivati studije pretežito s područja moderne i suvremene umjetnosti. Bio je autorom brojnih tematskih i studijskih izložaba u zemlji i inozemstvu, a na 49. Venecijanskom bijenalu (2001) imenovan je za nacionalnog komesara Republike Hrvatske. Tom je prigodom koncipirao i realizirao izložbu Julija Knifera koja je u međunarodnoj javnosti vrlo visoko ocijenjena. Tijekom svih godina provedenih u Odsjeku za povijest umjetnosti Zvonko Maković je aktivno sudjelovao u radu Filozofskoga fakulteta kao član Savjeta i u Fakultetskome vijeću. Akademske godine 2000. izabran je za pročelnika Odsjeka za povijest umjetnosti i mandat je završio 1. listopada 2002. Sada obnaša dužnost zamjenika pročelnice Odsjeka, a šef je Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije. Član je Vijeća za likovne umjetnosti Ministarstva kulture RH, a od strukovnih udruženja član je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske i AICA-e (Međunarodnog udruženja likovnih kritičara).
ZNANSTVENA DJELATNOST
Znanstvena djelatnost dr. sc. Zvonka Makovića obuhvaća razdoblje moderne i suvremene umjetnosti, te područja vizualnih komunikacija. S tog je područja obranio 1982. magistarsku radnju «Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća» te 1996. doktorsku radnju «Slikarstvo Vilka Gecana».
Do izbora u zvanje docenta
Do izbora u zvanje docenta u Odsjeku za povijest umjetnosti Z. Maković je objavio u stručnoj periodici, časopisima i dnevnom tisku više od petsto kritika, ogleda, eseja, stručnih radova pretežito o umjetnicima 19. i 20. stoljeća. Istodobno je bio autor brojnih tematskih, problemskih, monografskih i retrospektivnih izložbi i kataloga s uvodnim studijama (predgovorima) kako u zemlji, tako i inozemstvu. Od značajnijih radova treba naglasiti kako je objavio šest knjiga i dvadesetčetiri (24) znanstvena rada. Iz tog vrlo opsežnog popisa radova ovom bismo prigodom izdvojili nekoliko njih koji nam se čine osobito značajnima za znanstveni profil i interes dr. Zvonka Makovića. Od šest objavljenih knjiga do izbora u zvanje docenta jedna je izbor kritika, eseja i studija o suvremenoj umjetnosti (Oko u akciji; 1972), dok su ostalih pet monografije posvećene hrvatskim umjetnicima XX. Stoljeća: Miroslavu Šuteju, Ivanu Meštroviću, Mauru Stipanovu, Ljubi Ivančiću i Vilku Gecanu. Monografija «Miroslav Šutej» (str. 224, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1981) prva je i dosad jedina monografija posvećena djelu ovoga istaknutog umjetnika. U njoj se isključivo kroz crtački dio Šutejeva opusa razmatra geneza i razvitak njegovih likovnih ideja, kao i njihovo povezivanje s drugim oblicima izražavanja: od grafike, do objekata i ambijenata. Uvjerljivom analizom Maković dokazuje kako su česte mijene u ovome opusu isključivo formalne prirode, te da je Šutejeva individualnost prepoznatljiva u detalju i cjelini. Ovoj bi se monografiji mogla, kao svojevrsna dopuna, dodati i kasnija studija koju je Zvonko Maković objavio u katalogu retrospektivne izložbe grafika Miroslava Šuteja (Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 1996) gdje se, slijedeći grafički dio umjetnikova opusa, potvrđuju ranije iznešene teze o Šutejevoj umjetnosti, ali isto tako donose i zanimljive ocjene o autorovoj originalnoj primjeni novih grafičkih postupaka (sitotisak).
Monografijom «Ljubo Ivančić» (str. 394, ArTresor studio, Zagreb, 1996. ISBN 953-6169-01-0 ) Zvonko Maković nastoji kroz sliku i tekst vrlo precizno zaokružiti sve relevantne činjenice iz opusa i života ovoga velikog slikara, te mu originalnom interpretacijom odrediti iznimno visoko mjesto u našoj poslijeratnoj umjetnosti. Autor razmatra Ivančićevo slikarstvo oslanjajući se na referencije iz enformela, koje ovaj slikar nikada nije prihvaćao bez stanovitog odmaka, te nasljeđe vezano mahom za mediteranski slikarski krug: Vidovića, Tartagliu, Joba i Plančića. Originalnom usporedbom Ivančićeve figuralike s umjetnošću Alberta Giacomettija Maković pronalazi brojne sličnosti među njima i dokazuje da je kvalifikacije J.P. Sartrea o Giacomettiju zaista moguće primijeniti i na Ivančićevu osebujnu ikonografiju i tehniku. Posljednja knjiga iz popisa radova prije izbora Zvonka Makovića u zvanje docenta bila je monografija o slikaru Vilku Gecanu («Vilko Gecan», str. 336, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. ISBN 953-150-111-4 ). Ta je monografija nastala na osnovu doktorske radnje «Slikarstvo Vilka Gecana». Temeljne metodske karakteristike Makovićeva pristupa su da u monografskoj obradi simultano promatra život i djelo Gecana, te da interpretaciju Gecanova opusa ne vodi formalistički ravnomjerno, nego s naglašenim valorizacijskim kriterijem tako da u pojedinim djelima dubinskom analizom otkriva smisao sinteze i sadržaj simbola odčitavajući cjelovito autora i njegovo vrijeme.
Iz popisa Makovićevih ranijih znanstvenih radova valja i sada izdvojiti tri što tvore cjelinu, a nastala su na osnovu istraživanja tijekom rada na magistarskoj radnji «Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća». To su radovi: «Ikonografija popularne štampane slike» (Život umjetnosti, br. 29/30, Zagreb, 1980; «Popularna štampana slika: porijeklo, funkcija, značenje» (Život umjetnosti, br. 32. Zagreb, 1981. i «Uloga stereotipa u popularnoj štampanoj slici» (Život umjetnosti, br. 36. Zagreb, 1983). Ovi su radovi važan prilog vrednovanja obično zapostavljenog dijela naše likovne baštine. Autor iznosi podatke o pojavi i rasprostranjenosti grafičkih listova u našoj sredini, te utvrđuje njihovo podrijetlo naročito upozoravajući na ulogu i važnost djelovanja domaćih tiskara. U studiji o ikonografije pučke slike Maković postavlja nekoliko temeljnih pitanja pokušavajući razjasniti značenje i promjenu značenja pojedinih slikovnih obrazaca koji su u nas bili uvriježeni. Svojim istraživanjem i objavljenim radovima Zvonko Maković proširio je uvid u problematiku hrvatske umjetnosti 19. stoljeća time što je konvencionalni korpus te umjetnosti dopunio važnim komponentama pučkoga stvaralaštva. Opsežna studija «Josip Juraj Strossmayer un die Idee des Doms» objavljena u velikom njemačkom katalogu «Johan Friedrich Overbeck und die Kathedrale von Djakovo/Kroatien» (izdanje Museum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, 1994) vrijedan je doprinos stoga što Z. Maković, na osnovu iscrpnog izučavanja izvorne arhivske građe, uvjerljivo tumači genezu i kompleksno značenje Đakovačke katedrale. Ovo nedvojbeno najkompleksnije djelo hrvatske umjetnosti 19. stoljeća Maković vrednuje kroz doprinos brojnih značajnih autora (arhitekata i slikara) što ih je biskup izabrao, ali također i kroz ličnost samoga Strossmayera. Pozivajući se na dosad još neobajvljenu arhivsku građu Maković konstatira kako je Đakovačka katedrala cjelovito autorsko djelo samoga biskupa koji je sudjelovao u svakom segmentu artikulacije ideje i same gradnje nadzirući u podjednakoj mjeri i radnike u kamenolomu i ciglani, kao i arhitekte F. Schmidta i slikara J.F. Overbecka kome je namijenio oslikavanje unutrašnjosti.
Radeći retrospektivnu izložbu slikara Ignjata Joba Maković je izdao opsežan katalog monografskih razmjera u kojemu je kataloški obradio velik broj izloženih djela i napisao vrijednu studiju o ovome slikaru. («Ignjat Job», Umjetnički paviljon, Zagreb, 1997). Oslanjajući se dijelom na ranija istraživanja o djelu i ličnosti ovoga značajnog hrvatskog slikara koji je djelovao između dva svjetska rata, istraživanja koja je početkom pedesetih godina temeljito izveo Grgo Gamulin, Maković u svojoj studiji pokazuje kako novo vrijeme nosi i drugačija vidjenja iste umjetnosti. Drugim riječima, uvažavajući i oslanjajući se na rad svojeg velikog prethodnika, on vrednuje i interpretira Jobovo djelo u kontekstu novih teorijskih spoznaja. Koristeći se pojmom «drugog ekspresionizma», koji mu je već ranije omogućio da sagleda i ocijeni umjetnost kasnoga Vilka Gecana, Zvonko Maković i umjetnost Ignjata Joba tumači u kontekstu takvih ekspresionističkih pojava koje su rasprostranjene u europskoj umjetnosti dvadesetih i tridesetih godina.
Nakon izbora u zvanje docenta
Nakon izbora u zvanje docenta dr. sc. Zvonko Maković produbio je i proširio istraživanja moderne i suvremene umjetnosti objavivši uz znanstvene studije, kritike i prikaze također i tri knjige, dok mu je četvrta predana u tisak i u kopiji priložena materijalima za ovaj natječaj. Knjiga «Kristl, Picelj,Rašica,Srnec» (Zagreb, 1998. ISBN 953-6646-02-1) posvećena je prvoj izložbi slika umjetnika grupe EXAT-51 koja je održana u veljači 1953. i izazvala neuobičejene reakcije. Riječ je o prvoj izložbi apstraktne umjetnosti u tadašnjoj zemlji koju su službena politika i dio politički dirigirane kritike osudili kao subverzivnu. Maković u svojoj knjizi iznosi razloge koji su poticali četvoricu slikara da se okrenu upravo apstrakciji i koji su postali svjetionicima nove umjetničke prakse u daleko širim razmjerima. Na jednostavan i sažet način autor daje ocjenu i same umjetnosti, i društvenog i političkog kontekstu u kojemu je izložba EXAT-51 održana, a također upućuje na posljedice koje je ona izazvala.
Druga Makovićeva knjiga jest monografija «Murtić:Istra» (Zagreb,Poreč 2000. ISBN 953-97448-1-4) i u njoj na dosad najcjelovitiji način tumači slikarstvo Ede Murtića. Oslanjajući se isključivo na jedan, ali dominantan segment Murtićeva slikarstva, autor tumači genezu njegove apstrakcije videći joj ishodište u krajoliku. Točnije, istarskome krajoliku za koji je slikar vezan od 1945. godine i u kojemu posljednjih desetljeća najviše i stvara. Makoviću su kao polazište poslužile upravo novije slike u kojima se realan predložak jedva razaznaje i objašnjava kako se i u najhermetičnijim djelima kriju šifre konkretnog predmetnoga svijeta. U knjizi se naglašava značenje ekspresije u ovoj umjetnosti i objašnjava se njezino mjesto u širem kontekstu poslijeratnoga slikarstva: od slikarstva geste, do enformela. Preciznom dramaturgijom slike, točnije montažom reprodukcija i dokumentarne fotografije, a ne samo teksta, ova je monografija postigla na uvjerljivosti i dala pravu mjeru građi koju je obuhvatila. Iako fokusirana samo na istarske motive u umjetnosti Ede Murtića, ova monografija daje istodobnu realnu ocjenu čitava njegova bogatog i svestranog opusa. Kao svojevrsna dopuna monografiji «Murtić:Istra» može poslužiti niz drugih tekstova koje je Zvonko Maković tijekom devedesetih godina napisao o djelu ovog istaknutoga umjetnika, a koje navodi u popisu znanstvenih i stručnih radova. Među tim tekstovima osobito je važna uvodna studija o Murtićevoj grafici i plakatu objavljena u katalogu retrospektivne izložbe («Murtić: retrospektiva grafike i plakata 1939-1999», 1999) u kojoj tumači dva važna segmenta ovoga bogatog opusa. Maković tako otkriva utjecaje i autentične doprinose koje je slikar ostvario na oba područja. Dio Murtićeva grafičkoga opusa, ali isto tako i onoga vezanog za propagandu koji je nastajao tijekom njegova boravka među partizanima 1944. i 1945. godine, te neposredno nakon rata, pokazuje visoku razinu autentičnog Murtićeva izraza. Maković je ovom svojom studijom po prvi puta rasvijetlio taj dio umjetnikova stvaralaštva i adekvatno ga valorizirao.
Treća od navedenih knjiga koje je Zvonko Maković objavio nakon izbora za docenta predstavlja i jedno od njegovih najznačajnijih djela uopće. Riječ je o monografiji «Julije Knifer» (Zagreb, 2002, ISBN 953-206-057-X) koju se može shvatiti i kao svojevrsnu rekapitulaciju tridesetogodišnjega sustavnog bavljenja opusom ovoga slikara. Naime, Maković je do sada objavio brojne studije i kritičke tekstove posvećene Kniferovu djelu te organizirao isto tako i mnoge njegove izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. Nedvojbeno najznačajnija Kniferova izložba koju je Maković organizirao je ona kojom je, kao imenovani nacionalni izbornik 49. Venecijanskog bijenala (2001) predstavio ovoga vrsnog umjetnika. No, vratimo se monografiji, opsežnoj knjizi (272 str.) koja tekstom i slikom tumači vjerojatno najhermetičnije djelo hrvatske umjetnosti čije je značenje i znatno šire od nacionalnih granica. Originalnost Makovićeva tumačenja Kniferove umjetnosti počiva u njegovu otkrivanju i vrlo dobroj interpretaciji konstantnih vrijednosti ovoga djela. Maković tako visoko vrednuje rana slikarova djela, njegove crteže autoportreta iz razdoblja 1949-52. kada umjetnik svakodnevno radi na istome formatu olovkom ili ugljenom svoj portret. Videći u tome precizno artikuliran koncept, a marginalizirajući formalnu stranu djela, Maković ističe kako se u tim radovima krije ključna šifra buduće umjetnikove zaokupljenosti temama monotonije, dosade, apsurda... dakle nečega što će se kao relevantan program prepoznati u umjetnosti kasnijega razdoblja.
U popis svojih radova Zvonko Makoviće priložio je i rukopis (184 stranice) knjige «Dimenzije slike. Tekstovi iz suvremene umjetnosti». Knjiga je, naime, rezultat nagrade koju je 2000. dobio od strane Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA) i u kojoj je izabrao svoje radove koje je objavio tijekom posljenjih deset godina, a koji su svi pretrpjeli radikalne preinake. Knjiga je u travnju 2003. predana izdavaču (Meandar, Zagreb) i izlazak joj se očekuje tijekom proljeća 2004. Baveći se slikom u svim njezinim vidovima, svim dimenzijama, kako ističe Maković, postigao je kroz naoko heterogenu građu iz suvremene umjetnosti vrlo dojmljivu cjelinu. Kao glavni motiv koji se provlači kroz sve tekstove knjige jest slika, ali ne toliko u materijalnome smislu. Autor propituje iščeznuće slike kao predmeta i njezino stoljetno egzistiranje na rubu s kojega će se u pojedinim vremenima okretati konceptu, drugi puta slici kao produktu slikanja.
Iz popisa navedenih sedam znanstvenih radova osobito bismo istaknuli studiju objavljenu u velikome katalogu izložbe koju je Maković organizirao 2002. u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu – «Monokromi» (Zagreb, 2002, ISBN 953-6890-05-04). Ovdje on obrađuje temu monokromije u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti i sagledava je u kontekstu istodobnih pojava europske i američke umjetnosti. Istodobno upozorava na dva primjera nastala u hrvatskome slikarstvu na početku 20. stoljeća: «Angelus» E. Vidovića (1906/7) i «Kiša» M. Steinera (1918) u kojima je, po Makovićevu mišljenju, po prvi puta u hrvatskoj umjetnosti svjesno radikaliziran kromatski izbor kako bi se afirmirala slika u njezinu predmetnome značenju.
Dr. Zvonko Maković dovršava monografije o umjetnicima kojima je dosad ili priredio retrospektivne izložbe, ili se sustavnije bavio njihovim djelom. Tako bi u skoro vrijeme trebale izaći njegove monografije o Ignjatu Jobu, Stevanu Luketiću, Božidaru Rašici i Ivanu Picelju.
NASTAVNA DJELATNOST
Na svojemu matičnome odsjeku Zvonko Maković izvršavao je svih godina uredno sve nastavne obveze: konzultacije, seminare, predavanja i ispite isprva iz predmeta Osnove likovnih umjetnosti, zatim, uz taj predmet, i iz predmeta Dizajn i vizualne komunikacije. Predmet Dizajn i vizualne komunikacije slušali su, osim studenata povijesti umjetnosti, kao izborni kolegij i studenti sociologije i opće lingvistike. Od sredine osamdesetih godina pa sve do sada kolega Maković predaje Umjetnost 20. stoljeća te niz izbornih kolegija vezanih mahom za modernu umjetnost, dizajn i vizualne komunikacije. Značajno je pripomenuti da je kronološke i stilske kategorije povijesti umjetnosti Zvonko Maković proširivao nizom novih područja i uključivao ih u korpus primarne građe. Bio je jedan od prvih koji se sustavno bavio istraživanjem naoko marginalnih kulturnih i umjetničkih fenomena (pučka slikovnost, reklama, grafiti), pridavao im relevantno značenje i uključivao u nastavu povijesti umjetnosti. Na taj je način sadržajno i metodološki doprinijeo unapređenju nastave povijesti umjetnosti u sveučilišnim razmjerima. Sudjeluje dugi niz godina na poslijediplomskome studiju u Odsjeku za povijest umjetnosti gdje je i voditeljem smjera Umjetnost 19. i 20. stoljeća. Bio je mentorom jednom doktorantu (dr. sc. Frano Dulibić) te slijedećim magistrantima (ukupno 10): mr. Zdenko Balog, mr. Mirna Abaffy, mr. Snježana Pavičić, dr. Jasna Galjer, mr. Irena Kraševac, mr. Petar Prelog, mr. Daina Glavočić, mr. Aida Abadžić-Hodžić, mr. Marina Bregovac-Pisk i mr. Branka Balen. Pred završetkom što doktorata, što magisterija još je desetak kolegica i kolega kojima je dr. Z. Maković mentor, a stotinjak je studentica i studenata pod njegovim mentorstvom obranilo diplomske radnje. Osim u Odsjeku za povijest umjetnosti Z. Maković dugi niz godina predaje na Nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (Umjetnost 20. stoljeća), a predvao je još na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (Umjetnost 20. stoljeća), na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Povijest umjetnosti), te na Fakultetu za prevoditelje Sveučilišta u Trstu (Kultura i umjetnost južnoslavenskih naroda).
STRUČNA DJELATNOST
Tijekom svih godina svoje aktivnosti Z. Maković je sudjelovao kao član ili kao predsjednik u raznim stručnim žirijima na izložbama i natječajima u zemlji i inozemstvu. Priređuje kontinuirano brojne izložbe mahom moderne i suvremene umjetnosti. Među tim izložbama osobito valja istaknuti dvije koje su imale velikoga odjeka: «Enformel i odjeci enformela» (Dom HDLU-a, Zagreb, 2001.) na kojoj je sakupio ključna djela hrvatskoga enformela i valorizirao ih u kontekstu novih spoznaja, te izložba «Svjetlo» (Dom likovnih umjetnika Ivan Meštrović, Zagreb, 2003) na kojoj je interpretirao temu svjetla na primjerima iz hrvatske umjetnosti posljednjih pola stoljeća (od Antuna Motike do Ivane Franke). U popis stručnih radova, objavljenih samo u proteklih pet godina, Maković izdvaja njih 44, a tome bi popisu trebalo dodati još stotinjak predgovora u katalozima izložbi održanih od 1998. do travnja 2003., kao i kritičkih napisa u periodici. Tome iznimno bogatom stručnome djelovanju valja isto tako pribrojiti i preko pet stotina ranije objavljenih tekstova, te brojne autorske televizijske emisije, osobito dvije serije od po osam petnaestminutnih emisija rađene za Obrazovni program HTV («Kako gledati sliku» i «Tajni govor slike»). Osim znanstvenih i stručnih tekstova te likovnih kritika Zvonko Maković posljednjih petnaest godina objavljuje u novinama zapažene kolumnističke tekstove. Izbor iz tih radova objavio je u dvije knjige «Izvješća o stanju» (Meandar, Zagreb, 1994) i «Pisma Bertoltu Brechtu» (Znanje, Zagreb, 2002) Ove publicističke radove, kao i spomenute dvije knjige, Zvonko Maković ne stavlja u popis svojih stručnih i znanstevnih radova, iako se u njima na kvalitetan način zalaže za obranu digniteta struke, povijesti umjetnosti.
Mišljenje i prijedlog
Ocjenjujući znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnika stručno povjerenstvo smatra da je dr. sc. Zvonko Maković, docent na Odsjeku za povijest umjetnosti, svojim znanstvenim i stručnim radovima o umjetnost i 19. i osobito 20. stoljeća unaprijedio spoznaje suvremene znanosti i u svemu zadovoljio zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, za predmet Umjetnost 20. stoljeća u Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnik na osnovi čl. 42, st. 2. zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96.) jer:
- ima stupanj dotkora znanosti
- ima četiri godine znanstvenoistraživačkoga rada u znanstveno nastavnom zvanju docenta (ekvivalent znanstvenog suradnika)
-ima dostatan broj objavljenih znanstvenih i stručnih radova
- ima novih radova nakon izbora u prethodno zvanje više od predviđenog minimalnog broja, pa time ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja, što su ih utvrdila znanstveno područna vijeća (NN 38/97).
- objavio je više knjiga i tekstova koji se obavezno koriste u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi.
- sudjelovao je na međunarodnim simpozijima
- pod njegovim je mentorstvom jedan pristupnik izradio doktorat znanosti, deset ih je izradilo magisterij i pod njegovim je vodstvom izrađeno stotinjak dimplomskih radova
- voditeljem je smjera Umjetnost 19. i 20 stoljeća na poslijediplomskom studiju u Odsjeku za povijest umjetnosti
Iz svega proizlazi da dr. sc. Zvonko Maković, pristupnik u ovom natječaju, udovoljava svim odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74. st. 2), a također zadovoljava uvjete koje propisuje Rektorski zbor.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu dade pozitivno mišljenje za izbor dr. sc. Zvonka Makovića, docenta, u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture i vizualnih komunikacija na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, za predmet Umjetnost 20. stoljeća u Odsjeku za povijest umjetnosti.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Vladimir Marković,
redoviti profesor
dr. sc. Nada Grujić,
redoviti profesor
dr. sc. Ivo Babić,
redoviti profesor
Popis radova
I. Kvalifikacijski radovi
1. Magisterij «Popularna štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća», 3. lipnja 1982.
2. Doktorat «Slikarstvo Vilka Gecana», 4. prosinca 1996.
II. RADOVI DO IZBORA U ZVANJE DOCENTA
A) Knjige
1. Oko u akciji. Studije, eseji i kritike iz suvremene umjetnosti, str. 156, Mladost i
Narodno sveučilište grada Zagreba, 1972.
2. Miroslav Šutej. Monografija, str. 224, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb,
1981.
3. Meštrović. Monografija, str. 98, Spomen galerija «Ivan Meštrović», Vrpolje, 1984.
4 . Mauro Stipanov. Monografija, str. 176, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987.
5. Ljubo Ivančić. Monografija, str. 394, ArTresor studio, Zagreb, 1996.
6. Vilko Gecan. Monografija, str. 336, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
B) Znanstveni radovi
1. Najmlađa generacija jugoslavenskih plastičara: novi ambijenti, siromašna i konceptualna
umjetnost. «Život umjetnosti», br. 14, str. 55-66, Zagreb, 1971.
2. Miroslav Šutej. «Život umjetnosti», br. 22-23, str. 92-106, Zagreb, 1975.
3. Nove pojave u hrvatskom slikarstvu. Koncepcija izložbe i predgovor u katalogu,
Galerija Nova, Zagreb, 1980 (bez paginacije)
4. Ikonografija popularne štampane slike. «Život umjetnosti», br. 29-30, str. 79-90, Zagreb,
1980.
5. Popularna štampana slika: porijeklo, funkcija, značenje. «Život umjetnosti», br. 32. str. 35-
48, Zagreb, 1981.
6. Nova slika: hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina. «Život umjetnosti», br. 33-34, str. 7-
20, Zagreb, 1981.
7. Djela Friedricha Overbecka u Đakovu. Katalog izložbe, Galerija likovnih umjetnosti
Osijek, 1982 (bez paginacije, 16 kartica teksta s bilješkama)
8. Uloga stereotipa u popularnoj štampanoj slici. «Život umjetnosti», br. 36, str. 43-60,
Zagreb, 1983.
9. Od utopije do svakodnevice. (Umjetnost '68). Referat na IV. Kongresu Saveza društava
istoričara umjetnosti Jugoslavije, Sarajevo, svibanj, 1985 (10 kartica). Tiskano u
knjizi: Zvonko Maković: Nenapisano. Biblioteka Quorum, Zagreb, 1989.
10. Na tragu Gianbattiste Piazzette. «Zbornik Galerije likovnih umjetnosti Osijek,
Osijek, 1987. str. 64-73.
11. Knifer: do meandra. Koncepcija i katalog izložbe, Galerija Doma JNA, Zagreb,
1987. (bez paginacije)
12. Anselm Kiefer: Poezija, mitologija, kronika. Referat na znanstvenom skupu «Pismo i
slika», Grožnjan, 9-11. lipnja, 1988. Tiskano u knjizi: Zvonko Maković:
Nenapisano. Biblioteka Quorum, Zagreb, 1989.
13. Vrijeme Romola Venuccija. Katalog retrospektivne izložbe, Moderna galerija Rijeka,
1993. str.85-89.
14. Njujorški kvintet (Richard Artschwager, Robert Morris, Ed Ruscha, Bruce Nauman i
Richard Serra). Katalog izložbe, Galerija Dante, Umag, 1993, str. 11-19.
15. Kaleidoskop (Andres Serrano). Katalog izložbe, Galerija Dante, Umag, 1994. (bez
paginacije)
16. Josip Juraj Strossmayer und die Idee des Doms. Katalog «Johann Friedrich Overbeck
und die Kathedrale von Djakovo / Kroatien», Museum Ostdeutsche Galerie,
Regensburg, 1994, str. 35-45.
17. Ljubomir Perčinlić: slike, crteži (1959-1993). Katalog retrospektivne izložbe, Muzej
suvremene umjetnosti, Zagreb, 1994.
18. Geneza jedne slike: Vilko Gecan – «Cinik». «Radovi Instituta za povijest umjetnosti»,
br. 18, str. 87-1001, Zagreb, 1994.
19. Ljubo Ivančić: Autoportreti 1945-1995. Katalog izložbe, Umjetnički paviljon, Zagreb, 1995.
20. Drugi ekspresionizam Vilka Gecana. «Peristil», br. 39, str. 145-156, Zagreb, 1996.
21. Poučak o paradoksu (Grafika Miroslava Šuteja), Predgovor u katalogu retrospektivne
izložbe grafike, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, 1996, str. 5-8.
22. Ignjat Job. Koncepcija i katalog retrospektivne izložbe, Umjetnički paviljon,
Zagreb, 1997. str. 41-49.
C) Stručni radovi
U popisu priloženom za natječaj za izbor u zvanje docenta navedeno je 130 stručnih radova s napomenom da u pipis nije uključeno još nekoliko stotina kraćih predgovora za izložbe, recenzija, kritika i osvrta objavljenih u katalozima, novinama, časopisima i radiju od 1968. do 1997, kao ni desetak TV scenarija za emisije «Portreti stvaralaca» i «TV galerija» u produkciji TVZ i HTV. Izdvojene su samo dvije autorske televizijske serije od osam 15 minutnih emisija «Kako gledati sliku» i dvanaest 15 minutnih emisija «Tajni govor slike» rađene u produkciji Obrazovnog programa Televizije Zagreb i HTV u vremenu od 1984. do 1991.
III. POPIS RADOVA NAKON IZBORA U ZVANJE DOCENTA
A) Knjige
1. Kristl, Picelj, Rašica, Srnec. Nakladništvo Udruženja hrvatskih arhitekata, Biblioteka Psefizma, Zagreb, 1998. ISBN 953-6646-02-1 (str. 48)
2. Murtić: Istra. Monografija. Str. 312. Izdavači Skaner studio, Zagreb i Inart, Poreč,2000. ISBN 953-97448-1-4 (str. 312)
3. Julije Knifer. Monografija. Str. 272. Izdavači Meandar i Studio Rašić, Zagreb, 2002. ISBN 953-206-057-X (str. 274)
4. Dimenzije slike. (Tekstovi iz suvremene umjetnosti). Knjiga izabranih tekstova (u rukopisu 184 stranice) izlazi u povodu godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije AICA-a, 2000., predana je u veljači 2003. izdavaču Meandar, Zagreb, koji je uz Hrvatsku sekciju AICA-e i suizdavač i izlazi u proljeće 2004.
B) Znanstveni radovi
- Nikola Reiser: retrospektiva. Katalog. Umjetnički paviljon, zagreb – Galerija Brešan, Split, 1998.
- Murtić: retrospektiva grafike i plakata 1939-1999. Katalog. Izdavač Galerija Kortil, Rijeka i Galerija Cvajner, Pula, 1999.
- Junaci šutnje (Jedan aspekt figurativne umjetnosti pedesetih). Referat na međunarodnom znanstvenom skupu «Umjetnost i ideologija – 50-e u podijeljenoj Europi.Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1999.
- Julije Knifer. Croazia. La Biennale di Venezia. 49. Esposizione internazionale d'arte. Venezia, 2001. Katalog. ISBN 953-6240-08-4
- Stevan Luketić: retrospektiva. Katalog. Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Zagreb, 2002.
- Monokromi. Katalog. Umjetnički paviljon, Zagreb, 2002. ISBN 953-6890-05-04
- «Novine» Bore Pavlovića u kontekstu ready made. Referat na znanstvenom skupu «Slamnigovi dani i dani Bore Pavlovića», Pedagoški fakultet, Osijek, 6-9.11. 2002.
Autor sam dviju problemskih izložaba: «Enformel i odjeci enformela», Dom HDLU-a, Zagreb, 2001. i «Svjetlo», Dom likovnih umjetnika Ivan Meštrović, Zagreb, 2003. katalozi kojih su u tisku.
C) Stručni radovi
- Poučak o bijelom. (Skulptura Petra Barišića). Katalog izložbe.Mala galerija Poreč, Poreč, 1998.
- Novija skulptura Stevana Luketića. Latalog. Mala galerija Poreč, 1998.
- Rasprava o metodi. (Slike malog formata Šime Perića). Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.
- Povratak iz pejsaža. (Nove slike Goranke Vrus). Katalog. Istarska sabornica, Poreč, 1998.
- Nikola Džaja. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.
- Slike, prizori. (Bilješka za Tinu Gverović). Katalog. Mala galerija, Poreč, 1998.
- Zapis za Antu Kuduza. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.
- Bilješka za Vaska Lipovca. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.
- Zapis za Edina Numankadića. Katalog. Mala galerija Poreč, 1998.
- Geometrija vremena. Crteži i grafike Ivana Picelja. Katalog izložbe. Galerija Rigo, Novigrad, 1998.
- Jedina prava strana – strana mrtvih. Crteži Ede Murtića. «Cicero», br. 1. Zagreb, 1998, str. 12.
- Montraker: sažetak krajolika. Katalog izložbe. Umjetnički paviljon, Zagreb, 1998.
- Pionir secesije. Aladar Baranyai: arhitektura I dizajn 1899-1934. Čovjek I prostor, br. 45, Zagreb, 1998. str. 54-55
- Godine pedesete. «Cicero», br. 2, Zagreb 1998/99, str. 86-93.
- Robert Pauletta: “Utopija”. Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.
- Damir Sokić: Dah umjetnika. Katalog. Galerija umjetnina Split, Split, 1999.
- Umjetnost vedrine. (Skulpture I grafike Zvonimira Lončarića). Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.
- Zapis za Damira Fabijanića. Katalog. Mala galerija Poreč, 1999.
- Sotonski obračun s prošlošću. Sudbina spomenika revolucije. «Cicero», br. 5, Zagreb, 1999, str. 42-51.
- I love New York. Umjetnost za XXI. Stoljeće. «Cicero», br.3, Zagreb, 1999, str. 27-30.
- Les tableaux de synthese. Edo Murtić: des śuvres récentes sur papier. Katalog izložbe. Izdanje Le Lys – Association Loi 1901, Pariz, 1999. str. 3-4
- Robert Šimrak: Lego. Katalog izložbe. Galerija Arteria, Zagreb, 1999.
- Neekspresionizam Nine Ivančić. Katalog izložbe. Zavičajni muzej grada Rovinja, 1999.
- Agresivnost slike. Katalog izložbe Ines Krasić. Galerija Nova, Zagreb, 1999/2000.
- Edo Murtić: slike, gvaševi 1998 – 2000. Katalog izložbe. Izdavač Studio Rašić i Edicija Murtić, Zagreb, 2000. ISBN 953-6826-00-3.
- Chaim Soutine: slikar mrtvih životinja. Kontura, br. 10, Zagreb, 2000. str. 26-27
- Ivan Šeremet: Slike. Katalog, Moderna galerija, Studio Josip Račić, Zagreb, 2000.
- Alem Korkut. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.
- Prizori bez značenja: crno. (Fotografije Borisa Cvjetanovića). Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.
- Nove slike Vatroslava Kuliša. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.
- Crne slike Fulvija Juričića. Katalog. Mala galerija Poreč, 2000.
- Zapis za Roberta Šimraka. Katalog. Zavičajni muzej grada Rovinja, 2000.
- Skulpture: prostorni crteži. (Siniša Majkus). Katalog. Mala galerija Poreč, 2001.
- Enigma. (Jedan aspect suvremene hrvatske umjetnosti. Katalog izložbe. Galerija Kortil, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka. 2001.
- Zbirka suvremene umjetnosti Filip Trade. Katalog izložbe. Galerija Beck – Dom HDLU, Zagreb, 2001.
- Josip Seissel. Djela iz Muzeja suvremene umjetnosti. Katalog izložbe. Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001.
- Sbirka současného chorvatského umĕni Filip Trade. Katalog izložbe, Galérie Mánes, Prag, 2002.
- Govor u prvom licu. (Vlado Martek). Mala galerija Poreč, 2002.
- Gordana Kovačić. Slaven Macolić. Katalog izložbe. Galerija Gradec, Zagreb, 2002.
- Đanino Božić: Labyrint. Katalog izložbe. Galerie Fronta, Prag, 2002.
- Mladen Galić: slike, grafike. Katalog. Mala galerija Poreč, 2002.
- Post Scriptim. (Zapis za Đanina Božića). Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.
- U znaku Mondriana.( Damir Sokić). Katalog. Mala galerija Poreč, 2003.
- Ljubo Ivančić. Oris, br. 21. Zagreb, 2003, str. 136-147
Ovome popisu treba dodati još stotinjak predgovora u katalozima izložbi održanih od 1998. do travnja 2003. kao i kritičkih napisa u periodici.
Dr. sc. Zvonko Maković
Stručno povjerenstvo
Dr. Sanja Roić, red. prof.
Dr. Mladen Machiedo, red. prof.
Dr. Elis Deghenghi-Olujić, doc.
MATIČNOM POVJERENSTVU
i
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 9. veljače 2004. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, za predmet Teorijsko proučavanje talijanske književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Podnosimo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 22. veljače 2004. prijavio se jedan kandidat, dr. Tatjana Peruško, viši asistent na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku. Prijavi je priložila Životopis, Popis radova i radove. Domovnica i diplome (fakultetska, magistarska i doktorska) nalaze se u Personalnoj službi Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Dr. Tatjana Peruško rodila se u 10. travnja 1966. godine u Puli. Državljanka je Republike Hrvatske. Govori talijanski (koji joj je primarna struka) i engleski, a trenutno studira i francuski jezik. Udana je i majka jednog djeteta.
Odrasla je u dvojezičnoj sredini, u Bujama u Istri, gdje je zavšrila osnovnu školu i gimnaziju na hrvatskom nastavnom jeziku. Godine 1990. diplomirala je kao odličan student na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studijskim grupama Talijanski jezik i književnost i Komparativna književnost (diplomska radnja iz suvremene talijanske književnosti Il grottesco: confronti teorici ed esempi nelle novelle di Dino Buzzati).
Iste je godine nagrađena Rektorovom nagradom za najbolje studente Sveučilišta. Magistrirala je 1995. godine (magistarska radnja: Narativne tehnike u suvremenom talijanskom romanu: između metanarativnosti i neofigurativnosti). Godine 2003. obranila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorsku disertaciju Poetički modeli fantastične novele u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu, mentor je bio prof. dr. Mladen Machiedo.
Boravila je na stručnim i znanstvenim usavršavanjima u Italiji (Urbino, Recanati, Napulj, Siena, Udine, Feltre).
Od znanstvenih udruga, član je Međunarodne udruge znanstvenika koji proučavaju talijanski jezik i književnost (AISLLI), Društva hrvatskih književnih prevodilaca, te Organizacijskog odbora Festivala europske kratke priče (od 2002.) i Organizacijskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa «Il doppio nella lingua e nella letteratura italiana». Aktivno sudjeluje u radu navedenih udruga.
Osim Rektorove nagrade koju je dobila kao student, 1998. godine dodijeljena joj je Nagrada «Frano Čale» za prevođenje Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu i Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije.
Od godine 1996. dr. Peruško sudjeluje na znanstvenim skupovima: sudjelovala na pet znanstvenih skupova s referatima, usp. Životopis, Znanstveni skupovi, 1-5, izdvojit ćemo ovdje Međunarodni skup «The Iconography of fantastic» održan 1998. godine u Szegedu, Mađarska i Međunarodni znanstveni skup AISLLI održan u Louvainu, u Louvaine-la-neuve, u Antwerpenu i Bruxellesu 2003. godine, «Identitŕ e diversitŕ nella lingua e letteratura italiana».
Od godine 1991. dr. Peruško zaposlena je kao znanstveni novak na Katedri za talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu (na znanstvenom projektu «Teorijsko proučavanje talijanske književnosti», voditelj prof. dr. Mladen Machiedo), a 1998. godine izabrana je u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti (filologija) na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 2003. izabrana je u zvanje višeg asistenta na istoj Katedri. Sve dužnosti na Katedri i u Odsjeku obavlja stručni i savjesno.
Dr. Tatjana Peruško je objavila dvije knjige: Roman u zrcalu. Talijanska proza 20. stoljeća između samosvijesti i pripovijesti, Naklada MD, Zagreb 2000, koja se oslanja na njezin magisterij i Animalije. Antologija suvremene talijanske kratke priče (ur. Snježana Husić i Tatjana Peruško), Naklada MD, Zagreb 2002. Objavila je jedan članak u knjizi (Dino Buzzati, Tatarska pustinja u Leksikonu svjetske književnosti – djela, Školska knjiga, Zagreb 2004).
Od 1994. dr. Peruško objavljuje znanstvene radove u uglednim publikacijama, a od ukupno osam objavljenih do 2003. tri su u časopisima izjednačenim po vrsnoći s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (kategorija a1), "Književna smotra" gdje je objavila, Nevidljivi gradovi Itala Calvina: metanarativna utopija u Atlasu nemogućeg (XXVIII, 1996, str. 89-94) i Nevidljivost: utopijski atlas književnosti (uz čitanje Calvinovih Nevidljivih gradova (XXXI, 1999, str. 191-197) i "Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia" gdje je objavila La presenza e le forme dell'allegorismo nei racconti fantastici di Dino Buzzati (XLI, 1996, str. 57-69). Dr. Peruško objavila je zatim jedan rad u recenziranom stranom zborniku The Iconography of the Fantastic, Szeged 2002: The Fictionalisation of Literary Ontology in Postmodern Fantastic Lieterature: Italo Calvino's «Possible Cities» between Utopia and Heterotopia (str. 331-338) i jedan u zborniku s međunarodnog skupa Talijansitičke i komparatističke studije posvećene Mati Zoriću, Zagreb 1999: Dva pogleda na neoavangardu i suvremenost: 1964. i 1997. (str. 287-296). Pristupnica je također objavila jedan svoj znanstveni rad u primarnoj (kada je riječ o temi) i uglednoj talijanskoj publikaciji «Studi buzzatiani», 1997, n.2, pp. 75-95, La realtŕ deforme. La presenza del grottesco nei racconti di Dino Buzzati.
Svi znanstveni radovi dr. Peruško teorijski su fundirani, primjereno i iscrpno bibliografski utemeljeni i akribično izvedeni. Zaključci koji su nakon istraživanja predočeni javnosti zavrijedili su tiskanje u uglednim publikacijama. Tako u svom radu posvećenom Buzzatiju, jednom od najzanimljivijih talijanskih pripovjedača 20.stoljeća, objavljenom u časopisu «Studia Romanica...», nav. rad., str. 57-69, dr. Peruško poduzima alegorijsko čitanje njegovih fantastičnih novela i dekodira poetsku funkciju koju u tekstu ostvaruje alegorija kao semantička struktura, te izdvaja tri modela alegorijske semantike, a istraživanju grotesknog u Buzzatijevu opusu posvetila se u radu tiskanom u «Studi buzzatiani», nav. rad, str. 75-95, da bi primjenu i daljnja i dublja teorijska i primijenjena istraživanja te vrste nastavila u svojoj disertaciji, gdje je korpus obuhvaćao i talijansku pripovijetku od druge polovice 19. stoljeća naovamo. U radovima posvećenim Italu Calvinu dr. Peruško je također slijedila teorijsku i primijenjenu liniju prisutnu u njegovu opusu, analizirajući njegov raznovrsni opus zaključujući kako njegov metanarativni i alegorijski diskurz promovira umjetničko (književno) djelo kao paradigmu etičkog i kognitivnog dijaloga sa svijetom. Budući da u ovom Izvještaju dajemo i ocjenu cjelovitog opusa kandidatkinje, ističemo kao vrijedan prinos znanosti o književnosti i talijanistici posebno njezinu prvu knjigu Roman u zrcalu (Zagreb, 2000, 390 str.!) koja se temelji na pohvaljenom i odlično ocijenjenom i iznimno opsežnom također teorijski fundiranom magistarskom radu, kao i inovativne pristupe u proučavanju i posredovanju hrvatskoj javnosti proze najmlađih talijanskih proznih autora.
Dr. Tatjana Peruško vrlo je aktivna u stručnom radu i djelovanju: objavila je dosad 11 stručnih radova većinom na teme iz suvremene i najrecentnije talijanske književnosti u hrvatskim časopisima namijenjenim mlađim generacijama čitatelja («Godine», «Zarez», «Quorum»), zatim u kulturološkim i književnim emisijama Hrvatskog radija, te kao pogovore ili predgovore prijevodima djela suvremenih talijanskih autora na hrvatski. Prevela je na hrvatski šest knjiga, također pretežno suvremenih talijanskih autora, te objavila veći broj prijevoda u časpisima i zbornicima (ukupno 16, usp. Popis radova). U toj je djelatnosti slijedila načelo posredovanja novih, poticajnih i za suvremenu talijansku književnu scenu inovativnih radova. Objavila je također i tri recenzije (dvije proznih autora, Boccaccia i Madierijeve, i jednu Machiedove teorijske knjige) u hrvatskim časopisima kao i dva razgovora s priznatim talijanskim piscima, Fulviom Tomizzom i Danieleom Del Giudiceom. Sudjelovala je i u prevodilačkom radu i na filmu. Prikaz stručne djelatnosti dr. Peruško ne bi bio potpun kad bismo prešutjeli njezin angažman pri pokretanju i održavanju Festivala europske kratke priče koji se od 2002. održava u Zagrebu i pokretanje popratnih radionica književnog prevođenja za studente.
Dr. Tatjana Peruško sudjeluje u nastavi na Odsjeku za talijanistiku od 1991, gdje je pod vodstvom mentora prof. dr. Mladena Machieda održavala najprije Seminar iz kolegija Teorijski pristup talijanskoj književnosti za studente I godine, a kasnije seminare iz naratološkog čitanja proznih tekstova i izborni seminar Interpretacije suvremenih talijanskih autora. Jedan semestar vodila je i seminar iz Talijanske književnosti 13. i 145. stoljeća za studente druge godine. Trenutno vodi jednosemestralni seminar iz kolegija Teorijsko proučavanje talijanske književnosti (u dvije grupe) za koji je u suradnji s voditeljem prof. dr. Machiedom izradila skripta odnosno priručnik Interdisciplinarni pregled talijanske književnosti u izdanju Odsjeka za talijanistiku, 2000. i novo izd. 2003. Trenutno vodi i fakultativni kolegij Čitanje proznih tekstova (također u dvije grupe) za studente prve godine Talijanistike. Dosadašnji nastavni rad dr. Peruško u Odsjeku za talijanistiku možemo ocijeniti vrlo uspješnim.
Od izbora u zvanje višeg asistenta, dr. Peruško objavila je u koautorstvu novo izdanje skripti za studente talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, jedan članak u knjizi, a u tisku su joj dva rada koji će uskoro biti objavljeni u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova.
Povjerenstvo konstatira da dr. Tatjana Peruško, viši asistent, ima doktorat znanosti (čl. 42 Zakona o Znanstvenoistraživačkoj djelatnosti) i objavljene vrlo vrijedne znanstvene radove iz oblasti talijanske književnosti u recenziranim stručnim publikacijama čime ispunjava uvjete za izbor u znanstvenoistraživačko zvanje znanstvenog suradnika. Pristupnica također ispunjava uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta za izbor u zvanje docenta: sudjelovala je u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju talijanske književnosti u trinaest akademskih godina, aktivno je sudjelovala, najprije kao novak, a sada kao istraživač na tri znanstveno-istraživačka projekta usko vezana za njezine znanstvene i stručne interese, a trenutno je i voditelj potprojekta, održala je pet priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima talijanista.
Na temelju svega izloženog, ocjenjujemo sveukupnu znanstvenu i stručnu djelatnost pristupnice najvišom ocjenom.
Predlažemo stoga Matičnom povjerenstvu i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr. Tatjanu Peruško, višeg asistenta, IZABERE u znanstvenoistraživačko zvanje znanstvenog suradnika odnosno docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet Teorijsko proučavanje talijanske književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.
U Zagrebu, 20.3.2004. 1. dr. Sanja Roić, red. prof.
Član Povjerenstva
...........................................
2. dr. Mladen Machiedo, red. prof.
Član Povjerenstva
................................................
3. dr. Elis Deghenghi Olujić, docent,
Filozofski fakultet u Puli
Član Povjerenstva
.....................................................
POPIS RADOVA I
KNJIGE:
1.Roman u zrcalu. Talijanska proza 20.st. između samosvijesti i pripovijesti, Naklada MD, Zagreb, 2000.
2.Animalije. Antologija suvremene talijanske kratke priče, Naklada MD, Zagreb, 2002. (ur. Snježana Husić i Tatjana Peruško)
PRIRUČNICI:
1.Interdisciplinarni pregled talijanske književnosti (skripta), ur. M. Machiedo i T. Peruško, Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2000-2003.
ZNANSTVENI RADOVI:
1. Slika u priči (Nostalgična intertekstualnost u prozi Antonia Tabucchia), "Quorum", br. 2, Zagreb, 1994. (str. 53-58.)
2. Nevidljivi gradovi Itala Calvina: metanarativna utopija u Atlasu nemogućeg, Književna smotra, 3-4, XXVIII/1996. (str. 89-94.)
3. La presenza e le forme dell'allegorismo nei racconti fantastici di Dino Buzzati (Contributo allo studio delle poetiche del fantastico nel '900 italiano), "Studia romanica et anglica zagrabiensia", vol. XLI, 1996. (str. 57-69.)
4. Calvinova parodija naratologije, "Republika" 3-4, 1997. (str. 101-113.)
5. La realtŕ deforme. La presenza del grottesco nei racconti di Dino Buzzati, u "Studi buzzatiani", br.2/1997. (str. 75- 95.)
6. Nevidljivost: utopijski atlas književnosti (uz čitanje Calvinovih Nevidljivih gradova), Književna smotra XXXI (1999), III (1), (str. 191-197.)
7. Pogled na suvremenost: neoavangarda i postmodernizam, u zborniku "Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću, ur. Sanja Roić, Zagreb, Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1999. (str. 287-296.)
8. The Fictionalisation of Literary Ontology in Postmodern Fantastic Literature: Italo Calvino's "Possible Cities" between Utopia and Heterotopia, u zborniku "The Iconography of the Fantastic"ur. A. Kiss, M. Baróti-Gaál, G. E. Szőnyi, Szeged, 2002., (str. 331-338).
STRUČNI RADOVI:
1.Crveni katolički punkeri (transgresija, konformizam i utopija u talijanskoj mladoj prozi), uvod i izbor prevedenih ulomaka i priča (Brizzi, Culicchia, Ballestra), “Godine”, 9/10, Zagreb, 1996. (str. 56-63.)
2. Dario Fo - talijanski nobelovac s crvenom kravatom, "Slobodna Dalmacija", 19.11.1997
3. Dario Fo – talijanski nobelovac, emisija za 1. program Hrvatskog radia, redakcija obrazovnog programa (emitirano 21. listopada 1997.)
4. Salvatore Quasimodo, talijanski nobelovac, emisija za 1. program Hrvatskog radia, redakcija obraz. programa (emitirano 16. prosinca 1997.)
5. Alessandro Baricco: Kako smjestiti tisuću i jednu priču u jedan roman, Quorum, br. 2/3, 1997. (str. 130-140.)
6. Ništa bez Pulpa (vrijeme književnih slučajeva), "Zarez" 1/4, 2. travnja 1999.
7.Pogovor Calvinovim Kozmikomikama, Sysprint, Zagreb, 2001.
8.Gradovi i knjiga, pogovor prijevodu Calvinovih Nevidljivih gradova, Ceres, Zagreb, 1998.
9.Ljudožderi, pisci i druge nakaze (Talijanska proza devedesetih) (suautorstvo sa S. Husić) Quorum XVI (2000), 5/6, str. 200-206.
10.Pornografski moralizam u talijanskoj prozi 1990-ih (suautorstvo sa S. Husić), predgovor antologiji suvremene talijanske kratke priče Animalije, Naklada MD, Zagreb, 2002.
11.Buzzatijeva tajna dimenzija zbilje, pogovor u Šezdeset pripovijesti (prev. M. Čale), Konzor, Zagreb, 2002. (pogovor)
SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA:
1.Sudjelovanje na okruglom stolu s temom "Tradicija u suvremenih autora" (La tradizione dei narratori contemporanei"), San Gimignano, Centro di Studi sul Classicismo, 16-17. veljače 1996.
2.Tekst Dva pogleda na neoavangardu i suvremenost: 1964. i 1997., izgovoren na znanstvenom skupu "Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću", Zagreb, 27. i 28. svibnja 1997., objavljen u zborniku (Zagreb, 1999.)
3.Tekst The Fictionalisation of Literary Ontology in Postmodern Fantastic Literature: Italo Calvino's "Possible Cities" between Utopia and Heterotopia pročitan je na skupu "The Iconography of the Fantastic" u Szegedu (Mađarska), 1998. g, a objavljen je pod istim imenom 2002. (ur. A. Kiss, M. Baróti-Gaál, G. E. Szőnyi).
4.La geografia miracolosa di Dino Buzzati - tekst pročitan na međunarodnom skupu A.I.S.L.L.I.-ja pod naslovom “Dimore della poesia”, Gardone Riviera (Italija), 02-05. lipnja 2000., u tisku
PRIJEVODI
Knjige:
1.Lucio Klobas, Nulta vidljivost (Visibilitŕ zero), izd. Edit - Durieux - Book Editore, 1995.
2. Italo Calvino: Nevidljivi gradovi (Le cittŕ invisibili), Ceres, 1998.
3. Antonio Tabucchi, Neostvareni dijalozi (Dialoghi mancati), Durieux, Zagreb, 1996.
4. Italo Calvino: Kozmikomike (prijevod: S. Husić, M. Machiedo, K. Milačić, T. Peruško)
5. Bernardo Benussi: Povijest pulskih municipalnih ustanova, izdavač Zavičajna naklada Žakan Juri, Pula, 2002.
6.Italo Calvino, Te s nulom (prijevod: S. Husić i T. Peruško), Sysprint, Zagreb, u tisku (2004.)
Zbornici, časopisi:
1.Dino Buzzati, Ratna pjesma, Čovjek koji je želio ozdraviti, "Istra" br.4., 1987 (dvije pripovijesti)
2.Antonio Porta, Rodit ćeš bombu, "Republika", br. 3/4., 1987. (pripovijest)
3.Antonio Tabucchi, Igra obrtanja, "Quorum", br. 2., 1994. (pripovijest)
4.Non č terra bruciata (U ovom strašnom času - Antologia ratne poezije 1991-1994), ur. Sanader-Stamać, prijevod s hrvatskog na talijanski, razni prevoditelji, predgovor: Grytzko Mascioni, Book Editore, 1995.
5.Goffredo Parise, Žena; Ljubav, u: Drukčiji i drugi (talijanska pripovijetka 20. stoljeća) - antologija, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 1995.
6.Italo Calvino, Nevidljivi gradovi (izbor), Književna smotra, 3-4, XXVIII/1996.
7.Alessandro Baricco, ulomak iz romana Ocean, Quorum br. 2/3, 1997.
8.Alessandro Baricco, ulomak iz romana Kule bijesa, Quorum, br. 2/3, 1997.
9.Italo Calvino, Nevidljivi gradovi (novi izbor), Vijenac, 1/1998.
10.Giorgio Manganelli, Discorso dell'ombra e dello stemma, kraći izbor u Posao dvanaestorice (roman u nestajanju), "Quorum" 5/6, 1998.
11.Italo Calvino, veći izbor iz Zbirke pijeska (La collezione di sabbia) -esejistika - u "Europski glasnik", 4/1999. (prijevod i bilješka)
12.Dino Buzzati, Samo su to čekali , "Republika", 11/12, 1999. (prijevod i bilješka)
13.Giulio Mozzi, Lijepa, u Animalije. Antologija suvremene talijanske kratke priče, Naklada MD, Zagreb, 2002.
RECENZIJE:
1.Spokojna privatnost, Marisa Madieri, “Vodnozeleno” , "Oko", br. 23, Zagreb, 1990.
2.Ozbiljni Boccaccio za ozbiljna vremena, (o novom izboru iz Decamerona, izdanje Sysprint), "Vijenac", 1997.
3.Priručnik iz čitanja talijanske književnosti, (o knjizi M. Machieda, O modusima književnosti), "Književna smotra", br. 103 (1) /1997. (str. 95-97)
RAZGOVORI:
1.Razgovor s Fulviom Tomizzom, Polet, Zagreb, 30 ožujak 1990.
2.Razgovor s Danieleom Del Giudiceom, objavljen pod naslovom Zagonetke treba izricati jasno, uz autorski uvod, u kulturnom podlistku "Slobodne Dalmacije", Zagreb, 17. travnja 1993.
OSTALO:
1.Dino Buzzati: Čuda s Dolomita (članak u povodu godišnjice smrti Dina Buzzatia), Vijenac, br. 82/V, 1997.
2.uvodni tekst o Pentameronu G. Basilea za "Zoofon", emisiju Trećeg programa Hrvatskog radija (ur. G. Gračan)
3.uvodni tekst o dvjema Buzzatijevim pripovijestima (Oko za oko, Čudnovato biće) za “Zoofon", emisiju Trećeg programa Hrvatskog radija (ur. G. Gračan)
POPIS RADOVA II
(nakon 13. svibnja 2003. – od izbora u status višeg asistenta do danas)
ČLANAK U KNJIZI:
Dino Buzzati, Tatarska pustinja, članak o djelu, u Leksikon svjetske književnosti – djela, Školska knjiga, Zagreb, 2004.
IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA:
Colloqui coi personaggi nella narrativa italiana del Novecento, pročitano na međun. skupu A.I.S.L.L.I.-ja pod naslovom “Identitŕ e Diversitŕ nella lingua e letteratura italiana”, 15-19.srpnja 2003, Lovanio - Louvain-la-Neuve - Anversa – Bruxelles, u tisku
RECENZIJE:
Zašto čitati talijanske klasike, (recenzija drugog i proširenog izdanja knjige M. Machieda, O modusima književnosti, Filozofska istraživanja, Zagreb, 2002), “Zarez” br. 127, 08.04.2004.
STRUČNI RADOVI:
1. Voajer u hipermarketu nacionalnog mentaliteta, “Zarez” br. 130, 20.05.2004. Tekst i intervju, te prijevodi proznih tekstova tal. pisca Alda Novea (najava Festivala europske kratke priče, objavljeni pod naslovom
2. Buzzatijeva igra znakova: providnost na djelu, “Kontura”, br. 81/2004., str.55-57.
Odsjek za talijanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Dr. Sanja Roić, red. prof.
Dr. Mladen Machiedo, red. prof.
Dr. Vera Glavinić, red. prof. u miru,
Filozofski fakultet u Puli
Zagreb, 17. lipnja 2004.
PREDMET: Ocjena nastupnog predavanja
Dr. Tatjane Peruško
Na temelju čl. 74. st. 1 Zakona o visokim učilištima i Odluke Rektorskog zbora o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta Stručno povjerenstvo izvješćuje o nastupnom predavanju dr. Tatjane Peruško:
- Formalna obilježja
Stručno povjerenstvo odredilo je termine i tri teme nastupnog predavanja:
- «Razgovori s likovima» u talijanskoj prozi 20. st. (od Capuane do Tabucchija)
- Poetika «naličja» u Indijskom nokturnu i ostalim djelima Antonia Tabucchija
- Dječja perspektiva u prozi talijanskoh autora mlađe generacije (Vinci, Nove, Ammaniti)
Dekanu Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Nevenu Budaku predložen je termin nastupnog predavanja i predložena tema : «Razgovori s likovima» u talijanskoj prozi 20. st. (od Capuane do Tabucchija).
Dekan je donio odluku da se nastupno predavnje održi 17. lipnja 2004. u 11 sati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mjesto, vrijeme i naslov predavanja oglašeni su na vrijeme.
Nastupnom predavanju prisustvovali su članovi stručnog povjerenstva, nastavnici i studenti. Predavanje je započelo u 11, 10 sati, a završilo u 12,00. Izlaganje kandidatkinje trajalo je 50 minuta. Nakon izlaganja slijedila su pitanja članova Povjerenstva i nastavnika na koja je kandidatkinja dr. Tatjana Peruško s uspjehom odgovorila.
Diskusija je trajala do 12,30 sati.
- Ocjena nastupnog predavanja
Stručno Povjerenstvo ocjenjuje nastupno predavanje dr.Peruško vrlo uspješnim.
Sadržaj predavanja izložen je vrlo pregledno i razumljivo, uz uporabu didaktičnih pomagala i na visokoj stručnoj razini. Prisutni studenti i nastavnici su sa zanimanjem pratili predavanje.
- Ocjena
Temeljem ovog Izvješća Stručno povjerenstvo visoko ocjenjuje nastupno predavanje i odgovore na pitanja dr. Tatjane Peruško te prilaže ovu ocjenu Izvještaju za izbor dr. Tatjane Peruško u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, grana talijanistika, polje talijanska književnost, za predmet Teorijsko proučavanje talijanske književnosti.
Povjerenstvo:
.............................................
Dr. Sanja Roić, red. prof.
..............................................
Dr. Mladen Machiedo, red. prof.
.................................................
Dr. Vera Glavinić, red. prof. u miru
Filozofski fakultet u Puli
Odsjek za filozofiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Ivana Lučića 3, Zagreb
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 26. travnja 2004. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta, za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju. Vijeću podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku 10. svibnja 2004. prijavio se jedan kandidat: dr.sc. Davor Lauc, asistent na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju.
Dr.sc. Davor Lauc rođen je 26. studenog 1971. u Osijeku gdje je završio osnovnu školu i matematičko-informatičku gimnaziju. 1991. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij Informacijskih znanosti i Filozofije. Diplomirao je 1994. diplomskim radom iz područja logike: Lambda račun i teorije izračunljivosti. Sljedeće godine upisao je poslijediplomski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1997. magistrirao je radom iz područja logike: Formalizacija pojma relevantnosti u okviru teorije situacije. Od 1995. do 1998. zaposlen je kao znanstveni novak na znanstveno-istraživačkom projektu «Modeli znanja i obrada prirodnoga jezika» (voditelj projekta: prof.dr. Miroslav Tuđman), a tada prelazi na znanstveno istraživački projekt iz područja logike «Fregeova filozofija matematike» (voditelj dr.sc. Goran Švob). Od 1998. do 1999 služi vojni rok, a 2000. godine izabran je za asistenta na Katedri za logiku Odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U ožujku 2004. godine, obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu disertaciju iz područja logike Problem logičkog zaključivanja o promjenama i djelovanjima, te stekao naslov doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje filozofija.
Od 1995. godine Davor Lauc je sudjelovao na seminarima Evropske ljetne škole za logiku, jezik i informatiku (1995 u Barceloni, Španjolska, 1996 u Pragu, Češka, 1997 u Aix en Provenceu, Francuska, 2000 u Birminghamu, Engleska i 2001. u Helsinkiju, Finska.) Godine 2002. sudjelovao je u radu 1. Sjevernoameričke ljetne škole za logiku, jezik i informatiku u Stanfordu, SAD. Također je, kao pozvani predavač te autor odnosno koautor referata sudjelovao na nizu domaćih i stranih simpozija posvećenih problemima informacijskih znanosti i primjeni logike u informatici. Ta interdisciplinarna suradnja s kolegama informatičarima rezultirala je nizom od 11 objavljenih radova - članaka ili poglavlja u knjigama - izrađenim samostalno ili u koautorstvu.
Što se nastavne djelatnosti tiče, Dr. Lauc je još kao znanstveni novak na Odsjeku za informacijske znanosti uspješno sudjelovao u izvođenju niza vježbi i kolegija na tom Odsjeku, da bi prelaskom na Odsjek za filozofiju započeo redovito sudjelovanje u izvođenju nastave logike, osobito seminara za studente druge do četvrte godine filozofije. Također je sudjelovao u izvođenju izbornog kolegija Uvod u filozofiju znanosti, a od akademske godine 2003/04, uz odobrenje Fakultetskog vijeća, taj kolegij vodi samostalno. U nastavi se dr. sc. Lauc pokazao izvrsnim i pouzdanim suradnikom, s osobitim smislom za rad sa studentima i sposobnošću da im ne samo predmet učini dostupnim, nego da ih stvarno zainteresira i potakne na dublji i ozbiljan studij logike.
Na temelju rečenoga i na temelju uvida u priloženu dokumentaciju zaključujemo da dr.sc. Davor Lauc u potpunosti zadovoljava uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine», br.123/03) te predlažemo Vijeću da ga izabere u suradničko zvanje višeg asistenta.
Dr.sc. Goran Švob, izv. profesor
Dr.sc. Lino Veljak, red. profesor
Dr.sc. Zvonimir Šikić, red. profesor
(Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb)
U Zagrebu, 14. lipnja 2004.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o rezultatu natječaja za izbor u suradničko zvanje
višeg asistenta pri Katedri za hrvatski standardni jezik u
Odsjeku za kroatistiku
Poštovane kolegice i kolege!
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici od 26. travnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku. O toj odluci Vijeća obaviješteni smo dopisom kl. 640-03/04-01/59, ur. broj 3804-240-04-2 od 31. svibnja 2004. te u skladu s tim podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na javni natječaj objavljen 10. svibnja 2004. prijavio se samo jedan pristupnik, dr. sc. Krešimir Mićanović, asistent pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku. Pristupnik je prijavi na natječaj priložio sve potrebne dokumente.
Dr. sc. Krešimir Mićanović rođen je 4. lipnja 1968. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i kao odličan student 23. studenoga 1993. diplomirao jednopredmetni studij kroatistike i južnoslavenskih filologija. Dvije školske godine (1992./93. i 1993./94.) radio je u Zagrebu kao srednjoškolski profesor. U listopadu 1995. izabran je za znanstvenog novaka na znanstvenoistraživačkom projektu «Izrada priručnika za studij hrvatskoga jezika na filozofskim fakultetima u zemlji i inozemstvu» (glavni istraživač prof. dr. Josip Silić). Od 2002. na projektu je «Hrvatski jezik u 20. stoljeću» (glavni istraživač prof. dr. Marko Samardžija).
Dne 21. lipnja 1999. obranio je magistarski rad «Posvojnost u hrvatskom standardnom jeziku» (mentor prof. dr. Ivo Pranjković; diploma br. 1328 FF 7955 od 8. prosinca 2000.), a 11. ožujka 2004. doktorsku disertaciju «Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije» (mentor prof. dr. Marko Samardžija; potvrdnica dekana FF od 15. ožujka 2004.). U studenom 1999. izabran je u istraživačko zvanje asistenta. Radi stručnog usavršavanja u tri je navrata koristio stipendije iz programa CEEPUS (sveučilište u Grazu i 2 puta u Beču). U ljetnom semestru god. 2002. bio je na stipendiji Humboldtova sveučilišta u Berlinu.
Od 1998. vodio je seminare iz kolegija Teorija jezika (za studentice i studente 1. godine kroatistike) i Hrvatski standardni jezik (za studentice i studente 2. godine kroatistike). Radio je kao lektor na seminaru Zagrebačke slavističke škole i kao predavač na Pripremnoj godini studija.
Dosada je sudjelovao na pet stručnih i znanstvenih skupova. Objavio je osam stručnih i tri izvorna znanstvena rada.
S obzirom na činjenicu da se pristupnik dr. sc. Krešimir Mićanović potvrdio kao savjestan suradnik koji je sve svoje obveze izvršavao na vrijeme kao i da je u raznim oblicima nastave (vježbe, seminari, predavanja) očitovao sklonost nastavnomu radu, članovi stručnog povjerenstva, koji prate pristupnikov rad, slobodni su predložiti Vijeću da dr. sc. Krešimira Mićanovića izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za koje, po sudu povjerenstva, ispunjava potrebne uvjete.
S poštovanjem
U Zagrebu, 30. lipnja 2004. Stručno povjerenstvo
Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik
Prof. dr. Ivo Pranjković, član
Prof. dr. Josip Silić, član
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za pedagogiju
Zagreb, 29. veljače 2004. godine
PREDMET: dr. sc. Emerik Munjiz, izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta,
izvanrednog ili redovitog profesora u znanstvenom području društvenih
znanosti, polje odgojnih znanosti iz predmeta Opća pedagogija za rad
na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ivana Lučića br. 3., Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu br. 640-03/o3-04/97 od 15. rujna 2003. godine, a na traženje Pedagoškog fakulteta Sveučilišta J. J. Storossmayer u Osijeku imenovano je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora dr. sc. Emerika Munjiza. Imenovani se prijavio na natječaj i u natječajnom roku i predočio dokaze o pravu na sudjelovanje u natječajnom postupku.
U svrhu provođenja natječajnog postupka Fakultetsko vijeće je donijelo odluku o sastavu stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta i davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika dr. sc. Emerika Munjiza od sljedećih članova;
dr. sc. Antun Mijatović, red. prof., predsjednik povjerenstva
dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof., član povjerenstva
dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., član povjerenstva.
Stručno povjerenstvo je nakon uvida u prispjelu dokumentaciju i udovoljavanju dodatnim traženjima od strane povjerenstva prema pristupniku, a sukladno Zakonu o visokim učilištima (NN br. 59/96. i 94/96.) utvrdilo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
1. Opće odredbe
Pedagoški fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku objavio je natječaj u «Glasu Slavonije» od 23. lipnja 2003. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti a za predmet Opća pedagogija. Na natječaj se u predviđenom roku prijavio dr. sc. Emerik Munjiza, te je prema zakonom utvrđenom načinu proveden postupak i imenovano stručno povjerenstvo od strane Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje podnosi ovo izvješće o ispunjavanju općih i posebnih uvjeta za provođenje izbora.
Na temelju važećih zakonskih odredbi («Narodne novine» br. 59/96. i 94/96.), naputka Rektorskog zbora i Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (članak 8 «Narodne novine» 38/97), djelatnost pristupnika, relevantna za izbor u traženo znanstveno-istraživačko zvanje, prikazana je u sljedećim dijelovima ovoga izvješća koje sadrži:
- životopis,
- znanstvena djelatnost,
- nastavna djelatnost,
- stručna djelatnost,
- zaključno mišljenje,
- popis radova.
2. Kratak životopis
Emerik Munjiza rođen je 9. ožujka 1945. godine u Ljubitovici, općina Trogir od oca Ivana i majke Ive. Po narodnosti je Hrvat i ima hrvatsko državljanstvo.
Od 1946. godine do danas živi u Velikoj Kopanici. Osnovnu školu završio je u Velikoj Kopanici, gimnaziju u Đakovu. Na Pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu, diplomirao je hrvatski jezik i povijest.
Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij pedagogije 1981. godine. Na istome Fakultetu upisuje poslijediplomski studij. Magistarsku radnju Ivan Filipović - predvodnik naprednog hrvatskog učiteljstva, obranio je 1984. godine.
Doktorirao je na istome fakultetu obranivši rad pod nazivom «Kritička analiza radova o radnom odgoju u Hrvatskoj do 1918. godine».
Godine 1989. izabran je u zvanje znanstvenog asistenta, a 1993. u zvanje znanstvenog suradnika.
Prema tadašnjim zakonima ispunio je i uvjete za nastavno znanstveno zvanje docenta, što je vidljivo iz natječajnog postupka provedenog 1993. godine (vidljivo iz priložene dokumentacije).
U osnovnoj školi "Ivan Filipović" Velika Kopanica počeo je raditi 1. rujna 1964. godine . U istoj školi radio je do 1. listopada 2001. godine. Radio je na radnim mjestima nastavnika hrvatskoga jezika i povijesti, pedagoga, ravnatelja i školskoga knjižničara.
Kao vanjski suradnik na Pedagoškome fakultetu u Osijeku radi od 1994/95. akademske godine i izvodi nastavu Opće pedagogije. Na studijskoj grupi razredne nastave izvodio je nastavu iz dva izborna kolegija: Mala i nepodijeljena škola i Pluralizam u osnovnom školstvu Hrvatske.
Za dosadašnji uspješan rad dobio je više priznanja od kojih navodimo značajnije: Općinsku nagradu "Franjo Marinić" 1988. godine i Državnu "Nagradu Ivana Filipovića" 1993. godine. Oženjen je i ima dvoje djece Ivana i Ivanku i oboje su profesori.
Na osamostaljenoj Visokoj učiteljskoj školi radio je u tri znanstveno-istraživačka projekta: (1) Unutarnja reforma škole, (2) Inovacijska škola i (3) Obrazovni aspekti mirne reintegracije.
Do sada je objavio tri knjige i četrdesetak znanstvenih i stručnih radova. Služi se njemačkim jezikom.
3. ZNANSTVENA DJELATNOST
Dr. sc. Emerik Munjiza zaršio je poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za pedagogiju. Magistrirao je 1984. godine na temi Ivan Filipović-predvodnik naprednog hrvatskog učiteljstva.
Na istom Fakultetu doktorirao je 1991. godine na temu Kritička analiza radova o radnom odgoju u Hrvatskoj do 1918. godine. Godine 1989. Izabran je u zvanje znanstvenog asistenta, a 1993. u zvanje znanstvenog suradnika. U nastavno zvanje višeg predavača izabran je 2001. godine.
Pristupnik je do pokretanja izbora u višeg predavača objavio: dvije knjige, četiri znanstvena recenzirana rada u zbornicima s međunarodnih skupova, šest znanstvenih recenziranih radova u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova i osam radova u domaćim časopisima, a sudjelovao je u četiri znanstveno-istraživačka projekta iz problematike znanstvenog polja u kojem se provodi izbor. Kao što je navedeno pristupnik je do sada sudjelovao u tri znanstveno-istraživačka projekta
3.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova nakon posljednjeg izbora
3.1.1. Knjige (A-1)
|
1. Munjiza, E. (2003), Pedagogijska funkcija školskih vrtova, Velika Kopanica, Hrvatski pedagoško-književni zbor, ogranak Slav. Brod, 163. str.
|
Autor je istražio pojavnost i razvoj školskih vrtova. Školske vrtove prema ovome radu možemo pratiti već od 11. Stoljeća. S obzirom na dominantnu ulogu i značaj autor je razvoj školskih vrtova podijelio na:
1. Školski vrtovi kao botanički vrtovi.
2. Pokusno-praktična uloga školskih vrtova.
3. Gospodarsko-proizvodna uloga školskih vrtova.
4. Školski vrtovi kao opće nastavni.
Njihovo različito određenje stavlja i analizira u teorijski okvir poimanja rada
ili aktivnosti u staroj, novoj i suvremenoj školi.
Autor navodi niz podataka iz kojih je vidljivo kako su školski vrtovi
osiguravali različite oblike aktivnosti učenika i u staroj školi i to ne samo manuelno-praktične, nego i duhovno intelektualne.
U suvremenim uvjetima odgovara na pitanje kako je moguće školske vrtove
dodatno pedagoški domisliti i koje se sve mogućnosti javljaju pred redefiniranim školskim vrtovima od ekologijskog odgoja do psihoterapeutskih mogućnosti.
Ovo je prvi objavljeni sintetički rad o školskim vrtovima i
njihovoj pedagogijskoj funkciji poslije 112 godina.
Znanstveni doprinos knjige je u tome što pedagošku funkciju školskih vrtova
stavlja u širi teorijski okvir poimanja rada ili aktivnosti stare škole-manualno-prakticistički, nove škole-duhovno-intelektualne i suvremene postindustrijske škole u uvjete novih odgojnih i obrazovnih strategija problemske, mentorske i istraživačke nastave. Analizira i novu ulogu školskih vrtova na području ekologijskog odgoja i navodi konkretne psihoterapeutskih mogućnosti.
3.1.2. Znanstveni radovi objavljeni u referentnim časopisima, radovi (A-1)
|
1. Munjiza, E. (2002), Stručno usavršavanje hrvatskih učitelja u 19. stoljeću i na početku 20. stoljeća, Napredak 143 (1), 90-98.
|
Autor je istražio oblike i načine stručnog osposobljavanja i usavršavanja
učitelja u 19. i na početku 20. stoljeća. Na temelju analiziranih izvora arhivske građe) i literature ustanovio je sljedeće oblike:
1. institucionalno osposobljavanje za zvanje učitelja, od pedagogijskih tečajeva do prvih preparandija,
2. stalno ili doživotno stručno usavršavanje po završetku osposobljavanja za učitelje kroz: a) individualno stručno usavršavanje, b) stručno usavršavanje preko kotarskih godišnjih skupština učitelja, c) kotarska učiteljska društva.
Ovim istraživanjem utvrđeni su individualni i kolektivni oblici permanentnog stručnog usavršavanja u drugoj polovini 19. i na početku 20. stoljeća. Izbor tema, sadržaja i oblika ukazuje i na njihovu suvremenost.
|
2. Peko, A., Munjiza, E. (2002), Polazišta u obrazovanju mladih za multikulturalnost u istočnoj Slavoniji, Napredak, 143 (2), 178-186.
|
U ovom istraživanju autori su ispitali vrijednosnu usmjerenost mladih u istočnoj Slavoniji nakon provedene mirne reintegracije u uvjetima multikulturalnosti.
U ispitivanju su sudjelovala 262 ispitanika-srednjoškolca. Ispitanici imaju relativno visoka slaganja na područjima moralnih vrijednosti. Nešto se manje slažu u pogledu važnosti pojedinih medija u procesu mirotvorstva i suživota. Ispitanici se najmanje slažu u stavovima prema drugim narodima, a posebno su ekstremno visoke razlike u procjeni međusobnih vrijednosti.
Ovo istraživanje ukazuje na veliku ulogu obitelji i škole pa time i odgoja u procesu pripremanja za suživot u uvjetima multikulturalnosti. Odgojne strategije moguće je graditi na utvrđenim odgojnim vrijednostima.
|
3. Raguž, M., Munjiza, E. (2003), Analiza školskog uspjeha, Napredak, 144 (1), 28-39.
|
Analizom školskog uspjeha autori su pokušali utvrditi kako nastaje školska ocjena te kako na nju utječe inteligencija, motivacija i izostanci. Uzorak su činili 32 učenika gimnazije i 29 učenika strukovne škole iz Đakova.
Rezultat njihove analize ukazuje na mogućnost razlikovanja predmeta na lagane i teške, mali udio inteligencije u školskoj ocjeni, prevladavanja ekstrinzične motivacije u oblikovanju školskog ponašanja i veliki utjecaj izostanaka na školsku ocjenu.
Također se pokazalo postojanje kvantitativnih, ali i kvalitativnih razlika između gimnazijalaca i učenika strukovne škole.
Istraživanje ima dvostruku korist. Jedna se odnosi na bolji uvid u raznolikost čimbenika koji utječu na uspješnost školskog sustava. Druga korisnost je praktične naravi. Naime, ovakvim istraživanjem školske ustanove mogu kvalitetnije pratiti uspješnost svoje djelatnosti, odnosno postignuća učenika.
3.1.3 Znanstveni radovi recenzirani objavljeni u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova (A-2)
|
1. Peko, A., Munjiza, E. , Borić, E. (2002,a), Nastava (ne)uspješna komunikacija, U:Rosić,V.(ur), Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse, Rijeka, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, str.151-157.
|
U radu je ukazano na tromost promjena nastavnog procesa. Tijekom jednog desetljeća provedena su istraživanja verbalne nastavne komunikacjie. Uočava se naglašena verbalna aktivnost nastavnika u oba istraživanja. Nastavnik je verbalno aktivan 65,3% promatranog vremena. Indeksi komunikacije nastavnik-učenik u prvom je istraživanju 2,65, a u drugom 2,25, ukazuju na podudarnost promatranih nastavnih komunikacija.
Poželjno je da suradničko učenje postane dio nastavnog procesa. Potrebno je mijenjati nastavu uključujući standarde kvalitetnog poučavanja i učenja. Ugrađujući navedeno u nastavu ona će postati uspješnija komunikacija. Nastava će s asimetričnošću dobivati obiljažja simetričnosti.
|
2. Munjiza, E.,(2000,b), Radni odgoj u pedagogijskoj periodici Hrvatske između 1860-1918. godine, U: Tatković, N., i Muradbegović, A. (ur), Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo, Pula: Visoka učiteljska škola i Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 93-102.
|
Autor je analizirao 35 pedagogijskih časopisa i listova koji su izlazili na području Hrvatske između 1860. i 1918. godine. Navedena pedagogijska periodika analizirana je posebno sa stajališta radnog odgoja, odnosno aktivnosti učenika. Na temelju analizirane pedagogijske periodike ustanovljeni su sljedeći oblici radnog odgoja: nastavni predmeti gospodarstva, kućanstva, muškog i ženskog ručnog rada, radni odgoj kao princip i školski vrtovi kao vannastavni oblici rada.
Posebno je značajno da je u tzv. "staroj školi", za koju vlada mišljenje da je izrazito intelektualistička u negativnom smislu, postojao princip rada ili aktivnosti učenika. Na temelju ove analize i rezultata do kojih je došao, ima opravdanja za preispitivanje stava i ocjene "stare škole".
|
3. Munjiza, E. (200,c), Osposobljavanje za učiteljsku službu u Hrvatskoj prije utemeljenja učiteljskih škola, U: Matijević, M.(ur), Zbornik učiteljske akademije u Zagrebu 4, Zagreb, Učiteljska akademija, str. 37-49. |
Autor je istražio oblike, načine i sadržaje osposobljavanja učitelja u Hrvatskoj prje utemeljenja učiteljskih škola. Vremenski je ovo razdoblje smješteno u drugu polovicu 18. i prvu polovicu 19. Stoljeća.
Analizom relevantne literature i izvora, identificirao je sljedeće oblike:
Odlazak na pedagogijsko obrazovanje u inozemstvo.
Osposobljavanje tadašnjem školskom sustavu u glavnim i normalnim školama.
Dodatno pedagogijsko osposobljavanje na pedagogijskim tečajevima nižim i višim za učiteljske kandidate i službujuće učitelje koji nisu imali pedagogijsku naobrazbu.
Uz pedagogijske tečajeve vezano je i utemeljenje prvih vježbaonica za praktično
osposobljavanje.
Rad je originalan, jer po prvi puta daje prikaz osposobljavanja za učiteljsku
službu prije utemeljenja učiteljskih škola. U radu se analizira i pedagogijska teorija navedenog osposobljavanja.
|
4. Peko, A., Munjiza, E. (2003), Smisao u obrazovanju, U: Pintarić, A. (ur), Zlatni danci 4, Osijek, Sveučilište J.J. Strossmayera, Pedagoški fakultet, Filozofski fakultet Pečuh i Matica Hrvatska, Osijek, str. 165-172.
|
Autori su analizirali mogućnosti ugradnje različitih svrha obrazovanja u basnu. Kao predložak poslužile su im basne La Fonteinea Zec i kornjača, te Ezopov Lav i miš te Čovjek i slavuj.
Basna pruža brojne mogućnosti za ostvarivanje svrha obrazovanja u pogledu razvijanja općih konceptualnih sposobnosti te razvoj osobnih sposobnosti i stavova.
3. 1. 4. Znanstveni radovi recenzirani objavljeni u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova (A-2)
|
1. Munjiza, E., Peko, A.(2001), Pluralizmom k uspješnoj školi, U: Vrgoč, H.(ur), Uspješna škola, Zagreb-Križevci, HPKZ Zagreb i ogranak Križevci, str. 92-97.
|
Autori ukazuju na hrvatska iskustva glede školskog pluralizma koja možemo pratiti od početka 19. stoljeća. Ističe se kako su u povijesnom razdoblju bila dva obrnuta procesa.
U prvom se procesu donošenjem prvih školskih zakona sva školska šarolikost nastojala urediti i staviti pod državni nadzor. Drugi proces ima obrnutu tendenciju, poticanja otvaranja privatnih i različitih škola od državnih.
Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog razmatranju školskog pluralizma tijekom dva stoljeća. Doprinos ovoga rada ogleda se u načinu interpretacije tijeka nestanka i nastanka školskog pluralizma u nas.
|
2. Munjiza, E.(2003), Uloga pedagogijske periodike u permanentnom stručnom usavršavanju učitelja-analiza stanja u Hrvatskoj između 1860-1918.. godine, U: Vrgoč, H. (ur), Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva, Zagreb, HPKZ, str. 282-288.
|
Ukupno analizirana pedagogijska periodika između 1860. i 1918. godine i nešto opširnija analiza Napretka ukazuju:
1. U promatranom razdoblju utemeljeno je individualno permanentno stručno usavršavanje učitelja.
2. Tadašnja pedagogijska periodika bila je kvantitativno i kvalitativno solidna osnova i izvor za navedeno stručno usavršavanje.
3. Pedagogijski časopisi bili su različiti po vrstama, određenjima i sadržajima.
4. Osim domaćih informacija, učitelji su dobivali raznovrsne informacije iz školstva i pedagogije iz cijelog svijeta, što je osobito važno s obzirom na nedostatak elektroničkih medija.
I u suvremenim uvjetima ističe se stalna potreba stručnog usavršavanja kao odlučujućeg čimbenika u općem društvenom, tehnološkom i znanstvenom razvoju. Pri suvremenim koncepcijama permanentnog stručnog usavršavanja nije loše utvrditi povijesna iskustva, ograničenja i kritički ih primijeniti u sadašnjosti i budućnosti.
3.2. Sudjelovanje u projektima
Pristupnik je do sada aktivno sudjelovao u sljedećim projektima:
Unutarnja reforma škole-koncepcija samoupravne škole.
Inovacijska škola
Edukacijski aspekt mirne reintegracije u istočnoj Slavoniji.
Poticanje ekološkog obrazovanja mladih u istočnoj Slavoniji- projekt u tijeku.
3.3. Pozivna predavanja
Pristupnik je u posljednje vrijeme održao sljedeća javna predavanja:
1. Odgojni ideali mladih i sustav vrijednosti, godišnja skupština HPKZ-a, ogranak slav, Brod
2. Dokimološki aspekti ocjenjivanja, za profesore klasične gimnazije fra Marijan Lanosović
3.4.Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
3.4.1. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
a) Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse, Rijeka, Filozofski fakultet,
Odsjek za pedagogiju – 2002. godine.
b) Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo, Pula, Visoka učiteljska škola i HPKZ – 2002.
godine.
c) IV. Dani učiteljske akademije , Zagreb, Učiteljska akademija – 2002. godine.
d) IV. Zlatni danci - Basna, Osijek, Pedagoški fakultet, Filozofski fakultet Pečuh i
Matica Hrvatska Osijek – 2002.godine.
e) Suvremena nastava, Osijek, Pedagoški fakultet – 2002. godine.
f) V. Zlatni danci - Kršćanstvo i dječja književnos, Osijek, Pedagoški fakultet,
Filozofski fakultet Pečuh i Matica Hrvatska Osijek – 2003. godine.
g) Interaktivna komunikacija u nastavi i odgojnim aktivnostima, Pula, Visoka
učiteljska škola Pula – 2003. godine.
3.4. 2. Sudjelovanje na domaćim znanstvenim skupovima
a) Uspješna škola, Poruke 12. Križevačkih pedagoških dana, Križevci, HPKZ
Zagreb i ogranak Križevci – 2002. godine.
b) Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva, Pula, HPKZ –
2002. godine.
3.5. OCJENA ZNANSTVENE DJELATNOSTI PRISTUPNIKA
U okvirima Opće pedagogije pristupnik pokazuje poseban interes za područje povijesnih aspekata pedagogije, radnog odgoja i aktivnosti učenika, kao i odgovarajućih im strategija i mogućnosti. U tom području je istražio relevantan broj problema koji u značajnoj mjeri osvjetljavaju razvoj pojedinih pitanja u okviru hrvatske pedagogije i školstva pa je prava šteta što ne postoji više znanstvenika koji bi se tako pomno bavili neizmjerno velikim brojem pedagogijskih pitanja koja nitko još nije sustavno istražio i pridodao ukupnoj pedagogijskoj baštini.
Do izbora u prethodno zvanje višeg predavača pristupnik je objavio značajan broj radova: dvije monografije (od toga jednu znanstvenu), četiri recenzirana rada s međunarodnih znanstvenih skupova, šest recenziranih radova s domaćih znanstvenih skupova i osam znanstvenih radova u domaćim časopisma.
Od izbora u prethodno zvanje pristupnik je objavio sljedeće znanstvene radove u kategoriji A-1 i A-2.
Radovi u kategoriji A-1 su monografija Pedagogijska funkcija školskih vrtova, recenzirana od međunarodno priznatih recenzenata, opsega 163 stranice, a u «Napretku» koji je međunarodno referiran objavio je 3 znanstvena rada.
U kategoriji radova A-2 objavio je četiri rada u zbornicima s međunarodnog znanstvenog skupa i dva rada s domaćeg znanstvenog skupa.
Aktivno je sudjelovao na tri znanstvena projekta i sada sudjeluje u četvrtom.
Kontinuirano je prisutan na nekim međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima. U izbor u znanstveno - nastavno zvanje docenta potrebno je minimalno pet znanstvenih radova, od čega najmanje dva moraju biti iz kategorije A-1.
Iz dosadašnjeg obrazloženja i priloženih radova vidljivo je da pristupnik ispunjava propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno - nastavno zvanje docenta.
4.Nastavna djelatnost
Od 1994/95. akademske godine pristupnik radi na Pedagoškom fakultetu kao vanjski suradnik. Na svim studijskim grupama navedenog fakulteta izvodi nastavu iz kolegija Opća pedagogija.
Za navedeni kolegij 2001. godine biran je u zvanje višeg predavača.
Na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku također u posljednje četiri godine izvodi nastavu iz kolegija Opća pedagogija. Na studiju razredne nastave (dok je djelovala u sklopu Pedagoškoga fakulteta) izvodio je nastavu iz dva izborna kolegij: Mala i nepodijeljena škola i Pluralizam u osnovnom školstvu Hrvatske.
Za sljedeću akademsku godinu izradio je plan i program izborne nastave Odgojna funkcija školskih vrtova.
Nastavu iz kolegija Opća pedagogija izvodi i u dopunskoj pedagoško-psihološkoj izobrazbi.
Izradio je programe za izborne kolegije: Mala i nepodijeljena škola, Pluralizam u osnovnom školstvu Hrvatske, Odgojna funkcija školskih vrtova.
Za novootvoreni studij pedagogije u Osijeku izradio je dva programa Opća povijest pedagogije i Nacionalna povijest pedagogije.
Sudjelovao je u izradi projekta za osamostaljivanje Visoke učiteljske škole u Slav.Brodu.
Do sada je bio jednoj studentici mentor u izradi diplomskoga rada. S obzirom na karakter predmeta Opće pedagogije pri studiranju na Pedagoškome fakultetu kao općeg predmeta do sada nije bila praksa biranja diplomskih radnji iz ovoga kolegija.
4.1. Ocjena nastavne djelatnosti
Pristupnik je do sada:
1. Izvodio nastavu u kontinuitetu od 1994/95. akademske godine.
2. Uveo je dva izborna kolegija u dodiplomski učiteljski studij.
3. Predložio i izradio program za novi izborni kolegij na dodiplomskom učiteljskom studiju.
4. Izradio programe za Opću i nacionalnu povijest pedagogije za novootvoreni studij pedagogije u Osijeku.
5. Sudjelovao u izradi Projekta o osamostaljivanju Visoke učiteljske škole u Slavonskom Brodu.
6. Bio je mentor diplomantici.
7. Održao više priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.
Stručno povjerenstvo ocjenjuje da pristupnik ispunjava uvjete Rektorskog zbora
za izbor u zvanje docenta budući da prema utvrđenim kriterijima pristupnik zadovoljava iste, te da je u dosadašnjem radu obnašao brojne nastavne zadaće, sudjelovao u provođenju inovacija i modernizaciji nastavnih programa, osuvremenjivanje izvođenja nastave te unapređivanju organizacije nastavnog rada na dvije visokoškolske ustanove
5. Stručna djelatnost
5.1. Knjige
1. Matasović,A., Munjiza, E., Vukovac, I., (19979, Učenička zadruga Osnovne škole "Ivan Filopović" Vel. Kopanica 1957-1997, Vel. Kopanica, Osnovna škola "Ivan Filipović".
Navedena monografija pruža značajan doprinos u rasvjetljavanju hrvatske obrazovne i odgojne tradicije u učeničkom zadrugarstvu. Posebno su naglašene odgojne mogućnosti učeničkih zadruga.
Ona iscrpno objašnjava pojavu zadrugarstva u nas. Posebna se pozornost obraća na razvoj učeničke zadruge u Vel. Kopanici.
5.2. Poglavlje u knjizi
1. Munjiza, E. (2000), Motivacija za rad u školskom vrtu, Eko poljoprivredna čitanka, Koprivnica, Obiteljska biblioteka Agro-eduka, str. 205-208.
Autor je u navedenom poglavlju vrlo široko i iscrpno prikazao povijesne oblike motivacije učenika (učitelja, roditelja) za rad u školskim vrtovima.
Iznio je i vlastita praktična iskustva primjenjivana u posljednjih dvadesetak godina u Učeničkoj zadruzi Osnovne škole "Ivan Filipović", Vel. Kopanica.
5.3. Stručna društva
Pristupnik je član HPKZ-a. U jednom mandatu bio je član Upravnog odbora navedenog društva i predsjednik ogranka u Slavonskom Brodu.
Član je Središnjeg odbora učeničkih zadruga Republike Hrvatske. U zadnjih pet godina član je i stručnog povjerenstva za vrednovanje rada učeničkih zadruga.
5.4. Stručna nagrada/priznanje
Pristupnik je do sada dobio više stručnih nagrada i priznanja. Navodimo najznačajnije: Općinska nagrada "Franjo Marinić", Slav. Brod, Državna nagrada Ivan Filipović 1993, Priznanje Hrvatske zajednice tehničke kulture 1997. godine.
5.5. Ocjena stručne djelatnosti:
Pristupnik je:
1. Objavio jednu stručnu knjigu
2. Objavio odlomak u knjizi.
3. Član je stručnih društava i za uspješan rad dobio je više nagrada i priznanja.
U ukupnoj stručnoj djelatnosti pristupnika, vidljiva je sustavnost i dosljednost u području interesa i primjeni znanstvenih spoznaja na unapređivanju stručnog, praktičnog i teorijskog rada.
6. Zaključno mišljenje i prijedlog
Na temelju svega izloženog što se moglo analizirati iz dokumentacije, popisa radova i radova stručno povjerenstvo utvrđuje da je pristupnik primjereno aktivan na više područja znanstvenog, nastavnog i stručnog rada te da je njegova prisuitnost u akademskoj zajednici zapažena i neprijeporna. Dosadašnji radovi ukazuju na osobitu prirodu interesa pristupnika za povijesne aspekte razvoja pojedinih pitanja kao i njegov strpljiv i dugoročan pristup svakom istraživanju i svakom pitanju.
Pristupnik je poslije zadnjeg izbora u zvanje višeg predavača objavio 4 (7) radova kategorije A-1, jednu knjigu i 3 članka u relevantnom domaćem časopisu.
U kategoriji radova A-2 objavio je šest radova, od toga četiri rada recenzirana u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova i dva recenzirana rada u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova.
Dva stručna rada objavio je u zbornicima s domaćih stručnih skupova.
U analiziranom razdoblju sudjelovao je na sedam međunarodnih znanstvenih skupova, dva domaća znanstvena skupa i dva stručna domaća skupa.
Sada kao istraživač sudjeluje u znanstvenom istraživanju Poticanje ekološkog odgoja mladih u istočnoj Slavoniji.
Prije izbora u zvanje višeg predavača objavio je dvije knjige, deset radova u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova, šest radova u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova i osam radova u domaćim časopisima.
U istom razdoblju objavio je deset stručnih radova u zbornicima i domaćim časopisima.
Sudjelovao je na više međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova i u tri znanstveno istraživačka projekta.
Na temelju proučene nastavne i stručne djelatnosti Stručno povjerenstvo utvrđuje da je pristupnik:
1. Sadržajno i metodički unapređivao nastavu.
2. Uveo dva nova izborna kolegija u dodiplomsko studiju na Visokoj učiteljskoj školi.
3. Za sljedeću akademsku godinu predložio novi izborni program na istoj ustanovi.
4. Izradio programe za navedene kolegije.
5. Sudjelovao u izradi programa za studij pedagogije i u Projektu za osamostaljivanje Visoke učiteljske škole u Slavonskom Brodu
6. Obnašao je mentorske poslove diplomantima.
7. Održavao seminare za nastavno osoblje osnovnih i srednjih škola.
8. Aktivno sudjelovao na promjenama ustroja Pedagoškog fakulteta u Osijeku
u Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Član je više stručnih udruga, a za svoj uspješan rad dobio je više priznanja od kojih navodimo Državnu nagradu Ivana Filipovića.
Na temelju provedene analize i uvida u odgovarajuću dokumentaciju Stručno povjerenstvo utvrđuje da pristupnik ispunjava sve propisane uvjete za izbor u zvanje docenta.
Ispunjava uvjete članka 42, stava 1 Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti NN 59/96, članak 74 stavak 1 Zakona o visokim učilištima NN 59/96, Uvjeta Rektorskog zbora od 25. listopada 1996. i Minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja NN 38/97.
Na temelju iznijetog Stručno povjerenstvo predlaže Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, da prihvati mišljenje Stručnog povjerenstva da pristupnik dr. sc. Emerik Munjiza ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana pedagogije, za predmet Opća pedagogija na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
---------------------------------------------------
(dr. sc. Antun Mijatović, red. prof., predsjednik povjerenstva)
---------------------------------------------------
(dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof., član povjerenstva)
---------------------------------------------------
( dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., član povjerenstva)
Dr. sc. Emerik Munjiza
7. POPIS OBJAVLJENIH ZNANSTVENIH I STRUČNIH RADOVA S NAZNAKOM DO I NAKON IZBORA U PRETHODNO ZVANJE
A) do izbora u prethodno zvanje (2001.)
ZNANSTVENI RADOVI:
- Knjige
Munjiza, E. (1985), Osnovna škola «Ivan Filipović» Vel. Kopanica 1754-1984. Školska knjiga, Zagreb
2. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova
Munjiza, E. (1998), Vrednovanje učeničke osposobljenosti za samostalno učenje povijesti, U:Peko, A., Vodopija, I.(ur), Vrjednovanje obrazovanja, Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayera, Pedagoški fakultet, str. 43-49.
Munjiza, E. (1999), Budući nastavnici i njihovi stavovi prema mogućnosti odgoja za mir, toleranciju i suživot, U:Rosić, V. (ur), Nastavnik čimbenik kvelitete u odgoju i obrazovanju, Rijeka, Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet Odsjek za pedagogiju, str. 322-326.
Munjiza, E. (2000), Humanistička orijentacija budućih nastavnika, U: Matas, M. I Vrgoč, H. (ur), Dani Mate Demarina – humanizam u nastavi, Zagreb-Petrinja, Visoka učiteljska škola i HPKZ, str. 86-93.
Munjiza, E. (2000 b), Subjektivnosti učitelja u ocjenjivanju učenika, U: Matijević, M.(ur), Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu 2, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljska akademija, str. 95-103.
- Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova
Munjiza, E. (1991), Pedagoška funkcija školskih vrtova i njihova suvremenost, U: Vrgoč, H.(ur), Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe, Zagreb, HPKZ,str. 46-51.
Munjiza, E. (1992), Stara škola i aktivnosti učenika, U: Ličina, B. Previšić, V. I Vučak S. (ur), Prema slobodnoj školi, Zagreb, Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 83-90.
Munjiza, E. (1994), Javni rad Ivana Filipovića, U: Vrgoč, H. (ur), Prosudba djela Ivana Filipovića, Zagreb, HPKZ, str. 35-48.
Munjiza, E. (1995), Prilog hrvatskoj bibliografiji o školskim vrtovima, U:Petak, A. (ur), Zbornik stručnih i znanstvenih radova, Zagreb, Hrvatska zajednica tehničke kulture, str 24-32.
Munjiza, E. (1996), Pluralizam u osnovnom školstvu Hrvatske-povijesna iskustva i suvremene tendencije, U: Vrgoč, H (ur), Pedagogija i hrvatsko školstvo, Zagreb, HPKZ, str 180-186.
Munjiza, E. (1999), Nastava povijesti u odgoju za mir i toleranciju, U: Puževski, V. (ur), Prema humanoj stvaralačkoj školi našega vremena, Križevci, HPKZ, ogranak Kruževci, str. 11-116.
4. Znanstveni radovi objavljeni u domaćim časopisima
Munjiza, E. (1985), Prilog za bibliografiju radova o Ivanu Filipoviću, Zbornik za historiju školstva i prosvjete, 18 (18), str. 216-225.
Munjiza, E. (1986), Proizvodni rad u okviru učeničke zadruge u funkciji ostvarivanja društvenih i sličnih interesa, Život i škola, 35 (3), str. 249-258
Munjiza, E. (1988a), Ivan Filipović-nepokolebljivi ilirac, Život i škola, 37(1), str. 109-118.
Munjiza, E. (1988b), Doprinos Ivana Filipovića podizanju društveno-političke svijesti hrvatskog učiteljstva, Pedagogija, XXIV (XLII) (1), str. 182-197.
Munjiza, E. (1989), Koncepcija samoupravne škole, Pedagoški rad, 44 (1), 59-61.
Munjiza, E. (1992), Jan Amos Komensky i inovativna škola, Život i škola, 41 (1), 1-15.
Munjiza, E. (1993), Radni odgoj iu osnovnom školstvu Hrvatske od 1860-1918. Godine, Život i škola, 42 (1), str. 87-99.
Munjiza, E. (1994), Povijesni slijed demokratizacije u osnovnom školstvu Hrvatske, Život i škola, 43 (1), 81-96.
Munjiza, E. (1999), Stavovi budućih nastavnika prema perspektivi mirovnog procesan i suživota, Život i škola, 48 (1-2), 125-132.
STRUČNI RADOVI:
1. KNJIGE
Matasović, A., Munjiza, E., Vukovac, I. (1997), Učenička zadruga Osnovne škole "Ivan Filipović" Vel. Kopanice 1957-1997., Vel. Kopanica, Osnovna škola "Ivan Filipović".
2. Stručni radovi objavljeni u zborniku s domaćeg stručno-znanstvenog skupa
Munjiza, E. (1995), Motivacija učenika za rad u učeničkoj zadruzi, U: Petak, A. (ur), Zbornik stručnih i znanstvenih radova, Zagreb, Hrvatska zejednica tehničke kulture, str. 12-21-
3. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima
Munjiza, E. (1981), Učeničke zadrugeu realizaciji društveno-korisnog rada, Pedagoški rad, 36 (7-8), str. 362-366.
Munjiza, E. (1982), Stručno usavršavanje učitelja kroz učiteljska društva, Život i škola, 32 (3), 367-371.
Munjiza, E. (1983), Neka iskustva iz organizacije rada učeničkih zadruga, Pedagoški rad, 38 (9-10), 404-411.
Munjiza, E. (1985), 220-ta godišnjica osnutka trivijalne škole u Vel. Kopanici, Život i škola, 35 (2), 175-182.
Munjiza, E. (1989), Spomenice škole - nezaobilazna pedagoška dokumentacija, Život i škola, 38(5), 467-471.
Munjiza, E. (1990a), Eksperimentalni model u osnovnoj školi "Ivan Filipović" u Vel. Kopanici, Pedagoški rad, 45 (3), 308-316.
Munjiza, E. (1990b), Osposobljavanje učenika osnovne škole za samostalno učenje, Život i škola, 39 (1), 85-93.
Munjiza, E. (1992), Školski vrtovi u osnovnom školstvu Hrvatske do 1918. Godine, Anali za povijest odgoja i obrazovanja, 1 (I), 93-102.
Munjiza, E. (1998), Ivan Filipović uz 175. Godišnjicu rođenja, Napredak, 139 (2), 198-204.
B. Radovi objavljeni nakon izbora u zvanje višeg predavača 2001. Godine
Znanstveni radovi
Knjige (A1)
Munjiza, E. (2003), Pedagogijska funkcija školskih vrtova, Velika Kopanica, Hrvatski pedagoško-književni zbor, ogranak Slav. Brod, str. 163.
Znanstveni radovi objavljeni u referentnim časopisima (A1)
Munjiza, E. (2002), Stručno usavršavanje hrvatskih učitelja u 19. Stoljeću i na početku 20. Stoljeća, Napredak 143 (1), 90-98.
Peko, A., Munjiza, E.(2002), Polazišta u obrazovanju mladih za multikulturalnost u istočnoj Slavoniji, Napredak, 143 (2), 178-186.
Raguž, M., Munjiza, E. (2003), Analiza školskog uspjeha, Napredak, 144 (1), 28-39.
Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova(A-2)
Peko, A., Munjiza, E. , Borić, E. (2002,a), Nastava (ne)uspješna komunikacija, U:Rosić,V.(ur), Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse, Rijeka, Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, str.151-157.
Munjiza, E.,(2000,b), Radni odgoj u pedagogijskoj periodici Hrvatske između 1860-1918. Godine, U: Tatković, N., i Muradbegović, A. (ur), Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo, Pula: Visoka učiteljska škola i Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 93-102.
Munjiza, E. (2002,c), Osposobljavanje za učiteljsku službu u Hrvatskoj prije utemeljenja učiteljskih škola, U:Matijević, M.(ur), Zbornik učiteljske akademije u Zagrebu 4, Zagreb, Učiteljska akademija, str. 37-49.
Peko, A., Munjiza, E. (2003), Smisao u obrazovanju, U: Pintarić, A. (ur), Zlatni danci 4, Osijek, Sveučilište J.J. Strossmayera, Pedagoški fakultet, Filozofski fakultet Pečuh i Matica Hrvatska, Osijek, str. 165-172.
Znanstveni radovi recenzirani objavljeni u zbornicima s domaćih znanstvenih skupova (A-2)
Munjiza, E., Peko, A.(2001), Pluralizmom k uspješnoj školi, U:Vrgoč, H.(ur), Uspješna škola, Zagreb-Križevci, HPKZ Zagreb i ogranak Križevci, str. 92-97.
Munjiza, E.(2003), Uloga pedagogijske periodike u permanentnom stručnom usavršavanju učitelja-analiza stanja u Hrvatskoj između 1860-1918.. godine, U: Vrgoč, H. (ur), Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva, Zagreb, HPKZ, str. 282-288.
C. Stručni radovi
Poglavlje u knjizi
Munjiza, E. (2000), Motivacija za rad u školskom vrtu, Eko poljoprivredna čitanka, Koprivnica, Obiteljska biblioteka Agroeduka, str. 205-208.
Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
U Zagrebu, 20. veljače 2004. godine
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
P r e d m e t: Izvješće stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor
nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta,
izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje
društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna
pedagogija, za predmet Školska pedagogija, u Odjelu za pedagogiju
Sveučilišta u Zadru – Odjel za pedagogiju
Vijeće društvenih, prirodnih i drugih znanosti Sveučilišta u Zadru na 1. redovitoj sjednici, održanoj 28. svibnja 2003., donijelo je odluku o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmete Školska pedagogija i Andragogija (ispravkom od 23. srpnja natječaj se odnosi samo na Školsku pedagogiju), u Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Na raspisani natječaj prijavio se, kao jedini pristupnik, prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić. Isto Sveučilište uputilo je zamolbu Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu da imenuje Stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Anđelka Mrkonjića.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temeljem čl. 95 Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96 – pročišćeni tekst) na sjednici održanoj 13. listopada 2003. godine, donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva. Imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Dubravka Maleš (predsjednik), prof. dr. sc. Vladimir Jurić (član) i prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec (član) koje je imalo zadaću ocijeniti ispunjavanje uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Anđelka Mrkonjića, izvanrednog profesora kao predloženika.
Na temelju proučene dokumentacije o znanstvenom, nastavnom i stručnom radu koju je predloženik priložio, imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Na raspisani javni natječaj objavljen u Vjesniku od 31. svibnja i 23. srpnja (ispravak natječaja) 2003. godine, za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Školska pedagogija na Sveučilištu u Zadru – Odjel za pedagogiju kao jedini pristupnik javio se dr. sc. Anđelko Mrkonjić, izvanredni profesor u Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Prema važećim zakonskim odredbama, djelatnost pristupnika relevantna za izbor u predloženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje
6. Popis radova
1. ŽIVOTOPIS
Dr. sc. Anđelko Mrkonjić rođen je 21. kolovoza 1946. godine u Slivnu, općina Imotski, gdje završava osmogodišnju školu. Klasičnu gimnaziju završava u Splitu te upisuje studij biologije i kemije na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Po završetku studija dobiva posao nastavnika biologije i kemije u rodnom Slivnu (rujan 1968. – kolovoz 1970. god.). Od rujna 1970. godine zaposlen je kao odgojitelj u Domu učenika Građevinskog školskog centra u Splitu te predaje kemiju u Građevinskom školskom centru.
Od 1973. do 1976. godine studirao je uz rad na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci. Diplomirao je 1976. godine te dobiva mjesto rukovoditelja pedagoške službe Doma učenika Građevinskog školskog centra u Splitu.
Godine 1978. upisuje poslijediplomski studij na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Magistarski rad pod naslovom "Problem racionalizacije obrazovanja građevinskih kadrova" obranio je u lipnju 1982. godine. Polovicom 1983. godine izabran je u zvanje znanstvenog asistenta za predmet Opća pedagogija (zajedničke programske osnove) na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje dobiva stalno radno mjesto. Uz Opću pedagogiju predaje Andragogiju i Školsku pedagogiju na dodiplomskom studiju pedagogije u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.
Znanstveni stupanj doktora pedagogijskih znanosti stekao je 1988. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu obranom doktorske disertacije pod naslovom: "Pedagoško-andragoški činioci kvalitete srednjeg obrazovanja". Za znanstvenog suradnika i docenta izabran je 1989. godine.
Od 1989. do 1991. godine te od 1995. do 1999. godine obnašao je funkciju predstojnika Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.
U znanstvenoistraživačko zvanje višeg znanstvenog suradnika izabran je 1996. godine, a 1998. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Od 1998. godine obnaša funkciju pročelnika Zavoda za filozofiju, pedagogiju, psihologiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru. Funkciju pročelnika Odjela za pedagogiju u novoj organizaciji Sveučilišta u Zadru preuzeo je 2003. godine, temeljem čega postaje i članom Senata tog Sveučilišta.
Do sada je objavio tri knjige, od čega jednu nakon posljednjeg izbora. Predloženik je objavio ukupno 32 znanstvene jedinice, od čega ih je 13 objavljeno nakon posljednjeg izbora. Među znanstvenim radovima tri su objavljena kao zasebna poglavlja u knjigama, šest ih je tiskano u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama (tri su objavljena nakon posljednjeg izbora), deset u zbornicima s međunarodnih skupova održanih u našoj zemlji (osam ih je objavljeno nakon posljednjeg izbora), jedan u zborniku s domaćeg znanstvenog skupa te dvanaest u drugim znanstvenim časopisima (dva nakon posljednjeg izbora). Osim toga, predloženik je objavio 40 stručnih radova (pet nakon posljednjeg izbora) te sudjelovao u radu 17 znanstvenih skupova (devet nakon posljednjeg izbora).
Za svoj znanstvenoistraživački i znanstveno-nastavni rad dr. sc. Anđelko Mrkonjić dobio je godišnju "Nagradu Ivana Filipovića" (1993.) za promicanje pedagogijske teorije i prakse, poglavito za prinos u razvitku srednjeg obrazovanja.
U nastavku se prikazuju osnovni znanstveni radovi predloženika objavljeni nakon posljednjeg izbora (1998. god.), a prema klasifikaciji koja je predviđena za pisanje izvješća o izboru u znanstveno-nastavna zvanja.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
2.1. Prikaz znanstvenih radova, objavljenih nakon posljednjeg izbora,
relevantnih za izbor
2.1.1. Knjiga
|
Mrkonjić, A. (2003) Pedagoška služba u suvremenoj školi. Split: Književni krug, 123 str. |
Knjiga dr. sc. A. Mrkonjića nastala je kao rezultat rada na znanstvenoistraživačkom projektu "Stručno-razvojne službe u funkciji kvalitete škole" kojeg vodi predloženik, a prihvatilo je i sufinancira Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Knjiga prikazuje stanje stručno-razvojne službe u hrvatskim školama. Na temelju rezultata provedenog empirijskog istraživanja autor problematizira pitanje uloge, potreba te stupanj uspješnosti stručno-razvojne službe u školi. Strukturu knjige čine Predgovor i pet poglavlja. U prvom poglavlju iznosi se teorijski pristup znanstvenom istraživanju (Kriza školstva, Fenomenologija školskih mijena i Stručna služba kao uvjet kvalitetne škole). U drugom poglavlju autor opisuje primijenjenu metodologiju znanstvenog istraživanja – predmet, cilj i zadatke istraživanja, uzorak i instrumente istraživanja, te način obrade podataka. U trećem poglavlju prikazani su i interpretirani rezultati realiziranog znanstvenog istraživanja uz primjenu odgovarajućih tablica, grafikona i statističkih podataka. Ovo je poglavlje glavni dio znanstvenog rada na kojem autor temelji odgovarajuće zaključke. Rezultati znanstvenog istraživanja prikazani su u devet tema, a na kraju interpretacije iznesen je Plan i program rada stručnog suradnika – pedagoga. Na kraju knjige nalazi se popis literature te primijenjeni instrumenti. Glavni zaključak do kojeg autor dolazi je spoznaja o sve većim potrebama škola za pedagozima i drugim stručnim suradnicima.
Znanstveni se dosezi ovog rada posebno ogledaju u sintezi kritičkih analiza viđenja stručno-razvojne službe. Rad je logički dobro strukturiran i uvažava spoznaje do kojih se došlo u području pedagogijske teorije i prakse te može biti izazov i inspiracija drugim znanstvenicima za produbljivanje ove problematike i daljnja istraživanja. S obzirom da je znanstvenih priloga ove vrste relativno malo na našem jeziku, to je njezina vrijednost sa stajališta unapređivanja teorije i prakse u Hrvatskoj tim veća. Knjiga predstavlja znanstveni prilog teoriji škole.
2.1.2. Znanstveni radovi objelodanjeni u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama (a1)
|
Mrkonjić, A. i Vican, D. (1999) Neki problemi starenja i starijih. Napredak. 140: br. 4, str. 459-467. (pregledni članak) |
Autor obrazlaže razloge demografskog starenja te navodi dva temeljna: povećanje kronološke dobi i pad nataliteta. Starenje nacija predstavlja problem kako sa stajališta pojedinca tako i čitave zajednice. Stoga pristupnik pozornost usmjerava na obrazlaganje mjera koje društvo mora poduzeti u pogledu brige za stare stavljajući naglasak na pripremanje pojedinaca za treću životnu dob i sâm čin umirovljenja.
Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u teorijskom promišljanju fenomena demografskog starenja, što rezultira sagledavanjem novih društvenih implikacija u pogledu zadovoljavanja individualnih i društvenih potreba.
|
Mrkonjić, A. (2000) Slobodno vrijeme ljudi treće dobi. Napredak. 141: br. 4, str. 430-440. (pregledni članak) |
U radu se problematizira pitanje slobodnog vremena ljudi treće životne dobi. Autor polazi sa stajališta da se u ljudskom društvu slobodno vrijeme permanentno povećava. Tijekom povijesti njegovo trajanje i kvaliteta ovisili su o društvenom sloju kojem je pojedinac pripadao. Danas je slobodno vrijeme globalni fenomen. Ono što je danas po mišljenju autora ključno to je sposobnost korištenja slobodnog vremena na kreativan način. Rješenje autor vidi u educiranju ljudi tijekom prve i druge životne dobi za kvalitetno korištenje slobodnog vremena koje bi bilo u funkciji kvalitete življenja.
Teorijsko razmatranje pitanja kvalitetnog provođenja slobodnog vremena ljudi treće životne dobi te rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da je ovo područje u našoj zemlji još uvijek na marginama interesa stručnjaka. Dobiveni rezultati upozoravaju da u ustanovama za smještaj starijih postoje određeni, nedostatno iskorišteni, potencijali koji bi mogli pridonijeti kvaliteti života pojedinca i zajednice.
|
Mrkonjić, A. i Zorić, M. (2001) Stručne službe – Conditio sine qua non – kvalitetne škole. Napredak. 142: br. 3, str. 296-304. (izvorni znanstveni članak) |
U ovom radu autor pristupa stručno-razvojnoj službi sa stajališta njezina doprinosa prevladavanju krize odgojno-obrazovnog sustava te mogućeg doprinosa izgradnji kvalitetne škole. Pristupnik se zalaže za uvođenje pedagoga u škole kao ključnih osoba koje mogu pridonijeti unapređivanju školskog rada. Naglasak se u radu stavlja na potrebu razvoja pedagoški oblikovane infrastrukture škole a što ima za posljedicu pojačanu potrebu za stručno-razvojnim službama, poglavito pedagozima.
Dobiveni rezultati, njihova elaboracija i zaključna misao upućuju na nužnost formiranja, afirmiranja i razvitka stručno-razvojnih službi u funkciji podizanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada te otuda aplikativna vrijednost ovog znanstvenog rada.
2.1.3. Znanstveni radovi recenzirani i objelodanjeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa
|
Mrkonjić, A. (1999) Umijeće – Sastavnica kvalitetnog nastavnika. U: Rosić, V. (ur.) Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova. Drugi međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 267-282. |
Razvitak i demokratizacija društva sve više ovise o kvaliteti edukacije, a njezin najrelevantniji čimbenik jest nastavnik. Stoga sve promjene u sustavu odgoja i obrazovanja treba započeti od vizije kvalitetnog nastavnika. No, u radu se konstatira da je pedagoška osposobljenost nastavnika mnogo lošija od njihove stručne izobrazbe. Dopunsko obrazovanje i usavršavanje nastavnika ima utemeljenje u legislativi, ali se u praksi to samo djelomično ostvaruje. Autor to smatra jednim od uzroka krize u našem srednjem školstvu.
Vrijednost rada je u njegovoj aplikativnostii jer daje neke smjernice za pedagošku izobrazbu budućih nastavnika.
|
Mrkonjić, A. (1999) Trinom: tehnologijsko okruženje – obrazovanje – nastavnik. U: Plenković, J. (ur.) Informatologija. Separat Speciale. no. 8, str. 93-97. (pregledni članak) |
Autor u radu promišlja trinom: tehnologijsko okruženje – obrazovanje – nastavnik, te obrazlaže veze i odnose među njima. U radu se ističe da se suvremene znanstvene spoznaje multipliciraju u neslućenim razmjerima. Isto tako se razvija opseg djelatnosti tercijarnog i kvartilnog sektora. Taj razvojni trend dovodi do sve veće intelektualizacije ljudskog rada. Prirodne i fizičke resurse supstituira intelektualni kapital. To postavlja pred obrazovni sustav nove izazove. Zato ga valja utemeljiti na recentnim dostignućima znanosti, tehnike i tehnologije. Autor brani stav da je u cjelovitomu obrazovnom sustavu nastavnik najznačajniji subjekt, a to znači sine qua non kvalitetne škole.
Znanstveni doprinos rada ogleda se u teorijskom razmatranju ključne uloge nastavnika u procesu odgoja i obrazovanja.
|
Mrkonjić, A. (2000) Komunikacijske paradigme u edukacijskom procesu. U: Kramar, M. i Duh, M. (ur.) Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja. Knjiga referatov z mednarodnoga znanstvenega posveta v Mariboru. Maribor: Pedagoška fakulteta v Mariboru, Oddelek za pedagogiko, psihologijo in didaktiko, str. 72-77. |
Suvremena kriza obrazovanja uvjetovana je brojnim uzrocima. Autorova promišljanja upravljena su u pravcu spoznavanja katalitičkog, odnosno inhibitornog djelovanja različitih čimbenika u procesu obrazovanja. U radu se polazi od znanstvene teze da kvaliteta edukacije ovisi od kvalitete komunikacije. Komunikacijsku paradigmu autor promišlja iz informacijskog i sociologijskog diskursa, te zaključuje da je ona dijalektična i otvorena jer polazi od svestrane međusobne interakcije subjekata. Sve to determinira obrazovanje kao vrlo složen i dinamičan proces. Stoga se može govoriti o permanentnoj krizi. Autor se zalaže za dokidanje vertikalne, asimetrične i ireverzibilne, te afirmaciju simetrične, reverzibilne i horizontalne komunikacije. Pristupajući pitanju komunikacije sa stajališta nastave i uloge nastavnika A. Mrkonjić naglašava da treba učiniti pomak od stare diseminativne, predavačke, posredničke i jednosmjerne komunikacije prema dijaloškom pristupu.
Autor u radu otvara recentni znanstveni problem: kako u uvjetima masovnog i demokratskog školstva individualizirati edukaciju – utemeljiti je na dvosmjernoj komunikacijskoj paradigmi. U tom pogledu ovakvo otvaranje znanstvenih problema, nesumnjiv je doprinos znanosti.
|
Mrkonjić, A. (2000) Obrazovna tehnologija – faktor kvalitete edukacije. U: Rosić, V. (ur.) Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 151-158. |
Polazišta predloženika u radu su: (a) sustav odgoja i obrazovanja je u krizi, (b) ljudski rad se sve više intelektualizira, i (c) rješavanje tih proturječnosti je u aplikaciji suvremenih tehnologija. Nove tehnologije u obrazovanju, uz ostalo, doprinose: oslobađanju kreativnih i stvaralačkih potencijala čovjeka; obrazovni proces čine racionalnijim, demokratičnijim, efikasnijim, ekonomičnijim i produktivnijim. Zatim (determiniraju) utječu na promjene pri izboru organizacije i formi edukacijskog procesa; promjeni metoda i načela nastavnog rada. Primjena obrazovne tehnologije značajno zaostaje za proizvodnom tehnologijom i to iz više razloga: zbog otpora prosvjetnih djelatnika prema inovacijama (antropološka crta čovjeka); neosposobljenosti nastavnog kadra da se koristi suvremenom tehnologijom te zbog loših materijalnih uvjeta u odgojno obrazovnim ustanovama. Autor zaključuje da je upravo zbog sporosti primjene high technology u nastavnim procesima, budući da je sadašnja na razini stare strojarske proizvodnje, obrazovanje u svojevrsnoj krizi.
Rad ima aplikativnu vrijednost jer, polazeći od znanstvenih spoznaja o važnosti suvremene obrazovne tehnologije, problematizira pitanje njezine primjene u odgojno obrazovnom procesu kao odrednice kvalitete obrazovanja.
|
Mrkonjić, A. (2001) Kvaliteta edukacije u funkciji razvoja. U: Plenković, J. (ur.) Informatologija. Separat Speciale. no. 9, str. 144-147. (izlaganje sa znanstvenog skupa) |
Polazište je autora da se proizvodne snage i odnosi nalaze u dijalektičkoj vezi s edukacijskom funkcijom u društvu. Ljudski rad se sve više intelektualizira a što ima reperkusije na sustav obrazovanja. Nemoć odgoja i obrazovanja u zadovoljavanju te nove društvene potrebe jedan je od generatora kriznog stanja u društvu, pogotovu u odgojno-obrazovnom sustavu. Prirodni resursi su nepostojani, pa ih trebaju supstituirati i nadomjestiti snage ljudskog potencijala. Autor ističe da je svaka kvaliteta, bilo koje produkcije u ljudskom društvu, uvijek rezultat odgoja i obrazovanja te se nameće zahtjev za podizanjem njegove kvalitete.
Znanstveni prilog rada odražava se u teorijskom razmatranju uloge obrazovanja i njegove kvalitete u razvoju društva i pojedinca. .
|
Mrkonjić, A. i Jagić, S. (2002) Pedagoška služba – tercijarno-kvartilni sektor škole. U: Rosić, V. (ur.) Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 240-248. |
Autori u radu polaze od teze da postoje izražene potrebe na općoj, posebnoj i pojedinačnoj razini za pedagoškim službama, te da one postaju spiritus movens i spiritus rektor svih školskih mijena. Temeljem dosadašnjih iskustava, promišljanja, studijskih izvora i empirijskih istraživanja autori zaključuju da je u školama nužno afirmirati pedagošku službu kao conditio sine qua non suvremene kvalitetne škole.
Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u poimanju nekih od temeljnih sastavnica kvalitete djelatnosti pedagoške službe kao što su: participacija u znanstvenoistraživačkim projektima; praćenje i primjena najnovijih znanstvenih spoznaja u svakodnevnom radu te cjeloživotno obrazovanje djelatnika stručnih službi..
|
Mrkonjić, A. (2002) Pedagoško-andragoško obrazovanje srednjoškolskih nastavnika. U: Klapan, V. i Matijević, M. (ur.) Obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje. Zbornik radova međunarodne konferencije "Obrazovanje odraslih u Republici Hrvatskoj u kontekstu cjeloživotnog učenja", Lovran, 14.-16. veljače 2002. Zagreb: Hrvatsko andragoško društvo, str. 293-304. |
Autor u radu apostrofira značajke nastavnika u funkciji kvalitete edukacije. Jedna od relevantnih značajki koja je predmet promišljanja dr. sc. A. Mrkonjića jest pedagoško-andragoška izobrazba i osposobljenost nastavnika. U tom području locira problem onih nastavnika koji nemaju naznačenu kompetenciju (poglavito u formalnom smislu). Iz toga proizlazi cilj teme, a to je dopunska izobrazba nastavnika. U realizaciji je korišten teorijski i empirijski metodologijski pristup (metode: studij relevantnih izvora, opservacije, ankete i intervjui). Dobiveni rezultati upozoravaju na: nužnost stjecanja pedagoško-andragoških kompetencija; razradu tih potreba u našoj legislativi te osiguranje optimalnih pretpostavki i uvjeta za stjecanje pedagoško-andragoških kompetencija.
U okviru sinteze teorijskog i empirijskog aspekta istraživanja, koja predstavlja bitnu odliku ovog rada, udio predloženika se posebno ističe u interpretaciji rezultata i obrazlaganju njihove primijenjivosti u odgojno-obrazovnoj praksi.
|
Mrkonjić, A. i Zorić, M. (2002) Problemi komunikacije u procesu evaluacije. U: Plenković, J. (ur.) Društvo i tehnologija 2002. Međunarodni znanstveni skup. Zbornik radova. Rijeka: Građevinski fakultet u Rijeci, str. 170-172. (izlaganje sa znanstvenog skupa) |
Evaluacija / vrednovanje je završna faza edukacijskog procesa. Taj se proces temelji na komunikaciji. Autori nastoje elaborirati neke problemske aspekte komunikacije u postupku evaluacije.
Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog razmatranjima uloge komunikacije u odgojno-obrazovnom procesu s posebnim naglaskom na proces evaluacije i u tom je smislu još jedan prilog metodici školskog rada.
2.1.4. Znanstveni radovi recenzirani i objavljeni u drugim časopisima
|
Mrkonjić, A. (1998) Visoko obrazovanje – stanje i razvoj. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, vol. 36 (13), Zadar, str. 259-269. (izlaganje sa znanstvenog skupa) |
Autor u radu visoko školstvo tretira kao najmanje istraživani segment školskog sustava. Da bi utemeljio vlastitu raščlambu dr. sc. A. Mrkonjić iskazuje nužne podatke o visokom školstvu u Hrvatskoj s komparativnim prikazom stanja u nekoliko zemalja Europe. O kvaliteti visokog obrazovanja autor zaključuje na temelju statističkih pokazatelja o promjenama studentske populacije te drugih pokazatelja efikasnosti visokog školstva u svijetu i kod nas.
Vrsnoća rada je u komparativnom proučavanju stanja visokog školstva u nekim europskim zemljama i Hrvatskoj, pri čemu se vodilo računa o društvenom okruženju u kojem se školstvo razvijalo. Provedena analiza i konačno oblikovanje teorijskih postavki rezultiralo je znanstvenim prilogom komparativnoj pedagogiji.
|
Mrkonjić, A. i Vican, D. (2000) Produljenje životnog vijeka – sudbina i problem. (Povodom Međunarodne godine posvećene starijim osobama s posebnim osvrtom na Zadar i Zadarsku županiju). Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, vol. 38 (15), Zadar, str. 265-276. (izvorni znanstveni članak) |
U radu se razmatra pitanje starosti i starenja kao individualnog i društvenog problema. Svoje razmatranje autori počinju konstatacijom o značajnom porastu broja starijih osoba u razvijenim zemljama svijeta, uključujući i našu zemlju. Svoje teorijske postavke autori argumentiraju situacijom u zadarskoj županiji. Cilj je analitički prikazati starosnu strukturu stanovništva, te razmotriti stanje i probleme osoba starije dobi na tom području. Osim toga, autori se osvrću na postojeće oblike skrbi za starije osobe te zaključuju da je ona još uvijek nedostatna u toj županiji
Odabrani problem istraživanja i teorijska razmatranja govore o visokoj razni znanstvenog promišljanja, a znanstvena vrijednost rada očituje se u novim spoznajama iz područja andragogije.
2.2. Rad na znanstvenoistraživačkim projektima
Predloženik je sudjelovao u više znanstvenoistraživačkih projekata, bilo kao suradnik ili voditelj.
Znanstvenoistraživački projekt pod nazivom "Društveno-ekonomski odnosi u preobražaju odgoja i obrazovanja" se realiziran na Sveučilištu u Osijeku – Pedagoški fakultet (Osijek), razdoblje 1982.-1985. god. U okviru tog projekta, dr. sc. A. Mrkonjić samostalno je radio na istraživačkoj zadaći / temi: "Planiranje obrazovanja u OUR-ima usmjerenog obrazovanja, srednjeg obrazovanja, te đačkim i studentskim domovima".
Znanstvenoistraživački projekt pod naslovom "Obrazovanje i znanstveni i tehnološki razvoj" realizirao se na Sveučilištu u Osijeku – Pedagoški fakultet (Osijek), razdoblje 1986.-1990. god. U okviru tog projekta, dr. sc. A. Mrkonjić samostalno je radio na istraživačkoj zadaći / temi: "Promjene u institucionalnom (formalnom) sistemu obrazovanja s gledišta naučnog, tehnološkog i društvenog razvoja".
Autor je i glavni istraživač znanstvenoistraživačkog projekta "Pravci promjena u srednjoj školi" vođenom pri Ministarstvu znanosti, tehnologije i informatike Republike Hrvatske pod brojem 5-07-277. Projekt je realiziran u razdoblju 1992.-1995. god.
Dr. sc. A. Mrkonjić je autor, voditelj i glavni istraživač na znanstvenoistraživačkom projektu "Stručno-razvojne službe u funkciji kvalitete škole" (broj projekta 0070011). Projekt je prihvatilo i financijski ga podupire Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Istraživanja na tom projektu su inicirana 2002. god.
2.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Dr. sc. A. Mrkonjić do sada je sudjelovao u radu 17 znanstvenih skupova, a na 14 je imao priopćenja. Nakon posljednjeg izbora predloženik je sudjelovao na ukupno devet znanstvenih skupova, od čega ih je osam bilo međunarodnog karaktera. Na svakom od njih imao je priopćenje.
|
1. |
Naziv: |
Međunarodni znanstveni kolokvij |
|
Tema: |
Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju |
|
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Opatija, 25.-26. ožujka 1999. god. |
|
|
Priopćenje: |
Umijeće – sastavnica kvalitetnog nastavnika |
|
2. |
Naziv / tema: |
Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja |
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Maribor, 25.-26. studeni 1999. god. |
|
|
Priopćenje: |
Komunikacijske paradigme u edukacijskom procesu |
|
3. |
Naziv: |
Međunarodni znanstveni kolokvij |
|
Tema: |
Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija |
|
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Gospić, 8.-9. lipnja 2000. god. |
|
|
Priopćenje: |
Obrazovna tehnologija – faktor kvalitete edukacije |
|
4. |
Naziv: |
Međunarodni znanstveni skup |
|
Tema: |
Društvo i tehnologija 2001. Society and Technology 2001. |
|
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Opatija, 28.-30. lipnja 2001. god. |
|
|
Priopćenje: |
Kvaliteta edukacije u funkciji razvoja |
|
5. |
Naziv / tema: |
Međunarodna konferencija o obrazovanju odraslih |
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Lovran, 14.-16. veljače 2002. god. |
|
|
Priopćenje: |
Pedagoško-andragoško obrazovanje srednjoškolskih nastavnika |
|
6. |
Naziv: |
Međunarodni znanstveni kolokvij |
|
Tema: |
Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse |
|
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Crikvenica, 18.-19. travnja 2002. god. |
|
|
Priopćenje: |
Pedagoška služba – tercijarno-kvartilni sektor škole |
|
7. |
Naziv: |
Međunarodni znanstveni skup |
|
Tema: |
Društvo i tehnologija 2002. Society and Technology 2002. |
|
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Opatija, 20.-22. lipanj 2002. god. |
|
|
Priopćenje: |
Problemi komunikacije u procesu evaluacije |
|
8. |
Naziv: |
Međunarodni znanstveni kolokvij |
|
Tema: |
Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika |
|
|
Mjesto i vrijeme održavanja: |
Rijeka, 20. listopada 2003. god. |
|
|
Priopćenje: |
Edukacija nastavnika u programskom diskursu stručno-razvojne službe |
2.4. Uredništvo znanstvenih časopisa, knjiga i udžbenika
Predloženik je član uredništva znanstvenog časopisa Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije.
Bio je član uredništva knjige Osnove suvremene pedagogije.
|
Ocjena sveukupne znanstvenoistraživačke djelatnosti predloženika |
Iz svega gore navedenog može se zaključiti da je predloženik prije i nakon posljednjeg izbora bio aktivan u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, što je rezultiralo većom produkcijom radova. Predloženik je objelodanio veći broj radova koji predstavljaju teorijski prilog propitivanju uloge stručno-razvojne službe poglavito u srednjim školama, te pitanjima kvalitete života starijih i starih osoba (osoba treće dobi). Pristup predloženika istraživanim problemima odlikuje oblikovanje teorijskih postavki koje rezultiraju bogaćenjem pedagogijske teorije i prakse posebice u području školske pedagogije i andragogije. .
3. NASTAVNA DJELATNOST
Prof. dr. sc. A. Mrkonjić aktivno sudjeluje u visokoškolskoj nastavi već više od dvadeset godina. U tom je razdoblju studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru, sada Sveučilištu u Zadru. nekoliko puta preoblikovan, u čemu je predloženik aktivno sudjelovao kao sveučilišni nastavnik i predstojnik Odsjeka za pedagogiju. Trenutačno obnaša funkciju pročelnika Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru i aktivno je uključen u reformske tijekove koji se odvijaju u okviru visokog školstva.
U okviru dodiplomske nastave dr. sc. Anđelko Mrkonjić do sada je vodio i realizirao sljedeće kolegije: Andragogija, Opća pedagogija, Domska pedagogija, Suvremena znanstvena istraživanja u pedagogiji te Školska pedagogija.
Mentor je studentima dodiplomskog studija pri izradi diplomskih radova, bio je mentor za dva habilitacijska rada na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru iz pedagogijskih znanosti, te uvodi studente/diplomante kao potencijalne mlađe asistente i znanstvene novake u nastavne aktivnosti.
Osim toga, predavač je na seminarima za permanentno obrazovanje i usavršavanje odgojno-obrazovnih kadrova, predaje Opću pedagogiju u sklopu dopunskog obrazovanja nastavnika te Opću pedagogiju s Andragogijom za pripadnike Hrvatske vojske.
Dr. sc. A. Mrkonjić bio je član uređivačkog odbora te jedan od autora sveučilišnog udžbenika Osnove suvremene pedagogije, koji je u izdanju Hrvatskog pedagoško-književnog zbora objavljen u Zagrebu 1999. godine.
Osim obveza u nastavi predloženik je član Senata Sveučilišta u Zadru te član stručnih povjerenstava u natječajnim postupcima za izbor nastavnika na Sveučilištu u Zadru (ranije Filozofskom fakultetu u Zadru);
|
Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti |
Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić u razdoblju do i nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora aktivno sudjelovao u unapređivanju kvalitete cjelokupnog nastavnog procesa, kako kvalitetom održane nastave tako i sudjelovanjem u reformskim zahvatima na razini visokoškolskih ustanova. O kvaliteti njegova nastavnog rada najbolje govori njegova angažiranost na matičnom odsjeku (sada odjelu) ali i izvan njega.
4. STRUČNA DJELATNOST
4.1. Objelodanjeni stručni radovi
Dr. sc. A. Mrkonjić objavio je 40 stručnih radova, od čega pet nakon posljednjeg izbora.
|
Mrkonjić, A. (1999) Srednja škola. U: Mijatović, A. (ur.) Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 313-316. |
Autor u ovom radu raspravlja o mjestu i ulozi srednjeg školstva. Nakon kratke povijesne retrospektive problematizira se stanje u srednjem školstvu kod nas sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je došlo do dokidanja srednjih općeobrazovnih škola te formiranja jedinstvenih srednjih škola, tzv. centara usmjerenog obrazovanja (CUO).
Vrijednost rada posebno se očituje u isticanju i povezivanju utjecaja ideologije i politike na odgojno-obrazovni stustav zemlje.
|
Mrkonjić, A. i dr. (1999) Pedagoški pojmovnik. U: Mijatović, A. (ur.) Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 639-655. |
Predloženik je sudjelovao zajedno s ostalim autorima knjige u izboru pojmova i njihovoj obradi. Za svakodnevnu pedagošku teoriju i praksu pojmovnik je iznimno značajan.
|
Mrkonjić, A. i Vican, D. (1999) O nekim problemima starenja i starijih. Imotski: Imotska krajina, br. 570, od 30. studenog, str. 7-9. |
U ovom radu autori problematiziraju pitanje starijih čiji se udio u cjelovitoj populaciji povećava. Posebna vrijednost rada vidi se u pokušaju traganja za rješavanjem statusa, skrbi i brige za starije osobe.
|
Mrkonjić, A. (1999) Srednjoškolski đački dom Zadar – Kako olabaviti urbanistički sendvič, Zagreb: Školske novine, br. 41-42, str. 15. |
Autor problematizira pitanje domova kao sastavnog dijela odgojno-obrazovnog sustava te zaključuje da su oni na marginama društvenog interesa. Svrha je rada potaknuti javnost, stručnu, prosvjetnu i političku da se angažira na unapređivanju rada i djelovanja svih vrsta domova. .
|
Mrkonjić, A. (2003) Vrednovanje u školi. Imotski: Imotska krajina, br. 613-614, od 22. listopada, str. 10-11. |
Predloženik u ovom radu polazi od teze da se posljednja faza obrazovnog ciklusa – evaluacija – vrlo malo istražuje, što potvrđuje bibliografski fundus iz područja dokimologije. Isto tako, ovoj se komponenti ne pridaje dovoljno pozornosti u školovanju za nastavničko zvanje. Autor upozorava da je nužno učenike i studente, poglavito nastavničkih studija, uključivati u proces vrednovanja radi izrade njihova nastavničkog habitusa. Kod već formiranih nastavnika potrebno je permanentno raditi na njihovu usavršavanju u pogledu razvoja odgovarajućih vještina vrednovanja..
4.2. Ostale stručne i društvene aktivnosti
Nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor dr. sc. A. Mrkonjić aktivno je sudjelovao i bio: član Povjerenstva za izdavačku djelatnost Filozofskog fakulteta u Zadru; član i predsjednik Domskog odbora Ženskog đačkog doma Split te član Domskog odbora Muškog đačkog doma Split. Angažiran je kao sudac porotnik Općinskog suda u Splitu. Recenzirao je više znanstvenih i stručnih radova.
Za svoj rad, pored drugih, prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić dobio je godišnju državnu "Nagradu Ivan Filipović" 1993. za promicanje pedagoške teorije i prakse, poglavito za prinos u razvitku srednjeg školstva.
|
Ocjena sveukupne stručne djelatnosti |
Povjerenstvo ocjenjuje da je predloženik bio aktivan na planu stručnog rada te doprinio popularizaciji struke. Iz predočenog je vidljivo da se angažirao oko izrade pedagoškog pojmovnika, pokušao u javnosti istaknuti važnost brige o starima te popularizirati stručno pitanje domskog odgoja i vrednovanja učenikova rada.
5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE
Dr. sc. Anđelko Mrkonjić, izvanredni profesor u Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, javio se kao jedini pristupnik na objavljeni natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Školska pedagogija u Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Stručno povjerenstvo koje je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u zvanje izvanrednog ili redovitog profesora sukladno čl. 42. st. 4. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96.) i čl. 74. st. 2. Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96.) zaključilo je da predloženik ispunjava sve uvjete predviđene zakonskim propisima za ponovni izbor u zvanje izvanrednog profesora.
Prema uvjetima za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja za područje društvenih znanosti (NN, 38/97.), za izbor u isto zvanje (nakon posljednjeg izbora) potrebno je objaviti najmanje pet znanstvenih radova od kojih jedan mora biti objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom ili s njim po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisom i publikacijom. Pristupnik je nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora objavio 1 knjigu te 13 znanstvenih članaka, od čega su 3 objavljena u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (a1), 8 u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova te su mu 2 rada objavljena u domaćim znanstvenim časopisima.
Prema Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (NN, 94/96) potrebno je za izbor u zvanje izvanrednog profesora u pravilu zadovoljiti dva od četiri navedena uvjeta. Analizom djelatnosti pristupnika povjerenstvo zaključuje da je pristupnik nakon posljednjeg izbora sudjelovao s priopćenjima u radu 8 međunarodnih i jednog domaćeg znanstvenog skupa; bio je član uređivačkog odbora udžbenika za studente pedagogije; te je pod njegovim je mentorstvom izrađeno 10 diplomskih radnja. Nositelj je više kolegija na dodiplomskom studiju na matičnoj ustanovi; član je stručnih komisija za izbor u zvanja na matičnom odsjeku kao i na drugim odsjecima i fakultetima; voditelj je istraživačkog projekta; član je uredništva znanstvenog časopisa Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije; pročelnik je Odjela za pedagogiju; član je Senata Sveučilišta u Zadru te dobitnik državne «Nagrade Ivan Filipović».
Na temelju proučene znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti pristupnika Povjerenstvo ocjenjuje da je prof. dr. Anđelko Mrkonjić u razdoblju nakon prvog izbora za izvanrednog profesora nastavio svoju znanstvenu, kao i nastavnu i stručnu aktivnost te svojim prilozima obogatio teoriju andragogije i školske pedagogije. Orijentacija prema humanističkim vrijednostima i vizija razvoja demokratskog društva kao trajnog procesa temeljna su obilježja cjelokupnog djelovanja pristupnika.
Imajući u vidu prethodne ocjene znanstvenih radova kao i stručno nastavnih aktivnosti, mišljenje je Povjerenstva da dr. sc. Anđelko Mrkonjić, izvanredni profesor, kao jedini prijavljeni pristupnik na raspisani natječaj Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, udovoljava svim zakonskim uvjetima za ponovni izbor u zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Školska pedagogija u Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Na temelju svega gore navedenog Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da predloženika prof. dr. Anđelka Mrkonjića ponovno izabere u zvanje izvanrednog profesora iz područja društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grane sustavna pedagogija, za predmet Školska pedagogija u Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Stručno povjerenstvo:
-----------------------------------------
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš, predsjednica
-----------------------------------------
Prof.dr.sc. Vladimir Jurić, član
----------------------------------------
Prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, član
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc Nives Sironić – Bonefačić, izv. prof.
Dr. sc. Arjana Miljak, red.prof.
U Zagrebu, 03. ožujka, 2004.
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor nastavnika u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole u znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmet Metodika nastave talijanskog jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Puli
Znanstveno-nastavnom vijeću Visoke učiteljske škole u Puli
P U L A
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na temelju članka 95 Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, broj 59/96 – pročišćeni tekst) na sjednici održanoj 14. listopada 2003. donijelo je odluku o imenovanju povjerenstva u sastavu; dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof., dr. sc. Nives Sironić – Bonefačić, izv. prof. i dr. sc. Arjana Miljak, red. prof., a za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole u području društvenih znanosti, polje odgojne znanosti za predmet Metodika nastave talijanskog jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.
1.Opće odredbe u svezi s raspisanim natječajem
Natječaj za izbor u naslovno nastavno zvanje raspisala je Visoka učiteljska škola u Puli. Natječaj je objavljen u “Glasu Istre” 23. lipnja 2003. U suglasju s uvjetima i kriterijima za izbor u nastavna zvanja, povjerenstvo je provelo procjenu uvjeta i donijelo prijedlog kojeg podnosi Fakultetskom vijeću koje ga imenovalo. Natječaj je proveden temeljem odredbi Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” br. 59/96. i 94.96.) i sukladno člancima koji se odnose na izbor u nastavnička zvanja i Odluci Rektorskog zbora o ispunjavanju minimalnih uvjeta za izbor u nastavna zvanja. Ovo povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću ovo
I Z V J E Š Ć E
Rezultat natječaja
Na natječaj se prijavila Marisa Slanina vanjski suradnik u zvanju predavača na Visokoj učiteljskoj školi u Puli. Djelatnost pristupnice relevantna za reizbor u traženo nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:
2. Biografski podaci pristupnice
3. Znanstvena djelatnost
4. Nastavna djelatnost
5. Stručna djelatnost
6. Zaključak, mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
7. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova
2. Biografski podaci pristupnice
Marisa Slanina rođena je u Puli 1949. godine. Osnovnu talijansku školu i gimnaziju na talijanskom jeziku završila je u Puli. Na Pedagoškoj akademiji u Puli diplomirala je povijest i talijanski jezik i književnost, a na Filozofskom fakultetu u Zadru talijanski jezik i književnost i pedagogiju.
Položila je stručni ispit za nastavu talijanskog jezika 1974. godine.
U radnom je odnosu od 1970. godine. Počela je kao učitelj razredne nastave u tada IV. O.Š. Pula (područna škola Galižana). Godine 1975. prešla je u istoj školi (danas O.Š. "Giuseppina Martinuzzi") na radno mjesto školskog pedagoga. Istovremeno je predavala talijanski jezik u višim razredima iste škole, vodila tečajeve talijanskog jezika u Pionirskom domu "Slavko Grubiša" u Puli, u Radničkom sveučilištu i u Brodograđevnom školskom centru.
U rujnu 1991. prešla je u Talijansku srednju školu u Puli, na mjesto profesora talijanskog jezika. U istoj je školi, danas Talijanska srednja škola - Scuola Media Superiore Italiana "Dante Alighieri" i sada zaposlena. U školi vodi grupu mladih novinara koja svake godine priređuje školski list. Isti uspješno sudjeluje na školskom susretu "Lidranu", na natječaju za najbolji školski list talijanskih srednjih škola Republike Hrvatske i Republike Slovenije te od 2001. g. izlazi kao hrvatska serijska publikacija.
Kao vanjski suradnik radi uzastopno od 1976. godine u zvanju predavača izvodi nastavu metodike nastave talijanskog jezika za Razrednu nastavu. U prvim godinama predavala je i metodiku nastave talijanskog jezika za Predškolski odgoj i metodiku nastave talijanske književnosti u obrazovnom programu "Talijanski jezik i književnost" na Pedagoškoj akademiji, kasnije Pedagoški fakultet, danas Filozofski fakultet u Puli. Kao vanjski suradnik, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli, na odgojno obrazovnoj grupi Razredna nastava na talijanskom jeziku, sada predaje metodiku nastave talijanskog jezika (V.-VI.-VII.-VIII. semestar).
Tijekom svih ovih godina, pod njenim mentorstvom, izrađeno je stotinjak diplomskih radova.
Tijekom radnog vijeka bila je redovito i mentorica studentima Filozofskog fakulteta u Puli za predmet talijanski jezik i književnost.
Organizirala je i vodila pedagošku stručnu praksu za studente razredne nastave, te ima veliko radno iskustvo na polju obrazovanja učitelja za potrebe talijanskih škola u Republici Hrvatskoj. Redovno održava stručna predavanja na seminarima za nastavnike talijanskog jezika Istarske županije.
Dodijeljeno joj je više priznanja za djelotvornu suradnju i pružanju pomoći u razvitku pulskog Filozofskog fakulteta.
Aktivni je član Aktiva nastavnika talijanskog jezika osnovnih i srednjih škola na talijanskom jeziku i redovito se stručno usavršava.
Na temelju Rješenja Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, predsjednica je Komisije za stručne ispite učitelja razredne nastave na talijanskom jeziku.
Suradnik je izdavačke djelatnosti izdavačko-novinarske ustanove Edit, Rijeka. Recenzirala je talijanske prijevode školskih udžbenika, te izvornih naslova koje je kuća objavila za potrebe osnovnih i srednjih škola na talijanskom jeziku u Republici Hrvatskoj i Sloveniji. Član je znanstvene udruge "Pietas Julia" u okviru koje se bavi istraživanjima za potrebe škola na talijanskom jeziku u Republici Hrvatskoj.
Surađuje s predstavnicima društvenog okružja škole, Zajednicom Talijana Pule, Talijanskom unijom (prisutna je u radu povjerenstva za dodjelu nagrada "Istria Nobilissima" za polje esejistike i književnosti).
Odlukom Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, promovirana je u zvanje profesor savjetnik. U rujnu ove godine županijsko povjerenstvo Istarske županije za ministrovo priznanje u povodu Svjetskog dana učitelja predložilo ju je za dodijelu priznanja ministra.
Član je komisije (mentor) za pružanje stručne pomoći i praćenje ostvarivanja programa stažiranja profesora talijanskog jezika (pripravnika).
3. Znanstvena djelatnost
Rad pregledno predstavlja probleme hendikepirane i neprilagođene djece u školskoj nastavi. Ističe potrebu da se u nastavnom procesu identificiraju učenici s posebnim potrebama kako bi se uspješnije mogli integrirati u postojeći obrazovni sustavc i u širu društvenu zajednicu. Zalaže se za kontinuiranu odgojno – obrazovnu djelatnost od vrtića do osnovne i srednje škole.
Radu je priložena osnovna bibliografija.
4. Nastavna djelatnost
Profesor Marisa Slanina ima ukupno 33 godine nastavne djelatnosti tijekom kojih je radila kao nastavnik u stalnom radnom odnosu:
- od 1970. do 1974. g. kao učitelj Razredne nastave u IV. OŠ Pula (područna škola Galižana)
- od 1971. do 1991. g. kao profesor talijanskog jezika u višim razredima Talijanske osnovne škole "G. Martinuzzi" u Puli i kao školski pedagog
- od 1991. do danas kao profesor talijanskog jezika u Talijanskoj srednjoj školi (danas TSŠ "Dante Alighieri") u Puli (gimnazijska, ekonomska i industrijska usmjerenja)
te kao nastavnik vanjski suradnik:
- od 1971. do 1975. g. kao voditelj tečajeva talijanskog jezika u Pionirskom domu u Puli
- od 1972. do 1976. g. kao voditelj tečajeva talijanskog jezika u Radničkom sveučilištu u Puli
- od 1987. do 1991. g. kao predavač talijanskog jezika u Radničkom sveučilištu u Puli, za potrebe osnovnoškolskog obrazovanja odraslih
- 1999. g. kao profesor talijanskog jezika za potrebe dopunskog srednjoškolskog obrazovanja odraslih
- od 1976. do danas kao profesor predavač Metodike talijanskog jezika za Razrednu nastavu na Pedagoškoj akademiji, kasnije Pedagoški fakultet, kasnije Filozofski fakultet, danas Visoka učiteljska škola u Puli
- od 1977. do 1981. g. kao predavač Metodike nastave talijanske književnosti u obrazovnom programu "Talijanski jezik i književnost" na Pedagoškoj akademiji, kasnije Pedagoški fakultet u Puli
- od 1980. do 1986. g. kao predavač Metodike nastave talijanskog jezika za Predškolski odgoj na Pedagoškoj akademiji, kasnije Pedagoški fakultet u Puli
- 2003. g. kao profesor talijanskog jezika na tečajevima talijanskog jezika za potrebe Društva za promicanje talijanskog jezika i talijanske kulture "Dante Alighieri" u Puli.
5. Stručna djelatnost
Nakon kraćeg uvoda u kojemu se prikazuju četiri
osnovne jezične vještine rad posebnu pozornost posvećuje čitanju kao specifičnoj vještini. Osim tehničkih
vještina, čitanje podrazumijeva predlingvističke kompetencije kao što su vremensko prostorna percepcija, poznavanjue pravila grafijskog ustroja, kratkoročno pamćenje i sposobnost predviđanja. Nabrojene su i potrebne jezične sposobnosti i sposobnosti prepoznavanja i identifikacije vrste teksta kojima se prilagođavaju
različiti tipovi čitanja. Na dobro odabranim primjerima predlažu se nastavne strategije za razvijanje sposobnosti čitanja i razumijevanja različitih tekstova.
Priložena je i osnovna bibliografija.
Rad polazi od prikaza teksta kao obavjesne
cjeline nastojeći prikazati neke osnovne mehanizme kojima se u nastavi
može postići produkcija prihvatljivih i komunikacijski valjanih tekstvova.
Polazeći od definicije teksta ističe se potreba da tekst bude prilagođen situaciji u kojoj nastaje, ciljevima koje želi postići i sredstvu kojim se poruka odašilje. U nizu primjera predlažu se didaktički postupci za senzibilizaciju učenika na situacijske elemenete kao i na odabir pravilnog registra u komunikaciji.
Radu je priložena osnovna bibliografija.
Rad se bavi problemom razvoja sposobnosti
konkretnog strukturiranja misli, a zatim i sposobnosti produkcije konkretnih
tekstova različitog tipa. U nastavi kod učenika postoji problem
strukturiranja misli i njihovog iznošenja u usmenom i pismenom obliku. Autorica
upravo zato predlaže da se metodički započne s najmanjim smislenim
dijelom teksta – odlomkom. Prikazuju se najučestalije strategije
konstruiranja teksta uz upućivanje na najučestalije greške.
Rad je po svojoj sustavnosti prikaza vrlo koristan za nastavnu praksu. Navedena je i osnovna bibliografija.
Rad nudi takvu interpretaciju pogreške koja
je različita od one uobičajene u višegodišnjoj školskoj praksi
(tradicionalna nastava). Ukazuje na moguće pristupe korektivnom činu-
Njegov je cilj ukazati na važnost uspostavljanja točne metodologije
već u kognitivnom procesu a ne u gotovom jezičnom iskazu. Iskazuje
se, nadalje suprotnost represivnog i permisivnog odnosa autoriteta i zalaže za
pozitivan odnos sparm pogreške.
Radu je priložena osnovna bibliografija.
6. ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
Pristupnica Mrisa Slanina prvi puta se bira u naslovno nastavno zvanje prema potrebi Visoke učiteljske škole u Puli i u zakonski predviđenim rokovima te na način koji određuje Zakon (temeljem članka 80. Zakona o visokim učilištima - pročišćeni tekst) udovoljila je svim formalnim uvjetima postupka za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmet Metodika nastave talijanskog jezika.
Temeljem članka 80. Zakona o visokim učilištima (pročišćeni tekst) ustanovljujemo kako pristupnica ispunjava sve uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmet Metodika nastave talijanskog jezika.
Obrazloženje i prijedlog
1. Priloženi dokumenti o stručnoj spremi dokazuju da predloženica ima odgovarajuću visoku stručnu spremu, odnosno, završen bazični studij koji odgovara karakteru institucije u kojoj radi i programskim potrebama predmeta za kojeg se natječe.
2. Nadalje, predloženica ima objavljen jedan pregledni znanstveni rad i četiri stručna rada objavljena u zborniku i časopisu.
3. Predloženica ima 33 godine nastavnog iskustva
U skladu s procijenjenim uvjetima kao i to da pristupnica Marisa Slanina ispunjava tražene uvjete temeljem Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» br. 59/96) i minimalne uvjete utvrđene kriterijima naznačenim u odluci Rektorskog zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske («Narodne novine» br. 94/96.), predlažemo da se izabere u naslovno nastavno zvanje višeg predavača u području društvenih znanosti, polje odgojne znanosti a za predmet Metodika nastave talijanskog jezika.
Članovi povjerenstva:
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc Nives Sironić – Bonefačić, izv. prof.
Dr. sc. Arjana Miljak, red.prof.
7. Popis objavljenih znanstvenih i stručnih radova
I. ZNANSTVENI RAD
1. L'integrazione dello svantaggiato a scuola, CDU 376 (497. 5 Istria), in "Civiltŕ istriana, ricerche e proposte", Nelida Milani (a cura di), Etnia, Extra serie, n. l, CDU 323.15 (=50) (497.4 Istria - Fiume), ISSN 0353-3271, pagg. 331-342, Centro di Ricerche Storiche, Trieste - Rovigno, 1998.
II. STRUČNI RADOVI
1. L'analisi testuale, in "Scuola Nostra", n. 26, pagg. 37-50, Edit, 1996, Fiume/Rijeka.
2. La grammatica del testo, in "Scuola Nostra", n. 27, pagg. 37-47, Edit, 1999, Fiume/Rijeka.
3. Didattica della scrittura: la costruzione del paragrafa, in "Scuola Nostra", n. 28, pagg. 81-90, Edit, 2000, Fiume/Rijeka.
4. L'intervento correttivo nell'area linguistica, in "Scuola Nostra", n. 29, pagg. 219-228, Edit, 2000, Fiume/Rijeka.
III. RECENZIJE
1. Recenzija prijevoda radne bilježnice:
Jelić, T. Brazda, M. Zemljopis l za V razred osnovne škole (Geografia l per la V classe della S.E. Tradurtore: Mario Lonzar). Rijeka: EDIT, 1994.
2. Recenzija prijevoda radne bilježnice:
Jelić, T. Brazda, M. Zemljopis 2 za VI razred osnovne škole (Geografia 2 per la VI classe della S.E. Traduttore: Mario Lonzar). Rijeka: EDIT, 1995.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od
8. XII. 2003.godine u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije za predmete Klinička psihologija I. i II. na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Na natječaj objavljen u "Novom listu" 16. X. 2003. godine javila se samo jedna pristupnica - doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Biografski podaci
Doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević rođena je 18.IV. 1957. godine u Ogulinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je jednopredmetni studij psihologije 1981. godine. Na istom je fakultetu magistrirala i stekla doktorat u području psihologije.
Godine 1982. bila je zaposlena na radnom mjestu nastavnika psihologije u srednjoj školi u Zagrebu, a od 1983. do 1989. radila je kao psiholog u predškolskim ustanovama u Rijeci.
Tijekom 1989. i 1990. radila je u SAD-u i to kao klinički terapeut u Child Guidance Center of Greater Cleveland te kao specijalista za razvoj programa u Cuyahoga County Community Mental Health Board (Clevelend, Ohio). Tijekom studijskog boravka u SAD-u završila je jednogodišnji seminar iz kognitivne terapije te klinički trening iz kognitivne terapije.
Od 1987. do 1990. godine bila je zaposlena u Odsjeku za psihologiju tada Pedagoškog, a sada Filozofskog fakulteta u Rijeci, kao vanjski suradnik. Od 1990. godine na istom je Odsjeku u stalnom radnom odnosu prvo kao znanstveni asistent, a od 1996. godine kao docent. Iste godine imenovana je predstojnicom Katedre za psihologiju ličnosti i kliničku psihologiju.
Znanstvena djelatnost:
Doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević magistrirala je 1988. godine obranom teme "Utjecaj boravka u vrtiću na kognitivne sposobnosti i nekontrolirana ponašanja djece". Doktorirala je 1995. godine obranom doktorske disertacije pod naslovom "Depresivnost u dječjoj dobi kao reakcija na stresne životne događaje izazvane ratnom situacijom". U zvanje docenta izabrana je 1996. godine.
Kolegica Živčić-Bećirević ukupno je objavila 15 znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima, od toga 6 nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje. Četiri rada objavljena su u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima (2 rada u časopisu Društvena istraživanja, 1 rad u Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry i 1 rad u časopisu Psihološka obzorja koji je referiran u bazi PsycINFO - najvećoj i najznačajnijoj bazi za područje psihologije) s tim da su 3 od ta 4 rada objavljena nakon izbora u prethodno zvanje. Podnijela je i 36 priopćenja na znanstveno-stručnim skupovima.
Aktivno je sudjelovala u provedbi dva znanstvena projekta čiji je voditelj bio prof.dr.sc. Petar Bezinović: "Samopoimanje, emocionalnost i aktualizacija ljudskih potencijala" (1991.-1995.) i "Kvaliteta psihološke prilagodbe studenata" (1997.-2001.).
Istraživanja doc.dr.sc. Ivanke Živčić-Bećirević u ranijoj fazi uglavnom pokrivaju područje emocionalnih reakcija djece predškolske dobi. Riječ je o radovima koji se bave agresivnošću, hiperaktivnošću i neurotskim simptomima djece uključene u predškolske ustanove, kao i različitim aspektima depresivnosti kod djece osnovnoškolske dobi. U kasnijoj fazi istraživanja su usmjerena na psihološke probleme studenata te kognitivne faktore koji objašnjavaju ispitnu anksioznost i uspješnost studiranja.
Dio istraživanja bave se metodološkim problemima mjerenja u području ličnosti (npr. agresivnošću, hiperaktivnošću te asertivnošću):
U radu Negativna percepcija budućnosti - Prikaz skale beznadnosti za djecu (br. 8 – do izbora u zvanje docenta) u okviru kognitivne teorije depresije ispituju se odnosi između depresivnih stanja, poimanja sebe i beznadnosti, kao značajnog prediktora sklonosti samoubojstvu. Potvrđeno je da je konstrukt beznadnosti značajno povezan s depresivnim simptomima, a negativno sa samopoštovanjem i percepcijom socijalne podrške. Usprkos tome što su utvrđeni porast depresivnih simptoma i pad samopoštovanja s dobi, i to osobito kod djevojčica, nisu utvrđene značajne spolne razlike ni značajan porast beznadnosti s dobi, što je u suprotnosti s hipotezom da napredak u kognitivnom razvoju djece povećava vjerojatnost negativnog percipiranja budućnosti.
Autorica je sa svojim suradnicima u radu Prikaz skale za procjenu agresivnosti i hiperaktivnosti kod djece predškolskog uzrasta (br. 3 – do izbora u zvanje docenta) prikazala strukturu najčešćih eksternaliziranih problema u ponašanju djece - hiperaktivnosti i agresivnosti, na osnovi procjena odgajatelja velikog broja djece uključene u dječje vrtiće. Pored zadovoljavajućih metrijskih karakteristika, rezultati su potvrdili očekivane razlike u rezultatima dječaka i djevojčica. Dječaci su procijenjeni statistički značajno agresivnijim i hiperaktivnijima od djevojčica. Usto, proporcionalno je značajno više dječaka bilo u skupini s ekstremno visokim rezultatima. U radu je potvrđen razvojni model prema kojem se eksternalizirane psihičke teškoće češće javljaju kod dječaka i to već u predškolskom uzrastu.
U radu Odnos između agresivnosti i hiperaktivnosti kod dječaka i djevojčica predškolske dobi (br. 4 – do izbora u zvanje docenta) pokazalo se da postoje strukturne razlike u odnosima između agresivnosti i hiperaktivnosti kod dječaka i djevojčica, pri čemu dvije ispitivane osobine u uzorku dječaka sadrže značajno veću proporciju zajedničkih faktora. Utvrđene razlike u stupnju povezanosti između procjena agresivnosti i hiperaktivnosti kod dječaka i djevojčica protumačene su više utjecajem stereotipa na procjene, nego realnim, genuinim odnosima između ispitivanih osobina.
U radu Konstrukcija skale samoprocjene asertivnoga ponašanja djece (br. 1 – nakon izbora u zvanje docenta) raspravlja se o odnosu agresivnosti i asertivnosti u okviru modela stresa te o mogućem djelovanju asertivnosti u nastanku depresije te negativne percepcije budućnosti i to u okviru kognitivnih modela depresije. Pretpostavlja se moguća različita posredujuća uloga asertivnosti u pojavi/ublažavanju stresa i/ili u pojavi depresije kod dječaka i kod djevojčica.
U radu Neurotski simptomi kod djece predškolskog uzrasta u odgojnim grupama različite veličine (br. 1 – do izbora u zvanje docenta), ispitivanjem velikog uzorka djece uključene u dječje vrtiće, utvrđen je povećan broj različitih neurotskih simptoma u prekapacitiranim odgojnim grupama. Objašnjava se da, pored utjecaja razvojnih potencijala samog djeteta, neosiguravanje adekvatnih uvjeta u odgojnoj sredini značajno otežava uspješnu adaptaciju. Takvo se objašnjenje uklapa u modele u kojima se velika važnost pripisuje okolinskim (ne-roditeljskim) činiteljima u pojavi psihičkih teškoća u ranoj dobi, nasuprot modelima koji najveću važnost pridaju osobinama djeteta i roditeljskom utjecaju.
U radu Perceptivni razvoj i rezultati na Bender-gestalt (br. 2 – do izbora u zvanje docenta) testu provjerava se mogućnost utjecanja na razvoj sposobnosti vizualno-motorne percepcije tijekom razdoblja intenzivnog perceptivnog razvoja (5-7 godina). Utvrđeno je da djeca s kojom se sustavno radi na razvoju ove sposobnosti (u vrtiću, a osobito u školi) pokazuju značajno bolje rezultate od djece iste dobi koja nisu izložena takvom vježbanju. Pored boljih postignuća, sustavan rad s djecom pridonio je i dužem vremenu rada pri reprodukciji crteža. Upravo po sporijem radu djeca u Hrvatskoj razlikuju se od svojih američkih vršnjaka, uz utvrđena slična postignuća na testu.
Sljedeća skupina uključuje radove koji se sadržajno odnose na psihičke teškoće i emocionalne reakcije djece osnovnoškolske dobi i odraslih i to u mirnodopskim i ratnim uvjetima:
Tako se npr. u radu Emotional reactions of children to war stress in Croatia (br. 7 – do izbora u zvanje docenta) pokazalo da u ratnim uvjetima djeca prognanici i domicilna djeca postižu više rezultate na Inventaru dječje depresije autorice Marie Kovacs od djece iste dobi ispitivane prije rata, što upućuje na vjerojatne negativne efekte čak i indirektnih ratnih iskustava. To podržava i podatak da su prognana djeca imala više tzv. negativnih emocija (osobito tuge i straha) od domicilne djece. Isti rezultati dobiveni su analizom samoiskaza te procjena djece od strane roditelja i učitelja. Posebno se značajnim smatra nalaz o slabijem slaganju dječjih i roditeljskih procjena o emocionalnom stanju djece u skupini prognanika u usporedbi s domicilnim sudionicima istraživanja. Polazeći od pretpostavke da je kapacitet za uspješno suočavanje roditelja jedan od najboljih prediktora pozitivnih ishoda kod djece izložene intenzivnim stresovima, pretpostavlja se da slabija uključenost u emocionalno reagiranje djece kod prognanih roditelja, vjerojatno zbog sniženog osobnog osjećaja samoefikasnosti, predstavlja moguć rizični činitelj pojave negativnih emocionalnih dječjih reakcija.
U radu Depresivni simptomi s obzirom na dob i spol djece (br. 9 – do izbora u zvanje docenta) diskriminacijskom se analizom provjerava koji tipovi depresivnih simptoma najbolje razlikuju mlađu i stariju djecu s obzirom na spol. Utvrđeno je da različiti depresivni simptomi dobro razlikuju djevojčice i dječake s obzirom na dob. Također je potvrđeno da s prelaskom iz srednjeg djetinjstva u ranu adolescenciju dolazi do različitih promjena kod dječaka i kod djevojčica i to tako da djevojčice pokazuju izraženije povećanje depresivnog raspoloženja te jači pad samopoštovanja u adolescenciji u odnosu na dječake.
U radu Psihoneuroimunološki aspekti astme i alergija u dječjoj dobi – novi pristupi liječenju (br. 3 – nakon izbora u zvanje docenta) polazi se od psihoneuroimunološkog modela alergijskih bolesti. Uspoređuju se osobine ličnosti i emocionalno funkcioniranje djece s astmom i/ili alergijskim rinitisom i njihovih majki s osobinama zdrave djece i njihovih majki. Nalaz o značajnoj promjeni u laboratorijskim nalazima (pad ukupnog broja eozinofila nakon tretmana) potvrđuje psihoneuroimunološki model alergijskih bolesti, dokazujući kako je putem psiholoških činitelja moguće utjecati na rad imunološkog sustava.
Rad Depressive symptoms among psychiatric and somatic patients (br. 6 – do izbora u zvanje docenta) bavi se odnosom psiholoških činitelja i bolesti, pri čemu se psihološki činitelja razmatraju kao jedan od mogućih uzroka pratećih karakteristika ili reakcija na bolest. Provjerava se izraženost depresivnih simptoma kod bolesnika s psihijatrijskim poremećajima (hospitalizirani shizofreni bolesnici i neurotski bolesnici uključeni u psihoterapiju) i s tjelesnim bolestima (pacijenti na dijalizi i bolesnici s preboljenim infarktom miokarda). Utvrđeno je povišenje depresivnih simptoma kod svih skupina, a osobito u skupini psihijatrijskih bolesnika.
Ostali radovi proizašli su iz znanstvenih projekata u koje je doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević bila uključena i u njima se proučava osjećaj zadovoljstva studijem, uspjeh u studiju, ispitna anksioznost i dominantni psihološki problemi u studentskoj populaciji:
U radu Preliminarna analiza psiholoških poteškoća kod studenata Pedagoškog fakulteta u Rijeci (br. 2 – nakon izbora u zvanje docenta), na osnovi samoprocjena studenata utvrđena je struktura psiholoških teškoća i problema među kojima se dominantnim pokazuje negativno samopoimanje, koje prema različitim teorijskim modelima može imati značajne posljedice na efikasnost studiranja.
U radu Struktura i zastupljenost dominantnih psiholoških problema u studentskoj populaciji (br. 4 – nakon izbora u zvanje docenta) na temelju studentskih samoiskaza, dobivenih na velikom reprezentativnom uzorku studenata čitavog sveučilišta, utvrđeno je osam skupina njihovih psiholoških teškoća: tjeskoba vezana uz studij, nezadovoljstvo studijem i nedostatak motivacije, problemi u socijalnim odnosima, napetost i opće nezadovoljstvo, nezadovoljstvo sobom i vlastitim izgledom, osjećaj neprimjerenosti, ljubavni i seksualni problemi te posebna skupina rizičnih čimbenika. Svi su problemi značajno izraženi kod studenata oba spola, što se tumači specifičnošću razvojnog perioda u kojem se nalaze, povećanim zahtjevima koje nameće organizacija života i sam studij te nedostatkom adekvatnog sustava podrške. Spolne razlike utvrđene su samo kod manjeg broja navedenih problema, u smislu izraženijih teškoća kod djevojaka.
U radovima Automatic thoughts, school success, efficiency and satisfaction of university students i Uloga automatskih misli i ispitne anksioznosti u uspjehu studenata (br. 5 i 6 – nakon izbora u zvanje docenta) se, polazeći od kognitivnog modela koji pretpostavlja posredujuću ulogu automatskih misli, utvrđuje struktura automatskih misli studenata pri učenju i polaganju ispita, te se provjerava njihov doprinos objašnjenju ispitne anksioznosti i uspjeha na ispitima. U prvom radu pokazalo se da uspješni studenti i oni koji su zadovoljni svojim postignućem imaju više pozitivnih, a manje negativnih automatskih misli usmjerenih na neuspjeh, strah od razočaranja roditelja i nedostatak motivacije i interesa. Negativne automatske misli povezane sa strahom od razočaranja roditelja pokazale su se najboljim prediktorima studentskog zadovoljstva (subjektivna mjera uspjeha na ispitu) i uspješnosti studiranja (objektivna mjera uspjeha), dok su najlošiji prediktori istih varijabli bile automatske misli povezane s negativnim očekivanjima na ispitu. U drugom radu utvrđeno je da su sva tri tipa negativnih misli (strah od neuspjeha, strah od razočaranja roditelja i nedostatak motivacije) značajan prediktor ispitne anksioznosti na specifičnom ispitu. Pozitivne misli nisu se pokazale značajnim prediktorom ispitne anksioznosti, ali su bile značajne u predviđanju prosječnog uspjeha studenata. Također je utvrđeno da su negativne misli koje odražavaju strah od razočarenja roditelja najjači ometajući činitelj u postizanju uspjeha studenata na specifičnom ispitu. Rezultati potvrđuju i različitu ulogu emocionalne (fiziološke) komponente ispitne anksioznosti i njezine kognitivne komponente (brige) na akademski uspjeh. Dok emocionalna komponenta ima olakšavajući, kognitivna komponenta ispitne anksioznosti ima ometajući učinak na prosječan uspjeh. Rezultati nastavka istraživanja u ovom području, koja uključuju i proučavanje sklonosti studenata odgađanju ispita i sličnih obveza, perfekcionističke tendencije i atribucije uspjeha i neuspjeha, prezentirana su na brojnim međunarodnim skupovima od 1999. do 2003. godine.
Ocjena znanstvene djelatnosti
Cilj i problemi najvećeg broja znanstvenih radova doc.dr.sc. Ivanke Živčić-Bećirević vezani su uz nastojanje da rezultati istraživanja imaju što neposredniju upotrebnu vrijednost za svakodnevnu praksu. Ovdje valja osobito istaknuti činjenicu da su istraživanja na djeci predškolske dobi vrlo zahtjevna kako u konceptualnom, tako i u provedbenom smislu. Posebna kvaliteta istraživačkog rada doc.dr.sc. Ivanke Živčić-Bećirević očituje se u istraživanjima čiji su jedan od ishoda novi psihologijski mjerni instrumenti namijenjeni populaciji djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Kako takvih (provjerenih) instrumenta nema dovoljno na našem jeziku, ta činjenica predstavlja izvrstan spoj znanstvenog rada koji je istodobno primjenljiv u radu psihologa zaposlenih u dječjim vrtićima, osnovnim školama, i u zdravstvenim ustanovama. Za istraživanja je karakteristična metodološka korektnost i adekvatno korištenje multivarijatnih tehnika analize podataka.
Značajan je i znanstveni doprinos istraživanja usmjerenih objašnjavanju različitih aspekata dječje depresivnosti i njezinih razvojnih promjena tijekom djetinjstva i rane adolescencije. Ova istraživanja imaju i doprinos u ranom otkrivanju klinički važnih pojava i rizične djece u okviru odgojno-obrazovnog sustava. Novija istraživanja, provedena u zadnjem razdoblju nakon posljednjeg izbora, usmjerena su više na razumijevanje strukture psiholoških problema studenata, te otkrivanje psiholoških činitelja koji značajno pridonose teškoćama prilagodbe i akademskom neuspjehu studenata.
Nastavna djelatnost
Doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević izvodi tri kolegija u dodiplomskoj nastavi studija psihologije: Klinička psihologija II: - Osnove psihoterapije i savjetovanja, Praktikum iz kliničke psihologije, Odabrana poglavlja iz kliničke psihologije. Voditeljica je i prakse iz kliničke psihologije. Izravno je zaslužna za kreiranje i uvođenje predmeta Praktikum iz kliničke psihologije na studiju psihologije u Rijeci. U svojstvu mentorice sudjelovala je u izradi 29 diplomskih radnji.
Kao gostujući nastavnik već tri školske godine izvodi nastavu iz kolegija Psihodijagnostika na studiju psihologije Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
U okviru poslijediplomske nastave sudjeluje u Poslijediplomskim studijima psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu u okviru kolegija "Psihoterapijski pristupi" te u Poslijediplomskoj specijalizaciji "Kliničko psihološko savjetovanje" na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Mentorica je za izradu pet magistarskih i specijalističkih radnji studenata Poslijediplomskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Usto, mentorica je za izradu dvije magistarske radnje na Poslijediplomskom studiju "Dječja i adolescentna psihologija i psihijatrija" koji zajednički organiziraju Sveučilište Umea iz Švedske i Sveučilište u Sarajevu.
Od 1999. godine aktivno sudjeluje u međunarodnom projektu Clinical Psychology in Eastern European Countries čiji je cilj unapređenje kvalitete nastave iz kliničke psihologije na Odsjecima za psihologiju kojeg financira DAAD, Njemačka, a provodi se pod stručnim vodstvom Ludwig Maximilian University iz Munchena.
Ocjena nastavne djelatnosti
Na temelju navedenog može se zaključiti da je doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević vrlo uspješna i poticajna sveučilišna nastavnica. Njezin nastavni rad obilježava korištenje suvremenih nastavnih metoda koje su izuzetno važne u podučavanju studenata u području kliničke psihologije (npr. igranje uloga, rad u malim skupinama od po 3-4 člana, grupne rasprave, analiza video zapisa i rasprava o njima, kontinuirano zadavanje zadaća studentima tijekom školske godine radi praćenja suvremene literature i rasprave o njoj i sl.). I konačno, kvalitetu nastavne djelatnosti kolegice Živčić-Bećirević sasvim sigurno podiže i njezin savjetodavni rad s klijentima u sveučilišnom savjetovalištu jer zahvaljujući tome studente može podučavati i vrlo praktičnim, a ne samo teorijskim znanjima u području kliničke i savjetodavne psihologije.
Stručna djelatnost
U okviru stručne djelatnosti kolegica Ivanka Živčić-Bećirević objavila je 9 stručnih radova (od toga 5 nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje) i poglavlja/članke u 7 knjiga. Tematika njezinih stručnih radova također je vezana uz emocionalne teškoće u dječjoj populaciji, ali i uz područje psihološkog savjetovanja i psihoterapije.
Osobito valja istaknuti dva područja njezinog stručnog rada. Jedno je sudjelovanje u skupini za pokretanje Studentskog savjetovališnog centra Sveučilišta u Rijeci (osnovano 1996. godine). Od 1999. godine voditeljica je spomenutog Savjetovališta, koordinatorica i supervizorica rada savjetovatelja, a istodobno provodi psihološke tretmane sa studentima. Drugo važno područje stručne djelatnosti tiče se činjenice da je doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević nositeljica edukacije i supervizije iz kognitivno bihevioralne terapije u Hrvatskoj i Sloveniji.
Kolegica Živčić-Bećirević sudjeluje u kreiranju i provođenju Programa prevencije poremećaja hranjenja u osnovnim školama u organizaciji Udruge Libella u Rijeci. Usto, sudjeluje u kreiranju i izvođenju Astma škole, projekta koji se provodi u suradnji s pedijatrijskom ordinacijom, a financira ga Primorsko-goranska županija. Projekt je namijenjen obiteljima koje imaju astmatično dijete.
U okviru stručnog rada održala je brojna predavanja u dječjim vrtićima, školama i a različitim tribinama.
Članica je tri stručna društva: Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivnu terapiju (njegova je predsjednica od 2000. godine), Europskog udruženja za bihevioralno-kognitivnu terapiju i Hrvatskog psihološkog društva..
Doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević dobila je 1993. godine "Psihologijsku nagradu Ramiro Bujas" za osobito vrijedno ostvarenje u društvenoj afirmaciji psihologije, hrvatskog psihološkog društva.
Ocjena stručne djelatnosti
Na temelju navedenog može se zaključiti da doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević vrlo uspješno koristi svoja stručna znanja i organizacijske sposobnosti za društvenu promociju vlastite struke. Zahvaljujući dugogodišnjem vođenju edukacije iz kognitivno-bihevioralne terapije u Hrvatskoj i Sloveniji kolegica Živčić-Bećirević značajno pridonosi dodatnom usavršavanju diplomiranih psihologa u području psihoterapijskog rada (uz geštalt psihoterapijsku edukaciju ovo je jedina ozbiljna, tj. dugotrajna, sustavna i vrlo zahtjevna edukacija u tom području). I konačno, velikim broj održanih predavanja u dječjim vrtićima i školama pridonosi i psihološkoj edukaciji stručnjaka nepsihologa.
Zaključak, mišljenje i prijedlog Povjerenstva
Zaključujemo da doc.dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević udovoljava uvjetima propisanim Zakonom o visokim učilištima i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti (psihologija) za predmet Klinička psihologija I. i II. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te dajemo pozitivno mišljenje i predlažemo Vijeću da se ona izabere u navedeno zvanje.
U Zagrebu, 21. VI. 2004.
Članovi stručnog povjerenstva:
dr.sc. Lidija Arambašić, izv.prof.,
predsjednica Povjerenstva
dr.sc. Goranka Lugomer-Armano, izv.prof.,
članica Povjerenstva
dr.sc. Igor Kardum, izv.prof.
(Filozofski fakultet u Rijeci)
član Povjerenstva
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Lučićeva 3, 10 000 Zagreb
U Zagrebu, 16.6.2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 17. svibnja 2004. izabrani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u Odsjeku za izobrazbu učitelja. Podnosimo Vijeću ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj, objavljen u Narodnim novinama br. 42 od 2.4.2004. koji je raspisala Učiteljska akademija u Zagrebu za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, javio se samo jedna pristupnica: prof. dr. sc. Mira Čudina Obradović. Iz dokumentacije koju je pristupnica priložila uz svoju prijavu za natječaj vidljivo je sljedeće:
Dr. sc. Mira Čudina Obradović, rođena je 1938. godine, u Čakovcu. U Zagrebu je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je jednopredmetnu psihologijsku grupu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1962. godine, gdje je magistrirala 1975. godine s temom magistarskog rada: Profesionalni planovi: realizacija, frustracija i promjene motivacije. Na istom fakultetu doktorirala je 1981. godine obranom disertacije pod naslovom Profesionalna motivacija: utjecaj intrapersonalnih, interpersonalnih i institucionalnih faktora.
Nastavni rad
Nakon prvog zaposlenja u Odjelu industrijske psihologije poduzeća Rade Končar i zatim na Institutu za društvena istraživanja gdje je kao asistent radila na istraživanjima u područja visokog i srednjeg školstva, M. Čudina Obradović je 1979. godine primljena za višeg predavača u OOUR-u Pedagogijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na kolegij Opća i razvojna psihologija na Odsjeku razredne nastave i Odsjeku predškolskoga odgoja, a od 1980. do 1986. djeluje na istim odsjecima u svojstvu docenta. Od 1987. do 1993. predaje na Odsjeku razredne nastave i Odsjeku za predškolski odgoj kolegij Razvojna psihologija i kolegij Pedagoška psihologija u svojstvu izvanrednog profesora, a od 2000. kada je izabrana u zvanje redovitog profesora predaje kolegij Razvojna psihologija na Odsjeku za izobrazbu učitelja Učiteljske akademije u Zagrebu U školskim godinama 1997/98. i 1998/99. obnašala je dužnost pročelnice Odsjeka razredne nastave Pedagogijskih znanosti Filozofskoga fakulteta.
Tijekom nastavne karijere sudjelovala je u poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za pedagogiju, te u više navrata na Fakultetu za kineziologiju, predavajući kolegije Razvojna psihologija, Razvijanje darovitosti, Razvijanje motivacije u učenju i sportu. Bila je mentorom nekoliko magistarskih radova, te članom povjerenstava u nekoliko obrana magistarskih i doktorskih radnji.
Znanstveni i stručni rad
U okviru svoje znanstvene djelatnosti dr. M. Čudina Obradović vodila je 4 znanstvena projekta financirana od strane Ministarstva znanosti kao i uz potporu stranih financijera (UNICEF). Ovdje posebno valja istaknutu usku povezanost znasntvenog i stručnog rada pristupnice koji međusobno čine teško odjeljivu cjelinu. Naime pristupnica dosljedno u svakom području svog znanstvenog interesa nastoji znastvene spoznaje do kojih je došla na primjeren način približiti stručnoj javnosti olakšavajući tako praktičarima primjenu najnovijih spoznaja u svakodnevnoj praksi.
Uvid u znanstvenu aktivnost pristupnice pokazuje širok raspon interesa i vrlo plodan istraživačko-znanstvenu produkciju. Glavni znanstveni interesi M. Čudina Obradović pripadaju u područje razvojne i pedagoške psihologije, a u novije vrijeme i u područje obiteljske psihologije gdje posebno proučava ulogu obiteljskih procesa kao čimbenika dječjeg razvoja i emocionalnog doživljavanja.
U početku znanstvenog rada M. Čudina Obradović pretežito se bavila istraživanjem profesionalnog razvoja adolescenata i djece posebice pitanjima vezanim uz donošenje odluka o prvom zanimanju i studiju i djelovaju okolinskih činitelja na te izbore. Ovamo pripadaju radovi objavljeni prije izbora u redovitog profesora: Determinante profesionalne motivacije: Empirijsko istraživanje u školama usmjerenog obrazovanja; Tko će na fakultet? Faktori koji utječu na profesionalno odlučivanje nakon srednje škole; Istraživanja determinanti profesionalnog razvoja u svijetu i u nas: rezultati, nedostaci i neka neriješena pitanja.
Istraživanjem školske motivacije i uspješnosti u školi pristupnica se bavi u okviru samostalnog projekta Djelovanje različitih oblika socijalizacije na uspjeh u školi (Ministarstvo znanosti SRH, 1983 –1986) i projekta Motivacijske karakteristike učenika u odnosu na sposobnosti (Ministarstvo znanosti i tehnologije RH, 1990 – 1997) u kojima se posebno istražuje i naglašava važnost kognitivistički orijentiranog pristupa, suvremenog gledanja na motivaciju s aspekta teorije očekivanja, samoutjecajnosti i slike o sebi, te posebno utjecaja spola i podbačaja u školskoj uspješnosti. Ti radovi nedvojbeno ulaze među najvrednije domete u tom području psihologije u nas. U tim je radovima M. Čudina Obradović pokazala izvrsno poznavanje suvremenih teorijskih pristupa i modela u tom području (npr. Dweck, Nicholls, Weiner), kao i visok stupanj promišljenosti i inventivnosti u kreiranju nacrta istraživanja, provedbi ispitivanja kao i u izboru odgovarajućih metoda obrade rezultata te njihovoj primjerenoj interpretaciji. Najznačajniji znanstveni izvorni radovi u ovom području su: Školska uspješnost kao indikator nenamjernih procesa socijalizacije u nastavi; Adaptivni i neadaptivni motivacijski obrazac kao prediktor varijabli učenja; Motivacija u školi: Novi teorijski pristupi i posljedice za praksu; Odrednice obrazovnog podbačaja u osnovnoj školi: Motivacija, neusklađenost sa zahtjevima škole ili kognitivni manjak; Struktura kognitivno-motivacijskih karakteristika dječaka i djevojčica; Motivacija i uspješnost učenika u odnosu na visinu, objektivnost i slaganje samoprocjena sposobnosti s procjenama učiteljice;, The impact of preadolescents’ physical beauty on others and the self.
U srodnu skupinu interesa pripada i njezin rad u području razvoja darovitosti koji je djelomično realiziran unutar skupnog projekta Putovi obrazovanja izrazito nadarenih učenika (Ministarstvo znanosti SFRJ, 1977-1981). Tako je knjiga Nadarenost: razumijevanje, prepoznavanje i razvijanje objavljena 1990. prvi i još uvijek najznačajniji tekst iz ovog područja na našem jeziku. U ovoj se skupini uglavnom nalaze pregledni i stručni radovi u kojima se s jedne strane iznose ključni teorijski modeli koji objašnjavaju razvoj darovitosti, a s druge se ističe važnost sustavne podrške darovitima u okviru obrazovnog sustava. Najvažniji radovi u ovom području objavljeni prije posljednjeg izbora u zvanje su: Uloga nastavnika u razvoju kreativnosti u razrednoj nastavi; Razvoj osobina ličnosti kao pretpostavka kreativnosti, u knjizi: Obrazovanje u funkciji inventivnog rada i tehnološkog razvoja; Roditelji i nadareno dijete; Program školske podrške nadarenima u OŠ, prijedlog programa; Daroviti učenici( poglavlje u knjizi).
U novije vrijeme bavi se i proučavanjem razvoja verbalne i matematičke pismenosti a što je započela u okviru samostalnog projekta koji je financirao Central European University, Prag. Ovdje pristupa problemu stjecanja literarne i matematičke pismenosti s pozicija suvremenog shvaćanja učenja čitanja, pisanja i matematike kao kontinuiranog procesa koji započinje od druge djetetove godine i pod utjecajem je istodobno “arhitektonske strukture” mozga i okolinskih prilika za razvoj, te donosi niz praktičkih metodičkih uputa za ispravne postupke u njihovu razvijanju. U ovu skupinu pripadaju znanstveni radovi istraživačkog i preglednog tipa objavljeni isto tako prije posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora. To su : Psihološka utemeljenost institucionalnog predškolskog odgoja; Psihološki temelj suvremenog poučavanja čitanja; Odrednice i posljedice matematičke pripremljenosti za školu; Odrednice uspješnosti u učenju čitanja u prvome razredu: Jednogodišnje praćenje;. Utjecaj obitelji na kognitivno funkcioniranje i razvoj čitanja; Oblici matematičke pripremljenosti za školu i njena važnost za uspjeh u učenju matematike: Prijedlog suvremenog modela.
Kao rezultat rada u ovom području napisala je 1996. priručnik za nastavnike Igrom do čitanja, koji ujedno služi kao udžbenik za metodiku početnog čitanja na Odsjeku za izobrazbu odgojitelja i učitelja na učiteljskoj akademiji Zagreb.
Izučavanje motivacijskog i kognitivnog razvoja učenika dovelo je do interesa za suvremeno shvaćanje procesa podučavanja utemeljeno na razvojnim karakteristikama djeteta u kojima se ističe važnost ravnomjerno raspoređene brižnosti okoline za kognitivni, motivacijski i emocionalni razvoj učenika. Tipično je za ovu skupinu radova da je manje zastupljena u empirijskim istraživačkim radovima, a više u radovima namijenjenim obrazovanju šireg pedagoškog kruga - odgojitelja i učitelja. U ovoj skupini nalazimo poglavlja u knjigama kao što su: Novija psihološka istraživanja kao polazište za unutarnju reformu osnovne škole, poglavlje; Najbolji učitelj i najbolji nastavni proces: slika koja proizlazi iz rezultata psihologijskih istraživanja.
Proučavajući odrednice motivacijskog i kognitivnog razvoja M. Čudina Obradović susreće se s nezaobilaznim činiteljima djetetovog razvoja u obitelji i obiteljskim odnosima, pa je njen najnoviji znanstveni interes usmjeren na proučavanje odnosa u obitelji i njihovog utjecaja na razvoj djeteta. Ta su istraživanja dijelom usmjerena na istraživanje utjecaje strukturalnih karakteristika obitelji (kao što su ekonomski i obrazovni status obitelji), a još intenzivnije na proučavanje utjecaja suptilnih i obično nevidljivih odnosa roditelja međusobno, i roditelja i djece međusobno. U sklopu ove problematike izrazito je zanimanje usmjerila na utjecaj harmoničnosti bračne zajednice i svađe bračnih partnera na školski, socijalni i emocionalni razvoj djece. U ovoj skupini posebno valja istaknuti znanstvene radove objavljene prije posljednjeg izbora u više zvanje kao što su: Utjecaj bračnog emocionalnog sklada roditelja na školski uspjeh i ponašanje; Utjecaji socio-ekonomskog položaja obitelji na bračne, obiteljske i socijalizacijske procese; Bračna kvaliteta: poimanje, uzroci i posljedice; Living in abusive family relationships: Child’s reactions to parental conflicts of lesser intensity.
I njezini najnoviji radovi nakon posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora, posebice oni tiskani u časopisima s međunarodnom recenzijom ili kao poglavlja u knjigama usmjereni su na proučavanje ove problematike te predstavljaju značajan doprinos području obiteljske psihologije i izborom problema ali i primjerenim metodološkim pristupom. Kao posebno značajne možemo izdvojiti sljedeće radove: Childs emotinal well.being and parental marriage stability; Korelati o odrednice broja djece u obitelji; Sukobi obiteljskih i bračnih uloga: uzroci posljedice i nerazriješeni istraživački problem; Bračna kvaliteta i bračno okruženje; Crosscultural perspectives on work-family conflict.
U nastojanju da prenese spoznaje o suvremenom pristupima u nastavi, osobito onima temeljnim na postavkama konstruktivizma, široj stručnoj publici, sudjeluje u pisanju priručnika za nastavnike, udžbenika i popratnih didaktičkih materijala iz različitih područja. U ovu skupinu radova pripadaju i brojne slikovnice i knjige i priručnici za pomaganje razvijanja pozitivne slike o sebi (To sam ja), razvijanje pojma mjerenja (Istine oko nas), početnoga čitanja (Medo bere jagode), pomaganje moralnog razvoja (Priče o dobru, priče o zlu), razvijanje tolerancije i prosocijalnog ponašanja (Mirotvorni razred), razvijanje kreativnosti (Dosadno mi je, što da radim).
M. Čudina Obradović je sudjelovala kao nositelj i glavni izvođač u 4 znanstveno-istraživačka projekta koja su se provodila uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije odnosno SIZ-a za znanost (Socijalizacija i uspjeh u školi, Motivacija učenika viših razreda osnovnih škola, Social origins of analitical cognitive deficit, Psihosocijalna kvaliteta obitelji kao osnovica pronatalitetne politike). Svoje je znanstvene radove prikazala na više od 20 međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Bavila se recenzentskim i uređivačkim radom (časopis Theleme) te je bila predsjednica Izdavačkog odbora Biblioteke za roditelje u IP Školska knjiga. Recenzirala je i prikazala nekoliko desetaka knjiga i radova.
Osim znanstvene djelatnosti zapažena je njezina djelatnost u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa (sada MZOŠ) u okviru različitih obrazovnih programa usavršavanja nastavnika i školskih ravnatelja.
Na kraju možemo naglasiti da je dr. sc. Mira Čudina Obradović iznimno kvalificirana i produktivna znanstvenica koja je svojim teorijskim razmatranjima i empirijskim istraživanjima otvorila mnoga pitanja u području psihologije obrazovanja i razvojne psihologije, te je doprinijela razvoju znanstvenog ali i stručnog interesa za područje učenja i poučavanja, posebno za pitanja vezana uz motivaciju za postignućem, razvoj pismenosti te razvoj darovitosti. Jedan je od rijetkih istraživača koji sustavno rabi sistemski pristup u istraživanju značenja obiteljskog konteksta za djetetov razvoj. Do sada je objavila ukupno 33 znanstvena radova. U časopisima s međunardnom recenzijom objavila je 9 radova, a od tog broja 5 radova nakon posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora. Objavila je i 24 rada u domaćim publikacijama s recenzijom i to 4 poslije izbora u redovitog profesora. Objavila je samostalno ili u koautorstvu 8 knjiga, 9 poglavlja u knjigama, kao i 11 priručnika za nastavnike i roditelje i desetak stručnih radova. (od čega 5 nakon izbora u posljednje zvanje).
U svom nastavnom radu postigla je također zapažene rezultate, a dvije su knjige sveučilišni udžbenici ne samo na njezinoj ustanovi već se primjerice rabe i na Filozofskom fakultetu. U stručnim krugovima zapažen je njezin obrazovni rad koji je imao bitnog utjecaja na stručno usavršavanje djelatnika u predškolskim i školskim ustanovama.
Na temelju uvida u cjelokupnu priloženu dokumentaciju dajemo mišljenje da pristupnica, dr. sc. Mira Čudina Obradović i nakon posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora i dalje iznimno aktivno razvija svoju istraživačku djelatnost te ostvaruje značajne doprinose u području razvojne i obiteljske psihologije. Podjednako tako se ističe i kvalitetom svog nastavnog i stručnog rada. Stoga predlažemo Vijeću da dr. Miru Čudina Obradović izabere u trajno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija te preporučujemo njezin izbor na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te uvjetima Rektorskog zbora.
U Zagrebu, 16. 6.2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.
dr. sc. Predrag Zarevski, red.prof.
dr. sc. Majda Rijavec, red. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Psihologija nastave i Razvojna psihologija na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Na molbu Visoke učiteljske škole u Splitu Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 26. travnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti (polje psihologija) za predmete Psihologija nastave i Razvojna psihologija.
Na natječaj objavljen u Vjesniku 18. veljače 2004. javila se Milijana Kovačević i stručno povjerenstvo podnosi ovo
Izvješće
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je pristupnica Milijana Kovačević, rođena 1949. godine u Pirotu, Republika Srbija, diplomirala psihologiju kao jednopredmetni studij na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1973. godine. Pristupnica ima 30 godina radnog iskustva radeći uglavnom kao psiholog u osnovnoj školi. Od 1976. godine radi u osnovnoj školi «Kman-Kocunar» u Splitu. Od 2003. godine M.Kovačević je promaknuta u najviše stručno zvanje tj. u stručnog suradnika-savjetnika.
Nastavna djelatnost:
Iskustvo u nastavnom radu pristupnica je stekla predajući šest godina psihologiju u gimnaziji, a od 1999. godine radi kao vanjski suradnik Visoke učiteljske škole u Splitu. U toj visokoškolskoj instituciji Milijana Kovačević sudjeluje u učiteljskom studiju izvodeći predavanja na kolegiju Psihologija nastave te seminare iz kolegija Razvojna psihologija i Pedagoška psihologija. Za potrebe nastave na seminaru iz Razvojne psihologije pristupnica je priredila nastavne materijale za studente: Dječji crtež, Djeca s ADHD sindromom u osnovnoj školi te Kako raditi s djecom s ADHD sindromom.
M.Kovačević bila je tijekom svog rada mentor većem broju psihologa početnika, mentor u praksi studentima psihologije, te studentima učiteljskog i nastavničkih studija.
Stručna djelatnost:
Uz natječaj pristupnica je predala popis i u prilogu 18 objavljenih radova.
Od toga dio radova su stručni radovi koji pristupnicu svojim brojem i kvalitetom kvalificiraju za zvanje višeg predavača. Iz priloženih radova vidljiv je interes pristupnice za dva uža područja a to su spremnost djece za školu i dječji crtež .
U području spremnosti za školu pristupnica je objavila ukupno tri rada od kojih je jedan pregledni rad (Spremnost za školu) u kojem razmatra uzročno-posljedične veze spremnosti djeteta za polazak u školu i školske uspješnosti. Rad razmatra različite aspekte spremnosti, novije pristupe tom problemu, načine utvrđivanja spremnosti, te najčešće dileme. U radu Dokle seže prognostička vrijednost rezultata na testu spremnosti za školu (koautorstvo) nastojalo se praćenjem uspjeha 91 ispitanika utvrditi u kojoj mjeri rezultat na jednom testu spremnosti mogu prognozirati dječji uspjeh u razrednoj i predmetnoj nastavi. Rezultati su, u skladu s očekivanjima autora, pokazali kako je prognoza najbolja za prva dva razreda a u kasnijem školovanju značajno opada. U radu Pohađanje vrtića i spremnost djece za školu (koautorstvo) željelo se provjeriti postoje li razlike u spremnosti među djecom koja su pohađala (N=76) i nisu pohađala dječji vrtić (N=28) uz hipotezu da će vrtićka djeca biti spremnija. Rezultati pokazuju da očekivanih razlika nema pri čemu autori navode dva moguća objašnjenja: da se u vrtićima ne radi dovoljno na poticanju ispitivanih aspekata spremnosti i da su djeca koja nisu pohađala vrtić bila u obitelji izložena sustavnom poticanju.
Drugo područje interesa pristupnice je dječji crtež i tu su objavljena dva rada (Tematika i boja u crtežima predškolaca i Što i kako crtaju djeca predškolske dobi). U prvom radu željela se ispitati tematika dječjeg crteža na predškolskom uzrastu (N=199) i provjeriti postoje li razlike među spolovima i djecom iz različitih sociokulturnih sredina (različita naselja). Uz utvrđene najčešće dječje motive pokazano je da su neki univerzalni motivi zajednički djeci iz svih sredina dok se u izboru nekih specifičnih tema skupine međusobno razlikuju. Utvrđene su i razlike među spolovima u izboru motiva crteža. U radu Što i kako crtaju djeca predškolske dobi na uzorku od 36 djevojčica i 28 dječaka želio se ispitati izbor tematike i boja u dječjem crtežu. Opet su potvrđene razlike u tematici s obzirom na naselje u kojem djeca žive i s obzirom na spol. Autorica daje konkretne upute kako poticati dječji crtež bez suvišnih intervencija i nastojanja da ga nepotrebno pokušavamo tumačiti.
U radu Kako razvijati emocionalnu inteligenciju djece autorica prikazuje što je to emocionalna inteligencija i u kakvoj je vezi sa školskim okruženjem te daje upute učiteljima kako je poticati. U zaključku rada dan je kratki plan radionice namijenjene skupini učitelja.
Na sličan način napisan je i rad Pozitivna psihologija i bilješke jednog učitelja u kojem autorica dovodi u vezu postavke humanističke psihologije i njihovu primjenu u školskom okruženju.
Rad Igre mog djetinjstva, igre mojih roditelja, baka i djedova prikaz je rada pristupnice sa tri generacije studenata koji su u okviru nastave popisivali igre što su ih igrali oni sami ali i dvije generacije prije njih. Prikupljeni su opisi 234 različite igre koje se jasno mogu podijeliti u tradicijske i novonastale igre. Ova aktivnost poslužila je autorici za raspravu sa studentima o važnosti dječje igre.
U koautorskom radu Rano otkrivanje učenika s teškoćama u psihofizičkom i socijalnom sazrijevanju radi sprečavanja društveno neprihvatljivog ponašanja dan je prikaz timskog rada na području jedne lokalne zajednice. Prikazane su neke preventivne aktivnosti i oblici tretmana u savjetovalištu.
Kad se analiziraju ostali radovi vidljivo je da su neki od njih stručno napisani kraći prilozi u časopisima ili sažetak sa skupa(Iz dnevnika školskog psihologa, Mogućnosti primjene sociometrijskog postupka u odgojno-obrazovnom radu, Psihološka grupa kao slobodna aktivnost u osnovnoj školi, Dan jednog prvoškolca, Tematika crteža predškolaca u funkciji vremena).
Pristupnica je sudjelovala u pisanju priručnika Želim biti?!? namijenjenog profesionalnom informiranju učenika osnovne škole. U tom tekstu M.Kovačević je prikazala industrijska zanimanja s trogodišnjim programima.
Milijana Kovačević bavila se stručnim usavršavanjem te je prošla brojne edukacije (Uvod u behavior terapiju, Seminar iz samozaštite i samopomoći iz područja ovisnosti, Sensitivity trening, Seminar za grupni rad - 3 stupnja, Teorija i praksa bračnog i obiteljskog savjetovanja te interpersonalna komunikologija, I. stupanj realitetne terapije, Psihološko-pedagoška pomoć učenicima stradalim u ratu, Rad s traumatiziranim osobama, žrtvama nasilja i osobama u stanju iznenadne ožalošćenosti, Unapređivanje identifikacije i rada s darovitim učenicima u sustavu osnovnog školstva I i II).
Pristupnica je uz edukacije i aktivno sudjelovala u provođenju stručnih projekata Psihološko-pedagoška pomoć učenicima stradalim u ratu te projekti u okviru udruge Dobrobit.
Ima bogato iskustvo u savjetovališnom radu u Savjetovalištu za učenike i roditelje, Savjetovalištu za bračne, obiteljske i druge odnose i Savjetovalištu za trudnoću. Za rad u školskom savjetovalištu dobila je priznanje društva Naša djeca, a za rad na profesionalnom informiranju i orijentaciji te za suradnju s Zavodom za zapošljavanje dobila je zlatnu značku – priznanje na državnoj razini.
Pristupnica je sudjelovala u radu većeg broja stručnih i znanstvenih skupova, a na aktivima stručnih suradnika Dalmacije održala je niz predavanja. Sudjelovala je u stručnim tribinama i okruglim stolovima, a sa stručnom tematikom aktivno se javlja i u medijima.
M. Kovačević ima više od pet objavljenih radova i pokazala je sklonost prema nastavnom radu: ima višegodišnje iskustvo u nastavi i napisala je tri skripte za studente, bila je aktivna na stručnim i znanstvenim skupovima.
Iz navedenog vidljivo je da Milijana Kovačević udovoljava propisanim uvjetima Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (čl. 98, stavak 4) i dosadašnjim uvjetima Rektorskog zbora za izbor u zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti polje psihologije za predmete Psihologija nastave i Razvojna psihologija.
U Zagrebu, 18. svibnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc.Vesna Vlahović-Štetić, izv.prof.
dr.sc. Goranka Lugomer-Armano, izv.prof.
dr.sc.Mirjana Nazor, izv.prof.(Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu)
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 26. svibnja 2004. godine
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Mišljenje povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 26. travnja 2004. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihosocijalne osnove rada, na Veleučilištu u Karlovcu. Na natječaj objavljen u “Karlovačkom listu” 14. studenoga 2003. i “Narodnim novinama” 19. studenoga 2003. prijavile su se tri kandidatkinje: Slavica Jerinić-Katić, Snježana Matić i Blažica Škrinjar.
IZVJEŠTAJ
Slavica Jerinić-Katić rođena je u Podgradu (Ilirska Bistrica, Slovenija) 24. prosinca 1949. godine. Studij psihologije (A predmet) i sociologije (B predmet) diplomirala je 22. svibnja 1974. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stekla stručni naziv profesora psihologije. Ima 31 godinu radnog iskustva od kojih je većinu provela na poslovima industrijskog psihologa i rukovoditelja Kadrovske službe u poduzeću “Elektra” Karlovac te na poziciji direktora Službe za razvoj ljudskih potencijala u Hrvatskoj elektroprivredi. Od 1997. godine direktor je vlastite tvrtke “Korak po korak”. Bavi se poslovima savjetovanja i obrazovanja u području razvoja ljudskih potencijala. Prvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a kasnije i na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osniva psihološka savjetovališta čija je prvenstvena svrha rad sa studentima s ciljem poboljšanja uspješnosti studiranja. Uz podršku uprave Fakulteta elektrotehnike i računarstva, uspješno je osmislila i organizirala “Program psihološko-pedagoškog osposobljavanja mlađih suradnika u nastavi”. U sklopu Programa održano je više seminara za mlađe nastavnike Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Pravnog fakulteta. Pri njihovoj realizaciji surađivala je s nastavnicima Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta, a polaznici su seminare ocijenili najvišim ocjenama. U toku svoje radne karijere polazila je više kraćih edukativnih programa iz područja razvoja i upravljanja ljudskih potencijala te realitetne i gestalt psihoterapije.
Snježana Matić rođena je u Kraljevu (Srbija i Crna Gora) 21. travnja 1956. godine. Jednopredmetni studij psihologije diplomirala je 1979. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani te stekla stručni naziv diplomiranog psihologa. Prva radna iskustva stiče na poslovima industrijskog psihologa u “Pamučnoj industriji Duga Resa”, ali se već 1980. godine zapošljava na poslovima kliničkog psihologa u Savjetovalištu za školsku djecu i mlade u Medicinskom centru Karlovac. U tom je periodu upisala specijalistički postdiplomski studij iz kliničke psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji je i apsolvirala, te je dvije godine pohađala edukaciju iz grupne psihoanalize na Klinici za psihološku medicinu u Zagrebu. Od 1991. godine radi na odjelu psihijatrije, surađuje s Uredom za obranu na poslovima vezanim uz demobilizaciju i dijagnostiku PTSP-a, a istovremeno obavlja i poslove psihologa na odjelu za medicinu rada. Od 2000. godine, nakon privatizacije primarne zdravstvene zaštite, otvara privatnu praksu u okviru službe medicine rada. Ovim se poslom bavi i danas. Kao vanjski suradnik predaje psihologiju na dvije karlovačke srednje škole. Od 2001. godine pročelnica je Sekcije za medicinu rada Hrvatske te je član Upravnog odbora Hrvatskog psihološkog društva.
Blažica Škrinjar rođena je 16. listopada 1950. godine u Ravnoj Gori. Studij psihologije (A predmet) i pedagogije (B predmet) diplomirala je 30. svibnja 1974. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te stekla stručni naziv profesora psihologije. Prva radna iskustva stiče na poslovima industrijskog psihologa i voditelja Kadrovske službe SOUR-a Jugoturbina. Od 1978. do 1984. godine radi na poslovima psihologa u Centru za predškolski odgoj djece Karlovac kada se zapošljava u Medicinskom centru, odnosno Općoj bolnici u Karlovcu. Od 1998. godine radi u Centru za socijalnu skrb Karlovac. 1999. godine završila je temeljni i napredni stupanj iz obiteljske psihoanalitičke terapije u trajanju od pet školskih godina. Na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu odslušala je 4 semestra nastave postdiplomskih studija. U okviru Centra za psihosocijalnu pomoć Karlovačke županije održava predavanja i radionice na temu ratne traume, iz područja obiteljskog i bračnog života te radne sposobnosti. U Zborniku radova 19. i 20. svibanjskih zdravstvenih dana objavila je 1999. godine dva samostalna stručna rada: “Obitelj kao izvor zdravlja” i “Prikaz seksualnog zlostavljanja u obitelji”.
Zaključak
Sve tri kandidatkinje imaju odgovarajuću visoku stručnu spremu, više od tri godine radnog iskustva u struci i iskazuju sklonost prema nastavnom radu, čime ispunjavaju propisane uvjete iz članka 98. stavka 3 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kao i uvjete koje je propisao Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača (NN 94/96). Stoga smatramo kako se Slavica Jerinić-Katić, Snježna Matić i Blažica Škrinjar mogu izabrati u naslovno nastavno zvanje predavača. Pritom ističemo da Slavica Jerinić-Katić ima najviše radnog iskustva u području psihologije rada na koje se odnosi predmet Psihosocijalne osnove rada za koji se bira predavač.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Darja Maslić Seršić, doc.
dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.
dr. sc. Boris Petz, prof. emeritus
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3, Zagreb
Stručno povjerenstvo:
Mr. sc. Iva Grgić, viša lektorica
Mr. sc. Vesna Deželjin, viša lektorica
Mr. sc. Anadea Čupić, viša lektorica
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI – POLJE JEZIKOSLOVLJE
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: Izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole, za predmet Talijanski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković u Lovranu
Na sjednici od 13. listopada 2003, a na temelju članka 95. Zakona o visokim učilištima, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković u Lovranu. U skladu s tim podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u "Novom listu" 2. svibnja 2003. za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Talijanski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković u Lovranu, javio se jedan pristupnik, Fabio Stemberga iz Labina.
Prijavi na natječaj pristupnik je priložio sljedeće dokumente:
1. Životopis na hrvatskom i engleskom jeziku
2. Presliku diplome
3. Presliku domovnice
4. Potvrdu o honorarnom izvođenju nastave u trajanju od oko tri mjeseca u Srednjoj školi Mate Blažine u Labinu
5. Potvrdu o imenovanju za stalnog sudskog tumača
Pristupnik Stemberga, hrvatski državljanin, rođen 5. srpnja 1968. godine u Puli, pohađao je zdravstveno-tehničku srednju školu i trgovačku srednju školu. Na Filozofskom je fakultetu u Puli godine 23. studenog 1999. diplomirao jednopredmetni studij te stekao stručni naziv Profesora talijanskog jezika i književnosti. Upisan je na Poslijediplomski znanstveni studij managementa na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnik je radno iskustvo počeo stjecati još kao srednjoškolac, radeći razne poslove u turizmu te, poslije, kao komercijalist i voditelj marketinga u izdavačkoj kući (od 1996. do 1998. godine). Od travnja 1998. do kolovoza 2000. bio je zaposlen u kompaniji za management SOL MELIA. Tijekom studija honorarno je radio na zamjenama u osnovnim i srednjim školama u svojoj regiji. Honorarno se bavi prevođenjem.
Pristupnika je godine Županijski sud u Puli 2000. godine imenovao stalnim sudskim tumačem za talijanski jezik. Uz talijanski, Fabio Stemberga služi se i engleskim jezikom (do stanovite mjere, kako je vidljivo iz curriculuma koji je priložio) te, po vlastitom navodu, pasivno španjolskim i ukrajinskim.
Pristupnik nije priložio nijedan objavljeni stručni rad.
ZAKLJUČAK
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju pristupnika, a u skladu sa Zakonom o visokim učilištima i minimalnim uvjetima Raktorskoga zbora visokih učilišta za izbor u nastavno zvanje predavača, vidljivo je da kandidat Fabio Stemberga ne udovoljava uvjetima za takav izbor, jer nema tri godine radnog iskustva u nastavi talijanskog jezika, kao ni objavljenih stručnih radova.
U Zagrebu, 1. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo
mr. sc. Iva Grgić
mr. sc. Vesna Deželjin
mr. sc. Anadea Čupić
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
10000 Zagreb
J. J. Strossmayera 4
Godišnje izvješće o radu znanstvenog novaka
Tomislava Bogdana u akademskoj godini 2003/2004.
U skladu s člankom 39. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje podnosim Fakultetskom vijeću izvještaj o radu znanstvenog novaka mr. sc. Tomislava Bogdana.
Profesor Tomislav Bogdan zaposlen je od 1. srpnja 1997. godine kao znanstveni novak, prvo na projektu Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, koji se vodio kod Ministarstva znanosti i tehnologije pod brojem 130753, a zatim na projektu Književna antropologija (130453).
Tomislav Bogdan je 20. srpnja 2001. godine obranio magistarski rad pod naslovom Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića (mentorica prof. dr. Dunja Fališevac), u kojem je s pozicija suvremene i moderne književnoznanstvene metodolgije osvijetlio lirski opus jednog od najznačajnijih hrvatskih lirika ranog novovjekovlja.
Ove je akademske godine Tomislav Bogdan proveo šest mjeseci (od 1. listopada 2003. do 1. travnja 2004.) u Veneciji kao stipendist talijanske vlade. Za to je vrijeme radio u tamošnjim bibliotekama, ponajprije u biblioteci Marciana, skupljajući građu za doktorski rad pod naslovom “Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća” (mentorica dr. sc. Dunja Fališevac). Dosad je već uznapredovao u radu, iz čijeg je naslova razvidno da je izabrana tema relevantna kako po književnoteorijskim tako i po književnopovijesnim, a osobito komparativnim problemima koje u njoj treba riješiti jer je korpus hrvatskoga ljubavnog pjesništva 16. stoljeća relativno neobrađen. Sinopsis njegove disertacije prihvaćen je na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u srpnju 2002. godine. Za vrijeme boravka u Italiji gostovao je kao predavač na sveučilištima u Pescari i Udinama.
Po povratku u Zagreb Tomislav Bogdan uključio se u rad na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te pomagao u nastavi, izrađivao testove za pismeni dio ispita i pomagao u administrativnim poslovima oko projekta.
Tomislav Bogdan ove je godine sudjelovao na dva znanstvena simpozija: na domaćem simpoziju o Nikoli Nalješkoviću («Nikola Nalješković u kontekstu povijesti književnosti, kazališta i kulture, Dubrovnik, 6-8. studenog 2003.), na kojem je održao referat pod naslovom «Nalješkovićeve maskerate» i na međunarodnom simpoziju u Varšavi o Petrarki (naslov simpozija: «Petrarca i jedinstvenost europske kulture»; organizator simpozija Institut za talijanistiku Varšavskoga sveučilišta, 27-29. svibnja 2004). Na tom je simpoziju održao referat s naslovom «Počeci hrvatskog petrarkizma», koji je bio vrlo dobro primljen u međunarodnoj stručnoj javnosti.
U protekloj godini Tomislav Bogdan objavio je dva znanstvena rada:
- Još jedan pjesnik Ranjinina zbornika», Umjetnost riječi, XLVII, 1-2, 2003., str. 65-83.
2. Iznova otkrivene pjesme Ivana Mršića, Književna baština, knjiga 2., Zagreb, 2003., str. 147-181.
U prvom od navedenih radova prof. Bogdan minucioznom je tekstološkom, filološkom i književnopovijesnom analizom došao do vrlo važnog otkrića o jednom dosad nepoznatom autoru iz kanconijera Nikše Ranjine. U drugom radu istražio je problematiku Mršićeva ljubavnog kanconijera koji je dugo bio zagubljen, a sada je pukim slučajem otkriven (u obliku fotokopije) te je prof. Bogdan iz njega priredio veći broj pjesama u kritičkom izdanju poprativši izdanje relevantnim predgovorom. Osim navedenoga, mr. T. Bogdan napisao je veći broj natuknica za «Enciklopediju hrvatske književnosti» (Projekt Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, voditelj projekta Velimir Visković).
Ove je godine mr. T. Bogdan za svoju knjigu dobio godišnju nagradu mladim znanstvenicima i umjetnicima što je dodjeljuje Društvo sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za knjigu Lica ljubavi; status lirskog subjetka u kanconijeru Džore Držića (Zagreb, 2003.).
Tomislav Bogdan dosadašnjim se radom pokazao vrlo savjesnim, marljivim, talentiranim i znanstveno profiliranim mladim znanstvenikom. Njegovi znanstveni radovi vrlo su zapaženi u stručnoj javnosti te dobivaju najviše ocjene. Stoga predlažemo Vijeću da ovaj izvještaj prihvati i proslijedi ga Ministarstvu obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 20. lipnja 2004.
Prof. dr. Dunja Fališevac,
voditeljica projekta «Književna antropologija» (130453)
Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
Voditelj projekta br. 0130823 (stari 0130101)
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb, 15. lipnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje mr. sc. Nataše Štefanec
(svibanj 2003 - svibanj 2004)
Mr. sc. Nataša Štefanec zaposlena je od 1. svibnja 2001. godine kao znanstvena novakinja na Zavodu za hrvatsku povijest. Uključena je u rad na projektu "Triplex Confinium - hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu", koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 0130823 (stari 0130101). Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 16. studenog 2001. godine (dopis od 23. studenog 2001.) mr. sc. Nataša Štefanec izabrana je u istraživačko zvanje asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest.
Doktorat
Tijekom izvještajnog razdoblja mr. sc. Nataša Štefanec je radila na dovršenju doktorske disertacije, kao doktorand na Odsjeku za povijest Srednjoeuropskog Sveučilišta u Budimpešti (History Department, Central European University). Disertaciju pod imenom Diet in Bruck and der Mur (1578) and the Estates on the Croatian, Slavonian and Kanisian Military Border je na istome Sveučilištu predala u postupak obrane 31. ožujka 2004. godine, a obranila 17. lipnja 2004. godine s najvišom ocjenom Summa Cum Laude. Mentor pri izradi doktorske disertacije bio je prof. dr. sc. Drago Roksandić, a članovi komisije za obranu prof. dr. sc. Wendy Bracewell (School of Southeast European Studies, University College London), prof. dr. sc. Katalin Péter (MTA Történettudományi Intézete/Institute for Historical Sciences & CEU, Budimpešta), prof. dr. sc. Karl Kaser (Abteilung für Südosteuropäische Geschichte, Universität Graz) i prof. dr. sc. István Rév (Central European University, Budimpešta). Doktorat je pred predajom u postupak nostrifikacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je novakinja također upisana u doktorski studij.
Ostali poslovi u projektu
Triplex Confinium-hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu.
Izlaganjem pod naslovom Contested Ground. Gomirje 1500-1650 je sudjelovala na četvrtoj međunarodnoj konferenciji Triplex Confiniuma (Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Religions, Cultures, Societies, Political Structures of the "Other" in the Eastern Adriatic, XV-XIX Centuries) održanoj u Padovi od 25. do 27. ožujka 2004. godine.
Nastavila je rad na uređivanju CD-rom izdanja Cenzusa Like i Krbave iz 1712. godine, koji će sadržavati i podatke iz knjige obrađene na ponešto drugačiji način i podatke koji zbog obima i načina obrade nisu mogli ući u knjižno izdanje (Karl Kaser i suradnici. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljišni posjed i etničnost u jugozapadnoj Hrvatskoj." Zagreb, 2003.) Cenzus sadrži imovinske i osobne podatke o preko 25.000 osoba i jedan je od prvih protostatističkih popisa stanovništva na hrvatskom prostoru.
Suradnja u nastavi na Odsjeku za povijest
U školskoj godini 2003./2004., sudjelovala je u nastavi u dva kolegija na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, svaki na drugom predmetu.
U ljetnom semestru je u suradnji s prof. dr. sc. Nenadom Moačaninom u sklopu kolegija "Hrvatska povijest od 16. do 18. stojeća" izvodila seminar "Ranonovovjekovne svakodnevice (16. i 17. stoljeće)" koji je bio organiziran oko rada na izvorima za povijest ranog novog vijeka, s ciljem osposobljavanja studenata za praktični arhivski rad.
Cijele godine je u suradnji s mr. sc. Sanjom Lazanin vodila izborni kolegij "Uvod u gotičku paleografiju" u sklopu Hrvatsko-njemačke povijesne radionice, kojim se studenti osposobljavaju za rad s njemačkim, gotički pisanim izvorima - inače jednim od ključnih izvora za istraživanje hrvatske povijest ranog novog vijeka.
Bibliografija (lipanj 2003. - lipanj 2004.)
Uredništva:
Mimica, Ivan - Roksandić, Drago - Štefanec, Nataša - Bužančić, Vinka (ur). Triplex Confinium (1500.-1800.): ekohistorija. Izvorni znanstveni radovi s treće međunarodne konferencije Projekta (Zadar, 3.-7. svibnja 2000). Splitski književni krug, Znanstvena biblioteka - Zavod za hrvatsku povijest. Split-Zagreb, 2003, pp. 451.
Znanstveni članci:
Štefanec, Nataša. "Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili Kako izvući novac iz senjskih šuma (1600-1630)?" u Roksandić, Drago – Mimica, Ivan – Štefanec, Nataša – Bužančić, Vinka (ur.). Triplex Confinium (1500.-1800.): ekohistorija. Splitski književni krug, Znanstvena biblioteka - Zavod za hrvatsku povijest. Split-Zagreb, 2003, 337-363.
Štefanec, Nataša. "Pergošić's Translation of the "Tripartitum" into Slavonian." U Rady, Martin (ur.). Custom and Law in Central Europe. With an Introduction by János M. Bak. Centre for European Legal Studies. Occasional Paper no 6. Faculty of Law. University of Cambridge, 2003, 71-85.
Stručni članci:
Štefanec, Nataša. "Škola za slavenske i istočnoeuropske studije u Londonu. The School of Slavonic and East European Studies (SSEES)." u Povijest u nastavi. Br. 2. Zagreb, jesen 2003, 221-227.
Štefanec, Nataša. "O gospodarima i podanicima u djelima M. L. Busha. Povodom knjige Servitude in Modern Times. (Polity Press. Cambridge, listopad 2000.)" u Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. Vol. 21. Zagreb, 2003, 345-355.
(Dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.)
Prof. dr. Drago Roksandić
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet
Lučićeva 3
10 000 Zagreb
tel. 01 6120153
e-mail:drago.roksandic@ffzg.hr
Zagreb, 30. svibnja 2004.
Predmet: Izvještaj o radu znanstvene novakinje mr. sc. Zrinke Blažević za ak. god. 2003/04
Mr. sc. Zrinka Blažević zaposlena je od 1. svibnja 2001. godine kao znanstvena novakinja na projektu “Triplex Confinium- hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu” koji se vodi pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa pod brojem 0130101.
Nakon intenzivnog rada na prikupljanju, analizi i interpretaciji literature i građe, mr.sc. Zrinka Blažević upravo dovršava tekst doktorske disertacije pod naslovom “Ilirski ideologem tijekom 17. stoljeća: upotrebe, funkcije i značenja”. Rukopis doktorske disertacije planira predati u redovit postupak obrane početkom rujna ove godine.
U sklopu projekta Triplex confinium priprema kritičko izdanje i prijevod latinskog djela Serbia illustrata Pavla Rittera Vitezovića, prve moderne srpske povjesnice. U suradnji s voditeljem projekta prof. dr. Dragom Roksandićem i prof. dr. Simom Ćirkovićem do sada je obavila kolacioniranje, redakturu, emendaciju i prijevod pet knjiga toga djela.
Mr. sc. Zrinka Blažević angažirana je od samoga početka rada na projektu u redovnoj nastavi na Odsjeku za povijest. Od početka akademske godine 2003./2004. vodi seminar iz kolegija Svjetska povijest u ranom novom vijeku pod nazivom "Kulturna memorija i historijska imaginacija u razdoblju katoličke obnove" za potrebe kojega je pripremila dvije čitanke (Čitanke Odsjeka za povijest 35/2003. i 36/2004.). Mr. sc. Zrinka Blažević održavala je dva sata seminarske nastave tjedne i pokazala zavidnu razinu stručne kompetencije i didaktičkih sposobnosti.
Mr. sc. Zrinka Blažević tajnica je Centra za komparativnohistorijske studije pri Zavodu za hrvatsku povijest. U sklopu aktivnosti Centra mr.sc. Zrinka Blažević surađivala je na pripremi i redakturi prijevoda tekstova najeminentnijih stranih historijskih komparatista za knjigu Uvod u komparativnu historiju urednika prof. dr. Drage Roksandića koja netom izlazi iz tiska u nakladi Golden Marketinga.
Zavod za hrvatsku povijest organizirao je 5. studenog 2001.godine znanstveni skup posvećen 400-oj obljetnici objavljivanja djela Kraljevstvo Slavena Mavra Orbinija. Mr.sc. Zrinka Blažević je kao tajnica tog skupa intenzivno radila na njegovoj pripremi, a održala je i zapažen referat “Intertekstualni odnosi između Orbinijeva Kraljevstva Slavena i latinskih historiografskih djela Pavla Rittera Vitezovića.” Trenutno radi na priređivanju za tisak zbornika radova s toga skupa
Osim navedenoga, mr. sc. Zrinka Blažević surađivala je u svim aktivnostima vezanim uz projekt revitalizacije Zavoda za hrvatsku povijest, te kao predstavnik znanstvenih novaka u radu Povjerenstva za nastavni plan i program Odsjeka za povijest.
Tijekom navedenog razdoblja mr. sc. Zrinka Blažević sudjelovala je na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji istraživačkog projekta Triplex Confinium: Tolerance and Intolerance on the Triplex Confinium. Religions, cultures, Societies, Political Structures of hte "Other" in the Eastern Adriatic (15th-19th Centuries), Padova, 25-27. ožujka 2004. godine, s priopćenjem"In Turcia mors cum vita commmixta est: Ambiguities and Ambivalences of Bartol Djurjdevic's "Ottoman" Discourse."
Izlaganja s toga skupa bit će objavljena u formi znanstvenih članaka u zborniku radova.
Tijekom proteklog perioda mr.sc. Zrinka Blažević objavila je i sljedeće znanstvene radove:
1.. "Miserrima facies Croatiae: percepcija prirodne okoline tromeđe u djelu Plorantis Croatiae Saecula duo Pavla Rittera Vitezovića", u: Roksandić-Mimica- Štefanec-Glunčić-Bužančić (ur.), Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija, Split 2003., 201-213. (izvorni znanstveni rad)
2. "Performing National Identity: The Case of Pavao Ritter Vitezović (1652-1713)", u: National Identities, vol. .5, no. 3, (2003.)., 251-269. (izvorni znanstveni rad)
Voditelj projekta:
Prof .dr. sc. Drago Roksandić
Prof. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
Voditelj projekta br. 013101
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
Zavod za hrvatsku povijest
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka Hrvoja Petrića (lipanj 2003. – lipanj 2004.)
Hrvoje Petrić je od 2001. godine zaposlen kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Krajem 2001. je izabran u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Filozofskom fakultetu. Kolega Petrić aktivno radi na završnim istraživanjima magistarskog rada o ekohistoriji i socioekonomskoj historiji Koprivnice u 17. stoljeću, a njegova radnja predstavlja prilog poznavanju Vojne krajine, a posebno Slavonske krajine (Varaždinskog generalata) u njegovom odnosu sa civilnim dijelovima Ugarske i Hrvatske te prema Osmanskom i Svetom Rimskom Carstvu.
Organizacijski poslovi u projektu Triplex Confinium odnosno izvedbenom projektu (subprojektu) Podravsko višegraničje Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta - U projektu «Triplex Confinium – hrvatska višegraničja u euromediteranskom kontekstu» Hrvoje Petrić je inicirao utemeljenje i vrlo aktivno sudjelovao u radu izvedbenog projekta (subprojekta) «Podravsko višegraničje» kao tajnik i akademski koordinator. Pored uobičajenih administrativnih poslova, radio je na poslovima izravnog organiziranja međunarodnih znanstvenih skupova, kolokvija, stručnih ekskurzija i redovitih sastanaka. Kao predsjednik organizacijskog odbora nosio je, uz mene kao predsjednika znanstvenog odbora, glavninu priprema te veći dio provedbe međunarodnog znanstvenog skupa Ekohistorija Podravskog višegraničja od cca 15. stoljeća do 1918. godine koji se od 13. do 15. studenoga 2003. godine održao u Koprivnici uz sudjelovanje četrdesetak znanstvenica i znanstvenika iz Francuske, Austrije, Slovenije, Mađarske, Hrvatske te Srbije i Crne Gore. Uz to je na istoj konferenciji imao priopćenje pod naslovom Ljudi i rijeka Drava do sredine 19. stoljeća. Aktivno radi na prikupljanju tekstova za knjigu o povijesti rijeke Drave koja će se uglavnom sastojati od tekstova priopćenja podnesenih na spomenutom skupu. Sudjelovao je i u radu međunarodne projektne znanstvena konferencije Tolerance and Intoleranced on the Triplex Confinium – Religions, Cultures, Societies, Political Structures of the “Other” in the Eastern Adriatic (15th-19th Centuries), u organizaciji Universitŕ degli Studi di Padova, Dipartmento di Storia and Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Sveučilište u Padovi. Konferencija se održala u Padovi od 25. do 27. ožujka 2004. Tamo je imao priopćenje Catolic Restoration on the Triplex Confinium.
Istraživački i organizacijski rad u Zavodu za hrvatsku povijest i Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu - Redovito je sudjelovao u tjednim raspravama Centra za komparativnohistorijske studije kojemu je voditelj prof. dr. sc. Drago Roksandić. Zajedno s prof. dr. sc. Mirom Kolar je inicirao osnivanje Centra za ekonomsku i socijalnu povijest kojemu je tajnik. Unutar redovite djelatnosti Centra je bio član uredništva zbornika radova sa znanstvenog skupa 140 godina željeznice u Zagrebu te aktivno sudjelovao u njegovoj realizaciji. Kao stipendist Zemaljske vlade Štajerske - (Republika Austrija) je boravio na istraživačkoj stipendiji u Grazu (kolovoz 2003.) gdje je radio na izradi svog magistarskog rada. Svoja istraživanja o Koprivnici u 17. stoljeću je predstavio na radionici mladih povjesničara u Sofiji – Republika Bugarska (lipanj 2003.). Uz to je kontinuirano istraživao na arhivskoj građi vezanoj uz magistarski rad u nekoliko knjižnica te arhiva.
Suradnja u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu - U ljetnom semestru akademske godine 2002/2003. je 2 sata tjedno sudjelovao u radu izbornog kolegija prof. dr. sc. Mire Kolar Gospodarska i socijalna povijest podravskog i podunavskog višegraničja. Za potrebe spomenutog kolegija je zajedno sa prof. dr. sc. Mirom Kolar izradio čitanku koja je ušla u seriju «Čitanke Odsjeka za povijest». Pri sudjelovanju u nastavi se osobito istaknuo u radu na problemima iz gospodarske i društvene povijesti novog vijeka, za prezentaciju kojih je pokazao iznimne predavačke sposobnosti, samostalnost u izvršavanju povjerenih obveza, inicijativu, afinitet prema nastavnom, ali i istraživačkom radu i zrelo te odgovorno ispunjavanje svih obveza koje su mu bile povjerene prigodom sudjelovanja u nastavi kod prof. dr. sc. Mire Kolar. Sudjelovao je u organizaciji i istaknuo se u vođenju terenske nastave dijela studenata Odsjeka za povijest u Međimurje i Podravinu u lipnju 2003. godine. U akademskoj godini 2003/2004. sudjelovao je u radu seminara (2 sata tjedno) Europske rijeke i ljudi u ranome novom vijeku (u sklopu predmeta Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u ranome novom vijeku) pod vodstvom prof. dr. sc. Drage Roksandića te uz suradnju Marka Šarića, mlađeg asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest. Jedan je od koautora istoimene čitanke za potrebe nastave spomenutog seminara. Sudjelovao je u izvođenju testa iz predmeta Svjetska povijest u ranome novom vijeku te Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u ranome novom vijeku. Hrvoje Petrić svojim sudjelovanjem u nastavi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nastoji studentima prenijeti neposredna iskustva iz vlastitog znanstveno-istraživačkog rada te time izravno doprinosi transferu novih znanstvenih spoznaja u nastavni proces.
Ostale djelatnosti - Uz svoje redovite obveze Hrvoje Petrić je razvio zapaženi rad i izvan matične ustanove. Kolega Hrvoje Petrić je član upravnog odbora Društva za hrvatsku povjesnicu, član izvršnog odbora Povijesnog društva Koprivnica, tajnik Sekcije za ekonomsku i socijalnu povijest Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti, urednik multidisciplinarnog znanstvenog časopisa Podravina, član uredništva časopisa za popularizaciju geografije i povijesti Meridijani (prije Hrvatski zemljopis) te glasila Povijesnog društva Koprivnica Scientia Podraviana. Kaoutor je i jedan od urednika u izradi bibliografije radova o Podravini zajedno s prof. dr. sc. Dragutinom Feletarom, te u izradi demografske studije grada Koprivnice. Bio je vrlo aktivan u djelatnostima vezanim uz nastavu povijesti i stručno usavršavanje nastavnika u osnovnim i srednjim školama. Sudjelovao je u radu Prvog hrvatskog simpozija nastavnika povijesti koji se početkom 2004. održao u Opatiji (predsjednik pripremnog odbora je bio prof. dr. sc. Drago Roksandić) na kojem je bila obrađivana tema multikulturalnost u nastavi povijesti. Bio je sudionik i konferencije o holokaustu u nastavi povijesti te o nastavi povijesti 20. stoljeća (Zagreb 2004.) kao i na međunarodnom simpoziju New History in New Age: Innovative Approaches and material on Historical Education (Kijev, 14.-16. svibanj 2004.). Kao član hrvatske delegacije sudjelovao je na 33. kulturno-povijesnom simpoziju Mogersdorf u Murskoj Soboti, 1-4. srpanj 2003. godine. Bio je predavač za stručno usavršavanje na nekoliko županijskih vijeća nastavnika povijesti (Šibenik, Požega, Koprivnica, Osijek i Otočac). Također je urednik i koautor pri izradi nekoliko udžbenika, povijesnih čitanki, radnih bilježnica i metodičkih priručnika iz povijesti za osnovne i srednje škole. Jedan je od inicijatora pokretanja prvog hrvatskog znanstvenog časopisa za ekohistoriju koji bi trebao biti objavljen tijekom 2004. godine, itd.
Popis objavljenih radova (lipanj 2003.-lipanj 2004.):
.
- Željezničko povezivanje grada Zagreba s dolinom rijeke Drave u 19. stoljeću, u: 140 godina željeznice u Zagrebu (1862-2002), Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Zagreb 2003, str. 65-74, (=10 str.), 38 ref.
- Prilog poznavanju mobilnosti stanovništva Koprivnice do početka 17. stoljeća, Podravina, vol. 2, br. 3, Koprivnica 2003., str. 142-172, (=31 str.), 201 ref.
- Odnos čovjeka i okoliša na višegraničju: Torčanska Podravina tijekom druge polovice XVIII. stoljeća, u: Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija, Zbornik radova sa međunarodnog znanstvenog skupa održanog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru (ur. D. Roksandić, I. Mimica, N. Štefanec i V. Glunčić-Bužančić), Split-Zagreb 2003, str. 403-417, (=15 str.), 21 ref.
- Studenti na zapadnim sveučilištima kao pokazatelj mobilnosti stanovništva zapadnog dijela srednjovjekovne Slavonije (na primjeru koprivničke Podravine do kraja 16. stoljeća), Podravina, vol. 2, br. 4, Koprivnica 2003., str. 151-199, (=49 str.), 140 ref.
- Prilog poznavanju razvitka župe Imbriovec od srednjega vijeka do sredine 19. stoljeća, Tkalčić, god. 7, Zagreb 2003, str. 197-249, (=53 str), 240 ref.
- O Križevačkoj natkapetaniji u 17. stoljeću, Cris, god. V, br. 1, Križevci 2003., str. 36-45, (=10 str), 58 ref.
- O protestantskoj reformaciji i katoličkoj obnovi u nekim gradskim naseljima sjeverozapadne Hrvatske, Hrvatski sjever, br. 1-4, Čakovec 2003., str. 132-137.
- O ludbreškoj Podravini sredinom 18. stoljeća (koautor: dr. Dragutin Feletar), Podravina, vol. 3, br. 5, Koprivnica 2004., str. 53-69 (=17 str.), 91 ref.
- O podravskoj historiografiji, Podravina, vol. 3, br. 5, Koprivnica 2004., str. 123-142.
Ocjena rada znanstvenog novaka - Kao voditelj projekta ocjenjujem da je Hrvoje Petrić u potpunosti ispunjavao sve povjerene obveze u sklopu rada na projektu te se osobito istaknuo u njegovom radu i šire, što se može vidjeti iz izvješća o radu znanstvenog novaka.
/Prof. dr. sc. Drago Roksandić, red. prof./
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 21. lipnja 2004.
PREDMET: Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Moire Kostić-Bobanović pod naslovom Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskoga kao poslovnoga stranog jezika
Na svojoj sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Moire Kostić-Bobanović pod naslovom Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskoga kao poslovnoga stranog jezika. Pregledavši doktorski rad podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Doktorska disertacija mr. sc. Moire Kostić-Bobanović uključuje 328 stranica teksta, opsežnu bibliografiju od više od 200 jedinica, sažetke na hrvatskom i engleskom jeziku te priloge koji sadrže transkripte komunikacijskih zadataka i instrumente korištene u istraživanju.
U prvom dijelu rada doktorandica daje teorijski uvod u svoje istraživanje analizirajući temeljne koncepte na kojima se ono zasniva. Riječ je o jeziku u funkciji struke (prvo poglavlje), strategijama učenja (drugo poglavlje) te subjektivnim faktorima u učenju jezika (treće poglavlje). Najviše prostora, dakako, daje strategijama učenja jezika. Referirajući se na relevantnu literaturu iznosi definicije pojmova, klasifikacije koje se koriste kod nas i u svijetu te spoznaje do kojih se dosada došlo putem istraživanja glavnih aspekata spomenutih koncepata. Pritom ne ostaje na pukom iznošenju podataka iz korištene literature, nego nastoji dosadašnje spoznaje sinterizirati i komentirati. Uspješno uočava glavne probleme i u teorijskim i u empirijskim raspravama. Najviše pozornosti posvećuje idejama i istraživanjima poznatog američkog primijenjenog lingvista Andrew Cohena (1998) koji se također bavio ispitivanjem učinka poučavanja strategija govora u stranom jeziku.
U drugom dijelu disertacije mr. sc. Moira Kostić-Bobanović opisuje istraživanje strategija učenja govorne vještine koje je sama provela. U istraživanju je pošla od četiriju hipoteza, prema kojima se uspješni i manje uspješni učenici pri komunikaciji u engleskom jeziku razlikuju po upotrebi strategija (hipoteza 1), postoji razlika između spolova u upotrebi strategija pri govornoj komunikaciji u engleskom jeziku (hipoteza 2), pouka strategija može pospješti učenje engleskog jezika (hipoteza 3), a na temelju subjektivnih faktora moguće je predvidjeti upotrebu strategija usvajanja govorne vještine (hipoteza 4). Početni uzorak brojao je 120 ispitanika, a nakon izjednačavanja po spolu, uspjehu u srednjoj školi, kontaktu s izvornim govornicima te boravljenju u zemlji engleskoga govornog područja, u istraživanje je uključeno 84 ispitanika (studenti prve godine ekonomije i turizma koji su slušali kolegij poslovnog engleskog jezika) raspoređena u dvije brojčano jednake grupe (eksperimentalnu i kontrolnu).
Istraživanje je provedeno u nekoliko faza. U prvoj fazi doktorandica je najprije ispitala sljedeće subjektivne karakteristike ispitanika: stavove prema učenju engleskog jezika, motivaciju za učenje engleskog jezika, pojam o sebi i strah od jezika. Također je izmjerila njihovu komunikacijsku kompetenciju na govornoj razini te upotrebu strategija kojima su se ispitanici služili pri usvajanju vještine govora u engleskom jeziku. U drugoj fazi ispitanici eksperimentalne grupe poučavani su strategijama učenja govorne vještine tijekom 50 sati nastave engleskog jezika. Riječ je o integriranoj pouci tijekom redovite nastave kolegija poslovni engleski jezik. Pouka je uključivala 41 strategiju. Dio strategija se sustavno uvježbavao, a kod dijela strategija samo se osvještavala važnost njihove upotrebe. Nakon 50 sati nastave (koja je u eksperimentalnoj grupi uključivala i pouku strategija), u trećoj fazi, izvršeno je drugo mjerenje subjektivnih faktora, komunikacijske kompetencije i upotrebe strategija. Za navedena mjerenja doktorandica je koristila već postojeće instrumente (neke je prilagodila uzorku i kontekstu istraživanja) te konstruirala dva nova za potrebe svog istraživanja. Stavove prema učenju engleskog jezika izmjerila je upitnikom BALLI (Horwitz, 1987), motivaciju upitnikom za mjerenje motivacije hrvatskih učenika engleskog jezika (Mihaljević, 1991), akademski pojam o sebi upitnikom Laine-a (1987), a strah od jezika skalama koje su konstruirali Gardner i McIntyre (1989). Za mjerenje strategija učenja govorne vještine doktorandica je konstruirala poseban upitnik (Strategije govora). Kako bi usporedila samoprocjenu upotrebe strategija sa stvarnom upotrebom, iz upitnika je potom izdvojila devet strategija koje su očevidne, tj. strategije kojih se upotreba mogla identificirati u traskribiranim komunikacijskim zadacima. Novi upitnik (Devet strategija govora) uključio je dvije kognitivne, tri kompenzacijske, jednu metakognitivnu, dvije afektivne i jednu društvenu strategiju. Osim spomenutim upitnicima, podatke o upotrebi strategija prikupila je i metodom glasnog navođenja misli (engl. think-aloud protocol). Ispitanike je prethodno poučila u korištenju metode. Time je osigurala triangulaciju.
Rezultate mjerenja doktorandica je obradila i opisala vrlo sustavno i detaljno. Značajnost razlika u komunikacijskoj kompetenciji između eksperimentalne i kontrolne grupe provjerila je t-testom. Značajnost razlika u upotrebi strategija govora tijekom svakog od triju komunikacijskih zadataka u prvom i drugom mjerenju testirala je hi2 testom. Kako bi usporedila upotrebu devet strategija govora tijekom rada na trima komunikacijskim zadacima, izračunala je frekvenciju upotrebe strategija prije i poslije pouke strategija, povezanost među rezultatima provjerila je pomoću phi koeficijenta kontingencije, a razlike pomoću McNemarovog testa. To je učinila i za samoprocjenu upotrebe strategija i za stvarnu upotrebu strategija. Na temelju dobivenih rezultata doktorandica je utvrdila da je prva hipoteza djelomično potvrđena: uspješni i manje uspješni učenici značajno su se razlikovali po upotrebi dviju afektivnih strategija (strategiju koja se odnosila na smanjivanje napetosti značajno su češće koristili uspješniji učenici, a strategiju nagrađivanja za vlastiti uspjeh značajno su više koristili manje uspješni učenici). Djelomično se potvrdila i druga hipoteza: utvrđena je statistički značajno češća upotreba metakognitivne strategije i strategije pamćenja kod učenica u odnosu na učenike. U vezi s trećom hipotezom rezultati su posebno zanimljivi. Naime, u eksperimentalnoj grupi uspjeh u komunikacijskim zadacima bio je značajno veći u drugom mjerenju, a nakon poučavanja strategija ispitanici su značajno češće upotrebljavali većinu poučavanih strategija. No, pokazalo se da je i kontrolna grupa postigla značajno bolji uspjeh u komunikacijskoj kompetenciji u drugom mjerenju te da su ispitanici te grupe u drugom mjerenju značajno više od eksperimentalne grupe koristili afektivnu strategiju smanjivanja napetosti te metakognitivnu strategiju ispravljanja pogrešaka. Doktorandica smatra da je spomenutu afektivnu strategiju češće koristila kontrolna grupa jer su ti ispitanici bili manje kompetentni u drugim strategijama pa im je bilo dostupno manje načina smanjivanja straha od jezika. Metakognitivna strategija koju je češće koristila kontrolna grupa implicitno se poučava i u tradicionalnoj nastavi, a za ispitanike eksperimentalne grupe ona je predstavljala tek jednu od 41 strategije kojima su bili poučavani. Četvrta hipoteza također je djelomično potvrđena. Prije pouke strategija nijedan subjektivni faktor nije se pokazao značajnim prediktorom upotrebe strategija govora, a nakon pouke strategija doktorandica je utvrdila da je motivacija značajni prediktor upotrebe afektivnih i kognitivnih strategija. Dobiveni rezultati naveli su je da zaključi da je potrebno ispitati i druge varijable kao moguće prediktore upotrebe strategija, a među njima svakako i dob učenika.
Kao i sva znanstvena istraživanja, i ovo je potaknulo nova pitanja. Doktorandica naglašava kako je zbog nedostatka jednoznačnih definicija i klasifikacija strategija učenja jezika teško uspoređivati i tumačiti rezultate pa je potrebno usmjeriti pozornost na rješavanje tih temeljnih pitanja. Napominje, između ostalog, da je potrebno istražiti učinkovitost različitih modela poučavanja strategija, ulogu trajanja poučavanja te dobi učenika.
Znanstveni doprinos doktorske disertacije mr. sc. Moire Kostić-Bobanović vidljiv je na nekoliko razina. Kao prvo, istraživanje koje je provela prvo je eksperimentalno istraživanje strategija učenja stranoga jezika u nas općenito i prvo istraživanje strategija usvajanja govorne vještine u stranom jeziku. Ono je rezultiralo novim spoznajama o strategijama usvajanja govora u stranom jeziku koje su bitne za razumijevanje procesa usvajanja drugoga jezika i za teoriju nastave stranih jezika. Nadalje, u usporedbi s relativno malim brojem istraživanja u svijetu, ovo istraživanje odlikuje nekoliko bitnih metodoloških prednosti. Mr. sc. Moira Kostić-Bobanović ispitala je upotrebu svih strategija govora uključenih u dosad poznate klasifikacije dok su se u drugim istraživanjima autori (npr. Dörnyei, 1995) uglavnom fokusirali na samo nekoliko strategija. Posebna kvaliteta ovog istraživanja jest i u tome što je bio uključen znatno veći broj ispitanika, sam eksperimentalni tretman trajao je značajno dulje od poznatih svjetskih istraživanja (npr. Cohena, 1998), a kontroliran je i faktor nastavnika koji poučava strategije (u ovom je istraživanju nastavu u obim grupama izvodio isti nastavnik dok je u Cohenovom istraživanju bilo je uključeno šest različitih nastavnika, a eksperimentalne ispitanike poučavali su nastavnici koji su bili metodički kompetentniji od nastavnika u kontrolnoj grupi). Nadalje, komunikacijski zadaci (posebno komunikacijski zadatak razgovor s klijentom koji se odvijao u paru) koje je doktorandica koristila za mjerenje komunikacijske kompetencije i upotrebe strategija po svojoj se prirodi razlikuju od takvih zadataka u drugim istraživanjima jer omogućuju veću prediktivnost komunikacijskog ponašanja učenika u autentičnoj govornoj situaciji.
Stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje ovaj doktorski rad jer smatra da je riječ o vrlo kvalitetnom samostalnom znanstvenom radu koji predstavlja iznimno vrijedan znanstveni doprinos, na teorijskoj i empirijskoj razini, proučavanju strategija usvajanja govorne jezične vještine u stranom jeziku.
Stoga, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskomu vijeću da prihvati ovu pozitivnu ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Moire Kostić-Bobanović pod naslovom Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskoga kao poslovnoga stranog jezika te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
Dr.sc. T.Težak-Gregl, red.prof.
Dr.sc N.Majnarić Pandžić, red.prof. u miru
Dr.sc.Petar Selem, red.prof.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici l4.lipnja o.g. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Hrvoja Potrebice pod naslovom Veze Egeje i Panonije u starijem željeznom dobu pa Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće skupno
I z v j e š ć e
Disertacija mr.sc. Hrvoja Potrebice izrađena je na 258 stranice kojima su pridodane brojne ilustracije, opsežni izbor iz literature te geografske karte koje olakšavaju praćenje teksta i govore svojim jezikom o vezama između dva tako udaljena prostora kao što su Egeja i Panonija. Upravo s obzirom na golemo područje koje je obuhvaćeno u tezi doktorant je trebao pronaći način kako obuhvatiti i predstaviti te veze. Nabrajati ih i opisivati njihove arheološke potvrde bilo bi deplasirano, a i vrlo otežano zbog neujednačenosti istraživanja i objavljivanja u pojedinim regijama. Stoga se doktorant odlučio na kako teorijske tako i konkretne modele u okvirima kojih je studirao i izložio mogućnosti i realizaciju kontakata egejskog i panonskog svijeta u starije željezno doba. Dakako da je za takav izbor bilo potrebno primijeniti znanja iz novog pristupa arheološkoj interpretaciji koja su stvarana u posljednjim desetljećima, uglavno u okvirima arheološko-antropološke metodologije.
U vrlo opsežnom uvodu (str.2-42) doktorant je počeo od temeljnih postavku i najavljuje opširna izlaganja dosadašnjih rezultata istraživanja o toj tematici. Kao i uvijek bilo je potrebno uspostaviti kronološku podlogu da se uokviri razdoblje promatrano u tezi. Iznesena je i primijenjena metodologija istraživanja, tj. područja interesa koja omogućavaju promatranje tih povezanosti. Uz sirovinske resurse, kao razloga i poveznice kontakata, važnu ulogu odigrali su i klimatski uvjeti i odrednice arheologije okoliša (Environmental archaeology).
Važni čimbenik u ostvarenju kontakata bili si svakako i nositelji kultura, pa se promatraju oblici u kojima su djelovali i na više načina ostvarivali mobilnost prapovijesnih zajednica. Važno sredstvo komunikacije otkriva dakako primarna arheološka odrednica – materijalna kultura, promatrana ovdje samo kroz karakteristične vrste koje jedino i mogun otkrivati kontakte s Egejom, tj. grčkim svijetom.
Duhovna kultura otkriva kulturološke međuodnose pa se u radu tako i definira.Cilj rada treba postići kombinacijom općih modela iz novije literature; među njima se ističu modeli World System, Core-Periphery i geografski model. Kao cilj se ističe dokumentiranje i dokazivanje kontinuiranog i složenog protoka populacija i dobara između Egeje i Panonije koji se odvijao u oba smjera, a u vremenu s promjenljivim intenzitetom.
Povijesti istraživanja posvećen je dužni prostor (str. ll-22) i svi su rezultati izneseni na način da posluže kao daljnji oslonac u radu. Definirana je jasno i kronološka podloga bez koje ne bi bilo moguće meritorno raditi, a važno je da su nutarnje balkanske i panonske regije dobro obrađene (Glasinac, Donja Dolina, Kaptol te područja današnje Makedonije, Kosova i Srbije) (str 23-4l) Uz već «klasične» kronološke sustave uvršteni su i novi, dendrokronološki postignuti vremenski oslonci.
Uvodna izlaganja dovršava poglavlje o metodološkim postavkama (str. 42-48).Ovdje doktorant iznosi neke od dosadašnjih zabluda u pristupu interpretaciji arheoloških datosti, a neke od njih zahvaćaju i pitanje odnosa udaljenih krajeva koji bi morali biti potvrđeni i arheološkim nalazima. Citiraju se tu mišljenja difuzionista, ali i njihovih neistomišljenika. Doktorant se odlučuje za pristup definiran u okviru tzv. «environmental archaeology», tj da je potrebno promatrati arheološke kulture kao neodvojivi dio ekosustava, tj. čitavog kompleksnog okoliša kulturne pojave. Tu iznosi mišljenja procesualista i postprocesualista kako bi problematiku interpretacije arheoloških podataka osvijetlio s raznih strana.
Slijedi najopsežniji dio teze «Struktura kontakata». Tu vrlo temeljito navodi razne oblike kontakata između udaljenih kultura, a potom to primijenjuje na područje kojim se bavi.Vidljive kontakte u arheološkom materijalu razrađuje konkretno na najistaknutijijm primjerima, a nevidljive kontakte, tj. prenošenje znanja i vještina te utjecaje na ponašanje i ideologiju, predvidjet će i elaborirati i zasebnim odjeljcima.. Dakako da u svim tim kontaktima treba prepoznati nosioca kulture, tj. čovjeka u njegovom okolišu koji se dinamično mijenja tijekom vremena. Dobar i intrigantan primjer je kraj mikenske civilizacije, postmikensko i «Dark Age» razdoblje u odnosu na formiranje rane grčke civilizacije.To je jednako model za razmatranje kao i izvorište povijesnih događanja čije se reperkusije mogu povezati i s unutrašnjošću Balkana. I tu dolazi do izražaja bitno značenje klimatskih promjena za dalekosežne kulturne i povijesne dogođaje. Bez uočavanja tih promjena, a njihova su izučavanja novijeg datuma, arheologija sama nije mogla riješiti mnoga pitanja vezana uz prestanak, preobrazbu ili nastanak novih kulturnih i etničkih pojava.
Dalje se kontakti između udaljenih kultura prate na raznovrsnim primjerima: na nomadskom načinu života, toliko karakterističnom upravo za Balkan (str 57-60). U tezi se najprije prati teorijska razrada, a tada daju primjeri s Balkana. U poglavlju u migracijama (str 6l-70) također se opširno navodi opća teorijska podloga koja je upravo u posljednjem desetljeću 20. st. bila u središtu znanstvenog interesa antropologa-arheologa.Konkretno se razmatra problem ranih migracija u Grčkoj, a time se ulazi i u pitanje njihovih eventualnih polazišnih točaka u Panoniji ili sjevernije na Balkanu. Doktorant jasno pokazuje, s aspekta kontaktnog prostora između Grčke i Panonije, na manjkavost i neuvjerljivost takvih pretpostavki ili tvrdnji.
Iz naselja se najbolje očitavaju razvoj i promjena kulture, pojava novog ili nastavljanje starog načina života. Stoga se toj temi posvećuje znatna pažnja. (str 7l-79) u poglavlju «Naselja- struktura i promjene». Ovdje je doktorant mogao koristiti upravo znanja iz naših krajeva: na pr. Iz Donje Doline koja leži na Savi - razdjelnici Balkana i Panonije. U BiH i u Makedoniji mnogo se radilo na istraživanju ilirskih utvrđenih naselja pa su i ti rezultati ušli u tezu kao vrlo dobra paradigma.
Jedan je odjeljak (str. 8O-83) posvećen i zajedničkim elementima Grčke i Panonije na prijelazu 2. u posljednje tisućljeće pr. Kr. Novije su interpretacije pokazale da se već od kasnog brončanog doba neki kulturni koncepti prihvaćaju istovremeno širom Europe, od Skandinavije do Grčke. U takvu su se situaciju dobro uklopile i povezanosti juga Balkana i Panonije.
Veću pažnju posvećuje mr. Potrebica u posljednje vrijeme nanovo prodiskutiranoj temi o tzv. Tračko-kimerijskom udaru. Zajedno s autoricom sinteze o tom važnom pitanju za početke starijeg željeznog doba, C. Metzner-Nebelsick, postavlja u naslov poglavlja pitanje «mit ili stvarnost? (str. 84-89). Dok je to pitanje riješeno za Panoniju u smislu dugotrajne otvorenosti tih krajeva prema istoku, na sličan se način uključuje i problem «tračkih i makedonskih bronci», toliko važan za balkansko starije željezno doba i njegove veze s istokom. Doktorant zaključuje da su stepske nomadske zajednice bile važan faktor u nastanku konjaništva kako u Panoniji tako i u Grčkoj, postavši tako dio zajedničkog nasljeđa u oba prostora.
Drugi dio disertacije (od str 90) posvećen je materijalnoj kulturi povezanoj s relevantnim zadatkom teze. Kao i u drugim poglavljima i ovdje se razmatranje uvodi teorijskim postavkama koje slijede nova mišljenja u znanosti, oformljena na više znanstvenih skupova i u najnovijoj literaturi.Trgovački dotok predmeta prati se na njihovim karakterističnim pristupnim putevima: tako u trgovini morem i rijekama, najpodesnijim i najefikasnijim vezama gdje su samo bile moguće. Trgovina kopnom može se pratiti u nekoliko oblika: u lančanoj trgovini, primjenjivanoj najčešće, osobito na teže prohodnom terenu Balkana. Odvijala se i na druge načine: razmjenom prestižnih dobara ili tržišnom razmjenom koja nije obuhvaćala skupu robu nego predmete za širu uporabu. Takva je roba arheološki obično teže opipljiva i treba je detektirati indirektno. Razmjenu i kontakte treba svakako pratiti u oba pravca: sirovine i poluproizvode te robove iz panonsko-balkanskog «Barbarikuma» na jug, a prestižna dobra s juga prema sjeveru. Definirana su i mjesta trgovačkih kontakata: u naseljima – centrima političke i gospodarske moći te u kultnim središtima.
Dalje se prate materijalna dobra u trgovini i razmjeni; tu su dakako najbolje dokumentirani skupi importirani predmeti, ali treba pretpostaviti i druge vrste, poput drva, kože i krzna, tkanina, meda, soli, vina i, što je novost u našoj literaturi, navodi se i trgovanje opijatima – namijenjenima prvenstveno medicinskim potrebama. Slijede plemeniti metali: srebro je tako imalo velik značaj na središnjem Balkanu, pogotovo u poodmaklom starijem željeznom dobu. Ta se trgovina zadržala ipak u regionalnim okvirima i pod kontrolom lokalnih plemenskih zajednica. Djelovala je očito na bogaćenje i rast moći plemenske aristokracije, što arheološki tako jasno pokazuju bogati kneževski grobovi 6. i 5. st. pr. Kr.
Tu svakako treba uzeti u obzir i jantar – njegovu dobavu, zatim obradu – najčešće u Velikoj Grčkoj, i napokon na njegovu redistribuciju. Vrlo se konkretno mogu navesti brojni arheološki primjeri, od Glasinca do u Pomoravlje i dalje na jug. Doktorant se tim nalazima bavi opsežno i predstavlja neke od njih s njihovim mnogostrukim značenjem. Važan trgovački «artikl» bili su i konji, ali njihova arheološka dokumentiranost još je u samim počecima. Uzgoj u Panoniji polako dobiva pouzdane obrise, a potreba za konjima i njihov uvoz u Grčku odavno su poznati iz antičkih izvora. Uz prijevoz morem treba imati na umu i prijelaz preko Balkana.
Uvoz robova u Egeju odavno je dobro dokumentiran u izvorima, ali arheološko praćenje njihovog kretanja još je teško dohvatljivo za tako rano razdoblje kakvo je starije željezno doba. Vrlo je zanimljiva tema i angažiranje plaćenika s balkanskog prostora – domovine arheološki dobro predstavljenih ratnika.
Prestižna dobra je možda najlakše pratiti jer su često polagana u bogate grobove istaknutih pripadnika aristokracije među balkanskim plemenima. Uz import predmeta koji je najlakše pouzdano dosegnuti, idu još i import tehnologije i zanatskih znanja koja je arheološki također moguće egzaktno pratiti. Import ideja možemo sagledati samo posredno, ali i on se sve više otkriva među arheološkim dokumentima.
Među prestižnim dobrima ističe se dakako uvezeno defanzivno oružje – važan statusni simbol stariježeljeznodobnih balkanskih i panonskih ratnika.U tom odjeljku doktorant koristi, osim glasinačkih primjera i znamenitih kneževskih grobova u velikim humcima iz Srbije i s Kosmeta, i značajne nalaze iz Kaptola u Požeškoj kotlini čijim novim istraživanjima mr. Potrebica i sam značajno doprinosi. Kako se radi o u europskim razmjerima značajnim primjercima, doktorant se bavi svakim od tih tipova zasebno. Tako: korintskim i grčko-ilirskim kacigama, nazuvcima grčkog tipa, umbima štitova te brončanim posuđem. Svi ti skupocjeni komadi govore o slojevitom značenju što ga import sadrži – na materijalnoj, idejnoj i društvenoj razini.Navodeći razna mišljenja i interpretacije doktorant se izjašnjava i vlastitim prosudbama. Ne treba naglašavati da ti prestižni predmeti koji svoj utjecaj vrše na zatečena društva na Balkanu i u Panonijiu imaju više razina djelovanja.
Pri obradi importa važno je voditi računa i o putevima njegova dolaska.Doktorant luči tri skupine izvora importiranih predmeta: prvo grčke centre u Italiji koji u Panoniju i na Balkan stižu morem i dolinama velikih rijeka, posebno Savom u pravcu Podunavlja. Drugi važni ulazni put vodi preko grčkih kolonija na albanskoj obali, pa dalje Drimom ili na sjever Neretvom. Doktorant ovdje temeljito izlaže sva mišljenja i nedoumice. Treće područje porijekla leži u crnomorskim kolonijama odakle import stiže Dunavom i dalje riječnim dolinama. Kao izvorište importa dolazi svakako u obzir i kontinentalna Grčka odakle je roba putovala na sjever vardarsko-moravskom transverzalom.
Uz import ideja i koncepata koji se povremeno mogu i arheološki jasno očitati, važno je pitanje prenošenje tehnologije koje izvan Egeje potiče imitacije u domaćoj balkanskoj ili panonskoj sredini. Taj se proces može očitati u brojnim arheološkim oblicima i ukrasima. U poglavlju o duhovnoj kulturi doktorant navodi moguće medije prijenosa. Tako cirkulacijom hodočasnika (str.l76-l8l) koja se arheološki očitava u istraženim svetištima. Osim famoznih grčkih svetišta u tezi se spominju i svetišta u Gorici u zapadnoj Hercegovini i u naselju na Podu kod Bugojna. Dakako da se duhovni sadržaji najbolje očitavaju u svijetu mrtvih (str. .l82-2oo); pogrebni ritual , osobito vidljiv u kneževskim grobovima, zauzima u tezi istaknuto mjesto. Osim svijeta ideja ti grobovi otkrivaju i društvenu strukturu pojedinih zajednica pa se o tome u tezi opširno raspravlja.
Doprinos novih, arheološko-antropoloških studija navodi doktorantovu pažnju i na položaj kneževskih grobova i drugih grobalja u krajoliku i na pitanje teritorijalnih aspekata, u smislu organizacije prostora.
Opširna zaključna razmatranja (str.20l-2l9) iznose znanstveni doprinos teze. Suvremenom arheološko-antropološkom metodologijom promatraju se teorijski razne mogućnosti kontaktiranja uz provjeru stvarnih arheoloških podataka. Na isti se način analiziraju i vrednuju arheološke činjenice pridodajući im i druga značenja nego li su bila predstavljena u dosadašnjoj uobičajenoj tipološko-kronološkoj metodi. U tezi je u opširnim poglavljima i njihovim odjeljcima bilo ustanovljeno koji su najvažniji oblici kontaktiranja u relativno udaljenim područjima kakva su Egeja i Panonija. Važno je da je pritom prostudiran i predstavljen i balkanski međuprostor. Navedeni su procesi tog kontaktiranja: u okviru migracija, koloniziranja, egzogamije- egzoandrije, ratnih akcija i racija s pljačkom, zatim kao najčešće i najtrajnije putem trgovine, razmjene i darivanja (gostinski darovi – keimelia). Obilato su pritom u tezi korišteni svi dosadašnji dostupni arheološki podaci za te primjere.
Upravo objavljena studija B. Hansela o ujednačenosti razvoja brončanodobnih elita od Egeje do Panonije u neku je ruku olakšala i tumačenja u Potrebičinoj tezi (napisanoj dakako prije pojave Hanselovog članka), jer se pokazalo da se neki vrlo slični kontakti i njihove reperkusije mogu povući i znanto dublje u prošlost.
Potrebičina višestruka analiza već poznatih arheoloških nalaza osvjetlila ih je i s novih strana, dokrajčila vrijednost pojedinih zastarjelih mišljenja i otvorila zanimljiva pitanja koja mogu djelovati na prioritet budućih istraživačkih poduhvata.
Stručno povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje disertaciju mr.sc. Hrvoja Potrebice kao značajan doprinos prapovijesnoj znanosti i predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati tu ocjenu i doktoranta uputi u daljnji postupak – na obranu pred stručnim povjerenstvom u sastavu kakv je izabran za ovu ocjenu.
U Zagrebu, 3o. lipnja 2oo4.
Dr.sc.Tihomila Teak-Gregl, red. Prof.
Predsjednica povjerenstva
Dr.sc.Nives Majnarić Pandžić, red.prof. u miru
Član Povjerenstva i mentor
Dr.sc. Petar Selem, red. prof
Član Povjerenstva
Predmet: Ocjena doktorskog rada mr. sc. Silvia Braice
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. lipnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Silvia Braice s naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća.
Proučivši predloženu disertaciju podnosimo Vijeću slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Doktorska disertacija mr. sc. Silvia Braice s naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća ima ukupno 352 stranice, od čega 214 stranica čini sam tekst doktorskoga rada, 36 stranica sadrži popis literature, popis izvora likovnih priloga i sažetak o radu Nikole Arsenovića na engleskom jeziku, a na 96 stranica nalaze se 192 fotografije u boji, snimke akvarela iz originalne mape Nikole Arsenovića. Tekst je doktorskog rada podijeljen u 8 cjelina, odnosno poglavlja, svako s jednim ili više potpoglavlja.
1. U Uvodu (str. 5 -12) doktorand obrazlaže predmet i cilj istraživanja, formulira polazišta i opisuje građu koja će biti analizirana (zbirka akvarela kao dokumentacija o narodnoj nošnji 19. stoljeća). Kao polazišna postavlja pitanja o stanju etnološke misli u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća i o ulozi onovremenih zbirki slikovne građe o nošnjama, pa i Arsenovićeve, u procesu formiranja etnologije kao znanosti. Kratko iznosi nacrt disertacije, odnosno sadržaj pojedinih poglavlja i potpoglavlja.
2. U drugome poglavlju doktorand u četiri potpoglavlja podrobnije razmatra polazišta i pitanja iz Uvoda :
Potpoglavlje 2.1. Pokušaj definicije pojma globalizacije (13 - 25) uvodi u razmatranje pojam globalizacije pri čemu se doktorand opredjeljuje za mišljenja koja procese globalizacije prepoznaju ne samo u novijem vremenu, nego i u dubljoj prošlosti. Jedan dio teoretičara globalizacije njezine tijekove jasno prepoznaje u 19. stoljeću; u skladu s time i naš doktorand u vremenu djelovanja Nikole Arsenovića, prepoznaje tijekove kulturnih i drugih promjena, koje se mogu interpretirati i kao počeci globalizacijskih procesa u hrvatskim krajevima, tada najvećim dijelom u sastavu velike višenacionalne Austro - Ugarske državne zajednice. Ti su procesi obuhvaćali i šire područje Mediterana i Zapadne Europe, a među njima doktorandovu pozornost zaokupljaju promjene u načinu odijevanja, počeci napuštanja tradicijske odjeće pod utjecajem građanske civilizacije.
U potpoglavlju 2.2. Nastanak likovnih mapa (26 - 51) doktorand se osvrće na zbirke (mape) koloriranih crteža narodnih nošnji, koje nastaju u 19. stoljeću, ali i kasnije (zbirke Carrara, Salvator, Kosić, Martecchini, Tonćić, Van Moer, Haag) te na pojedine slikare koji su nalazili inspiraciju u narodnim nošnjama (Vjekoslav Karas, Ljubo Babić, Ferdo Quiquerez, Joso Bućan, Nikola Mašić). Zbirke i pojedinačne slike nošnji svjedoče o zanimanju za narodnu nošnju kao fenomenu narodne umjetnosti, ali i dokumentiraju njezine oblike u pripadajućem vremenu. Dokumentiranje narodnih nošnji često je u vezi s nastojanjima oko njihova očuvanja putem obrtnih škola, koje su podržavale zanate i osposobljavale zanatlije potrebne za izradu nošnji te nastojale oko unapređenja tekstilne tehnologije.
U potpoglavlju 2.3. Nastanak putopisa (52 - 61) riječ je o literarnom žanru koji je u 18. i 19. stoljeću promicao znanja o hrvatskim krajevima, osobito o Dalmaciji, nudeći ih prvenstveno nehrvatskim čitateljima, ali su neka od tih izdanja doživjela i hrvatske prijevode. Putopisi su, često opskrbljeni i slikovnim prilozima, služili povezivanju etnički i kulturno različitih krajeva Austro-Ugarske monarhije otvarajući puteve međuetničkim i međukulturalnim utjecajima, ali i, prema mišljenju doktoranda, globalizacijskim težnjama.
Potpoglavlje 2.4. Utemeljenje etnologije (62 - 101) donosi opširno doktorandovo viđenje povijesti hrvatske etnologije u kojemu navodi zaslužne osobe i njihova djela, počevši od Matije Petra Katančića i Luke Ilića Oriovčanina, preko Natka Nodila, istaknutih ličnosti Hrvatskoga preporodnog pokreta do osoba zaslužnih za utemeljenje etnologije kao znanstvene discipline. Osvrće se na djelatnost etnografskih muzeja, etnoloških institucija uključivši i katedru za etnologiju te na starije etnološke publikacije.
3. U trećem poglavlju disertacije, u dva potpoglavlja s naslovima 3.1. Nikola Arsenović, "etnograf i tehnolog" (102 - 108) i 3.2. Mapa akvarela narodnih nošnji (109 - 115) doktorand se usredotočuje na osobnost i djelo Nikole Arsenovića (1823. - 1885.), koji je sebe nazivao "etnografom i tehnologom". Bio je krojač i samouki slikar, koji je dvadeset godina putovao hrvatskim i drugim krajevima stvarajući slikovnu dokumentaciju o nošnjama. Ta je dokumentacija trebala poslužiti poticanju zanimanja za tradicijsku odjeću, ali i za pokretanje akcija oko njezina očuvanja putem osnivanja "zanatsko - umjetničkih škola" za obrazovanje odgovarajućih zanatlija i za unapređenje tekstilne i druge tehnologije vezane uz izradu nošnji. U tim akcijama Arsenović nije imao uspjeha, iako se obraćao različitim institucijama u Beču, Pešti, Beogradu i Zagrebu.
Na iste adrese Arsenović je nudio i svoju zbirku (mapu) akvarela narodnih nošnji, u početku također bezuspješno, da bi naposljetku zbirku otkupilo srpsko Ministarstvo prosvjete i dalo je na čuvanje Etnografskome muzeju u Beogradu, gdje se i danas nalazi.
4. U četvrtom poglavlju, odnosno njegovom potpoglavlju 4.1. Analiza akvarela iz mape Nikole Arsenovića s tematikom hrvatskih narodnih nošnji (116 -178) nalaze se opisi 192 akvarela koje je nacrtao Nikola Arsenović ili drugi po njegovoj narudžbi te opisi kopija Arsenovićevih originala nastalih u novije vrijeme (slikarice Matlas i Nedeljković).
U potpoglavlju 4.2. Mapa akvarela Nikole Arsenovića s tematikom hrvatskih narodnih nošnji (179 - 275) nalaze se fotografije u boji, presnimke 192 akvarela, koji se pripisuju samome Arsenoviću ili drugim slikarima koje je angažirao.
5. U petom poglavlju nalazimo potpoglavlje 5.1. Kulturno - povijesni značaj mape (276 - 297) i potpoglavlje 5.2. Nikola Arsenović u hrvatskoj leksikografiji (298 - 306). Potpoglavlje 5.1. opisuje cjelinu Arsenovićeve zbirke pohranjene u Beogradu. U njemu se nalaze i ocjene te zbirke, koje su pisali istraživači Arsenovićeva djela. Doktorand ovdje bilježi gdje se sve nalaze dijelovi Arsenovićeve zbirke (u obliku slikarskih kopija ili fotografskih snimaka), što oni sadrže te donosi podatke o kopijama i autoricama kopija. U ovome potpoglavlju nalazimo i 19 fotografija u boji koje ilustriraju razlike među crtežima koje je izradio Arsenović i slikarice Matlas i Nedeljković, predstavljaju Arsenovićeve akvarele iz Vojvodine, Srbije i Crne Gore te upozoravaju na različito, a time i pogrešno potpisivanje istih slika.
Doktorandova ocjena kulturnopovijesnog značenja Arsenovićeve zbirke naglašava njezinu jedinstvenost kao slikovnog izvora o nošnjama 19. stoljeća na području današnje Hrvatske, Slovenije, Srbije i Crne Gore te njezinu osobitu vrijednost za Hrvatsku, odakle je najveći broj slika. Doktorand izražava i svoje žaljenje što onodobne hrvatske institucije i istaknuti pojedinci nisu imali sluha za otkup Arsenovićeve zbirke.
U potpoglavlju 5.2. doktorand se kritički osvrće na leksikografske natuknice o Nikoli Arsenoviću objavljene u Hrvatskoj, posebice zamjerajući urednicima tih izdanja, među kojima je bilo i istaknutih etnologa, što nisu zabilježili za Hrvatsku relevantan, veliki dio Arsenovićeva djela.
6. Šesto poglavlje ove disertacije sa svoja dva potpoglavlja 6.1. Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji (307 -312) i 6.2. Zaključak (313 - 316) kratko ponavlja već rečeno o Arsenovićevu doprinosu hrvatskoj etnologiji i rezimira rezultate doktorskog rada.
7. U sedmom poglavlju nalazi se vrlo opsežan popis literature i popis izvora likovnih priloga, a u 8. sažetak o radu Nikole Arsenovića na engleskom jeziku
Ocjena:
Doktorski rad mr. sc. Silvia Braice bavi se u etnologiji nedovoljno poznatim i neadekvatno valoriziranim djelom Nikole Arsenovića, zbirkom akvarela koja dokumentira narodne nošnje 19. stoljeća, među kojima je najviše hrvatskih nošnji. Arsenovićeva i druge zbirke o kojima doktorand piše (2.2.) dragocjeni su dokumenti iz vremena prije otkrića fotografije, a doktorandova je zasluga da na jednome mjestu prikuplja do sada razasute podatke o njima te objavljuje i 192 presnimke iz Arsenovićeve zbirke. Popis putopisa iz hrvatskih krajeva i kratki osvrt na neke od njih (2.3.) također je koristan autorov doprinos boljem poznavanju tih djela. Ipak, ne bismo se mogli složiti s doktorandovim prigovorom etnologinji Jasni Čapo-Žmegač, koja je za jedno od tih izdanja ustvrdila da nije imalo nikakvu recepciju u etnologiji. Sigurno je da nije imalo recepciju koju zaslužuje, a nazočnost te i sličnih knjiga u etnološkim bibliotekama i njihovo povremeno konzultiranje, na koje se doktorand poziva, nije dokaz o njihovoj pravoj vrijednosti i ulozi koju su mogle imati da su ranije prepoznate i interpretirane.
Doktorandovu opširnom viđenju povijesti hrvatske etnologije (2.4.) moraju se priznati određeni novi uvidi, posebice o povijesti Etnografskog muzeja u Splitu i u osvrtu na neke, u etnologiji nedovoljno valorizirane osobe, kao što je, primjerice, Aleksandar Gahs. Ali, doktorandu se mogu uputiti i prigovori u pogledu neujednačenosti pristupa, koji se negdje očituje ulaženjem u pojedinosti (opsežnim citatima iz pisama, govora, apela i etnografskih upitnica), a drugdje lapidarnim osvrtom (primjerice, na ulogu Antuna Radića i na povijest zagrebačke katedre za etnologiju). Razlozi te neujednačenosti vjerovatno su u vezi s činjenicom što je o prvome premalo poznato, a o drugome su pisali mnogi. No, u svakom je slučaju doktorandov pristup tom pregledu preširoko zamišljen, pa, bez obzira na moguće prigovore i odobravanja, zasjenjuje osnovnu temu disertacije umjesto da je osvjetljava u kontekstu povijesti hrvatske etnologije. U tom slučaju doktoranda bi manje smetala činjenica o neadekvatnoj recepciji Arsenovićeve i sličnih zbirki u dosadašnjoj hrvatskoj etnologiji, činjenica koja uvećava vrijednost doktorandova doprinosa toj zanemarenoj temi.
Naslov potpoglavlja 4.1. Analiza akvarela iz mape Nikole Arsenovića s tematikom hrvatskih narodnih nošnji ne odgovara njegovu sadržaju, jer nije riječ o analizi akvarela nego o njihovu opisu. Nije točno niti da je riječ samo o hrvatskim nošnjama, nego ima i slika srpskih nošnji s prostora današnje Hrvatske, iako ni doktorand niti Arsenović ne određuju nošnje prema njihovoj pripadnosti etničkoj skupini, nego se o tome može zaključivati prema imenu mjesta odakle je pojedina nošnja.
U naslovu potpoglavlja 4.2. Mapa akvarela Nikole Arsenovića s tematikom hrvatskih narodnih nošnji potkrada se isti, gore spomenuti propust glede etničke pripadnosti manjeg broja nošnji.
Ovdje valja istaknuti veliki doktorandov trud oko nabavke presnimaka originalnih akvarela iz Etnografskog muzeja u Beogradu. Srećom se u Etnografskom muzeju u Splitu nalazi dio Arsenovićeve zbirke u obliku kopija, koje je izradila slikarica Matlas, pa su umjesto originala snimljene te kopije. Objavljivanjem 192 fotografije u boji (originalnih crteža i slikarskih kopija) konačno će struci i javnosti biti omogućen cjelovit uvid u Arsenovićevu zbirku, odnosno njezin najveći dio, koji prikazuje nošnje s područja današnje Hrvatske.
U ocjeni kulturnopovijesnog značenja (5.1.) doktorand, kao i autori koje citira, većinom procjenjuju Arsenovićeve crtačke sposobnosti, a etnološka analiza Arsenovićeva djela potpuno izostaje ili je sasvim lapidarna. Korisno je što doktorand bilježi gdje se sve nalaze dijelovi Arsenovićeve zbirke (u obliku slikarskih kopija ili fotografskih snimaka), što oni sadrže te donosi podatke o kopijama i autoricama kopija.
Šesto je poglavlje zamišljeno kao završna ocjena Arsenovićeva doprinosa hrvatskoj etnologiji i kao zaključak doktorskog rada. Neminovno, te se dvije zadaće prepleću, pa bi možda bilo učinkovitije da su spojene u jedinstveni tekst. Na taj bi se način možda izbjeglo prepričavanje već rečenoga u prethodnim poglavljima, a s dodatnim bi se naporom oblikovao sažet završni iskaz o rezultatima doktorskog rada. Osobita je šteta što doktorand u zaključku pojednostavljeno govori o "pobjedi globalnog nad lokalnim" misleći na uzmicanje tradicijskog načina odijevanja pred građanskim. Riječ je o mnogo složenijim procesima razvoja ljudskoga društva i kulture. U suvremenoj europskoj etnologiji pozornost istraživača usmjerena je odnosu globalnog i lokalnog, neki čak tvrde da globalno potiče lokalno, bilo da upozorava na vrijednosti lokalnih kultura ili da se globalno rasprostranjene pojave ostvaruju u obliku lokalnih varijanti.
Uzevši u obzir sve rečeno, ne smetnuvši s uma ni kritičke primjedbe upućene ovome radu, stručno povjerenstvo drži da je doktorand mr. sc. Silvio Braica zadovoljio zahtjevima koji se postavljaju pred doktorsku disertaciju te predlaže Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća i kandidata mr. Silvia Braicu uputi na daljnji postupak.
Članovi stručnog povjerenstva:
1. dr. sc. Zorica Vitez, znan. savj. Instituta za etnologiju i folkloristiku u
Zagrebu, predsjednica povjerenstva
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
član povjerenstva
3. dr. sc. Tomo Vinšćak, doc.
član povjerenstva, mentor
Dr. sc. Melita Ambrožič, doc., predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, red. prof., članica Povjerenstva
Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof., članica Povjerenstva
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena disertacije mr. sc. Kornelije Petr
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. lipnja 2004. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Kornelije Petr pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica izrađene uz mentorstvo prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić.
Podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Disertacija mr. sc. Kornelije Petr pod naslovom pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica sadrži 433 stranicee od čega 285 stranica teksta u sklopu kojega je 25 tablica, 24 slika (grafikona) i 609 bilježaka te 14 stranica na kojima je popisana korištena i citirana literatura (272 bibliografske jedinice). Kandidatkinja je priložila sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te kratku biografiju.
Tekst disertacije raspoređen je unutar dvije veće cjeline – uvodne (185 stranica), u kojoj se obrazlažu teorijska pitanja vezana uz akademsko knjižničarstvo i vrednovanje knjižničnih usluga, i druge (99 stranica) unutar koje je predstavljeno istraživanje koje je kandidatkinja provela na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku. U sklopu te cjeline obrazlaže se svrha istraživanja, predstavljene su odabrane i korištene metode te u dvama završim dijelovima – raspravi i u zaključcima – izloženi rezultati do kojih se u istraživanju došlo.
Uz analize mišljenja i stavova knjižničara uposlenih u akademskim knjižnicama Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na temu uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica, kandidatkinja je ponudila metodologiju koja može biti oslonac za buduća longitudinalna mjerenja uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica, na osnovi kojih bi bilo moguće zaključivati i o dimenzijama uspješnosti akademskih knjižnica u Hrvatskoj. Vezano uz promjene na hrvatskim sveučilištima i prilagodbe europskim standardima vrednovanja uspješnosti poslovanja, jedan od ciljeva ovoga rada bio je istražiti, kritički predstaviti i na samom istraživanju pokazati utemeljenost korištene metodologije.
Pri izradi rada kandidatkinja je slijedila hipotezu da je jedino usustavljenom metodologijom, stalnim istraživanjima i znanstvenom interpretacijom dobivenih rezultata moguće doći do valjanih pokazatelja uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica.
Rad je podijeljen u pet cjelina. U prvome se poglavlju raspravlja o bitnim pitanjima razvoja znanosti i tehnologije na početku 21. stoljeća, te njihovim utjecajima na društvo u cjelini s posebnim osvrtom na visoko obrazovanje. Razmatraju se stajališta poznatih sociologa o informacijskom dobu i o tome kako se sveučilišta i akademske knjižnice snalaze u novim uvjetima; promišljaju se pitanja vezana uz kritike dosadašnjeg obrazovnog sustava i mjesto knjižnica u tome sustavu; te upućuje na izazove što ih pred akademske knjižnice postavlja sve veći broj informacija na raznolikim medijima, rukovanje novom informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, potreba za uspostavljanjem tješnje suradnje s nastavnicima, promišljanjem informacijskih usluga na nove, inventivnije načine, te uvođenjem novih usluga. U takvim okolnostima akademske knjižnice trebaju i korisnicima i financijerima/osnivačima dokazivati opravdanost vlastita poslovanja i utroška dodijeljenih im sredstava.
U drugom se dijelu rada podastiru teorijsko-metodološke osnove za mjerenje uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica. Razrađujući terminološki aparat, kandidatkinja nastoji definirati pojmove koji se susreću u suvremenoj literaturi o mjerenju uspješnosti. Nakon što je utvrdila da oko većeg broja termina konsenzus još uvijek nije postignut te da se neki termini istodobno koriste u različitim značenjima, kandidatkinja zaključuje da su dvojbe oko terminoloških inačica i nadalje prepuštene prosudbama stručnjaka i sudu vremena te podastrire radne definicije temeljnih pojmova. Obrazlažući teorijska ishodišta vrednovanja, kandidatkinja nadalje tumači neke od važnijih koncepata koje je knjižnična i informacijska znanost preuzela iz područja ekonomije: upravljanje u knjižnicama, pitanja kvalitete, upravljanja kvalitetom, sveukupnog upravljanja kvalitetom i benchmarking. Vezano uz kvalitetu raspravlja nadalje o mehanizmima osmišljenima za njezino osiguravanje (npr., različite nagrade za kvalitetu usluga) te predstavlja sporazume o razini usluge kao posebno zanimljiv mehanizam kojim knjižnice nastoje spriječiti nezadovoljstvo korisnika.
Treći dio rada problematizira pitanja i koncepte vezano uz mjerenje uspješnosti u akademskim knjižnicama. Raspravlja se o konceptu vrednovanja uspješnosti akademskih knjižnica, pri čemu se naglasak stavlja na poslanje knjižnice, njezine ciljeve i zadaće kao nezaobilazne elemente i kriterije svakog vrednovanja. Kandidatkinja upozorava na to da se knjižnica ne može smatrati uspješnom ukoliko se kao kriterij uzima jedino ostvarenje ciljeva postavljenih poslanjem, već treba uvrstiti i druge kriterije da bi se o knjižnici moglo prosuđivati kao uspješnoj/neuspješnoj organizaciji. Stoga se detaljno tumače osnovna načela i kriteriji mjerenja uspješnosti, kao i dimenzije uspješnosti akademskih knjižnica kako ih vide neki od značajnijih autora, osobito J. A. McDonald, J. A. i L. B. Micikas. Naposljetku, upućuje se na nova shvaćanja i poglede u odnosu na pokazatelje uspješnosti akademskih knjižnica, s posebnim osvrtom na učinak koji akademske knjižnice imaju na svoju korisničku populaciju i njihov moguć doprinos ukupnoj uspješnosti matične ustanove.
U četvrtom se poglavlju predstavlja istraživanje o uspješnosti poslovanja provedeno u akademskim knjižnicama Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i rezultati do kojih je kandidatkinja došla. Ispitivanjem su se nastojala utvrditi mišljenja i stavovi djelatnika akademskih knjižnica vezano uz njihov odnos s upravom odnosno osnivačem/financijerom i neke od novih elemenata upravljanja, te saznati više o njihovoj motivaciji i spremnosti da pristupe vrednovanju vlastitih usluga. Samo istraživanje provedeno je metodom upitnika, intervjua voditelja i analizom godišnjih izvještaja, a obrada rezultata obavljena s pomoću kvalitativne analize te statističke i usporedne analize.
Istraživanje mr. sc. Kornelije Petr provedeno je na uzorku ispitanici kojega su s jednog sveučilišta i njegov znanstveni doprinos nalazimo prije svega u tome što je njime, uz analizu prikupljenih podataka relevantnih za osječko Sveučilište, u praksi testirana i provjerena metodologija. Dakle, iako je uzorak jednog sveučilišta premalen da bi se moglo valjano zaključivati o dimenzijama uspješnosti akademskih knjižnica u Hrvatskoj, predložena metodologija trebala bi biti valjana za opsežnija istraživanja o uspješnosti poslovanja hrvatskih akademskih knjižnica kako bi se takvim istraživanjima pružili dragocjeni podatci za sagledavanje dimenzija uspješnosti hrvatskih sveučilišta.
U petom se poglavlju raspravlja o metodološkim aspektima i sugeriraju mogući pristupi vrednovanju uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica u Hrvatskoj. Kako se temom vrednovanja uspješnosti poslovanja hrvatske akademske knjižnice tek počinju baviti, kandidatkinja nastoji podastrijeti valjanu metodologiju prikupljanja, analize i interpretacije prikupljenih podataka. Usto, predstavljaju se primjeri statističkih postupaka i grafičkog prikaza podataka, te ukazuje na nužnost usustavljivanja i kontinuiranog prikupljanja podataka o poslovanju akademskih knjižnica na razini Hrvatske, javnog dostupa tim podatcima, te edukacije knjižničara kao i izrade priručnika na temu mjerenja uspješnosti u akademskim knjižnicama.
Polazeći od toga da se dokazivanje uspješnosti poslovanja knjižnica na osnovi sustavna praćenja potreba i stavova korisnika pokazuje kao jedan od temeljnih čimbenika u ukupnome djelovanju akademskih knjižnica, kandidatkinja je svoju doktorsku disertaciju usmjerila prema kritičkoj analizi značajnijih teorijskih radova i praktičnih postignuća u knjižnicama koje sustavno provode vrednovanje vlastita poslovanja. Usto, kritički je promotrila i vrednovala predložene taksonomije i podastrijela primjerenu taksonomiju za vlastito istraživanje, te provela istraživanje na odabranome korpusu i analizirala dobivene rezultate.
Kandidatkinja je pritom pošla od uvjerenja da je teorijski opravdano, a za unapređenje prakse nadasve korisno provesti objektivnu analizu kvalitativnih pokazatelja o uspješnosti poslovanja hrvatskih akademskih knjižnica (na primjeru knjižnica u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku), napose sa stajališta upravljanja promjenama u akademskome okruženju. Osnovno je polazište pritom da su organizacija i korištenje informacijskih izvora među temeljnim pretpostavkama za procjenu izvrsnosti sveučilišta, te da se vrednovanjem knjižničnih usluga značajno pridonosi unapređenju akademske nastave i znanstvenoga rada.
Prilikom promišljanja teme kandidatkinja je postavila nekoliko ciljeva koje je tijekom rada redefinirala nastojeći utvrditi kako knjižnice Sveučilišta zadovoljavaju potrebe svojih korisnika, koja su temeljna ograničenja i slabosti u njihovu poslovanju, te na koje se načine može pridonijeti učinkovitijoj djelatnosti knjižnica. Nadalje, uz analize mišljenja i stavova knjižničara uposlenih u akademskim knjižnicama Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na temu uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica, kandidatkinja je ponudila metodologiju koja može biti uporištem za longitudinalna mjerenja uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica u Hrvatskoj.
OCJENA
Disertacija mr. sc. Kornelije Petr pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica imala je za cilj utvrditi pristupe vrednovanju uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica te na primjeru knjižnica Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku testirati i ponuditi primjerenu istraživačku metodologiju koja može biti uporištem za buduća istraživanja.
Na osnovi jasno izloženih teorijskih polazišta kandidatkinja je problematizirala pristupe, kriterije, metode i dimenzije uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica, zaključivala o njihovoj primjerenosti te izdvojila najznačajnije među njima kao oslonac vlastitome istraživanju.
Tumačeći rezultate provedena istraživanja, kandidatkinja je ukazala na to da akademske knjižnice Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku još nisu pripravne za postupke vrednovanja vlastita poslovanja odnosno da ne poznaju sve elemente vrednovanja knjižničnog poslovanja. Osnovnu hipotezu od koje je pošla u svojemu istraživanju – da je jedino usustavljenom metodologijom, stalnim istraživanjima i znanstvenom interpretacijom dobivenih rezultata moguće doći do valjanih pokazatelja uspješnosti poslovanja akademskih knjižnica – kandidatkinja je dokazala vlastitim istraživanjem za provedbu kojega joj je bilo nužno potrebno kritički ocijeniti dosadašnje pristupe i metode te izdvojiti i testirati primjerenu metodologiju kako bi stvorila preduvjete za sustavna vrednovanja uspješnosti poslovanja hrvatskih akademskih knjižnica, a time i sagledavanja njihova mogućeg snažnijeg doprinosa uspješnosti matičnoga sveučilišta.
Istraživanje mr. sc. Kornelije Petr metodološki je primjereno postavljeno i provedeno, a rezultati do kojih je došla u provedenim istraživanjima izloženi su jasno i pregledno.
Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Kornelije Petr pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica i da kandidatkinju uputi na daljnji postupak obrane.
_______________________________________
Dr. sc. Melita Ambrožič, docentica, predsjednica
_________________________________________
Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, red. prof., mentorica, članica
____________________________________
Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof., članica
U Zagrebu, 23. lipnja 2004.
STRUČNO POVJERENSTVO ZA OCJENU
DOKTORSKOGA RADA MR. SC. MARINE RADČENKO
RUSKE POSUĐENICE U HRVATSKOME JEZIKU
OD 1945. DO 1995.
29. lipnja 2004.
FAKULTETSKO VIJEĆE
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
U ZAGREBU
Prema odluci Vijeća od 26. travnja 2004. pregledali smo doktorski rad mr. sc. Marine Radčenko i podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Rad obasiže 152 stranice. Sadrži Uvod, tri dijela i prilge. Dijelovi su rada: (1) Transfonemizacija rusizma u hrvatskom jeziku, (2) Transmorfemizacija rusizama u
hrvatskom jeziku, (3) Semantička adaptacija rusizama u hrvatskom jeziku. Prilozi su: rječnici obrađenih rusizama, literatura – popis izvora, rječnika hrvatskoga i ruskoga jezika, i preko 110 ostalih radova, sažeci na hrvatskom i ruskom jeziku i ključne riječi (na hrvatskom i ruskom jeziku).
U skladu s temeljnim postavkama teorije jezika u kontaktu razmatraju se procesi fonološke, morfološke i semantičke adaptacije leksema koji su iz ruskoga jezika dospjeli u hrvatski. U svrhu istraživanja uspoređeni su fonološki, ortografski i morfološki sustavi obaju jezika. Utvrđen je utjecaj postojećih sličnosti i razlika na adaptaciju ruskih modela u hrvatskom jeziku.
Posebna je pozornost posvećena integraciji elemenata ruskoga podrijetla u hrvatski jezik budući da problem strukturnih odnosa između tih dvaju jezika i načina prilagodbe strukture ruskih leksema hrvatskom jezičnom sustavu do sada još nije poslužio kao predmet znanstvenog istraživanja.
Na fonološkoj razini odvija se transfonemizacija, tj. zamjena ruskih fonema odgovarajućim hrvatskim fonemima. Razlikuju se tri tipa fonološke adaptacije ruskih samoglasničkih i suglasničkih fonema: potpuna, djelomična i slobodna transfonemizacija. Prvi tip, potpuna transfonemizacija, primjenjuje se kod pet ruskih samoglasnika u naglašenim položajima i kod petnaest suglasnika, čiji se značajke uglavnom podudaraju u oba jezika, te u procesu prilagođivanja ne dolazi do bitne promjene. Drugi tip, djelomična transfonemizacija, javlja se kod tri ruska samoglasnika u nenaglašenim položajima te kod sedam suglasnika, koji se od hrvatskih razlikuju po mjestu tvorbe. Reducirane varijante ruskih samoglasničkih fonema transfonemiziraju se kao najbliži odgovarajući hrvatski fonemi. Transfonemizacija suglasnika odvija se pod utjecajem izgovora ili ortografije modela. Treći tip, slobodna transfonemizacija, obuhvaća tri samoglasnika u različitim stupnjevima redukcije i jedan samoglasnik u svim položajima te ruske suglasničke foneme kojih nema u hrvatskom fonološkom sustavu. Samoglasnički alofoni modela zamjenjuju se fonemima replike, a umekšani suglasnici u pravilu gube svoju dopunsku artikulaciju. Taj tip transfonemizacije često se provodi prema ortografiji, a samo u rijetkim slučajevima pod utjecajem izgovora.
Općenito se može reći da je na oblikovanje hrvatskih rusizama više utjecala ortografija modela nego izgovor, jer je većina ruskih riječi u hrvatski došla posrednim putem, odnosno preko različitih pisanih izvora, dakle, ortografija je često bila presudna.
Analizira se proces prilagođivanja naglaska ruskih posuđenica hrvatskom akcenatskom sustavu.
Na morfološkoj razini u procesu adaptacije modela u repliku ruski morfemi usklađuju se s morfološkim sustavom hrvatskoga jezika. Sličnost ruskoga i hrvatskoga morfološkog sustava u velikoj mjeri utječe na prilagodbu ruskih modela hrvatskom jeziku. Transmorfemizacija, tj. supstitucija na morfološkoj razini, može biti nulta, kompromisna (djelomična) ili potpuna. Ruske imenice koje imaju sastav "slobodni morfem + nastavak" prilagođuju se hrvatskom jeziku nultom transmorfemizacijom prema identičnoj tvorbi modela i replike. Skupinu hrvatskih imeničkih rusizama zahvaćenu kompromisnom transmorfemizacijom klasičnoga tipa tvore replike koje zadržavaju fonološki prilagođene sufiksalne morfeme iz ruskoga jezika. Kompromisnoj transmorfemizaciji u tipovima identične tvorbe pripadaju riječi u kojima je transfonemizirani ruski sufiks jednak hrvatskom sufiksu. Potpuna transmorfemizacija obuhvaća ruske modele čije replike u hrvatskom jeziku zamjenjuju ruski sufiks odgovarajućim hrvatskim sufiksom iste funkcije i značenja.
Usporedba ruskih i hrvatskih mocijskih morfema potvrđuje činjenicu da oba jezika u svom morfološkom sustavu imaju mnogo zajedničkih crta. Morfemsko ustrojstvo imenica u kojima morfemi sa značenjem "muški spol" stoje nasuprot morfemima sa značenjem "ženski spol" može se podudarati u ruskom i hrvatskom jeziku, o čemu svjedoče slučajevi transmorfemizacije ruskih mocijskih parnjaka.
S obzirom na nepodudarnost osnovnih oblika i nastavaka ruski se pridjevi adaptiraju u hrvatskom jeziku potpunom transmorfemizacijom. Potpuna transmorfemizacija provodi se i u glagolskim rusizmima.
Razlikujemo dvije skupine ruskih posuđenica u hrvatskom jeziku na temelju njihovog morfemskog ustrojstva. Riječi koje se sastoje od izvornih ruskih morfema rusizmi su i semantički i strukturom. U drugu skupinu spadaju riječi koje nisu rusizmi u smislu njihove strukture, ali imaju rusko podrijetlo značenja. "Semantički" rusizmi imaju internacionalno morfemsko ustrojstvo koje obuhvaća morfeme latinskoga i grčkoga podrijetla prisutne u svim europskim jezicima.
Na semantičkoj razini proučavaju se primarne i sekundarne promjene značenja ruskih posuđenica u hrvatskom jeziku. U fazi primarne adaptacije analizira se prijenos značenja ruske riječi u hrvatski jezik. Tada značenje može ostati nepromijenjeno (nulta semantička ekstenzija), može se smanjiti njegov broj i može se suziti njegovo značenjsko polje. U fazi sekundarne adaptacije dolazi do proširenja značenja ruske posuđenice u broju ili u polju značenja, te do promjena vezanih uz elipsu i pejorizaciju. Analizira se i semantičko posuđivanje, tj. prijenos značenja iz ruskog jezika na neku izvornu ili posuđenu hrvatsku riječ.
Riječi ruskoga podrijetla u pravilu se prilagođuju sustavu hrvatskoga jezika i semantički i strukturno, iako ima slučajeva kada se izvorna struktura ruskoga leksema zadržava u nepromijenjenom obliku.
Analiza potvrđuje činjenicu da je proces integracije ruskih posuđenica u hrvatski jezični sustav uvjetovan tipološkom i genetskom sličnošću ruskoga i hrvatskoga jezika.
Zaključak
Na temelju izloženoga može se zaključiti da je Marina Radčenko iscrpno obuhvatila građu, rusizme koji su ušli u hrvatski jezik u zadanom razdoblju. Temeljito se upoznala s odgovarajućom jezikoslovnom literaturom, teoretskom i onom koja se bavi obrađenom i sličnom tematikom – rusizmima u drugim slavenskim jezicima. Izložila je relevantne pretpostavke analize – usporedila je hrvatski i ruski fonološki i morfološki sustav. Temeljito je primjenom relevantnih jezikoslovnih metoda analizirala građu i donijela valjane zaključke, koji su formulirani adekvatnim jezikoslovnim metajezikom
Rad Marine Radčenko znatan je doprinos poznavanju hrvatskoga jezika, upravo leksika, nakon drugoga svjetskoga rata, obradom teme koja je nedostajala u proučavnju hrvatskoga jezika. Obrađena je vrlo važna tema, posuđivanje leksika iz ruskoga jezika u vrijeme kada je to bilo, zbog izvanjezičnih razloga, najizrazitije u povijeti hrvatskoga jezika.
Zbog toga predlažemo Vijeću da prihvati našu pozitivnu ocjenu i odobri Marini Radčenko dalji postupak u stjecanju doktorata humanističkih znanosti znanosti.
Povjerenstvo
1. dr. sc. Mijo Lončarić,
znanstveni savjetnik, predsjednik
___________________________
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof., član
___________________________
3. dr. sc. Milenko Popović, red. prof., član
__________________________
Dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
Dr. sc. Jasna Turkalj, viši asistent, Hrvatski institut za povijest
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 8. ožujka 2004. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Vlaste Švoger naslovljenog Hrvatsko liberalno novinstvo u doba revolucije – Saborske novine, Slavenski Jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine (1848.-1852.). Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće
I z v j e š ć e
Tekst obuhvaća ukupno 527 stranica i sastoji se od uvoda (6-14) pet poglavlja (15-468), zaključka (469-480), izvora i literature (481-499) te sažetka rada na hrvatskom i njemačkom te životopisa autorice (500-527).
Vlasta Švoger je za temu svoga doktorskog rada uzela četiri liberalna lista koji su izlazili u Zagrebu od 1848. do 1852. godine: Saborske novine (dalje: SN), Slavenski Jug (SJ), Südslawische Zeitung (SZ) i Jugoslavenske novine (JN).
Nakon uvoda (6-14) u kojem je ponudila kratak historiografski pregled, V. Švoger je sažeto prikazala zbivanja u Banskoj Hrvatskoj za proljeća naroda 1848.-49. («Banska Hrvatska u revolucionarnom razdoblju 1848.-1849.», 15-29) te uvjete djelovanja tiska u istom razdoblju («Uvjeti djelovanja tiska za revolucije 1848.-49. i neposredno nakon nje u Habsburškoj Monarhiji i Hrvatskoj», 30-45). Navedena poglavlja je preuzela iz svog magistarskog rada o Südslawische Zeitung. U sljedećem poglavlju («Saborske novine, Slavenski jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine kao javni mediji», 46-155) autorica se posvetila tehničkim obilježjima, programu i strukturi navedenih novina, njihovim urednicima, suradnicima (u zasebnoj tabeli na str. 83-103 popisani su svi identificirani suradnici i njihovi članci) i čitateljima te teritorijalnom dometu i utjecaju na stvaranje javnog mnijenja. Pozabavila se i odnosom vlasti prema tim oporbenim listovima. V. Švoger je zaključila kako su, osim SN koje su izlazile relativno kratko i bile ograničene na Zagreb i okolicu, ostala tri lista imala znatan utjecaj na obrazovanu elitu Banske Hrvatske i Vojne krajine, a u manjoj mjeri su se čitala i u Dalmaciji, Istri, Vojvodini Srpskoj, a SZ i izvan Monarhije. V. Švoger zaključuje kako su SJ, JN a posebice Südslawische Zeitung izvršile važnu ulogu u procesu stvaranja modernih novina i građanske javnosti. U ključnom obimnom poglavlju svoga doktorata («Saborske novine, Slavenski jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine o svome vremenu», 156-457) autorica analizira stavove pojedinih novina o političkim, gospodarskim, kulturnim, školskim i vjerskim pitanjima, građanskim vrijednostima te drugim narodima. Sva četiri lista izdanak su liberalnog četrdesetosmaškog pokreta i stoga dijele stavove o bitnim pitanjima vezanim uz modernizaciju i nacionalnu integraciju. Ipak, usprkos ideološkoj sukladnosti, stavovi uredništva pojedinih novina su se u nekim pitanjima i razlikovali. Tako SJ ustraje na austroslavizmu i federalizaciji Monarhije, dočim SZ prihvaća realnost oktroiranog ustava. Modernizacijom uprave i pravosuđa se uglavnom bave JN i SZ, a potonji list je sklon pravosudnim reformama ministra A. Schmerlinga. Zanimljiva su potpoglavlja koja obrađuju sliku o drugim narodima, pri čemu je općenit pozitivan pa i idealiziran prikaz svih Slavena napose Južnih Slavena. S velikom pozornošću prate se zbivanja u Vojvodini Srpskoj i (osobito u SZ) u slovenskim zemljama. Iako je jugoslavenska orijentacija SJ, JN i SZ nesporna, jugoslavenstvo nikada nije shvaćeno unitaritički. SZ i JN sa simpatijama su pratili ustanak u Bugarskoj i akciju Omer-paše Latasa protiv bosanskih feudalaca nespremnih prihvatiti reformni Hatišerif od Gülhane. Odnos prema Austriji i Mađarima slojevit je i prolazi kroz nekoliko etapa. Prema Austriji je prijelomnica oktroirani ustav, nakon kojeg prevladavaju negativni tonovi, ali oni ne prelaze u otvoreni antiaustrijski naboj, dok je stav prema Mađarima isključivo negativan do poraza mađarske revolucije. U odnosu prema talijanskom pitanju bitno je prihvaćanje pokreta za ujedinjenje Italije, dočim prema Nijemcima vlada negativan stereotip zbog straha od implikacija velikonjemačkog ujedinjenja na Slavene Monarhije. Potpuno pozitivan stav pak prevladava prema Francuskoj.
Gospodarska problematika relativno je slabo zastupljena u člancima, što najviše vrijedi za SN koje su se pozabavile samo pitanjem urbarijalnog rasterećenja. Od pitanja koje su ostale novine razlagale valja istaći financijska pitanja (državni deficit, porezni i carinski sustav), zemljišno rasterećenje, trgovinu i rudarstvo. Prati se i rad domaćih udruga i institucija (Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, Trgovačko-obrtničkih komora), te svjetska izložba. Pritom je razvidno kako je tim liberalnim listovima stalo do gospodarske modernizacije ali svi osim urednika SN Slavoljuba Vrbančića smatraju da se bivšim feudalcima mora isplatiti odšteta.
Za razliku od gospodarskih pitanja kulturna su samim urednicima listova bila mnogo bliža. Osim vijesti o kulturnim udrugama i događajima, velika se uloga pridaje položaju jezika. Svi listovi promiču važnost narodnog jezika, smatrajući da on treba postati službenim i u Vojnoj krajini, a SZ su čak bile sklone tendencijama da se stvori zajednički jezik za sve Slavene. Važnost se pridavala i prosvjetnoj problematici pa se na stranicama navedenih listova podupire nužnost liberalne reforme školstva. Nakon prikaza pojedinih vjerskih pitanja (posebice odnosa prema pravoslavnim vjernicima) autorica prikazuje kako su svim navedenim listovima građanske slobode i prava, posebice sloboda tiska i uloga javnog mnijenja, bile izuzetno bitne. U posljednjem poglavlju («Liberalne ideje u listovima Saborske novine, Slavenski jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine», 458-468) V. Švoger rezimira kako navedeni listovi promiču liberalne ideje posebice narodni suverenitet, konstitucionalizam i temeljna građanska prava.
U zaključku je autorica istakla kako su navedeni listovi, usprkos razlikama (pa SJ i SN klasificira kao izrazito političke novine) zalažući se za modernizaciju i promičući hrvatske ali i južnoslavenske interese, bili u svoje vrijeme kvalitetne novine koje su uvelike doprinijele stvaranju moderne građanske kulture i javnosti u Hrvatskoj.
U ocjeni ovog doktorskog rada može se zaključiti kako je V. Švoger sustavno obradila stavove urednika i suradnika navedenih listova ne samo o političkoj nego i gospodarskoj, vjerskoj, prosvjetnoj i kulturnoj problematici te ključnim odrednicama modernog građanskog društva, napose građanskim pravima, ulozi javnosti i položaju i utjecaju tiska kao javnog medija. Također je obradila sliku o drugim narodima i državama na stranicama tih listova kao i teritorijalni doseg, distribuciju, tehničke značajke i odnos vlasti prema njima te naznačila, u mjeri u kojoj su joj to izvori dopuštali, potencijalni krug čitateljstva. Doduše, navedeni su listovi već bili predmet historiografskih istraživanja, a sama je V. Švoger obradila jednog od njih (Südslawische Zeitung) u svom magistarskom radu koristeći se identičnim metodološkim obrascem i u disertaciju je unijela najveći dio rezultata svojih istraživanja, a o drugom listu (Slavenski jug) postoji recentna monografija (premda s ponešto drukčijim pristupom).V. Švoger je glavni napor uložila u sistematiziranje poznatih podataka, dodavši im rezultate novih vlastitih istraživanja (primjerice, stereotipe o drugim narodima, teritorijalni doseg listova, gospodarsku problematiku). Te je podatke iscrpno i sustavno prezentirala, a zatim komparirala formalna obilježja te zajedničke osobine i razlike u stajalištima četiriju listova u sklopu zajedničke liberalne orijentacije.
Doktorsku disertaciju Hrvatsko liberalno novinstvo u doba revolucije – Saborske novine, Slavenski Jug, Südslawische Zeitung i Jugoslavenske novine (1848.-1852.) ipak kao cjelinu pozitivno ocjenjujemo, te predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Vlasti Švoger odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti.
U Zagrebu, 7. lipnja 2004.
Dr.sc. Iskra Iveljić, docent
Dr.sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
Dr. sc. Jasna Turkalj, viši asistent Hrvatskog
instituta za povijest
dr. sc. Alija Kulenović
dr. sc. Branimir Šverko
Filozofski fakultet, Zagreb
dr. sc. Ksenija Dumičić
Ekonomski fakultet, Zagreb
Zagreb, 16.6.2004.
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet, Zagreb
Predmet: ocjena doktorske disertacije Mirte Galešić;
OBRAZLOŽENJE
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 14.6.2004. izabrani smo u stručno povjerenstvo sa zadaćom da ocijenimo doktorsku disertaciju ''Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: značaj dužine upitnika''. Disertaciju je u sklopu doktorskog studija psihologije pri Odsjeku za psihologiju, pod vodstvom dr. sc. Branimira Šverka, izradila Mirta Galešić. Temeljem uvida u tekst radnje podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Formalna svojstva: Disertacija Mirte Galešić napisana je na ukupno 180 stranica. Od toga na glavni tekstualni dio rada otpada 143 stranice u koje su, kao integralni dio teksta, uključene 21 tablica i 24 slike (tablični i grafički prikazi podataka dobivenih empirijskim istraživanjem). Na sljedećih 18 stranica naveden je popis od 192 bibliografske jedinice korištene literature, a posljednji dio radnje predstavlja prilog u kojem je na ukupno 19 stranica otisnut upitnik čijom se eksperimentalnom manipulacijom došlo do empirijskih podataka koji su poslužili za provjeru teorijski izvedenih istraživačkih hipoteza.
Sadržaj disertacije: Prije nego što izložimo glavne sadržajne elemente disertacije, držimo korisnim istaknuti neke detalje i važnija opća svojstva ovoga rada. Disertacija Mirte Galešić najavljena je u uvodnom dijelu kao pokušaj temeljitijeg i cjelovitijeg proučavanja anketnog ponašanja – odluka i postupaka ispitanika o kojima ovisi kvaliteta podataka koji se prikupljaju ovom važnom i često korištenom tehnikom u fundamentalnim i primijenjenim istraživanjima. Jedna od specifičnosti ovoga rada je priređivanje istraživanja i upitnika u računalnoj formi i provedba istraživanja u obliku internetske online ankete. Iako je u naslovu radnje kao centralni interes deklarirana dužina upitnika, planirani i realizirani eksperimentalni nacrt omogućio je mnogo dublje i detaljnije uvide koji znatno nadilaze upoznavanje efekata spomenutog svojstva. Nadalje, iako je istraživanje deklarirano, provedeno i teorijski elaborirano u kontekstu provedbe anketnih istraživanja, dobiveni rezultati i njihova teorijska poopćavanja mogu imati, čini se, i znatno širi značaj. Konačno, ovo istraživanje ima i neke pionirske i inovativne elemente koji bi mogli postati učinkovita paradigma naročito pri pokušajima proučavanja dinamičkih aspekata psihičkih ili/i psihosocijalnih procesa.
Nakon elegantnog i sažetog prologa, u kojem je problematika radnje kontekstualno određena te izložene istraživačke ambicije i okvirni plan radnje, autorica se detaljno pozabavila s teorijskim pristupima objašnjenju anketnog ponašanja. Takve konceptualizacije u pravilu se bave s jednim od dva glavna (opća) pitanja. Prvo se odnosi na tzv. anketni odziv, odnosno na pokušaj utvrđivanja onih čimbenika o kojima ovisi pristanak ispitanika na sudjelovanje u anketi. Ovaj proces shvaćen je dinamički, on započinje donošenjem odluke o sudjelovanju, a nastavlja se procesom odlučivanja u tijeku rada u kojem u svakom trenutku postoji mogućnost revizije početne odluke. Ishod ovoga procesa ovisi o dvije skupine faktora - svojstva ispitanika i obilježja anketne situacije - i njihovoj interakciji. Drugo pitanje tiče se odgovaranja na anketna pitanja što je u uskoj vezi s kvalitetom prikupljenih podataka. Razmatranje odgovaranja podrazumijeva analizu niza kognitivnih i komunikacijskih procesa kao što su npr. razumijevanje pitanja, dosjećanje relevantnih informacija itd. Istaknuvši relativni nesrazmjer između broja istraživanja utjecaja obilježja anketnih procesa na anketna ponašanja s jedne i teorijskih elaboracija s druge strane, autorica naglašava svojevrsni teorijski ''dualizam''. U ovom se području jasno mogu izdvojiti ona konceptualna rješenja koja se bave odlučivanjem o sudjelovanju u anketnom istraživanju (pretežno varijacije na temu modela očekivane koristi), a među njima je, čini se s dobrom argumentacijom, posebno izdvojena dinamička teorija odlučivanja Busemayera i Townsenda. Posebna i relativno neovisna o prvoj, druga skupina teorijskih objašnjenja pokušava rekonstruirati procese aktivirane pri odgovaranju na anketna pitanja, pri čemu se kao polazna osnovica koriste opće spoznaje iz psihologije spoznajnih procesa.
U nastavku svoga rada autorica je posebnu pažnju posvetila ulozi dužine upitnika koja očigledno predstavlja jedan od najznačajnijih pokazatelja veličine ili zahtjevnosti zadatka te pokazala kako je, u kontekstu teorije društvene razmjene, ovo obilježje samo jedan od faktora koji određuju ''cijenu'' sudjelovanja. Osim toga, mogući značaj ovog čimbenika spretno je razmotren i u sklopu Kahnemanovog modela trenutačne korisnosti. Iz ovih analiza uslijedili su jasni zaključci o (a) faktorima koje je, osim dužine upitnika, nužno uključiti u istraživanje koje ima ambiciju cjelovito razjašnjenje anketnih ponašanja i (b) potrebi i mogućnostima višekratnog mjerenja doživljaja napora i zanimljivosti tijekom anketnog procesa.
Nakon iscrpnih teorijskih pregleda, analiza i obrazloženja slijedi posebno poglavlje posvećeno opisu, analizi i ocjeni online oblika anketnih istraživanja. U ovom kontekstu istaknute su prednosti i nedostaci internetski realiziranih anketa te u sklopu modela ukupne anketne pogreške razmotrena četiri glavna moguća izvora pogreške. I pored povelikog broja mogućih komplikacija u ovakvim izvedbama (pogreške obuhvata, pogreške uzorka, poteškoće s odzivom i pogreške mjerenja), zaključci koji se mogu izvesti iz empirijskih provjera su ipak optimistični: čini se da osim manjeg odziva online izvedbe imaju usporediva ili čak bolja svojstva od klasičnih (osobne, telefonske, poštanske) verzija anketnih studija.
Uvodna teorijska razmatranja i analize dosadašnjih istraživanja metodoloških aspekata anketnih istraživanja jasno su konvergirala prema formuliranom cilju i specifikaciji istraživačkih problema. Donekle pojednostavljeno iskazano, autorica je smatrala nužnim proučiti glavne determinante anketnog odziva, kvalitete odgovora i doživljavanja anketne situacije. Iako je u istraživanju naglašena uloga dužine upitnika, u njega su uključeni i drugi elementi za koje je razložno pretpostaviti da mogu učinkovito moderirati efekte dužine na odziv, kvalitetu odgovora i motivaciju za izvršenje anketne zadaće. Sukladno najavljenim ambicijama formulirana su tri prilično široka istraživačka problema, a svaki od njih popraćen je s različitim brojem teorijski elaboriranih hipoteza. Prvi se odnosi na utjecaj najavljene dužine upitnika na anketni odziv i mogućnost redukcije tog utjecaja dodatnim intrinzičnim i ekstrinzičnim motiviranjem ispitanika. Druga tema odnosi se na procjenu utjecaja najavljene i stvarne dužine upitnika na kvalitetu odgovora te na mogućnost smanjivanja tih efekata korištenjem dodatnih motivacijskih elemenata. Konačno, rješavanje trećeg problema trebalo je pojasniti čimbenike koji djeluju na doživljavanje anketne situacije i utjecaj tog doživljavanja na odluku o daljnjem sudjelovanju ili o odustajanju od nastavka rada. S obzirom na široko postavljena pitanja, veći broj zavisnih varijabli i eklektički pristup teorijskim obrazloženjima formuliran je neobično velik broj hipoteza – ukupno čak 28!
Istraživanje koje je predstavljalo podlogu za izradu disertacije planirano je i provedeno kao dvofaktorski (3x3) eksperimentalni nacrt u kojem su manipulirane motivacija (intrinzična, ekstrinzična, bez dodatnih poticaja) i najavljeno trajanje rada (10, 20 i 30 minuta). Anketa se sastojala od serije web stranica s po nekoliko tematski povezanih pitanja. Anketi se moglo pristupiti samo preko animiranih oglasa postavljenih na dvije bazične web stranice. Uvodna stranica imala je 12 varijacija kojima su manipulirani motivacija (uvid u rezultate, sudjelovanje u nagradnoj igri, kontrola – bez dodatnih poticaja) i najavljeno procijenjeno trajanje rada. Bez obzira na sadržaj uvodne stranice, svi ispitanici dobili su isti upitnik u kojem je redoslijed 19 blokova (nizova sadržajno srodnih pitanja) variran po slučaju. Uvodni dio upitnika bio je isti za sve ispitanike, a sadržavao je 14 pitanja. Glavni dio ankete sastojao se od ukupno 180 pitanja i bio je namijenjen samo ispitanicima koji su izjavili da su nezaposleni. Na kraju svakog bloka postavljena su dva ista pitanja kojima se tražila procjena zanimljivosti i napora povezanih sa sadržajem bloka.
Tijekom dvomjesečnog prikupljanja podataka na animirani oglas reagiralo je ukupno 3472 osobe, od čega je 2339 prešlo na prvu stranicu upitnika, a 958 izjavilo da su nezaposleni i došli u obzir za glavni dio upitnika. Analize svojstava nezaposlenih ispitanika pokazale su da struktura uzorka uglavnom odgovara očekivanjima s izuzetkom raspodjele po spolu: među prijavljenim nezaposlenim bilo je mnogo više žena (oko 73%) što je postotak koji znatno premašuje zastupljenost ovog spola u populaciji nezaposlenih koja iznosi 58%. Analiza ''randomizacije'' s obzirom na spol pokazala je da su ženski ispitanici općenito bili spremniji na suradnju u ovom ispitivanju što je potvrđeno i nekim kasnijim analizama.
Prilikom testiranja postavljenih hipoteza korištene su vrlo različite analize. S obzirom na raznorodnost promatranih kriterijskih varijabli i prirodu deklariranih hipoteza primjenjivani su postupci logističke regresijske analize, analize varijance i njihove prilagodbe, hijerarhijskog višestupanjskog linearnog modeliranja i hijerarhijske regresijske analize. U velikoj količini zanimljivih rezultata i nalaza istaknut ćemo samo one koje smatramo najvažnijim. U vezi s prvim problemom jasno je pokazano da anketni odziv ovisi o najavljenoj dužini rada ali također i o dodatnoj motivaciji: odziv je bio u pravilu veći kod manje najavljene dužine, a i intrinzični i ekstrinzični motivatori sustavno su povećavali njegovu veličinu. Opaženo je također da svi ispitani motivacijski čimbenici djeluju aproksimativno podjednako na svim razinama najavljenog trajanja ankete (nema značajnih interakcija). Dobiveni rezultati su potvrdili postavljene hipoteze i protumačeni su u kontekstu teorija očekivane koristi.
U sklopu rješavanja drugog problema ispitano je što se dešava s ispitanicima koji su pristali na sudjelovanje i započeli s radom. Pokazalo se da trajanje upitnika predstavlja prilično snažnu determinantu proporcije datih odgovora: kao što se i očekivalo, što je broj obaveznih pitanja bio veći to je proporcija datih odgovora bila manja, a taj trend je donekle ublažen ponudom ekstrinzične motivacije. U zanimljivosti spada nalaz da većina onih koji odustaju (40%) to čini na samom početku, a među onima koji su započeli dodatnih 33% odustaje u prvih 15 minuta. S druge strane, ispitanici koji su odlučili raditi do kraja odgovorili su na gotovo sva pitanja (97%). Iako analize datih odgovora ne upućuju na opasnost od pristranosti, uočene su neke značajne razlike u sociodemografskim obilježjima više i manje ''izdržljivih'' ispitanika. Iako neke od dobivenih razlika nisu dosegle razinu statističke značajnosti, uočeni trendovi pokazuju da brže odustaju mlađi, nešto slabije obrazovani i osobe muškog spola. Utjecaj trajanja upitnika registriran je i kod proučavanja kvalitete odgovora. Vrijeme rada na susljednim blokovima sustavno se smanjuje, a udio odgovorenih pitanja blago opada. Sličan rezultat dobiven je i za indeks različitosti odgovora te broj znakova u odgovorima na otvorena pitanja. Zanimljivo je da ekstrinzična motivacija ublažava smanjenje kvalitete odgovora, ali čini se da se upravo suprotno dešava s intrinzičnom motivacijom uz koju je pad kvalitete čak i nešto brži. Mjere deklarirane zanimljivosti i napora pokazale su se očekivano povezanim s kvalitetom odgovora: čini se da povećani interes za temu indicira povećavanje, a povećani napor smanjivanje vrijednost dobivenih informacija.
Treći dio ovog istraživanja odnosio se na pokušaj identifikacije odrednica i posljedica ispitanikovog doživljaja anketne situacije. Dok su dosadašnja slična istraživanja ovaj doživljaj zahvaćala ''statički'' (na početku ili na kraju ankete), u ovom slučaju se pokušalo zahvatiti njegove dinamičke aspekte. U najvažnije nalaze spada opažanje da procjene zanimljivosti i napora često konvergiraju (prve opadaju, a druge rastu) jedan ili više blokova prije odustajanja. Omjer ovih dviju procjena pokazao se dobrim prediktorom broja započetih i broja potpuno ispunjenih blokova ankete. Konačno, procjene zanimljivosti i napora pokazale su se vrlo učinkovitim detektorom ''teških'' pitanja, onih na kojima ispitanici najčešće odustaju od nastavka rada. Takva pitanja prepoznatljiva su po manjem omjeru zanimljivosti i napora. Od važnijih rezultata u ovom dijelu potrebno je istaknuti i odsustvo povezanosti dužine upitnika i završnih procjena njegove zanimljivosti, dok je za procjenu napora dobivena tek slaba negativna korelacija s trajanjem rada. Ovaj nalaz je, kao i činjenica da se završne procjene zanimljivosti i napora mogu učinkovito predvidjeti na temelju najveće i posljednje date procjene, sukladni su s predviđanjima Kahnemanove teorije trenutačne korisnosti.
Ocjena disertacije: Doktorska disertacija Mirte Galešić predstavlja cjelovit zapis o znanstveno relevantnom, zanimljivom, učinkovitom i po mnogim svojstvima inovativnom istraživanju. Autorica se upustila u rizičan pokušaj internetske implementacije eksperimentalnog istraživanja u kojem privlačnost tehnoloških rješenja prezentacije sadržaja, mogućnosti efikasne manipulacije glavnih tretmana, kontrole potencijalno relevantnih čimbenika, registriranja odgovora i sl. ne moraju nužno rezultirati i uspjehom istraživačkog poduhvata. Njezino istraživanje pokazalo se uspješnim, manjim dijelom zbog toga što su se neke rezerve pokazale pretjeranim i neutemeljenim, a većim zbog pažljivog koncipiranja, adekvatne prezentacije i promišljene kontrole svih čimbenika koji mogu narušiti unutrašnju ili/i vanjsku valjanost pokusa. Stoga se ovaj rad može promatrati i kao adekvatan test mogućnosti korištenja internetske tehnologije u provođenju barem jedne ograničene vrste psihologijskih istraživanja. Svi glavni elementi disertacije izvedeni su na vrlo visokoj razini. Teorijska podloga i priprema istraživanja je relevantna, bogata i cjelovita; autorica je nesumnjivo demonstrirala superiorno poznavanje svih relevantnih konceptualnih okvira koji potječu iz vrlo različitih teorijskih i istraživačkih okruženja. Nacrtu i realizaciji eksperimenta ne mogu se uputiti nikakvi ozbiljniji prigovori te se razložno može zaključiti kako je njezin projekt proizveo podatke koji u cijelosti odgovaraju svrsi istraživanja. Ciljevi i problemi istraživanja formulirani su vrlo precizno što je autorici omogućilo postavljanje većeg broja testabilnih hipoteza. Analitički tretmani odabrani su također vrlo promišljeno i u cijelosti su adekvatni potrebama provjere iskazanih pretpostavki. Autorica je očigledno izvrsno upućena u logičke, matematičke i statističke detalje primijenjenih analiza, o čemu svjedoči i neuobičajeno iscrpna i primjerena interpretacija dobivenih rezultata. Posebnu vrijednost njezinom radu daje smion pokušaj suočavanja s problemom praćenja i proučavanja dinamičkih aspekata doživljavanja anketne zadaće, čije bi uspješno rješenje moglo postati šire primjenjiva paradigmatična procedura. Iako je ovaj rad smješten u kontekst proučavanja anketnog ponašanja, nema naročitih razloga koji bi priječili izvjesnu generalizaciju njezinih nalaza i naročito metodoloških rješenja i na istraživanja drugih psihologijskih problema. Na takve mogućnosti ukazano je i eksplicitno u kompetentnim završnim metodološkim, teorijskim i praktičnim komentarima implikacija provedenog istraživanja.
Teorijski i empirijski bogata i inovativna istraživanja u pravilu nude velike mogućnosti za produktivnu raspravu njihovih sadržajnih, izvedbenih i metodoloških aspekata. Kao što je već spomenuto, ovoj disertaciji se ne mogu uputiti značajniji prigovori, ali se na temelju njezine realizacije mogu raspravljati mnoge teme empirijskog, teorijskog ili metodološkog karaktera. Jedna od njih odnosi se na opći pristup u teorijskoj elaboraciji. U potrazi za teorijskim uporištima na kojima bi mogla utemeljiti svoj projekt autorica je odlučila svoje pretpostavke izvesti iz nekoliko pojavno različitih ali do izvjesne mjere ipak sličnih konceptualizacija. S druge strane, u operativnom dijelu rada korišteni su mjestimice višestruki indikatori glavnih zavisnih varijabli. Kombinacija ova dva čimbenika rezultirala je vrlo velikim brojem hipoteza koje, iako precizno formulirane i testabilne, ipak u izvjesnom stupnju smanjuju ne samo preglednost rada već i predstavljaju ozbiljnu poteškoću u pokušaju efikasne integracije i generalizacije vrijednih nalaza. Iako je interes za prirodu različitih indikatora anketnog ponašanja razumljiv s praktičnog stanovišta, njihova teorijska i empirijska sinteza predstavljala bi znanstveno učinkovitije rješenje. Druga krupna tema koju pokreće ovo istraživanje odnosi se na u ovim okolnostima ''vječno'' pitanje o mogućnostima kontrole (bolje rečeno, distorzija rezultata zbog nemogućnosti kontrole) u pokusima s internetskom realizacijom, počevši od prijavljivanja ispitanika do nadzora njihovog eksperimentalno relevantnog ponašanja. Jedna od indikacija takvih poteškoća je ipak nedovoljno objašnjena disproporcija muških i ženskih ispitanika opažena u ovom istraživanju, naročito problematična zbog opaženih značajnih veza spolne pripadnosti i nekih anketnih ponašanja.
Na temelju izloženog, zaključujemo da je Mirta Galešić izradila vrlo vrijednu doktorsku disertaciju koja, osim što udovoljava svim zahtjevima koji se postavljaju ovoj vrsti kvalifikacijskih radova, po našem mišljenju predstavlja i značajan prilog metodologiji psihologijskih istraživanja kao i objašnjenju anketnih ponašanja.
Predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorske disertacije Mirte Galešić i da autorici dopusti nastavak postupka pred istim povjerenstvom.
Povjerenstvo:
dr. sc. Alija Kulenović, red. prof., predsjednik
dr. sc. Branimir Šverko, red. prof., član
dr. sc. Ksenija Dumičić, izv. prof., član
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Izvještaj o doktorskom radu
mr. sc. Ivane Vidović Bolt
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 8. ožujka 2004. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Ivane Vidović Bolt pod naslovom Frazemi sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku. Nakon uvida u rad podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Doktorska disertacija mr. sc. Ivane Vidović Bolt ima 280 stranica i sastoji se od sljedećih dijelova: 0.Uvod; 1.Teorijsko promišljanje frazeologije, 2. Strukturna analiza poljskih i hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom, 3. Sintaktička analiza poljskih i hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom, 4. Semantička analiza poljskih i hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom, 5. Konceptualna analiza frazema sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku, 6. Ekvivalentni frazemi sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku, 7. Varijantnost frazema sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku, Zaključak, Korpus hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom, Korpus poljskih frazema sa zoonimskom sastavnicom, Literatura, Popis kratica.
U Uvodu (str. 3-4) kratko se izlaže tematika radnje i način njezine obrade. Analiza se provodi na korpusu od 477 frazema (191 poljskog i 286 hrvatskih), koji u svom sastavu imaju zoonim, i to takav koji označuje domaću životinju. Izbor frazema s takvim sastavnicama izvršen je na temelju njihove predstavljenosti u hrvatskim i poljskim frazeološkim i jednojezičnim rječnicima..
.
Poglavlje Teorijsko promišljanje frazeologije (6-27 str.) ima dva osnovna cilja. Prvi je cilj prikazati povijesni razvitak frazeologije kao jezikoslovne znanosti, s podrobnim osvrtom na hrvatsku i poljsku frazeologiju. Drugi je cilj prikazati osnovne frazeološke probleme: definiciju frazema kao osnovne frazeološke jedinice, strukturu i obilježja frazema, razne klasifikacije frazema i dr. U hrvatskoj i poljskoj frazeologiji postojale su i postoje različiti pristupi toj problematici, pa doktorandica svojim prikazom pridonosi prevladavanju znanstvene i terminološke neujednačenosti u hrvatskoj i poljskoj frazeologiji.
U poglavlju Strukturna analiza poljskih i hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom (28-68) analiziraju se frazemi po svojoj strukturi. U korpusu obaju jezika predstavljena su tri osnovna strukturna tipa: frazemi fonetske riječi, frazemi skupovi riječi, frazemi rečenice. U ovoj je analizi posvećena pozornost mogućnostima gramatičkih promjena u pojedinim strukturnim tipovima.
U poglavlju Sintaktička analiza poljskih i hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom (69-72) analiziraju se funkcije što ih pojedini tipovi frazema obaju jezika mogu vršiti u rečenici. Imenički frazemi mogu imati funkciju subjekta, imenskoga predikata, objekta i apozicije. Glagolski frazemi vrše uvijek funkciju predikata. Pridjevski frazemi mogu imati funkciju atributa, imenskog predikata i predikatnoga proširka. Priložni frazemi dobivaju u rečenici funkciju priložnih oznaka. Frazemi rečenice mogu se upotrebljavati kao samostalne rečenice ili se uvrštavaju u drugu rečenicu kao njezin dio.
U poglavlju Semantička analiza poljskih i hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom (73-124), imajući u vidu da je jedna od osnovnih značajki frazema desemantizacija, tj. gubljenje značenja frazemskih sastavnica i nastanak novog, frazeološkog značenja, utvrđuje se da su desemantizaciji u većoj ili manjoj mjeri podvrgnuti i frazemi sa zoonimskom sastavnicom. Na promjenu značenja utječu i različiti kulturološki čimbenici. Zoonimski frazemi motivirani su s jedne strane stvarnim osobinama i navikama životinja, a s druge strane onima koje im nisu svojstvene, ali ih čovjek iz raznih razloga njima pripisuje. Takve poticajne motive doktorandica dijeli na konkretne, asocijativne, nelogične ili apsurdne, biblijske i antičke.
U poglavlju Konceptualna analiza frazema sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku (125-206) preuzimaju se iz kognitivne lingvistike pojam i metoda tzv. koncepta, kojim se prikazuju značenja frazema, odnosno tematsko-značenjska područja koja frazemi pokrivaju. Frazemi se ovdje razvrstavaju u tri glavne skupine: frazemi koji se odnose na čovjeka, frazemi kojima se izriče vrijeme, doba dana i meteorološko vrijeme, frazemi koji označuju količinu. Svaka od navedenih skupina dijeli se na podskupine, npr. ona koja se odnosi na čovjeka dijeli se na 11 podskupina.
Poglavljem Ekvivalentni frazemi sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku (207-221) doktorandica se uključuje u aktualnu diskusiju o problemu ekvivalentnosti frazema . Uzimajući u obzir razne aspekte pristupa sličnosti pojedinih frazema u dvama proučavanim jezicima, ona razrađuje podjelu na potpuno i djelomično ekvivalentne frazeme. Potpuno ekvivalentni su oni frazemi koji u hrvatskom i poljskom imaju isto frazeološko značenje, identičnu sliku, istu gramatičku strukturu pa i podudarnost varijanata. Djelomično su ekvivalentni frazemi s leksičkim varijantama, s morfološkim i sintaktičkim varijantama, s tvorbenim i sintaktičkim varijantama, frazemi sa sintaktičkim varijantama, frazemi s morfološkim varijantama.
U poglavlju Varijantnost frazema sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku (222-235) analizira se problem inačica, kojemu frazeolozi pristupaju na različite načine. Prevladava mišljenje da varijantnost podrazumijeva isto frazeološko značenje, bar jednu zajedničku sastavnicu kao okosnicu, isto ili slično sintaktičko ustrojstvo, istu rekciju, isto konotativno značenje i pripadnost istome stilu. Istraživani korpus potvrđuje postojanje fonetskih, morfoloških, tvorbenih, sintaktičkih i leksičkih inačica , kao i njihove kombinacije.
U Zaključku (236-237) doktorandica rezimira rezultate analize prethodnih poglavlja, kako bi na temelju svega obrađenoga mogla pristupiti i rječničkoj obradi dvaju korpusa.
Korpus hrvatskih frazema sa zoonimskom sastavnicom (238-253) donosi popis svih odabranih 186 hrvatskih frazema, koji su u prethodnim poglavljima spominjani. To je svojevrstan rječnik s oznakama mogućih promjena i variranja, popraćen tumačenjem značenja nefrazeološkim sredstvima.
Korpus poljskih frazema sa zoonimskom sastavnicom (255-265) obrađen je jednako kao navedeni Korpus hrvatskih frazema. Sadrži 191 frazem. Značenja se tumače nefrazeološkim sredstvima hrvatskoga jezika.
Literatura (266-279) donosi naslove 178 relevantnih frazeoloških znanstvenih djela te popis 53 rječnika i priručnika.
Studiozno se služeći bogatom i relevantnom literaturom i potaknuta živim interesom za odabranu temu, autorica je vrlo ozbiljnim radom na svojoj doktorskoj disertaciji temeljito osvijetlila sve aspekte zadane problematike. Smatramo da će ovaj doktorski rad biti ozbiljan doprinos kako hrvatskoj i poljskoj tako i općoj frazeologiji, a isto tako hrvatsko-poljskoj kontrastivistici i kontaktologiji.
PREDLAŽEMO
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorske radnje mr. sc. Ivane Vidović Bolt i omogući joj daljnji postupak u stjecanju doktorata humanističkih znanosti.
Stručno povjerenstvo:
1 akademik Antica Menac
predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Neda Pintarić, izv. prof..
komentor, član povjerenstva
3. dr. sc. Željka Fink, izv. prof.
komentor, član povjerenstva
U Zagrebu, 17. lipnja 2004.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za anglistiku
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
PREDMET: Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada Ive Polak pod naslovom Književnost australskih Aboridžina: Od usmenog do postkolonijalnog diskurza, odnosno u engleskom izvorniku, Literature of Australian Aborigines: From Oral to Postcolonial Discourse
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 14. lipnja 2004. godine donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Ive Polak u sljedećem sastavu:
Dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof., predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Anne Holden Rřnning, Sveučilište u Bergenu, ko-mentor
Dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof., ko-mentor
Na temelju pomnog uvida u magistarski rad Ive Polak, stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad Ive Polak obuhvaća 223 stranice kompjuterskog sloga i dva dodatka. Korištena literatura sadrži 235 bibliografskih jedinica na engleskom, francuskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Većina bibliografskih jedinica su knjige ili pak studije koje svojim obujmom odgovaraju knjigama. Zbog specifičnosti obrađenog područja tekst je popraćen velikim brojem (217) sadržajno bogatih bilježaka. Rad je podijeljen na sljedeća poglavlja: «Uvod» («Introduction») (str. 4-19), «Dekodiranje Snivanja» («Decoding the Dreaming») (str. 20-39), «Aboridžinsko pjesništvo» («Aboriginal Poetry) (str. 40-77), «Aboridžinska proza: roman i kratka priča» («Aboriginal Prose Fiction: Short Story and Novel») (str. 78-164), «Aboridžinska drama» («Aboriginal Drama») (str. 165-200), «Zaključak: U obranu aboridžinskog književnog stvaralaštva» («Conclusion: Apologia for Aboriginal Writing») (str. 201-210), «Literatura» («Bibliography») (str. 211-223), «Dodatak 1» («Appendix 1) (str. 224) i «Dodatak 2» («Appendix 2») (str. 225-226).
Uvodni dio rada bavi se problematikom nazivlja kojom su književna znanost i kulturologija pokušale obuhvatiti kako aboridžinsku usmenu književnost, poglavito onu koju su zapisali antropolozi, etnografi i jezikoslovci, tako i suvremeno aboridžinsko književno stvaralaštvo. Autorica u ovom poglavlju nastoji ukazati na težnju aboridžinskog teksta da se oslobodi antropološkog čitanja i uspostavi svoj status kao književnost koja se s jedne strane oslanja na specifikume aboridžinske kulture, a s druge strane preuzima i prilagođava određene književno-stilske postupke koji se obično vežu uz književnost Zapadnog kruga. Sažetim prikazom razvoja aboridžinske književnosti kojim će se baviti središnji dio rada, autorica upućuje na mogućnost iznalaženja poveznice između aboridžinskog sadržaja i, uvjetno rečeno, neaboridžinske forme uslijed trajne transformacije aboridžinskog identiteta i diskurzivnih strategija koje su preuzimali aboridžinski književni stvaraoci. U zaključku ovog poglavlja, autorica obrazlaže uporabu vrlo problematičnog predznaka postkolonijalnosti za aboridžinsku književnost temeljeći svoju dekonstrukciju značenja tog interdisciplinarno primjenjivanog pojma pozivanjem na radove Billa Ashcrofta, Gareth Griffiths, Helen Tiffin, Elleke Boehmer, Vijayja Mishre i Boba Hodgea.
Prvo poglavlje koje nosi naslov «Dekodiranje Snivanja» i podijeljeno je na nekoliko potpoglavlja, posvećeno je filološko-semiotičkoj analizi aboridžinskog (proto)filozofskog pojma Snivanja ključnog za tumačenje kako usmene tako i suvremene književnosti Aboridžina. Preuzimajući Saussureovu raščlambu jezičnog znaka, autorica podromno analizira etimologija riječi Altjiranga aboridžinskog naroda Aranda preko koje je, po sudu autorice, uspostavljen donekle neprimjeren engleski označitelj Dreaming ili Dreamtime. Pozivajući se na ključne radove vodećih antropologa koji su proučavali aboridžinsku kulturu, A.P. Elkina, W.E.H. Stannera, T.G.H. Strehlowa i Tonyja Swaina, autorica ukazuje na problem pojednostavljivanja označenog koji je odatle proizašao. Složenost koncepta koji se krije iza označitelja Snivanje objašnjava se dvojako: na razini supstancije sadržaja, odnosno općenitim konceptom na koji Snivanje upućuje i koje dijele svi aboridžinski narodi, a koji se u svrhe ovog rada naziva makro-Snivanjem, te formom sadržaja, odnosno individualnim aboridžinskim pričama kojima je ključna potka Snivanje, te koje se ovdje nazivaju mikro-Snivanjem. Dvostrukost označenog se nadalje uspoređuje sa Saussureovom razlikom između langue i parole, te odnosom rizoma i platoa poststrukturalista Gillesa Deleuzea i Félixa Guattarija. Ovaj složeni teorijski koncept omogućuje uočavanje nevidljive poveznice među aboridžinskim pripovjednim tekstovima kojima je potka Snivanje, i ujedno objašnjava polifoniju takvih tekstova. Naglašava se i činjenica da aboridžinski suvremeni književni tekst ne rabi nužno Snivanje kao ključnu potku, odnosno glavni događaj, već ga može rabiti kao sporedni događaj ili ga pak preoblikovati u specifično izražajno sredstvo, tzv. mabansku stvarnost, aboridžinsku inačicu magijskog realizma. Osvrnuvši se na teoriju recepcije kao i na problematiku iščitavanja postkolonijalnih tekstova uopće, poglavlje završava prosudbom o sposobnosti čitatelja, neaboridžinskog i suvremenog aboridžinskog, da iščita tako specifičan kulturološki kôd.
Drugo poglavlje naslovljeno «Aboridžinsko pjesništvo», podijeljeno je na nekoliko potpoglavlja koja tematski raščlanjuju ovaj književni rod. Potpoglavlje «Podvojeni spoj poezije i politike» (2.1.) bavi se objavljivanjem prvog aboridžinskog književnog djela, zbirke pjesama spisateljice Kath Walker, odnosno Oodgeroo Noonuccal. Nudeći opsežni uvid u burna društveno-povijesna zbivanja s kraja 1950-ih i tijekom 60-ih u Australiji, autorica Noonuccalino pjesništvo stavlja u kontekst aboridžinske borbe za ljudska prava, te upućuje na činjenicu da je Noonuccal svojim angažiranim pjesništvom i aktivnim sudjelovanjem u aboridžinskom pokretu za konstituiranje i afirmaciju aboridžinskog identiteta uspostavila određeni model aboridžinskog angažiranog spisatelja kojeg će se uvelike pridržavati prva generacija aboridžinskih autora. Element podvojenosti naznačen u naslovu potpoglavlja odnosi se s jedne strane na neupitnu nužnost spajanja poezije i političke borbe zbog nepovoljnih društveno-povijesnih prilika kojima su Aboridžini bili izloženi od samih početaka kolonizacije Australije, a s druge strane na činjenicu što je izniklo aboridžinsko pjesništvo australska književno-kritička javnost lišila svake umjetničke vrijednosti proglasivši ga propagandom. Potpoglavlje «Angažirano pjesništvo» (2.2.) daje pregled upravo onih aboridžinskih autora čije pjesništvo progovara protiv političke represije koju su opetovano kroz dvije stotine godina ozakonjivale onodobne australske vlasti pod izlikom britanskog imperijalnoga konstrukta da je Australia terra nullius. Primjeri takvog pjesništva uočavaju se u opusu prve generacija aboridžinskih pisaca, Oodgeroo Noonuccal, Kevina Gilberta, Jacka Davisa, Lionela Fogartyja, ali i u pojedinih mladih autora. U «Poeziji suvremene aboridžinalnosti: Novo Snivanje» (2.3.) autorica ukazuje na činjenicu da je čak i prva generacija aboridžinskih pjesnika pisala poeziju koja se odmakla od angažiranog pjesništva te time propituje i legitimitet onodobne književno-kritičke javnosti koja je cjelokupni rani aboridžinski pjesnički korpus ishitreno označila propagandom. Stvaralaštvo pjesnika kako starije tako i suvremene generacije obuhvaćenih u ovom potpoglavlju otkriva polifoniju tema i izražajnih oblika. Formalni odmak od angažiranog pjesništva očituje se u uporabi slobodnog stiha, pjesme u prozi, ali i u uporabi jezika. Standardni engleski jezik zamjenjuje se tzv. aboridžinskim engleskim. Poseban novitet koji otkrivaju nove antologije aboridžinskog pjesništva jest ponovna uporaba pojedinih aboridžinskih jezika pri čemu se takve pjesme objavljuju i na aboridžinskom i na engleskom jeziku, dok engleske prijevode rade sami autori. Tematika ovog pjesništva upućuje na neraskidivu svezu Aboridžina i fizičko-duhovnog krajolika, a nezaustavljivo uništavanje prirode prelazi u metaforu posrnuća Aboridžina napose onih koji žive u predgrađima. Potpoglavlje «Pjesništvog starog Snivanja» (2.4.) iznalazi formalnu i sadržajnu poveznicu s Aboridžinskom usmenom književnošću. Tematski, poezija preuzima određene miteme iz onog što je autorica prethodno definirala kao makro-Snivanje i što se očituje u pjesništvu Oodgeroo Noonuccal, W. Les Russella, Beryl Philip-Charmichael Yunghua-Dhu. Posebni značaj daje se pokušaju oživljavanja starog usmenog oblika u stvaralaštvu Oodgeroo Noonuccal i Mudroorooa. Riječ je o ciklusu izvorno usmenih pjesama koje se temelje na tradicionalnim ritualima i koje se formalno opiru jednostavnoj klasifikaciji u epsko odnosno lirsko pjesništvo.
Treće, najopsežnije poglavlje naslovljeno «Aboridžinska proza: kratka priča i roman» otvara se kratkim potpoglavljem koje nagovješćuje problematiku svih proznih oblika što ih rabe aboridžinski književni stvaraoci. Autorica naglašava da nije riječ o problemu specifičnom za australsko podneblje, već je riječ o problemu svih dvostruko koloniziranih naroda bivšeg kolonijalnog svijeta. U potpoglavlju «Začeci aboridžinske kratke priče» (3.2.) upućuje na pojavu prvog aboridžinskog spisatelja Davida Unaipona iz druge polovine dvadesetih godina prošloga stoljeća čiji je rad do 2001. godine ostao nezapažen. Razloge zbog kojih je bilo moguće Unaiponu oduzeti autorstvo i zlorabiti njegov tekst autorica pronalazi u lociranosti Unaiponova rada u doba tzv. asimilacijske politike. Pozivanjem na radove Stephena Mueckea, Adama Shoemakera i studiju Rolanda Bartha kandidatkinja posebnu pozornost posvećuje instanciji autora koja do pojave Unaipona nije postojala u aboridžinskom usmenom stvaralaštvu budući da je svaki usmeno prenošeni tekst pripadao odgovarajućoj aboridžinskoj zajednici. U «Kratkoj priči o Snivanju» analiziraju se radovi Davida Unaipona, Oodgeroo Noonuccal, te suvremenih autora Ngitji Ngitji i Lydije George. Riječ je o kratkim pričama koje se temelje na tipično aboridžinskoj supstanciji sadržaja, Snivanju. Analizom pojedinih priča uočava se stilski pomak nakon Unaipona. Dok Unaipon namjenjuje svoje tekstove isključivo bijelom čitateljstvu, Noonuccal ima za cilj približiti aboridžinsku kulturu mlađem aboridžinskom i neaboridžinskom čitateljstvu. Ovdje autorica upućuje na problem klasifikacije takvog stvaralaštva u okviru Zapadnog književnog kanona. U potpoglavlju «Autobiografske crtice – književna ili stvarna priča» (3.4.) autorica analizira oživljavanje aboridžinskog tradicionalnog oblika stvarne priče (trustori) kroz književni oblik kratke priče. Za primjer uzima skupinu kratkih priča Oodgeroo Noonuccal koja istinite događaje iz djetinjstva kojima je svjedočila autorica naratološki oblikuje u formu kratke priče čime preispituje legitimitet općeprihvaćene historiografije nasuprot crnoj lokalnoj historiografije. «Realistična kratka priča» (3.5.) bavi se skupinom autora, napose Archijem Wellerom i Jackom Davisom, te mladim autorima kao što su Gloria Brennan, Ellen Draper, Hyllus Maris i dr., čija se kratka proza uvelike odmiče od tradicionalne tematike naglaskom na status izmještenih Aboridžina koji žive na rubovima australskih gradova. Potpoglavljem «Aboridžinski roman: U kojoj mjeri je aboridžinski?» (3.6.) započinje niz kraćih poglavlja koja se bave različitim tipovima romana što ih rabe aboridžinski autori. Navedeno uvodno potpoglavlje bavi se književnih teorijama koje preispituje samu prirodu ovog žanra. Pozivanjem na pojam heteroglosije kojim Mihail Bahtin svraća pozornost na nastanjenost romaneskne riječi raznorodnim značenjskim smjernicama, kritički se propituje tvrdnja o navodnoj nemogućnosti ili čak neprimjerenosti spajanja aboridžinskog proznog stvaralaštva i ovog proznog žanra, odnosno o nemogućnosti/neprimjerenosti romana da prenese ne-Zapadni kulturološki sadržaj kao što je aboridžinalnost. Naredna dva potpoglavlja «Mudrooroo i Trilogija Wildcat» (3.7.), te «Mudrooroo i mabanska stvarnost» (3.8.) posvećena su najznačajnijem aboridžinskom prozaistu Mudrooroou koji je u aboridžinsku književnost unio niz noviteta. Prvo potpoglavlje sadrži opsežnu analizu interteksualnosti triju romana ovog spisatelja: Wild Cat Falling (1964.), Doin Wildcat: A Novel Koori Script (1988.) i Wildcat Screaming (1992.). Prvi roman koji je ujedno i prvi aboridžinski objavljeni roman, autorica analizira u suodnosu s francuskim egzistencijalističkim romanom A. Camusa Stranac (1942.) i Beckettovim teatrom apsurda, poglavito njegovom dramom U očekivanju Godota (1952., 1955.). Autorica ovdje naglašava da za razliku od europskih izvornika, aboridžinska «inačica» ovih književnih pojavnosti ukazuje na apsurdnu poziciju aboridžinskog koloniziranog Drugog koji stječe status stranca samim rođenjem jer ne pripada ni tradicionalnoj crnoj niti kolonizatorskoj-koloniziranoj bijeloj Australiji. Analiza romana Doin Wildcat: A Novel Koori Script otkriva izuzetno služeno romaneskno tkanje. Budući da preispituje mimetičnost prvotnog romana te razgolićuje sâm postupak pisanja romana, teorijska aparatura rabljena za raspravu o tom romanu oslanja se na radove poststrukturalista, i dakako teoretičara postkolonijalnosti kao što su Jacques Derrida, Henry Louis Gates Jr., Linda Hutcheon, Simon During, Julia Kristeva, Stephen Slemon i Adam Shoemaker. Posebni naglasak stavlja se na uporabu specifičnog jezičnog izraza koji u potpunosti odgovara tzv. aboridžinskom engleskom. S aspekta strukture, autorica ustanovljuje da je najjednostavniji roman treći dio trilogije, Wildcat Screaming, koji se, po njezinu mišljenju, nastavlja na prvi roman iz trilogije i objašnjava njegov nastanak. Potpoglavlje naslovljeno «Mudrooroo i mabanska stvarnost» na primjeru triju Mudroorooovih romana analizira uspostavu aboridžinskog stilskog postupka, tzv. mabanske (šamanske) stvarnosti, odnosno istovremenog postojanja dvaju podjednako vrijednih realnosti pri čemu se ona drugotna, «alternativna» stvarnost oslanja na aboridžinsko Snivanje. Kako bi legitimirala status ove aboridžinske inačice magijskog realizma, kandidatkinja navodi i objašnjava srodan termin, lo real maravilloso kubanskog spisatelja Aleja Carpentiera kojim se opisuje istovjetno stilsko izražajno sredstvo hispanoameričkih spisatelja kao što su Gabriel García Márquez, Jorge Luis Borges, i Julio Cortázar dok teoretsku potporu iznalazi u radovima Jean-Pierra Durixa, Moylan C. Mills i Scotta Simpkinsa. Potpoglavlje naslovljeno «Archie Weller i roman drakonskog realizma» (3.9.) analizira problematiku romana The Day of the Dog (1981) kao najoporijeg aboridžinskog romana koji svojom surovom prozom razgolićuje bezizlaznost aboridžinske egzistencije u predgrađima. Naredno potpoglavlje «(Aboridžinski) znanstveno-fantastični roman» (3.10.) nanovo upućuje na istog autora koji je ujedno prvi aboridžinski spisatelj koji se okušao u ovom žanru. Kako bi se pokazalo da je žanr znanstvene fantastike u samoj svojoj bîti hibridan te da se može prilagoditi svakoj problematici, pa tako i problematici multikulturalnosti o kojoj progovara Wellerov roman Land of the Golden Clouds (1998.), autorica daje pregled pregled ključnih definicija ovog žanra vodećih teoretičara iz ovog područja Briana Aldissa, Gwyneth Jones i Adama Robertsa. Posljednje potpoglavlje naslovljeno «Sally Morgan i autobiografska proza aboridžinskih ženskih spisateljica» (3.11.) bavi se pojavom aboridžinskih ženskih spisateljica u okviru žanra autobiografske proze koja postaje najčitaniji žanr na tlu Australije. Nakon kratkog uvoda u kojemu kandidatkinja objašnjava razloge zbog kojih je ovaj žanr primarno rezerviran za spisateljice, navodi se djelo My Place (1987.) Sally Morgan koje kandidatkinja postavlja u društveno-povijesni kontekst proslave dvijestote obljetnice dolaska Britanaca na australsko tlo. Ovo je djelo naišlo na vrlo pozitivnu recepciju australske javnosti da ono progovara o rekonstrukciji aboridžinskog pa i šireg australskog identiteta. Analiza djela kojoj je posvećen središnji dio potpoglavlja, otkriva vrlo složenu supstrukturu naoko jednostavnog žanra u kojem se miješaju elementi preuzeti iz aboridžinske usmene književnosti rekapitulirajući autobiografske priče triju aboridžinskih likova odnosno dviju aboridžinskih generacija, dok pripovijest samog pripovjedača-autorice služi kao okvirna priča koja rabi stilska izražajna sredstva koja se obično pripisuju žanru autobiografske fikcije.
Zadnje veliko poglavlje naslovljeno «Aboridžinska drama» uvodno se osvrće na začetke aboridžinske drame, odnosno na radove Kevina Gilberta, Roberta Merritta i Gerryja Bostocka. Kandidatkinja ustanovljuje se da je drama početno prisvojena kao sredstvo prikazivanja aboridžinskih političkih stavova te se uklopila u aboridžinski pokret za ljudska prava tijekom 1960-ih i 70-ih. U potpoglavlju «Jack Davis: Aboridžinska drama se vraća kući (kullark)» (4.2.) autorica analizira dramski opus najvećeg aboridžinskog dramskog pisca Jacka Davisa koji svojom prvom dramom Kullark (1982.) započinje projekt interveniranja u etabliranu bijelu historiografiju. Kandidatkinja u toj drami otkriva vrlo složen trostruki vremenski okvir koji služi praćenju odnosa unutar jedne aboridžinske obitelji u određenom društveno-povijesnom trenutku, te ujedno ispisivanju prethodno nevidljivog poglavlja aboridžinske povijesti. Analiza ove kao i preostalih triju drama (The Dreamers, 1982.; No Sugar, 1986.; Barungin, 1989.) otkriva najznačajnije formalno obilježje Davisova dramskog opusa, uporabu lika «Plesača» koji uz tradicionalne aboridžinske instrumente i tradicionalni ples nagovješćuje one segmente drame koji upućuju na mabansku stvarnost, te uporabu specifičnog aboridžinskog idioma, odnosno aboridžinskog Nyoongah jezika Zapadne Australije. Potpoglavlje «Nova generacija aboridžinskih dramskih pisaca» analizira odabrane drame Eve Johnson, Richarda Walleya i Boba Maze te ustanovljuje vrlo očit utjecaj Jacka Davisa na radove ovih triju autora novije generacije. Zaključno potpoglavlje o drami naslovljeno «Bran Nue Dae [novi dan] za aboridžinsku dramu» bavi se vrlo specifičnim uratkom Jimmyja Chija i njegove glazbene skupine Broome Band Kuckles, glazbenom komedijom Bran Nue Dae (1991) koja za razliku od prethodno analiziranih drama odiše optimizmom i nadom u budućnost multikulturalne Australije.
U zaključnom poglavlju rada naslovljenom «Zaključak: U obranu aboridžinskog književnog stvaralaštva» ukratko se rekapitulira neprijeporni razvoj aboridžinske književnosti koja je prošla izuzetno složen put, od «nevidljivog» teksta, preko angažirane književnosti koja je nastojala promicati aboridžinsku zajednicu, do multivalentnog aboridžinskog teksta koji prisvaja raznorodne diskurzivne strategije i prilagođuje ih vlastitim potrebama. U potvrdu postojanosti i vrsnoće aboridžinske književnosti autorica zaključuje da ni preispitivanje aboridžinskog podrijetla vodećih aboridžinskih pisaca kao što su Mudrooroo i Archie Weller potaknutih lažnim prisvajanjem aboridžinskih imena od strane nekolicine neupitno bijelih autora, neće umanjiti umjetničku i kulturološku vrijednost aboridžinske književnosti.
Dakle, riječ je o ambiciozno zamišljenoj i uzorno izvedenoj magistarskoj tezi koja pokazuje iscrpno poznavanje primarnih izvora (književnih) kao i primjerno poznavanje teorijsko-metodoloških polazišta na kojima je utemeljena kandidatkinjina detaljna analiza nekih od ključnih djela australske aboridžinske književnosti. Osim analize ovog u nas potpuno nepoznatog književnog korpusa, u svojoj magistarskoj tezi kandidatkinja uspijeva ujedno propitati i neka ključna pitanja koja ovako specifičan književnih korpus potiče. Radi se o pitanjima poput konstituiranja kulturnog identiteta; primjeni književnokritičkih i književnopovijesnih pojmova i termina poniklih iz zapadnih književnih i kulturnih teorija kao što su pitanje žanrovskih odrednica; pitanje odnosa angažirana književnost versus propaganda; postkolonijalno ili postmoderno; specifične funkcije književnosti i drugih.
Na temelju svega navedenoga povjerenstvo predlaže Vijeću da uputi kandidatkinju, asistenticu Ivu Polak na usmenu obranu njezina rada..
Dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof., predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Anne Holden Rřnning, prof. Sveučilište u Bergenu, ko-mentor
Dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red. prof., ko-mentor
U Zagrebu, 28. lipnja 2004.
Dr.sc. Tihomila Težak Gregl, red.prof.
Dr.sc. Nives Majnarić Pandžić, red..prof. u miru
Dr.sc. Kornelija Minichreiter, viši znanstv. suradnik
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na svojoj sjednici l4. lipnja u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Igora Kulenovića pod naslovom «VIROVITIČKA GRUPA U SVJETLU NOVIH NALAZA» pa Fakultetskom vijeću podnosimo skupno
I z v j e š ć e
Igor Kulenović radi u Gradskom muzeju u Koprivnici na arheološkom području bogatom brončanodobnim nalazima. Neki raniji nalazi zatečeni u Muzeju, ali i vlastita iskopavanja naveli su ga na izradu ove magistarske radnje.Rad je napisan na l00 stranica, a u prilogu sadrži 38 ilustrativnih tabli s prikazom obrađivanih nalaza.
U uvodu objašnjava da je u posljednje vrijeme opalo istraživanje i objavljivanje kasnog brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj, a broj nalazišta se povećao i traži svoju interpretaciju. Polazeći od osnovne definicije virovitičke grupe u monografiji Ksenije Vinski-Gasparini iz l973. godine iznosi da njezine osnovne postavke vrijede još i danas, ali s obzirom na to da ih je ona zasnivala samo na znanju iz grobnih nalaza potrebno ih je nadopuniti i razraditi sa zapažanjima iz istraživanih istovremenih naselja. Takva su naselja istraživana upravo na području rada Koprivničkog muzeja, a još obimnija i bogatija na području slovenske Podravine i Prekomurja, tj. na području koje je nekoć zaposjedala upravo virivitička grupa.
Ishodište ovog magistarskog rada su istraživanja na lokalitetu Cerine VII kod Koprivnice, te materijal prikupljen rekognosciranjem s drugih naselja. Novi nalazi i zapažanja protumačena su u širem kontekstu istovremenih i srodnih kulturnih grupa iz Mađarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te iz posavske Hrvatske. Posebna se pažnja posvećuje grupi Barice-Gređani. Ranije lociranje matičnog područja virovitičke grupe u virovitičku Podravinu može se danas znatno proširiti i prilično detaljno sagledati njezine granice.
Prije predstavljanja novih nalaza iznosi se kronološki sustav korišten u radu , kao i zemljopisne značajke područja, rezimira se povijest istraživanja, kao i osnovni izgled naselja i način pokopavanja. Kronološke faze primijenjene u radu posve se podudaraju sa već opće prihvaćenim sustavom Müller-Karpea i K. Vinski-Gasparini, ali se nadovezuju i na najnovije rezultate iz Transdanubije i Posavine. Za virovitičku grupu mogu se tako izdvojiti dvije razvojne faze: brončano doba D i Ha A l.
Zemljopisna podloga koja određuje značajke virovitičke grupe podrobno je razrađena s obzirom na reljef, hidrografiju te mogućnosti prometnih pravaca.Treće poglavlje predstavlja povijest istraživanja virovitičke grupe gdje se uz starija otkrića osobito ističu nova istraživanja, još u tijeku, u selu Mačkovac kod Nove Gradiške. Kao i inače u kulturi polja sa žarama na širokom europskom prostoru način pokopavanja glavno je obilježje cijelog niza regionalnih kulturnih grupa: redovito je paljevinski, u urni ili samo u jami, sa različitim ritualom i prilozima. Na temelju novih istraživanja u Olorisu kod Doljnjeg Lakoša – naselju zatvorenog tipa, zatim na nizu podravskih naselja u Sloveniji i Hrvatskoj, govori se o izgledu tipičnog naselja virovitičke grupe.
Velika pažnja posvećena je najčešćoj i najkarakterističnoj vrsti nalaza – keramici. Detaljno se opisuju oblici urni i njihovih poklopaca, nadalje grobni prilozi poput zdjela, zdjelica, lončića i kupa na nogama. Uključeni su rezultati i mišljenja više autora sa šireg područja. Najveći je uzorak iz naselja istraženog u sustavnom iskopavanju na velikoj površini, u Olorisu. On sigurno predstavlja najsigurniji oslonac za valorizaciju cjelokupne grupe. Zato se iscrpno i navode svi tipovi nađenog keramičkog posuđa. Uz Oloris se spominju i u interpretaciji koriste i nalazi iz drugih brojnih istraživanih naselja, pogotovo onih iz koprivničkog kraja.
Metalnih, tj. brončanih nalaza virovitička grupa ima znatno manje: potječu iz nekropola, naselja ili ostava. Najčešće su pronalaženi dijelovi nošnje, uglavnom igle pa im se posvećuje tipološka razrada. Ostave, kao skupni nalazi uglavnom istovremenih predmeta, imaju dakako veliku vrijednost za tipološka razmatranja: uz ostave iz koprivničkog kraja, kakva je novoobjavljena iz Pustakovca, pažnja je posvećena međimurskim i zagorskim primjerima. S pravom je posebno poglavlje posvećeno datiranju ostave Peklenica, jer su se u literaturi pojavila¸kontroverzna određivanja u odnosu na tu važnu ostavu koja je dugo vrijedila kao kronološki međaš za početak kasnog brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj. Magistrant se nakon iznošenja svih mišljenja opredijeljuje za mišljenje Petera Turka o pripadnosti ostave horizontu «radioničkih ostava miješanog tipa». Magistrant nadalje s pravom tumači ostave kao pokazatelje metalurške proizvodnje u okviru virovitičke grupe i bavi se odnosom grupe prema ostavama nađenima na njezinom području. Tu magistrant Kulenović, nakon iscrpne analize, dolazi do nekih novih i zanimljivih interpretacija, posebno s obzirom na razvoj i ritam metalurške proizvodnje u okviru ranije faze kulture polja sa žarama.
Predstavljajući pojedinačne nalaze s područja grupe, među kojima se nalaze i vrijedni i značajni komadi, raspravlja i pitanje votivnog značenja ostava ili «žrtvovanih» pojedinačnih predmeta.
Važan doprinos radu predstavlja obrada i predstavljanje keramičkih nalaza s neobjavljenih nalazišta virovitičke grupe. Uzorak nije osobito brojan , ali kako potječe sa sustavno izvedenih i dokumentiranih iskopavanja ima težinu u razradi karakteristika virovitičke grupe.Tu podrobno razvrstava i definira prisutne tipove:lonce, zdjele, šalice, vrčeve, ručke i dna te ukrase na posuđu. Glavni izvor su iskopavanja u Cerinama VII, ali tome priključuje i ostale istraživane lokalitete s područja Koprivnice: Staru Cirkvu, Podvratnec i Močvar I.
U Zaključnim razmatranjima iznosi bitna arheološka pitanja i moguće odgovore na njih. Odnose se dakako na kronologiju i genezu virovitičke grupe. Ovdje magistrant uspostavlja u neku ruku novi, svakako bitno modificirani i uvjerljivi slijed razvoja virovitičke grupe. Problem geneze virovitičke grupe ostaje i dalje otvorenim, kao što je uostalom bilo od samog početka definiranja grupe; razlog je jednostavan – i danas, nakon 3O godina i relativno intenzivnog istraživanja još uvijek nisu nigdje otkriveni pretpostavljeni supstratni elementi virovitičke grupe – srednjobrončanodobni lokaliteti s karakteristikama kulture grobnih humaka. U središnjoj Hrvatskoj, prema dosadašnjem stanju istraženosti , jednostavno nema sigurnih nalaza srednjeg brončanog doba!
U Zaključku (str. 85-88) se pregledno iznose svi podaci i mišljenja o njihovoj interpretaciji te konačni magistrantovi zaključci.
Iako ovaj magistarski rad nije velikog opsega, on se s obzirom na užu temu i prostor koji obrađuje bavi na posve zadovoljavajući način svim relevantnim problemima; predstavlja i analizira nove nalaze te iznosi fundirana i uvjerljiva magistrantova mišljenja. Rad ocijenjujemo pozitivnim doprinosom poznavanju rane faze kulture polja sa žarama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pa predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati našu ocjenu, a kandidata uputi na daljnji postupak, tj. na obranu rada pred stručnim povjerenstvom izabranim već za ocjenu.
Dr.sc. Tihomila Težak-Gregl, red.prof.
Predsjednica Povjerenstva
Dr.sc.Nives Majnarić Pandžić član (mentor)
Dr.sc. Kornelija Minichreiter, član
dr. sc. Marijan BOBINAC, red. prof.
dr. sc. Ute KARLAVARIS - BREMER, doc.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
dr. sc. Dragutin HORVAT, izv. prof.
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 17. svibnja 2004. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Blaženke ABRAMOVIĆ ro. ČIŽMEŠIJA pod naslovom Motivische Analogien im Erzählwerk Stefan Zweigs und Arthur Schnitzlers (Motivske analogije u pripovjednim opusima Stefana Zweiga i Arthura Schnitzlera) podnosimo Vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Blaženke ABRAMOVIĆ Motivische Analogien im Erzählwerk Stefan Zweigs und Arthur Schnitzlers pisan je na njemačkom jeziku temeljem odobrenja Vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Rad ukupno obuhvaća 199 stranica, a podijeljen je u četiri glavna dijela i to:
· Einleitung (Uvod) (str. 1 – 5)
· Die Erzählungen von Arthur Schnitzler(Pripovjetke A. Schnitzlera) (str. 6 – 74)
· Die Novellen von Stefan Zweig (Novele S. Zweiga) (str. 75 – 179)
· Motivische Analolgien im Erzählwerk Arthur Schnitzlers und Stefan Zweigs (Motivske analogije u pripovjednim opusima Stefana Zweiga i Arthura Schnitzlera) (str. 180 -188)
Nakon ta četiri dijela slijede zaključak na njemačkom hrvatskom, popis korištenih kratica obrađivanih djela, popis korištene literature, popis ključnih riječi (na njemačkom i hrvatskom jeziku), te kratak životopis pristupnice (na hrvatskom i njemačkom jeziku).
U uvodnom poglavlju rada pristupnica pojašnjava razloge odabira teme i omeđuje područje vlastita istraživanja. Kako sama napominje, riječ je o dvojici autora koji su za života uživali veliku popularnost, jedan prvenstveno kao dramatičar, a drugi kao autor romansiranih biografija i eseja, no nakon smrti su dugo vremena bili marginalizirani kao autori, čiji opusi zapravo pripadaju takozvanoj trivijalnoj književnosti (str.1). I dok Schnitzler u posljednje vrijeme uvjetno rečeno doživljava renesansu, jer i književna znanost, a i kazališne i nakladničke kuće pokazuju življe zanimanje za neke njegove tekstove, dotle Stefan Zweig ostaje i dalje žigosan kao pripovjedač zaokupljen vulgariziranim teorijama Sigmunda Freuda i autor štiva za prikratu putne dokolice(str. 1).
Polazeći upravo od takve današnje recepcijske situacije, pristupnica svojim radom želi dati prilog rehabilitaciji obaju autora i potaknuti na dublju, a prije svega obuhvatniju raščlambu Schnitzlerova i Zweigova opusa. Pritom se ograničava samo na njihova pripovjedna djela i to poglavito na one tekstove, koji ni u krugovima književnih znanstvenika, ali niti u krugovima najšire čitateljske publike nisu naišli na značajniji odjek. Ovo ograničavanje korpusa istraživanja ima svoje opravdanje prije svega u žanrovskoj, ali i u motivskoj bliskosti odnosno srodnosti involviranih tekstova. Tako je dakle pred nama rad, čija se autorica odlučuje za najteži i najnezahvalniji raščlambeni postupak kako bi pokušala dokazati da su i jedan i drugi spisatelj zavrijedili da se njihova književna ostavština, tj. barem njezin novelistički dio, iznova vrednuje prema kriterijima primjerenima i umjetničkim dosezima samih tekstova i vremenu u kojem su nastali, a o kojem vremenu obojica govore na iznimno objektivan, ali i kritički osviješten način.
Pristupnica na vrlo jasan i neupitan način formulira nakane i obrazlaže strategiju svog istraživačkog pothvata:
«Polazeći od društvenih, političkih i civilizacijskih datosti razdoblja Bečke moderne (...), preko raščlambe pojedinih djela te dvojice autora, pri čemu ću posebice obratiti pozornost na njihov način prikazivanja određenih motiva, želim na kraju istraživanja ukazati na motivske srodnosti u dvojice spisatelja, koji se najčešće ne dovode u uzajamnu vezu (str. 3).»
Drugi i treći dio rada Blaženke Abramović obuhvaćaju vrlo detaljne, gotovo minuciozne analize najprije Schnitzlerovih, a potom Zweigovih pripovjednih tekstova. Autorica se, kao što smo već napomenuli, pri odabiru tekstova – po deset kod svakog autora – rukovodila načelom da prednost dade onim djelima, koja su, recepcijski gledano, ostala u sjeni onih najpopularnijih. Upravo ta činjenica krije u sebi i jednu od vrijednosti ovog magistarskog rada, jer je tako pristupnica – oslobođena opterećenosti tuđim prosudbama – mogla i uspjela pokazati i dokazati vlastito temeljito poznavanje materije, ali ujedno i zrelost i kompetentnost u prosuđivanju dvaju proučavanih korpusa.
Daljnju odliku ovog magistarskog rada otkriva i načelo, po kojem je pristupnica krenula u raščlambu odabranih pripovjednih djela. Naime redoslijed analize tekstova određen je kronologijom njihova nastanka, što je autorici uvijek iznova dobrodošla prigoda da ukaže na razvojne mijene i proces dozrijevanja pripovjedačke osobnosti Schnitzlerove i Zweigove. Uz to, iako je pri svakoj pojedinačnoj analizi sam tekst u središtu pozornosti, autorica uvijek nastoji ukazati na njegove poveznice s drugim tekstovima istog ili pak drugog ovdje proučavanog autora, odnosno istaknuti i ukorijenjenost teksta u iskustvenoj zbilji iz koje je iznikao. Tako će čitatelj uz obilje obavijesti o psihofizičkim svojstvima Schnitzlerovih i Zweigovih likova dobiti i relevantan uvid u vremenske, prostorne i etičke koordinate svijeta iz kojeg su ih njihovi autori transponirali u svijet književne fikcije.
Posljednji, četvrti dio rada, u neku ruku sažetak prije sažetka, ukazuje posve nedvosmisleno na niz motivskih podudarnosti i srodnosti, koje je pažljivi čitatelj rada mogao uočiti već ranije, pri pojedinačnim analizama tekstova. No ovdje su te motivske paralele i analogije formulirane na način koji ni jedno pitanje ne ostavlja nedorečenim, ni jednu tvrdnju neobrazloženom, a analizirane korpuse tekstova na najneposredniji način povezuje s karakteristikama doba u kojem su nastali. Time s jedne strane autorica dokazuje krajnju upitnost «atributa trivijalnosti, pridodanog djelima Schnitzlera i Zweiga još u doba njihova nastanka» (str.191), a s druge strane upozorava na vrlo složenu, ali i vrlo objektivnu dijagnozu razdoblja bečkog razmeđa devetnaestog i dvadesetog stoljeća, što ju je moguće iščitati iz novelističkih i ne samo novelističkih djela te dvojice autora.
Temeljem svega ovdje iznesenog zaključujemo da je magistarski rad Blaženke Abramović pod naslovom Motivische Analogien im Erzählwerk Stefan Zweigs und Arthur Schnitzlers vrijedan prilog proučavanju Zweigova i Schnitzlerova opusa, te ga valja pozitivno ocijeniti, pa takvu ocjenu i podastiremo Vijeću.
Ujedno predlažemo da se kandidatkinji odobri pristup usmenoj obrani rada.
Zagreb, 23. lipnja 2004.
Povjerenstvo:
dr. sc. Marijan BOBINAC, red. prof., predsjednik
dr. sc. Ute KARLAVARIS - BREMER, doc., član
dr. sc. Dragutin HORVAT, izv. prof., član
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu stručnog specijalističkog rada Nataše Briški pod naslovom Prijevod s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski s osobitim obzirom na područje ekonomije i prava, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Nataša Briški odslušala je i položila sve propisane kolegije na poslijediplomskom prevoditeljskom studiju i izradila ovdje predloženi rad kao završnu obvezu na tom studiju. Ovaj rad opod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i hrvatskog na engleski s osobitim obzirom na područje ekonomije i prava sadrži uvodni dio, prijevode tekstova i bibliografiju. U uvodnom dijelu pristupnica obrazlaže metodologiju rada i navodi pomagala kojima se služila, te se osvrće na specifičnosti pojedinih tekstova koje je prevela, probleme kojima se susretala i načine na koje je pristupila njihovu rješavanju.
Pristupnica je bila obvezna prevesti stotinu stranica, od toga pedeset stranica s engleskog na hrvatski i pedeset stranica s hrvatskog na engleski jezik Pristupnica je sama odabrala tekstove, u odabiru je vodila računa o tome da oni budu tematski, sadržajno i stilski raznoliki. Engleski tekstualni korpus koji je pristupnica prevela na hrvatski jezik sadrži tekstove s područja računovodstva i financija, prava te jedan tekst putopisne proze iz časopisa National Geographic. Hrvatski pak tekstualni korpus sadrži tekstove s područja prava, uglavnom vezanih uz europske integracije, a donekle i ekonomiju, odnosno bankarstvo i vrijednosne papire.
Prvi tekst na engleskom jeziku uzet je iz knjige Gide to Analysing Companies. Radi se o tekstu koji nije pisan isključivo za financijske stručnjake ali vrvi stručnom terminologijom, što je ujedno i predstavljalo najveći izazov za pristupnicu. U prevođenju toga teksta morala je konzultirati stručnjaka za financije koji ujedno dobro vlada engleskim jezikom. Za prijevod mnogih termina i naziva nekih međunarodnih financijskih institucija koristila je Međunarodne računovodstvene standarde, i to u izvorniku i autoriziranom hrvatskom prijevodu. Susrela se s problemom da za određeni pojam u engleskom tekstu nema odgovarajućeg hrvatskog izraza jer se radi o kategoriji koja kod nas ne postoji. Nakon što je na Internetu pronašla opis pojma i pobliže shvatila o čemu je riječ, uz konzulzacije sa stručnom osobom odlučila je kako ga prevesti.
Tekstove s područja prava čine dvije Uredbe Vijeća EEZ-a. Prilikom prijevoda ta dva teksta pristupnica se rukovodila načelima sadržanim u Priručniku za prevođenje pravnih akata Europske unije, koji je prevelo i izdalo Ministarstvo za europske integracije. U Priručniku je rečeno da se hrvatski prijevodi normiranih oblika i formulacija sadržanih u raznim vrstama dokumenata Europske unije, a koji se nalaze u Priručniku, trebaju smatrati službenim izrazima koji se moraju upotrebljavati u svim hrvatskim pijevodima odgovarajućih akata. Pristupnica obrazlaže da je stoga preuzela neke termine iz glosara, koje bi osobno možda prevela drugačije.
Prijevod na hrvatski putopisne proze naslovljene «The California Trail» bio je za pristupnicu posve drugačije izazov. Riječ je o tekstu koji se stilski i sadržajno potpuno razlikuje od ranije spomenutih tekstova . U njemu se isprepliću osjećaji, nostalgija, impresije i povijesna zbilja. Složeni idiomatski izričaj valjalo je pretočiti u jezik cilj i sačuvati osobnost i ritam naracije, u čemu mislim da je pristupnica uspjela. U ovom tekstu javljaju se i problemi s kulturološkim elementima u tekstu za koje je trebalo iznači ekvivalentna rješenja u hrvatskom jeziku. Vidljivo je da je pristupnica uložila veliki trud i uglavnom, nakon dosta traženja nalazila prihvatljiva rješenja. S obzirom na sadržaj teksta i tip diskursa smatramo da je pristupnica u njemu imala prilike pokazati najviše prevoditeljske umješnosti i finog osjećaja za jezik.
Prvi u skupini tekstova prevedenih s hrvatskog na engleski jezik bio je «Sloboda pružanja usluga». Radi se o dijelu očitovanja Republike Hrvatske na upit Europske unije o ispunjenju obveza koje proistječu iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Kod prevođenja ovog teksta pristupnica se služila Internetom kao bi pronašla originalne nazive pojedinih smjernica Europske unije, te engleske prijevode naziva pojedinih hrvatskih institucija i zakona.
Veliki izazov za pristupnicu predstavljao je tekst autora Ive Josipovića»Hrvatsko pravosuđe u tranziciji:Kriza pravosuđa ili kriza pravne struke». Tekst je vrlo stručan i zahtijevan za prevođenje, kako zbog pravne terminologije, tako i zbog autorova stila. Dugačke i vrlo komplicirane rečenice pristupnica je odlučila 'rezati' kako bi engleski tekst bio razumljiviji a da je pritom u potpunosti sačuvala smisao originala . I u ovom slučaju, pristupnica je primjenila odgovatajuće postupke i proizvela solidan prijevod.
Zbir sažetaka radova raznih autora an temu hrvatske povijesti posljednji su tekst koji je pristupnica prevela.Radi se o tekstovima koji su s aspekta prevođenja vrlo zanimljivi i nimalo jednostavni za prevesti.Sadržajno svi se bave hrvatskom poviješću i kulturnim nasljeđem. Stoga je valjalo pobliže se upoznati s područjem na koje se tekst odnosi, npr., Kandijski rat, Morejski rat, grbovi plemstva u Slavoniji, itd. U prevođenju ovakvih tekstova potrebna su različita znanja i prevodilačke vještine. Uz stručne pojmove i kulturološke elemente, veliki problem predstavlja i stil pisanja, koji često zahtijeva temeljite prilagodbe u jeziku cilju kako bi komunikacija bila uspješna i u duhu jezika. U prijevodima pojedinih članaka pristupnica nije uvijek dokraja ustrajala u iznalaženju najboljih rješenja. Neki od tih problema biti će predmet rasprave na usmenoj obrani.
Nataša Briški obavila je posao prevođenja u okviru ovog stručnog specijalističkog rada vrlo savjesno, prinjenjujući teorijske spoznaje koje je stekla tijekom studija, kao i svoja iskustva iz prevoditeljske prakse. Vrlo se odgovorno i uspješno služi raznovrsnim pomagalima , popratnom i stručnom literaturom. Ovaj rad jasno pokazuje da je pristupnica ozbiljno pristulila izradi ovog rada, što svjedoći o njenoj želji, dakako i sposobnosti da se bavi problemima prevođenja i proširuje svoja znanja i vještine. Pokazala je da može prevoditi tekstove različitih vrsta i stilova, te da se dobro snalazi u rješavanju problema koji se pojavljuju u procesu prevođenja. U prijevodima, tu i tamo, postoje manji propusti više semantičke nego gramatičke prirode, ali uobičajeno je da se prijevodi prije objavljivanja daju lektorirati. Pristupnica je i ranije je, budući da već više godina radi kao prevoditeljica na vrlo odgovornom radnom mjestu, bila svijesna da je prevođenje složen i mukotrpan proces koji iziskuje stalno preispitivanje, dotjerivanje i revidiranje već učinjenog prijevoda. Ovaj rad još je više produbio to uvjerenje i potvrdio njezinu želju da se usavršava u prevoditeljskom radu.
Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovu ocjenu i pristupnicu uputi na usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 29. listopada 2004.
Članovi povjerenstva:
1.dr.sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2 .mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
3. mr.sc. Lovorka Miletić-Zergollern, viši lektor
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 17. siječnja 2004. u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Maura Dujmovića pod naslovom Sloboda modernog čovjeka u kontekstu Orwellova romana «1984», podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Maura Dujmovića, naslovljen Sloboda modernog čovjeka u kontekstu Orwellova romana «1984», ima ukupno 122 stranice kompjutorskog ispisa, a podijeljen je na Uvod, sedam zasebno naslovljenih dijelova, Zaključak i Literaturu. Temeljna mu je teza da glasoviti Orwellov roman 1984 nije politički pamflet nego je umjetničko djelo, koje složenim i nipošto jednoznačnim, porukama upućuje i na aktualnu problematiku ljudskih odnosa i shvaćanje slobode pojedinca. Metoda obrade tako je kritička analiza Orwellova romana, s naznakama o cjelini njegova opusa, te određene interpretacije kojima se nastoji obrazložiti aktualnost Orwellovih poruka i književnih postupaka s obzirom na neka suvremena shvaćanja o krizi osobnosti u svijetu vladavine birokracije i masovnih medija.
Uvod je tako posvećen nacrtu Orwelova opusa u okvirima engleske književnosti, a zatim slijedi glava Sloboda i identitet, koja ima i dva poglavlja, Proces individualizacije i Dvosmislenost slobode. Naslovi tih poglavlja pokazuju okvirna ishodišta interpretacije prisutne u cjelokupnom radu: sloboda pojedinca povijesno je dostignuće, ali procesi individualizacije dovode i do osamljenosti te osjećaja nemoći, pa se pojedinac prepušta nadmoći institucija, odričući se «iznutra» vlastite slobode bilo zbog prisile kojoj ne može odoljeti, bilo zbog pasivnog odnosa prema sredstvima uvjeravanja. Autor se tu uglavnom oslanja na analize Freuda, Fromma, Marcusea i Chomskoga, ali i na neke novije teoretičare masovnih medija. Ta je glava ujedno neka vrsta teorijskog nacrta koji služi kao okosnica svim daljim analizama.
Nakon toga slijede četiri glave u kojima se analiziraju pojedini aspekti načina na koji Orwell opisuje svoju «negativnu utopiju» i, osobito, proces «uništavanja osobnosti». Prva je tako posvećena odnosima među spolovima, jer autor drži, oslanjajući se na Fromma, da se upravo na analizi shvaćanja seksualnosti i ljubavi može najlakše razabrati svojevrsno «otuđenje» suvremenog čovjeka od izvornih ljudskih osjećaja i odnosa. Izabranim odlomcima tu se uvjerljivo pokazuje kako je Orwell jasno uvidio da konačni «slom» osobe nastupa kada dolazi do «sloma» ljubavi.
Sljedeći dio, naslovljen Vjerodostojnost Winstonove pobune i dijalektika moći, analizira ključnu Orwellovu problematiku «individualne pobune», njezine motivacije, kao i motivacije neutažive želje za vlašću. Tu se ulazi i u usporedbe s Dostojevskim, odnosno s pričom o Velikom inkvizitoru iz Braće Karamazova, te se upozorava na paradoksalnu prirodu moći koja postaje samoj sebi svrha. Autor pri tome zaključuje da je «Orwellova zasluga u tome što je nagovijestio sveopću birokratizaciju društva», pa je njegovo djelo «antipropaganda autoritarnosti, elitizma, koncentracije moći i svakog nastojanja koje bi moglo biti usmjereno protiv kreativnog, poticajnog okruženja u kojem pojedinac nastaje» (str. 53).
Iduća glava, Nužnost diplozofije i novozbora, posvećena je analizi «prekrajanja povijesti» i nasilja nad jezikom, što autor – s pravom – drži bitnim elementima svakog pokušaja totalitarizma da ovlada i samim temeljima na kojima se može razviti slobodno stvaralaštvo svakog pojedinca. Orwell, prema autorovu mišljenju, uviđa i opisuje krajnje konzekvencije zloupotrebe jezika: osiromašenje jezičnog sustava i prisilno mijenjanje značenja pojedinih riječi i rečenica vodi s jedne strane do jezičnih tvorevina u kojima je sve moguće – recimo parola: Mir je rat! - a s druge strane do dirigiranih značenja kakva unaprijed skučavaju, pa i onemogućavaju, svako razmišljanje.
U glavi Veliki brat te promatra (otuđenje) nastavlja se analiza procesa «slamanja osobe», sada s naglaskom na kontroli omogućenoj tehničkim sredstvima komunikacije. Tu se primjećuje kako je Orwell shvatio neslućene mogućnosti koje totalitarizmu donosi tehnika, jer kontrola može obuhvatiti svakog pojedinca, a masovni mediji privlačnim uvjeravanjem uspijevaju ovladati ljudskim osjećajima i mišljenjem. Uporište za takva shvaćanja nalaze se u nekim interpretacijama Marxove teorije otuđenja, kao i Sartreovom shvaćanju čovjeka kao «bića slobodnih odluka».
Posljednje dvije glave, Tehnološki razvoj, birokracija i mediji i Kontrola naših života, nastoje obrazložiti kako je Orwell opisao procese koji se i danas nastavljaju, premda na načine koji se razlikuju od izravne prisile i gotovo grotesknog mučenja kakvo je u romanu 1984 izuzetno dojmljivo umjetnički oblikovano. Ti se procesi komentiraju s uvjerenjem da manipulacije privredom, medijima i cjelokupnom «kulturnom industrijom» onemogućavaju ostvarenje «sna o slobodnom pojedincu u slobodnom društvu.» (str. 87), pa se izražavaju simpatije prema alternativnim pokretima. Izbor teoretičara koji se pri tome komentiraju dosta je raznolik i svodi se na kritičare industrijske civilizacije, no temeljne teze o Orwellovim uvidima o prijetećim opasnostima moderne civilizacije dobro su obrazložene.
U cjelini gledano tako je magistarski rad Maura Dujmovića uspjela analiza temeljnog aspekta s kojeg se može interpretirati Orwellov roman 1984. Autor je ovladao opsežnom literaturom, a povremena nesigurnost u izboru filozofskih i socioloških teorija u suvremenom društvu, koje navodi kao potvrdu vlastitih teza, i koje komentira, može se opravdati težnjom za interdisciplinarnim metodama, koje zahtijevaju iscrpno poznavanje u ovom slučaju gotovo nepreglednih «područja». Temeljnom znanstvenom metodom njegova područja, kritičkom analizom teksta u kontekstu, on je u dovoljnoj mjeri ovladao: njegove analize i tumačenja u znatnoj su mjeri unaprijedile razumijevanje glasovitog Orwellova romana, osobito s obzirom na probleme ostvarenja slobode pojedinca u suvremenom društvu.
Zbog svega toga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da PRIHVATI magistarski rad Maura Dujmovića pod naslovom Sloboda modernog čovjeka u kontekstu Orwellova romana «1984» i omogući dalji postupak za stjecanje znastvenog naslova magistra, polje humanističke znanosti, grana znanost o književnosti.
U Zagrebu, 11.06.2004
Stručno povjerenstvo:
1. dr.sc. Tatjana Jukić-Gregurić, doc.
2. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
3. dr.sc. Ivan Matković, doc.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 28. lipnja 2004.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 26. travnja 2004. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada Brune Kragića, pod naslovom Tipologija glumačkih zvijezda američkog filma. Vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Bruno Kragić izradio je magistarski rad pod naslovom Tipologija glumačkih zvijezda američkog filma. Rad ima 158 stranica, s bibliografijom i filmografijom, a sastoji se od četiriju nosivih poglavlja: "Uvod – povijesne odrednice fenomena filmske zvijezde", "Modeli tipologija", "Pregled tipova", "Zaključak"; nakon toga slijede bibliografija i filmografija.
Kandidat u uvodu navodi brojne studije koje raščlanjuju problem proizvodnje i funkcioniranja glumačkih zvijezda u američkom filmu, unutar metodoloških pogona socijalne povijesti filma, teorije recepcije, semiotike i poststrukturalizma. Interes za vlastiti rad na toj temi Bruno Kragić objašnjava činjenicom da je «usprkos brojnosti tekstova posvećenih fenomenu filmskih zvijezda (...), broj kategorizacija i tipologija zvijezda, koje bi pružile i relacije među pojedinim tipovima kao i uvid u povijesni razvoj i permutacije tipova znatno manji», pa je «jedina sveobuhvatnija takva tipologija Patalasova socijalna povijest zvijezda» (3-4). Kandidat se u svome radu stoga fokusira na problematiku tipologije filmskih zvijezda, u cilju tumačenja, komentiranja te napose dopune Patalasove tipologije.
U drugom poglavlju kandidat pomno opisuje modele tipologija filmskih zvijezda, s napomenom da se prve koherentne tipologije formuliraju tek 1950-ih, premda prototipološka grupiranja datiraju još od 1910-ih. Među najfunkcionalnije tipologije kandidat ubraja one Edgara Morina, Enna Patalasa, Richarda Dyera, Molly Haskell, Donalda Spota, Stanleya Cavella, Jean-Loupa Bourgeta, te izdvaja seriju tekstova Ante Peterlića o istoj problematici; istodobno supostavlja različite pristupe kako bi na njihovim presjecištima locirao nove analitičke mogućnosti unutar tipoloških studija. Na spomenutim presjecištima potom iskušava funkcionalnost Patalasovih tipova, te otvara prostor njihove revizije, uz analitički provokativnu napomenu da načelnu definiciju nekoga tipa zadovoljavaju zvijezde srednjega ranga ili B-filmova, dok je najveće zvijezde redovito prekoračuju i preispituju, premda se tipološke studije najčešće oslanjaju upravo na vezivanje tipa uz adekvatnu veliku zvijezdu.
Kao prvi izdvaja tip «djevice», veziv uz ikoničke sedimente Mary Pickford, Lillian i Dorothy Gish, u razvojnoj liniji prema Shirley Temple i Doris Day, ali i prema požrtvovnim i «čistim» junakinjama socijalističkih kinematografija, koje tako, na specifičan način, perpetuiraju taj tip izvan američke kinematografije. Slijedi analiza tipa «fatalne žene», u razvojnoj liniji od tipa zavodnice iz kazališnih melodrama u književnosti devetnaestoga stoljeća preko Aste Nielsen i Thede Bare do Rite Hayworth, Lane Turner i Veronice Lake. Tip najvezaniji uz američku kinematografiju i žanrovski određen komedijom jest «flapper» - tip površne, neinhibirane djevojke čiji prikaz računa na potiskivanje prikaza spolnoga i rodnoga identiteta u smjeru androginije, budući da utjelovljuje «kako žensku samosvijest tako i mušku projekciju» (33), i to prije svega u cilju socijalne, a ne intelektualne emancipacije; kao reprezentante toga tipa Kragić opisuje Claru Bow, Colleen Moore, Louise Brooks (prije suradnje s G.W.Pabstom), te Joan Crawford, koja markira razvoj toga tipa prema «dobroj prijateljici» i «mondenki». Kragić potom analizira «vamp», kao najspecifičniji tip u Patalasovoj tipologiji, koji karakterizira neadekvatna definicija, već stoga što je odrediv negativno, u postupku dokidanja formativnih atributa «mondenke» i «flappera»; kao reprezentante toga tipa analizira Gretu Garbo, Marlene Dietrich, Mae West i Jean Harlow. U analizi tipa «mondenke», Kragić još jedanput naglašava žanrovsku uvjetovanost tipova: dok se «vamp», odnosno «fatalna žena», proizvodi isključivo unutar melodrame, «mondenka» destabilizira granicu između melodrame i sofisticirane komedije, a od 1940-ih se proizvodi i unutar trilera. Kao reprezentante toga tipa Kragić analizira Gloriju Swanson, te Bette Davis, ali ističe nestabilne granice samoga tipa, budući da se «mondenka» aktivno prepleće s tipom «dobre prijateljice» u ulogama reprezentativnih glumica kakve su Lauren Bacall, Greer Garson i Deborah Kerr, a napose kod zvijezda trilera Alfreda Hitchcocka – Ingrid Bergman, Grace Kelly i Eve Marie Saint. U vezi s tom nestabilnošću, Kragić citira Peterlićevu studiju o Elizabeth Taylor, kao zvijezdi koja «više nije samo reprezentativni predstavnik određenoga tipa, nego postaje i reprezentativni tip koji je simbol filma kao takva» (51). Slična nestabilnost obilježava i tip «dobre prijateljice»: Kragić se poziva na Morinovu primjedbu da je «dobra prijateljica» tek degradacija tipa «djevice». I ovaj je tip žanrovski uvjetovan, budući da se proizvodi prije svega u screwball-komedijama 1930-ih, a reprezentanti su mu Claudette Colbert, Myrna Loy, Jean Arthur, Carole Lombard, Katharine Hepburn i Ginger Rogers. Kragić pritom prati raslojavanje tipa od kraja 1960-ih, koji koincidira s raslojavanjem samoga sustava zvijezda, ali napominje da «dobra prijateljica» bilježi kontinuitet u 1970-ima u ulogama Diane Keaton u filmovima Woodyja Allena, te da je izrazitije revalorizira romantična komedija 1990-ih. Slijedi analiza tipa vezivoga uz mjuzikle i glazbene komedije iz 1940-ih i 1950-ih – tzv. «pin-up» - čiji su reprezentanti Marilyn Monroe, Betty Grable i Esther Williams. Za «pin-up» je, međutim, posebno značajna Rita Hayworth, koja u Dami iz Šangaja, dakle u film-noiru, «do vrhunca dovodi liniju tipa», premda je u tome filmu «pin-up korespondirao s fatalnom ženom» (63). Kragić i ovdje slijedi razvoj tipa, u ovome slučaju prema filmovima iz serije o Jamesu Bondu, te – u interakciji s «fatalnom ženom» iz film-noira 1940-ih – prema erotskim trilerima iz 1980-ih i 1990-ih (primjerice Sharon Stone u Sirovim strastima). I «nimfeta» preispituje granice tipa unutar kojih se konstituira, budući da se može tumačiti kao izdanak «flappera», a žanrovski je veziva i uz melodramu i uz komediju; njezini su reprezentanti Leslie Caron, Audrey Hepburn i Shirley MacLaine.
Muški tipovi također preispituju tipološke granice unutar koji se konstituiraju, i to u samome činu koncepcije sustava zvijezda, pa tako kandidat ističe da se prvi i najtrajniji muški tip koncipira 1910-ih unutar lika «zapadnjaka» («muškarca od djela»), no da se nastanak sustava zvijezda poklopio s nastankom mita specifičnoga za SAD, a to je mit o zlatnom Zapadu. Kao reprezentante toga tipa Kragić analizira Douglasa Fairbanksa, Errola Flynna, Johna Waynea, Henryja Fondu, Charltona Hestona, ali s osjetljivošću na dalji razvoj tipa unutar serije o Jamesu Bondu (Sean Connery), te u ulogama Clinta Eastwooda – u skladu s Peterlićevim dopunama Patalasove tipologije. Samu koncepciju tipa sa svoje strane preispituje i «komičar», budući da «komičar» subvertira idolatriju kao pretpostavku same uspostave sustava zvijezda; usto, i «komičar» je veziv uz početke sustava zvijezda, a reprezentante mu valja locirati u nijemim burleskama i slapstick-komedijama (Charlie Chaplin, Buster Keaton, Harold Lloyd i Harry Langdon). Kandidat i opet prati razvoj tipa, u ovome slučaju prema televiziji, ali – od kraja 1960-ih – i u komedijama Woodyja Allena, te u ulogama koje su obilježii Steve Martin, Eddie Murphy i Jim Carrey. Tip «stranca» također subvertira tipologiju unutar koje se profilira, jer se definira u odnosu prema partnerici a nasuprot američkoj kulturi, u koju ulazi kao strano tijelo; analizirani reprezentant ovdje je Rudolph Valentino. Problematičan je, prema Kragiću, i sljedeći Patalasov tip, «momak iz susjedstva», budući da se kontinuirano uspostavlja na granicama drugih tipova, pa ga reprezentiraju Clark Gable, John Wayne, Gary Cooper, James Stewart, Henry Fonda, Cary Grant, u razvojnoj liniji prema Robertu Redfordu i Tomu Hanksu. Tip «dobrog lošeg momka» profilira se u zvučnom filmu, kao nositelj filmskoga realizma, a – tipološki – kao odmak od «muškarca od djela» i «stranca». Kao reprezentante Kragić izdvaja Edwarda G. Robinsona i Jamesa Cagneya, ali, premda se taj tip raslojava s raslojavanjem film-noira u 1950-ima, ukazuje na revitalizaciju tipa kod Ala Pacina (Kum), Warrena Beattyja (Bonnie i Clyde), Roberta de Nira (filmovi Martina Scorseseja). Tip «gubitnika» preispituje svoju tipološku utemeljenost već time što mu je, u američkoj kinematografiji, jedini reprezentant Humphrey Bogart, i to u filmovima Johna Hustona; ipak, Kragić primjećuje da je, premda upitan, upravo tip «gubitnika» utjecao na kasnije uloge Leeja Marvina i Genea Hackmana. Patalasova tipologija – i Kragićeva analiza – završavaju tipom «buntovnika bez razloga», koji se profilira 1950-ih, i to među polaznicima glumačke škole Actors' Studio, a reprezentanti su mu Montgomery Clift, Marlon Brando i James Dean. Kragić, međutim, trasira razvoj tipa unutar «novoga Hollywooda» 1970-ih, posebno u karijerama Dustina Hoffmana, Jacka Nicholsona, Roberta de Nira i Ala Pacina.
U zaključku se Bruno Kragić osvrće kako na interakciju tipova, tako i na «pitanje preživljavanja sustava zvijezda nakon rasapa holivudskog studijskog sustava kao ključne podloge američkog klasičnog filma» (132), dakle od 1960-ih do danas. Primjećuje određenu pravilnost smjene vitalnih i pasivnih tipova u povijesnom slijedu, te njihovu komplementarnost, posebno u odnosu muških i ženskih tipova. Analiza tipologije stoga je ključna za interpretaciju povijesti filma; s druge strane, ona pruža model interpretacije filmske glume, koju definira jasno kodificiran sustav i visok stupanj konvencionaliziranosti, zasnovane, kako na kraju ističe Kragić, upravo na povratnoj sprezi fenomena zvijezde i specifične glumačke osobnosti.
Mišljenja smo da je kandidat analitično i studiozno prikazao i dopunio Patalasovu tipologiju, i ponudio rad koji otvara ključna pitanja kako povijesti filma, tako i analize filmske glume. Valja pritom spomenuti opsežnu filmografiju unutar koje je radio, te istaknuti da je takav magistarski rad nesumnjivo tek okvir za kandidatovo dalje bavljenje filmologijom. Povjerenstvo stoga pozitivno ocjenjuje magistarski rad Brune Kragića i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidata uputi na usmenu obranu njegova rada, u procesu stjecanja stupnja magistra znanosti.
Povjerenstvo:
1. dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent
predsjednik
2. dr.sc. Ante Peterlić, redoviti profesor
član povjerenstva
3. dr.sc. Sonja Bašić, profesor emeritus
član povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 28. lipnja 2004.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 17. svibnja 2004. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Antonije Primorac, pod naslovom Kulturalna hibridnost i identitet subjekta u postkolonijalnoj teoriji i književnosti: Rushdie, Suleri, Smith. Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Antonija Primorac izradila je magistarski rad pod naslovom Kulturalna hibridnost i identitet subjekta u postkolonijalnoj teoriji i književnosti: Rushdie, Suleri, Smith. Rad ima 117 stranica, a sastoji se od predgovora, triju poglavlja («Language», «Body», «Community»), zaključka i bibliografije. Napisala ga je na engleskom jeziku, budući da je upravo engleski jezik prizorište kulturalne hibridnosti kojom se koriste autori čija djela u magistarskom radu analizira.
U uvodu Antonija Primorac objašnjava svoj interes za temu i ocrtava metodološki pogon svoga istraživanja. Budući da se njezin rad fokusira na pitanje kulturalne hibridnosti u romanima Meatless Days Sare Suleri, Midnight's Children Salmana Rushdieja, te White Teeth Zadie Smith, kandidatkinja raščlanjuje odnose koje u suvremenoj postkolonijalnoj teoriji trasiraju hibridnost i jezik, hibridnost i tijelo, te hibridnost i zajednica, a takav pristup strukturira i podjelu rada na poglavlja. Izbor tekstova i pisaca, kaže kandidatkinja, odredilo je njihovo postkolonijalno dijasporično iskustvo: Suleri i Rushdie su pisci koji pisu na Zapadu, a porijeklom su iz Pakistana, odnosno Indije, a Zadie Smith je druga generacija jamajkanskih doseljenika u Veliku Britaniju. Antonija Primorac predstavlja vrlo pregledan i artikuliran presjek dominantnih pogleda na hibridnost, prije svega u radovima Edwarda Saida, Gayatri Spivak, Homija Bhabhe, Benite Perry i Roberta Younga. U metodološkom smislu, Primorac pozicionira svoj rad kao komparativnu analizu pojma hibridnosti kako ga, s jedne strane, proizvodi postkolonijalna teorija, a s druge suvremena britanska književnost. Kandidatkinja ističe se iskustva dijasporičnih intelektualaca upisuju u poskolonijalne studije kao privilegirani tekst, koji se zauzvrat suodnosi s izabranim romanima. Primorac prepoznaje tri osnovna pristupa hibridnosti u postkolonijalnom romanu: entuzijastično zagovaranje hibridnog, dijasporičnog identiteta (Rushdie), rezerviranost prema hibridnom, dijasporičnom identitetu i zagovaranje naizmjeničnog dijasporičnog identiteta (Suleri), te prihvaćanje multikulturalnog identiteta kao sve prisutnijeg identitetskog modaliteta u multikulturalnim društvima kakvo je Velika Britanija (Smith).
Prvo poglavlje («Jezik») bavi se složenim pitanjem statusa jezika u oblikovanju postkolonijalnih identiteta i kultura. Nakon stjecanja nezavisnosti, postkolonijalna društva suočila su se s pitanjem odnosa prema jeziku nekadašnjih kolonijalnih gospodara. Primorac nudi pregled različitih odnosa prema jeziku kolonizatora u postkolonijalnim kulturama, a posebno se osvrće na hibridizirane varijante engleskog jezika. Oslanjajući se na spomenute teoretičare, kandidatkinja analizira uporabu engleskog jezika u romanima troje autora i pokazuje kako Suleri, Rushdie i Smith favoriziraju razlicite koncepcije hibridnosti: analiza se ovdje usredotočuje na Rushdiejev hibridizirani engleski jezik, na alterniranje jezičnih kodova kod Sulerijeve, te na multiplicitet «engleskih jezika» Zadie Smith.
Drugo poglavlje («Tijelo») fokusira se na jedno od središnjih pitanja postkolonijalnog diskursa: način na koje ljudsko tijelo u kolonijalnim i postkolonijalnim kulturama postaje prizorištem različitih ideoloških simbolizacija. Primorac otvara analizu konstatacijom da je žensko tijelo u kolonijalnom i postkolonijalnom diskursu često uprizorivalo ideološke simbolizacije, kao prvotno mjesto na kojemu se konstruiraju razlike između kolonizatora i koloniziranih. Primorac potom predstavlja pregled teorijskih komentara o uporabama ženskog tijela u konstrukcijama nacionalnog identiteta u anglofonim kulturama. U analizi triju romana, kandidatkinja raščlanjuje uspostavu individualnog i komunalnog identiteta na naslagama naslijeđenih simbolizacija. Sulerijeva tako pristupa temi tijela dvostrukim simboličkim uokvirivanjem ženskog tijela i ženskog iskustva (koje proizvode kulture bivšeg kolonizatora i bivših kolonija). Zadie Smith svoj interes pozicionira na granice identiteta u fluidnom, multikulturalnom kontekstu suvremene Engleske. Rushdie pak, tvrdi Primorac, rabi metafore tijela kako bi preispitao modele simbolizacije nacionalnog identiteta u Indiji nakon 1947. godine.
Treće poglavlje («Zajednica») u fokus stavlja tematizaciju pripadnosti zajednici. Tu složenu problematiku Primorac promatra kroz prizmu različitih pozicioniranja individualnog iskustva prema kulturnom kontekstu: od outsidera (Rushdie), preko izmještenog insidera (Suleri), do insidera (Smith). Primorac napominje da svaka od ovih pozicija uključuje osebujne simbolizacije vrlo različitih postkolonijalnih iskustava. Tako, primjerice, Primorac supostavlja i suprotstavlja prikaz suvremene povijesti kao opresivne sile kod Rushdieja, stvaranje prostora za izbor i djelovanje u romanu Sare Suleri, te prikaz kulturalne hibridnosti kroz prizmu «običnosti» u romanu Zadie Smith.
U zaključku Antonija Primorac sumira rezultate svojih analiza, te ističe razlike unutar same obrade teme hibridnosti. Naglašava također opoziciju između kozmopolitskih pozicija, i opreznijih stavova prema hibridnosti, koji zagovaraju identifikaciju s korijenima i zajednicom.
Povjerenstvo smatra da je ovaj rad vrijedan i kompetentan prinos analizama pojma hibridnosti u postkolonijalnoj teoriji i postkolonijalnom romanu. Stoga pozitivno ocjenjujemo magistarski rad Antonije Primorac i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidatkinju uputi na usmenu obranu njezina rada, u procesu stjecanja stupnja magistra znanosti.
Povjerenstvo:
4. dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent
predsjednik
5. dr.sc. Borislav Knežević, docent
član povjerenstva
6. dr.sc. Sonja Bašić, profesor emeritus
član povjerenstva
Odsjek za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva
za ocjenu magistarskog rada
Tomislava Stojanova
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA
FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odlukom Fakultetskoga vijeća (klasa 643-02/04-02/14; ur. broj 3804-240-04-2) od 29. travnja 2004. godine izabrani (dr. sc. Ivo Pranjković, redoviti profesor, predsjednik povjerenstva, dr. sc. Josip Silić, redoviti profesor, član povjerenstva i dr. sc. Milan Mihaljević, znanstveni savjetnik Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, član povjerenstva) u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Tomislava Stojanova pod naslovom Sintagmatske strukture u hrvatskome jeziku podnosimo Vijeću ovaj
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Tomislava Stojanova pod navedenim naslovom obaseže 137 stranica računalnoga ispisa i podijeljen je (ne računajući predgovor, zaključak, literaturu i sažetak) u tri dijela.
Prvi dio sadrži pet poglavlja, i to: 1. Rečenično ustrojstvo, 2. Opisi sintaktičkih jedinica i sintakse u hrvatskim gramatikama, 3. Pregled problema. Uzroci zanemarivanja sintagmatike, 4. Sintaksa između jezika i govora te 5. Stanje u bosanskim i srpskim gramatikama.
U prvom je dijelu riječ o tome da se rečenica tradicionalno može promatrati s obzirom na gramatičko, sadržajno i obavijesno ustrojstvo i da ju čine riječi ili skupine riječi među kojima vladaju odnosi što ih govornici prepoznaju kao gramatične ili negramatične. Gramatičnost može biti morfološka (ili morfematska), morfosintaktička i sintaktička.
U nastavku toga poglavlja raspravlja se minimalnim sintaktičkim jedinicama, o «rječnjačkim» (leksičkim, «leksikonskim») jedinicama, o kategorijama i kategorijalnim svojstvima oblika, o paradigmatskim i sintagmatskim odnosima te o pojedinim kategorijama i načinima njihova izražavanja. Posebno se insistira na razlici između jedinica koje se nazivaju morfosintaktemima i (sin)tagmemima. Za prve je od tih jedinica krakteristična «obličnost», a za druge određena sintaktička kategorijalna obilježja (npr. obilježje veznika, upita, funktorske uloge i sl.).
U drugom poglavlju prvoga dijela komentiraju se opisi sintaktičkih jedinica u hrvatskim gramatikama, i to u gramatikama Tome Maretića, Josipa Florschütza, Stjepana Musulina, u Brabec-Hraste-Živkovićevoj, Težak-Babićevoj i u gramatici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, zatim u gramatikama Dragutina Raguža, Radoslava Katičića i u udžbeniku sintakse Ive Pranjkovića. Svim se sintaktičkim opisima u navedenim gramatičkim priručnicima i/ili udžbenicima zamjera, manje ili više izrazito, zanemarivanje sintagmatskoga opisa, tj. opisa skupova riječi odnosno sintaktičkih skupina ili sintagmi (sintagmema).
U sljedećem se poglavlju nastoje analizirati uzroci zanemarivanja sintagmatskoga opisa u spomenutim gramatikama, a donekle i uopće u (tradicionalnoj) sintaksi. Autor kao uzroke posebno izdvaja sociolingvistički kontekst hrvatskoga jezikoslovlja u 20. stoljeću te metodološki okvir strukturalističke sintakse ženevske škole.
Pod sociolingvističkim kontekstom magistrand podrazumijeva prije svega činjenicu da su hrvatski jezikoslovci morali trošiti vrijeme i energiju na dokazivanje opstojnosti hrvatskoga jezika te uglavnom na istraživanja vezana za leksičku razinu, dok su sintaktičke opise zanemarivali, a pod metodološkim okvirom ženevske škole podrazumijeva ponajprije metodološke slabosti i teorijska ograničenja sisorovskoga strukturalizma u pristupu sintaksi.
U četvrtom su poglavlju u prvom planu relacije između gramatičkoga i komunikacijskoga plana, tj. plana jezika i plana govora. S tim u vezi se konstatira da se ti planovi (posebno u hrvatskim gramatikama) često miješaju, što rezultira otežanim shvaćanjem sintaktičkih jedinica i skupina te brojnim nedosljednostima ili slabostima u njihovu opisu.
U petom poglavlju komentiraju se sintaktički opisi u bosanskim i srpskim gramatikama (u sintaksi Milivoja Minovića, u gramatici Dževada Jahića, Senahida Halilovića i Ismaila Palića, odnosno u gramatičkim priručnicima Mihaila Stevanovića te Živojina Stanojčića i Ljubomira Popovića). Magistrand konstatira da se u tim gramatikama sintagmatici posvećuje puno više pozornosti negoli u spomenutim hrvatskim gramatikama te daje kratke i pregledne prikaze tih opisa.
Drugi se dio magistarskoga rada dijeli u sedam poglavlja i u njemu je riječ o pristupu sintaksi skupova riječi (sintagmi) u sintaktičkim i/ili općelingvističkim učenjima pojedinih jezikoslovaca. U prvom je poglavlju riječ o Janu Baudouinu de Courtenayu, koji je prvi spomenuo termin sintagma, u drugom o Ferdinandu de Saussureu, glavnom teoretičaru strukturalizma, kojemu je sintagma govorna jedinica, u trećem o Leonardu Bloomfieldu, koji je prvi počeo govoriti o tome da je rečenica skup, a ne niz i čiji bi se pristup sintaksi mogao ocijeniti kao strukturalistički i bihevioristički, u četvrtom o Kennethu Pikeu, za čije je učenje osim strukturalizma i biheviorizma karakterističan i konceptualizam odnosno funkcionalizam, u petom o Aleksandru Beliću, koji je insistirao na svojevrsnoj jednakovrijednosti značenja, oblika i funkcije sintaktičkih jedinica, u šestom o Radivoju Franciskusu Mikušu, koji sintagmu određuje kao dijalektičku sintezu dvaju znakova od kojih jedan ima identitifikacijsku, a drugi diferencijacijsku funkciju, te u sedmom o Rikardu Simeonu, čije je učenje posebno karakteristično po tome što se u njemu jasno razlikuje sintagma od skupa riječi (sintagma je strukturno-semantička jedinica koja se može sastojati i od jedne riječi, a skup riječi moraju činiti najmanje dvije riječi). Ovaj, središnji dio magistarskoga rada, koji je izrazito preglednoga tipa, smatramo i najkonsistentnijim, pa i najkorisnijim.
U trećem dijelu, koji sadrži tri poglavlja, prikazana su tri temeljna generativistička pristupa sintaksi skupine i uopće sintaktičkome opisu. U prvom poglavlju toga (trećega) dijela riječ je o gramatici sintaktičkih struktura i X'-teoriji, u drugome o minimalističkom programu, a u trećem o korpusnoj lingvistici. U okviru trećega poglavlja posebno se govori o minimalnim sintaktičkim jedinicama u korpusnoj lingvistici, o onome što se naziva Link Grammar, o osnovnim i proširenim tagsetima te o morfološkogeneriranom tagsetu.
Spomenuti su pristupi izabrani i zato što je njima prikazan cijeli spektar raznolikih, aktualnih i manje aktualnih, pristupa razmatranoj problematici, a i zato što su oni izrazito relevantni s interdisciplinarnoga stajališta, posebice onoga stajališta u kojemu se vodi računa o primjenjivosti lingvističkih spoznaja i, posebno, sintaktičkoga opisa prirodnih jezika u računalstvu, a upravo to stajalište magistranda i najviše zanima.
Prikazana se tri dijela magistarskoga rada dosta razlikuju međusobno, kako tematski tako i metodološki. Prvi je dio (koji se tiče sintaktičkoga opisa u hrvatskim i drugim gramatikama standardnih jezika kojima je osnovica štokavsko narječje) naglašeno, pa i prenaglašeno kritički intoniran, što nikako ne znači da stanje npr. u hrvatskim sitaktičkim priručnicima nije zavrijedilo kritičke osvrte. Naprotiv, unatoč vrlo vrijednim disertacijama Radivoja Mikuša i Rikarda Simeona opis sitaktičkih skupina (sintagmi, sintagmema) u cijeloj je hrvatskoj gramtičkoj tradiciji nedopustivo zanemaren. Kad međutim kažemo da je magistrandov pristup kritički ponešto prenaglašen, mislimo na to da u njemu ima i površnosti te, posebno, nepreciznosti u formulacijama koje se odnose na prikaze učenja pojedinih hrvatskih sintaktičara i njihovih priručnika. Tako magistrand, primjerice, tvrdnju jednoga od hrvatskih jezikoslovaca da rečenica kao jezična jedinica ima značenje, ali da nema smisao tumači kao pokušaj da se rečenica «smisleno shvati» (str. 34; na takva će mjesta magistrand biti posebno upozoren).
Drugi je dio, kao što je već bilo rečeno, najkonsistentnije. U njemu su jasno, pregledno i ekonomično izloženi pristupi sintaksi skupova riječi u učenjima doista relevantnih domaćih i stranih jezikoslovaca. Osim toga, taj se dio magistarskoga rada u najvećoj mjeri odnosi na naslovljenu temu (na sintagmemske strukture), iako se u zaključku baš toga dijela ističe da je osnovna tema cijeloga magisterija odgovoriti na pitanje «koja su to načela na kojima možemo egzaktno utemeljiti minimalne sintaktičke jedinice» (str. 93), što u najmanju može zbunjivati jer magisterij nije baš naslovljen u skladu s tom formulacijom. Prvo, u naslovu, pa ni u radu općenito ne govori se eksplicitno o kriterijima na kojima se utemeljuju minimalne sintaktičke jedinice niti se te minimalne sintaktičke jedinice nastoje odrediti (osim donekle u trećem poglavlju trećega dijela u kojem je riječ o korpusnoj lingvistici). Drugo, takva formulacija pretpostavlja da bi minimalna sintaktička jedinica (možda?) mogla biti skup riječi (sintagma, sintagmem), a o tome se (ako se tako doista i misli) također ne govori eksplicitno iako bi trebalo jer je to za mnoge pristupe sintaksi sporno (barem za one koji minimalnim sintaktičkim jedinicama smatraju riječ i/ili oblik).
Treći je dio magistarskoga rada korektan i pregledno izložen prikaz raznolikih generativnih pristupa sintaktičkome opisu prirodnih jezika, posebice engleskoga. Iz njega se vidi da magistrand dobro poznaje suvremenu generativističku literaturu te da pokazuje izrazitu sklonost sintaktičkim opisima toga tipa, koja je (sklonost), čini se, najvećim dijelom motivirana mogućnostima što ih generativistički pristup nudi u formalizacijama sintaktičkoga opisa, posebno onoga koji je namijenjen računalnoj primjeni.
Osim spomenutih manjkavosti i/ili nedorečenosti u magistarskom radu kolege Tomislava Stojanova ima popriličan broj i tehničkih, pa čak i pravopisnih propusta. Osobito su česti oni propusti koji se tiču nemarno i/ili neprecizno sročenih formulacija (i na takve će propuste pristupnik biti posebno upozoren).
Kad se međutim cijeli magistarski rad kolege Tomislava Stojanova promotri u cjelini, može se zaključiti da je riječ svojevrsnoj teorijski i metodološki solidno utemeljenoj monografiji posvećenoj sintaktički, pa i općelingvistički izrazito složenoj problematici, koja je možda za magistarski rad ponešto i prezahtjevna, ali za koju se ipak može reći da je pristupnik s njome uspješno izišao na kraj. Štoviše, iz ovoga je rada evidentno da je magistranda tema posve zaokupila, pa nema sumnje da će se njome i dalje baviti, da će to bavljenje uroditi plodnim rezultatima te da će ti rezultati biti itekako dobrodošli kako u hrvatskoj jezikoslovnoj kroatistici tako i u hrvatskome jezikovlju uopće. Isto tako, nema sumnje da će biti iskoristivi i u računalnim operacionalizacijama jezične problematike.
Zbog svega rečenoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovaj naš pozitivni izvještaj o magistarskom radu Sitagmemske strukture u hrvatskome jeziku prihvati te da time kolegi Tomislavu Stojanovu omogući dalji postupak u kojem će steći znanstveni naslov magistra filologije.
Zagreb, 17. lipnja 2004. STRUČNO POVJERENSTVO
...................................................................
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
...................................................................
dr. sc. Josip Silić, red. prof.
...................................................................
dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savjetnik
Staroslavenskoga instituta u Zagrebu
Dr.sc. Ljiljana Marks, viša znanstvena sur. Instituta za etnologiju i fokloristiku, Zagreb
predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Stipe Botica, red. prof.,
član povjerenstva
Dr.sc. Vinko Brešić, red. prof.
član povjerenstva
Predmet: Izvješće o ocjeni magistarskog rada Tee Teereze Vidović, pod naslovom UTJECAJ HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI NA STVARALAŠTVO PETRA GUDELJA
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Ul. Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 26. travnja 2004. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Tee Teereze Vidović, pod naslovom UTJECAJ HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI NA STVARALAŠTVO PETRA GUDELJA
Na temelju donesene odluke podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće
SKUPNO IZVJEŠČE O OCJENI RADA
Rukopis magistarskoga rada Tee Tereze Vidović pod naslovom UTJECAJ HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI NA STVARALAŠTVO PETRA GUDELJA obasiže 151 stranicu teksta u računalnom ispisu. Tekst magistarskoga rada podijeljen je na četiri poglavlja s potpoglavljima:
- UVOD
Pjesnik zabiokovskog i osojskog imotskog podneblja
Neprekidna koherencija pjesnika s arkadijskom mu djedovinom
Hrvatski pjesnik arhetipskih slika, mitske i religiozne kontemplacije
Književnik ekspresionističkog izraza i surovog realizma koji prerasta u simbol
Stilska izjednačenost sa zavičajnim bardom Tinom Ujevićem
- UTJECAJ USMENE KNJIŽEVNOSTI
U LEKSIKU:
Jezično-motivski sloj
Arhaizmi, frazeologizmi, gnomski izraz; Imena flore i faune rodnog kraja
Nazivi mjesta
Ikavica kao mogućnost neposrednog sporazumijevanja sa svijetom zbilje i imaginativnim svijetom dalmatinskog krša
Glazbeni instrumenti zavičajnog kraja
U STILU
Stih:
Pjesme verificirane narodnim desetercima i osmercima
U stihu bugaršćice pjesnik “bugari” zavičajnu tugu pustoši i siromaštva
Dvostih gange u kojem se izražava psovka, molitva i želja
Stilske figure:
Arhetipski simboli-motivi Zagore
Stilske figure: polisindeton, inverzija, metafora, personifikacija, slavenska antiteza, kontrast
Ukrasni pridjevi izrečeni poput epskih formula
Elementi klasične mitologije i usmenih predaja
- ZAKLJUČAK
- SAŽETAK
Pod rednim brojevima 5.-10. u Sadržaju slijede: sažetak na engleskom i talijanskom jeziku, popis izvora, popis navedene i iskorištene literature te ključne riječi.
U Uvodu se konstatira da usmena književnost supostoji usporedno s hrvatskom pisanom riječju od početaka i jednoga i drugoga korpusa. Usmena književnost svoj ćivot duguje neprekinutu lancu prenošenja, u prvome redu tradicijskim, usmenim putem (premda se ne isključuju i pisana posredništva), ali i svojim uspješnim prilagodbama svim vremenima. Stoga je ona nekim svojim žanrovskim oblicima i danas i vitalna i poticajna u stvaralaštvu hrvatskih književnika.
Polazna je pretpostavka ovoga rada da se u pjesničkome opusu Petra Gudelja, pjesnika mediteranskih ugođaja ali i arhaična, kamena krajolika Dalmatinske zagore, međusobno prepleću ta dva diskursa, usmeni i pisani. Iz te premise slijedi i naznačeni i željeni cilj: pokušati pokazati i primjerima dokazati da je Gudelj istodobno i pjesnik osobnoga iskustva, koje se otkriva u njegovu poniranju u prošlost, vlastitu u prvome redu koja se manifestira prisjećanjem na pretke te u oživljavanju djetinjstva kao izvornoga vremena, ali i prostornoga, koje se razotkriva prije svega u njegovu stapanju s rodnim krajolikom koji je prapočelo i mjerilo svih kasnijih i pjesničkih i ljudskih iskustava.
Znanstvena će se raščlamba i prosudba u prvome dijelu temeljiti na komentarima stručne literature o Gudeljevu pjesničkom opusu, dok će drugi će dio rada tematizirati stilsko-jezični utjecaj usmene književnosti na opisano Gudeljevo pjesničko djelo (u prvome redu leksički), a treći će dio toga poglavlja detektirati i opisati stilske elemente usmene poetike u Gudeljevu stihu uz usporedbu s inačicama iz usmene poezije skupljene u tom istom podneblju.
U prvome dijelu (str.7.-43.), koji je nespretno stavljen u okvir Uvoda, magistrandica iscrpno navodi i opisuje sve objavljene pjesničke zbirke te potom komentira Gudeljevo pjesništvo na temelju dostupne joj literature. Konstatira kako je, zbog Gudeljeva života u Beogradu sve do godine 1990., relativno malo o njegovu pjesništvu objavljivano u Hrvatskoj, premda je njegovo djelo generički i tematski neizostavni dio hrvatske suvremene poezije, “koja nedvojbeno zaslužuje atribute autonomnosti, suvremenosti i visoke estetske vrijednosti”. U njezina je razmatranja uključena sva sekundarna literatura do koje je mogla doći, i ona u znanstvenim, stručnim i književnim publikacijama, ali i ona u novinama, što je, smatramo, vrijedan prinos ovomu radu jer je time istodobno napravljena bibliografija radova o Petru Gudelju.
U pojedinačnim se odjeljcima potom tematski raščlanjuje Gudeljevo pjesništvo u kojemu se iščitava kontekst kamenoga krajolika zabiokovskoga, osojskoga te imotskoga, iz kojih izrastaju ekspresivna metaforika i simbolika zemlje (str. 11.-19.), stopljenost njegova s arkadijskim, ali i kamenim arhetipskim slikama što kazuju o pjesnikovoj mitskoj i religioznoj kontemplaciji iz kojih izrasta književnik ekspresonističkog izraza i surova realizma (str. 20.-35). Gudelj se uspoređuje i sa svojim zavičajnim bardom, Tinom Ujevićem (36.-43.).
U drugom, najopširnijem dijelu naslovljenu Utjecaj usmene književnosti, u nekoliko se potpoglavlja pronalaze različiti usmenoknjiževni elementi u Gudeljevu pjesništvu. Magistrandica ponajprije na jezično-stilskoj razini (str. 44.-86.) otkriva Gudelja kao pjesnika zavičajnih slika oblikovanih i zavičajnim jezikom (na planu leksika, aforizama, poslovica i sličnih prisjećanja na usmenu tradiciju). Njegovi se poetizmi, leksemi, barbarizmi, lokalizmi i dijalektalizmi, koji odstupaju od standardnoga jezičnoga izraza, analiziraju kao mitemi i Gudeljevi poetemi iz kojih su nicali bajkoviti tekstovi, ali se uvijek promatraju unutar jezičnoga izraza uz analizu semantičkoga polja što ga odabrani leksemi imaju u pojedinačnim citiranim Gudeljevim pjesmama.
Kao potkrijepa izrečenomu navode se objašnjenja lokalnih leksema prema Rječniku imotskoga govora Ujevića-Šamije.
Gudeljevi arhaizmi, frazeologizmi te gnomski pjesnički izraz sučeljuju se s tekstovima iz najstarije hrvatske književnosti (Bašćanska ploča), pučkim frazemima, poslovicama, zaklinjanjima, zakletvama i kletvama iz usmene tradicije. Magistrandica detektira i konstatira pojedini stilsko obojeni izraz i istodobno ga interpretira kao namjerni autorski stilski otklon da bi izraz dobio nove, često neočekivane, tonove. Lokalni nazivi za floru i faunu rodnoga kraja, toponimi, što se poimenično nabrajaju i navode u pjesmama kao i namjerna stilski obilježena poraba ikavice kao domaćega, prisnoga idioma, samo potkrepljuju ishodišnu tezu o dubokoj uronjenosti Gudeljeva jezika u kraj iz kojega je potekao.
Utjecaj usmene književnosti u Gudeljevu stilu razlaže se u dvjema većim cjelinama. Prva (str. 87.-106.) kazuje o stihu: U tome se pjesništvu pronalazi i parafrazirana pjesma Naš gospodin poljem jizdi iz Ribanja i ribarskog prigovaranja P. Hektorovića.
Mnogo su brojnije Gudeljeve pjesme pisane pretežno u osmercu ili desetercu u kojima se jasno prepoznaje i iščitava citatnost usmene poezije u izravno ili neznatno promijenjenim, ali još uvijek prepoznatljivim stihovima iz uspavanki, naricaljki, zaklinjanja, molitvica. Magistrandica potkrepljuje svoju tvrdnju o citiranosti usmene tradicije podacima o inačicama usmenih tekstova na koje se (namjerno ili svojim osobnim sjećanjem) u stihovima referira pjesnik. Navode se i dvostisi, koji izravno prizivaju gange i kojima se ‘na narodnu’ izriče psovka, molitva, erotska želja. Zavičaj i tradicija su u Gudelja prisutni potpuno svjesno, oni nisu kao u ruralnih pjesnika ishodištem od kojega se ne mogu otkinuti i koje je mjerilo svih kasnijih stvari i pjesničkih postupaka, oni su mu, kako sam kazuje, u elitovsku smislu podlogom novih iskustava koja potom razrađuje i dograđuje po mjeri vlastitih poetskih napora i nagnuća. Stoga su razumljiva i u ovome radu istaknuta svjesna odstupanja od tradicijskoga dvostiha (kao i ostalih tradicijskih žanrovskih oblika).
U drugoj se cjelini istoga poglavlja (str. 107.-136.) posebna pozornost posvećuje stilskim figurama (klasifikacija njihova počiva na Solarovoj Teoriji književnosti) koje je Gudelj oblikovao u duhu usmene tradicije: polisindeton, inverzija, metafora, personifikacija, slavenska antiteza, kontrast, ukrasni pridjevi izrečeni poput epskih formula. Time se istodobno raskrivaju i arhetipski simboli-motivi Zagore, poput čempresa, suhozidina, ponornica, potoka, mitskih i stvarnih vidika, ali i blagoslova, prokletstva, molitve. Oni ne upućuju samo na raznolikost motiva već i na stilsku osobitost, što se u raščlambi naročito nastoji pokazati i vlastitim prosudbama i navodima iz literature. Mitološku sastavnicu pjesništva oprimjeruju stihovi iz poeme Hesperidske jabuke (iz zbirke Ilirika), poeme štit do najnovije zbirke Po zraku i po vodi. Usmene su predaje (i mitske i povijesne) uglavnom asocijativno posijane u knjizi Moja Imota. U nekim je pak pjesmama izravno citirana građa u kojoj se prepoznaju elementi etioloških predaja o postanku imena mjesta (»elina spilja, Orlovac), molitvica ili legendarnih priča (o Irudici), vjerovanja i običaja.
U Zaključku se konstatira da je prethodna raščlamba utvrdila u pjesnikovu izričaju citatnost usmene književnosti. Ona proistječe iz njegove neraskidive veze sa zemljom, zavičajem, koja svoj izraz pronalazi u lamentacijsku i psalmičnu ugođaju, a simbolika i nadrealizam pjesničkoga izraza približio ga je folklornom obrascu. Unatoč tome riječ je o modernoj, suvremenoj poeziji prožetoj nestvarnim, riječ je o pjesniku koji je “svojim stilsko-izražajnim sredstvima, odnosom prema jeziku i kulturnoj tradiciji iskočio iz okvira prosječnosti”. Zaključuje se da bi pjesništvo Petra Gudelja moralo pronaći svoje bolje mjesto u antologijama i pregledima hrvatskoga pjesništva.
ZAKLJUČAK I OCJENA
Magistarski rad Tee Tereze Vidović UTJECAJ HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI NA STVARALAŠTVO PETRA GUDELJA rezultat je samostalnog znanstvenog istraživanja (arhivskog, tekstološkog, književnoteorijskog, lingvističkog).
Izbor teme o utjecaju usmene književnosti na Gudeljevo pjesništvo na prvi je pogled možda kontradiktoran s obzirom da je Gudelj, kako je konstatirano, pjesnik visokih estetičkih i stilskih dosega u pjesništvu, gdje slike prerastaju u simbol, a stih odgovara visoko njegovanu stihu pisane tradicije. To, međutim, istodobno svjedoči, i to je u ovome radu brojnim primjerima uspješno pokazano, da usmena književnost upravo bogatstvom svojih stilskih mogućnosti i brojnošću svojih varijantnih i invarijantnih oblika koji se dalje mogu nevezano i slobodno razgrađivati i ponovno graditi u gotovo nebrojenim kombinacijama, može biti poticajem, asocijativnim ishodištem ludičke porabe pjesničkoga jezika te utočištem pjesnikovih intimnih traganja za ishodištima vlastitoga bića i bitka.
Valja istaći i da je ovaj magistarski rad prva monografska i kritička evaluacija Gudeljeva pjesništva u kontekstu usmene književnosti, a ujedno i prvi sintetički rad u kojemu je tematiziran cjelokupni Gudeljev opus. Rad polazi, kao što je kazano, od pretpostavke da je u Gudeljevu pjesništvu skriveno mnogo slojeva usmenosti, koji Ęe se znanstvenom analizom i interpretacijom građe u radu otkriti, komentirati i prosuditi. Usmenost se u Gudeljevu pjesništvu propituje na jezičnostilskoj razini analizom leksika i stila, na književnoteorijskoj analizom stiha, stilskih figura i usmenoknjiževnih žanrova, koji se kao citati prepoznaju u pjesmama, ali se komentiraju i neposredni utjecaji mitoloških te folklornih i etnoloških sastavnica, primjerice običaja i vjerovanja. Možda je upravo iz bogatog korpusa usmene knjževnosti Dalmacije i Dalmatinske zagore magistrandica mogla izvući više primjera koji bi iscrpnije potkrijepili njezinu početnu tezu.
Smatramo da tekst magistarskoga rada i svojim metodološkim rješenjima i svojom akribijom dokazuje da je magistrandica svoju zadaću uspješno obavila.
Na temelju iznesenoga ocjenjujemo da je magistarski rad Tee Tereze Vidović UTJECAJ HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI NA STVARALAŠTVO PETRA GUDELJA teorijski i metodološki uspješno znanstveno djelo. To je potreban i originalan prilog istraživanjima i hrvatskoga pjesništva i usmene književnosti. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidatkinji Tei Terezi Vidović omogući daljnji postupak, odnosno, usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 7. svibnja 2004. Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Ljiljana Marks, viša znanstv. suradnica
predsjednica povjerenstva
Dr.sc. Stipe Botica, red. prof.,
član povjerenstva
Dr. sc. Vino Brešić, red. prof.
član povjerenstva
Dr. sc. Vladimir Jurić, red.prof.
Dr. sc. Vlatko Previšić. red. prof.
Dr. sc. Ana Proroković, doc.
Zagreb, 29. svibnja 2004.
Predmet: Magistarski rad pristupnice Smiljane Zrilić - izvješće i ocjena stručnog
povjerenstva.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof., Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (predsjednik), dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (član) i dr. sc. Ana Proroković, docentica Sveučilišta u Zadru na Odjelu za psihologiju (član), za ocjenu magistarskog rada Smiljane Zrilić pod naslovom "POVEZANOST ODGOJNIH POSTUPAKA RODITELJA I ŠKOLSKOG NEUSPJEHA". Imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Smiljane Zrilić pod naslovom «Povezanost odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha» obuhvaća 141 stranicu teksta. Rad je sadržajno strukturiran sa sljedećim dijelovima: Sadržaj (str. 2.-5.); Uvod (str.6.-8.); Teorijski pristup temi (str. 9.-87.), podijeljen u 4 cjeline: Razvojne osobine učenika rane adolescencije (str. 9.-14.), Obitelj kao odgojna zajednica (str. 15.-32.); Školski neuspjeh (str. 33.-67.), te Utjecaj odgojnih postupaka roditelja na školski neuspjeh (str. 68.-87.); Empirijski pristup istraživanju (str. 88.-116.) podijeljen u 7 dijelova: Ciljevi istraživanja (str. 88.); Problem (str. 89.); Hipoteze (str. 89.); Metoda (str. 90.-91.); Rezultati istraživanja i njihova interpretacija (str 92.-116.); Zaključci istraživanja (str. 113.-115.), te Sažetak (str. 116.); Korištena literatura navedena je od str. 117. – 125., a obuhvaća izvore na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku. U Prilogu (str.126.-141.) se daju: Deskriptivna statistika ispitivanih demografskih varijabli; Originalne faktorske strukture upitnika za procjenu obiteljskog i školskog okružja; Pouzdanost faktora dobivenih faktorskom analizom upitnika za procjenu obiteljskog i školskog ozračja; Korelacije između školskog uspjeha i svake pojedine čestice na upitniku; te Anketni list– instrument kojim se pristupnica koristila u empirijskom dijelu istraživanja.
S a d r ž a j r a d a
U uvodnom dijelu pristupnica obrazlaže opravdanost istraživanja širokog područja uzroka školskog neuspjeha, pogotovo tijekom rane adolescencije kad djeca mijenjaju ponašanje, odnos prema roditeljima i obvezama. Promjene koje nastaju mogu rezultirati različitim oblicima neuspjeha u školi. Obično se pod neuspjehom podrazumijevaju samo loše ocjene. Širok spektar problema koji uključuje kognitivne mogućnosti i neadekvatno osobno razvijanje u pozitivnom pravcu zahtjeva precizniju definiciju zbog više područja na kojima se manifestira. Obrazovno područje i loša ocjena samo su jedan od indikatora školskog neuspjeha. Promjene u ponašanju i raspoloženju, ali i tjelesne manifestacije i psihosomatske bolesti pokazatelji su neuspjeha na socijalnom i emocionalnom području djetetove osobnosti. Kako je neuspjeh rezultat suodnosa između različitih faktora i njihovog dinamičkog prožimanja, pristupnica je, polazeći od višestrukih uzroka školskog neuspjeha, usmjerila pozornost na odgojne postupke roditelja koji mogu rezultirati školskim neuspjehom, iskazanim slabim ocjenama, neuspjehom koji je manifestiran u socijalnoj sferi, te poteškoćama koje nastaju na emocionalnom polju.
Teorijski pristup problemu autorica započinje opisom razvojnih osobina učenika rane adolescencije (tjelesni i biološki razvoj, kognitivno sazrijevanje, razvoj socijalnih odnosa, emocionalni razvoj, te opće karakteristike i potrebe učenika rane adolescencije), te definiranjem obitelji kao socijalne zajednice. Obrazlažući važnost obitelji za pravilan razvoj djeteta pristupnica posebno govori o preduvjetima odgojno uspješne obitelji (skladni bračni odnosi, odgovorno roditeljstvo i osobno zadovoljstvo), te izvorima pozitivnog odgojnog djelovanja u obitelji (cjelovita obitelj, ozračje prisnosti i sigurnosti, kvalitetna komunikacija, soci-ekonomsko stanje). Uvodeći nas u problem i temu istraživanja autorica govori o suradnji obitelji i škole, kao važnoj preventivnoj mjeri sprječavanja neuspjeha.
Najopširniji dio teorijskog razmatranja odnosi se na središnju temu radnje, a to je pitanje školskog neuspjeha. Pristupnica navodi rezultate dosadašnjih istraživanja u kojima je uočen čitav niz pokazatelja koji su u pozitivnoj korelaciji sa školskim neuspjehom učenika rane adolescentne dobi: kognitivne, konativne, tjelesne, afektivne, motivacijske osobine učenika, preopterećenost širokim školskim programom, nezastupljenost stručnih službi u školi, uloga nastavnika, školsko (razredno) ozračje, utjecaj vršnjaka.
Niz istraživanja govori o djelovanju i povezanosti odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha. Opterećenost obiteljskom situacijom, napetost, nepovjerenje, tjeskoba mogu se reflektirati kao neuspjeh u školi, najčešće u odnosima s drugom djecom ili nastavnikom.
Želeći definirati odgojne postupke roditelja, pristupnica posebno govori o važnosti nekih demografskih varijabli koje modeliraju ponašanje roditelja, a time i stil odgoja (ekonomski status i obrazovanje roditelja), zatim naglašava utjecaj obiteljskog ozračja na ponašanje djeteta, kvalitetu obiteljskih interakcija i kvalitetu braka roditelja, prepoznatljivost odgojnog stila (cjelovito ponašanje roditelja - demokratski stil; autoritarni; protektivno ili zaštitničko ponašanje i spontano ili stihijsko ponašanje roditelja), dimenzije roditeljstva (prihvaćanje i odbijanje), te roditeljska očekivanja. Sve su to elementi koji djeluju na ponašanje roditelja, oblikuju njihov odgojni stil i odnos prema djetetu. Roditelji su jedan od najvažnijih subjekata u procesu odgoja i obrazovanja učenika. Poremećaj učenikova ponašanja i učenja vrlo je često posljedica poremećaja u odnosima unutar obitelji, slabe interakcije među članovima obitelji ili neprimjerenih i hladnih postupaka roditelja.
Unutar poglavlja Utjecaj odgojnih postupaka roditelja na školski neuspjeh pristupnica posebno govori o neprimjerenim postupcima roditelja prema djeci dijeleći ih na: zlostavljanje (tjelesno, emocionalno, seksualno i izloženost nasilju među roditeljima) i zapuštanje (tjelesno, emocionalno, odgojno-obrazovno i izostanak nadzora). Posebno se govori o svakom obliku zlostavljanja i zapuštanja poradi toga što su sva dosadašnja istraživanja pokazala da su zlostavljana i zapuštena djeca, uglavnom neuspješna u školi i socijalnim sredinama, te imaju emotivnih poteškoća.
Empirijski dio istraživanja pristupnica započinje određivanjem općeg cilja istraživanja, kojim želi pridonijeti otkrivanju i boljem razumijevanju faktora koji su relevantni za identifikaciju školskog neuspjeha. Cilj istraživanja je utvrditi postoji li (i u kojoj mjeri) povezanost između školskog neuspjeha, nekih demografskih varijabli, te različitih aspekata obiteljskog i školskog ozračja.
Problemi koji se postavljaju su sljedeći:
1. Ispitati neke aspekte školskog neuspjeha učenika viših razreda osnovne škole manifestiranog kroz školske ocjene (prosječan uspjeh i njegova distribucija u funkciji dobi)
2. utvrditi faktorsku strukturu primjenjenog upitnika vezanog uz obiteljsko i školsko ozračje (roditeljski odgojni stilovi, kvaliteta obiteljskih interakcija, strah od škole, emocionalne i socijalne poteškoće kod djece), te pouzdanost dobivenih faktora
3. utvrditi eventualne povezanosti između ispitivanih varijabli
4. utvrditi determinate školskog neuspjeha među ispitivanim demografskim varijablama
5. utvrditi koje se od ispitivanih demografskih varijabli i varijabli vezanih uz obiteljsko i školsko ozračje mogu smatrati dobrim prediktorima školskog neuspjeha
Pristupnica postavlja šest afirmativnih hipoteza:
- Spol učenika determinira školski neuspjeh.
- Broj braće i sestara u obitelji povezan je sa školskim neuspjehom.
- Stručna sprema roditelja determinira školski neuspjeh.
- Nedostatak jednog roditelja (rastava ili smrt) determinira školski neuspjeh.
- Roditeljski odgojni postupci povezani su sa školskim neuspjehom.
- Emocionalne i socijalne poteškoće kod djece povezane su sa školskim neuspjehom
Uzorak ispitanika čini 361 učenik (193 ili 53% m i 168 ili 46,53% ľ) osmog razreda u četiri osnovne škole Zadarske županije (Zadar, Benkovac, Biograd) i jednoj osnovnoj školi u šibenskoj županiji (Šibenik).
Kao mjerni instrument pristupnica je koristila anketni list koji je konstruirala za potrebe ovog rada. Instrument se sastoji od dva dijela.
Prvi dio sadrži pitanja o bračnom statusu roditelja, broju braće i sestara, zaposlenosti i zanimanju roditelja, njihovoj stručnoj spremi. Spol, škola i razred koji pohađaju također su pitanja prvog dijela upitnika. Time su definirane nezavisne varijable. Školski opći uspjeh na kraju 5. 6. i 7. razreda kao zavisna varijabla također je bio pitanje u prvom dijelu upitnika (zbog preglednosti).
Drugi dio upitnika sadržavao je 42 tvrdnje zatvorenog tipa (Likertova skala), kojima su istraživane zavisne varijable (odgojni postupci roditelja, emocionalne poteškoće i socijalnu prilagodbu). Ispitanik je po osobnom mišljenju zaokružio jedan broj od 1-5 (1-nikad; 2-rijetko; 3-ponekad; 4-često; 5-uvijek).
Obrada podataka temeljila se na analizi popunjenih anketnih listova, a primijenjeni su različiti statički postupci uključujući deskriptivnu statistiku, korelacije, faktorsku analizu, analizu pouzdanosti i analizu varijance (ANOVA). Korišten je statistički paket STATISTICA 5.0..
Rezultati istraživanja sadrže:
- Deskriptivne parametre općeg školskog uspjeha
- Faktorsku strukturu upitnika za procjenu nekih aspekata obiteljskog i školskog okruženja učenika
- Povezanost između ispitivanih varijabli
- Determinante školskog neuspjeha među ispitivanim demografskim varijablama
- Prediktore školskog neuspjeha među demografskim varijablama i varijablama vezanim uz obiteljsko i školsko ozračje
Kako bi se procijenila struktura varijabli u upitniku vezanog uz obiteljsko i školsko ozračje (roditeljski odgojni stilovi, kvaliteta obiteljskih interakcija, strah od škole, emocionalne i socijalne poteškoće kod djece), odnosno, kako bi se iz većeg broja manifestnih varijabli došlo do manjeg broja latentnih faktora, te definirale varijable relevantne za daljnje analize, urađena je faktorska analiza posebno za čestice vezane za kvalitetu obiteljskih interakcija i roditeljske odgojne stilove, te one vezane uz različite aspekte školske prilagodbe.
Vrsta statističke analize odnosila se na metodu zajedničkih faktora, Gutman-Kaiserov kriterij ekstrakcije značajnih faktora, te Varimax rotaciju. Ovom analizom utvrđeno je postojanje dvaju relativno nezavisnih faktora.
S obzirom na sadržaj čestica koje saturiraju prvi faktor interpretiran je kao: kvalitetna obiteljska interakcija i demokratski odgojni stil, a drugi faktor interpretiran je kao autoritarni stil odgoja i prevelika očekivanja roditelja.
Kad je riječ o česticama iz upitnika koje se sadržajno odnose na različite aspekte školske prilagodbe, rezultati faktorske analize izdvajaju dva faktora. Prvi dobiveni faktor interpretiran je kao školska fobija, a drugi kao socijalna prilagodba i empatija.
Kako bi se provjerilo mogu li dobiveni faktori poslužiti kao zasebne varijable, provjerena je njihova pouzdanost tipa unutarnje konzistencije (mjera homogenoti čestica u upitniku). Pripadajuće čestice pokazale su zadovoljavajuće korelacije s ukupnim rezultatom na subskali, te su korištene u daljnjim analizama.
Povezanost između ispitivanih varijabli, osobito školskog uspjeha i varijabli vezanim za obiteljsko i školsko ozračje prikazana je tablično u matrici interkorelacija.
Kako bi se ispitalo koje ispitivane demografske varijable imaju značajne efekte na školski neuspjeh, primijenjena je analiza varijance (ANOVA) općeg školskog uspjeha kao zavisne varijable u odnosu na demografske varijable (nezavisne varijable). Demografske varijable koje imaju značajnih efekata na školski neuspjeh su spol, radni status oca, te stručna sprema roditelja općenito. Smjer ovih razlika prikazan je kroz aritmetičke sredine školskog uspjeha s obzirom na kategorije ispitivanih demografskih varijabli.
Rezultati stupnjevite (backward) regresijske analize sa školskim uspjehom kao kriterijskom varijablom potvrdili su neke odnose između ispitivanih varijabli i školskog uspjeha, a kao značajan prediktor potvrdila se i varijabla školska fobija.
Rezultati stupnjevite (backward) regresijske analize s kvalitetom obiteljske interakcije kao kriterijskom varijablom pokazali su da su dobri prediktori kvalitetne obiteljske interakcije spol, veličina obitelji, autoritativni odgojni stil i prilagodba u razrednu grupu.
Rezultati stupnjevite (backward) regresijske analize s autoritarnim odgojnim stilom kao kriterijskom varijablom izdvajaju spol, kvalitetu obiteljske interakcije, školsku fobiju i prilagodbu u razrednu grupu kao dobre prediktore autoritarnog odgojnog stila roditelja.
Rezultati stupnjevite (backward) regresijske analize sa školskom fobijom kao kriterijskom (zavisnom) varijablom potvrđuju da je neuspjeh u školi dobar prediktor školske fobije. Učenici koji postižu lošiji školski uspjeh pokazuju u većoj mjeri emocionalne i socijalne poteškoće.
I na kraju, vodeći se rezultatima regresijske analize, pristupnica navodi da prilagodbu djece u razrednu grupu najbolje determiniraju veličina obitelji, kvaliteta obiteljske interakcije, odgojni stil i školska fobija. Demokratski odgojni stil i kvalitetan brak, za razliku od autoritarnog stila i visokih očekivanja roditelja, pomažu djeci u boljoj prilagodbi na školske prilike. Također, djeca koja žive u većim obiteljima, izgleda da se bolje prilagođavaju razrednoj grupi.
Kako bi se eventualno još preciznije objasnili odnosi među ispitivanim varijablama priložena je tablica korelacija između školskog uspjeha i svake pojedine čestice u anketnom listu.
Dobiveni rezultati empirijskog istraživanja povezanosti odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha i njihova interpretacija upućuju na sljedeće zaključke, kao izravan odgovor na postavljene probleme:
1. Školski uspjeh manifestiran školskim ocjenama u petom, šestom i sedmom razredu osnovne škole pokazuje negativno asimetričnu distribuciju što ukazuje da većina učenika postiže relativno visoke ocjene, dok samo manji broj djece završava razred s ocjenom manjom od četiri. Prosječan školski uspjeh iznosi 4,1 pa treba naglasiti da je on statistički značajno slabiji u sedmom razredu osnovne škole u odnosu na prethodna dva razreda.
2. Faktorska analiza čestica u primjenjenom upitniku koji je obuhvaćao različite aspekte obiteljskog i školskog okruženja, ukazala je na postojanje četiri latentna faktora koji su interpretirani kao:
- kvalitetna obiteljska interakcija uz demokratski odgojni stil
- autoritarni odgojni stil uz velika očekivanja roditelja
- školska fobija i
- socijalna prilagodba s empatijom.
3. Analiza eventualnih povezanosti između ispitivanih varijabli pokazala je da se bolji školski uspjeh asocira uz višu stručnu spremu roditelja, ali i uz neke aspekte obiteljskog okružja. Autoritarni odgojni stil i visoka očekivanja roditelja negativno su povezani s uspjehom u školi. Ovaj odgojni stil čini se da je posljedica više izražene školske fobije, a djeca su slabije socijalno prilagođena i manje empatična prema drugoj djeci u školskoj sredini.
4. Među ispitivanim demografskim varijablama pokazalo se da su determinante školskog neuspjeha spol, radni status oca, te stručna sprema oca i majke. Djevojčice postižu značajno bolji školski uspjeh od dječaka; djeca koja žive u obiteljima gdje je otac nezaposlen postižu značajno slabiji školski uspjeh, te djeca kojima roditelji imaju visoku stručnu spremu postižu značajno bolji školski uspjeh.
5. Općenito govoreći, najbolji prediktori školskog neuspjeha među ispitivanim varijablama su spol, radni status oca, stručna sprema roditelja i školska fobija.
S obzirom na dobivene rezultate neke se hipoteze prihvaćaju dok druge odbacuju. Obrazloženje verifikacije hipoteza iznosi se u poglavljima Rezultati istraživanja i njihova interpretacija, te Završna razmatranja.
Z a k l j u č n a o c j e n a i p r i j e d l o g
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad Smiljane Zrilić "Povezanost odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha".
Pristupnica je odabrala nadasve zanimljivu temu magistarskog rada jer se u svakodnevnom sporazumijevanju manje-više zdravorazumski povezuju varijable uspjeha učenika i roditeljskih odgojnih postupaka. Radnja se zbog toga bavi problematiziranjem povezanosti ovih varijabli i utvrđivanjem povezanosti između školskog neuspjeha, nekih demografskih varijabli te različitih aspekata obiteljskog i školskog ozračja.
Opće je znano kako je neuspjeh učenika znatno više propitivan sa stajališta školskih čimbenika a tek uzgredno se spominje odgojni utjecaj roditelja stoga je tema ovog rada nesumnjivo znanstveno zanimljiva a njena predmetnost vrijedna istraživačke pozornosti.
U teorijskom pristupu autorica rada razložno i logično razmatra fenomen školskog neuspjeha u onim dimenzijama koje su znastveno utemeljene i obrazložene sa stajališta neuspjeha iskazanog školskim ocjenama u čijoj pozadini stoji i neuspjeh u socijalnom polju, te čimbenici rizika u kognitivnoj, konativnoj, afektivnoj i motivacijskoj sferi. To je bilo opravdano zbog daljnje mogućnosti povezivanja neuspjeha s roditeljskim utjecajem.
Primjereno predmetu istraživanja osvijetljena je i uloga nastavnika, razvojnih službi škole, vršnjaka te ukupnog školskog ozračja jer se spomenuti utjecaji dodiruju s roditeljskim utjecajem.
U skladu s temeljnom orijentacijom rada posebna je pozornost posvećena teorijskom osvjetljavanju utjecaja odgojnih postupaka roditelja na školski neuspjeh. Imajući na umu značenje roditeljskih postupaka za odgoj u obitelji općenito, ali i njegove refleksije na na školski uspjeh, autorica prikazuje odgojne stilove roditelja, roditeljska očekivanja, te zalaganje roditelja, vrednujući njihove postupke i dovodeći ih u neposrednu vezu sa školskim neuspjehom. Ovo se može smatrati i važnim i primjerenim kao pretpostavka daljnje emprijske provjere hipotetične veze među definiranim varijablama.
Svoju empirijsku provjeru temelji na teorijski jasno definiranim polazištima pozivajući se na brojne relevantne izvore u kojima nalazi, kako pojmovnu mrežu za svoje istraživanje, tako i recentne rezultate istraživanja koja imaju dodirne točke s obrađenom temom.
Koristeći transferzalni pristup ispitivanju, kandidatkinja je u empirijskom dijelu radnje pokušala obuhvatiti i pojasniti eventualne relacije između različitih aspekata obiteljskog i školskog ozračja, demografskih varijabli i školskog neuspjeha. U tom smislu, operacionalizacija varijabli vezanih uz obiteljsko i školsko ozračje uključivala je ispitivanje i interpretaciju latentne strukture primjenjenog upitnika/ankete, odnosno faktorsku analizu čestica upitnika (manifestnih varijabli). Pri tome je korištena primjerena statistička metoda (analiza zajedničkih faktora, Guttman –Kaiserov kriterij ekstrakcije, varimax rotacija). Eventualni prigovor koji se ovdje može uputiti nije vezan uz izbor adekvatnog statističkog postupka, već uz metodološki dio koji se tiče konstrukcije samog mjernog instrumenta (ankete). Naime, u hrvatskoj znanstvenoj literaturi postoje neki podaci o već adaptiranim i metrijski provjerenim mjernim instrumentima koji se tiču procjene kvalitete obiteljskih interakcija i roditeljskih odgojnih stilova, a koji su mogli dobro doći kandidatkinji prilikom izbora načina na koji bi se obiteljsko ozračje moglo potpunije empirijski zahvatiti. Ipak, ovaj prigovor nije ozbiljnije naravi jer je literatura u kojoj se takvi podaci mogu naći ograničene diseminacije (osobito u pedagoškoj domeni), te kandidatkinji nije bilo jednostavno doći do relevantnih informacija.
Općenito uzevši, a s obzirom na postavljeni cilj i probleme ispitivanja, empirijski dio radnje je dobro prilagođen i izveden. Veličina uzorka ispitanika je zadovoljavajuća, postupak ipitivanja je primjeren, a primjenjeni su i adekvatni kvantitativni matematičko-statistički postupci (deskriptivni, diskriminativni i korelacijski). To je kandidatkinji omogućilo kvalitetan odgovor na postavljeni cilj i probleme ispitivanja, te interpretaciju bitnih korelata školskog neuspjeha, osobito onih koji se odnose na obiteljsko i školsko ozračje.
P r i j e d l o g
Na osnovi iznesenog u ovom izvješću povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskog rada Smiljane Zrilić pod nazivom "Povezanost odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha" i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. - predsjednik
2. Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. - član
3. Dr. sc. Ana Proroković, doc. – član
Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Anđelka Peko, doc. (Filozofski fakultet Osijek)
Zagreb, 28. lipnja 2004.
Predmet: Magistarski rad pristupnice Vesnice Mlinarević - izvješće i ocjena stručnog
povjerenstva.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine, imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Neven Hrvatić, doc. (predsjednik), dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. (član) i dr. sc. Anđelka Peko, doc. (Filozofski fakultet Osijek) (član), za ocjenu magistarskog rada Vesnice Mlinarević pod naslovom "Pedagoške implikacije stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca". U skladu s donesenom odlukom Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju i podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće:
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Vesnice Mlinarević pod naslovom "Pedagoške implikacije stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca" obasiže 192 stranice, od čega 175 stranica glavnog teksta, 7 stranica priloga i 9 stranica popisa korištenih izvora i literature sa 130 bibliografskih jedinica (najviše na hrvatskom i engleskom jeziku). Sadržaj rada smisleno je podijeljen u 6. većih tematskih cjelina: 1. Uvod (str. 4-7), 2. Teorijski polazišta (str. 8-79), 3. Empirijsko istraživanje (str. 85-97) i 4. Interpretacija rezultata istraživanja (str. 98-154) 5. Zaključak (str. 168-172) i 6. Sažetak (173-174). U tekst je uključeno 37 tablica i 15 slika. Prilozi (str. 176-182) sadrži 4. tablice i Upitnik o provođenju slobodnog vremena srednjoškolaca..
S a d r ž a j r a d a
U Uvodu (str. 4-7) autorica objašnjava osnovna polazišta istraživanja: pedagoška, sociološka, psihološka i metodološka. Istaknuto je značenje poznavanja fenomena slobodnog vremena, njegove vremenske i sadržajne dimenzije (povećani višesmjerni i višeznačni utjecaj slobodnog vremena u svakodnevnom životu pojedinca). Područje slobodnog vremena mladih pristupnica situira sadržajnom dimenzijom provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca koja određuje njihov prepoznatljiv životni stil, a uporište je u istraživanjima koja pokazuju kako aktivno i smisleno provođenje slobodnog vremena ponajviše pridonosi razvoju ličnosti i u okviru njihove nove pozicioniranosti u suvremenom društvu. Iskzano je poznavanje fenomena slobodnog vremena u prilozima naših i stranih autora, bez obzira na terminološku višeznačnost i kontekstualnost poruka u njihovim radovima.
S obzirom na to da slobodno vrijeme uz funkciju samorealizacije, odmora i rekreacije ima i svoj obrazovni značaj, magistrantica u radu pristupa poglavito s pedagoškog aspekta.
Obrazlaže se cilj istraživanja kao utvrđivanje pojavnosti različitih stilova na osnovi sadržaja provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca, a polazi od opće hipoteze da slobodno vrijeme srednjoškolaca ne predstavlja jedinstven i pedagoški osmišljen prostor.
U drugom dijelu "Teorijska polazišta" (str. 8-79) detaljno su elaborirane osnovne odrednice fenomena slobodnog vremena, pojava i evolucija. Raspravljajući o teorijskim osnovama istraživanja i suodnosu rada i slobodnog vremena, pristupnica analitičkim pristupom trasira i stavlja u okvire temu rada. Pri tome s interdisciplinarnog aspekta (sociološki, psihološki i pedagoški pristup) jasno definira pojmove; rada, slobodnog vremena i dokolice. Pojedinačno analizira svaku od tih odrednica, i to upravo s obzirom na osnovna polazišta istraživanja. Posebno obrazlaže pojmove adolescencije, socijalizacije, motivacije i ponašanja mladih koji neprijeporno uvjetuju i načine provođenja slobodnog vremena.
Posebno određujući aktivnosti, kulturu i specifičnosti provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca, na razini teorijske eksplikacije, pristupnica ukazuje na potrebu raznovrsnih i adolescentima interesantnih sadržaja, a sve u kontekstu slobodnog vremena kao prostora za razvoj u kojem sudjeluju raznovrsni čimbenici i utjecaji (obitelj, škola, vršnjaci…), ali i slobodnog vremena kao zasebne strukture koja djeluje na razvoj kao cjelovit proces. Ukazuje se na i na kulturu slobodnog vremena mladih kroz različite suvremene trendove, životne stilove, subkulturnu scenu mladih i masovnu kulturu
U trećem su poglavlju "Empirijsko istraživanje" (str. 85-97) određeni problem i cilj istraživanja, osnovne hipoteze, uzorak ispitanika, instrumenata, postupak provođenja istraživanja i način obrade podataka. Problem istraživanja određuje se temeljem rezultata dosadašnjih istraživanja, ali i unutar onoga što se kod nas nije sustavno istraživalo. Naglasak je na kultiviranoj dokolici koja pridonosi razvoju i samoostvarenju mlade osobe. Cilj je istraživanja utvrditi pedagoške implikacije različitih stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca, a definiranih na osnovi sadržaja u slobodnovremenskom prostoru. Iz tako postavljenog općeg cilja izvodi se opća hipoteza o strukturalnoj nehomogenosti slobodnog vremena srednjoškolaca, koja ne predstavlja jedinstven i pedagoški osmišljen prostor, kako po stilovima provođenja slobodnog vremena, tako niti po sadržajima i količini slobodnog vremena kojim raspolažu u osmišljavanju tog prostora. Istraživanje je provedeno na stratificiranom uzorku od 673 učenika u Slavoniji i Baranji, u četiri grada (Osijek, Beli Manastir, Vinkovci i Slavonski Brod). Uzorak obuhvaća učenike različitih profila srednjih škola (gimnazije, strukovne i obrtničke škole). Podaci su prikupljeni anketom "Upitnik o provođenju slobodnog vremena srednjoškolaca", konstruiranom za potrebe ovog istraživanja. Prikupljeni podatci su normalizirani i standardizirani, a potom obrađeni metodama univarijantne frekvencijske analize, bivarijatne analize i faktorske analize.
Četvrto poglavlje, "Interpretacija rezultata istraživanja " (str. 98-154), donosi pregled dobivenih rezultata i njihovu interpretaciju na razini njihove pojavnosti i međusobne povezanosti, kao i u odnosu na cilj istraživanja.
Poglavlje je stoga strukturirano u dvije cjeline kojima se logički i pregledno može pratiti testiranje hipoteza:
1. Deskriptivna i bivarijatna analiza s korelacijama, gdje su prikazani rezultati 1. dnevne količina slobodnog vremena; 2. socijalnog okruženja u slobodnom vremenu srednjoškolaca i 3. utjecaja socijalnih čimbenika na provođenje njihova slobodnog vremena. Rezultati prve tri čestice (zavisne varijable) interpretirane su u odnosu na četiri (4) obilježja ispitanika (nezavisne varijable) i to: 1. vrsta škole koju ispitanici pohađaju; 2. grad u kojem ispitanici pohađaju školu; 3. spol ispitanika i 4. razred koji ispitanici pohađaju.
Na temelju c2-testa, kojim je utvrđena vjerojatnost povezanosti između zavisnih i nezavisnih varijabli, izračunat je koeficijent kontingencije (C). Rezultati su predočeni grafički i interpretirani po slijedu čestica u upitniku kao potpoglavlja ovog poglavlja.
1.1. Dnevna količina slobodnog vremena ispitanika
1.2. Socijalno okruženje u slobodnom vremenu ispitanika
1.3. Utjecaji socijalnih čimbenika na provođenje slobodnog vremena ispitanika
2. Faktorska analiza sadržaja slobodnog vremena srednjoškolaca
Prostor interesa/čestoće bavljenja pojedinim sadržajem slobodnog vremena obilježavaju 43 varijable koje definiraju određene specifične sadržaje slobodnog vremena. Ti interesi formulirani su kao organizirane aktivnosti; kulturne, obrazovne, sportske, tradicijske orijentacije te neorganizirane aktivnosti dokolice, zabave i odmora. Upoznavanje s različitim stilovima provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca, kao i razlika unutar njih, predmet je interesa u ovom poglavlju rada.
Prostor od 43 manifestne varijable koje opisuju interes za pojedine sadržaje/aktivnosti slobodnog vremena sveden je na 4 značajne glavne komponente (faktore). Faktorska analiza ispitana je metodom glavnih komponenata uz primjenu kosokutne ortoblique solucije i uz primjenu PB kriterija pri ekstrakciji faktora. Dobiveni rezultati pregledno su prikazani u podpoglavljima.
Na osnovi zaključaka na operativnim hipotezama, pristupnica izvodi zaključak o prihvaćanju generalne hipoteze: Slobodno vrijeme srednjoškolaca ne predstavlja jedinstven i pedagoški osmišljeni prostor, kako po stilovima provođenja slobodnog vremena, tako niti po sadržajima i količini slobodnog vremena kojim raspolažu u osmišljavanju tog prostora.
Srednjoškolci istočne Slavonije preferiraju različite stilove slobodnog vremena; intelektualni i kulturni, hedonistički, društveni i sportski te (ne)konvencionalno-tradicijski i to u raspoloživom dnevnom slobodnom vremenu od 3, 4 i više sati. Škola ima značajno manji utjecaj od obitelji i vršnjačkih skupina, a za suvremeno slobodno vrijeme mladih danas, važna je stvaralačka i dvosmjerna komunikacija u školi, jer se u komunikacijskoj shemi "stare škole" ono ne može razvijati. Bez obzira na uvjete okruženja u kojem se mladi nalaze, prava je granica slobodnog vremena upravo u njima samima, u njihovom intelektu, motivaciji i mašti gdje dolazi do izražaja obilježje slobode izbora i samoostvarenja.
Rezultati istraživanja pokazuju dokolicu srednjoškolaca kao aktivno sudjelovanje, stvaralaštvo i samoostvarenje u strukturiranim sadržajima, te pasivnost u konzumentskom i stihijskom slobodnovremenskom prostoru. Slavonski srednjoškolci, možemo zaključiti, nisu nespecifični i neprepoznatljivi, ali ih možemo podijeliti na moderne i one koji su tradicionalno orijentirani ili one koji su utopljeni u "konzumizam" i hedonizam. Lokalna i šira društvena zajednica odgovorna je za stvaranje povoljnih materijalno-prostornih i kadrovskih uvjeta i neposredne pomoći mladih za oblikovanje i kvalitetno strukturiranje slobodnog vremena.
U "Zaključaku" (str. 168-172) autorica ponovo ukratko ukazuje na svoja osnovna polazišta, koja povezuje s provedenim istraživanjem. Posebno, u formi zaključaka, elaborira niz već spomenutih uvjeta i neposredne pomoći mladima za oblikovanje te aktivno i kvalitetno strukturiranje slobodnog vremena. Temeljem rezultata istraživanja, autorica ukazuje na potrebu teorijskih promišljanja i objedinjavanju spoznaja o tom prostoru, njegovoj ulozi i zadaćama na različitim razinama njegove slojevitosti i specifičnosti. Da bi se to postiglo, važno je sustavno razvijanje metodologije istraživanja slobodnog vremena i interdisciplinarno sinergijskim stvaralačkim djelovanjem pristupati ovom vitalnom problemu.
Z a k l j u č n a o c j e n a
Magistarski rad pristupnice Vesnice Mlinarević pod naslovom "Pedagoške implikacije stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca", gledano u cjelini, je u znanstvenom pogledu konzistentan, cjelovit i metodologijski korektno izveden i usmjeren na aktualnu problematiku provođenja slobodnog vremena mladih.
U teorijskoj sintezi i fokusiranju problema istraživanja magistrantica je uspješno dovela u vezu prethodne spoznaje i nacrt svog istraživanja, kako teorijskog, tako i empirijskog dijela.
Suodnos pedagoških aspekata slobodnog vremena, kulture provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca, autorica analizira na razini teorijske eksplikacije, ukazujući na potrebu raznovrsnih i srednjoškolcima interesantnih sadržaja od strane škole i lokalne zajednice, na što su uputili i empirijski pokazatelji. U ovom kontekstu slobodno vrijeme je relativno zasebna struktura koja djeluje na razvoj pojedinca i povećanju opće kvalitete života, a može biti bitan čimbenik formiranja međusobnih smislenih odnosa, stjecanje znanja i vještina, obogaćivanje emocionalnog života i specifičanog timskog pristupa.
U empirijskom dijelu radnje, ističe se smislena i utemeljena operacionalizacija glavnih varijabli, kao i konstrukcija i primjena adekvatne ankete. Ukupni broj slavonskih gradskih središta uključenih u istraživanje (4), u ukupno 12 srednjih škola može se ocijeniti odgovarajućim za primijenjeni model istraživanja, a broj ispitanika (673) zadovoljavajućim za izvođenje zaključaka temeljem primjereno odabranih analiza.
Grafička oprema i prezentacija rezultata istraživanja kao i podataka dobivenih obradom je na uobičajenoj razini kvalitete. Predočena literatura kojom se pristupnica koristila je po opsegu i kvaliteti primjerena i relevantna, a cjelovito i sustavno citiranje pojedinih autora i navođenje njihovih rezultata u samoj radnji pokazuje korektan odnos prema intelektualnom vlasništvu i široko poznavanje istraživane problematike.
Zanemarujući manje nedostatke, ponekad prisutne nepreciznosti u određenju pojedinih kategorija unutar fenomena slobodnog vremena i moguće razlike u odabiru teorijskih odrednica, u radu je razvidno poznavanje problematike, kao i autorski doprinos nekim novijim načinima razmišljanja na tom području.
P r i j e d l o g
Na temelju svega izloženog, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada pristupnice Vesnice Mlinarević pod naslovom “Pedagoške implikacije stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca ” i da joj pred istim povjerenstvom odobri nastavak daljnjeg postupka za stjecanje akademskog stupnja magistrice znanosti u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti u grani pedagogija.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. sc. Neven Hrvatić, doc. - predsjednik
2. Dr. sc. Vlatko Previšić, red.prof. - član
3. Dr. sc.Anđelka Peko, doc. - član
Dr. sc. Josip Janković, izv. prof.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Arjana Miljak red. prof.
Zagreb, 21. lipnja, 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Predmet: Magistarski rad Ivice Đakovića “Prilog određenju odgojne funkcije
obitelji” – izvješće i ocjena Stručnog povjerenstva.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, na svjednici održanoj 14. srpanja 2003. g. imenovalo je Stručno povjerenstvo u sastavu: dr.sc. Josip Janković, izv. prof. sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Vlatka Previšića, red. prof. i dr. sc. Arijana Miljak, red. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za ocjenu magistarskog rada Ivice Đakovića pod naslovom “Prilog određenju odgojne funkcije obitelji”. Nakon što su članovi povjerenstva pregledali rad i dali svoje primjedbe, a pristupnik ih uvažio i nakon redukcije određenih dijelova u rad unio tražene promjene u okviru teorijskog pristupa temi, literaturi i empirijskom dijelu istraživanja, ovo povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće skupno
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Ivice Đakovića pod naslovom “Prilog određenju odgojne funkcije obitelji” obuhvaća 158 stranica teksta u računalnom slogu uključujući 28 tabelarnih i 12 grafičkih prikaza. Rad se sastoji od šest poglavlja: 1. Uvod (str. 1 – 5); 2. Odgoj – imanentan obitelji (str. 6 – 22); 3. Uzroci zanemarivanja odgojne funkcije obitelji (str. 28 – 30); 4. Pretpostavke ostvarivanja odgojne funkcije obitelji (str. 33 – 57); 5. Empirijsko istraživanje problema (str. 61 – 120); 6. Zaključak (str. 123 – 127). Literatura obuhvaća 239 bibliografskih jedinica pretežno na hrvatskom te na njemačkom i engleskom jeziku (str. 128 – 136), sažeci i prilozi (str. 136 – 157).
Sadržajna analiza rada
U Uvodu pristupnik obrazlaže značaj obitelji na općoj socijalnoj i pojedinačnoj razini, njeno stanje i probleme s kojima se ona susreće u Hrvatskoj danas, od nedovoljne brige društva za nju, problema partnerskih odnosa i disolucije, preko planiranja obitelji kao posebno teškog problema i iz njega proizišlog pitanja nataliteta. Zatim slijedi razrada obiteljskih funkcija, s naglaskom na odgojnu, kroz perspektivu različitih obiteljskih formi i vrijednosnih orijentacija u funkciji vremena
U drugom dijelu pristupnik je usmjeren na predstavljanje pojma obitelji – porodice kao takve i u kontekstu odgoja i razradu ove njezine funkcije, njezine svrhe, obilježja, uloge i značenja na pojedinačnoj i općoj razini. Slijedi razrada pojmova i uz njih vezanih uloga majke i oca.
Treći dio posvećen je problemu zanemarivanja odgojne funkcije obitelji i njegovim uzrocima u suvremenoj obitelji. Socijalno okruženje, kao bitan činitelj funkcioniranja obitelji, stvaranja, održavanja i mijenjanja njenog sustava vrijednosti i brojnih procesa što se u njoj odvijaju tijekom njenog životnog ciklusa, među kojima je jedan od najvažniji upravo odgoj potomstva, apostrofirano je u ovom dijelu kao i proturječnosti različitih odgojnih činitelja.
Pretpostavke ostvarivanja odgojne funkcije obitelji obrađene su i četvrtom poglavlju gdje pristupnik ističe važnost emocija, primarno ljubavi, kao bitnog činitelja uspješnog i kvalitetnog odgoja, zatim davanja primjera, obiteljskih odnosa i zahtjeva koji se postavljaju pred djecu. Uloga autoriteta roditelja u odgojnom procesu se obrađuje u nastavku gdje se uz ostalo razgraničavaju pojmovi autoritet i autoritarnost i odgojni stilovi. Posebno je razrađena funkcija odgoja u kontekstu stvaranja odgovorne i samosvjesne osobnosti.
Peto poglavlje je posvećeno empirijskom istraživanju i u njemu se postavljaju i široko obrazlažu ciljevi, hipoteze, uzorak i cjelokupna metodologija istraživanja stavova roditelja i djece, učenika petog razreda osnovne škole. Isto tako široko se obrazlažu i postupci obrade podataka.
Istraživanjem je utvrđena struktura obitelji iz uzorka, stupanj naobrazbe roditelja, stav roditelja i učenika o utjecaju devet ponuđenih odgojnih činitelja, sudjelovanje roditelja u pripremi i izvršavanju školskih zadataka, čime se roditelji “pomažu” u odgoju djece, rade li određene poslove umjesto djece, slaganje roditelja u odgojnim postupcima, kvalitetu odnosa među roditeljima i umiješanost djece u njih, iskazivanje ljubavi prema djeci i njena prisutnost u obitelji, stav o tome koliko roditelji obavljaju odgojnu funkciju, vrijeme provedeno s roditeljima iz percepcije djece te njihov stav o niz drugih za kvalitetu obiteljskih odnosa i odgoj djece bitnih varijabli. Posebno su važni rezultati komparativnog isptivanja razlika u stavovima djece i roditelja 1991. i deset godina kasnije (2001.), o bitnim pitanjima vezanim za obitelj i njezinu odgojnu funkciju.
U zaključku se daje osvrt na bitne rezultate istraživanja i analiza potveđivanja ili nepotvrđivanja postavljenih hipoteza, među kojima se pet hipoteza potvrdilo u potpunosti dvije djelomično a tek jedna se nije uopće potvrdila.
U teorijskom dijelu pristupnik je obradio niz problema vezanih za pojam, funkcije, vrijednosnu orijentaciju, razvoj, odnose, uloge i konačno i odgojnu funkciju ove primarne ljudske skupine iznoseći različite, često posve oprečne, stavove, povremeno se određujući u odnosu na njih i dajući tako radu osobnu notu.
U razradi pojma obitelji, činitelja njenog funkcioniranja i disfunkcije, pristupnik koristi dostupnu, uglavnom domaću, literaturu stavljajući pod lupu za tu temu bitna pitanja i tražeći relevantne odgovore koji su zbog same prirode stvari često vrlo različiti, a ponekad i međusobno posve suprotni. Pri tome se stalno ističe važnost obitelji za svakog pojedinca i cjelokupno ljudsko društvo uopće, a posebno u stvaranju, rastu, razvoju i odgojnom procesu svakog čovjeka. Naglašavanje te njezine ključne uloge osobito je dobro došla u kontekstu odgoja i pedagogije uopće, jer je sve očitija potreba približavanja odgojno-obrazovnih institucija i obitelji u suvremenim uvjetima života i ne samo naše populacije.
Traženje uzroka zanemarivanja obitelji i njene odgojne funkcije u našem društvu pristupnik implicitno nudi ciljeve i smjerove društvene intervencije u smislu uspostavljanja novih odnosa i preferencija koje će omogućiti ne samo podizanje kvalitete života porodice nego i njezino uspješnije i potpunije nošenje s različitim izazovima suvremenog života i ispunjavanje zadataka koje pred nju postavljaju tradicionalne i posve nove uloge. U tom kontekstu neizostavna je i analiza uloga roditelja koji su stvarni nositelji najvećeg dijela obiteljskih funkcija i o njihovim osobnim kvalitetama i međusobnim odnosima jednako kao i međugeneracijskim, ovisi izvršavanje svih bitnih odgojnih zadataka.
U cjelokupnom kontekstu ostvarivanja odgojne funkcije obitelji posebno se mjesto daje ljubavi kao bitnoj emocionalnoj pretpostavci njezine realizacije. Naglašavanje upravo ove pretpostavke kvalitetnog odgoja ovdje ima suštinsku, a ne samo deklarativnu ulogu i tako je i postavljeno u odnosu na druge, isto tako važne činitelje, ali ne u toj mjeri presudne za stvaranje zdrave, uravnotežene, pozitivno i sociocentrično usmjerene ličnosti. Kao suprotnost uspješnom odgoju i stvaranju kvalitetnih ličnosti u odgojnom procesu u kojemu bitnu ulogu imaju pozitivne emocije i zadovoljavanje djetetovih potreba za njima, ponuđena je i alternativa koja ne samo da nije ni iz daleka tako poželjna, već unaprijed nudi potpuno nepoželjne ishode u stvaranju asocijalnih, antisocijalnih i nesretnih osoba.
Empirijski dio rada predstavlja komparativno-katamnestičko istraživanje kojim su u desetgodišnjem rasponu ispitani i uspoređeni stavovi roditelja i njihove djece, učenika petog razreda osnovnih škola jednog od centralnih dijelova (Medveščak) grada Zagreba, o važnosti obitelji u odgoju djece i njezine uspješnosti u tome. Uz ove ispitani su odvojeno stavovi roditelja i djece o tome kako roditelji ispunjavanju svoju odgojnu ulogu te niz drugih, za razumijevanje čitavog ovog kompleksa problema, bitnih podataka kao što su struktura obitelji, stupanj naobrazbe roditelja, kvaliteta odnosa u obiteljima ispitanika, izražavanje emocija prema djeci jednog i drugog roditelja, nazočnost djece kriznim trenucima u partnerskim odnosima i drugi.
Za obradu podataka korišteni su postupci izračunavanja srednjih vrijednosti, relativnih vrijednosti (postotci), značajnosti razlike među varijablama, skupinama ispitanika i dvijema primjenama istog upitnika (hi-kvadrat test) te mjere povezanosti među varijablama (koeficijent kontingencije – C) što zadovoljava prirodu i razinu ovog istraživanja.
Dobiveni rezultati su prikazani u tablicama i na grafikonima kako bi bili transparentniji i razumljiviji. U tome je korišten specifičan pristup koji bi ponekad moga biti i jasniji. Umjesto da se neke kategorije podrazumijevaju bilo bi bolje da su jasno eksplicirane ili dodatno objašnjene. No, to ne znači da je materija nerazumljivo ili neadekvatno izložena već da je pristupnik, uostalom kao i u drugim dijelovima rada, koristio prvenstveno osobni pristup materiji, njenom istraživanju, obradi dobivenih nalaza, analizi i zaključivanju.
Zaključna ocjena i prijedlog
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad „Prilog određenju odgojne funkcije obitelji“, pristupnika Ivice Đakovića. On je svakako osobni doprinos pristupnika jednoj trajno važnoj društveno-pedagoškoj temi. Kandidat je, dakle, opravdano izabrao za svoje stručno i znanstvenmo bavljenje upravo nju. U teorijskom dijelu priklanja se, istina, relativno tradicionalnom modelu shvaćanja obitelji kao odgojno-socijalne zajednice, tražeći i u empirijskim podacima potporu takovome gledištu. Zato su i neka pitanja istraživačkog instrumentarija, čini se, tako koncipirana da idu ususret tome, ali su metodološki postupci ispravno izvedeni; što je u ovome slučaju (za magistranda) najvažnije. Interpretacije odgovora pritom čak i trpe neke različitosti. Sve u svemu, ovaj je rad, na svoj način doprinos pedagoškom razmatranju odgojne uloge obitelji; osobito danas kada se i odgoj i obitelj nalaze na svojevrsnim prekretnicama. U današnjim otvorenim društvima promjena, u kojima pluralni pristupi imaju svoja prava i opravdanja, obitelj je društvena i odgojna struktura koja se teško liberalizira, ali i ostaje brana svakojakom pomodarnostvu, koje in vivo unosi neke stilove ponašanja s rizicima mogućih poremećaja u ponašanju djece i mladeži. Odgoj u obitelji priklanja se pritom nerijetko ustaljenim i „sigurnim“ obrascioma i modelima postupanja koje treba, istina, postupno mijenjati, ali ih se ne može tek tako, za volju vremena, mijenjati prenaglo. Čini se da ovaj rad apelira za takav pedagoški put.
Na osnovi svega izloženog u ovom izvješću, povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivice Đakovića pod naslovom “Prilog određenju odgojne funkcije obitelji” te da pristupniku odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.
Stručno pov jerenstvo:
__________________________
(Prof. dr. sc. Josip Janković)
__________________________
(Prof. dr. sc. Vlatko Previšić)
__________________________
(Prof. dr. sc. Arjana Miljak)
Prof. dr. sc. Mira KOLAR
Prof. dr. sc. Ivo GOLDSTEIN
Prof. dr. sc. Marijan MATICKA
Predmet: Ocjena magistarskog rada Boška Itkovića
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 17 svibnja 2004. (Odluka: 643-02/04-02/36. ; Ur. br.: 38-04-160-04-2) imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Boška Itkovića pod naslovom Novine NDH o Židovima. (Novi list/Nova Hrvatska - Hrvatski narod - Spremnost).
O predloženom magistarskom radu podnosimo Fakultetskom vijeću skupno
Izvješće
Magistarski rad Boška Itkovića pod naslovom Novine NDH o Židovima (Novi list/Nova Hrvatska - Hrvatski narod - Spremnost) ima ukupno 227 stranicu kompjutorski ispisanog teksta s 894 bilježaka ispod crte te popisom literature na tri stranice.
Magistarski rad je podijeljen u pet dijelova, s uvodom ispred i zaključkom iza glavnog teksta.
U uvodu (3-10) autor je obrazložio zašto se je odlučio na analizu tri lista spomenuta u naslovu a čiji je izdavač bio tijekom čitavog trajanja Ustaški nakladni zavod. Sva tri lista su bila pod totalnim nadzorom vlasti ali su ih ipak vodili razni ljudi. U odnosu na Židove sva tri lista bila su u službi protužidovske politike, te autor navodi da će sustavnom analizom i razmatranjem protužidovskih sadržaja nastojati utvrditi identičnost ili različitost tretiranja židovske problematike u ova tri lista. Pored toga dokazuje da je Hitlerov nacizam determinirao pisanje ovih listova prema Židovima u NDH. Analizirano je 850 čisto protužidovskih naslova sa zaključkom da nije bilo gotovo nikakvih razlika u iznošenju članaka protužidovskog sadržaja u sva tri lista od 1941. do 1945 godine.
U prvom poglavlju pod naslovom Neka bitna obilježja ustaškog novinstva u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (11-19) kandidat je u tri podpoglavlja prikazao glavne značajke "novog tiska" u NDH i ustaški propagandni sustav za novinstvo, te opisao položaj novinara u "novom poretku". Osobito težište stavio je na ulogu novinstva prema židovskom pitanju u NDH.
Drugo poglavlje Od optužbi do mjera za reportaciju (20-128) autor je podijelio tematski. Vrlo detaljne je prikazao za što je ustaška vlast optuživala Židove. Opisan je Talmud kao glavna knjiga židovskih rabina i židovskih škola odnosno izvorište židovske ideologije za koju je opisano novinstvo tvrdilo da je identično talmudskoj iteologiji. Novinski napisi protiv Talmuda pisani uz tvrdnju poistovjećivanja talmudske ideologije sa židovskom, a pisani su tendenciozno uz navođenje citata iz Šulhan Aruha kao "najnemoralnijeg" dijela Talmuda. Židovi su prikazani kao zatvorena narodna zajednica koja je posve odvojena od domaćeg stanovništva i sugerirana je općinstvu židovska isključivost, nasrtljivost i najnegativnije karakteristike ljudskih bića. Neki su tekstovi prerada tekstova objavljenih izvan Hrvatske te su samo prilagođeni lokalnim prilikama. Na novinskim tekstovima kandidat je dokazao da je antižidovska propaganda dostigla vrhunac protužidovskom izložbom "Židovi" u Zagrebu i drugim većim mjestima na kojoj su skupljeni materijali koji su trebali dokazati protuhrvatsko djelovanje Židova. Protužidovske mjere prikazane su kronološki i u tisku se istovremeno razrađuju potrebe daljih poteza protiv Židova sve do "konačnog rješenja" židovskog pitanja. Mjere i zabrane bile su vrlo drastične a napisi u novinama "surovi" i kandidat ih je opisao vrlo detaljno komparirajući razlike u tretiranim listovima i nadopunjavajući mjere s očuvanim izvorima o njihovom provođenju. Posebno se je osvrnuo na židovsku imovinu za čije su registriranje ustaške vlasti bile posebno zainteresirane. Kandidat je detaljno analizirao sve objave o prenošenje nacističkih rasnih zakona u Hrvatsku preko zakonskih odredbi ustaške države prikazavši i brzinu kojom njemački zakon u ponešto prerađenom obliku prenesen u zakonodavstvo NDH, te kako se je to prezentiralo narodu preko tiska uz potrebna objašnjenja prikazujući ga kao "pozitivni rasizam za zaštitu krvi hrvatskog naroda". Smatrajući rasne odredbe vrlo značajnim za politiku prema Židovima kandidat je prema novinama prikazao rasnu teoriju prema njemačkim teoretičarima i modifikacije i objašnjenja koja su bila provedena kroz ustašku ideologiju od 1933. kada su donesena Načela ustaškog pokreta pa do onog što su ustaše smatrale "totalnim rješenjem židovskog pitanja" tijekom prvih godina NDH-a kombinirajući to istovremeno s teorijom o "čistim Hrvatima" što je dakako izazivalo brojne dileme što je specifično hrvatska rasa. Zbog ovog zadnjeg rasna teorija je bila predmet objekcije u razmatranom tisku još u siječnju 1945. a kandidat je prikazao kako su se prema rasnom problemu u Europi odnosili drugi europski narodi. I na kraju ovog poglavlja B. Itković je prikazao kako je tisak prikazao deportacije Židova koje su se odvijale u valovima sve do svibnja 1943 godine kada su sakupljeni Židovi otpremani odmah u Auschwitz. Trebalo je mnogo toga objasniti pa su prikazi ovih deportacija uvijek praćeni optužbama. Radi psihološkog objašnjavanja deportacija protužidovska je propaganda u tisku nesnošljivo velika i snažna. Kandidat je prikazao razne oblike tužbi na Židove i njihovo ponašanje, zavaravajući tako narod neistinitim i neprovjerenim optužbama. Sve se više Židovi optužuju za protuboljševičku propagandu jer je ova formula pružala dosta manevarskog prostora., a Itković je pokazao da su ove deportacije stvarale kod preostalog stanovništva dosta veliku nesigurnost mijenjajući naglo raspoloženje dijela stanovništva prema njemačkim snagama u Hrvatskoj jer su se Ustaše pozivale na naredbe iz Trećeg Reicha. Itković se osvrnuo i na pisanje tretiranih listova o Jasenovcu koji se prikazuje kao "radni logor" i zataškava stvarno stanje koje kandidat prikazuje na osnovu sjećanja pojedinih logoraša.
U poglavlju Novine o broju Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj" (147-152) B. Itković rekonstruira brojno stanje Židova u Hrvatskoj i drugim državama prema novinama, uspoređujući te podatke sa znanstvenom literaturom.
Budući da su ustaše svoje mjere protiv Židova vezale uz tvrdnju nacista o opasnosti od međunarodne židovske zavjere to je i tisak u Hrvatskoj posvećivao ovoj temi veliku pažnju i ona je sadržaj četvrtog poglavlja koje nosi naslov Međunarodno židovstvo.(153-209) Navedeni članci su obično samo prerade članaka koji su izlazili u fašističkim zemljama ili u zemljama pod fašističkom okupacijom, i kandidat detaljno prepričava njihov sadržaj često i bez autorstva članka jer u mnogo slučajeva članci nisu potpisani. Ponekad je bilo vjerojatno u tim člancima i nešto originalnoga naročito kada se Židovi u Hrvatskoj napadaju zbog kapitalizma i boljševizma, što je bio i sadržaj zagrebačke izložbe "Borba udružene Europe na istoku" u siječnju 1942 godine. Gotovo u cijelosti Itković prenosi govor ministra narodne prosvjete dr. Julija Makanca iz prosinca 1844. u kojem se govori o protokolima tzv. cionskih mudaraca kao planu kojim Židovi šire svoju vlast. Itković je posebno izvukao tekstove koji govore o boljševizmu koji je ustaška proganda identificirala sa židovstvom te konfrontira pojedine tekstove koji o tome govore, navodeći i ugledne sovjetske ličnosti koji su Židovi u sferi propagande. Itković uočava da se potkraj 1943. dr. Vilko Rieger kao šef ustaške propagande više ne služi tom tezom već povezuje američki imperijalizam i boljševički komunizam. Itković je povezao pojedine ličnosti u sustavu ustaške propagande u odnosu na gledište prema Židovma. Vrlo je su zanimljivi članci koji stavljaju u međuodnos Židove i partizane s tvrdnjom da pozicija Židova u partizanima jača ali se i ovdje Židovi nastoje prikazati u najcrnjem svijetlu. Na kraju ovog poglavlja Itković piše o Židovima u SAD, te na primjerima pokazuje kako je ustaška propaganda ishitrenim primjerima nastojala prikazati u negativnom svijetlu čitav rad SAD-a upravo radi položaja Židova u gospodarstvu i politici a osobito u krugovima koji su bili blizu predsjedniku Rooseveltu kojega se nakon pronalaska nekih tajnih spisa od 1943. optužuje za pokretanje Drugog svjetskog rata nakon što je slomio otpor američke javnosti.
Peto poglavlje nosi naziv O Židovima u svijetu (210-219). I to je prikaz židovstva u pojedinim zemljama s navođenjem kako Židovi razaraju političke sustave u pojedinim zemljama. Itković navodi i kraće vijesti u ustaškom tisku u kojima se govori o stavovima vlada pojedinih zemalja u odnosu na Židove, dakako uvijek s negativnim odnosom.
Zaključak (220-223) je izveden iz prethodnih poglavlja. Ukazuje se kako sve analizirane novine pišu slično i da sustavna analiza pokazuje da se radilo o protužidovskoj propagandi determiniranoj nacističkom modelom rasnog antisemitizma. Bilo bi zanimljivo da je kandidat uspio kvantitativno ocrtati obim ove antisemitske propagande po godinama i utvrditi promjene pisanja uslijed promjene političke situacije. Kandidat je lijepo zaključio da je agresivna i silno jaka početna propaganda dovela do osjećaja bespomoćnosti kod Židova i da je probudila antipatiju prema Židovima kod dijela stanovništva do koje ne bi došlo da se pisalo drugačije. Itkovićeva konstatacija je "Nema toliko uspješne propagande koja može predstaviti stvarnost bolje i vjerodostojnije od same stvarnosti" Manipulacija činjenicama, govor pun poluistina sustavno su poticali genocid nad Židovima i na području NDH, s time da je ustaško novinstvo bilo u službi postizanja tog cilja i nikada ni jednom riječju nije zaštitilo Židove za čitavo vrijeme svog trajanja.
Na osnovu onog što je navedeno, smatramo da je znanstveno-stručna vrijednost magistarskog rada Boška Itkovića nesporna. Analizirane su i protumačene sve mjere i svi načini ustaške vlasti tijekom rata koje su pogađale Židove a koje su započinjale uvijek preko tiska da bi onda njihova provedba bila genocidnog karaktera. Iako ograničen na analizu svega tri lista kandidat je dao kompletan pregled politike ustaške vlasti prema Židovima kroz tisak. Takav rad kojim je potvrđena i kandidatova sposobnost za znanstveni rad do sada nismo imali. Njime je proširena naša spoznaja o odnosu ustaških listova prema Židovima, a kandidat je radi upotpunjavanja teksta koristio i stručnu i znanstvenu literaturu te neke arhivske materijale.
Na temelju navedenog Stručno povjerenstvo utvrđuje da je Boško Itković u magistarskom radu pokazao sposobnost kritičkog pristupa novinskim izvorima, sposobnost selekcioniranja važnih obavijesti te mogućnost kvalitetne interpretacije u prezentiranju problematike.
Stoga Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Prijedlog
da prihvati magistarski rad Boška Itkovića pod naslovom "Novine NDH o Židovima. (Novi list/Nova Hrvatska - Hrvatski narod - Spremnost" te da odobri nastavak postupka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti iz humanističkih znanosti, polje povijest.
U Zagrebu, 4. lipnja 2004.
Prof. u m., dr. sc. Mira KOLAR
Prof. dr. sc. Ivo GOLDSTEIN
Prof. dr. sc. Marijan MATICKA
Dr. sc. Mirja Jarak, doc. U Zagrebu, 5. svibnja 2004.
Dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, red. prof.
Dr. sc. Rajko Bratož, red. prof.
Fakultetskome vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
PREDMET: Ocjena magistarskog rada
Vesne Lalošević:
Vitae persecvtorvm. Model: car Dioklecijan
Poziv na broj:
Klasa: 643-02/04-02/7
Ur. br.: 3804-160-04-3
od 4. svibnja 2004.
Vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je na sjednici 26. travnja 2004. u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti magistarski rad Vesne Lalošević, pod naslovom: Vitae persecvtorvm. Model: car Dioklecijan. Fakultetskome vijeću podnosimo skupno izvješće i ocjenu.
Izvješće
Vesna Lalošević predala je u propisanome broju neuvezanih primjeraka magistarski rad s gore navedenim naslovom.
Radnja ima 140 stranica računalnog ispisa i ukupno 262.603 slovnih mjesta. Magistrandica je odabrala prored 1,5 za tekst i bibliografiju, a jednostruki za bilješke i priloge. Veličina slova u tekstu, bibliografiji i prilozima je 12, a u bilješkama 10. Stvarni opseg radnje je 146 standardnih daktilografskih kartica (1800 znakova po stranici A4).
Radnja ima Sadržaj (str. 2 - 3), Predgovor (str. 4 – 10), Uvod (11 - 19), tri poglavlja (20 – 117), Zaključak (119 – 120), Bibliografiju (121 – 136) i devet priloga str. 60, 72, 87 i 91 u tekstu, te 137 – 140 na kraju radnje). Tekst radnje popraćen je s 492 bilješke sub calce.
U Predgovoru (4 – 10) V. Lalošević je impostirala i definirala istraživačka pitanja u radnji, dala je pregled i značajke izvora, pregled literature i stanja istraživanja o problematici kojom se bavi.
Uvod (11 – 19) je upotrijebila da bi ukratko prikazala faktografsku okosnicu povijesnoga konteksta u kojemu se odvijaju događaji što ih predočuju svetački životopisi, glavni predmet njenoga istraživanja. Dala je pregled carskih vladavina, kronologiju i temeljni sadržaj protukršćanskih mjera. Pregled je potkrijepila zemljopisnom kartom područja na koje se odnose razmatrani izvori i genealoškom tablicom suvladara u tetrarhiji (prilog radnje, str. 137 i 138)
U prvome poglavlju Starokršćanska predaja o progoniteljima Dioklecijanovog doba (20 – 76) najprije je prezentirala literarne izvore, odabrane prema kriterijima koje je definirala u Predgovoru (4 – 10). Pregled mučeništava iz odabranih životopisa dala je i na T. 1 (prilog radnje, str. 139). Potom je raščlanila koje se grupe progonitelja pojavljuju u životopisima, odvojivši privatnike od službenih osoba. Među progoniteljima privatnicima razlučila je poganski puk kao kolektiv, uže skupine i pojedince (36 – 41). Među službenim osobama razlučila je skupine progonitelja nižega ranga, pojedince civilne i vojne dužnosnike, pokrajinske upravitelje i visoke dostojanstvenike Carstva (41 – 52). Careve što ih životopisi izričito spominju kao progonitelje obrađuje u posebnom odjeljku (52 – 54). Ponajprije je uzela u obzir da se njihova imena u razmatranoj građi često koriste kao kronološka odrednica. Zatim se koncentrirala na dvije uloge koje carevima određuje razmatrana građa: oni su zakonodavci, odnosno začetnici progona, a mogu biti i izravni sudionici u mučeništvima. Rezultate raščlambe prikazala je i tabelarno u prilogu radnje (T. 2, Progonitelji u legendama, str. 140). Uzevši kao komparativni izvor pisma o kršćanima Plinija Mlađega otvorila je mogućnost da postupke tijekom istrage protiv kršćana, suđenje i osude procijeni i iz aspekta službene vlasti (55 – 58). Analizirala je stalne epitete koje razmatrani izvori pridjeljuju progoniteljima i usporedila ih sa stalnim epitetima mučenika svetaca, utvrdivši visok stupanj paralelizma (59 – 61 s T. 3 na str. 60). Utvrdila je tipske sastavnice negativnog životopisa progonitelja, koje se mogu grupirati u tri faze: poticanja progona, istrage i kazne. Tipske sastavnice negativnog životopisa također je tabelarno usporedila s tipskim sastavnicama svetačkog životopisa (62 – 74 s T. 4., Pozitivna i negativna shema, u prilogu radnje str. 140). U posebnom zaključku poglavlja (75 – 76) rezimirala je postignute rezultate, koji jasno ukazuju na pooštravanje progoniteljske sheme tijekom ranokršćanskih stoljeća.
Drugo poglavlje Dioklecijan u kršćanskoj predaji i elementi njegove biografije u modernoj znanstvenoj rekonstrukciji (77 – 114) odredila je V. Lalošević da bi utvrdila koliko je Dioklecijanov lik u ranokršćanskim literarnim izvorima podložan progoniteljskoj shemi (77 – 90) i koliko se to razlikuje od Dioklecijanove slike u raspoloživim izvorima carske predaje (90 – 92 i T. 6 na str. 91). Razmatranje je potkrijepila uspoređujući značajke koje kršćanska predaja pridaje Dioklecijanu s onima koje namjenjuje Konstantinu Velikome /T. 5 na str. 87). U parcijalnome zaključku odjeljka (92) definirala je značajke Dioklecijanova lika u kršćanskoj literarnoj predaji, pokazala i na njegovu primjeru zaoštravanje progoniteljske sheme, ali i odredila u čemu se legende razlikuju od djela kršćanskih pisaca poput Laktancija i Euzebija i predložila za nju tumačenje.
Daljnja tri odjeljka drugoga poglavlja (93 – 112) namijenila je V. Lalošević provjeri moderne literature o Dioklecijanu iz aspekta utvrđene progoniteljske sheme. Sada je mogla namjenski produbiti prikaz stanja istraživanja iz Predgovora i odrediti u kojim se stavkama prikaza o Dioklecijanu dodiruju ranokršćanska predaja i moderna literatura, i s kakvim odrazima u ovoj posljednjoj.
Drugo poglavlje magistrandica je zaključila utvrđujući koje se vrste podataka iz specifičnih i vrlo angažiranih izvora kao što su rane kršćanske legende zapravo mogu izdvojiti kao najpouzdanije i potcrtavajući za kakva su povijesna istraživanja ovi izvori najprikladniji (113 – 114).
Treće poglavlje VITAE PERSECVTORVM – Stalni motivi u izvješćima o djelatnosti progonitelja (115 – 117) kratka je rekonstrukcija i sažetak ukupnosti tipskih progoniteljskih postupaka koje svetačke legende i ranokršćanski pisci zajedno pridjeljuju caru Dioklecijanu.
U Zaključku radnje (Predaja o progoniteljima kršćana kao vrelo podataka za povijesno istraživanje, 119 – 120) magistrandica V. Lalošević rekapitulirala je rezultate pojedinih faza provedenoga istraživanja i donijela konačnu procjenu o uporabivosti rane predaje o progonima kršćana u historiografskome radu.
Bibliografija radnje (121 – 136) podijeljena je na popis kratica (121 – 123), izdanja izvora (124 – 126, 57 stavki) i literaturu (127 – 136, 185 stavki), ukupno 242 stavki.
Ocjena
Rad “Vitae persecvtorvm. Model: car Dioklecijan” ima sve propisne sastavnice kvalifikacijskoga rada za stjecanje magisterija znanosti. Kandidatkinja Vesna Lalošević dokazala je tim radom istraživačku spremu i sposobnosti i postigla rezultate koji čine nov znanstveni doprinos. U svojoj analizi ranokršćanskih izvora o mučenicima, stavila je naglasak na podatke o poganskim protivnicima kršćana i sistematski izdvojila sve relevantne sadržaje koji se u ranim kršćanskim izvorima odnose na progonitelje kršćana. Na taj način stječe se uvid u bogatstvo podataka o poganskim protivnicima kršćanstva, kojima u literaturi nije posvećivana tako velika pažnja. Naime, ranokršćanski životopisi mučenika u literaturi su proučavani prvenstveno u svjetlu iščitavanja podataka o svecima-mučenicima i drugim pripadnicima ranokršćanskih zajednica. Podacima o progoniteljima nije pridavana jednaka pažnja, jer se, prema karakteru samih spisa, samorazumljivo radi o tendencioznim i preuveličanim podacima koji se pojavljuju u funkciji veličanja svetačkih osoba. Iako su, dakle, podaci o progoniteljima u mučeničkim životopisima, vrlo nezahvalna građa za povijesnu analizu, Vesna Lalošević poduzela je u svom radu sveobuhvatnu analizu upravo tih podataka. O tome da s toga aspekta mučeničke legende nisu analizirane, svjedoči i činjenica da autorica u svojim osvrtima uglavnom ne citira odgovarajuću literaturu, nego samo dijelove teksta samih legendi. Njezino je istraživanje, prema tome, samostalno i svakako doprinosi sagledavanju bogatstva sadržaja mučeničkih legendi. Vesna Lalošević je neke podatke iz legendi uspjela datirati u uže vremensko razdoblje. Primjerice, upotreba različitih epiteta za progonitelje može se dosta precizno datirati s obzirom na vrijeme nastanka legendi u kojima se navedeni podaci javljaju. Blaži epiteti pojavljuju se u vremenski ranijim izvorima, a oštriji u spisima iz kasnijeg vremena. To govori i o stupnju historijske vjerodostojnosti istraživanih izvora. Starije izvore karakterizira veća objektivnost i strogost literarnog izraza, dok oni mlađi pokazuju više subjektivnih, tendencioznih sadržaja, što je i inače utvrđeno u literaturi. Možemo istaknuti da je Vesna Lalošević svojim izdvajanjem sadržaja o poganskim progoniteljima, došla do zaključaka koji su općenito prihvaćeni u literaturi o ranokršćanskim mučeničkim legendama. S obzirom na takvu ocjenu njezine radnje, redoviti postupak za stjecanje magisterija znanosti može se nastaviti.
Dr. sc. Mirja Jarak, doc., predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Bruna Kuntić-Makvić, red. prof., član
Dr. sc. Rajko Bratož, red. prof., član
Filozofske fakultete v Ljubljani
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
IZVJEŠTAJ
STRUČNOG POVJERENSTVA ZA OCJENU I OBRANU MAGISTARSKOG RADA
Jasne Rotim-Malvić
“Enea Perugini, Giulio Duimich i Yvone Clerici u arhitekturi Rijeke
između dva rata”
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 26. travnja 2004. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Jasne Rotim-Malvić te podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta slijedeći izvještaj:
Jasna Rotim-Malvić upisala je dodiplomski studij povijesti umjetnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1978., a diplomirala je 1985. godine. Poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest umjetnosti upisala je 1986., ali je ovdje obrađenu znanstveno-istraživačku temu prijavila 1997. godine. Radi kao profesor likovne umjetnosti u gimnaziji u Rijeci. Sudjelovala je na vrlo zapaženom izložbenom projektu Moderne galerije u Rijeci, koja je kroz tri izložbe predstavila arhitektonsko naslijeđe grada Rijeke u stilskim razdobljima: funkcionalne moderne arhitekture, secesije i historicizma. Za izložbu “Moderna arhitektura Rijeke 1925-1941” održanoj 1996. godine Jasna Rotim-Malvić obradila je javnu arhitekturu međuratne Rijeke i iz tog istraživanja nastao je predočeni magistarski rad.
Magistarski rad podijeljen je u dva djela. Prvi dio čini tekst interpretacije zadane teme, koji obuhvaća 94 stranice. Od toga je 81 stranica teksta, 6 stranica bibliografije, po dvije stranice sažetka na hrvatskom i engleskom jeziku, te 60 slikovnih priloga – arhitektonskih nacrta i fotografija koje prate tekst.
Drugi dio tvori katalog od 98 stranica u kojemu je 47 radova navedenih autora, koji su analizirani prema slijedećim kategorijama: naziv građevine, adresa, naručitelj, godina. Svaka je gradnja prikazana u tabeli: prema gradskoj zoni u kojoj se nalazi, sadašnjoj i bivšoj namjeni, naručitelju, izvođaču, izvoru dokumentacije, te popraćena arhivskim nacrtom i fotografijom. Projektirana arhitektonska djela datirana su između 1929. i 1942. godine, većina ih se nalazi u Rijeci, Opatiji, Voloskom, a dio je Ilirskoj Bistrici, dijelu Slovenije, koji je u ovom razdoblju pripadao zajedničkoj tzv. Kvarnerskoj pokrajini (Provincia del Carnaro).
Tekst je podijeljen u šest cjelina, a četiri od njih u poglavlja. U uvodnom razmatranju Jasna Rotim-Malvić ukazuje na posebnost riječke arhitekture u međuratnom razdoblju, kada je današnji grad bio podijeljen i određen političkim zbivanjima. Od Rimskog sporazuma 1924. zapadni dio današnje Rijeke pripao je talijanskoj, istočni jugoslavenskoj državi, a granica je bila na Rječini. Arhitektura međuratnog razdoblja grada Sušaka promatra se, s pravom, u kontekstu hrvatske moderne arhitekture. O riječkoj se arhitekturi i njezinim stvarateljima, “s talijanske strane”, po riječima autorice, malo znalo, a prvi je o njoj počeo pisati urbanist i arhitekt Zdenko Kolacio sredinom 1970-ih godina. Trebalo je znanstveno sagledati činjenice te istražiti stvarnu vrijednost riječke gradogradnje u razdoblju vladavine fašističkog režima. Spomenuta izložba 1996. u Modernoj galeriji Rijeke prvi je put sustavno i cjelovito obradila paralelna arhitektonska zbivanja u Rijeci i na Sušaku.
Ovim magistarskim radom autorica je željela odgovoriti na pitanja: koliko je složena politička situacija u Rijeci utjecala na likovnu umjetnost i arhitekturu u međuratnom razdoblju i veže li se tada stvorena arhitektura grada uz talijanski racionalizam ili perifernu umjetnost razdoblja funkcionalizma.
U cjelini “Povijesni okvir” Jasna Rotim-Malvić iznosi povijesne podatke i oslikava političku situaciju u Rijeci od Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. do oslobođenja Rijeke 1945. godine. U slijedećim poglavljima govori o intenzivnim kulturnim promjenama, koje se smjenom političkih stranaka odvijaju u doba Provizorija, D’Annunzijeve riječke pustolovine i Egzodusa. U odnosu na glavni arhitektonski pravac koji podržava talijanska fašistička vlada, a to je eklektički liktorski stil, koji je zastupao utjecajan talijanski arhitekt Marcello Piacentini, Jasna Rotim-Malvić u Rijeci, poprilično udaljenoj od središta vlasti, konstatira mnogo slobodnije shvaćanje arhitekture, tim više što je riječ o gradu koji se od početka 18. stoljeća razvijao kao izrazito multikulturalan. Talijanska je fašistička vlada zarana priznala važnost graditeljstva za političku promociju te je od početka tridesetih godina i u Rijeci ulagala velika sredstva u socijalnu stanogradnju. U to doba naročitu važnost za grad ima prometna infrastruktura, komunalni objekti te školske zgrade, u čijoj gradnji sudjeluju ovdje istraživani arhitekti Enea Perugini, Giulio Duimich i Yvone Clerici. Školovanje arhitekata na srednjoeuropskim i talijanskim sveučilištima karakteristično je i za ranije, ali i za ovdje promatrano razdoblje, a Perugini, Duimich i Clerici su padovanski i budimpeštanski studenti.
U trećem dijelu “Životopis” autorica dokumentira političkom situacijom uvjetovane biografske putanje trojice arhitekata: najmlađeg Vološčanina E. Peruginija (1903-1973) te Riječanina G. Duimicha rođenog 1885. i Y. Clericija rođenog u Bordeauxu 1890., koji su tridesetih godina 20. stoljeća, koje su u središtu istraživanja, radili zajedno u Tehničkom uredu Provincije.
U četvrtom dijelu autorica detaljno analizira djelo E. Peruginija, čiji je riječki opus od dvadeset realiziranih projekata, nastao u samo deset godina, od 1930. do 1940. Zastupljene su i stambena i javna arhitektura, u kojoj, iako politički aktivan, prihvaća postulate internacionalne funkcionalne arhitekture.
Peti dio istražuje samostalne, zajedničke i zadacima Tehničkog ureda Provincije zadano djelovanje tandema Duimich-Clerici, koji vrhunce dostiže komunalnim zdanjima.
Po primjenjenoj metodi znanstveno-istraživačkog rada, cjelovitosti obrade dostupnih pisanih izvora (od dnevnog tiska do stručne literature pronalaženih u riječkim ustanovama te Gradskoj knjižnici i knjižnici Građevinskog fakulteta u Trstu) te vizualne dokumentacije (većinom iz Državnog arhiva u Rijeci), kao i samostalnoj interpretaciji izvedenih kuća, autorica je na odabranoj temi dokazala kako je u međuratnoj Rijeci djelovao velik broj vrsnih arhitekata. Pritom je svojim radom dala smisao i sadržaj imenima trojice do sada većim dijelom nepoznatih autora, čijim je uklapanjem u riječku i hrvatsku arhitekturu obogatila naše znanje i valoriziranje riječke međuratne arhitekture. Rad udovoljava kriterijima magistarskog rada te predlažemo Vijeću da ga prihvati i pokrene daljnji postupak.
dr. sc. Darja Radović Mahečić
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Jasna Galjer
član povjerenstva
dr. sc. Julija Lozzi-Barković
član povjerenstva
U Zagrebu, 15. 5. 2004.
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće o specijalističkom radu Vesne Antičević
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 26. travnja 2004. imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu specijalističkog rada Vesne Antičević pod naslovom Osobine ličnosti I socijalni aspekti života korisnika psihoaktivnih tvari. Nakon uvida u tekst radnje Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeće
Izvješće
Specijalistički rad Vesne Antičević sadrži 79 stranica teksta među kojima je uključen veći broj tablica, slika i grafičkih prikaza, 86 referenci u popisu korištene literature, te priloge (instrumentarij korišten u istraživanju, primjeri psihološkog profila ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju). Sadržaj rada je podijeljen u osam cjelina: Uvod, Cilj zajedno s problemima i hipotezama istraživanja, Metodologija, Rezultati, Rasprava, Zaključci, Literatura i Prilozi.
Nakon kraćeg pregleda povijesnog i socijalnog konteksta poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari, autorica u uvodnom dijelu rada navodi postojeće dijagnostičke kategorije navedenih poremećaja, klasifikaciju psihoaktivnih tvari, epidemiološke podatke, osnovne simptome poremećaja, psihobiološka objašnjenja o nastanku ovisnosti, značenje konzumiranja marihuane kao prijelazne droge prema uzimanju heroina, te relevantna saznanja o etiologiji poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari. Danas je u dijagnostici općenito prihvaćena podjela na zlouporabu i ovisnost o psihoaktivnim tvarima pri čemu se zlouporaba javlja prije ovisnosti. Zlouporaba često dovodi do ovisnosti u kojoj efekti droge gotovo u potpunosti preuzimaju kontrolu nad ponašanjem. Problem poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari u cijelom svijetu predstavlja jedan od najvećih problema današnjice kako u smislu određivanja stvarnog broja konzumenata, tako i u smislu iznalaženja djelotvornih terapijskih postupaka i zakonske regulative vezane uz uporabu i preprodaju droga. Danas su u svijetu najčešće korištene droge marihuana i heroin, te se smatra da oko 3.5% svjetske populacije iznad 15 godina koristi marihuanu, a oko 0.3% heroin. Prema većini postojećih evidencija muškarci oko 3-4 puta češće imaju poremećaje vezane uz psihoaktivne tvari u odnosu na žene. Nadalje, kontinuirano se bilježi trend porasta uporabe svih raspoloživih droga. Na žalost, u istom smjeru kreću se statistički pokazatelji o uporabi droga i u Hrvatskoj. Posljednjih godina, u središtu pozornosti su neurofiziološka istraživanja o djelovanju farmakoloških svojstava droga na kemizam moždanih procesa. Utvrđeno je da je u osnovi nastanka ovisnosti funkcija mezolimbičkog moždanog sustava (tzv. «nagradnog» sustava) koji je odgovoran za proces nastanka ovisnosti. Droge prema svojim farmakološkim svojstvima imaju pozitivno-poticajne efekte na funkciju navedenog moždanog sustava što na bihevioralnoj razini rezultira kompulzivnom potrebom za njihovim stalnim i ponavljanim uzimanjem. Osim samih farmakoloških svojstava droga, na nastanak ovisnosti značajno utječu brojni biopsihosocijalni čimbenici. U uvodu je naveden i sažeti pregled psihodinamskih, bihevioralnih i kognitivno-socijalnih teorija i modela ovisnosti. Osobine ličnosti pojedinaca svakako su od velikog značaja u tim procesima. U ovom istraživanju posebna pozornost posvećena je psihologijskoj teoriji ovisnosti formuliranoj u sklopu Eysenckove teorije ličnosti (Eysenck, 1975) za koju je, u nizu empirijskih istraživanja, dokazano da ima veliki potencijal u objašnjavanju ovisničkog ponašanja. Eysenckova teorija ličnosti ujedno predstavlja i opći teorijski okvir za provedeno istraživanje. Prema Eysenckovom trofaktorskom modelu, postoje tri faktora višeg reda (psihoticizam, ekstraverzija, neuroticizam) pomoću kojih se može opisati ličnost pojedinca. Naknadno su upitnicima koji mjere ove temeljne dimenzije ličnosti uz L-skalu laži pridodane i izvedene ljestvice ovisnosti i sklonosti kriminalitetu. U brojnim studijama je dokazano da konzumenti psihoaktivnih tvari postižu više rezultate na skalama psihoticizma i neuroticizma, a niže na skalama ekstraverzije i laži u odnosu na osobe koje ne konzumiraju psihoaktivne tvari. Takve rezultate ovisnika Eysenck je pokušao povezati sa najnovijim saznanjima o neurofiziološkom funkcioniranju. Unatoč nizu provedenih istraživanja u sklopu Eysenckove teorije kao i istraživanja o povezanosti socijalnih karakteristika i ovisnosti, još uvijek ostaje podosta razloga da se dodatno provjeri odnos ovih varijabli i u našim specifičnim sociokulturalnim uvjetima a posebice u uvjetima splitsko-dalmatinske županije.
Cilj istraživanja u radu Vesne Antičević odnosio se na utvrđivanje uloge osobina ličnosti i socijalnih karakteristika u razlikovanju ispitanika različitog ovisničkog statusa .
U istraživanju je sudjelovalo ukupno n=778 sudionika-ispitanika (n=579 muškaraca i 199 žena). Oni su podijeljeni u tri skupine ispitanika oba spola od kojih su prvu eksperimentalnu skupinu sačinjavali ovisnici o heroinu (N=260), drugu eksperimentalnu skupinu konzumenti marihuane (N=260), a kontrolnu skupinu osobe koje ne konzumiraju nezakonite psihoaktivne tvari (N=258).
Svaki ispitanik popunio je Pompidou obrazac koji sadrži relevantne podatke o zlouporabi psihoaktivnih tvari, a nakon toga i EPQ-R upitnik ličnosti (Eysenck i Eysenck, 1991). Pomoću Pompidou obrasca prikupljeni su podaci o radnom, obrazovnom i sudskom statusu ispitanika, te o karakteristikama obiteljskog funkcioniranja (bračni status roditelja, stupanj obrazovanja roditelja, materijalni status obitelji, te podaci o eventualnom postojanju obiteljske psihopatologije). Na EPQ upitniku na standardni način prikupljeni su podaci i utvrđivane su vrijednosti na skalama psihoticizma, ekstraverzije, neuroticizma, laži, ovisnosti i kriminaliteta.
U skladu s postavljenim problemima, analizi rezultata korišteni su odgovarajući parametrijski i neparametrijski statistički postupci (deskriptivna statistika, hi-kvadrat testovi, analize varijance i kovarijance, diskriminacijske analize) pri čemu su uspoređivani rezultati između pojedinih skupina ispitanika.
Rezultati su pokazali da u obje eksperimentalne skupine (ovisnika o heroinu i konzumenata marihuane) ispitanici općenito imaju niža obrazovna postignuća, rjeđe zasnivaju radni odnos, te se češće pojavljuju kao počinitelji prekršajnih i kaznenih djela. U navedenim skupinama također je utvrđena veća pojavnost obiteljske disfunkcionalnosti u odnosu na ispitanike kontrolne skupine. Pri tome, su ove razlike izraženije u skupini ovisnika o heroinu nego u skupini konzumenata marihuane. Na osnovi provedenog istraživanja, koje je imalo u podlozi psihometrijsko-korelacijsku metodologiju, nije moguće izravnije zaključivati o tome da li je uočena socijalna disfunkcionalnost uzrok ili posljedica poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari. Autorica korektno navodi da je za takve zaključke potrebno provesti longitudinalni tip istraživanja.
Nadalje, ovim istraživanjem potvrđenu su neki raniji nalazi prema kojima muškarci koji su ovisni o heroinu postižu značajno više rezultate na skalama psihoticizma, neuroticizma, ovisnosti i kriminaliteta, te niže na skalama ekstraverzije i laži od ispitanika u ostale dvije skupine. Rezultati žena kreću se u istom smjeru s iznimkom rezultata na skali ekstraverzije na kojoj nisu utvrđene statistički značajne razlike između ispitivanih skupina. Prema dobivenim rezultatima, konzumenti marihuane postižu značajno niži prosječni rezultat jedino na skali socijalnog komformizma (skali laži), te viši na skali ovisnosti od ispitanika kontrolne skupine. Na svim ostalim skalama nisu utvrđene značajne razlike što ispitanike u ovoj skupini približava rezultatima ispitanika kontrolne skupine. Ovakvi rezultati ukazuju na pretpostavku da je konzumiranje marihuane većim dijelom odraz razvojnih bihevioralnih obrazaca i trendova među mladima, ali da među njima ipak postoji dio osoba koje su prema svojim osobinama ličnosti (naročito zbog socijalnog nekomformizma i sklonosti prema ovisnostima) rizičniji za razvoj ovisnosti od osoba koje tu drogu ne konzumiraju. Autorica upozorava da se, na osnovi provedenog istraživanja, također ne može zaključivati o uzročno-posljedičnim odnosima tj. da li su utvrđene razlike u osobinama ličnosti između korisnika psihoaktivnih tvari i ispitanika kontrolne skupine rezultat premorbidnih karakteristika ili su posljedica konzumiranja tih tvari.
Rezultati usporedbi prema spolu ukazuju na to da kod žena koje konzumiraju psihoaktivne tvari općenito postoji viši stupanj psihopatologije u odnosu na muškarce. Kao moguće objašnjenje ovakvoga nalaza navode se saznanja iz literature prema kojima žene razvijaju ovisnički poremećaj većim dijelom kao posljedicu izloženosti jačim traumatskim doživljajima u ranijim životnim razdobljima ili, pak, zbog drugačijeg farmakološkog utjecaju droga na funkcioniranje živčanog sustava žena (o čemu još ne postoji dovoljno empirijskih dokaza).
Daljnjim analizama je utvrđeno da je na osnovi postignutog rezultata na EPQ upitniku moguće razlikovati pripadnost pojedinca skupini ovisnika o heroinu od pripadnosti ostalim dvjema skupinama, te da je ta mogućnost razlikovanja nešto veća kod žena nego kod muškaraca. Na isti način je utvrđeno da postignuti rezultati na EPQ upitniku ne mogu diskriminirati konzumente marihuane od ispitanika kontrolne skupine. Ovakav nalaz potvrđuje dijagnostičku valjanost EPQ upitnika, te ga se može preporučiti kao dio instrumentarija koji se koristi u dijagnostici ovisnosti o psihoaktivnim tvarima.
U ocjeni ponuđenog teksta specijalističkog rasa kolegice Vesna Antičević može se općenito zaključiti da rezultati provedenog istraživanja mogu imati značajnu praktičnu primjenjivost u preventivnom radu, dijagnostici i tretmanu poremećaja vezanih uz psihoaktivne tvari kod osoba oba spola. Naime, specifični profili ličnosti (utvrđeni rezultatima na EPQ-R upitniku) i disfunkcionalnost obiteljskih i osobnih karakteristika koji su bili predmetom izučavanja u ovom istraživanju mogli bi upozoriti kliničara na moguću povećanu «rizičnost» osobe prema razvoju ovisničkog poremećaja. U takvim bi slučajevima efikasna preventivna intervencija mogla spriječiti nastanak težeg poremećaja. Nadalje, prilikom planiranja tretmanskih postupaka u radu sa ovisnicima oba spola, trebalo bi uzeti u obzir utvrđene razlike u profilima ličnosti muškaraca i žena, te tretman modificirati i unapređivati u skladu sa smjerom dobivenih razlika. Valja naglasiti da je autorica pokazala i zavidnu dozu kritičnosti navodeći važna metodološka ograničenja vlastitog istraživanja. Uz spomenute pozitivne strane ovog rada treba istaknuti i neke slabije strane ovog istraživanja. Uočava se stanovita nespretnost u načinu pisanja izvješća ( npr. previše sekundarnog citiranja i nedovoljno jasno postavljanje hipoteze za 1. problem rada), te nepotpunost u prikazu nekih teorija ( npr. izostavljanje prikaza o tzv. “sedacijskom pragu” za Eysenckovu teroriju iz 1967.g.). No, u cjelini , pozitivne doprinos ovog istraživanja znatno nadmašuje sve propuste i slabije strane ovog rada.
Stoga, ovo stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati specijalističku radnju Vesne Antičević i da joj odobri daljnji postupak za stjecanje stupnja magistra-specijalista iz područja psihologije .
U Zagrebu 18. lipnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
član povjerenstva
dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc.
(Filozofski fakultet u Rijeci), član povjerenstva
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena magistarskog rada Tomislava Skračića
Zagreb, 23.06.2004.
Komisija u sastavu Dr. August Kovačec, red.prof (predsjednik); Dr.Nenad Ivić, red. prof i Dr.Nikša Gligo, red.prof, Muzička akademija (članovi) podnosi slijedeći
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Tomislava Skračića pod naslovom Trubadur i njegov slušatelj. Trubadurska lirika u kontekstu usmene izvedbe obaseže 249 stranica kompjuterskog ispisa. Podijeljen je na pet dijelova: 1. Pristupno razmatranje; 2. Pjesnik i djelo, izvođač i slušatelj; 3. Djelo i zvuk; 4. Umjesto zaključka (do str. 198); 5. Prilozi (prijevod izabranih pjesama, glosar, bibliografija, diskografija, www. stranice, te konačno summary, popis ključnih riječi i životopis autora). Svaki je dio razložno podijeljen na veći broj potpoglavlja.
Prvi dio obrađuje autorove motive, definira pristup, polje i sredstva istraživanja. Polazi od definicije trubadurskog stvaralaštva kao "pjesništva namijenjenog pjevanju, odnosno usmenom izvođenju" (str. 14) te najavljuje antropološku problematizaciju trijade pjesnik/pjesma/slušatelj, s posebnim obzirom na usmjerenost tog pjesništva prema određenom auditoriju te na njezinu usmenu pojavnost.
Drugi dio se bavi određenjem pojmova trubadur i žongler, opisom glavnih značajki njihove egzistencije, pitanjem pokrovitelja, prigodnosti, adresatom te publikom. Zaključuje razmatranjem o stilu i jeziku te opaskama o okolnostima koje su dovele do gašenja okcitanske lirske tradicije.
Treći dio nastoji problematizirati odnose djela i zvuka, detektirajući tragove glazbe na polju sadržaja te opisujući glazbenost samog teksta (strofa, metar, rime, refreni itd). Autor insistira na gibljivosti lirskog teksta.
Četvrti dio u sažetom obliku iznosi zaključke iz prethodnih dijelova. Autor naglašuje stalnu sadržajnu i formalnu prilagodbu pjesničkog djela, stavljajući u prvi plan proces stvaranja, tzv. pronalaženje (trobar), očekivanja i djelovanje slušateljstva (društvene i kulturne promjene). Detektira prazna mjesta, tj. probleme koji ne mogu biti obrađeni zbog stanja dokumentacije, ističući da "nažalost, naše znanje kontingencija - okolnosti svakodnevice koje su pratile trubadurov nastup - ostaje fragmentarno" (str. 197).
U petom dijelu valja istaknuti prijevode pjesama te glosar.
S formalnog aspekta i sa sadržajnog aspekta, rad je zadovoljavajući. Slijedi uobičajena pravila znanstvenog pisanja. Stil i argumentacija su jasni, zaključci pregledni. Tekst zadovoljava zahtjeve magistarskog rada.
U skladu s navedenim, komisija predlaže Vijeću da prihvati rad Tomislava Skračića pod naslovom Trubadur i njegov slušatelj. Trubadurska lirika u kontekstu usmene izvedbe i uputi ga na daljni postupak.
Komisija:
Dr. August Kovačec, red.prof., predsjednik
Dr. Nenad Ivić, red.prof., član
Dr. Nikša Gligo, red. prof., član
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3, Zagreb
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. imenovalo nas je u Povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj zadovoljava li mr. sc. Petar Prelog uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema pod naslovom Slikarstvo Zemlje i nacionalni likovni izraz, a da se za mentora imenuje dr. sc. Zvonko Maković, docent. Na temelju potpune propisane dokumentacije i uvida u predloženu temu, podnosimo
I Z V J E Š TA J
Pristupnik mr. sc. Petar Prelog rođen je 23. travnja 1972. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirao 1998. studijske grupe povijesti umjetnosti i povijest. Na istom fakultetu magistrirao je 2002. godine s temom Slikarstvo Proljetnog salona (mentor dr. sc. Zvonko Maković). Od 1998. godine zaposlen je na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje radi u statusu asistenta. Sudjelovao je u radu nekoliko znanstvenih projekata: Graditeljska baština 19. i 20. stoljeća (1998-1999.), Slikarstvo i kiparstvo od 16. do 20. stoljeća (1999. – 2002.) i Tendencije i pojave u likovnoj umjetnosti od kraja 19. do 21. stoljeća (od 2002. godine). Petar Prelog autor je predgovora kataloga nekoliko izložaba likovnih stvaralaca mlađe generacije te autor izložbe Ulja, akvareli, grafike i crteži Zdenke Pexidr Srića (1886. – 1972.) koja je održana 2001. godine u Galeriji Ulrich u Zagrebu. S izlaganjem pod naslovom Nekoliko problema interpretacije ekspresionizma u hrvatskom slikarstvu sudjelovao je na I. kongresu hrvatskih povjesničara umjetnosti 2001. godine u Zagrebu. Dvije godine bio je član Umjetničkog savjeta Hrvatskog društva likovnih umjetnika ( 2001. i 2002.).
Petar Prelog je objavio dva izvorna znanstvena rada prije dovršenja magisterija. U radu pod nazivom Doprinos interpretacije sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona, objavljenom 1999. godine (Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 23, Zagreb 1999, str. 189-198.), Prelog je naglasio značaj utjecaja Cezanneovog slikarstva na hrvatske umjetnike okupljene oko Proljetnog salona, posebice između 1919. i 1921. godine. Godine 2001. objavio je rad Freske Bogumila Cara u Sokolskom domu u Zlataru Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 25, Zagreb 2001, str. 223-228.), gdje analizira ikonografski zanimljivu cjelinu koja na simbolički način prikazuje harmoniju oblikovanja duha i tijela, a stilski predstavlja kariku između slikarstva grupe Medulić i neoklasicizma dvadesetih godina.
Magistarski rad pod nazivom Slikarstvo Proljetnog salona Petar Prelog uspješno je obranio 2003. godine. Slikarstvo Proljetnog salona je iznimno značajna tema o kojoj Prelog pruža cjelovitu predodžbu interpretirajući značaj dvadeset i šest izložbi Proljetnog salona održanih između 1916. i 1928. godine, te slikarske doprinose koji u to vrijeme predstavljaju najznačajnija dostignuća, slikarstvo koje je iznimno važno za daljnji razvitak likovne umjetnosti u Hrvatskoj.
Nakon dovršenja magistarske radnje Petar Prelog nastavio je istraživati srodne teme te je objavio nekoliko znanstvenih radova koji se tematski nadovezuju na magisterij (Prilog poznavanju geneze Proljetnog salona, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 27, Zagreb 2003, str. 255-263.) te rad izložen na I. prvom kongresu Hrvatskih povjesničara umjetnosti u Zagrebu: Nekoliko problema interpretacije ekspresionizma u hrvatskom slikarstvu (Zagreb, 2004.). Osim toga, Prelog je objavio više stručnih radova među kojima se ističu njegovi prilozi u časopisu Život umjetnosti u kojima pokazuje širinu svojih interesa unutar povijesti umjetnosti dvadesetog stoljeća. Sukladno tome, težeći nastaviti istraživati područje slikarstva nakon Proljetnog salona, Petar Prelog kao temu svoje doktorske disertacije predlaže Slikarstvo Zemlje i nacionalni likovni izraz. Udruženje umjetnika Zemlja iznimno je značajna i zahtjevna tema koja pruža niz mogućnosti za nova istraživanja i nove interpretacije kako pojedinačnih doprinosa, tako i značaja, odnosno utjecaja grupe u cjelini za što su potrebne brojne komparativne analize te cjelovito istraživanje konteksta u kojem su djela stvarana.
Petar Prelog namjerava svoju disertaciju temeljiti na što egzaktnijem utvrđivanju likovnih elemenata kojima se nastojalo ostvariti ideju nacionalnog likovnog izraza, utvrditi odnos između proklamiranih načela i slikarskih realizacija, protumačiti društveni i ideološki kontekst, istražiti utjecaje europskog slikarstva te utvrditi moguće sličnosti i razlike sa srodnim pojavama unutar srednjoeuropskog kulturnog kruga.
Obzirom da je Petar Prelog uspješno obranio magistarsku radnju, ima tri objavljena izvorna znanstvena rada tematski povezana s planiranom disertacijom, te da također ima nekoliko godina iskustva u istraživačkom radu na Institutu za povijest umjetnosti, komisija smatra kako mr. sc. Petar Prelog zadovoljava sve uvjete te da može primijeniti sve potrebne metodološke postupke kako bi na znanstveno utemeljen način izradio doktorsku disertaciju.
Utvrđujući na temelju iznesenoga i svih relevantnih priloga za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, povjerenstvo potvrđuje da mr. sc. Petar Prelog udovoljava uvjetima čl. 51. stav 1. Zakona o visokim učilištima. Stoga Fakultetskome vijeću predlažemo da uz slijedeću nadopunu naslova: Slikarstvo Udruženja umjetnika Zemlja i nacionalni likovni izraz, te imenovanje mentora dr. sc. Zvonka Makovića, predmet uputi u daljnji postupak.
Zagreb, 15. svibnja 2004.
Povjerenstvo:
dr. sc. Frano Dulibić, docent
predsjednik povjerenstva
dr.sc. Zvonko Maković, docent
član
dr. sc. Jasna Galjer, docent
član
Ovo Izvješće prihvaćeno je na sjednici Vijeća odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 21. svibnja 2004.
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Dr. sc. Ivor Karavanić, docent
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Jacqueline Balen za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
I .Lučića 3, Zagreb
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Jacqueline Balen uvjete propisane člankom 51. stavak 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije «Eneolitičke kulture u istočnoj Hrvatskoj» s dr. sc. Tihomilom Težak-Gregl kao mentoricom.
IZVJEŠĆE
Jacqueline Balen, rođena u Zagrebu 1971. g., diplomirani arheolog, zaposlena kao viši kustos u Arheološkom muzeju u Zagrebu, stekla je 2002. g. akademski stupanj magistra humanističkih znanosti (polje arheologija, grana prapovijesna arheologija) obranivši magistarski rad pod naslovom «Kostolačka kultura – nastanak i razvoj u prostoru istočne Slavonije».
Objavila je 6 izvornih znanstvenih radova od kojih 4 u domaćim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, veći broj stručnih radova, autorica je tekstova u nekoliko kataloga izložbi. Sudjelovala je s priopćenjima ili posterima na 4 domaća i 3 međunarodna znanstvena skupa. Od 2002. g. suradnica je na znanstvenoistraživačkom projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske «Sirovine i tehnologija prapovijesnih kultura u Hrvatskoj (0130496) voditeljice dr. sc. Tihomile Težak-Gregl.
Predložena tema disertacije znanstveno je i teorijski vrlo opravdana i potrebna u hrvatskoj prapovijesnoj arheologiji. Osim revizije i revalorizacije staroga materijala kandidatkinja će obraditi do sada neobjavljenu građu iz Arheološkog muzeja u Zagrebu te muzeja koji djeluju na području istočne Hrvatske, ali će analizirati i novije nalaze prikupljene u istraživanjima koja se upravo provode na spomenutom području. Disertacija će osim klasične kulturološke analize uključiti i neke koje dosada nisu provođene (primjerice analize sirovina, arheobotaničkih i arheozooloških ostataka itd), a novi materijal podvrgnut će se apsolutnom datiranju metodom radioaktivnog ugljika. Na taj će se način pokušati stvoriti jedan čvrsti sustav odnosa eneolitičkih kultura u njihovom složenom razvoju i prilagodbi kulturnom i prirodnom okruženju.
Tema predložene disertacije nedvojbeno pripada znanstvenom području, odnosno polju za koje je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nadležan u provođenju postupka stjecanja doktorata znanosti.
Povjerenstvo prihvaća prijedlog da se za mentoricu imenuje dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, redoviti profesor i predstojnik Katedre za prapovijesnu arheologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Povjerenstvo također utvrđuje da se pristupnici može pripisati autorstvo objavljenih znanstvenih radova navedenih u Popisu radova
Temeljem svega iznesenog povjerenstvo utvrđuje da mr. sc. Jacqueline Balen udovoljava uvjetima članka 51, stavak 1 zakona o visokim učilištima i predlaže Fakultetskom vijeću da odobri pristup izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da prihvati predloženi naslov («Eneolitičke kulture u istočnoj Hrvatskoj») i koncepciju disertacije pod mentorskim vodstvom prof. dr. Tihomile Težak-Gregl.
U Zagrebu, 29. lipnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Dr. sc. Ivor Karavanić, docent
Dr.sc. Stašo Forenbaher, docent
Dr.sc. Pavao Rudan, red.prof.
Dr.sc. Ivor Karavanić, docent
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta mr.sc. Petre Rajić Šikanjić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
I. Lučića 3, Zagreb
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 26. travnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr.sc. Petra Rajić Šikanjić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije «Antropološka analiza ljudskih skeletnih ostataka s područja istočnog Jadrana prema zdravstvenom i socijalnom statusu», s dr.sc. Stašom Forenbaherom kao mentorom.
Na temelju uvida u dokumentaciju priloženu molbi, podnosimo Fakultetskom vijeću slijedeći
IZVJEŠTAJ
Petra Rajić Šikajić, diplomirani arheolog, stekla je 2003. godine akademski stupanj magistra prirodnih znanosti (polje biologije, grana biološka antropologija) obranivši magistarski rad pod naslovom «Antropološka analiza osteološkog uzorka ranokršćanske i ranosrednjovjekovne populacije s groblja u Novigradu (Istra)».
Objavila je jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom, te je više puta sudjelovala na međunarodnim znanstvenim skupovima, pišući i priopćavajući o tematici koja se podudara s tematikom predložene disertacije.
Kao znanstveni novak od 2000. godine sudjeluje u istraživačkom radu Instituta za antropologiju na projektima Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i to od 2000. do 2002. godine na projektu «Antropološka istraživanja populacijske strukture Hrvatske» (019601), a od 2002. godine na projektu «Populacijska struktura Hrvatske – antropoarheološki pristup» (0196004).
Predložena tema disertacije opravdana je znanstveno i teorijski. Pristup problemu temelji se na postavkama suvremenih antropološko-arheoloških teorija. Predložena istraživanja i analize, provedena na način prikazan u sinopsisu, rezultirat će novim spoznajama na području koje je još uvijek slabo obrađeno u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. Radi se o kombiniranju i koreliranju informacija prikupljenih analizom ljudskog skeletnog materijala s informacijama iz klasičnih arheoloških izvora (ostaci materijalne kulture), s ciljem stjecanja uvida u uvjete i način života ljudi u prošlosti, te u biološko-socijalnu strukturu proučavanih arheoloških populacija. Slične analize uspješno se primjenjuju u vodećim inozemnim znanstvenim istraživanjima, dok će u Hrvatskoj predstavljati dobrodošlu novost.
Tema predložene disertacije pripada znanstvenom području odnosno polju za koje je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten provoditi postupak stjecanja doktorata znanosti.
Povjerenstvo prihvaća prijedlog da za mentora bude imenovan dr.sc. Stašo Forenbaher, naslovni docent, zaposlen na Institutu za antropologiju u Zagrebu.
Mr.sc. Petri Rajić Šikanjić može se pripisati autorstvo disertacije koncipirane kako je prikazano u ovom izvješću i samom nacrtu disertacije.
Na temelju iznesenog, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da mr.sc. Petri Rajić Šikanjić odobri pristup izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te prihvati naslov disertacije «Antropološka analiza ljudskih skeletnih ostataka s područja istočnog Jadrana prema zdravstvenom i socijalnom statusu», s dr.sc. Stašom Forenbaherom kao mentorom.
U Zagrebu, 23. lipnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Stašo Forenbaher, docent
Dr.sc. Pavao Rudan, red.prof.
Dr.sc. Ivor Karavanić, docent
Vijeće poslijediplomskog studija
informacijskih znanosti
7. lipnja 2004.
Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta
predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija
informacijskih znanosti i odobrenje teme disertacije za mr. sc. Danielu Sraga
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta od 17. svibnja 2004. imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi je li mr. sc. Daniela Sraga ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i može li joj se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom Uloga informacijske službe parlamenta u pripremi i procjeni prijedloga zakona. Na temelju uvida u dokumentaciju poslijediplomskog studija podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Daniela Sraga magistrirala je 2002. godine na poslijediplomskom znanstvenom studiju informacijskih znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu s temom Ustroj informacijske službe u parlamentarnoj knjižnici. Jednogodišnji doktorski studij informacijskih znanosti upisala je 2004. godine. Na tom je studiju ispunila sve propisane uvjete. Dosad je objavila jedan rad u koautorstvu i to: Stojanovski, J.; Sraga, D.: Knjižničarska struka u svjetlu novih informacijskih tehnologija. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), str. 189-196. U razdoblju od 2002. do 2004. bila je sudionicom više međunarodnih znanstvenih skupova, među kojima su i sastanak Radne skupine za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju EU u Barceloni 2004., konferencija Libraries in the digital age održana u Dubrovniku 2002. pa opet 2003., konferencija IFLA-ine Sekcije za knjižnice i istraživačke službe u parlamentima održana u Londonu 2002. i Opća konferencija IFLA-e u Glasgowu 2002.
Povjerenstvo ocjenjuje da je dosadašnji znanstveni rad i interes mr. sc. Daniele Sraga bio uspješan i da je ona udovoljila potrebnim uvjetima za pristupanje pisanju disertacije.
Ocjena teme disertacije
Mr. sc. Daniela Sraga predlaže sljedeću temu disertacije: Uloga informacijske službe parlamenta u pripremi i procjeni prijedloga zakona. Obrazlaže to činjenicom da parlamenti razvijenih zemalja imaju organizirane prateće službe koje im pomažu da bolje funkcioniraju i kvalitetno obave povjerene im zadaće. Jedna je od pratećih službi informacijska služba, čija je zadaća pripremiti i analizirati informacije namijenjene zastupnicima, koji često nemaju vremena upoznati se dovoljno dobro s područjem za koje se donosi zakon o kojemu moraju glasovati. Za njih onda informacijski i predmetni stručnjaci okupljeni u informacijskoj službi pripremaju relevantne analize i preglede. Informacijske službe u parlamentima EU zadužene su i za primjenu kriterija za procjenu učinkovitosti zakonskih propisa (regulatory impact assessment), čija je glavna svrha stvoriti kvalitetnije zakonodavstvo. Kriterije koje primjenjuje tridesetak zemalja u Europi i svijetu razvio je OECD kao de facto međunarodni standard. Kandidatkinja predlaže da u svom radu prikaže kako bi informacijska služba Hrvatskoga sabora mogla uvesti model analize učinkovitosti propisa koji bi bio primjenjiv u procesu pripreme i procjene prijedloga zakona. Na uzorku prijedloga zakona koji su već bili upućeni u zakonodavnu proceduru u Hrvatskom saboru ispitat će primjenjivost kriterija za procjenu učinkovitosti propisa i sastaviti konačan popis elemenata za procjenu. Primjenom statističkih metoda izmjerit će zastupljenost pojedinih kriterija u uzorku, kao i učestalost izmjena zakona obuhvaćenih uzorkom. Pokušat će utvrditi korelaciju između broja zastupljenih kriterija i učestalosti izmjena i dopuna usvojenih zakona. Na temelju rezultata utvrdit će koji su kriteriji i u kojem opsegu potrebni za učinkovitu procjenu propisa i izraditi model koji bi mogla uvesti i primjenjivati informacijska služba Hrvatskoga sabora.
Povjerenstvo smatra da je predložena tema relevantna i značajna za jačanje procesa demokratizacije društva i stvaranje aktivnog građanstva, kao i za bolje shvaćanje mogućega doprinosa informacijske službe funkcioniranju državnih tijela i posebno boljem shvaćanju važnosti informacija za učinkovito funkcioniranje države.
Povjerenstvo je suglasno da sumentorice pri izradi ovoga rada budu prof. dr. sc. Aleksandra Horvat i doc. dr. sc. Jasna Omejec, Pravni fakultet u Zagrebu.
Doc. dr. sc. Daniela Živković, predsjednica
Prof. dr. sc. Josip Kolanović, član
Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, članica
Fakultetsko vijeće mr.sc.Daniela Sraga
Filozofskoga fakulteta Treće poljanice 1
Sveučilišta u Zagrebu 10 040 Zagreb
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada
ULOGA INFORMACIJSKE SLUŽBE PARLAMENTA U PRIPREMI I PROCJENI PRIJEDLOGA ZAKONA
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
UVOD
Parlament je u najširem smislu predstavničko tijelo koje donošenjem zakona, te izborom i nadzorom nad nositeljima izvršne vlasti izražava suverenost naroda. Jedna je od njegovih temeljnih funkcija donošenje zakona.
S vremenom, parlament je putem tzv. delegiranog zakonodavstva svoje zakonodavne funkcije prepustio izvršnoj vlasti. U stvarnosti, sučeljeni s velikim brojem zakonskih propisa, zastupnici su nerijetko prihvaćali prijedloge zakona čiji sadržaj nisu morali prethodno ni pročitati. Zbog toga su parlamenti u jednom trenutku postali gotovo potpuno marginalizirani u donošenju odluka o mnogim segmentima života u društvu i državi. Ukoliko su željeli ponovno preuzeti svoju pravu ulogu u društvu, morali su poboljšati vlastiti kognitivni kapacitet i organizirati posebne prateće službe, koje su im trebale pomoći u obavljanju povjerenih zadaća.
TEORIJSKA PODLOGA
S obzirom na različitost i mnoštvo tema o kojima mora donijeti kvalitetne odluke, parlament ne smije ovisiti isključivo o informaciji iz jednog izvora (najčešće izvršne vlasti). S druge strane, previše informacija može otežati rad, pa mora postojati mogućnost da se relevantne informacije prethodno analiziraju prema različitim kriterijima. U tu je svrhu u parlamentu razvijena informacijska služba koja mu pomaže u transformaciji informacija u znanje.
Informacijska služba priprema i analizira informacije na temelju kojih parlament može donositi kvalitetne odluke. Osim tradicionalnih, nove informacijske usluge uključuju i izradu opsežnih politički relevantnih analiza. Informacijske službe sastavljene od timova informacijskih specijalista, bibliotekara i predmetnih stručnjaka, postale su analitička jezgra parlamenta. Metode analize informacija ovise o potrebi parlamenta i svrsi za koju se pripremaju. Primjena analize učinkovitosti propisa u informacijskoj službi parlamenta u procesu pripreme i procjene prijedloga zakona, tema je ovog rada.
Uže područje
U novije vrijeme Europska unija i OECD nastoje riješiti probleme pravne preuređenosti društva i slabe kvalitete donesenih zakona. Zaključeno je da su uočeni problemi posljedica loše pripremljenih prijedloga zakona, koji u fazi nacrta i pripreme ne prolaze nikakvu sustavnu provjeru kvalitete.
OECD i Europska unija su baveći se konceptom kvalitetnog zakonodavstva razvile kriterije za procjenu učinkovitosti zakonskih propisa koje primjenjuje tridesetak država Europe i svijeta. Procjena učinkovitosti propisa (regulatory impact assessment) koju je razvio OECD ima najširu primjenu i smatra se međunarodnim standardom.
Procjena učinkovitosti zakonskih propisa je analitički pristup kojim se utvrđuju vjerojatni troškovi, posljedice i neželjene popratne pojave koje bi moglo uzrokovati donošenje nekog zakona. Rezultat je poboljšanje kvalitete propisa koji se donose.
Ciljevi, metode i struktura rada
Cilj je rada utvrditi postoji li potreba za primjenu opisanih kriterija za procjenu učinkovitosti propisa u hrvatskoj zakonodavnoj proceduri, kao usluge koju pruža informacijska služba u parlamentu. U radu će se nakon uvoda dati uvid u ove kriterije, razmotriti njihove prednosti i nedostaci, izložiti dosad poznata praksa njihove primjene u različitim zakonodavstvima u Europi. Nakon toga dat će se detaljan prikaz metoda i provedenog istraživanja, prikazati rezultati istraživanja, te donijeti zaključak u kojem će se utvrditi postoji li potreba i mogućnost njihove primjene u hrvatskom zakonodavnom procesu:
· predmet istraživanja bit će identificiranje postojanja analiziranih kriterija u obrazloženjima prijedloga zakona (a ne procjena učinkovitosti samog propisa)
· odredit će se uzorak sastavljen od prijedloga zakona koji su upućeni u zakonodavnu proceduru Hrvatskoga sabora
· po kriterijima procjene učinkovitosti propisa OECD-a i Europske unije sastavit će se popis traženih elemenata
· primjenom statističkih metoda mjerit će se zastupljenost svakog pojedinog kriterija za procjenu učinkovitosti zakonskih propisa u uzorku
· statistički će se izmjeriti učestalost izmjena zakona zastupljenih u uzorku
· izračunat će se srednja vrijednost zastupljenosti analiziranih kriterija, te srednja vrijednost učestalosti izmjena i dopuna
· izračunat će se odstupanja od srednje vrijednosti, i na temelju njih statistički izračunati korelacija između izmjerenog broja zastupljenih kriterija i učestalosti izmjene zakona
· na temelju dobivenih rezultata, odredit će se opseg potrebnih kriterija za procjenu učinkovitosti propisa u informacijskoj službi Sabora
· definirat će se nužno proširenje informacijskih usluga i proizvoda informacijske službe u svrhu pripreme procjene učinkovitosti propisa na temelju dobivenih rezultata
Praktična primjenjivost
Primjenom metoda analize učinkovitosti propisa javnost dobiva zakone koji joj neće nametati nepotreban financijski ili administrativni teret, ni ograničavati ljudska i građanska prava. Građani dobivaju zakone koje mogu pročitati i lako razumijeti. Osposobljavanjem zakonodavca da donosi kvalitetnije zakone, podigla bi se kognitivna sposobnost parlamenta kao cjeline, te posredno ojačala njegova uloga kontrole izvršne vlasti. Parlament bi bio osposobljen poticati sudjelovanje javnosti u raspravama, namećući se kao njihov kvalificirani moderator. Tako bi se ohrabrilo parlament i da prihvati uključivanje javne sfere u proces rasprave prije donošenja odluka, stvaranjem društvenog prostora u kojem političari mogu raspravljati o zajedničkom interesu svih članova društva i utjecaju koji će neki novi propis imati na svakog od njih. Time se vraća legitimet parlamentu kao predstavničkom tijelu koje uistinu zastupa stvarne interese svojih birača, zbog čega je izvorno i izabran. Parlament postaje suveren koji jamči primjenu vrijednosti kao što su transparentnost djelovanja, odgovornost vlasti prema biračima i otvorenost demokratskog procesa.
Datum:
15.04.2004.
Mentori: Voditelj studija: Kandidat:
prof.dr.sc. A. Horvat prof.dr.sc. A. Horvat mr.sc. D.Sraga
doc.dr.sc. J. Omejec
Fakultetsko vijeće Eva Katarina Glazer
Filozofskoga fakulteta Barutanski jarak 10
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
JORDAN 11. - 7. ST. PR. KR.
Mjesto susreta velikih civilizacija Starog istoka
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Kulturna dostignuća velikih civilizacija Starog istoka svakako su u temeljima zapadne civilizacije. Unatoč velikom opsegu znanstvenih spoznaja o tim kulturama, mnogi dijelovi njihove povijesti još uvijek su nerazjašnjeni i zahtijevaju daljnja istraživanja. Radi opsega i složenosti ovakvih istraživanja ovaj rad ograničava se vremenski na razdoblje željeznog doba, koje već s 12. st. donosi burne promjene uzrokovane naletima, odnosno migracijama novih etničkih skupina poput Libijaca, Izraelaca, Aramejaca, Frigijaca (''naroda sa mora''). 9. st. donosi kraj egipatskog Novog kraljevstva, nakon čega je uslijedio period slabljenja egipatske vojne i političke moći te oporavak i brza ekspanzija Novoasirske države. No već u 7. st. događa se nova promjena uzdizanjem Novobabilonske države. Prostorni okvir rada ograničen je na područje današnje kraljevine Jordan, jer u razdoblju o kojem je riječ to je bilo granično područje, na kojem su se ispreplitali raznorodni utjecaji. Tada je u Jordanu trajao proces razvoja od pojedinačnih ''gradova-država'' do većih kraljevstava, a gradovi su profitirali od trgovačkih putova koji su presijecali čitavu regiju te povezivali Egipat i Mediteranske luke sa jugom Arapskog poluotoka i Perzijskog zaljeva.
Podloga za ovo istraživanje nalazi se u građi, koju prvenstveno čine: Stari zavjet, Asirski kraljevski anali, "limmu kronike", Babilonske kronike od 744. do 668., Manetonova lista kraljeva, Piankijeva stela, zapis iz Karnaka o ratu kojeg Merenptah vodi tijekom svoje 5. godine vladavine i zapis iz Medinet Habua koji i riječima i slikom opisuje rat Ramzesa III. u 8. godini njegove vladavine. Uz te historiografske izvore oslanjam se na arheološka iskopavanja na lokalitetu Tel Džalul, koja je 1992. godine započela istraživačka grupa Sveučilišta Andrews iz Chicaga, a na temelju kojih je utvrđeno postojanje kontinuiteta naseljenosti od 9. do 4. st. pr. Kr. s naznakama da bi se te vremenske granice mogle znatno proširiti.
Uže područje ovog rada bavi se lokalitetom Tel Džalul, koji je smješten oko pet kilometara istočno od Madabe. Spomenuti lokalitet izabran je prije svega radi svog središnjeg položaja, u samom središtu Moapske visoravni, a također i zbog bogatih ostataka arhitekture i raznolike keramičke produkcije, pronađenih tijekom dosadašnjih istraživanja. Ova građa pruža doista vrijedne informacije o kulturi i običajima ovog politički vrlo dinamičnog razdoblja.
Cilj rada je postaviti konkretno naselje Tel Džalul u kontekst ispreplitanja različitih utjecaja širih povijesno prostornih cjelina.
Metodologija istraživanja obuhvaća komparativnu analizu građe o toj regiji iz područja kulture, umjetnosti i geografije i izvještaja sa dosadašnjih iskapanja lokaliteta.
U prvom dijelu ovog rada utvrđuju se klimatske i geomorfološke karakteristike Jordana i to u razdoblju od 11. do 7. st. pr. Kr. Slijedi povijesno ocrtavanje toga razdoblja s pojedinačnim osvrtom na dominantne civilizacije Starog istoka i njihove bitne karakteristike i to "Naroda s mora", Izraelaca, Egipćana, Asiraca i Babilonaca. U trećem dijelu rada sagledava se Jordan u kontekstu složenih odnosa opisanog razdoblja. Na kraju se odnosi Jordana prema široj regiji opisuju na konkretnom primjeru Tel Džalula i to uvažavajući ostatke arhitekture i keramičke produkcije.
17. 5. 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr. sc. Boris Olujić prof. dr. sc. Zdenka Janeković Römer Eva Katarina Glazer
Fakultetsko vijeće Elvis Orbanić
Filozofskoga fakulteta Matka Laginje bb
Sveučilišta u Zagrebu Žminj
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
PUČKA POBOŽNOST I NEKI ASPEKTI ISTARSKOG DRUŠTVA
OD KRAJA 15. DO KRAJA 16. ST. NA PRIMJERU OPORUKA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest
U magistarskoj radnji raščlanit ću oko pet stotina oporuka Labina, Buzeta i Poreča što se vremenski nižu od kraja 15. do pred kraj 16. stoljeća. Njihova raščlamba ići će u smjeru istraživanja pučke pobožnosti posredstvom pobožnih donacija i zapisa s usporednim proučavanjem dijela društvene zbilje što se iščitava iz istih vrela. Stanje društva te skicu gospodarske situacije prikazat ću uz pomoć navoda što se izravno odnose na oporučitelje, svjedoke te izvršitelje oporuka. Imena i prezimena navedenih aktera u oporukama bit će predmetom moje dodatne pozornosti radi prepoznavanja etničke strukture i antroponimskih obilježja čime se ima dodatno raspoznati utjecaj Crkve. Utvrdit ću popularnost primatelja u očima darovatelja čime ću predstaviti dio senzibiliteta ondašnjeg društva. Rezultati do kojih ću doći bit će uspoređeni i upotpunjeni s historiografskim rezultatima koji se odnose na dalmatinske, mediteranske i srednjoeuropske gradove iz tog vremenskog razdoblja. U osnovi rada, kao što je razvidno iz gore napisanog, koristit ću metode statistike i komparacije.
Od izvora objavljene su jedino najstarije buzetske oporuke (Mirka Zjačića, Notarska knjiga buzetskog notara Martina Sotolića (Registrum imbreviaturarum Martini Sotolich notarii Pinguentini) 1492-1517. godine, Monumenta historico-iuridica Slavorum meridionalium, 13/1979, 295-578.). Sve ostale buzetske oporuke nalaze se u sklopu notarskih knjiga pohranjenih u Državnom arhivu u Rijeci pod signaturom JU-67, Općina Buzet, kutije 5, 6, 7 (notari: Pre Sebastiano de Germanis (1510-1564), Bonifacio Sotolich (1543-1578.) te Govanni Snebal (1544-1561.) ). U Državnom arhivu u Pazinu pod signaturom HR-DAPA-6 Općina Labin kutije 7, 156, 180 nalaze se labinski notari (Bartolomeo Gervasi (1525-1551.), Gaspar Callavanich (1576-1593.), Giovanni Negri (1580/1589., 1590.) te Sebastiano de Facinis (1522-1523.) ), a pod signaturom HR-DAPA-8 Općina Poreč kutije 1, 2 pohranjeni su porečki notari (Giacomo dal Bo (1541-1566.), Antonio Torello (1545-1566.) i Fabio Raguzzi (1581-1591.) ).
Radnja ima biti strukturirana kroz poglavlja gdje će se razmotriti izvori i literatura, raščlaniti izvori po ranije navedenim motivima, te donijeti zaključak.
Što se literature tiče, konzultirat ću u prvom redu hrvatske autore koji se u svojim istraživanjima oslanjaju na testamentarnu građu kao okosnicu (Zdenka Janeković-Römer, Zoran Ladić, Lovorka Čoralić i neki drugi). Povjesničari Istre do sada se nisu bavili specijalističkim proučavanjem te vrste arhivske građe, pa sam upućen na studije koje prije svega pokrivaju Istri geografski i povijesno bliske prostore Slovenskog primorja, kao i danas talijanskog, a nekad venecijanskog teritorija. Kako sam već napomenuo, rabit ću studije stranih historiografija. U prvom redu bit će to francuski autori koji su pitanjima pobožnosti u povijesti, s oslonom na oporuke, pridali značajnu pozornost (Michael Vovelle, Philippe Aričs, Jacques Chiffoleau i drugi). Obzirom na rezultate do kojih je proučavanjem pobožnih legata došla zapadnoeuropska historiografija, smatram da je ova tema historiografski znanstveno relevantna i u Hrvatskoj.
Dakle, glavni cilj ove radnje je istražiti pučko-oporučnu pobožnost u Istri od kraja 15. st. do kraja 16. st. na primjeru tri spomenuta grada, a glavno istraživačko pitanje koje postavljam glasi: Je li zamjetna promjena u iskazivanju pučke pobožnosti prije i poslije Tridentinskog koncila (1545-1563.)?
Datum: 28.travnja 2004.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
ili zamjenika
prof. dr. sc. Tomislav Raukar prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer Elvis Orbanić
Fakultetsko vijeće Tvrtko Božić Filozofskog fakulteta Karinovo 3
Sveučilišta u Zagrebu 51511 Malinska
Lučićeva 3, 10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
Uloga gospodarskog lista ˛Pučki prijatelj˛ u razvoju krčkog zadrugarstva u prvom desetljeću XX. stoljeća
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest
O krčkom zadrugarstvu, odnosno oblicima gospodarskih zadruga na području otoka Krka na početku XX. stoljeća u suvremenoj je hrvatskoj historiografiji, te u radovima iz krčke zavičajne povijesti malo rečeno ili su takva pisanja inkorporirana u analize i sinteze određenih tematskih područja. Istraživanje gospodarskih zadruga, njihovih oblika, načina i ustroja rada, dostignutih uspjeha ili propadanja te njihov utjecaj na svakodnevni život stanovništva osvjetljava gospodarsko-društvene prilike na otoku Krku u prvom desetljeću XX. stoljeća. Poduzetnost društvene elite (svećenstvo, inteligencija) u osnivanju gospodarskih zadruga s ciljem podizanja životnog standarda pretežno seoskog stanovništva ukazuje na povezanost svih društvenih slojeva, te zajednički napor usmjeren k postizanju kvalitetnijeg života. Povijest krčkog zadrugarstva, napose svih njegovih razvojnih oblika, podloga je za istraživanje društveno-političkih odnosa koji su se preplitali na otoku Krku početkom XX. stoljeća.
Premda novija hrvatska historiografija daje samo pregledne spoznaje o gospodarskim zadrugama na otoku Krku i u Istri kojoj je na početku XX. st. Krk administrativno pripadao, ipak ona predstavljaju dobru podlogu na kojoj se ova problematika može dublje i svestranije proučavati i osvijetliti.
U radu namjeravam istražiti odnos između gospodarskog lista ˛Pučki prijatelj˛, pokrenutog od strane krčkog svećenstva na čelu s biskupom Mahnićem i stanja u krčkom gospodarstvu, te utjecaju koje je krčko svećenstvo imalo u svekolikom društvenom životu na otoku Krku pa tako i u gospodarskim prilikama koje su vladale na otoku. Pokrenuvši list odgojnog karaktera, namijenjenog poglavito seljaštvu, svećenstvo je preko njegovih stranica pokušalo oživotvoriti zadružnu ideju na otoku koja je ubrzo prerasla u pokret sa svojim razvojnim oblicima. Upravo je spomenuti list odigrao temeljnu ulogu u razvoju krčkog gospodarstva donoseći moderne ideje, ali i praktična rješenja za unapređenje poljoprivredne proizvodnje od koje je egzistirao najveći dio otočkog stanovništva. Projekt je potaknuo formiranje zadružnih organizacija na najnižoj razini – tzv. posujilnica ili kreditnih zadruga. Njihovo djelovanje potaknulo je formiranje ostalih oblika krčkog zadrugarstva na višim razinama- nabavljačkih zadruga ili konzumnih magazina i proizvođačkih zadruga. Dok je egzistirao list, postojale su i krčke zadruge. Nakon Prvoga svjetskog rata list je prestao izlaziti, a s njim su se zadruge počele gasiti, da bi ih potpuno dokinula talijanska okupacija početkom Drugoga svjetskog rata. Dakle, uže područje rada predstavlja interakciju između gospodarskog lista ˛Pučki prijatelj˛ i nastanka te razvijanja krčkih zadružnih organizacija tijekom izlaženja lista.
U radu ću pokušati osvijetliti svakodnevni život krčkog seljaka i njegov ekonomski položaj početkom XX. stoljeća te ulogu krčkog svećenstva u pronalaženju praktičnih gospodarskih rješenja koja će mu pomoći u osiguranju minimalnih egzistencijalnih uvjeta. Kroz osvjetljavanje prosvjetarske misije lista, nastojat ću odgovoriti na istraživačko pitanje zbog čega se upravo svećenstvo na čelu s biskupom Mahnićem prihvatilo te važne zadaće. Također, u radu ću istražiti angažiranje inteligencije svjetovnog porijekla u zadružni pokret kako bi se dobila cjelovita slika uključivanja svih društvenih slojeva u gospodarska pitanja i probleme koji su opterećivali krčko društvo.
Ciljevi istraživanja ovoga rada su zaista mnogostruki jer se otvara čitav niz pitanja, primjerice, kako je nastao i kako se razvijao zadružni pokret u Istri; tko su bili inicijatori istarskog zadružnog pokreta; kako se pojavila i razvijala misao o osnivanju zadruga na otoku Krku; zbog čega je pokrenut gospodarski list ˛Pučki prijatelj˛ i tko ga je pokrenuo te s kojim ciljem; postoje li elementi povezanosti s ostalim hrvatskim zemljama u tom smislu; kakva je bila geneza i ustroj kreditnih zadruga te kakve su rezultate postigle; što su bili konzumni magazini i kakvu su ulogu imali; što su bile proizvođačke zadruge i kako su utjecale na razvoj krčkog zadrugarstva; na koji način su pokrajinska i središnja vlast bile uključene u ove gospodarske procese; što se promijenilo u krčkoj gospodarskoj slici na svršetku prvog desetljeća XX. stoljeća; kada i zbog čega nestaju i gospodarski list i zadrugarstvo s otoka te napokon – jesu li posljedice njihova djelovanja preživjele politička zbivanja na otoku, odnosno na koji način su utjecale na kasniji razvoj krčkog gospodarstva.
U metodološkom postupku koristit ću uobičajene metode u istraživanju (analitičku i komparativnu) povijesne građe iz fondova Biskupskog arhiva u Krku, Državnog arhiva u Rijeci, matične knjige, zapisnike zadrugarskih skupština, te sva godišta sačuvanih primjeraka gospodarskog lista ˛Pučki prijatelj˛. U radu ću također koristiti i svu relevantnu postojeću literaturu iz navedene problematike.
2. ožujka 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
prof.dr. B.Vranješ Šoljan prof.dr.sc. Z. Janeković-Römer Tvrtko Božić
Fakultetskom vijeću Ante Samardžić
Filozofskog fakulteta Medveščak 39
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
ULOGA KONSTANTINA VOJNOVIĆA
U HRVATSKOM NARODNOM PREPORODU U DALMACIJI
od 1858. do 1874. godine
Konstantin Vojnović je osoba koja je više od četrdeset godina bila aktivni sudionik u političkim zbivanjima u Banskoj Hrvatskoj i Dalmaciji u drugoj polovici 19. stoljeća. Rodio se 1832. u Herceg Novom, a umro 1903. u Dubrovniku. Bio je političar, zastupnik u Dalmatinskom i Hrvatskom saboru, po obrazovanju pravnik, odvjetnik, tajnik Splitske obrtničko-trgovačke komore, a zatim sveučilišni profesor i član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vrhunski intelektualac svestrano obrazovan, po svjetonazoru katolički mislilac. Zadaća ovog rada je istražiti ulogu Konstantina Vojnovića u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji.
U historiografiji osoba Konstantina Vojnovića nije sustavno obrađena. U literaturi se njegovo sudjelovanje u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji često spominje, postoji i nekoliko članaka koji se njime opširnije bave (na pr. članci njegova sina Luje Vojnovića, A. Marinovića i Nikše Stančića), ali su problematizirani tek pojedini aspekti njegove djelatnosti a cjelovitog prikaza njegova života i preporodnog djelovanja, koliko mi je poznato, još uvijek nema.
Kada je 1860., potaknut raspravom u Pojačanom carevinskom vijeću o uvođenju zemljišnih knjiga kao temelja za tabularni sustav oporezivanja, u “La voce dalmatica” izišao članak anonimnog autora koji je usput dodirnuo pitanje odnosa talijanskog i slavenskog elementa u Dalmaciji, započelo je vrijeme podjele u dva tabora unutar dalmatinske inteligencije. Vojnović je u svom odgovoru u “La voce dalmatica” bio suzdržan i nastojao je pomiriti stajališta obiju strana, da bi se 1861. god. svojim djelom “Un voto per l´ unione”, u kojem je zagovarao sjedinjenje Dalmacije sa sjevernom Hrvatskom, izravno uključio u preporodna zbivanja u Dalmaciji i u preporodnim djelovanjima ostao angažiran do odlaska iz Dalmacije.
Cilj ovog rada je istražiti ulogu Konstantina Vojnovića u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji, njegov rad u Narodnoj stranci i u Dalmatinskom saboru, te njegova stajališta o pitanju sjedinjenja Dalmacije sa sjevernom Hrvatskom, pitanju službenog jezika i gospodarskog razvoja pokrajine i njegovu poziciju u suvremenim sukobima u vezi s vjersko-socijalnim shvaćanjima.
Period od 1858. g. do 1874.g. uzeo sam zbog toga što je Konstantin Vojnović od 1858. počeo sudjelovati u javnom životu javljajući se u novinama i časopisima, najprije u tršćanskom listu “Il Crepuscolo”, u kojem je objavio seriju članaka o gospodarskim i društvenim problemima u Dalmaciji, a zatim je u vezi sa širom problematikom u časopisima i zbornicima koji su od 1859. počeli izlaziti u Dalmaciji. God. 1874. Vojnović je iz Dalmacije preselio u Zagreb gdje je imenovan za profesora na Pravnom fakultetu i nije više toliko aktivni sudionik preporodnih zbivanja u Dalmaciji.
Magistarski rad će se temeljiti na literaturi i objavljenoj građi, te na izvornoj građi od koje bih izdvojio arhivsku građu Hrvatskog državnog arhiva (Obiteljski fond 781, Obiteljski fond Vojnović), Arhiva HAZU (Osobni fond Vojnović Kosta) i građu iz Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu (Obiteljski fond Vojnović), zatim istražujući njegov rad i shvaćanja kroz njegove objavljene spise i novinske članke te nastupe u Dalmatinskom saboru.
Magistarski rad sadržavat će uvod o problematici Hrvatskog narodnog preporoda i društveno-gospodarskih i političkih prilika u Dalmaciji u 19. stoljeću te životopis Konstantina Vojnovića, a u središnjem dijelu bit će detaljno propitana uloga Konstantina Vojnovića u preporodu u Dalmaciji od njegova dolaska u Split 1858. do njegovog odlaska u Zagreb 1874. godine.
Zagreb, 23. siječnja 2004..
Mentor Voditelj studija Kandidat
prof. dr. Nikša Stančić prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Romër Ante Samardžić
Fakultetsko vijeće Marija Benić Penava
Filozofskog fakulteta Trnovička 8
Sveučilišta u Zagrebu 20000 Dubrovnik
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
GOSPODARSKE PRILIKE NA DUBROVAČKOM PODRUČJU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest
Gubitkom političke samostalnosti mijenjaju se gospodarske prilike na dubrovačkom području čija se gospodarska snaga i moć temeljila na dvije gospodarske djelatnosti i to na trgovini i prometu, odnosno pomorstvu. Dubrovnik se uspio održati kao važan pomorski centar, pa je luka Dubrovnik bila među najprometnijim jugoslavenskim lukama od 1919. do 1941. godine. Pad značenja trgovine za dubrovačko gospodarstvo postupno je nadomještala nova tercijarna djelatnost turizam koja se razvija u 20. stoljeću.
U radu će se ustanoviti gospodarske prilike i stanja u pojedinim djelatnostima na dubrovačkom području između dva svjetska rata. Naime, kroz čitavu prošlost ovog područja primarne i sekundarne djelatnosti nisu imale veći gospodarski značaj (osim sitnih seoskih gospodarstava u okolici – Konavlima i Dubrovačkom primorju i manjih industrijskih pogona – tvornice ulja i masnoća, tjestenine, ribljih konzervi, te boja i lakova). Ipak najveći gospodarski zamah postignut je na području brodarskog poslovanja: dvije najjače brodarske tvrtke Dubrovačka parobrodarska plovidba i Slobodna plovidba poslovale su pozitivno, a Dubrovčani su imali i suvlasničku prevagu u najvećem parobrodarskom društvu u Kraljevini SHS - "Jugoslavenskom Lloydu". U Dubrovniku je u razdoblju između dva svjetska rata djelovalo i nekoliko novčarskih zavoda kao i Dubrovačka trgovačka banka koja je imala veliki utjecaj na gospodarski razvoj. Nadalje će se utvrditi razlozi zašto je snažniji razvoj tehnologije kroz dvadeseto stoljeće zaobišao ovo područje, odnosno nije ostavio dublji trag osnivanjem većih poduzeća primarnih i sekundarnih djelatnosti koje bi uz tercijarne odnosno uslužne djelatnosti bile okosnicom gospodarskog razvoja.
Imajući na umu da se u strukturi zastupljenosti i značaja pojedinih gospodarskih djelatnosti nije ništa značajnije promijenilo ni u drugoj polovici 20. stoljeća, odgovorit će se na pitanje koliko su između dva svjetska rata prošlost i tradicija, a koliko drugi čimbenici opredijelili dubrovačko područje na gospodarsku strukturu koja je i danas prisutna.
Zasigurno brojni čimbenici utječu na gospodarska dostignuća, prije svega. administrativno-teritorijalne promjene koje mu daju okvir. Naime, osnivanjem Dubrovačke oblasti i njezinom izravnom povezivanju s centralnom vladom u Beogradu, dubrovačko područje ostalo je bez čvrstog oslonca na Dalmaciju i ostale dijelove Hrvatske. Kad je 1929. uvedena podjela na banovine, Dubrovnik se našao u okviru Zetske banovine, a 1939. u okviru Banovine Hrvatske. Osim društveno–političkih prilika, prostornog i geografskog položaja, na razvoj gospodarstva utjecali su i demografski čimbenici, migracijska kretanja, kao i kulturne prilike i obrazovanje. Upravo su to bili razlozi zbog kojih sam se odlučila za istraživanje gospodarskih prilika i stanja kao i svih okolnosti koje su na njih utjecale između dva svjetska rata na dubrovačkom području. Ta problematika, općenito promatrano, nije dovoljno istraživana. Uz dostupnu literaturu u kojoj je jednim manjim dijelom istraživana navedena problematika (primjerice u radovima: Franko Mirošević, Počelo je 1918. ... Južna Dalmacija 1918 – 1929., Školska knjiga, Zagreb, 1992.; Mato Kapović, Radnički pokret u Dubrovniku 1874. – 1941., Historijski arhiv Dubrovnik, Dubrovnik, 1985.), u magistarskom radu potrebno je istražiti i analizirati izvješća Trgovačko–obrtničke komore Dubrovnika i Trgovačko-obrtničke komore Splita. Treba naglasiti da izvorna građa iz gospodarske povijesti dubrovačkog područja između dva svjetska rata u Državnom arhivu u Dubrovniku uglavnom nije sređena, ali raznolika i vrlo obimna nudi mogućnost uvida u gospodarske prilike tog razdoblja. Uz Fond velikog župana Dubrovačke oblasti i Kotarskog poglavarstva Dubrovnika izdvojila bih fondove: Zanatska komora za grad i Kotar Dubrovnik i Ugostiteljska komora Kotara Dubrovnik.
Cilj istraživanja nije samo unapređivanje znanstvenih povijesnih spoznaja o gospodarskim prilikama, odnosno stanju na dubrovačkom području između dva svjetska rata, već je cilj i ukazati na razloge koji su uvjetovali takvo stanje. U tom pravcu koristit će se komparativna metoda, metode analize, sinteze, te statističko kvantitativna analiza i pokazatelji.
Potrebno je istaknuti da gospodarstvo obuhvaća pojedine djelatnosti, pa će se u radu istražiti gospodarske prilike i stanja u tim djelatnostima kao i čimbenici koji su na to utjecali s povijesnog aspekta. Rad je strukturiran na sljedeći način: nakon uvodnih razmatranja slijedi analiza društveno–političkih prilika na dubrovačkom području između dva svjetska rata. Obradit će se problematika interakcije politike i gospodarstva. Središnji dio rada činit će analiza gospodarskih prilika i stanja i to u gospodarskim djelatnostima poljoprivrede i ribarstva, industrije i obrtništva, pomorstva, trgovine, turizma i financijskog posredovanja. Na kraju će se sustavno izložiti zaključci do kojih se došlo u istraživanju.
U Zagrebu, 26. travnja 2004.
|
Mentor: |
Voditelj studija: |
Kandidat:
|
|
prof. dr. sc. Ivo Godstein |
prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer |
Marija Benić Penava |
Fakultetsko vijeće Daniel Patafta
Filozofski fakultet Josipa Račića 2.
Sveučilište u Zagrebu 51000 Rijeka
Ivana Lučića 3.
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
GOSPODARSKI INTERESI ITALIJE U HRVATSKOJ U VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA OD TRAVNJA 1941. DO RUJNA 1943.GODINE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest 20. stoljeća
Početkom travnja 1941. godine nacistička Njemačka i fašistička Italija, potpomognute svojim saveznicima, napale su Kraljevinu Jugoslaviju. Potpuni slom Kraljevine Jugoslavije brzo je uslijedio, što je omogućilo Kraljevini Italiji ostvarenje teritorijalno-političkih i gospodarskih interesa na području Hrvatske, koje je još u 19. stoljeću zacrtala talijanska iredenta, a u 20. stoljeću, u ponešto modificiranom obliku preuzeo talijanski fašizam.
U razdoblju od travnja 1941. do rujna 1943. godine Italija je uspjela nametnuti svoje gospodraske interese Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te je gospodarski i politički podrediti svojim interesima. Takvu gospodarsku politiku Italija je provodila i na okupiranim i anektiranim dijelovima teritorija današnje Hrvatske čiju je gospodarsku proizvodnju i iskorištavanje prirodnih gospodarskih resursa potpuno podredila interesima svoga ratnog gospodarstva i proizvodnje. Gospodarski interesi Italije na području današnje Hrvatske u Drugom svjetskom ratu uvelike su nadilazili talijanske teritorijalne aspiracije na hrvatskoj obali. Talijanski utjecaj na hrvatsko gospodarstvo mogao se snažno osjetiti u Zagrebu i dijelovima sjeverozapadne Hrvatske, kao i u okupiranim i anektiranim dijelovima Primorja, Gorskog kotara i Dalmacije. Nesmetano iskorištavanje gospodarskih resursa Hrvatske od strane fašističke Italije uvelike je ometao partizanski pokret, a također treba uzeti u obzir i njemačke gospodarske interese koji se nisu ograničili na njemačku interesnu zonu u NDH, već su zadirali duboko na područje talijanskog interesa.
Cilj će ovoga istraživanja biti proučavanje važnosti prostora današnje Hrvatske za talijansko ratno gospodarstvo i njezin interes u pojedinim granama hrvatskog gospodarstva, preciznije, pokušat ću odgovoriti zašto je fašističkoj Italiji u Drugom svjetskom ratu, s gospodarskog aspekta, bio važan teritorij današnje Hrvatske.
Također namjeravam pisati o problemima s kojima su se talijanske okupacijske snage suočile kod provođenja svoje gospodarske politike u Hrvatskoj, kao što su partizanska borba i njemački interesi, koliko je bio negativan talijanski utjecaj na hrvatsko gospodarstvo u istraživanom razdoblju te kojim je pojedincima i gospodarskim društvima bilo u interesu što tješnije vezivanje hrvatskog prostora uz Italiju.
U istraživanju ću se ograničiti samo na one dijelove današnjeg hrvatskog teritorija koji su bili pod utjecajem talijanskih političkih i gospodarskih interesa. Ne namjeravam se baviti talijanskim gospodarskim interesima na području Bosne i Hercegovine, koja je tada u sklopu NDH, ali radi boljeg razumjevanja pojedinih procesa i događaja ponekad ću se u okviru šireg konteksta dotaknuti i dijelova Bosne i Hercegovine.Vremenski okvir koji sam istaknuo u naslovu obuhvaća razdoblje od kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i nastanka NDH u travnju 1941. do kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. U tome razdoblju talijanski utjecaj na hrvatsko gospodarstvo je izuzetno velik, da bi u prijelomnom trenutku kapitulacije Italije on doslovno nestao, što je posljedica nestanka Italije kao vojno-političke sile na prostoru Jugoistočne Europe.
Dosada je izašao veliki broj monografskih djela o hrvatsko-talijanskim odnosima i vezama u Drugom svjetskom ratu, u kojima su izneseni ideološko-politički motivi talijanskih aspiracija prema hrvatskom teritoriju, dok su se gospodarski razlozi pojavljivali usputno u cilju pojašnjavanja političkih događaja. Gospodarskim interesima Italije u Drugom svjetskom ratu na tlu Hrvatske, u okviru širih odnosa bavili su se u svojim radovima Fikreta Jelić-Butić i Ivan Jelić, Bogdan Krizman, Nada Kisić-Kilanović i Jozo Tomashevich, srpski povjesničar Nikola Živković te talijanski povjesničari Franco Catalano i Mario Dassovich. U istraživanju ću primjenjivati kvantitativnu i analitičku metodu korištenja izvora, prvenstveno na neobjavljenoj arhivskoj građi iz fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Rijeci, kao i na novinskoj građi, od koje treba izdvojiti novine «Hrvatski Narod», «Gospodarstvo», «Gazzeta ufficiale dell governo d' Italia» i «La vedetta d' Italia». Koristiti ću i publikacije pojedinih društava i institucija važnih za ovo istraživanje, kao i relevantnu literaturu.
MENTOR: VODITELJ STUDIJA: KANDIDAT:
dr. sc. Marijan Maticka prof.dr.sc. Zdenka Janeković-Römer Daniel Patafta
Fakultetsko vijeće Marica Karakaš
Filozofskog fakulteta Drage Gervaisa 26
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3
Sinopsis magistarskoga rada
SAVEZNIČKA BOMBARDIRANJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest
Tema savezničkih bombardiranja na području Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata, pa tako i Nezavisne Države Hrvatske, prisutna je u historiografiji ponajviše preko zbornika objavljenog arhivskog gradiva (Zbornik dokumenata NOB-e u Dalmaciji 1941 – 1945, knjiga 1 – 10, Split, 1981. – 1986.; Regeste dokumenata za historiju NOB-a, svezak I - IV, Zagreb, 1964.; Tito – Churchill. Strogo tajno, izabrao i uredio Dušan Biber, Beograd – Zagreb, 1981. i dr.) i u manjoj mjeri u zavičajnoj povijesti (Drago Pipinić, Metković u Narodnooslobodilačkoj borbi. Kronika 1941 – 1944., Split, 1986.; Miroslav Ujdurović, Biokovsko – neretvansko područje u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, Split, 1983.; Kronologija Splita: 1941-1945, urednik Miroslav Ćurin, Split, 1979.; Ivo Rubić, Slavonski i Bosanski Brod, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, Zagreb, 1953., i dr.) Problematika savezničkih bombardiranja nije sustavno istraživana u političkoj i vojnoj historiografiji, kao niti u žrtvoslovlju. Važan prilog poznavanju ove teme do 1990. dali su istraživači koji ne pripadaju povjesničarskoj struci kao što su arhitekti, urbanisti, povjesničari umjetnosti i konzervatori, što se može objasniti i činjenicom da njihovo zanimanje za istraživanje ovog područja nije nužno nosilo i potrebu za istraživanjem političkog konteksta.
Ova povijesna studija nastojat će saveznička bombardiranja NDH postaviti u globalni okvir i promatrati je kao dio općeg plana saveznika za što bržim okončanjem rata, zatim je promatrati iz kuta suprotstavljenih pokreta – partizanskog, ustaškog i četničkog za koje bombardiranja imaju smisao zadobivanja političke i vojne prednosti, kao i sa stajališta fenomena kolateralnih žrtava odnosno stradanja civilnog stanovništva i njihove imovine.
Rad na ovoj istraživačkoj problematici temeljit ću na arhivskim izvorima (Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, Državni arhiv Zagreb, Državni arhiv Slavonski Brod, Državni arhiv Osijek, Državni arhiv Sisak - Sabirni centar Petrinja, Državni arhiv Split, Public Record Office, The National Archives, London i dr.), memoarskom gradivu ( Testimonia Croatica, Časopis hrvatskih sjećanja, svjedočenja i dokumenata, Matica hrvatska Split, Split, 1998.; Zbornik sjećanja Zagreb 1941 – 1945, 1. – 4., Zagreb, 1982. i dr.), onodobnom tisku Nezavisne Države Hrvatske (Hrvatski narod, Hrvatski krugoval, Gospodarstvo, Katolički list, Hrvatske novine i dr.), tiskanim glasilima partizanskog pokreta (Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije i dr.) te relevantnoj domaćoj i stranoj literaturi.
Korištenjem komparativne metode u uvodnom dijelu usporedit ću spoznaje dosadašnje domaće i njemačke historiografije i pri tom ću se osvrnuti na odnos prema temi do 1990. godine i nakon toga, kako u Hrvatskoj tako i zemljama koje su bile u sastavu SFRJ. Potom ću opisnom metodom prema zemljopisnom načelu obrađivati pojedine gradove i naselja, a unutar svake jedinice kronološkim redom ću opisivati događanja vezana uz saveznička bombardiranja i u osnovnim crtama ukazati na trajne posljedice na urbanizam i graditeljsku baštinu. Posebno poglavlje obradit će djelovanje Narodne zaštite NDH u spašavanju ljudi, saniranju posljedica bombardiranja na materijalnim dobrima, sudjelovanje u izgradnji skloništa i preinaci podruma u skloništa. Također ću se osvrnuti na iskorištavanje savezničkog bombardiranja u promidžbenom djelovanje državnih vlasti protiv partizanskog pokreta, komunista, protiv podrške koju su NOB-u pružale savezničke zemlje kao i na postupak vojnih vlasti prema srušenim savezničkim zrakoplovima i njihovim posadama. Zasebnu cjelinu posvetit ću razmatranju ljudskih gubitaka i materijalne štete i pri tom se koristiti statističko – kvantitativnom metodom, tablicama i grafikonima.
U Zagrebu, 20. travanj 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr.sc. Tvrtko Jakovina prof.dr.sc. Zdenka Janeković – Römer Marica Karakaš
Fakultetsko vijeće Ivana Jukić
Filozofskog fakulteta Maksimirska 66
Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
Zagrebački biskup Emerik Esterházy i članak VII./hrvatska pragmatička sankcija iz 1712. GODINE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest
Lik i djelo zagrebačkog biskupa Emerika Esterházya, jednog od najzaslužnijh za donošenje Hrvatske pragmatičke sankcije, sudeći po dosadašnjim historiografskim ostvarenjima, nije pobudio veći interes među istraživačima povijesne znanosti. S obzirom na tu činjenicu za početak vrijedi istražiti što se događalo unutar Hrvatskog kraljevstva prije proglašenja zakona, tj. čl. VII. te istaknuti da biskup nije bio usamljen u svojim političkim nastojanjima. Opasnost po Hrvatsko kraljevstvo, po mišljenjima suvremenika, krila se u godinama 1687. i 1708., a upravo događaji u 1711./1712. potaknuli su hrvatsko plemstvo na djelovanje. Godine 1711. smrću Josipa I., koji umire bez muškog nasljednika, a i činjenicom da je Karlo VI. posljednji Habsburgovac, iako već tri godine u braku, bio bez djece, otvorila se velika mogućnost izumrća habsburške muške loze. Članak III./1687., osigurao je Ugarskom kraljevstvu pravo slobodnog izbora kralja. Hrvatsko kraljevstvo imalo je pravo voditi se tim člankom, ali i donijeti zakon suprotan odlukama Ugarskog kraljevstva. Godine 1708., pak, na zajedničkom Ugarsko-hrvatskom saboru, ugarsko plemstvo zatražilo je suglasje hrvatskih i ugarskih zakona. Zasjedanje je prekinuto, a nastavak tog Sabora, kao i rješavanje pokrenutih pitanja, očekivao se 1712. godine. Člankom VII. Hrvatsko kraljevstvo samostalno je odlučilo priznati žensku lozu Habsburgovaca te tako izraziti svoje neslaganje s čl. III./1687. i oduprijeti se nasrtajima ugarskog plemstva. Biskupova korespondencija vjerno ocrtava dinamiku događanja u Kraljevstvu te godine, otkriva nam sam politički vrh, "skrivene" razloge proglašenja članka VII. te kakvoj se "nagradi" nadalo hrvatsko plemstvo.
U hrvatskoj historiografiji ne postoji monografija o biskupu Esterházyu, kao ni o povijesno-pravnoj problematici članka VII. Dva su autora u svojim istraživanjima skrenula pažnju na ličnost biskupa Esterházya: Janko Barle i Ante Sekulić. No, u radovima je zanemarena biskupova politička djelatnost te je njegova uloga u donošenju Hrvatske pragmatičke sankcije tek na razini spomena. Rad V. Klaića, Hrvatska pragmatička sankcija, Rad JAZU, 206/1915. upozorava na važnost biskupove djelatnosti, ali je naglasak na kronologiji događanja vezanih uz članak VII. od 1712. do 1722. godine. Ivan Beuc, pak u radu: Kojim pravom Marija Terezija postaje hrvatskim kraljem, Zagreb, 1939., zanimljiv je s gledišta pravne povijesti. No, o djelatnosti biskupa preuzima teze V. Klaića.
Glavni cilj rada je, na temelju izvora tj. korespondencije, utvrditi tko je uz biskupa Esterházya činio politički vrh Hrvatskog kraljevstva 1711./1712., tj. tko su mu bili najbliži suradnici u formiranju članka VII. te koliko su ti pojedinci bili upoznati s biskupovom namjerom. Naglasak je na biskupovim vezama unutar Kraljevstva, ali bi upozorila i na veze koje je biskup Esterházy održavao s bečkim dvorom u navedenom razdoblju te u kolikoj mjeri to uvjetuje novo viđenje događanja vezanih uz Hrvatsku pragmatičku sankciju.
Oslanjajući se na radove domaće i strane historiografije, koji su prije svega obrađivali temu Pragmatičke sankcije te dosadašnje rezultate istraživanja, rad će se najvećim dijelom temeljiti na građi koja se nalazi u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i arhivu HAZU-a. Temeljni dio čini biskupova korespondencija, sačuvana u fondovima: Epistole ad episcopos, Acta politica, Libelli supplices i u fondu Acta Keglevichiana. Uz to koristit će se i građa iz NSK: Acta diaetae Hungaricae anno (1708-1715.) kao i dosada objavljena građa kako bi se došlo do željenih zaključaka.
Struktura rada obuhvatit će uvodni dio o pactum mutae cessionis et successionis iz 1703. godine, vladanje Josipa I. i vrijeme regenstva carice i kraljice Eleonore Magdalene. Stanje u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu oslikat će se u svjetlu ugarskih pokušaja napada na hrvatska municipalna prava i članka III./1687. Biografske činjenice o biskupu uvod je u središnji dio rada. Taj središnji dio činit će analiza biskupove korespondencije, struktuirana tako da naglasi tko su bile biskupove osobe od povjerenja unutar Hrvatskog kraljevstva, misleći prije svega na grofa Petra Keglevića, protonotara Jurja Plemića. Objasnila bi stav hrvatskog bana, Ivana Pálffya i upozorila na "veze" s bečkog dvora. Također ću se dotaknuti i samih razloga koji su, po biskupovu mišljenju, potaknuli hrvatsko plemstvo na donošenje članka VII.
U Zagrebu, 29. ožujak 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr. Nenad Moačanin prof.dr.sc. Zdenka Janeković Römer Ivana Jukić
Fakultetskom vijeću Dunja Modrić – Blivajs
Sveučilište u Zagrebu Andrije Hebranga 28
Filozofski fakultet Zagreb
Ivana Lučića 3
Zagreb
Sinopsis magistarskog rada iz povijesti
NASTAVA POVIJESTI U GIMNAZIJAMA I REALNIM ŠKOLAMA U BANSKOJ HRVATSKOJ ZA BANOVANJA KARLA KHUENA HEDERVARYJA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest
Tijekom 19. stoljeća u većini europskih zemalja trijumfira liberalni kapitalizam, što ima za posljedicu opsežne promjene u svim područjima društvenog života, pa tako i u školstvu. I Hrvatska je zahvaćena procesom modernizacije ali i nacionalne integracije. Na području školstva modernizacija počinje još za neoapsolutizma ali bitni zamah dobiva za banovanja Ivana Mažuranića donošenjem Zakona ob ustroju pučkih školah i preparandijah iz 1874.god., koji je potaknut liberalnim školskim zakonom Austrije iz 1869. godine. Tim zakonom šklostvo postaje brigom svjetovne vlasti premda nije provedena dosljedna sekularizacija. Postulira se obavezno školovanje, propisuje se standard koji postaje norma za sve škole (broj učenika na jednog učitelja, školski programi, obrazovanje nastavnika itd.) te mijenja socijalni i materijalni položaj učitelja jer oni postaju državni namještenici. Političke promjene i sustavna mađarizacija od početka banovanja Khuena Hedervaryja 1883. odrazile su se i na položaj školstva. U tom turbulentnom političkom razdoblju posebno ću se osvrnuti na vrlo osjetljivo pitanje položaja nastave povijesti, nastavne programe, jezik i nastavno osoblje, podrobno raščlanjujući Drugi školski zakon iz 1888. godine i njegov utjecaj na školstvo. Posebnu ću pozornost obratiti djelovanju i ulozi Izidora Kršnjavog u razvoju školstva i kulture uopće. Prikazat ću i opću situaciju - posljedice političke i gospodarske (poglavito agrarne) krize a osvrnut ću se i na promjene koje su nastupile ujedinjenjem Vojne krajine s građanskom Hrvatskom 1881. godine.
U dosadašnjoj hrvatskoj historiografiji problematikom školstva bavili su se A. Cuvaj, D. Franković, J. Šidak, M. Gross, D. Župan, međutim razdoblje Khuenova banovanja slabo je obra đeno jer su u fokusu novijih istraživanja bile mahom Mažuranićeve reforme. Od strane literature valja spomenuti knjige Charlesa Jelavicha “Južnoslavenski nacionalizmi” iHelmuta Engelbrechta “Geschichte des oesterreichischen Bildungswesens”. Osim literature koristit ću relevantnu arhivsku građu (Odsjeka za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade) te tiskane izvore: zakonske tekstove, školska izvješća, periodiku (časopis “Nastavni vjesnik”), spomenice škola, zbornike gimnazija, izvješća humanitarnih zavoda i školske knjige. Većina te građe nalazi se u Školskom muzeju, Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U svom radu istražit ću relevantne povijesne činjenice vezane uz nastavu povijesti u razdoblju od 1883.do 1903. godine. Prikazat ću opće prilike u školstvu ali neću propustiti ni rasvjetljavanje socijalno – antropoloških aspekata tadašnjeg školstva (socijalna, spolna, vjerska i nacionalna struktura nastavnika i učenika, razina obrazovanja i pismenosti, učiteljske udruge, časopisi i listovi). Obradit ću i promjene u školovanju žena (osnutak ženske realke, dopuštenje da žene budu izvanredne studentice Filozofskog fakulteta), u položaju učiteljica (zabrana udaje) te djelatnost prve generacije visokoškolsko obrazovanih profesorica.
Struktura magistarskog rada uključivat će uvod u problematiku, obrazloženje reforme srednjeg školstva u Khuenovo doba, kritički osvrt na političke promjene i njihov odraz na nastavni program povijesti u gimnazijama i realnim školama uključujući i tabelarne prikaze s brojnim statističkim podacima. Potom ću dobivene podatke usporediti s prijašnjim, Mažuranićevim razdobljem. U zaključku, temeljenom na iscrpnoj analizi, ocijenit ću modernizacijski domet srednjeg školstva za Khuenova banovanja.
U Zagrebu, 10. svibnja 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr. sc. I. Iveljić, doc. prof.dr.sc Z. Janeković Romer D.Modrić Blivajs
Fakultetsko vijeće Ana Perinić
Filozofskog fakulteta Savska cesta 8
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
HVARANI U USMENOJ KNJIŽEVNOSTI I DJELIMA PISACA OD 16. DO 18. STOLJEĆA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Grana: povijest književnosti
- Uvod
Stoljetna dihotomija primorskoga i kontinentalnog, priobalja i zaleđa, mora i planine u hrvatskoj je kulturi i civilizaciji stalno mjesto izrazitog kontrasta i istodobnog prožimanja. Ta dva različita geografska i kulturna entiteta spojena su migracijama i kontaktima njihovih stanovnika. Otok Hvar ima sve tipične sredozemne karakteristike, a dolaskom doseljenika s kopna postaje, na mikrorazini, paradigmatskim primjerom sraza kontinentalnih došljaka i otočnih starosjedilaca.
- Teorijska podloga
Tema zahtijeva interdisciplinarni pristup koji ujedinjuje teorijske spoznaje i metodološki aparat znanosti o književnosti, povijesti i antropologije. Analiza djela pisaca starije hrvatske književnosti, temeljena na književnoimagološkim polazištima, usredotočit će se na postupke književnog oblikovanja prostora i krajolika (stvarnog i imaginarnog), identiteta, regionalnih specifičnosti, stereotipa o gorštaku, predodžbā sebe i drugoga. Na izabranom korpusu usmenoknjiževnih pjesama razmatrat će se tematsko-motivska različitost zapisa nastalih na istočnom i zapadnom dijelu otoka. Antropološki podaci o hvarskome stanovništvu, prikupljeni ranijim istraživanjima toga otoka, uz osnovne povijesne podatke o migracijama stanovništva, usporedit će se s rezultatima ovoga rada te utvrditi eventualne podudarnosti ili razlike.
- Praktična primjenjivost i relevantne spoznaje
Antropološka istraživanja otočnih izolata, u ovom slučaju Hvara, dopunit će se relevantnim spoznajama za područje književne antropologije, dok će prinos folkloristici i povijesti starije hrvatske književnosti biti podrobna raščlamba odabranih predložaka s obzirom na gore istaknute elemente.
- Uže područje rada
Književna antropologija. Književna će raščlamba obuhvatiti djela hvarskih pisaca od 16. do 18. stoljeća – Vinka Pribojevića, Petra Hektorovića, Hanibala Lucića, Martina Benetovića, hvarskoga biskupa i književnika Ivana Dominika Stratika – te korpus usmenih narodnih pjesama prikupljenih na istoku (Bogomolje, Sućuraj) i zapadu (Stari Grad, Vrbanj) otoka Hvara u 19. stoljeću. Usmenoknjiževna građa obuhvaća objavljene i neobjavljene pjesme (rukopisi Etnološkog zavoda HAZU).
- Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos
Cilj ovoga rada je ispitati različitost viđenja sebe i drugih, izdvojiti mjesta egzotizacije doseljenika s kopna kreiranjem «lika gorštaka» kao drugog u mediteranskoj kulturi i civilizaciji u usmenoj i umjetničkoj književnosti otoka Hvara.
- Metodološki postupci
Ciljano čitanje i izdvajanje za rad važnih dijelova teksta, analiza i usporedba izdvojenih ulomaka s obzirom na njihovu podudarnost pri izgradnji slike/viđenja/identiteta starosjedilaca i došljaka. U usmenoknjiževnoj građi tražit će se i izdvajati elementi tipični za otočni ili kontinentalni poetski kompleks (motivi, likovi, prostori, frazemi, ideologemi i dr.).
- Struktura rada
U uvodu se predviđa rasprava o rezultatima istraživanja demografske povijesti i migracija na otoku Hvaru, o dosadašnjim antropološkim istraživanjima otočnih izolata te o temeljnim metodološkim postavkama znanosti o književnosti relevantnima za ovu temu. Središnji, nosivi dio rada bit će analiza književnih i usmenoknjiževnih izvora prema gore navedenim načelima. U zaključnom dijelu prikazat će se rezultati istraživanja te se usporediti s postojećima i dati naznake za eventualna daljnja istraživanja, koja nisu bila ili mogla biti obuhvaćena ovim radom.
Datum
Potpis mentora Potpis voditelja studija ili Potpis kandidata
zamjenika
doc. dr. Davor Dukić prof. dr. Milivoj Solar Ana Perinić
Fakultetsko vijeće Snježana Ivanović
Filozofskoga fakulteta A. G. Matoša 1
Sveučilišta u Zagrebu 10430 Samobor
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
VAŽNOST INFORMACIJSKIH IZVORA IZ PODRUČJA MEĐUNARODNIH ODNOSA ZA UKLJUČIVANJE HRVATSKE U MEĐUNARODNE INTEGRACIJSKE PROCESE
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana: bibliotekarstvo
Globalizacijski procesi, potreba za sve većim međunarodnim povezivanjem, integriranjem, sve intenzivnija međunarodna suradnja uopće na političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom planu ne zaobilazi ni Hrvatsku kao zemlju koja se želi što bolje i brže uklopiti u svjetsku zajednicu, ne samo ulaskom u Europsku uniju, već i šire. Težnja je Hrvatske zajedno s ostalim zemljama aktivno sudjelovati u rješavanju ključnih problema na području međunarodnih odnosa poput borbe protiv terorizma, protiv siromaštva i nezaposlenosti, sprječavanja izbijanja međunarodnih sukoba, izgradnje demokratskog društva na temeljima tolerancije i mira, suradnje na području visokog obrazovanja, očuvanja vlastitih kulturnih vrijednosti uz istodobnu potporu kulturne raznolikosti u svijetu, da nabrojimo samo neke.
Iako je područje međunarodnih odnosa vrlo opsežno i značajno, u Hrvatskoj ne postoji dovoljno potrebnih informacijskih izvora koji bi hrvatskim stručnjacima u tom području (primarno s političkog, ali i s ekonomskog, društvenog i kulturnog stajališta) omogućili dobivanje relevantnih informacija bez većeg truda i gubitka vremena. Primjerice, u Hrvatskoj izlaze samo dva časopisa koja se bave tom problematikom. To su Croatian International Relations Review u izdanju Instituta za međunarodne odnose iz Zagreba, te Međunarodne studije, koji izdaje Fakultet političkih znanosti, također iz Zagreba.
Budući da se sve više ističe da knjižnice u najbližoj budućnosti neće više biti mjesta već funkcije sa zadaćom organiziranja informacija, da će se neizbježno morati usredotočiti na potrebe korisnika više nego na razvijanje zbirki, da raznovrsne informacije postaju sve dostupnije, da im cijena pada, ali su sumnjive kvalitete, od ključna je značaja za opstanak i zadovoljavajuće funkcioniranje knjižnica da korisnicima ponude tzv. dodatnu vrijednost, koja bi se sastojala u omogućavanju lakog i brzog pristupa kvalitetnim, relevantnim izvorima informacija iz željenog područja. U konkurenciji s velikim pretraživačima na Internetu i predmetnim direktorijima knjižnice još uvijek mogu pružiti kvalitetu i relevantnost.
Da bi se korisnicima omogućilo da s jednog mjesta dođu, ako ne do svih, ali barem do većine potrebnih relevantnih podataka sve više se govori o potrebi za stvaranjem knjižničnih portala, koji bi trebali postati nositeljima spomenute dodatne vrijednosti.
Cilj ovoga rada jest istaknuti potrebu za dobrim informacijskim izvorima iz područja međunarodnih odnosa, koji bi bili dostupni kako stručnjacima tako i ostalim građanima radi boljeg razumijevanja regionalnih i globalnih procesa integriranja. Na taj način olakšao bi se njihov znanstveni i stručni rad, te donošenje ključnih odluka koje se odnose na unutrašnji razvitak Hrvatske, a još i više na njezino ravnopravno uključenje u međunarodnu zajednicu. Ne treba zaboraviti da je samo dobro informiran građanin sposoban donositi valjane odluke. U tu svrhu unutar specijalne knjižnice Instituta za međunarodne odnose iz Zagreba predviđena je izrada vertikalnog portala (vortala) za međunarodne odnose, koji bi pokrivao njihove političke aspekte. Time bi se pokazala praktična primjenjivost spoznaja do kojih će se doći istraživanjem.
Istraživanje predviđa komparativnu analizu odabranih portala/vortala istraživačkih instituta, međunarodnih organizacija i ostalih institucija koje se bave međunarodnim odnosima. Utvrdit će se prednosti i nedostaci postojećih portala, kako bi se najbolja rješenja mogla iskoristiti za stvaranje predviđenog vortala međunarodnih odnosa za Hrvatsku.
Rad će biti podijeljen u tri glavna poglavlja. U prvom poglavlju bit će riječi o međunarodnim odnosima u svjetlu globalizacijskih procesa i uključenju Hrvatske u suvremene integracijske procese. Između ostalog sadržavat će kratak pregled osnovnih pojmova iz teorije međunarodnih odnosa, te izbor tema od ključne važnosti za razvitak međunarodnih odnosa s naglaskom na međunarodno integriranje. Posebna pozornost bit će posvećena europskim i euro-atlantskim integracijskim procesima koji su od ključnog interesa za budući razvitak Republike Hrvatske. Na temeljima strategije razvitka Republike Hrvatske, te odrednica hrvatske vanjske politike pobliže će se odrediti mjesto Hrvatske unutar međunarodne zajednice i istaknuti važnost njenog aktivnog uključivanja u globalizacijske procese.
Drugo poglavlje bavit će se ulogom koju informacijski izvori imaju u području međunarodnih odnosa s naglaskom na globalnom informacijskom povezivanju koje prethodi stvarnom povezivanju. Posebna pozornost bit će posvećena digitalnim informacijskim izvorima i njihovom dostupnošću, te razradi tvrdnje da su portali i vertikalni portali nositelji dodatne vrijednosti knjižnica budućnosti. U tu svrhu bit će definirani pojmovi portala i vortala, te prikazana njihova povijest i elementi. Ovaj dio rada sadržavat će i navedeni pregled analiziranih portala iz područja međunarodnih odnosa.
Treće poglavlje posvećeno je izradi vertikalnog portala za međunarodne odnose knjižnice Instituta za međunarodne odnose iz Zagreba. Bit će opisana namjena, sadržaj i opseg vortala te rad na njegovom budućem proširenju.
26. svibnja 2004.
Mentor Voditelj studija Kandidat
Prof.dr.sc. Aleksandra Horvat
Sumentor
Prof.dr.sc. Damir Grubiša Prof.dr.sc. Aleksandra Horvat Snježana Ivanović
|
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb |
Nada Šprem Koprivnička 27 42000 Varaždin |
Sinopsis magistarskoga rada
ETIČNOST KAO KRITERIJ RAZLIKOVANJA USPJEŠNOSTI
I PERSPEKTIVE TVRTKE
Sociološki aspekti
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: sociologija
Razlozi za predloženu temu istraživanja
Etičnost kao problem sve je više evidentan u praksi gospodarskog djelovanja ( npr. u gospodarskim subjektima vrlo često je važan rezultat, a ne i kako je ostvaren, sve je veća socijalna nepravda ,nepoštivanje zakona, nelojalna konkurencija ,poremećeni međuljudski odnosi, mito i korupcija, nekvalitetna komunikacija, ugrožavanje prirodnog okoliša i sl.) ali je isto tako i predmet promišljanja različitih znanosti : ekonomije, psihologije ,teologije, filozofije i dr. Budući da se u cjelokupnoj problematici radi o pitanju međuljudskih odnosa na različitim nivoima i različitim vidovima i sociologija kao znanost ima o tome što reći. Ovaj rad bit će doprinos proučavanju ove interdisciplinarne problematike od strane sociološke znanosti.
Teorijska podloga istraživanja problematike rada
Promjene u društvu su sve brže i raznolikije, ali i sve rizičnije i naročito okrenute gospodarskom i tehnološkom rastu i razvoju. Pri tome u prvi plan stavljaju okrenutost čovjeka materijalnom. Sve to donosi i promjene u vrijednosnim sustavima, tako da se sve više ističe nužnost praćenja i nadogradnje etičkih načela i ponašanja u gospodarskom djelovanju i poslovnim odnosima. Zanimanje za etiku u gospodarstvu koje stalno raste zadnjih 25 - 30 g. uzrokovano je jednim dijelom porastom etičkih problema u samom društvu i u gospodarstvu, i s druge strane porastom društvenih očekivanja etičkog ponašanja društvenih, političkih i poslovnih subjekata. U SAD-u i zemljama Zapadne Europe teme o etici u gospodarstvu zauzimaju sve više mjesta u raspravama, znanstvenim skupovima ,seminarima, poslovnim školama, a elementi teorije Human Resources Managementa postaju sve važniji u rukovođenju tvrtkom.
Praktička primjenjivost spoznaje rada
Istraživanjem i proučavanjem problema etike i etičnosti naročito u području gospodarskog djelovanja, nastojat će se ukazati na važnost i značaj te problematike kao i na potrebu da se nešto konkretno učini naročito u tranzicijskim zemljama u kojima problematika etičnosti u djelovanju poslovnih subjekata sve više dolazi do izražaja.
Obrađena tematika ovog rada može poslužiti kao teorijski okvir za djelovanje u konkretnim situacijama ili za empirijska istraživanja kojima bi se došlo do konkretnih pokazatelja o stanju etičnosti u poslovnim odnosima u Hrvatskoj, budući da etičnost u Hrvatskoj zbog tranzicijskih preobrazbi zahtjeva znatnu pozornost, a etički odgoj predstavlja nužnost na svim razinama u gospodarstvu.
Uže područje rada
U radu će se posebna pažnja posvetiti etičnosti u gospodarskom djelovanju, ukazati na značaj i korist u poštivanju etičkih načela i kako što uspješnije pomiriti i ostvariti ekonomsku dobit s donošenjem etički promišljenih odluka. Naročito će se istaknuti važnost menadžerske etike u poslovanju poduzeća koja je ujedno i osnova za kreiranje moralnog ozračja u poduzeća. Etičke osobne osobine menadžera značajan su impuls za razvijanje takvih osobina i kod zaposlenih.
Ciljevi istraživanja
Istraživanjem strane i domaće znanstvene literature nastojat će se ukazati na važnost etičnosti u ponašanju poslovnih subjekata za užu i širu društvenu zajednicu i za samu tvrtku. Obrazloženjem pojma etičnosti, potrebe institucionaliziranja etike i kreiranja organizacijske kulture i vrijednosti ,ponudit će se načini kako se to u gospodarskom okruženju može ostvariti..Ukazat će se na najnovija znanstvena i praktična kretanja u svezi menadžerskog ponašanja i obrazložiti tendencije da se rukovođenje-upravljanjem zamijeni rukovođenjem-vođenjem ( Leaderschip). Pri tome će se akcentirati i obrazložiti interpersonalna komunikacija kao osnovna strategija suvremenog menadžmenta i s tim u vezi prikazati model " reflektirajućeg tima " kao primjer etičnosti u komuniciranju i osnova Human Resources Managementa ili upravljanja ljudskim resursima .Istražiti će se kako se kroz poštivanje ljudskih prava mogu ostvariti etička načela tvrtke.
Metodološki postupci
Analizom tekstova strane i domaće znanstvene literature, deskriptivnim i komparativnim načinom istraživanja dat će se relevantni odgovori na odabranu temu.
Nacrt strukture rada
U uvodu pojasniti društvene promjene, tendencije gospodarskog rasta i razvoja kao okvira koji uvjetuje bavljenje problemom etičnosti u gospodarskom djelovanju. Sociološki aspekti proučavanja problematike etičnosti unutar gospodarskih subjekata i u odnosu na širu i užu okolinu bit će u prvom planu. Stanje etičnosti u hrvatskom gospodarstvu, a naročito ponašanje, znanje i kompetentnosti naših menadžera što objektivnije će se sagledati i istaknuti pozitivnosti ali i negativnosti. Važnost menadžerske etike u postizanju poslovnog cilja, stvaranja moralnog ozračja u tvrtki i kako u tome može pomoći kvalitetna interpersonalna komunikacija koja se temelji na poštivanju etičkih vrijednosti bit će važan dio rada. Pojasnit će se standardizirano etičko poslovno ponašanje na opće svjetskom nivou izraženo kroz usuglašene vrijednosti ljudskih prava.
Datum: 28. 06. 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat: doc. dr. sc. Nenad Karajić prof. dr. sc. Ivan Cifrić Nada Šprem
Fakultetsko vijeće Vesna Bedeković
Filozofskog fakulteta Gajeva 71.
Sveučilišta u Zagrebu Pitomača
Ivana Lučića 3,
Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
ODGOJ I OBRAZOVANJE KARAŠEVSKIH HRVATA U RUMUNJSKOJ
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Grana: pedagogija
I Uvod
Od prvih doseljenje Hrvata na područje današnje Rumunjske iz 14. stoljeća, za koje se smatra da su jedna od naših najstarijih dijasposra, pa sve do danas, područje odgoja i obrazovanja bitna je sastavnica njihovog života i opstanka.
Obiteljski odgoj, važan utjecaj katoličke crkve, kao i smanjeni dodir s pripadnicima drugih nacionalnih i etničkih zajednica uvjetovao je tijekom prošlosti specifičan suživot u dijelovima rumunjske države i bez značajnijih veza s matičnom zemljom.
Hrvati u Rumnjskoj danas, posebno Karaševski Hrvati, imaju sačuvane odrednice nacionalnog identiteta, dobro poznaju i govore hrvatski jezik, a i veze s matičnom zemljom razvijaju se na različitim područjima – osobito na području školstva, odgoja i obrazovanja.
II Teorijska podloga
Fenomen migracija s kojim su se susretale gotovo sve europske države determinira, između ostalog, novo shvaćanje funkcije odgoja i obrazovanja u pripremi učenika za život u multikulturalnom okružju, dok školska odgojno-obrazovna praksa zauzima značajno mjesto i ulogu u izgrađivanju snošljivih odnosa i formiranju stavova i sustava vrijednosti civilnih građanskih zajednica, što je svakako relevantno i za položaj Hrvata u Rumunjskoj.
Uvidom u relevantne pisane izvore o hrvatskoj nacionalnoj manjini u Rumunjskoj.
(Holjevac, 1967.; Krpan, 1983., 1983., 1988., Krmpotić, 1994.; Manea-Grgin, 1998.; Radan, 2000.; Rora, 1998.; Salopek, 1994. ; Sumić, 1996.; Vulić, 1994.) može se vidjeti da dostupne reference pripadaju uglavnom području političke i ekonomske povijesti, te putopisima s etnološkim sadržajima, koji se većinom odnose na problematiziranje situacije vezane za povijesno-kulturno-politički kontekst suživota Hrvata s većinskim stanovništvom u Rumunjskoj. Područje odgoja i obrazovanja/školovanja Karaševskih Hrvata tematizirano je tek na marginama, iako je isticana njegova važnost.
III Uže područje rada
Uže područje istraživanja je odgoj i obrazovanje karaševskih Hrvata u Rumunjskoj.
Od prve škola u Karaševu (1760.godine), preko Jugoslavensko-rumunjske školske konvencije 1933. godine, do suradnje i doprinosa prosvjetnih institucija Republike Hrvatske, pitanja načina, modela školovanja, kao i nastavnih planova i programa, zauzima važno mjesto.
Kako područje školstva, odgoja i obrazovanja Karaševskih Hrvata u Rumunjskoj nije do sada posebno i sustavno obrađivano, uz povijesni pregled, bitno je istražiti sadašnje stanje i moguće nove pristupe.
IV Ciljevi istraživanja
Cilj istraživanja je empirijska analiza i provjera povezanosti socio-demografskih karakteristika ispitanika - Karaševskih Hrvata (učenika, učitelja, roditelja) sa stavovima prema školi (odgoju i obrazovanju), te socijalna distanca srednjoškolaca prema nacionalnim i etničkim skupinama.
Dio istraživanja usmjeren je na utvrđivanje stanja odgoja i obrazovanja djece Karaševskih Hrvata u rumunjskom školskom sustavu, kao i na razumijevanje čimbenika koji utječu na školski uspjeh.
V Metodologija istraživanja
U istraživanju će biti korištena etnografska metoda, postupci rada na dokumentaciji i anketiranje. Empirijsko istraživanje bit će provedeno na uzorku učenika 5.-8. razreda u pet osnovnih škola na karaševskom području, te 1.-4. razreda Bilingvalne gimnazije u Karaševu, kao i njihovih učitelja i roditelja, a primjeniti će se posebno konstruirana anketa i djelomično modificirana Bogardusova skala (socijalna distanca).
Podaci će biti obrađeni odgovarajućim univarijantnim i multivarijantnim statističkim postupcima. Za provjeru hipoteza koristit će se model faktorske analize i analize varijance.
VI Primjena
Rezultati dobiveni istraživanjem biti će pokazatelj općeg stanja odgoja i obrazovanja/školovanja djece Karaševskih Hrvata u rumunjskom školskom sustavu, uz moguće smjernice za daljnje praktično djelovanje s ciljem ostvarivanja pretpostavki za djelotvoran proces odgoja i obrazovanja hrvatske nacionalne manjine u Rumunjskoj za suvremeno pluralno društvo, demokratičnost, ljudska prava, toleranciju i multikulturalnost.
U Zagrebu 31. svibnja 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
doc.dr.sc. Neven Hrvatić prof.dr.sc. Vlatko Previšić Vesna Bedeković
Fakultetsko vijeće Ivica Glibušić, prof.
Filozofskog fakulteta Ul. kneza Višeslava br. 9
Sveučilišta u Zagrebu 88000 Mostar
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb Bosna i Hercegovina
Sinopsis magistarskog rada
Hrvatska seljačka stranka u Mostarskoj oblasti prema izbornim rezultatima od 1923. do 1929. godine
Znanstveno područje humanističke djelatnosti
Polje: povijest
Grana: hrvatska povijest u XX. stoljeću
Političko djelovanje i udruživanje Hrvata u Bosni i Hercegovini do sloma Habsburške Monarhije uglavnom se svodilo na rad dviju političkih stranaka - Hrvatske narodne zajednice (HNZ) i Hrvatske katoličke udruge (HKU). Nakon rata osnovane su dvije političke stranke u Bosni i Hercegovini koje su okupljale Hrvate: Hrvatska pučka stranka (HPS) i Hrvatska težačka stranka (HTS). Pojava HRSS-a na ovim prostorima početkom dvadesetih godina XX. stoljeća donijela je političku svježinu, kako u Hercegovinu, tako i na područje koje je u administrativnim granicama obuhvaćala Mostarska oblast. Utjecaj te političke stranke bio je od posebnog značenja za Hrvate u Hercegovini jer ih je ona usmjerila i učvrstila u borbi za nacionalna prava. Međutim, vidljive su oscilacije u biračkom tijelu koje je manje ili više postajalo ovisno o suradnji stranke s Beogradom. Posebnu ulogu tu je imala Katolička crkva, odnosno franjevci koji su svojim preporukama usmjeravali glasačko tijelo kome, tj. kojoj stranci će povjeriti svoj glas.
Postojeća literatura, kada je riječ o HRSS/HSS-u, detaljnije ne govori o stanju u Hercegovini, napose nakon uspostave Mostarske oblasti (osim radova Tomislava Išeka koji obrađuje djelovanje HSS-a na cijelom području Bosne i Hercegovine).
Cilj moga rada je znanstvenim metodama na temelju dostupnih izvora, literature i onovremenog tiska istražiti i osvijetliti navedenu problematiku za područje Mostarske oblasti od 1922. do 1929. Vremenski okvir, naznačen u naslovu teme iz kojeg proizlazi i struktura rada, podudara se s važnim zbivanjima koja su presudno utjecala na društveno-politički kontekst u kojemu je HSS u Bosni i Hercegovini djelovao kao realna politička snaga do sloma političkog sustava i uvođenja diktature 1929. Težište rada bit će na društvenim fenomenima koji su slabije obrađeni u historiografskoj literaturi posvećenoj djelovanju HSS-a. To se poglavito odnosi na izborne kampanje i izborne rezultate HSS-a u Mostarskoj oblasti na parlamentarnim izborima 1923., 1925. i 1927.
U prvom dijelu rada prikazat ću ciljeve politike HSS-a, posebno u Bosni i Hercegovini s naglaskom na ulogu lokalnih čelnika HSS-a. U drugom dijelu obradit ću izborne kampanje, rezultate izbora i političku atmosferu u kojoj su se kampanje odvijale (pritiske kojima su bile izložene). Za potpuniji prikaz društvene atmosfere analizirat ću službene stavove stranke, izjave i političke govore prvaka HSS-a u vrijeme pojedine izborne kampanje. Također, posebnu pozornost posvetit ću odnosima Katoličke crkve i HSS-a u Hercegovini koji u razdoblju od 1920. do 1929. nisu uvijek bili dobri, štoviše, ponekad je dolazilo do političkih sukobljavanja.
U radu ću koristiti raspoloživu građu iz Arhiva Hercegovine u Mostaru (dokumenti o stanju u Hercegovini između dva svjetska rata, K 26-22, tom IX, K. I. ), Arhiva BiH (fond Pokrajinske uprave za BiH 1924.-1929.), Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu (fond obitelji Radić, fond Zemaljske vlade, politička situacija 1918.-1935.) te Arhiv franjevačkog samostana u Mostaru (dnevni i tjedni listovi te biskupske poslanice). U radu ću analizirati dnevni i tjedni tisak kao što su, primjerice, Narodna straža, Jugoslavenski list, Slobodni seljak, Hercegovački slobodni dom, Slobodni dom, Narodno jedinstvo, a također koristit ću postojeću relevantnu literaturu posvećenu problematici HSS-a.
21. svibnja 2004.
Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Kandidat:
Prof. dr. Branka Boban Prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer Ivica Glibušić
Fakultetsko vijeće Marina Đuranović
Filozofskog fakulteta Ive Mažara 3,
Sveučilišta u Zagrebu Sisak
Ivana Lučića 3,
Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
KURIKULUM PEDAGOŠKE KOMPETENCIJE UČITELJA
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Grana: pedagogija
UVOD:
Današnje društvo brzog znanstveno-tehnološkog i društveno-ekonomskog razvitka, prijenosa podataka, globalne pokretljivosti traži suvremenu, fleksibilnu, otvorenu i kvalitetnu školu u kojoj je prisutan problemski pristup nastavi, timski rad, uvažavanje individualnih razlika među učenicima, tolerancija, demokracija, jedna nova socijalizacija.
Učitelji imaju novu ulogu: oni moraju naučiti učenike kako učiti, a ne samo što učiti.
Odgovara li sadašnji kurikulum (cilj, sadržaj, organizacija, metode rada…) pedagoške izobrazbe učitelja zahtjevima suvremene škole? Jesu li sadašnji studenti, budući učitelji, dovoljno pedagoški izobraženi kako bi bili dobri odgojitelji, medijatori, socijalni integratori, organizatori, inicijatori, akceleratori, majeutičari, kreatori, animatori, informatori, prijatelji i partneri? (Previšić, 2003.)
U radu će se pokušati dati novi kurikularni model pedagoške izobrazbe učitelja, budući da se učitelji nalaze pred sve složenijim profesionalnim obvezama, zahtjevima i zadaćama.
TEORIJSKA PODLOGA:
Rad će se, uz ostalo, baviti i poći od škole koja bi odgovarala današnjem, postmodernom društvu, te učiteljem i njegovom pedagoškom izobrazbom za novu ulogu u školi koja ga očekuje. O potrebi stvaranja fleksibilnije, otvorenije, kvalitetnije škole i o novoj ulozi učitelja u njoj u nas su, između ostalih, nešto više pisali: Puževski (1987); Polić (1992); Strugar (1993., 1996); Cindrić (1995); Previšić (1999., 2003); Pivac (2000); Vrgoč (2000); Matijević (2003); Maleš (2003); Mijatović (2003); Rosić (2003.) i dr., te mnogi strani autori od kojih bismo se referirali na: Fullan (1993); Glasser (1994); Greene (1995); Kyriacou (1995); Hentig (1997); Delors (1998); Stoll i Fink (2000); Desforges (2001); Dryden i Vos (2001); Heinz (2001); Hammersley (2002); Hawley i Rollie (2002); Jensen (2003); i dr.
UŽE PODRUČJE RADA:
Zahtjev za kvalitetnom školom star je koliko je stara i sama škola. U današnjem postmodernom društvu taj je zahtjev izrazito naglašen. Škola mora doživjeti korjenitu promjenu svojega tradicionalnog bića kako bi odgovorila izazovima sadašnjosti i budućnosti. Nosioci promjena u školi su učitelji stoga ih je potrebno kvalitetno pedagoški izobraziti kako bi uspješno mogli rješavati brojne probleme u odgojno-obrazovnom procesu. Njihov kurikulum pedagoške izobrazbe trebao bi biti fleksibilniji, i otvoreniji prema brojnim tehnološkim, ekonomskim i društvenim promjenama, a njihova znanja iz pedagogije, didaktike i metodike te drugih komplementarnih disciplina strukturirana tako da maksimalno idu u susret svim ovim (vanjskim) promjenama, ali i individualnim (unutarnjim) potrebama djece (učenika). Na paradigmama i modelima "stare pedagogije" nije moguće obrazovati suvremenog učitelja.
CILJ ISTRAŽIVANJA:
Cilj istraživanja je analiza sadašnjeg kurikuluma pedagoške izobrazbe učitelja u Hrvatskoj, njegova komparacija s nekim inozemnim kurikulumima, te prijedlog novog kurikuluma pedagoške izobrazbe učitelja.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA:
Istraživanje će se provesti kvantitativnom i kvalitativnom analizom Nastavnih planova i programa (dio koji se odnosi na pedagoško-psihološke programe) Učiteljske akademije u Zagrebu, Visokih učiteljskih škola u: Puli, Rijeci, Splitu, Zadru, Gospiću, Osijeku, Čakovcu i Petrinji. U radu će se analizirati i Nastavni planovi i programi (pedagoško-psihološki programi) ustanova koje obavljaju izobrazbu učitelja u Sloveniji, Austriji, Češkoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. Nastavni planovi i programi navedenih zemalja sintetički će se objediniti u formi prijedloga mogućeg novog kurikuluma pedagoške izobrazbe učitelja u Hrvatskoj.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA:
Rezultati ovog istraživanja omogućit će nam prikaz sličnosti i razlika u pedagoškoj izobrazbi hrvatskih i inozemnih učitelja, te preuzimajući neke pozitivne smjernice iz inozemstva, izradu učinkovitijeg kurikuluma pedagoške izobrazbe učitelja u Hrvatskoj.
NACRT OSNOVNE STRUKTURE RADA:
Uvod donosi osvrt na osobne motive i znanstvenu opravdanost bavljenja temom. U teorijskom dijelu je pregled relevantnih dosadašnjih radova i istraživanja ove problematike; nakon toga slijedi komparativna (kvalitativna i kvantitativna) analiza kurikuluma pedagoškog obrazovanja učitelja na uzorku nekoliko europskih zemalja i posebno na probleme s Hrvatskom. Na kraju će se u posebnom poglavlju prikazati moguće strukturiranje i metodologija izrade kurikuluma pedagoške kompetencije učitelja te popis literature i prilozi.
Mentor: Zamjenik voditelja studija: Kandidat:
Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Prof. dr. sc. Dubravka Maleš Marina Đuranović
Fakultetsko Vijeće Gordana Berc
Filozofskog fakulteta Nova cesta 190
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
USPOREDBA KULTURE PROVOĐENJA SLOBODNOG VREMENA RODITELJA I NJIHOVE DJECE
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Odgojne znanosti - pedagogija
- Teorijska osnovica
U slobodnom vremenu pojedinac se nekoj aktivnosti može posvetiti prema osobnom izboru i vlastitoj volji izvan profesionalnih, obiteljskih i društvenih obveza da bi se zabavio, odmorio i razonodio (prema J. Dumazedier, 1988.). Kroz slobodnovremenske aktivnosti pojedinac stječe znanje i pozitivan stav o nečemu što uživa i aktivno sudjeluje gradeći vlastitu kulturu slobodnog vremena (prema Previšić, 2000.). Najsnažniji nositelj odgojnog djelovanja u slobodnom vremenu je obitelj gdje se stječu prva iskustva sa slobodnovremenskim aktivnostima. U tom kontekstu praćenje i smisleno provođenje slobodnog vremena članova obitelji ima preventivnu i kurativnu ulogu u području asocijalnog, ovisničkog, marginalnog i devijantnog ponašanja (prema Janković, 1973). Iskustva istraživača su pokazala da kultivirana dokolica najviše pridonosi razvoju i ispunjenju ličnosti pri čemu se takve aktivnosti shvaćaju kao stvaranje i korištenje kulturnih sadržaja koji obuhvaćaju umjetničke, znanstvene, obrazovne, informativne i druge djelatnosti (prema Puhovski, 1979). Važan doprinos izučavanju slobodnog vremena mladih dali su rezultati istraživanja provedenog 1986. godine na području Republike Hrvatske pod nazivom «Položaj, svijest i ponašanje mlade generacije Hrvatske» i «Vrijednosni sustav mladeži i društvene promjene u Republici Hrvatskoj» iz 1999. godine.
2. Uže područje istraživanja
Razvijanje kulture provođenja slobodnog vremena započinje unutar obitelji. Slobodan izbor sadržaja i načina provođenja slobodnog vremena važne su komponente kvalitete života svih njenih članova. U ostvarivanju kvalitetnog provođenja slobodnog vremena djece obitelj ima dvovrsnu ulogu: organizacijsku te poticajnu i savjetničku (prema Janković, 1973). U tom kontekstu nemjerljiva je uloga roditelja, njihov interes i mogućnost da unutar obiteljskih obveza i ostalih zadataka obrate dovoljnu pažnju na odabir i provođenje aktivnosti svoje djece u njihovo slobodno vrijeme. Istraživanje će se baviti kulturom provođenja slobodnog vremena roditelja i njihove djece osnovnoškolske dobi na području različitih regija Republike Hrvatske. Glavni zadaci istraživanja su detekcija kulture provođenja slobodnog vremena obitelji (utvrđivanje razlika između skupina ispitanika prema spolu, dobi, stupnju obrazovanja, zanimanju i veličini mjesta te povezanost načina provođenja slobodnog vremena roditelja s kulturom provođenja slobodnog vremena njihove djece).
3. Predmet i ciljevi istraživanja
Predmet istraživanja jest povezanost kultura slobodnog vremena roditelja i njihove djece osnovnoškolske dobi u Republici Hrvatskoj. Glavni ciljevi istraživanja su:
Utvrditi izbor slobodnovremenskih aktivnosti roditelja i njihove djece.
Utvrditi razlike u provođenju slobodnog vremena roditelja ovisno o njihovom spolu, dobi, stupnju obrazovanja i zanimanju prema veličini mjesta i regionalnoj pripadnosti.
Utvrditi razlike među roditeljima u percepciji provođenja slobodnog vremena njihove djece ovisno o spolu, dobi, stupnju obrazovanja i zanimanju roditelja obzirom na veličinu mjesta i regionalnu pripadnost.
Ispitati povezanost između strukturiranja slobodnog vremena roditelja i njihove djece.
4. Metodologijski pristup
Uzorak ovog istraživanja će činiti oko 800 dvoroditeljskih obitelji s djecom osnovnoškolske dobi. Istraživanje će biti provedeno na području Republike Hrvatske i to u Sjeverozapadnoj i Središnjoj Hrvatskoj, Gradu Zagrebu, Slavoniji, Istri i Primorju te u Dalmaciji i otocima. U svakoj regiji će biti obuhvaćena mjesta različitih veličina (selo, mali i srednji grad, veliki grad) u kojima će prema popisu osnovnih škola metodom slučaja biti odabran potreban broj osnovnih škola i obitelji djece koja pohađaju te škole.
Prikupljanje podataka biti će provedeno metodom polustrukturiranog intervjua. Za obradu podataka će se koristiti programski paket SPSS, (postupci deskriptivne statistike, utvrđivanja korelacija i diskriminacijska analiza).
5. Primjena rezultata
Oslanjajući se na empirijske rezulatate koji će pokazati potrebe i povezanost u načinu provođenja slobodnog vremena roditelja i djece; moguće usmjerenje primjene rezultata kod izrade programa slobodnih aktivnosti na razini škole i na razini nevladinih organizacija u okviru preventivnih programa prema potrebama određene lokalne zajednice. Osim toga na razini lokalne zajednice ponuditi roditeljima i njihovoj djeci mogućnost zajedničkog provođenja slobodnog vremena prema njihovim interesima i aktualnostima u lokalnoj zajednici.
6. Struktura rada
U uvodnom dijelu rada istaknuta je važnost i znanstvena opravdanost bavljenja ovom temom.Teorijsko polazište i dosadašnja važnija istraživanja drugi su veći dio a zatim slijedi empirijsko istraživanje koje donosi rezultate u odnosu na problem slobodnog vremena roditelja i djece iz jednog šireg istraživanja. Slijedeći strukturni dio jesu zaključci s praktičnim preporukama za podizanjekulture provođenja slobodnog vremena djece i roditelja .Posljednji je popis korištenja literature.
Datum: 24.05.2004.
Potpis mentora Potpis zamjenika voditelja Potpis kandidata
poslijediplomskog studija
______________________ _______________________ ____________________
prof.dr.sc. Vlatko Previšić prof.dr.sc. Dubravka Maleš Gordana Berc
Zagreb, 23. lipnja 2004.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Irene Vodopije-Krstanović stečene u SAD-u
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Irena Vodopija-Krstanović uputila je Filozofskomu fakultetu molbu za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Master of Arts in Teaching stečene u SAD-u. Molbi je priložila životopis, ovjerenu presliku magistarske diplome, ovjereni prijevod magistarske diplome, program poslijediplomskoga studija, magistarski rad, sažetak magistarskoga rada, presliku domovnice, izjavu, presliku diplome dodiplomskoga studija te presliku uplatnice za troškove nostrifikacije. Nakon pregleda priložene dokumentacije utvrdili smo sljedeće:
Irena Vodopija-Krstanović, hrvatska državljanka, rođena je 1963. godine u Rijeci. Osnovnu i dio srednje škole polazila je Libanonu i Cipru, a maturirala je u Centru za kadrove u obrazovanju i kulturi u Rijeci. 1988. godine na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost i francuski jezik i književnost i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti.
Nakon što je četiri godine radila kao sudski tumač za engleski jezik, sedam je godina predavala engleski jezik u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, a od 1998. godine zaposlena je kao lektor na Odjelu za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Od prošle godine održava i nastavu iz kolegija metodika nastave engleskog jezika. Aktivno sudjeluje na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i u inozemstvu, član je ispitnog povjerenstva za polaganje stručnih ispita za Primorsko-goransku, Istarsku I Ličko-senjsku županiju. Na svom je odsjeku (anglistika) ECTS koordinatorica za reformu kurikuluma.
Kao stipendistica Instituta otvoreno društvo (English Language Program, New York) završila je poslijediplomski studij iz metodike nastave engleskog jezika u vrlo uglednoj instituciji za usavršavanje nastavnika School for International Training u Brattleboro-u (Vermont) u SAD-u. Magistrirala je u srpnju 2003. i stekla titulu Master of Arts in Teaching. Na poslijediplomskom studiju, osim slušanja i polaganja propisanih kolegija, moliteljica je izradila i obranila magistarski rad pod naslovom Multiple Intelligences in the EFL Classroom: A Perspective in Context. U sklopu svog magistarskog rada provela je vrlo zanimljivo istraživanje u kojem je ispitala povezanost učeničke i nastavničke percepcije istaknutosti vlastitih višestrukih inteligencija sa sklonostima prema određenim aktivnostima na nastavi engleskoga kao stranog jezika.
Nakon što smo proučili moliteljičin magistarski rad te nakon uvida u ovjerene prijevode magistarske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, uvida u nastavni plan i program te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se magistarska diploma Master of Arts in Teaching koju je Irena Vodopija-Krstanović stekla u SAD-u može priznati kao potpuno istovrijedna s diplomom magistra humanističkih znanosti (polje jezikoslovlje) Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
Dr. sc. Sonja Bašić, professor emeritus
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Odsjek za etnologiju
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Izabrani u stručno povjerenstvo za priznavanje potpune istovrijednosti strane magistarske diplome Ivane Polonijo «Master of Arts», stečene na York University, Toronto, Kanada, podnosimo Vijeću sljedeće
Izvješće
Ivana Polonijo, rođena 22.04.1978. godine u Zagrebu, državljanka Republike Hrvatske, u lipnju 2004. godine stekla je magistarsku diplomu «Master of Arts» na York University, Toronto, Kanada.
Uvidom u nastavni program i prijepis položenih ispita povjerenstvo je utvrdilo da program poslijediplomskog studija na York University, Toronto, Kanada, odgovara svojom zahtjevnošću i kvalitetom provedbenom programu na Filozofskom fakultetu.
Mišljenje je povjerenstva da magistarski rad In Whose Words? Narrative Analysis of International Volunteer Stories from an Anthropological Perspective, obranjen u lipnju 2004. godine na York University, Toronto, Kanada, opsegom, znanstveno relevantnim spoznajama i metodologijom odgovara magistarskim radovima obranjenim na hrvatskom sveučilištima.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici, temeljem članka 2. i članka 9. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN broj 57 od 12.07.1996.), može priznati potpuna istovrijednost magistarske diplome stečene na York University, Toronto, Kanada.
Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati ovaj izvještaj o provedenom postupku za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome i prizna moliteljici potpunu istovrijednost magisterija i, na taj način, stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti u području humanističkih znanosti, polja etnologije i antropologije.
U Zagrebu, 29. lipnaj 2004.
Stručno povjerenstvo
Prof. dr. sc. Vitomir Belaj
doc. dr. sc. Milana Černelić
doc. dr. sc. Branko Đaković
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani/e u Stručno povjerenstvo koje treba predložiti može li se priznati potpuna istovrijednost magistarske diplome Nenada Malovića, podnosimo Vijeći sljedeći
IZVJEŠTAJ I PRIJEDLOG
Nenad Malović, državljanin Republike Hrvatske, rođen 1972. u Čakovcu, stekao je na Institutu za kršćansku filozofiju Sveučilišta Leopold Franzes u Innsbrucku, Austrija, akademski stupanj magistra filozofije.
Uvidom u priloženu dokumentaciju ustanovili smo da je magisterij dodijeljen na temelju obrane rada pod naslovom Rene Descartes: Izvjesnost i dokaz Boga. Od cogita do Božje opstojnosti (na njemačkom jeziku, 108 str.). Rad u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu zadovoljava kriterije nužne za pozitivnu ocjenu magistarske disertacije na našem poslijediplomskom studiju filozofije.
Molitelj je prije toga završio studij filozofije koji se načelno podudara s poslijediplomskim studijem filozofije, pa se stoga njegovoj molbi može udovoljiti i priznati mu traženu potpunu istovrijednost magistarske diplome.
U Zagrebu, 23. lipnja 2004. Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Lino Veljak, predsjednik
Doc. dr. sc. Gordana Škorić, članica
Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič, članica
Zagreb, 6. lipnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o priznavanju potpune istovrijednosti diplome koju je Hajnalka Lukŕcs stekla na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd, Vijeću podnosimo sljedeću
DOPUNU IZVJEŠĆU
Uvidom u dokumentaciju koju je Hajnalka Lukŕcs priložila zahtjevu da joj se prizna potpuna istovrijednost diplome stečene na studiju kroatistike Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti a s obzirom na program studija hrvatskoga jezika i književnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i s obzirom na čl. 4. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o priznavanju diploma stečenih u Republici Hrvatskoj i Republici Mađarskoj, povjerenstvo je svojim Izvješćem od 16. siječnja 2004. zaključilo da se može priznati potpuna istovrijednost predmetne diplome i s tim u skladu stručni naziv profesora hrvatskoga jezika i književnosti pod uvjetom da položi dopunski ispit iz predmeta:
1. Starija hrvatska književnost
2. Novija hrvatska književnost i
3. Hrvatski standardni jezik prema propisanoj ispitnoj literaturi.
Vijeće je svojom Zaključkom od 6. svibnja 2004. vratilo spomenuto Izvješće na dopunu tražeći da povjerenstvo "obrazloži svoj prijedlog kojim se priznavanje potpune istovrijednosti rečene diplome uvjetuje polaganjem dopunskih ispita".
Evo traženoga obrazloženja:
Hajnalka Lukŕcs u slučaju tri spomenuta predmeta slušala je bitno manje tjednih nastavnih sati, tj. u prosjeku samo po 2 sata, umjesto 4, odnosno 6 sati. Gledano po kolegijima, odnosno područjima, jedini kolegij koji bi se mogao tretirati kao dio starije hrvatska književnost je stara hrvatska drama, romantizam i razdoblje novije hrvatske književnosti između 1914-1945. nije pokriveno ni predavanjima, niti seminarima, a predavanja iz fonologije, morfologije, sintakse i leksikografije hrvatskoga standardnoga jezika također nije niti imala.
S poštovanjem!
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Dr. sc. Ivo Pranjković, red prof.
Akademik Josip Bratulić, red. prof.
Fakultetskom vijeću
Predmet: Molba za priznavanje istovjetnosti fakultetske diplome
Pozorno proučivši cjelokupnu dokumentaciju koju je Željan Udovičić priložio svomu zahtjevu za nostrifikaciju fakultetske diplome stečene na Sveučilištu «La Sapienza» u Rimu, a posebno položeni popis kolegija i položenih ispita, moramo, nažalost, konstatirati da se završeni studij "srpskohrvatskog jezika i književnosti" toliko razlikuje od studija kroatistike na ovome fakultetu i, uopće, na sveučilištima u Republici Hvatskoj - da u važećemu Zakonu o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžba i diploma (NN 57/1996), jednostavno ne nalazimo odgovarajuće mogućnosti za nostrifikaciju spomenute diplome i priznavanje stručnoga naziva "profesor hrvatskoga jezika i književnosti". Budući da su to dva koncepcijski posve različita studija, mogućnost predviđena 2. stavkom 8. članka spomenutoga Zakona u konkretnom bi slučaju značila polaganje gotovo svih ispita predviđenih važećim nastavnim planom i programom studija kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zato predlažemo Vijeću da se diploma o kojoj je riječ ne nostrificira.
S poštovanjem
U Zagrebu, 11. lipnja 2004. Povjerenstvo:
___________________________
Prof. dr. Cvjetko Milanja
___________________________
Prof. dr. Josip Silić
___________________________
Doc. dr. Mira Menac-Mihalić
Stručno povjerenstvo za priznavanje
diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu
Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 14. svibnja 2004.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz
pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja
potpune istovrijednosti strane magistarske diplome Vesne Sperath,
stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ausburgu
(Njemačka).
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije izvješće o mogućnosti priznavanja potpune istovrijednosti magistarske diplome Vesne Sparath, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ausburgu (Njemačka) magistarskoj diplomi iz područja pedagogije stečenoj na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Uvidom u svu potrebnu dokumentaciju, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju, a u skladu sa Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih svjedodžbi i diploma (NN,57/96.), povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š ĆE
Pristupnica Vesna Sperath, rođena 21. studenog 1966. godine u Vinkovcima, hrvatska je državljanka. Osnovnu i srednju (Srednja pedagoška škola) završila je u Županji. Školovanje je nastavila u Beogradu gdje je na Defektološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, diplomirala smjer logopedije. Ta joj je diploma nostrificirana kao istovrijedna diplomi Edukacijsko-rehabilitacijskog Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sada radi kao odgajatelj djece i mladih s poremećajima u ponašanju u Domu za odgoj djece i mladih u Puli. Tijekom rada prošla je brojne edukacije iz područja psihologije, pedagogije i usavršavanja njemačkog jezika.
Od 1998. do 2003. god. studirala je petogodišnji studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ausburgu (Njemačka). Na tom je studiju 4 semestra slušala kolegije iz grupe “Opća pedagogija”, a 4 semestra iz grupe “Medijska pedagogija”, jedan , 9. semestar je pisala magistarski rad, a posljednji, 10. semestar se pripremala za polaganje magistarskog ispita. Studij je završila položivši sve propisane ispite, izradom radnje na temu “Aktivni medijski rad u osnovnim i srednjim školama (ciljevi, pretpostavke, praksa i mogućnosti poboljšanja)” /prijevod sudskog prevoditelja/ ili: “Aktivni medijski rad u nižim i višim razredima osnovne škole (ciljevi, pretpostavke, praksa i mogućnosti poboljšanja)” /prijevod autorice/ i magistarskim ispitom. Završetkom studija stekla je akademski naziv “Magister artium”.
Magistarski rad pod nazivom “Aktivni medijski rad u nižim i višim razredima osnovne škole (ciljevi, pretpostavke, praksa i mogućnosti poboljšanja)” obuhvaća 122 stranica teksta, 5 stranica popisa korištene literature i 37 stranica raznih priloga.
Tekst je podijeljen u sedam poglavlja. U prvom se dijelu (str. 1-8) određuje problem i cilj istraživanja. Govori se o medijima kao sastavnom dijelu društvene stvarnosti, mogućim negativnim utjecajima medija na djecu kao i o mogućnostima kompetentnog i kreativnog korištenja medija u obrazovanju.
U drugom se dijelu (str. 8-21) detaljnije opisuje postupak “aktivnog medijskog rada” kao izvanškolske metode medijskog odgoja, a u trećem (str. 21-36) medijski odgoj u školama. Pojam “medijski odgoj” teorijski se sužava na određenje prema Schorbu, a ciljevi tog odgoja u školi prema Tulodzieckom.
U četvrtom je dijelu (str. 37- 82) najprije detaljno opisan sam model projekta medijskog odgoja koji će se provoditi i njegov teorijski koncept, a zatim i provođenje istraživanja. U okviru ovog istraživanja najprije je provedena potrebna teorijska i praktična edukacija učesnika programa (studenata i nastavnika), a zatim su učenici dva razreda educirani za pisanje scenarija i snimanje filma kroz pisanje scenarija za film i snimanje samog filma.
U petom dijelu ( str. 83- 84) navode pitanja na koja autorica želi odgovoriti ovim istraživanjem i razlozi njihova postavljanja. osnovno je pitanje “kako nastavnik može pridonijeti tome da škola na optimalan način provodi ovakve modele projekta?”.
U šestom dijelu rada (str. 84-109) dana je analiza škole kao odgojno-obrazovne institucije. Ukazuje se na ulogu nastavnika u njoj kao i na teškoće na koje nastavnici nailaze pri obnašanju te uloge, te na posljedice koje te teškoće ostavljaju na nastavnicima ali i društvu. Potom se analiziraj osposobljenost nastavnika za rad s medijima u nastavi, kao i zastupljenost takvog oblika rada u nastavnim planovima. Ovim analizama kao i provedenim intervjuima dolazi do zaključka da nastavno osoblje u Bavarskoj ne stječe dovoljno medijske kompetencije tijekom studija, te da primjena aktivnog rada na medijima u medijskom obrazovanju djece ovisi uglavnom o njihovim individualnim stavovima i edukacijama.
Sedmi dio (str. 109-122) donosi prikaz metodologije provedenog istraživanja i dobivenih rezultata. Kao osnovni postupak korištena je studija slučaja. Podaci su sakupljani putem intervjua sa sudionicima projekta koji su predstavljali “idealni slučaj”, “ekstremni slučaj” i “specifični slučaj”, analizom pisanog materijala i osobnim promatranjem. Analiza materijala napravljena je postupkom komparativne kauzalistike (po Juettemanu) u dva koraka. Rezultati su pokazali da nastavnici često imaju negativno mišljenje o navikama gledanja televizora svojih učenika, te da većinom gledaju posve druge emisije od svojih učenika. Nadalje, više su poteškoća u ovom projektu imali nastavnici koji su više skloni gledati sebe kao onoga tko mora podučavati učenike nego oni koji su bili otvoreni za međusobno podučavanje. Više su teškoća u provođenju projekta imali nastavnici koji su očekivali više propisanosti o odvijanju rada “iz vana”, a manje oni koji su slijedili put jednog akcijskog istraživanja. Kao najznačajniji čimbenik njihove uspješnosti u ovom radu izdvojena je osobna motivacija nastavnika.
Na osnovu uvida u svu priloženu dokumentaciju povjerenstvo konstatira da je pristupnica nakon što je diplomirala na Defektološkom fakultetu u Beogradu, u Ausburgu završila studij koji se djelomično poklapa s takvim studijem na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Završetkom tog studija stekla je naziv magistra znanosti. Kako se u duhu Bolonjske deklaracije i Sveučilište u Zagrebu opredijelilo za lakše povezivanje studija pod različitim uvjetima, te kako se iz magistarske radnje koju je pristupnica izradila vidi se da je detaljno upoznala jedno posebno područje pedagogije te na tom području odgovarajućom metodologijom provela istraživanje, i prikazala dobivene rezultate, povjerenstvo donosi sljedeći
P r i j e d l o g :
Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnici Vesni Sperath prizna akademski naziv “Magister artium” stečen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ausburgu (Njemačka) kao istovjetan poslijediplomskom studiju iz područja pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te da joj se prizna akademski stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, polje pedagogija.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Dr. sci Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
-------------------------------------
2. Dr. sc. Antun Arbunić, doc.
--------------------------------------
3. Mr. sc. Koraljka Posavec, asist.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome iz srednjovjekovnih studija kolege IVANA JURKOVIĆA, stečene na Odsjeku za srednjovjekovne stuidije (Medieval Studies Department) Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University – CEU) u Budimpešti. U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Ivan Jurković rođen je 27. travnja 1961. u Puli. Hrvatski je državljanin. Diplomirao je jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1997, a magistrirao je iz srednjovjekovnih studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti u lipnju 1995. te je proglašen za Master of Arts (MA) in Medieval Studies. Iste godine upisao je doktorski studij u trajanju od šest semestara na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Od 1997. kolega Jurković stalno je zaposlen kao asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Puli, na kojem predaju hrvatsku srednjovjekovnu povijest. Nakon javne obrane doktorske disertacije pod naslovom The Fate of the Croatian Noble Families in the Face of Ottoman Advance u ožujku 2004, promoviran je u akademski stupanj doktora filozofije (Ph.D) 17. lipnja 2004. Kolega Jurković predočio je povjerenstvu slijedeće dokumente: dvije preslike doktorske diplome ovjerene od javnog bilježnika, dva prijevoda diplome ovjerena od sudskog tumača, presliku uvjerenja o odslušanim i položenim ispitima tijekom doktorskog studija i program studija, izjavu o podnošenju zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome stečene u inozemstvu po prvi puta u Republici Hrvatskoj, presliku domovnice, preslike fakultetske i magistarske diplome, presliku rješenja Filozofskog fakulteta u Zagrebu o potpunoj istovrijednosti magistarske diplome diplomi magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje povijesti u Republici Hrvatskoj te priznanicu o uplaćenim troškovima za postupak nostrifikacije. Priložen je i potpuni tekst disertacije na engleskom jeziku te njegov sažetak na hrvatskom.
Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolege Jurkovića za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti doktorske diplome pravovaljana i potpuna. Nakon izvršene analize tijeka studija, sadržaja i opsega doktorske disertacije, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da uvjeti pod kojima je stečena doktorska diploma kolege Ivana Jurkovića u potpunosti odgovaraju uvjetima za stjecanje doktorata znanosti u Republici Hrvatskoj. Stoga je povjerenstvo također jednoglasno zaključilo da je doktorska diploma Doctor of Philosophy (Ph.D) kolege Ivana Jurkovića, stečena na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, potpuno istovrijedna doktorskoj diplomi iz humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, u Republici Hrvatskoj.
U Zagrebu, 29. 6. 2004.
Povjerenstvo:
1. doc. dr. sc. Borislav Grgin
2. prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer
3. doc. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome iz srednjovjekovnih studija kolegice ZRINKE NIKOLIĆ, stečene na Odsjeku za srednjovjekovne stuidije (Medieval Studies Department) Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University – CEU) u Budimpešti. U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Zrinka Nikolić rođena je 4. siječnja 1973. u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Diplomirala je jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996, a magistrirala je iz srednjovjekovnih studija na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti u lipnju 1997. te je proglašena za Master of Arts (MA) in Medieval Studies. Iste godine upisala je doktorski studij u trajanju od šest semestara na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Godine 1999. magistrirala je i na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu s temom Dalmatinsko gradsko plemstvo u desetom i jedanaestom stoljeću. Od ožujka 1998. kolegica Nikolić zaposlena je kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2000. sudjeluje u izvođenju nastave iz predmeta Hrvatska povijest u srednjem vijeku I. Dana 25. svibnja 2004. obranila je na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti doktorsku disertaciju pod naslovom The Formation of Dalmatian Urban Nobility: Examples of Trogir, Split and Zadar. Kolegica Nikolić predočila je povjerenstvu izvornike ili prijevode relevantnih isprava (potvrdu o položenim ispitima tijekom doktorskog studija i obranjenoj disertaciji te diplomu o završenom poslijediplomskom obrazovanju u Republici Hrvatskoj). Osim toga, u prilogu je dostavila molbu za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu te presliku domovnice. Priložen je i potpuni tekst disertacije na engleskom jeziku te njegov sažetak na hrvatskom.
Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolegice Nikolić za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti doktorske diplome pravovaljana, uz molbu da kolegica Nikolić dostavi i potvrdu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Nakon izvršene analize tijeka studija, sadržaja i opsega doktorske disertacije, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da uvjeti pod kojima je stečena doktorska diploma kolegice Zrinke Nikolić u potpunosti odgovaraju uvjetima za stjecanje doktorata znanosti u Republici Hrvatskoj. Stoga je povjerenstvo također jednoglasno zaključilo da je doktorska diploma PhD in Medieval Studies kolegice Zrinke Nikolić, stečena na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, potpuno istovrijedna doktorskoj diplomi iz humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, u Republici Hrvatskoj.
U Zagrebu, 29. 6. 2004.
Povjerenstvo:
1. doc. dr. sc. Borislav Grgin
2. prof. dr. sc. Ivo Goldstein
3. prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Master of Arts (MA) in Medieval Studies kolege AMIRA MUZURA, stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University – CEU) u Budimpešti. U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Amir Muzur rođen je 12. siječnja 1969. u Rijeci. Hrvatski je državljanin. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1993, a magistrirao na Odsjeku za srednjovjekovne studije (Medieval Studies Department) Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University – CEU) u Budimpešti u lipnju 1996. te je proglašen za Master of Arts (MA) in Medieval Studies. Kolega Muzur predočio je povjerenstvu u prilogu: izvornik strane diplome koju želi nostrificirati, presliku svjedodžbe o završenoj srednjoj školi, presliku diplome o stečenoj visokoj stručnoj spremi, dvije preslike domovnice, tri primjerka ovjerenog prijevoda strane diplome koju želi nostrificirati, uvjete za upis te plan i program poslijediplomskog studija završenog na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, popis položenih ispita s ocjenama (izvornik i dvije preslike), obranjeni magistarski rad na engleskom jeziku te prilagođeni prijevod magistarskog rada na hrvatski jezik, objavljen 2001. u Rijeci.
Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolege Muzura za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti magistarske diplome pravovaljana, uz molbu da kolega Muzur dostavi i potvrdu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Nakon izvršene analize tijeka studija, sadržaja i opsega magistarske radnje, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da uvjeti pod kojima je stečena magistarska diploma kolege Amira Muzura u potpunosti odgovaraju uvjetima za stjecanje magisterija znanosti u Republici Hrvatskoj. Stoga je povjerenstvo također jednoglasno zaključilo da je magistarska diploma MA in Medieval Studies kolege Amira Muzura, stečena na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, potpuno istovrijedna magistarskoj diplomi iz humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, u Republici Hrvatskoj.
U Zagrebu, 29. 6. 2004.
Povjerenstvo:
1. doc. dr. sc. Borislav Grgin
2. prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer
3. doc. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Zahtjev Petre Malešević za priznavanje potpune istovjetnosti diplome iz psihologije stečene na Karlovom sveučilištu u Pragu i prijedlog da se udovolji zahtjevu.
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Petra Malešević podnijela zahtjev za priznavanje potpune istovjetnosti diplome iz psihologije stečene na Karlovom sveučilištu u Pragu.
Uvidom u priložene dokumente povjerenstvo je utvrdilo da je Petra Malešević rođena 1973. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu i da je državljanka Republike Hrvatske.
Petogodišnji studij psihologije završila je 2001. godine polaganjem državnog ispita iz predmeta «Opća psihologija», «Psihologijska metodologija» i «Psihologija rada» te obranom diplomske radnje na temelju čega je dobila diplomu iz psihologije.
Na temelju svjedodžbe o položenim ispitima, svjedodžbe o položenom državnom ispitu i diplome povjerenstvo se uvjerilo da studij psihologije na Karlovom sveučilištu u Pragu u potpunosti odgovara studiju psihologije u Hrvatskoj pa stoga predlaže da se Petri Malešević prizna potpuna istovjetnost diplome iz psihologije stečene na Karlovom sveučilištu u Pragu.
U Zagrebu, 08.06.04.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvještaj o zahtjevu Cynthie Matan za priznavanje potpune istovrijednosti diplome BA (glavni predmet psihologija) stečene na Sveučilištu «Florida Atlantic»
Cynthia Matan, hrvatska državljanka, rođena u Chicago-u, Ill. USA, 1968. g. uputila je zahtjev Filozofskom fakultetu, za potpuno priznavanje istovrijednosti diplome iz psihologije. Iz priložene dokumentacije, koju držimo nepotpunom a u ključnom dijelu i neslužbenom, vidljivo je da moliteljica nije studirala jedinstveni četverogodišnji studije. Prvo je na Community Collegeu Palm Beach nakon dvogodišnjeg studija općeg smjera stekla opću diplomu Associate in Arts, na temelju čega je nastavila studij na Sveučilištu «Florida Atlantic» gdje je stekla diplomu Bachelor of arts (major in psychology). Unatoč teškoćama u provjeri neslužbene i neprecizno prevedene dokumentacije dajemo sljedeće mišljenje.
Uvidom u neslužbeni transkript (skinut s Web-a) njezinog programa studija i odslušanih predmeta vidljivo je da broj odslušanih predmeta iz psihologije i srodnih područja koji se mogu uzeti u obzir kod priznavanja istovrijednosti studija iznosi 11, što odgovara četvrtini ukupnog broja kolegija na studiju psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.. Stoga se diplomi Cynthie Matan stečenoj na Sveučilištu «Atlantic Florida» ne može priznati potpuna istovrijednost diplomi iz psihologije u Odsjeku za psihologiju Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 18.6.2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.
dr.sc. Vladimir Kolesarić, red.prof.
dr.sc. Dean Ajduković, red.prof.
Fakultetskomu vijeću
Filozofski fakulteta u Zagrebu
Lučićeva 3
10000 Zagreb
Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti
diplome Melani Mamut, stečene na Sveučilištu u Trstu
Izvještaj
Melani Mamut rođena je 1. 8. 1977. u Puli, gdje je pohađala Glazbenu školu Ivana Matetića-Ronjgova. Na Sveučilištu u Trstu završila je četverogodišnji studij ruskoga jezika i književnosti te trogodišnji studij engleskoga jezika i književnosti stekavši diplomu profesora stranih jezika i književnosti.
Iz priložene dokumentacije (preslika diplome, uvjerenje o položenim ispitima, program studija) te iz razgovora s kandidatkinjom zaljučili smo da bi se rusistički segment studija, odnosno diplome, mogo smatrati istovrijednim ako kandidatkinja položi pregledni ispit iz ruske gramatike.
Što se pak tiče engleskoga jezika i književnosti, kandidatkinja bi trebala položiti ove razlikovne ispite:
1) Sintaksu engleskoga jezika,
2) Semantiku,
3) Povijest engleskoga jezika.
Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti
Prof. dr. Josip Užarević
Prof. dr. Milenko Popović
Prof. dr. Damir Kalogjera
Zagreb, 13. lipnja 2004.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju doktorske disertacije Jevgenija Paščenka
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju doktorske disertacije Jevgenija Paščenka,
stečene na Kijevskom državnom institutu kulture, Kijev, Ukrajina, podnosimo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Jevgenij Paščenko, rođen 9. rujna 1950. u gradu Vorkuta, Ruska Federacija, stekao stupanj doktora povijesnih znanosti na Kijevskom državnom institutu kulture, Kijev, Ukrajina. Molbi je priložio izjavu u kojoj stoji: «Moj pravni interes kao državljanina Ukrajine za priznavanje potpune istovrijednosti u Republici Hrvatskoj diplome o stečenom doktoratu znanosti je namjera učestvovati u nastavnom radu kao i u znanstvenim projektima u odgovarajućim ustanovama Hrvatske koje zahtijevaju posjedovanje stupnja doktora iz filološke struke».
U disertaciji koja ima interdisciplinarni karakter, a posvećena je problemu ukrajinsko-srpskih književnih i kulturnih veza u doba baroka (XVII.-XVIII. st.), književno-znanstvena analiza zauzima tek manji dio, otprilike jednu četvrtinu cjelokupnoga rada.
Stoga bez obzira na stručne interese kandidata, smatramo da ovo povjerenstvo, koje se sastoji isključivo od stručnjaka za znanstveno polje znanosti o književnosti, ne može biti nadležno za nostrifikaciju doktorske disertacije iz područja povijesnih znanosti, te zato predlažemo da se predmet uputi na daljnje razmatranje Sveučilištu u Zagrebu.
Zagreb, 17. 06. 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Živa Benčić-Primc, red. prof.
dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof.
dr.sc. Dubravka Poljak-Makaruha, doc.
Broj: 205.
Zagreb, 29. lipnja 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Prijedlog za dopunu odluke Dekana od 1. lipnja 2004, Klasa 643-02/04-01/54, URBROJ: 3804-850-04-2
Na temelju odluke sa sjednice Odsjeka od 17. lipnja 2004, Odsjek za anglistiku predlaže da u se u kategoriju zaposlenika Fakulteta koji se u potpunosti oslobađaju plaćanja troškova poslijediplomskog studija uz znanstvene novake i asistente uvrste i lektori.
Obrazloženje: Smatra se da je za lektore poželjno da imaju znanstvenu kvalifikaciju te ih stoga treba na sve načine poticati da upisuju i završavaju poslijediplomski studij. S tim u skladu, stopostotno oslobođenje od plaćanja troškova poslijediplomskih studija predstavljalo bi za lektore bitan poticaj u njihovu znanstvenom usavršavanju.
Pročelnica:
Dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.
U Zagrebu, 5. 07. 2004.
UR. BR.
Vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Molba za dopunu imena Odsjeka za etnologiju
U skladu s novim programom studiranja, prema preporukama Bolonjske deklaracije, Odsjek za etnologiju predlaže dopunu imena Odsjeka u Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju.
Dopuna imena potrebna je iz nekoliko razloga. Prvi i najvažniji razlog jest tridesetogodišnje približavanje, kako teorijsko tako i praktično, etnologije i kulturne antropologije. One su bile srodne i prije ali ih je razlikovala različita tradicija i pripadnost različitim društvenim sustavima.
Početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća većina odsjeka za etnologiju u nama susjednim i kulturno bliskim zemljama mijenja programe studiranja i prilagođava nazive. Program studija dopunjen je i na zagrebačkom Odsjeku za etnologiju, pa je, tako, od 1992. godine u program uključen predmet Uvod u kulturnu antropologiju. Do danas uvedeno je i niz obveznih i izbornih predmeta /kolegija čije je direktno podrijetlo u tradiciji kulturne antropologije. Međutim, zbog specifične situacije u Hrvatskoj tijekom devedesetih, do promjene naziva Odsjeka nije došlo, iako se o promjeni naziva razmišljalo i s tim u vezi kontaktiralo kolege sa srodnih europskih odsjeka, koji su u posljednjih desetak godina promijenili svoje programe i uvrstili proširen naziv.
Nakon višegodišnjih nastojanja Odsjek za etnologiju primljen je u CEEPUS mrežu početkom akademske godine 2003/2004. S obzirom da se u okviru mreže razmjenjuju studenti i nastavnici već u prvim razmjenama ustanovili smo nejasnoće u vezi s imenom Odsjeka zbog toga što u suvremenom kontekstu sadržaj naziva etnologija bez dodatka kulturna antropologija ne pokriva bavljenje suvremenim istraživanjima kulture.
Poslijediplomski studij Etnologije među prvim je poslijediplomskim studijima uveo bodovni sustav i prilagodio se nazivom i programom aktualnom stanju znanosti, te se danas naziva Poslijediplomski studij etnologije/kulturne antropologije.
S obzirom da se u skoro vrijeme očekuju promjene i u dodiplomskoj nastavi smatramo da je upravo sada vrijeme da se postojećem pridoda ime kulturna antropologija. Novi naziv Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju zadržava tradiciju europske etnologije u njenom najboljem aspektu i proširuje paradigmu naše znanosti. Time u potpunosti postajemo kompatibilni sa srodnim europskim odsjecima s kojima ćemo nužno surađivati unutar novog način studiranja određenog Bolonjskom deklaracijom. I što je još važnije, omogućiti ćemo istovrijednost evropskih diploma.
Imena nekih odsjeka za etnologiju u Evropi:
Austrija: Institut za etnologiju, kulturnu i socijalnu antropologiju, Beč
Poljska: Institut za etnologiju i kulturnu antropologiju, Varšava
Katedra za etnologiju i kulturnu antropologiju, Vroclav
Švedska: Institut za kulutrnu antopologiju i etnologiju,Uppsala
Slovenija: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Ljubljana
Mađarska: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju,Szeged
Odsjek za etnografiju i kulturnu antropologiju, Pečuh
Rumunjska: Institut za kulturnu antropologiju, Bukurešt
Napomena: imena odsjeka u Njemačkoj se razlikuju od sveučilišta do sveučilišta i idu od kulturne antropologije, etnologije/kulturne antropologije, pa do složenica poput eksperimentalna znanost o kulturi, sve proizišle iz nekadašnjih Odsjeka za etnologiju (Volkskunde)
ODSJEK ZA JUŽNOSLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
doc. dr. Anita Peti-Stantić
ZNV
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Ivana Lučića 3
MOLBA
Kolegij «Poredbena povijest južnoslavenskih jezika – osnove i poredbene analize», koji je dosada bio obavezan za sve studnete Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti u 5. i 6. semestru studija prema programu navedenom u Vodiču za studij za 2004./2005. godinu predavat će se u 3. i 4. semestru studija.
Stoga molim Vijeće da dopusti da već sljedeće akademske godine taj kolegij održim za studente koji upisuju 3. i 5. semestar, a onda svake sljedeće godine za studente koji upisuju 3. semestar studija.
Unaprijed zahvaljujem,
Anita Peti-Stantić
U Zagrebu, 07. lipnja 2004.
J16_3 Prijedlog vanjskih suradnika u Odsjeku za psihologiju za šk. god. 2004/2005 (prilog)
A. U nastavi
AI. Nositelji kolegija:
-obvezni kolegij:
- doc. dr. sc. Dražen Begić ("Psihopatologija")
- izborni kolegiji:
- prof. dr. sc. Oskar Petar Springer ("Osnove biologije")
- prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić ("Psihologija religioznosti")
- prim. dr. sc. Danilo Hodoba ("Psihofiziologija spavanja")
- prof. dr. sc. Smiljka Horga ("Psihologija sporta")
- prof. dr. sc. Marina Ajduković ("Grupni tretman")
- doc. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin ("Psiholog u skrbi za starije ljude")
- mr. sc. Željko Vukosav, asist. (“Socijalne vještine u interpersonalnim odnosima”)
- doc. dr. sc. Tajana Ljubin (“Forenzička psihologija”)
AII. Suradnici u dijelovima kolegija:
- mr. spec. Snježana Bilać ("Razvojna psihologija I","Psihologija osoba s posebnim potrebama")
- dr. sc. Gordana Buljan-Flander ("Razvojna psihologija I")
- mr. sc. Mirjana Šprajc Bilen ("Razvojna psihologija I")
- Sanja Vdović, prof. psih. ("Razvojna psihologija I")
- mr. sc. Marija Gabelica-Šupljika (“Razvojna psihologija I”)
- Tanja Sever, prof. psih. ("Razvojna psihologija I")
- mr. sc. Olga Petak (“Razvojna psihologija II”)
- mr. sc. Jasna Špoljarić ("Primijenjena razvojna psihologija")
- Ljiljana Ševo, prof. psih. ("Primijenjena razvojna psihologija")
- Silvija Philipps, prof. psih. ("Primijenjena razvojna psihologija")
- Iva Prvčić, prof. psih. (“Psihološka procjena djece”)
- Davorka Osmak-Franjić, prof. psih. ("Primijenjena razvojna psihologija")
- Vera Lisec Repič, prof. psih. ("Primijenjena razvojna psihologija")
- Krešimir Žnidar, prof. psih. (“Psihologija potrošnje”)
- Dražen Nikolić, prof. psih. ("Psihologija potrošnje")
- Rajka Marković, prof. psih. ("Psihologija rada")
- Ivan Vračić, prof. psih. ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")
- mr. sc. Zlatka Kozjak-Mikić ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")
- dr. sc. Tajana Ljubin ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")
- Maja Tir, prof. psih. ("Psihologijski praktikum I, II, III i IV")
- Želimir Pavlina, viši predavač ("Vojna psihologija")
- dr. sc. Mirko Drenovac ("Vojna psihologija")
- Tomislav Filjak, prof. psih. ("Vojna psihologija")
- Goran Tišljarić, prof. psih. ("Vojna psihologija")
- Suzana Štefan, prof. psih. (“Vojna psihologija”)
- Dubravka Kruhek-Leontić, prof. psih. (“Zdravstvena psihologija”)
- dr. sc. Mirjana Pibernik-Okanović ("Zdravstvena psihologija")
- mr. sc. Irena Bezić ("Zdravstvena psihologija")
- mr. sc. Valerija Hauptfeld (“Zdravstvena psihologija”, "Klinička psihodijagnostika")
- Marina Grubić, prof. psih. ("Zdravstvena psihologija", “Klinička psihodijagnostika”)
- Lovorka Brajković, prof. psih. (“Zdravstvena psihologija”, “Klinička psihodijagnostika”)
- Zrinka Zarevski, prof. psih. (“Klinička psihodijagnostika”)
- Leonida Akrap-Dautović, prof. psih. ("Klinička psihodijagnostika")
- Liljana Pačić-Turk, prof. psih. (“Zdravstvena psihologija”, "Klinička psihodijagnostika")
- Melanija Slaviček, prof. psih. ("Psihologija obrazovanja nadarenih učenika")
- mr. sc. Višnja Majsec-Sobota ("Psihologija osoba s posebnim potrebama")
- Ani Županović, prof. psih. ("Psihologija osoba s posebnim potrebama")
- mr. sc. Vesna Ivasović ("Psihologija osoba s posebnim potrebama")
- Marko Vicković, prof. psih. (Psihologija potrošnje")
- Ivo Sobota, prof. psih. ("Psihologija rada")
- Mladen Barišić, prof. psih. ("Psihologija rada")
- mr. sc. Fuad Ibrahimpašić (“Psihologija rada”)
- Ana Karlović, prof. psih. (“Psihološka procjena djece”)
- Mihaela Rister, prof. psih. (“Primijenjena razvojna psihologija”)
B. Mentori na kolegiju "Metodika nastave psihologije"
1. Jasminka Zagorac, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
2. Ana Ribarić-Gruber, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
3. Vesna Rakoci, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
4. Ana Boban, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
5. Silvana Fratrić-Kunac, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
6. Sanja Vučetić, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
7. Mirella Kosar, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
8. Vanja Medić, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
9. Jadranka Žarković, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
10. Renata Turčinović-Kramar, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
11. Maja Kolega, prof. psih. (“Metodika nastave psihologije”)
C. Mentori studentske prakse
1. Sanja Vdović, prof. psih. (Dječji vrtić "Remetinec")
2. Melanija Slaviček, prof. psih. (O. Š. "Ivana Cankara")
3. Dušanka Milinković, prof. psih. (O. Š. "Ljubljanica")
4. Ljerka Horvat, prof. psih. (O. Š. "Jurja Habdelića")
5. Sanja Režek, prof. psih. (O. Š. "A. G. Matoš")
6. Edita Ilijašević, prof. psih. (O. Š. "Ivana Meštrovića")
7. Ana Boban-Lipić, prof. psih. (I. gimnazija)
8. Jasminka Zagorac, prof. psih. (Škola za cestovni promet)
9. mr. sc. Zlatka Kozjak-Mikić (Škola za primalje)
10. Ani Županović, prof. psih. (Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek")
11. mr. sc. Vesna Ivasović, prof. psih. (Centar za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj")
12. Petar Kraljević, prof. psih. (Centar za socijalni rad Pešćenica)
13. mr. spec. Jandre Šarić (Okružni zatvor Zagreb)
14. Bernardica Franjić-Nađ, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)
15. Ines Knežević, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)
16. Đulijana Badurina-Sertić, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)
17. Ivna Brzica, prof. psih. (Okružni zatvor Zagreb)
18. Ivan Sobota, prof. psih. (Hrvatski zavod za zapošljavanje)
19. mr. sc. Višnja Majsec-Sobota, prof. psih. (URIHO - Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem)
20. Jelena Vojvoda, prof. psih. (GFK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o.)
21. mr. sc. Gordana Vujević-Hećimović (GFK - Centar za istraživanje tržišta d.o.o.)
22. Damir Babić, prof. psih. (VIPnet d.o.o.)
23. Mirjana Kačavenda, prof. psih. (VIPnet d.o.o.)
24. Ines Šuvak, prof. psih. (VIPnet d.o.o.)
25. Matija Subašić-Maras, prof. psih. (Odjel Kadrovskih poslova -"PLIVA" d.d.)
26. Suzi Rožić, prof. psih. ("LURA")
27. Ana Bašić, prof. psih. ("Zagrebačka banka")
28. Mladen Barešić, prof. psih. ("Zagrebačka banka")
29. Silva Čulina-Germošek, prof. psih. ("Zagrebačka banka")
30. Mihaela Kovaček, prof. psih. ("Zagrebačka banka")
31. Rajka Marković, prof. psih. ("Croatia Airlines")
32. Veseljka Rebić, prof. psih. (“Croatia Airlines”)
33. Anita Đuretić Bartolović, prof. psih. (“Croatia Airlines”)
34. Ivan Vračić, prof. psih. (Ambulanta "Borongaj", Vojarna Borongaj)
35. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc. (Klinika za psihološku medicinu, KBC “Rebro”)
36. Leonida Akrap, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)
37. Ksenija Maslo, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)
38. Ratka Palčić, prof. psih. (Klinika za psihijatriju, KBC Rebro)
39. mr. sc. Valerija Hauptfeld (Klinika za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Rebro)
40. Ljiljana Pačić-Turk, prof. psih. (Klinika za neurokirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, KBC Rebro)
41. mr. sc. Marina Grubić (Klinika za pedijatriju, KBC Rebro)
42. Dubravka Kruhek-Leontić, prof. psih. (Klinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju)
43. mr. spec. Antonija Urli (Klinika za dječje bolesti Zagreb)
44. mr. sc. Mirjana Šprajc-Bilen (Klinika za dječje bolesti Zagreb)
45. mr. spec. Dunja Grgić (Klinika za dječje bolesti Zagreb)
46. Dunja Krajnović, prof. psih. (Muška psihijatrija, PB "Vrapče")
47. mr. spec. Danijela Žakić-Milas (Klinika za opću i forenzičku psihijatriju i kliničku psihofiziologiju, PB "Vrapče")
48. mr. spec. Snježana Bilać (Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama)
49. Lidija Sajfert, prof. psih. (Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama)
50. Lada Pekota, prof. psih. (Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora "SUVAG")
51. Miroslava Šoštarić- Peklar, prof. psih. (Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora "SUVAG")
52. dr. sc. Gordana Buljan-Flander (Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)
53. mr. sc. Bruna Profaca (Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)
54. Zorica Durman-Marijanović, prof. psih. (Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)
55. Ana Karlović, prof. psih. (Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba)
56. mr. sc. Fuad Ibrahimpašić-Topić (Dom zdravlja MUP-a)
57. Roberta Krizmanić, prof. psih. (Dom zdravlja MUP-a)
58. Sandra Bušurelo-Erak, prof. psih. (Dom zdravja MUP-a)
59. Tanja Sever, prof. psih. (“Medveščak” - Istraživanje, razvoj, savjetovanje, poslovne i uslužne djelatnosti)
60. Boris Hudina, prof. psih. (Društvo za psihološku pomoć – Centar za djecu, mlade i obitelj “Modus”)
61. doc. dr. sc. Jasminka Despot-Lučanin ("Dobrobit"- dobrotvorno udruženje)
62. mr. sc. Jasna Špoljarić (SOS dječje selo Lekenik)
63. mr. spec. Mehmed Dautović (Psihologijski centar Samobor)
64. dr. sc. Vlasta Sirišćević (Klinika za psihijatriju, KB Split)
65. mr. sc. Josip Lopižić (Opća bolnica Dubrovnik)
66. mr. spec. Inge Vlašić-Cicvarić (Klinika za dječje bolesti "Kantrida", KBC Rijeka)
67. mr. sc. Slavka Galić (Opća županijska bolnica Požega).
68. Nevena Davidović, prof. psih. (Target d.o.)
69. Goran Kardum, prof. psih. (Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu)
Prof. dr. Vladimir Biti
Odsjek za kroatistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Vijeću Filozofskog fakulteta
MOLBA
Molim Vijeće da mi odobri suglasnost za izvođenje nastave na Kulturalnim studijima
Filozofskoga fakulteta u Rijeci u školskoj godini 2004/2005. uzimajući u obzir Odluku Senata
Sveučilišta u Zagrebu od 25. studenog 2003. (stavak a), po kojoj se nalaže odobravanje
sudjelovanja nastavnika jednog sveučilišta u programima drugoga ako se «pokaže izričita
potreba temeljem novog nastavnog programa».
S poštovanjem,
Vladimir Biti
Prof. dr. Stipe Botica
Molim Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta da mi odobri rad na drugim visokim učilištima u akademskoj godini 2004/2005., i to:
«Hrvatska kultura i civilizacija» (30 sati, u zimskom semestru, Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu
«Hrvatska usmena književnost» (uvodna i završna predavanja, 2-3 puta u semestru /petkom i subotom/ na Odjelu za učiteljske studije Sveučilišta u Zadru).
S poštovanjem
Stipe Botica
J16_1 Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se sljedećim profesorima odobri održavanje nastave izvan Filozofskog fakulteta u akademskoj godini 2004/2005 (prilog).
1. dr. sc. Dragutin Ivanec, viši asist. - kolegij Statistika na Visokoj školi za sigurnost na radu u Zagrebu
2. dr. sc. Željko Jerneić, izv. prof. - kolegij Psihologija rada na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu
3. mr. sc. Margareta Jelić, asist. – kolegij Uvod u ekološku psihologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu
4. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof. - kolegij Policijska psihologija na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu
5. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof. – kolegiji Osjeti i percepcija i Metodologija eksperimentalne psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku
6. dr. sc. Meri Tadinac, izv. prof. – kolegij Neuropsihologija II na Filozofskom fakultetu u Osijeku
7. dr. sc. Gordana Keresteš, doc. i dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, doc. – kolegij Razvojna psihologija I na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu
8. dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof. - kolegij Opća psihologija-razvojna psihologija na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru
9. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof. - kolegij Psihologija rada na Filozofskom fakultetu u Zadru.
10. dr. sc. Dinka Čorkalo, doc. – kolegij Psihologija čovjekove okoline na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu
11. dr. sc. Vesna Buško, doc. – kolegij Upotreba računala u psihologiji na Filozofskom fakultetu u Osijeku
Odsjek za informacijske znanosti
Zagreb, 28.06. 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
K07_l Molba Mihaele Banek, znanstvene novakinje, za odobrenje plaćenog dopusta od 12. do 24. srpnja 2004. radi pohađanja tečaja njemačkog jezika u Grazu, a u sklopu TEMPUS projekta.
Pročelnik
Prof. dr. sc. Tomislav Šola
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3
Zagreb
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
M O L B A
Molim Vas da mi odobrite plaćeni dopust zbog korištenja stipencije OSI/FCO Chevening i studijskog boravka na Sveučilištu Oxford u trajanju od 1.10. 2004. do 30.6.2005.
Molbi prilažem:
- Kopiju obavijesti o dodjeljivanju stipendije
U Zagrebu, 30. lipnja 2004.
Mr.sc. David Šporer
Odsjek za komparativnu književnost
Odsjek za komparativnu književnost u potpunosti podržava molbu. Sve nastavne obaveze i zaduženja mr. Davida Šporera bit će pokrivene.
Pročelnik:
Dr.sc. Dean Duda, izv.prof.
|
|
grupa 1 |
grupa 2 |
grupa 3 |
grupa 4 |
|
nije navedeno |
|
11 |
19 |
30 |
|
ANT |
42 |
86 |
116 |
133 |
|
ARH |
110 |
137 |
150 |
153 |
|
ČEŠ |
44 |
104 |
142 |
167 |
|
ENG |
288 |
55 |
12 |
9 |
|
ETN |
52 |
136 |
156 |
172 |
|
FIL |
149 |
156 |
194 |
207 |
|
FON |
18 |
44 |
48 |
80 |
|
FRA |
107 |
137 |
148 |
118 |
|
GEO |
86 |
78 |
94 |
69 |
|
GER |
182 |
36 |
12 |
8 |
|
GRČ |
9 |
13 |
6 |
10 |
|
HRV |
370 |
251 |
219 |
191 |
|
HUN |
8 |
16 |
17 |
30 |
|
IND |
26 |
39 |
75 |
131 |
|
INF |
79 |
129 |
195 |
166 |
|
KMP |
155 |
249 |
195 |
175 |
|
LAT |
18 |
27 |
20 |
38 |
|
OLN |
14 |
35 |
69 |
70 |
|
PED |
161 |
427 |
332 |
296 |
|
POL |
8 |
22 |
53 |
61 |
|
POV |
368 |
265 |
216 |
157 |
|
PSI |
765 |
188 |
221 |
199 |
|
PUM |
198 |
206 |
230 |
194 |
|
RUS |
45 |
70 |
107 |
150 |
|
SLA |
7 |
27 |
29 |
69 |
|
SLO |
9 |
10 |
27 |
46 |
|
SOC |
208 |
473 |
399 |
315 |
|
ŠPA |
165 |
314 |
237 |
263 |
|
TAL |
90 |
35 |
14 |
6 |
|
TUR |
19 |
18 |
32 |
66 |
|
UKR |
5 |
11 |
21 |
26 |