REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/04-11/1
Ur. br.: 3804-850-04-1
Zagreb, 14. siječnja 2004.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 4. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 19. siječnja 2004. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 3. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 8. prosinca 2003., 1. izvanredne sjednice održane 15. prosinca 2003. i 2. izvanredne sjednice održane 23. prosinca 2003.
2. Uručivanje Odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu za izbor u:
a) trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
prof. dr. sc. Nadeždi Čačinovič
prof. dr. sc. Dubravki Maleš
b) znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od 5 godina
prof. dr. sc. Aleksandri Horvat
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, ZNANSTVENA I SURADNIČKA ZVANJA
3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Tomislava Pletenca u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju.
Pristupnik ispunjava uvjete čl. 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03). str. 16
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Božidara Tepeša u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje prirodnih znanosti, znanstveno polje matematike, za predmet Matematika i statistika i Računarska lingvistika, u Odsjeku za informacijske znanosti na Katedri opće informatologije.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 19
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Ranka Matasovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za poredbenu i indoeuropsku lingvistiku u Odsjeku za lingvistiku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). (poseban prilog)
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Marka Tadića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za algebarsku i informatičku lingvistiku u Odsjeku za lingvistiku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 28
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Orsolye Žagar – Szentesi u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hungarologiju, na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03). str. 36
8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Vlatka Previšića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju, na Odsjeku za pedagogiju.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 39
9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Antuna Mijatovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju, na Odsjeku za pedagogiju.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 76
10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Ane Sekulić-Majurec u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju, na Odsjeku za pedagogiju.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 109
11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Andreje Bubić, prof. i Ivane Lučev, prof. i prijedlog stručnog povjerenstva da se Andreja Bubić izabere u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju.
Pristupnice ispunjavaju uvjete iz čl. 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03). str. 147
12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Beatrice Mićunović u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika u Centru za strane jezike.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 149
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
13. Mišljenje za izbor dr. sc. Zjene Čulić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Engleski jezik, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZNV (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 154
14. Mišljenje za izbor Ivane Cindrić u nastavno zvanje naslovnog predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 164
15. Mišljenje za izbor Mire Braović, Tomislava Skračića, Kristine Kentera, Alenke Radišić-Tasić, Nikice Mihaljević, Emice Bego, Ivane Bojčić, Sanje Radmilo, Sanje Marinov, Magde Pašalić u nastavno zvanje naslovnog predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu.
Pristupnici: Mira Braović, Tomislav Skračić, Kristina Kentera, Alenka Radišić-Tasić, Nikica Mihaljević, Emica Bego, Ivana Bojčić, Sanja Radmilo, Sanja Marinov, Magda Pašalić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnici Ivana Brajković, Sandra Zovko, Marijana Jurišić, Sandra Lukšić, Patricija Vodopija, Robert Martinov, Danijela Ličina, Kolinda Jurin ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU. str. 166
16. Mišljenje za izbor mr. sc. Adelije Čulić-Viskota u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj pomorskoj školi u Splitu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 172
17. Mišljenje za izbor dr. sc. Borana Berčića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Ontologija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 174
18. Mišljenje za izbor dr. sc. Iris Tičac u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Etika, na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 178
19. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Željka Dobrovića u znanstveno-nastavno zvanje naslovnog docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Informacijski sustavi, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 185
20. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Miroslava Bače u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmete Uvod u statistiku i informatiku na sveučilišnom studiju kriminalistike, Uvod u računalni kriminalitet i Uvod u informatiku na stručnom studiju kriminalistike, na Visokoj policijskoj školi – Policijske akademije u Zagrebu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 197
21. Mišljenje za izbor mr. sc. Josipa Miletića u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 207
22. Mišljenje za izbor dr. sc. Tee Benčić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Uvod u književnost, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 210
23. Mišljenje za izbor mr. sc. Jasne Ažman, mr. sc. Gordane Potnar Matković, Irene Krumes Šimunović u nastavno zvanje naslovnog predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku. Pristupnici: mr. sc. Jasna Ažman, mr. sc. Gordana Potnar Matković i Irena Krumes Šimunović ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Emina Berbić Kolar ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU. str. 222
24. Mišljenje za izbor dr. sc. Slavka Vučaka, izv. prof. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Pedagogija i didaktika, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 230
25. Mišljenje za izbor mr. sc. Branka Bognara u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 240
26. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Antona Vukelića u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za industrijsko inženjerstvo.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 247
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
27. Izvješće o radu Vanje Polić, znanstvenog novaka na Odsjeku za anglistiku, na projektu Prisutnost Shakespearea u hrvatskoj kulturi: aspekti i značenje. str. 251
28. Izvještaj o radu znanstvenog novaka dr. sc. Radovana Vrane na Odsjeku za informacijske znanosti. str. 252
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Silvia Braice za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. st., mentor dr. sc. Tomo Vinšćak, docent. str. 254
30. Izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija mr. sc. Ane Barbarić i prihvaćanje teme pod naslovom Zadaci suvremenoga knjižničnog kataloga, mentorica dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. str. 257
31. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dubravke Crnojević-Carić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Gluma kao alteracija identiteta, mentor prof. dr. sc. Vladimir Biti. str. 259
32. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Gordane Čupković za stjecanje doktorata znanosti na Poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike i prihvaćanje teme pod naslovom Jezik hrvatskih glagoljskih basmi, mentor prof. dr. sc. Slavomir Sambuljak. str. 260
33. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Milka Lukić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Ćirilometodska baština u hrvatskom javnom životu 19. stoljeća (filološki i kulturološki aspekti), mentor prof. dr. sc. Stjepan Damjanović. str. 263
34. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ratka Vučetića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća. str. 267
35. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Bože Bekavca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Strojno prepoznavanje naziva u suvremenim hrvatskim tekstovima, mentor dr. sc. Marko Tadić. str. 269
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Alojza Ćubelića, pod naslovom Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina
Za obranu doktorskog rada Odsjek predlaže isto povjerenstvo i imenovanje jednog rezervnog člana povjerenstva: prof. dr. Josip Oslić, izv. prof. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. str. 271
37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Mile Bakića pod naslovom Razvoj arhivske službe u Crnoj Gori. str. 276
38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krešimira Mićanovića pod naslovom Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije. str. 283
39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Fani Celio Cega pod naslovom Svakidašnji život grada Trogira od polovine XVIII. do polovine XIX. stoljeća. str. 287
40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Jadranke Neralić pod naslovom Rimska Kurija i crkvene nadarbine u Dalmaciji tijekom 15. stoljeća. str. 290
41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Nives Rumenjak pod naslovom Politička i društvena elita Srba u Hrvatskoj potkraj 19.stoljeća. str. 293
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Herenda pod naslovom Čitanje romana Christine Brooke-Rose u kontekstu postmodernizma.
str. 299
43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Alise Martek pod naslovom Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama.
str. 302
44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marija Šlosara Brnelića pod naslovom Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1974.-2002. str. 306
45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tvrtka Ujevića pod naslovom Elektronički modeli znanstvenog komuniciranja. str. 310
46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Dinke Pasini pod naslovom Funkcije eufemizma u hrvatskom leksiku. str. 312
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 19. prosinca 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 47. do 55.)
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
(znanstvenih)
47. Martine Kuzmić pod naslovom Fonologija južnomoslavačkih kajkavskih govora, mentor prof.dr.sc. Mira Menac-Mihalić, doc. str. 315
48. Dubravke Osrečki Jakelić pod naslovom Donacija kao oblik stvaranja zbirke na primjeru Zbirke fotografija Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, mentor prof.dr.sc. Žarka Vujić. str. 317
49. Vesnice Mlinarević pod naslovom Pedagoške implikacije stilova provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca, mentor prof.dr.sc. Vlatko Previšić. str. 319
50. Marije Sablić pod naslovom Obrazovanje za interkulturalne odnose, mentor prof.dr.sc. Neven Hrvatić, doc. str. 321
51. Rozane Petani pod naslovom Povezanost samoprocjene roditeljske kompetentnosti i stavova o odgojnim postupcima, mentor prof.dr.sc. Dubravka Maleš.
str. 323
52. Jasenke Vincetić pod naslovom Učenička samostalnost i nastava engleskoga kao stranog jezika u osnovnoj školi, mentorica prof.dr.sc. Elvira Petrović. str. 325
52a. Andreja Rodinisa pod naslovom Arhivska služba u Bosni i Hercegovini - Povijesni razvoj i perspektive, mentor prof. dr. sc. Josip Kolanović. str. 327
53. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog stručnog prevoditeljskog studija da se odobri molba Tihane Cukina za promjenu naslova stručnoga specijalističkoga rada Prijevod s engleskoga na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik s osobitim obzirom na područje statistike zapošljavanja u novi naslov Prijevod s engleskoga na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik s osobitim obzirom na područje makroekonomije. str. 329
54. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija psihologije da se Orjani Marušić imenuje nova mentorica doc. dr.sc. Vesna Buško.
Nastavni predmeti
55. Odluke Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija arheologije koje se odnose na provedbu nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju arheologije. str. 331
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
56. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti Anastazije Vičević stečene na Sveučilištu u Padovi. str. 334
57. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ive Juričića stečene na sveučilištu Caי Foscari u Veneciji. str. 335
58. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Barbare Škoravić stečene na Sveučilištu u Padovi. str. 336
59. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Željka Pavića, stečene na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu. str. 337
60. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sanie Huskić, stečene na Filozofskom fakultetu Univerze v Ljubljani. str. 338
61. Izvještaj o priznavanju istovrijednosti diplome Ines Bevanda u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
str. 339
62. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome – magisterija Josipa Bernatovića stečene na Papinskom salezijanskom Sveučilištu u Rimu. str. 340
63. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Đurđice Urošević stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
str. 341
64. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Jovanke Živanović stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
str. 343
65. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Mirjane Polić stečene na International University u Miami. str. 345
66. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome Meri Kunčić stečene na Central European University u Budimpešti. str. 347
67. Očitovanje stručnog povjerenstva o rješenju Ministarstva znanosti i tehnologije kojim se poništava rješenje Filozofskog fakulteta za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Marijane Progovečki stečene na University of Luton, Engleska. str. 349
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor dva nastavnika u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Jezične vježbe, na Sveučilištu u Splitu (Pristupnice: Ana Bakašun, Tania Žuvela – Blažević, Sanja Utrobičić i Trišnja Pejić)
1. mr. sc. Alexander Hoyt, viši lektor
2. mr. sc. Marka Filipović, viši lektor
3. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor.
69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor dva nastavnika u nastavnom zvanju višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik, na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnici: Đurđica Anišić, Božica Jakovlev i mr. sc. Danka Singer)
1. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
2. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
3. dr. sc. Goranka Antunović, docent.
70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor jednog nastavnika u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik, na Sveučilištu u Splitu (Pristupnici: Ana Bakašun, Lovrenka Rupčić, Sanja Utrobičić, Nikica Mihaljević i Tomislav Skračić).
1. mr. sc. Vera Andrassy, viši lektor
2. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
3. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor.
71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor jednog nastavnika u nastavno zvanje viši predavač ili profesor visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik, na Pomorskom fakultetu u Rijeci (Pristupnica mr. sc. Jadranka Valentić).
1. mr. sc. Jasenka Šafran, viši lektor
2. mr. sc. Marka Filipović, viši lektor
3. mr. sc. Vera Andrassy, viši lektor.
72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika za predmete Njemačka književnost II, Uvod u studij njemačke književnosti, na Filozofskom fakultetu u Rijeci
1. dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.
2. dr. sc. Viktor Žmegač, prof. emeritus
3. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Pravnom fakultetu u Rijeci
1. dr. sc, Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
2. dr. sc. Stanko Žepić, red prof. u miru
3. dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.
74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, za znanstveno područje društvenih znanosti , polje informacijskih znanosti, grana knjižničarstvo, za predmet Osnove pristupa bibliotečnoj građi, na Odsjeku za engleski jezik i književnost, na Sveučilištu u Splitu (Pristupnik : Dubravka Dujmović )
1.dr.sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u mirovini
2.dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
3.dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
2. dr.sc. Marko Sapunar, izv. prof.
3.dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika za rad na programu trajne istraživačke djelatnosti, područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu (pristupnice: dr. sc. Nada Vajs-Vinja)
1. akademik August Kovačec
2. dr. sc. Dragica Malić, red. prof.
3. dr. sc. Goran Filipi, red. prof.
77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u ranom novom vijeku, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku
Pristupnik: dr.sc. Stjepan Sršan
1.dr.sc. Nenad Moačanin, red.prof.
2.dr.sc. Drago Roksandić, red.prof.
3.dr.sc.Miroslav Bertoša (Pedagoški fakultet, Pula).
78. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija u Zavodu za dizajn tekstila i odjeće Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu (Pristupnica: Nina Katarina Simončić)
1. dr.sc. Milan Galović, red.prof. (Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu)
2. dr.sc. Frano Dulibić, docent
3. dr.sc. Jasna Galjer, docent.
79. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Suvremene društvene teorije i Sociologija organizacije na Geodetskom fakultetu u Zagrebu (kandidatkinja: dr.sc. Branka Mraović)
1. dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
3. dr.sc. Nedjeljko Frančula, red. prof. (Geodetski fakultet u Zagrebu).
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
80. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Davida Šporera za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Problem autora: književnopovijesne i književnoteorijske perspektive nakon strukturalizma
1. dr.sc. Andrea Zlatar Violić, izv.prof.
2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
3. dr.sc. Dean Duda, doc.
81. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Marka Alerića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Morfološka norma hrvatskoga standardnog jezika u višim razredima osnovne škole.
1. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.
3. dr. sc. Stjepko Težak, red. prof. u miru
82. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Mihaele Matešić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Odnos ortoepije i ortografije u hrvatskome jeziku
1. dr. sc. Lada Badurina, izv. prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci
2. dr. sc. Josip Silić, red.prof.
3. dr. sc. Ivo Pranjković, red.prof.
83. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ljube Dabo-Denegri za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Francusko-hrvatski jezični dodiri
1. dr.sc. Dražen Varga, docent
2. dr.sc. Sanja Grahek, docent
3. dr.sc. Vladimir Skračić, docent (Filozofski fakultet u Zadru).
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
84. Imenovanje dr. sc. Branka Đakovića, umjesto prof. dr. sc. Vitomira Belaja, za predsjednika stručnog povjerenstva za obranu doktorskog rada Tee Škokić pod naslovom Društveno kodiranje ljubavi: primjeri hrvatske etnografske građe XX stoljeća.
85. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marije Putica pod naslovom Dizajniranje edukativnih softvera za učenje na WWW i metode pretraživanja informacija
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
3. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. ( Leksikografski zavod , Zagreb).
86. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Jasne Gačić pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba posuđenica romanskoga (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u kuhinjskom i kuharskom nazivlju u Dalmaciji
1. dr.sc. Goran Filipi, red.prof., Filozofski fakultet u Puli
2. dr.sc. August Kovačec, red.prof.
3. dr.sc. Maslina Ljubičić, izv.prof.
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
87. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivone Orlić pod naslovom Franci Blašković i konstrukcija suvremenog istarskog identiteta
1. dr. sc. Branko Đaković, doc.
2. dr. sc. Jadranka Grbić, znan. savjet (Institut za etnologiju i folkloristiku)
3. dr. sc. Tomo Vinšćak, docent.
88. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Biondić Veldić pod naslovom Funkcija opisa na primjeru opisa mora i njegove tradicije u hrvatskoj književnosti.
1. dr.sc. Dean Duda, doc.
2. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.
3. dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru.
89. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Igora Dude pod naslovom U potrazi za odmorom i blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih
1.dr.sc.Ivo Goldstein, red.prof.
2.dr.sc.Marijan Maticka, red.prof.
3.dr.sc.Miroslav Bertoša, red.prof. (Pedagoški fakultet, Pula).
90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Barbare Kalebić Maglica pod naslovom Osobine ličnosti i suočavanje sa stresom u adolescenata.
1. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, doc.
2. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
3. dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Rosanda Pahljina-Reinić pod naslovom Uloga percipirane socijalne podrške, percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i strategija suočavanja u emocionalnoj prilagodbi na rak dojke.
1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
2. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
3. dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
92. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za češki jezik u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti
1. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
2. dr. sc. Katica Ivanković, doc.
3. Akademik Anica Nazor (Staroslavenski institut Zagreb).
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
93. Molba Odsjeka za arheologiju za usvajanje posebnih potreba arheološke terenske nastave u Odluci o izvođenju terenske nastave. str. 355
94. Prijedlog nastavnog programa Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za slobodni trogodišnji studij japanologije. str. 358
95. Mišljenje Etičkog povjerenstva. (poseban prilog)
96. a) Izvještaj o radu Etičkog povjerenstva (poseban prilog)
b) Imenovanje članova Etičkog povjerenstva
97. Izbor stegovnog tužitelja za Stegovni sud Filozofskog fakulteta, umjesto prof. dr. sc. Milana Mesića
98. Molba Odsjeka za germanistiku da se mlađoj asistentici Maji Anđel odobri samostalno vođenje nastave Lingvistički proseminar u II semestru šk. god. 2003/2004. (2 sata tjedno).
99. Organizacija nastave nakon odlaska prof. dr. sc. Slavka Tkalca:
Oblikovanje informacijskog sustava – kolegij odslušan u zimskom semestru
Struktura i organizacija podataka – Mirko Čubrilo, izv. prof.
Logičko oblikovanje baze podataka- dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
Uvod u umjetnu inteligenciju – dr. sc. Mirko Čubrilo, izv. prof.
Studenti koji su odslušali navedene predmete kod prof. dr. sc. Slavka Tkalca ispitivat će dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
Angažiranje vanjskih suradnika
100. Molba Odsjeka za informacijske znanosti za odobrenje angažiranje vanjskog suradnika dr. sc. Mirka Čubrila, izv. prof. sa Fakulteta organizacije i informatike, Varaždin za održavanje nastave iz predmeta Uvod u umjetnu inteligenciju, 2 sata i Struktura i organizacija podataka, 2 sata, u ljetnom semestru akad. god. 2003./04.
Održavanje nastave na drugim visokim učilištima
101. Molba dr.sc. Ivana Cifrića, red. prof. za odobrenje izvođenja nastave iz predmeta Socijalna ekologija na Visokoj školi Bartol Kašić u Zaprešiću, u ljetnom semestru akad. god. 2003/2004.
102. Molba dr.sc. Miroslava Jileka, doc. za odobrenje izvođenja nastave iz predmeta Sociologija turizma na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, u ljetnom semestru akad. god. 2003/2004.
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
103. Molba asistenta Svena Cveka za produženje dopusta od 1. siječnja do 31. srpnja 2004., u svrhu izrade magistarskog rada, na Filozofskom fakultetu u Bergenu.
104. Molba prof. dr. sc. Aleksandra Durmana za odobrenje plaćenog dopusta na Sveučilištu Cornell, SAD, od 9. do 23. veljače 2004. godine, radi mjerenja i utvrđivanja apsolutnih datuma uzoraka drveta (dendrokronološkom metodom) prikupljenih na arheološkim nalazištima u Hrvatskoj.
105. Molba dr. sc. Višnje Josipović Smojver, izv. prof. za odobrenje slobodne studijske godine akademske godine 2004/2005. str. 371
106. Molba prof. dr. sc. Stjepana Damjanovića za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u ak. godini 2004/2005. str. 372
_______________
107. Obavijesti dekana i prodekana.
108. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.
P R I L O Z I
STRUČNO POVJERENSTVO
ODSJEKA ZA ETNOLOGIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Zagreb, 7.1.2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 10. studenog 2003. godine imenovalo nas je za stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na katedri za opću etnologiju Odsjeka za etnologiju.
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. studenoga 2003. prijavio se jedan kandidat, dr.sc. Tomislav Pletenac.
Dr. sc. Tomislav Pletenac Rođen je 26.11.1967. u Varaždinu gdje je pohađao osnovnu i srednju školu (SŠC Gabrijel Santo, danas Varaždinska gimnazija) te maturirao 1986. Nakon srednjoškolskog obrazovanja i regulirane tadašnje vojne obaveze nastavio je studij računarstva na Tehniškoj fakulteti u Mariboru gdje je završio VI stupanj obrazovanja 1990. Iste godine upisuje studij etnologije i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomski rad Stereotip menadžera u reklamama HTV-a obranio je 22.12.1995 te nastavio poslijediplomski studij etnologije/kulturne antropologije na istom fakultetu. Tijekom studija počeo je kao scenarist surađivati s redakcijom za narodnu glazbu i običaje HTV-a. Također u vrijeme studiranja surađivao je i na projektu Instituta za etnologiju i folkloristiku "Rat i svakodnevica". Na Odsjeku za etnologiju zapošljava se kao znanstveni novak 13.7.1996. Od akademske godine 1997/98 sudjeluje u izvođenju nastave Uvoda u kulturnu antropologiju, a od 2000. i vodi predmet Metode i tehnike istraživanja kulture. Također u više navrata vodi je i terensku nastavu u Motovunu.
Magistarski rad pod naslovom Odnos etnologije i politike - polemika Franić-Gavazzi obranio je 26.11. 2000. Doktorski rad obranio je 22.9.2003. pod nazivom Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije.
Tijekom zaposlenja sudjelovao je na u dva navrata na međunaradnoj ljetnoj školi etnologije u Mađarskoj u organizaciji Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Szegedu u formi voditelja radionice. Ovoga časa član je skupine na međunarodnom projektu Post-colony and Post-socialism Contexts in Social Scientific Writing and Teaching u organizaciji Institutum Studiorum Humanitatis iz Ljubljane. Ujedno je i jedan od koordinatora Odsjeka za etnologiju CEEPUS mreže na projektu Researches in Cultural Anthropology, Ethnology, Historical Anthropology and Sociology in the University Education čiji je glavni koordinator prof.dr. Oleanu Antoaneta sa Sveučilišta u Bukureštu, Fakultet stranih jezika. U mreži sudjeluju i sveučilišta iz Ljubljane, Graza, Szegeda, Praga, Bratislave, Sofije, Krakova, Blagoevgrada i Zagreba.
Također mi je na Odsjeku za etnologiju povjerena briga o usklađivanju programa studija etnologije sa Bolonjskom deklaracijom i ECTS-om.
Filmografija:
1. Kronike međunarodnih smotri folklora (1994, 2001 - scenarist i voditelj)
2. Svi sveti (1994, scenarist i voditelj)
3. Milovan Gavazzi (1996, scenarist i voditelj)
4. Susak (1998, serijal Tragom baštine, scenarist i voditelj)
5. Murterini iza obale (2002, serijal Tragom baštine, scenarist i voditelj)
6. Brački triptih (2002, serijal Tragom baštine, scenarist i voditelj)
7. Bederske priče (2003, serijal Tragom baštine, scenarist i voditelj) - dokumentarni film nagrađen na Međunarodnom festivalu etnografskog filma u Beogradu 7.12.2003.
Bibliografija:
(1996): Vidno in nevidno u etnografskom filmu: zgodnji entografski filmi prof. Milovana Gavazzija. 100 let etnografskog filma u Sloveniji , SAZU, Ljubljana, str. 103-113.
(1997): Slovenci i Hrvati: paralele u etnološkom diskursu. Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, str. 331-338.
(1999): Etnologija u službi politike: pozadina sukob Franić-Gavazzi. Studia ethnologica Croatica, vol.7/8 (1995./1996.), Zagreb, str. 83-93.
(2002): Ženski identitet u Orubici. Studia ethnologica Croatica , vol 10/11 (1998./1999.), Zagreb, str. 235 - 240.
(2004): Glazba Starog Grabovca na etnološkom instrumentariju. Studia ethnologica Croatica, u pripremi
(2004): Ako je Split tko je drugi?, tekst u pripremi za objavu (ur. dr.sc. Ines Prica - Institut za etnologiju i folkloristiku)
U pripremi i tekst referata održan na međunarodnom skupu u Dubrovniku posvećenog Albertu Fortisu: Put po Dalmaciji kao element kolonijalnog diskursa
Uvidom u priloženu dokumentaciju kao članovi povjerenstva konstatiramo da kandidat dr. sc. Tomislav Pletenac ispunjava uvjete za izbor u suradničko zvanje za višeg asistenta u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/3; čl. 119).
Povjerenstvo
Prof. Dr. sc. Vitomir Belaj
Dr. sc. Branko Đaković, doc.
Dr. sc. Tihana Petrović, doc.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Vijeća odsjeka za etnologiju održanoj 8. siječja 2004. godine.
Akad. Josip Pečarić, red. prof. TTF
Dr. sc. Vjeran Hari, red. prof. PMF-MO
Dr. sc. Zvonimir Šikić, red. prof. FSB
Zagreb, 15. studenoga 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
PMF – MATEMATIČKOG ODJELA U ZAGREBU
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o prijavi dr. sc. Božidara Tepeša
na natječaj za izbor u zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog
profesora za znanstveno područje prirodnih znanosti, znanstveno polje
matematike, za kolegije "Matematika i statistika" i "Računarska lingvistika"
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Fakultetsko vijeće PMF-Matematičkog odjela na svojoj sjednici od 12. prosinca 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za predlaganje izbora nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta ili višem za znanstveno područje prirodnih znanosti, znanstveno polje matematike, za kolegije "Matematika i statistika" i "Računarska lingvistika" na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na raspisani natječaj objavljen u Vjesniku od 30. rujna 2003. stigla je prijava samo jednog kandidata dr. sc. Božidara Tepeša izvanrednog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Na temelju uvida u materijale iz prijave kandidata, fakultetsko vijeću PMF-Matematički odjel podnosimo slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Božidar Tepeš rođen je 15. prosinca 1944. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Upisao je studij matematike na Matematičkom odjelu Prirodoslovno-Matematičkog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je 1967. na smjeru Primijenjene matematike s radom "Relativističke valne jednadžbe". U drugoj godini studija dobio je Majsku nagradu Sveučilišta u Zagrebu za rad "Konveksna metrika". Poslijediplomski studij iz matematike završio je 1974. na Prirodoslovno-Matematičkom fakultetu u Zagrebu s magistarskim radom "Faktorska analiza" pod vodstvom prof. dr. sc. Ljubomira Martića. Doktorsku disertaciju "Optimizacija planova složene organizacije udruženog rada" pod vodstvom prof. dr. sc. Jovana Petrića obranio je 1981. na Fakultetu organizacijskih nauka u Beogradu.
Od 1972. do 1975. radio je kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1975. zaposlio se na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu gdje radi do 1987. Iste godine izabran je za docenta iz matematike na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Od 1988. radi kao docent na Odsjeku za informacijske studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a 1998. izabran je za izvanrednog profesora iz matematike.
Vodio je dva znanstvena projekta Ministarstva znanosti kao glavni istraživač i sada vodi jedan projekt. Bio je tajnik Seminara za matematičko programiranje, a sada je član seminara za nejednakosti i primjene. Član je RGMIA (Research group in mathematical inequalities and application). Oženjen je i ima četvero djece.
ZNANSTVENA DJELATNOST
1. Znanstveni članci (radovi 7 – 23 su poslije zadnjeg izbora)
Radovi 1 – 6 prikazani su u ranijim izvješćima i zato dajemo prikaze radova 7 – 23.
Ad 7. U radu je opisan jezik prometa kao prirodan jezik. Semantika jezika prometa je opisana relacijama imenovanja i relacijama predikacije. Sintaktički ustroj jezika prometa se promatra kroz leksikon i računarski sustav prirodnog jezika.
Ad 8. Rad istražuje morfološke i sintaktičke razine hrvatskog jezika. Morfološka gramatička razina predstavljena je sa 16 kategorija i 47 obilježja. Sintaktička razina predstavljena je sastavnicama strukture rečenica (constituent structure tree). Baza rečenica hrvatskog jezika ima 1001 rečenicu hrvatskog književnog jezika. Pristup bazi je preko Interneta na adresi http://infoz.hr/tepes.
Ad. 9. U radu se opisuje informacijska tehnološka revolucija. Provedeno istraživanje je
pokazalo da se sve uspješnijom i učinkovitom primjenom mikroelektronike neprekidno unapređuje i mijenja čovjekov predmetni i virtualni svijet. Rad se ograničava na predviđanje osnovnih pravaca budućeg tehnološkog i društvenog razvitka u posvemašnoj globalizaciji.
Ad 10. U radu je opisana distribucija vjerojatnosti na sastavnicama strukture prirodnog jezika. Distribucija vjerojatnosti je definirana na vrhovima kauzalne mreže (Bayesian network). Model je testiran na bazi rečenica hrvatskoga jezika koja je opisana u [9]. Rezultati modela su testirani koeficijentima entropije (cross entropy).
Ad 11. Rad je rezultat potrebe prikaza i strukturiranja znanja u mnogostrukom Internet okruženju. Nova tehnologija za prijenos informacija temelji se na XML jeziku, SOAP i SOAP-HTTP protokolima te Web servisima i Web aplikacijama. U radu je obrađena uloga Web tehnologija u strukturiranju i opisu znanja.
Ad 12. U radu se dokazane integralne nejednakosti za determinante uz uporabu Andréiefevog identiteta, koje poopćavaju rezultate objavljene u Australian Mathematical Society Gazette, 29 (2002) 3, pp. 164-168., a odnose se na Čebyševljev funkcional. Dobiveni su i neki srodni rezultati u konačno dimenzionalnom unitarnom prostoru.
Ad 13. U radu su uporabom proširene Abelove nejednakosti poboljšane neke poznate ocjene za diskretne nejednakosti Grüssova tipa za normiran linearan prostor. Dobiveni rezultati su primijenjeni za dobijanje poboljšanja nekih poznatih rezultata koji se odnose na Fourierovu transformaciju, Melinovu transformaciju i na polinome.
Ad 14. U radu je poboljšana ocjena diskretne Grüssove nejednakosti u normiranim linearnim prostorima (J. Comp. Anal. Appl., 4 (2) (2002), 155-172). Dobiveni rezultati su primijenjeni na Fourierovu transformaciju, Melinovu transformaciju i na polinome.
Ad 15. U radu su poboljšanje ocjene momenata funkcije (guessing mapping) pogađanja koje su dali S.S. Dragomir and J. van der Hoek (East Asian Math. J. 14 (1998), 1-15) i S.S. Dragomir, J. Pečarić and J. van der Hoek (Math. J. Ibarski Univ. 34 (2002)).
Ad 16. Dano je poboljšanje i to težinske verzije rezultata do kojeg su došli S. S. Dragomir and I. Fedotov (Tamkang J. of Math., 29(4) (1998)).
Ad 17. U radu su poboljšane ocjene za nejednakost Grüssova tipa koju su dokazali S. S. Dragomir, R. P. Agarwal (Mathematical and Computer Modeling 34 (2001) 441-468.). Dobiveni rezultati su primijenjeni na ocjene momenata slučajnih varijabli, funkcije pogađanja i Ozekievu nejednakost.
Ad 18. U radu su uporabom Korkinovog identiteta poboljšane gornje ograde Čebiševljevog funkcionala u kojima se pojavljuju seminorme.
Ad 19. U radu dokazano poboljšanje diskretne Grüssove nejednakosti za nizove kompleksnih brojeva. dobiveni rezultati su primijenjeni na ocjene momenata slučajnih varijabli, funkcije pogađanja.
Ad 20. Dokazani su integralni analogoni rezultata iz radova prikazanih u Ad. 17 i Ad. 19.
Ad 21. U radu su poboljšani rezultati do kojih je došao S.S. Dragomir u radu objavljenom u Indian. J. Pure and Appl. Math. 31 (4) (2000), 397-415.
Ad 22. U radu je dan Soninov identitet za normalizirani pozitivni linearan funkcional kao i razne nejednakosti Grüssova tipa koje slijede iz tog identiteta.
Ad 23. Počev od rada S.S Dragomira objavljenog u J. Math. Anal. Appl. 237, 1, (1999), 74 – 82, objavlen je niz radove o Grüssovoj nejednakosti na unitarnim prostorima. U radu su dokazuju srodne nejednakosti pre-Grüssovog tipa.
2. Radovi u zbornicima međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (radovi 19 – 20 su objavljeni poslije zadnjeg izbora)
3. Radovi u zbornicima domaćih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (svi su prije zadnjeg izbora)
4. Znanstveni projekti
NASTAVNA DJELATNOST
a) dodiplomska nastava
Numerički postupci u info – znanostima
Statistički postupci u info – znanostima
Matematičko programiranje
Operacijska istraživanja
Matematika za informatičare
Računarska lingvistika
Matematika i statistika
b) postdiplomska nastava
Obrada prirodnog jezika s obradom teksta
Računarska lingvistika
(http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/nastava/dds/i/kolegiji/matstat.htm)
(http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/nastava/dds/i/kolegiji/matstat.htm)
(http://www.ffzg.unizg.hr/infoz/nastava/dds/i/kolegiji/matstat.htm)
1. Tepeš, B., mentor doktorske disertacije L. Szirovicze Statistička analiza populacijske strukture primjenom lingvističkih i kontinuiranih morfoloških svojstava – prilog antropološkim istraživanjima istočnog Jadrana (rad uspješno obranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997.)
MIŠLJENJE I PRIJEDLOG
Božidar Tepeš ima 23 znanstvena rada od kojih su svi radovi 12 – 23 osim 14. u časopisima s međunarodnom recenzijom koji se referiraju u Mathematical Reviews. Uz to rad 15 je u časopisu koji se nalazi na SCIExpanded listi. Radovi 4, 8, 9 i 10 su u časopisima koji se referiraju u Current Contents. Rad 5 je referiran u CIS Current Index to Statistics i Mathematical Apstract. Radovi 3 i 6 su u časopisima koji se referiraju u COMPENDIX, a 6 se referira i u SA. Rad 7 je u časopisu koji se referira u TRIS Transport Res. Vodio je četiri znanstvena projekta od kojih je jedan u tijeku. Održao je brojna predavanja na domaćim i međunarodnim skupovima. Bio je mentor jednog doktoranda i jednog magistranta. Autor je sveučilišnog udžbenika. Član je Seminara iz nejednakosti i primjene. Član je RGMIA (Research group in mathematical inequalities and application).
Na temelju svega navedenog vidljivo je da Božidar Tepeš zadovoljava minimalne uvjete Znanstvenog područnog vijeća i minimalne uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje redoviti profesor.
Zato predlažemo da se prof. dr. sc. Božidar Tepeš izabere u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor za znanstveno područje Prirodne znanosti, polje Matematika, za predmete Matematika i statistika i Računarska lingvistika, na odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Akad. Josip Pečarić, red. prof. TTF
Dr. sc. Vjeran Hari, red. prof. PMF-MO
Dr. sc. Zvonimir Šikić, red. prof. FSB
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
IZVJEŠĆE
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta na sjednici od 15. rujna 2003. imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za algebarsku i informatičku lingvistiku u Odsjeku za lingvistiku.
Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. rujna 2003. javio se samo jedan pristupnik, doc. dr. sc. Marko Tadić. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće izvješće o pristupnikovoj znanstvenoj, stručnoj i nastavnoj djelatnosti.
ZNANSTVENA DJELATNOST
Dr. sc. Marko Tadić objavio je 20 radova u domaćm i inozemnim časopisima i zbornicima s međunarodnim recenzijama, od toga 13 znanstvenih radova od posljednjega izbora u znanstveno-nastavno zvanje. Većina je pristupnikovih znanstvenih radova nastala u okviru znanstvenoistraživačkih programa na kojima je sudjelovao, ili kojima je bio voditeljem, a koji se odvijaju pri Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na kojem je dr. Marko Tadić okupio vrlo sposoban tim mladih stručnjaka, koje vodi, usmjerava, i čiju istraživačku djelatnost koordinira.
Među radovima dr. Marka Tadića treba istaći knjigu Jezične tehnologije i hrvatski jezik koja je prvo znanstveno djelo takve vrste u Hrvatskoj. U njoj se na sustavan način opisuju trenutno postojeće računalne tehnologije za obradu prirodnih jezika, navode se primjeri računalnih analiza hrvatskih korpusa, te opisuje trenutno stanje razvoja jezičnih tehnologija za hrvatski jezik te analiziraju potrebe za budućnost. Knjiga je pisana čitko, jasno, i posve je prikladna za sveučilišni udžbenik iz kolegija koje pristupnik predaje, što će bez sumnje i postati.
Kao važan pristupnikov rad istakli bismo članak, napisan sa Sanjom Fulgosi, "Building the Croatian Morphological Lexicon" (br. 20 u popisu radova), u kojem su pobrojani svi oblici 12000 hrvatskih imenica, 7700 glagola i 5500 pridjeva. Taj rad predstavlja važan korak u izgradnji računalnih tehnologija za strojnu obradu hrvatskoga jezika, na kojima pristupnik već godinama sustavno radi.
U radu "Raspon, opseg i sastav korpusa hrvatskoga suvremenog jezika", objavljenom u Filologiji (br. 8 u popisu radova), pristupnik se pozabavio temom koja je od velike važnosti za kroatistiku: kako sastaviti nekoliko desetaka milijuna riječi opsežan korpus hrvatskoga jezika koji će biti reprezentativan za suvremeno stanje našega jezičnog standarda, te kako mu odrediti vremenske granice. Predlažući rješenje, koje je djelomice implementirano u "Hrvatskom nacionalnom korpusu", dr. Tadić je uzeo u obzir složene sociolingvističke i druge parametre, služeći se pritom najsuvremenijom literaturom iz korpusne lingvistike.
Izgradnji hrvatsko-engleskoga paralelnog korpusa posvećen je pristupnikov rad "Procedures in Building the Croatian-English Parallel Corpus" (br. 9. u popisu radova). U njemu autor na kreativan način prilazi praktičnim problemima kodiranja teksta i iskustva u izgradnji drugih paralelnih korpusa, osobito slovensko-engleskoga.
U grani lingvistike kojom se pristupnik bavi, u računarskoj i korpusnoj lingvistici, uobičajeno je da se objavljuje nešto manje radova nego u drugim granama lingvistike, te nije neobično ako je velik dio znanstvenih napora istraživača usmjeren prema izradi jezičnih resursa dostupnih na internetu, te izradi programa i programskih paketa - koji se ne objavljuju kao članci - pomoću kojih su ti jezični resursi implementirani. Stoga bismo kao važan znanstveni doprinos pristupnikov istakli oblikovanje i razvitak "Hrvatskog nacionalnog korpusa", koji, naravno, nije objavljen u tiskanom obliku, ali je dostupan na internetu (http//www.hnk.ffzg.hr).
STRUČNA DJELATNOST
Dr. Marko Tadić sastavio je s M. Mogušem i M. Bratanić Hrvatski čestotni rjčnik, prvo i jedino leksikografsko djelo te vrste u Hrvatskoj. To izuzetno opsežno djelo, koje obuhvaća 38000 rječničkih natuknica, nastalo je na temelju dugogodišnjeg timskog rada na računalnoj obradi hrvatskih korpusa, i predstavlja važan prilog hrvatskoj leksikografiji.
Od ostalih stručnih radova istakli bismo programski paket "TEXTUS" za izradu abecednih, frekvencijskih, odostražnih rječnika i konkordancija, te njegovo elektronsko izdanje Platonove Države. Treba reći i da je pristupnik glavni autor i koordinator elektronskih izdanja poput Hrvatskog nacionalnog korpusa (http://www.hnk.ffzg.hr) i Hrvatskoga morfološkog leksikona (http://www.hnk.ffzg.hr/hml) koje valja smatrati stručnim radovima koji su jednakovrijedni radovima tiskanim u knjigama.
Do sada je dr. Marko Tadić sudjelovao u organizacijskim odborima triju znanstvenih skupova, a sudjelovao je na desetak znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Bio je i voditeljem Zagrebačkoga lingvističkog kruga (1995-1996), član je uredništva časopisa Suvremena lingvistika, bio je članom Upravnoga vijeća CARNeta, a od 2003. pročelnik je Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Član je i nekoliko stručnih udruga u Hrvatskoj i inozemstvu (npr. Europske udruge za strojno prevođenje i Europske udruge za računalno jezikoslovlje).
Sve to pokazuje da je dr. Marko Tadić uz znanstvenu djelatnost razvio i bogatu stručnu djelatnost, te da u svojim istraživanjima ne zazire od problema pronalaženja praktičnih primjena za jezične tehnologije koje su u središtu njegova interesa.
NASTAVNA DJELATNOST
Dr. Marko Tadić predaje od 1988. na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavao je do sada četiri kolegija većinom iz područja koja su predmetom i njegove znanstvene djelatnosti (algebarska, računalna i korpusna lingvistika), a predaje i na poslijediplomskim studijima lingvistike, prevođenja, glotodidaktike, te jezične komunikacije i kognitivne neuroznanosti (sve pri Sveučilištu u Zagrebu). Do sada je održao i deset pozvanih predavanja (na sveučilištima u Tübingenu, Zagrebu, Grazu i Ljubljani, te na nekim stručnim skupovima). Bio je mentorom trima poslijediplomcima pri izradi magisterija, a trenutno je mentor trima doktorandima koji su prijavilii doktorske disertacije. Predstojnik je Katedre za algebarsku lingvistiku pri Odsjeku za lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Treba istaći da je kolega Tadić prvi uveo kolegije iz računalne i korpusne lingvistike na studiju opće lingvistike u Zagrebu, te ih potpuno samostalno oblikovao i razvio. Također, uveo je i praktičnu nastavu pomoću računala i računalne analize jezičnih korpusa, čime se kolegiji kojima je on voditelj izdvajaju suvremenošću pristupa i inovativnošću izvedbe. Zbog svega toga smatramo da je kolega Tadić znatno unaprijedio nastavni proces na studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
ZAKLJUČAK
Doc. dr. Marko Tadić ispunjava uvjete Zakona o visokim učilištima za izbor u zvanje izvanrednoga profesora, jer je 1) stekao doktorat znanosti (1994.), 2) proveo tri godine u znanstveno-nastavnom zvanju, 3) sudjelovao u znanstvenim projektima, a jednom je projektu i voditeljem, 4) objavio trinaest znanstvenih radova od posljednjega izbora u zvanje te knjigu Jezične tehnologije i hrvatski.
Doc. dr. Marko Tadić ispunjava i minimalne uvjete Rektorskoga zbora, jer je s izlaganjem sudjelovao na više od deset međunarodnih znanstvenih skupova, jer je uvođenjem rada na računalu u kolegijima iz korpusne lingvistike sadržajno i u metodici unaprijedio nastavni proces, jer je nositeljem kolegija na trima postdiplomskim studijima, jer je bio mentorom trima magistrandima, i jer je bio u organizacijskom odboru nekoliko znanstvenih skupova. Treba reći i da će knjiga, koju je upravo objavio, bez sumnje postati sveučilišnim udžbenikom na kolegijima iz računalne i korpusne lingvistike koje predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Doc. dr. Marko Tadić ispunjava i uvjete Znanstvenoga područnog vijeća za humanističke znanosti, jer je objavio više od osam znanstvenih radova u časopisima i zbornicima s međunarodnom recenzijom, te znanstvenu knjigu.
Na osnovi svega rečenoga, zaključujemo da doc. dr. Marko Tadić ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje izvanrednoga profesora, te preporučujemo Vijeću da doc. dr. Marka Tadića izabere u rečeno zvanje.
U Zagrebu, 5. 11. 2003.
prof. dr. Ranko Matasović, predsjednik povjerenstva
prof. dr. László Bulcsú, član povjerenstva
prof. dr. Damir Boras, član povjerenstva
Doc. dr. Marko Tadić
Odsjek za lingvistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Dodatak prijavi za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora na Katedri za algebarsku i informatičku lingvistiku na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
A) POPIS RADOVA DO IZBORA U ZVANJE DOCENTA
Znanstveni radovi
1. (s Anđelkom Badurinom) »Hagiotopografija Istre i dubrovačkog područja«, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 12-13/1988-1989, str. 58-63.
2. »Zašto nam treba višemilijunski referentni korpus?«, Informatička tehnologija u primijenjenoj lingvistici, Društvo za primijenjenu lingvistiku Hrvatske, Zagreb, 1990, str. 95-98.
3. »Od korpusa do čestotnoga rječnika hrvatskoga književnog jezika«, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 27 (1991), str. 169-178. (ISSN 0514-5090)
4. »Problemi računalne obrade imeničnih oblika u hrvatskome«, Suvremena lingvistika 34, (1992), str. 301-308. (ISSN 0586-0296)
5. »Računalna obrada hrvatskoga i nacionalni korpus«, Suvremena lingvistika 41-42, (1996), str. 603-612. (ISSN 0586-0296)
6. (s Milanom Mogušem) Katančićev prijevod Svetoga pisma: računalna obrada, abecedni, čestotni rječnik i konkordancija, Austrijska akademija znanosti-HAZU, Beč-Zagreb 1997.
Magisterij i doktorat
1. Kompjutorska obrada morfologije hrvatskoga književnog jezika na imeničnom potkorpusu, magistarska radnja, Centar za postdiplomske studije — Dubrovnik, 1992., 120 str.
2. Računalna obrada morfologije hrvatskoga književnog jezika, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1994, 160 str.
Stručni radovi
1. »Pragmatics, S. C. Levinson«, Naše teme 11/1984, str. 2575-2578.
2. »Teorija govornih akata«, Naše teme 11/1984, str. 2585-2587.
3. »Simbol«, SOL 1/1986, str. 79-82.
4. »O semiotici i filozofiji jezika«, Kulturni radnik 1/1986, str. 222-230.
5. »Semiotika i filozofija jezika — Ogledala«, Kulturni radnik 1/1986, str. 173-204. (prijevod)
6. »Jezici crne Afrike i neki njihovi sociolingvistički problemi«, SOL 2/1986, str. 71-83.
7. »Principles of Pragmatics, G. N. Leech«, SOL 3/1987, str. 109-115.
8. »Pragmatika u lingvistici«, SOL 4/1987, str. 87-103.
9. »Semiotička teorija Umberta Eca«, Republika 9-10/1988, str. 31-41.
10. TEXTUS — programski paket za izradu abecednih, frekvencijskih, odostražnih rječnika i konkordancija, Zavod za lingvistiku, Zagreb, 1989.
11. Rad na rječniku (računalna obradba, indeksiranje i konverzija latinsko-hrvatskoga rječnika): Šugar, Ivan — Botanički rječnik, latinsko-hrvatski s hrvatskim indeksom, HAZU-Globus, Zagreb, 1990.
12. (s Borislavom Pavlovskim i Krešimirom Pavlovskim) K. Racin, Beli Mugri (konkordancija), Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, Zagreb 1991.
13. (sa Zrinjkom Glovacki-Bernardi i Zlatkom Vinceom) Kompjutorska obrada hrvatskoga književnog jezika, Bilten Zavoda za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, 6/1992, str. 29-33.
14. Abecedni, čestotni rječnik, konkordancija i odostražna konkordancija u: Dragica Malić: Kompjutorska obrada starohrvatskoga latiničkog rukopisa 14. stoljeća »Odlomak Korčulanskoga lekcionara«, Zavod za hrvatski jezik Hrvatskoga filološkoga instituta, 1992, 74 str.
15. »Računalna obradba hrvatskih korpusa: povijest, stanje i perspektive«, Suvremena lingvistika 43-44, 1997. str. 387-394.
16. Elektronsko izdanje Platonove Države u: Erjavec, Tomaž–Lawson, Ann–Romary, Laurent: East meets West — A Compendium of Multilingual Resources, TELRI-IDS, Mannheim, 1998. (ISBN 3-922641-46-6)
Popularni radovi
1. »U bazi bijaše riječ — interview«, Vijenac 116, (18. lipnja 1998), str. 15. (ISSN 1330-2787)
B) POPIS RADOVA OBJAVLJENIH NAKON IZBORA U ZVANJE DOCENTA
Knjige
1. (s Milanom Mogušem i Majom Bratanić) Hrvatski čestotni rječnik, Školska knjiga-Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1999. (ISBN 953-0-40012-8)
2. Jezične tehnologije i hrvatski jezik, Exlibris, Zagreb 2003. (ISBN 953-6310-19-8)
Znanstveni radovi
1. »Računalni pogled na Šulekov rječnik znanstvenoga nazivlja«, Zbornik o Bogoslavu Šuleku, HAZU, Zagreb 1998, str. 149-159. (ISBN 953-154-367-4)
2. »Raspon, opseg i sastav korpusa suvremenog hrvatskoga jezika«, Filologija 30-31, (1998), str. 337-347. (ISSN 0449-363X)
3. »Building the Croatian-English Parallel Corpus« u: LREC2000 Proceedings, Atena-Pariz 2000, Vol. I, str. 523-530.
4. »Information Retrieval Meets Human Language Technology« u: Quest for Information, CUC2000 Proceedings CD-ROM, CARNet, Zagreb 2000. (ISBN 953-6802-01-5)
5. »Uporaba XML-a u hrvatskim korpusima« u: CroInfo2000 — Upravljanje informacijama u gospodarstvu i znanosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica–Pliva, Zagreb 2000, str. 132-137. (ISBN 953-6000-89-X)
6. (s Vesnom Požgaj-Hadži) »Hrvatsko-slovenski paralelni korpus« u: Erjavec, Tomaž i Gros, Jerneja (ur.) Jezikovne tehnologije / Language Technologies 2000, Institut Jožef Stefan, Ljubljana 2000, str. 70-74. (ISBN 961-6303-25-2)
7. (s Ivanom Simeon) »Building the Croatian Language Technologies Portal« u: Joining Efforts, CUC2001 Proceedings CD-ROM, CARNet, Zagreb 2001. (ISBN 958-6802-03-1).
8. »Procedures in Building the Croatian-English Parallel Corpus« u: International Journal of Corpus Linguistics, special issue, (2001), str. 107-123. (ISSN 1384-6655).
9. (s Majom Jokić) »Primjena XML-a na primjeru tekstovne baze hrvatskih znanstvenih časopisa« u: CroInfo2001 — Upravljanje informacijama u gospodarstvu i znanosti, Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Pliva, Zagreb 2001, str. 113-121 (ISBN 953-6000-98-9).
10. (s Krešimirom Šojatom) »Identifikacija prijevodnih ekvivalenata u Hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu«, Filologija 38-39 (2002), str. 247-262 (ISSN 0449-363X).
11. »Building the Croatian National Corpus« u: LREC2002 Proceedings, Las Palmas-Pariz 2002, Vol. II, str. 441-446.
12. (sa Sanjom Fulgosi i Krešimirom Šojatom) »The Applicability of Lemmatization in Translational Equivalents Detection« u: Barnbrook, Geoff; Danielsson, Pernilla; Mahlberg, Michaela Meaningful Texts: The Extraction of Semantic Information from Monolingual and Multilingual Corpora, Birmingham University Press, Birmingham 2003, str. 195-206 (ISBN 1-902459-40-7).
13. (s Tomažem Erjavcom, Cvetanom Krstev, Vladimirom Petkevičem, Kirilom Simovim i Duškom Vitasom) »The MULTEXT-East Morphosyntactic Specifications for Slavic Languages« u: Proceedings of the EACL2003 Workshop on Morphological Processing of Slavic Languages (Budimpešta 2003), ACL, str. 25-32 (ISBN 1-932432-02-7).
14. (sa Sanjom Fulgosi) »Building the Croatian Morphological Lexicon« u: Proceedings of the EACL2003 Workshop on Morphological Processing of Slavic Languages (Budimpešta 2003), ACL, str. 41-46 (ISBN 1-932432-02-7).
Objavljeno na WWW-u
1. Hrvatski nacionalni korpus: http://www.hnk.ffzg.hr od prosinca 1998.
2. Hrvatski morfološki leksikon: http://www.hnk.ffzg.hr/hml od studenoga 2002.
3. Portal jezičnih tehnologija za hrvatski jezik: http://www.hnk.ffzg.hr/jthj od rujna 2001.
Stručni radovi
1. »Hrvatski nacionalni korpus na Internetu«, Jezik 46 (1999), 5, str. 200. (ISSN 0021-6925)
Popularni radovi
1. »Brže treba misliti — interview«, Vijenac 129, (11. veljače 1999), str. 3-5 (ISSN 1330-2787)
2. »Ta tri slatka slova«, Vijenac 136, (20. svibnja 1999), str. 26 (ISSN 1330-2787)
3. »Hrvatski računalni korpusi«, Vijenac 158, (23. ožujka 2000), str. 26 (ISSN 1330-2787)
4. »Izgradnja portala za hrvatski jezik — interview «, Net's Go: CARNetova korisnička konferencija CUC2001, Siječanj 2002, str. 20.
5. »Bez alata nema rezultata«, Vijenac 217, (27. lipnja 2002), str. 4-5 (ISSN 1330-2787)
Urednički radovi
1. Kovačević, Marko. Hrvatski jezik između norme i stila, Nakladni zavod Globus, Zagreb 1998. (urednik)
2. Trava od srca. Hrvatske Indije 2, HFD-Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2000. (gostujući urednik)
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. István Nyomárkay, redovni profesor, dopisni član HAZU
Dr. sc. Ivo Pranjković, redovni profesor
Dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, docent
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izbor u suradničko zvanje višeg asistenta
na Katedri za hungarologiju
Odsjeka za hungarologiju i orijentalne studije
Fakultetsko Vijeće Filozofskog Fakulteta u Zagrebu na sjednici 10. studenog 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hungarologiju, na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju. Nakon uvida u materijale podnosimo slijedeće
Izvješće
Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. studenog 2003. prijavile su se dr. sc. Orsolya Žagar Szentesi i dr. sc. Dorottya Andrási.
Orsolya Žagar Szentesi rođena je u gradu Békéscsaba (Mađarska) 1969. Osnovnu i srednju školu završila je u Budimpešti, gdje se upisala na studij hungarologije u serbokroatistike pri Sveučilištu Eötvös Loránd, a diplomirala je 1994. godine. Kandidatkinja je već u tijeku studija pokazivala osobiti interes prema lingvističkim pitanjima, posebno prema poredbenim temama hrvatskoga i mađarskog jezika. Od 1991. redovno je sudjelovala na ljetnim seminarima Zagrebačke slavističke škole. U ljetnom semestru akademske godine 1993/94. boravila je u Zagrebu u okviru međudržavne stipendije.
Nakon završetka studija upisala se na postdiplomski doktorski (PhD.) studij budimpeštanskog Sveučilišta Eötvös Loránd, na polju jezikoslovlja, pri čemu je sve obavezne ispite i rigoroz položila s najboljim rezultatom. Disertaciju je izradila pod mentorstvom prof. dr. Istvána Nyomárkaya, s naslovom „Mađarske prevedenice u hrvatskoj poštanskoj i željezničkoj terminologiji”, a obranila ju je s ocjenom summa cum laude u ožujku 2003. godine. Njezina je doktorska diploma nostrificirana u studenome 2003. pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U rad Katedre za hungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu uključila se već 1995. - od tada vodi seminare iz suvremenog mađarskog jezika za sve godine. Orsolya Žagar Szentesi idealna je osoba za obavljanja nastavnih i istraživačkih zadaća na Katedri za hungarologiju, jer pored temeljitog stručnog znanja izvrsno vlada kako hrvatskim, tako i mađarskim jezikom, ima sve spremnosti za taj specifičan posao, te odlično komunicira sa studentima. Svoje nastavne zadaće obavlja uz maksimalnu odgovornost.
Uza sve to kandidatkinja se redovito i sustavno bavi znanstvenim istraživanjem, sudjeluje na znanstvenim skupovima u Mađarskoj i Hrvatskoj, te je suradnik na projektu "Hrvatski u dodiru sa šest europskih jezika" pri Institutu za lingvistička istraživanja HAZU – u okviru kojega, u suradnji s drugim sudionicima projekta, objavljena su tri izvorna znanstvena rada, četvrti je u tisku. Samostalni su radovi kandidatkinje također pozornosti vrijedni: objavljena su joj tri izvorna znanstvena rada u izdanjima s međunarodnom recenzijom (A magyar és a horvát nyelv szófaji rendszere. Studia Slavica Savariensia, 1999/1., 301-311.; Ivan Bojničić – “Gramatika magjarskog jezika”. Az első horvátországi magyar grammatika. in: Croato-hungarica. Uz 900 godina hrvatsko-mađarskih povijesnih veza. Priredili: Milka Jauk-Pinhak, Kiss Gy. Csaba, Nyomárkay István. Katedra za hungarologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Matica hrvatska. Zagreb, 2002., 253-262.; Adalékok a horvát postai és vasúti szaknyelv magyar mintáinak kérdéséhez. in: Studia Slavica Savariensia 1-2. 2003., 546-552.).
Dorottya Andrási rođena je 1967. g. u Budimpešti, gdje je i završila srednje obrazovanje. G. 1988. upisala je na Filozofskom fakultetu u Segedinu studij mađarskoga i latinskog jezika, što je i diplomirala 1993. g. Nakon toga je upisala na istom fakultetu studij komparativne književnosti, a 2000. je obranila doktorsku disertaciju s temom iz područja talijanskog humanizma na latinskom jeziku, koja joj je i u Hrvatskoj nostrificirana. U međuvremenu diplomirala je i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Segedinu. G. 1996. zaposlila se na Pravnom fakultetu Katoličkoga sveučilišta «Péter Pázmány» u Budimpešti gdje je kao asistent i viši asistent vodila nastavu iz pravnog latinskog jezika. Od 1997. do 2002. g. radila je kao ugovorni lektor za mađarski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim jezičnih vježbi držala je i seminare iz mađarske književnosti. Uz nastavu paralelno je počela objavljivati i stručne radove iz komparatistike, te je proučavala recepciju mađarske književnosti u Hrvatskoj. Kroz suradnju s Hrvatskim institutom za povijest i Pravnim fakultetom u Zagrebu istraživala je i teme iz hrvatsko-mađarske pravne povijesti.
Nakon isteka lektorskoga mandata kandidatica se vratila na svoje radno mjesto na Pravnom fakultetu Katoličkoga sveučilišta «Péter Pázmány» u Budimpešti kao viši asistent za rimsko pravo, gdje i sada radi. Akademske godine 2002/2003. i 2003/2004. vanjski je suradnik Katedre za hungarologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, držeći dio nastave iz mađarske književnosti i kulturne povijesti.
Razmotrivši podnesene natječajne materijale, a na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03. čl. 97.), ustvrđujemo da kandidatica dr. sc. Dorottya Andrási ne ispunjava uvjete propisane ovim natječajem, jer polje njezina znanstvenog bavljenja unutar humanističkih znanosti nije jezikoslovlje, nego – znanost o književnosti. Napominjemo da velik dio njezine znanstvene biografije (iz područja rimskoga prava) i ne pripada znanstvenom području humanističkih znanosti.
Na temelju raspoloživih znanstvenih i stručnih radova, te uvidom u dosadašnji nastavni rad kandidatice dr. sc. Orsolye Žagar Szentesi, a na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03. čl. 97.), ustvrđujemo da kandidatica dr. sc. Orsolya Žagar Szentesi zadovoljava uvjete propisane ovim natječajem, te stoga
predlažemo
da se dr. sc. Orsolya Žagar Szentesi izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hungarologiju, pri Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
________________________________
Dr. sc. István Nyomárkay, redovni profesor, dopisni član HAZU
________________________________
Dr. sc. Ivo Pranjković, redovni profesor
_______________________________
Dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, docent
Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red prof.
Dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)
Zagreb, 19. studenoga 2003.g.
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI - POLJE ODGOJNE ZNANOSTI
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za Sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, temeljem čl. 94. st. 1, Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 96/93.), na redovitoj sjednici od 13. listopada 2003. godine, donijelo je odluku o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vijeće je također imenovalo Stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti ispunjavanje uvjeta za ovaj izbor u sastavu: prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan (predsjednik), prof. dr. sc. Vladimir Jurić (član) i prof. dr. sc. Vladimir Rosić (član).
Natječaj je raspisan u Vjesniku od 25. listopada 2003., a na njega se javio pristupnik dr. sc. Vlatko Previšić, redoviti profesor Filozofskog fakulteta.
U skladu s člankom 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96), zatim Zakonom o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, nadalje, posebnim uputama Ministarstva znanosti i tehnologije RH, te Preporukama Rektorskog zbora (Narodne novine, br. 94/96), i, na kraju, na temelju detaljnog uvida u dokumentaciju koju je pristupnik priložio uz prijavak na natječaj, imenovano Stručno povjerenstvo podnosi slijedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
Temeljem važećih zakonskih odredbi, te naputka Rektorskog zbora, djelatnost pristupnika bit će prikazana kroz slijedeće zasebne dijelove izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje
6. Popis radova
1. Ž I V O T O P I S
Vlatko Previšić je rođen 20. listopada 1945. u Cerni, kod Županje.
U mjestu rođena završio je osnovnu školu (1960.), a srednju Učiteljsku školu (posljednja dva razreda u jednoj školskoj godini), u Petrinji (1964).
Studirao (i diplomirao) pedagogiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1968-1972.). Kao student dobio Rektorovu nagradu za odličan studij (1971.), a godinu dana kasnije (1972.), prvu nagradu Sveučilišta za studentski pismeni rad: Znanstveno-tehnička revolucija i odgoj.
Pohađao poslijediplomski studij informatike na Sveučilištu u Zagrebu (1972-73.).
Doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu (nakon položena rigoroza) disertacijom: Mogućnosti, pretpostavke i realizacija stvaralaštva u slobodnim aktivnostima (1984.).
Radio kao učitelj osnovne škole u Gradištu kod Županje od 1964. do 1968., odsluživši u međuvremenu vojnu obvezu (Zadar, Beograd - 1965/66.) i položivši stručni učiteljski ispit u Sremskim Karlovcima (1968.).
Od 1973. neprekidno je djelatnik Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svim statusima (asistent, znanstveni asistent, docent, izvanredni i redoviti profesor).
Tijekom rada na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za pedagogiju predavao je više različitih nastavnih predmeta i kolegija, a trenutno: Pedagogiju slobodnog vremena, Socijalnu pedagogiju, Alternativne pedagoške ideje i škole, Interkulturalni kurikulum.
Šef Katedre za sistematsku pedagogiju.
Voditelj poslijediplomskog studija pedagogije. Suvoditelj poslijediplomskog studija glazbene pedagogije (i predavač) na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Preko dvadeset godina (neprekidno) gostujući nastavnik na Studijskom centru socijalnog rada pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Više godina neprekidno gostujući nastavnik na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Prihvaćen gostujući nastavnik novoutemeljenog studija pedagogije na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku.
Bio stipendist inozemnih fondacija (DAAD-a i - jedini od naših pedagoga - vrlo prestižne fondacije Alexander von Humboldt Stiftunga). Studijski kraće ili duže boravio u Austriji, Engleskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Švedskoj).
Obnašao dužnosti pročelnika Odsjeka, predstojnika Zavoda za pedagogiju, zamjenika voditelja Interfakultetskog studija socijalnog rada.
Član više različitih stručnih i znanstvenih udruga i njihovih upravnih tijela u zemlji i inozemstvu.
Član različitih gremija i povjerenstava za vrednovanje i odobravanje projekata; financiranje istraživanja i izdavaštva; odobravanje programa studija; dodjele nagrada i priznanja i sl.
Urednik, član Uredništava i Savjeta nekoliko stručnih časopisa i listova.
Vanjski suradnik i urednik struke kapitalnih izdanja: Hrvatskog leksikona (tom I i II) i nove Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Autor nekoliko knjiga, priređivač nekih knjiga, suurednik nekoliko knjiga, autor preko stotinu znanstvenih i stručnih radova.
Voditelj i suradnik u više znanstveno-istraživačkih projekata u matičnom znanstvenom polju.
Sudionik i organizator većeg broja savjetovanja u području struke, kao i gost više različitih javnih tribina i medijskih nastupa (u zemlji i inozemstvu).
Pokretač i supokretač utemeljenja različitih udruga i dužnosnik u njima (Kluba Hrvatskih Humboldtovaca, Interkulture, Hrvatsko-njemačkog društva, Akademije odgojnih znanosti, Hrvatskog pedagogijskog društva).
Član stručnih i znanstvenih vijeća pri Ministarstvu znanosti i tehnologije i Ministarstvu prosvjete i športa RH.
Predsjednik Upravnog vijeća Visoke učiteljske škole u Čakovcu
Od nagrada i priznanja izdvajamo godišnju nagradu Ivan Filipović za unapređivanje pedagoške teorije i prakse (1989).
Bio član i predsjednik Nadzornih odbora nekih Trgovačkih društava grada Zagreba; član nekih gradskih povjerenstava i vijeća u području kulture i obrazovanja i tsl.
Sada član Upravnog odbora KK "Cibona" i član Upravnog odbora Hrvatskog košarkaškog saveza.
Služi se njemačkim i engleskim jezikom.
Oženjen, otac dvojice sinova (29 i 20 godišnjaka), hrvatski državljanin, Hrvat, stanuje u Zagrebu, Kneza Mislava 13, tel. 46 13 066.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
Vlatko Previšić je redovitim slijedom prošao izbore u sva znanstveno-nastavna zvanja: znanstvenog asistenta (1981), docenta (1985), izvanrednog profesora (1988), znanstvenog savjetnika (1993), u kojem je proveo pet godina, do izbora u redovitog profesora (1998). Uz popis svih objavljenih radova, koji su na kraju sastavni dio ovoga izvješća, u nastavku ćemo ocijeniti samo radove nastale nakon izbora u zvanje redovitog profesora (1998).
2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova relevantnih za izbor
2.1.1. Knjiga
Mijatović, A., Previšić, V., (ur.), (1999), Demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj. Interkultura, Zagreb, 60 str.
Ovo je zapravo preliminarno izvješće znanstvenog projekta Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture, koje se odnosilo na istraživanje brojnih obilježja i stavova naših srednjoškolaca prema nacionalnih, kulturnim, regionalnim, konfesionalnim i socijalnim distancama, provedenom na širokom i reprezentativnom uzorku srednjih škola u Hrvatskoj. Ovdje je, također, riječ o iznošenju istraživačkih rezultata odnosa srednjoškolske mladeži prema demokratskim društvenim vrijednostima kao jednima od pretpostavki strukturiranja nacionalnog školskog kurikuluma. U sadržaju ove knjižice radi se svakako o prvim istraživanjima ove problematike u području pedagogije u nas i u tome je njezin važan osobit i trajan znanstveni doprinos. S druge strane, doprinos V. Previšića je uloga glavnog istraživača-voditelja projekta; suurednika publikacije i suautora dvaju poglavlja: Uvodnog obrazloženja metodologije, organizacije i izvođenja istraživanja; Socijalna distanca prema nacionalnim ili etničkim skupinama.
Previšić, V., Mijatović, A., (ur.) (2001), Mladi u multikulturalnom svijetu. Interkultura, Zagreb, 52 str.
U sadržaju ove publikacije je izvješće o kulturnim stavovima i dimenzijama učenika srednjih škola u Hrvatskoj prema metodologiji poznatog nizozemskog sociologa istraživača G. Hofstedeta o četverodimenzionalnosti kulturnog iskaza koje je po prvi puta u nas primijenila skupina naših istraživača koordinirana od voditelja V. Previšića. Ovo je istraživanje provedeno prema reduciranoj metodologiji koju je Hofstede prije koristio kod svojih istraživanja nacionalne kulture u pedeset zemalja svijeta među kojima i u nekadašnjoj Jugoslaviji, ali ne i u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na uzorku učenika, nastavnika i roditelja, a odnosilo se na kulturne dimenzije hijerarhijske distance, individualizam-kolektivizam, muško-žensko i izbjegavanje anksioznosti. Rezultati daju uvid u svojevrsnu kulturnu matricu temeljem koje je moguće, uz ostalo, strukturirati neke bitne
elemente i sadržaje nacionalnog kurikuluma, osobito s gledišta harmonizacije hrvatskog školstva s današnjih europskim nagnućima. I u ovoj projektno-izvještajnoj knjižici V. Previšić se javlja kao koordinator cjelokupnog istraživanja, suurednik knjige i suautor dva poglavlja: Zašto razgovarati o kulturi; Odnos prema vlasti (hijerarhijska distanca).
Previšić, V., Rosić, V., Radeka, I. (2002), Pedagogija na Filozofskim fakultetima u Hrvatskoj. Graftrade, Rijeka, 71 str.
Prigodna monografija stručno-znanstvenog karaktera, povijesno-pedagoškog sadržaja i nastala u povodu proslave 40. obljetnice studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru i prigodnom okupljanju studenata i profesora pedagogije na tradicionalnom travanjskom susretu. Svaki je od trojice autora zasebno obradio jedan od odsjeka na kojem se u nas studira pedagogija (V. Previšić na 30 stranica zagrebački Odsjek za pedagogiju), a posebno pojavu i početke studija pedagogije u dotičnoj ustanovi; oblike ustrojbene organizacije (tzv. stolice, seminare, institute, odsjeke, odjele i sl); zatim temeljne djelatnosti i djelatnike toga odsjeka. Prilozi su popraćeni popisom literature i drugih korištenih izvora što tekstovima i cijeloj monografiji daje korisno stručnu i znanstvenu težinu, kao i vrelo za kasnija, daljnja proširenija istraživanja ove i slične problematike u okviru naše pedagogije.
Previšić, V., Rosić, V., Radeka, I. (2003), Studij pedagogije u Hrvatskoj. Hrvatsko pedagogijsko društvo, Zagreb, 2003, 226 str.
Kao što je na kraju prikaza prethodne monografije rečeno, ova je knjiga nastala potaknuta potrebom i mogućnošću potpunijeg pisanja «povijesne biografije», kao proširenog istraživanja pedagoško-institucionalne problematike koja se odnosi na njezino studijsko utemeljenje, organizaciju, sadržaje i načine rada, djelatnike i studente. Sada je na jednom mjestu sakupljena cjelovita materija koja se odnosi na genezu, razvoj i djelomično aktualno stanje studija pedagogije u Hrvatskoj. Mnoštvo novih podataka i opisa ličnosti svakako je ovu knjigu učinilo upotrebljivom i za nečija kasnija istraživanja ove problematike. U njoj je V. Previšić svoj dio obradio na 102 stranice i koordinirao čitavim poslom i projektom njezina nastajanja i pisanja.
2.1.2. Poglavlje u knjizi
Previšić, V. (2003), Obitelj kao odgojno-socijalna zajednica. U knjizi: Nacionalna obiteljska politika. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, str. 191-204.
U ovom poglavlju autor polazi od tretmana obitelji kao odgojne i socijalne zajednice za razliku od dosadašnjih samo jednih (pedagoških) ili drugih (socijalnih) pristupa koji socijalizacijske procese promatraju odveć izdvojeno i segmentirano. Za potrebu ovakva sintetičko-integrativnog pristupa autor ipak najprije ukazuje na odgojno-obrazovnu funkciju obitelji; zatim problematizira aktualnu temu odnosa obitelji prema slobodnom vremenu svoje djece; nakon toga izlaže se mogućnost i način aktivnog dijaloga i partnerstva obitelji s okolinom i, na kraju, sintetički zaključak jedinstvenog djelovanja suvremene obitelji kao odgojno-socijalne zajednice.
Znanstveni i je doprinos ovoga priloga nacionalnoj obiteljskoj politici u Hrvatskoj što je pedagoški tretman njezine uloge integrativno uklopio u širi kontekst obitelji kao društvene pojave, koja nije niti samo pedagoška, niti socijalna kategorija i zajednica. Neke današnje, naime, ne-tipične pojave iz obiteljske svakodnevnice jasno ukazuju da parcijalno, umjesto višeslojno integrativnog promatranja, ne može pomoći današnjim i budućim nagnućima funkcioniranja obitelji kao realnog (a ne samo privatnog) životnog okružja. Autor je svoja višegodišnja bavljenja obitelji kao socijalno-pedagoškom kategorijom aktualizirao u suvremenim promjenama i sutrašnjim nagnućima.
2.1.3. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima (a1)
Previšić, V. (1999), Škola budućnosti: humana, stvaralačka i socijalna zajednica. Napredak, 140(1): str. 7-16.
U članku se polazi od društvenog bića škole; njezine povijesne uloge i geneze; zatim današnjeg stanja te njezina budućeg položaja i zadaće. Pregledom različitih pedagoških reformnih pokreta, koji su dominirali u odgojnoj praksi, teorijama škole i školskoj pedagogiji kao znanstvenoj disciplini tijekom dvadesetog stoljeća, analitički je ukazano na putove i načine njezine stalne transformacije i društvene prilagodbe ukazujući pritom osobito na nekoliko karakterističnih faza razvoja: srednjovjekovne, stare, nove, suvremene do škole budućnosti kao humane, stvaralačke i socijalne zajednice. Put zapravo od škole drila, preko škole memoriranja, aktivne i radne škole, do škole koja će poticati kreativnost i biti humana socijalna zajednica učenika, učitelja i roditelja kao partnera.
U radu je škola dominantno tretirana kao nova i moderna ustanova osobito s gledišta njezina mjesta u odgojno-obrazovnom sustavu i različitim preuredbama obzirom na vođenje obrazovne politike koja, od danas do sutra, traži neka efemerna rješenja umjesto znanstvenog osmišljavanja mjesta škole u odgoju i socijalizaciji današnje djece i mladeži. Pritom kreativno ponašanje učitelja i učenika može biti jedan od načina oslobađanja njezinih tradicionalnih stega. Prilog je svakako značajan znanstveni doprinos suvremenom gledanju na probleme školske pedagogije.
Previšić, V. (1999), Stotinu četrdeset godina časopisa «Napredak». Napredak, 140(3): str. 279-285.
Ovo je uvodni pregledni članak tadašnjeg glavnog urednika našeg najstarijeg pedagoškog glasila za koju prigodu je i nastao. Članak je povijesno-pedagoškog sadržaja i karaktera, a pisan je temeljem korištenja primarnih izvora i analize prigodnih članaka nastalih u godinama obilježavanja prigodnih obljetnica izlaženja. Osim kronološkog slijeda važnijih događanja zabilježeni su različiti sadržajni doprinosi (znanstveno kategoriziranih) priloga što ih je Napredak, kao svjedok mnogih mijena u našem školstvu i pedagogiji, donosio tijek stotinu četrdeset godina svoga izlaženja. Članku je dodan potpun pregled i popis imena svih članova dotadašnjih uredništava, savjeta i glavnih urednika ovoga časopisa.
Mijatović, A., Previšić, V., Žužul, A., (2000), Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. Napredak, 141(2): str. 135-146.
Članak je nastao u okviru znanstveno-istraživačkog projekta Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture, a donosi prikaz mogućnosti i načina primjene Hofstedetova modela «nacionalne kulture» u metodologiji i sadržaju izrade različitih formi kurikuluma i korištenje rezultata njegovih istraživanja u školskoj obrazovnoj praksi. Uz neke čisto pojmovno kategorijalne definicije i određenja kurikuluma kao pedagoške materije, članak ukazuje na potrebnu višedisciplinarnog određenja kurikularnih sadržaja, a osobito s gledišta cilja i zadataka obrazovanja te valorizacije učinaka. U tome se čini važan i novi iskorak prema interdisciplinarnom tretmanu sadržaja i načina rada u suvremenoj školi. U ovom posljednjem je i pojedinačni doprinos pristupnika nastajanju i izradi i pisanju ovoga rada.
Previšić, V., (2000), Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prakse. Napredak, 141(4): str. 403-410.
Rad je uvodni (pregledni) članak u temu broja: Slobodno vrijeme – pedagoške interpretacije i implikacije. Autor je dobar poznavatelj ove problematika i stvarno daje pregledne poticaje potrebe pedagoškog bavljenja ovom društvenom pojavom. Slobodno je vrijeme, naime, složen, moderan i aktualan fenomen kojem treba dati adekvatan pedagoški tretman i posvetiti mu potrebnu odgojno-socijalnu i kulturološku brigu. Valja, kaže autor, pedagoški djelovati da se, ne samo kod djece i mladeži, nego i odraslih i ostarjelih osoba, razvija kultura provođenja slobodnog vremena i njegova humana dimenzija iskorištavanja. Značajan je doprinos ovoga rada što je ukazao na jedan od čimbenika otvaranja odgojne i obrazovne zbilje, koja se više nikako ne može svoditi samo na obitelj i školu, ma koliko oni i dalje ostali glavni odgajatelji. Osim toga u članku se ukazuje na pogubnost utjecaja pasivnog provođenja slobodnog vremena i socijalnih posljedica društveno neprihvatljiva ponašanja u «vrijeme kada se ništa ne radi». Ista je važnost onih dijelova ovoga rada,
naravno prije svega za pedagogiju slobodnog vremena kao znanstvenu disciplina, koji ukazuju na potrebu znanstvenog dijaloga i osmišljavanja njezine prakse, npr. temama iz turizma (učiti putujući).
Domović, V., Godler, Z., Previšić, V., (2001), Streamlining for democracy: intercultural predispositions of the Croatian secondary school population. Intercultural Education, London, Vol. 12, No. 3, pp. 309-323.
U radu se iznose komparativni rezultati znanstvenog istraživanja u okviru projekata: «Genealogija i transfer modela interkulturalizma» (1993) i «Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture» (1998). Osim teorijskog uvoda i informativnog backgrounda (potrebnog stranom čitatelju ovoga članka), rad prikazuje i aktualno društveno i kulturološko stanje u Hrvatskoj, a zatim komparativno iznosi rezultate istraživanja stavova i mišljenja naših srednjoškolaca o nekim demokratskim vrijednostima i stilovima ponašanja mladih u društvu i školi. U odnosu na prethodno istraživanje (u okviru kojega su autori također sudjelovali), povezuje se genealogija i mogući transferi interkulturalnih ponašanja učenika u odnosu na hrvatsku životnu zbilju. Rezultati istraživanja stavova srednjoškolaca iz 1993. i 1998. pokazuju pozitivno pomicanje prema smanjenju socijalne distance prema pojedinim etničkim skupinama, religijskim strukturama i vjerskim zajednicama, te socijalnim skupinama obzirom na društvene prilike; ratno i poratno razdoblje u Hrvatskoj. Postoji, isto tako, empirijski utvrđena, stalna i objektivna tendencija prihvaćanja demokratskih vrijednosti i formi ponašanja naših srednjoškolaca u čemu ih, na žalost, još uvijek sputavaju kako obitelj, tako i tradicionalni sadržaji školskih programa i udžbenika. Sam je rad značajan znanstveni doprinos interkulturalnoj pedagogiji i odgoju za ljudska i građanska prava. Doprinos, pak, pristupnika ovome zajedničkom radu jeste u metodološkom postavljanju istraživanja te interpretaciji dobivenih rezultata.
2.1.4. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa
Previšić, V. (1999), Učitelj – interkulturalni medijator. U Zborniku radova Drugog međunarodnog znanstvenog kolokvija «Nastavnik – čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju» (The Teacher as a Contributor to Quality in Education), ur. V. Rosić, Filozofski fakultet, Rijeka, str. 78-84.
Pristupnik u ovome radu ističe da je interkulturalizam u nas, a osobito u odgoju, obrazovanju i pedagogiji, relativno nova pojava. Njegove teorijske interpretacije i praktično provođenje još uvijek su poprište nesporazuma i jednostranih prilaženja. Radi li se tu zapravo o «pedagogiji za strance», modelu obrazovanja manjina, kultiviranju migranata, ili asimiliranju doseljenika; možda talenju «novih Europejaca» i t.sl. Sve ove nedoumice ne mogu danas mimoići školu i učitelja. Učitelj treba biti novi interkulturalni medijator, pedagoški moderator, novi socijalni terapeut, moderan metodičar, informator, misionar,
humanist i Prometej kreativnosti novoga stoljeća. Njegova uloga mora korespondirati s društvenim promjenama na globalnom i nacionalnom planu; novim tehnološkim dostignućima i modernim oblicima komuniciranja. Rad je prilog znanstvenoj aktualizaciji profesije učitelja s gledišta interkulturalnih odnosa koji sve više ulaze u svakodnevni život otvorene i ujedinjene Europe, kojoj Hrvatska svakako želi ravnopravno pripadati.
Previšić, V. (2002), Creativity: pedagogical stimulation and (or) disturbance. U: Zborniku radova međunarodnog znastvenog skupa «High Quality Education and Creativity», Ed. N. Tatković, Visoka učiteljska škola u Puli, Brijuni-Pula, pp. 147-158.
Ovaj je rad uvodni referat što ga je autor održao na ovom međunarodnom znanstvenom skupu u okviru tradicionalnih Dana Mate Demarina. U njemu se najprije polazi od pojmovne deskripcije fenomena stvaralaštva; njegova psihologijskog, sociologijskog i pedagogijskog polazišta. Tko je zapravo kreativna osoba?! – retorički se pita autor. Odgovore traži u navođenju istraživanja Guilforda, Osborna, Torrancea, Maslowa, Brunera, Flechsiga, Gardnera, Supeka, Fulgosija, Kvaščeva, Pedičeka, Poljaka i dr., koji su nešto više koalirali s pedagoškim i obrazovnim mogućnostima, modelima i metodama razvijanja stvaralaštva i stvaralačkog ponašanja čovjeka. Što u obitelji, ustanovama institucionalnog ranog razvoja, školama i izvan škole potiče ili ometa kreativnost? Što inhibira u procesu razvoja i obrazovanja prirodnu radoznalost, znatiželju, slobodu, spontanost, autonomnost, nezavisnost i jednu stvaralačku igru djece? Pedagoški i metodički znanstveni doprinosi ovoga rada (čime se autor inače bavi još od vremena pisanja svoje doktorske disertacije), sastoje se u traženju nužnih (uz unutarnje) vanjskih poticaja i okolnosti koje mogu poticati ili ometati stvaralačko ponašanje. Na njih je moguće djelovati, usmjeravati ih i pedagoški prilagođavati, osobito nakon najnovijih istraživanja H. Gardnera o multipnoj inteligenciji i čovjekovim višestrukim intelektualnim mogućnostima; tako da učenici mogu «misliti svojom glavom» i «kreativno disati», kaže autor i navodi čitav niz preporuka i mišljenja:
Kako pedagoški poticati stvaralaštvo?, odnosno: Što ometa stvaralaštvo?.
Previšić, V. (2002), Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi. U Zborniku međunarodnog znanstvenog kolokvija (Relationship of pedagogical theory and pedagogical practice). Ur. V. Rosić, Crikvenica-Rijeka, Filozofski fakultet, str. 56-63.
U pristupu obradi ove teme autor zapravo polazi «s kraja postmoderne», u kojem se stvarno nalazi naša pedagogijska teorija i praksa kao svojevrsni «spori učenik». Naša je pedagogijska teorija, a slično tome i odgojna praksa, izvan višestrukih tijekova globalizacije, političkog pluralizma, multikulturalizma, nove medijske tehnologije, kompjutorskog i internetskog buma i uopće jednog filozofskog (postmodernog) misaonog diskursa. U njoj je još uvijek prilično starih i zastarjelih paradigmi i načela koji sputavaju suvremene i moderne načine odgojnog i obrazovnog djelovanja unutar, i izvan, službenih
institucija. Otvorena društva trebaju slobodni odgoj; novu filozofiju obrazovanja; aktivnu i stvaralačku nastavu; socijalno-integrativne odnose među glavnim činiteljima nastavnog procesa; smisao za slobodno vrijeme djece i mladeži; osim formalnih i neformalne i
informalne oblike učenja itd. Postmoderni znanstveni konstrukt traži paradigme, kao modele različitih mogućnosti međusobno povezanog cilja i zadaća; metoda i sadržaja; sredstava rada i njegova otvorenog vrednovanja, u formi svojevrsnog kurikuluma pedagogije same. U ovim promišljanjima autora glavni je znanstveno-teorijski doprinos njegova rada koji, prije svega, otvara pedagogiju za konstruktivan znanstveni dijalog sa susjednim disciplinama.
2.1.5. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku s domaćih skupova
Previšić, V., (1999), Pedagoško-socijalna obzorja nasilja (i agresivnosti) u školi. U Zborniku radova: Agresivnost u školi. Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, str. 15-27.
U radu se polazi od aktualnosti ove teme za pedagogiju obzirom na njezinu sve alarmantniju pojavnost u našoj odgojno-obrazovnoj praksi i uopće životnoj svakodnevnici. Zatim je izložena kratka povijesna geneza agresije i nasilja; sadržajno određenje pojave u socijalnoj pedagogiji; zatim njezina etiologija, oblici i načini manifestacije. Nakon toga slijede najčešći indikatori asocijalnog ponašanja djece (osobito mladeži) te mogući postupci identifikacije nasilničkog i agresivnog ponašanja. Izdvajaju se posebno mogući uzroci takva ponašanja vezani uz obitelj, školu, slobodno vrijeme, medije, vršnjačke skupine i širi društveni kontekst. U školi je posebno ukazano na tipične pojave tzv. antipedagogije školskog rada, koji se ilustriraju nekim manjim akcijsko-terenskim istraživanjima autora. Rad je svakako znanstveni doprinos socijalnoj pedagogiji jer jednu pojavu koja se često «držalo na distanci», od tzv. pozitivnog odgoja, stavlja u središte njegova djelovanja i brige.
Previšić, V. (1999), Škola kreativna životna zajednica. U Zborniku radova: Prema humanoj stvaralačkoj školi našega vremena. Ur. V. Puževski, HPKZ, Križevci, str.15-27.
Ovaj je rad bio uvodni referat na tradicionalnim Križevačkim susretima, koji svojima simboličkim Porukama želi pedagoškoj javnosti ukazati na aktualne teme i probleme naše suvremene škole. U njemu je autor izložio osim uvodnih naznaka opravdanosti bavljenja ovom temom i kratkog povijesnog osvrta na razvoj škole, pregled promjena kojima je izložena suvremena škola, među kojima je i potreba da ona bude jedna kreativna zajednica. Posebna je, stoga, pozornost posvećena osvjetljavanju fenomena kreativnosti; njegovih različitih interpretacija i mogućnostima njegova poticanja kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti. Ovo posljednje popraćeno je zanimljivim empirijskim pokazateljima koje je autor, istina prije nešto više godina, proveo među učenicima osnovnih škola. Dio rada tretira
posebno položaj učenika u takvoj školi, kao i ulogu učitelja u tome i takvu (kreativnom) ponašanju i radu. Stručni i znanstveni je doprinos ovoga rada što aktualizira interdisciplinarni tretman školskog bića kroz izvlačenje onih fenomena na površinu pedagogijske zbilje, koji su držani izvan njezina predmeta pa tako i ozbiljnijeg bavljenja – kao što je to u ovom slučaju kreativnost.
Previšić, V. (2001), Izvannastavne aktivnosti u školi. U Zborniku radova: Uspješna škola. Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, Križevci, str. 143-150.
U radu je riječ o jednom od bitnih i važnih dijelova strukture odgojno-obrazovnog rada naše škole: izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima. S njima se autor više godina bavi i ovdje naglašava trajnu potrebu i opravdanost da ove djelatnosti zadrže svoje mjesto u našoj školi; unatoč činjenici da one nakon skoro pedeset godina sve više iščezavaju iz njezina rada. To se najbolje vidi po njihovu gotovo potpunom nestanku iz srednjih škola, a u osnovnima su svedene na radni minimum. Argumentima dosadašnjih rezultata ovih djelatnosti u našim školama, koje je višestruko i sam empirijski istraživao, ali i opravdanosti sadašnjeg bavljenja, nastoji se ukazati na opravdanost njihova zadržavanja i širenja upravo zbog različitih neprihvatljivih socijalno-pedagoških pojava kojima je u negativnom svjetlu zapljusnuta naša današnja škola i slobodno vrijeme učenika. Temi je pridodano razmatranje uloge današnjeg učitelja u izvannastavnim aktivnostima s gledišta modernizacije i osuvremenjivanja njegove profesije.
Previšić, V. (2003), Suvremeni učitelj: odgojitelj-medijator-socijalni integrator. U Zborniku radova znanstveno-stručnog skupa «Učitelj – učenik – škola». Prir. B. Ličina, Visoka učiteljska škola, HPKZ, Petrinja, str. 13-19.
U ovome je radu riječ o uvodnom referatu što ga je autor u povodu 140. godina učiteljskog učilišta u Petrinji (kojeg je sam prije četrdeset godina pohađao i završio), održao na prigodnom skupu. U njemu je izloženo nekoliko osnovnih polazišta o učitelju kao djelatnosti i stručnoj profesiji; zatim društvenim, tehničkim, kulturološkim i pedagoškim ishodištima njegova suvremenog profiliranja. Autor se pritom pita: Je li današnji učitelj primjeren sadašnjoj školi i životnom trenutku?! Odgovor nije sasvim pozitivan i stoga predlaže profil učitelja koji će biti odgojitelj, kulturni medijator i socijalni integrator. Ove prijedloge argumentirano i analitički obrazlaže i podupire svoje prijedloge stanjem u današnjoj školi kao i pogledom na školu budućnosti. Osim toga, o učitelju se još uvijek razmišlja kao «dobrom starom prenosniku znanja» umjesto o odgojnom i obrazovnom partneru pa se zato i događaju mnoge nedoumice i nedorečenosti u njegovom suvremenom obrazovanju i permanentnom usavršavanju. Rad je znanstveno teorijski doprinos profiliranju učiteljskog zanimanja s gledišta «nove škole, interkulturalne pedagogije i sociologije profesije».
2.2. Znanstvenoistraživački rad na projektima
Pristupnik Vlatko Previšić sudjelovao je u toku svoga dosadašnjeg tridesetogodišnjeg rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni istraživač u više projekata unutar matične ustanove i znanstvenim ustanovama izvan nje. Većina ovih projekata bili su domaćeg karaktera, ali nekoliko njih bilo je međunarodnog. Sadašnji projekt kojeg koordinira kao glavni istraživač na svoj način je međunarodni jer ga iz Participacijskog programa sufinancira i UNESCO.
Do izbora u sveučilišni profesorski status (1988.), V. Previšić je bio suradnik na pet znanstvenih projekata, a dva projekta vodio je samostalno. U posljednjih petnaest godina pristupnik je bio suradnik na dva projekta: Inovacijska škola (voditelj dr. Milan Matijević) i Demokratske promjene i kulturni razvoj (voditelj dr. Antun Mijatović), a voditelj u tri projekta što ih je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH: Genealogija i transfer modela interkulturalizma (1993-1996); Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture (1997-2001); Metodologija i struktura nacionalnog kurikuluma (2002-2005).
Na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta, u posljednjih desetak godina, V. Previšić je nositelj najvećih; a gotovo i jedinih, znanstveno-istraživačkih projekata u kojima su dobiveni ne samo zapaženi rezultati u zemlji, nego i inozemstvu, a veći je, također, broj mlađih istraživača «pekao svoj zanat» surađujući u njima; od koji je nekoliko njih doktoriralo na temama kao dijelovima projektnih tema, što je za svaku pohvalu kao briga za znanstveni podmladak.
U području projektnih aktivnosti pristupnik je bio više puta član Stručnih povjerenstava za odobravanje i financiranje projekata, kao i njihovu završnu valorizaciju pri Ministarstvu znanosti i tehnologije RH i Ministarstvu prosvjete i športa RH.
2.3. Pozvana predavanja i sudjelovanje na skupovima
Pristupnik je prije ovoga izbora imao nekoliko pozvanih sudjelovanja na skupovima u inozemstvu, na kojima je aktivno sudjelovao: Bielefeld, Essen, Bratislava, Oxford, Warszawa, Torun, Frankfurt, Beč, Subotica.
Pristupnik je imao više domaćih pozvanih nastupa i predavanja na kojima je, u većini slučajeva, bio nositelj uvodnih predavanja, zapaženih plenarnih nastupa i sudjelovanja u raspravama u radionicama i sl.
U razdoblju nakon posljednjeg izbora aktivno je sudjelovao na slijedećim skupovima:
- Međunarodni znanstveni kolokvij: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Rijeka, 1998. - referat
- Međunarodni znanstveni kolokvij: Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju.
Rijeka, 1999. - referat
- Znanstveni skup: Nacionalna svijest i njeni psihološki, sociološki, politološki i povijesni
korelati. Subotica, 2000. - referat
- Međunarodni znanstveni kolokvij: Teorijsko-metodološka utemeljenost pedagoških
istraživanja. Opatija, 2001. - sudionik u raspravi
- Međunarodni znanstveni i stručni skup: Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo: Brijuni, 2001.
- uvodni referat
- Stručno-znanstveni skup: Školstvo u 20. stoljeću. Zagreb, 2001. - referat
-Stručno-znanstveni skup: (Pre)opterećenost učenika osnovnih i srednjih škola. Lovran,
2001. - referat
- Međunarodni znanstveni kolokvij: Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse.
Crikvenica, 2002. - referat
- Znanstveno-stručni skup: Učitelj/odgojitelj u razvoju djeteta i škole. Petrinja, 2002. -uvodni referat
- Znanstveno-stručni skup: Udžbenik u virtualnom okruženju. Zagreb, 2002. - referat
- Okrugli stol: Pedagogijska znanost: novi razvoji i izazovi. Zagreb, 2002. - moderator i
sudionik u raspravi
- Susret pedagoga Hrvatske: Pedagog – stručni suradnik u suvremenom menadžmentu
odgoja i obrazovanja. Opatija, 2003. - uvodni referat
2.4. Znanstvena društva:
HPKZ (Hrvatski pedagoško-književni zbor), Zagreb
SIETAR (The International Society for Intercultural Association for Intercultural Education, Training and Research), Haarlem
IAIE (International Association for Intercultural Education), Hilversum
INTERKULTURA (Udruga za promicanje interkulturalnih odnosa), Zagreb
KHH (Klub hrvatskih Humboldtovaca), Zagreb
DAAD-Klub (Deutscher Akademischer Austauschdienst), Zagreb
EFFE (bio član European Forum for Freedom in Education – Ured za Hrvatsku), Zagreb
HNJD (Hrvatsko-njemačko društvo za kulturnu, znanstvenu i gospodarsku suradnju), Zgb
HPD ( Hrvatsko pedagogijsko društvo - udruga pedagoga), Zagreb
2.5. Urednik znanstvenog časopisa:
- ODGOJ I SAMOUPRAVLJANJE, Zagreb, glavni i odgovorni urednik (1981-1985)
- NAPREDAK, Zagreb, glavni i odgovorni urednik (1998-2002 )
- SMOTRA / RUNDSCHAU, Zagreb (časopis izlazi na hrvatskom i njemačkom jeziku),
glavni i odgovorni urednik (1995 - )
2.6. Član uredničkog odbora časopisa:
- Umjetnost i dijete, član redakcije, Zagreb
- Die Kroatische Adria, član Savjeta časopisa, Split
2.7. Član odbora znanstvenog skupa:
Zagreb, 2001, član Počasnog odbora skupa: Školstvo u 20. stoljeću.
Petrinja, 2002, član i predsjednik Organizacijskog odbora skupa: Učitelj/odgojitelj u razvoju djeteta i škole.
Zagreb, 2002, član Organizacijskog odbora skupa: Udžbenik u virtualnom okruženju.
Opatija, 2003, su-predsjednik Organizacijskog odbora skupa: Pedagog – stručni suradnik u suvremenom menadžmentu odgoja i obrazovanja.
2.8. Znanstvena nagrada:
Vlatko Previšić je 1989. dobio godišnju nagradu “Ivan Filipović” za unapređivanje pedagoške teorije i prakse.
2.9. Gostujući znanstvenik:
Vlatko Previšić je u prosincu 1997. dobio od Alexander von Humboldt-Stiftunga iz Bonna ad personam poziv za jednogodišnju stipendiju i znanstveno-istraživački boravak u SR Njemačkoj po vlastitom izboru mjesta i vremena korištenja, koju još nije realizirao.
Iz naprijed prikazanog vidljivo je da je pristupnik, dr. Vlatko Previšić i nakon posljednjeg izbora bio vrlo aktivan i produktivan. Osim nekoliko suautorskih i priređenih knjiga, objavio je više znanstvenih radova. Sudjelovao je na velikom broju znanstvenih skupova; i to u različitim ulogama i zadaćama. Pokretao je i bio vrlo aktivan član stručnih i znanstvenih udruga u kojima je obnašao upravne funkcije. Uređivao je znanstvene časopise i bio recenzent znanstvenih projekata, znanstvenih izvješća, znanstvenih knjiga i članaka za različita izdanja i izdavače.
Vrlo heterogeni su njegovi znanstveni interesi: od povijesno-pedagoških tema, preko teorijskih pitanja pedagogije, interkulturalizma, do pedagogije slobodnog vremena, socijalno-pedagoških tema, obiteljske tematike i alternativnih pedagoških ideja i škola. U njegovu znanstvenu djelatnost možemo ubrojiti i vrlo uspješnu organizaciju i vođenje poslijediplomskih znanstvenih magistarskih i doktorskih studija, kao i brige za znanstveno mentoriranje, profiliranje i promocije doktora pedagogijskih znanosti. Svakako u znanstvenom portretu i radu V. Previšić treba još jednom spomenuti da je on do sada jedini hrvatski pedagog koji je dobio prestižnu znanstveno-istraživačku stipendiju Alexander von Humboldt Stiftunga (1986.-1988.), za istraživanje multikulturalizma u odgoju migranata. Dr. V. Previšić daje danas značajne i zapažene doprinose našoj pedagogijskoj teoriji i odgojnoj praksi.
3. NASTAVNA DJELATNOST
Dr. Vlatko Previšić ima trideset (30) godina nastavne djelatnosti na Odsjeku za pedagogiju Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U tome razdoblju prošao je statuse od asistenta, preko znanstvenog asistenta, zatim docenta, izvanrednog profesora do redovitog. Za ovo vrijeme najprije je nekoliko godina sudjelovao u nastavi pomažući starijim profesorima na katedri za Sistematsku pedagogiju. Već nakon godinu-dvije samostalno je vodio seminare i vježbe, a nešto kasnije i predavanja iz Opće pedagogije za studente tzv. B-
studijskog predmeta. Do sada je samostalno izvodio nastavu iz: Sistematske pedagogije, Sustava pedagogijskih disciplina, Odgojnih područja, Sociološke pedagogije (ovaj kolegij je prvi uveo u red predavanja na Odsjeku za pedagogiju 1981. godine), Domske pedagogije, Pedagogije slobodnog vremena, također, prvi uveo u studij Odsjeka za pedagogiju 1985.
godine, kao i Socijalnu pedagogiju (1993.). Akademske godine 1994/95. izradio je program za kolegij Interkulturalna pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta.
Dr. Vlatko Previšić je već dvadeset i tri godine nastavnik na Studiju socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je najprije predavao Obiteljsku pedagogiju, a sada Osnove opće i socijalne pedagogije. Na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru gostujući je nastavnik za predmet Pedagogija slobodnog vremena, više od deset godina. Nekoliko je godina suorganizirao, s dr. M. Matijevićem, pri Odsjeku za pedagogiju, fakultativni kolegij Waldorfske pedagogije. Gostovao je kao predavač na poslijediplomskom studiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta, zatim na poslijediplomskom studiju glazbene pedagogije pri Muzičkoj akademiji te poslijediplomskom studiju Glotodidaktike na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta.
Dr. Vlatko Previšić je osoba koja na Odsjeku za pedagogiju, u području nastavne djelatnosti, vrlo angažirano potiče njezino inoviranje i osuvremenjivanje; kako u dodiplomskom, tako i poslijediplomskom dijelu. Mentor je diplomantima, magistrantima i doktorantima.
U razdoblju nakon posljednjeg izbora V. Previšić je u dva navrata ugostio dvoje studenata iz SR Njemačke na kraćim studijskim boravcima i preddiplomskom istraživanju.
3.1. Dodiplomska nastava:
Kolegiji (koje je uvodio, predavao ili predaje):
Sustav pedagogijskih disciplina i Odgojna područja (asistirao u nastavi)
Sociološka pedagogija (predavao na Odsjeku za pedagogiju)
Pedagogija slobodnog vremena (predaje na Odsjecima za pedagogiju u Zagrebu i
Zadru)
Socijalna pedagogija (predaje na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta i
Studijskom centru socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu)
Interkulturalna pedagogija (izradio prvi program studija)
Pedagogija medija (izradio program studija zajedno s V. Spajić-Vrkaš)
Metodika sociologije (predavao nekoliko godina na Odsjeku za sociologiju)
Alternativne škole (izborni kolegij, vrlo posjećen)
Interkulturalni kurikulum (izborni kolegij, nedovoljno posjećen)
Pristupnik je mentor većem broju studenata (svakako među najčešće biranim profesorima mentorima na dodiplomskom studiju). U proteklom razdoblju nakon izbora (pet godina), broj njegovih diplomanata kreće se oko 25 kandidata.
3.2. Poslijediplomska nastava:
Pristupnik je već trećoj generaciji za redom voditelj poslijediplomskog znanstvenog studija pedagogije. Osim toga izradio je nekoliko nastavnih programa za ovaj studij, kao i program kolegija Slobodno vrijeme i kultura te Sistematska pedagogija na poslijediplomski studij glazbene pedagogije pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu (ovdje je suvoditelj studija). Na poslijediplomskom studiju glotodidaktike, pri Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koordinator je modula Suvremena pedagogijska znanost i predavač dva kolegija: Suvremena pedagogijska znanost i Suvremena škola u sustavu odgoja i obrazovanja).
Pristupnik je za dvije posljednje generacije polaznika poslijediplomskih studija, zajedno s N. N. Šoljanom i N. Hrvatićem, priredio informativan, praktičan i pregledan Vodič kroz
studij, zapažen u akademskoj zajednici Filozofskog fakulteta i izvan njega, te vrlo prihvaćen i pohvaljen od studenata polaznika.
Kolegiji (javljaju se u različitim organizacijskim i vremenskim varijantama izvođenja):
Suvremena pedagogijska znanost
Slobodno vrijeme i kultura mladih
Mediji u slobodnom vremenu
Škola kao odgojno-socijalna zajednica
Interkulturalni kurikulum
Kurikularne teme
Dr. Vlatko Previšić je u posljednje dvije generacije poslijediplomskog magistarskog studija mentor petnaestorici (15) pristupnika. Bio je član povjerenstva za obranu magistarskog rada deset (10) kandidata. U razdoblju nakon posljednjeg izbora pristupnik je bio mentor šestorici (6) doktoranata, koji su uspješno obranili svoje disertacije. Istodobno je bio i član u tri (3) povjerenstva za obranu doktorskog rada. Bio je i član Stručnog povjerenstava za obranu magistarskih i doktorskih radnji drugih odsjeka Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao i na dva druga fakulteta (Edukacijsko-rehabilitacijskom i Kineziološkom), te Muzičkoj akademiji Zagrebačkoga sveučilišta, a i na Sveučilištu u Rijeci.
Da naglasimo, kao pročelnik Odsjeka za pedagogiju u dva mandata, dr. V. Previšić je vrlo uspješno poticao, organizirao i skrbio izradu novih nastavnih planova i programa dodiplomskog i poslijediplomskog studija pedagogije.
Gostujući nastavnik
- Filozofski fakultet Zadar, Odsjek za pedagogiju
- Muzička akademija Zagreb, poslijediplomski studij
- Pravni fakultet Zagreb, Studij socijalnog rada
- Evanđeoski teološki fakultet, Osijek
- Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za sociologiju, poslijediplomski studij
Prethodna pojedinačna analiza nastavnih djelatnosti pristupnika, prof. dr. Vlatka Previšića jasno pokazuje da se radi o osobi koja već tri desetljeća uspješno djeluje u sveučilišnoj nastavi. On stalno i trajno unapređuje kvalitetu svoga rada, osuvremenjuje ga i studente drži partnerima modernog stjecanja znanja. On, nadalje, traži i uvodi nove kolegije kao i suvremene interdisciplinarne sadržaje u tretmanu pedagoških pojava. Od svojih organizacijskih inicijativa; preko izrade novih planova, programa i sadržaja; a osobito načina komunikacije sa studentima, te vrednovanja njihova rada, prof. Previšić pokazuje spremnost i sposobnost da «pedagogizira» nastavu pedagogije na studentima prihvatljiv i atraktivan način. Studenti prihvaćaju i cijene njegove metode i načine rada, a najbolji dokaz toga je i velika posjećenost njegovih izbornih kolegija; i to ne samo od strane studenata pedagogije, nego i brojnih studenata drugih studijskih odsjeka Filozofskoga fakulteta, ali i studenata drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Broj njegovih diplomanata, magistranata i doktoranata također je plauzibilna potvrda ovakve nastavne ocjene.
4. STRUČNA DJELATNOST
U području stručnog rada pristupnik je u izbornom razdoblju vrlo aktivno djelovao u različitim područjima odgoja, obrazovanja i pedagogije. Inicirao je mnoge inovacije i popularizacije u struci, te angažirano bio prisutan u njihovom provođenju. U nekoliko posljednjih godina, vrlo važnih za pedagogiju kao znanost i struku pedagoga, Vlatko Previšić je svojom javnom nazočnošću, zalaganjem i osobnim primjerom branio njezino
mjesto, položaj i budućnost u znanstveno-teorijskoj i praktičnoj zbilji. Uz do sada prikazani i analizirani znanstveni i nastavni rad, kao temeljni dio struke, može se još pridodati:
Kao svojevrsni stručni rad pristupnika može se smatrati njegovo opće kulturno djelovanje kroz neke javne udruge, športske organizacije i klubove. Osobito su zapaženi njegovi javni nastupi i predavanja što ih održava u aktivnostima Hrvatsko-njemačkog društva o hrvatsko-njemačkim kulturnim odnosima na vrlo posjećenim tribinama i skupovima diljem Hrvatske te u SR Njemačkoj.
Slično bi se moglo kazati i za njegove zapažene javne medijske (tiskovne, radio, TV) nastupe, istupe i razgovore o aktualnim problemima našeg obrazovanja, škole i odgoja.
U stručnu bi se djelatnost pristupnika, također, moglo svrstati i brojne ocjene pedagoških rukopisa, pisanje različitih izvješća, preporuka, stručnih analiza, elaborata i sličnih materijala, kao i rad u nekim radnim tijelima i povjerenstvima fakulteta.
Od pisanih i publiciranih radova osvrnut ćemo se samo na nekoliko, prema mišljenju povjerenstva, najvažnijih, dok se ostali navode u popisu objavljenih radova.
4.1. Knjiga, poglavlje u knjizi
Previšić, V., (2000), Suvremeni modeli i sadržaji obrazovanja i usavršavanja pedagoga. U Zborniku radova: Pedagozi – stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi. Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, str. 35-41.
U radu se polazi od novih trendova u pedagogijskoj teoriji i odgojnoj praksi i potrebi da se ovim stručnim nagnućima odgovori primjerenim modelima, sadržajima i oblicima osposobljavanja pedagoga, kao stručnih djelatnika, bez obzira na kojem se radnom mjestu nalazili. Pritom se ukazuje na nove pedagoške teme, kao općoj paradigmi za nova obrazovanja pedagoga, odnosno potrebi izrade novog kurikuluma studija pedagogije. U cijelom radu paralelno se daju komparativni i kritički osvrti na današnje stanje obrazovanja i usavršavanja (pedagoga) stručnih suradnika u našim odgojno-obrazovnim ustanovama, u odnosu na neke razvijene zemlje Europe.
Previšić, V. (1999), Odsjek za pedagogiju. U monografiji «Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu». Ur. S. Damjanović, Filozofski fakultet, Zagreb, str.163-175.
U ovoj luksuznoj monografiji Filozofskog fakulteta, V. Previšić je obradio, na kratak i pregledan način, povijesni razvoj Odsjeka za pedagogiju i popis svih njegovih djelatnika te kratke biografije šest pedagoga, koji su do sada bili dekani Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Previšić, V., (2000), Izviđaštvo u slobodnom vremenu djece i mladeži. U Zborniku: Izviđaštvo u razvoju mladeži i škole. VUŠ, Petrinja, str. 15-27.
U radu se problematizira jedna od organiziranih mogućnosti sadržajnog i pozitivnog provođenja slobodnom vremena kroz skautsku organizaciju. Čemu sve može koristiti izviđačka organizacija za pozitivan razvoj ličnosti, pita se autor i navodi čitav niz odgojnih, socijalnih, kreativnih, rekreativnih, istraživačkih i drugih aktivnosti koje se mogu provoditi u prirodnim uvjetima izviđačkih izleta, logorovanja i taborovanja.
Osim svega, pristupnik je u Hrvatskom leksikonu, svezak I i II, Zagreb, 1996. napisao 105 odrednica (makro članaka i biografija osoba, gotovo svih važnijih hrvatskih pedagoga, osobito mlađih do sada u ovakvim izdanjima neobrađenima), što iznosi preko pedeset kartica teksta. Stručnog vijeća imenovalo ga je urednikom prosvjete u novoj Hrvatskoj enciklopediji Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. U dosadašnja četiri izdana sveska obradio je, šire nego u Hrvatskom leksikonu, tridesetak osoba i isto toliko stručnih pojmova iz područja pedagogije. V. Previšić je kao urednik ovoga područja okupio tim od desetak stručnjaka koji pokrivaju područje prosvjete, obrazovanja, odgoja i srodnih disciplina i do sada uspješno organizira ovaj ozbiljan i zahtjevan leksikografski rad.
Vlatko Previšić je suradnik-redaktor, stručno-pedagoških pojmova, kod izrade Njemačko-hrvatskog općeg rječnika, koji se izrađuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz Zagreba i u suradnji sa Slavenskim seminarom Sveučilišta u Mannheimu.
Pristupnik je sudjelovao na više stručnih skupova u Hrvatskoj. Osim toga održao je čitav niz popularnih stručnih predavanja u manjim mjestima u kojima su organizirani susreti u povodu nekih značajnih obljetnica i povijesno-stručnih datuma našega školstva ili kao stručno usavršavanje nastavnih djelatnika, pedagoga ili ravnatelja škola.
- Škola pedagoga – stručni skup: Agresivnost i nasilje u školi. Trogir 1999. - referat
- Stručni skup: Prema humanoj stvaralačkoj školi našega vremena. Križevci, 1999. - referat
- Stručni kolokvij: Izviđaštvo u razvoju mladeži i škole. Petrinja, 2000. - referat
- Škola pedagoga – stručni skup: Pedagozi stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi.
Lovran, 2000. - referat.
- Okrugli stol: Ograničenje slobode mladih i upotreba sile. Zagreb, 2000. -sudionik u raspravi
- Škola pedagoga - stručni skup: Promjene u hrvatskom školstvu. Trogir, 2001. - voditelj
radionice
- Stručni skup: Suvremena škola – savjetovanje za nastavnike mentore u srednjim školama.
Novi Vinodolski, 2001. - referat
- Stručno savjetovanje: Izazovi roditeljstva: pojedinac-obitelj-društvo. Trakošćan, 2001. -
plenarni izlagač
- Stručni skup: Uspješna škola. Križevci, 2001. - referat
- Okrugli stol: Pedagoška periodika u Hrvatskoj. Split, 2001. - sudionik u raspravi
- Stručno savjetovanje: Obrazovni sustav i vrednote. Lovran, 2002. - referent-uvodničar
Vlatko Previšić je član nekoliko stručnih udruga koje su istodobno i znanstvene asocijacije, te su kao takve već spomenute u prvom dijelu ovoga izvješća.
Ocjena stručne djelatnosti
Iz svega se može zaključiti da je pristupnik u proteklom razdoblju učinio čitav niz različitih, važnih i zapaženih aktivnosti u području užeg stručnog rada, općeg širenja i popularizacije pedagogijske teorije i prakse. Osim pisanih radova ističu se njegove inicijative za stručno organiziranje profesionalnih pedagoga; zatim izvođenje manjih projekata primijenjenih i akcijskih istraživanja te mnogobrojni javni nastupi na stručnim skupovima, školskim nastavnim vijećima, županijskim udrugama i medijima javnog informiranja. Stručni rad V. Previšića prelazi često okvire pedagoškog i zalazi u druga područja društvenih djelatnosti, što svakako, kao dobar primjer, treba istaknuti. Stoga se sveukupna stručna aktivnost pristupnika može ocijeniti vrlo visokom ocjenom.
Na objavljeni natječaj Filozofskog fakultet Sveučilišta u Zagrebu za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za Sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu javio se samo jedan
pristupnik, prof. dr. sc. Vlatko Previšić, redoviti profesor na istom Odsjeku. Stručno povjerenstvo, koje je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnik uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora (trajno zvanje), uvidom u priložen dokumentaciju i sveukupnu
znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost, a temeljem čl. 42. st. 4 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96.) i čl. 74. st. 3 Zakona o visokim učilištima (NN, 59/56.), zaključuje da pristupnik u potpunosti ispunjava sve zakonski propisane uvjete za izbor.
Naime, prema tim zakonskim odredbama za izbor u isto zvanje u području društvenih znanosti (NN, 38/97.), potrebno je nakon posljednjeg izbora objaviti pet znanstvenih radova od kojih jedan mora biti objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom ili s njim po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisom ili publikacijom. Pristupnik je nakon posljednjeg izbora bio suurednik dviju kraćih znanstvenih studija i u njima autor ukupno četiri poglavlja; zatim, bio suautor dvije knjige i u svakoj od njih autor po jednog poglavlja. Bio je autor jednog poglavlja u znanstvenoj knjizi; nadalje autor tri rada u Zborniku s međunarodnog znanstvenog skupa; četiri rada u Zborniku s domaćeg znanstvenog skupa; objavio je pet članaka u kategoriji a1 i to: jedan suautorski rad u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama, na engleskom jeziku u Londonu, te četiri članka u domaćem časopisu s njime po vrsnoći izjednačenim.
Pristupnik je također prema zakonskom traženju (NN, 94/96.) zadovoljio i uvjet sudjelovanja u barem tri međunarodna skupa jer je sudjelovao na takvih pet međunarodnih znanstvenih skupova. Osim toga sudjelovao je na još sedam znanstvenih skupova, pa Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnik u pogledu sudjelovanja na znanstvenim skupovima u cijelosti zadovoljio traženo.
Osim toga, uvidom u ostale aktivnosti možemo konstatirati da pristupnik kontinuirano radi na istraživačkim projektima (u posljednjih petnaestak godina jedini na Odsjeku za pedagogiju ima, kao glavni istraživač, velike znanstvenoistraživačke projekte koji se financiraju iz jednog ili više izvora).
U poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za pedagogiju vrlo je angažiran kao voditelj, ali i kao nastavnik. Isto tako je suvoditelj na jednom zajedničkom poslijediplomskom studiju i gostujući nastavnik na dva druga odsjeka unutar Filozofskog fakulteta. U proteklom razdoblju bio je mentor većem broju diplomanata (preko 20); mentor petnaestorici (15) magistranata, a šest (6) kandidata je u proteklom razdoblju doktoriralo pod njegovim mentorstvom. Bio je član u više povjerenstava za obranu magistarskih i doktorskih radnji na matičnom fakultetu i nekim drugim fakultetima.
Na temelju svega toga, sasvim je vidljivo da je pristupnik, prof. dr. Vlatko Previšić u svim dijelovima i njihovim segmentima, koji se prema propisanim zakonskim zahtjevima i uputama ocjenjuju (znanstvena djelatnost, nastavna djelatnost i stručna djelatnost), ispunio sve potrebne zakonske uvjete za natječajno mjesto – ponovni izbor u trajno zvanje redovitog profesora propisane od znanstvenog područnog vijeća društvenih znanosti. U
području znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti najvećma je pridonio katedri Sistematske pedagogije, osobito Pedagogije slobodnog vremena, Socijalne pedagogije, Školske pedagogije te Interkulturalne pedagogije. U tim granama se, kroz pisane radove (znanstvene i stručne); zatim nastavu i stručni rad, legitimirao kao vrlo odgovorna, produktivna i osoba suvremena senzibiliteta. Pristupnik korespondira u svim dijelovima svoga stručnog i znanstvenog djelovanja s mnogim pedagogiji susjednim disciplinama i inozemnim iskustvima i nagnućima. On njeguje teorijsku ozbiljnost, potrebitu kritičnost i praktičnu primjenjivost u svome radu. Pritom je, također, očevidno stalno podizanje i aktualizacija metodološko/metodičkog pristupa i teorijskog osvježavanja njegova znanstveno-istraživačkog, stručnog i nastavnog rada. Po svemu tome, a i nekim izvan(tipično)pedagoškim aspektima, njegova je cjelokupna djelatnost značajan doprinos našoj suvremenoj pedagogiji i odgojnoj praksi.
Iz svega rečenog je očevidno da pristupnik, dr. sc. Vlatko Previšić ispunjava propisane zakonske i druge akademske uvjete za ponovni i trajni izbor u zvanje redovitog profesora iz područja društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana pedagogija, a na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stoga predlažemo Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, kao i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, da izvrši daljnji izborni postupak kojim će se dr. Vlatko Previšić izabrati u trajno zvanje redovita profesora.
Stručno povjerenstvo:
___________________________
(Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, predsjednik)
___________________________
(Prof. dr. sc. Vladimir Jurić, član)
__________________________
(Prof. dr. sc. Vladimir Rosić, član)
Dr. Vlatko Previšić
6. POPIS RADOVA
1. Znanstveni radovi
A. Knjige:
Previšić, V., Život i rad Martina Robotića. Gimnazija “Vladimir Nazor”, Županja, 1974, 114 str.
Pivac, J., Previšić, V. (ur.), Odgoj i škola. Institut za pedagogijska istraživanja i NIRO “Školske novine”, Zagreb, 1985, 255 str.
Previšić, V., Razvijanje stvaralaštva u slobodnim aktivnostima učenika. Studije i izvještaji Instituta za pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1986, 82 str, (interno izdanje).
Previšić, V., Izvannastavne aktivnosti i stvaralaštvo. NIRO “Školske novine”, Zagreb, 1987, 127 str.
Previšić, V. (pr.), Domovinski odgoj i nastava. Školska knjiga, Zagreb, 1988, 365 str.
Mužić, V., Previšić, V., Vukasović, A., Pedagoški institut Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1946-1986. Institut za pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1988, 130 str.
Baur, R. S., Meder, G., Previšić, V. (Hrsg.), Interkulturelle Erziehung und Zweisprachigkeit. Baltmansweiler: Schneider Verlag, Hohengehren, 1992, 204 str.
Ličina, B., Previšić, V., Vučak, S. (pr.), Prema slobodnoj školi. Institut za pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1992, 238 str.
Matijević, M., Pranjić, M., Previšić, V. (pr.), Pluralizam u odgoju i školstvu. Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 1994, 124 str.
Mijatović, A., Previšić, V. (ur.), Demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj. Interkultura, Zagreb, 1999, 60 str.
Previšić, V., Mijatović, A., (ur.), Mladi u multikulturalnom svijetu. Interkultura, Zagreb, 2001, 52 str.
Previšić, V., Rosić, V., Radeka, I., Pedagogija na Filozofskim fakultetima u Hrvatskoj. Graftrade, Rijeka, 2002, 71 str.
Previšić, V., Rosić, V., Radake, I., Studij pedagogije u Hrvatskoj. Hrvatsko pedagogijsko društvo, Zagreb, 2003, 226 str.
B. Poglavlje ili prilog u knjizi-zborniku:
Previšić, V., Ivan Filipović o narodnom učitelju. U: Ivan Filipović – učitelj učitelja, (ur.) Ogrizović, M., Pazman, D., Puževski, V., PKZ, Zagreb, 1974, str. 62-84.
Previšić, V., Slobodno vrijeme i permanentno obrazovanje. U: Permanentno obrazovanje, ur. N. N. Šoljan, NZ “Marko Marulić”, Split, 1975, str. 215-223.
Previšić, V., Predškolski odgoj na II. hrvatskoj učiteljskoj skupštini (1874). U: Stota obljetnica II opće hrvatske učiteljske skupštine – Školstvo i prosvjeta Banije i Siska, (ur.)
Mihajlo Ogrizović, PKZ i Pedagoška akademija Petrinja, Zagreb, 1976, str. 59-63.
Previšić, V., Prilog kreiranju slobodnog vremena učenika za vrijeme školskih praznika. U: Društveno i prostorno kreiranje životne sredine i slobodno vrijeme mladih, Centar za vanškolski odgoj, Zagreb, 1976, 167-174.
Previšić, V., Slobodno vrijeme i povratno obrazovanje. U: Slobodno vrijeme u funkciji socijalističkog preobražaja odgoja i obrazovanja, Centar za vanškolski odgoj, Zagreb, 1977, str. 92-99.
Previšić, V., Odgojne mogućnosti slobodnih aktivnosti u osnovnoj školi. U: Socijalistički samoupravni odgoj učenika u osnovnoj školi, Zavod za prosvjetno-pedagošku službu, Zagreb, 1977, str. 66-74.
Previšić, V., Doprinosi međunarodnoj suradnji u odgoju i obrazovanju. U: Znanost i obrazovanje, ur. N.N. Šoljan, Zavod za pedagogiju i PKZ, Zagreb, 1979, str. 91-96.
Previšić, V., Übersicht über das Konzept der sozialistischen Selbsverwalteten Kulturplanung in Jugoslawien. U: Kulturentwicklungsplanung, red. D. Baacke, Bonn, 1980, s. 75-81.
Previšić, V., Znanstvena povezanost i interdisciplinarnost pedagogije. U: Pedagogija u samoupravnom društvu, PKZ, Zagreb, 1980, str. 426-431.
Previšić, V., Humanizacija međuljudskih odnosa u slobodnom vremenu. U: Interdisciplinarni pristup humanizaciji odnosa među spolovima, ur. A. Vukasović, Zavod za pedagogiju, Zagreb, 1981, str. 285-295.
Previšić, V., Spolni odgoj u SR Njemačkoj. U: Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima, ur. A. Vukasović, Zavod za pedagogiju, Zagreb, 1982, str. 221-228.
Previšić, V., Odgovorno roditeljstvo. U: Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima, ur. A. Vukasdović, Zavod za pedagogiju, Zagreb, 1982, str. 87-91.
Previšić, V., Responsible parenthood. U: Teacher Training for Educational Work in the Area of Humanization of Relations Between the Sexes, Ed. A. Vukasović, Institute of Education, Zagreb, 1982, p. 83-87.
Previšić, V., Sex Education in the Federal Republic of Germany. U: Teacher Training for Educational Work in the Area of Humanization of Relations Between the Sexes, Ed. A. Vukasović, Institute of Education, Zagreb, 1982, p. 189-196.
Previšić, V., Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u odgoju. U: Odgoj i škola, ur. J. Pivac i V. Previšić, Institut za pedagogijska istraživanja i NIRO “Školske novine”, Zagreb, 1985, str. 426-431.
Previšić, V., Uloga porodice i roditelja u odgoju djeteta u stranoj sredini. U: Roditelji i dijete u stranoj sredini”, NIRO “Školske novine, Zagreb, 1986, str. 7-17, (I i II prošireno izdanje).
Previšić, V., Socijalni odnosi u nastavi. U: Nastava u suvremenoj školi, Institut za pedagogijska istraživanja i NIRO “Školske novine”, Zagreb, 1987, str. 91-96.
Previšić, V., Prema pedagogiji izvandomovinskog odgoja. U: Domovinski odgoj i nastava, pr. V. Previšić, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 5-12.
Previšić, V., Izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u domovinskom odgoju. U: Domovinski odgoj i nastava, pr. V. Previšić, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 201-214.
Previšić, V., Ekskurzije, posjeti i boravci u domovini. U: Domovinski odgoj i nastava, pr. V. Previšić, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 215-228.
Previšić, V., Osnovna škola u SR Njemačkoj. U: Osnovna škola u svijetu, ur. M. Matijević, Institut za pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1991, str. 81-96.
Previšić, V., Laborschule Bielefeld. U: Osnovna škola u svijetu, ur. M. Matijević, Institut za pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1991, str. 181-187.
Previšić, V., Alternativne škole: teorijska polazišta i praktični dosezi. U: Prema slobodnoj školi, pr. Ličina-Previšić-Vučak, Radovi instituta za pedagogijska istraživanja, Zagreb, 1992, str. 13-19.
Previšić, V., Znanstveno i tehničko stvaralaštvo u slobodnom vremenu. U: Aktivnosti mladeži u znanosti i tehnici, ur. A. Petak, Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1994, str. 150-158.
Previšić, V., Multi i interkulturalizam kao odgojni pluralizam. U: Pluralizam u odgoju i školstvu, pr. Matijević-Pranjić-Previšić, Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 1994, str. 19-25.
Previšić, V., Gesellschaftliche Änderungen und interkulturelle Bildung. U: Wissenschaft und Gesellschaft im Dialog, W. Pfeiffer Hrsg., Societas Humboldtiana Polonorum, Torun, 1996, str. 161-169.
Previšić, V., Suvremena škola: odgojno-socijalna zajednica. U: Pedagogija i hrvatsko školstvo, ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, 1996, str. 305-309.
Previšić, V., Croatian Schools Facing the Challenge of Multikulturalism. U: Multicultural reality and perspektives in Croatia. Edited by V. Katunarić, Interkultura, Zagreb, 1997, str. 46-63.
Previšić, V., Doprinosi “alternativnih škola” kvaliteti odgoja i obrazovanja. U: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Pedagoški fakultet, Rijeka, 1998, str. 148-155.
Previšić, V., Učitelj – interkulturalni medijator. U: Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju. Ur. V. Rosić, Filozofski fakultet, Rijeka, 1999, str. 78-84.
Previšić, V., Pedagoško-socijalna obzorja nasilja (i agresivnosti) u školi. U: Agresivnost u školi. Ur.. H. Vrgoč, Zagreb, 1999, str. 15-27.
Previšić, V., Škola kreativna životna zajednica. U: Prema humanoj stvaralačkoj školi našega vremena. Ur. V. Puževski, Križevci, 1999, str. 15-27.
Previšić, V., Izvannastavne aktivnosti u školi. U: Uspješna škola. Ur. H. Vrgoč, Zagreb, Križevci, 2001, 143-150.
Previšić, V., Creativity: pedagogical stimulation and (or)disturbance. U: High Qality Education and Creativity. Ed. N. Tatković, Visoka učiteljska škola, Pula, Brijuni, 2002, p. 147-158.
Previšić, V., Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi. U: Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse. Ur. V. Rosić, Filozofski fakultet, Rijeka, 2002, str. 56-63.
Previšić, V., Suvremeni učitelj: odgojitelj-medijator-socijalni integrator. U: Učitelj-učenik-škola. Prir. B. Ličina, VUŠ, HPKZ, Petrinja, 2003, str. 13-19.
Previšić, V., Obitelj kao odgojno-socijalna zajednica. U Nacionalna obiteljska politika. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, 2003, str. 191-204.
C. Članci u časopisima:
Previšić, V., Mjesto, uloga i zadaci pedagoga u našem društvu. Pedagoški rad, br. 5-6, Zagreb, 1971, str. 208-222.
Previšić, V., Znanstveno-tehnička revolucija i odgoj. Pedagoški rad, br. 7-8, Zagreb, 1972, str. 317-328.
Previšić, V., Suvremena osnovna škola i usavršavanje nastavnika. Život i škola, br. 1-2, Osijek, 1972, str. 3-10.
Previšić, V., Odgajamo li dvostruke ličnosti?, Roditelji i škola, br. 2, Zagreb, 1973, str. 5-7.
Previšić, V., Pedagogija slobodnog vremena u radovima prof. dr. Zlatka Pregrada. Odgoj i samoupravljanje, br. 1, Zagreb, 1983, str. 113-124.
Previšić, V., Poticanje kreativnosti u školi. Odgoj i samoupravljanje, br. 1, Zagreb, 1984, str. 47-75.
Previšić, V., Interkulturalizam u odgoju evropskih migranata. Pedagoški rad, br. 3, Zagreb, 1987, str. 304-313.
Previšić, V., Leben die Migranten eigentlich – oder arbeiten sie nur? Interkulturell, Heft 3-4, Freiburg, 1988, s. 87-99.
Previšić, V., Mjesto i uloga izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti u koncepciji nove osnovne škole. Pedagoški rad, br. 4, Zagreb, 1988, str. 567-574.
Previšić, V., Leko, M., Suradnja različitih faktora u postinstitucionalnoj zaštiti. Penološke teme, br. 3-4, Zagreb, 1988, str. 259-264.
Previšić, V., Slobodno vrijeme u funkciji rehabilitacije mentalno retardirane djece. Naš prijatelj, br. 37-38, Zagreb, 1988, str. 4 i 5.
Previšić, V., Škola između obrazovne i kulturne uloge. Umjetnost i dijete, br. 5-6, Zagreb, 1990, str. 284-290.
Previšić, V., Učiti izvan škole i nastave. Istraživanje odgoja i obrazovanja, Vol. 9, Zagreb, 1992, str. 47-53.
Previšić, V., Škola stvaralaštva J. A. Komenskog. Umjetnost i dijete, br. 2-3, Zagreb, 1992, str. 115-120.
Previšić, V., Interkulturalizam i snošljivost. Umjetnost i dijete, br. 2-3, Zagreb, 1995, str. 102-107.
Previšić, V., Sociodemografske karakteristike srednjoškolaca i socijalna distanca prema nacionalnim i vjerskim skupinama. Društvena istraživanja, br. 25-26, Zagreb, 1996, str. 859-875.
Previšić, V., Škola budućnosti: humana, stvaralačka i socijalna zajednica. Napredak, br. 1, Zagreb, 1999, str. 7-16.
Previšić, V., Stotinu četrdeset godina časopisa «Napredak». Napredak, br. 3, Zagreb, 1999, str. 279-285.
Mijatović, A., Previšić, V., Žužul, A., Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. Napredak, br. 2, Zagreb, 2000, str. 135-146.
Previšić, V., Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i prakse. Napredak, br. 4, Zagreb, 2000, str. 403-410.
Domović, V., Godler, Z., Previšić, V., Streamlining for democracy: intercultural predispositions of the Croatian secondary school population. Intercultural Education, No 3, London, 2001, p. 309-323.
2. Stručni radovi
A. Članci u zbornicima, časopisima i novinama:
Previšić, V., Mali zavičajni muzej u školi. Školske novine, br. 10, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Stotinu godina Hrvatskog-pedagoško književnog zbora. Studentski list,
br. 20, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Bez roditeljske topline, na pragu odgojnih problema. Roditelji i škola,
br. 8, Zagreb, 1973, str. 29-30.
Previšić, V., Šezdeset godina života i rada prof. dr. Vladimira Poljaka. Pedagogija,
br. 1, Beograd, 1981, str. 127-132.
Previšić, V., Dobra stara škola. Školske novine, br. 13, Zagreb, 1983.
Previšić, V., Prof. dr. Zlatko Pregrad – curriculum vitae i bibliografija. Odgoj i samoupravljanje, br. 1, Zagreb, 1983, str. 125-133.
Previšić, V., Djeca mostovi suradnje. Školske novine, br. 33, Zagreb, 1984.
Previšić, V., Sličnosti i razlike. Školske novine, 33, Zagreb, 1984.
Previšić, V., Što donose preporuke. Školske novine, br. 34, Zagreb, 1984.
Previšić, V., Pedagoški aspekti dopunske nastave. Školske novine, br. 18-19, Zagreb, 1985.
Previšić, V., Zajedništvo umjesto (samo) izolacije. Die Stime – Glas, Bielefeld, 1988.
Previšić, V., Uz šezdeset godina života i rada prof. dr. Ante Vukasovića. Istraživanja odgoja i obrazovanja, Vol. 9, Zagreb, 1992, str. 153-158.
Previšić, V., Odsjek za pedagogiju. U: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ur. S. Damjanović, Fil. fakultet, Zagreb, 1999, str. 163-175.
Previšić, V., Suvremeni sadržaji i modeli obrazovanja i usavršavanja pedagoga. U: Pedagozi – stručni suradnici u vrtiću i školi. Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, 2000, str. 35-41.
Previšić, V., Izviđaštvo u slobodnom vremenu djece i mladeži. U: Izviđaštvo u razvoju mladeži i škole. VUŠ, Petrinja, str. 15-27.
B. Prikazi, osvrti i kritike u časopisima i listovima:
Previšić, V., Portreti prosvjetnih radnika – Pavao Kovačević. Školske novine, br. 16, Zagreb, 1970.
Previšić, V., Aprilski susreti studenata i profesora pedagogije. Školske novine, br.16, Zagreb, 1970.
Previšić, V., Dr. Vladimir Poljak: Specijalizirane učionice. Pedagoški rad, br. 10, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Još više pedagogizirati školu. Školske novine, br. 21, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Vladimir Poljak, Specijalizirane učionice. Školske novine, br. 25, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Dr. Ante Vukasović: Obrazovanje-kvalifikacija-produktivnost. Hrvatsko sveučilište, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Tri dana u znaku stoljetnog jubileja. Studentski list, br. 23, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Dr. Mihajlo Ogrizović: Marija Jambrišak – borac za odgoj i prava žena. Pedagoški rad, br. 9-10, Zagreb, 1971.
Previšić, V., Dr. Ante Vukasović: Obrazovanje-kvalifikacija-produktivnost. Pedagoški rad, br. 3-4, Zagreb, 1972.
Previšić, V., Knjižnici i čitaonici “Davorin Trstenjak” osigurati normalne uvjete. Školske novine, br. 23, Zagreb,1972.
Previšić, V., U susret učiteljskim seobama. Školske novine, br. 24, Zagreb, 1972.
Previšić, V., Osmi aprilski susret studenata pedagogije. Pedagoški rad, br. 7-8, Zagreb, 1972.
Previšić, V., Prosvjetni radnik slikar. Školske novine, br. 32, Zagreb, 1973.
Previšić, V., Proslavljena 150-obljetnica rođenja Ivana Filipovića. Pedagoški rad, br. 7-8, Zagreb, 1973.
Previšić, V., Krunoslav Tkalac: Školstvo Slavonije 18. i 19. stoljeća. Pedagoški rad, br. 9-10, Zagreb, 1973.
Previšić, V., Dr. Vladimir Janković: Slobodno vrijeme u suvremenoj pedagoškoj teoriji i praksi. Pedagoška stvarnost, br. 3, Novi Sad, 1974.
Previšić, V., Prerano odrasli – uz TV emisiju “Teret”. Školske novine, br. 6, Zagreb, 1974.
Previšić, V., Vrijedan prilog estetskom stvaralaštvu za djecu. Roditelji i škola, br. 3, Zagreb, 1975.
Previšić, V., Vrijedan prilog ekonomici obrazovanja: H. Vrgoč: Društveno ekonomski odnosi i sistem financiranja odgoja i obrazovanja. Školske novine, br. 24, Zagreb, 1977.
Previšić, V., Dr. Ivan Furlan: Pedagogizacija čovjekove okoline. Informator društva psihologa Hrvatske, br. 1, Zagreb, 1977.
Previšić, V., Dr. Vladimir Jurić: Metodika rada školskog pedagoga. Pedagoški rad, br. 5-6, Zagreb, 1978.
Previšić, V., Dr. Mate Zaninović: O školstvu Zadra i njegova kraja. Školske novine, br. 9, Zagreb, 1980.
Previšić, V., Dr. N.N. Šoljan: Povratno obrazovanje s posebnim obzirom na švedski koncept. Vjesnik, Zagreb, 28. siječnja 1980.
Previšić, V., Obrazovanje dio općeg napretka. Dr. Z. Jašić: Uvod u ekonomiku obrazovanja. Vjesnik, 10. rujna 1980.
Previšić, V., Dom druga obitelj – 35 godina dječjeg doma “Fićo Kljajić” u Petrinji. Školske novine, br. 15, Zagreb, 1981.
Previšić, V., Pedagogija općenarodne obrane. Školske novine, Zagreb, 14. IV. 1981.
Previšić, V., Jezik izvan domovine. Dragutin Rosandić: Riječ materinska. Vjesnik, Zagreb, 23. III. 1983.
Previšić, V., In memoriam prof. dr. Zlatku Pregradu. Vjesnik, Zagreb, 27. rujna 1983.
Previšić, V., Nestor naše pedagogije – In memoriam dru Zlatku Pregradu. Pedagoški rad, br. 7-8, Zagreb, 1983.
Previšić, V., Znanstveni skup: Nastava u suvremenoj školi. Pedagoški rad, br. 5-6, Zagreb, 1985.
Previšić, V., Model bez budućnosti. Večernji list, Zagreb, 9. prosinca 1985.
Previšić, V., Stručno-znanstveni skup: Odgoj i škola. Odgoj i samoupravljanje, br. 1, Zagreb, 1985.
Previšić, V., Stručni kolokvij: Odgoj i obrazovanje migranata. Odgoj i samoupravljanje, br.1, Zagreb, 1985.
Previšić, V., Sinteza prošlog i sadašnjeg. Dr. M. Lipovac: Predškolski odgoj u Hrvatskoj. Školske novine, br. 23, Zagreb, 1986.
Previšić, V., Svestrana obrada vječne teme. Dr. V. Banđur: Učenik u nastavnom procesu. Školske novine, br. 7, Zagreb, 1987.
Previšić, V., Škole kulturna središta. U povodu novo izašle knjige. Školske novine, br. 8, Zagreb, 1989.
Previšić, V., Od antike do danas. U povodu novo izašle knjige dra M. Zaninovića. Vjesnik, Zagreb, 9. III. 1989.
Previšić, V., Vraćanje estetskog prirodi. U povodu novo izašle knjige V. Spajić. Umjetnost i dijete, br. 2-3, Zagreb, 1990.
Previšić, V., Petrinjo, učiteljice naša i mladosti. U “Naš grad”, pr. B. Ličina, 1991, (interno izdanje).
Previšić, V., Dr. Milan Matijević: Alternativne škole. Školske novine, Zagreb, 1994.
Previšić, V., In memoriam prof. dr. Vladimiru Poljaku (1920-1998). Napredak, br. 4, Zagreb, 1998, str. 504-506.
P O P I S Z N A N S T V E N I H I S T R U Č N I H R A D O V A
(nakon posljednjeg izbora, 1998.g.)
1. Knjige:
Mijatović, A., Previšić, V., (ur.), (1999), Demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj. Interkultura, Zagreb, 60 str.
Previšić, V., Mijatović, A., (ur.), (2001), Mladi u multikulturalnom svijetu. Interkultura, Zagreb, 52 str.
Previšić, V., Rosić, V., Radeka, I., (2002), Pedagogija na Filozofskim fakultetima u Hrvatskoj. Graftrade, Rijeka, 71 str.
Previšić, V., Rosić, V., Radeka, I., (2003), Studij pedagogije u Hrvatskoj. Hrvatsko pedagogijsko društvo, Zagreb, 226 str.
2. Poglavlje u knjizi:
Previšić, V., (1999), Učitelj - interkulturalni medijator. U: Nastavnik – čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, ur. V. Rosić, Filozofski fakultet, Rijeka, str. 78-84.
Previšić, V., (1999), Pedgoško-socijalna obzorja nasilja (i agresivnosti) u školi. U: Agresivnost u školi. Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, str. 15-27.
Previšić, V., (1999), Škola kreativna životna zajednica. U: Prema humanoj stvaralačkoj školi našega vremena. Ur. V. Puževski, HPKZ, Križevci, str. 15-27.
Previšić, V., (2001), Izvannastavne aktivnosti u školi. U: Uspješna škola. Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, Križevci, str. 143-150.
Previšić, V., (2002), Creativity: pedagogical stimulation and (or)disturbance. U: High Quality Education and Creativity. Ed. N. Tatković, Pula, Brijuni, 2002, str. 147-158.
Previšić, V., (2002), Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi. U: Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse, ur. V. Rosić, Filozofski fakultet, Rijeka, str. 56-63.
Previšić,V., (2003), Suvremeni učitelj – odgojitelj-medijator-socijalni integrator. U: Učitelj – učenik – škola. Prir. B. Ličina, VUŠ, HPKZ, Petrinja, str. 13-19.
Previšić, V., (2003), Obitelj kao odgojno-socijalna zajednica. U: Nacionalna obiteljska politika. Državi zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Zagreb, str. 191-204.
3. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima ...(A1)
Previšić, V., (1999), Škola budućnosti: humana, stvaralačka i socijalna zajednica. Napredak, br.1, str. 7-16.
Previšić, V., (1999), Stotinu četrdeset godina časopisa Napredak. Napredak, br.3, str. 279-285.
Mijatović, A., Previšić, V., Žužul, A., (2000), Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. Napredak, br. 2, str. 135-146.
Previšić, V., (2000), Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i odgojne prakse. Napredak, br. 4, str. 403-410.
Domović, V., Godler, Z., Previšić, V., (2001), Streamlining for democracy: intercultural predispositions of the Croatian secondary school population. Intercultural Education, No 3, London, p. 309-323.
4. Stručni radovi
Previšić, V., (1999), Odsjek za pedagogiju. U: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ur: S. Damjanović, Filozofski fakultet, Zagreb, str. 163-175.
Previšić, V., (2000), Suvremeni modeli i sadržaji obrazovanja i usavršavanja pedagoga. U: Pedagozi – stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi, Ur. H. Vrgoč, HPKZ, Zagreb, str. 35-41.
Previšić, V., (2000), Izviđaštvo u slobodnom vremenu djece i mladeži. U: Izviđaštvo u razvoju mladeži i škole. VUŠ, Petrinja, str. 15-27.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red.prof.
Dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof.
U Zagreb, 20. studenog 2003. godine
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor nastavnika u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog
profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih
znanosti, na katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, I. Lučića 3.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temeljem čl. 94 st. 1 Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 96/93.) na redovnoj sjednici održanoj 13. studenog 2003. godine donijelo je odluku o raspisivanju javnog natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti ispunjavanje uvjeta (re)izbora temeljem raspisanog natječaja u znanstveno-nastavno zvanje prof. dr. sc. Antuna Mijatovića kao pristupnika na natječaju, imenovani su (rješenje br. 3804-480-03-2) u stručno povjerenstvo prof. dr. sc Vlatko Previšić, red. prof. (predsjednik povjerenstva), prof. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (član) i prof. dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof. (član).
U skladu s čl. 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96), Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, posebnim uputama Ministarstva znanosti i tehnologije RH te Preporukama Rektorskog zbora (Narodne novine br. 94/96), a na temelju detaljnog uvida u dokumentaciju o znanstvenom, nastavnom i stručnom radu koju je pristupnik priložio prijavi na natječaj, imenovano stručno povjerenstvo podnosi
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. listopada 2003. godine, za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu , javio se prof. dr. sc. Antun Mijatović, izvanredni profesor tog Odsjeka kao jedini pristupnik.
Prema važećim zakonskim odredbama , te naputku Rektorskog zbora o kriterijima za utvrđivanje minimalnih uvjeta za izbor u odgovarajuće zvanje, djelatnost pristupnika relevantna za izbor u predloženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim dijelovima ovog izvješća:
1. Životopis
2. (A) Znanstvena djelatnost
3. (B) Nastavna djelatnost
4. (C) Stručna djelatnost
Pregled objavljenih radova nakon zadnjeg izbora
5. Zaključno mišljenje
Izvješću je priložen popis radova pristupnika.
1. KRATKI ŽIVOTOPIS
Antun Mijatović je rođen 2. svibnja 1939. godine u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u Koprivnici, srednju u Zagrebu, a diplomirao na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1965. te na istom magistrirao (1976. godine), a doktorirao 1991. godine obranom disertacije «Izgradnja i organizacija odgojno obrazovnog sistema». Preko devet godina radio je kao profesor u srednjoj školi, nakon toga kao savjetnik u Zavodu za prosvjetno pedagošku službu, u diplomaciji te na rukovodnim dužnostima u bivšem Republičkom sekretarijatu za prosvjetu i kulturu te u Sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i znanost Skupštine Grada Zagreba. Tijekom profesionalne karijere ostvario višebrojne studijske posjete i boravke u Češkoj, Poljskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj i Danskoj. Govori engleski i švedski. U znanstveno-nastavno znanje docenta biran je 1991., a izvanrednog profesora 1998. godine. Od 1992. godine u stalnom radnom odnosu radi na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prvo radno mjesto na kojem je radio u nastavi bilo je u Školi za učenike u privredi u Koprivnici gdje je radio više od tri godine nakon čega 1965. godine odlazi na odsluženje vojnog roka. Po povratku se zapošljava u Metalskom školskom centru «Prvomajska» u Zagrebu koji je u to vrijeme bio najveći školski centar u Hrvatskoj s preko tri i po tisuće učenika. U Centru je obnašao rukovodne dužnosti od predsjednika aktiva do pomoćnika direktora, objavio nekoliko stručnih radova i tiskao tri skripte za potrebe predmeta iz nastavnog plana, te obavljao dužnost voditelja stručnog aktiva nastavnika koji je djelovao kao ogledni aktiv za potrebe usavršavanja nastavnika pri Zavodu za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH. Nakon što se ukazala potreba prelazi 1971. godine na radno mjesto savjetnika u Zavod za unapređivanje stručnog školstva. Na radnom mjestu savjetnika izravno je sudjelovao u brojnim akcijama usavršavanja sustava srednjeg obrazovanja, objavio brojne stručne i znanstvene radove i u raznim prilikama i temeljem različitih poslova ( stručni nadzor, savjetodavni uvid u rad škole, provođenje zakonitosti i sl.) obišao gotovo sve srednje škole u Hrvatskoj. U to vrijeme provedena je reorganizacija srednjeg obrazovanja uvođenjem opće srednje škole u čemu je aktivno sudjelovao. Projekt je proveden pod pokroviteljstvom UNESCO-a i provodio se istovremeno u nekim pokrajinama tadašnje Zapadne Njemačke pod nazivom «skupna škola». Poslijediplomske magistarske studije upisuje 1974. godine. Sudjeluje u nekoliko međudržavnih studijskih razmjena u tadašnjoj Čehoslovačkoj, Poljskoj i Nizozemskoj i u Francuskoj (Centar za dokumentaciju Vijeća Europe u Strasbourgu). Prema potrebama magistarskog rada proveo je nekoliko istraživanja među kojima i istraživanje prosječne obrazovanosti radno aktivne populacije Hrvatske, što je kasnije prihvaćeno kao standardna metoda statističkog praćenja u zemljama članicama UNESCO-a i jedan od temeljnih indikatora intelektualnog kapitala. Obnašao je mnogobrojne dužnosti u republičkim i saveznim stručnim i upravnim komisijama za prosvjetna pitanja i obrazovanje djece tadašnjih jugoslavenskih građana u inozemstvu.
Magistrirao je 1976. godine temom «Politehnički sadržaji u programu srednje škole» na Pedagoškom fakultetu u Rijeci i objavio iste godine dvije knjige. Koncem 1976. godine upućen je na rad u veleposlanstvo u Stockholm kao savjetnik za obrazovanje djece građana tadašnje Jugoslavije na radu u Švedskoj. Već značajno iskustvo i poznavanje velikog broja škola u Hrvatskoj mogao je u velikoj mjeri proširiti i dopuniti novim pedagoškim iskustvima u području migrantske problematike, interkulturalnih pitanja i reformskih pristupa koji su u to vrijeme provođeni u švedskom školstvu. U periodu od 1976. do 1982 godine obnašao je brojne dužnosti u nekoliko međudržavnih komisija za kulturnu i prosvjetnu suradnju, bio član ad hoc gupe za pitanje prava djece migranata u Helsinkiju, te urednik časopisa za nastavnike koji su radili s djecom iz tadašnjih republika i pokrajina Jugoslavije u zemljama Europe. U naznačenom periodu objavio je značajan broj radova i studija o problemima druge i treće generacije migranata, obrazovnim problemima djece u stranoj sredini i priloga koji bi danas bili sistematizirani u okviru interkulturalne pedagogije.
Po povratku je imenovan za pomoćnika ministra tadašnjeg Sekretarijata za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu SRH gdje je radio na poslovima od osnovnog obrazovanja do međunarodne prosvjetne suradnje, bio član i/ili predsjednik brojnih delegacija, radnih tijela i stručnih komisija i odbora. Iskustvo stečeno u inozemstvu višestruko je pomoglo u brojnim inovacijama i svestrano je korišteno, između ostaloga tiskane su i dvije knjige povezane uz problematiku školovanja djece u stranoj sredini. Po završetku mandata izabran je za predsjednika Komiteta za prosvjetu, kulturu i znanost Skupštine grada Zagreba, te osim opsežnih redovnih poslova izravno sudjelovao u brojnim komisijama i odborima u pripremi i provođenju Univerzijade. Nakon isteka mandata koji se poklopio s promjenom demokratske vlasti u Hrvatskoj ostao je bez posla.
Kratko vrijeme tijekom 1991. godine radio je kao zamjenik direktora Muzejsko galerijskog centra Mimara te je u jesen iste godine kao dragovoljac otišao na zapadno slavonsko bojište gdje je obnašao brojne zapovjedne dužnosti. Promaknut je u čin brigadira HV, a tijekom 1992. odnašao je dužnost načelnika u MORH gdje je na toj dužnosti podnio neopozivu ostavku .
Kao djelatnik Odsjeka za pedagogiju obnašao je dužnost pročelnika Odsjeka a sada je voditelj izobrazbe za sve grupe studenata Filozofskog fakulteta. Član je unekoliko domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija, politički neaktivan, u znanstvenom radu je usmjeren na aktualne probleme suvremene škole i njezine tranzicijske i globalne transformacije.
A.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova relevantnih za izbor u zvanje
2.1.1. KNJIGE
a) Budin, I. – Mijatović, A., (1974.), STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE OMLADINE SA SMETNJAMA U RAZVOJU ZA METALSKA ZANIMANJA.
Zajednica specijalnih odgojno obrazovnih ustanova SRH, Zagreb.
b) Mijatović, A., (1975.), ZBIRKA ZADATAKA ZA ISPITIVANJE OPĆEG TEHNIČKOG ZNANJA U PRVOM RAZREDU SREDNJE ŠKOLE.
Zavod za unapređivanja stručnog obrazovanja SRH, Zagreb.
c) Mijatović, A., (1976.), POLITEHNIZAM I RADNI ODGOJ U ZAJEDNIČKOM PROGRAMU SREDNJE ŠKOLE .
Republički zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb.
d) Kapetanović, S. – Mijatović, A., (1976.), OBRAZOVANJE UZ RAD.
Republička samoupravna interesna zajednica za zapošljavanje i Zavod za
unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb.
e) Mijatović, A., (Ur.), (1984.), ODGOJ I OBRAZOVANJE DJECE JUGOSLAVENSKIH GRAĐANA NA PRIVREMENOM RADU U INOZEMSTVU.
"Školske novine", Zagreb.
f) Mijatović, A. (Ur.), (1986.) , RODITELJI I DJECA U STRANOJ SREDINI,
NIŠRO "Školske novine", Zagreb.
g) Mijatović, A. (1994.), OSNOVE USTROJA ŠKOLSKOG SUSTAVA .
"Školske novine" , Zagreb.
h) Mijatović, A. (1998.); SVRHA, ZADAĆE I STRATEGIJA PREOBRAZBE
HRVATSKOG ŠKOLSTVA - Obrazovanje za XXI stoljeće.
Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb.
i) Mijatović, A. (ur.) (1999.), OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE.
Hrvatski pedagoško-književni zbora , Zagreb.
j) Mijatović, A. (2000.), LEKSIKON TEMELJNIH PEDAGOGIJSKI
POJMOVA , EDIP, Zagreb.
k) Mijatović , A. – Previšić, V., (1999.), DEMOKRATSKA I
INTERKULTURNA OBILJEŽJA SREDNJOŠKOLACA UHRVATSKOJ.
Interkultura, Zagreb.
l) Mijatović, A. (2000.), OSNOVE ZA USTROJ ŠKOLSTVA REPUBLIKE
HRVATSKE.
Posebni prilog u «Školskim novinama» ( br. 24.) na engleskom i hrvatskom
jeziku, Ministarstvo prosvjete i športa (Prosvjetno vijeće), Zagreb.
m) Previšić, V. – Mijatović, A., (ur), (2001.), MLADI U MULTIKULTURALNOM
SVIJETU.
«Interkultura», Zagreb.
n) Mijatović, A. (2002.), OBRAZOVNA REVOLUCIJA I PROMJENE U
HRVATSKOM ŠKOLSTVU.
«Hrvatski zemljopis», Samobor.
o) Mijatović, A., (uredništvo i izbor), (2002.), VALENTIN PUŽEVSKI - škola
otvorenih vrata !
«Naklada Slap» , Zagreb.
Napomena: Sve knjige su recenzirane i većina je tiskana uz potporu
Ministarstva prosvjete i športa i/ili Ministarstva znanosti i
tehnologije RH.
2.1.2. PRILOZI U KNJIGAMA
a) Mijatović, A. (1988.), STRUKTURA I ORGANIZACIJA DOMOVINSKOG
ODGOJA I NASTAVE.
U: Previšić, V. (ur) Domovinski odgoj i nastava , str. 13 – 28.
«Školska knjiga», Zagreb.
b) Mijatović, A., (1988.) , NASTAVNIK U DOMOVINSKOM ODGOJU I
NASTAVI.
U: Previšić, V. (ur.) , Domovinski odgoj i nastava, str. 265 – 282.
«Školska knjiga», Zagreb.
c) Mijatović, A., (1997.), DEMOCRATIC POLITICAL CULTURE AS A
PREREQUISITE OF MULTICULTURALISM.
U: Katunarić, V. (1997.), MULTICULTURAL REALITY AND PERSPECTIVES
IN CROATIA.
Knjiga na engleskom jeziku , str. 29 – 45.
Interkultura , Zagreb .
(Knjiga je tiskana na engleskom jeziku na ukupno 174 stranice teksta).
d) Mijatović, A., (1997.), BOUNDARIES OF DEMOCRATIZATION IN
TRANZITION.
U: MOST- Ukraina & Croatia; Problems of Post-communist Societes, p. 27-44.
Croatian Commision for UNESCO, Zagreb .
e) Mijatović, A., (1999.), ISHODIŠTA I ODREDIŠTA SUVREMENE
PEDAGOGIJE.
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, Prvo poglavlje , str.13-39.
HPKZ , Zagreb.
f) Mijatović, A., (1999.), RAZVOJ SUVREMENIH PEDAGOGIJSKIH IDEJA.
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, Drugo poglavlje , str. 39-78.
HPKZ , Zagreb.
g) Mijatović, A., i dr. (1999.), SUSTAV ODGOJA I OBRAZOVANJA.
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJA, Dvanaesto poglavlje , str. 291-336.
HPKZ, Zagreb.
h) Maleš, D.-Mijatović, A., (1999.), OSNOVICA SOCIJALNA PEDAGOGIJE.
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, Trinaesto poglavlje, str. 337-366.
HPKZ, Zagreb.
i) Mijatović, A. – Šooš, E., (1999.), FUTUROLOŠKA PEDAGOGIJA.
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, Dvadeset drugo poglavlje, str. 577-
614 , HPKZ , Zagreb .
j) Mijatović, A., (1999.), PRILAGODBA KAO TEMELJNA PARADIGMA I
ZNANSTVENO UTEMELJENJE STVARALAČKE ŠKOLE.
U: Poruke - X križevački pedagoški dani , str. 37- 50.
HPKZ- Ogranak Križevci, Križevci.
k) Mijatović, A. – Žužul, A. (2001.), INDIVIDUALIZAM – KOLEKTIVIZAM.
U: Mladi u multikulturalnom svijetu, str. 21.-28.
«Interkultura», Zagreb.
l) Mijatović, A. (2002.), NEKA ZNAČAJNIJA ODREĐENJA I
SAMOODREĐENJA PEDAGOŠKOG I PEDAGOGIJSKOG PLANETARIJA
prof. dr. VALENTINA PUŽEVSKOG.
U: Valentin Puževski – škola otvorenih vrata, str. 39-57.
«Naklada Slap» , Zagreb.
Zavodom za unapređivane stručnog obrazovanja SRH i Zajednica saobraćajnih
škola SRH, Zagreb.
2.1.3. ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISIMA
a) Mijatović, A., (1993.) , NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA
KONCEPTUALIZACIJE.
«Napredak» , br. 1 / 1993. , Vol 134, str. 263-274.
b) Mijatović, A., (1995.), OBITELJ I POREMEĆAJI SOCIJALNOG
KONTEKSTA.
Društvena istraživanja br. 23./1995, str. 465-486.
c) Mijatović, A., (1995.), OBRAZOVANJE KAO SUPSTANCA RAZVOJA.
Društvena istraživanja br. 16 / 1995. ,str. 652-661.
č) Mijatović, A., (1996.), USUSTAVLJIVANJE OBRAZOVANJA .
( Osim publiciranog rada uredio cjelokupni broj 21. s proslovom na temu :
EUROPEIZACIJA OBRAZOVANJA ), Institut za društvena istraživanja
Društvena istraživanja br. 21. / 1966, str. 3 – 23.
(Osim publiciranog rada A. Mijatović je uredio cjelokupni broj časopisa s vrlo sadržajnim proslovom na temu: EUROPSKI IZAZOVI I RAZVOJ OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ).
ć) Mijatović, A., (1998.), PEDAGOŠKE IMPLIKACIJE PRIMJENE
MULTIPLE TEORIJE INTELIGENCIJE.
NAPREDAK , Vol. 139., br. 4/1998, str. 429-442.
d) Mijatovic, A., (1999.), DEMOCRATIC CULTURE AS A PRECONDITION
FOR MULTICULTURALISM.
U: European Journal of Intercultural Studies, Vol. 10., No. 1., p. 31-37.
Oxfordshire, UK .
e) Mijatović, A., (2000.), UČITELJ I PEDAGOŠKA SLUŽBA .
Napredak br.1, Vol. 141, str. 7-17.
f) Mijatović, A., Previšić, V., Žužul, A., (2000.), KULTURNI IDENTITET I
NACIONALNI KURIKULUM.
Napredak No 2. ,Vol. 141., str. 135 – 147.
g) Mijatović, A., (2001.) , HRVATSKA PEDAGOGIJA NA KRAJU STOLJEĆA.
«Napredak», Vol. 142, br.2, str. 143-157.
h) Mijatović, A., (2002.), KULTURA ZNANJA KAO MJERA LJUDSKE
SVEUKUPNOSTI.
«Napredak» , Vol 143. , br. 1, str. 17-23.,
2.1.4. ZNANSTVENI RADOVI CITIRANI U SEKUNDARNIM
PUBLIKACIJAMA
a) Mijatović, A., ( 1974.), O POLITEHNIČKOM ODGOJU.
Obrazovanje i rad, br. 1-2/1974 , str. 36-57.
b) Mijatović, A., (1988.) , TREĆA TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA.
Uvodno saopćenje na simpoziju o trećoj tehnološkoj revoluciji u organizaciji
časopisa"Naše teme", Br. 1-2/ 1988, str. 114-121, Zagreb.
c) Mijatović, A., (1988.), SVJETSKE I REGIONALNE TENDENCIJE
INVESTIRANJA U ŠKOLSTVO .
Bilten br. 3/1988., str. 61 do 95.
Zajednica usmjerenog obrazovanja grada Zagreba.
d) Mijatović, A., (1988.), ŠKOLSKI SISTEM U ŠVEDSKOJ.
Model školskog sistema pogodnog za brzo prihvaćanje tehnoloških promjena.
"Naše teme" , br 1-2/1988, str. 128 – 139 , Zagreb.
e) Mijatović, A., (1990.), NESISTEMSKO UTEMELJENJE DRUŠTVENIH
DJELATNOSTI.
Saopćenje na simpoziju časopisa "Naše Teme": Položaj društvenih djelatnosti,1989.
Naše teme, br. 1-2/1990, str.83 do 106. , Zagreb.
f) Mijatović, A., (1995.), DEMOKRATIČNOST I DEMOKRATIZACIJA
ŠKOLSTVA.
Metodički ogledi , Vol. 6 / 1995 , str. 35-46 , Zagreb .
2.1.5. ZNANSTVENI RADOVI, RECENZIRANI, OBJAVLJENI U ZBORNIKU
RADOVA S MEĐUNARODNIH ZNANSTVENIH SKUPOVA
a) Mijatović, A., (1979.), POLOŽAJ I SOCIJALNI STATUS II GENERACIJE
JUGOSLAVENSKIH GRAĐANA U ŠVEDSKOJ. Saopćenje,(19 stranica).
Materijali jugoslavensko-švedski simpozij o položaju II generacije Jugoslavena u
Švedskoj, Split.
b) Mijatović, A., (1996.), DEMOKRATIZACIJA OBRAZOVANJA
DEMOKRATIČNOŠĆU.
Zbornik radova Međunarodni simpozij: DEMOKRATIZACIJA OBRAZOVANJA
Rijeka, rujan 1996, str. 84 - 90.
Ministarstvo znanosti i tehnologije i Institut za primijenjena istraživanja, Zagreb.
c) Mijatović, A., (1996.), POSTPARADIGME I PROCESI TRANZICIJE.
Zbornik radova simpozija (prevedeno na engleski jezik ), (str. 27-44).
Međunarodni simpozij Hrvatska - Ukrajina , Kijev.
Institut za društvena istraživanja «I. Pilar» , Zagreb.
č) Mijatović, A., (1996.), GRANICE TRANZICIJSKE DEMOKRACIJE,
CONECON .
Zbornik radova Reinžinjering Hrvatske, str. 21-28.
Simpozij o procesu demokratskih i gospodarskih promjena u Hrvatskoj,
CONECON , Zagreb.
ć) Mijatović, A., (1998.), MULTIVARIJANTNI KONCEPT IZGRADNJE
MODELA ISTRAŽIVANJA KVALITETE U ODGOJU I OBRAZOVANJE.
Zbornik radova međunarodnog znanstvenog kolokvija Kvaliteta u odgoju i
obrazovanju, str.53 – 61.
Sveučilište u Rijeci, Pedagoški fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka.
d) Mijatović, A., (1999.), UČITELJ I POBLIŽA ODREĐENJA OČEKIVANE
KAKVOĆE U ODGOJU I OBRAZOVANJU.
II Međunarodni znanstveni kolokvij: NASTAVNIK – ČIMBENIK KVALITETE U
ODGOJU I OBRAZOVANJU,
Zbornik radova, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, Rijeka 1999,
str. 17- 29.
Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet Rijeka.
e) Mijatović, A., (2000.), ZNANJE KAO TEMELJNA ODREDNICA XXI
STOLJEĆA.
U: Cifrić.I. (ur.), Znanost i društvene promjene, Zagreb, str. 361-376.
f) Mijatović, A., (2000.), STRATEŠKI PRIORITETI PROMJENA U
ŠKOLSTVU TRANZICIJSKIH ZEMALJA.
U: Separat (19 stranica) UNESCO, OECD,
Pakt o stabilnosti- međunarodno savjetovanje, Bled, 2000.
Materijali za međunarodno savjetovanje o promjenama školstva, Bled, Slovenija.
g) Mijatović, A., (2002.), DICHOTOMIES OF PEDAGOGICAL THEORY AND
PRACTICE IN CHANGING THE SCHOOL SYSTEM.
Zbornik radova međunarodnog znanstvenog kolokvija, Crikvenica .
Filozofski fakultet Rijeka , Rijeka.
h) Mijatovic, A., (2002.), CONTRAVERSIES IN DEFINITIONS OF
EDUCATION QUALITY.
U: High Quality Education and Creativity, International Scientific Meeting, Briuni ,
p. 95-106.
Sveučilište Rijeka, Visoka učiteljska škola Pula, Pula.
2.1.6. ZNANSTVENI RADOVI, RECENZIRANI, OBJAVLJENI U ZBORNICIMA
RADOVA S DOMAĆIH ZNANSTVENIH SKUPOVA
a) Mijatović, A., (1971.), SOCIJALNA STRUKTURA I EKONOMSKI STATUS
UČENIKA INDUSTRIJSKIH I ŠKOLA U PRIVREDI.
Saopćenje istraživanja.
Zbornik radova savjetovanja «Rad i obrazovanje», str.129-134.
Savjetovanje Saveza sindikata metalskih radnika, Mostar, SSJ, Beograd.
b) Mijatović, A., (1974.), OSNOVE ZA PROFILIRANJE KADROVA NA
POSLOVIMA UNUTARNJE KONTROLE SIGURNOSTI U SAOBRAĆAJU.
Separat, 53 stranice, Simpozij o sigurnosti u cestovnom saobraćaju, Zagreb.
Zajednica usmjerenog obrazovanja u prometu , Zagreb.
c) Mijatović, A., (1974.), PRILOG METODOLOGIJI PROGRAMIRANJA
ZAVRŠNE FAZE SREDNJEG OBRAZOVANJA. Separat, 29 stranica,
Komplet materijala sa savjetovanja: Obrazovanje i rad, Samobor-1974.
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb.
č) Mijatović, A., (1974.), REZULTATI I INTERPRETACIJA ISTRAŽIVANJA
OSOBITOSTI KADROVSKE STRUKTURE ZAPOSLENIH NA
ŽELJEZNICI (ŽTP- Zagreb).
Rezultati istraživanja umnoženi u Kadrovskoj službi, ŽTP-Zagreb, Separat - 41
stranica,
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb.
ć) Mijatović, A., (1974.), ISTRAŽIVANJE KORELACIJE NASTAVNIH
SADRŽAJA PRIRODOZNANSTVENE I OPĆE TEHNIČKE GRUPE
PREDMETA. Separat, 57 stranica.
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb.
d) Mijatović, A., (1975.), REZULTATI ISPITIVANJA USVOJENOSTI
ZNANJA IZ PODRUČJA RADNOG I TEHNIČKOG ODGOJA I
OBRAZOVANJA U PRVOM RAZREDU OPĆE SREDNJE ŠKOLE.
Separat- saopćenje, 27 stranica, Savjetovanje nastavnika proizvodno tehničkog
obrazovanja, Crikvenica.
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja, Zagreb.
e) Mijatović, A., (1975.), PROGRAMIRANJE ZAVRŠNE FAZE SREDNJEG
OBRAZOVANJA.
Obrazovanje i rad, br. 3/1975., str. 49 do 60.
f) Mijatović, A., (1976.), STRATEŠKI ZNAČAJ PROIZVODNO TEHNIČKOG
OBRAZOVANJA U REFORMIRANJU SREDNJE ŠKOLE.
Zbornik radova III simpozij industrijskih pedagoga, str. 126-138, Maribor.
Pedagoška fakulteta Maribor- Institut za industrijsku pedagogiju, Rijeka.
g) Mijatović, A., (1982.), POLAZNE OSNOVE U PROGRAMIRANJU
USMJERENOG OBRAZOVANJA .
Separat u materijalu za republički simpozij (14 stranica), Stubičke toplice, listopad
1982. , Zavod za prosvjetno pedagošku službu SRH, Zagreb.
h) Mijatović, A., (1983.), TEORIJSKE OSNOVE I PRISTUP
PROGRAMIRANJU USMJERENOG OBRAZOVANJA I ODGOJA .
Koordinacioni odbor programskih savjeta SRH, opseg 39 stranica.
Zavod za prosvjetno pedagošku službu SRH, Zagreb.
i) Mijatović, A., (1984.), UČENIK I SUVREMENA ŠKOLA .
Monografija u povodu 450. obljetnice školstva u Samoboru, str. 243 do 251.
Narodno sveučilište Samobor, Samobor.
j) Mijatović, A., (1994.), IDEJA PLURALIZMA I PLURALIZAM IDEJA.
U: MATIJEVIĆ- PRANJIĆ- PREVIŠIĆ; PLURALIZAM U ODGOJU I
OBRAZOVANJU, str. 89-94.
Katehetski selezijanski centar, Zagreb.
k) Mijatović, A., (1994.), OBITELJ I DRUŠTVENE PROMJENE.
Zbornik radova «Naša obitelj danas» u povodu Godine obitelji, Opatija, str. 214-223.
Ministarstvo rada i socijalne skrbi , Zagreb.
l) Mijatović, A., (1996.), KURIKULUM KAO OKOSNICA
OSUVREMENJIVANJA ODGOJA I OBRAZOVANJA .
Zbornik radova Prvog sabora pedagoga Republike Hrvatske , str. 69-76.
Hrvatsko književno pedagoški zbor, Zagreb.
m) Mijatović, A.- Rački, I. , (1996.), SOCIJALNI MANAGEMENT;
USTROJ INTEGRALNOG SUSTAVA SKRBI.
Institut za primijenjena društvena istraživanja, Zagreb, separat (41 stranica) i kao
prilog u knjizi; SOCIJALNA REINTEGRACIJA HRVATSKIH VOJNIKA I
NJIHOVIH OBITELJI.
Znanstveni projekt Ministarstva obrane RH i Ministarstva znanosti i tehnologije
RH, Zagreb.
n) Mijatović, A., (1998.), SUVREMENO ODREĐENJE HUMANE I
STVARALAČKE ŠKOLE .
U: «PORUKE», Zbornik radova Križevački pedagoški dani, Križevci, str. 14-21.
Ogranak HPKZ, Križevci.
nj) Mijatović, A., (1999.), SOKRATOVA PRISEGA.
Zbornik radova, .,str. 94-102.
Visoka učiteljska škola u Petrinji i Hrvatsko pedagoško- književni zbor, Zagreb-
Petrinja.
o) Mijatović, A., (2000.), TELEOLOŠKE I EPISTEMOLOŠKE DVOJBE
SUVREMENE ŠKOLE .
U: Zbornik radova «PORUKE» XI Križevački pedagoški dani, str. 25 – 41 .
Hrvatski književno-pedagoški zbor, Zagreb.
p) Mijatović, A., (2000.), HUMANIZAM I HUMANITETI POSTMODERNE
ŠKOLE.
U:Zbornik radova «Dani Mate Demarina», str.150 – 158.
Visoka učiteljska škola - Petrinja i HPKZ .
r) Mijatović, A., (2001.), MATURA ILI RAZREDBENI POSTUPAK ?
Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zagreb.
s) Mijatović, A., (2001.), SVRHOVITA ILI VIRTUALNA USPJEŠNOST
ŠKOLE..
U: Uspješna škola, PORUKE, XII križevački pedagoški dani, str. 64-75.
Hrvatski književno-pedagoški zbor - ogranak Križevci .
2.2.. ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKI PROJEKTI
2..2.1. PROCJENE RAZINA USVOJENOSTI TEHNIČKOG ZNANJA
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb,
Trajanje projekta: 1973 – 1976.
Voditelj projekta: Antun Mijatović
Projekt je financiran putem Zavoda od strane RSIZ za kadrove u prometu. U istraživačkom timu je sudjelovalo šest stručnjaka za različita područja pa se ovo istraživanje može smatrati interdisciplinarnim istraživanjem. Cilj istraživanja je bio utvrditi razinu opće tehničkih znanja i tehničke kulture na temelju koje bi se moglo definirati predznanje učenika u različitim vrstama stručnih škola. Važnost istraživanja je bila u tome što se prvi puta pojavila integralna provjera znanja prirodoslovnih predmeta (kemija, biologija, fizika i tehnički odgoj) na problemskim i drugim tipovima zadataka. Instrumenti su bili baždareni i rezultati bi se mogli uzeti kao prvo eksterno evaluiranje znanja u školama Hrvatske. Utvrđene razine znanja bile su od iznimne važnosti za odmjereno i pravilno određivanje sadržaja u programima osnova struke za stručne škole.
2.2.2. RAZVOJ STRUČNOG OBRAZOVANJA I STUPANJ AUTOMATIČNOSTI
PRIVREDNIH GRANA
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH, Zagreb
Trajanje projekta: 1975 – 1976.
Voditelj projekta: Antun Mijatović
Projekt je financiran od strane Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH i RSIZ usmjerenog obrazovanja SRH kao prioritetno istraživanje za sve tadašnje granske samoupravne interesne zajednice. Interdisciplinarno istraživanje u kojem je sudjelovalo preko trideset stručnjaka iz školstva i privrede. Cilj istraživanja je bio utvrditi razinu automatičnosti tehnologije koje u prosjeku imaju pojedine grane privrede na temelju čega se mogla odrediti i potrebna razina stručnog znanja kao i procjena daljnjeg razvoja tih grana. Razrađena je metodologija istraživanja i u privredi je obrađeno preko 800 poduzeća u kojima je snimljena situacija i stanje automatičnosti tehnologije (prema međunarodnim kriterijima razine automatičnosti tehnologije). Na ovaj projekt se kasnije nadovezao značajan projekt izrade nomenklature zanimanja kojeg je vodio mr. sc. Milan Rajković.
2.2.3. DEMOKRATIZACIJA DRUŠTVA I PLANIRANJE KULTURNOG
RAZVOJA
Institut za primijenjena društvena istraživanja , Zagreb.
Trajanje projekta: 1993- 1996.
Voditelj projekta: Dr. sci. Antun Mijatović.
Financiranje projekta: Ministarstvo znanosti i tehnologije RH
Cilj projekta je bio utvrditi relevantne elemente u planiranju razvoja temeljem komponenata obrazovanja i kulture, osobito onih dimenzija kulture koja se posreduje školom. Rezultati istraživanja publicirani su u brojnim radovima i u glavnini kao preliminarni rezultati istraživanja iznijeti na međunarodnom simpoziju Demokratizacija u tranziciji: Ukrajina - Hrvatska, kao i u drugim brojnim radovima koji istražuju probleme demokratizacije u/i tranzicijskih stanja osobito u školskom sustavu. Značajan doprinos ovog istraživanja je u tome što upućuje i dokazuje čvrstu uvjetovanost i međuzavisnost razvoja unapređivanjem obrazovanja i kulture.
2.2.4. SOCIJALNA REINTEGRACIJA INVALIDA DOMOVINSKOG RATA I
ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI
Institut za primijenjena društvena istraživanja, Zagreb.
Voditelj projekta: dr. sc. Mišo Munivrana.
Voditelj VII grupe istraživačkog zadatka: dr. sc. Antun Mijatović.
Naziv istraživačkog zadatka VII: Socijalni managament.
Zadatak je obuhvatio sve aspekte modela cjelovite socijalne skrbi koji bi zadovoljavao višestruke osnove i potrebe spomenute populacije. Rezultati istraživanja publicirani su u ediciji Instituta za primijenjena društvena istraživanja. Istraživanje je obuhvatilo stvarne zakonske i praktične aspekte djelovanja socijalne skrbi prema raznolikim skupinama te populacije a osobito usmjerenje istraživanja odnosilo se na skupinu ratnih vojnih invalida i njihovih obitelji. Važnost ovog istraživanja je u dokazanoj neučinkovitost sustava višestruke nadležnosti kao što je npr. MORH, sustav obrazovanja i sustav socijalne zaštite za istu skupinu štićenika kao i nizu utvrđenih mjera kojima bi se moglo poboljšati i racionalizirati stanje.
2.2.5. GENEALOGIJA I TRANSFER MODELA INTERKULTURALIZMA
Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, Zagreb.
Voditelj projekta : dr. sc. Vlatko Previšić.
Trajanje projekta: od 1994. do 1996. godine kao član istraživačkog tima.
Mijatović, A. je na temelju obavljenih istraživanja u ovom znanstvenoistraživačkom projektu napisao tri rada:
a) Razina prihvatljivosti pripadnika devijantnih skupina od srednjoškolske mladeži Hrvatske
b) Multikulturalni model Švedske
c) Nasljeđe i karakteristike multikulturalnog modela u Hrvatskoj.
Važnost ovog istraživanja, osim što je dalo uvid u aktualna suvremena rješenja multikulturalnih stanja i odabranom uzorku zemalja, što je to bilo prvo istraživanje koje je pokušalo znanstveno objektivizirati pitanja interkulturalizma i multikulturalizma na što se u nas još uvijek gleda s predrasudama ili neutemeljenim oduševljenjem.
2.2.6. ŠKOLSKI KURIKULUM I OBILJEŽJA HRVATSKE NACIONALNE
KULTURE
Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti , Zagreb.
Voditelj projekta: dr. sc. Vlatko Previšić.
Trajanje projekta: 1997. do 2001. godine.
U projektu je A. Mijatović sudjelujelovao kao član istraživačkog tima.
Financiranje projekta: Ministarstvo znanosti i tehnologije RH.
Istraživanje značajki nacionalne kulture i izgradnje nacionalnog kurikuluma predstavlja središnje znanstveno raščlanjivanje pitanja suvremene škole i pedagogijske znanosti. Istraživanje je bilo provedene na veliko uzorku srednjoškolske populacije, nastavnicima u srednjim školama i roditeljima učenika. Kratki prikaz rezultata istraživanja objavljen je u publikaciji «Interkulture», Zagreb pod nazivom «Mladi u multikulturalnom svijetu». Neprijeporni prilog ovog istraživanja znanosti je primjena kvanititatitvnih metoda u istraživanju kulture temeljem Hofstedeove metodologije kulturinih dimenzija.
2.2.7. METODOLOGIJA I STRUKTURA NACIONALNOG KURIKULUMA
Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, Zagreb.
Voditelj projekta prof. dr. sc. Vlatko Previšić (2002.- 2005.).
Mijatović je član istraživačkog tima. Projekt je započeo 2002. godine temeljem odluke i financijske pomoći Ministarstva za znanost RH. Istraživanje relevantnih pitanja u okviru izrade nacionalnog kurikuluma i definiranje standarda predstavlja jedno od temeljnih pitanja promjena i nacionalnim školskim sustavima zemalja u tranziciji. Značaj problema metodologije izrade kurikuluma je prvorazredno pitanje koje je prepoznato i od strane UNESCO-a , te je od UNESCO-ve agencije za obrazovanje (IBE) prihvaćeno za sufinanciranje u periodu 2003. i 2004. godine.
Istraživanje je još uvijek u tijeku i njegovo izvođenje u značajnoj mjeri može pomoći definiranju osnovnih polazišta za metodologiju izrade nacionalnog kurikuluma i postupaka utvrđivanja strukture i samog standarda znanja.
2.3. SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
2.3.1. MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUPOVI
a) Međunarodni znanstveni simpozij Hrvatska - Ukrajina
Tema: Demokratizacija društva u zemljama tranzicije na primjeru Hrvatske i Ukrajine, Kijev, srpanj 1996. godine.
Prilog A. Mijatovića: Tranzicija, demokratizacija i demokratičnost promjena.
b) Međunarodni znanstveni skup Rijeka, rujna - 1996.
Tema: Demokratizacija škole i obrazovanja.
Prilog A. Mijatovića.: Društvene promjene i demokratizacija obrazovanja .
c) Međunarodna konferencija o reformama obrazovnih sustava
( UNESCO, UNICEF, OECD, Pakt o stabilnosti )
Tema: Reforme obrazovanja u tranzicijskim zemljama.
Bled, Slovenija, lipanj 2000.
Prilog A. Mijatovića: Selekcija prioriteta u demokratizaciji obrazovnih sustava.
č) Međunarodni simpozij Drugi dani Mate Demarina, Brijuni,
Tema: Nastavnik i kvaliteta znanja.
Brijuni, lipanj 2000.
Prilog A. Mijatovića: Neznanje kao indikator potrebnog znanja.
ć) Međunarodni znanstveni razgovori - Crikvenica
Travanj, 2002. godine u Crikvenici.
Tema: Odnos pedagogijske teorije i školske prakse.
Prilog: Dihotomije pedagogijske teorije i prakse u promjenama školstva.
e) Drugi dani Mate Demarina, Brijuni , 2001.
Međunarodni znanstveni skup pod nazivom: Proturječnosti određenja kvalitete obrazovanja, Pula – Brijuni, Visoka učiteljska škola u Puli i HPKZ, Zagreb.
f) Međunarodni znanstveno-stručni skup III Dani Mate Demarina
Petrinja, svibanj 2002.
Tema: «Učitelj/odgojitelj u razvoju djeteta i škole».
Prilog: Učitelj između empatije i profesionalnosti.
g) Međunarodni znanstveni skup o izobrazbi nastavnika u organizaciji IGI (Institut za globalno i interkulturalno učenje).
lipanj 2002., Zagreb.
Inicijalne rasprave o zajedničkom projektu (Bugarska, Makedonija, Turska, Rumunjska i Hrvatska) s mogućnošću proširenja i na druge zemlje u regiji. Utvrđivanje metodologije i termina priprema za konferenciju u studenom 2003. godine u Turskoj.
Prilog za skup; Globalizacija i tržište obrazovanja.
h) Treći dani Mate Demarina, Petrinja, svibanj 2002. god.
Visoka učiteljska škola Petrinja, HPKZ i Visoka učiteljska škola Pula.
Referiran rad: Nastavnik između empatije i profesionalnosti.
i) Međunarodni znanstveni kolokvij u povodu 50 obljetnice Filozofskog fakulteta u Rijeci na temu; Izobrazba nastavnika za suvremenu školi, Rijeka, listopad 2003.
Referirani rad na skupu: Od minimalne kompetencije do profesionalne djelotvornosti.
2.3.2. DOMAĆI ZNANSTVENI SKUPOVI
a) Znanstveni simpozij u Zagrebu, srpnja 1995.
Tema skupa: Pluralizam u obrazovanju.
Prilog A. Mijatovića: Ideja pluralizma i pluralizam ideja.
b) Okrugli stol Instituta za primijenjena društvena istraživanja, Zagreb, studeni 1995.
Tema skupa: Društvena znanost i kriza društva.
Prilog A. Mijatovića: Obrazovanje kao mehanizam socijalnih inovacija.
c) Simpozij časopisa Metodički ogledi , Zagreb - svibanj 1995.
Tema skupa: Projekt nove hrvatske škole.
Prilog A. Mijatovića: Demokratizacija i demokratičnost školstva.
č) X križevački pedagoški dani, godišnji pedagoški susreti u organizaciji ogranka HPKZ Križevci – 1999. godine.
Rad pod nazivom: Prilagodba kao temeljna paradigma i znanstveno određenje humane i stvaralačke škole.
ć) XI križevački pedagoški dani, Križevci, 2000. godine.
Rad pod nazivom: Teleološke i epistemološke dvojbe hrvatske škole.
d) XII križevački pedagoški dani, Križevci, 2001. godine.
Rad pod nazivom: Virtualna ili svrhovita uspješnost škole.
e) Znanstveno-stručni skup «Udžbenik u virtualnom okruženju», organizacija i pokroviteljstvo «Školske knjige», Zagreb, svibanj 2002. godine.
Prilog: Treća generacija udžbenika .
f) Savjetovanje o promjenama u stručnoj izobrazbi kadrova i promjenama u stručnom školstvu Zajednica škola za izobrazbu kadrova u strojogradnji i brodogradnji, Crikvenica, 2001.
Rad pod nazivom «Stalne su samo promjene» .
g) Sudjelovanje na okruglom stol Zavoda za pedagogiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu na temu «Novi razvoji i izazovi», listopad 2002.
Prilog: sudjelovanje u raspravi.
h) XIII Križevački pedagoški dani na temu «Škola nade», Križevci, listopad 2003.
Prilog i uvodno izlaganje : Znanje i obrazovanje.
2.4. POZIVNA PREDAVANJA
Tijekom zadnjih dvadeset godina A. Mijatović je sudjelovao na više od dvadesetaka pozivnih predavanja na brojnim kongresima, simpozijima, stručnim skupovima, savjetovanjima, sveučilištima i fakultetima, te skupštinama stručnih udruga.
Povremeno drži predavanja za studente pedagoških smjerova Sveučilišta u Mostaru i Visoke učiteljske akademije u Mostaru.
Od 1992. godine drži predavanja iz kolegija Sistematska pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Ovom prilikom nisu iskazana predavanja koja je pristupnik održao na poziv pojedinih osnovnih i srednjih škola ( preko pedeset predavanja i razgovora u Koprivnici, Zagrebu, Križevcima, Senju, Rijeci, Karlovcu, Sisku itd.) za njihove nastavnike, nastavničke udruge, zajednice ravnatelja, usavršavanje nastavnika, mentora i savjetnika osnovnih i srednjih škola.
2.5. ZNANSTVENA DRUŠTVA I UDRUGE
- Član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora.
- "Interkultura" nevladina i neprofitabilna udruga za istraživanje interkulturalnih vrijednosti i promicanje multikulturalnih odnosa. Član i dopredsjednik.
- Član međunarodne udruge SIETAR ( The International Society for Intercultural Education , Training and Research, Haarlem ).
- Član međunarodne udruge za interkulturalno obrazovanje; IAIE (International Association for Intercultural Education, Hilversum, Nizozemska).
- Član dvije nevladine udruge za pitanja obrazovanja, kulture i sporta.
- Tajnik Znanstvenog vijeća Instituta za primijenjena društvena istraživanja (danas Institut «Pilar») u 1995. i 1996. Zagreb.
- Član Prosvjetnog vijeća Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske od 2000 do 2001. godine.
- Član Hrvatskog pedagogijskog društva.
- Stalni suradnik i voditelj projekata u Institutu za udžbenike i nastavnu tehnologiju.
2.5.1. Članstvo u uredničkim odborima znanstvenih časopisa
a) Član uredništva časopisa Društvena istraživanja u 1995. i 1996. godini.
b) Član uređivačkog odbora časopisa Školski vjesnik, Split, 1996-200.
c) Član uredništva «Napredak» , časopis za pedagogijsku znanost i praksu Hrvatskog pedagoško književnog zbora, Zagreb od 1998. do 2002. godine.
d) Član uredništva znanstvenog časopisa za interdisciplinarna istraživanja «Podravina», nakladnička firma «Dr. Felatar» , Koprivnica.
SKUPNA OCJENA ZNANSTVENOISTRAŽIVAČKE DJELATNOSTI PRISTUPNIKA
Temeljem navedenih podataka vidljivo je da se pristupnik dr, sc. Antun Mijatović sustavno i kontinuirano bavi znanstvenim radom i to na složenim i suštinskim pitanjima suvremen pedagogijske znanosti. Kao prvo osobno je vodio značajan broj znanstvenoistraživačkih projekata koji su u svoje vrijeme bili usmjereni na suštinska pitanja i traženje relevantnih odgovora za rješavanje stvarnih i praktičnih problema školstva. Jednako tako je sudjelovao u timskom i interdisciplinarnom istraživanju brojnih pitanja koja su predvodili drugi stručnjaci. Najbrojnija su njegova samostalna istraživanja pojedinih fenomena među kojima u pravilu svoj rad usmjerava na ona najsloženija i najvažnija za stvarno unapređivanje pedagogijske znanosti i pedagoške prakse.
Osim neposrednog i zapaženog istraživačkog rada jednako svestrano obnaša i druge zadaće koje se očekuju aktivnog člana akademske zajednice. Bio je član brojnih redakcija časopisa od kojih je neke profilirao kao kvalitetne i po kakvoći jednake današnjoj znanstvenoj publicistici, redovito objavljuje svoje radove i sudjeluje na svim vrstama susreta znanstvenog prezentiranja rezultata i raspravama kako na međunarodnim tako i na domaćim znanstvenim i stručnim skupovima. Svoje znanstvene radove prezentira u međunarodnim časopisima. Citiranost njegovih znanstvenih radova je evidentirana i bazama praćenja citiranosti.
Osobito značajan je njegov doprinos brojnim predavanjima i raspravama kako na pozivnim, gostujućim i javnim tribinama i ustanovama, tako i u školama i malim kolektivima što pridonosi širem razumijevanja ključnih pristupa i problema suvremen pedagogijske znanosti.
B.
3. NASTAVNA DJELATNOST
Nastavnu djelatnost dr. A. Mijatović izvodi preko osamnaest godina na različitim razinama školskog sustava, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao docent na Odsjeku za pedagogiju šest godina te kao izvanredni profesor pet godina. U tom periodu studij pedagogije je u nekoliko navrata preoblikovan u čemu je A. Mijatović aktivno sudjelovao kako u izradi plana tako i nastavnog programa za obvezne i izborne kolegije. Nastavnu djelatnost pristupnik ostvaruje u okviru Katedre za sistematsku pedagogiju gdje se općenito iskazuje njegova znanstvena i stručna polja interesa (sistemska teorija, školski sustav, metodologija izgradnje organizacije školskog sustava, interkulturalizam, obrazovanje nastavnika, konfiguracija i kvaliteta znanja itd.). Nastavnu djelatnost pristupnik obavlja na kvalitetan način, uvodeći metodičke i tehnološke inovacije, pripremu nastave i primjerene metode evaluacije.
3.1. Programi za dodiplomski studij
3.1.1. Program i uvođenje novih kolegija
a) Izrada i dopuna programa kolegija (I god. dvopredmetni studij): Osnove pedagogije.
b) Izrada i dopuna programa (I god. dvopredmetnog studija) Uvod u pedagogiju.
c) Izrada i dopuna programa ( II god. dvopredmetni studij) Sistematska pedagogija.
d) Izrada i dopuna programa ( IV god, dvopredmetni studij) Specijalna pedagogija.
e) Izrada izbornog programa ( III god. dvopredmetnog studija) Metode rada s djecom osobitih odgojnih potreba.
f) Izrada izbornog programa (III god. dvopredmetnog studija ) Struktura i kvaliteta znanja.
3.2 Programi poslijediplomskih znanstvenih studija
a) Razrada koncepcije modulno-bodovnog sustava poslijediplomskih znanstvenih studija pedagogije.
b) Obrazloženje i usporedni prikaz utemeljenja poslijediplomskih studija pedagogije za studijsku grupu pedagoga Teorija organizacije i upravljanja obrazovnim sustavima.
c) Izrada nastavnog programa za kolegije poslijediplomskih studija:
- Suvremena pedagogijska znanost,
- Obrazovne i razvojne strategije,
- Nacionalne i međunarodne odrednice obrazovnog sustava,
- Ljudski kapital i razvoj,
- Migracije i obrazovanje (autori programa: M. Mesić i A.Mijatović).
d) Izvođenje nastave iz kolegija Sistematska pedagogija na magistarskom poslijediplomskom znanstvenom studiju glazbene pedagogije koji se izvodi u suradnji s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu.
3.3. Autorstvo u izradi skripata
a) Mijatović, A., (1970.), OSNOVE STROJNIH KONSTRUKCIJA, II DIO.
Tiskano kao skripta, 260 stranica
Izdavač: Metalski školski centar "Prvomajska", Zagreb.
b) Mijatović, A., (1970.), OSNOVE STROJNIH KONSTRUKCIJA, III DIO.
Tiskano kao skripta, 196 stranica.
Izdavač: Metalski školski centar "Prvomajska", Zagreb.
c) Mijatović, A., (1971.), METODIKA KONSTRUIRANJA.
Tiskano kao skripta, 148 stranica.
Izdavač: Metalski školski centar "Prvomajska", Zagreb.
d) Mijatović, A., ( 1973.), ELEMENTI STROJEVA.
Tiskano kao skripta – nastavna pisma (ukupno 358 stranica).
Birotehnika, Centar za dopisno obrazovanje, Zagreb.
e) Mijatović, A., (1975.), PROIZVODNO TEHNIČKO OBRAZOVANJE U ŠKOLAMA ZA KADROVE CESTOVNOG SAOBRAĆAJA (skripta, 118 str.).
Republički zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja SRH i Zajednica
saobraćajnih škola SRH, Zagreb.
f) Mijatović, A., (1975.), SREDNJOROČNI PLAN RAZVOJA USMJERENOG OBRAZOVANJA ZA KADROVE U CESTOVNOM SAOBRAĆAJU.
Skripta ,176 stranica.
SIZ odgoja i obrazovanja kadrova za cestovni saobraćaj SRH, Zagreb.
g) Mijatović, A., (1975.), SUVREMENI PRISTUP KONCIPIRANJU POLITEHNIČKOG OBRAZOVANJA .
Skripta, 48 stranica
Narodna tehnika SR Hrvatske, Zagreb.
h) Mijatović, A., (1975.), IZVEDBENI PROGRAMI PROIZVODNO TEHNIČKOG OBRAZOVANJA U SAOBRAĆAJNOJ DJELATNOSTI.
Skripta, 141 stranica.
Zavodom za unapređivane stručnog obrazovanja SRH i Zajednica saobraćajnih
škola SRH, Zagreb.
i) Mijatović, A., (1975.), IZVJEŠTAJ O ISTRAŽIVANJU TEHNOLOŠKE
SLOŽENOSTI POSLOVA PREMA STUPNJU AUTOMATIČNOSTI U
ODABRANIM GRANAMA PROIZVODNJE.
Skripta, 78 stranica.
Zavod za unapređivanje stručnog obrazovanja, Zagreb.
3.4. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka
a) Mentor diplomskih radova na dodiplomskim studijima od 2 do 5 radova godišnje.
b) Član povjerenstava za ocjenu i obranu predloženih magistarskih i doktorskih radova kao predsjednik ili član povjerenstva.
c) Imenovani mentor pristupnicima za izradu magistarskih i doktorskih radova.
3.5. Dodiplomska nastava
a) Predavanja :
- Osnove pedagogije ( 2 sata) I godina dvopredmetnog studija
- Sistematska pedagogija (2 sata) II godina dvopredmetnog studija
- Specijalna pedagogija ( 1 + 1 sat seminara) IV godina (do 1999. godine).
- Konfiguracija i kvaliteta znanja (izborni kolegij III god.).
- Opća pedagogija (kolegij izobrazbe nastavničkih smjerova na FF).
3.6. Nastavni članci
a) Za potrebe nastave iz navedenih kolegija izrađen je veći broj nastavnih članaka, shema i dijagrama te kompleti grafoskopskih predložaka.
b) Za potrebe ispitnih provjera znanja studenata pristupnik je izradio nekoliko grupa nestandardiziranih serija objektivnog tipa za kolegije Opća pedagogija i Sistematska pedagogija.
3.7. Voditelj pedagoško-didaktičke izobrazbe
Antun Mijatović je voditelj pedagoške i didaktičke izobrazbu za studente svih odsjeka Filozofskog fakulteta koji imaju nastavne smjerove, a to je ukupno dvanaest grupa s preko osam stotina studenata.
SKUPNA OCJENA NASTAVNE DJELATNOSTI
Pristupnik je cijeli radni vijek obnašao nastavnički posao i održavao nastavu u različitim formalnim i neformalnim okolnostima stoga je sasvim očekivano njegovo cjelovito i svestrano zadovoljavanje uvjeta za izbor u više zvanje. Osobito je značajno njegovo temeljito bavljenje pitanjima metodologije izrade nastavnih programa i kurikuluma općenito što je u brojnim prilikama. Jednako kao u znanstvenom radu tako i u nastavnim aktivnostima svestrano usavršava svoje pripreme za nastavu, piše skripta, obnaša značajan broj mentlorstava, redovito obavlja svoje ispitne obveze koje je primjereno objektivizirao, sudjeluje u izradi nastavnih programa za poslijediplomske znanstvene studije i izvodi nastavu, predlaže i elaborira nove vrste stručnih poslijediplomskih studija, objavljuje za studente nastavna pisma i tematske preglede. U cilju osiguravanja temeljnih uvjete za izvođenje nastave iz kolegija koje predaje napisao je nekoliko knjiga i opsežnih radova koje mogu studentima pomoći u racionaliziranju studijskih obveza i višoj kvaliteti studija.
Povjerenstvo smatra da je nastavni rad pristupnika zapažen u mnogobrojnim aspektima i pozitivno ocjenjuje rezultate koje je pristupnik u tom aspektu postigao.
C.
4. . ZNAČAJNIJI STRUČNI RADOVI
Pristupnik je objavio ili prema stručnim potrebama napisao značajan broj stručnih radova i studija koji bi se mogli podijeliti u nekoliko grupa;
- recenzije i prikazi ,
- analize i kritički osvrti,
- rasprave i ocjene,
- mišljenja i stručni komentari.
Brojni radovi koji su objavljeni (njih preko stotinjak) i koji bi se mogli
razvrstati prema navedenim skupinama nastali su u dužem periodu, različitim prigodama i prema različitim potrebama. U spomenuto nisu ubrojene ocjene i mišljenja te izvješća koja pristupnik kao i svi drugi (ocjene magistarskih i doktorskih radova, izvješća za izbor u zvanja, različiti prijedlozi i mišljenja) radi prema službenoj zaduženosti a koji pretpostavljaju kompetentnu razinu poznavanja merituma samog pitanja. Između ostalih stručnih radova navode se samo oni koji su tiskani u javnim stručnim glasilima i koji su imali stanovitog odjeka u stručnoj javnosti.
Širi uvid u publicirane stručne radove daje se u pregledu bibliografije koja se nalazi u prilogu ovog izvješće.
a) Mijatović, A. (1993), PORUKE INTERKULTURALIZMA.
Školske novine, 32-37.
Prikaz 48. deklaracije IBE / UNESCO, tijeka i proceduralnih postupaka te temeljnih stavova iskazanih na 72. plenarnom zasjedanju IBE/UNESCO na kojem je donijeta deklaracija br. 48. o interkulturalnom obrazovanju što se detaljnije analizira u tiskanom tekstu. Autor interpretira deklaraciju sa stajališta hrvatskih iskustava, a osobito pomno raščlanjuje definiciju cilja interkulturalnog obrazovanja kako ga u vidu preporuke daje konferencija IBE tj. UNESCO - a. Prilog autora je vrijedan zbog toga što pojašnjava neka naša stajališta o ovim problemima koja su pojedinci i institucije iskazali pojednostavljujući ovo pitanje izvan diskursa koji mu se na razini teorije (interkulturalizma) i prakse (multikulturalizma) pridaje u literaturi i znanstvenim interpretacijama.
b) Mijatović, A. (1994), MODULNI PRISTUP INOVACIJAMA ŠKOLSKOG SUSTAVA ("Modul do modula"). Školske novine, br. 34. i 35.,Zagreb.
Istraživanje temeljnih odrednica i svrhovitosti modulnih sustava u organizaciji sveučilišnih studija s osobitim osvrtom na tendencije u dodiplomskom i poslijediplomskim studijima. U nekoliko nastavaka autor je analizirao iskustva odabranih nacionalnih sustava koji tradicionalno primjenjuju modulni i bodovni sustav u svojem školstvu. Budući da Zakon o visokim učilištima predviđa mogućnost uvođenja modulnog i bodovnog sustava autor pojašnjava te mogućnosti. Osobita vrijednost rada je u istraživanju problema fleksibilnosti sustava za stajališta zapošljavanja i brzih promjena potreba na tržištu rada. Autor upozorava da bi se temeljem zakona poslijediplomskim studijima trebao organizirati isključivo na modulnom principu, što do sada sveučilišta nisu ostvarila.
4.1. PUBLICISTIČKI I JAVNI PRILOZI
a) Pristupnik je objavio mnoštvo manjih i većih nekategoriziranih članaka i raznovrsnih priloga, komentara, prikaza, eseja, polemika i recenzija u dnevnom, tjednom (republičkim, županijskim i lokalnim medijima) i periodičnom tisku na raznovrsne teme i u raznolikim prigodama, te imao preko četrdesetak različitih intervjua na temu škole, promjena i pedagogije.
b) Sudjelovao u brojnim radio emisijama na prigodne teme, u stalnim i specijaliziranim emisijama sva tri radio programa o rezultatima znanstvenih istraživanja ili o znanstvenim problemima provođenja reformi školskih sustava, kao i drugih pitanja.
c) Sudjelovao u TV emisija komentarima ili intervjuima, te surađivao prilozima i kao autor napisao dvije serije.
d) Autor je ili koautor preko tridesetak izvješća za različita tijela vlasti o primjeni pojedinih zakona, stručno pedagoške prosudbama, osiguranju pedagoškog standarda, pitanjima obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina, obrazovanju djece naših građana u inozemstvu, te tadašnjim aktualnim promjenama u školskom sustavu.
e) Tijekom Domovinskog rata obnašao je brojne zapovjedne dužnosti na bojišnici, a od veljače 1992. kao brigadir HV u MORH je proveo više opsežnih istraživanja koja se ne mogu referirati te izradu i publiciranje brojnih pregleda i analiza. Tijekom iste godine neposredno je rukovodio znanstveno istraživačkim radovima u HV.
Stručni rad pristupnika je opsežan, raznovrstan i pojedinačno gledano veoma brojan. Radeći i djelujući u različitim ustanovama područje njegovog stručnog rada je veoma široko i nemoguće ga je nabrojiti na ograničenom prostoru kakvo je ovo izvješće. Povjerenstvo stoga samo kvantificira neke od područja u kojima je pristupnik djelovao osobito značajno ( preko 30 izvješća i analiza o stanju u pojedinim školama i školskim centrima, 19 analiza i ocjena primjene zakonskih propisa u području školstva, četiri analitička prikaza obrazovanju manjina i učenika u manjinskim školama, 9 analiza i izvješća o školovanju djece naših građana u inozemstvu, desetak procjena i ocjena stanja u školstvu i pojedinih problema povezanih s školom kao što su nasilje, alkoholizam i kriminal, asocijalni oblici ponašanja, devastiranje škola i školske opreme itd.) i ostavio vrijednu stručnu dokumentaciju i radove.
U periodu od zadnjeg izbora pristupnik je izradio brojne stručne radove koji nisu publicirani ali su poznati u krugu stručnjaka kao što je problem klasifikacije obrazovnih znanosti, problemi komplementarnosti znanstvenih disciplina s europskim standardima, pitanja terminologije i sl. Zbog navedenog povjerenstvo pozitivno ocjenjuje djelovanje pristupnika u mnogobrojnim stručnim aktivnostima i njegov vidljiv doprinos unapređivanju razine stručnosti u području pedagogije.
II
RADOVI OBJAVLJENI NAKON POSLJEDNJEG IZBORA 1997.g.
A) KNJIGE:
Mijatović, A. (1998), SVRHA, ZADAĆE I STRATEGIJE PREOBRAZBE HRVATSKOG ŠKOLSTVA - Obrazovanje za XXI st., HPKZ, Zagreb, 159 str.
U knjizi je sažeto relevantno iskustvo u provođenju reformi školstva u Europi, te iskazane preporuke UNESCO i drugih međunarodnih organizacija u vidu 150 teza. Knjiga je strukturirana od najrelevantnijih pitanja putem kojih se iskazuju iskustva različitih zemlja u provođenju aktualnih reformi kao i njihovih rezultata u razvojnim uspjesima tih zemalja. Aktualni prikaz složenih okolnosti i znanstvenih podloga za provođenje reformi školstva na početku 21. stoljeća. Značaj ovog konzistentnog rada je u sistematizaciji važnijih odrednica koje će utjecati na promjene nacionalnih školskih sustava tijekom 21. stoljeća, kao i brojne znanstvene odrednice koje se trebaju poštivati da bi promjene tekle organizirano a rezultati bili pozitivni.
Mijatović, A. (ur.), (1999), OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJ.
HPKZ, Zagreb,655 str.
Pregled suvremenih dometa pedagogije u različitim područjima koja su odabrana kao aktualna i u kojima su temeljite promjene i brojne inovacije preobrazile mnoštvo klasičnih pedagogijskih polazišta. Sinteza razlika koja je trebala u mnogome pojedina pitanja dovesti na razina europske pedagogijske misli. Urednik i autor koncepcije zajedničkog djela tridesetak (31) autora kao prve pedagogije većeg broja autora nakon dvadeset godina u izdanju Hrvatskog pedagoško književnog zbora , Zagreb. Knjiga sadrži dvadeset i četiri poglavlja, 655 stranica, tvrdi uvez, recenzirano. Značaj cijele knjige i pojedinačnih priloga koji zbor autorskih osobnosti pokazuju različitu razinu kvalitete, je u tome što predočavaju dio suvremene strukture pedagogijske znanosti i označavaju mogući smjer daljnjeg razvoja što je sasvim suprotno od još značajno prisutnog broja deskriptivnih i/ili normativnih pristupa koji umanjuju razinu, kvalitetu i respektabilnost znanstvene pedagogije.
Mijatović, A. (2000), LEKSIKON TEMELJNIH PEDAGOGIJSKIH POJMOVA, EDIP, Zagreb, 297 str.
Leksikon obrađuje oko pet stotina temeljnih i najfrekventnijih pojmova i namijenjen je studentima pedagogije, osobito u prvoj i drugoj godini studija, ali će neupitno korisno poslužiti i širem krugu prosvjetnih djelatnika. Leksikon je utemeljen na najfrekventnijoj terminologiji kojom se služi današnja europska pedagogijska misao i primjereno usuglašen s tradicionalnim terminološkim sklopom hrvatske pedagogije. Izbor terminologije usuglašen je s propedeutičkim sadržajem pedagogije za uvod u studij pedagogije i slušanje naprednijih predavanja. Značaj ovog rada je što po prvi puta daje temeljni izbor najfrekventnijih pojmova u sažetom obliku (džepni format) koji u prvim godinama studija može biti koristan i instruktivan za oblikovanje profesionalne terminologije
Mijatović A. - Previšić, V., (ur.), (1999.), DEMOKRATSKA I INTERKULTURNA OBILJEŽJA SREDNJOŠKOLACA U HRVATSKOJ.
Zagreb, «Interkultura», 60 str.
Preliminarno izvješće znanstvenog istraživanja koje je provedeno na uzorku hrvatskih srednjoškolaca. Istraživanje je bilo usmjereno na brojna obilježja srednjoškolaca u području socijalne distance, konfesionalne distance, oblika asocijalnog ponašanja i kulturnih dimenzija prema Hofstedeovom modelu koji je prvi puta primijenjen u takvom istraživanju u nas. Dobiveni rezultati su po prvi puta dali uvid u demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolske mladeži u Hrvatskoj. Prikaz je to zapravo istraživanja socijalnih distanci i odnosa prema demokratskim vrijednosti srednjoškolaca u Hrvatskoj te je znanstvena vrijednost ovog istraživanja i objavljenih rezultata u tome što je u poslijeratnom previranju registrirao niz izvornih stavova srednjoškolaca koji su bili radikalizirani zbog ratnih zbivanja.
Mijatović, A. (2000), OSNOVE ZA USTROJ ŠKOLSTVA REPUBLIKE HRVATSKE.
«Školske novine», Zagreb (na hrvatskom i engleskom jeziku), 57 str.
Skraćeni pregled relevantnih pitanja za provođenje nacionalne reforme školstva na svim razinama u poredbenim prikazom obveznih, potrebnih i mogućih promjena koje mogu hrvatski školski sustav približiti europskom iskustvu i dometima nakon pola stoljeća sustavnog i svestranog zaostajanja. Nakon brojnih «anonimnih» reformi koje su provođene bez uvid javnosti ovo je prvi javni tekst koji je izazvao brojne kontraverzne komentare i sasvim nestručna tumačenja. Znanstvena i stručna vrijednost rada je u cjelovitosti koncepta i kriterijima ponuđenih rješenja koja su sinteza najuspjelijih promjena u Europi i svijetu.
Previšić, V. - Mijatović, A., (ur.), (2001), MLADI U MULTIKULTURALNOM SVIJETU. Zagreb, Interkultura, 52 str.
Izvješće i rezultati istraživanja o kulturnim dimenzijama srednjoškolaca u Hrvatskoj prema Hofstedeovoj metodi četverodimenzionalne kulture koje je provela grupa znanstvenika. Ovaj tip istraživanja proveden je prema reduciranom metodologiji koju je Hofstede koristio za istraživanje dimenzija «nacionalnih kultura» u pedesetak zemalja svijeta. Kulturne dimenzije hijerarhijske distance, individualno-kolektivno, muško- žensko i izbjegavanja neizvjesnosti ( anksioznost) daju sasvim novi uvid u kulturnu matricu tzv. «mentalni software» koji je temeljem ovog istraživanja usporediv s drugim zemljama i po tome sasvim izvoran. Rezultati ovog istraživanja pokazuju značaj eksplicitne i implicitne kulture u obrazovanju te otvaraju brojna pitanja o tome kako treba riješiti posredovanja kulture u školi i nastavnim procesom.
Mijatović A., (2002), OBRAZOVNA REVOLUCIJA I PROMJENE U HRVATSKOM ŠKOLSTVU.
Samobor, "Hrvatski zemljopis" 182 str.
Sistematiziran pregled indikatora, problema i teorijskih stajališta o pitanjima obrazovanja u Europi (djelomice i USA) s paralelnim pregledom i kritičkim procjenama stanja u hrvatskom školstvu. Ulazeći u epistemološka i futurološka određenja škole općenito, a hrvatske škole posebice, daju se neke naznake i moguća rješenja koja bi bila primjerena u kontekstu stalnih priprema provođenja reforme koja ima višestruke tranzicijske, demokratske, europske i globalne odrednice. Okvirni pristup aktualnim problemima mogao bi se odrediti kao prinosi za promišljanje složenih konceptualnih i strategijskih problema u promjenama koje očekuje hrvatsko školstvo usprkos neprikladnim političkim supremacijama i pristupima pojedinih političkih stranaka. Autor već jedno desetljeće upozorava na iznimno značenje obrazovanja u «stoljeću znanja» kao i na činjenicu da je «znanje temeljna supstanca opstanka i razvoja» a u ovoj knjizi brojne uvjerljive indikatore sistematizira i pokazuje njihov međunarodni značaj i vrijednost.
Mijatović, A. – uredništvo, izbor i obrada tekstova: VALENTIN PUŽEVSKI - škola otvorenih vrata !
«Slap», Jastrebarsko, 237. str.
Izbor najznačajnijih i relevantnih radova koje je autor V. Puževski objavljivao tijekom pedeset godine svoje radne učiteljske i znanstveničke karijere. Radovi su podijeljeni u šesnaest tematiziranih pedagoških poglavlja u kojima se ogledao V. P. tijekom svoje pedagoške karijere i autorskog stvaralaštva. U knjizi su sređeni i bibliografski podaci o stručnim i znanstvenim radovima V. Puževskog. Uz selekciju radova izvršen je i odabir vrednijih publicističkih radova kao i kritička analiza pojedinih teorijskih prinosa.
Knjiga je višestruko vrijedna jer okuplja i prerađuje brojne zapise, članke, intervjue i školsku dokumentaciju i sintetizira bitne pedagogijske ideje jednog autora i jednog vremena u cjelovito djelo jednog praktičara koji je promišljao svoje postupke, dok je druga vrijednost u činjenici novog metodičkog pristupa u izradi jedne monografije kakvih nam nedostaje i koje odnose u zaborav mnoštvo vrijednih ideja i iskustava.
B) PRILOZI U KNJIGAMA:
Mijatović, A.: Ishodišta i odredišta suvremene pedagogije.
Prvo poglavlje ( str.13-39).
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, HPKZ, Zagreb, 1999.
Definiraju se i pobliže objašnjavaju različita stajališta koja se bila tipična za pojedine razvojne epohe, tehnološke i tehničke promjene kao i znanstveni napredak unutar kojeg djeluje današnja škola. Ishodišta i odredišta suvremene škole indiciraju i znanstvenu osnovicu pedagogije na kojoj je moguće pobliže i pouzdanije definirati sama odredišta koja bi mogla podnijeti brze i opsežne promjene kroz kakve prolazi suvremeno društvo. Rad je osobito vrijedan zbog jasnog definiranja i kontinuirane sistematizacije stanja gdje se nalazi hrvatska škola i kuda bi trebala krenuti, predočavajući analizu relevantnih znanstvenih i praktičnih elemenata na tom putu.
Mijatović, A.: Razvoj suvremenih pedagoških ideja.
Drugo poglavlje ( str. 39-78.).
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, HPKZ, Zagreb, 1999.
Pregled razvoja suvremenih pedagoških ideja koje se sistematiziraju od početka industrijske revolucije pa do informatičke epohe daju pedagoški uvid u koncepcije i vodeća stremljenja u oblikovanju suvremene pedagogije i školstva. Suvremene pedagoške ideje postmoderne posebno su razrađene i komentirane sa stajališta opće krize školstva u odnosu na sve veće zahtjeve i očekivanja koja se pred školstvo postavljaju u sve težim uvjetima ostvarivanja odgoja i obrazovanja. Značajan doprinos ovog rada je u novoj sistematizaciji znanstvenog pristupa i interpretacije koja nije stereotipno povijesna niti povijesno-filozofska, već se svodi na znanstvenu valorizaciju pojave pedagoških ideja u kontekstu epohe i vremena (socijalni odnosi, sredstva rada, razina tehnike i tehnologije itd.).
Mijatović, A. i dr.: Sustav odgoja i obrazovanja.
Dvanaesto poglavlje ( str. 291-336.).
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJA, HPKZ, Zagreb, 1999.
Objašnjavaju se temeljna stajališta u izgradnji sustava odgoja i obrazovanja i najznačajnije odrednice od kojih se danas polazi u izgradnji i/ili rekonstrukciji školstva. Rad upozorava na terminološke i suštinske razlike koje se javljaju u razlikovanju sustava školstva i sustava odgoja i obrazovanja kao ishodište temeljnih nesporazuma i značajnih pogrešaka koje proizlaze iz takvih nepreciznosti. Izgradnja sustava odgoja i obrazovanja problematizira prije svega i sam odnos odgoja prema obrazovanju, međusobnu povezanost i današnja stajališta pedagogije o ovim pitanjima.
Maleš, D.-Mijatović, A.: Osnovice socijalne pedagogije.
Trinaesto poglavlje (str. 337-366.).
U: OSNOVE SUVREMENE PEDAGOGIJE, HPKZ, Zagreb, 1999.
Suautorski rad o temeljnim problemima i tendencijama u području socijalne pedagogije koja u našim uvjetima različito diverzificirana i problemski usmjerena. U radu se tematiziraju brojna pitanja koja pripadaju socijalnoj pedagogiji i argumentira se značaj ovih pitanja u općim i posebnim rješenjima funkcionalnog odgoja koji danas uz sve brojnije faktore takvog utjecaja na mladi naraštaj postaje sve važnija tema znanstvenih istraživanja i teorijskih promišljanja
Mijatović, A. – Šooš, E. : Futurološka pedagogija.
Dvadeset drugo poglavlje (str. 577.-614.),
U: OSNOVE SUVREMENEPEDAGOGIJE, HPKZ , Zagreb , 1999.
Jedno od prestižnih područja suvremene pedagogije u kojemu se sjedinjuju brojni interdisciplinarni aspekti mnogih pitanja suvremenog društva i obrazovanja za takvo društvo. Naglašava se i obrazlaže važnost futurološkog pristupa u suvremenoj pedagogijskoj znanosti kao nezaobilazna činjenica temeljem koje se mora osigurati pouzdano obrazovanje mladom naraštaju koji danas završava obrazovanje i koje ga mora uputiti na pouzdanu razinu validnosti u budućnosti, sposobnosti za cjeloživotno učenje i brojne intelektualne metode rade na području autodidaktike. Osobito se objašnjava niz štetnih posljedica za brojne discipline znanstvene pedagogije koje proizlaze iz nedostatka relevantnijih radova na tom području. Argumentirana je tvrdnja da je pedagogija futurološka znanost koja mora imati jasne znanstvene okvire i perspektive za djecu koja polaze prvi razred sa stajališta njihova dvanaestogodišnjeg obrazovanja i cijeloživotnog učenja, te promjena koje možemo pretpostaviti za radni vijek pojedinca.
Mijatović, A.: Prilagodba kao temeljna paradigma i znanstveno određenje humane i stvaralačke škole.
U: Poruke - X križevački pedagoški dani, HPKZ - Ogranak Križevci, Križevci, 1999, str 37-50.
U prikazu ovog istraživanja daje se uvid u brojne varijable suvremene škole koje se iznimno brzo mijenjaju i zbog čega suvremena škola više nije u stanju na klasičan način rješavati svoje makro i mikro transformacije. Za suvremenu školu promjene su gotovo svakodnevne i temeljno je pitanje kako pratiti i interpolirati posljedica takvih promjena u samoj školi i njezinom sadržaju rada. U radu se pokušavaju sistematizirati mehanizmi putem kojih je moguće izvršiti različite aktualizacije u radu škole i prilagodbi nastave i samog programa a jedan od takvih mehanizama je autonomija škola. Škola je u središtu svijeta i okruženja koje se brzo i temeljito mijenja i to baš u području koje predstavlja njezin suštinski dio poslova a to je znanje i to je temeljni izazov na koji mora kompetentno odgovoriti.
Mijatović, A.: Boundaries of Democratization in Tranzition.
U: MOST Ukraina & Croatia; Problems of Post-communist Societe. Croatian Commision for UNESCO, Zagreb, 1997, p. 27-44.
Rad je objavljen na engleskom jeziku, a preliminarno priopćenje dano je na hrvatsko-ukrajinskom znanstvenom simpoziju u Kijevu na temu razvoja demokracije i demokratizacije školstva. Iznijeti su rezultati istraživanja brzine promjena koje se mogu ostvariti u pojedinim aspektima demokratizacije društva i škole, te mogućnosti ubrzanih promjena uz primjenu odgovarajućih strategija. Granice demokratizacije u tranziciji ukazuju na univerzalne aspekte demokratizacije tranzicijskih zemalja i njihovog školstva. Zapaženi znanstveni prilog rada je u tome što školu i obrazovanje stavlja u centar demokratskih promjena koje se trebaju ostvariti tijekom tranzicije pokazujući da faktor multiplikacije demokratskih modela ponašanja najdjelotvornije ostvaruje upravo škola.
Mijatović, A., (2002), Neka značajnija određenja i samoodređenja pedagoškog i pedagogijskog planetarija prof. dr. sc. Valentina Puževskog.
U: Valentin Puževski – škola otvorenih vrata, Naklada Slap, Zagreb, str. 39-57.
U knjizi izabranih radova koji su pripremljeni za monografiju u povodu sedamdeset godina rada prof. dr. sc. Valentina Puževskog obavljena je opširna analiza njegovih teorijskih i stručnih radova koje je objavio tijekom svoje plodne prosvjetne karijere. Utvrđuje se kako je rad V.P. opsežan i svestran, usporediv s razvojem hrvatskog školstva koje je samo tijekom njegovog radnog vijeka broj nepismenih od 54% u populaciji radno aktivnih građana svelo na 4% nepismenih (2001). Navode se neki radovi V.P. koji su prema svojoj izvornosti i pedagoškoj širini bili preteča brojnim europskim iskustvima (cjelodnevni boravak, produženi boravak i sl.)
Mijatović, A. – Žužul, A. (2001), Individualizam – kolektivizam.
U: Mladi u multikulturalnom svijetu, «Interkultura», Zagreb, str. 21.-28.
Izvješće izvornog znanstvenog istraživanja koje je izveo mnogobrojni tim istraživača, a koji u ovoj ediciji objavljuju svoje priloge obuhvaća više komplementarnih radova na temu kulturnih dimenzija ili tzv. «dimenzija «nacionalne kulture». Referirani suautorski rad se odnosi na dimenziju i prikaz sistematiziranih subdimenzije individualiteta i kolektivizma kao jedne od važne odrednice u profiliranju «nacionalne kulture». Interpretacija naznačenih odrednica individualizma – kolektivizma interpretirana je u suodnosu Hofstedeovog značenja kao i osobitosti postkomunističkog konteksta u Hrvatskoj predstavlja važnu značajku u originalnom i cjelovitom interpretiranju rezultata istraživanja.
Mijatović, A., (2001), Teleološke i epistemološke dvojbe suvremene škole.
U: PORUKE - XI križevački pedagoški dani, HPKZ – ogranak Križevci, str. 25-41.
Rad je usmjeren na suvremena pitanja poimanja reformi i temeljnih funkcija škole. Navodi se da su teleološka i epistemološka pitanja u našoj istraživačkoj praksi zanemarena što je dovelo cjelokupnu ideju promjena školstva u sasvim dvojbeno stanje. Zaključuje se kako sveprisutni voluntarizam i improvizacije koje se na toj razini problema promjena škole javljaju mogu ugroziti cjelokupnu usmjerenost školstva prema suvremenim ciljevima i vjerodostojnom znanju koje predstavlja temeljni razvojni resurs i pretpostavku cjeloživotnog učenja. Važnost ovog rada je u protivljenju sveprisutnoj simplifikaciji i voluntarizmu čak i tako složenih i dubokih, sudbonosnih i složenih pitanja kao što je struktura znanja i cjelokupno djelovanje škole, koja bez jasnih i definiranih epistemoloških i teleoloških odrednica uopće nema vremensku ni civilizacijsku orijentaciju.
Mijatović, A., (2001), Svrhovita ili virtualna uspješnost škole.
U: Uspješna škola, PORUKE, XII križevački pedagoški dani, HPKZ – ogranak Križevci, str. 64-75.
Oblici virtualnog učenja i stjecanja znanja sve su prisutniji i sve dostupniji velikom broju mladih ljudi. Mreža specijaliziranih adresa za učenje i sve brojnije baze različitih podataka gotovo da su danas neizbježne za veliku većinu osoba koje se koriste različitim oblicima znanja. Istraživanje ukazuje na potrebu brojnih rješenja koja se očekuju od pedagogije u svezi dobi, sadržaja i metoda rada kojima će se ubrzo služiti sve veći broj osoba i učenika kao što je npr. pomoću CD informacija, obrazovanjem na daljinu putem mreže, e-učenja i drugih oblika virtualnog učenja koji se ubrzano tehnološki i programski razvijaju. Osobitost rada je u stavu da udžbenik usprkos brojnih medijskih inovacija ostaje i nadalje temeljni izvor postupnog usvajanja znanja ali mu se pretpostavlja i niz novih dimenzije koje mu se što hitnije trebaju dodati a to je didaktička oprema, video materijal, CD i DVD i web stranice na kojima se mogu pronaći i koristiti komplementarni materijali i izvori, baze podataka i vizualni materijali koji do pojedinosti objašnjavaju postavljeni problem.
C) ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISIMA REFERIRANIM
U SEKUNDARNIM I TERCIJARNIM EDICIJAMA
Mijatovic, A.: Democratic Culture as a Precondition for Multiculturalism. European Journal of Intercultural Studies, Vol. 10., No. 1., Oxfordshire, UK, 1999. p. 31-37.
Rad Demokratska kultura kao pretpostavka multikulturalizma objavljen je u uglednom europskom časopisu za pitanja interkulturalizma i multikulturalizma na engleskom jeziku. Tematiziraju se brojna pitanja koja se prije svega odnose na našu praksu ali su opće vrijednosti i sasvim tim veoma korisna u razumijevanju multikulturalizma danas u multikulturnim i multikonfesionalnim zajednicama. Rad je bio raspravljan na međunarodnoj raspravi na Sveučilištu u Pamploni i izazvao pozornost među kojima osobito kod sudionika rasprave iz tranzicijskih zemalja koji su prepoznali istovjetne probleme neizgrađenosti demokratskih institucija kao otežavajuću okolnost u razvoju multikulturalizma. Istraživanje daje cjeloviti uvid u niz pretpostavki i preporuka koje se trebaju ostvariti da bi demokratska kultura imala realne uvjete za život.
Mijatović, A., (1998): Pedagoške posljedice primjene multiple teorije inteligencije. Napredak, Vol. 139, br. 4, Zagreb, 429-442.
Hrvatsko školstvo i pedagogija su naslijedili brojna stajališta iz prošlog sustava koja ozbiljno zaostaju za aktualnom razinom teorije i prakse u europskim zemljama. Unatoč znatnom broju godina kada su se mogli otkloniti brojni nedostaci, nažalost nije učinjeno mnogo. Nedomišljene ili namjerno ideologizirane teorije postale su sastavnica naše škole. Jedno od takvih pitanja je povezano uz relevantne psihologijske podloge kojima se služi suvremena pedagogija u području multiplih teorija. U radu su prezentirana relevantna istraživanja multiple teorije inteligencije sa stajališta njezinih posljedica na mogućnosti temeljitog mijenjanje pedagogijske teorije i pedagoške prakse te izražava zabrinutost što ni od strane znanstvenika u području pedagogije niti od strane praktičara ne postoji interes da se provjere i primjene temeljne prednosti ove teorije niti se to pitanje fakultativno uvodi u prostor promjena školstva.
Mijatović, A.- Previšić, V.- Žužul, A., (2000.), Kulturni identitet i nacionalni kurikulum . Napredak, Vol. 141. br. 2, Zagreb, 135-147.
Rad prezentira rezultate istraživanja koja su provedena u okviru znanstvenog projekta pod istim nazivom. Uz sustavno izlaganje brojnih teorija kulturnog identiteta istraživanje je koncipirano prema Hostedeovoj metodi kako bi se utvrdila vrijednost dimenzija «nacionalne kulture», a dobivene rezultate usporedio s rezultatima istovjetnih istraživanja u pedeset zemalja svijeta. Na taj način je definirana pozicija hrvatske «nacionalne kulture» u odnosu na druge zemlje iz čega je otvoren spektar brojnih pitanja povezanih uz nacionalni kurikulum i njegovo eksplicitno i implicitno djelovanje na pojedine dimenzije «nacionalne kulture». Rad sistematizira temeljna pitanja o kojima bi trebalo voditi računa sa stajališta kulturnog identiteta pri definiranju odrednica nacionalnog kurikuluma što je sasvim novi zahtjev koji se treba ozbiljno i odgovorno razmotriti.
U: Cifrić, I. (ur.), Znanost i društvene promjene, (Zbornik radova međunarodnog znanstvenog kolokvija, Zagreb, 1999.), Biblioteka Socijalna ekologija, Zagreb, 361- 376.
Naznačeni prilog u spomenutom zborniku pod nazivom «Znanje kao temeljna odrednica XXI stoljeća» tematizira znanje i proces obrazovanja koji mlade generacije vodi do određene razine određenog znanja. Koliko pouzdano određujemo tu razinu i to znanje detaljnije se analizira u spomenutom prilogu. Navode se argumenti i pregled promjene strukture zaposlenih u današnjim uvjetima gospodarstva iz čega je jednostavno zaključiti da materijalni resursi u uvjetima globalne trgovine nisu više od strateške važnosti. Znanje, stvaranje novog znanja i transfer znanja u nove tehnologije postavlja sasvim nove zadatke pred suvremene sustave odgoja i obrazovanja. Rad je među prvima u nas koji u punoj širini tog pitanja ukazuje na odgovornost za višu razinu i kvalitetnije znanje koje danas ostvaruje škola kod svojih učenika kao jednim od temeljnih pitanja od kojih zavisi budućnost svakog društva.
Mijatović, A., (1999.), Sokratova prisega. Zbornik radova međunarodnog znanstveno stručnog skupa «Dani Mate Demarina», Visoka učiteljska škola Petrinja i HPKZ, Zagreb, 10-27.
Iznose se najvažnija pitanja o položaju i znanju nastavnika u odnosu na očekivane
promjene u školstvu općenito i posebno na stanje u Hrvatskoj. Pregled najznačajnijih
etapa u razvoju nastavničkog poziva od poluprofesije prema potpunoj profesiji
pokazuje neke formalne zaostatke u tom razvoju za razvijenim zemljama Europe.
Kao osnovno pitanje svake profesije postavlja se profesionalni kodeks koji bi se prema prijedlogu koji se momentalno nalazi u proceduri UNESCO-a trebao zvati Sokratova prisega. Analizira se praktična vrijednost Prisege i neki njezini aspekti koji korespondiraju s funkcijama suvremene škole koji bi pomogli preciznijem određenju profila suvremenog nastavnika u hrvatskoj školi. Prinos ovog istraživanja je u tome što po prvi puta otvara pitanja profesionalizacije prosvjetnih zanimanja i otvara važna pitanja profesionalnog kodeksa.
Mijatović, A., (2000.), Učitelj i pedagoška služba. Napredak, br.1, Vol. 141, Zagreb, 7-17.
Suština rada usmjerena je na problem stručnih službi u suvremenoj školi općenito, a osobito sa stajališta neizbježnih promjena u našoj školi. Iskazuju se brojna stajališta relevantnih autora o potrebi da suvremena škola u većoj mjeri razvija funkciju stručnih službi koje jedine mogu koordinirati, pratiti i usmjeravati opće i specifične djelatnosti škole prema postavljenom cilju. Stupanj razvijenosti stručne službe jedan je od indikatora stupnja funkcionalnosti škole i cjelokupnog školskog sustava. Analizira se nekoliko mogućih modela i predlaže se što hitnije definiranje stručnih službi sa stajališta nužne timske organizacije rada, profesionalnog usmjeravanja, praćenja razvoja učenika, suradnje s roditeljima itd. Na kraju, kao važna znanstvena značajka ovog poredbenog istraživanja, iznosi se prijedlog organizacije i strukture stručne pedagoške službe u suvremenoj školi i njezine glavne operativne zadaće koje idu u susret kvalitetnijeg rada nastavnika i višoj razini kvalitete znanja prema relevantnim iskustvima nekih europskih zemalja.
Mijatović, A., (1998.), Multivarijantni koncept izgradnje modela istraživanja kvalitete u odgoju i obrazovanju. U: Zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, s. 53-61.
Suvremeno društvo pred svoju školu postavlja sve složenije i opsežnije zadaće. Postavljanje cilja i konzistentno izvođenje zadaća koje se trebaju ostvariti tijekom procesa odgoja i obrazovanja na određenom segmentu sustava odgoja i obrazovanja sve više predstavlja temeljnu mjeru svake prosudbe kvalitete odgoja i obrazovanja. Imajući u vidu brojna suprotna stajališta o potrebi definiranja kvalitete u odgoju i obrazovanju, kao i evaluaciju djelovanja škole s takve pozicije rad pokazuje da su dosadašnja pretjerivanja u bilo kojem smjeru traženja kvalitete ostala bez značajnijih podrški. Značajan znanstveni prilog je u istraživanju onih faktora koji u odgoju i obrazovanju stvaraju i niz trenutno nemjerljivih vrijednosti, a svako objektiviziranje evaluacije dovodi do potrebe veoma kompleksnih postupaka. Pokazuje se da je istraživanje kvalitete odgoja i obrazovanja znatno složeniji proces nego ga pojedini pedagozi danas predstavljaju i opisuju uključujući tu i pojedina međunarodna mjerenja kvalitete znanja.
Mijatović, A., (2001.), Hrvatsku pedagogiju na kraju stoljeća.
Napredak, Vol. 142, br..2,Zagreb, 143-157.
Koincidentno je što su zadnje godine 20. stoljeće bile i zadnje godine drugog milenija u kojem je pismenost, znanje i školstvo progresivno dobivalo na značenju za svaku društvenu zajednicu. Jedno od temeljnih pitanja koje tematizira rad je položaj i promjene hrvatske pedagogije tijekom zadnjeg stoljeća drugoj milenija i kojem je izmijenjeno nekoliko društveno političkih sustava koji su radikalno preusmjerili i razvoj same pedagogije i hrvatske škole. Navode se neka od ključnih događaja koji su preusmjerili funkcije škole i njezin razvoj uz napomenu da smo bili i ostali društvo s veoma niskim indeksom prosječne obrazovanosti radno aktivne populacije i da smo unutrašnje prestrukturiranje radne snage proveli forsiranu za četvrtinu vremena u odnosu na promjene koje su se odvijale u Europi zadnja dva stoljeća. Posljedice kao i aktualni problemi zahvaćeni su egzemplarno i po kriteriju najvišeg prioriteta. Rad zahvaća longitudinalno samo najznačajnija pitanja koja su utjecala na sadašnju situaciju u pedagogijskoj znanosti Hrvatske i ukazuje na neke probleme od čijih rješavanja će zavisiti pedagogija u neposrednoj budućnosti.
Mijatović, A., (2002), Kultura znanja kao mjera ljudske sveukupnosti.
Napredak, Vol. 143, br. 1, Zagreb, 17-23.
Polazi se od činjenice da se kultura unutar sustava odgoja i obrazovanja u pravili precjenjuje ili podcjenjuje. Hrvatsko školstvo od stjecanja nezavisnosti nije preispitalo svoj odnos prema funkciji kulture u okviru nacionalnog školskog sustava na što sa više stajališta upozorava ovaj rad. Danas je kultura u najopćenitijem razumijevanju definira kao «kultura svega», a neki nacionalni sustavi (Italija) cjelokupno djelovanje školstva definiraju kao formiranje kulturne osnovice za svekoliko građansko i produktivno djelovanje pojedinca. Rad upozorava i aktualizira pitanje dominantne kultura znanja za 21. stoljeće, te se u radu označavaju i sistematiziraju brojni aspekti djelovanja školstva za ostvarivanje takvih zadaća koje se moraju sustavno operacionalizirati u postupcima promjena nacionalnih školskih sustava.
Mijatović, A., (2002), Učitelj između empatije i profesionalnosti.
U: Zbornik sažetaka radova sa međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Treći «Dani Mate Demarina» , Visoka učiteljska škola Petrinja, Petrinja, str. 150 – 157.
Prema prigodnom pitanju «Trećih Dana Mate Demarina» o funkcijama učitelja u razvoju učenika i škole rad tematizira pitanje prevladavajućeg stajališta o empatičnoj prirodi učiteljeva poziva u odnosu na suvremena stajališta potpunog profesionalizma u obnašanju takve dužnosti. Navode se klasična stajališta i suvremeni rezultati istraživanja koji ukazuju na potrebu profesionalizacije učiteljskog poziva, te se navode i funkcije koje bi pridonijele takvoj reformskoj konceptualizaciji učiteljske profesije. U radu se zaključuje da je današnje stanje glede artikulacije svih značajnijih elemenata nastavničke profesije bliže stajalištima apatije nego empatije pa je sasvim jasno koliko je to udaljeno od profesionalnog određenja nastavničke profesije.
5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE
Znanstveni, stručni, nastavni i publicistički rad pristupnika dr. sc. A. Mijatovića, izvanrednog profesora na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u razdoblju od posljednjeg izbora pokazuje kontinuirano visoku aktivnost, stalno napredovanje i praćenje aktualnih stanja u znanosti i struci, te primjerenu prisutnost u javnosti i zapaženim radovima. Obnašao je i dužnost pročelnika Odsjeka, te zajedno s članovima Vijeća Odsjeka učinio značajan napor za ponovno pokretanje i osuvremenjivanje poslijediplomskih studija pedagogije. Momentano je voditelj pedagoške i didaktičke izobrazbe studenata nastavnih smjerova Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Pristupnik svoje obveze glede nastavne djelatnosti obavlja revno i na profesionalan način nastojeći unaprijediti te poslove koliko to materijalne i tehničke mogućnosti dopuštaju. Na poslijediplomskom studiju za magisterij iz glazbene pedagogije na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu predavao je kolegij Sistematske pedagogije, a u više navrata je bio član povjerenstva za ocjenu magistarskih i doktorskih radova, kao i mentor za izradu radova. Pristupnik na primjeren način prati recentnu literaturu i periodike, a osobito temeljito prati područje pedagoške teorije i prakse u Švedskoj u kojoj surađuje s brojnim institucijama i pojedincima.
Vidljiv obol pristupnik je dao unapređivanju rada Instituta za primijenjena društvena istraživanja gdje je kao zamjenik predstojnika instituta (1994-1995) pomogao u pravnom i organizacijskom sređivanju, te obnašao raznolike dužnosti od tajnika Znanstvenog vijeća Instituta i člana redakcijskog odbora časopisa Društvena istraživanja (časopis se referira u Current Contents /CC/ i još tri sekundarna sažetka) kada je sređena infrastruktura Instituta, oblikovana organizacija i stvoreni preduvjeti za znanstveno i javno djelovanje Instituta.
Prosvjetnoj javnosti i pedagogijskoj struci pristupnik je poznat po stalnom ukazivanju na potrebe veće pažnje višoj kvaliteti znanja i promjenama u sustavu obrazovanja na svim razinama, višoj kvaliteti odgojnih i obrazovnih učinaka, te znanstvenom pristupu u inovacijama kurikuluma i izradi nacionalnog kurikuluma kao temeljne pretpostavke za osuvremenjivanje školskog sustava. Značajan je i njegov doprinos u predlaganju inovacija u obrazovanja nastavnika. Sudjelovao je u radu Prosvjetnog vijeća Ministarstva prosvjete i športa RH za koje je izradio prijedlog konceptualnih Osnova za promjene u hrvatskom školstvu i opsežno poredbeno istraživanje o pitanjima uvođenja «državne mature».
Neprijeporno je da dr. sc. A. Mijatović ima rijetko bogato iskustvo u području odgoja i obrazovanja kako zbog praktičnog rada koji je stekao djelujući u školstvu, brojnih istraživanja nacionalnih sustava obrazovanja u drugim zemljama, brojnih visokih dužnosti koje je obnašao u izvršnim tijelima, komisijama, odborima i međunarodnim tijelima, tako i zbog širine svog osobnog znanstvenog interesa. To neprijeporno svjedoči i nekoliko zapaženih knjiga iz područja reformologije ("Osnove izgradnje školskog sustava", «Obrazovanje za 21. stoljeće», «Obrazovna revolucija i promjene hrvatskog školstva»), koje su nastale kao plod dvadesetogodišnjeg istraživanja reformskih i reformoloških iskustava u svijetu. U ovome razdoblju pristupnik je bio voditelj jednog znanstveni projekta koji je bio poduprt od strane Ministarstva znanosti i tehnologije (Demokratske primijene i planiranje kulturnog razvoja), a kao voditelj ili voditelj dijela projekta ili član istraživačkog tima sudjelovao je na još četiri znanstveno-istraživačka projekta koji su bili financirani od strane Ministarstva znanosti i tehnologije RH, a jedan je potpomognut od UNESCO-a. Sudjelovao je na domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama između kojih svakako treba istaknuti Hrvatsko-Ukrajinsku konferenciju (Kijev) o problemima razvoja demokracije u zemljama tranzicije, a koja je ostvarena pod pokroviteljstvom Hrvatske komisije za UNESCO i njihova međunarodnog projekta MOST.
Povjerenstvo zaključuje kako su mnogobrojne i raznovrsne aktivnosti pristupnika u okviru akademske zajednice općenito, a osobito u području pedagogijskih znanosti, njegovo osobno reagiranje na aktualnu pedagošku stvarnost i sustavna konstruktivna prisutnost, pouzdana potvrda općih referenci koje bi se mogle od pristupnika očekivati. Uvid u njegov cjelokupni znanstveni, nastavni i stručni rad, kao i dio toga što procjenjujemo meritornim za razdoblje od posljednjeg izbor, takvo stajalište nedvojbeno potkrepljuje. Budući da je pristupnik u životnoj dobi koja odražava punu ozbiljnost, znanstvenu strogoću i serioznost, prikupljeno i usustavljeno bogato znanstveno, stručno i životno iskustvo, procjenjujemo da je on već i prije zadovoljavao kvalitativne i kvantitativne okvire uvjeta za izbor u više znanstveno i nastavno zvanje što je usporeno administrativnim procedurama.
Na temelju svega iznesenog razvidno je da dr. sc. Antun Mijatović zadovoljava kriterije znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (Glasilo Ministarstva znanosti i tehnologije RH, MOST, prosinac 1994. godine) za izbor u zvanje redovitog profesora.
Iz već iznesenih činjenica i prosudbi povjerenstva na temelju mnogobrojnih radova koji pristupnika jasno pokazuju kao vrlo plodna pedagoškog autora, u skraćenom obliku ponavljamo najznačajnije uvjete utvrđene temeljem spomenutih kriterija i opće ocjene. Pristupnik udovoljava sve uvijete i kriterije za izbor u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora, jer:
- ima doktorat iz područja društvenih znanosti, polje Odgojne znanosti te podgrane
sistematske pedagogije,
- proveo je u statusu docenta više od šest godina,
- od zadnjeg izbora u zvanje izvanrednog profesora proveo je također predviđeno
vrijeme više od pet godina,
- od zadnjeg izbora 1997. godine ima objavljenih osam (8) knjiga od čega četiri (4)
samostalno, dvije (2) kao samostalni urednik i dvije (2) kao suurednik,
- u tom periodu je objavio petnaest (15) znanstvenih i stručnih radova kao prilog u
različitim recenziranim knjigama,
- petnaest referiranih (15+2) znanstvenih radova objavljenih u referiranim znanstvenim
časopisima i to;
# jedan znanstveni rad u referiranom časopisu u Nizozemskoj na engleskom jeziku
(do sada ukupno četiri),
# tri rada u referiranom znanstvenom časopisu (CC i S&BS) Društvena
istraživanja,
# pet znanstvenih radova u referiranom znanstvenom časopisu «Napredak».
# šest recenzirana znanstvena radova u zbornicima i povremenim časopisima i koji
nisu međunarodno referirani,
# četiri znanstvena rada koja su objavljena u zbornicima bez recenzije i bez
međunarodne referiranosti.
- kao samostalni voditelj proveo je istraživanja u tri znanstvenoistraživačka projekta,
- kao voditelj istraživačkog segmenta (Socijalni management) sudjelovao je u
ostvarivanju projekta Ministarstva obrane RH i Ministarstva znanosti i tehnologije
(Reintegracija invalida domovinskog rata i članova njihovih obitelji)
Institut za primijenjena društvena istraživanja,
- kao član tima sudjelovao je u znanstveno-istraživačkom projektu Genealogija i
transfer multikulturalnih modela odobrenog i financiranog od Ministarstva znanosti i
tehnologije RH
- kao član istraživačkog tima sudjeluje u znanstvenom projektu odobren od
Ministarstva znanosti i tehnologije RH (Školski kurikulum i obilježja hrvatske
nacionalne kulture).
- sudjeluje kao član u znanstvenom projektu Metodologija i struktura nacionalnog
kurikuluma, odobrenog i financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije RH od
2002. godine i sufinanciranog od UNESCO-a.
Kao što je iz prije naznačenih podataka razvidno, uz sve navedeno, pristupnik je na različitim razinama do sada sudjelovao u organizaciji i izvođenju znanstvenoistraživačkog rada, sudjelovao u radu okruglih stolova, javnih tribina, međunarodnih i domaćih konferencija i simpozija, sudjelovao u oblikovanju znanstvenih publikacija, te izlagao svoje radove na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
Pristupnik također zadovoljava uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora budući da je udovoljio od posljednjeg izbora 1997. godine i druge postavljene uvjete:
- ima više od 18 znanstvenih radova od toga znatno više od tri u međunarodno
priznatim znanstvenim publikacijama,
- napisao i objavio veći broj knjige, rasprava i članka s područja uže struke,
- objavio radove o pitanjima iz šireg prosvjetnog i kulturnog područja,
- izradio brojne inovirane programe kolegija, sudjelovao u radu na planovima i
programima poslijediplomskih studija pedagogije,
- recenzirao mnogobrojne znanstvene i stručne radove i knjige iz područja
njegove kompetentnosti,
- kao mentor vodio brojne studente u izradi diplomskog rada,
- sustavno unapređivao stručni i nastavni rad pripremom nastavnih predložaka
za studente, nastavnih pisama, sistematizirane bibliografije iz pojedinih
područja pedagogije, izvodima iz najaktualnijih istraživanja i sl.;
- predaje na više poslijediplomskih studija,
- član je više povjerenstava za obranu doktorskih radova,
- mentor je studentima koji rade magistarske i doktorske radove,
- član povjerenstava za ocjenu i obranu magistarskih radnji,
- član nekoliko odbora za pripremu i organizaciju stručnih skupova its.
Pristupnik očevidno udovoljava i uvjete članka 42. stavka 2, Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti RH (NN – 59/96) i članka 74. stavka 2, Zakona o visokim učilištima RH (NN – 59 /96), te uvjete Rektorskog zbora visoki učilišta (NN – 94/96) i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja (NN – 38/97).
Na osnovu svega toga Stručno povjerenstvo procjenjuje da su ispunjeni svi znanstveni, nastavni, stručni i drugi formalni zahtjevi da se dr. sc. Antun Mijatović izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora sukladno Zakonu o visokim učilištima i Zakonu o znanstveno- istraživačkoj djelatnosti Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 20. studenog 2003. godine
Članovi Stručnog povjerenstva :
------------------------------------------------
(Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.)
-------------------------------------------------
(Dr.sc. Vladimir Jurić, red. prof. )
------------------------------------------------
(Dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof.
Filozofski fakultet u Rijeci )
Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Mužić, prof. emeritus
U Zagrebu, 15. listopada 2003. godine
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor nastavnika u
znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri
za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Zagreb, Lučićeva 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temeljem čl. 94 st. 1 Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 96/93.) na 6. redovitoj sjednici održanoj 10. veljače 2003. godine donijelo je odluku o raspisivanju javnog natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti ispunjavanje uvjeta za (re)izbor u znanstveno-nastavno zvanje prof. dr. sc. Ane Sekulić-Majurec, kao jedine pristupnice, imenovani su prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan (predsjednik), prof. dr. sc. Vladimir Jurić (član) i prof. dr. sc. Vladimir Mužić, prof. emeritus (član).
U skladu s čl. 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96), Zakonom o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, posebnim uputama Ministarstva znanosti i tehnologije te Preporukama Rektorskog zbora (Narodne novine, br. 94/96), a na temelju detaljnog uvida u dokumentaciju o znanstvenom, nastavnom i stručnom radu koju je pristupnica priložila prijavi na natječaj, imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeće skupno
Na natječaj objavljen u Vjesniku, 20. veljače 2003. godine, za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, javila se prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, redovita profesorica tog Odsjeka, kao jedina pristupnica.
Prema važećim zakonskim odredbama, te naputku Rektorskog zbora djelatnost pristupnice relevantna za izbor u predloženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje
Izvješću je priložen popis radova pristupnice.
1. ŽIVOTOPIS
Prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, rođena je 1949. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovno školovanje i maturirala na I Gimnaziji. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu paralelno je studirala dvije studijske grupe: pedagogiju, koju je diplomirala 1973. godine i psihologiju, koju je apsolvirala akcelerirano i diplomirala 1974. godine. Aktivno se služi engleskim i talijanskim jezikom, a pasivno njemačkim i ruskim.
Odmah nakon diplomiranja upisala je poslijediplomski studij smjera informatike na Studiju bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad nije branila, jer su joj zakonski propisi omogućili da na osnovi postignutog odličnog uspjeha u dodiplomskom studiju odmah pristupi izradi doktorske disertacije. Doktorsku disertaciju s temom: "Integracija učenika s teškoćama u razvoju u redovni odgoj i osnovno obrazovanje i pretpostavke realizacije" obranila je 1983. godine i stekla znanstveni stupanj doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja pedagogije.
Na četvrtoj godini studija zaposlila se kao pedagog u osnovnoj školi, a “Prečko” u Zagrebu, a od 1974. do 1976. godine radila je kao školski psiholog i pedagog.
Za asistenta na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabrana je 1976. godine, u zvanje znanstvenog suradnika i docenta 1984. godine, u zvanje višeg znanstvenog suradnika 1989. godine, u zvanje izvanrednog profesora 1990. godine, a u zvanje redovitog profesora 1998. godine.
Tijekom rada na Fakultetu predavala je više kolegija na Katedri za sistematsku pedagogiju, od kojih je neke sama utemeljila. Odmah po dolasku na Fakultet samostalno je vodila kolegij "Osnove pedagoške statistike" te sudjelovala u seminaru iz kolegija "Pedagogija i njezin predmet" i “Pedagoška metodologija”. Kao docent uvela je nove kolegije "Osnove specijalne pedagogije" i "Pedagoška statistika", te program kolegija iz područja metodologije obogatila i objedinila u kolegij "Metodologija pedagoških istraživanja sa statistikom I i II". Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora uvela je kolegij "Metodika rada s djecom s teškoćama u razvoju i darovitom djecom" i razradila plan i program kolegija “Metodologijski praktikum”. Kolegije i ispite iz spomenutih područja realizirala je u dodiplomskoj nastavi kao i u studiju uz rad te u poslijediplomskom studiju. Sudjelovala je i u nastavi na studiju razredne nastave Pedagoške akademije gdje je započela rad u kolegiju “Osnove istraživanja u odgoju i obrazovanju” te poslijediplomskog studija na Odsjeku za psihologiju ovog Fakulteta i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Od svog dolaska na Fakultet aktivno se bavi znanstvenim i stručnim radom. Predmet njezina proučavanja je kontinuirano usmjeren na problematiku unaprjeđivanja visokoškolske nastave, metodologije istraživačkog rada u odgoju i obrazovanju, te unaprjeđivanje odgojno-obrazovnog rada s učenicima s teškoćama u razvoju i darovitim učenicima. Na tim je područjima vodila tri projekta te sudjelovala u radu četiri međunarodna i sedam domaćih projekata. Nakon zadnjeg izbora sudjelovala je u radu tri projekta.
Rezultate svog istraživačkog i stručnog rada redovito je objavljivala i prezentirala na znanstvenim skupovima. Kao autorica i suautorica objavila je pet knjiga (od kojih je jedna prevedena na engleski jezik), pet studija (od kojih je jedna tiskana na engleskom jeziku), četrdesetak znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama, više od 25 stručnih radova, dvadesetak prikaza te velik broj TV-emisija (od 1985. do 1994. godine bila je stalni suradnik Obrazovnog programa Televizije Zagreb, te autorica i voditeljica ciklusa od pedesetak emisija Školskog programa posvećenih dopunskoj edukaciji odgojitelja i nastavnika). Uz to je dala televizijske prikaze više stručnih knjiga i sudjelovala u više radio i TV-emisija s tematikom iz područja odgoja i obrazovanja, te održala brojna javna predavanja iz odgojne problematike.
Na područjima kojima se bavi sudjelovala je na domaćim i stranim skupovima. Bila je pozvani predavač na 3 međunarodna skupa te priopćenjem sudjelovala na 7 međunarodnih skupova, primjerice na europskim kongresima o visokim sposobnostima u Budimpešti 1990.godine, u Minhenu 1992. godine, Beču 1996. godine i u Oxfordu 1988. godine, te na svjetskom kongresu o darovitosti u Torontu 1993. Osim toga sudjelovala je na kongresima pedagoga i psihologa, držala plenarna predavanja na brojnim skupovima, bila članicom organizacijskih odbora nekih skupova itd.
Tijekom Domovinskoga rata posebno se angažirala na suzbijanju ratom izazvanih posttraumatskih stresnih poremećaja djece te sudjelovala na skupovima i brojnim drugim aktivnostima psihologa i pedagoga na tom području. Razradila je i volonterski godinama primjenjivala posebnu tehniku za suzbijanje PTSP djece. U to je vrijeme, kako bi povećala stručnost svoga rada, završila dva stupnja edukacije iz realitetne terapije. Bila je i jedan od pokretača i voditelja ratne TV-škole.
U svom se radu posebno bavi proučavanjem odgoja i obrazovanja darovitih učenika. Bila je član radne grupe Prosvjetnog savjeta SRH za rad s darovitim učenicima i autor prijedloga programa aktivnosti s tom djecom u SRH, te koordinator aktivnosti s darovitom djecom u bivšoj Jugoslaviji. Sada aktivno sudjeluje u nekim međunarodnim aktivnostima vezanim uz unaprjeđivanje odgoja i obrazovanja darovitih učenika (posebno u zemljama u razvoju, te Brazilu, Argentini i Meksiku) te inicira i provodi aktivnosti vezane uz tu problematiku u Hrvatskoj.
Tijekom rada više je puta bila na studijskim boravcima i usavršavanjima u inozemstvu. Za vrijeme poslijediplomskog studija boravila je u “Institut of Education” u Londonu i u Institutu za komparativnu pedagogiju u Frankfurtu. Bila je na seminaru o uvođenju mikrokompjutora u srednje i visokoškolsko obrazovanje (u Londonu 1978. godine), na Međunarodnoj konferenciji o autizmu u Veneciji 1979. godine, na upoznavanju rada po metodi “Montessori” u vrtićima i školama u Rimu itd.
U okviru međunarodne sveučilišne suradnje boravila je na “Facolta di Magistero” na Sveučilištu u Padovi. U okviru rada na projektu "Sistem i program stručnog osposobljavanja i usavršavanja nastavnika za rad u području planiranja obitelji" studijski je boravila u Pragu, Varšavi i Torunju. Godine 1993. boravila je na Faculty of Education i School of Continuing Studies, University of Toronto, te na Teachers College, Columbia University u New Yorku, 1995. godine.
Bila je član više stručnih društava i tijela: Pedagoško-književnog zbora, Pedagoškog društva Hrvatske i Zagreba, te Društva psihologa, sekcije za pedagošku psihologiju. U okviru toga rada obavljala je povremeno različite dužnosti. Sada je član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, Pedagoškog društva Hrvatske i Hrvatskog psihološkog društva, sekcije za pedagošku psihologiju, te “World Council for Gifted and Talented” i “European Council of High Ability".
Na Fakultetu je u više navrata bila član Savjeta i brojnih fakultetskih povjerenstava (npr. komisije za izradu Pravilnika o davanju stanova i stambenih kredita, te Pravilnika o osobnim dohocima). Bila je i član samoupravne kontrole OOUR-a, zamjenik voditelja Savjeta OOUR-a, pročelnica Odsjeka za pedagogiju, te obnašala različite dužnosti u Izvršnom odboru Sindikata.
2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova relevantnih za izbor
2.1.1. Knjige
Pristupnica je do posljednjeg izbora objavila jednu knjigu samostalno (Sekulić-Majurec, A. (1989.): Djeca s teškoćama u razvoju u vrtiću i školi. Zagreb: Školska knjiga), i jednu u suautorstvu (Šoljan, N. N., Sekulić-Majurec, A. (1981.): Znanstveno-istraživački rad u odgoju i obrazovanju: bibliografija. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.). Ta je knjiga prikazana u publikaciji Vijeća Europe – EUDISED R & D Bulletin, Strasbourg, 1982, No. 13, p. 62.
Nakon posljednjeg izbora, a do objave natječaja, objavila je sljedeće knjige:
· Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A. (1998.): Darovito je, što ću s njim? Zagreb: Alinea, 191 str.
· Milanović, M., Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF – Ured za Hrvatsku, 163 str.
· Milanović, M., Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2000): Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF – Office for Croatia, 165 pages.
· Milanović, M.; Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2001.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Maba-com. (2. neizmijenjeno izdanje, 163 str.
Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A. (1998.): Darovito je, što ću s njim? Zagreb: Alinea, 191 str.
Knjiga “Darovito je - što ću s njim” obrađuje u našoj pedagoškoj i psihološkoj literaturi jedno prilično zanemareno područje – rad s darovitom djecom predškolske dobi. U knjizi se najprije analiziraju različite koncepcije darovitosti, a onda se autorice priklanjaju jednoj od njih, troprstenastoj koncepciji Renzullija i Reisove, koja je najotvorenija prema mogućnostima pedagoškog djelovanja na poticanje razvoja tzv. “produktivne” darovitosti. U daljnjem se tekstu detaljnije pojašnjavaju implikacije te koncepcije na prepoznavanje darovite djece, na poticanje razvoja njihovih sposobnosti i kreativnosti, općenito na pedagoški rad s njima te na ulogu odgajatelja u tom radu. Posebno su izdvojena poglavlja o mogućnostima rada na projektima s djecom predškolske dobi kao i rada djeteta te dobi s računalom. Sadržaj svih poglavlja ilustriran je brojnim primjerima uz prakse.
Knjiga je nastala u koautorstvu dvije autorice, pri čemu je pristupnica autorica teksta, a koautorica, J. Cvetković-Laj, autorica svih navedenih primjera iz prakse.
Ova knjiga predstavlja znanstveni doprinos području specijalne pedagogije, posebno unaprjeđivanju spoznaja o mogućnostima poticajnog djelovanja na razvoj darovitosti i njeno iskazivanje kod djece predškolske dobi. Posebna joj je vrijednost u tome što je u njoj autorica jedan cjelovit teorijski koncept darovitosti razradila do nivoa njegove praktične primjenjivosti u predškolskom odgoju, te što je razradila i neka didaktička rješenja za njegovo provođenje u predškolskim ustanovama. Uz to, u ovoj se knjizi prvi put u našoj literaturi detaljno upućuje na razlike između “potencijalne” i “produktivne” darovitosti i implikacije tih razlika na pedagošku praksu. Značajan je doprinos i to što se u njoj sa znanstvenog aspekta progovorilo o mitovima i zabludama koji se najčešće vežu uz darovitu djecu, predrasudama prema darovitoj djeci koja iz njih proizlaze te o “nezgodnim” ponašanjima darovite djece, i sl., a sve je to od teorijske dovelo do provedbene razine. Iako knjiga polazi od jedne teorijske koncepcije i temelji se na rezultatima mnogobrojnih istraživanja fenomena darovitosti, ona ipak nastoji sve to približiti odgojitelju (i roditelju) djeteta predškolske dobi i na provedbenoj razini, što predstavlja izravni doprinos unaprjeđivanju predškolskog odgoja u nas. Prepoznata kao takva, knjiga je odobrena od Ministarstva prosvjete i športa kao neobvezatni pomoćni priručnik za odgojitelje. Osim toga koristi se kao obvezna literatura na studiju predškolskog odgoja u Zagrebu i Splitu.
Milanović, M., Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF – Ured za Hrvatsku, 163 str.
Milanović, M., Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2000.): Early Childhood Care and Developmen, 165 t in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF – Office for Croatia, 165 pages.
Milanović, M.; Stričević, I., Maleš, D., Sekulić-Majurec, A. (2001.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Maba-com. (2. neizmijenjeno izdanje), 163 str.
Knjiga je nastala u okviru rada na projektu “Rani razvoj djeteta”. Sastoji se od pet većih poglavlja, koja nisu autorizirana. U prva dva poglavlja iznose se teorijske postavke o značaju ranog razvoja djeteta i mogućnostima njegova poticanja, te prikazuju različiti programi poticanja ranog razvoja djeteta koji se provode u nas i u svijetu. U trećem i četvrtom poglavlju iznose se koncepcije programa za poticanje ranog razvoja djeteta te programa za jačanje roditeljskih kompetencija. U petom, na neki način zaključnom dijelu prikazan je novi model centra za poticanje ranog razvoja djeteta, “Centar za obitelj”, čija bi funkcija bila objediniti sve aktivnosti vezane uz skrb za dijete predškolske dobi i poticanje njegova razvoja. Iako takvi centri u svijetu već postoje, ideja o njihovu osnivanju u nas još nije dovoljno afirmirana pa ova knjiga tome daje svoj doprinos.
Izravni znanstveni doprinos ove knjige sastoji se u tome što ona predstavlja znanstvenu sintezu postojećih spoznaja o ranom razvoju djeteta, njegovoj važnosti i mogućnostima njegova poticanja, te rezultira razradom cjelovitog modela namijenjenog institucionalnoj skrbi za dijete, poticanju njegova razvoja i jačanju roditeljskih kompetencija. Ono što smatramo posebno vrijednim je da se autorice pri razradi te ideje nisu služile samo dostupnim idejama i podacima iz stručne i znanstvene literature (koju detaljno citiraju) niti postojećim rješenjima u svijetu i u nas (koja detaljno prikazuju), već su uz te spoznaje ideju Centra koju razrađuju temeljile i na upoznavanju stvarnih potreba hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi za različitim oblicima skrbi za dijete, institucionaliziranog predškolskog odgoja i programa za jačanje roditeljskih kompetencija.
U tu je svrhu provedeno opsežno istraživanje na stratificiranom uzorku od 1471 obitelji s djecom predškolske dobi od koje barem jedno nije uključeno ni u jedan institucionalizirani program predškolskog odgoja čiji je cilj bio upoznati stvarne potrebe hrvatskih obitelji za takvim programima.
Poseban prilog pristupnice ovom radu je njena razrada ideje o potrebi uvažavanja stvarnih potreba hrvatskih obitelji za različitim predškolskim programima, metodološko koncipiranje istraživanja, njegovo provođenje, izrada potrebnog upitnika i obrada podataka, kao i njihova interpretacija u smislu objedinjavanja postojećih znanstvenih spoznaja o tome, praktičnih rješenja u nas i u svijetu i specifičnosti potreba naših obitelji pri koncipiranju u nas nove ideje “Centra za obitelj”.
2.1.2. Studije
Pristupnica je do posljednjeg izbora objavila dvije studije (Sekulić-Majurec, A. (1986.): Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje kadrovske baze za istraživački rad u odgoju i obrazovanju. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja, OOUR Pedagogijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, i Sekulić-Majurec, A. (1990.): Obrazovna politika Jugoslavije kao generator odljeva mozgova. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti (U okviru projekta “Politika i mjere u vezi s odljevom mozgova iz Jugoslavije”.).
Nakon posljednjeg izbora bila je suautorica 2 studije, od kojih je jedna tiskana i na engleskom jeziku:
· Maleš, D., Milanović, M., Miljak, A., Sekulić-Majurec, A., Stričević, I. (1997.): Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Projekt: Rani razvoj djeteta. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF- Ured za Hrvatsku, (127 str).
· Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Sekulić-Majurec, A.; Stričević, I. (1998): Needs of the Croatian Family for an Organized out-of- family pre-school Education. Project: Early Childhood Development. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy- Department of Education and UNUCEF - Office for Coatia, 135 pages.
· Maleš, D.; Milanović, M,; Sekulić-Majurec, A.; Stričević, I. (1998.): Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Projekt: Rani razvoj djeteta. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, UNUCEF - Ured za Hrvatsku i Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, 116 str.
Maleš, D., Milanović, M., Miljak, A., Sekulić-Majurec, A., Stričević, I. (1997.): Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Projekt: Rani razvoj djeteta. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF- Ured za Hrvatsku, 127 str.
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Sekulić-Majurec, A.; Stričević, I. (1998): Needs of the Croatian Family for an Organized out-of- family pre-school Education. Project: Early Childhood Development. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy-Department of Education and UNUCEF - Office for Coatia, 135 pages.
Studija je nastala u okviru rada na projektu “Rani razvoj djeteta”. Sastoji se od pet poglavlja. U prvom se ukratko problematizira značaj ranog razvoja djeteta. U drugom se analiziraju različiti programi institucionaliziranog predškolskog odgoja koji se provode u svijetu, a u trećem programi za djecu predškolske dobi koji se provode u nas. U četvrtom su dijelu prikazani rezultati istraživanja o specifičnostima hrvatske obitelji kao korisnika programa izvanobiteljskog predškolskog odgoja. U zaključnom su dijelu izdvojeni dijelovi istraživanja koje bi trebalo uvažavati pri koncipiranju programa za djecu predškolske dobi u nas. Studija je poslužila kao osnova za raspravu o mogućnostima poboljšanja uvjeta za rani razvoj djeteta u Republici Hrvatskoj koju je organizirao Nacionalni odbor za odgoj i obrazovanje za ljudska prava.
Znanstveni je doprinos ove studije ponajprije u tome što se njeni zaključci temelje na studioznom i komparativnom proučavanju postojećih spoznaja o značaju ranog razvoja djeteta i mogućnostima njegova unaprjeđivanja kao i postojeće prakse u svijetu i nas. Uz to, ti se zaključci izvode iz rezultta metodološki vrlo studiozno provedenog istraživanja na hrvatskim obiteljima s djecom predškolske dobi, i to obitelji koje žive u najrazličitijim krajevima Hrvatske i u najrazličitijim uvjetima, s ciljem da bi se provjerilo kakve su njihove stvarne potrebe za različitim programima predškolskog odgoja.
Pristupnica je svoj prilog ovoj studiji dala u četvrtom i petom dijelu. U četvrtom se dijelu detaljno iznose metodologija provedenog istraživanja, dobiveni rezultati i zaključci na koje oni upućuju, a koji govore o tome koliko su specifičnosti hrvatske obitelji i različitosti među njima povezane s njihovim stavovima prema različitim programima predškolskog odgoja kao i programima za jačanje roditeljskih kompetencija. U zaključnom se dijelu studije rezultate istraživanja povezuje s mogućnostima poboljšavanja i unaprjeđivanja programa za djecu predškolske dobi u Republici Hrvatskoj.
Maleš, D., Milanović, M., Sekulić-Majurec, A., Stričević, I. (1998.): Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Projekt: Rani razvoj djeteta. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, UNUCEF - Ured za Hrvatsku i Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, 116 str.
I ova je studija nastala u okviru projekta “Rani razvoj djeteta”. U njoj su prezentirani detaljno razrađeni različiti modeli odgojno-obrazovnih programa za djecu predškolske dobi koji postoje u svijetu kao i postojećih programa za jačanje roditeljskih kompetencija. Studija je poslužila kao osnova za raspravu o mogućnostima razvoja mreže programa za djecu predškolske dobi i njihove roditelje na lokalnoj i nacionalnoj razini kojoj su nazočili predstavnici vlade, resornih ministarstava te tijela lokalne uprave županija.
Studija je rađena na razini preglednog rada u kojem su znanstvenom sintezom objedinjene postojeće spoznaje o tim programima, te kritičko promišljane s aspekta naše društvene, ekonomske i pedagoške stvarnosti. Znanstvenom elaboracijom te problematike stvorena je nova kvaliteta – ideja “Centra za obitelj” kao mjesta na kome će biti objedinjene sve aktivnosti vezane uz skrb za dijete predškolske dobi i poticanje njegova razvoja. Uz to, ova studija predstavlja značajan doprinos usustavljenju nazivlja vezanog uz različite programe za djecu predškolske dobi i njihove roditelje, u čemu je do njezina javljanja u nas vladala poprilična zbrka.
Pristupnica je svoj prilog ovoj studiji dala u svim poglavljima, a posebno u poglavlju o značaju ranog razvoja djeteta i osnovnim čimbenicima kvalitete toga razvoja.
2.1.3. Poglavlje u knjizi
Do posljednjeg izbora pristupnica je objavila četiri rada koji predstavljaju poglavlja u knjigama i tri u suautorstvu. Nakon posljednjeg izbora u ovoj je kategoriji objavila rad:
Sekulić-Majurec, A. (2000.): Novi pogledi na darovitost i rad s darovitim učenicima. U: Ivanek, A. (ur.): Unapređivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa i Zavod za unapređivanje školstva, str. 53-64.
U ovom su radu problematizirane neke najnovije spoznaje iz područja darovitosti i poticanja njezina razvoja. Najprije se analiziraju različite koncepcije darovitosti, s posebnim osvrtom na njihov razvoj u kontekstu razvoja metodoloških mogućnosti i općih psiholoških i pedagoških spoznaja u vrijeme kad su nastajale, kao i njihove pedagoške implikacije – promjene do kojih su dovele u školskoj praksi i koncipiranju procesa otkrivanja i identificiranja darovitih učenika kao i odgojno-obrazovnog rada s njima. Potom se autorica odlučuje za jednu od tih koncepcija i detaljno razrađuje promjene u dosadašnjem pristupu darovitim učenicima u školi do kojih ona dovodi: novog pristupa otkrivanju i identificiranju darovitih učenika, napuštanja ideje o elitizmu programa za darovite, priznavanja jednake važnosti svim čimbenicima koji omogućuju iskazivanje darovitosti, promjena u sadržaju i načinu rada te nove uloge učitelja.
U radu su na jasan i koncizan način prikazane mnogobrojne novije spoznaje s područja darovitosti, uz bogato citiranje njihovih izvora i druge relevantne literature. Zatim je znanstvenom analizom iz njih izdvojeno u kojim sve segmentima rada s darovitima naša školska praksa zaostaje za suvremenim spoznajama. Na kraju se sintezom tih spoznaja razrađuje kako bi se trebao odvijati odgojno-obrazovni rad da bi u njemu daroviti učenici (ali i svi drugi) uspješnije razvijali i iskazivali svoje potencijale, te koje bi promjene u našim školama u tom smislu trebalo uvesti. Sve te odlike čine ovaj rad originalnim znanstvenim doprinosom unaprjeđivanju odgoja i obrazovanja darovite djece u nas. Posebnu vrijednost ovog rada vidimo u tome što se sve što autorica u njemu iznosi ne temelji na njenim impresijama, već je detaljno argumentirano brojnim istraživanjima i teorijski potkrijepljeno, što radu daje i visoku aplikativnu vrijednost za unaprjeđivanje naše pedagoške prakse u području rada s darovitim učenicima.
2.1.4. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima (a1)
Pristupnica je do posljednjeg izbora u ovoj kategoriji objavila 5 radova, a nakon toga 2 rada:
· Sekulić-Majurec, A. (1997.): Integracija kao pretpostavka uspješnije socijalizacije djece i mladeži s teškoćama u razvoju: očekivanja, postignuća, perspektive. Društvena istraživanja, 30-31(4-5):537-550. (Pregledni rad)
· Sekulić-Majurec, A. (2000.): Kvantitativan i/ili kvalitativan pristup istraživanjima pedagoških fenomena – neke aktualne dileme. Napredak, 141 (3): 289-300. (Izvorni znanstveni rad)
Sekulić-Majurec, A. (1997.): Integracija kao pretpostavka uspješnije socijalizacije djece i mladeži s teškoćama u razvoju: očekivanja, postignuća, perspektive. Društvena istraživanja, 30-31 (4-5):537-550. (Pregledni rad)
Ovaj rad predstavlja cjelovit znanstveni prikaz vrlo intrigantnog područja odgoja i obrazovanja u nas - školovanja učenika s posebnim potrebama u redovnim školama ili odgojno-obrazovne integracije. Najprije se detaljno elaboriraju razlozi zbog kojih se ta ideja javila, najznačajniji čimbenici koji su utjecali na njezino javljanje, te znanstvene spoznaje koje podržavaju njihovu opravdanost i provodljivost. Potom se daje detaljan pregled u literaturi elaboriranih očekivanja i sumnji vezanih uz problem uspješnije socijalizacije takve djece u redovnim školama, kao i provedenih istraživanja s tog područja, u nas i u svijetu. Provedena istraživanja pokazuju da se integracijom u školstvu ne uspijeva ostvariti osnovni cilj zbog kojeg se ona uvodi – uspješnija socijalizacija djece s posebnim potrebama. Slijedi pregled radova i istraživanja u kojima su prikazane mogućnosti uspješnijeg provođenja integracije u odgoju i obrazovanju, iz čega autorica izvodi i neke smjernice za budućnost te prakse u nas.
Ovaj rad predstavlja sustavnu znanstvenu analizu ideje integracije u odgoju i obrazovanju od njenih začetaka do provedbe u praksi. Pri tome se autorica ne zadržava samo na isticanju važnosti integracije u odgoju i obrazovanju za uključivanje djece s teškoćama u razvoju u društvo, već taj problem elaborira s aspekta promišljanja antikulturalnih pokreta, ideje demokratizacije obrazovanja i nekih novijih medicinskih i psiholoških spoznaja, što u našoj pedagoškoj literaturi predstavlja originalan pristup proučavanju ove problematike. Dodatna mu je vrijednost što autorica problematiku integracije u odgoju i obrazovanju promišlja kako s aspekta prednosti za djecu s posebnim potrebama tako i za ostalu djecu u razredima. Ovim je radom autorica pokazala ne samo da vrlo detaljno pozna problematiku integracije u odgoju i obrazovanju i mnogobrojna provedena istraživanja te problematike u nas i u svijetu nego i da spoznaje iz tog područja znanstveno transformira tako da predstavljaju originalan znanstveni doprinos unaprjeđenju naše pedagoške teorije, ali i odgojno-obrazovne prakse u području integracije u odgoju i obrazovanju.
Sekulić-Majurec, A. (2000.): Kvantitativan i/ili kvalitativan pristup istraživanjima pedagoških fenomena – neke aktualne dileme. Napredak 141 (3): 289-300. (Izvorni znanstveni rad)
U radu se problematiziraju neke aktualne dvojbe koje se javljaju u području metodologije pedagogijskih istraživanja, posebno one u svezi s komplementarnosti ili supstitutivnosti kvalitativnog i kvantitativnog pristupa istraživanjima odgoja i obrazovanja. Te su dvojbe u radu vrlo detaljno elaborirane s obzirom na postojeće razlike u njihovim paradigmatskim određenjima i filozofskoj osnovi, te s obzirom na razlike u polaznim pozicijama istraživača, u situacijama u kojima se primjenjuju, vrsti podataka koji proizlaze iz tih različitih situacija i sl. Upozorava se i na neke pogrješke u tumačenju ishodišta tih dvaju pristupa istraživanju, što se povezuje s dvojbama vezanim uz određenje odnosa predmeta pedagogije i njezine metodologije. Na kraju se izvodi zaključak o njihovoj komplementarnosti.
Iz rada se vidi da je nastao na temelju vrlo detaljnog proučavanja problematike različitih metodologijskih pristupa u istraživanjima odgojno-obrazovnih fenomena i cjelovitog uvida u postojeće spoznaje s tog područja. Rezultat je toga da rad predstavlja vrlo vrijednu znanstvenu sintezu postojećih spoznaja koja je dovela do detaljne elaboracije postojećih dvojbi po područjima u kojima se iskazuju, ali i najbitnijih razlika između kvalitativnog i kvantitativnog pristupa istraživanjima, što u literaturi s područja metodologije pedagogijskih istraživanja, do pojave ovog rada, još nije tako detaljno učinjeno na jednom mjestu. To potvrđuje njegovu originalnost i znanstveni doprinos metodologiji pedagogijskih istraživanja koji predstavlja. Rad je obvezatna literatura u kolegiju ”Metodologija pedagoških istraživanja II” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju tog fakulteta.
Pristupnica je u ovoj kategoriji do posljednjeg izbora objavila desetak radova, od toga dva na engleskom i jedan na slovenskom jeziku. Nakon posljednjeg izbora objavila je tri rada, od kojih je jedan izašao na engleskom jeziku, a jedan na hrvatskom i na engleskom jeziku. Jedan rad s međunarodnog skupa upravo je u tisku, te nije prikazan u ovom izvješću.
· Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998.): Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.): Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa (kolokvija). Rijeka: Sveučilište u Rijeci, str. 316-325. (Izvorni znanstveni rad)
· Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo vadis metodologija pedagogije? U: Rosić, V. (ur.): Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium), Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 27-39.
· Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo Vadis, methodology of educational research? U: Rosić, V. (ur.): Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium). Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, pp. 40-50.
· Sekulić-Majurec, A. (2002): Some new approaches to the development creativity in classroom. In: Rosić, V. (ur.): High Quality Education and Creativity. (International Scientific Meeting). Pula: Rijeka University and Teacher Training College Pula, pp. 49-60.
Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998.): Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.): Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa (kolokvija). Rijeka: Pedagoški fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 316-325. (Izvorni znanstveni rad)
U radu je prikazan dio istraživanja kojim su ispitane potrebe hrvatske obitelji s djecom predškolske dobi za različitim programima izvanobiteljskog predškolskog odgoja, s obzirom na njihovu vrstu i sadržaj. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi iz Grada Zagreba i još 14 županija. U uzorku su proporcionalno zastupljene obitelji iz jednog županijskog centra, jednog općinskog centra i jednog naselja ili sela.
Dobiveni podaci govore da najveći broj hrvatskih obitelji želi svoje dijete uključiti u redoviti dječji vrtić, a zatim u one obogaćene dodatnim programima. U tim su vrtićima najveći interes ispitanici iskazali za programima učenja jezika, te za sportskim, glazbenim i plesnim programima. Od kraćih programa roditelje najviše zanimaju igraonice kao cjeloviti programi, programi učenja stranog jezika i sportski programi. Kao najprihvatljivija mjesta za provođenje tih programa roditelji navode vrtiće, škole, knjižnice i crkvu.
U radu je prikazano metodologijski korektno provedeno empirijsko istraživanje kojim su prikupljeni značajni podaci o potrebama hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi glede institucionaliziranih oblika predškolskog odgoja. Ti podaci su visoko primjenjivi jer mogu izravno poslužiti unaprjeđivanju predškolske odgojno-obrazovne prakse u lokalnim zajednicama. Originalnost rada vidi se u tome što želi kao osnovu za planiranje različitih oblika institucionaliziranog predškolskog odgoja u nas uvažiti stvarne potrebe obitelji s djecom predškolske dobi, a ostvarena sinteza teorijskog i empirijskog dijela istraživanja predstavlja bitnu znanstvenu odliku ovog rada. Doprinos je autorice u koncipiranju i provođenju istraživanja, obradi podataka, te izvođenju zaključaka i njihovu povezivanju s odgojno-obrazovnom praksom u svrhu njezina unaprjeđivanja.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo vadis metodologija pedagogije? U: Rosić, V. (ur.): Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium), Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 27-39.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo Vadis, methodology of educatiuonal research? U: Rosić, V. (ur.): Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium). Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, pp. 40-50.
U radu se, na originalan način (sadržajnom vezanošću uz poznatu bajku “Carevo novo ruho”) raspravlja o nekim aktualnim problemima razvoja metodologije pedagogijskih istraživanja, s posebnim osvrtom na metodologiju koja proizlazi iz teorije kaosa.
U uvodnom dijelu (“Carevo novo ruho”) detaljno se elaborira kvalitativna i kvantitativna paradigma istraživanja, kao nešto za što se podrazumijeva da predstavlja “novo ruho” metodologije pedagogijskih istraživanja. Sljedeće poglavlje (“Da li je car gol?”) govori o primjenjivosti, ali i brojnim nedostacima kvantitativnog i kvalitativnog pristupa u istraživanju odgojno-obrazovnih fenomena. U poglavlju koje slijedi (“Car je gol!”) izvode se dokazi i zaključci o neprimjerenosti danas općeprihvaćenog metodologijskog koncepta istraživanjima odgoja i obrazovanja, ponajviše stoga što multistrukturalne i multikauzalne fenomene nastoji tumačiti na načelima utemeljenim u linearnoj kauzalnosti. U sljedećem se poglavlju (“Nudi li metodologija utemeljena na teoriji kaosa caru prikladno ruho?”) detaljno analizira utjecaj teorije kaosa na koje sve implikacije na razvoj metodologije ima teorija kaosa i njezine pretpostavke o temeljnoj neizvjesnosti kretanja. Posljednje, završno poglavlje (“Car već ima prikladno ruho, ali ga mora naći među mnoštvom svojih oprava”), govori o tome da budućnost pedagoških istraživanja ne leži u revolucionarnim promjenama vodećih paradigmi istraživanja, već u njihovu otvaranju prema nekim u metodologiji pedagogije već duže prisutnim idejama, koje vode prema empirijski utemeljenoj, "supstantivnoj" teoriji.
Rad je prezentiran kao pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu. U njemu se na originalan način govori o nekim dvojbama vezanim uz metodologijski koncept pogodan za istraživanja u području odgoja i obrazovanja i njihovim implikacijama na pedagogiju kao znanost i pedagošku praksu, te kritički preispituju neka rješenja vezana uz koncepciju metodologije temeljene na teoriji kaosa. Njegova je posebna vrijednost što se u njemu taj problem temeljito elaborira prvi put u našoj pedagoškoj literaturi, te što se, na osnovi izvrsnog poznavanja te problematike koji autorica u radu iskazuje, demistificira uloga metodologije utemeljene u teoriji kaosa u razvoju pedagogije (i općenito društvenih znanosti), što predstavlja vrijedan znanstveni doprinos daljem razvoju metodologije pedagogijskih istraživanja.
Sekulić-Majurec, A. (2002): Some new approaches to the development creativity in classroom. In: Rosić, V. (ur.): High Quality Education and Creativity. (International Scientific Meeting). Pula: Rijeka University and Teacher Training College Pula, pp. 49-60.
U radu se problematizira jedno od najosjetljivijih pitanja našeg obrazovnog sustava: koliko tim sustavom osposobljavamo mlade za stvaralaštvo, ali i koliko su njihovi učitelji osposobljeni za poticanje stvaralaštva svojih učenika i stvaralački rad u nastavi?Da bi odgovorila na to pitanje, autorica najprije detaljno, na osnovi radova najeminentnijih suvremenih autora, pojašnjava fenomen stvaralaštva i posebno one njegove značajke koje su uže povezane sa školom i procesom odgoja i obrazovanja. Potom detaljno elaborira i analizira koje od značajki naše škole i nastavnog procesa olakšavaju, a koje otežavaju poticanje razvoja stvaralaštva učenika i iskazivanje stvaralaštva nastavnika. Na osnovi provedene analize argumentirano izvodi zaključak da su i naša škola u cjelini i nastavni proces koji se u njoj odvija, velikim dijelom neprikladni za poticanje stvaralačkih sposobnosti učenika i stvaralačkog ponašanja nastavnika. Na kraju se, na osnovi brojnih istraživanja te problematike, navode neke mogućnosti kojima bi se u školi (i izvan nje) uspješnije poticalo stvaralaštvo nastavnika i učenika.
Iz rada se vidi da je nastao na temelju detaljnog proučavanja suvremene literature o kreativnosti i cjelovitog uvida u našu školsku praksu. Na osnovi toga ostvarena je znanstvena sinteza aplikativne vrijednosti, koja bitno mijenjaju naše dosadašnje znanje o kreativnosti, te koja je izravno usmjerena kako prema bogaćenju spoznaja o kreativnosti i njezinu značaju tako i prema unaprjeđivanju školske prakse, što ocjenjujemo kao poseban znanstveni doprinos ovog rada području pedagoške teorije i prakse. Osnovno polazište autorice, da je kvalitetna edukacija ona koji potiče stvaralaštvo, a prisutnost stvaralaštva ono što edukaciju čini kvalitetnom, u radu je detaljno elaborirano i kritički valorizirano, pa otvara nove mogućnosti promišljanja naše odgojno-obrazovne prakse, što radu daje dodatnu vrijednost.
Osim ovdje prikazanih radova pristupnici je objavljen veći broj sažetaka radova prezentiranih na uglednim međunarodnim znanstvenim skupovima. Uz to, nakon objave natječaja pristupnica je u ovoj kategoriji objavila još jedan rad.
Nakon posljednjeg izbora pristupnica je u ovoj kategoriji objavila dva rada:
· Milanović, M; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I.: (1998.): Osnovne socio-ekonomske značajke hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi. U: Železnjak, Lj. (ur.): Biti - biti za druge (Zbornik radova). Čakovec: Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola Čakovec, str. 143-152.
· Sekulić-Majurec, A. (2000.): Što je novo u pedagoškom pristupu darovitoj djeci i učenicima. U: Vrgoć, H. (ur.): Poticanje darovite djece i učenika. Zagreb: HPKZ, str. 46-57.
Milanović, M; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I.: (1998.): Osnovne socio-ekonomske značajke hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi. U: Železnjak, Lj. (ur.): Biti - biti za druge (Zbornik radova). Čakovec: Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola, Čakovec, str. 143-152.
U radu je prikazan dio rezultata istraživanja provedenog u okviru projekta “Rani razvoj djeteta” i to onaj dio koji se odnosi na istraživanje osnovnih značajki hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi. Ispitan je njihov obrazovni, radni i ekonomski status te prosječna dnevna zauzetost roditelja radnim obvezama, a sve u odnosu na veličinu mjesta stanovanja obitelji, broj i dob djece u obitelji te broj članova i sastav obitelji. Rezultati pokazuju da u istraživanom uzorku najveći broj djece predškolske dobi koja nisu obuhvaćena niti jednim od postojećih oblika institucionaliziranog predškolskog odgoja živi u cjelovitoj, dvogeneracijskoj obitelji s roditeljima koji imaju srednju stručnu spremu i koji su u većini u stalnom radnom odnosu. Gotovo polovica obitelji prima dječji dodatak ili neki oblik socijalne pomoći, a u mnogima barem jedan od roditelja (najčešće otac) preuzima poslove i izvan radnog vremena kako bi povećali obiteljska primanja. U trećini obitelji živi još jedna generacija (djed ili baka).
U Republici Hrvatskoj su se, tijekom kratkog vremena, dogodile mnoge značajne promjene koje su na izravan ili neizravan način dovele i do promjena u osnovnim značajkama hrvatskih obitelji. Iako se na te promjene vrlo često upozorava u različitim tekstovima i dokumentima, u nas ipak, u svezi s time, još nije provedeno niti jedno sustavno istraživanje koje bi pokazalo koje su osnovne značajke naših obitelji. Ovo istraživanje prvo je takve vrste provedeno u nas. Osnovna mu je značajka da korištenom metodologijom i razinom interpretacije rezultata predstavlja značajan doprinos upoznavanju osnovnih značajki hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi. Način uzorkovanja i provođenja istraživanja čini ovdje prikazane podatke šire uporabljivim jer se mogu generalizirati na cijeli osnovni skup, po čemu ovaj rad predstavlja značajan doprinos znanstvenom upoznavanju ove problematike, ali i metodologiji istraživačkog rada u odgoju i obrazovanju. Uz to, ti podaci imaju vrijednost i sa stajališta vođenja nacionalne politike razvoja institucionaliziranih oblika predškolskog odgoja u nas.
Izravni je doprinos pristupnice u koncipiranju i provođenju istraživanja, izradi potrebnog instrumenta, obradi i prezentaciji podataka te njihovoj interpretaciji.
Sekulić-Majurec, A. (2000.): Što je novo u pedagoškom pristupu darovitoj djeci i učenicima. U: Vrgoć, H. (ur.): Poticanje darovite djece i učenika. Zagreb: HPKZ, str. 46-57.
U ovom se radu daje opširan pregled nekih novijih teorijskih postavki i istraživanja koje bitno mijenjaju postojeće teorijske spoznaje i na njima utemeljenu praksu u našim školama glede odgoja i obrazovanja darovitih učenika. Najprije se govori o značajkama darovitih učenika i načinima kojima se u postojećoj odgojno-obrazovnoj praksi nastojao poticati njihov razvoj. Potom se, s aspekta nekih novijih teorijskih spoznaja i provedenih istraživanja, analiziraju razlozi nedovoljne učinkovitosti tih pokušaja. U posljednjem se dijelu elaborira na što sve trebaju biti usmjereni programi za poticanje razvoja darovitosti kako bi bili učinkovitiji i u skladu sa suvremenim spoznajama o tom složenom fenomenu.
Glavni je znanstveni doprinos ovog rada u tome što on predstavlja cjelovit analitičko-kritički pregled novijih pogleda na poticanje razvoja darovitosti i istraživanja tog fenomena. Autorica na osnovi provedenih analiza svjetskih spoznaja i provedenih istraživanja, a uz uvažavanje obilježja naših škola, znanstveno utemeljuje i izvodi pregled novih, u našoj pedagoškoj literaturi originalnih načina uspješnijeg poticanja razvoja darovitosti u školi, što ocjenjujemo kao originalni znanstveni doprinos unaprjeđivanju tog područja pedagogije.
2.2. Istraživački rad (Projekti)
Pristupnica je tijekom svog radnog vijeka bila voditeljicom i radila na realizaciji više projektnih zadataka.
Do posljednjeg je izbora bila voditeljica tri projekta: "Integracija djece sa smetnjama u razvoju" (1980. - 1982. godine), "Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje kadrovske baze za istraživački rad u odgoju i obrazovanju" (1982. -1986.godine), i "Putovi obrazovanja izrazito nadarenih učenika", (1986. - 1990. godine).
U to je vrijeme sudjelovala u radu na tri međunarodna projekta: “Sistem i program stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnika za rad na planiranju obitelji” (UNEPA i dr.), “Rani interventni programi za djecu ometenu u razvoju” (OECD/CERI), “Program psihosocijalne pomoći predškolskoj djeci, njihovim odgajateljima i roditeljima” (UNICEF i dr.) i sedam domaćih projekata: “Osposobljavanje nastavnika i drugih realizatora odgojno-obrazovnog procesa i rehabilitacijskog tretmana osoba s teškoćama u razvoju”, “Odgoj i obrazovanje za 21. stoljeće”, “Politika i mere odliva mozgova iz Jugoslavije”, “Inovacijska škola”, “Djeca u ratu”, “Program psihosocijalne pomoći prognanoj i izbjegloj djeci” i “Dodatno poticanje razvoja bistre, potencijalno darovite djece predškolske dobi”.
Nakon posljednjeg izbora nastavila je s aktivnostima započetim u projektima “Djeca u ratu” i “Program psihosocijalne pomoći prognanoj i izbjegloj djeci”, volonterski radeći s ratom traumatiziranom djecom i prognanicima. Također je nastavila s aktivnostima započetim u projektu "Putovi obrazovanja izrazito nadarenih učenika" i nakon što je financiranje tog projekta završeno. Posebno je, u suradnji s prof. dr. sc. D. Montgomery radila s grupama tzv. “underachievers”-a, potencijalno darovitih učenika na poticanju razvoja njihove produktivne darovitosti. O svojim uspjesima u tome radu izvještavala je na europskim i svjetskim kongresima, kao i članovima nacionalnih odbora i udruga za poticanje razvoja darovitosti iz mnogih zemalja. U tom je radu postala poznata po zalaganju za uvrštavanjem tema o etičnosti stvaralačkog čina u programe poticanja darovitosti.
U razdoblju nakon posljednjeg izbora sudjelovala je i u realizaciji projekta “Rani razvoj djeteta” (UNICEF - Ured za Hrvatsku i Ministarstvo prosvjete i športa RH), u okviru kojeg je provela istraživanje na uzorku od 1471 hrvatske obitelji s djecom predškolske dobi o nekim njihovim demografskim značajkama kao i potrebama za različitim oblicima instutucionaliziranog predškolskog odgoja. Sada sudjeluje i u realizaciji projekata “Metodologija i struktura nacionalnog kurikuluma” (Ministarstvo znanosti RH) i “Unaprjeđivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju” (Ministarstvo prosvjete i športa RH). Osim toga, supervizor je brojnim projektima iz područja odgoja i obrazovanja djece s posebnim potrebama.
2.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
2.3.1. Pozvana predavanja na međunarodnom skupu
Do posljednjeg izbora pristupnica je držala 3 pozvana predavanja na međunarodnim skupovima i to jedno na kongresu “European Council for High Ability” (u Minhenu, 1992. godine, priopćenje “New chances (and old barriers) for the development of the gifted and talented in Croatia”.), jedno na kongresu “The World Council for Gifted and Talented” (u Torontu, 1993. godine, priopćenje “One Specific System of Supporting the Development of the Gifted in Croatia”) i jedno na slovenskom međunarodnom skupu o darovitosti u (Novo Mesto, 1994., priopćenje “Novi trendi v pedagoškem pristopu do nadarjenih”).
Nakon posljednjeg izbora bila je pozvani predavač na dva međunarodna skupa. Na Međunarodnom znanstvenom kolokviju “Teorijsko-metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja (Opatija, 2001.) podnijela je priopćenje “Quo vadis, metodologija pedagogije?”, a na Međunarodnom znanstvenom simpoziju “Nadarjeni med teorijo in prakso (Otočec ob Krki, 2001.) priopćenje “Spodbujanje razvoja nadarjenih otrok - nove smernice”.
2.3.2. Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
Do posljednjeg izbora pristupnica je sudjelovala na više uglednih međunarodnih skupova s područja visokih sposobnosti i darovitosti. Primjerice, na konferenciji “Competence and Responsability” (Minhen, 1992.) u suautorstvu s Ivezić, Z. prezentirala je poster “Little Academy of the Gifted ‘Leonardo’“, na kongresu “The World Council for Gifted and Talented” (Toronto, 1993.) priopćenje “A Specific Approach to the Development of the Underachieving Gifted Secondary School Students”), na “6th Alpe-Adria Symposium” (Zagreb, 1996.) priopćenje “A Program for Developing Underachieving Gifted Students), te na konferenciji “Creativity and Culture” (Beč, 1996.) priopćenje “Program for Developing the Productive Giftedness of Potentially Gifted Students”.
Pristupnica kontinuirano sudjeluje na uglednim međunarodnim konferencijama i nakon posljednjeg izbora. Na “International Conference: Potential into Performance” (Oxford, 1998. godine) podnijela je priopćenje “How do the Participants Evaluate the Various Parts of the Program for Developing the Productive Giftedness of Potentially Gifted Students”, na međunarodnom znanstvenom skupu (kolokviju) “Kvaliteta u odgoju i obrazovanju” (Rijeka, 1998.) izlagala je rad izrađen u suautorstvu triju autorica (Maleš, D., Milanović; M. i Sekulić-Majurec, A.), pod nazivom “Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima”, a na međunarodnom stručno-znanstvenom skupu Drugi dani Mate Demarina "Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo" (Brijuni, 2001.) priopćenje “Novi pogledi na mogućnost poticanja stvaralaštva u nastavi”.
.
2.3.3. Sudjelovanje na domaćim znanstvenim skupovima
Pristupnica je tijekom svog radnog vijeka održala velik broj predavanja na različitim znanstvenim skupovima, kongresima, simpozijima, okruglim stolovima i sl. Na nekima od njih bila je i član organizacijskog odbora.
Nakon posljednjeg izbora sudjelovala je, primjerice, na stručno-znanstvenom skupu “Biti - biti za druge” u Čakovcu 1988. godine, (priopćenjem rađenim u suautorstvu, Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. i Stričević, I.: “Osnovne socio-ekonomske značajke hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi”), skupu “Unapređivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju” u Lovranu, 2002. (priopćenjem “Novi pogledi na darovitost i rad s darovitim učenicima”), skupu “Osposobljavanje profesora srednjih škola za rad s darovitim učenicima” u Crikvenici, 2002. (priopćenjem “Kreativnost i kako je poticati”), na znanstveno-stručnom skupu “Suvremeni udžbenik i virtualno okruženje” u Zagrebu 2002. godine (priopćenjem “Suvremeni udžbenik u virtualno doba”), na nekoliko skupova organiziranih u okviru rada na projektu “Rani razvoj djeteta” (priopćenjima “Osnovne značajke hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi” i “Potrebe hrvatske obitelji s djecom predškolske dobi za instutucionaliziranim predškolskim programima”), organiziranim od Vlade RH, Ministarstva prosvjete i športa RH, Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i UNICEF-ured za Hrvatsku, Okruglom stolu “Pedagogijska znanost: novi razvoji i izazovi” (Zagreb, 2002.) na skupu “Pedagog - stručni suradnik u suvremenom managementu odgoja i obrazovanja (Opatija 2003.) itd.
2. 4. Gostujući znanstvenik
Tijekom rada pristupnica je više puta boravila u inozemstvu kao gostujući znanstvenik.
Do posljednjeg je izbora, primjerice, 1978. godine u okviru međunarodne sveučilišne suradnje boravila na “Facolta di Magistero” na Sveučilištu u Padovi (1979. godine), gdje je za nastavnike i studente držala predavanja iz područja metodoloških mogućnosti istraživanja integracije u odgoju i obrazovanju. U okviru rada na projektu ”Sistem i program stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnika za rad na planiranju obitelji” (UNEPA i dr.), studijski je boravila u Pragu, Varšavi i Torunju, gdje je proučavala osposobljavanje za humanije odnose među spolovima; 1993. godine na Faculty of Education i School for Continuing Study, University of Toronto (područje: Odgoj i obrazovanje darovite djece, kod prof. dr. sc. N. Mayer); 1995. godine na Columbia University, Teachers College (područje: Ogoj i obrazovanje darovite djece, kod prof. dr. sc. H. Passow) itd.
Nakon posljednjeg izbora nastavila je s tim aktivnostima. Nekoliko je puta gostovala na Pedagoškom fakultetu u Mariboru (kod prof. dr. sc.Ivana Ferberžera); 1998. godine u Meksiku (Cuidad de Mexico - Nacionalna udruga za darovitu djecu (kod prof. dr. I. Huerta); 1999. godine u Brazilu (u Fozz de Iquassu i u Rio de Janeiru - Nacionalna udruga za darovitu djecu (kod prof. dr. M. Bocyl) i Argentini (u Buenos Airesu) itd. Za vrijeme rada na pokretanju poslijediplomskog studija iz područja darovitosti češće je boravila u Londonu, te jednom u Oslu i Kopenhagenu. Na tim je boravcima držala predavanja iz područja istraživanja i poticanja razvoja produktivne darovitosti.
2.5. Znanstvena društva
Ana Sekulić-Majurec članica je uglednih međunarodnih organizacija: “World Council for Gifted and Talented Children” i “European Council for High Ability” (ECHA). U tim je organizacijama obnašala dužnosti u svezi s pokretanjem sustavne brige za darovitu djecu u nerazvijenim zemljama te u svezi s pokretanjem internacionalnog poslijediplomskog studija o darovitosti.
Sveukupna ocjena znanstveno-istraživačke djelatnosti pristupnice
Iz gore iznesenog vidljivo je da se pristupnica kontinuirano tijekom svog rada aktivno bavi znanstveno-istraživačkom djelatnošću. Objavila je veći broj znanstvenih radova, radila je na većem broju međunarodnih i domaćih projekata, sudjelovala na velikom broju međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih skupova. Njezin rad na teorijskom proučavanju pedagoških problema kojima se posebno bavi, metodologije istraživačkog rada i specijalne pedagogije, posebno rada s darovitim učenicima, kao i provedena istraživanja rezultirali se velikim brojem nastupa na znanstvenim skupovima u nas i u inozemstvu. Rezultat toga je i velik broj objavljenih radova koji predstavljaju značajan teorijski doprinos unaprjeđivanju metodologije pedagoških istraživanja i specijalne pedagogije, posebno rada s darovitim učenicima, ali čija je značajka i visoka aplikativna vrijednost.
Pristupnica u teorijskom i empirijskom promišljanju nekih pedagoških problema, posebno onih iz metodologije pedagogije, često koristi originalan pristup, a sve provedene znanstvene analize temelje se na izuzetno bogatom poznavanju literature s određenog područja ali i originalnom objedinjavanju postojećih spoznaja u nove cjeline koje predstavljaju značajan doprinos unaprjeđivanju naše pedagoške teorije i odgojno-obrazovne prakse. Upravo to, da o potrebi promjene u odgoju i obrazovanju ne raspravlja na osnovi svojih ideja i impresija, već ih strogo temelji na rezultatima znanstvenih istraživanja i izvodi iz njih, glavna je odlika radova pristupnice i njihova najveća vrijednost.
Prepoznata kao vrstan znanstvenik više je puta boravila u inozemstvu, bilo u svrhu osobnog usavršavanja, bilo kao pozvani predavač ili sudionik znanstvenih skupova, bilo kao gostujući znanstvenik. Istaknuti treba njezina sudjelovanja na uglednim svjetskim i europskim konferencijama o visokim sposobnostima i darovitosti gdje je uvijek nastojala na visokoj znanstvenoj razini prezentirati svoja promišljanja nekih problema s tog područja, ali i hrvatska dostignuća na tom području.
3. NASTAVNA DJELATNOST
Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec radi u nastavi od svog dolaska na Fakultet, 1976. godine. Odmah po dolasku počela je samostalno izvoditi nastavu jednog kolegija. Tijekom sljedećih 27 godina rada na Fakultetu sudjelovala je u izvođenju dodiplomske nastave za redovite i izvanredne studente studija Odsjeka za pedagogiju, na studiju za školske i domske pedagoge, te na različitim usmjerenjima poslijediplomske nastave iz područja pedagogije. Osim na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nastavu je izvodila i na drugim odsjecima i fakultetima, primjerice na dodiplomskom studiju na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu te na poslijediplomskom studiju Odsjeka za psihologiju istog Filozofskog fakulteta i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
3.1. Dodiplomska nastava
Tijekom svog rada na dodiplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju, kao asistent je, uz prof. dr. V. Mužića, sudjelovala u izvođenju seminara iz kolegija “Pedagoška metodologija”, uz prof. dr. A. Vukasovića u seminaru iz kolegija “Sistematska pedagogija”, te samostalno počela voditi kolegij “Osnove pedagoške statistike”, sadržaj kojeg se do tada predavao u okviru kolegija “Pedagoška metodologija”.
Nakon izbora za docenta (1984. godine) i dalje je vodila seminar iz kolegija “Pedagoška metodologija”, te kolegije “Pedagoška statistika” i “Osnove specijalne pedagogije”. Od 1988. godine počinje samostalno izvoditi svu nastavu iz područja metodologije, a kolegij je sadržajno obogatila i preimenovala u “Metodologija pedagogijskih istraživanja”.
Od izbora u izvanrednog profesora 1990. godine taj je kolegij proširila i preimenovala u “Metodologija pedagoških istraživanja sa statistikom” I ("Statistika") i II ("Opća metodologija"), te uvodi novi kolegij "Metodika rada s djecom s teškoćama u razvoju i darovitom djecom" i razrađuje plan i program kolegija “Metodologijski praktikum”. U to je vrijeme na studiju razredne nastave Pedagoške akademije započela rad u kolegiju “Osnove istraživanja u odgoju i obrazovanju”.
Danas predaje kolegij “Metodologija pedagogijskih istraživanja sa statistikom” u 1. i 2. godini studija.
3.2. Poslijediplomska nastava
Pristupnica je sudjelovala u nastavi svih usmjerenja poslijediplomskog studija pedagogije koji su se održavali od njezina dolaska na fakultet do danas. Na tim je usmjerenjima predavala kolegije iz područja metodologije istraživačkog rada i specijalne pedagogije. Osim na matičnom odsjeku, pristupnica je sudjelovala i u poslijediplomskom studiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta (znanstveni smjer) i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon posljednjeg izbora na poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju držala je kolegije “Metodologija istraživačkog rada” i “Nove paradigme metodologije pedagogijskih istraživanja”, na Odsjeku za psihologiju održavala je predavanja iz područja darovitosti (“Psihologija motivacije u učenju: kreativnost i darovitost”) i metodologije istraživačkog rada (“Metodologija kvalitativnih istraživanja”), a na poslijediplomskom studiju Muzičke akademije drži kolegij “Metodologija istraživanja odgoja i obrazovanja”. Osim toga, sudjelovala je i na Seminaru za unaprjeđivanje pedagoških znanja i vještina organiziranom za asistente Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Varaždin, 2003.)
Ove školske godine sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta i Muzičkoj akademiji.
3.3. Uvođenje novih predmeta
Pristupnica je tijekom rada uvela nekoliko novih kolegija.
Najprije je na dodiplomskom studiju pedagogije uvela kolegij “Osnove pedagoške statistike” (ak. god. 1996./97.), sadržaj kojeg se do tada predavao u okviru kolegija “Pedagoška metodologija”. Taj je kolegij kasnije proširen i dobiva novi naziv “Pedagoška statistika” (od ak. god. 1980./81.). Ak. god. 1996./97. razradila je plan i program još jednog novog kolegija iz područja metodologije, kolegija “Metodologijski praktikum”.
Osobito vrijednim smatramo njezino uvođenje kolegija “Osnove specijalne pedagogije” (ak. god. 1982./83., kasnije ga je proširila i predavala pod nazivom “Specijalna pedagogija”) u studij pedagogije, kao i kolegija “Metodika rada s djecom s teškoćama u razvoju i darovitom djecom” (od ak. god. 1988./89.).
Ak. god. 1995./96. pristupnica je na studiju razredne nastave Pedagoške akademije u Zagrebu uvela kolegij “Osnove istraživanja u odgoju i obrazovanju” .
Na poslijediplomskom studiju pedagogije sama je uvela gotovo svaki kolegij koji je predavala (“Odabrana poglavlja iz metodologije pedagoških istraživanja”, “Istraživanja u školi”, “Specijalna pedagogija”, “Istraživanja odgoja i obrazovanja sa statistikom” (školski smjer), “Kvalitativni pristup istraživanjima odgoja i obrazovanja” (školski smjer) i “Nove paradigme metodologije pedagogije”. Na poslijediplomskom studiju glazbene pedagogije uvela je kolegij “Metodologija istraživanja odgoja i obrazovanja”.
3.4. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka
Pristupnica je bila mentorom za izradu diplomskih i magistarskih radova većem broju studenata. Sada je mentor za izradu doktorske disertacije jednom studentu, a za izradu magistarskih radova šestorici studenata poslijediplomskog studija pedagogije.
Međutim, po prirodi svog posla (nastavnica kolegija metodologije pedagogijskih istraživanja) pristupnica pomaže većem broju studenata poslijediplomskog studija pri izradi nacrta njihovih istraživanja. Nakon posljednjeg izbora bila je prvi član i član povjerenstva za ocjenu magistarskih radova i doktorskih disertacija većem broju studenata poslijediplomskog studija pedagogije i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tom je razdoblju također bila član povjerenstva (i prvi član) za izbore u znanstveno-nastavna zvanja većem broju pristupnika.
Osim toga, pristupnica vodi brigu i o napredovanju svih asistentata primljenih na Odsjek za pedagogiju, jer svi oni nekoliko prvih godina po dolasku na Odsjek surađuju u njenim kolegijima.
3.5. Osnivanje ljetnih škola i tečajeva
Pristupnica kontinuirano radi u organiziranju i provođenju Škole dječjeg stvaralaštva “Novigradsko proljeće”, koja se svake godine održava u Novigradu (Istra). U toj je školi kao voditeljica stručnog tima pokrenula i realizirala sustavno educiranje i osposobljavanje voditelja radionica i hospitanata (nastavnika koji u školama vode grupe slobodnih aktivnosti iz jezično-umjetničkog područja) za bolje prepoznavanje darovitih učenika i uspješniji pedagoški rad s tim učenicima.
3.6. Usavršavanja u inozemstvu
Tijekom rada pristupnica je više puta boravila na stručnim usavršavanjima u inozemstvu. Dio tih boravaka prikazan je u poglavlju 2.4. ovog izvješća, a ovdje spominjemo samo boravke koji su izravno utjecali na njezin nastavnički rad.
Još prije dolaska na Fakultet (1996. godine) boravila je u Londonu (Institut of Education) i Frankfurtu (Institut fuer komparative Bildung und Begabung) gdje je proučavala neke psihološke implikacije korištenja kompjutora u nastavi.
Nakon dolaska na Fakultet, a prije posljednjeg izbora, za vrijeme već spomenutog studijskog boravka na Facolta di magistero, Sveučilište u Padovi (1979.) proučavala je talijanski model integracije učenika s teškoćama u razvoju (kod. prof. dr. sc. R. di Bobba) i korištenja semantičkog diferencijala u pedagoškim istraživanjima (kod prof. dr. sc. D. Capozza). Osim toga bila je na Seminaru o uvođenju mikrokompjutera u srednje i visokoškolsko obrazovanje (London, 1978.) i Međunarodnoj konferenciji o autizmu (San Giorgio /Venezia/, 1979.). Godine 1991. je boravila u Rimu na edukaciji o radu vrtića i škola ”Montessori”, a 1993. je posjetila ljetni kamp za darovitu djecu (Niagara on the Lake, Kanada).
Nakon posljednjeg izbora posjetila je ljetni kamp za darovitu djecu u Fozz de Iguassu (1999.) te nekoliko puta školu za takvu djecu Centro Adriatico u Duinu pored Trsta.
3.7. Ostale nastavne djelatnosti
Za potrebe studenata kolegija “Metodologija pedagogijskih istraživanja sa statistikom” i nastave metodologije pedagogijskih istraživanja na poslijediplomskom studiju pristupnica je prevela knjigu: Keeves, J.P.; Lakomsky, G. (1999.): Issues in Educational Research. New York: Pergamon. Prijevod je predan izdavaču.
Sveukupna ocjena nastavne djelatnosti pristupnice
Stručno povjerenstvo je utvrdilo da iza pristupnice, prof. dr. sc. Ane Sekulić-Majurec stoji bogat nastavnički rad. Iz priložene dokumentacije je vidljivo da je pristupnica od svog dolaska na Fakultet pa do ovog izbora predavala velik broj kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na matičnom Odsjeku, i izvan njega, od kojih je mnoge sama uvela. Ali i tamo gdje je nastavila rad na kolegiju koji je već postojao, kao primjerice na kolegiju “Pedagoška metodologija” nije se zadovoljavala time da realizira nastavni plan koji je netko drugi koncipirao, već ga je stalno mijenjala, bogatila novim sadržajima i unaprjeđivala. U svom nastavnom radu uvijek nastoji povezati teorijske spoznaje s primjerima iz prakse, primjenjivati suvremene nastavne metode i načine rada, te općenito puno radi na unaprjeđenju kvalitete cjelokupnog nastavnog rada. U tu je svrhu uzastopce tijekom nekoliko godina provodila sa studentima akcijska istraživanja čiji je zadatak bio unaprijediti nastavu iz područja metodologije pedagogijskih istraživanja, te je u nekoliko navrata boravila na usavršavanjima u inozemstvu.
Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec se uz svoju znanstveno-istraživačku i nastavničku
djelatnost kontinuirano bavi i stručnom djelatnosti. Na tom je području do posljednjeg izbora primjerice objavila poglavlja u trima stručnim knjigama, petnaestak članaka u domaćim stručnim časopisima, nekoliko radova u zbornicima s domaćeg stručnog skupa, velik broj prikaza knjiga i skupova, izradila nekoliko odrednica u enciklopedijama, bila pozvani predavač na domaćim stručnim skupovima te priopćenjima sudjelovala na većem broju takvih skupova.
U tom je razdoblju posebno značajan njezin rad na popularizaciji struke. Osim što je održala velik broj stručnih predavanja u vrtićima i školama cijele Hrvatske, održala je i veći broj javnih predavanja iz odgojne problematike (u Centru za informiranje, Europskom domu i sl.) te napravila velik broj autorskih TV-emisija (oko pedesetak) s temama iz područja odgoja i obrazovanja. Emisije su se emitirale u tematskim ciklusima namijenjenim odgojiteljima, učiteljima i roditeljima, a predstavljaju značajan doprinos popularizaciji pedagogije u nas. Posebno vrijednim smatramo njezin rad na iniciranju i realiziranju “Ratne TV-škole” emisija Redakcije obrazovnog programa Hrvatske televizije kojima je tijekom rata kontinuirano održavana nastava preko televizije za učenike osnovnih škola. Uz to, bila je jedan od osnivača i prva predsjednica nacionalne udruge za darovitu djecu.
Sa stručnim radom nastavila je i nakon posljednjeg izbora. Taj je dio njezina rada prikazan prema uputama Rektorskog zbora u sljedećim poglavljima ovog Izvješća.
4.1. Stručni rad objavljen u stranom časopisu:
Sekulić-Majurec, A. (1998.): Etika ustvarjalnosti. Vzgoja, br. 15, str 10-11.
U radu se upozorava na važnost uvrštavanja tema o etičnosti stvaralačkog čina u programe rada s darovitima. Najprije se općenito upozorava na moć intelekta i opasnosti od stvaralačkog rada ako stvaraoci u svom radu zanemare neka osnovna etička načela, a potom na odgovornost odgojno-obrazovnog sustava za stvaralački rad.
U ovom radu autorica obrađuje jedan u pedagoškoj literaturi dosta zanemaren problem, a to je problem odgovornosti odgojno obrazovnog sustava za razvoj učenika. Taj problem posebno dolazi do izražaja u radu s djecom izrazito razvijenih intelektualnih i stvaralačkih sposobnosti. Upravo po tome što navodi učitelje i druge realizatore programa za poticanje darovitosti da razmišljaju i o tome da će djeca čiji razvoj danas potiču sutra biti aktivni stvaraoci novoga, pa da stoga u te programe uvrštavaju i teme iz etičnosti stvaralaštva vidimo njegov glavni doprinos unaprjeđivanju rada s darovitim učenicima.
4.2. Stručni rad objavljen u domaćem časopisu
Ana Sekulić-Majurec (1997.): Dolazak mlađeg djeteta u obitelj. Zrno, br. 25-26 (50-51), str. 22-24.
U ovom se popularno pisanom radu govori o pripremi starijeg djeteta u obitelji za dolazak mlađeg u svrhu suzbijanja osjećaja ljubomore i zavisti među braćom. Posebno se govori o tome kada početi s tom pripremom, ali i daje niz praktičnih, a pedagoški i psihološki vrlo opravdanih naputaka kako to raditi najuspješnije, s brojnim primjerima iz poželjne prakse.
Rad koji argumentirano objašnjava roditeljima da se s pripremom za dolazak drugog djeteta u obitelj započinje gotovo odmah po rođenju prvog djeteta, da novu bebu ne dobiva mama već cijela obitelj, da će nova beba imati svojih nedostataka, a ne samo vrline, koji ih poučava što učiniti kada konačno nova beba dođe u kuću, kuda ih vodi točno mjerenje i vaganje svega što se djeci daje i sl., popunjava prazninu u našoj stručnoj i popularnoj pedagoškoj literaturi o tome, za skladan razvoj djeteta, značajnom području odgojnog djelovanja. Visoka stručna razina teksta, te popularan stil kojim je izložen svakako povećavaju njegovu vrijednost.
Maleš, D., Milanović, M., Sekulić-Majurec, A., Stričević, I. (1998.): Rani razvoj djeteta - Područja ranog razvoja djeteta; Poticanje ranog razvoja predškolskim programima; Najčešći pojavni oblici predškolskih programa u svijetu; Uključenost djece u predškolske programe u Republici Hrvatskoj. Zrno, br. 30-31 (55-56), str. 3-8.
U ovom je radu ukratko, prema u naslovu spomenutim podnaslovima, prikazan rad na projektu “Rani razvoj djeteta.” I iz ovako kratkog prikazan vidljive su osnovne značajke tog projekta, a rad ima visoku informativnu vrijednost i za sve zainteresirane za otvaranje i valoriziranje institucionaliziranih oblika predškolskog odgoja u nas.
Ana Sekulić-Majurec “Novigradsko proljeće” - tko ga ne doživi, teško će povjerovati da postoji. Zrno, 34-35 (59-60), 37-40.
Kako pristupnica već godinama radi u organiziranju i održavanju Škole dječjeg stvaralaštva “Novigradsko proljeće”, u ovom je radu detaljno prikazala aktivnosti koje se u školi provode kao i ozračje u kojem se radi. Iako se u radu opisuje upravo “Novigradsko proljeće”, to je učinjeno na takav način da čitatelj može u njemu naći niz stručnih informacija koje može izravno koristiti u organiziranju i provođenju rada u grupama slobodnih aktivnosti ili dodatnoj nastavi u školama kao i u provođenju programa za poticanje dječjeg stvaralaštva u jezično-umjetničkom području izvan škola, pa rad smatramo vrijednim stručnim tekstom za učitelje i druge organizatore i realizatore takvih programa.
Ana Sekulić-Majurec (2000.): Preskakanje razreda: najbolja ili jedina prilika za darovite učenike. Zrno, br.37-38 (62-63), str. 36-38.
Radu predstavlja detaljan pregled problematike preskakanja razreda kao jednog od oblika ubrzavanja školovanja darovitih učenika. Analiziran je osnovni smisao tog postupka, pravi razlozi za njegovo provođenje, njegova stručna opravdanost, te njegove prednosti i nedostaci. Zbog visoke stručne razine kojom je pisan kao i niza vrijednih informacija koje sadrži, Povjerenstvo ga ocjenjuje vrijednim stručnim tekstom namijenjenim svima koji se u svom radu susreću s praksom preskakanja razreda ili tu praksu žele provoditi u školama u kojima rade.
Ana Sekulić-Majurec (2001.): Kako provoditi postupak preskakanja razreda. Zrno, br. 41-42 (66-67), str. 52-55.
Promjene koje su se u posljednje vrijeme zbivale u Hrvatskoj dovele su do toga da su neki od propisa prestali vrijediti, a novi još nisu službeno doneseni, kao i do toga da mnogi zainteresirani za njihovo poznavanje i primjenu ne znaju koji od postojećih propisa još vrijede, a koji ne. To je, primjerice, slučaj s propisima kojima se regulira postupak preskakanja razreda u našim školama. Uvidjevši taj problem, autorica je u ovom radu na jednom mjestu detaljno objasnila provođenje postupka preskakanja razreda u nas, držeći se svih važećih propisa o tome, te kritički promišljajući njihovu opravdanost i primjenjivost u našim uvjetima. Stoga ovaj rad predstavlja vrijedan stručni doprinos školskoj praksi i korisno štivo svima koji u svom radu žele provoditi postupak preskakanja razreda.
4.3. Stručni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg stručnog skupa
Ana Sekulić-Majurec (1997.): Poticanje stvaralačkog mišljenja u školi. U: Pavlinović-Pivac, M. (ur.): Škola i stvaralaštvo - Stvaralaštvo u školi. Zagreb: OŠ Matija Gubec, str. 53-66.
U radu se govori općenito o stvaralačkom mišljenju i njegovim glavnim značajkama, dilemama koje se mogu javiti kod učitelja u svezi s opravdanosti njegova poticanja, osobinama kreativnih učenika, načinima poticanja kreativnosti i kreativnog mišljenja u školi, osnovnim načelima toga rada, didaktičkim rješenjima koja potiču razvoj kreativnog mišljenja i nekim tehnikama za njegovo poticanje.
Sadržaji obrađeni u ovom radu i način njihova iznošenja predstavljaju korisno štivo svim učiteljima, a posebno onima koji rade s darovitom djecom jer bitno šire njihova znanja o tom problemu, jer bogati njihova stručna znanja o toj problematici i pruža osnovu za uspješniji odgojno-obrazovni rad u našim odgojno-obrazovnim ustanovama na poticanju kreativnog mišljenja učenika.
4.4. Mape
Milanović, M; Stričević, I., Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Mapa. Zagreb: UNICEF.
Milanović, M; Stričević, I., Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000.): Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. (Mapa). Zagreb: UNICEF.
U Mapi su sakupljeni dijelovi teksta objavljeni u istoimenoj knjizi, i to samo oni na kojima su, najčešće u obliku hodograma, prikazani dijelovi koji mogu poslužiti u konkretnom radu na nekom problemu. Zato, da bi svaki korisnik mogao izdvojiti potreban mu tekst, svaki je list otisnut posebno. Listići su lijepo i pregledno grafički opremljeni te sadrže sve potrebne informacije iz određenog područja tako da mogu poslužiti svima koji rade na pokretanju ili vrednovanju institucionaliziranih predškolskih programa.
4.5. Sudjelovanje na stručnim skupovima
Pristupnica je nakon posljednjeg izbora sudjelovala na velikom broju stručnih skupova. Kao pozvani predavač sudjelovala je na sljedećim skupovima:
· Savjetovanje: Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u RH, Sisak, 2001. Priopćenje: Rezultati istraživanja potreba obitelji za izvanobiteljskim predškolskim odgojem.
· Seminar Zavoda za unapređivanje školstva Ministarstva prosvjete i športa RH:
Unapređivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju.
Lovran: 13-15. 3. 2002. Radionica: Prepoznavanje darovitih učenika.
· Škola pedagoga: Poticanje darovite djece i učenika. HPKZ, Šibenik, 20-23. 4. 2002. Uvodno priopćenje: Što je novo u pedagoškom pristupu darovitoj djeci i učenicima.
· Seminar Zavoda za unapređivanje školstva Ministarstva prosvjete i športa RH:
Osposobljavanje profesora srednjih škola za rad s darovitim učenicima. Crikvenica,
28. i 29. studenog 2002. Radionica: Kreativno slušanje i komuniciranje.
Osim toga, priopćenjima je sudjelovala još na brojnim stručnim skupovima u Hrvatskoj, primjerice na Školi dječjeg stvaralaštva “Novigradsko proljeće” svake je godine održavala niz stručnih predavanja i radionica o radu s darovitom djecom u jezično-umjetničkom području izražavanja. Uz to, posebno je često sudjelovala u organiziranju i realiziranju stručnih skupova u mnogim gradovima RH u okviru projekta “Rani razvoj djeteta”. Aktivno je posjetima, supervizijama i stručnim konzultacijama sudjelovala u radu igraonica otvorenih u okviru projekta “Rani razvoj djeteta”.
4.6. Ostale stručne djelatnosti
Nakon posljednjeg izbora pristupnica je radila u mnogobrojnim povjerenstvima i radnim grupama za razradu programa odgoja i obrazovanja djece i omladine s teškoćama u razvoju i darovite djece, u nacionalnoj udruzi za darovitu djecu te više od 10 godina vodi povjerenstvo za priznavanje istovjetnosti diploma iz pedagogije u RH. U tom je razdoblju održala i velik broj stručnih predavanja u vrtićima i školama iz različitih područja pedagogije i pedagoške i razvojne psihologije, a posebno s područja darovitosti ili metodoloških mogućnosti unaprjeđivanja nastavne prakse.
Član je više stručnih društava, primjerice Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, Hrvatskog psihološkog društva, Hrvatskog pedagogijskog društva, Udruge za realitetnu terapiju itd.
Sveukupna ocjena stručne djelatnosti pristupnice
Povjerenstvo ocjenjuje da stručna djelatnost pristupnice ne zaostaje za njezinom znanstveno-istraživačkom i nastavnom djelatnošću. Iza nje stoji kontinuiran i sadržajno vrlo bogat stručni rad koji se ostvarivao na različite načine (od objavljivanja stručnih tekstova, preko sudjelovanja na stručnim skupovima do ustrajnog rada na popularizaciji struke). Svojim ciklusima TV-emisija iz odgojno-obrazovne problematike bitno je pridonijela širenju stručnih znanja, ali i buđenju interesa i stručnjaka-praktičara i šire javnosti za stručnu elaboraciju pedagoških problema, a to je nastojanje vidljivo i u objavljenim stručnim radovima. Povjerenstvo posebno vrijednim ocjenjuje doprinos pristupnice povećanju stručne razine rada s darovitom djecom te njezin rad na popularizaciji struke preko medija.
5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE
Na objavljeni natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za izbor u nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu javila se prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, redovita profesorica u tom Odsjeku, kao jedina pristupnica. Stručno povjerenstvo koje je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnica uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora (u trajnom zvanju), uvidom u priloženu dokumentaciju i sveukupnu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnice, a temeljem čl. 42. st. 4 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96.) i čl. 74. st. 3 Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96.) zaključuje da pristupnica u potpunosti ispunjava sve zakonski predviđene uvjete za taj izbor.
Prema zakonskim odredbama za izbor u isto zvanje za područje društvenih znanosti (NN, 38/97.) potrebno je nakon posljednjeg izbora objaviti pet znanstvenih radova od kojih jedan mora biti objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom ili s njime po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisom ili publikacijom. Pristupnica je nakon posljednjeg izbora objavila dvije knjige (od kojih je jedna izašla i u prijevodu na engleski jezik te doživjela i drugo izdanje), dvije studije (jedna je izašla i na engleskom jeziku) i devet znanstvenih radova od kojih je jedan tiskan u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (Društvena istraživanja) a jedan u s njime po vrsnoći izjednačenim časopisom (iz čega slijedi da je objavila dva rada u kategoriji a1), jedan je rad izašao kao poglavlje u knjizi, četiri su objavljena u recenziranim zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova (jedan od njih je izašao na engleskom jeziku, a jedan na hrvatskom i na engleskom jeziku), i dva u recenziranim zbornicima s domaćeg znanstvenog skupa. Na temelju analize tih radova i posebno ocjene njihova znanstvenog doprinosa području sistematske pedagogije Povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica ispunjava uvjete za ponovni izbor u redovitog profesora propisane od znanstvenog područnog vijeća društvenih znanosti.
Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (NN, 94/96.) za izbor u zvanje redovitog profesora potrebno je održati najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima (barem tri na međunarodnim) i zadovoljiti još najmanje tri od šest navedenih uvjeta. Uvidom u taj dio djelatnosti pristupnice Povjerenstvo je utvrdilo da je pristupnica dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, nakon posljednjeg izbora priopćenjima sudjelovala na pet međunarodnih znanstvenih skupova (od kojih posebno ističemo sudjelovanje na međunarodnoj konferenciji o visokim sposobnostima “Potential into Performance” u Oxfordu), pri čemu je na dva bila pozvani predavač. Osim toga sudjelovala je i na većem broju domaćih skupova na kojima je podnosila priopćenja, pa povjerenstvo ocjenjuje da i u pogledu sudjelovanja na znanstvenim skupovima pristupnica ispunjava uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora.
Uvidom u ostale aktivnosti pristupnice povjerenstvo je utvrdilo da od ostalih traženih uvjeta pristupnica ispunjava propisan broja uvjeta. Pristupnica kontinuirano radi na projektima (nakon posljednjeg izbora u tri projekta, a u jednom od njih je bila voditelj teme) te rezultate tog rada stalno publicira. Kontinuirano sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi, i na svom matičnom Odsjeku i izvan njega, ponajviše kao voditelj kolegija iz područja metodologije pedagogijskih istraživanja, a sudjelovala je i u izradi plana i programa više kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju. Osim toga, sadržajno i metodički stalno unaprjeđuje nastavni proces, što potvrđuje veći broj uvedenih novih kolegija, sadržajno mijenjanje i bogaćenje postojećih kolegija, akcijsko istraživanje kojim nastoji unaprijediti svoj nastavni rad i sl. Nadalje, pod njezinim su vodstvom rađeni diplomski (8) i magistarski radovi (sada je mentor šestorici pristupnika, a metodološki savjetnik puno većem broju pristupnika), te doktorske disertacije (sada je mentor jednom pristupniku), u više je navrata bila članom povjerenstava (i prvim članom) za ocjenu uvjeta za stjecanje doktorata znanosti, te za ocjenu i obranu magistarskih radova i doktorskih disertacija kao i povjerenstava za izbore u zvanja, u svom Odsjeku i izvan njega. Neki od njezinih radova koriste se kao obvezatni nastavni tekst u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi (“Kvantitativan i/ili kvalitativan pristup istraživanjima pedagoških fenomena – neke aktualne dileme” i Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A. (1998.): Darovito je, što ću s njim?). Povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica svojim radom bitno unaprjeđuje stručni rad i to posebno na području odgoja i obrazovanja darovite djece, o čemu je održala velik broj stručnih i javnih predavanja u nas i u svijetu, organizirala stručne edukacije ili sudjelovala u njima, te niz godina radi na organiziranju i realiziranju škole dječjeg stvaralaštva u kojoj je pokrenula sustavnu edukaciju učitelja za rad s darovitom djecom u jezično-umjetničkom području. Često je boravila u inozemstvu, bilo kao gostujući nastavnik, bilo na osobnim stručnim usavršavanjima.
Detaljno proučivši znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnice ovo Povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica i nakon izbora u zvanje redovitog profesora kontinuirano nastavila kvalitetno obavljati te djelatnosti. Svojim je radom dala poseban doprinos koncepciji razvoja odgoja i obrazovanja darovite djece te razrješenju nekih dvojbi u području metodologije pedagogijskih istraživanja, što ocjenjujemo vrijednim doprinos unaprjeđivanju sistematske pedagogije.
Uzimajući u obzir djelatnost pristupnice prije posljednjeg izbora i nakon njega, te posebno ocjenu njezinih znanstvenih i stručnih radova objavljenih nakon posljednjeg izbora, njezino sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, njezin istraživački i nastavnički rad, te sve ostale elemente relevantne za izbor u odgovarajuće zvanje i spomenute u ovom Izvješću, Povjerenstvo zaključuje da prof. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, kao jedini pristupnik na raspisani natječaj, udovoljava svim zakonskim uvjetima za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na temelju toga, Povjerenstvo donosi
PRIJEDLOG
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupnicu, dr. sc. Anu Sekulić-Majurec, redovitu profesoricu u odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ponovo izabere u zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) iz područja društvenih znanosti, polja odgojne znanosti, grane sustavna pedagogija.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, predsjednik.
---------------------------------------------------
Prof. dr. sc. Vladimir Jurić, član
---------------------------------------------------
Prof. dr. sc. Vladimir Mužić, član
--------------------------------------------------
A) ZNANSTVENI RADOVI
a) Znanstveni radovi objavljeni p r i j e posljednjeg izbora
1. KNJIGE
Šoljan, N. N.; Sekulić-Majurec, A.. (1981.): Znanstveno-istraživački rad u odgoju i obrazovanju - Bibliografija. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i NIRO "Školske novine", 286 str.
Sekulić-Majurec, A. (1989.): Djeca s teškoćama u razvoju u vrtiću i školi. Zagreb: Školska knjiga, 80 str.
2. STUDIJE
Sekulić-Majurec, A. (1986.): Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje kadrovske baze za istraživački rad u odgoju i obrazovanju (Studija). Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja, OOUR Pedagogijske znanosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Sekulić-Majurec, A. (1990.): Obrazovna politika Jugoslavije kao generator odljeva mozgova. (U okviru projekta “Politika i mjere u vezi s odljevom mozgova iz Jugoslavije”). Zagreb: Institut za migracije i narodnosti, 37 str.
3. ČLANCI
Sekulić-Majurec, A. (1976.): Djelovanje fiktivnog podatka o uspjehu u ponašanju na stvarno ponašanje učenika. Pedagoški rad, br. 5-6, str. 265-268.
Sekulić-Majurec, A. (1979.): O nekim kriterijima efikasnosti nastave s pozicija optimizacije studiranja. Univerzitet danas, Novi Sad, br. 3-4, str. 109-ll7.
Mužić, V. i Sekulić-Majurec, A. (1982.): Efikasnost studija pedagogije. Odgoj i samoupravljanje, br. l, str. 49-99.
Mužić, V.; Prelog, N.; Rodek, S. i Sekulić-Majurec, A. (1982.): Pretpostavke usvajanja ekoloških spoznaja i stavova. Odgoj i samoupravljanje, br.1, str. 227-260.
Sekulić-Majurec, A. (1982.): Prijedlog za nadopunu nastavnih planova i programa nastavničkih fakulteta sadržajima iz područja humanizacije odnosa među spolovima. U: Vukasović, A. (ur.): Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str.43-57.
Sekulić-Majurec, A. (1982): A proposal to supplement the curricula of teacher-training faculties with contents from area of humanization of relation between the sexes. U: Vukasović, A. (ur.): Training Teachers for Educational Work in the Area of Humanization of Relations Between the Sexes. Zagreb: Institute of Education Faculty of Philosophy University of Zagreb, str. 35-5l.
Sekulić-Majurec, A.; Šoljan, N. N. (1982.): Rad na pripremanju za život u porodici u Poljskoj. U:Vukasović, A. (ur.): Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str.149-159.
A. Sekulić-Majurec i N. N. Šoljan (1982): Work on preparation for family life in Poland. U: Vukasović, A. (ur.): Training Teachers for Educational Work on the Area of Humanization of Relations Between the Sexes. Zagreb: Institute of Education Faculty of Philosophy University of Zagreb, str. l37-l47.
Sekulić-Majurec, A. (1985.): Uvjeti uključivanja studenata u istraživački rad (Conditions of inclusion of students in scientific and research work). Dubrovnik: Univerzitet danas (umnoženi materijal), str. l-l9.
Sekulić-Majurec, A. (1986.): Neke psiho-pedagoške osnove primjene kompjutora u visokoškolskom obrazovanju (Some psycho-pedagogical fundations for the application of Computers in Higher Education). Novi Sad: Univerzitet danas, 27 (2-3): 95-99.
Sekulić-Majurec, A. (1986.): Problem djetetova otuđenja u odgojno-obrazovnom procesu. Obrazovanje i rad, 20 (9): 95-101.
Sekulić-Majurec, A. (1987.): Problem nedovoljne osposobljenosti kadrova za istraživački rad u odgoju i obrazovanju. Pedagoški rad , br. 1, str.104-112.
Sekulić-Majurec, A. (1987.): Kreativnost i mogućnost njenog poticanja tokom studija. Istraživanja odgoja i obrazovanja, vol. 7, str. 53-62.
Sekulić-Majurec, A. (1987.): Neke mogućnosti i značaj poticanja kreativnosti studenata tokom studija. Dubrovnik: Univerzitet danas, str. 207-209.
Sekulić-Majurec, A. (1988.): Kriza metodologije pedagogije i njen utjecaj na krizu pedagogije kao autonomne znanosti. Pedagoški rad, br. 2, str. 268-272.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Nova škola - osnova novog društva. Napredak, 133 (1): 57-63.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Daroviti učenici u osnovnoj školi. U: Matijević, M. (ur.): Osnovna škola na pragu XXI stoljeća. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katehetski salezijanski centar, str.107-119.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Individualizacija kao osnova samorealizacije ličnosti u odgojno-obrazovnom procesu. U: Puževski, V. (ur.): U potrazi za suvremenom osnovnom školom. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katehetski salezijanski centar, str. 36-42.
Sekulić-Majurec, A., Ivezić, Z. (1992): Little academy of the gifted "Leonardo". In: Hany, E. A., Heller, K. A. (Eds): Competence and Responsibility, The Third European Conference of The European Council of High Ability. Munich: Hogrefe and Huber Publishers, pp.150.
Sekulić-Majurec, A. (1992): New chances (and old barriers) for the development of the gifted and talented in Croatia. In: Hany, E. A., Heller, K. A. (Eds): Competence and Responsibility, The Third European Conference of The European Council of High Ability. Munich: Hogrefe and Huber Publishers, pp.149-150.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Prema novim mogućnostima poticanja razvoja nadarenih u školi. Istraživanja odgoja i obrazovanja, vol. 9, str. 61-67.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Utjecaj nekih novijih istraživanja darovitosti na školsku praksu. U: Ličina, B.; Previšić, V. i Vučak, S: (ur.): Prema slobodnoj školi. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja, str. 136-144.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Akcijska istraživanja u praksi školskih pedagoga. U: Vrgoć, H. (ur.): Iz prakse pedagoga osnovne škole (Akcijska istraživanja, programiranje i planiranje rada), Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 9-16.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Novi trendi v pedagoškem pristopu do nadarjenih. U: Blažić, M. (ur.): Nadarjeni - stanje, problematika, razvojne možnosti. Novo Mesto: Društvo pedagoških delavcev Dolenjske, Pedagoška fakulteta v Ljubljani, Republiški zavod za zaposlovanje, str. 98-106.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Slobodni crtež kao psihoterapijski postupak u otklanjanju posljedica ratnog stresnog poremećaja kod djece. U: Šikić, N.; Žužul, M.; Fattorini, I. (ur.): Stradanje djece u domovinskom ratu. Zagreb: Slap, str. 227-233.
Sekulić-Majurec, A. (1995.): Darovita djeca i obitelj: istine i zablude. Društvena istraživanja: hrvatska obitelj na raskrižju, 18-19 (4-5): 551-561.
Sekulić-Majurec, A. (1995.): Mogućnost razvijanja produktivne darovitosti potencijalno darovitih srednjoškolaca. Napredak, 136 (1): 15-22.
Sekulić-Majurec, A. (1995.): Poseban način spodbujanja učno neuspešnih nadarjenih srednjošolcev. Pedagoška obzorja, 10 (1-2): 75-83.
Sekulić-Majurec, A. (1996.): Interkulturalizam u obrazovanju - osnova interkulturalnog društva. Obnovljeni život, br. 6., str. 677-687.
Sekulić-Majurec, A. (1996.): Interkulturalizam u obrazovanju kao metodologijski izazov. Društvena istraživanja: Izazovi interkulturalizma, 25-26 (5-6): 875-894.
4. SAŽECI MEĐUNARODNIH SKUPOVA
Sekulić-Majurec, A. (1993): One Specific System of Supporting the Development of the Gifted in Croatia. In: A Gifted Globe (10th World Congress on Gifted and Talented). Toronto: Faculty of Education, University of Toronto and World Council for Gifted and Talented Children, pp. 26.
Sekulić-Majurec, A. (1993) A Specific Approach to the Development of the Underachieving Gifted Secondary School Students. In: A Gifted Globe (10th World Congress on Gifted and Talented). Toronto: Faculty of Education, University of Toronto and World Council for Gifted and Talented Children, pp. 129.
Sekulić-Majurec, A. (1996): A Program for Developing Underachieving Gifted Students. In: 6th Alpe-Adria Symposium. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pp. 30.
Sekulić-Majurec, A. (1996): Program for developing the productive giftedness of potentially gifted students. In: Creativity and Culture: Talent Development in the Arts and Sciences. (5th Conference of European Council of High Ability). Vienna: European Council for High Ability, pp. 94.
b) Znanstveni radovi objavljeni n a k o n posljednjeg izbora
1. KNJIGE
Cvetković-Lay.; J., Sekulić-Majurec, A. (1988.): Darovito je, što ću s njim? Zagreb: Alinea, 191 str.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (1999): Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF-Office for Croatia, 165 p.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF- Ured za Hrvatsku, 163 str.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2001.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. (2. neizmjenjeno izdanje). Zagreb: Meba-com, 163 str.
2. STUDIJE
Maleš, D; Milanović, M; Miljak, A; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1997.): Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti i UNICEF- Ured za Hrvatsku, 127 str.
Maleš, D; Milanović, M; Miljak, A; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1997): Needs of the Croatian family for an organized out-of- family preschool education. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy - Department of Education and UNUCEF - Office for Croatia, 135 pages.
Maleš, D; Milanović, M; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1998.): Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, UNUCEF - Ured za Hrvatsku i Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, 116 str.
3. ČLANCI
Sekulić-Majurec, A. (1997.): Integracija kao pretpostavka uspješnije socijalizacije djece i mladeži s teškoćama u razvoju: očekivanja, postignuća, perspektive. Društvena istraživanja, 6 (4-5 /30-31/): 537-550.
Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998.): Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.): Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa (kolokvija). Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, str. 316-325.
Milanović, M; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1998.): Osnovne socio-ekonomske značajke hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi. U: Železnjak, Lj. (ur.): Biti-biti za druge (Zbornik radova). Čakovec: Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola Čakovec, str. 143-152.
Sekulić-Majurec, A. (2000.): Kvantitativan i/ili kvalitativan pristup istraživanjima pedagoških fenomena – neke aktualne dileme. Napredak, 141 (3): 289-300.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo vadis metodologija pedagogije? U: Rosić, V. (ur.): Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific Papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium). Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 27-39.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo Vadis, Methodology of Educational Research? U: Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium), Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 40-50.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Novi pogledi na darovitost i rad s darovitim učenicima. U: Ivanek, A. (ur.): Unapređivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa, Zavod za unapređivanje školstva, str. 53-64.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Some new approaches to the development of creativity in classroom. U: Rosić, V. (ur.): High Quality Education and Creativity (International Scientific Meeting). Rijeka: University of Rijeka and Teacher Training College Pula, pp. 49-60.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Što je novo u pedagoškom pristupu darovitoj djeci i učenicima. U: Vrgoč, H. (ur.): Poticanje darovite djece i učenika. Zagreb: HPKZ, str. 46-57.
4. SAŽECI MEĐUNARODNIH SKUPOVA
Sekulić-Majurec, A. (1998): How do the Participants Evaluate the Various Parts of the Program for Developing the Productive Giftedness of Potentially Gifted Students. In: International Conference: Potential into Performance (6th Conference of European Council of High Ability). Oxford: The European Council for High Ability), The National Association for Able Children in Education, UK.
B) STRUČNI RADOVI
a) Stručni radovi objavljeni p r i j e posljednjeg izbora
1. ČLANCI
Sekulić-Majurec, A. (1977.): Neki problemi uvođenja graničnih slučajeva u redovnu osnovnu školu. U: Vicić. M. (ur.): Integracija graničnih slučajeva u redovnu osnovnu školu. Zagreb: Savez društava defektologa Jugoslavije, str. ll0-ll3.
Sekulić-Majurec, A. (1978.): Pedeset godina studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pedagoški rad, br. 9-10, str. 544-545.
Sekulić-Majurec, A. (1978.): Školski razglas u ulozi "Školskog radija". Školske novine, br. 22 (965), str. l5.
Sekulić-Majurec, A. (1984.): Sistem bez pretpostavki - Integracija učenika s teškoćama u razvoju. Naše teme, 28 (6): 923-925.
Sekulić-Majurec, A. (1985.): Učenici s teškoćama u razvoju u redovnoj školi u nas i u svijetu. U: Pivac, J.; Previšić, V. (ur.): Odgoj i škola. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i NIRO "Školske novine", str. 80-88.
Sekulić-Majurec, A. (1988.): Uloga televizije u permanentnom obrazovanju nastavnika 1: Spore promjene u obrazovnoj tehnologiji. Školske novine, br. 27 (1379), str. 9.
Sekulić-Majurec, A. (1988.): Uloga televizije u permanentnom obrazovanju nastavnika 2: Nastavnici zaostaju za školom. Školske novine, br. 28 (l380), str. 7.
Sekulić-Majurec, A. (1988): Uloga televizije u permanentnom obrazovanju nastavnika 3: Samoobrazovanje - neiskorištena šansa. Školske novine, br. 29 (1381), str.11.
Sekulić-Majurec, A. (1990.): Velika tajna. Zrno, 1990., br. 2, str. 8.
Sekulić-Majurec, A. (1991.): Škola je sprečavala razvoj darovitih. Zrno, br. 7, str. 4.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Novi ciljevi osnovnog i obaveznog obrazovanja: Radionica A. Napredak, 133 (3): 305-308.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Slobodni crtež. U: Žužul, M.; Robotek-Šarić, Z. (ur): Ratni stres u djece - Suzbijanje, posljedice i liječenje. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, str. 137-140.
Sekulić-Majurec, A. (1993.): Dječji crtež kao sredstvo identifikacije i terapije ratnih trauma kod djece. U: Program psihopedagoške pomoći prognanoj i izbjegloj djeci, njihovim roditeljima i odgajateljima koji s djecom rade u vrtićima i igraonicama zbjegova. Zagreb: Ministarstvo kulture i prosvjete Republike Hrvatske i Regionalni ured UNICEF-a, str. 26-28.
Sekulić-Majurec, A. (1993.): Učenici s teškoćama u razvoju. U: Drandić, B. (ur.): Priručnik za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova. Zagreb: Znamen, str. 385-399.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Moje dijete u liječničkoj ordinaciji. Zrno, br. 4-5 (29-30), str. 25-26.
Sekulić-Majurec, A. (1994): Povodom stote godišnjice pedagogije: Umjesto cvijeća - toljaga. Školske novine, br. 22, (2083), str. 8-9.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Priprema djeteta za polazak u školu. Zrno, br. 6-7, str. 34-36.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Suzbijanje ratom izazvanog traumatskog stresa djece slobodnim crtežom. Život i škola, 43 (2): 111-117.
Sekulić-Majurec, A. (1996.): Programi istraživanja darovitosti. Napredak, 136 (4): 407-413.
2. PRIKAZI
Sekulić-Majurec, A. (1981.): Znanost i obrazovanje - za jedinstveni koncept razvoja. Školske novine, br. 22, str. l2.
Sekulić-Majurec, A. (1982.): Cjelovito djelo iz psihologije ličnosti - A. Fulgosi: Psihologija ličnosti - teorije i istraživanja. Pedagoški rad, br. 9-10, str. 481-484.
Sekulić-Majurec, A. (1985.): Ne samo za studente. Školske novine, , 1985., br. 33 (l958), str. 9.
Sekulić-Majurec, A. (1986.): Određivanje fenomena nadarenosti - bitna pretpostavka uspješnijeg odgojno-obrazovnog rada s nadarenom djecom i omladinom. Pedagoški rad, 4 (127): 5-6.
Sekulić-Majurec, A. (1986.): Sumnjivi kriteriji za sudbonosne odluke - Selekcija kandidata za studij. Školske novine, 29 (1297): 4.
Sekulić-Majurec, A. (1986.): Prema razvojnim specifičnostima. Školske novine, 4O (1308): l3.
Sekulić-Majurec, A. (1987.): Suvremen i studiozan pristup. Školske novine, br. 20, str.13.
Sekulić-Majurec, A. (1987.): Obrazovanje, profesionalno osposobljavanje i zapošljavanje hendikepirane djece i omladine u Jugoslaviji. Pedagoški rad, br. 4, str. 456-458.
Sekulić-Majurec, A. (1988.): Autori o emisijama: Ciklus "Emisija za nastavnike" 1: Doprinos permanentnom usavršavanju. Školske novine, 32 (1834): 11.
Sekulić-Majurec, A. (1988.): Autori o emisijama: Ciklus "Emisije za nastavnike" 2: I teorija i praksa. Školske novine, 33 (1835):11.
Sekulić-Majurec, A. (1988.): Autori o emisijama: Ciklus "Emisije za nastavnike" 3: Što donose nove emisije?. Školske novine, 34 (1836): 11.
Sekulić-Majurec, A. (1990.): Druga evropska konferencija o nadarenosti. Primijenjena psihologija, 11 (4): 244.
Sekulić-Majurec, A. (1991.): Novi trendovi u radu s nadarenima, (Informacija o drugoj konferenciji evropskog savjeta za visoke sposobnosti, "ECHA"-e). Napredak, br. 1, str. 76-78.
Sekulić-Majurec, A. (1991.): Psihologijske osnove edukacijskih znanosti. (Prikaz knjige Psihologijska znanost i edukacija). Napredak, 135 (2): 319-321.
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Prikaz knjige: D. Maleš, I. Stričević, Zajedničko druženje roditelja i djece, (Školska knjiga, Zagreb, 1992.). TV-emisija: "Dijete, škola, dom": 25. 2. 1992.; 30' 1.progr;
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Prikaz knjige: G. Walford: Privatne škole, iskustva u deset zemalja, (Educa, Zagreb, 1992.). TV-emisija: "Dijete, škola, dom" 31. 3. 1992; 30' 1.progr;
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Prikaz časopisa "Zrno", TV-emisija: "Dijete, škola, dom" 28. 4. 1992.; 30' 1.progr;
Sekulić-Majurec, A. (1992.): Zapažen nastup hrvatskih stručnjaka. Školske novine, br. 41, str.8.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Prof. dr. Vladimir Mužić - četrdeset godina zalaganja za kvalitetniju metodologiju pedagogijskih istraživanja. Napredak, 135 (2): 236-241.
Sekulić-Majurec, A. (1994.): Pred zlatnim rudnikom. Školske novine, br. 24, str. 10.
Sekulić-Majurec, A. (1996.): Značajan doprinos mirotvornom odgoju (prikaz knjige Čudina-Obradović, M.: Mirotvorni razred). Napredak, 137 (2): 244-246.
Sekulić-Majurec, A. (1996.): Uspješnije s "problematičnim učenicima" (prikaz knjige R. Winklea: Djeca koju je teško odgajati, Educa, Zagreb 1996.). Školske novine, br. 31, str. 10.
Sekulić-Majurec, A. (1996.): Izazov darovitosti (Konferencija Europskog vijeća za visoke sposobnosti). Školske novine, br. 38 (2196), str. 14.
3. RAD NA ENCIKLOPEDIJI
Pedagoška enciklopedija (1989.). Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; Zagreb: IRO “Školske novine” Zagreb, i drugi. Područje: Metodologija. Odrednice: “Faktorska analiza” (str. 196); “Antropometrijsko istraživanje” (str. 30); “Genetičko istraživanje” (str. 223).
Opća enciklopedija JLZ, dopunski svezak (1989.). Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Odrednica: “Odgoj osoba s teškoćama u razvoju”.
4. AUTORSTVO TV-EMISIJA
A: Obrazovni program Televizije Zagreb, Redakcija školskog programa. Ciklus:
Emisije za nastavnike. (Dokumentarne emisije u trajanju od 30 min. Emisije su
rađene za HRT, 1. program a emitirane su višekratno, neke i iz drugih studija
bivše JRT. (Autorica scenarija, priloga i voditeljica.)
1. Odgojno obrazovni rad na početku školovanja (rujan, l985.).
2. Šestgodišnjaci u školi (1985.).
3. Učenici s teškoćama u razvoju u školi (1986.).
4. Rad s nadarenim učenicima (1986.).
5. Rad u centru SUVAG (l986.).
6. Scenska lutka u vrtiću (1986.).
7. Zašto ocjena (1986.).
8. Uvođenje učenika u rad s udžbenikom (svibanj l986.).
9. U vrtić s mamom (rujan l987.).
l0. Kako izabrati igračku (prosinac l987.).
ll. Identifikacija profesionalnih interesa (l988.).
l2. Problemska nastava (l988.).
13. Odnos nastavnika i učenika u odgojno-obrazovnom procesu (1988.).
14. Motivacija u odgojno-obrazovnom radu (1989.).
15. Osječki model početnog školovanja (1989.).
16. Učenje u odgojno-obrazovnom procesu (1989.).
17. Individualne razlike i individualizacija u odgojno-obrazovnom procesu (1989.).
B. Obrazovni program Televizije Zagreb, Redakcija školskog programa. Ciklus:
Emisije za nastavnike. (Dvosatne kontakt emisije rađene za 1. program, HRT,
emitirane u petak od 9 do 10,30 h, reprizirane poslijepodne. (Autorica scenarija,
priloga i voditeljica.)
1. Dijete i izbor zanimanja (1. 6. 1989.).
2. Televizija u odgoju i obrazovanju (29. 9. 1989.).
3. Nadareno dijete (27.10.1989.).
4. Djeca s teškoćama u razvoju u odgojno-obrazovnom procesu (24. 11.1989.).
5. Slobodno vrijeme mladih (22.12.1989.).
6. Kakvu osnovnu školu želimo? (Promjene u osnovnom obrazovanju) (2. 3. 1990.).
7. Kakvu srednju školu želimo? (Promjene u srednjem obrazovanju) (30. 3. 1990.).
8. Kakve nastavnike treba nova škola? (svibanj1990.).
9. Kamo ide naše školstvo (28. 9. 1990.).
10. Zašto pubertet zadaje brige (2. 11. 1990.).
11. Problemi u ponašanju djece i omladine (23.11.1990.).
C. Hrvatska televizija, Obrazovni program Televizije Zagreb, Redakcija
školskog programa. Ciklus: "Edukon - emisija za učitelje". (Tematske emisije
s dokumentarnim prilozima. Emisije su emitirane na 1. programu HRT, subotom
od 10 do 11,30 h . (Neke su emisije višekratno ponavljane te emitirane i iz drugih
studije). (Autorica scenarija, priloga i voditeljica.)
1. "Dijete i droga", prva izvedba: 1. program, 8. 3. 1991. od 10 do 11,30 sati,
ponavljano.
2. "Polazak u školu", prva izvedba: 1. program, 24. 5. 1991.od 10 do 11,30 sati.
4. "Rad vrtića i škola u posebnim (ratnim) uvjetima", prva izvedba: 1. program, 1. 9.
1991. od 10 do 11,30 sati.
5. "Stručno-razvojne službe u školi", prva izvedba: HTV 1. program, 12. 12. 1992.,
od 10,30 do 11,30 sati.
6. "Počela je škola", prva izvedba: HTV 1. program, 16. 9.1994.
D. Obrazovni program Hrvatske televizije, Redakcija školskog programa.
Ciklus: "Dijete, škola, dom" (Mozaičke emisije za učitelje, odgajatelje i roditelje
s jednom središnjom temom u trajanju od 30 minuta. Emisije su emitirane na 1.
programu HRT, petkom od 18,05 do 18,35 h, a od 1994. od 17,30 do 18 h. Neke
su emisije višekratno emitirane.). (Autorica scenarija, priloga i voditeljica. Središnje
teme emisija:
1. "Ocjenjivanje učitelja", 1. izvedba: 25. 2. 1992., ponavljano.
2. "Privatizacija škola i vrtića", 1.izvedba: 31. 3. 1992, ponavljano.
3. "Školski pedagog", 1. izvedba: 1. program, 28.4.1992., ponavljano.
4. "Nadareni učenici", 1. izvedba: 1.program, 27. 11. 1992., ponavljano.
5. "Poticanje razvoja sposobnosti predškolskog djeteta", 1.izvedba: 1. program, 2.12. 1994., 17,30 -18 h, ponavljano.
E. Obrazovni program Televizije Zagreb, Redakcija školskog programa. Ciklus:
"Otvoreni sat" - tematske kontakt emisije za učitelje i učenike. (Tematske
kontakt emisije u trajanju od 90 minuta). (Autorica scenarija, priloga i voditeljica.)
1. "Kako upisati srednju školu?", prva izvedba: 1. program,16. 5. 1992. od 9,30 do
10,30 sati.
2. "Kako upisati fakultet?", prva izvedba: 1. program, 23. 5. 1992. od 9 do 10 sati.
b) Stručni radovi objavljeni n a k o n posljednjeg izbora
1. ČLANCI
Sekulić-Majurec, A. (1997.): Dolazak mlađeg djeteta u obitelj. Zrno, br. 25-26 (50-51), str. 22-24.
Sekulić-Majurec, A. (1997.): Poticanje stvaralačkog mišljenja u školi. U: Pavlinović-Pivac, M. (ur.): Škola i stvaralaštvo - Stvaralaštvo u školi. Zagreb: OŠ "Matija Gubec", str. 53-66.
Maleš, D., Milanović, M., Sekulić-Majurec, A., Stričević, I. (1998.): Rani razvoj djeteta - Područja ranog razvoja djeteta; Poticanje ranog razvoja predškolskim programima; Najčešći pojavni oblici predškolskih programa u svijetu; Uključenost djece u predškolske programe u Republici Hrvatskoj. Zrno, br. 30-31 (55-56), str. 3-8.
Sekulić-Majurec, A. (1999.): "Novigradsko proljeće” - tko ga ne doživi, teško će povjerovati da postoji. Zrno, br. 34-35 (59-60), str. 37-40.
Sekulić-Majurec, A. (2000.): Preskakanje razreda: najbolja ili jedina prilika za darovite učenike. Zrno, br. 37-38 (62-63), str. 36-38.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Kako provoditi postupak preskakanja razreda. Zrno, br. 41-42 (66-67), str. 52-55.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Etika ustvarjalnosti. Vzgoja, br. 15, str. 10.
2. MAPE
Milanović, M; Stričević, I., Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A.(2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Mapa. Zagreb: UNICEF.
Milanović, M; Stričević, I., Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000): Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia (Mapa). Zagreb: UNICEF.
(prema znanstvenoj klasifikaciji)
Knjige
Cvetković-Lay.; J., Sekulić-Majurec, A. (1988.): Darovito je, što ću s njim? Zagreb: Alinea, 191 str.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (1999): Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF-Office for Croatia, 165 p.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF- Ured za Hrvatsku, 163 str.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2001.): Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. (2. neizmijenjeno izdanje). Zagreb: Meba-com, 163 str.
Studije
Maleš, D; Milanović, M; Miljak, A; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1997.): Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti i UNICEF- Ured za Hrvatsku, 127 str.
Maleš, D; Milanović, M; Miljak, A; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1997): Needs of the Croatian family for an organized out-of- family preschool education. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy - Department of Education and UNUCEF - Office for Coatia, 135 p.
Maleš, D; Milanović, M; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1998.): Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, UNUCEF - Ured za Hrvatsku i Filozofski fakultet - Pedagogijske znanosti, 116 str.
Članci objavljeni u tercijarnim publikacijama (A1)
Sekulić-Majurec, A. (1997.): Integracija kao pretpostavka uspješnije socijalizacije djece i mladeži s teškoćama u razvoju: očekivanja, postignuća, perspektive. Društvena istraživanja, 6 (4-5 /30-31/): 537-550.
Sekulić-Majurec, A. (2000.): Kvantitativan i/ili kvalitativan pristup istraživanjima pedagoških fenomena – neke aktualne dileme. Napredak, 141 (3): 289-300.
Članci objavljeni u domaćim i stranim zbornicima i časopisima (A2)
Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998.): Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.): Kvaliteta u odgoju i obrazovanju, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa (kolokvija). Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, str. 316-325.
Milanović, M; Sekulić-Majurec, A; Stričević, I. (1998.): Osnovne socio-ekonomske značajke hrvatskih obitelji s djecom predškolske dobi. U: Železnjak, Lj. (ur.): Biti-biti za druge (Zbornik radova). Čakovec: Dječji centar Čakovec i Visoka učiteljska škola Čakovec, str. 143-152.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo vadis metodologija pedagogije? U: Rosić, V. (ur.): Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific Papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium). Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 27-39.
Sekulić-Majurec, A. (2001.): Quo Vadis, Methodology of Educational Research? U: Teorijsko - metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja, (Theoretical and Methodological Foundation of Educational Research). Zbornik radova (Collection of Scientific papers). Međunarodni znanstveni kolokvij (International Scientific Colloquium), Rijeka: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str. 40-50.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Novi pogledi na darovitost i rad s darovitim učenicima. U: Ivanek, A. (ur.): Unapređivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa, Zavod za unapređivanje školstva, str. 53-64.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Some new approaches to the development of creativity in classroom. U: Rosić, V. (ur.): High Quality Education and Creativity (International Scientific Meeting). Rijeka: University of Rijeka and Teacher Training College Pula, pp. 49-60.
Sekulić-Majurec, A. (2002.): Što je novo u pedagoškom pristupu darovitoj djeci i učenicima. U: Vrgoč, H. (ur.): Poticanje darovite djece i učenika. Zagreb: HPKZ, str. 46-57.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o rezultatima javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta i prijedlog da se izabere Andreja Bubić.
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu psihologiju. Natječaj je objavljen u Vjesniku 25. listopada 2003 i na njega su se javili Andreja Bubić, Zvonimir Galić i Ivana Lučev.
Izvještaj
Andreja Bubić rođena je 1978. godine u Splitu. Jezičnu gimnaziju završila je u Splitu a studij psihologije završila je 2003. s odličnim uspjehom u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranom diplomske radnje s naslovom «Ispitivanje hemisferne interakcije kod rješavanja Stroop zadatka». Prosjek ocjena u studiju (38 položenih ispita) bio joj je 4,71. Tijekom studija bila je demonstrator; sudjelovala u radu Ljetne psihologijske škole «Generacijske razlike u osobinama ličnosti i mjerama psihološkog zdravlja» (Vis, 1999.) i u prezentaciji rada škole na «Danima Ramira Bujasa» 2000.; sudjelovala u projektu «Percepcija pravde i rekonstrukcija socijalne zajednice» Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Društva za psihološku pomoć, Zagreb i Centra za ljudska prava Sveučilišta u Berkley; kao volonter radila je u udruzi za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci «Hrabri telefon», NEP projektu Crvenog križa, na Telefonu za psihološku pomoć. Jedno vrijeme je radila u agenciji za istraživanje tržišta i javnog mnijenja PULS kao istraživač i koordinator Sektora za ljudske potencijale. Sada je nezaposlena.
Zvonimir Galić, povukao je svoju prijavu na natječaj pisanom obavijesti Filozofskom fakultetu od 17.11.03.
Ivana Lučev rođena je 1978. godine u Ljubljani. Gimnaziju je završila u Ivančnoj Gorici u Sloveniji, a studij psihologije završila je 2002. godine s odličnim uspjehom u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranom diplomske radnje «Konstrukcija hrvatske verzije Pavlovijanskog upitnika temperamenta – PTS-a». Prosjek ocjena u studiju (od 35 ispita) bio joj je 4,71. Šk. god. 2002/03. upisala je Postdiplomski studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zaposlena je kao znanstveni novak na projektu «Manjine u procesu globalizacije» u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu.
Obje kandidatkinje, A. Bubić i I. Lučev udovoljavaju formalnim uvjetima iz članka 97. odnosno članka 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03), tj. obje su iz redova najuspješnijih studenata u studiju psihologije i obje su zainteresirane za znanstveno-istraživački rad u području eksperimentalne psihologije. Stanovitu prednost – budući da možemo predložiti samo jednu kandidatkinju – dajemo Andreji Bubić jer je nezaposlena (njezina obveza je da upiše Postdiplomski studij u čemu zbog visokog prosjeka ocjena neće biti nikakvih prepreka).
Stoga stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da Andreju Bubić izabere u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija na Katedri za eksperimentalnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U Zagrebu, 03.12.03.
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Darja Maslić-Seršić, docent
Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
ZA DAVANJE MIŠLJENJA O ISPUNJAVANJU UVJETA
MATIČNOM POVJERENSTVU
ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
REKTORSKOG ZBORA VISOKIH UČILIŠTA
REPUBLIKE HRVATSKE
FAKULTETSKOM VIJEĆU
PREDMET: Izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata
natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za
znanstveno područje humanističkih znanosti, polje
jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane
jezike Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prijedlog
da se za predavača izabere Beatrice Mićunović.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. prosinca 2002. imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Na Natječaj objavljen u Vjesniku od 24. prosinca 2002. prijavila se Beatrice Mićunović. Nakon pomna uvida u natječajnu dokumentaciju ističemo da Beatrice Mićunović ispunjava natječajne uvjete.
1. Životopis pristupnice:
Beatrice Mićunović (djevojačko Hanžić) rođena je 25. prosinca 1941. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu gdje je također završila osam razreda Klasične gimnazije, a kao odlična učenica bila je oslobođena polaganja mature. Godine 1960. upisala je studij engleskoga i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom šestogodišnjeg studija jednu je godinu (treću studija) provela na Sorbonni u Parizu. Položila je određene ispite i dobila 1963. diplomu «Certificat de Français littéraire pour les professeur de français ŕ l'étranger». Nakon povratka iz Francuske i stjecanja apsolventskih prava na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, otišla je u London gdje je završila nekoliko tečajeva, polazila nastavu gramatike u najvećoj ženskoj gimnaziji u Londonu i istodobno radila kao glavna tajnica prodaje u tvrtki Deutsche Gramophone.
Diplomirala je 1967. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši kod prof. Bujasa diplomski rad pod naslovom Articles. Njezin je diplomski rad u studentskoj radnoj sobi služio više godina studentima anglistike za pomoć kao uzoran studentski stručni uradak.
Pristupnica je već tijekom apsolventure, nakon povratka iz Engleske a prije diplomiranja na Katedri za engleski jezik, radila u Institutu za fonetiku kao stalna stručna suradnica jer je već bila diplomirala francuski jezik.
Odslušala je dva puta poslijediplomsku nastavu (lingvistiku i fonetiku) i položila propisane ispite.
Sudjelovala je vrlo poduzetno u dinamičnom i zahtjevnom radu Zavoda za fonetiku, posebice na seminarima VTS metode. Od polaznice je napredovala do voditeljice Sekcije za engleski jezik.
Predavala je engleski jezik kao opći predmet na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu te više godina u OOUR-u za Pedagogijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i na drugim fakultetima.
Više od deset godina na Filozofskom fakultetu u Zagrebu držala je nastavu engleskog jezika studentima kroatistike, povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, fonetike, opće lingvistike, filozofije i dr. Već šest akademskih godina zadužena je za punu satnicu engleskog jezika na Akademiji likovnih umjetnosti i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a istodobno uredno izvršava svoje obveze u Centru za strane jezike Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
2. Nastavna djelatnost:
Pristupnica je punih trideset šest godina predavala engleski jezik studentima kojima materinski jezik je hrvatski. Posvećivala je posebice pozornost proučavanju i gramatike hrvatskoga jezika te komunikacije na hrvatskom jeziku. Poticala je svoje studente na dobro poznavanje hrvatskoga jezika da bi bili uspješniji u učenju engleskoga jezika.
Radeći u Zavodu za fonetiku, tijekom šest akademskih godina sudjelovala je redovito na seminarima VTS metode (verbotonalnog sustava i njegove aplikacije na odgoj i izobrazbu gluhonijemih osoba, ali i tečajeva stranih jezika za osobe koje normalno čuju). Nakon što je postala voditeljica Sekcije za engleski jezik održavala je praktične vježbe, predavanja i ispite.
U Milanu je godine 1975. bila voditeljica petodnevnog seminara o VTS-metodi za profesore engleskog jezika u katoličkim osnovnim i srednjim školama. Sudjelovala je u razvoju tečajeva stranih jezika, ustrojila neke seminare u Zagrebu, držala predavanja, oglednu nastavu i sl. Gotovo je četiri desetljeća samostalno pripremala raznovrsne nastavne materijale.
Od početka akademske godine 1976./77., nakon što se prof. dr. sc. Petar Guberina izborio da nastavnici iz Zavoda za fonetiku predaju i strane jezike kao opće predmete na fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, pristupnica je - s odobrenjem Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta - imala punu satnicu nastave engleskog jezika kao općeg predmeta na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu, te više godina u Odjelu za pedagogijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i na drugim fakultetima. U radu sa studentima uzorno je bila strpljiva, uvijek spremna za dodatnu motivaciju, ohrabrenje i dobar savjet. Zagovarajući stvaralački odnos studenata prema učenju engleskog jezika kao općeg predmeta, nastojala ih je svrhovito poticati na raspravljanje o raznovrsnim stručnim problemima kako bi što više došle do izražaja njihove individualne sklonosti i darovitosti.
Radila je više godina sa studentima fonetike. Zamjenjivala je izočne nastavnice (porodni dopusti, duža bolovanja). Održavala je nastavu francuskoga i engleskog jezika kao dijela studija.
U osamdesetim godinama 20. st. tečajevi stranih jezika pomalo su zapali u teškoće, a pristupnica se požrtvovno trudila, uz potporu uprave Filozofskog fakulteta, na uspostavi dostojnoga položaja Centra za strane jezike u konkurenciji škola stranih jezika u gradu Zagrebu. Ta su nastojanja donijela odličnu poslovnu suradnju s Gospodarskom komorom grada Zagreba koja je bila vrlo zainteresirana za seminarsku nastavu engleskog jezika, obradbu uvoda u računalne programe te uporabu računalnih programa. S prof. Božidarom Tepešom je pristupnica priredila odgovarajuće skripte što je značajno pripomoglo u učenju engleskog jezika.
Pristupničini uspjesi u radu sa studentima različitih zagrebačkih fakulteta, stečeni ugled odlične nastavnice – navodili su uprave Filozofskog fakulteta u Zagrebu da joj više od deset godina povjeravaju nastavu engleskog jezika kao općeg predmeta studentima kroatistike, povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, fonetike, opće lingvistike, filozofije i dr. Upamtili su je mnogi naraštaji studenata kao nastavnicu engleskog jezika na čija predavanja se rado dolazi, pozorno sluša i sa zadovoljstvom komunicira. U nastavnu praksu unosila je posebice rezultate teorije komunikacije i obavijesti, ali i specifične poticaje iz suvremenih istraživanja engleskoga govornog i pismenog izražavanja. Voli svoja predavanja ostvarivati u interdisciplinarnom okruženju, uz čestu nazočnost suvremenih nastavnih sredstava i tehničkih pomagala, navlastito modernih priopćivala. Izvanredno svrhovito uključuje (televizijsku, filmsku i dr.) sliku i (radijski, televizijski i dr.) zvuk u komunikaciju na engleskom jeziku i sigurno prevođenje na hrvatski jezik. Njezina predavanja posebice su cijenili studenti kroatistike imenujući ih sustavnim, s obiljem plodonosne i originalne komunikacije. Vrlo je zamjetna samosvojnost, promišljenost i odlučnost u njezinu oblikovanju učinkovitih metodičkih modela raščlambe problematike engleskoga jezika pred govornicima hrvatskoga jezika. Studenti koji su bili na njezinim predavanjima najljepšim riječima su izražavali nedvojbeno uvjerenje da je u svako predavanje unosila cijelo svoje predavačko, stručno umijeće, prikladnu motivaciju, radni zanos i požrtvovnost.
Zadnjih šest akademskih godina predaje engleski jezik na Akademiji likovnih umjetnosti i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Usklađuje iz godine u godinu svoj metodički pristup s novim studentskim mogućnostima učenja engleskoga jezika.
3. Stručna djelatnost:
Jezgrovito ističemo njezine najreprezentativnije stručne radove, ponajprije i ponajviše prijevode tekstova s engleskoga na hrvatski jezik te s hrvatskoga na engleski jezik. Prevodila je književne, poslovne, administrativne, publicističke, znanstvene, znanstveno-popularne i druge tekstove (više od četiri tisuće kartica).
Rad u Zavodu za fonetiku uključivao je obvezu prevođenja izvješća za Američku zakladu, pa je pristupnica organizirala prevođenja i sama prevela na engleski oko tisuću i petsto kartica. Između ostaloga, prevela je na engleski jezik (1971.) Zbirku tjednika Dubrovačkih ljetnih igara (oko 300 str.), Obavijesti službe za radio i televizijske programe (oko 150 str.), sve brojeve časopisa Poslovna analiza, a na hrvatski jezik nekoliko poglavlja knjiga Religije svijeta, Misterije svijeta i dr. Vrlo je uspješno prevodila raznovrsne tekstove tijekom dvogodišnje suradnje sa Zavodom na radničke pokrete u Hrvatskoj, dvogodišnjega rada u tvrtki Mass-media (100 Greatest, Trbuh Zagreba itd.), jednogodišnje suradnje s tvrtkom Olympus, jednogodišnje suradnje na prevođenju materijala za časopis Sociologija u Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, višegodišnje suradnje s Carnetom itd.
Izdvajamo kao zanimljiv stručni rad za nastavne potrebe već spominjane skripte: Dos, Word, Lotus 123, za dvomjesečni tečaj engleskog jezika (suautorstvo prof. Tepeš) koje je umnožila Gospodarska komora grada Zagreba, 1971. Prof. Laszlo Bulcsu, recenzent, ocijenio ih je vrlo prikladnima za dvomjesečno učenje engleskoga jezika.
4. Zaključno mišljenje:
Pristupnica Beatrice Mićunović neprijeporno ispunjava uvjete za predavača iz čl. 80, 86 i 95 Zakona o visokim učilištima Republike Hrvatske. Potkrjepa su njezinu izboru važni razlozi:
- Prema našoj pomnoj procjeni njezine gotovo četrdesetogodišnje nastavne djelatnosti zaključujemo da je odlično obavljala poslove koje bi trebala raditi kao predavačica u Centru za strane jezike.
- Sudeći prema priloženim stručnim radovima, postigla je vrlo značajne rezultate u stručnoj djelatnosti.
Na temelju cjelovite prosudbe predlažemo izbor Beatrice Mićunović u zvanje predavača u Centru za strane jezike Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Stručno povjerenstvo:
_____________________________
prof. dr. sc. Vlado Pandžić
______________________________
dr. sc. Stjepan Maričić
______________________________
mr. sc. Katarina Ivić Doolan
U Zagrebu 4. veljače 2003.
IZBOR STRUČNIH RADOVA:
1. DOS, WORD, LOTUS 123 , 3 skripte za potrebe 2-mjesečnog tečaja-seminara (suautor prof. dr. sc. Božidar Tepeš), Gospodarska komora grada Zagreba, Zagreb, 1971. (svaka skripta po 30 str. = 90 str.)
2. Zbirka tjednika Dubrovačkih ljetnih igara (prijevod na engleski jezik Beatrice Mićunović), 1971, 300 str.
3. Obavijesti službe za radio i televizijske programe (za ured voditelja programa na engleski prevela Beatrice Mićunović), Zagreb, 1977, 150 str.
4. Kršćanstvo (prijevod s engleskoga jezika Beatrice Mićunović). U: John Bowker, Religije svijeta (World Religions), Znanje, Zagreb, 1998, str. 136-157.
5. «Poslovna analiza» – «Business review» (časopis: tekstovi na hrvatskom i engleskom jeziku; glavni i odgovorni urednik prof. dr. sc. Mato Crkvenac; translation in English = prijevod na engleski Beatrice Mićunović /svih brojeva/), Zagreb, 1993-1999. (Dvanaest puta godišnje: god. 1993. i 1994; jedanaest puta godišnje: god. 1996; deset puta godišnje: god. 1995, 1997, 1998. i 1999.)
6. Mysteries of the World (Chaco Canyon – the Anasazi culture;
The Pirates of the Ancient World; The treasure Island); Famous Historical Figures (Pocahontas – the American Adventure; Napoleon Bonaparte; Alexander the Great); Mysteries of Biblical Times (The Secret of the Templars; The Arc of the Covenant; The Dead Sea Scrolls;
The Mysterious Man of the Shroud; The Chronology of the Bible); Great Cities (Singapore; Shangai); History and Geography of … (Video: Turska, Jordan, Sirija, Iran, Irak …); Stars and Space (The Mists of Atlantis …); Animated Films; Poznati slikari (Edgar Degas; Max Ernst) (Nastavni materijali /video i tekstualna obradba za potrebe visokih konverzacijskih tečajeva i nastave za studente/ izrađeni i primijenjeni u razdoblju 1995-2002. u Centru za strane jezike Filozofskog fakulteta u Zagrebu), Zagreb, 1995-2002.
7. Investment in Croatia: all rights and obligations of foreign investors = Ulaganje u Hrvatsku: sva prava i obveze stranih investitora / (Authors = autori Jakša Barbić... /et al./; Preface by = predgovor Franjo Gregurić; translation in English = prijevod na engleski Beatrice Mićunović), Masmedia, Ministarstvo obnove Republike Hrvatske, Agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj, Hrvatska gospodarska komora i Hrvatski fond za razvoj, Zagreb, 1992, 294 str.
8. Investment in Croatia: general framework for investments and selling of enterprises and stocks / (authors Jakša Barbić, Pero Jurković, Petar Sindičić; translation to English Beatrice Mićunović), Masmedia, Zagreb, 1993, 39 str.
9. Hrvatsko gospodarstvo: 500 najvećih: rang liste najvećih poduzeća po ukupnom prihodu, po županijama, po djelatnostima = Croatian economy = 500 greatest = ranking list greatest eneterprises to the total incomes, to the paris-district division, to the activities, (autori = authors Mirko Grubišić... /et al./; prijevod na engleski = translation in English Beatrice Mićunović, Dubravka Štivić), Masmedia, Zagreb, 1993, 272 str.
10. Croatian Privatization Fund: Croatian Fund of Privatization selling the enterprise and stocks / (authors Jakša Barbić... /et al./; translated by Beatrice Mićunović), Masmedia, Zagreb, 1993, 48 str.
11. Buše, bušari, ulice / Jasna Andrić; translated by Beatrice Mićunović Znanstveni skup "Hrvatska etnologija u europskomu kontekstu", Zagreb, 1995/1996 (i.e. 1999), str. 293-326.
12. Cattle raising and sheep breeding settings and settlements: expanses and terms used / Branko Đaković; translated by Beatrice Mićunović Znanstveni skup "Hrvatska etnologija u europskomu kontekstu", Zagreb, 1995/1996 (i.e. 1999), str. 223-228.
13. Comparable occurrences in wedding customs of the Bunjevci and Romance language speaking inhabitants of the Balkan peninsula / Milana Černelić; translated by Beatrice Mićunović, Znanstveni skup "Hrvatska etnologija u europskomu kontekstu", Zagreb, 1995/1996. (i.e. 1999), str. 181-192.
14. Ljubljeno moje moslavačko ruho / Slavica Moslavac; (fotografije Alojz Miler; prijevodi Beatrice Mićunović /engleski/, Ines Jelovčić /talijanski/, Mirjana Šnjarić /njemački/), Muzej Moslavine, Kutina, 1995, 1 mapa (8 str., 21 list u boji)
15. Milovan Gavazzi and the question on the actuality of the Croatian cultural-historical ethnology (Žarko Španiček; translated by Beatrice Mićunović), Studia ethnologica Croatica, Zagreb, 1995/1996 (i.e. 1999), str. 105-119.
16. Razvoj, pretpostavke i ekološka protuslovlja: zbornik radova / priredio Ivan Cifrić (prijevod sažetaka na engleski Beatrice Mićunović), Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1992, 210 str.
17. Zagreb - Croatian metropolis: city guide / (authors Branko Mikša, Slavko Dakić, Zvonimir Milčec; translation by Beatrice Mićunović; photography Željko Krčadinac), Masmedia, Zagreb, 1993, 159 str.
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Engleski jezik na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, podnosimo fakultetskom Vijeću sljedeći
i z v j e š t a j:
Na Natječaj objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” prijavila se dr. sc. Zjena Čulić.
Zjena Čulić rodila se 1941. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Maturirala je 1959. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je Engleski jezik i književnost kao prvi, i Talijanski jezik i književnost kao drugi glavni predmet. Diplomirala je 1964. godine. Poslijediplomski studij upisala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je i magistrirala 1972. godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je 1989. godine s disertacijom pod naslovom «Transpozicija kao sredstvo očuvanja semantičkog sadržaja u prevođenju». Godine 1991. izabrana je u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje filologije.
Godine 1993. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docenta za engleski jezik na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Godine 1998. po drugi put je izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docenta za engleski jezik na Građevinskom fakultetu u Splitu.
Nastavna djelatnost
Svoju nastavnu djelatnost započela je nakon diplomiranja, 1965. godine, kad je predavala engleski i talijanski jezik u Centru za strane jezike u Splitu. Od 1978. godine do danas neprekinuto radi na Građevinskom fakultetu u Splitu, najprije kao predavač, a zatim kao docent za engleski jezik. Pored nastavnog rada na Građevinskom fakultetu, pet je godina predavala engleski jezik i na studiju brodogradnje Fakulteta za elektrotehniku, strojarstvo i brodogradnju. Od školske godine 2002/03 predaje i na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu, na Odsjeku anglistike, gdje predaje kolegij Kontrastivna analiza. Za taj kolegij izradila je program koji obuhvaća položaj kontrastivne analize unutar kognitivne lingvistike, s posebnim naglaskom na odnos kontrastivne analize i prevođenja. Sada priprema kolegij Uvod u znanost o prevođenju, koji će se održavati na Odsjeku anglistike Sveučilišta u Splitu. Tijekom svoje cjelokupne nastavne djelatnosti stalno se usavršavala na seminarima za nastavnike u zemlji i inozemstvu. Napisala je i udžbenik (skripta) «English in Civil Engineering» I i II za studente prve i druge godine Građevinskog fakulteta u Splitu. Uz skripta objavila je i rječnik stručnog nazivlja iz područja građevinarstva. I skripta i rječnik upotrebljavaju se i na drugim građevinskim fakultetima u Hrvatskoj.
Na Građevinskom fakultetu aktivno sudjeluje u radu Vijeća godišta i Odbora za nastavu. Bila je predsjednik Vijeća godišta i član Odbora za izdavanje udžbenika i skripata, te pročelnik Katedre za strane jezike.
Stručna djelatnost
Pored znanstvenog i nastavnog rada, aktivno se bavi prevođenjem znanstvenih radova iz područja građevinarstva. Njeni prijevodi objavljivani su u uglednim svjetskim časopisima, zbornicima međunarodnih konferencija. Ukupno je prevela više od 150 radova profesora Građevinskih fakulteta u Splitu. Prevodila je i publikacije ekološkog projekta u Kaštelanskom zaljevu, te publikacije drugih ekoloških projekata.
Prevela je i knjigu O. Bonaccija «Karst Hydrology» (Springer Verlag), te «Collection of Sephardim Stories from Sarajevo» (Logos, Split). Bavi se i usmenim prevođenjem za potrebe pregovora s delegacijama Svjetske banke i stručnjacima koji rade na raznim projektima.
Znanstvena djelatnost
Od 1989. do 1994. godine bila je suradnik na projektu «Hrvatski književni jezik u odnosu prema dijalektima i stranim jezicima» (potprojekt: Kontrastivna analiza) Filozofskog fakulteta u Zadru. Njen glavni istraživački interes bio je usmjeren na lingvističke aspekte prevođenja i nastavu jezika u funkciji struke. U okviru toga projekta objavila je više znanstvenih radova i sudjelovala na mnogim stručnim i znanstvenim skupovima. Od 1995. do 2000. godine surađivala je na projektnom zadatku o postupcima u prevođenju nepodudarnih elemenata kulture Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Posebno zanimanje pokazala je za strukturne promjene u prevođenju, posebno transpoziciju vrsta riječi unutar rečenice, te semantičke odnose među rečenicama.
Drugo područje njenog znanstvenog interesa je analiza inovativnih konceptualnih metafora s posebnim obzirom na djelovanje aksiološkog dinamizma, tj. izražavanje pozitivnih i negativnih vrijednosnih sudova u nekonvencionalnim kreativnim metaforama. Od 2002. godine surađuje na projektu «Figurativni jezik iz perspektive prevođenja» na Odjelu za humanističke znanosti u Splitu. Jedan od rezultata njenoga istraživačkog rada je knjiga «Čovjek metafora spoznaja» (Književni krug, Split, 2003., 216 str.).
Aktivni je član Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, te Hrvatskog društva anglistike.
Objavljeni znanstveni radovi
Zjena Čulić objavila je tridesetak radova u časopisima i zbornicima, te jednu knjigu. Ti se radovi dijele na one objavljene do izbora u zvanje docenta, do reizbora u zvanje docenta, te radove objavljene nakon reizbora u zvanje docenta. Prve dvije skupine prikazane su prilikom njena izbora i prvog reizbora, pa ćemo se stoga ovdje ograničiti samo na radove objavljene od posljednjeg reizbora.
Translation Strategies in ESP. Ovaj članak prikazuje strategije prevođenja znanstvenih i stručnih tekstova, s posebnim naglaskom na područje građevinarstva. Članak se bazira na korpusu engleskih i hrvatskih tekstova u tehničkom registru i prikazuje transpozicije vrsta riječi i sintaktičkih kategorija uvjetovane semantičkim funkcijama riječi i sintaktičkim odnosima među riječima i rečenicama. Pored istraživanja prijevodnih strategija, osnovanih na transpozicijama, koristi se i strategija sentencijalizacije, do koje dolazi kad se imenica iz izvornog teksta zamjenjuje cijelom rečenicom u ciljnom jeziku. Treći tip strategije koristi se u prevođenju konektora kad se jedan konektor izvornoga jezika zamjenjuje drugim tipom u ciljnom jeziku (na primjer, kad se eksplikativi zamjenjuju konkluzivima).
Članak Istraživanje vrijednosnih sudova i pozitivno-negativnog aksiološkog dinamizma u konvencionalnim i nekonvencionalnim metaforičkim izrazima istražuje metaforu sa stajališta pragmalingvistike. Autorica pokazuje kako se prenošenje pozitivnih i negativnih vrijednosnih sudova iz konkretnih područja, kao što su funkcioniranje ljudskog tijela i njegovih dijelova, kretanje i disanje, izražava na drugim područjima jezičnog djelovanja. Temeljni pozitivni i negativni aksiološki dinamizam sadržan u metaforičkim konceptima očituje se u nekonvencionalnim, kreativnim metaforama.
The Relevance of Axiological Dynamism in Metaphors Based on Image Schemata sustavni je pregled autoričinih rezultata u istraživanjima odnosa konvencionalnih i inovativnih metaforičkih izraza. Članak se osniva na korpusu primjera strukturalnih metafora i metaforama koje se temelje na slikovnim shemama u romanima Henryja Jamesa. U uvodu razmatra odnos između dvaju elemenata konceptualne metafore koje teoretičari metafore definiraju kao sadržaj/prijenosnik, središte/okvir, izvorno/ciljno područje, primarni/sekundarni predmet, itd. U prvom dijelu rada autorica pokazuje kako se apstraktni entitet, kao što je život, predstavlja konkretnijim i jasnije određenim pojmovima putovanja, kazališta i igre (život je putovanje, život je igra). U drugom dijelu analiziraju se inovativne metafore koje se temelje na slikovnim shemama. U analizi metafora posebna se pozornost posvećuje izražavanju vrijednosnih sudova. Autorica zaključuje da svi ovi faktori (to jest, procesi proširivanja, razrađivanja i spajanja metafora, kao i interakcija metafora sa slikovnim shemama, te izražavanje vrijednosnih sudova) doprinose stvaranju nekonvencionalnih metafora.
Članak pod naslovom The Relevance of Axiological Dynamism in Innovative Metaphors of Spatial Imagery analizira inovativne metafore u romanima Henryja Jamesa koje se osnivaju na slikovnim shemama s posebnim naglaskom na aksiološki dinamizam utjelovljen u ovim shemama. Analiza se usredotočuje na metafore prostora, kao i na metaforička preslikavanja iz područja fizičkih svojstava materijala na karakteristike neke osobe, te na preslikavanja iz domene percepcije u domenu spoznaje.
Kognitivna teorija metafore i interpretacija inovativnih metafora šire prikazuje rezultate autoričinoga višegodišnjeg bavljenja kognitivnom teorijom metafore u svjetlu nekih ranijih teorija metafore, i u odnosu prema teoriji konceptualne integracije. Pregledni dio ovoga članka pertinentno analizira postavke teoretičara kognitivne poetike o nekonvencionalnim metaforama u književnim djelima. Autorica analizira inovativne metafore s naglaskom na materijaliziranju apstraktnih entiteta u metaforama prostora, te u metaforičkom preslikavanju iz područja percepcije u područje kognitivnih sposobnosti.
Članak Analiza nekonvencionalnih metafora iz područja materijalizacije apstraktnih entiteta nastavlja razradu nekonvencionalnih metafora na koje je autorica usredotočila svoju pažnju i zanimanje kroz razdoblje od više godina. U žarištu istraživanja su procesi ekstenzije, elaboracije i kombiniranja osnovnih metafora iz područja materijaliziranja apstraktnih entiteta na kojima počiva nastanak i razumijevanje nekonvencionalnih metafora. U uvodu autorica razmatra odnos između metafore i drugih figura kao što su metonimija, sinegdoha, ironija, oksimoron, itd. U analizi nekonvencionalnih metafora posebna se pažnja obraća izražavanju vrijednosnih sudova, odnosno pozitivnom i negativnom aksiološkom dinamizmu koji je ugrađen u slikovne sheme, odnosno inovativne metafore koje se temelje na tim shemama.
Cognitive Approach to Innovative Metaphors Derived from Root Analogies. Ovaj iscrpni rad analizira odnos između konvencionalnih metaforičkih izraza koji se temelje na konceptualnim metaforama i nekonvencionalnih, kreativnih metafora koje nastaju primjenom procesa proširivanja, razrađivanja, stvaranja metaforičkih sklopova i drugim oblicima stvaranja jedinstvenih novih metafora. Analiza se osniva na kognitivnoj teoriji metafore Lakoffa, Johnsona i Turnera, te na novijim radovima Goatlyja, Steena, Krzeszowskog i Freemana. Analitički korpus čine romani Henryja Jamesa («Ambasadori», «Krila grlice» i «Zlatni pehar»). Uvodni dio prati pregled teorija metafore od Aristotela do najnovijih filozofskih i psiholoških pristupa. Prvi dio sadrži osnovne postavke kognitivne teorije metafore, prema kojoj je čitav naš konceptualni sustav metaforički strukturiran. Drugi dio bavi se odnosom između kreativnih metafora i temeljnih metafora, uz kratki pregled tehnika koje se koriste u stvaranju kreativnih metafora. Treći dio bavi se analizom i klasifikacijom metafora prema izvornim područjima i slikovnim shemama u okviru kognitivnog pristupa metafori. Analiziraju se ontološke metafore s podjelom na skupine metafora personifikacije, depersonifikacije i reifikacije, s naglaskom na izražavanje vrijednosnih sudova koji se izravno ili neizravno prenose iz izvornog područja. U zaključku autorica iznosi svoja razmišljanja o utjecaju procesa proširivanja, razrađivanja i spajanja metafora, odnosno interakcije metafora i slikovnih shema, na stvaranje novih, inovativnih, jedinstvenih metafora.
Knjiga «Čovjek metafora spoznaja» (Književni krug, Split, 2003., 216 str.) predstavlja sustavni prikaz pojmovne metafore uz iscrpnu lingvističku analizu nekonvencionalnih metafora u djelima Henryja Jamesa. Ta će analiza sigurno poslužiti kao polazište za daljnja istraživanja i zaključke do kojih može doći književni kritičar. Ovo djelo bavi se temom koja je u žarištu zanimanja brojnih istraživača, od lingvista preko psihologa do filozofa. Autorica daje opsežan kritički prikaz bogate (pretežno anglosaksonske) literature i originalnu analizu korpusa. Ta dva aspekta čine sretan spoj i uspješno se dopunjuju. Razlikovanje konvencionalnih i nekonvencionalnih metaforičkih izraza stalna je tema u znanstvenom radu Zjene Čulić, pa joj je i u ovoj knjizi posvećena dolična pažnja. Autoričino glavno zanimanje usmjereno je prema nekonvencionalnim metaforama, jer one su inovativno, kreativno metaforičko tkivo ljudske komunikacije. Takve metafore predmet su istraživanja u kognitivnoj lingvistici i kognitivnoj poetici. Autorica posebno naglašava utjecaj složenih metafora i metaforičkih sklopova nastalih spajanjem nekoliko osnovnih metafora ili interakcijom slikovnih shema na koherenciju i konzistenciju književnoga teksta. Metafora koja se pojavljuje na više mjesta u jednom književnom tekstu ili čak u većem broju književnih tekstova istoga autora predstavlja globalno, značenjsko ali i organizacijsko sredstvo koherencije teksta.
Ova knjiga popraćena je iscrpnom bibliografijom od oko 150 jedinica, te kazalom pojmova i osobnih imena.
Svojim cjelokupnim znanstveno-istraživačkim radom Zjena Čulić afirmirala se kao priznati lingvist. Svojim objavljenim radovima uspješno se uključila u znanstveni diskurz na području proučavanja metafore. Njeno poznavanje relevantne literature i kritički odnos prema njoj omogućili su joj pouzdanu analizu jezične građe i donošenje utemeljenih zaključaka. Time je dala doprinos ne samo našoj, nego i svjetskoj znanosti o jeziku. Njen znanstveni rad odlikuje se temeljitošću, dobrom informiranošću i sposobnošću jasnog i preglednog izlaganja misli i spoznaja. U sedam znanstvenih članaka i jednoj knjizi objavljenima nakon posljednjeg reizbora 1998. godine dala je cjelovitu sliku svoga poimanja metafore i pokazala kakva je njena uloga u jezičnoj komunikaciji. Uzevši u obzir i njen nastavni i stručni rad, te činjenicu da aktivno sudjeluje u znanstveno-istraživačkim projektima, da je objavila udžbenik za nastavu engleskog jezika na Građevinskom fakultetu i da razvija nastavni program za predmet Kontrastivna analiza, možemo reći da ona u potpunosti udovoljava kriterijima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Stoga predlažemo Vijeću da je izabere u to zvanje.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka od 18. studenog 2003.
U Zagrebu, 20. listopada 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
Dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
Dr. sc. Slobodan Šestanović (Građevinski fakultet u Splitu)
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 17. studeni 2003.
Na svojoj sjednici održanoj 13. listopada 2003. godine imenovani smo stručnim povjerenstvom za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, te podnosimo sljedeće
Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 7. lipnja 2003. godine prijavila se Ivana Cindrić kao jedina pristupnica.
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je Ivana Cindrić rođena 1974. godine u Vinkovcima. Hrvatska je državljanka. Osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije završila je u Vinkovcima, a potom je gimnazijsko obrazovanje nastavila u SAD-u. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1998. godine diplomirana studij anglistike i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. U SAD-u je 2001. magistrirala stekavši diplomu Master of Education – Teaching English as a Second Language. Položila je i američki stručni ispit za profesore engleskog jezika, a stekla je i međunarodnu svjedodžbu za poučavanje engleskog jezika u ranoj školskoj dobi. Pristupnica je i ovlašteni sudski tumač za engleski jezik. Neprestano se stručno usavršava. Sudjelovala je već na šest međunarodnih i jednom domaćem stručnom seminaru za nastavnike engleskog jezika. Član je triju međunarodnih udruženja profesora engleskog jezika. Osim engleskog jezika, tečno se služi španjolskim i njemačkim jezikom.
Ivana Cindrić ima gotovo sedam godina radnog iskustva u struci. Dvije je godine predavala engleski jezik za osnovnoškolce i srednjoškolce u SUVAG-u, a zatim je predavala u zagrebačkoj međunarodnoj školi American International School (1998-2001). Prije dolaska na Učiteljsku akademiju u Zagrebu pristupnica je predavala engleski u Munchenu (2001-2003), gdje je koncipirala, organizirala i izvodila posebne programe poučavanja engleskog jezika prilagođene potrebama učenika osnovne škole. Od ove akademske godine radi na Učiteljskoj akademiji: predaje Fonetske vježbe za studente prve godine i Jezične vježbe za studente treće godine. Na Hrvatskim studijima predaje engleski jezik studentima psihologije, sociologije i povijesti.
Pristupnica je svojoj molbi priložila preporuke profesora s američkoga poslijediplomskog studija, direktorice međunarodne američke škole u Zagrebu te direktora minhenske škole u kojoj je radila. U svim se preporukama ističe da je riječ o iznimno kvalitetnoj, talentiranoj i marljivoj osobi koja je, uz profesionalne kvalitete, vrlo aktivna u stručnom i društvenom životu te vrlo kolegijalna i komunikativna.
Na temelju iznesenoga stručno je povjerenstvo zaključilo da Ivana Cindrić ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka od 18. studenog 2003.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
2. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor
3. mr. sc. Vera Andrassy, viši lektor
Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za
izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno
područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje,
grana anglistika, za predmet Engleski jezik
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 11.veljače 2003.godine, temeljem članka 95. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96.-pročišćeni tekst), imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu.
Na natječaj objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” od 7.svibnja 2002.godine za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik prijavili su se u propisanom roku Mira Braović, Tomislav Skračić, Kristina Kentera, Ivana Brajković, Alenka Radišić-Tasić, Sandra Zovko, Marijana Jurišić, Sandra Lukšić, Nikica Mihaljević, Emica Bego, Ivana Bojčić, Patricija Vodopija, Robert Martinov, Danijela Ličina, Sanja Radmilo, Sanja Marinov, Magda Pašalić i Kolina Jurilj.
Uvidom u poslanu dokumentaciju navedenih pristupnica i pristupnika podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
koje obuhvaća izvješća o pojedinim pristupnicima i na kraju donosi sažetak mišljenja o njima.
Pristupnica Mira Braović rođena je 19.veljače 1975.godine u Splitu. Diplomirala je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1998.godine. Još kao apsolvent počinje raditi u nastavi, u gimnaziji u Splitu, a nakon diplomiranjaradi u Centru za strane jezike u Splitu gdje podučava engleski i talijanski jezik. Akademskih godina 1999/2000. i 2000/2001. buila je nositelj predmeta i izvoditelj nastave i ispita iz engleskog i talijanskog jezika na studiju “Turizma”i “Elektrotehnike” Veleučilišta u Splitu. Član je udruženja profesora engleskog i talijanskog jezika, HUPE i APLI, te sudjeluje u radu stručnih seminara. Poznaje rad na raznim programima računala. Nema navoda o stručnim radovima osim aktivnog učešća u radu seminara i stručnih skupova.
Prema upisima u radnu knjižicu u kojoj je zadnji upisani datum 1.10.2001. i do dana prijave na natječaj ostaje nepromijenjen, zaključujemo da pristupnica ima propisani minimum radnog iskustva u nastavi od tri godine te tako zadovoljava uvjete za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnik Tomislav Skračić rođen je 26.ožujka 1964.godine u Šibeniku. Diplomirao je francuski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1987.godine. 1998.godine upisao je poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Živi u Splitu. U prijavi na natječaj navodi da ima 9 godina nastavnog iskustva, radeći u osnovnoj školi u Petrinji, te srednjoj školi u Zadru, četiri godine, a zatim prekida nastavni rad i radi kao prevoditelj u međunarodnim humanitarnim udrugama. Od 1997.godine do dana prijave na natječaj ponovno radi u nastavi, i to u osnovnoj školi u Muću položio je stručni ispit za zvanje učitelja engleskog jezika 1999.godine. O svojem radu nije priložio preslik radne knjižice. Poznaje rad na računalu. Ne navodi prisustvovanje stručnim skupovima. Stručnih radova nema, no navodi želju da dovrši poslijediplomski studij do 2002.godine. Iz priložene dokumentacije možemo zaključiti da pristupnik zadovoljava kriterij radnog iskustva te tako zadovoljava uvjete za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
.
Pristupnica Kristina Kentera rođena je 19.studenoga 1971.godine u Splitu. Diplomirala je engleski jezik i književnost i francuski jezik i književnost 1996.godine. Upisala je poslijediplomski studij jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Zadru, smjer engleski jezik. Pristupnica navodi da je počela raditi nakon završetka studija u školi stranih jezika “Eduka” u Splitu gdje predaje engleski i francuski jezik. Aktivno sudjeluje u izradi programa, sudjeluje na brojnim skupovima nastavnika engleskog i francuskog jezika, a bila je i na stručnim boravcima na seminarima u Velikoj Britaniji i Francuskoj kao korisnica stipendija. Ima položen stručni ispit za zvanje učitelja engleskog i francuskog jezika.
Od 2002.godine, kao vanjski suradnik, predaje vježbe iz metodike engleskog jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Prijavi nije priložen preslik radne knjižice, no na temelju navedenih podataka može se zaključiti da pristupnica zadovoljava kriterij radnog iskustva u nastavi te tako zadovoljava uvjete za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
.
Pristupnica Ivana Brajković rođena je 2.svibnja 1975.godine u Splitu. Diplomirala je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru u svibnju 2002.godine. U tijeku studija provela je pet mjeseci u Italiji, u Perugi i Rimu. Navodi da je radila kao prevoditeljica. Pristupnica je prijavi za natječaj priložila samo potvrdu o diplomiranju. Iz prijave se može zaključiti da pristupnica ne zadovoljava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača obzirom na posvemašnji nedostatak nastavnog iskustva.
Pristupnica Alenka Radišić Tasić rođena je 5.siječnja 1971.godine u Splitu. Diplomirala je engleski jezik i književnost te povijest i teoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru 1995.godine. Prije diplome predavala je engleski jezik u osnovnoj školi u Puli. Radila je i naradiju kao voditelj programa. Od 1995. do dana prijave radi u privatnoj školi Orlanda School u Splitu kao voditelj i predavač nastave engleskog jezika odraslim osobama, i to opći i poslovni jezik. Uključena je i u program priprema za polaganje First Certificate Cambridge ispita.
Bavi se i simultanim i konsekutivnim prevođenjem, honorarni je predavač na Suvremenom učilištu za predmee Poslovni engleski jezik. Na Veleučilištu u Splitu radi kao honorarni predavač 2000/2001. na studijima Računovodtva i financija, Računarsvu, Turizmu i ugostiteljstvu.
Pristupnica nije priložila preslik radne knjižice no iz priloženih materijala može se zaključiti da zadovoljava uvjet radnog iskustva u nastavi. Pristupnica je radila na raznim programima od kojih naročito treba izdvojiti rad u tečajevima Poslovnog engleskog jezika, a jezik usavršava češćim boravcima u Velikoj Britaniji. Prema tome zaključujemo da pristupnica zadovoljava uvjete za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Sandra Zovko rođena je 27.kolovoza 1973.godine u Beču u Austriji. Nakon školovanja u Austriji i Metkoviću, upisala je i diplomirala njemački jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 2002.godine. Pristupnica o završenom studiju prilaže samo kopiju potvrde o diplomiranju. Radila je kao prevoditeljica i kao turistički pratitelj. Za vrijeme studija radila je kao nastavnik u osnovnoj i srednjoj školi u Metkoviću i Pločama i do dana prijave na natječaj ima 10 mjeseci radnog iskustva u nastavi. Možemo zaključiti da pristupnica ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača.
Pristupnica Marijana Jurišić rođ. Parađina rođena je 16.veljače 1972.godine u Splitu. Diplomirala je francuski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1997.godine. Pristupnica navodi da je tijekom studija honorarno radila kao profesor stranog jezika u različitim tečajevima te da ima dvije godine i sedam mjeseci radnog iskustva. Obzirom da nije priložen preslik radne knjižice, kao i da je teško iz životopisa sažeti podatke, ne možemo zaključiti da li je cijelo navedeno radno iskustvo na području nastave. Pristupnica od 2000. godine radi kao honorarni profesor engleskog jezika na Veleučilištu u Splitu, a 2002.godine, temeljem članka 87. stavka 2. Zakona o visokim učilištima i članka 68., stavka 5, podstavka pet Statuta Veleučilišta u Splitu, izabrana je u naslovno suradničko zvanje stručni suradnik. Iz navedenog se može zaključiti da pristupnica do dana prijave na natječaj nije imala dovoljno radnog iskustva u nastavi koji je uvjet za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača iako je prethodno izabrana u zvanje stručnog suradnika, pa tako ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača.
Pristupnica Sandra Lukšić rođ Šakić rođena je 26.siječnja 1970.godine u Zagrebu. Diplomirala je engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1994.godine. 2002.godine položila je stručni ispit za zvanje profesora engleskog jezika. Prijavi za natječaj nisu priloženi dokumenti koji bi potvrdili navedeni rad u nastavi, točno trajanje kao i polje rada u slijedećim ustanovama: osnovna škola u Zagrebu, Centar za strane jezike u Splitu, Škola E-92 u Splitu, Elektrotehnička škola u Splitu kao i Ekonomski fakultet u Splitu. Zbog nedostatka podataka nije moguće zaključiti da li pristupnica zadovoljava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, što znači da u ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača.
Pristupnica Nikica Mihaljević rođena je 30.svibnja 1972.godine u Splitu. Diplomirala je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1994.godine. Poslijediplomski studij, smjer književnost, upisala je 1996.godine. Iz priloga prijavi na natječaj razvidno je da je pristupnica položila sve propisane ispite, a po njenoj izjavi magistarska radnja je napisana (područje talijanske književnosti) i čeka ocjenu Stručnog povjerenstva u vrijeme predavanja prijave. Pristupnica ima položen ispit za stalnog sudskog tumača (1994.) i stručni ispit za nastavnika talijanskog i engleskog jezika (1996.) Cijelo vrijeme radi u struci, kao prevoditelj, a od 1994.godine kao nastavnica engleskog i talijanskog jezika, prvo u srednjoj i osnovnoj školi, zatim u školi stranih jezika “Eduka” u kojoj je zaposlena i danas. Položila je stručni ispit za nastavnike engleskog i talijanskog jezika. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu predavala je kolegij «Engleski jezik» kao vanjski suradnik od listopada 2001.godine. Upisala je poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zgrebu, smjer književnost s osobitim obzirom na talijanski jezik. Položila je sve ispite i izradila magistarski rad pod naslovom «Pirandellova poezija». Do dana prijave na natječaj očekuje ocjenu Stručnog povjerenstva. U prilogu je dostavljen i članak «Originalitá di Luigi Pirandello» koji treba biti objavljen. Sudjeluje na konferencijama profesora engleskog i talijanskog jezika i član je stručnih udruženja HUPE i Dante Alighieri.
Na temelju uvida u dokumentaciju zaključujemo da pristupnica zadovoljava uvjetima za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Emica Bego rođena je 30.ožujka 1965.godine u Splitu. Diplomirala je njemački jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1988.godine. Od 1988.-1990 radila je na osnovnim školama, a od 1990.godine radi na Centru za strane jezike Split i predaje engleski i njemački jezik. Jednu je akademsku godinu vodila tečajeve njemačkog jezika za Sveučilište u Splitu. Prisustvovala je brojnim stručnim sastancima i konferencijama, kao u zemlji tako i u Njemačkoj, a član je stručnih društava i udruženja engleskog i njemačkog jezika. Dokumentima su priloženi tekstovi članaka, odnosno predavanja na stručnim skupovima. Na temelju uvida u dokumentaciju zaključujemo da pristupnica zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Ivana Bojčić rođ. Braović rođena je 2.studenog 1970.godine u Splitu. Diplomirala je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 1994.godine. Radi od 1994. godine u Centru za strane jezike u Splitu gdje predaje engleski i talijanski jezik Akademske godine 2000/1. izvodila je nastavu engleskog jezika na Veleučilištu u Splitu . Član je stručnih društava HUPE i APLI, prisustvuje sručnim seminarima na kojima sudjeluje i kao predavač. Uvidom u dokumentaciju možemo zaključiti da pristupnica ima dovoljno iskustva u nastavi te zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Patricija Vodopija rođ. Horvat rođena je 31.prosinca 1970.godine u Osijeku. Diplomirala je engleski jezik i književnost te njemački jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku 1994.godine. Iz dokumenata nije razvidno koliko radnog iskustva u nastavi pristupnica ima do dana podnošenja prijave za natječaj jer nije priložena preslika radne knjižice. Od ukupno osam godina radnog iskustva oko dvije godine i osam mjeseci radila je u nastavi, i to u Školi stranih jezika Otvorenog sveučilišta u Osijeku, od 1994. do 1998. godine s prekidima.. Od 1998. radi u banci u Splitu gdje je svladala stručni jezik bankarstva, a bavi se i prevođenjem, naročito književnih tekstova. Također je sudski tumač za engleski i njemački jezik. Iz uvida u prijavu možemo zaključiti da pristupnica zasad ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnik Robert Martinov rođen je 11.rujna 1972.godine u Splitu. Diplomirao je francuski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 2000.godine. Pristupnik nije priložio nikakav relevantni dokument o radnom iskustvu u nastavi. Pored toga javio se na natječaj za naslovno suradničko zvanje predavač ili stručni suradnik. Zaključujemo da pristupnik nema radnog iskustva u nastavi te tako ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Danijela Ličina rođena je 6.lipnja 1978.godine u Splitu. Diplomirala je engleski jezik i književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 2001.godine. Do dana prijave na natječaj imala je nepuna dva mjeseca radnog iskustva u nastavi te tako ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Sanja Radmilo rođena je 3.veljače 1971.godine u Splitu. Diplomirala je talijanski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u
Zadru 1994.godine. Nakon diplomiranja radila je u srednjim školama, a od 1997.godine radi u Centru za strane jezike u Splitu, gdje je od 1999.godine stalno zaposlena. Drži nastavu oba jezika svim dobnim skupinama. Voditelj je međunarodnih ispita iz engleskog jezika za Cambridge University Young Learners Exams. Kao član HUPE-a sudjeluje na svim konferencijama udruženja, a kao predavač sudjelovala je na međunarodnoj konferenciji «Linking ELT Professionals for the New Millennium». Boravila je na nekoliko naprednih tečajena u Italiji i Velikoj Britaniji. Pregledom dokumentacije možemo zaključiti da pristupnica zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Sanja Marinov rođ. Ovčar rođena je 23.kolovoza 1970.godine u Splitu. Diplomirala je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996.godine. Od 1997.godine stalno je zaposlena u Centru za strane jezike u Splitu gdje predaje oba jezika. Sudjeluje i u provođenju programa za polaganje međunarodnih ispita FCE, te talijanskih međunarodnih ispita DILI. U akademskoj godini 2000/1. predaje poslovni engleski jezik na stručnom studiju Ekonomskog fakulteta Split. Kao član HUPE-a aktivno učestvuje na svim skupovima udruženja. Pregledom dokumentacije možemo zaključiti da pristupnica zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Magda Pašalić rođena je 27.rujna 1971.godine u Splitu. Diplomirala je engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1997.godine. Za vrijeme studija boravila je na studijskim boravcoima u Njemačkoj i Italiji. Učestvovala je na istraživačkom projektu Instituta za turizam Zagreb TOMAS '70. Od 1998.godine zaposlena je u Centru za strane jezike u Splitu. 2000.godine bila je na studijskom boravku u SAD-u. Akad.godine 1999/2000. predavala je engleski jezik na Veleučilištu u Splitu, a akad.godine 2001/2. predavala je poslovni jezik u turizmu na stručnom studiju na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Sudjeluje na stručnim skupovima u organizaciji Centra, HUPE-a i British Councila. Zajedno s kolegicom Sanjom Marinov priredila je i pet izlaganja na spomenutim skupovima. Pregledom dokumentacije možemo zaključiti da pristupnica zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
Pristupnica Kolinda Jurin rođena je 8.studenog 1976.godine u Šibeniku. Diplomirala je talijanski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru 2001.godine. Pristupnica navodi da je honorarno radila na Veleučilištu u Splitu kao predavač engleskog jezika i da je radila 3 mjeseca na zamjeni u jednoj splitskoj osnovnoj školi, no o tome nema nikakve dokumentacije. U prilogu se nalazi i Odluka o izboru pristupnice u naslovno suradničko zvanje stručni suradnik iz 2002.godine, no bez podataka o radu u nastavi. Pristupnica se prijavila za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, no pregledom dokumentacije možemo zaključiti da pristupnica nema dovoljno radnog iskustva u nastavi do dana prijave na natječaj pa tako ne zadovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika.
U zaključku ovog izvješća potrebno je istaknuti slijedeće:
1. Izvješće je započeto 7.travnja 2003.godine na temelju Odluke Fakultetskog vijeća od 11. veljače 2003.godine. Obaviješteni smo o poništenju natječaja pa je predmet vraćen u urudžbeni ured. Tajnica Filozofskog fakulteta pokušala je dobiti informacije od Ekonomskog fakulteta u Splitu, no to joj nije uspjelo.
2. 29.listopada 2003. godine Ekonomski fakultet, Split, pokušao je ubrzati postupak i povjerenstvu su naknadno dostavljeni podaci o poništenju, odnosno djelomičnom poništenju natječaja od 7.svibnja 2002.godine, što je objavljeno u dnevnom tisku 15.11 2002.godine. Povjerenstvo nije dobilo obavijest o novom natječaju do požurnice koju smo primili 7.studenog 2003. godine.
3. Na natječaj se javilo 18 pristupnika čije je dokumente povjerenstvo pregledalo i za svakog posebno dalo mišljenje. Od 18 pristupnika slijedeći udovoljavaju uvjetima članka 95. Zakona o visokim učilištima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik:
Mira Braović, Tomislav Skračić, Kristina Kentera, Alenka Radišić-Tasić, Nikica Mihaljević, Emica Bego, Ivana Bojčić, Sanja Radmilo, Sanja Marinov, Magda Pašalić.
Slijedeći pristupnici ne udovoljavaju uvjetima članka 95. Zakona o visokim učilištima za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik:
Ivana Brajković, Sandra Zovko, Marijana Jurišić, Sandra Lukšić, Patricija Vodopija, Robert Martinov, Danijela Ličina, Kolinda Jurin.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka od 18. studenog 2003.
U Zagrebu 17.studenog 2003.godine
Stručno povjerenstvo:
mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor, predsjednik
mr.sc.Marka Filipović, viši lektor, član
mr.sc.Vesna Beli, viši lektor, član
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za anglistiku
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 13. listopada 2003. godine imenovani smo za članove stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o tome ispunjava li predloženica mr.sc. Adelija Čulić-Viskota uvjete za izbor u znanstveno zvanje - znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Engleski jezik, na Visokoj pomorskoj školi u Splitu. Pregledavši natječajnu građu podnosimo Vijeću sljedeći
Opći podaci o natječaju
Na natječaj Visoke pomorske škole u Splitu objavljen u "Novom listu" 15. svibnja 2003. za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Engleski jezik prijavila se mr. sc. Adelija Čulić-Viskota.
Životopis pristupnice
Pristupnica je rođena 1960. godine u Splitu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju. Nakon toga upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studijsku grupu Engleski jezik i književnost i Talijanski jezik i književnost. Diplomirala je 1985. Zatim je upisala poslijediplomski znanstveni studij lingvistike u trajanju od četiri semestra te izradila i obranila magistarski rad pod naslovom "Bliskoznačni izrazi modalnim glagolima" 2000. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Nakon magisterija pristupnica je napisala dva znanstvena i dva stručna samostalna rada i koautorica je još jednog stručnog rada. Od 1993. godine stalno je zaposlena kao predavač za engleski jezik na Visokoj pomorskoj školi u Splitu. U akademskoj godini 2003/03, upisala je jednogodišnji znanstveni doktorski studij lingvistike, te je pristupila izradi sinopsisa doktorskog rada.
Znanstveni rad
Pristupnica je nakon magisterija napisala dva izvorna članka. To su: "Modalnost i uljudnost", Strani jezici, 32 (2002), br. 3-4, str. 155-160 i "Modalnost i dokaznost", Strani jezici 33 (2003), br. 1, 19 str. U tim radovima autorica nastavlja svoj rad na istraživanju izražavanja modalnosti u znanstvenim tekstovima i proširuje interes na druge vrste tekstova. Ti radovi imaju sva obilježja znanstvenoga rada. Pisani su znanstveno korektno, sustavno i originalno te kao takvi predstavljaju značajan doprinos istraživanju engleskoga jezika, koji je predmet užeg interesa autorice, ali i istraživanju izražavanja modalnosti u jezicima općenito.
Stručni rad
Stručna djelatnost pristupnice obuhvaća tri objavljena stručna rada, od kojih je dva objavila samostalno ("Komunikacijske osobine neizvornih znanstvenih tekstova", Zbornik Visoke pomorske škole u Splitu, 2003, br. 2-3, str. 1-7; i "Engleski jezik - I. godina studija", autorizirana predavanja, Visoka pomorska škola Sveučilišta u Splitu, 2003, 152 str.) i jedan u koautorstvu s I. Kuzmanić i Ž. Lazarević, "Prilog ujednačavanju nazivlja u satelitskim komunikacijskim sustavima", Zbornik Visoke pomorske škole u Splitu, 2003, br. 2-3, str. 1-16. U kontekstu stručnog rada treba posebno istaknuti knjigu autoričinih autoriziranih predavanja, koja ima sva obilježja kvalitetnog visokoškolskog udžbenika. Knjiga je napisana stručno, znalački i nadasve, metodički i didaktički primjereno ciljanoj populaciji studenata. Obiluje korisnim vježbama, ilustracijama i objašnjenjima i odražava bogato iskustvo autorice u stručnom i nastavnom radu u dotičnome području.
Na temelju navedenoga može se ustvrditi da je pristupnica izuzetno angažirana u unapređenju visokoškolske nastave engleskoga jezika kao jezika struke.
Nastavni rad
Mr. sc. Adelija Čulić-Viskota ima bogato iskustvo u visokoškolskoj nastavi engleskoga kao jezika struke i prema mišljenju kolega i studenata taj posao obavlja vrlo uspješno. Gore navedeni stručni rad, knjiga pristupničinih autoriziranih predavanja, svojom metodičkom i didaktičkom kvalitetom također predstavlja neizravnu potvrdu autoričina smisla i afiniteta za nastavni rad. Mr. sc. Čulić-Viskota, dakle, zaslužuje izrazito pozitivnu ocjenu kao visokoškolski nastavnik.
Zaključak i prijedlog
Imajući u vidu količinu i kvalitetu pristupničinih znanstvenih i stručnih radova, njezin doprinos unapređenju kvalitete visokoškolske nastave engleskog jezika kao jezika struke te njezine nastavničke sposobnosti i odlike, povjerenstvo utvrđuje da Mr.sc. Adelija Čulić-Viskota udovoljava uvjetima za izbor u nastavno znanje višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Visokoj pomorskoj školi u Splitu.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka 18. 11. 2003.
Članovi stručnog povjerenstva:
dr.sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
dr.sc. Damir Kalogjera, profesor emeritus
dr.sc. Milena Žic Fuchs, izv. profesor
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 15. rujna 2003. godine za članove Stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje ispunjava li predloženik uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Ontologija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci, podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
a) Podaci o natječaju
Filozofski fakultet u Rijeci raspisao je 1. srpnja 2003. natječaj za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta ili višem u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Ontologija. Natječaj je objavljen 6. srpnja 2003. u Novom listu. a 28. srpnja iste godine fakultet je uputio Filozofskom fakultetu u Zagrebu molbu za davanje mišljenja ispunjava li jedini pristupnik, dr. sc. Boran Berčić, uvjete za izbor u neko od znanstveno-nastavnih zvanja.
b) Podaci o pristupniku
Jedini pristupnik, dr. sc. Boran Berčić, državljanin Republike Hrvatske, rodio se 12. siječnja 1964. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Rijeci, a filozofiju i komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u siječnju 1990. godine. Iste godine upisao je u Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku studij "Povijest i filozofija znanosti". Magistarski rad pod naslovom Realizam i antirealizam u suvremenoj filozofiji znanosti obranio je travnja 1994. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pred povjerenstvom koje su sačinjavali profesori Neven Sesardić, Žarko Dadić i Zvonimir Šikić. Doktorsku disertaciju pod naslovom Filozofija Bečkog kruga obranio je lipnja 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a povjerenstvo su sačinjavali dr. Goran Švob (predsjednik), prof. dr. Srđan Lelas (mentor) i prof. dr. Nenad Miščević.
Od 1990. do 1997. bio je znanstveni novak na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru, pa je u tom svojstvu vodio seminare iz filozofije znanosti i iz ontologije. U tom je razdoblju tri semestra gostovao na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Mariboru, gdje mu je povjereno vođenje seminara iz etike i seminara iz epistemologije, kao i vođenje kolegija iz epistemologije. Od 1998. je vanjski suradnik novoosnovanog Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. U naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 1999. godine, a nakon toga je zasnovao i radni odnos. Danas je na Filozofskom fakultetu u Rijeci nositelj kolegija iz područja filozofijske propedeutike, ontologije i filozofije znanosti.
Stručno se usavršavao u Grazu, Trstu i - kao Fulbrightov stipendist - u Irvineu (SAD).
c) Znanstvena djelatnost pristupnika
Dr. sc. Boran Berčić objavio je tri knjige (od toga dvije, Znanost i istina i Realizam, relativizam, tolerancija, prije, a jednu, Filozofija Bečkog kruga, nakon izbora u zvanje docenta), osam znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom (od toga tri prije, a pet nakon izbora u sadašnje zvanje), te još deset znanstvenih radova (sedam prije, a tri nakon izbora u sadašnje zvanje) i jedan pregledni rad. Voditelj je veoma uspješnog istraživačkog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske Racionalnost, u okviru kojega su dosad objavljene dvije knjige, jedan tematski broj stručnog časopisa i 19 članaka, a obranjene su i dvije doktorske disertacije.
Sudjelovao je na velikom broju međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova u Dubrovniku, Rijeci, Zagrebu, Bledu, Mariboru, Ljubljani, Celju, Uppsali, Kirchbergu, Firenci i Padovi, održavši ukupno 36 referata. Održao je i dva pozivna predavanja: 1994. na Institutu za filozofiju Karl-Franzes Univerziteta u Grazu, a 2002. na Odsjeku a filozofiju Filozofskog fakulteta u Mariboru.
Predavao je na poslijediplomskim studijima smjera književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci i smjera ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.
Srazmjerno plodan autor, Berčić u svojim radovima zahvaća širok dijapazon filozofijske problematike, pristupajući im s pozicije analitičke filozofije. Reprezentativnim novijim radovima mogu se smatrati knjiga Filozofija Bečkog kruga, te rasprave "O logičkom statusu principa verifikacije", Popper, Hempel i Wason - o psihološkoj i logičkoj asimetriji verifikacije i falsifikacije" i "Usoda". No, njihova reprezentativnost ne temelji se na višem stupnju njihove vrsnoće u odnosu na druge radove (nema među Berčićevim radovima takvih koji bi se mogli smatrati manje kvalitetnima), nego oni pokazuju standardan karakter i tipične teme pristupnikovih istraživanja i promišljanja.
Knjiga Filozofija Bečkog kruga (KruZak, Zagreb, 2002, 509 str.) zasnova se na temeljitoj preradi istoimene doktorske disertacije. Ta je knjiga u našim okvirima najsustavniji kritički prikaz filozofije logičkog pozitivizma ili radikalnog empirizma koja se u Beču oblikovala dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Autor daje uvjerljive argumente kojima se osporava tvrdnja o zastarjelosti te filozofije, među ostalima i argument koji upućuje na činjenicu da su sve četiri danas dominantne teorije istine imale među pripadnicima Bečkog kruga svoje istaknute zastupnike (Schlick je zastupao korespondencijsku teoriju istine, Ayer redundancijsku, Neurath koherentističku, a Tarski semantičku). Filozofiji Bečkog kruga autor pristupa problematski, usredotočujući se na devet temeljnih dimenzija te filozofije. To su: princip verifikacije (granice smisla i besmisla), kritike pozitivističkog programa, semantika, epistemologija, ontologija (što postoji, kriteriji postojanja, značenje izraza postojati, status teorijskih entiteta), filozofija logike i matematike, filozofija empirijskih znanosti, etika i filozofija religije, te pozitivistička kritika cogita. Kroz cijelu se knjigu provlači autorovo nastojanje da pokaže kako se - unatoč razlikama između pojedinih pripadnika tog kruga - smije govoriti o logičkom pozitivizmu kao o sistematičnoj, cjelovitoj i koherentnoj filozofiji. Vrijednost ove knjige nipošto nije tek informativne naravi, već ona predstavlja i originalan doprinos valoriziranju značenja i aktualnosti Bečkog kruga, kao i autorov doprinos propitivanju niza središnjih pitanja filozofije u cjelini, s osobitim naglaskom na teorijskoj filozofiji (pri čemu posebice valja izdvojiti originalnost i produbljenost njegova pristupa pitanjima ontologije).
Članak "O logičkom statusu principa verifikacije" (Filozofska istraživanja, br. 74,1999, str. 371-385), objavljen i na engleskom u časopisu Synthesis philosophica, posvećen je osporavanju prigovora o nekonzistentnosti principa verifikacije. Autor uvjerljivo dokazuje da je taj princip konzistentan, da je on istovremeno i definicija smislenosti i empirijska istina o smislenosti, te da posjeduje i vlastitu normativnu snagu. Članak predstavlja vrlo vrijedan doprinos onto-logičkom promišljanju pretpostavki razmatranja smisla.
Članak "Popper, Hempel i Wason - o psihološkoj i logičkoj asimetriji verifikacije i falsifikacije" (Revija za sociologiju, br. 1-2/2003, str. 23-41) posvećen je kritičkom preispitivanju osnovnih teza Popperovog falsifikacionizma. Taj falsifikacionizam predstavlja rješenje Hempelovog paradoksa gavrana, u čemu se očituje asimetričan karakter falsifikacije i verifikacije. I ovaj se članak mora valorizirati kao vrlo vrijedan doprinos aktualnim filozofijskim raspravama posvećenima kontroverzijama verifikacionizma i falsifikacionizma, te kao članak u kojemu autor demonstrira svoju moć suverene filozofijske argumentacije.
Članak "Usoda" (Usud), objavljen u slovenskom časopisu Analiza (3/2003, str. 3-24), posvećen je problematiziranju nužnosti, pri čemu autor uzimlje u obzir kako klasične (Aristotel, Ciceron), tako i suvremene mislioce, propituje razliku fatalizma i determinizma, te veoma uvjerljivo opovrgava održivost fatalističke pozicije. Ujedno upućuje i na povezanost fatalizma s odgovarajućim praktičkim ponašanjima. Članak je vrhunski - u mnogo čemu inovativan - doprinos razmatranju jedne od klasičnih tema filozofije.
Ono što je rečeno za ove članke u potpunosti važi i za druge Berčićeve radove, koji nisu iscrpno raščlanjeni, ali bar neke od njih ih valja spomenuti: "Supervenijencija" (Filozofska istraživanja, 25, 1988, str. 507-519), "O toleranciji" (Filozofska istraživanja, 52, 1994, str. 119-136), "Etika logičkog pozitivizma" (Agora, br. 5, 1998, str. 53-68).
U svim tim radovima (uključujući i prve dvije knjige, objavljene još 1995. godine) dr. Berčić se afirmirao kao izvrstan poznavatelj teorijske i praktičke filozofije, te kao originalan mislilac, koji sa stajališta neopozitivizma originalno i produbljeno istražuje i promišlja širok spektar filozofijskih problema. U tom je smislu dr. Berčić s pravom stekao glas jednog od najperspektivnijih filozofa mlađe srednje generacije u Hrvatskoj.
d) Nastavna djelatnost pristupnika
Dr. sc. Boran Berčić je nastavno iskustvo stekao još u Zadru, gdje mu je, premda je bio tek znanstveni novak, povjeravano samostalno vođenje seminara, kao i tijekom tri semestra gostovanja u Mariboru, gdje mu je među ostalome povjereno i vođenje kolegija iz epistemologije. Od 1998. do 2001. predavao je na Filozofskom fakultetu i na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci filozofiju kao opći predmet. Uključivši se od samog početka u inicijalnu skupinu osnivača studija filozofije u Rijeci, on je aktivno sudjelovao u izradi programa studija, te predavao (i danas predaje) Uvod u filozofiju, Ontologiju i Filozofiju znanosti, a odnedavno i novi izborni predmet Logički pozitivizam. Izradio je programe i izvedbene programe za sve te predmete, pokazavši zavidnu dozu inovativnosti, a u samom pristupu nastavi iskazao je izrazit predavački talent kao i habitus savjesnog i odgovornog sveučilišnog nastavnika. Permanentno unapređuje metodičku i didaktičku dimenziju studija, ne zanemarujući ni sadržajne inovacije. Napisao je skriptu za internu upotrebu Uvod u filozofiju i ostala predavanja, kao i tri izbora tekstova za nastavne potrebe.
Sudjelovao je i u izradi programa kulturalnih studija na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pod njegovim vodstvom petero riječkih apsolvenata filozofije dovršava svoje diplomske radove. Trenutno veoma aktivno sudjeluje i u izradi programa postdiplomskog studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Ukratko, dr. Berčić je uzoran sveučilišni nastavnik, koji je dao značajan doprinos unapređenju pluralizma studija filozofije u Hrvatskoj.
e) Stručna djelatnost pristupnika
Dr. Boran Berčić dao je značajan doprinos i u području stručnog rada. Preveo je dvije knjige koje se koriste kao udžbenici u predmetima Uvod u filozofiju, Filozofija kao opći predmet, Filozofija jezika i Suvremena filozofija: Što sve to znači? Thomasa Nagela i Jezik i stvarnost - uvod u filozofiju jezika Michaela Dewitta i Kima Sterelnyja.
Predsjednik je Hrvatskog društva za analitičku filozofiju, te član Hrvatskog filozofskog društva, Udruge za promicanje filozofije i Evropskog društva za analitičku filozofiju. Ranije je bio član uredništva časopisa Agora, a danas obavlja dužnost pomoćnog urednika časopisa Croatian Journal of Philosophy. Organizirao je međunarodne znanstvene simpozije Suvremene filozofske teme 1999, 2001. i 2003. godine u Rijeci. Filozofiju je popularizirao nizom kraćih predavanja emitiranih 2001. na Ri TV.
f) Zaključak i prijedlog
Imajući u vidu da je dr. sc. Boran Berčić:
-objavio tri knjige i 18 znanstvenih radova, kojima je značajno utjecao na razvitak struke,
-održao 36 referata na međunarodnim i domaćim znanstvenim konferencijama,
-proveo u zvanju docenta više od četiri godine, istakavši se kao vrstan sveučilišni nastavnik,
-izradio programe za veći broj predmeta, uveo nove kolegije te sadržajno i metodički inovirao nastavu,
-priredio skriptu i druge nastavne materijale,
-mentor za pet diplomskih radova,
-izvodio nastavu na poslijediplomskim studijima,
predlažemo da se on izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Ontologija, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
U Zagrebu, 6. studenoga 2003. Članovi stručnog povjerenstva:
Prof. dr. sc. Lino Veljak
Prof. dr. sc. Borislav Mikulić
Prof. dr. sc. Nenad Smokrović
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženice
dr. sc. Iris Tićac za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta,
izvanrednog ili redovitog profesora
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 15. rujna 2003. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Etika na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru. Razmotrivši natječajnu dokumentaciju, dostavljamo slijedeće
MIŠLJENJE
Na natječaj koji je Sveučilište u Zadru raspisalo u Vjesniku 31. svibnja 2003. javila se pristupnica, dr. sc. Iris Tićac.
A. ŽIVOTOPIS
Dr. sc. Iris Tićac rođena je 1956. godine u Puli. Na Pedagoškoj akademiji u Rijeci diplomirala je njemački jezik, a na Filozofskom fakultetu u Zadru studijsku grupu filozofija-sociologija. Poslijediplomski studij iz područja filozofije religije završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te je 1993. god. obranila magistarski rad pod naslovom »New age-pokret«. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu D.I. u Zagrebu s disertacijom pod naslovom »Vrijednosni odgovor i transcendencija u djelu Dietricha von Hildebranda«.
Od 1984. do 2001. radila je kao profesor filozofije, logike i etike na Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji. Od akad. god. 1995/1996. kao vanjski suradnik predaje povijest filozofije i antropologiju, a nakon obrane doktorata i etiku na Teologiji u Rijeci, područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je od 2002. zaposlena kao viši asistent – znanstveni novak. Od akad. god. 2002/2003. kao vanjski suradnik predaje etiku na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.
B. ZNANSTVENA DJELATNOST
I. Znanstveni radovi
1. Knjiga Uvod u etičku misao Dietricha von Hildebranda, Teologija u Rijeci, Rijeka 2001., 286. str.
Knjiga predstavlja izmijenjenu verziju doktorske disertacije »Vrijednosni odgovor i transcendencija u djelu Dietricha von Hildebranda«. D. von Hildebrand pripada fenomenologijskom smjeru koji je razvila skupina Husserlovih münchenskih studenata, koji se otud naziva »münchenskom fenomenologijom«, dok se u sadržajnom pogledu označava kao fenomenološki realizam. Fenomenološki realizam obilježava radikaliziranje metodološkog stava »natrag stvarima« i suprotstavljanje »objektivne filozofije« kasnijem Husserlovom zaokretu prema transcendentalizmu. Autorica napominje kako je Hildebrandov filozofski opus neopravdano zapostavljen, te svojom knjigom želi dati doprinos boljem poznavanju i vrednovanju njegove etičke misli. Cilj istraživanja određen je kao otkrivanje njezine osnovne strukture, dok je u odabiru istraživačke metode imanentnog tumačenja autorica zapravo slijedila fenomenologijske metodološke naputke o »vraćanju stvarima« i »puštanju stvari da same govore«.
Knjiga je strukturirana u šest poglavlja. Prvo poglavlje ima pripremnu funkciju i bavi se fenomenologijom spoznaje. Naime, spoznajna teorija pribavlja etici epistemološke instrumente koji su potrebni »za postizanje uvida u nužne bitnosti i nužne sveze na području ćudorednih danosti« (str. 15). Sljedeće poglavlje raspravlja o fenomenologiji vrijednosti. Vrijednosti se pristupa ponajprije s motrišta motivacije, te se izlažu tri kategorije značajnosti u području motivacije, što je Hildebrandu poslužilo kao uporište za uvid u objektivnost, nesvodljivost i prafenomenalnost vrijednosti. Ovdje se razmatra i pitanje o biti vrijednosti, te problematika odnosa vrijednosti i bića. U trećem poglavlju obrađuje se ključna kategorija Hildebrandove etike – vrijednosni odgovor (Wertantwort). Najprije se izlažu subjektivni i objektivni čimbenici spoznaje vrijednosti, te tipovi sljepoće za vrijednost, a zatim se rekonstruira pojam ćudorednog vrijednosnog odgovora. Na toj podlozi, u četvrtom i petom poglavlju, raspravlja se o ćudorednom djelovanju i kreposti. Peto poglavlje, koje nosi naslov »Hildebrandova osobnost u svjetlu vrijednosnog odgovora«, predstavlja svojevrsni ekskurs. Ovdje autorica Hildebrandovo etičko učenje »provjerava« u njegovu životu i utvrđuje skladnost njegove etičke misli i osobnosti: »Vrijednosni odgovor nije samo ključna kategorija njegove filozofije, nego ujedno otkriva čovjeka čija je struktura duboko vrijednosno-odgovarajuća« (str. 243). U završnom poglavlju autorica valorizira Hildebrandovu filozofiju vrijednosti, utvrđuje prednosti i ograničenja, a raspravom »o problemskim točkama« naznačuje otvorena pitanja. U tom sklopu precizirana je posebnost Hildebrandove etike u odnosu na filozofiju vrijednosti Maxa Schelera koji je pripadao istom filozofskom krugu. Dok se Scheler zaustavlja na spoznaji vrijednosti – navodi autorica – »Hildebrand je učinio korak dalje i bitnu relaciju čovjeka prema dobru označio kao vrijednosni odgovor« (str. 271).
2. »Schelerova kritika Kantova formalizma«, Riječki teološki časopis, 8/2000., str. 401-422.
Članak polazi od stava da Kantova formalna i Schelerova materijalna vrijednosna etika predstavljaju dva pokušaja »rehabilitacije« moralnog fenomena s oprečnih pozicija» (str. 401), a usmjeren je prema cilju da utvrdi je li Scheler u svom pokušaju rehabilitacije bio uspješniji. Sam pojam »rehabilitacije« ostao je pritom neproblematiziran. Unatoč oprečnosti pozicija Kant i Scheler imaju zajedničku crtu u apriornom utemeljivanju etike. Scheler kritizira Kantovo reduciranje apriornog na formalno i poistovjećivanje materijalnog s aposteriornim, da bi Kantovu formalnom apriorizmu suprotstavio fenomenologijski zasnovan materijalni apriorizam. Scheler materijalno a priori nalazi u sadržaju ćudoredne spoznaje kao objektivno egzistirajuće materijalne vrijednosti. Scheler odbacuje ne samo Kantov formalizam nego i njegov pojam osobe te nastoji izgraditi poziciju »novog personalizma«. Na kraju članka autorica izvodi zaključak da se Kantov i Schelerov pokušaj rehabilitacije ideje dobra suočavaju s istim problemom: »Kao što Kantovu pristupu nedostaje konstitutivni odnos spram objektivnog dobra, tako i Scheler ne uspijeva izbjeći subjektivne primjese u poimanju moralnog dobra« (str. 419). Nakon formuliranja vlastitog zaključka autorica prepušta riječ Hildebrandu te izlaže njegovu valorizaciju Schelerove kritike Kanta čime je izravno poništila poantu i kompozicijsku kompaktnost članka.
3. »Dietrich von Hildebrand – Werk und Persönlichkeit«, Disputatio philosophica. International Journal on Philosophy and Religion«, 3 (2001), str. 225 – 238.
Na početku ovog rada autorica daje biografsku skicu Dietricha von Hildebranda. Zatim se u središnjem dijelu razmatraju filozofski doprinosi njegova djela u nepreciziranom kategorijalnom okviru »rehabilitiranja klasične filozofije«, koja se još naziva »autentičnom filozofijom« ili »istinskom filozofijom«, dok se izraz »rehabilitiranje« istoznačno izmjenjuje s terminom »obnavljanje«. Obnoviteljsku važnost Hildebrandove filozofije autorica sistematizira kao tri ključna doprinosa: a) novozasnivanje fenomenologije i njene metode; b) rehabilitacija istinske biti spoznavanja; c) rehabilitacija nužnih bitnosti i otkrivanje »objektivnog a priori«. Nakon tog prikaza postaje evidentno da je »klasična filozofija« preširok okvir za razmatranje i vrednovanje Hildebrandova filozofskog doprinosa i da ga je trebalo suziti na fenomenologiju, kao jedno od metodoloških usmjerenja unutar filozofije ili pak na difuzniji pojam filozofskog realizma. Izloženi dosezi Hildebrandove filozofije proizlaze iz svojevrsnog metodološkog rigorizma, tj. radikalnog pridržavanja metodološkog stava »natrag stvarima«. Pod tim vidom, autorica u završnom poglavlju posebno raspravlja o osnovnim kategorijama Hildebrandove filozofije vrijednosti, po kojima se njegove etika jasno razgraničava prema drugim oblicima fenomenologijske filozofije vrijednosti (M. Scheler i M. Hartmann).
4. »Drama cogita«, Riječki teološki časopis, 9 (2001), br. 2., str. 317-339.
Ovim člankom autorica ulazi u raspravu o kartezijanskom naslijeđu, koja je obilježila filozofiju prošlog stoljeća, a posebno se intenzivno vodila unutar fenomenologije. Nakana je rada da osvijetli duboke razlike u recepciji i fenomenologijskoj reinterpretaciji kartezijanskog cogita kod E. Husserla, utemeljitelja fenomenologije, i kod Dietricha von Hildebranda, najistaknutijeg predstavnika fenomenološkog realizma. U tekstu se najprije izlaže usporedba Husserlove fenomenološke redukcije s Descartesovom metodom dvojbe, kako bi se na toj podlozi mogla pokazati transformacija cogita kod Husserla i poteškoće njegovih nastojanja da objektivnu istinu izvede iz »transcendentalne subjektivnosti«, te kako bi se objasnili razlozi koji su ga naveli da odustane od »bespretpostavne« filozofije. Autorica potom prelazi na fenomenologijsku reinterpretaciju cogita kod D. von Hildebranda, te pokazuje kako on – radikalnom provedbom maksime »natrag stvarima«, razumijevanjem fenomenologije kao intuitivne analize nužnih bitnosti i filozofske prametode racionalnog uvida u nesvodljive pradanosti – uspijeva afirmirati objektivnost i izvjesnost spoznaje.
5. »Kritička recepcija G. E. Moorea u svjetlu fenomenologije D. von Hildebranda«, u: A. Mišić (ur.), Oči vjere. Zbornik u čast Josipa Čurića SJ u povodu 75. obljetnice života FFDI, Zagreb 2002., str 236-247.
Cilj ovog članka određen je kao promišljanje posljedica Mooreove temeljne teze o neodredivosti »dobra«. Temi se pristupa iz fenomenologijske perspektive, s filozofskog gledišta Dietricha von Hildebranda. Autorica utvrđuje moment njihove podudarnosti koji se sastoji u zajedničkom otporu redukcionizmu i u stavu o nesvodljivosti dobra. Pravi smisao sagledavanje Mooreovih etičkih postavki s Hildebrandova filozofskog motrišta autorica nalazi u pretpostavci da je tako moguće steći uvid u razloge zbog kojih su Mooreovi etički dosezi – teza o nesvodljivosti dobra, kritika naturalizma, ideja vrijednosnog odgovora prema principu »organskog jedinstva« - ostali posve besplodni za njegov etički konzekvencijalizam. Za razliku od Moorea koji iz nesvodljivosti dobra zaključuje na njegovu nespoznatljivost, Hildebrand je pokazao kako je dobro kao »prafenomen« i inteligibilna bitnost dostupno racionalnoj intuiciji.
6. »Realistična fenomenologija kao kritička reforma platonizma«, Filozofska istraživanja, 1/2003, str. 179-193.
Ovaj rad usredotočen je na vezu realistične fenomenologije i platonizma, pri čemu se metodološka osobitost i neki ključni doprinosi ovog fenomenologijskog usmjerenja sagledavaju kao dioništvo u kritičkoj reformi platonizma. Pojam »platonizma« sužen je fundamentalne Platonove postavke: postojanje vječnih i transcedentnih bitnosti, afirmacija receptivnog karaktera spoznaje, osvještavanje metode uvida, otkriće apriornosti. Platona i fenomenologiju povezuje u prvom redu suglasje u razumijevanju nužnih bitnosti, odnosno ideja. Stoga su i najvažniji doprinosi realistične fenomenologije ostvareni na planu učenja o idejama, u razlikovanju nužnih i kontinentnih bitnosti. U tom pogledu od ključne je važnosti Hildebrandovo otkriće tri principijelno različite vrste jedinstva takobitka: slučajno jedinstvo, smisleno ili morfičko i nužno jedinstvo. Nužna jedinstva takobitka ili nužne bitnosti podudarne su s Platonovim idealnim bitnostima ili idejama. Idealne bitnosti za realističnu fenomenologiju imaju transcedentnu egzistenciju, nezavisnu od subjekta, i razlikuju se od bîti u realnim kontigentnim bićima. Realistička fenomenologija nije zastala na tom razlikovanju nego je posebnu pažnju posvetila rasvjetljavanju odnosa nužnih idealnih bitnosti i realnih bîti te time dala znatan doprinos kritičkoj reformi platonizma, odnosno prevladavanju »pogrešnog platonizma«, koji je bio predmet Aristotelova kritike.
7. »Fenomenologija obećanja Adolfa Reinacha», Bogoslovska smotra, 1/2003, str. 123-137.
Zadaća je ovog članka pokazati originalnost i aktualnost fenomenologije obećanja Adolfa Reinacha, jednog od začetnika »münchenske fenomenologije«, te utvrditi prednosti Reinachove pozicije u odnosu na tradicionalna shvaćanja i na teoriju govornog čina (Austin, Searl). Prednosti proizlaze iz Reinachove apriorno-fenomenološke orijentacije koja obećanju pristupa kao apriornoj činjenici koja ima nepromjenljivu inteligibilnu bitnost. Kao pretpostavku za razumijevanje čina obećanje Reinach jer razvio »fundamentalno novi pojam« socijalnog čina. Socijalni čin je podskupina doživljaja u kojima se ja iskazuje kao djelatno. Bitne značajke socijalnog čina su intencionalnost i spontanost pri čemu se ne radi o nutarnjoj nego o ekspresivnoj spontanosti, jer je za socijalni čin bitno da se obraća drugoj osobi, tj. da je adresiran. Na toj podlozi Reinach razlikuje obećanje od drugih socijalnih čina po posljedici koju ono proizvodi, a to je »obligatorni odnos« među osobama. U članku je izložena i Reinachova kritika redukcionističkih shvaćanja obećanja (D. Hume, Th. Lipps, W. Schuppe).
Predloženica je referatima sudjelovala u radu slijedećih međunarodnih simpozija:
C. STRUČNA DJELATNOST
Stručni radovi koje je kandidatkinja priložila mogu se, prema dominantnom pristupu, razvrstati u tri skupine i klasificirati kao filozofski, sociološki i religijsko-publicistički. Većinu radova karakterizira metodološka nesređenost koja se očituje u preplitanju različitih pa i raznorodnih pristupa, a ponegdje se može susresti miješanje diskurzivnog argumentiranja i pozivanja na autoritet vjere, pa čak i prelaženje na propovijednu, homilijsku retoriku.
Kao radovi koji su relevantni za polje filozofije, a time i za postupak izbora, možemo izdvojiti članak »Motivi, podrijetlo i dosezi etike situacije« (Riječki teološki časopis, 2/1999., str. 389-406), recenzije knjiga I. Devčića, G. Küenzlena, te zbornikâ s filozofskim i teološkim prilozima.
U članku »Motivi, podrijetlo i dosezi etike situacije« autorica nastoji odrediti motive, podrijetlo i dosege etike situacije. Na početku je prikazan nastanak etike situacije u književnosti, poglavito kršćanske orijentacije, te njeni odjeci u katoličkoj moralnoj teologiji. Potom su iznesene kritičke primjedbe pape Pia XII. i sustavna kritika D. von Hildebranda, koji je u toj etičkoj poziciji našao i pozitivnih elemenata. Na kraju autorica izvodi zaključak kako se osnovna greška etike situacije sastoji u napuštanju tradicionalnog pojma ljudske naravi, prema kojem »čovjek posjeduje svim ljudima zajedničku i nepromjenjivu bit«, na kojoj se temelje univerzalne norme.
Bez obzira na općenito već naznačene metodološke manjkavosti, koje ovdje nisu bitno utjecale na kvalitetu rada, članak se može ocijeniti kao veoma solidna elaboracija teme, izvedena na temelju dobrog poznavanja problema i njegova šireg, filozofskog i teološkog konteksta. Navedene recenzije knjiga i zbornika donose korektan prikaz sadržaja i utemeljene ocjene autorice.
D. NASTAVNA DJELATNOST
Predloženica od akad. god. 1995/6. na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF Sveučilišta u Zagrebu, kao vanjski suradnik predaje Povijest filozofije (antička i srednjovjekovna) i Filozofsku antropologiju, te od akad. god. 2001/2 i Etiku. Iste predmete od 2002. predaje kao stalni zaposlenik u zvanju višeg asistenta.
Akad. god. 2000/1. i 2001/2. predloženica je predavala Metodiku nastave filozofije na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu.
Od akad. god. 2001/2. predloženica predaje Etiku na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.
E. ZAVRŠNA OCJENA, ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Dr. sc. Iris Tićac objavila je knjigu i sedam znanstvenih radova. Održala je izlaganja na pet međunarodnih znanstvenih skupova. Znanstveni interes predloženice usredotočen je na područje etike. Vlastitu poziciju na ovom području formirala je na podlozi proučavanja i promišljanja filozofije vrijednosti D. von Hildebranda, najistaknutijeg predstavnika realistične fenomenologije. Glavni znanstveni doprinos predloženice sastoji se u interpretativnoj rekonstrukciji, sustavnom prikazu i kreativnoj razradi etičke misli D. von Hildebranda. Slijedeći perspektive koje su se rastvarale iz tog uporišta predloženica je proširila istraživački interes ne samo na fenomenologijsku školu u cjelini nego i na druga filozofska učenja iz različitih povijesnofilozofijskih razdoblja. Neki od radova pokazuju slabost u nepreciznom određenju okvira i pretpostavki rasprave, dok je ponegdje moguće zamijetiti kako izrazita istraživačka srođenost s mišljenjem D. von Hildebranda dovodi do poništenja svakog kritičkog odmaka.
U formalnom i kvalitativnom pogledu predloženica ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje filozofije, polje etike.
Predloženica ispunjava uvjete iz čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 59/96), uvjete iz čl. 74. Zakona o visokim učilištima (NN 59/96), i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/97).
Od objavljenih znanstvenih radova dva članka su objavljena u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom ili po vrsnoći izjednačenim časopisima: 1. »Dietrich von Hildebrand – Werk und Persönlichkeit«, 2. »Realistična fenomenologija kao kritička reforma platonizma«.
Predloženica također ispunjava uvjete Rektorskog zbora (NN 94/96) za izbor u zvanje docenta budući da je:
- u razdoblju od akad. god. 1995/6. kontinuirano sudjelovala u izvođenju dodiplomske nastave;
- održala pet priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.
U skladu s navedenim, Povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Iris Tićac izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Etika.
U Zagrebu, 11. studenog 2003.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Ante Čović, izv. prof.
dr. sc. Mirko Jakić, izv. prof.
dr. sc Borislav Mikulić, izv. prof
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet organizacije i informatike Varaždin
Pavlinska 2
42000 Varaždin
Prof.dr.sc. Mirko Čubrilo
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Dopunjeno Skupno izvješće Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci raspisao je natječaj za izbor nastavnika za kolegij Informacijski sustavi i zamolio Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr.sc. Željka Dobrovića za izbor u znanstveno-nastavno zvanje u znanstvenom području Društvene znanosti, znanstvenom polju Informacijske znanosti. Natječaj za izbor nastavnika objavljen je u “Novom listu” od 16.12.2001. godine.
Na osnovi članka 95. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine», br. 59/96. – pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. veljače 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu:
Na sjednici Matičnog povjerenstva za polje informacijskih znanosti, održanoj 12. studenog 2002. g. razmotreno je prvo izvješće i donijet zaključak da se ono dopuni opisom i vrednovanjem znanstvenih radova koji pristupnika, dr. sc. Željka Dobrovića kvalificiraju za izbor u zvanje naslovnog docenta, kako je izvješćem Povjerenstva predloženo. Na sjednici Matičnog povjerenstva za polje informacijskih znanosti, održanoj 19. studenog 2003. g. zaključeno je da dopunjeno izvješće iskazuje određene formalne nedostatke, te je vraćeno na doradu. Povjerenstvo za izbor postupilo je po naputku Matičnog povjerenstva za polje informacijskih znanosti, te Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu podnosi novo dopunjeno
SKUPNO IZVJEŠĆE
1. Biografski podaci
Dr.sc. Željko Dobrović rođen je 14.08.1962. godine u Šibeniku, općina Šibenik. Po narodnosti je Hrvat. Hrvatski je državljanin.
Dr. sc. Željko Dobrović završio je studij Računarska tehnika na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV u Zagrebu 1986. godine. Diplomski rad pod nazivom “Sintaktička analiza LR(0) jezika” obranio je kod dr.sc. Zdravka Dovedana i time stekao naziv diplomirani inženjer računarske tehnike.
Oženjen je suprugom Lucianom i otac je troje djece: Mia, Luka i Lovro.
U znanstvenom i stručnom radu koristi engleski jezik, koji aktivno govori i piše.
Tijekom radnog vijeka bio je zaposlen na slejedećim poslovima:
· asistent na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV u Zagrebu iz predmeta “Informatika” i “Matematički principi programiranja”,
· savjetnik za informacijske sustave u Službi za AOP MORH,
· načelnik odjela za projektiranje informacijskih sustava u Upravi za informatiku i telekomunikacije MORH,
· načelnik odsjeka za informatiku u Upravi za vojnu obvezu i mobilizaciju MORH,
· inspektor za informacijske sustave obrane u Glavnom inspektoratu obrane,
· voditelj odsjeka za modeliranje i simulacije u Institutu za obrambene studije, istraživanje i razvoj MORH.
Pored navedenog, obavljao je i slijedeće poslove:
· član tima u projektu izgradnje vojno evidencijskih informacijskih sustava (VEDIS),
· projektant informacijskog sustava Glavnog inspektorata obrane,
· projektant informacijskog sustava novačkih komisija,
· autor prijedloga izrade “Strateškog plana razvoja informacijskog sustava obrane”,
· autor ustroja Uprave za informacijsku tehnologiju MORH,
· autor standarda organizacije rada Glavnog inspektorata obrane,
· autor standarda inspekcije informacijskih sustava obrane,
· organizator obuke u projektiranju informacijskih sustava za informatičare u MORH i GS OSRH,
· voditelj obuke u mrežnom planiranju za djelatnike uprava za obranu,
· predavač na Ratnoj školi “Ban Josip Jelačić” za predmet “Upravljanje složenim organizacijskim sustavima”.
2. Znanstvena djelatnost
Dr. sc. Željko Dobrović magistrirao je na području operacijskih istraživanja (teorija repova) na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu (Zavod za primijenjenu matematiku) 1991. godine. Izradom i obranom magistarskog rada pod nazivom “Minimalizacija utroška sredstava u sistemu održavanja” postao je magistar znanosti iz oblasti tehničkih znanosti, područja računarskih znanosti. Mentor mu je bio prof.dr.sc. Damir Kalpić.
Dr. sc. Željko Dobrović doktorirao je 1998. g. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, na području metoda za projektiranje i razvoj informacijskih sustava za realne sustave s vremenski promjenjivim funkcijama. Izradio je i obranio doktorat pod nazivom “Metode razvoja i projektiranja informacijskih sustava za objektne sustave s vremenski promjenjivim funkcijama”, pod mentorstvom prof.dr.sc. Josipa Brumeca. Time je promoviran u doktora znanosti za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.
Upisan je u Registar istraživača u znanstvenom polju informacijske znanosti pod matičnim brojem 217896.
Suradnik je na znanstvenom projektu “Metodologija razvoja informacijskih sustava” pod šifrom projekta 0009026, pri Ministarstvu znanosti i tehnologije.
Citiran je u znanstvenom projektu “Strateško planiranje razvoja informacijskih sustava” pod šifrom projekta FOI005.
Suradnik je na projektu “Strateško planiranje i razvoj obrambenih informacijskih sustava”, koji se odvija u suradnji Instituta za obrambene studije, istraživanja i razvoj i Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu. Sa strane FOI Varaždin, na projektu sudjeluju prof.dr.sc. Josip Brumec, prof.dr.sc. Vesna Dušak i doc.dr.sc. Neven Vrček.
Član je znanstvenog društva “Association for Information Systems”, Computer Information Systems Department, Georgia State University, SAD.
Dr.sc. Željko Dobrović autor je sedam znanstvenih radova. Ovdje dajemo širi prikaz odabranih radova, koji prema mišljenju povjerenstva dr. sc. Željka Dobrovića kvaliviciraju za izbor u predloženo naslovno zvanje docenta. Popis znanstvenih radova bez njihova prikaza nalazi se u prilogu ovom izvješću.
1. Radovi priznanja
1. Dobrović, Ž., “Minimalizacija utroška sredstava u sistemu održavanja – magistarski rad”, Elektrotehnički fakultet, Zagreb, 1991.
2. Znanstveni radovi vrste a1
1. Dobrović, Ž., “Analytical approach in solving specific queuing theory problem”, University Computing Centre, CIT 4, 1996.
Sažetak: U ovom radu analitičkim pristupom modeliran je jedan problem iz domene teorije repova, točnije problem dinamike servisa za popravak radio uređaja. Dinamika sustava opisana je sredstvima teorije repova. Model je diskretiziran i modeliran na računalu. Dobiveni su optimalni parametri sustava.
Iako objavljen prije obrane doktorske disertacije, rad nije potrošen u smislu izbora u zvanje, tj. objavljen je <<nakon posljednjeg izbora>>, te je prema mišljenju Povjerenstva valjan za ovaj izbor.
2. Dobrović, Ž., “Strategic Planning under Uncertainty: Building the metamodel”, Journal of Information and Organizational Sciences, Faculty of Organization and Informatics, Vol 25, 11-26, Varaždin, 2001.
Sažetak: U informacijskom dobu brzina promjena u okruženju organizacija značajno se povećala. Tradicionalni proces strategijskog planiranja više nije dovoljan za uspješno vođenje organizacije kroz vrijeme. Uvode se metode SWOT analize i određivanja rezidualne nesigurnosti, kao pomoć u strategijskom planiranju. Primjena ovih metoda nije dovoljna samo na početku ciklusa strategijskog planiranja, već i na početku svake značajnije aktivnosti u strateškom planu. U radu se daje zajednički pogled na strategijsko planiranje, SWOT analizu i određivanje rezidualne nesigurnosti, čime se gradi metodika koja uključuje sve navedene metode. Metodika se gradi postupno kroz definiranje njenog meta modela, prateći pojedine korake u procesu strategijskog planiranja. Dobiveni metamodel olakšava razumijevanje procesa strategijskog planiranja i logički povezuje podatke generirane kroz ciklus strategijskog planiranja. Osim toga, metamodel se može iskoristiti kao osnova za izgradnju baze podataka u kojoj bi se čuvali podaci generirani u ciklusu strategijskog planiranja. Time se stvaraju i preduvjeti za izgradnju automatiziranih alata za potporu procesu strategijskog planiranja. Predloženi metamodel nije konačan i može se u nekim segmentima proširiti (npr. entitetima koji bi sadržavali podatke o rezultatima primjena pojedinih analitičkih alata za smanjenje nesigurnosti). On predstavlja jedan od pristupa daljnjoj formalizaciji procesa strategijskog planiranja.
3. Pavlić M., Kaić A., Dobrović Ž., Čandrlić S., Ostojić J. “Physical Design of Information Systems Integration Process”, 14th DAAAM International Symposium: Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Reconstruction and Development”, Sarajevo, 2003, str. ???.
Sažetak: Opisana je metoda integracije odvojenih informacijskih podsustava jedne organizacije u jedinstveni informacijski sustav. Analizirani su problemi procesa integracije kao i problemi koji se odnose na neovisne informacijske podsustave. Za uspješnu integraciju informacijskog sustava bitan je proces planiranja jedinstvenog modela podataka. Na temelju integralnog modela podataka, moguće je konstruirati integralnu bazu podataka.
3. Znanstveni radovi vrste a2
1. Dobrović, Ž., “Formal Description of Organizations with Time Changeable Functions: Additional Method in the Analysis Phase of Information Systems Development”, 13th International Conference on Information and Intelligent Systems - IIS 2002, Varaždin, 2002, 181-191.
Sažetak: Za fazu analize u razvoju informacijskih sustava razvijene su mnoge metode i metodike. Strukturna analiza i objektno orijentirana analiza samo su dva široko korištena predstavnika. Iako različite u pristupu, ove metode imaju nešto zajedničko. Njihova primjena rezultira u jednom funkcionalnom modelu (model procesa) i u jednom podatkovnom modelu (model podataka, objekata), a oba modela predstavljaju “zamrznutu” sliku poslovne tehnologije organizacije u trenutku analize. Buduće promjene u poslovnoj tehnologiji nisu predvidive u trenutku analize za većinu organizacija. Međutim, postoje organizacije, kao što su neke vojne organizacije, koje imaju više od jednog stanja funkcioniranja. Ove organizacije možemo nazvati “organizacije s vremenski promjenjivim funkcijama”. Prijelazi iz jednog stanja funkcioniranja u drugo mogu se promatrati kao događajima vođene organizacijske promjene predvidive u trenutku analize. Da bi se razvili informacijski sustavi za potporu organizacijama s promjenjivim funkcijama, možemo izabrati različite pristupe. Optimalan pristup bi trebao proizići iz same prirode takvih organizacija, pa je zbog toga potrebno razviti njihov formalan opis. Ovaj rad prezentira jedan mogući pristup formalnom opisu organizacija s vremenski promjenjivim funkcijama.
2. Dobrović, Ž., “Analitički pristup opisu radionice za tehničko održavanje kao sistema masovnog opsluživanja”, Vojno-tehnički glasnik br.3, Beograd 1991.
Sažetak: Radionica za održavanje tehničkih sredstava dio je šireg sustava održavanja koji se razvija za potrebe određenog poduzeća ili neke specifične institucije, npr. vojne. Pri matematičkom opisu ovakvih sustava postoje dvije metode: analitička i simulacijska . Obje koriste opis radionice kao sustava masovnog opsluživanja. Analitičko rješenje predstavlja osnovu ovog rada i njegov cilj je određivanje vjerojatnosti stanja u kojima se radionica za tehničko održavanje može naći.
3. Pavlić M., Kaić A., Dobrović Ž., Čandrlić S., Ostojić J. “Design Phase of Information Systems Integration Process”, Proceedings of the 25th International Conference on Information Technology Interfaces, Cavtat, 2003., 143-148.
Sažetak: Opisana je metoda integracije odvojenih informacijskih podsustava jedne organizacije u jedinstveni informacijski sustav. Analizirani su problemi procesa integracije kao i problemi koji se odnose na neovisne informacijske podsustave. Za uspješnu integraciju informacijskog sustava bitan je proces planiranja jedinstvenog modela podataka. Na temelju integralnog modela podataka, moguće je konstruirati integralnu bazu podataka.
4. Pavlić M., Kaić A., Dobrović Ž.: “Information Systems Integration Process: Data Perspective”, 14th International Conference on Information and Intelligent Systems - IIS 2003, Varaždiin 2003., 9-15.
Sažetak: Dvije perspektive procesa integracije informacijskih sustava moraju biti razmatrane: procesna i podatkovna. U ovom radu se izlaže podatkovna perspektiva integracijskog procesa, zasnovana na posebnoj metodici. Za uspješan integracijski proces planiranje modela podataka je izuzetno bitno. Ključna točka u integraciji baza podataka je integracija na logičkoj razini. Ova integracija na logičkoj razini prikazana je u okvirima metodike MIRIS.
3. Nastavna djelatnost
Dr.sc. Željko Dobrović je od 1986. do 1988. godine provodio vježbe iz predmeta “Informatika” na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV u Zagrebu.
Godine 1989. izabran je za asistenta iz predmeta “Matematički principi programiranja” na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV u Zagrebu. Vježbe iz ovog predmeta provodio je do 1991. godine.
Na Filozofskom fakultetu u Rijeci održavao je predavanja i vježbe iz sljedećih kolegija: Informacijski sustavi” i “Strategijsko planiranje IS”, za koje je izradio nastavni program, elektroničke folije i napisao skripta.
U ratnoj školi “Ban Josip Jelačić” od 1999. godine održava predavanja i vježbe iz nastavnog predmeta “Upravljanje složenim organizacijama”, nastavne cjeline “Strategija”. Oblikovao je sadržaj predmeta, te izradio elektroničke folije i skriptu “Upravljanje organizacijskim sustavima”. Uveo je u nastavni program ovog predmeta i izučavanje metodike “Balanced Scorecard” za kontinuirano upravljanje organizacijama.
Za djelatnike uprava za obranu održao je 1996. godine u Varaždinu seminare iz područja mrežnog planiranja, za potporu izradi mobilizacijskih i ostalih planova u sustavu obrane.
Izradio je skriptu za seminar: “Strateško planiranje”, koji je održan na INFO 2000 u Zagrebu, te savjetovanju CASE 12, u Opatiji 2000. godine.
4. Stručna djelatnost
Dr.sc. Željko Dobrović bavi se metodama strateškog planiranja i razvoja informacijskih sustava, te njihovom potporom upravljanju organizacijskim sustavima. Radio je na nekoliko projekata razvoja informacijskih sustava obrane: informacijski sustav novačkih komisija, informacijski sustav Glavnog inspektorata obrane, informacijski sustav pričuvnih postrojbi, informacijski sustav vojne obveze i mobilizacije, jedinstveni informacijski sustav obrane.
Pored strateškog planiranja i razvoja informacijskih sustava bavi se i primjenom CASE alata u potpori životnom ciklusu razvoja informacijskih sustava. Inicijator je nabave CASE alata BPWin i ERWin za potrebe modeliranja procesa i podataka u sustavu obrane. Ovi alati podržavaju IDEF (Integrated DEFinition) metode u modeliranju procesa, podataka i objekata, koje su proglašene federalnim standardom u SAD 1994. godine, a i NATO ih je prihvatio kao standard.
Za vrijeme školovanja na Univerzitetu nacionalne obrane (National Defense University) u Washingtonu, SAD, napisao je nekoliko stručnih radova u vezi razvoja informacijskih sustava obrane i primjeni IDEF metoda u projektiranju informacijskih sustava.
Inicirao je u MORH-u školovanje za projektiranje informacijskih sustava po metodici MIRIS (autor dr.sc. Mile Pavlić).
5. Specijalizacija nakon obrane doktorata
Dr.sc. Željko Dobrović nakon obrane doktorata bio je na dvije specijalizacije u SAD:
ENGLESKI JEZIK: Defense Language Institute, San Antonio, Texas, Specialized English Course, lipanj - srpanj 1998. Stručna specijalizacija u engleskom jeziku odnosila se na slijedeća područja: akademsko pisanje, akademsko čitanje, vještina govora, management, informatika i uporaba biblioteka.
SPECIJALIZACIJA: National Defense University (Univerzitet nacionalne obrane) Washington DC, Information Resources Management College (Koledž za upravljanje informacijskim resursima), Advanced Management Program, kolovoz – prosinac 1998. Za vrijeme ovog školovanja u trajanju 5 mjeseci, obrađene su slijedeće teme: “Temelji upravljanja informacijskim resursima”, “Upravljanje informacijama na razini organizacije (federalne agencije)”, “Mijenjanje rada i organizacije”, “Upravljanje akvizicijom informacijske tehnologije”, “Informacijska tehnologija”, “Mjerenje rezultata organizacijskih performansi (Balanced Scorecard)”, “Upravljanje informacijskom arhitekturom i infrastrukturom” i “Upravljanje promjenama”.
6. Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva
Na osnovu uvida u priložene materijale dr.sc. Željka Dobrovića, konstatiramo da su ispunjeni potrebni uvjeti za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent:
1) Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik za područje društvenih znanosti:
U znanstveno-nastavno zvanje docent može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN – pročišćeni tekst 59/96): “ Za znanstvenog suradnika može biti, na vrijeme od pet godine, izabrana osoba koja ima stupanj doktora znanosti i objavljene znanstvene radove u časopisima i publikacijama (knjige, monografije i sl.) s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama.” Znanstveno područno vijeće za područje društvenih znanosti propisalo je, na temelju članka 45. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, minimalne uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika: “ Za izbor u zvanje znanstvenog suradnika, pristupnik mora imati objavljeno najmanje sedam znanstvenih radova, od kojih barem tri u časopisu ili publikaciji s međunarodno priznatom recenzijom ili s njim po vrsnoći izjednačenim časopisom i publikacijom.”
Kao što se vidi iz popisa objavljenih radova, dr.sc. Željko Dobrović ima ukupno objavljeno sedam znanstvenih radova. Od toga broja, tri rada, navedena i prikazana u Prilogu A, točci 2. Znanstveni radovi vrste a1, pripadaju u vrstu a1 (traže se 2 rada), dok preostala četiri rada pripadaju vrsti a2.
Kandidat, prema navedenom, ispunjava minimalne uvjete Znanstvenog vijeća za područje Društvenih znanosti za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Docent.
2) Uvjeti Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent:
U znanstveno-nastavno zvanje docent može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz:
· članka 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN – pročišćeni tekst 59/96),
· članka 74. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (NN – pročišćeni tekst 59/96): “U zvanje docenta može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i uvjete koje propisuje Rektorski zbor, a od povjerenstva stručnog vijeća visokog učilišta ima potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.”
· slijedeće uvjete:
Pristupnik treba u pravilu zadovoljiti dva od ovih uvjeta:
· da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu akademsku godinu, ili da je radio na znanstvenoistraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka ili istraživača
Pristupnik je održavao vježbe iz predmeta “Informatika” i “Matematički principi programiranja” na Tehničkoj vojnoj akademiji KoV, te predavanja i vježbe iz predmeta “Informacijski sustavi” na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Suradnik je na dva znanstvenoistraživačka projekta: “Metodologija razvoja informacijskih sustava” i “Strateško planiranje i razvoj obrambenih informacijskih sustava” i citiran je u jednom znanstvenoistraživačkom projektu “Strateško planiranje informacijskih sustava”
· da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom skupu;
Pristupnik je održao tri priopćenja na domaćom skupovima i jedno na međunarodnom skupu.
· da je pomagao diplomandima ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s magistrandom i diplomandom;
· da se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.
Pristupnik je bio na dvije specijalizacije u inozemstvu nakon obrane disertacije (Specialized English Coarse – Texas, SAD i Advanced Management Program na Information Resources Management College, National Defense University, Washington D.C., SAD)
Prema tome, od postavljena četiri uvjeta, kandidat u potpunosti zadovoljava dva, što je za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta dovoljno.
Na osnovi izloženog, mišljenja smo da dr.sc.Željko Dobrović ispunjava uvjete Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti članka 42. stavka 1. i Zakona o visokim učilištima članka 74. stavka 1., uvjete znanstvenog područnog vijeća Ministarstva znanosti i tehnologije, kao i uvjete Rektorskog zbora Sveučilišta Republike Hrvatske za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Docent.
Stručno povjerenstvo temeljem navedenog predlaže da dr.sc. Željko Dobrović bude izabran u znanstveno-nastavno zvanje Docent za područje Društvenih znanosti, polje Informacijskih znanosti.
Prilozi:
A. Popis znanstvenih i stručnih radova.
B. Izvješće s nastupnog predavanja dr.sc. Željka Dobrovića, održanog 29. svibnja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
U Varaždinu, 4.prosinca, 2003. g.
Prof.dr.sc. Mirko Čubrilo
Doc.dr.sc. Damir Boras
Doc.dr.sc. Mile Pavlić
PRILOG A: Popis znanstvenih radova, stručnih radova i prikaz odabranih znanstvenih radova
1. Radovi priznanja
3. Dobrović, Ž., “Minimalizacija utroška sredstava u sistemu održavanja – magistarski rad”, Elektrotehnički fakultet, Zagreb, 1991.
2. Znanstveni radovi vrste a1
4. Dobrović, Ž., “Analytical approach in solving specific queuing theory problem”, University Computing Centre, CIT 4, 1996.
5. Dobrović, Ž., “Strategic Planning under Uncertainty: Building the metamodel”, Journal of Information and Organizational Sciences, Faculty of Organization and Informatics, Vol 25, 11-26, Varaždin, 2001.
6. Pavlić M., Kaić A., Dobrović Ž., Čandrlić S., Ostojić J. “Physical Design of Information Systems Integration Process”, 14th DAAAM International Symposium: Intelligent Manufacturing & Automation: Focus on Reconstruction and Development”, Sarajevo, 2003, str. ???.
3. Znanstveni radovi vrste a2
5. Dobrović, Ž., “Formal Description of Organizations with Time Changeable Functions: Additional Method in the Analysis Phase of Information Systems Development”, 13th International Conference on Information and Intelligent Systems - IIS 2002, Varaždin, 2002, 181-191.
6. Dobrović, Ž., “Analitički pristup opisu radionice za tehničko održavanje kao sistema masovnog opsluživanja”, Vojno-tehnički glasnik br.3, Beograd 1991.
7. Pavlić M., Kaić A., Dobrović Ž., Čandrlić S., Ostojić J. “Design Phase of Information Systems Integration Process”, Proceedings of the 25th International Conference on Information Technology Interfaces, Cavtat, 2003., 143-148.
8. Pavlić M., Kaić A., Dobrović Ž.: “Information Systems Integration Process: Data Perspective”, 14th International Conference on Information and Intelligent Systems - IIS 2003, Varaždiin 2003., 9-15.
Prof. Dr. sc. Mirko Čubrilo, Fakultet organizacije i informatike Varaždin
Doc. Dr. sc. Damir Boras, Filozofski fakultet Zagreb
Doc. Dr. sc. Mile Pavlić, Filozofski fakultet Rijeka
Izvješće s nastupnog predavanja dr.sc. Željka Dobrovića (PRILOG B)
U sklopu provedbe ovog izbornog postupka, kandidat, dr.sc. Željko Dobrović, održao je 29. svibnja 2002. g. nastupno predavanje na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Predavanje je održano pred povjerenstvom u sastavu: prof.dr.sc. Mirko Čubrilo, doc.dr.sc. Damir Boras i doc.dr.sc. Mile Pavlić. Predavanje je započelo u 11:00h i završilo u 11:45h. Predavanju je prisustvovao dovoljan broj nastavnika Filozofskog fakulteta u Rijeci u odgovarajućim zvanjima, kao i određeni broj studenata, tako da je predavanje u tom smislu bilo valjano.
Za nastupno predavanje Povjerenstvo je pristupniku ponudilo sljedeće tri teme:
1. Metode u strategijskom planiranju IS
2. Modeliranje procesa
3. Suvremene metode razvoja IS
Od ponuđenih tema kandidat je odabrao temu pod red. brojem 1: <<Metode u strategijskom planiranju IS>>.
Predavanje je pripremljeno kao prezentacija u PowerPointu.
Izlaganje tijekom predavanja bilo je dobro struktuirano, dobro vremenski vođeno i sa svim sastavnim dijelovima (uvod u temu, razrada i zaključak). Na početku je dana definicija IS-a, opisane faze njegovog razvoja i faze njegovog životnog ciklusa. Izlaganje je zatim nastavljeno opisom značenja i uloge strategijskog planiranja IS-a. Nakon toga dan je prikaz metodike strategijskog planiranja. Metodika je ilustrirana na konkretnom primjeru. Zaključak je sažeo najznačajnije postavke predavanja i dao prikaz literature.
Nakon predavanja članovi Povjerenstva kandidatu su postavili niz pitanja na koja je kandidat uspješno odgovorio (smisao strategije IS u uvjetima suvremenog poslovnog okruženja, odnos strategije IS prema strategiji poslovanja, uloga vrhovnog menadžmenta u oblikovanju strategije IS, odnos vrhovnog menadžmenta i menadžmenta za područje IT s obzirom na oblikovanje IS,…).
Temeljem rečenog, Povjerenstvo nastupno predavanje kandidata Željka Dobrovića ocjenjuje uspješnim i postupak izbora upućuje u daljnju proceduru.
Rijeka, 29.svibnja, 2002. g.
Prof.dr.sc. Mirko Čubrilo
Doc.dr.sc. Damir Boras
Doc.dr.sc. Mile Pavlić
Prof. dr. sc. Vladimir Mateljan, predsjednik
Prof. dr.sc. Damir Boras, član
Doc. dr. sc. Zvonimir Dujmović, član
PREDMET: Izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta dr.sc. Miroslava Bača za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti za predmete: Uvod u statistiku i informatiku na sveučilišnom studiju kriminalistike, Uvod u informatiku i Uvod u računalni kriminalitet na stručnom studiju kriminalistike, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 13. listopada 2003. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo u postupku izbora nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete: Uvod u statistiku i informatiku na sveučilišnom studiju kriminalistike, Uvod u računalni kriminalitet i Uvod u informatiku na stručnom studiju kriminalistike.
Na raspisani natječaj objavljen u "Vjesniku" od 29. kolovoza 2003. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, prijavio se jedan pristupnik, dr.sc. Miroslav Bača predavač na Visokoj policijskoj školi, Policijskoj akademiji u Zagrebu.
Nakon što smo pregledali prijavu, svu priloženu dokumentaciju i analizirali znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnika podnosimo Naslovu slijedeći
I Z V J E Š T A J
1. Životopis
1.1. Školovanje
Pristupnik dr.sc. Miroslav Bača, predavač iz predmeta "Uvod u informatiku", "Uvod u statistiku i informatiku", "Informacijski sustavi", "Informacijski sustavi MUP-a", "Kriminalistička informatika" i "Funkcionalna informatika" na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, rođen je 21. veljače 1970 godine u Bačkoj Palanci, Vojvodina, državljanin RH, po narodnosti hrvat, oženjen je (supruga Maja) i otac jednog djeteta (sin Marko Miroslav). Osnovnu školu završio je u Iloku, a srednjoškolsku naobrazbu stekao je u COUO "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Višu elektrotehničku školu u Osijeku završava 1992. godine, a Visoku policijsku školu u Zagrebu 1996. godine. Znanstveni poslijediplomski studij upisuje 1997. godine na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, te 15. prosinca 1999. godine na istom fakultetu brani magistarski rad na temu "Raspoznavanje dvodimenzionalnih objekata s posebnim osvrtom na prepoznavanje ljudskih lica i otisaka prsta", izrađen pod mentorstvom doc.dr.sc. Mirka Čubrila. Obranom je stekao znanstveni stupanj magistra informacijskih znanosti.
13. svibnja 2003. godine pristupnik je doktorirao na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, Sveučilišta u Zagrebu, pod mentorstvom prof.dr.sc. Mirka Čubrila na temu: "Klasifikacija dvodimenzionalnih slika otisaka prsta pomoću Walshovih transformacija", te stekao akademski naziv doktora društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti.
1993.-1997. PU vukovarsko-srijemska, MUP RH, Donačelnik za tehniku i poslove veze
1997.-danas Predavač na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu
Mentor tridesetak diplomskih radova s područja informacijskih znanosti.
Dr.sc. Miroslav Bača govori, čita i piše: engleski.
2. Analiza i ocjena znanstvene djelatnosti
Dr.sc. Miroslav Bača do sada je objavio 3 izvorna znanstvena rada , 1 knjigu, 3 stručna rada, sudjelovao priopćenjima na šest međunarodnih znanstvenih skupova, kao što slijedi:
2.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a1-znanstveni radovi)
Šimundić, S., Bača, M. (1999): Metodologija istraživanja pojavnih oblika računalnog kriminaliteta, Izvorni znanstveni članak, UDK:343.791:681.3, Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, god. 36. br.1-2,str. 73.-88., Split
U radu se na sustavan i iscrpan način opisuje metodologija istraživanja pojavnih oblika računalnog kriminaliteta, s posebnim osvrtom na kriminalistički aspekt obrade počinjenog djela. Iako se u kriminološkoj i kriminalističkoj znanosti još uvijek vode sporovi o pojmu računalni kriminal, u radu je pokazano kako to nije samo teoretska rasprava. Rad traži precizno i konačno definiranje pojmova u kriminalistici, posebice kroz obrade informatičkih kaznenih djela poput računalnog kriminala. U radu se postupno opisuje provođenje istražnih radnji, te daju smjernice za istražitelja.
Doprinos pristupnika u ovom radu ogleda se kroz detaljno opisivanje uloge istražitelja u procesu istraživanja djela računalnog kriminala, te na prikupljanje materijalnih dokaznih tragova, a po prvi put uvodi i pojam digitalni dokazni materijal. Ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta uobličavanja multidisciplinarne holističke paradigme, koja predstavlja cjelovit i sustavan pogled na probleme i pojave koji se proučavaju u humanom okruženju.
Šimundić, S., Ivanda, S., Bača, M. (2001): Manipulacija računalom s ciljem ostvarivanja vlastite koristi, Izvorni znanstveni članak, UDK:343.533, Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, god. 38, br. 4, str. 327.-337., Split
Rad prikazuje događanja u svijetu odnosa, djelovanja i komunikacije među ljudima, a uz koju je nemoguće postići potpunu zaštitu od računalnog kriminala samo tehnološkim sredstvima, društvenom kontrolom i kaznenopravnim mjerama. U radu se na sustavan način opisuju manipulacije računalom s ciljem ostvarivanja vlastite koristi za počinitelja, s posebnim osvrtom na prevenciju. Posebni aspekt stavlja se na tehnološke pretpostavka zaštite, njihovu cjelovitu i efikasnu primjenu, te njihovo permanentno preispitivanje.
Doprinos pristupnika u ovome radu ogleda se u izradi sustavnog pristupa djelima računalnog kriminala koji se odnose na prijevare putem unosa podataka, falsificiranje i otuđivanje informacija i podataka iz baza podataka. Ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa aspekta zaštite i sigurnosti podataka.
Ivanda, S., Bača, M. (2001): Perspektive "community policing" u Republici Hrvatskoj, Pregledni znanstveni rad, UDK:351.74, Hrvatska javna uprava, god. 3., br. 2, str. 271.-281., zagreb
U radu se opisuje odabir i izgradnja modela policije u Republici Hrvatskoj te čimbenici koji utječu na odgovor na pitanje da li policija u današnje vrijeme u Republici Hrvatskoj može biti organizirana kao javna služba te odgovoriti zahtjevima građana u osiguranju njihove osobne sigurnosti i zaštite javnog reda i mira u sredini u kojoj žive, a da pri tome sami nisu uključeni u model policije u zajednici. Čimbenici koji se opisuju su gospodarska situacija u društvu , te ugled policije u očima građana. Korištenje podataka koje policija posjeduje jedan je od aspekata koji rad obrađuje sa stajališta zaštite privatnosti građana.
Doprinos pristupnika u ovome radu ogleda se u izradi modela komunikacije između građana i policije kao i između samih policijskih djelatnika. Model koji je korišten u radu posebnu pažnju posvećuje rukovanju s podacima te njihovu daljnju distribuciju. Ovaj rad predstavlja znanstveni doprinos u znanstvenom polju informacijske znanosti sa stajališta smanjenja komunikacijske entropije u procesu transakcijske razmjene ljudskog organizma s njegovim humanim okruženjem.
Zaključak 1: Pristupnik dr.sc. Miroslav Bača objavio je 3 znanstvena rada u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1-znanstveni radovi).
2.2. Knjige objavljene u zemlji i van nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama).
Šimović, V., Šimundić, S., Bača, M. (1998): Policija i informatika, UDK:375.74:007(075.8), ISBN953-161-108-4, MUP RH, Zagreb
Knjiga predstavlja rezultat teorijskog i empirijskog istraživačkog rada autora na pronalaženju novih načina povezivanja policije i informacijske tehnologije. Kroz knjigu su obrađeni informacijski sustavi, zaštita i sigurnost podataka, specijalizirani informacijski sustavi za potrebe policije i službe sigurnosti, perspektive te dio koji se odnosi na praktični rad.
Doprinos pristupnika u ovom radu ogleda se kroz detaljno opisivanje specijalizirani informacijskih sustava koji se koriste za potrebe policije i službe sigurnosti, poput C3I sustava i TETRA sustava, te kroz praktičnu primjenu istih. (str. 131.-184.).
Zaključak 2: Pristupniku dr.sc. Miroslav Bača objavljena je 1 knjiga koja se prema uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja može posebno vrednovati.
Zaključak 3: Temeljem zaključaka (zaključak 1 i zaključak 2) konstatiramo da je pristupnik objavio 3 znanstvena rada iz grupe (a1-radovi) i jednu knjigu koja može zamijeniti više znanstvenih radova (najmanje dva).
2.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima s izlaganjem
Pristupnik je sudjelovao na međunarodnim skupovima s izlaganjem:
2.4. Podaci o disertaciji i magistarskom radu
(a) Magistarski rad:
RASPOZNAVANJE DVODIMENZIONALNIH OBJEKATA POMOĆU NEURONSKIH MREŽA S POSEBNIM OSVRTOM NA RASPOZNAVANJE LICA I OTISAKA PRSTIJU, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište u Zagrebu, 1999.
(b) Disertacija:
KLASIFIKACIJA DVODIMENZIONALNIH SLIKA OTISAKA PRSTA POMOĆU WALSHOVIH TRANSFORMACIJA, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište u Zagrebu, 2003.
2.5. Ocjena znanstvenog rada
Na osnovi iznesenog, stručno povjerenstvo zaključuje da je dr.sc. Miroslav Bača objavio 3 znanstvena rada u časopisima s međunarodnom recenzijom i njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama te jednu knjigu objavljenu u zemlji ili van nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama). Rezultati koje je pristupnik prikazao u svojim radovima predstavljaju izvorni znanstveni doprinos Informacijskim znanostima. Njegov doprinos se očituje u prvom redu u primjeni informacijskih tehnologija u biometriji, te kriminalistici. Koristi se istraživačkim metodama i tehnikama šireg područja informacijskih znanosti. Kandidat je kroz svoju doktorsku disertaciju pokazao i da vlada ne samo teorijskim već i aplikativnim vidovima informacijskih tehnologija. Konačno, stručno povjerenstvo ocjenjuje da je dr.sc. Miroslav Bača vrijedan i plodan znanstveni radnik, koji svojim znanstvenim radom znatno utječe na razvoj informacijskih znanosti.
3. Analiza i ocjena nastavne djelatnosti
Mentorstvo i podizanje znanstvenog pomlatka
Dr.sc. Miroslav Bača bio je mentor za više od 10 diplomanada.
3.1. Dodiplomska nastava (predavanja, vježbe, seminari)
Dr.sc. Miroslav Bača predaje na Visokoj policijskoj školi, Policijske akademije u Zagrebu:
3.2. Ocjena nastavnog rada
Dr.sc. Miroslav Bača više od pet godina djeluje kao nastavnik na visokoj policijskoj školi u Zagrebu, od toga tri godine u zvanju predavača. U tom svojstvu predavao je slijedeće kolegije: Uvod u informatiku, Uvod u informatiku i statistiku, Informacijski sustavi, Informacijski sustavi MUP-a, Kriminalistička informatika i funkcionalna informatika. Pristupnik je također koautor udžbenika Šimundić, S., Šimović, V., Bača, M.: Policija i informatika, UDK:375.74:007(075.8), ISBN953-161-108-4, MUP RH, Zagreb, napisanog za potrebe informatičkog osposobljavanja policijskih djelatnika, na osnovu kojega se može zaključiti da je pristupnik uspješan i savjestan pedagoški djelatnik. Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je dr.sc. Miroslav Bača vrijedan, odgovoran i uspješan nastavnik, koji je sudjelovao u unapređenju nastave.
4. Stručna djelatnost
4.1.Stručni radovi
Šimović, V., Vukosav, J., Bača, M. (1997): Posredno prepoznavanje otisaka terorista (ili počinitelja težih kaznenih djela) putem informacijske i statističke komparacije individualnih obilježja dermatoglifa prstiju srodnika, Policija i sigurnost, godina 6 - Broj 1-2/97, MUP RH, Zagreb, str. 152-164.
U radu se opisuje istraživanje koje je provedeno pri razmatranju kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika dermatoglifa kažiprsta desne ruke najbližih srodnika informacijskim i statističkim metodama. U radu su opisan i i rezultati koji ukazuju na postojanje veće vjerojatnosti pri posrednom prepoznavanju odnosno identifikaciji putem informacijsko-statističke komparacije kvalitativnih obilježja dermatoglifa prstiju.
Doprinos pristupnika u ovome radu ogleda se u obrađivanju dijela koji se odnosi na razmatranje inicijalnog istraživanja kvantitativnih i kvalitativnih karakteristika dermatoglifa kažiprsta desne ruke najbližih srodnika nužnih za izradu baze znanja ekspertnog sustava.
Šimović, V., Bača, M. (1997): Dokaz osjetljivosti promjena brzine u odnosu na variranje koeficijenata, pri raščlambi sudara vozila u ravnini korištenjem jednadžbi impulsa i momenata, Policija i sigurnost, godina 6 - Broj 3/97, MUP RH, Zagreb, str. 196-214.
U radu se opisuje model sudara dvaju vozila u ravnini upotrebom šest algebarskih jednadžbi. Ove jednadžbe povezuju tri komponente brzine svakog vozila. Prezentiran je i sumarni izvod šest modela jednadžbi, a za čiji se izračun koristi i aplikacija napisana u Quick Basicu.
Doprinos pristupnika u ovome radu ogleda se u izradi aplikativnog dijela te je na taj način riješio izračun modela jednadžbi konačnih brzina i njihove uvjetovanosti, a čime se je postigla optimalizacija procjene brzine u analizi prometne nezgode.
Bača, M., Ivanda, S., (2002): Razvoj ekspertnog sustava za detekciju neovlaštenog upada u računalni sustav, Policija i sigurnost, godina 11 - Broj 4 - 6/02, MUP RH, Zagreb. Str. 212-231.
Rad opisuje model koji će svojim karakteristikama biti u mogućnosti prepoznati i razvrstati upade te na njih odgovoriti pomoću alata umjetne inteligencije, posebice ekspertnih sustava. Opisuju se i nedostatci koje danas posjeduju modeli koji se koriste u zaštitama informacijskih sustava, s posebnim osvrtom na uvođenje novih biometrijskih tehnika zaštite.
Doprinos pristupnika u ovome radu ogleda se u izradi modela razvoja ekspertnog sustava za detekciju neovlaštenog upada u računalni sustav, te u obradi općih i posebnih karakteristika ekspertnog sustava te dao opće naznake za razvoj sigurnosti računalnih sustava.
4.2. Ocjena stručnog rada
Dr.sc. Miroslav Bača, pokazao se kao vrstan stručnjak u istraživačkom radu. te u primjeni metodologije znanstvenog i stručnog rada. Pristupnik je aktivan stručnjak na polju Informacijskih znanosti, posebice u području njihove primjene u biometriji i kriminalistici.
5. Mišljenje stručnog povjerenstva
Stručno povjerenstvo smatra da dr.sc. Miroslav Bača ispunjava sve zakonske i druge uvjete za izbor u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni suradnik i za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti prema uvjetima natječaja jer:
A) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta prema Zakonu o znanstveno-istraživačkoj
djelatnosti, čl. 42. (Narodne novine, br. 59/1996)
A1) Pristupnik ima akademski stupanj doktora znanosti iz informacijskih znanosti koji je stekao obranom doktorske disertacije pod naslovom: KLASIFIKACIJA DVODIMENZIONALNIH SLIKA OTISAKA PRSTA POMOĆU WALSHOVIH TRANSFORMACIJA, koji je stekao na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište u Zagrebu, 2003.
A2) Pristupnika ima 5 godina rada na Visokom učilištu.
A3) Pristupnik je objavio 3 znanstvena rada u časopisima s međunarodnom recenzijom i njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama koji su značajnije utjecali na razvoj znanosti te 1 knjigu objavljenu u zemlji ili van nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama). Komentar radova nalazi se u točkama 2.1. i 2.2. ovog dokumenta.
Stručno povjerenstvo konstatira da dr.sc. Miroslav Bača ispunjava sve uvjete Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje znanstvenog suradnika (docenta).
B) Rekapitulacija ispunjenih minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja
(Narodne novine, broj 38/1997.), za zvanje znanstvenog suradnika.
B1) Pristupnik ima stupanj doktora znanosti (točka A1 ovog dokumenta).
B2) Pristupnik je objavio 3 znanstvena rada u časopisima s međunarodnom renzijom i njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1-radovi), te 1 knjigu objavljenu u zemlji ili van nje (vrednovane temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao više radova u odgovarajućim publikacijama, a3-rad) što odgovara propisanim minimalnim uvjetima (dva a1- rada i tri a2-rada).
Stručno povjerenstvo konstatira da dr.sc.Miroslav Bača ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja, za izbor u zvanje znanstvenog suradnika (docenta).
C) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno- nastavno zvanje (Narodne novine br. 94/1996.)
C1) Pristupnik je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju 5 godina (što je više od jedne).
C2) Pristupnik je održao šest priopćenja na znanstvenim skupovima, (Komentar se nalazi u točki 2.4. ovog dokumenta).
C3) Pristupnik je pomagao diplomandima ( bio je mentor) u više od 1 slučaja (više od 10).
Stručno povjerenstvo konstatira da dr.sc. Miroslav Bača ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent.
6. Zaključak i prijedlog stručnog povjerenstva
Zaključak stručnog povjerenstva
Dr.sc. Miroslav Bača je u dosadašnjem znastvenom i nastavničkom radu pokazao izuzetne znanstvene i nastavničke mogućnosti u promišljanju informacijskih znanosti u širem smislu. Pokazao je istraživačke sposobnosti koje su se najbolje očitovale u njegovoj disertaciji. U tijeku dosadašnjeg rada pokazao je iznimno plodan istraživački i nastavni rad o čemu govore brojni objavljeni radovi (jedna knjiga, 3 znanstvena rada, 6 objavljenih istraživačkih radova, 3 stručna rada). Uspio je zainteresirati i animirati studente za svoje nastavne discipline, izbor seminara i diplomskih radova, koji se često opredjeljuju za diplomske radove iz informatičkih predmeta o čemu svjedoči veći broj mentorstva pristupnika.
Na temelju utvrđenih činjenica, stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik dr.sc. Miroslav Bača ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent prema natječaju Policijske akademije, Visoke policijske škole u Zagrebu, Avenija Gojka Šuška 1, Zagreb.
Prijedlog stručnog povjerenstva
Stručno povjerenstvo predlaže Naslovu da dr.sc. Miroslava Bača izabere u znanstveno-nastavno zvanje docent u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, Avenija Gojka Šuška 1, Zagreb.
U Zagrebu, 13. studenog 2003.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Vladimir Mateljan
Prof. dr. sc. Damir Boras
Doc. dr. sc. Zvonimir Dujmović
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta
predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača
Metodike nastave hrvatskoga jezika
na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE
HUMANISTIČKIH ZNANOSTI REKTORSKOG ZBORA
VISOKIH UČILIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE
POLJE KROATISTIKA
10000 Zagreb, Trg maršala Tita 14
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
za izbor u nastavno zvanje predavača
Metodike nastave hrvatskoga jezika
na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu
Visoka učiteljska škola u Splitu uputila je 14. srpnja 2003. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu zamolbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata koji su se prijavili na natječaj objavljen u "Vjesniku" od 20. lipnja 2003. za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 17. rujna 2003. imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu u sastavu: dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof., dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. i dr. sc. Ana Pintarić, red. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Na raspisani javni natječaj javio se mr. sc. Josip Miletić. Nakon proučavanja dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
U skladu sa Zakonom o visokom školstvu (Narodne novine, br. 59/96.) te naputkom Rektorskoga zbora (Narodne novine, br. 94/96.) - djelatnost je pristupnika, relevantna za izbor u nastavno zvanje, prikazana u sljedećim posebnim dijelovima ovog izvješća:
Životopis
Nastavna djelatnost
Znanstvena djelatnost
Stručna djelatnost
Zaključno mišljenje
Mr. sc. Josip Miletić rođen je 7. svibnja 1970. u Zadru. Diplomirao je 1997. na Filozofskom fakultetu u Zadru te stekao zvanje profesora hrvatskoga jezika i književnosti. Iste godine se kao znanstveni novak zaposlio na Filozofskom fakultetu u Zadru (na projektu Hrvatsko pravno nazivlje glavnog istraživača prof. dr. sc. Mile Mamića). Na početku akademske godine 1999./2000. povjerena su mu predavanja iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru što radi već četvrtu godinu.
Godine 2001. izabran je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru.
Magistrirao je 2002. na poslijediplomskom studiju Kroatistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Iste je godine magistrirao i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu obranivši rad pod naslovom Specifičnosti marketinške koncepcije u obrazovanju.
U svibnju 2002. izabran je u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za rad na projektu Hrvatsko pravno nazivlje te u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru.
Prijavio je doktorsku disertaciju iz metodike nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, upravnih i ekonomskih škola.
2. Nastavna djelatnost:
Mr. sc. Josip Miletić držao je četiri godine predavanja iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zadru.
3. Znanstvena djelatnost:
Mr. sc. Josip Miletić obranio je dva magistarska rada godine 2002.: prvi – na poslijediplomskom studiju Kroatistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu; drugi – na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Specifičnosti marketinške koncepcije u obrazovanju. Prijavio je doktorsku disertaciju iz metodike nastave hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, upravnih i ekonomskih škola. Nema objavljenih znanstvenih radova.
4. Stručna djelatnost:
Mr. sc. Josip Miletić nema objavljenih stručnih radova.
5. Zaključno mišljenje:
Mr. sc. Josip Miletić ispunjava uvjete za predavača iz čl. 80, 86 i 95 Zakona o visokim učilištima RH.
Predlažemo izbor mr. sc. Josipa Miletića u nastavno zvanje predavača za predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Stručno povjerenstvo:
_____________________________
dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
______________________________
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
______________________________
dr. sc. Ana Pintarić, red. prof.
Pedagoškog fakulteta u Osijeku
U Zagrebu 1. listopada 2003.
Izvješće stručnog povjerenstva
za davanje mišljenja o dr. Tei Benčić
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
1. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na svojoj sjednici od 19. ožujka 2002. (v. br. dopisa 01-11-75-1999. od 25. ožujka 2002.) u stručno povjerenstvo (u promijenjenom sastavu, nakon prethodnog povjerenstva) za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika dr. sci. Tee Benčić za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku i književnosti, grana jezikoslovlje, za kolegij Uvod u književnost, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Visoka učiteljska škola u Petrinji uputila je još 19. srpnja 1999. molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sci. Tee Benčić, koja se bila prijavila na natječaj u "Vjesniku" 21. i 22. lipnja 1999., raspisan od iste Visoke učiteljske škole. Natječaj je bio ispravljen u "Vjesniku" od 2. studenoga 2001., pri čemu se ispravak tiče izričitog imenovanja kolegija za koji se pristupnica natječe, tj. za kolegij Uvod u književnost.
2. Dr. sci. Tea-Benčić (Rimay) rođena je u Sisku 6. prosinca 1956. U rodnom gradu završila je gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu, na tadanjem Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti te na Odsjeku za komparativnu književnost, diplomirala je 1980. Magisterij je postigla 1987. radnjom Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića, a doktorat postigla 1998. disertacijom pod naslovom Pjesma u prozi. Od 1979. do 1999. bila je zaposlena kao srednjoškolski profesor hrvatskog jezika u Gimnaziji Sisak, a od travnja 1999. viši je predavač kolegija Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Stalno je nastanjena u Sisku, majka je dvoje djece. Služi se francuskim i engleskim jezikom.
Dr. Tea Benčić vrlo je marljiva književna i znanstvena djelatnica. Objavila je pet samostalnih književnoznanstvenih i esejističkih knjiga: Zidovi i zvijezde: semantička suglasja Slavka Mihalića (1997), Pjesma u prozi (1997), Čuvari književnog nasljeđa - hrvatski esejisti o književnosti 20. stoljeća (1999), Pjesme u prozoru (ogledi o suvrmenoj hrvatskoj poeziji) (2000), te "Reci mi kakav ti je svijet, reći ću ti kakav si pjesnik" (2001). Priredila je te predgovorima i odnosnom znanstvenom aparaturom popratila knjige hrvatskih pjesnika u uglednim nakladnim kućama: Dobriša Cesarić, Nikola Milićević, Slavko Mihalić, Dražen Katunarić, Božica Jelušić, Dora Pfanova, Tin Ujević. Objavila je znatan broj književnoznanstvenih eseja, mahom u najuglednijim hrvatskim časopisima ("Forum", "Republika", "The Bridge"). Više je godina stalni kritičar najnovije pjesničke proizvodnje u časopisu HAZU, "Forum". Članica Društva hrvatskih književnka, suurednica je njegova časopisa na stranim jezicima "The Bridge".
3. Pristupnica je uz svoje dokumente priložila (površno izrađenu) bibliografiju. Povjerenstvu su poznate rasprave dr. sci. Benčić, te drži da se pristupničin rad može podijeliti u tri skupine: a) eminento znanstvene radnje, b) esejističke ekspertize najmodernijega hrvatskog pjesništva, 3) stručno uređene prezentacije pojedinih opusa.
a) Pjesma u prozi (1997), nastala na temelju uspješno obranjene disertacije, latila se teorijskih problema koji nastaju koliko iz imenovanja te poetički neodređene liske podvrste toliko iz razasuta korpusa, koji se povijesno datira s početkom u crticama Niccolňa Tommasea i Frana Mažuranića, a prepoznaje se posebice u našoj suvremenosti. Moguće je reći, da je disertacija gđe Benčić snimka poetičkog stanja suvremenoga hrvatskog pjesništva, kako ga god mi danas, kao izraz naše suvremenosti, ocjenjivali. Autorica polazi od prijepora što ga sadrži sam naziv, analizira koliko kvalifikaciju "pjesma" (pripadno "pjesništvu" odn. "poeziji") toliko i kvalifikaciju "proza" (pripadno dakle bilo jezikoslovno bilo poststrukturalistički pojmljenim ostvarajima teksta), pa odbacujući i jednu i drugu mogućnost temelja analize, "vraća" problematiku području estetike. Pjesma u prozi da je estetički fenomen. "Estetiku pjesme u prozi" autorica utemeljuje na više strukturnih područja: univerzum, apstrakcija, posebice funkcijom i crtom elipse, itd. itsl. (Iscrpan se prikaz knjige nalazi u opisu disertacije branjene na Filozofskom fakultetu, koje Povjerenstvo drži mogućim adligatom ovom izvješću.) U trećem dijelu autorica primjenjuje svoje teorijske modele na poimence obrađivanim opusima hrvatske književnosti, od Tommasea do Andriane Škunca i Gordane Benić. Zidovi i zvijezde- semantička suglasja Slavka Mihalića (1997) ide u red prvih znanstvenih monografija (uz Pavletića i prvopotpisanog "povjerenika") o najuglednijem hrvatskom pjesniku današnjice. Posrijedi su dva uzajamno naslonjena dijela. U prvom autorica izlaže dotadašnje spoznaje hrvatske književne kritike o Mihaliću, izlažući stavove svakoga od njih, ali smještajući i te ekspertize u koordinate odnosnih kritičkih sustava. U drugom dijelu, u kojemu se zalaže za paradigmatiku (dakle za seleksijske odnose kao indekse značenja) te za "pojmovni sustav" pri analizi brojnih Mihalićevih pjesama, autorica od posebnih analiza hoće stvoriti zaokružen i sustavan analitički "raster". Čini to suvereno, krećući se poljem što lingvostilistike što (književnoznanstvene) fenomenologije, pa semantika, određena tim sustavima, biva temeljem Mihalićevih pjesama (ne možda "označiteljska praksa", izvanjezični konteksti, jastvena protega ili što slično. Mihalićeva je poezija time dobila vjerna tumača.
b) Esejističke interpretacije hrvatskih, mahom suvremenih pjesnika i esejista, tvorivo su autoričinih knjiga Čuvari književnog nasljeđa (1999), Pjesme u prozoru (2000) i spomenuta "Reci mi..." (2001). Prva je zapravo opsežna hrestomatija modernoga hrvatskog eseja. Autorica je odabrala četrdesetak eseja iz pera vrlo raznovrsna kolopleta autora, od najstarijih do najmlađih, od novinskih do sveučilišnih pisaca, te ih rasporedila prema tematiziranju roda: poezije, proze, drame. Svaki je od tih odjeljaka popratila vlastitim kraćim uvodnim esejom. Čuvari...daju pouzdanu sliku suvremenoga hrvatskog esejističkog pisanja, te mogu poslužiti i u sveučilišnoj nastavi, posebice u inozemstvu. Pjesme u prozoru zbirka su autoričinih eseja objavljenih tijekom zadnjih desetak godina. Odlikuju se visokom teorijskom obaviještenošću, a glede odabranih predlžaka prilično se jasno očituje autoričina skolnost prema slobodnije strukturiranim opusima, takvima dakle koji poetička načela sadrže sama u sebi: moderna je tu pomodna riječ "autopoiesis". I treća se od spomenutih knjiga sastoji od sličnih opusa, pri čemu autorica naslovljuje knjigu navodom iz Gastona Bachelarda. Knjiga dokazuje autoričinu sklonost književnoznanstvenoj fenomenologiji, danas donekle zanemarenoj, pa upravo zato dobrodošloj inačici suvremene hrvatske književnoteorijske misli.
c) Treći se tip knjiga gđe Benčić tiče ediranja: priredila je, rečeno je već, sijaset izbora iz djela suvremenih hrvatskih pjesnika, te ih popratila pogovorima i komentarima. Držimo ih ozbiljnim stručnim radovima, a knjige su na korist tzv. običnog čitatelja i školarca.
4. Pristupnica u svojstvu višeg predavača samostalno vodi i ispituje kolegij Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji, što podrazumijeva "normalnu" propedeutiku i izlaganje suvremene jezične norme te osnova stilistike. Relativno mlad visokoškolski nastavnik, jamačno će, prihvati li se ovo izvješće, moći temeljitije profilirati svoj znanstveni status i usmjerenje predajući kolegij Uvod u književnost, što otprilike odgovara profilu i opsegu kolegija Poetika na Filozofskom fakultetu.
5. U javnosti je gđa Benčić poznata kao zauzeta urednica, književna komentatorica, pisac od znanja i ugleda, a ne treba zaboraviti ni njezinu nekadašnju srednjoškolsku praksu. Poznato je da je tijekom dvadesetogodišnjeg rada u srednjoj školi sudjelovala u izobrazbi naraštajâ sisačke mladeži, iz koje se izdvojio i znatan broj književnoznanstvenih i književnih poslenika. Kao "praktičar" nastavnog posla i kao djelatni sudionik književnog života pristupnica je osposobljena za učinkovitije razumijevanje i kreativno oblikovanje znanosti o književnosti, što bi imao biti upravo posao na mjestu za koje se natječe.
Temeljem svega rečenoga, te držaći da pristupnica dr. sci. Tea Benčić koliko kao znanstveni radnik toliko i kao pedagog posve odgovara zahtjevima zvanja, te ispunja sve uvjete uz koje je raspisan natječaj Visoke učiteljske škole u Petrinji, povjerenstvo predlaže,
da se dr. sci. Tea Benčić izabere u zvanje docenta.
U Zagrebu, 4. listopada 2002. Povjerenstvo:
akad. Ante Stamać, red. prof.
dr. sci. Krešimir Bagić, doc.
dr. sci. Julijana Matanović, doc.
za izbor dr. sci. Tee Benčić
MATIČNO POVJERENSTVO ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
- POLJE JEZIKOSLOVLJE I ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI
Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg maršala Tita 14
Matično povjerenstvo za područje humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje i književnosti svojim je dopisom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i potpisanom povjerenstvu od 25. studenoga 2002. «zaključilo zamoliti stručno povjerenstvo da opiše i vrednuje znanstvene radove (iz skupine a1 i a2) koji pristupnicu kvalificiraju za izbor u predloženo zvanje...»
Ovime prilažemo
DOPUNU IZVJEŠĆU
koje je bilo podneseno 4. listopada 2002., i kojim se predlaže da se dr. sci. Tea Benčić izabere u zvanje docenta:
1. Za razliku od prethodnog izvješća, povjerenstvo ovaj put može priložiti pristupničinu sređenu bibliografiju radova, što ju je po drugi put sama izradila.
2. Povjerenstvo iznosi opširno izvješće o autoričinu znanstvenom radu, koji je u potpunosti kvalificira za izbor u predloženo zvanje.
PJESMA U PROZI, Naklada Tifex, Zagreb, 1997., 280 str.
Pjesma u prozi Tee Benčić, rasporedom se i gradivom dijeli na sedam uzajamno tijesno supostavljenih cjelina, kojima su naslovi: Pristup pjesmi u prozi, Poetika pjesme u prozi, Estetika pjesme u prozi, Pjesma u prozi u hrvatskoj književnosti (Od Ujevića do Mihalića), Pjesma u prozi u hrvatskoj književnosti od 60-tih do 90-tih, Odabrani primjeri pjesama u prozi, te Literatura.
Pristupom pjesmi u prozi autorica ulazi in medias res problema, koji se glede naslova te vrlo problematične podvrste postavlja kao unutarnji prijepor naziva: on je sporan s oksimoronske strukture svojih neposrednih sastavnica, nesporan pak s obzirom na povijest svoga nastanka i takovrsna imenovanja u E.A. Poea, Aloysiusa Bertranda i Charlesa Baudelairea. Gđa Benčić već na prvoj stranici jasno određuje svoju «namjeru»: «...pokazati da je pjesma u prozi viđenje svijeta i duhovno iskustvo, više nego tehnika i oblik, nepredviđena jednoj formi ili jednom određenom rodu.»
Uočivši tako bitni prijepor pri definiranju pjesme u prozi – a on se formulira otprilike kao «lirsko postupanje s epskim gradivom» (npr. Wilpert), odnosno kao «nestihovana lirika» - autorica poglavljem Poetika pjesme u prozi nastoji oko odredbe ili skupa odredaba koje bi se mogle oblikovati ponovnim i temeljitim promišljanjem koliko konkretnih tekstova što su u povijesti književnosti, samoimenovanjem ili drugačije, obilježeni kao «pjesme u prozi», s druge pak strane promišljanjem bitnih odrednica što ih je moguće uočiti, te tako pokazati na koji je način pjesma u prozi «sebe svjestan oblik». Čini to, dakako, nipošto prva, upućivanjem na tekstove rodonačelnika problema, Bertranda i njegova «Gašpara noćnika», u domaćoj pak predaji na Nikolu Tommasea i njegove «Iskrice». S druge pak strane, poetičke, autorica izvodi osobine problema upravo kritičkim čitanjem onih «mjesta» izabranih tekstova, koja se «iznutra» pokazuju presudnima za bitno imenovanje konstitutivnih sema pojma «pjesma u prozi». Autoričina se analitika odvija postupnom deskripcijom sve do zaključnih stranica poglavlja, a one su prostor stanovite poetičke «eidetičke redukcije», gdje se izlažu sljedeći problemi: preduvjeti nastanku pjesme u prozi, njezin sinkretizam, što je to stvaralačko, impersonalno i ritmično u njoj, njezina klasifikacija, fenomen Bertrandove pjesme u prozi, izazov naracije, zatim umjetnost «ideje» i umjetnost «osjećaja», o srodnoj poetici slikarstva, koja se, indicirana Bertrandovom podnaslovljenom sintagmom, kreće imanencijama Rembrandtovih i Callotovih osobina stila; nadalje o pjesničkoj slici, o čitanju pjesme u prozi, o pjesničkom jastvu, o ritmu kao presudnoj pojavi, i «iskrenosti» Tommaseovih «Iskrica», o «dva vida» pjesme u prozi, te o vremenu i prostoru kao sadržajnim aspektima pjesme u prozi. Na kraju se, nakon pozornog opisa, odlučno iznose «obilježja pjesme u prozi». Ona bi bila: disciplina, ravnoteža koncentracije i intuicije, kratkoća, sugestivnost, sinkretizam i sloboda. Upravo, autoričinim riječima, u pjesmi u prozi «prisutan (je) specifičan oblik slobode duha, a svoje pravo mjesto nalazi u ravnoteži koncentracije i intuicije». Valja napomenuti, da se autorica tijekom svoje analitike služi tekstovima Tina Ujevića, najvećeg hrvatskog vještaka pjesme u prozi, puno pak manje «Spleenom Pariza», kojega su i u nas dosad držali zakladnim mjestom koliko imenovanja toliko i demonstracije obilježja te «čudne» pjesničke podvrste.
Sve ako su, ovako poredana, bitna obilježja pjesme u prozi koliko iscrpna toliko i poetički presudno važna, ona se, navlastito poradi semantičke protege tekstova, pokazuju nedostatnima, tvrdi autorica. S druge strane, vremenska i prostorna ekstanzija, bitna obilježja, sama od sebe na sadržajnoj razini upućuju autoricu na drugo matično polje: na estetiku, iz obzora koje je tek moguće, prema autorici, motriti na fenomen pjesme u prozi. Odatle i poglavlje Estetika pjesme u prozi, središnje poglavlje knjige, u kojemu je problem pjesme u prozi autorica pokušala iznijeti iz okvira «puke poetike». Valja međutim pripomenuti, da posrijedi nije kakav estetički sustav, primjerice Kantov, Hegelov, suvremeni semiotički, već više niz ulančenih problema, koji se usredištuju ponajviše oko nekih središnjih pojmova i naziva Croceova intuicionizma.
Estetika pjesme u prozi, objašnjenje fenomena, autorica gradi na uvjerenju do kojega je došla prethodnom analizom poetičkih, tvorbenih obilježja. Odmah u početku to se uvjerenje formulira ovako: «Pjesmu u prozi ne možemo definirati odmah, prema vanjskom izgledu, na jasan i razumljiv način, jer ona se ne pokorava pravilima.» «Prema tome», nastavlja autorica, «odličja pjesme u prozi odrediva su prema načelima njena unutrašnjeg oblikovanja.»
To «unutrašnje oblikovanje» , piše gđa Benčić, prolazi sljedeće postaje: 1. Forma, gdje se, s polazištem u činjenici jednog izuma, Poeove novotvorenice (Heureka – A Poem in Prose!), ištu pretpostavke za tvrdnju da je u 19. stoljeću, s nastavkom u suvremenom pjesništvu, zapravo na djelu «rađanje jedne nove forme». 2. Pjesma, koja da je «svijet zatvorenih odnosa, sama svoj univerzum», pa je ne treba poistovjetiti s pojmom «poezija». 3. Univerzum, pri čemu autorica ima na umu, da je u pjesmi u prozi «od pamtivijeka» prisutna «težnja kozmičkom». Tu bi bilo i mjesto kasnijem isticanju Rimbauda, Bertranda, Poea i Tina Ujevića nasuprot, primjerice, Tommaseu, Poeu i piscima «crtica», «memorabilea» i inih proznih zapisa svedenih na moguću najkraću fabulu. 4. Rotacija i revolucija, nazivi preuzeti koliko iz jednog navoda E.A.Poea toliko iz sustavne teorije kozmosa, autorici služe da bi pokazala kako je pjesma u prozi svoja vlastita unutrašnja forma koja se «vrti oko same sebe», ali istodobno kruži oko «sunca smisla», koje se nadaje kao zračenje univerzalnih istina: vrijeme, prostor, ne neophodno i uzročno-posljedični nizovi. A kako je još od Keplera do danas odnos rotacije i revolucije matematički usustavljen oklikom kretanja što ga zovemo elipsom; kako je, i prema tradicionalnoj poetici, pjesma u prozi «eliptična»; kako ona u sebi posjeduje dva «žarišta»: individualni (metaforički) nered i univerzalni (diskurzivni) red, autorica upravo poglavljem 5. Elipsa nudi temeljnu odrednicu svoje teorije pjesme u prozi. Za razliku od drugih «planimetrijskih» likova (kvadrata, pravokutnika, kruga i dr.), elipsa bi bila crta koja opseže prostor (plohu) pjesme u prozi. Bila bi to eideirana forma, na koju je, kao na činjenicu formalne estetike, moguće svesti pjesmu u prozi. Tomu se približuje 6. Individualnost, potpoglavlje u kojemu autorica upravo tako intendiranoj formi pridružuje individualno, svojevoljno jastvo, koje se ne drži ni kanona «pjesme» ni kanona «proze». Dakako da to jastvo, na sredini puta između oblikovanja sinataktičkog reda i semantičkog nereda (mistički pojmljenog kozmosa), za svoju oblikotvornu djelatnost ne mora posjedovati bitno «intelektivne» nego «intuitivne» sposobnosti. Autorica tako završava na Croceovim temeljima, upravo svojim poglavljem 7. Intuicija. Pjesnik pjesme u prozi posjeduje zapravo moć «unutarnjeg zrenja», onu sposobnost koju je i primjerice Husserl postulirao kao «kategorijalni zor», odnosno «filozofsku intuiciju».
Time je Tea Benčić problematiku pjesme u prozi rinula iz sigurne luke poetike i retorike na olujno more filozofske refleksije, koja bi, kao apsolutno proširen prostor raspravljanja, jedina bila mjerodavna za objašnjenje jednoga značajnog književnog načina oblikovanja u prošlom, 20. stoljeću.
Četvrti odjeljak knjige, Pjesma u prozi u hrvatskoj književnosti, zajedno s razdiobom na ostvarivanje forme 1. od Tina Ujevića do Slavka Mihalića, te 2. od pjesništva 60-tih do pjesništva 90-tih godina, demonstracija je upravo izvedenih načela oblikovanja pjesme u prozi. Ponajprije valja zapaziti, da je pjesma u prozi, od Tommasea i (uvjetno rečeno) Frana Mažuranića, u hrvatskoj književnosti zauzela značajno mjesto jezičnoestetičkog oblikovanja, pri čemu su najizrazitije «historijske postaje»: Tin Ujević, Dora Pfanova, Nikola Šop, Viktor Vida, Jure Kaštelan, Vesna Parun i Zlatko Tomičić. A kao nastavak niza, kao posljedica zbivanja u «pjesništvu šezdesetih», kada je moguće ustanoviti plodan dodir sustavnog filozofiranja i «divlje misli» pjesničkog intuiranja univerzuma (što je karakteristično za tadašnje pjesnike «Razloga»), nadaje se sljedeći niz: Danijel Dragojević, Dubravko Horvatić, Nikica Petrak, Igor Zidić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Andriana Škunca i Gordana Benić. Autorica pozorno ispituje pjesničke opuse svakog od razmatranih pjesnika, pa je zapravo oblikovala čitavu novu «fenomenologiju» svojih ideja o univerzumu, redu, individualnosti i intuiciji. Plodno se posluživši nazivima i sadržajima svoga vlastitog kategorijalnog aparata, ona je dosadašnjim spoznajama o naznačenim pjesnicima, objašnjivanima samo, eventualno, pojedinačnim kritičkim uvidima, podarila siguran temelj analize. Pred nama je zapravo kratka no vrlo poučna povijest hrvatskoga pjesništva, u kojemu se ravnomjerno smjenjuju poetički okviri «stihovanog» i «nestihovanog», «slikovnog» i «pojmovnog», jezično-konkretnog i jezično apstraktnog, metaforičkog i prividno diskurzivnog sloga itd. itd.
Svojim pak dodatkom Odabrani primjeri pjesama u prozi autorica je, ponajviše na primjerima iz hrvatske i francuske, ali i talijanske i njemačke poezije, u stanovitom antologičarskom poslu pokazala kako njezine spoznaje o «nedovoljnosti poetičke» i «potrebitosti estetičke» protege teorije književnosti funkcioniraju na književnopovijesnom i književnokritičkom području.
Knjizi je pridodana izabrana Literatura, mahom ona koja je u dosadašnjim razglabanjima o predmetu više ili manje pridonosila problematici pjesme u prozi.
Pjesma u prozi Tee Benčić dosad je u hrvatskoj znanosti o književnosti najopsežnija i najtemeljitija pretraga pitanja pjesme u prozi. Bit će, i jest, polazište svakom eventualnom daljnjem raspravljanju o tom obliku književnosti.
Prethodi joj nekoliko književnokritičkih članaka, dva instruktivna predgovora koja se tiču koliko poetike toliko i (francuske i hrvatske) pjesme u prozi (V. Kušan i H. Pejaković), te zakladna rasprava Sanje Čerlek, koju naša autorica uvelike uvažava, no u skladu sa svojim teorijskim nazorima mjestimice korektno pobija.
Nije međutim knjiga gđe Benčić samo «prva u nas»; ona je svojim unutarnjim kakvoćama obavila stanoviti zaokret u tumačenju pitanja o kojima se bavi. Naime, za razliku od suvremenih teorijskih uvida koji se uvelike temelje na jezičnim teorijama, bile one «postavljene» s obzirom na strukturu, teoriju diskursa, «poziciju čitatelja» ili kako drugačije, gđa Benčić «vraća se» estetici kao najmjerodavnijem polju analize pjesme u prozi. S puno prava, jer je u tom tipu književnog teksta upitna upravo «forma». Ona nije dovršen oblik nego je dinamika jezičnih fenomena uvijek in statu nascendi, koliko u semantičkom toliko i u sintaktičkom smislu. Kao pregledan segment šireg diskurzivnog opsega, ona u sebi nudi mnoštvo tipova analize, upravo zato jer je «ograničeno neograničena», jer joj se značenja «skrivaju i raskrivaju». Kao takva, pjesma u prozi i njezina teorija predstavljaju iznimno složen problem, kojega se i u nas i u drugim filologijama laćao malotko. Nije na odmet ni pripomenuti, da knjiga gđe Benčić djelomice uvjerava, kako još uvijek nije nadošla «smrt estetike».
Povjerenstvo drži, da je u svom izvješću od 4. listopada 2002. dalo dovoljno naznaka analitičke naravi glede autoričinih ostalih pet samostalnih knjiga, u kojima se raspravlja o pitanjima hrvatske književnosti, među kojima se posebno ističe monografija o djelu Slavka Mihalića. Glede autoričine izražajne kompetencije, u nje se prepleću književnoznanstveni i esejistički funkcionalni stil. Držimo da to ne umanjuje, nego dapače uvećava, stupanj njezine znanstvene kvalificiranosti.
U Zagrebu, 26. rujna 2003. Povjerenstvo:
akad. Ante Stamać, red. prof.
dr. sci. Krešimir Bagić, doc.
dr. sci. Julijana Matanović, doc.
dopuna-prilog: Tea Benčić , bibliografija
ZNANSTVENI RADOVI
1. Tea Benčić: Zidovi i zvijezde : semantička suglasja Slavka Mihalića;
Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997. (103 str.; lingvostilistička analiza Mihalićeve poezije)
(magistarski rad pod nazivom: Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića, obranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1987. ocjenom odličan – dr. Krunoslav Pranjić; dr. Milivoj Solar, dr. Danilo Pejović i dr. Cvjetko Milanja; rad (knjiga) sadržava kronološki pregled kritika o Mihalićevoj poeziji, razvrstavanje prema pristupu i metodi , te nudi lingvostilističku analizu Mihalićeve poezije, izdvaja stilske postupke, posebnan način gradnje metafore, određuje ritam i ulazi u semantičku strukturu Mihalićeve poezije.)
recenzije: dr. Krunoslav Pranjić i dr. Tonko Maroević
2. Tea Benčić: Pjesma u prozi – poetika i primjeri, Tipex, Zagreb, 1997. (280 str.)
(doktorski rad: Pjesma u prozi; obranjen na Filozofskom fakultetu u Zagrebu – dr.Ante Stamać, dr. Vinko Brešić i dr. Milorad Stojević; rad (knjiga) postavlja poetiku (I dio), estetiku (II dio) i prati povijesni razvoj pjesme u prozi u hrvatskoj književnosti u kontekstu svijeta; postavlja novu definiciju pjesme u prozi, supostavlja začetnika pjesme u prozi u hrvatskoj književnosti paralelno francuskoj: Tommaseo – Bertrand, uz analizu primjera; iznova vrednuje zapostavljene hrvatske autore : Nikolu Tommasea, Viktora Vidu, Doru Pfanovu, Nikolu Šopa; posebno analitički pristupa razdoblju šezdesetih godina 20. st. u hrvatskoj poeziji, te dvjema antologijama pjesama u prozi; na kraju nudi odabrane primjere pjesme u prozi u hrvatskoj i svjetskoj književnosti.
Recenzije: dr. Ante Stamać (Republika, V/VI, 1998)
dr. Tonko Maroević (pogovor u knjizi)
STRUČNI RADOVI
1. Čuvari književnog nasljeđa - hrvatski esejisti o književnosti 20. stoljeća; Tipex, Zagreb 1999; 509 stranica – priredila Tea Benčić
Predgovor (str. 5-9); te teorijsko određenje književnih rodova: poezija, proza, drama – do eseja , izbor i priprema tekstova, te esej o Mihalićevoj pjesmi «Približavanje oluje» pod naslovom 'Zašto Vera šuti' – Tea Benčić; knjiga je nastala u suradnji sa Zavodom za školstvo u Zagrebu kao sekundarna literatura za maturante, te studente književnosti; sadržava četrdeset eseja hrvatskih književnih kritičara i esejista o najvažnijim djelima dvadesetostoljetne književnosti, raspoređeno prema rodovima: poezija (eseji o pjesništvu Z. Mrkonjića, A.Stamaća, V. Machiedo, Hrvoja Pejakovića, T. Benčić, Dunje Detoni, Jelene Zuppa, Tomislava Sabljaka o Ujeviću, Šopu, Mihaliću, Škunci, Lorci Whitmanu, Rilkeu, Charu, Eliotu; eseji o prozi Milivoja Solara, Ive Frangeša, Igora Mandića, zdravka Zime, Velimira Viskovića, Tatjane Jukić, Viktora Žmegača, Sonje Bašić, Jere Tarlea, Ljerke Mifke, Ingrid Šafranek o romanima Novaka, Šoljana, Pavličića, Kafke, Thomasa Manna, Faulknera, Camusa, Marqueza, Bulgakova, M. Yourcenar, Eca, Kundere, M. Duras - te eseji o dramama B. Donata, Ive Brešana, E. Hercigonje, Ivana Kušana, F. Čalea, Darka Suvina, Branka Vuletića o Beckettu, Brechtu, Pirndellu, Matkoviću, Krleži itd.)
Recenzenti: dr.Tonko Maroević i Romana Sertić Golić
2. Dobriša Cesarić: Izabrane pjesme, Riječ, Vinkovci 1998.
Tea Benčić - izbor pjesma i predgovor: «Tiho, o tiho govori nam pjesnik» (10 stranica)
3. Nikola Milićević : Sonet u krugu, Tipex, Zagreb 1999.
Tea Benčić - izbor i predgovor (10 stranica)
4. Slavko Mihalić: Ispitivanje tišine (hrvatsko-francusko izdanje), Konzor, Zagreb 1999
Tea Benčić izbor i pogovor ( 18 stranica)
5. Dražen Katunarić: Načitano srce ; Ceres, Zagreb 1999
Tea Benčić - izbor i predgovor (10 stranica)
6. TIN Ujević: Pjesme u prozi (DHK, Zagreb 2000., 200 str.)
Tea Benčić - izbor i predgovor (15 stranica)
7. Dora Pfanova : Sabrane pjesme (DHK, Zagreb 2001, 250 str)
Tea Benčić – predgovor (15 stranica)
Časopis HAZU - FORUM – objavljeni stručni radovi
8. Gospodar riječi - ritam besjedovna stiha (Forum,1995, broj 1-2)
-analiza i tumačenje najnovijih zbirki Slavka Mihalića (Zavodnička šuma i Baršunasta žena, ( 12 stranica )
9. Pjesma u prozi - u potrazi za estetikom (Forum, 1995, broj 5-6)
- komparativna analiza poezije Nikole Tommasea (Iskrice) i Aloysisusa Bertranda (Gašpar Noćnik) – 15 stranica
10. “Dvije strane iste slike koje se ne mogu dodirnuti” (Forum, 1995, broj 9-10)
- komparativna analiza istoimene pjesme «Pratnja» Slavka Mihalića i Antuna Šoljana)
10 stranica
11. Identitet Pjesme (Forum, 1995, broj 11-12)
- rasprava o neprevedenom (do tada) metapoetičkom tekstu Edgara Allana Poea: Heureka – pjesma u prozi (15 stranica)
12. Kako nacrtati Quadrifolium ili pjesme u prozi Leonarda da Vincia (Forum 1997, broj 5-6)
- esej o radu Mladena Machieda o tekstovima Leonarda da Vincia, te pronalaženje strukturnih elemenata gradnje pjesme u prozi u tekstu Quadrifolium (20 stranica)
13. Pjesma je naša ljubavnica tlapnja - Poetička misao Tina Ujevića (Forum 1997, broj 7-8)
- rasprava o Tinovim esejističkim i poetičkim tekstovima koji se dotiču znanosti o književnosti te teorijskog odnosa prema poeziji i pjesmi u prozi (14 stranica)
14. Individualnost u poeziji (Forum 1997, br.11-12)
- analiza pojedinih pjesama Ujevića, Rimbauda, Šopa, Poea, te pronalaženje osobnosti u izgradnji njihovih poetika (15 stranica)
15. Glazba slike u pjesmi bez stiha - o pjesmama u prozi Andriane Škunca ; Republika 1995. Br 5-6
- analiza poezije Andriane Škunca glazbenom i likovnom terminologijom, određenje ritma i posebne kompozicijske gradnje pjesama; rad popraćen video-zapisom i fotografijama pjesnikinje, prikazan na seminaru u Crikvenici, ljeto 1994. (15 stranica), te na međunarodnom simpoziju (Institut za književnost) u Zagrebu (Vizualnost u književnosti) 1995.
16. The Bridge Literary Magazine – Slavko Mihalić, 1998. (br.1-2)
- uredila kronologiju života i rada Slavka Mihalića, te čitav broj časopisa Most, izbor pjesama i kritika uz vlastitu kritiku 'Why is Vera so silent'; The Bridge, 1998. (260 stranica)
17. La fragile energie de la poesie; Le Pont, 1998 (br.3/4)
- analiza poezije Gordane Benić ( zbirka «Laterna magica» nagrada Tin Ujević; poseban vid gradnje pjesme slobodnoga stiha, likovnosti u poeziji (14 stranica)
18. Die Brucke – Tin Ujević; br.1-4; 260 str.
- uređenje broja i kronologija života i rada Tina Ujevića (str. 5-28)
19. Le Pont – Antun Gustav Matoš; br.1-2 2002
- uređenje broja, izbor Matoševih tekstova i kritika o Matošu
20. The Bridge Literary Magazine – Vlado Gotovac; br.3-4 ; 256 str.
-uređenje broja i članak 'Speech at the Commemoration for Vlado Gotovac'
21. Metapoetika Edgara Allana Poea; Europski glasnik, br.5, 2001.
- rasprava o Poeovom tekstu 'Heureka-pjesma u prozi', uz analizu Poeovih pjesničkih, proznih i kritičkih tekstova (Gavran, Crni mačak, Filozofija kompozicije), te osnovne postavke Poeove metapoetike (25 str.)
ESEJI, OGLEDI, RECENZIJE
1. Tea Benčić Rimay: Pjesme u prozoru ; DHK , Zagreb 2000.- 243 stranice
- eseji o suvremenoj hrvatskoj poeziji; 33 eseja o zbirkama izašlim u razdoblju od 1997-2000 : Slavko Mihalić, Danijel Dragojević, Luko Paljetak, Gordana Benić, Jakša Fiamengo, Nikica Petrak, Đurđa Miklaužić, Dražen Katunarić, Miroslav Kirin, Ljubo Pauzin, Ana Brnardić, Žarko Paić, Gojko Sušac, Marina Šur-Puhlovski, Simo Mraović itd, itd.)
2. Tea Benčić Rimay: Reci mi kakav ti je svijet, reći ću ti kakav si pjesnik; TIPEX, Zagreb 2002. (220 str.)
- eseji o suvremenoj hrvatskoj poeziji (Mihalić, Tadijanović, Maković, Mifka, Gromača itd. – važnije zbirke do 2002.), te stranih pjesnika Nine Casian i Chen Lia, uz komparativnu analizu dvije knjige o tumačenju poezije – Milivoja Solara i Pavla Pavličića)
3. Tea Benčić Rimay: Vrijeme, ljubav rat i ljepota u alegoriji špilje; Republika 1998, 5/6
esej o knjizi «Priča o špilji Dražena Katunarića (4 stranice)
4. Tea Benčić Rimay : Hod po bjelini – Vijenac, ožujak 2003.
recenzija zbirke Zvonimira Mrkonjića: Gonetanje gomile (4 stranice)
5. Tea Benčić Rimay: Riječi se mijenjaju, psi laju - Vijenac, travanj 2003
osvrt na dvije knjige Višnje Machiedo: Francuski nadrealizam (8 stranica)
6. Tea Benčić Rimay: Svijet će naseliti šutnja – Vjesnik, 5.ožujka 2003-04-21
osvrt na zbirku pjesama: Predivo sve užih dana Andriane Škunca, 2 stranice
7. Tea Benčić Rimay: Postoji li dužnost sjećanja – Vjesnik, 19. ožujka 2003-04-21
osvrt na knjigu A.Finkielkrauta: Dolazi glas s druge obale i Nezahvalnost (4 stranice)
8. Tea Benčić Rimay: Iznenadna čistina - Vijenac, travanj 2003
osvrt na knjigu Izabranih pjesama Drage Štambuka (5 stranica)
doc. dr. sc. Irena Vodopija, predsjednica povjerenstva
doc. dr. sc. Vlasta Rišner, član
prof. dr. sc. Josip Silić, član
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje
mr. sc. Jasne Ažman
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 11. studenoga 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo sa zadaćom da se utvrdi ispunjava li pristupnica mr. sc. Jasna Ažman uvjete propisane čl. 80 Zakona o visokim učilištima za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za predmet hrvatski jezik i jezična kultura, područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje.
Na natječaj koji je raspisala Visoka učiteljska škola u Osijeku (Brodski list, 29. srpnja 2002.) javile su se četiri pristupnice: mr. sc. Jasna Ažman, mr. sc. Gordana Potnar Matković, Irena Krumes Šimunović, prof. i Emina Berbić Kolar, prof.
Stručno povjerenstvo na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosi Izvješće o svakoj pojedinoj pristupnici.
Izvješće stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje
mr. sc. Jasne Ažman
I. Podaci o životu pristupnice
a) Osobni podaci pristupnice
Jasna Ažman, državljanka RH, rođena je 23. kolovoza 1954.g. u Slavonskom Brodu, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1979. g. komparativnu književnost i ruski jezik i književnost.
Udana je i ima jednoga sina.
b) Posao, napredovanje i stručno usavršavanje
Godine 1988. kao stipendist tvornice Đuro Đaković zapošljava se u tvornici kao prevoditeljica. Na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu izvanjski je suradnik, a od 1990. u stalnom je radnom odnosu. Izvanjski je suradnik Visoke učiteljske škole u Osijeku na studiju u Slavonskom Brodu na kolegiju dječja književnost.
II. Znanstvena djelatnost
Pristupnica je 1999. godine obranila magistarski rad pod naslovom Stilografijske osebujnosti imenica u djelu Ivane Brlić Mažuranić i tako stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje. Objavila je znanstveni rad:
Jasna Ažman, Basne iz Brlićevca i podno njega, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga skupa Zlatni danci 4 - BASNE, Osijek 2002, str. 115-140.
III. Nastavna djelatnost
Pristupnica je predavala ruski jezik na Strojarskom fakultetu u Sl. Brodu u zvanju predavača, a od 2002. godine u zvanju višeg predavača.
Od 2001. g. izvanjska je suradnica Visoke učiteljske škole u Osijeku na kolegiju dječja književnost, na dislociranom studiju u Slavonskom Brodu.
Na temelju višegodišnjega iskustva rada na visokoškolskim ustanovama, uređivanja časopisa, knjiga, sudjelovanja na stručnim i znanstvenim skupovima, cjelokupnoga stručnog i nastavnog rada, pristupnica je stekla bogato i raznovrsno iskustvo.
Smatramo da je pristupnica pokazala stručnost u nastavnom radu i u njemu imala dobre rezultate.
IV. Stručna djelatnost
Stručna djelatnost mr. sc. Jasne Ažman iskazuje se sudjelovanjem na stručnim skupovima i objavljivanjem stručnih radova:
Jasna Ažman, Prvih sto godina jednog angelusa, (Iz rukopisne ostavštine Ivane Brlić Mažuranić), Godišnjak Matice hrvatske 2000.; Slavonski Brod 2001, str:165-169.
Jasna Ažman, Ivana Brlić Mažuranić - Baka 'draga mama; Godišnjak Matice hrvatske 2001., Slavonski Brod 2002., str.141-146.
Jasna Ažman, Valentin Benošić o svitanju koje miriše lepinjama, Godišnjak Matice hrvatske 2001, Slavonski Brod 2002., str.67-70.
V. Mišljenje i prijedlog
Stručno je povjerenstvo uvidom u priloženu dokumentaciju zaključilo da mr. Jasna Ažman ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje. Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80 stavak 1 Zakona o visokim učilištima i uvjete iz Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN 94./96.):
a) jer ima magisterij humanističke znanosti, znanstveno polje jezikoslovlje
b) jer ima višegodišnje iskustvo rada na visokoškolskim ustanovama
c) jer je sudjelovala na znanstvenim i stručnim skupovima
d) jer ima četiri objelodanjena rada
Povjerenstvo:
doc. dr. sc. Irena Vodopija ____________________
doc dr. sc. Vlasta Rišner ______________________
prof. dr. sc. Josip Silić _______________________
Izvješće stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje
Irene Krumes Šimunović, prof.
I. Podaci o životu pristupnice
a) Osobni podaci
Irena Krumes Šimunović, državljanka RH, rođena je 17. veljače 1973. u Slavonskom Brodu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 1997. godine kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
b) Posao, napredovanje i stručno usavršavanje
Pristupnica je od 1998. godine zaposlena u Klasičnoj gimnaziji fra Marijana Lanosovića u Slavonskom Brodu. Godine 1999. stekla je zvanje diplomirani knjižničar, a iste je godine položila i stručni ispit za profesora hrvatskog jezika. Godinu dana kasnije, akademske 2000./01. godine upisala je poslijediplomski studij hrvatskoga jezika, smjer jezikoslovlje, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Sinopsis njezina magistarskoga rada Leksik fra Ivana Velikanovića (u tiskanim djelima na hrvatskom jeziku) pokazuje interes za područje jezikoslovlja, i to povijesne leksikologije.
Od akademske godine 2001./02. Irena Krumes Šimunović radi kao stručni suradnik na kolegiju Hrvatski jezik i jezična kultura na Učiteljskom studiju u Slavonskom Brodu.
II. Znanstvena djelatnost
Objavljeni radovi:
Pristupnica je 2000. godine sudjelovala na Kolokviju o životu i djelu Dragutina Tadijanovića u Slavonskom Brodu izlaganjem s temom Zavičajni motivi u Tadijanovićevoj lirici. Rad je objavljen u Zborniku o Dragutinu Tadijanoviću "Tema Tadijanović" u Slavonskom Brodu 2002.
Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima i njihovim tijelima:
Članica je predsjedništva Matice hrvatske Slavonski Brod i Upravnog odbora Društva knjižničara Hrvatske Slavonski Brod.
III. Nastavna djelatnost pristupnice
Irena Krumes Šimunović organizira i vodi brojne izvannastavne aktivnosti, priređuje školske izložbe, priredbe i predstavljanja knjiga. Prerađuje dramske tekstove i dramatizira prozne tekstove. Pripremajući učenike, aktivno sudjeluje na Županijskom natjecanju iz hrvatskog jezika.
Aktivnost i marljivost pristupnice pokazuje njezinu predanost za rad, a dobri rezultati u radu svjedoče o uspješnom odnosu prema učenicima. Stoga se može pretpostaviti kako će sve te kvalitete pristupnica prenijeti na rad sa studentima, i, produbljivanjem svoje znanstvene i stručne razine, usavršiti.
U radu sa studentima Ireni Krumes Šimunović pomoći će i iskustvo koje je stekla radeći kao stručni suradnik na kolegiju Hrvatski jezik i jezična kultura na Učiteljskom studiju u Slavonskom Brodu.
IV. Stručna djelatnost
V. Mišljenje i prijedlog
Stručno je povjerenstvo uvidom u priloženu dokumentaciju zaključilo da Irena Krumes Šimunović ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje. Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80 stavak 1 Zakona o visokim učilištima i uvjete iz Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN 94./96.):
a) jer ima više od tri godine radnog iskustva u struci
b) jer je pokazala izrazitu aktivnost u različitim oblicima nastavnog i izvannastavnog rada, a sudjelovala je i na jednom znanstvenom kolokviju.
Povjerenstvo:
doc. dr. sc. Irena Vodopija ____________________
doc. dr. sc. Vlasta Rišner _____________________
prof. dr. sc. Josip Silić _______________________
Izvješće stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje
mr. sc. Gordane Potnar Matković
I. Podaci o životu pristupnice
a) Osobni podaci pristupnice
Gordana Potnar Matković, državljanka RH, rođena je 15. svibnja 1969. u Đakovu, gimnaziju završava u Slavonskom Brodu, a Pedagoški fakultet, hrvatski jezik i književnost u Osijeku 1992. godine.
b) Posao, napredovanje i stručno usavršavanje
Pristupnica je radila na osnovnoj i nekoliko srednjih škola, a stalno radno mjesto dobila je na Industrijsko-obrtničkoj školi.
Akademski stupanj magistra humanističkih znanosti pristupnica je stekla na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranivši rad pod naslovom Brod u putopisnoj literaturi.
II. Znanstvena djelatnost
Objavljeni radovi:
Gordana Potnar Matković, Jaša Dalmatin potkraj Gudžerata, roman Ivane Brlić Mažuranić, Zbornik radova, Visoka učiteljska škola, Zadar
U tisku je rad Brodski putnici u Godišnjaku Matice hrvatske u Slavonskom Brodu
III. Nastavna djelatnost
Osim osnovne nastavne djelatnosti, u Industrijsko obrtničkoj školi u Sl. Brodu, pristupnica vodi i izvannastavne djelatnosti – voditeljica je novinarske družine, urednica školskoga lista, lektorica i suradnica dječjega kazališta Ivana Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.
Zapaženi rezultati na LIDRANU upućuju na uspješan rad s učenicima.
IV. Stručna djelatnost
Magistarski rad: Brod u putopisnoj literaturi
V. Mišljenje i prijedlog
Stručno je povjerenstvo na temelju priložene dokumentacije zaključilo da Gordana Potnar Matković ispunjava uvjete za predavača iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80 stavak 1 Zakona o visokim učilištima i uvjete iz Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja (NN 94./96.):
a) jer ima više od tri godine radnog iskustva u struci
b) jer je postigla dobre rezultate u radu s učenicima, kako u nastavi tako i izvan nje, a sudjelovala je i u dva znanstveno stručna skupa.
Povjerenstvo:
doc. dr. sc. Irena Vodopija ____________________
doc. dr. sc. Vlasta Rišner _____________________
prof. dr. sc. Josip Silić _______________________
Izvješće stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje
Emine Berbić Kolar, prof.
I. Podaci o životu pristupnice
a) Osobni podaci
Emina Berbić Kolar, državljanka RH, rođena je 24. listopada 1976. u Slavonskom Brodu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 2000. godine hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
b) Posao i napredovanje
Od veljače 2000. zaposlena je na određeno vrijeme u osnovnoj školi. Nakon toga počinje raditi u Ekonomsko-birotehničkoj školi u Slavonskom Brodu.
c) Stručno usavršavanje
Akademske godine 2000./01. pristupnica je upisala poslijediplomski studij, smjer jezikoslovlje. Odobrena joj je tema magistarskoga rada.
II. Znanstvena djelatnost
III. Nastavna djelatnost
Pristupnica je radila u osnovnoj školi, a sada je zaposlena u srednjoj školi.
IV. Stručna djelatnost
Pristupnica ne navodi podatke o znanstvenoj, stručnoj i nastavnoj djelatnosti, pa Povjerenstvo može zaključiti kako znanstvenih i stručnih radova nema, kao ni posebnih rezultata u nastavnoj djelatnosti.
Postoji samo podatak o članstvu u Matici hrvatskoj.
V. Mišljenje i prijedlog
Stručno je povjerenstvo uvidom u priloženu dokumentaciju zaključilo da Emina Berbić Kolar ne ispunjava uvjete za naslovno nastavno zvanje predavača iz područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, jer nema tri godine radnoga iskustva u struci, kao ni vidljivih rezultata u nastavnoj djelatnosti.
Povjerenstvo:
doc. dr. sc. Irena Vodopija ____________________
doc. dr. sc. Vlasta Rišner _____________________
prof. dr. sc. Josip Silić _______________________
Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Milan Matijević, red. prof., Učiteljska akademija u Zagrebu
Zagreb, 27. lipnja 2003.
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
I. Lučića 3, ZAGREB
Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti (pedagogija) za predmete Pedagogija i Didaktika na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Na temelju članka 95 Zakona o visokim učilištima («Narodne novine», br. 59/96.- pročišćeni tekst), Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici od 14. travnja 2003. imenovalo je Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti (pedagogija) za predmete Pedagogija i Didaktika na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Imenovano Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan (predsjednik), prof. dr. sc. Vlatko Previšić (član) i prof. dr. sc. Milan Matijević (član) imalo je zadaću ocijeniti ispunjavanje minimalnih uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora dr. sc. Slavka Vučaka, izvanrednog profesora.
Na temelju proučene dokumentacije o znanstvenom, nastavnom i stručnom radu, koju je pristupnik priložio, imenovano Stručno povjerenstvo podnosi sljedeći
Na raspisani natječaj objavljen u Večernjem listu 12. veljače 2003. godine javio se dr. sc. Slavko Vučak, izvanredni profesor na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji, kao jedini pristupnik. Prema važećim zakonskim odredbama te naputku Rektorskog zbora (Narodne novine, br. 94/96.) djelatnost pristupnika, relevantna za izbor u traženo znanstveno-nastavno zvanje, prikazana je u sljedećim dijelovima ovog izvještaja:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje
6. Popis radova.
Izvještajem je obuhvaćena za izbor relevantna djelatnost pristupnika u razdoblju od posljednjeg izbora u zvanje izvanrednog profesora.
1. Životopis
Dr. sc. Slavko Vučak rođen je 3. studenog 1940. godine u Donjim Civljanima. Osnovnu školu polazio je u Vrlici, a Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Petrinji. Kao redovni student završio je studij razredne nastave i matematike, a kasnije i studij fizike na istoj Akademiji. Na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (sada Filozofski fakultet) polazio je drugi stupanj studijske grupe industrijska pedagogija – nastavni smjer i isti završio 5. lipnja 1974. godine obranivši diplomsku radnju «Primjena interne televizije u nastavi fizike». Poslijediplomski magistarski studij iz pedagogije polazio je na istom Fakultetu i 15. prosinca 1983. godine obranio magistarsku radnju «Model obrazovanja za peti stupanj stručne spreme». Na navedenom Fakultetu doktorirao je 2. lipnja 1987. godine na području društveno-humanističkih znanosti (pedagogija) na temu «Obrazovna funkcija organizacija udruženog rada materijalne proizvodnje».
Radio je u Osnovnoj školi Kijevo kao nastavnik matematike i fizike, Srednjoj školi u Petrinji kao pedagog i u privrednoj organizaciji u Sisku kao programer obrazovanja i samostalni istraživač za razvoj obrazovanja. Od 1. rujna l989. godine zaposlen je na Filozofskom fakultetu – Pedagogijske znanosti u Zagrebu kao docent za kolegije Pedagogija i Didaktika na Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj u Petrinji, a kasnije (1993. godine) kao izvanredni profesor za te kolegije na istom Odsjeku. Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 10. travnja 1997. godine navedeni Odsjek preimenovan je u Visoku učiteljsku školu Petrinja, u kojoj dr. sc. Slavko Vučak sada radi u zvanju izvanrednog profesora. Od 1. siječnja 1990. do 30. rujna 1992. godine dr. sc. Slavko Vučak bio je pročelnik Odsjeka za razrednu nastavu i predškolski odgoj Petrinja. Akademske 1991./92. godine izvodio je nastavu iz Didaktike za studente Geografije PMF u Zagrebu, a akademske 1992./93. i zimski semestar 1993./94. godine za studente Fakulteta fizičke kulture u Zagrebu. Godine 1993. izabran je prvi put u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za kolegije Opća pedagogija i Didaktika na Odsjeku za RN i PO Petrinja, a 1998. godine po drugi put izabran je u isto znanstveno-nastavno zvanje za te kolegije.
Godine 1989. dodijeljena mu je godišnja «Nagrada Ivan Filipović» za doprinos unaprjeđivanju odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj. Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske od 24. svibnja 1996. godine odlikovan je Spomenicom domovinskog rata.
Sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova, na kojima se pojavljivao kao autor različitih pedagoško-didaktičkih tekstova. Objavio je dvije knjige, jedan priručnik, 32 znanstvena i 26 stručna rada; suurednik je dva zbornika radova. Bio je istraživač u tri znanstveno-istraživačka projekta. Oženjen je, otac je dvoje djece. Državljanin je Republike Hrvatske.
2. Znanstvena djelatnost
2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova nakon posljednjeg (drugog) izbora
2.1.1. Knjiga (A1)
1. Vučak, S., Školska zbilja. HPKZ i VUŠ, Zagreb - Petrinja, 2001, 216 str.
Školska zbilja zbirka je rasprava o pedagogijskim i napose didaktičkim pitanjima. Knjiga je podijeljena u četiri cjeline. U prvoj cjelini autor se bavi nekim aktualnim pitanjima školske pedagogije u svijetu, produžavanjem obveznog školovanja, povezanošću tehnologije i znanosti, demokratizacijom obrazovanja, školskim pluralizmom. U drugoj cjelini autor analizira hrvatsku školsku zbilju u neposrednoj prošlosti i danas. Pritom izdvaja neka posebno važna pitanja unutarnjeg ustrojstva škole i nastave - individualizaciju nastave, produženi i cjelodnevni boravak učenika, suvremene komunikacijske medije u školi i nastavi te školski pluralizam kao bitno obilježje hrvatske školske zbilje. U trećoj cjelini autor raspravlja o bitnim čimbenicima školskog i razredno-nastavnog ozračja. Među te čimbenike uvrstio je učenike, učitelje, roditelje, ravnatelje, stručne suradnike te nastavne medije i nastavu u prirodi. U posljednjoj cjelini autor se bavi aktualnim pitanjima hrvatske škole: odnosom škole i obiteljskog doma, cjelodnevnim boravkom učenika u školi, ulogom obitelji i izviđača u odgoju djece, izmijenjenom ulogom učitelja uz suvremene medije te osposobljenošću studenata učiteljskih studija. U ovom je poglavlju osobita pozornost posvećena ulozi učitelja u unutarnjoj preobrazbi osnovne škole. Doprinos ove studije znanosti o odgoju sadržan je u znanstvenoj analizi školske zbilje te predviđanju prijeko potrebnih promjena unutar školi.
2.1.2. Poglavlja u knjizi (A1)
1. Vučak, S., Nastavnik i nastavni mediji. U: Međunarodni znanstveni kolokvij «Nastavnik i
suvremena obrazovna tehnologija», Filozofski fakultet, Rijeka, 2000, str. 114-120.
U ovom radu iznose se rezultati empirijskog istraživanja koje je provedeno u osnovnim školama – odjelima vježbaonica učiteljskog studija i odjelima drugih škola. Cilj je istraživanja bio ustanoviti razinu primjene i raznovrsnosti medija u razrednoj nastavi. Uzorak su činili nastavnici vježbaonica (N=31), nastavnici drugih škola (N=48) i studenti 4. godine učiteljskog studija (N=57). Primijenjene su metode studija dokumentacije i ankete, a od tehnika anketni list. Autor je pošao od hipoteze da postoje značajne razlike u razini primjene nastavnih medija u odjelima vježbaonica i drugih škola. Rezultati istraživanja pokazuju različitu razinu primjene (statistički značajnu) nastavnih medija u odjelima vježbaonica i drugih osnovnih škola. Tomu pridonosi kvalitetnija priprema nastavnika za nastavu u vježbaonicama, veća materijalna mogućnost opremanja vježbaonica nastavnim medijima, kao i povećana odgovornost nastavnika-mentora u planiranju, izvođenju i unaprjeđivanju nastavnog procesa. Rad predstavlja doprinos pedagogijskoj znanosti. On je prilog procjeni vrijednost i djelotvornosti primjene nastavnih medija u obrazovanju.
2. Vučak, S., Teacher in Development of the «New» -Quality School. International Scientific
Meeting: High Quality Education and Creativity, Teacher Training College, Pula,
2002, pp. 87-95.
U radu autor polazi od pretpostavke da škola ima značajnu ulogu u pripremanju mladih za razvoj u svijetu koji se brzo mijenja. Tu zadaću škola ostvaruje ponajprije preko svojih nastavnika, jer razina obrazovanja njezinih polaznika uvelike i ovisi o nastavnicima. Polazeći od te pretpostavke, autor utvrđuje da je i razina osposobljenosti studenata učiteljskog studija uvelike vezana uz kvalitetu rada njihovih profesora. Stoga je proveo empirijsko istraživanje na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Cilj je istraživanja bio ustanoviti kvalitete rada profesora i njihov utjecaj na uspješnost studija, odnosno razinu osposobljenosti studenata-budućih učitelja. Uzorkom je obuhvaćeno 269 studenata redovnog i 57 studenata dopunskog učiteljskog studija. U istraživanju autor je primijenio metodu studije dokumentacije i anketu. (Većina pitanja sadržana je u anketi za provjeru uspješnosti nastavnika Sveučilišta u Zagrebu.) Istraživanjem je nađeno da a) kvaliteta rada profesora na odgovarajućoj je razini, što povoljno utječe na uspješnost studija; b) očekuje se dobra stručna i pedagoško-psihološka osposobljenost studenata za rad u osnovnoj školi; c) zakonski neodređen status pojačanog nastavnog predmeta nepovoljno utječe na uspješnost studija i razvoj kvalitetnijeg učiteljskog učilišta. Rad predstavlja doprinos znanosti o odgoju. Na temelju znanstvene analize i rezultata empirijskih istraživanja (ispitivanje procjene studenata) on omogućuje procjene vrijednosti kvalitetnog rada nastavnika te utvrđivanje povezanosti kvalitete rada nastavnika s osposobljenošću studenata - budućih učitelja.
2.1.3. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u sekundarnim
publikacijama (A1)
Napredak, br. 3/2000, str. 301-310.
U radu se iznose rezultati empirijskog istraživanja provedenog u 18 osnovnih škola s područja pet županija. Cilj je istraživanja bio ustanoviti neke aspekte suradnje škole i roditeljskog doma. Uzorkom su obuhvaćeni nastavnici (N=92), ravnatelji (N=10), pedagozi (N=12), roditelji (N=98) i nastavnici-studenti (N=61) dopunskog učiteljskog studija. U istraživanju su primijenjene metode studija dokumentacije, anketa i intervju, a od tehnika anketni list i dirigirani intervju. Pored ostalog, rezultati su istraživanja potvrdili: a) da je razina ostvarene suradnje različita od škole do škole, pri čemu je naglašena nastavnikova odgovornost za razinu suradnje; b) suradnja se ostvaruje različitim oblicima, što ovisi o razvijenosti škole i uspostavljenih odnosa s roditeljima; c) u suradnji se javljaju problemi koji otežavaju razvoj odnosa između škole i roditeljskog doma. Prilog znanosti o odgoju ogleda se ovdje u znanstvenoj analizi i objašnjenju povezanosti škole i roditeljskog doma. Na temelju empirijskog istraživanja, te studija suvremene pedagoške literature, autor predviđa prijeko potrebne promjene u načinu suradnje škole i roditeljskog doma.
2. Vučak, S., Opterećenost učenika razredne nastave školskim obvezama,
Napredak, br. 3/2001, str. 335-343.
U radu autor prezentira stalno aktualan problem - opterećenost učenika osnovne škole školskim obvezama. Pritom polazi od činjenice da su različiti čimbenici i uzroci (pre)opterećenosti. Radi utvrđivanja osnovnih čimbenika i uzroka (pre)opterećenosti učenika razredne nastave školskim aktivnostima, autor je proveo empirijsko istraživanje u 16 osnovnih škola s područja četiriju županija. Uzorkom su obuhvaćeni nastavnici (N=80), ravnatelji (N=11), pedagozi (N=13), roditelji (N=80) i studenti 4. godine (N=60) učiteljskog studija. U istraživanju autor je primijenio metode studije dokumentacije, anketu i intervju, a od tehnika anketni list i dirigirani intervju. Rezultati istraživanja ukazuju na čimbenike i uzroke koji utječu na: a) povećanje opterećenosti (preopširnost nastavnih programa, nejasno izlaganje nastavnika, razina odnosa u školi, neprimjerenost udžbenika, prevelik broj izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti…) i b) smanjenje opterećenosti (skraćivanje nastavnih programa, smanjivanje broja alternativnih udžbenika, individualizacija nastave, aktivno učenje…). Rad predstavlja doprinos pedagogijskoj znanosti. Na temelju empirijskih rezultata on omogućuje procjene vrijednosti čimbenika i uzroka rasterećivanja učenika.
Napredak, br. 2/2002, str. 167-178.
Problem sadržaja u nastavi prirode i društva zaokuplja pozornost mnogih: nastavnika, učenika, roditelja, autora udžbenika, nakladnika, prosvjetnih vlasti… Taj problem posebice proizlazi iz raznovrsnosti i složenosti sadržaja u nastavnom predmetu. Stoga su autori proveli empirijsko istraživanje u 100 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Cilj je istraživanja bio ustanovljiviti primjerenosti nastavnih programa i udžbenika dobi učenika. Uzorak su činili učitelji razredne nastave (N=113). U istraživanju su primijenjene metode studija dokumentacije i ankete. Uz to je izvršena analiza odgovarajuće nastavne dokumentacije u pet država (Italija, Slovenija, Austrija, Njemačka, Češka) i pripremljen anketni list s pet skupina pitanja (koji su se odnosili na težinu nastavnih programa, obilježja nastavnih programa, udžbenike, popis pojmova, zadaće nastave prirode i društva po razredima i nastavnim temama). Istraživanjem je utvrđeno: a) programi nastave prirode i društva u Republici Hrvatskoj uvelike se poklapaju s odgovarajućim programima u navedenim europskim državama; b) težina nastavnih sadržaja proizlazi iz raznolikosti i složenosti nastavnih programa; c) prevelik je broj tzv. alternativnih udžbenika, ti su udžbenici različite kvalitete, što stvara teškoće i nastavnicima i učenicima, a i roditeljima. Prilog znanosti o odgoju ovoga rada sadržan je u znanstvenoj analizi i utvrđivanju veza između težine i raznovrsnosti sadržaja nastave prirode i društva i dobi učenika te u predviđanju prijeko potrebnih promjena u nastavnom programu.
2.1.4. Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa (A2)
1. Vučak, S., Teorijske i praktične odrednice četverogodišnjeg učiteljskog studija.
Petrinja, 1999, str. 50-56.
Ovaj rad posvećen je pitanjima učiteljskog obrazovanja, trajanju učiteljskog studija i kompetenciji učitelja. Po autoru, tri su temeljne odrednice učiteljskog studija. To su: a) stručna odrednica. (Složenost sadržaja iz šest nastavnih predmeta koje učitelj izvodi u razrednoj nastavi zahtijeva od njega odgovarajuću stručnu naobrazbu. Rezultati empirijskog istraživanja, koje je proveo autor, ukazuju na nedovoljnu stručnu osposobljenost učitelja s dvogodišnjim studijem, posebice iz poznavanja prirode i društva, hrvatskog jezika i matematike. Izlaz se vidi u četverogodišnjem studiju); b) psihološko-pedagošku odrednica. (Kvaliteta rada učitelja ovisi i o «stilu», umješnosti, putovima i načinu poučavanja i prenošenja generacijskog iskustva na učenike, za što im je prijeko potrebna i povećana psihološko-pedagoška naobrazba); c) općeljudska dimenzija. (Zbog prirode posla koji obavlja učitelj mora biti i humanist. Da bi to bio treba posjedovati visoku razinu opće kulture, socijalne prilagodbe, pedagoški takt.) Prilog pedagogijskoj znanosti ovoga rada nalazi se u znanstvenoj analizi i objašnjenju učiteljskog zvanja i zanimanja te u utvrđivanju primjerenijeg doprinosa učitelja s četverogodišnjim studijem kvalitetnijem odgojo-obrazovnom radu s učenicima osnovne škole.
2. Vučak, S., Opterećenost studenata učiteljskim studijem. U: Zbornik Učiteljske akademije
u Zagrebu, Zagreb, 1999, str. 157-166.
Autor u ovom radu iznosi rezultate istraživanja problema (pre)opterećenosti studenata učiteljskim studijem. Cilj je istraživanja bio utvrditi činitelje i uzroke opterećenosti studenata učiteljskim studijem. Uzorak su činili studenti druge (N=62) i četvrte godine (N=68) učiteljskog studija. U istraživanju su primijenjene metode studija dokumentacije i ankete, a od tehnika anketni list. Rezultati istraživanja ukazuju na sljedeće: a) spoznaja o ustroju, zahtjevima i tijeku studija na početku studija može pridonijeti pedagoškom (i ne samo pedagoškom) aspektu rasterećivanja studenata; b) neke nastavne predmete trebalo bi zamijeniti drugim predmetima, ponajprije stranim jezikom i informatikom, jer su ti predmeti od značaja za razvoj učenika i škole; c) o uporabi nastavnih medija za vrijeme studija i osposobljenosti studenata umnogome ovisi kvaliteta primjene medija u praksi osnovne škole za koju se pripremaju, jer njihova uporaba pridonosi rasterećivanju učenika, d) kvaliteta rada profesora na studiju je na primjerenoj razini, što povoljno djeluje na uspješnost studija a time i na rasterećivanje studenata učiteljskim studijem. Rad je doprinos pedagogijskoj znanosti. U njemu se na temelju empirijskih rezultata (ispitivanje procjene studenata te proučavanje nastavne dokumentacije) utvrđuju odnosi između razine činitelja i uzroka koji utječu na smanjenje, ali i povećanje opterećenosti studenata učiteljskim studijem. Rad sadrži moguće mjere za otklanjanje (i ublažavanje) uzroka povećane opterećenoti.
3. Vučak, S., Obitelj, škola, izviđaštvo: Mjesto i uloga u razvoju mladih. U: Zbornik radova «Izviđaštvo u razvoju mladeži i škole», Savez izviđača Hrvatske i VUŠ, Petrinja, 2000, str. 37-50.
U vremenu značajnih gospodarskih, tehnoloških, kulturnih i ukupnih društvenih promjena mijenja se i uloga obitelji i škole u odgoju djece i mladeži. U radu se razmatraju samo oni utjecaji koji ponajprije ovise o zrelosti, pripremljenosti i pedagoškoj kulturi roditelja. Utjecaj «nove škole» u razvoju mladih analizira se kroz njezinu razvojnu zadaću. Ostvarivanju te zadaće vodi kvalitetna demokratska i humana škola. Autor je naziva školom razvoja, školom budućnosti, školom okrenutoj razvoju djece i mladeži. Razvoju mladih pridonose, pored nastave, i izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. U tu svrhu u radu se razmatra mjesto i uloga izviđaštva kao pokreta i udruge – jednog od oblika izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti – u razvoju djece i mladeži. Prilog znanosti o odgoju sadržana je ovdje u znanstvenoj analizi povezanosti obitelji, škole i izviđačkih udruga te u interpretaciji njihove uloge u odgoju djece i mladeži.
4. Vučak, S., Pluralizam u odgoju, obrazovanju i školstvu. U: Zbornik radova «Dani Mate Demarina – humanizam u nastavi», HPKZ i VUŠ, Zagreb – Petrinja, 2000, str. 49-55.
U radu autor razmatra problem razvoja pluralizma u odgoju, obrazovanju i školstvu. Prezentiranjem osnovnih obilježja školskog pluralizma u svijetu naznačuje se duga tradicija različitih pedagoških koncepcija, alternativnih škola i pedagoških pokušaja. Razvijenost školskih sustava i pedagoških modela, čiji je cilj pripremanje mladih za život u svijetu koji se mijenja, različit je od države do države. Stoga je i različita uključenost djece i mladeži u različite alternativne škole, različiti su i uvjeti školovanja, načini financiranja… Školski pluralizam u hrvatskom društvu, iako nema bogatu tradiciju, sustavno se razvija nakon demokratskih promjena (1990.). Tomu svjedoči osnivanje i razvoj više alternativnih dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola, škola za obrazovanje odraslih, pa i visokih učilišta. Njihovo osnivanje i razvoj prati i usporava problem nedostatka prostora, nastavne (i druge) opreme, kvalitetnih nastavnika, financijskih sredstava, ali i poduzetničkog duha i «sluha» prosvjetnih vlasti. Rad je prinos pedagogijskoj znanosti. U njemu je izvedena analiza i problematizacija razvoja školskog pluralizma u svijetu i Hrvatskoj. Na temelju analize, nastojalo se predvidjeti doprinos različitih alternativnih škola i pedagoških modela odgoju i obrazovanju djece i mladeži.
5. Vučak, S., Matas, M. i I. Prskalo, Nastava u prirodi i učenikov uspjeh. U: Stručno-
znanstveni skup «Praćenje i ocjenjivanje školskog uspjeha», HPKZ, Zagreb, 2002,
str. 102-105.
Škola i njezina glavna djelatnost (nastava) značajni su čimbenici u postizanju učenikovog uspjeha. Različitim pedagoškim aktivnostima, posebice u nastavi, škola nastoji djelotvornije utjecati na učenikov uspjeh. Jedna od tih pedagoških aktivnosti je i nastava u prirodi. U radu se iznose rezultati empirijskog istraživanja provedenog u 12 škola s područja 5 županija. Uzorkom istraživanja bilo je obuhvaćeno 114 učitelja razredne nastave te 65 studenata 4. godine učiteljskog studija (koji u tim školama jedan dan u tjednu provode pedagošku praksu): Cilj istraživanja bio je ispitivanje mišljenja i stavova o utjecaju nastave u prirodi na učenikov uspjeh. Rezultati istraživanja potvrdili su da nastava u prirodi pridonosi boljem uspjehu učenika, koji se posebice ogleda kroz povećanu motivaciju, interes i aktivnost učenika, djelotvornije poučavanje i samostalno učenje te povećana i trajnija znanja. Rad je prilog pedagogijskoj znanosti. U njemu se utvrđuje relacija između odgojne i obrazovne vrijednosti nastave u prirodi i uspjeha učenika.
6. Vučak, S., Škola i društvena zajednica: Mjesto poticaja i razvoja učenika. U: Zbornik
radova «Učitelj - učenik - škola», HPKZ i VUŠ, Petrinja, 2003, str. 87-97.
U radu autor razmatra problem uloge škole i društvene zajednice u odgoju i obrazovanju učenika. Empirijsko istraživanje provedeno je u 28 osnovnih škola s područja 5 županija. Cilj je istraživanja bio ustanoviti stupanj razvoja škole i njezina okružja te njihov utjecaj na razvoj učenika. Uzorkom su obuhvaćeni nastavnici (N=94), stručni suradnici (N=24), roditelji (N=99), učenici 8. razreda (N=102) i studenti 4. godine (N=68) učiteljskog studija. Primijenjene su metode studija dokumentacije i anketa. Rezultati istraživanja ukazuju na složenost društvene i školske zbilje, koje posebice obilježava: usporen društveni razvoj; osrednje razvijeno školsko ozračje i kvaliteta rada škole; velik utjecaj javnih medija; nedovoljna informatička osposobljenost nastavnika; sporo mijenjanje odgojne prakse. Rad je doprinos pedagogijskoj znanosti. U njemu je dana analiza utjecaja škole i društvene zajednice na učenike te utvrđena povezanost škole i društvene zajednice s razvojem učenika.
7. Vučak, S., Škola, nastavnik i opterećenost učenika. U: Zbornik radova Sabora pedagoga Hrvatske «Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva», HPKZ, Zagreb, 2003, str. 224-230.
Autor polazi od pretpostavke da su škola i nastavnik važni činitelji u odgoju i obrazovanju učenika i ostvarivanju ozračja koje pridonosi preopterećenosti ili pak rasterećenosti učenika. U članku se analizira «nova» škola i «nov» nastavnik. Njihov rad obilježava stvaranje povoljnog školskog ozračja. Provedeno istraživanje uzroka (pre)opterećenosti učenika u osnovnoj školi pokazalo je, pored ostalog, da na (pre)opterećenost osobito djeluju: a) nerazvijeno školsko ozračje; b) preopširni nastavni programi; c) neprimjereni udžbenici i d) nedostatno kvalitetni nastavnici. Rad je prilog pedagogijskoj znanosti. U njemu je sadržana analiza doprinosa škole i nastavnika odgoju i obrazovanju učenika te utvrđena povezanost kvalitete rada škole i nastavnika sa smanjivanjem opterećenosti učenika školskim aktivnostima.
2.2. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata
U razdoblju nakon zadnjeg izbora dr. sc. Slavko Vučak nije sudjelovao u ostvarivanju znanstvenih projekata.
2.5. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
2.5.1. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima
Od zadnjeg izbora u zvanje izvanrednog profesora pristupnik je sudjelovao na sljedećim skupovima: «Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija» (Rijeka, 2000.) i «Kvalitetna edukacija i kreativnost» (Pula, 2001.).
2.5.2. Sudjelovanje na domaćim skupovima
Dr. sc. Slavko Vučak sudjelovao je u radu nekoliko domaćih skupova, primjerice, «Izviđaštvo u razvoju mladeži i škole» (Petrinja, 2000.); «Dani Mate Demarina – humanizam u nastavi» (Petrinja, 2000.); «Opterećenost učenika» (Lovran, 2001.); «Učitelj/odgajatelj u razvoju djeteta i škole» (Petrinja, 2002.).
2.5.3. Znanstvena društva
Pristupnik je član Skupštine Hrvatskog pedagoško-književnog zbora Zagreb i Hrvatskog pedagogijskog društva Zagreb.
3. Nastavna djelatnost
3.1. Program i uvođenje novih predmeta
Tijeko 2002. godine pristupnik je bio uključen u izmjene nastavnog plana i programa učiteljskog studija s pojačanim studijem jednog nastavnog predmeta, a tijekom 2003. u aktivnosti oko izrade nastavnog plana i programa učiteljskog studija bez pojačanog studija jednog nastavnog predmeta.
3.2. Autorstvo skripata/priručnika
Pristupnik je napisao priručnik/skriptu za studente učiteljskog studija u Petrinji pod nazivom Osnove metodologije istraživanja odgoja i obrazovanja (Petrinja, VUŠ, 2002).
3.3. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka
Dr. sc. Slavko Vučak bio je mentor studentima učiteljskog studija i studentima predškolskog odgoja pri izradi više diplomskih radnji. Pristupnik dosad nije imao priliku biti mentorom pri izradi magistarskih ili doktorskih radnji.
3.4. Dodiplomska nastava
Dodiplomsku nastavu izvanredni profesor dr. sc. Slavko Vučak izvodi iz predmeta Pedagogija i Didaktika i to za studente razredne nastave Visoke učiteljske škole u Petrinji te iz predmeta Uvod u pedagogiju za studente predškolskog odgoja na toj Školi. Pri izvođenju nastave pristupnik redovito koristi nastavne medije. Dr. sc. Slavko Vučak uspješno surađuje sa studentima, a to potvrđuju i ankete za provjeru nastavnika Sveučilišta u Zagrebu provedene među studentima Visoke učiteljske škole u Petrinji.
3.5. Poslijediplomska nastava
Kao nastavnik Visoke učiteljske škole u Petrinji pristupnik još nije imao priliku sudjelovati u nastavi poslijediplomskog studija.
4. Stručna djelatnost
Nakon posljednjeg izbora u zvanje, pristupnik je objavio šest stručnih radova, recenzirao jednu knjigu i dva zbornika radova te bio su-urednik u dva zbornika radova. Za Leksikon odgoja, obrazovanja i školstva (Zagreb, Znamen, u tisku) dr. sc. Slavko Vučak napisao je 28 odrednica.
Pristupnik je također održao veći broj stručnih predavanja u matičnoj ustanovi, školama i javnim ustanovama na području Županije sisačko-moslavačke i u Zagrebu. Sudjelovao je u ostvarivanju programa stručnog usavršavanja učitelja u Novskoj, Kutini, Sisku i Petrinji.
5. Zaključno mišljenje i prijedlog
Na raspisani natječaj objavljen u Večernjem listu 12. veljače 2003. godine za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti (pedagogija) za predmete Pedagogija i Didaktika na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji javio se dr. sc. Slavko Vučak, izvanredni profesor na Visokoj učiteljskoj školi, i to kao jedini pristupnik. Uvidom u priloženu dokumentaciju i sveukupnu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost, Stručno povjerenstvo je mišljenja da pristupnik dr. sc. Slavko Vučak ispunjava sve uvjete za ponovni izbor u zvanje izvanrednog profesora.
Nakon posljednjeg izbora, pristupnik je objavio potreban broj znanstvenih radova u odgovarajućim publikacijama, uspješno je izvodio nastavu iz predmeta Pedagogija i Didaktika na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji te imao više stručnih aktivnosti. Djelujući izvan sveučilišnog miljea, pristupnik, pak, nije bio u prilici u potpunosti iskoristiti mogućnosti što ga pruža organizirani znanstveno-istraživački rad i rad na projektima. To je utjecalo i na pristupnikovu nazočnost u znanstvenoj zajednici izvan domaće sredine. Bez obzira na ta ograničenja, koja ponekad prate pristupnike iz manje razvijenih znanstvenih sredina, Stručno povjerenstvo nalazi da dr. sc. Slavko Vučak, izvanredni profesor, ispunjava sve uvjete za ponovni izbor u zvanje izvanrednog profesora. Stoga Naslovu predlaže da se dr. sc. Slavko Vučak izabere u zvanje izvanrednog profesora iz područja društvenih znanosti, polja odgojne znanosti (pedagogija), a za predmete Pedagogija i Didaktika na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. profesor, predsjednik
__________________________________________
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. profesor, član
__________________________________________
Dr. sc. Milan Matijević, red. profesor Učiteljske akademije u Zagrebu, član
__________________________________________
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3.
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu br. 01-12-100-2002, od 14. studenog 2002. godine, a na traženje Visoke učiteljske škole u Osijeku imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno zvanje Branka Bognara za predavača ili višeg predavača u znanstvenom području društvenih djelatnosti, polje odgojnih znanosti a za predmet Pedagogija. U povjerenstvo su imenovani dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof. , dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. i dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red, prof. Nakon uvida u dokumentaciju a sukladno Zakonu o visokim učilištima (NN br. 59/96.) povjerenstvo podnosi ovo
I Z V J E Š Ć E
1. Opće odredbe
Natječaj za izbor u zvanje raspisala je Visoka učiteljska škola u Posavskoj Hrvatskoj 15. srpnja 2002. godine za potrebe Dislociranog studiju u Slavonskom Brodu. Natječaj je objavljen u Brodskom listu 19. srpnja 2002. godine za potrebe Visoke učiteljske škole Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku koje organizira i provodi dislocirani studij, te je u suglasju s uvjetima i kriterijima za izbor u nastavna zvanja provedena procjena uvjeta od strane imenovanog povjerenstva i utvrđen prijedlog koje imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću koje ga je imenovalo. Natječaj je proveden temeljem odredbi Zakona o visokim učilištima ( «Narodne novine» br. 59/96. i 94./96.) i suglasno člancima koji se odnose na izbor u nastavnička zvanja predavač i viši predavač te sukladno Odluci Rektorskog zbora o ispunjavanju minimalnih uvjeta za izbor u nastavana zvanja.
2. Biografski podaci
Branko Bognar je rođen 1. ožujka 1964. godine u Požegi. Po nacionalnosti je Hrvat i državljanin Republike Hrvatske. Osnovnu i prva dva razreda srednje škole završio je u Požegi. Srednju školu (treći i četvrti razred) - matematičko-informatički smjer završio je u Osijeku.
Studij razredne nastave upisao je 1985. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i završio ih 1987. godine. Iste godine zaposlio se kao učitelj razredne nastave u OŠ Čazma u Čazmi gdje je radio na radnom mjestu učitelja razredne nastave u PŠ Lipovčani (četverorazredna kombinacija) gdje je stekao svoja prva učiteljska iskustva.
Redovni studij pedagogije upisao je 1991. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U listopadu 1993. godine zaposlio se u OŠ «Vladimir Nazor» Slavonski Brod na radnom mjestu pedagoga. U svibnju 1994. godine diplomirao je pedagogiju i stekao zvanje profesora pedagogije. U jesen 1998. godine upisao je poslijediplomski studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je položio sve predviđene ispite, te napisao i predao magistarski rad u 2002. godine, a magistarski rad je uspješnu obranio u svibnju 2003. godine. Od jeseni 2001. godine radi honorarno na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku - Dislocirani studij u Slavonskom Brodu gdje vodi seminar iz pedagogije, a od studijske godine 2002./2003. predaje kolegij istraživanja u odgoju i obrazovanju.
Branko Bognar je oženjen i imam dvoje djece.
Pasivno se služim ruskim jezikom, a aktivno engleskim jezikom.
Član je Društva «Naša djeca» gdje je bio uključen u vođenje «Dječjeg foruma» i organizirao pedagoške radionice mirovnog odgoja.
Sudjelovao je kao voditelj pedagoških radionica na dvije «Škole mira» u Mrkoplju (kolovoz, 1997. i 1998. godine).
Surađivao je sa Zajednicom tehničke kulture u Slavonskom Brodu u projektima informatičkog obrazovanja učenika i nastavnika.
3. Stručna i znanstvena djelatnost
3.1. Slijed napredovanja u struci
· U srpnju 1987. godine stekao je zvanje nastavnika razredne nastave.
· U svibnju 1994. godine stekao zvanje profesora pedagogije.
· Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada pozitivno je ocijenilo rad koji je pristupnik uspješno obranio i 20. svibnja 2003. stekao akademski stupanj magistra sc.
3.2. Podaci o diplomskom radu, magistarskom radu i objavljenim publicističkim radovima
· U diplomskom radu na studiju razredne nastave obradio je rezultate o provedenom istraživanju o primjeni strojeva za učenje (responder i stroj za učenje u osobnoj izradi te kompjutor) u nastavi hrvatskog jezika.
· Na studiju pedagogije obranio diplomski rad iz filozofije odgoja pod naslovom «Pedagogija znanost i/ili stvaralaštvo». U tom radu problematizirao je odnos znanosti i stvaralaštva. Pokušao je dokazati kako stvaralaštvo ima primat nad znanošću i znanjem, odnosno da bez njega nema novog znanja, a time ni znanosti.
· U magistarskom radu «Kritičko-emancipacijski pristup stručnom usavršavanju učitelja osnovne škole» proveo je i opisao akcijsko istraživanje sa skupinom učitelja koji su za vrijeme dvogodišnjeg projekta djelovali na ostvarivanju novih uloga učitelja tzv. refleksivnog praktičara i akcijskog istraživača.
3.3. Sudjelovanje na domaćim znanstvenim skupovima
B. Bognar bio je voditelj 20 stručnih skupova u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa - Zavoda za unapređivanje školstva što je temeljem važnijih skupova kronološkim redom prikazano u sljedećem prikazu.
a) Rješavanje konfliktnih situacija – stručni skup za učitelje razredne nastave,
b) Dom i obitelj – stručni skup za učitelje prvih razreda,
c) Istraživanja u stručnom usavršavanju i vizija škole budućnosti, stručni skup za učitelje razredne nastave,
d) Rad s darovitom djecom – stručni skup za stručne suradnike ,
e) Metodologija akcijskih istraživanja – stručni skup za ravnatelje osnovnih škola,
f) Suvremene strategije učenja i poučavanja – stručni skup za stručne suradnike.
Osim navedenih stručnih skupova koji su izvedeni u opkviru programa usavršavanja
nastavnika, stručnih suradnik i ravnatelja osnovnih B. Bognar je u protekle tri godine vodio skupove na razini županijskih stručnih vijeća od kojih navodimo najznačajnije;
a) Akcijska istraživanja – stručni skup za nastavnike Brodsko-posavske županije,
b) Kritičko-emancipacijski pristup stručnom usavršavanju učitelja – Slavonski Brod,
c) Suvrem,ene nastavne strategije – za učitelje zemljopisa Brodfsko-posavske županije.
Osim navedenih akcija i predavanja Branko Bognar je sudjelovao u radu znanstvenog i stručnog skupa za usavršavanje odgojitelja i učitelja na «Danima učiteljske akademije 2002.» kao voditelj radionice «Učitelji, mijenjajmo naše škole». Skup je održan u Zagrebu od 5. do 6. listopada 2002. godine, a radionica koju je vodio 6. listopada 2002. godine.
U okviru svog redovnog posla pedagoga u osnovnoj školi svake godine organizira i vodi različite školske i međuškolske stručne skupove koje zbog ograničenosti prostora nije moguće sve nabrojiti.
3.4. Objavljeni stručni i znanstveni radovi
· Kompjutor u učionici u Valentin Puževski (ur.) (1991) U potrazi za suvremenom osnovnom školom. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 211-216
U ovom radu autor je naveo samo neke mogućnosti korištenja kompjutora u nastavi (programirana nastava, kompjutorske igre, praćenje napredovanja učenika i izrada tiskanih nastavnih materijala i nastavnih listića). Tradicionalna nastava ne pruža mogućnost racionalnog korištenja suvremene tehnologije. Samo u suvremeno organiziranom nastavnom procesu i za to prilagođenom školskom prostoru mogu doći do izražaja prednosti kompjutora.
· Pedagoške radionice Dječjeg foruma (1998) Zagreb: Savez društava naša djeca Hrvatske, Odbor DND za prava djeteta u Hrvatskoj.
U priručniku namijenjenom voditeljima dječjih foruma opisao sadržaj za šest radionica koje se mogu koristiti u odgoju za dječja prava.
· Razgovori o nasilju nad djecom (2001), Neala Ambrosi-Randić ur., koautori Branko Bognar, Spomenka Čalić-Newman, Dževdet Hadžiselimović, Gordana Hitrec, Danica Kuzmanović, Hazim Mulić, Marlena Plavšić, Milan Polić, Iva Prvčić, Pula: Društvo “Naša djeca” Pula i Gradska knjižnica i čitaonica Pula.
Knjiga je nastala na temelju razgovora skupine ljudi o temi nasilja nad djecom. Rasprava je vođena u okrilju MultiForuma (http://www.ekologija.net./cgi-bin/Ultimate.cgi) čiji je voditelj bio dr. sc. Dževdet Hadžiselimović. U tekstu B. Bognara istaknuto kako problem programskog nasilja u školi ne leži samo u jednakom postupanju s nejednakima, već u nemogućnosti učenika da biraju što i kako žele učiti. Djecu u školama ne treba osloboditi teškoća, već prisile.
· Kritičko-emancipacijski pristup akcijskim istraživanjima, Život i škola, Osijek, god. 47, br. 6/2001, str. 45-60. (pregledni članak)
U ovom članku B. Bognar je dao pregled teorijskih postavki kritičko-emancipacijskog pristupa akcijskim istraživanjima. Kritička znanost odbacuje pozitivistički pristup, ovisi o značenju i interpretacijama sudionika, uvodi kritički proces samorefleksije, koristi metodu kritike i praktički je usmjerena (Car i Kemmis, 1986, str, 149-150). U tekstu je opisan razvoj i istaknute značajke akcijskih istraživanja: osnaživanje mogućnosti sudionika, suradnja, spoznaja i društvene promjene (Masters, 1995). Većina autora smatra kako su za akcijska istraživanja značajne četiri etape: planiranje, akcija, promatranje i refleksija (McNiff, 1988, str. 27). U našim školama uloga učitelja - akcijskog istraživača nedovoljno je afirmirana i poticana.
· Pedagogija: znanosti i stvaralaštvo, Metodički ogledi, Zagreb, vol. 8, br. 2/2001, str. 69-77. (izvorni članak)
Pedagogija je u Hrvatskoj najčešće shvaćena kao znanost, a manje kao stvaralaštvo. Problemi koji se pri tome razmatraju su gnoseologijske prirode, a smisao znanstvenog djelovanja je asimptotičko približavanje «istini». Polazeći prvenstveno od razrade spoznajno-teorijske problematike mogu se proizvesti vrlo efikasni instrumenti za prikupljanje podataka te usavršenim matematičkim postupcima izvršiti njihova obrada, ali time ćemo dobiti samo savršenu sliku nesavršene stvarnosti. Bez stvaralaštva uvijek ostajemo zarobljeni u svijetu prošlosti. Tek polazeći od pitanja o istinitosti postojećeg, a ne samo o istini spoznaje, možemo započeti proces njegove izmjene. Naša pedagogija može doprinijeti stvaralačkom mijenjanju stvarnosti samo ako svoj smisao prestane tražiti u gnoseologiji i posveti se odgoju = (su)stvaralaštvu smatra B. Bognar.
· Razgovori o videomedijskoj ovisnosti (2002), Neala Ambrosi-Randić ur., koautori Branko Bognar, Maja Cvek, Dževdet Hadžiselimović, Mirjana Kalčić, Mariza Kovačević, Hazim Mulić, Vladimir Pletenac, Milan Polić, Pula: Društvo “Naša djeca” Pula i Gradska knjižnica i čitaonica Pula, 86 str.
Rasprava o videomedijskoj ovisnosti je vođena posredstvom Interneta (http://www.ekologija.net./cgi-bin/Ultimate.cgi) i urednik je bio dr. sc. Milan Polić. Naglašeno je kako postojeća škola nije u mogućnosti nositi se s problemom ovisnosti jer i sama doprinosi njenom stvaranju. Naime, djeca koja se u školi dosađuju lak su plijen širokoj ponudi medijskog šunda koji bar pruža privid životnosti. Samo škola koja zaista potiče dijete na aktivnost i preuzimanje odgovornosti za svoje učenje može pomoći izlaska iz kruga ovisnosti bilo koje vrste.
· Problem kauzalnosti i vremena u empirijskoj znanosti o odgoju, Metodički ogledi, Zagreb, vol. 9, br. 2/2002, str. 19-29. (izvorni članak)
U Hrvatskoj se dugo vremena empirijska znanost o odgoju smatrala jedinim ozbiljnim znanstvenim pristupom. Većina znanstvenih istraživanja ostvarena je po znanstvenoj metodologiji koja je nastojala biti što bliža prirodnim znanostima. Unatoč zahtjevu za znanstvenom egzaktnošću, neki od temeljnih pojmova prihvaćeni su bez veće rasprave i promišljanja. Problem zakonitosti, iz njega proizašao problem kauzalne metode, a u širem smislu i “futurologijske pedagogije” čine najvažnija polazišta empirijske znanosti. Ova rasprava nastojala je postaviti pitanja o polazišnim postavkama empirijske znanosti o odgoju i ukazati na probleme koje je teško razriješiti unutar nje same.
3.5. Vođenje stručnih projekata
Od listopada 2002. godine vodi projekt pod nazivom «Mreža zajednica učenja» u koji je uključeno 8 osnovnih škola s područja Slavonije i Baranje, Zavod za školstvo područna jedinica Osijek, Zajednica tehničke kulture Slavonski Brod. Projekt ima za cilj uvesti nove oblike stručnog usavršavanja u našu školsku praksu: zajednice učenja (realna suradnja) i mreža zajednica učenja (virtualna suradnja posredstvom Interneta: http//mzu.sbnet.hr).
4. Nastavna djelatnost
Branko Bognar je do sada radio na sljedećim radnim mjestima u neposrednoj nastavi:
· učitelj razredne nastave u OŠ Čazma u Čazmi, PŠ Lipovčani – od rujna 1987. do kolovoza 1992. godine,
· učitelj razredne nastave u OŠ Čazma u Čazmi, od rujna 1992. do listopada 1993. godine,
· školski pedagog u OŠ «Vladimir Nazor» Slavonski Brod, od listopada 1993.
· stručni suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku područna jedinica Slavonski Brod, od listopada 2001. godine – vodim seminar iz pedagogije i istraživanja u odgoju i obrazovanju.
5. Oblici stručnog djelovanja i pregled aktivnosti
Član uredništva časopisa «Metodički ogledi».
· U OŠ «Vladimir Nazor» Slavonski Brod je predsjednik Školskog odbora.
· Angažiran kao voditelj Županijskog stručnog vijeća (aktiva) stručnih suradnika Brodsko-posavske županije.
6. Pregled stručnih i znanstvenih radova
raznovrsnim prilikama i brojnim časopisima kao i prigodnim publikacijama. Njegov
dosadašnji autorski i istraživački rad usmjeren je u osnovi na tri grupe pitanja od kojih su
pitanja pedagogijske filozofije, didaktička pitanja osnovne škole i najopćenitije uzeto pitanja
multikulturalnih odnosa vidljiva preokupacija i tematska usmjerenost. Takav zaključak može
se potkrijepiti i uvidom u pregled stručnih i znanstvenih radova.
1. Bognar, B. (1991.), Kompjutor u učionici, U: Valentin Puževski (ur.) (1991) U potrazi za suvremenom osnovnom školom, Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 211-216.
2. Bognar, B. (1998.), Pedagoške radionice Dječjeg foruma (ppriručnik): Savez društava naša djeca Hrvatske, Odbor DND za prava djeteta u Hrvatskoj, Zagreb.
3. Razgovori o nasilju nad djecom (2001), Neala Ambrosi-Randić ur., koautori Branko Bognar, Spomenka Čalić-Newman, Dževdet Hadžiselimović, Gordana Hitrec, Danica Kuzmanović, Hazim Mulić, Marlena Plavšić, Milan Polić, Iva Prvčić, Pula: Društvo “Naša djeca” Pula i Gradska knjižnica i čitaonica Pula.
4. Bognar, B. (2001.) , Pedagogija: znanosti i stvaralaštvo, Metodički ogledi, Zagreb, vol. 8, br. 2/2001, str. 69-77.
5. Bognar, B. (2001.), Kritičko-emancipacijski pristup akcijskim istraživanjima, Život i škola, Osijek, god. 47, br. 6/2001, str. 45-60.
6. Razgovori o videomedijskoj ovisnosti (2002), Neala Ambrosi-Randić ur., koautori Branko Bognar, Maja Cvek, Dževdet Hadžiselimović, Mirjana Kalčić, Mariza Kovačević, Hazim Mulić, Vladimir Pletenac, Milan Polić, Pula: Društvo “Naša djeca” Pula i Gradska knjižnica i čitaonica Pula, 86 str.
7. Bognar, B. (2002.) , Problem kauzalnosti i vremena u empirijskoj znanosti o odgoju, Metodički ogledi, Zagreb, vol. 9, br. 2/2002, str. 19-29.
7. Zaključna ocjena
Pristupnik Branko Bognar prvi puta se bira u zvanje prema potrebi Visoke učiteljske škole u Osijeku i u zakonski predviđenim rokovima te na način koji određuje Zakon udovoljio je svim formalnim uvjetima postupka za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača.
Nastavna djelatnost koju je obavljao pristupnik raznovrsna je i bogata i nedvojbeno potvrđuje značajno iskustvo koje je B. Bognar stekao i koje ga kvalificira za poslove koje će obnašati. Brojni radovi i istraživanja koje je proveo upravo u školama u kojima je radio kao i njegova aktivnost u stručnim aktivima na području Slavonskog Broda rječito govori o poduzetnom i zainteresiranom djelatniku za znanstveno polje u kojem se bira a što se potvrđuje radovima i aktivnostima koja su referirana u ovom izvješću.
Temeljem Zakona o visokim učilištima (Narodne novine 59/96.) , članak 80 stavak dva, B. Bognar ima potrebne uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača budući da udovoljava kriterijima kako slijedi;
a) pristupnik ima objavljeno više od pet stručnih i znanstvenih radova koji su propisani kao minimum za izbor u nastavno zvanje višeg predavača,
b) pristupnikov interes i skolonost prema nastavnom radu je iz profesionalne usmjerenosti i dosadašnje karijere kao i brojnih aktivnosti neprijeporna buduću da je svoj cjelokupni radni vijek do sada obnašao uspješno brojne nastavne dužnosti od učitelja razredne nastave do nastavnika na Visokoj učiteljskoj školi,
c) u nastavnom radu, što je vidljivo iz navoda u izvješću, pristupnik je u više navrata proveo brojne inovacije u vidu primjene novih sredstava u nastavi ili korištenjem novih nastavnih metoda i radnih tehnika od kojih je neke istraživao te publicirao rezultate primjene takvih inovacija u nastavnom radu na različitim razinama školskog sustava.
Osim udovoljavanja propisanim kriterijima temeljem Odluke Rektorskog zbora Visokih
učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine 94/96.) o pristupniku se može navesti i mnoštvo drugih pozitivnih radnih, istraživačkih i autorskih svojstava kojima je poticao i organizirao brojne akcije, istraživanja ili skupove na kojima su problematizirana pojedina aktualna pitanja za rad i unapređivanje današnje škole u Republici Hrvatskoj. Navedenom svakako treba dodati i činjenicu da je Branko Bognar izradio magistarski rad koji je uspješno obranio pred povjerenstvom Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i stekao akademski stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti u polju odgojnih znanosti.
8. Prijedlog povjerenstva
Temeljem svega predočenog u izvješću povjerenstvo predlaže da se pristupnik mr. sc. Branko Bognar koji se prijavio na natječaj Visoke učiteljske škole Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku, objavljenom 19. srpnja 2002. godine , budući ispunjava tražene uvjete temeljem Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» br. 59/96.) i minimalne uvjete utvrđene kriterijima naznačenim u Odluci Rektorskog zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske («Narodne novine» br. 94/96.) izabere u naslovno nastavno zvanje predavača u području društvenih znanosti, polje odgojne znanosti a za predmet Pedagogija.
U Zagrebu, 26. svibnja 2003. godine.
Stručno povjerenstvo
---------------------------------------------
( dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof. )
---------------------------------------------
( dr. sc. Vlatko Previšić, red. Prof. )
---------------------------------------------
(dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.)
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 15. prosinca 2003.
Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu u Zavodu za industrijsko inženjerstvo, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
Na natječaj raspisan u Vjesniku 22. svibnja 2003. godine za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu u Zavodu za industrijsko inženjerstvo prijavio se – dr. sc. Anton Vukelić. Prijavi na natječaj kandidat je priložio životopis, popis radova, diplome, preslike radova i domovnicu.
1. ŽIVOTOPIS KANDIDATA
Anton Vukelić rođen je 21. travnja 1961. godine u Singen Hochentwielu, SR Njemačka. Osnovnu i srednju školu završava u Zagrebu. Studij sociologije kao jednopredmetne grupe znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1990. godine i stekao stručni naziv profesor sociologije. Te je godine izabran u Zavodu za industrijsko inženjerstvo (Katedra za sociologiju) na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u zvanje mlađeg asistenta za stručno područje sociologije.
Poslijediplomski studij Sociologija migracija pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu upisuje 1992. godine. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 18. veljače 1998. godine s temom "Stratifikacijski položaj etnonacionalnih grupa u Hrvatskoj". 2. travnja 2003. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je, također, doktorsku disertaciju pod naslovom "Anomija pojedinih socijalnih grupa suvremenog hrvatskog društva". Time je u predviđenom roku okončao svoje obveze stjecanja magisterija i doktorata znanosti i stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje sociologija.
2. ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKE I NASTAVNE AKTIVNOSTI
Među znanstvenim i istraživačkim radovima i aktivnostima Antona Vukelića koje je naveo u priloženoj dokumentaciji primjećujemo kako je u razdoblju do svibnja 2003. godine objavio dva znanstvena priloga, jedan samostalni autorski, te jedan u koautorstvu. U nastavku izvještaja prikazat ćemo kratki sadržaj kandidatovih radova objavljenih u domaćim časopisima.
U članku “Promjena tipa vlasništva i društveni procesi”, autor razmatra neke aspekte privatizacije kao jednog od temeljnih procesa u postsocijalističkim zemljama. Pritom je u analizi stavljen naglasak na makro i mikro procese koji bi trebali pratiti privatizaciju, zatim na kriterije raspodjele vlasništva i njihove oblike u proizvodnim organizacijama. Završno se promišlja odnos između vlasništva i upravljanja (kontrole) te utvrđuje teza o sporednoj ulozi pravnog vlasništva za menadžment.
U koautorskom radu pod naslovom “Dimenzije ekološke svijesti kod studenata i zaposlenih”, autori nas upućuju u rezultate dobivene istraživanjem studenata FSB-a i zaposlenih u dvjema zagrebačkim tvrtkama. U tekstu se pokušalo utvrditi utječu li obrazovanje, profesionalna usmjerenost, mjesto stanovanja, spol i dob na ekološke orijentacije ispitanika. U svim prikazanim dimenzijama utvrđeno je kako tzv. nezavisne varijable odlučujuće utječu na ekološku svijest i njima proizvedene razlike među ispitanicima uključenim u istraživanje.
Pored objavljenih radova, kandidat je sudjelovao na znanstvenim projektima “Optimiranje integrirane proizvodnje tvorevina” (1991.-1996.) i “Optimiranje fraktalne proizvodnje polimernih tvorevina” (1997.-2000.).
Usto, kandidat od stupanja u radni odnos na Fakultetu strojarstva i brodogradnje redovito sudjeluje u nastavi i to prvenstveno na izvođenju seminarskih vježbi iz kolegija Sociologija, ali i na dijelu predavanja na kolegijima Sociologija i Industrijska sociologija, što ga svakako legitimira kao predavača.
* * * * *
Kratkim prikazom kandidatovih radova objavljenih u domaćim časopisima, kao i temeljitijim uvidom u ostale kandidatove znanstveno-istraživačke i nastavne aktivnosti, utvrdili smo da je riječ o veoma solidnim i aktualnim teorijskim raspravama i empirijskim istraživanjima u području društvenih znanosti (polje sociologija). Kandidat društvenoj problematici pristupa sociologijski analitično, a u svojim analizama poglavito se bavi fenomenima iz područja posebne sociologije: industrijske sociologije. Obzirom na rečeno, mišljenja smo da dr. Anton Vukelić svojim znanstvenim radom doprinosi našoj sociologiji, posebice istraživanjima konkretnog društva, obogaćujući je novim saznanjima i istraživačkim iskustvom.
3. OCJENA ZNANSTVENOG, STRUČNOG I NASTAVNOG RADA I MIŠLJENJE STRUČNOG POVJERENSTVA
Na osnovu iznesenog prikaza rada dr. sc. Antona Vukelića, stručno povjerenstvo izvješćuje Fakultetsko vijeće o činjenicama i daje stručno mišljenje o kandidatu i prijedlog.
3.1. NALAZI STRUČNOG POVJERENSTVA
Stručno povjerenstvo je na osnovu raspoloživog natječajnog materijala utvrdilo sljedeće:
1. Na natječaj koji je raspisao Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, javio se jedan kandidat – dr. sc. Anton Vukelić, asistent na Katedri za sociologiju u Zavodu za industrijsko inženjerstvo FSB-a u Zagrebu, koji je priložio svu potrebnu dokumentaciju za svoju kandidaturu.
2. Dr. sc. Anton Vukelić stekao je akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti, polje sociologija, 2003. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
3. Dr. sc. Anton Vukelić udovoljava uvjetima postupka izbora u suradnička zvanja definiranim u Zakonu o visokim učilištima, koji propisuju da za višeg asistenta može biti izabrana osoba s doktoratom znanosti. Pored stečenog doktorata, kandidat:
¨ ima objavljena 2 znanstvena rada (1 autorski i 1 koautorski) u domaćim znanstvenim časopisima;
¨ sudjeluje u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na Fakultetu strojarstva i brodogradnje više od jedne godine te je tako stekao potrebno nastavno i pedagoško iskustvo sveučilišnog predavača;
¨ sudjelovao je u domaćim znanstveno-istraživačkim projektima Zavoda za industrijsko inženjerstvo FSB-a u Zagrebu.
3.2. PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
Povjerenstvo je mišljenja da se, kada je riječ o predloženiku, radi o već profiliranom znanstvenom djelatniku koji ima doktorat, objavljene znanstvene radove i predavačko iskustvo sveučilišnog nastavnika.
Stručno povjerenstvo na temelju uvida u dokumentaciju te znanstveni, istraživački i nastavni rad kandidata predlaže da se dr. sc. Anton Vukelić izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za sociologiju Zavoda za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Nenad Karajić, docent (predsjednik povjerenstva)
Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof. (član povjerenstva)
Dr. sc. Čedomir Olujić, red. prof. (član povjerenstva)
Katedra za englesku književnost
Odsjek za anglistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Projekt 130458: Prisutnost Shakespearea u hrvatskoj kulturi: aspekti i značenje
Voditelj: prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić
Zagreb, 8.siječnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Godišnje izvješće o radu mlađe asistentice (znanstvene novakinje)
VANJE POLIĆ za 2002./2003
Vanja Polić primljena je 1. prosinca 2002. godine u svojstvu znanstvenog novaka na projekt br. 130758, Oblici recepcije Williama Shakespearea u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća.
Akademske godine 2001/2002. upisala je poslijediplomski studij smjera Književnost, te je odslušala sva četiri semestra. Dosad je s odličnim uspjehom položila pet ispita.
U veljači 2003. godine boravila je mjesec dana na stipendiji na Queen Mary Collegeu Sveučilišta u Londonu. Stipendiju joj je dodijelio British Scholarship Trust za istraživački rad na magistarskoj radnji koja će se baviti engleskim romanom 18. stoljeća. Otkad se vratila, nastavlja prikupljati i proučavati građu za svoj magisterij.
U Književnoj smotri broj 127(1), god. XXXV/2003 objavila je izvorni znanstveni rad pod naslovom “Muško : žensko u romanima sestara Brontë”.
Tijekom ove akademske godine Vanja Polić aktivno je surađivala u radu na projektu pod imenom Oblici recepcije Williama Shakespearea u hrvatskoj književnosti 20. stoljeca: aspekti i značenje (br. projekta: 0130458). Uz to, već drugu godinu drži seminar “Uvod u studij engleske književnosti” za studente prve godine.
Kolegica Polić pokazala se dobrim organizatorom, marljivim znanstvenim radnikom i pouzdanim suradnikom. Svojim radom, zalaganjem, i načinom obavljanja svojih dužnosti pokazala se kao sposobna i vrijedna znanstvena novakinja te stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić
voditelj projekta
Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić
Pedagoški fakultet
Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku
Katedra za knjižničarstvo
Osijek, 18. prosinca 2003.
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI
KATEDRA ZA BIBLIOTEKARSTVO
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
I. Lučića 3
Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka dr. sc. Radovana Vrane
Znanstveni novak dr. sc. Radovan Vrana primljen je i sudjeluje u istraživanjima na projektu Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske pisane baštine evidentiranom pri Pedagoškom fakultetu u Osijeku (130759, a od 2002 pod brojem 122027), a zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Dr. sc. R. Vrana svoje je znanstveno istraživanje usmjerio prema temama vezanim uz očuvanje, organizaciju i uporabu pisane baštine, napose u dijelu koji je vezan uz primjenu i uporabu novih informacijskih tehnologija, te uz istraživanje komunikacijskih modela u društvenim znanostima pod utjecajem novih tehnologija.
Dr. sc. R. Vrana sudjeluje u izvedbi nastavne na redovnom i izvanrednom studiju pri Odsjeku za informacijske znanosti. Vodio je radionice i seminare u organizaciji Hrvatskog knjižičarskog društva i Projektnog vijeća Sustava znanstvenih informacija u Republici Hrvatskoj.
Nakon što je magistrirao prijavio je doktorski rad - Utjecaj mrežnih izvora informacija na razvoj znanstvene komunikacije u društvenim znanostima u Hrvatskoj - koji je pod vodstvom prof. dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić obranio 17. 12. 2003. godine čime je stekao naslov doktora društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti.
Za svoj dosadašnji rad i zalaganje, nagrađen je visokim stručnim priznanjem, poveljom “Dr. Eva Verona”, koja se dodjeljuje najuspješnijim mladim bibliotečnim djelatnicima u Hrvatskoj.
Dr. sc. Radovan Vrana odgovorno je pripremao i izvodio nastavu u sklopu vježbi iz predmeta Knjižnično polsovanje i upravljanje, a u nekoliko je navrata samostalno je priredio i izveo nastavne jedinice u sklopu tog kolegija i kolegija Informacijske službe, pod nadzorom i uz prisustvo svoje mentorice. I ove je godine sudjelovao u organizaciji domaćih i međunarodnih skupova, između kojih valja izdvojiti seminare koje organizira Savjet Sustava znanstvenih informacija (SZI) i Libraries in the Digital Age (predsjednik Organizacijskog odbora, moderator).
Ističem da je dosad objavio preko 20 stručnih i znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim časopisima i zbornicima. (u prilogu)
Iz uvida u dosadašnji rad dr. sc. Radovana Vrane i iz priloženog popisa njegoih radova, te pregleda o sudjelovanju na stručnim skupovima, vidljivo je njegovo sustavno istraživanje problema u sklopu projekta i sudjelovanje u nastavi.
Kako se svojim dosadašnjim sveukupnim znanstvenim i stručnim djelovanjem dr. sc. Radovan Vrana iskazao kao vrijedan i sposoban znanstveni novak te kako je postigao stupanj doktora znanosti u predviđenom roku, molim Vijeće da prihvati ovaj izvještaj i da ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije.
Prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić
voditeljica Projekta 122027
Prilog: Popis radova i sudjelovanje na skupovima – 2003.
RADOVAN VRANA, znanstveni novak
I. Objavljeni radovi u 2003. godini:
II. Međunarodni i domaći skupovi, predavanja:
III. Doktorat:
1. “Utjecaj mrežnih izvora informacija na razvoj znanstvene komunikacije u društvenim znanostima u Hrvatskoj”
Zagreb, 7. siječnja 2004.
Predmet: Izvještaj stučnoga povjerenstva o podobnosti mr.sc. Silvia Braice za stjecanje doktorata znanosti i o podobnosti teme za disertaciju Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća
Fakultetsko vijeće izabralo nas je na svojoj sjednici od 13. listopada 2003. u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo molbu mr. sc. Silvia Braice za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i predložimo odgovarajuće rješenje. Budući da smo proučili svu pristiglu dokomentaciju i razmotrili sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće
i z v j e š ć e
1. Predstavljanje doktoranda. Silvio Braica rođen je 2. svibnja 1963. godine u Komiži na otoku Vis. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1988. g. jednopredmetni studij etnologije. Na Filozofskoj fakulteti u Ljubljani 1990. g. upisuje, a 1993. završava magistarski studij Kulturne antropologije na Oddelku za etnologijo in kulturno antropologijo. Pod mentorstvom prof. dr. Janeza Bogataja 1993. izrađuje i uspješno brani magistarski rad pod naslovom Retorika torbe. Fenomenologija, semiotika, antropologija.
Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagebu je na sjednici od 27.05. 1994. godine donijelo zaključak da se nostrificira magistarska diploma Silvia Braice, stečena na Filozofskoj fakulteti u Ljubljani, kao odgovarajuća magistarskoj diplomi društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja povijesnih znanosti (etnologija).
U zagrebačkom Muzejsko-dokumentacijskom centru 1991. godine polaže ispit za muzejskog kustosa.
Od 1996. godine ravnatelj je Etnografskoga muzeja u Splitu.
Pri Institutu za etnologiju i folkloristiku prijavljen je i radi od 2002. godine kao konzultant na projektu pod naslovom Etnografska baština i suvremenost: između tradicije i globalizacije, kojega financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH.
Glavni istraživač na projektu je dr.sc. Zorica Vitez.
Silvio Braica objavio je do sada dvije monografije, 11 izvornih znanstvenih članaka, tri prethodna priopćenja, 28 stručnih članaka (popis u prilogu) te pet kataloga sa izložaba kojima je bio autor.
Treba naglasiti da su tri od ovih radova objavljeni u domaćim časopisima koji su vrsnoćom izjednačeni s časopisima sa međunarodno priznatom recenzijom. Riječ je o člancima:¸1. Običaj i kriza, Etnološka tribina 13: 17-21, Zagreb, 1990.(Izvorni znanstveni rad).
2.Govor o arhitekturi i govor arhitekture: dva modela analize, Etnološka tribina 14: 91-101, Zagreb 1991. (Predhodno priopćenje).
3. A Bag and Woman, Narodna umjetnost 33/1: 233-232, Zagreb, 1996.(Izvorni znanstveni rad).
2. Podobnost Na temelju iznijetoga povjerenstvo utvrđuje, da pristupnik zadovoljava sve uvjete propisane člankom 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, to jest da ima: 1. akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog polja etnologije i antropologije i 2. najmanje jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom, odnosno da je najmanje godinu dana surađivao na znanstvenom projektu, pa mu se u smislu članka 120, stavak 6, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju može odobriti postupak stjecanja doktorata izvan doktorskoga studija.
3. Podobnost teme. Mr. sc. Silvio Braica predložio je disertaciju pod naslovom Temeljni doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća. i obrazložio ju u priloženom sinopsisu od 6 stranica pisanog teksta. Ovdje će biti prikazan najbitniji dio disertacije.
Kao prvo povjerenstvo je smatralo da se iz predloženog naslova rada izbaci prva riječ Temeljnji jer taj pridjev nije potreban, i čak bi, štoviše, mogao djelovati ograničavajuće na predmet istraživanja doktorskoga rada. Zato je povjerenstvo predložilo da se rad piše pod naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća.
Središnja tema predložene disertacije je sukob svjetova, odnosno lokalnih i globalizacijskih pokreta na širokom području kulture 19. stoljeća u Hrvatskoj. Autor analizira procese koji su se s jedne strane događali na razini nacionalne globalizacije narodne nošnje, a s druge, na razini globalizacije u vidu europske gradske mode.
Kao građa i izvor za takva istraživanja poslužile su mu mape akvarela koje je tijekom 19. stoljeća naslikao pučki slikar i krojač Nikola Arsenović rođen 1823. u Redfali kraj Osijeka, a umro 1885. u Beogradu. On je proputovao cijelo područje tadašnje Hrvatske i slikao akvarele narodnih nošnji koje je objavio u vidu likovnih mapa. Autor se potrudio da prikupi preslike svih objavljenih mapa, kako bi mogao analizirati stanje u kulturi odijevanja u Hrvatskoj u 19-om stoljeću.
Tijekom dugogodišnjeg bavljenja navedenom temom doktorand je naišao na mnoga zanimljiva i nepoznata mjesta koja su značajna za istraživanje povijesti etnološke struke.
U radu će se prvi puta u nas prikazati život i djelo Nikole Arsenovića kao i svi dostupni podaci koji do sada nisu bili poznati hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj javnosti.
U zaključnim razmatranjima doktorand će dati odgovore na postavljena pitanja o tome je li pobjeda globalnog nad lokalnim, odnosno poraz lokalnog od globalnog u području kulture u 19. stoljeću, a što je vidljivo iz akvarela slikara Nikole Arsenovića, utjecalo na razvoj etnologije kao znanosti u Hrvatskoj. Autor će također pokušati odgovoriti da li je sredinom 19. stoljeća u Hrvatskoj postojala etnološka misao i koji su utjecaj na taj razvoj imale mape s motivima narodnih nošnji koje je izradio Nikola Arsenović kao predvodnik tog pokreta.
Stručno povjerenstvo zaključuje, da opseg rada, pristup i očekivani rezultati zadovoljavaju sve kriterije koji se postavljaju pred doktorsku disertaciju. Očekuje se da će disertacija donijeti nove znanstvene spoznaje o kulturnim i globalizacijskim procesima 19. stoljeća koje do danas nisu bile poznate hrvatskoj stručnoj javnosti.
Tema disertacije je znanstveno relevantna i spada u znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologije i antropologije, za koje je ovlašten Filozofski fakultet u Sveučilišta u Zagrebu.
Mr. sc. Silvio Braica predložio je za mentora dr. Tomu Vinšćaka, docenta na Odsjeku za etnologiju Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je prihvatio ovaj zadatak.
4. Prijedlog povjerenstva Vijeću. Na temelju iznijetih činjenica povjerenstvo utvrđuje da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za područje kojem pripada tema i predlaže Vijeću da mr. sc. Silviu Braici odobri pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti s područja humanističkih znanosti (polje etnologije i antropologije) izvan doktorskog studija, da prihvati predloženu temu za disertaciju pod naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. stoljeća te da mu za mentora odredi dr. sc. Tomu Vinšćaka, docenta na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
Dr. sc. Zorica Vitez, znan. savjetnica
Dr. sc. Tomo Vinšćak, docent
Izvješće prihvaćeno na sjednici Vijeća Odsjeka za etnologiju dne. 8. siječnja 2004. godine.
Odsjek za informacijske znanosti
18. prosinca 2003.
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za pristupanje
izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija
i prihvaćanju predložene teme za mr. sc. Anu Barbarić
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Vijeća održanoj 10. studenoga 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba podnijeti izvještaj o tome da li mr. sc. Ana Barbarić zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Zadaci suvremenoga knjižničnog kataloga i mentorica dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i prijedlog teme disertacije podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Mr. sc. Ana Barbarić rođena je 1970. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1996. godine sociologiju kao jednopredmetni studij, a 1997. godine dodatni dodiplomski studij bibliotekarstva u trajanju od četiri semestra. Stupanj magistra znanosti stekla je 2002. godine, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranom rada po naslovom Javno dostupni knjižnični računalni katalozi – nastanak i razvitak. Radila je kao knjižničarka u školskoj i narodnoj knjižnici, a od 1998. godine asistentica je na Katedri za bibliotekarstvo Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Vodi vježbe iz predmeta Bibliografska organizacija i kontrola, a uz dopuštenje Vijeća i nastavu iz predmeta Knjiga i čitanje. Od 1998. do 2000. godine sudjelovala je u znanstvenom projektu Tezaurus knjižničarskog nazivlja. Stručna je tajnica Hrvatskoga knjižničarskog društva i glavna urednica Novosti HKD-a. Objavila je samostalno ili u suautorstvu pet radova u domaćim i stranim časopisima i zbornicima te više prikaza. Redovito sudjeluje u radu domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova.
Za temu disertacije mr. sc. Ana Barbarić predlaže naslov Zadaci suvremenoga knjižničnog kataloga. U prijedlogu istraživanja navodi da je razvitak nove informacijske i komunikacijske tehnologije omogućio pretvorbu klasičnih knjižničnih kataloga u računalne i uključivanje kataložnih zapisa na mrežu, ali da sve mogućnosti lakšeg i učinkovitijeg korištenja kataloga danas nisu iskorištene. Knjižnični se katalog, naime, još uvijek izgrađuje na načelima koje je međunarodna knjižničarska zajednica usvojila šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pristupnica tvrdi da je potrebno izraditi i usvojiti nov skup načela prema kojima će se ravnati kataložni pravilnici i strukturirati knjižnični katalog. Kao polazište u radu koristit će studije Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova Funkcionalni zadaci bibliografskih zapisa i Funkcionalni zadaci i obrojčavanje preglednih kataložnih jedinica te radove istaknutih suvremenih teoretičara katalogizacije M. Gormana, M. Malinconica i drugih. Analizom dnevničkih datoteka računalnog kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i statističkom obradom podataka steći će uvid u narav, vrstu i učestalost korisničkih upita. Ta će joj analiza pomoći u utvrđivanju i oblikovanju načela na kojima počiva računalni katalog i u ukazivanju na promjene koje bi trebalo unijeti u sadašnji hrvatski kataložni pravilnik.
Predloženu temu disertacije povjerenstvo smatra suvremenom i znanstveno opravdanom. Povjerenstvo je također zaključilo da mr. sc. Ana Barbarić ispunjava uvjete čl. 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima, jer ima:
1) akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja Informacijske znanosti,
2) više od godinu dana istraživačkog rada u području informacijskih znanosti pri visokome učilištu.
Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da mr. sc. Ani Barbarić odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Zadaci suvremenoga knjižničnog kataloga u znanstvenom polju informacijske znanosti, te da joj za mentoricu odredi dr. sc. Aleksandru Horvat.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
dr. sc. Daniela Živković, doc.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Izabrani u stručno povjerenstvo za ocjenu o tome udovoljava li mr. sc. Dubravka Crnojević-Carić uvjetima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Gluma kao alteracija identiteta, podnosimo naslovu slijedeći
IZVJEŠTAJ
Mr. Dubravka Crnojević-Carić diplomirala je Studij glume na Akademiji za kazalište, film i TV u Zagrebu te Hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku s izvrsnim uspjehom. Magistrirala je 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu također s izvrsnim uspjehom, a magistarski joj je rad prihvaćen za objavljivanje u Znanstvenoj biblioteci Hrvatskog filološkog društva. Predaje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku te na Ženskim studijima. Aktivno je više godina sudjelovala u radu na znanstvenim projektima, na domaćim i međunarodnim skupovima te objavljivala radove u uglednim domaćim časopisima. Na taj način ispunjava uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.
Tema koju je pristupnica prijavila za svoju disertaciju u skladu je s njezinim dosadašnjim interdisciplinarno usmjerenim radom i interesima. Ona se naime već više godina bavi praktičnim i teorijskim istraživanjem glume, a u isto vrijeme proširuje to bavljenje proučavanjem suvremenih teorija tvorbe identiteta. Taj njezin interes pokazuje priložen znanstveni rad o polifonijskom identitetu jedne hrvatske školske drame kao i drugi objavljeni znanstveni radovi.
U cjelini, riječ je o problemu koji stoji u žarištu interesa npr. feminističke, postkolonijalne, psihoanalitičke teorije, dekonstrukcije, teorije sistema, ethnic criticism, area, subaltern i queer studies, a svakako i jednog dijela kulturalnih studija. Stoga držimo da prijavljena tema, po onome kako je postavlja priloženi nacrt, u potpunosti odgovara razini doktorske disertacije, a isto tako i profilu ustanove na kojoj je prijavljena. Predlažemo da mentor za izradu disertacije i povjerenstvo za završnu ocjenu rada ostanu nepromijenjeni.
Prof. dr. Vladimir Biti
Prof. dr. Boris Senker
Dr. Lada Čale-Feldman
Predmet: Prijedlog da se Gordani Čupković
odobri tema doktorske disertacije
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Na svojoj sjednici održanoj 10. studenoga 2003. Naslov nas je imenovao u stručno
povjerenstvo koje će utvrditi je li Gordana Čupković ispunila sve uvjete predviđene
programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i može li joj se odobriti tema
doktorske disertacije pod naslovom Jezik hrvatskih glagoljskih basmi ( klasa: 643 – 02/03 –
03/54, uredovni broj: 3804 – 560/2341 – 03 – 2). Podnosimo Vijeću ovaj
Izvještaj
2000. godine.
a) Položila je sve propisane ispite, prosjek ocjena joj je 4,33, skupila je 34 boda.
b) Izradila je seminarske radove koji se programom studija predviđaju (dva kod
prof. dr. sc. Josipa Silića, jedan kod prof. dr. sc. Slavomira Sambunjaka,
jedan kod prof. dr. sc. Stjepana Damjanovića).
c) Obranila je 2003. doktorsku kvalifikacijsku radnju Jezik magijskih tekstova
Tkonskoga zbornika ( mentor: prof. dr. sc. Slavomir Sambunjak).
d) Sudjelovala je u znanstveno – istraživačkom radu: od 2000. kao znanstvena
novakinja na projektu 070054 Jezik i stil hrvatskih glagoljskih basmi, koji je
2002. zamijenjen projektom 0070038 Kontrastivna analiza dualističkih
tekstova: hereze, basme i Graal ( voditelj: prof. dr. sc. Slavomir Sambunjak).
e) Ima opsežan znanstveni rad u časopisu s međunarodnom recenzijom: Struktura
dvaju glagoljskih amuleta, Filologija 35, HAZU, Zagreb 2000, str. 33 – 64.
f) Dogovarala se s mentorom o temi doktorske disertacije.
Glagoljicom pisane basme objedinjuju u sebi elemente pučkoga rituala i elemente
liturgijom potaknute književne stilizacije. Cilj im je riječju djelovati u predmetnom
svijetu . U toj zasebnoj srednjovjekovnoj književnoj vrsti očituje se specifična
međusobna ovisnost jezika i književne strukture koja je dijelom univerzalna, a dijelom
je odraz književnojezičnih uzusa određenoga razdoblja. Istraživanja jezika takvih
tekstova mogu biti ozbiljan prinos proučavanju povijesti hrvatskoga jezika ( posebno
funkcionalne raslojenosti srednjovjekovnih glagoljskih tekstova), ali i prinos
proučavanju jezičnih univerzalija.
Tekstovi hrvatskih glagoljskih basmi čuvaju se u arhivu HAZU, arhivu NSB i
arhivima na otoku Krku. Filološki su opisani u poznatim Štefanićevim radovima
( Glagoljski rukopisi otoka Krka, 1960; Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije,
I (1969), II (1970) i, manje solidno, u Strohalovoj brošuri Hrvatska glagoljska knjiga,
1915. Važne rezultate u proučavanju funkcije tih tekstova ostvarili su Valentin
Putanec u svome tekstu o glagoljskom uklinu protiv zmija (1962) i Marija Pantelić u
tekstu o amuletu tipa Sisin i Mihael (1973), a o jezično – stilskim osobinama pisali su
Eduard Hercigonja (1975) i Slavomir Sambunjak (1999). Unatoč tim i drugim
vrijednim prinosima nismo se jako približili cjelovitom opisu jezika basmi pisanih
hrvatskom glagoljicom.
Gordana Čupković namjerava u svojoj doktorskoj disertaciji opisati jezik
hrvatkoglagoljskih basmi na svim jezičnim razinama , a posebnu će pažnju
obratiti na način strukturiranja tekstova i na načine kako su jezični signali proučavanih
tekstova mogli djelovati u stvarnosti.
Nema dvojbe da bi uspješno ostvarena disertacija s predloženim naslovom bila važan prinos
proučavanju hrvatske jezične povijesti i osobit prilog u nas nedovoljno razvijenoj povijesnoj
stilistici. Kandidatica je svoj sinopsis oblikovala doista pažljivo i ozbiljnom nas je
argumentacijom te preciznim planom radnje uvjerila da su joj jasni ciljevi koje želi postići te
metode kako će to ostvariti.
4. Sinopsis je u prilogu ovoga izvještaja.
Zaključak
Poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike i zaključilo da doktorska tema pod
naslovom Jezik hrvatskih glagoljskih basmi obećava važne znanstvene jezikoslovne prinose.
Predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da kandidatici odobri
pisanje disertacije pod tim naslovom. Za mentora predlažemo prof. dr. sc. Slavomira
Sambunjaka.
Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, predsjednik
Prof. dr. sc. Slavomir Sambunjak, član
Akademik Anica Nazor, član
Predmet: Ispunjava li mr. sc. Milka Lukić
uvjete za pristupanje izradbi disertacije izvan
doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Svojom odlukom 643 – 02/03 – 03/ 32, ur. broj 3804 – 240 – 03 – 2 od 17. srpnja 2003.
Naslov nas je imenovao u stručno povjerenstvo sa zadatkom da podnesemo izvještaj o tome
ispunjava li mr. sc. Milka Lukić uvjete propisane članom 51. stavkom 1. Zakona o visokim
učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i može li se
prihvatiti tema disertacije Ćirilometodska baština u hrvatskom javnom životu 19. stoljeća
(filološki i kulturološki aspekti). Podnosimo Vijeću ovaj
Izvještaj
Mr. sc. Milka Lukić rođena je 12. kolovoza 1969. u Osijeku. Osnovnu je školu pohađala u
Mrzoviću i Semeljcima (Županija osječko – baranjska), a gimnaziju u Osijeku. U tom je
gradu, na Pedagoškom fakultetu, diplomirala 1995. hrvatski jezik i književnost. Od 1996. do
2001. radila je kao znanstvena novakinja na tom fakultetu, na znanstvenom projektu
Hrvatska leksikologija ( voditeljica: prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić). Ujedno je na Katedri za
staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo osječkoga Pedagoškoga fakulteta vodila vježbe
iz kolegija Staroslavenski jezik i Slavenska pisma, a jedan semestar i iz kolegija Povijest
hrvatskoga jezika. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 31. siječnja 2002.
obranivši radnju Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća s osobitim obzirom
na Biskupiju đakovačku i srijemsku.
Od 1. siječnja 2003. radi kao znanstvena novakinja ( u istraživačkom zvanju asistenta) na
znanstvenom projektu Jezici i kulture u doticajima ( voditelj: prof. dr. sc. Milorad Nikčević).
U okviru toga projekta priprema za tisak rječničku građu koju je prikupio hrvatski
jezikoslovac Josip Ribarić, a odnosi se na govor crnogorskih doseljenika u istarsko mjesto
Peroj. Sudjelovala je u izradi Staroslavensko – hrvatskoga rječnika koji je izrađen u okviru
projekta Enciklopedija hrvatskoga glagolizma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (voditelj:
prof. dr. sc. Stjepan Damjanović) i nalazi se pred objavljivanjem ( Milka Lukić obradila je
šest slova). Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu honorarno je vodila vježbe iz kolegija
Staroslavenski jezik u akad. godini 2002 / 2003. Sada na Pedagoškom fakultetu u Osijeku
vodi vježbe iz staroslavenskoga jezika i iz metodologije znanstvenoga rada.
Bibliografija radova mr. sc. Milka Lukić pokazuje da je osim magisterija objavila dva
znanstvena rada i da su joj dva u tisku, da je objavila desetak stručnih radova iz
paleoslavistike i dijalektologije, tj. iz problematike koja je izravno ili blisko povezana s
temom koja se predlaže za disertaciju. Njezinu magistarsku radnju Ćirilometodska baština u
hrvatskoj kulturi 19. stoljeća s osobitim obzirom na Biskupiju đakovačku i srijemsku stručno
je povjerenstvo ( prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, doc. dr.
sc. Ivan Jurčević) ocijenilo visokom ocjenom ustvrdivši da se kandidatica dobro pripremila i
vrlo dobro obradila složenu problematiku te je njezin rad donio vrijedne nove spoznaje.
Iz dosad rečenoga vidljivo je da mr. sc. Milka Lukić ispunjava uvjete propisane članom
51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije
( ima magisterij, ima objavljenih znanstvenih radova, više godina sudjeluje u
znanstvenim projektima ).
Predloženi naslov doktorske disertacije glasi: Ćirilometodska baština u hrvatskom javnom
životu 19. stoljeću ( filološki i kulturološki aspekti). U njoj mr. sc. Milka Lukić namjerava
istražiti uzroke oživljavanja i širenja ćirilometodskoga kulta u 19. stoljeću na hrvatskim
prostorima, utvrditi tko se, iz kojih razloga i na koji način bavio tom problematikom. Pritom
će u prvom planu biti utvrđivanje i objašnjavanje kulturoloških i filoloških problema
povezanih s ćirilometodskim kultom. Pokušat će rasvijetliti pokušaj uvođenja
staro(crkveno)slavenskoga jezika u neke hrvatske biskupije, posebice one u kojima ona nije
bila povijesno zajamčena ( zagrebačka, đakovačka i srijemska) te s tim u vezi uloge trojice
istaknutih biskupa: Strossmayera, Stadlera i Maupasa.
Namjera da se o tim i drugim pitanjima progovori podrobnije i svestranije nego dosad
pretpostavlja rad u arhivima, vatikanskim i dijecezanskim u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Važan dio rada bit će stjecanje uvida u neobjavljenu prepisku biskupa Strossmayera s
biskupima Stadlerom i Maupasom. Kandidatica je u svojoj magistarskoj radnji utvrdila
približno 400 bibliografskih jedinica iz zagrebačkoga Katoličkoga lista, sarajevske Vrhbosne
i đakovačkoga Glasnika biskupije đakovačke i srijemske koje se odnose na ovu problematiku.
Analiza tih i drugih tekstova onodobne periodike obećava također vrijedne rezultate.
kulturološki aspekti) posve je prikladna za doktorsku radnju jer obećava zanimljive nove
spoznaje o filološkim i, šire, kulturološkim problemima hrvatskoga 19. stoljeća. Javni je
život u to vrijeme snažno obilježen promicanjem i osporavanjem ćirilometodske ideje. Kako
to nije slučaj samo na hrvatskim prostorima, radnja će se nužno osvrnuti na podudarnosti i
razlike u odnosu na ulogu ćirilometodskoga pokreta na drugim prostorima.
-------------------------------------------
Dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof. u miru, predsjednik
---------------------------------------------
Dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof., član
------------------------------------------------
Dr. sc. Mateo Žagar , docent, član
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Faculty of Philosophy University of Zagreb
Department of Art History
HR – 10000 ZAGREB
Ivana Lučića 3; tel/fax: 385 1 612 01 44
Poštovani gospodin
Prof. dr. Neven Budak, dekan
Vijeće Filozofskoga fakulteta
Ovdje
24. studenoga 2003.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 10. studenoga 2003. imenovalo nas je u povjerenstvo sa zadatkom izvještaja o tome zadovoljava li mr. sc. Ratko Vučetić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, odnosno mogućnosti prihvata teme disertacije pod naslovom »Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverzapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća«. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i nacrt teme podnosimo vijeću skupno
IZVJEŠĆE
Mr. sc. Ratko Vučetić rođen je 1965. u Zagrebu. U akademskoj godini 1989./90. upisao je Filozofski fakultet, a 1996. dipolmirao je studijske grupe Povijest umjetnosti i Arheologija. Magistarski rad »Prostorna struktura srednjovjekovnih gradskih naselja u Hrvatskom zagorju i njihov razvoj do Prvog svjetskog rata«, izrađen pod mentorskim vodstvom prof. dr. Ive Maroevića, obranio je 2002. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Time je stekao diplomu magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti.
Od 1996. do 1997. mr. sc. Ratko Vučetić radio je u arhitektonskom birou SAM –N.P.P. na radnom mjestu projektanta i sudjelovao u istraživanju tvrđave u Slavnonskom Brodu. Od 1997. radi u Institutu za povijest umjetnosti kao znanstveni novak, a od 2002. kao asistent.
Od zaposlenja mr.sc. Ratko Vučetić sudjeluje u znanstveno-istraživačkim programima Instituta: »Umjetnička topogafija Hrvatske« i »Graditeljska baština od 16. do 19. stoljeća«, a sudjelovao je u izradi elaborata »Konezrvatorsko-urbanističke studije i program obnove i uređenja Trga Ivane Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu« (1997.) i »Konzervatorsko-urbanističke studije Trga svetog Trojstva« 1998. godine.
U časopisu »Radovi Instituta za povijest umjetnosti« (br 24, Zagreb 2000., str. 7-22) objavio je izvorni znanstveni rad »Prostorni razvoj srednjovjekovne Krapine«, čime – uz dovršeni magisterski rad iz znanstvenog polja i višegodišnje sudjelovanje na znanstveno-istraživačkim projektima – zadovoljava sve uvjete za pristupanje izradbi i obrani disertacije popisane zakonom.
Tema »Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća« do sada je prezentirana kao problem kroz preglede Andre Mohorovičića, ali nije obrađena kroz znanstveni aparat posebnosti povijesno-prostornoga razvoja koji bi iznijeli na vidjelo zajednička i posebna obilježja pojedinih gradova u povijesnim županijama Varaždinskoj, Zagrebačkoj, Križevačkoj i Virovitičkoj u širem kontekstu srednjeuropskoga područja. Nove funkcije, rušenje zidova, zakonsko reguliranje statusa gradova te pojava urbanizma u 19. stoljeću nasljeduju fenomene koji su bili dominantni u prethodnim stoljeću. Problem urbanizma privilegiranih srednjevjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća iznimno je važna, a predviđena znanstvena metodologija (terenska istraživanja, interpretacija povijesnih izvora i kartografkih prikaza, te na analogijama s razvojem gradova u širem prostoru kontinentalne Hrvatske i srednje Europe) je primjerena potrebama materijala.
Mr. sc. Ratko Vučetić dosadašnjim rezultatima u struci obećava da će uspješno ostvariti složeni istraživački zadatak koji obuhvaća predložena tema doktorskoga rada. Magistarskim radom pokazao je da vlada postupcima potrebnim za istraživanje tema povijesnoga urbanizma, te je već obradio dio preložene građe predložene teme doktorskoga rada, ali primjereno zadatku magisterija i u užim teritorijalnim okvirma. U sinopsisu doktorskoga rada mr. sc. Ratko Vučetić pokazao je da će istraživački interes proširiti teritorijalno i produbiti pristupom koji je interdisciplinaran, a oslanja se na dostignuća različitih disciplina: zemljopisa, arheologije, povijesti, arhitekture i povijesti umjetnosti.
S obzirom na postavljene zadatke i metodološku njihovu razradu u nacrtu teme doktorskoga rada, smatramo da će kandidat uspješno protumačiti prostorni razvoj privilegiranih srednjevjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća.
Na temelju prethodno rečenoga predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje kojemu pripada predložena tema, da mr. sc. Ratku Vučetiću odobri izradu doktorskoga rada iz povijesti umjetnosti pod naslovom »Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverzapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća« te da za mentora imenuje red. prof. Ivu Maroevića.
Izvještaj je usvojen na sjednici vijeća Odsjeka 19. 12. 2003. godine.
Povjerenstvo:
dr. sc. Sanja Cvetnić, docent
predsjednica povjerenstva
dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
član povjerenstva
dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.
član povjerenstva
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
IVANA LUČIĆA 3
10000 ZAGREB
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o podobnosti mr. sc. Bože Bekavca za stjecanje doktora znanosti izvan doktorskoga studija i o podobnosti disertacije Strojno prepoznavanje naziva u suvremenim hrvatskim tekstovima.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo molbu mr. sc. Bože Bekavca za stjecanje doktora znanosti izvan doktorskog studija i predlažemo odgovarajuće rješenje. Pregledavši priložene dokumente podnosimo slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Mr. sc. Božo Bekavac rođen je 31. srpnja 1972. u Splitu. Diplomirao je u 1997. godine opću lingvistiku i informatologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je upisao i poslijediplomski studij lingvistike. Kao znanstveni novak zapošljava se 15. rujna 1997. u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na projektu Računalna obradba hrvatskoga (MZT RH 130718) pod vodstvom prof. dr. Vesne Muhvić-Dimanovski. Magistrirao je 2001. godine s temom Primjena računalnojezikoslovnih alata na hrvatske korpuse pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. Josip Silić (predjednik povjerenstva), prof. dr. Maja Bratanić (član povjerenstva) i dr. sc. Marko Tadić (član povjerenstva i mentor). Stekavši stupanj magistra znanosti 2001. godine izabran je u istraživačko zvanje asistenta, te nastavlja s radom na istom projektu pod vodstvom dr. sc. Marka Tadića. Od 2002. godine radi na projektu Razvitak hrvatskih jezičnih resursa (MZT RH 0130418) s istim glavnim istraživačem.
Na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od akademske 2001/2002 studentima druge godine studija opće lingvistike predaje kolegij Ustroj umjetnih jezika. Na studiju Poslovne informatike pri Tehničkom veleučilištu u Zagrebu predavao je i održavao vježbe iz kolegija Prirodni i umjetni jezik akademske godine 1999/2000.
Aktivno sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, te objavljuje znanstvene radove od kojih su neki u publikacijama s priznatom međunarodnom recenzijom. Stručno se usavršavao u nekoliko međunarodnih središta. Održavao je nekoliko predavanja kao gost na domaćim i međunarodnim skupovima.
Stručno povjerenstvo na temelju priloženih dokumentata utvrđuje:
Mr. sc. Božo Bekavac zadovoljava sve uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o Visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija jer:
Mr. sc. Božo Bekavac predložio je za disertaciju temu pod naslovom Strojno prepoznavanje naziva u suvremenim hrvatskim tekstovima. Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu središnja je institucija koja se bavi strojnom obradom teksta i korpusnom lingvistikom u Hrvatskoj, pa je relevantan za prosudbu radova iz polja računalne lingvistike, kojoj pripada tema Bekavčeve doktorske disertacije. Problematika koju pristupnik namjerava istraživati do sad nije istraživana u stručnoj i zanastvenoj javnosti u Hrvatskoj. Predložena tema logično se nastavlja na već postignute rezultate strojne obrade hrvatskoga jezika. Naime, razina između morfološke i sintaktičke obrade upravo je u žarištu ovoga rada. Pojmam naziv u ovom slučaju obuhvaća jezičnu jedinicu koja prenosi podatak o izvanjezičnim entitetima kao što su imena osoba, mjesta, organizacija, datuma, vremena, postotaka i valuta. Prepoznavanje navedenih tipova podataka, koji se inače ne nalaze u leksikonima i rječnicima neminovna je radnja koja prethodi sintaktičkoj obradi tekstova na hrvatskome jeziku. Predviđene metode, postupci, alati i način obrade podataka u potpunosti zadovoljavaju suvremene zahtjeve strojne obrade teksta. Postavljeni cilj istraživanja ne bi rezultirao samo izradom doktorske disertacije, već i uporabivog alata za prepoznavanje naziva na hrvatskim tekstovima.
Na temelju iznijetih činjenica povjerenstvo utvrđuje da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za područje kojemu pripada tema i predlaže Vijeću da mr. sc. Boži Bekavcu odobri pokretanje postupka za stjecanje doktora znanosti s područja humanističkih znanosti (polje lingvistika) izvan doktorskog studija, da prihvati predloženu temu za disetraciju pod naslovom Strojno prepoznavanje naziva u suvremenim hrvatskim tekstovima te da mu za mentora odredi dr. sc. Marka Tadića, docenta na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 19. prosinca 2003.
_________________________
Dr. sc. Milena Žic-Fuchs, izv. prof.
_________________________
Dr. Zdravko Dovedan, izv.prof.
_________________________
Dr. sc. Marko Tadić
Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada
(disertacije) mr. sc. Alojza Ćubelića
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 10. studenoga 2003. izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Alojza Ćubelića pod naslovom Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina, te Vijeću podnosi sljedeće
i z v j e š ć e
Disertacija pod gornjim naslovom obuhvaća 197 računalom pisanih kartica s proredom od 1,5 retka i 267 podnožnih bilježaka. Sastoji se od uvoda (str. 3-7), corpusa disertacije podijeljenog u tri dijela i 28 podnaslova ili kraćih poglavlja (5+15+8), općeg zaključka (str. 192-193) i popisa literature (str. 194-197).
U svojoj disertaciji, što je vidljivo iz samog naslova, mr. sc. Alojz Ćubelić otkriva i analizira filozofske elemente u izvornim djelima i kompilacijama Hermana Dalmatina.
I.
Iz Ćubelićeve disertacije iščitavamo da se malo učenih ljudi našega srednjovjekovlja može pohvaliti ugledom koji je među znanstvenicima svoga vremena uživao Herman Dalmatin (oko 1105/10. – ps. 1154), jedan od pionira europske znanosti, u historiografiji poznat pod nadimcima:Hermannus Dalmata, Sclavus, de Carinthia (Istra u Hermanovo vrijeme upravno pripada Koruškoj marki ‘Svetog rimskog carstva’) ili Secundus.
Hermanov znanstveni rad karakterističan je za razdoblje u kojem se kultivirani pojedinci zanimaju za astrologiju-astronomiju, filozofiju, matematiku, medicinu i druga praktična znanja. Svoje znanstvene pretpostavke temelji na promatranju i iskustvima Indijaca, Kaldejaca, Babilonaca, Egipćana, Židova i Arapa. Uvjeren je da se tajne svemira mogu otkriti promatranjem i ljudskim razumom, a da se gibanjem zvijezda mogu protumačiti mnoge prirodne pojave i zbivanja.
Herman je prve elemente znanja stekao u rodnoj Istri, koju u prijevodu Abu Ma'sharova Općeg uvoda u astronomiju (1140.) dijeli na Primorsku, Planinsku i Središnju, koju naziva svojim rodnim krajem. Sa studija u Chartresu i Parizu, pod vodstvom Thierryja iz Chartresa, ponijet će u život intelektualistički optimizam, koji pretpostavlja dinamičku interpretaciju svemira. S Englezom Robertom iz Kettona 1135. polazi na dugo i uzbudljivo putovanje po zemljama sjevernog Sredozemlja i Bliskog istoka, sve do obala Eufrata. Svoju znanstvenu karijeru nastavlja na Iberskom poluotoku i u južnoj Francuskoj. U kratkom ali plodnom spisateljskom razdoblju (1138.-1143.) napisat će, prevesti i protumačiti dvadesetak djela: De essentiis (O bitima), rasprava astrološko-kozmografskog karaktera, najdotjeraniji je Hermanov izvorni rad. Lijepo su primljeni i njegovi znanstveni eseji i kompilacije: Liber imbrium (oko 1140/41; o kratkoročnoj i dugoročnoj vremenskoj prognozi), De indagatione cordis, De occultis (ps. 1140; astrološki spisi s opisom planeta i njihovim utjecajem na čovjekov život), De circulis, Da invenienda radice (pr. 1143; o izračunavanju udaljenosti svemirskih tijela) itd. Prijevodima Euklidovih Elemenata (1140?), Abu Ma'sharova Uvoda u astronomiju (1140), al-Khwarizmijevih Tablica (1140/43), a napose najstarijom latinskom redakcijom Ptolemejeve Planisfere (1143), učeni Istranin ušao je u krug rijetkih europskih znanstvenih prevodilaca koji sredinom 12. st. na Zapadu utiru putove sustavnom proučavanju egzaktnih i prirodnih znanosti. U knjizi O bitima ( str. 2–3) Herman podsjeća na duga bdijenja i naporni studij, koji mu je otvarao “najskrovitije riznice arapskog znanja”.
Preko Abu Ma'shara Herman Dalmatin upoznaje Aristotelov filozofsko-etički sustav, iako, kao sljedbenik učitelja Thierryja iz Chartresa, svoje filozofske poglede ne temelji toliko na umovanju filozofa iz Stagire koliko na koncepcijama njegova učitelja Platona, čije ideje o “duši svijeta” zastupa filozofska škola u Chartresu.
Nezaobilazan je, ističe Ćubelić, Hermanov udio u konstituiranju latinskog (toledskog) corpusa tekstova o islamu. Na inzistiranje Petra Časnog da se Zapad sučeli islamu «ne s oružjem, kao što to čine križari; ne fizičkom silom, nego snagom razuma; ne mržnjom, nego ljubavlju», Herman Dalmatin s arapskog prevodi dva kraća spisa O Muhamedovu podrijetlu i mladosti (1142.) i O Muhamedovoj nauci (1142.), s Robertom iz Kettona sudjeluje na prevođenju Kur'ana (1142/43), a neki mu pripisuju i prijevod oveće Saracenske kronike.
II.
U uvodnim napomenama disertacije (str. 3-7) mr. sc. Alojz Ćubelić opisuje intelektualne i povijesne okolnosti na kršćanskom Zapadu i na araboislamskom prostoru na kojima se artikulirala i iz koje je izrasla filozofska misao Hermana Dalmatina. U svom nastojanju autor analizira povijesne, kulturne i političke utjecaje, koji su bitno doprinijeli stvaranju i oblikovanju filozofskih stavova učenog Istranina.
U prvom dijelu disertacije (str. 8-76) mr. sc. Alojz Ćubelić predstavlja intelektualno-znanstveni kontekst Hermanova vremena, analizirajući povijesne okolnosti i autore poput Kasiodora, Aurelija Augustina, Izidora Seviljskog, Petra Damianija i drugih, koji su izvršili značajan utjecaj na oblikovanje filozofsko-teološke tradicije europskog srednjovjekovlja. Polazeći upravo od patrističke tradicije, koja na specifičan način sudjeluje u recepciji antičke filozofije, mr. sc. Alojz Ćubelić u svojoj disertaciji nastoji otkriti ona pozitivna dostignuća koja su oblikovala i srednjovjekovnu filozofsko-teološku misao. Poznato je da su za tradiciju crkvenih otaca od presudne važnosti bili Platonovi i Aristotelovi spisi koji su, primjerice, razmatrali pitanje ishodišnih počela (principa), problem stvaranja (creatio) i pitanje duše (de anima). Budući da vjera i vjerski polog traže razumijevanje, patristička je tradicija na poseban način usmjerena filozofiji, koja je trebala pomoći razumijevanju i tumačenju objavljenih vjerskih istina. Osnovna je karakteristika srednjovjekovne filozofsko-teološke misli da se ona ne bavi samo proučavanjem tradicije u smislu «bogatih izvora» (Hans-Georg Gadamer), nego se ona također bavi i razmatranjem nekih aktualnih pitanja koja se odnose na svijet onovremene znanosti i umjetnosti. Autor naznačuje da se već u 12. stoljeću u temeljnim naznakama počinje oblikovati jedna moguća znanstvena sinteza, kojoj je svrha objedinjavanje upravo onih pozitivnih dostignuća koja pridonose boljem razumijevanju svijeta, čovjeka i Boga. Ovu znanstvenu sintezu potiču i nastoje izgraditi srednjovjekovne 'škole mišljenja', koje u središte svog interesa stavljaju studij filozofije kao i studij drugih 'umijeća'. U 12. stoljeću profilirala se Abelardova škola, zatim škola u Chartresu, dok je najpoznatija bila katedralna škola Saint-Victora u Parizu iz koje će nastati Pariško sveučilište. Herman Dalmatin svoju intelektualnu i znanstvenu formaciju duguje školama u Chartresu i Parizu. Alojz Ćubelić s pravom primjećuje da u sklopu ovih škola dolazi do snažnog oživljavanja Platonove filozofije i platonizma općenito. U afirmaciji Platonove filozofije i platonizma osobito se istaknula škola u Chartresu, koja uz proučavanje i promicanje Platonove filozofije nastoji istodobno pridonijeti i promicanju razumijevanja kršćanskih dogmi. Da bi dobili što jasniji uvid u filozofska nastojanja 12. stoljeća, mr. Ćubelić na str. 67. analizira jedno djelce naslovljeno Tractatus, koje je napisao jedan učenik iz Chartresa, najvjerojatnije Guillaume de Conches (1090.-1154.). Zanimljivo je da autor spisa Tractatus znanosti dijeli na scientia physica (naturalis), ethica (moralis), theorica (rationalis) i theologia. (str. 67.) U ovom se djelcu nazire ne samo podjela znanosti na različita znanstvena područja, nego i filozofska metoda dijalektike koja upućuje na Platona, tj. na njegovu nepisanu dijalektiku. Upravo ova nepisana dijalektika potiče dijaloški diskurs koji na temelju pitanja i odgovora traži istinu. Može se kazati da je platonička škola u Chartresu na kojoj je studirao i naš Herman Dalmatin izvršila snažan utjecaj na njegovu cjelokupnu filozofsku misao.
U drugom dijelu disertacije (str. 77-155) mr. sc. Alojz Ćubelić proučava filozofske elemente iz cjelokupnog Hermanova literarnog i znanstvenog opusa. U traganju za osnovnim filozofskim postavkama učenog Istranina, autor disertacije osobitu pozornost posvećuje Hermanovoj Raspravi o bitima koja nas podsjeća na Platonove dijaloge. U metodološkom smislu postaje vidljivo da Herman Dalmatin primjenjuje tzv. kritičku metodologiju, koja ne dopušta puko preuzimanje filozofske tradicije, nego upravo kroz jedno 'kritičko' vrednovanje nastoji zauzeti vlastito stajalište. Upravo u ovom 'kritičkom' vrednovanju osobito Platonove filozofije, Herman se prije svega oslanja na izvornost samoga teksta i na vlastitu prosudbu, dok mu dostupni 'komentari' tek služe kao izvor informacija. Nadalje, učeni Istranin se u svojim metodološkim pristupima oslanja prije svega na formalnu logiku, koja mu daje sigurnost da se nalazi na sigurnom putu kada se radi o nekom dokazu ili zaključku. Martin Heidegger svojedobno je zapadnoj filozofskoj tradiciji predbacio 'zaborav bitka' (Seinsvergessenheit). Ovaj se prigovor nipošto ne bi mogao odnositi na Hermana Dalmatina, jer je on već u uvodnim napomenama u Raspravi o bitima u središte svojih razmatranja postavio bitak. Iako između 'bitka' i 'biti' postoji bliska povezanost, autor disertacije podsjeća da između 'bitka' i 'biti' postoji i razlika koja motivira i stimulira učenog Istranina na daljnju filozofsku refleksiju i promišljanje. Odredivši pojam 'bitka' kao temeljnog pojma filozofije uopće, mr. sc. Alojz Ćubelić (str. 88) svoju pozornost usredotočuje na problematiku 'biti' i konstatira da se 'biti', premda ih ima mnogo, mogu kod Hermana svesti na pet rodova: uzrok (causa), gibanje (motus), mjesto (locus), vrijeme (tempus) i odnos (habitudo). U razmatranjima 'biti' Herman Dalmatin uspostavlja jedan tzv. 'kozmološki diskurs' u kojem postaje jasno kako su nastale (postale) sve stvari. Ne postoji nikakva dvojba da učeni Istranin vjeruje u božansko biće, koje iz ničega stvara postojeću zbiljnost. Problematici stvaranja naš učenjak prilazi na objektivni način, što je vidljivo iz disertacije u kojoj mr. sc. Alojz Ćubelić iznosi sedam teza koje aktualiziraju Hermanovo promišljanje o 'stvaranju' (str. 106-107). Na Hermanov filozofsko-teološki pojam 'stvaranja' zasigurno utječe i Knjiga postanka koja na način teološke refleksije razmatra problematiku 'stvaranja iz ničega'. Sve ovo ukazuje na to da je problematika 'stvaranja' od osobite važnosti ne samo za teologiju nego i za filozofiju. Budući da se Platon nije uspio približiti k ideji 'univerzalne Božje uzročnosti', Herman Dalmatin nastoji afirmirati vlastitu misao o 'stvaranju' u kojoj se Bog pojavljuje kao onaj koji je apsolutno dobar i upravo zbog toga što je apsolutno dobar može 'stvarati iz ničega'. Osim problematike 'stvaranja' u Hermanovoj Raspravi o bitima vrlo su zanimljivi također prilozi koji se odnose na pitanje razumijevanja čovjeka (antropologija) i prilozi koji se bave religijskim pitanjima (teologija). U kontekstu antropoloških razmatranja od osobitog su značenja pitanja koja pogađaju problematiku odnosa duše i tijela, što upućuje na jednu 'metafizičku psihologiju' koja između ostalog čini svojevrsni specifikum srednjovjekovne filozofije.
Kao što je naznačeno, Herman Dalmatin u svojim djelima razmatra i religijska pitanja koja otkrivaju odnos između čovjeka i transcendencije. U sklopu ovog religijskog diskursa pojavljuje se pitanje odnosa razuma i vjere. Dok razumu pripada istraživanje i propitivanje zbiljnosti, božanska se objava očituje u povijesnim kontekstima, u kojima se objava predstavlja kao razotkrivanje Božje dobrote prema čovjeku. Filozofsko-teološki diskurs o odnosu razuma i vjere također predstavlja 'specificum' srednjovjekovne filozofsko-teološke baštine. Što se tiče teorije spoznaje ili noetike, može se kazati da je Herman tipični predstavnik umjerenog realizma, koji na osobit način dolazi do izražaja u sklopu problematike koja se odnosi na pitanje 'universalija'. Mr. sc. Alojz Ćubelić u Raspravi o bitima drži posebno zanimljivim Hermanove priloge s područja astronomije i astrologije. U razmatranju astronomsko-astroloških problema i u oblikovanju vlastitog stava o navedenim pitanjima Herman Dalmatin se prije svega oslanja na perzijske i indijske mudrace, kao najbolje poznavatelje zvjezdanih sustava starog i ranosrednjovjekovnog svijeta. Učeni Istranin, prema autoru disertacije, koristi astronomiju da bi objasnio počela nebeskog i sublunarnog svijeta. Budući da Rasprava o bitima Hermana Dalmatina slovi kao njegovo najvažnije djelo, iz dosada rečenoga može se zaključiti da se naš učenjak bavio različitim temama koje pogađaju područje ontologije, kozmologije, teologije, antropologije, prirodoslovlja i astronomije. Stoga je vidljivo da je Herman Dalmatin bio mislilac velikog horizonta znanja i široke kulture, zbog čega mu pripada značajno mjesto u povijesti srednjovjekovne filozofsko-teološke misli. Sve ovo govori u prilog tome da je Herman Dalmatin slijedio ideju jedne 'sveobuhvatne sinteze', koju susrećemo u srednjovjekovnoj znanosti.
U završnom trećem dijelu (str. 156-192) autor disertacije pažljivo analizira recepciju Hermanove filozofije u svijetu i u Hrvatskoj. Može se kazati da je filozofska i teološka misao učenog Istranina uistinu bila nadahnućem mnogim znanstvenicima, koji su na taj način izvršili ne samo recepciju nego i svojevrsnu afirmaciju ovog srednjovjekovnog mislitelja iz naših krajeva.
Mr. sc. Alojz Ćubelić podsjeća da su Hermanov prijevod Abu Ma'sharova Općeg uvoda u astronomiju poznavali najeminentniji skolastički mislioci Albert Veliki, Toma Akvinski, Roger Bacon i drugi. Kvaliteta Hermanovih prijevoda antikne i arapske znanosti s arapskog na latinski pridonijet će intelektualnom preporodu Zapada u osvit sveučilišne epopeje (13. st.) i, što je i razumljivo, izazvati pozornost brojnih istraživača srednjovjekovne filozofije. Autor s pravom ističe da otkriće velikih djela grčkoga genija, posredstvom Arapa, u Zapadnjak otkriva svijest «da razum i vjera ne proturječe jedno drugom, nego da vjera bez razuma vodi najrazličitijim zabludama» (str. 191). Iz navedenog možemo zaključiti «kolika je bila važnost Hermanovih prijevoda za razvitak ne samo tadašnje znanosti nego i za slične pokušaje drugih prevoditelja» (ibid.). U izvornoj raspravi De essentiis (1143.) Herman Dalmatin, tvrdi autor, na osebujan je način «izložio osobno shvaćanje nastanka cijelog kozmosa» (ibid.) o čemu svjedoče njegovi učenici (Rudolf iz Brugesa), prijatelji (Robert iz Kettona, Petar Časni, Bernard Silvestris, Vilim iz Conchesa i dr.), srednjovjekovni povjesničari i bibliofili (Matej Pariški, Rikard iz Fournivala), brojni rukopisi i četiri dosašanja izdanja navedene rasprave.
III.
Disertacija Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina, u kojoj mr. sc. Alojz Ćubelić podastire obilje zanimljivih podataka, predstavlja dosad najsustavniju interpretaciju filozofskih promišljanja jednog od prvih znanstvenika s naših prostora. Autor pokazuje solidno poznavanje srednjovjekovne znanstvene problematike, a disertacija pod gornjim naslovom predstavlja pozitivan doprinos znanosti, posebno u kontekstu filozofskih rasprava na europskom Zapadu tijekom 12. stoljeća.
Tekst disertacije koncipiran je logički, smisleno i bez suvišnih ponavljanja. Stilski je dotjeran, lapidaran i jasan. Kritički aparat je odmjeren i pisan u skladu s metodologijom uobičajenom u humanističkim znanostima.
Zaključno mišljenje i prijedlog:
U skladu s iznijetim doktorsku disertaciju Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina ocjenjujemo pozitivno, a Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predlažemo da kandidatu mr. sc. Alojzu Ćubeliću odobri pristupanje obrani disertacije u sklopu postupka za stjecanje akademskog naslova doktora znanosti.
dr. sc. Franjo Šanjek, red. prof
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Branko Despot, red. prof.
član povjerenstva
dr. sc. Ljerka Schiffler, red. prof.
član povjerenstva
Zagreb, 20. prosinca 2003.
Predmet: Ocjena doktorske disertacije mr. sc. Mile Bakića
Razvoj arhivske službe u Crnoj Gori.
Fakultsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 9. lipnja 2003. godine imenovalo nas je u Prosudbeno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Mile Bakića pod naslovom Razvoj arhivske službe u Crnoj Gori. Na temelju te Odluke, a u skladu s odredbama čl. 50 Zakona o visokim učilištima, podnosimo Vijeću sljedeći
Doktorska disertacija mr. sc. Mile Bakića obuhvaća 365 stranica računalnoga ispisa s 349 bilješki, koje se najvećim dijelom referiraju na literaturu i zakonske propise, te 16 tablica s podacima o strukturi arhivskih fondova i arhivskoj djelatnosti u Crnoj Gori.
Nakon Uvodnoga razmatranja u kojemu obrazlaže ciljeve i metode rada (prevladavaju povijesnoistraživačka i komparativna), pristupnik je svoju radnju podijelio na dvije velike cjeline: Kancelarijsko razdoblje zaštite arhivske građe kod njezinih stvaratelja (str. 10-118) i Arhivsko razdoblje (str. 119-354). Radnju završava Zaključnim razmatranjem (str. 355-364) u kojemu rezimira rezultate svoga istraživanja.
Podjelu radnje na dva dijela doktorand temelji na načinu i mjestu čuvanja dokumenata: «u kancelariji» kod samih stvaratelja, i to stavlja pod jedinstveni naziv Kancelarijsko razdoblje, te na čuvanje, obradu i korištenje arhivskoga gradiva različitih stvaratelja u specijaliziranim ustanovama – arhivima, što naziva Arhivsko razdoblje. Time je ujedno dao i globalnu periodizaciju povijesnoga razvoja arhivske službe.
Prvi je dio radnje pod naslovom Kancelarijsko razdoblje zaštite arhivske građe kod njenih stvaratelja pristupnik podijelio na pet poglavlja, sukladno periodizaciji povijesti Crne Gore, i to: Prvo poglavlje obrađuje Kraljevinu Duklju (str. 10-22), drugo poglavlje Zetsku državu – Vladavina dinastije Nemanjića i Balšića, Crna Gora – Vladavina dinastije Crnojevića (str. 24-37). U prva dva poglavlja osvrće se i na crkvene arhive, prvenstveno benediktinske i franjevačke na području Boke Kotorske, a dijelom i na ulogu pravoslavnih manastira u stvaranju i čuvanju arhivskih zapisa. U trećem poglavlju, naslovljenom Crna Gora (str. 38-87), kandidat obrađuje arhivsku službu u vrijeme dinastije Crnojevića i Petrovića. U četvrtom poglavlju predmet rasprave je razdoblje Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije (str. 90-99). Prvo razdoblje završava poglavljem o historijatu razvoja arhivske službe u Boki kotorskoj od XV. stoljeća do 1918. godine. Razvoj arhivske službe u Boki Kotorskoj predmet je obrade i prijašnjih poglavlja disertacije.
Unutar te periodizacije doktorand svako razdoblje obrađuje prema istoj shemi: najprije daje kratak povijesni okvir, zatim prikazuje državno uređenje i kancelariju, odnosno državnu administraciju kao locus nastajanja i čuvanja dokumenata. Ta je shema donekle modificirana u petome poglavlja u kojemu obrađuje razvoj arhivske službe u Boki Kotorskoj. To posljednje poglavlje prvoga dijela podijeljeno je prema povijesnim razdobljima (Mletačko razdoblje 1420-1797, Francusko razdoblje 1806-1813 i razdoblje Prve i druge austrijske uprave (1797-1806, 1814-1918).
Prema pristupnikovim istraživanjima prvi spomen organizirane kancelarije/pisarnice na Cetinju potječe iz 1763. godine, a počeci stvaranja sustavnoga administrativnoga poslovanja javljaju se u vrijeme Petra I. Petrovića Njegoša (1784-1830), stvaratelja crnogorske nacije od razdvojenih plemena. U njegovo vrijeme započinje donošenje modernih zakona i stvaranje moderne administracije. Pristupnik u tom kontekstu opisuje stvaranje i Narodne kancelarije 1803, donošenje modernih propisa o vođenju administracije (izradba knjige kopija, predmetnih kazala, upisnika i dr.) te sustav čuvanja dokumenata. U razdoblju vladike Petra II. Petrovića Njegoša (1831-1851) uvodi se sustav upisnika (ishodjašći žurnal). Sam Petar II. Petrović poduzima mjere skupljanja narodne predaje, ali i arhivskoga gradiva značajnoga za povijest Crne Gore u Mletačkom arhivu. U tom pravcu nastavlja i knjaz Danilo Petrović Njegoš (1852-1860) koji utvrđuje praksu urednoga uredskoga poslovanja, ali pokazuje i brigu za čuvanje zapisa iz ranijega vremena. Sačuvani podaci na koje se oslanja pristupnik govore o djelatnosti Vuka Vrčevića, sekretara kneza Danila Petrovića, na sređivanju, sistematizaciji, signiranju i svrstavanju te osiguranju primjerena prostora za arhivske dokumente. Taj razvoj u ovome prvom razdoblju dosiže vrhunac u vrijeme kralja Nikole I. Petrovića Njegoša (1860-1916), koji usporedo s reformom administrativno-teritorijalne organizacije (1903) daje poticaj (1896) osnivanju državnoga arhiva. U njegovo vrijeme nastaje Uputstvo za uređenje Državne arhive i Način i sredstva po kojima će se izvršiti Uputstvo o uređenju Državne arhive. Premda to Uputstvo ima samo 6 točaka, ono sadrži najosnovnije sastavnice koje su u temelju moderne arhivske službe: fizička zaštita zapisa («sačuvati spise» od unutarnje truleži), sređenost kao uvjet korištenja («da se mogu lako pregledati, rukovati s njima, kontrolisati ih, koristiti se istijeme») i stvaranje instrumentarija za brzo i lako pronalaženje zapisa (Ključ kataloga – kazala). To Uputstvo nadalje donosi prvi sustav klasificiranja i signiranja dokumenata (točka 4). Takav pristup sređivanja, indeksiranja i signiranja uvjetovan je modernom administracijom koja traži pronalaženje dokumenata za potrebe administracije, ali i potrebama povijesnoga istraživanja. Za sigurnost spisa uvodi se Urudžbeni dnevnik Državne arhive za posudbu i korištenje spisa.
Pristupnik je pokazao kako su te ideje provedene u Zakonu o Knjaževskoj vladi i Državnom savjetu (1902) kojim su ministarstva obvezna da građu čuvaju, sređuju i predaju Državnoj arhivi svake desete godine u skladu s Uputstvom za uređenje Državne arhive. U radu se raščlanjuje Uredba pristavne službe u Velikom sudu u okružnim kapetanstvima koju je po nalogu knjaza Nikole uredio Baltazar Bogišić. Njome se predviđa Djelovodni protokol, zavođenje akata (urudžbina), zapošljavanje osposobljene osobe koja vodi uredsko poslovanje, uvođenje sustava klasifikacije predmeta, združivanje spisa u svežanj (u predmetne cjeline i kronološki) i kategorije (serije).
U četvrtom poglavlju (Kraljevina SHS odnosno Kraljevina Jugoslavija, Zetska oblast, odnosno Banovina 1918-1941) (str. 90-99) kandidat iznosi pokušaj stvaranja prvoga arhivskoga zakona na tlu prve Jugoslavije, problem vraćanja arhivskoga gradiva nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Kao posebnost ističe Poslovnik za opšte upravne vlasti iz 1932. za područje cijele Jugoslavije o uredskome poslovanju. U tom Poslovniku o uredskom poslovanju po prvi put se uvodi na području Jugoslavije izlučivanje dokumenata («poništavanje») i rok od 30 godina za javno korištenje nakon nastanka spisa.
Peto poglavlje (Historijat razvoja arhivske službe u Boki Kotorskoj od XV. st. do 1918.) (str. 100-111) obrađuje specifičnosti razvoja notarijata i statutarnih odredba Kotora, Budve za vrijeme mletačkoga razdoblja te osnovne podatke o razvoju arhivske službe u vrijeme prve i druge austrijske uprave i francuske uprave na podrčju Boke Kotorske (1797-1918). Ovo poglavlje po svojem sadržaju treba stajati ispred četvrtoga poglavlja. Pojedinosti razvoja arhivske službe u najranije doba, pa i u mletačkom razdoblju, sadržane su i u prvom i drugom poglavlju prvoga dijela radnje.
Drugi dio radnje naslovljen Arhivsko razdoblje obrađuje razvoj arhivske službe nakon 1945. godine (str. 120-350). Pristupnik ga je strukturirao u pet poglavlja. Prateći razvoj arhivske službe nakon Drugoga svjetskog rata, pristupnik prikazuje sljedeće osnovne faze razvoja: zaštita arhivskoga gradiva nakon ratnih razaranja i stvaranja arhivske službe, donošenje prvoga arhivskoga Zakona Crne Gore i stvaranje Državnoga arhiva Crne Gore (1951-1961), donošenje izmijenjenoga zakona i uloga društva u razvoju arhivske službe (1961-1971), decentaralizacija arhivske službe (1971.-1981) i, konačno, najnovija reforma arhivske službe nakon raspada SFRJ (1981-1993).
Taj dio doktorske disertacije prvenstveno obrađuje stvaranje zakonske osnove i provedbenih propisa kao pretpostavke arhivske službe u Crnoj Gori, izgradnju mreže arhivskih ustanova te njihovu djelatnost. Svoje izlaganje započinje odredbama Nacionalnoga komiteta oslobođenja Jugoslavije koji 20. veljače, dakle i prije završetka rata, donosi Odluku o zaštiti i čuvanju kulturnih spomenika i starina u kojoj su i prvi propisi o zaštiti arhivskoga gradiva, sprečavanju nepovlaštena prometa i svrstavanju arhivskoga gradiva u područje kulture i znanosti. Nakon toga je uslijedila i Naredba Vlade FNRJ o privremenom osiguranju arhiva. Na saveznoj razini sve te odredbe zaokružuje donošenje Opštega Zakona o državnim arhivima iz 1950. godine. Taj Zakon utvrđuje državnu zaštitu arhivskoga gradiva, definira mrežu arhivskih ustanova, uvodi nadzor nad čuvanjem arhivskoga gradiva bez obzira u čijem je prostoru, utvrđuje pravo prvokupa i zacrtava djelokrug rada arhiva.
Pristupnik prati razvoj osnivanja arhivskih ustanova u Crnoj Gori nakon 1945. godine. Novu fazu razvoja predstavlja donošenje Zakona o Državnim arhivima NR Crne Gore (1951), jedinoga republičkoga zakona iz 50-tih godina. Ovaj Zakon u razvoju arhivske službe je posvemašnja novina za Crnu Goru jer se sada po prvi put utvrđuju temeljna načela arhivske službe (preuzimanje gradiva, obrada, zaštita, korištenje, izada informativnih pomagala i djelatnosti arhivskih ustanova). Uz takvu organizaciju novi Zakon unosi i novo poimanje arhivske službe koju ne ograničava samo na funkcije arhiva kao čuvara gradiva, već arhivska služba dobiva novu zadaću: nadzor nad stvarateljima/registraturama, a predaja postaje stalna i čvrsta obveza registratura. Time se briga za arhivsko gradivo preuzeto u arhive proširuje i na arhivsko gradivo u nastajanju. Briga za pismohrane/registrature je novi element u razvoju arhivske službe koji će postati jednom od najznačajnijih funkcija arhivske službe. Organizacijski se uvodi Savjet za arhive i stvara podloga za osnivanje Državnoga arhiva Crne Gore u Cetinju.
Treće razdoblje kandidat karakterizira angažiranijim odnosom društva prema arhivima i arhivskoj službi te donošenjem novoga arhivskoga zakona. Ustavom iz 1963, s ustavnim amandmanima iz 1967, 1968. i 1973. započinje proces jačanja republika i pokrajina u participiranju funkcija federacije. Sve republike SFRJ donose vlastite arhivske zakone i razvoj se usmjeruje na razinu svake republike. Novi arhivski zakon iz 1965. deetatizira arhivsku službu i donosi novi sustav arhiva (republički arhivi, općinski arhivi, specijalni arhivi). Težište službe stavlja se na zaštitu arhivskoga gradiva: intelektualnu (obrada), fizičku zaštitu i zaštitu gradiva u nastajanju. U tom razdoblju ponovno se učvršćuje mreža arhiva te oni sukladno novim okolnostima iz sastava Državnoga arhiva Crne Gore prelaze u nadležnost općina, izuzev Istorijskog arhiva Kotor, koji zbog starosti gradiva dobiva rang republičkoga arhiva. U tom se razdoblju donose Načela o odabiranju arhivske građe iz registraturskog materijala i donose liste kategorija registraturskog materijala s rokovima čuvanja (1968).
Razdoblje od 1971. do 1981. karakterizira decentralizacija arhivske službe i zakonodavstva nakon donošenja ustavnih amandmana 1971. i novoga Ustava SFRJ 1974. godine. Novi Zakon o arhivskoj djelatnosti SR Crne Gore (1978) regulira sva pitanja od organizacije arhivske službe i mreže arhiva do pitanja organizirane zaštite arhivskoga i registraturnoga gradiva, utvrđujući obveze i na razini arhiva i na razini registratura. Osnivači arhiva su odsada društveno-političke organizacije. Mreža se arhivskih ustanova neznatno povećava (1975. godine osnovan je arhiv u Beranama) povećava, a središnji republički arhiv dobiva ulogu matičnoga arhiva sa svim funkcijama nadzora i odgovornosti za cjelokupnu arhivsku službu Crne Gore.
Poglavlje o reformi arhivske službe i arhivske djelatnosti u Crnoj Gori 1981-1993. usredotočeno je na najnovije promjene nakon raspada SFRJ i na donošenje novoga Zakona o arhivskoj djelatnosti Republike Crne Gore (1992), premda pruža uvid u djelatnost arhiva od 1981. godine. S gledišta struke ovaj Zakon ne donosi nekih osobitih novina. On više rješava probleme položaja arhivske službe u novonastaloj političkoj situaciji. Umjesto kulturnih ustanova, arhivi su postali tijela državne uprave, izgubili su pravni subjektivitet i postali sastavnim organizacijskim dijelom Državnoga arhiva Crne Gore. Time taj arhiv postaje i središnje tijelo uprave arhivske službe. On preuzima značajniju ulogu u vođenju cjelokupne arhivske politike, matična uloga prerasta u upravnu funkciju i koordinaciju rada svih arhiva s nadležnošću donošenja svih propisa koji s upravnoga i stručnoga gledišta usmjeruju arhivsku službu, te obavlja nadzornu službu. Taj pomak od organizacijskoga premještanja arhivske službe s područja kulture odražava opće tendencije u svijetu kojima arhivska služba svoju nadležnost pomiče od brige za stare spise u brigu za arhivsko gradivo u nastajanju. Štoviše, njezina se nadležnost od završenoga predmeta pomiče prema samome nastanku dokumenta.
Nakon prikaza pravnoga i administrativnoga položaja arhivske službe, pristupnik daje opće značajke arhivskoga gradiva što se čuva u Crnoj Gori, rezimirajući u nekom smislu tvrdnje iznesene u ranijim poglavljima, te u obliku tablica (čiji se podaci nepotrebno ponavljaju i u tekstu!) donosi podatke o količini i vremenskom rasponu arhivske građe što se čuva u arhivima i u drugim izvanarhivskim ustanovama te iznosi podatke o zaštiti registraturnoga gradiva i arhivske građe izvan arhiva, o sređenosti arhivskoga gradiva u arhivi te o korištenju arhivskoga gradiva. Ovo poglavlje o sadašnjem stanju arhiva završava izlaganjem o arhivskim bibliotekama.
Slijedom svega opisanog Stručno pojerenstvo izvodi sintetički zaključak.
Pristupnik M. Bakić u svojoj disertaciji Razvoj arhivske službe u Crnoj Gori daje prvi cjeloviti prikaz razvoja arhivske službe u Crnoj Gori. Premda se njegovo istraživanje najvećim dijelom temelji na dosadašnjoj kritičkoj literaturi i na zakonskim i postzakonskim propisima o arhivskoj djelatnosti, njegov rad pokazuje bogatu i drevnu predaju zaštite arhivskih zapisa i pruža sliku o postupnom stoljetnom probijanju arhivske službe od izdavanja povelja do stvaranja moderne arhivske službe, koja postaje nerazdvojivi dio suvremene uprave, jamstvo pamćenja naroda, sredstvo zaštite osobnih prava i nezaobilazni povijesni izvor. Usprkos izloženom velikom broju facata i zakonskih propisa disertacija nije pak ostala samo zbirkom potreba, katalog podataka i autorâ o toj temi, nego široko postavljena stručna i temeljito metodološki fundirana studija o arhivskoj građi Crne Gore u kojoj je izvršena neophodna sistematizacija po dijahroniji i sinhroniji, razvrstavanje opsežnog materijala po analognim skupinama i podskupinama.
Prosudbeno povjerenstvo osobito pozitivno ocjenjuje doprinos proučavanju pravne regulative u razvoju arhivske službe u Crnoj Gori, kao i istraživanje razvojnih faza arhivske službe, tako da ovaj rad može biti i temelj za njezino dalje usmjerenje. Na temelju pozitivnih pravnih propisa Mile Bakić je pokazao kako je od dinastije Petrovića arhivska služba Crne Gore slijedila razvojne procese prisutne u najrazvijenijim dijelovima tadašnje Europe.
Na temelju svega izloženoga prosudbeno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Mile Bakića i predložnika uputi na daljnji (usmeni) postupak.
dr. sc. Milorad Nikčević, redoviti prof., predsjednik povjerenstva
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti prof., član povjerenstva
dr. sc. Josip Kolanović, izvanredni prof., član povjerenstva
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
O v d j e
Predmet: Ocjena doktorskoga rada mr. sc. Krešimira Mićanovića «Standardni jezik i problem
komunikacijske kompetencije»
Poštovane gospođe i gospodo!
Na svojoj sjednici održanoj 15, rujna 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donijelo je odluku kojom smo imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Krešimira Mićanovića Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije. O toj smo odluci obaviješteni 22. rujna 2003. (klasa 643-02/03-04/35; ur. broj 3804-240-03-2), stoga vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Mr. sc. Krešimir Mićanović napisao je i u odgovarajućem obliku predao doktorski rad Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije. Rad obaseže 196 stranica računalno ispisana teksta u prosjeku s 28 redaka po stranici i 58 znakovnih mjesta u retku. Strukturiran je ovako: Nakon Uvoda (str. 3-7) slijedi sedam poglavlja: Jezik kao prostor varijeteta (8-23), Standardizacija, jezično planiranje, jezična politika (24-75), Kako se varijeteti klasificiraju u jedan jezik (76-109), Komunikacijska kompetencija i «funkcionalna ravnopravnost» varijeteta (110-117), Jezik i dijalekt: štokavski, kajkavski, čakavski (118-141), Što čini jedan varijetet standardnim? (142-155), «Hrvatski s naglaskom» (156-167) i Zaključak ((168-175). Na kraju su rada popis korištene literature (176-194), popis ključnih riječi na hrvatskom i engleskom (195) i doktorandov životopis (196).
Polazište su doktorskoga rada K. Mićanovića četiri značajke standardnoga jezik po (u jezikoslovnoj kroatistici najpoznatijoj) definiciji D. Brozovića: 1. autonomnost, 2. normiranost, 3. polifunkcionalnost i 4. gipka postojanost (elastična stabilnost). Kritički se propituju i raščlanjuju opreke jezik-standardni jezik, jezik-dijalekt, standardni jezik-dijalekt(i), opseg jezika kao «povijesnog jezika» (E. Coseriu), putovi normiranja, jezično planiranje, jezična politika i načini realizacije standardnoga jezika te, posebno, što su izvorni govornik i komunikacijska kompetencija. Spomenuta i druga pitanja u ovome se doktorskom radu promatraju u svjetlu postavka sociolingvistički fundirane lingvistike varijeteta (njem, Varietätenlinguistik, engl. linguistics of variation; u daljem tekstu LV), dotično u suglasju s tvrdnjom G. Berruta kako je još iz predteorijskih promatranja i općega iskustva poznato «da se jedan te isti jezik različito govori (a dijelom i piše) u ovisnosti o govorniku, situaciji, vremenu i mjestu ili, općenitije, o specifičnim društvenim uvjetima u kojima se primjenjuje. Svaka od tih različitih inačica u kojima se povijesno-prirodni jezik pojavljuje, može se svrhovito nazvati varijetet.»
Doktorand uspješno fokusira nekoliko važnih, moglo bi se bez pretjerivanja reći: ključnih, pitanja jezikoslovne kroatistike, dotično kroatističke standardologije sagledavajući ih uz pomoć postavka LV u kojoj se «jezik» shvaća kao mnoštvo varijeteta «čija su svojstva određena u višedimenzionalnom prostoru na presjecištu povijesnih, regionalnih, društvenih i situacijskih koordinata» (N. Dittmar), a jedan je među tim varijetetima i standardni varijetet. Od prvoga poglavlja doktorand posebnu pozornost posvećuje mjestu standardnoga varijeteta u jeziku kao skupu ili «arhitekturi» varijeteta.
Drugo je poglavlje rada (Standardizacija, jezično planiranje, jezična politika) posvećeno nastanku, oblikovanju i održavanju standardnoga jezika/varijeteta, odnosno tomu kako se u njemu postiže «minimalno variranje forme uz maksimalno variranje funkcija» (E. Haugen). Naglašava se da standardni jezik/varijetet nikada nije «gotov proizvod». Vrlo opširno, uz pomoć postavka praških strukturalista, sc. standardologa (V. Mathesius, B. Havránek, A. Jedlička) obrazlaže se važnost spoznaje o gipkoj postojanost (elastičnoj stabilnosti, češki pružna stabilita) standardnoga jezika/varijeteta, ali i o tome da se ta gipka postojanost postiže svjesnim nastojanjem oko izgradnje i dogradnje standardnoga varijeteta. Upozorava se na ulogu koje u tome može imati imaju jezična politika, napose jezično planiranje kao jedno od njezinih sredstava. U tome kontekstu nastoji se (str. 37 i d.) odgovoriti na pitanje je li standardizacija zapravo jezično planiranje. Obrazlažu se i razlike što između standardologa (i uopće sociolingvista) postoje o oko broja i naravi faza standardizacije jezika. U zaključku se poglavlja (Mjesto standardnoga varijeteta u lingvistici varijeteta, str. 23) kaže da je, za razliku od ostalih varijeteta, standardni varijetet kodificiran, iznadregionalan, da se koristi u institucionalnim kontekstima i službenim komunikacijskim situacijama, da njegova upotreba priskrbljuje prestiž i pogoduje društvenomu uspjehu, ali i da se nikada ne ostvaruje u svojoj idealnoj kodificiranoj normi. Iscrpno se govori o kultiviranju (dakako, standardnoga) jezika i jezičnoj kulturi, a s tim u vezi i s mjestom i ulogom jezičnoga purizma (i jezičnoga čistunstva) u procesu izgradnje norme/norma. S jedne se strane navode stajališta stranih, pretežito čeških autora (J. Daneš, uz već spomenute), ali drugih stranih autora (R. Bartsch, K. Gutschmidt, G. Thomas) o toj problematici (od kojih se neki izravno osvrću upravo na hrvatsko stanje!), a s druge na vrludanja starije hrvatske znatnim dijelom purifikatorske prakse dugo zatvorene «u svoj svijet» iako je na zasade praških strukturalista na tome polju upozoravajuće i vrlo poticajne članke napisao I. Esih još u početku tridesetih godina prošloga stoljeća (str. 48). A stanje se, pokazuje, počelo bitno mijenjati tek negdje šezdesetih godina prvo Jonkeovim člancima s pozivanjem na neke od standardoloških zasada praških strukturalista (načelo o posebnosti književnoga jezika, elastična stabilnost), a potom i utjecajem radova R. Katičića čemu se u radu posvećuje odgovarajuća pozornost.
Jedno od pitanja kojim se neobično dugo bavila prvo filologija, a potom i slavistika bilo je koje od triju hrvatskih narječja kamo pripada i jesu li sva tri (samo) hrvatska? A na poseban se način slično pitanje postavilo i u početku devedesetih godina prošloga stoljeća, nakon prevratnih promjena hrvatskoga sociolingvističkog stanja! Možda potaknut i spomenutim davnašnjim i suvremenim dvojbama doktorand u poglavlju Kako se varijeteti klasificiraju u jedan jezik? Pokušava ustanoviti može li se iz sociolingvističke perspektive pouzdano odgovoriti na pitanje iz naslova poglavlja. Negativan odgovor na to pitanje (koje implicira i, posebno laicima, tako drago jedno drugo pitanje, naime ono o broju jezika na svijetu) korespondira sa suvremenim sociolingvističkim postavkama (i mogućnostima), a pokazuje se da u tome pogledu nisu moćniji ni drugi pokušaji, oni što izrastaju iz različitih vidova identiteta jezika (tipološkoga, genetskog i vrijednosnog). U razmatranju se afirmira opreka autonomija varijeteta vs. heteronomija varijetetâ. Opravdano se dosta pozornosti posvećuje za klasifikaciju relativnoj vrijednosti kriterija (međusobne) razumljivosti govornic/ka različitih varijeteta (86-89 i 97-99) kao i pitanju razgraničenja «jezika» i «dijalekta» (104-109).
U poglavlju Komunikacijska kompetencija i «funkcionalna ravnopravnost» varijeteta fokusira se pitanje o komunikacijskoj kompetenciji govornika iz perspektive funkcionalne (ne)ravnopravnosti varijeteta jer je standardni varijetet u svim jezičnim zajednicama, pa tako i u hrvatskoj, komunikacijski nadređen ostalim varijetetima iako ni on nije «potpuno prikladan» u svim komunikacijskim situacijama (za sve komunikacijske potrebe) svojih govornika pri čemu važnu ulogu ima njihova komunikacijska kompetencija koja im omogućuje izbor varijeteta primjerena komunikacijskoj situaciji. Ograničavanju komunikacijske kompetencije doprinosi pak izjednačavanje cjeline jezika sa standardom, što zapravo znači nametanje standarda dugim varijetetima, a njegovih norma kao «pravilnih» za cijeli «prostor varijeteta». Iz toga slijedi da narav odnosa između standardnoga i nestandardnih varijeteta određuje «mehanizam selekcije» kao sastavni dio komunikacijske kompetencije (H. Haarmann). Propituje se i što se (i je li se što) dogodilo s čakavskim, kajkavskim i štokavskim nakon što je treći od njih postao osnovicom općehrvatskoga standardnoga varijeteta kao i je li doista «nemoguća» štokavska dijalektalna književnost kao što se autoritativno tvrdilo još prije tridesetak godina (120-122). Očito je, naime, da je kod te tvrdnje (horribile dictu!) posrijedi recidiv znaka jednakosti koji su hrvatski vukovci stavili između hrvatskoga standardnog jezika i «centralnih» (novo)štokavskih govora zbog čega se u doktorskome radu znatna pozornost posvećuje standardnojezičnoj koncepciji hrvatskih vukovaca i njihovim zabludama kojih je dio tako, nesvjesno (?), u hrvatsku standardologiju druge polovice prošloga stoljeća unatoč jasnomu zagovaranju rezanja pupčane vrpce između (novo)štokavštine i hrvatskoga standardnog jezika (131-140).
U poglavlju Što čini jedan varijetet standardnim? Ponovno izlaganje ima dva toka: jedan teoretsko-sociolingvistički, a drugi kroatistički. U drugome se upozorava na u (jezikoslovlnoj) kroatistici dugo širenoj tvrdnji da je štokavština imala neke bitne (jezične!) prednosti pred čakavštinom i kajkavštinom i da je zato postala osnovom standardnomu varijetetu, za što je A. Barac svojedobno naveo i nešto «argumenata» koje su poslije mnogi, iz različitih, uglavnom nelingvističkih, razloga rado ponavljali. Prvi tok pokazuje svu neutemeljenost takvih tvrdnja, a posredno naznačuje i štetu što je takvim stajalištima nanesen oblikovanju svijesti o posebnosti hrvatskoga standardnoga jezika/varijeteta i pravim razlozima za izbor njegove (novo)štokavske osnove. Doktorand se posebno osvrće na odnos standardni jezik-književni jezik (=jezik književnosti) i na utjecaj drugoga na oblikovanje i društveni status prvoga.
U završnome poglavlju 'Hrvatski s naglaskom' pozornost je usmjerena na «slaba mjesta» hrvatske kodifikacijske norme, dotično na česta odstupanja od naglasne i izgovorne norme te na aktualne prijedloge «za demokratizaciju» tih norma, tj. za njihovo približavanje stanju u uzusnim, «realnim» normama. Na tome primjeru ponovno se pokazuje kako nije uvijek lako odgovoriti na pitanje o razlogu/razlozima zbog kojih govornici teško prihvaćaju, ili odbijaju, neki «normativni model» kao i o permanentnoj napetosti što postoji između (u pravilu nepotpune realizacije) dostignutoga stupnja standardizacije i novih komunikacijskih potreba.
Zaključak i ocjena: Doktorski rad mr. sc. Krešimira Mićanovića Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije po sudu stručnoga povjerenstva rad je dobro koncipiran, konzistentan u opisu i s utemeljenim zaključcima. Izbor pristupa i sam pristup (lingvistika varijeteta) dobro su obrazloženi i dosljedno provedeni, posebno s obzirom na primjenu na hrvatsko jezično (sociolingvističko) stanje. Relevantni kroatistički problemi dobro su detektirani, dominantna stajališta jezikoslovne kroatistike, dotično starije i recentne kroatističke standardologije cjelovito su prezentirana. Jedino bi se moglo prigovoriti što doktorand u kritičkom vrednovanju tih stajališta kao da izbjegava negativne sudove i sučeljavanja iako za jedno i za drugo raspolaže nedvojbeno dobrom i uvjerljivom (socio)lingvističkom argumentacijom. Stoga zaključujemo da je posrijedi doktorski rad koji je vrijedan prinos jezikoslovnoj kroatistici, upravo njezinoj standardologiji koja ovom studijom, nakon dugo vremena, dobiva suvremeno utemeljenu monografiju, višestruko poticajnu. Iz navedenih razloga stručno povjerenstvo doktorski rad mr. sc. Krešimira Mićanovića ocjenjuje pozitivno.
Prijedlog: Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Krešimira Mićanovića, dopusti mu obranu rada i tako mu omogući završetak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz područja filologije.
S poštovanjem
U Zagrebu, 6. siječnja 2004. Stručno povjerenstvo
______________________________
(Prof. dr. Ivo Pranjković, predsjednik)
____________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, član)
_______________________
(Prof. dr. Marija Turk, član)
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Rijeci
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
Dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Dr. sc. Stijepo Obad, red. prof. Sveučilišta u Zadru
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
Ivana Lučića 3
Z a g r e b
Predmet: ocjena doktorske disertacije
mr. sc. Fani Celio Cega
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici, održanoj 14. srpnja 2003., u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Fani Celio Cega, pod naslovom Svakidašnji život grada Trogira od polovine XVIII. do polovine XIX. stoljeća. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta podnosimo ovo
I Z V J E Š Ć E
Doktorska disertacija mr. sc. Fani Celio Cega ima opseg od 374 strane i sedamnaest poglavlja, a sastoji se od dva glavna dijela. Prvi, temeljni dio disertacije (1-304) sastavljen je od osam poglavlja s 1340 znanstvenih bilježaka, dodanih rukopisu pri dnu strane. U drugom dijelu (305-369) nalaze se pripadajući prilozi, okupljeni u deset poglavlja: IX. Literatura navedena u bilješkama (305-317), X. Popis izvora (318), XI. Literatura (319-345), XII. Zaključak (346-352), XIII. Summary (353-360), XIV. Sažetak (361-363), XV. Životopis (364-365), XVI. Ključne riječi (366), XVII. Popis ilustracija (367-369) i XVII. Sadržaj (370-374). Rukopisu temeljnog dijela disertacije dodane su 54 ilustracije (bakropisi, grafike, planovi i fotografije), koje prate i vizualno tumače tekst disertacije.
U prvom poglavlju, Historiografija (1-7), mr. sc. Fani Celio Cega određuje ključni pojam naslova disertacije, «povijest svakodnevice», smatrajući s pravom da je u usporedbi s političkom poviješću to «dugo vremena bila prilično zanemarena tema» (2). Unatoč oskudnoj literaturi o svakidašnjem životu u Trogiru u XVIII. i XIX. stoljeću, autorica se u radu na disertaciji mogla osloniti na bogatu arhivsku građu, prije svega na arhiv obitelji Garagnin-Fanfogna, ali i na neke druge, nedovoljno istražene arhivske fondove. Autorica upozorava na postojeću literaturu o svakidašnjem životu u drugim dalmatinskim gradovima, navlastito u susjednom Splitu, o kojemu su pisale D. Božić-Bužančić i N. Bezić-Božanić i koja je autorici bila korisna kao komparativni oslonac u istraživanju o trogirskoj svakodnevici.
U drugom poglavlju, Uvod (8-58), ocrtane su povijesne značajke razdoblja koje se u disertaciji obrađuje, od sredine XVIII. do sredine XIX. stoljeća. Autorica na početku utvrđuje temeljne značajke europske i svjetske povijesti u tom razdoblju, a zatim i prilike na području hrvatskih zemalja, s ocrtavanjem političkog i društvenog razvoja u Dalmaciji (II.2. Prilike u Dalmaciji). Iscrpni odjeljak II.3, Trogir u vremenu druge polovice XVIII. do kraja prve polovice XIX. stoljeća (26-58), uspjela je sinteza o političkom, društvenom i kulturnom razvoju Trogira u navedenom razdoblju.
U trećem poglavlju, Kratak osvrt na povijest i ulogu obitelji Garagnin, odnosno Garagnin-Fanfogna (59-69), opisan je, na temelju dosadašnje literature, ali i arhivskih vrela, razvoj te istaknute trogirske plemićke obitelji, do njezina propadanja u XX. stoljeću.
Od četvrtog poglavlja, Opremljenost, vanjski i unutrašnji izgled kuća (70-147), mr. sc. Fani Celio Cega počinje izlagati o svakidašnjem životu u Trogiru od sredine XVIII. do sredine XIX. stoljeća. U tekstu uvažava rezultate dosadašnjih istraživanja, ali ga pretežno oslanja na arhivsku građu, prije svega na Arhiv Fanfogna-Garagnin u Državnom arhivu u Splitu, te na drugu arhivsku građu. Primjerom plemićke kuće u Trogiru je palača obitelji Garagnin, pa autorica opisuje njezin postanak, gradnju, vanjski i unutrašnji izgled. U opisu izgleda i opreme palače Garagnin oslanja se na inventar imovine te obitelji, sastavljen 1797. godine, nakon nemira u Trogiru u doba propasti Mletačke Republike. Opremu i izgled građanskih kuća u Trogiru opisuje na primjeru kuće Picini i kuće Lubin. U zasebnim odjeljcima četvrtog poglavlja disertacije mr. sc. Fani Celio Cega iscrpno razmatra inventar trogirskih kuća, od namještaja, ogledala i rasvjetnih tijela, do posteljine, sitnog kućnog inventara i umjetničkih predmeta (slike, skulpture).
Peto poglavlje, Kuhinja, blagovanje, ishrana (148-183), opisuje način prehrane u trogirskim obiteljima, od izgleda kuhinje i njezina inventara, preko ocrtavanja pribora za jelo, do opreme blagovaonica i vrsta jela.
Iscrpno šesto poglavlje, Odijevanje (184-261), istražuje način odijevanja u Trogiru od sredine XVIII. do sredine XIX. stoljeća, od odjeće i obuće, preko pokrivala za glavu i frizura, do nakita. Pozornost je prije svega usmjerena prema odijevanju trogirskih plemića i plemkinja, te imućnih građana i građanki, jer je i arhivska građa o odijevanju gradske elite najopsežnija, ali autorica ipak ne zanemaruje ni odijevanje i opis obuće i odjeće trogirskih pučana i pučanki, a u posebnom odjeljku govori i o odjeći i obući za poslugu. Kao i u prethodna dva poglavlja, o opremi kuća i načinu prehrane, i u ovom se poglavlju autorica napose oslanja na podatke iz arhivske građe, što tekstu daje svježinu i ugođaj neposredne svakodnevice.
Sedmo poglavlje, Kazalište, glazbeni i zabavni život (262-286), opisuje zabavni život trogirskoga stanovništva. Autorica ističe da je «plemstvo u raskošnim salonima priređivalo zabave i plesove za odabrane», dok je «pučanstvu ostajala ulica, posebno trgovi za zabavljanje, te crkva kao prostor scenskih predstava» (262). U posebnim je odjeljcima opisala glazbeni život, te hazardne i ostale vrste igara za zabavu.
U osmom, zaključnom poglavlju temeljnog dijela disertacije, Knjižnice (287-304), opisana je knjižnica obitelji Garagnin, odnosno Garagnin-Fanfogna, jedina knjižnica trogirskih plemićkih obitelji, «sačuvana do danas, onakva kakva je bila» (287). Mr. sc. Fani Celio Cega opisuje njezinu povijest, način nabavljanja knjiga, unutrašnji izgled i opremu, te inventare, odnosno način katalogiziranja knjiga, što je vrijedan prinos poznavanju kulturne baštine u Trogiru i Dalmaciji od sredine XVIII. do sredine XIX. stoljeća.
U Zaključku (346-352) autorica sustavno i pregledno sažima rezultate istraživanja o svakidašnjem životu u Trogiru od sredine XVIII. do sredine XIX. stoljeća, u «burnim vremenima promjena» (346), koja su bila obilježena propašću Mletačke Republike, te mijenama austrijske i francuske vlasti, ali i društvenim previranjima nakon pada mletačke vlasti u Dalmaciji.
Doktorska disertacija mr. sc. Fani Celio Cega Svakidašnji život grada Trogira od polovine XVIII. do polovine XIX. stoljeća vrijedan je znanstveni prinos onom području hrvatske historiografije koje je usredotočeno na proučavanje različitih pojava u društvenoj svakodnevici ljudi. Istraživanje mr. sc. Fani Celio Cega prije svega je utemeljeno na arhivskoj građi, pa je tekst radnje prepun podataka o predmetima svakodnevice, o načinu života i ponašanjima trogirskog stanovništva od sredine XVIII. do sredine XIX. stoljeća, obogaćen veoma korisnim ilustrativnim prilozima. Oslanjajući se na živu riječ arhivskog vrela, autorica je ocrtala neposredni život ljudi, što proširuje metodološke obzore historiografije. Njezina doktorska disertacija obiluje novim spoznajama o Trogiru i njegovu društvu u razdoblju velikih političkih i društvenih mijena u Europi i na istočnojadranskom prostoru.
Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovo pozitivno izvješće o disertaciji mr. sc. Fani Celio Cega: Svakidašnji život grada Trogira od polovine XVIII. do polovine XIX. stoljeća i odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz područja povijesnih znanosti.
Članovi povjerenstva:
___________________________
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
____________________________
Dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
____________________________
Dr. sc. Stijepo Obad, red. prof.
Zagreb, 24. studenoga 2003.
dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izvanredni profesor
dr. sc. Ivica Prlender, docent
dr. sc. Franjo Šanjek, red. prof. Katoličko-bogoslovnog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 12. prosinca 2003.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 13. listopada 2003. izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jadranke Neralić pod naslovom «Rimska Kurija i crkvene nadarbine u Dalmaciji tijekom 15. stoljeća. O tome Vijeću podnosimo sljedeći
i z v j e š t a j:
Rad obuhvaća 462 stranice rukopisa od čega 425 stranica teksta s bilješkama, te 10 stranica popisa korištenih arhivskih i objavljenih izvora, 26 stranica popisa literature, te kratice. Odabrana tema pripada području crkvene, pravne i društvene povijesti. Temeljem obilja izvora Jadranka Neralić ispituje odnos papinske administracije sa lokalnim svećenstvom, biskupima, kanonicima, opatima, župnicima, ali i sa laičkim stanovništvom. Kroz tu analizu otkriva se značajan utjecaj središnje crkvene administracije na crkveni, duhonvi i društveni život u lokalnim sredinama. Autorica posebnu pažnju posvećuje Dalmaciji i drugim hrvatskim krajevima.
U uvodnom dijelu (str. 5-20) kandidatkinja ocjenjuje značaj istraživane teme, postavlja istraživačka pitanja, te predočuje stanje istraženosti i smjernice istraživanja. Potom navodi metodološke odrednice svoga rada, smještajući ga na područje društvene povijesti, te prozopografije svećenstva kao društvene grupe. Potom opisuje ustroj i sadržaj svojih baza podataka, te daje objašnjenje periodizacije rada.
U sljedećem poglavlju, pod naslovom Rimska kurija (str. 21-62), objašnjava funkcioniranje kurije, njezinu pravnu utemeljenost, financijsku podlogu, djelovanje ureda za dodjeljivanje oprosta, razrješenja i dozvola. U potpoglavlju o Apostolskoj kancelarije analizira način sastavljanja dokumenata, te funkcioniranje ureda kancelarije, odnosno zaduženja i položaj pojedinih službenika. U tom se poglavlju očituje sva kompleksnost Rimske kurije koja je pokazivala neke značajke modernih birokracija. U potpoglavlju “Kardinalovo kućanstvo” kandidatkinja je iznijela podatke o crkvenim velikodostojnicima iz Dalmacije koji su bili službenici pojedinih kardinala. Takav prozopografski pristup prisutan je i u drugim dijelovima teksta.
U drugom velikom poglavlju, “Oporezivanje i sakupljanje poreza” (str. 63-86), Jadranka Neralić analizira složeni sustav papinskog oporezivanja, raznovrsne prihode papinske kancelarije i način upravljanja tom imovinom. Najznačajniji prihod bile su upravo godišnje pristojbe na nadarbine. U istom se poglavlju analizira služba sakupljača papinskih prihoda, te izvješća koja su bili dužni podnijeti komori i koja predstavljaju izvanredan povijesni izvor. Uz njih, tu su i knjige u koje se bilježe godišnji porezi na nadarbine, te knjige obveza prelata. Kandidatkinja analizira strukturu tih knjiga i podatke koje sadrže: prihodi papinske kancelarije, vrijednost nadarbina, njihov godišnji prihod, imena nadarbenika. Posebnu pažnju posvetila je dalmatinskim nadarbinama koje uspoređuje s ostalima.
Obimno četvrto poglavlje posvećeno je crkvenim nadarbinama (str. 113-160). Analizirane su vrste i funkcije crkvenih nadarbina, te kanonikati i prebende, s posebnim osvrtom na hrvatske krajeve. Posebno, vrlo važno potpoglavlje, posvećeno je patronatskom pravu. Autorica donosi popis prava patronata u dalmatinskim crkvenim institucijama. Osobito je zanimljivo, u hrvatskoj historiografiji gotovo pionirsko poglavlje, o ustroju župa u Dalmaciji i o župnim crkvama, izboru župnika, također obimno potkrijepljeno građom iz Dalmacije. Također je riječ i o izborima za nadarbine.
Peto poglavlje, pod naslovom Provizije (str. 159-285), posvećeno je osobitom načinu dodjeljivanja nadarbina temeljem molbe kandidata. Taj je postupak izazivao napetosti u odnosu između rimske Kurije i zapadnoeuropskih kršćanskih zemalja zbog sporova oko nadležnosti. Detaljno se opisuje sam postupak provizije, te dokumenti koji se sastavljaju o tome. Također se daju izvaci iz tih dokumenata koji se odnose na neke dalmatinske nadarbine. Posebno su zanimljivi podaci o dalmatinskim klericima sa sveučilišnom diplomom, kao i o njihovim utjecajnim zaštitnicima. U sljedećem potpoglavlju analizirani su svi oblici papinskih rezervacija, to jest prava na dodjeljivanje nadarbine u nekim specifičnim uvjetima, ovisnim o statusu i ponašanju svećenika. Također je riječ i o situacijama u kojima je klerik mogao izgubiti nadarbinu ili je se odreći. I u tom poglavlju autorica iznosi dragocjene podatke o dalmatinskom svećenstvu.
Šesto poglavlje (str. 286-329), pod naslovom Papinstvo i biskupi, iznosi svu složenu problematiku odnosa unutar crkvene hijerarhije u srednjem vijeku. Autorica je ustanovila primjetan rast papinskog autoriteta u odnosu na lokalne crkvene velikodostojnike, koji se prije svega očituje u postupku imenovanja biskupa. Time su narasli i prihodi papinske komore. S gledišta hrvatske historiografije najzanimljiviji su sporovi do kojih je došlo oko imenovanja dalmatinskih biskupa, analiza njihove obrazovne strukture i karijere. Posebna pažnja posvećena je izvorima koji svjedoče o komunikaciji biskupa sa Svetom Stolicom.
Kratko sedmo poglavlje (str. 330-350) raščlanjuje osobitosti odnosa papinstva s redovničkim zajednicama u dalmatinskim biskupijama. Govori se i o izboru i imenovanju opata i poteškoćama samostanskog života.
Osmo poglavlje (str. 351-415) nosi naslov Papinski oprosti, razrješenja i dozvole. Vezano je uz odnos kanonskog prava, odnosno papinstva sa svećenicima, i s vjernicima- laicima koji svojim molbama traže oproštenje raznih grijeha. Jadranka Neralić prikupila je obimnu bazu podataka o tim molbama, vrijedno vrelo budućeg historiografskog rada na mnogim pitanjima duhovnog i vjerskog, ali i društvenog života svećenstva, u manjoj mjeri i laika. U ovom je poglavlju analizirala sve oblike takvih molbi i njihove pravne učinke. Radi se o pitanjima celibata, nezakonitog rođenja svećenika, konkubinata svećenstva, rađanja izvanbračne djece, dopuštenja za zaređivanje osoba mlađih od dopuštene dobi, o tjelesnim preprekama za svećenićku službu, za obavljanje više službi i posjedovanje više nadarbina, za odlazak na studij, za zamjenu nadarbina, prelazak u drugi samostan ili red, za oporučivanje dobara. Tu su i indulgencije, molbe za oslobođenje od nemrsa i posta, za oslobođenje od zavjete, za prodaju posjeda, hodočašća.
U zaključku autorica rezimira spoznaje o odnosu papinske Kurije i crkvenih nadarbenika. Zanimljiva su njezina opažanja o izvaninstitucionalnim načinima i kanalima djelovanja unutar papinske administracije. I u zaključku posebna je pažnja posvećena imenovanjima biskupa u Dalmaciji, prihodima tih biskupija, kao i nižim crkvenim nadarbinama. Na kraju zaključuje o vrijednosti izvora iz papinske kancelarije o životu svećenika i laičkog stanovništva u dalmatinskim biskupijama.
Ova impozantna disertacija plod je dugogodišnjeg istraživačkog rada Jadranke Neralić u Tajnom vatikanskom arhivu. Upravo je zadivljujuć popis izvora toga arhiva koje kandidatkinja koristi u svom doktorskom radu. Radi se o stotinama svezaka iz različitih arhivskih serija, a najviše iz papinskih registara, lateranskih registara, registara molbi. Nadalje, tu su i kodeksi iz Vatikanske apostolske biblioteke, te izvori iz Državnog arhiva u Rimu, te niz objavljenih izvora (str. 426-435). Sam taj arhivski rad, minuciozno i temeljito proveden, čini ovu disertaciju izvanrednim postignućem. Kolegica Neralić prikupila je izvanredno bogate, pedantno vođene baze podataka iz Vatikanskog arhiva koji se tiču Dalmacije i time omogućila i drugima uvod u ove vrlo važne izvore. Bibliografija je vrlo bogata (353 reference ) i vrsno upotrijebljena u radu. Također, analiza istraživane teme vrlo je temeljita, bogata detaljima, donosi niz novih podataka i interpretacija, ne samo o crkvenim nadarbinama nego i o mnogim drugim pitanjima. Ona ujedinjuje najbolje dosege hrvatske historiografije na istraživanom području s bogatom stranom literaturom.
Valja također reći da je Jadranka Neralić pristupila istraživanju vrlo zanimljive i značajne, a u hrvatskoj historiografiji neistražene i gotovo nepoznate teme. Taj rad zahtijeva iznimna znanja, od paleografskih i diplomatičkih vještina i kritike izvora, do poznavanja kurijalnog prava i funkcioniranja kurijalne i uopće crkvene administracije. Njezin rad je vrlo značajan za naše poznavanje sve složenosti papinske kancelarije i za kritiku izvora koji iz nje proizlaze. Njezina analiza prikupljenih podataka je vrsna, temeljita, ne ostavlja mjesta dvojbama, ona svoj materijal poznaje i njime vlada. Iz mnoštva prikupljene građe ustrojila je precizan, informativan, analitički tekst. Jadranka Neralić ovim je radom pokazala da je posve samostalni, formirani istraživač, stručnjak na svome području. I sama je kandidatkinja toga svjesna, kada kaže da njezin rad predstavlja prvu studiju o crkvenim nadarbinama u 15. stoljeću u hrvatskoj historiografiji, te da bi njezini podaci i analiza mogli otvoriti i “nove putove istraživanja, jer dotiču mnoge vidove društvene i crkvene povijesti, ali i povijest svakodnevice dalmatinskih svećenika 15. stoljeća, a rezultati bi mogli biti korisni i na međunarodnoj razini”.
Mišljenja smo da je mr. sc. Jadranka Neralić u doktorskom radu postigla vrijedan znanstveni rezultat, te ga pozitivno ocjenjujemo i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj i odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti.
dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izv. prof.
dr. sc. Ivica Prlender, docent
dr. sc. Franjo Šanjek, red. prof
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor
2. Dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
3. Dr. sc. Mirjana Gross, prof. emeritus
ODSJEK ZA POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o ocjeni doktorskog rada mr. sc. Nives Rumenjak
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici od 8. prosinca 2003. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nives Rumenjak pod naslovom POLITIČKA I DRUŠTVENA ELITA SRBA U HRVATSKOJ POTKRAJ 19. STOLJEĆA.
Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Disertacija mr. sc. Nives Rumenjak, pod naslovom POLITIČKA I DRUŠTVENA ELITA SRBA U HRVATSKOJ POTKRAJ 19. STOLJEĆA, obuhvaća 700 stranica teksta, od čega 85 stranica bilježaka, 52 stranice priloga (grafičkih prikaza, legendi, dokumenata), 103 stranice tabela i 12 stranica literature. Tekst je složen na kompjuteru. Bilješke se nalaze na kraju svakog poglavlja. Doktorski rad sadrži brojne tablice, većina ih je složena na A3 formatu, te brojne grafičke, analitičke i sintetske prikaze i legende.
Doktorski rad je podijeljen na slijedeća poglavlja: I. UVOD s podnaslovima: 1. Značenje istraživanja srpske elite u Banskoj Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća; 2. Izvori i cilj istraživanja: politički i društveni identitet srpske elite lojalne banskoj vladi; 3. Literatura o srpskoj eliti u Banskoj Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća: a) Hrvatska historiografija, b) Strana Historiografija; II. POSLIJE-NAGODBENA HRVATSKA 1868.-1884. GODINE I NASTANAK SRPSKE POLITIKE LOJALNOSTI VLADI s podnaslovima: 1. Nagodba kao zadani okvir društvene stvarnosti; 2. Unutrašnja politika i opredjeljivanje za vladu 1873.-1884. godine: a) Doba programskih razilaženja, b) Srpsko pitanje u izbornoj strategiji hrvatskih banova, c) "Khuenovi Srbi" i hrvatske stranke, d) Službena politika pravoslavne crkve; 3. Vanjskopolitičke okolnosti - prevaga interesa "velikih" susjeda nakon 1868. godine: a) Međunacionalna politika mađarskih liberala, b) Pomicanje srpskog političkog težišta u Monarhiji - nestajanje vodeće uloge Novoga Sada, c) "Obećana zemlja" - Bosna i Hercegovina, d) Propusnost granica - Srbija i Srbi u Hrvatskoj; 4. Socijalni kontekst i lojalnost Vladi - utjecaj elitnih krugova na tokove srpske politike: a) Modernizacija i birokracija, b) Srijemska elita - visoki svećenici, činovnici i agilni gospodarstvenici, c) Socijalni uvjeti i mentalitet krajiškog društva, d) "Noblesse oblige" - Srbi kao ugarski i austrijski plemići u Hrvatskoj; III. ORGANIZIRANJE U INTEGRIRANOM SABORU - SRPSKI KLUB 1883.-1888. GODINE s podnaslovima: 1. Stvaranje klupske organizacije srpskih zastupnika 1883./1885. godine i njezin značaj u Hrvatskom saboru: a) Srpska pripadnost i lojalnost umjesto političkih načela i samostalnosti, b) Svrha posebnog kluba, c) Djelovanje "iz sjene" - politički elitizam Srpskog kluba; 2. Program Srpskog kluba - značaj i postignuća 1884.-1888. godine: a) Programski temelji, b) Realizacija programa, c) "Srpski zakon" 1884.-1887. godine, d) Srpsko autonomno školstvo 1888. godine, e) Postignuća, f) Prilozi; IV. POLITIČKA ELITA U PROZOPOGRAFSKOJ PERSPEKTIVI - SRPSKI ZASTUPNICI U BANSKOJ HRVATSKOJ 1881.-1892. GOD. s podnaslovima: 1. Usporedna prozopografija u istraživanju političke i društvene elite Srba potkraj 19. stoljeća u Hrvatskoj; 2. Srbi u Hrvatskom saboru 1881.-1892. godine: a) Srpski članovi Sabora 1881.-1884. godine, b) Srpski članovi Sabora 1884.-1887. godine, c) Srpski klub 1887.-1892. godine; 3. Srpski Narodno-crkveni sabor 1885.-1890. godine: a) Predstavnici iz Banske Hrvatske 1885. godine, b) Predstavnici iz Banske Hrvatske 1890. godine; 4. Provladina elita u sustavu nagodbene i crkveno-školske autonomije - sociogram srpskog kluba 1883.-1892. godine: a) Značajke članskog sastava Srpskog kluba u Hrvatskom saboru 1883.-1892. godine, b) Srpski klub u prva dva saziva reintegriranog Sabora, c) "Khuenov sabor" 1887.-1892. godine; 5. Politička elita iz Hrvatske u Srpskom narodno-crkvenom saboru 1885.-1890. godine; 6. Srpski zastupnici u prozopografskoj usporedbi - provladina elita u sustavu hrvatske i srpske autonomije; 7. Pogovor - socijalno izvorište srpske politike u Hrvatskom saboru 1883.-1892. godine; V. FINANCIJSKA AKTIVNOST POLITIČKE I DRUŠTVENE ELITE - SRBI U NOVČANIM ZAVODIMA BANKSE HRVATSKE 1882.-1900. GODINE s podnaslovima: 1. Uvod; 2. Cilj, metoda i kontekst istraživanja srpske financijske elite u Khuenovom sustavu; 3. Problem odabira izvora; 4. Prozopografska analiza srpske financijske elite; 5. Vrsta lista i njihova formalna konstrukcija; 6. Sadržajna konstrukcija lista - srpski identitet, politička, pokrajinska i socio-profesionalna pripadnost: a) Kriterij srpske identifikacije, b) Pokrajinska i socio-profesionalna pripadnost, c) Politička pripadnost; 7. Srbi u novčanim zavodima Banske Hrvatske - politička, pokrajinska i socio-profesionalna pripadnost 1882-1900. godine; 8. Prozopogrami - rezultati analize srpske financijske elite 1882.-1900. godine: a) Identifikacijske liste - osnovni i optimalni uzorak, b) Opće značajke sudjelovanja Srba u upravi novčanih zavoda, c) Teritorijalni sastav, d) Socio-profesionalni sastav, e) Politički (stranački) sastav, f) Sudjelovanje u srpskim i nesrpskim novčanim zavodima, g) Sudjelovanje u više novčanih zavoda; 9. Zaključna razmatranja; 10. Od istoka prema zapadu - srpsko financijsko poduzetništvo i gospodarska modernizacija: a) Srijemske štedionice - počeci srpskog poduzetništva, b) Ekonomske organizacije Matijevićeva kruga; 11. Srpska financijska elita - socio-profesionalni, politički i nacionalni kontekst: a) Socio-profesionalni identitet, b) Politika i gospodarstvo, c) Nacionalizam i projekt Srpske banke u Zagrebu; 12. Srbi iz vladine stranke kao dio financijske elite u Hrvatskoj; 13. Tabelarni prilozi; 14. Stanje imovine srpskih novčanih zavoda izraženo u krunama prema hrvatskom kompasu 1900.-1903. godine; 15. Novčani zavodi u Banskoj Hrvatskoj (s Rijekom i Međimurjem) u čijoj upravi nisu identificirani srpski članovi 1900. godine; VI. ZAKLJUČAK; VII. IZVORI I LITERATURA.
Osnovni zadatak autorice ovog doktorskog rada bio je istražiti "fenomen prorežimskih Srba", tzv. "Khuenovih Srba", njihovu političku i društvenu elitu u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Težište je stavila na istraživanje geneze i osnovne sastavnice fenomena ove političke i socijalne grupe ljudi i njihova utjecaja na javni život u Hrvatskoj. Nastojala je upoznati konkretne ličnosti koje su predvodile saborski Srpski klub, njihov politički program, ideje koje su zastupali, kao i odaziv na te ideje unutar srpske etničke zajednice u Hrvatskoj. Time je odredila opseg i smjer istraživanja, ali i kompoziciju rada. Autorica je, radeći na toj složenoj temi, koristila poznate znanstvene modele, brojnu literaturu i izvore i objavljenu građu.
Istražujući prorežimsku politiku "Khuenovih Srba" u Hrvatskoj, njihov ekonomski i socijalni status koji su nastojali osigurati podrškom tom režimu, Nives Rumenjak je nastojala proučiti područje socijalne, ekonomske i kulturne historije tog fenomena. Da bi to ostvarila, u istraživanju je primijenila znanstveni model političke i socijalne prozopografije. Taj joj je znanstveni model omogućio, prvo, da istraži biografski okvir političke organizacije srpske elite ("Khuenovih Srba) potkraj 19. stoljeća i, drugo, da prati srpske političare koji su u tom razdoblju u Hrvatskom saboru bili članovi vladine Narodne stranke, odnosno od kraja 1883. god. članovi provladinog Srpskog kluba, kao i one koji su na Srpskom narodno-crkvenom saboru u drugoj polovici 1880-tih godina podržavali prorežimske patrijarhe i vladu u Hrvatskoj i Mađarskoj. Tu je dakle srpsku elitu pratila unutar više političkih, vjerskih i privrednih institucija.
Polazeći od te središnje teme, autorica u uvodnom dijelu radnje najprije raspravlja o historiografiji u kojoj je riječ o problemu političke i društvene elite "Khuenovih Srba" u Hrvatskoj. Ističe da iako ta tema u historiografiji nije zanemarena, ipak nije temeljito istražena. Zbog toga je u tim radovima prisutno mnoštvo proturječnosti u ocjenama lojalnih srpskih političara u tom razdoblju. Osim toga, zaključila je da u tim radovima nije sustavno istražena ni socijalna dimenzija fenomena "Khuenovih Srba". U uvodu dakle daje prvi iscrpniji kritični osvrt na relevantnu i recentnu domaću i stranu literaturu o povijesti Srba u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća, osobito u vezi s društvenim, političkim i gospodarskim razvojem srpskog stanovništva u tom razdoblju.
U drugom poglavlju (Poslije-nagodbena Hrvatska 1868.-1884. godine i nastanak srpske politike lojalnosti Vladi) autorica potvrđuje svoju polaznu hipotezu da uzroke masovnog opredjeljenja srpskog građanstva za politiku podržavanja pseudoustavnog sustava vladavine bana K. Khuena Héderváryja nakon 1883. godine treba potražiti u duljem vremenskom kontinuitetu i tradiciji srpske politike kao i u vrlo složenom spletu političkih, društvenih, socijalnih i gospodarskih okolnosti u Hrvatskoj i njezinom susjednom europskom okružju nakon uspostavljanja dualističkog ustroja Habsburške monarhije 1867. godine. Time pobija pojednostavljujuća objašnjenja tog fenomena dosta prisutna u literaturi, osobito ona koja prednost daju isključivo jednom činitelju ili tek manjem broju činitelja u objašnjenju uzroka masovne provladine opredijeljenosti politički aktivnog srpskog građanstva u Hrvatskoj na početku 1880-tih godina. Autorica također ukazuje na značenje praktične političke akcije Srba u Hrvatskoj, te pojave svojevrsne konjunkture na razini službene politike za ostvarenje posebnih srpskih političkih zahtjeva, što u dosadašnjoj literaturi nije u dovoljnoj mjeri naglašeno u sklopu važnih uzroka podržavanja politike bana K. Khuena Héderváryja od strane srpskih zastupnika u Hrvatskom saboru.
U trećem poglavlju (Organiziranje u integriranom Saboru - Srpski klub 1883.-1888. godine) mr. sc. Nives Rumenjak utvrđuje dosad nepoznate činjenice u vezi sa stvaranjem (od 1883. do 1885. godine) programom i djelovanjem zasebne klupske organizacije Srba iz Khuenove Narodne stranke u Hrvatskom saboru 1883.-1888. godine. Riječ je o otkrivanju postojanja diferenciranih političkih stavova, tj. sukoba između prevladavajuće provladine i oporbene opcije u Srpskom klubu sve do njegove fuzije s Klubom Narodne stranke potkraj 1884. godine. Komparativnom analizom srpskih političkih programa i srpskog stranačkog djelovanja putem novinskog medija u Ugarskoj i Hrvatskoj istraživački se potkrepljuju i potvrđuju dosada nedovoljno utemeljene tvrdnje o istovjetnosti političkog programa i bitnih ideoloških odrednica o srpskom narodu kod oporbenog (Srpska samostalna stranka) i režimskog smjera (Srpski klub) srpske politike u Hrvatskoj u Khuenovo boba. Pritom valja izdvojiti dvije bitne autoričine teze o tom političkom programu srpske elite: prvo, da je zahtjev Srpskog kluba za svjetovnim srpskim nezavisnim školstvom u Banskoj Hrvatskoj središnji cilj minimalnog političkog programa, ali da isti zahtjev u vezi sa školstvom zastupa i oporbena Srpska samostalna stranka; drugo, da su velikosrpske ideje, koje nalazi u programu Srpskog kluba, a temelje se na identifikaciji štokavaca sa Srbima, zajedničke Srpskom klubu i Srpskoj samostalnoj stranci, a to je (a) zahtjev za zakonskim priznavanjem srpske političke i teritorijalne individualnosti u Trojednoj kraljevini i (b) shvaćanje o isključivo srpskoj nacionalnoj pripadnosti Bosne i Hercegovine.
Autorica ističe da je Srpski klub jedina stranačka grupacija koja je, zahvaljujući bezrezervnoj podršci Vladi, uspjela u razdoblju pseudo-ustavne vladavine bana Khuena ostvariti zamjetan dio svog političkog programa, nastalog još prije fuzije s Khuenovom unionističkom Narodnom strankom.
Svoje temeljno istraživačko područje, primjenjujući spomenuti znanstveni model, mr. sc. Nives Rumenjak pedantno je izložila u četvrtom poglavlju (Politička elita u prozopografskoj perspektivi - srpski zastupnici u Banskoj Hrvatskoj 1881.-1892. god.). Usporedno je analizirala srpske zastupnike dviju institucija: Hrvatskog sabora (od 1881. do 1992. godine) i Srpskog narodno-crkvenog sabora (od 1885. do 1890. godine). Njihove je zastupnike promatrala kao elitu i kao interesne društvene grupe. Uradila je to u brojnim analitičkim, sintetskim i grafičkim prikazima i tablicama. U njima je izložila njihova imena, funkcionalnu strukturu članova tih dviju institucija, njihove izborne kotareve i županije, boravište, profesionalne grupe, tj. stranačku, teritorijalnu i profesionalnu strukturu i elemente strukture birokratske elite, njihovu stranačku, etničku, profesionalnu, teritorijalnu i društvenu pripadnost.
Ovo poglavlje predstavlja prvi dio metodološki novog i cjelovito provedenog komparativnog prozopografskog istraživanja srpske političke, gospodarske i društvene elite u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Autorici je taj nov pristup usporednog istraživanja političkog i socijalnog značaja srpske elite na dva zasebna autonomna područja (kako hrvatske nagodbene autonomije tako i srpske crkveno-školske autonomije) omogućio da dođe do novih spoznaja o srpskoj politici u Hrvatskoj. To je prva sustavna komparativna i ujedno kvantitativna analiza izbornih kotareva u predkhuenovskoj i khuenovskoj zakonodavnoj regulaciji s obzirom na sastav stanovništva u pojedinom izbornom kotaru. Na temelju pomnog istraživanja zaključila je da je Khuenova izborna regulacija iz 1888. godine na općoj međužupanijskoj razini u prednost dovela Srijemsku županiju s tradicionalno jakim slojem srpske provladine elite u elektoratu, a na lokalnoj je razini (u Srijemskoj i Ličko-krbavskoj županiji) tendencioznim izjednačavanjem kotareva s hrvatskom i srpskom većinom stvarala umjetan sukob između hrvatskog i srpskog izbornog tijela, tj. građanstva. Ovdje je autorica prvi put precizno definirala sastav Srpskog kluba, diferencirano po sesijama Hrvatskog sabora od 1884. do 1892. godine u članskom, brojčanom, teritorijalno-pokrajinskom i profesionalnom pogledu i u smislu participacije u strukturi tog Sabora, čime je nastojala demistificirati brojnost, značaj i značenje srpske podrške politici bana Khuena u Hrvatskom saboru. U istom je smislu i prema istom modelu analizirala i krug provladine elite iz Hrvatske na Srpskom narodno-crkvenom saboru od 1885.do 1890 godine.
Autorica je u svom istraživanju "socio-profesionalnog profila" članova Srpskog kluba potvrdila hipotezu, poznatu od ranije, da je većina politički aktivnog srpskog građanstva u tom razdoblju podržavala Khuenovu vladu. Uz to je pokazala da Srpski klub početkom 1890-tih godina premješta svoju politiku s polja hrvatske nagodbene autonomije na polje crkveno-školske autonomije. Time objašnjava motivaciju bana Khuena da pristane na ispunjenje nekih programskih zahtjeva Srpskog kluba. U svom je istraživanju pokazala da kod većine srpske elite tada postoji posve suprotno političko opredjeljenje u okviru hrvatske nagodbene autonomije i srpsko crkveno-školske autonomije: u okviru hrvatske autonomije većina je srpskih političara podržavala Khuenovu vladu u Hrvatskoj i mađarsku vladu, dok su se u okviru srpske crkveno-školske autonomije tim vladama suprotstavljali.
Peto poglavlje (Financijska aktivnost političke i društvene elite - Srbi u novčanim zavodima Banske Hrvatske 1882.-1900. godine) predstavlja drugi dio prozopografskog istraživanja srpske političke, gospodarske i društvene elite. U ovom značajnom dijelu istraživanja autorica donosi prve cjelovite baze podataka o srpskim članovima uprave novčanih zavoda u Banskoj Hrvatskoj i srpskih autonomnih narodno-crkvenih fondova od 1882. do 1902. godine. Te članove autorica promatra kao srpsku financijsku elitu. To je prvo sustavno istraživanje o profesionalnom, političkom/stranačkom i teritorijalnom porijeklu srpske financijske elite u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća, s posebnim osvrtom na srpsku elitu koja je podržavala vlade u Hrvatskoj i Mađarskoj.
U svom istraživanju autorica otkriva dva ključna razdoblja u razvitku srpskog financijskog poduzetništva u Banskoj Hrvatskoj. Prvo razdoblje promatra od kraja 1860-tih godina do 1895. godine kada se svi srpski novčani zavodi nalaze u Srijemskoj županiji, a prevladavaju štedionice kao tip zavoda. Drugo razdoblje nastaje od 1895. godine dalje. To je razdoblje "teritorijalne dekoncentracije" srpskih novčanih zavoda u zapadne dijelove Hrvatske, uz "pomoć stvaranja novog tipa zadružne organizacije" i uz pomoć središnje Srpske banke u Zagrebu pod vodstvom Srpske samostalne stranke i njezinog vođe Vladimira Matijevića.
Prema njezinom istraživanju, "Khuenovi Srbi" su u čitavom razdoblju Khuenovog banovanja bili politički i financijski najjači u Srijemskoj županiji. Dokazuje međutim da srpski političari iz Khuenove stranke nisu imali bitnu ulogu u "izgradnji financijske osnovice njegova sustava vladavine" u Hrvatskoj tijekom 1890-tih godina. Uz to je pokazala da "nije postojala izravna, nego neizravna pomoć Khuenova režima srpskom financijskom organiziranja", u "smislu tolerancije srpskih poduzetničkih poduhvata" u urbanim i ruralnim sredinama, za "razliku od stalnog ometanja poduzetničkim inicijativa hrvatskog građanstva" u urbanim sredinama od strane Khuenove vlade. Ako pak i dolazi do "povezivanja hrvatske i srpske financijske elite" u tome prije svega nalazi "gospodarsko-profesionalni" interes, a ne "političke motive". Autorica pokazuje na sustavnu ekonomsku instrumentaciju srpskog nacionalizma od strane Matijevićeve poduzetničke grupe ljudi u svrhu koncentracije kapitala u uskom krugu srpske elite, koja u "stvaranju isključivo srpskih novčanih ustanova korespondira s nestašicom kapitala u široj regiji Hrvatske".
Kako vidimo, autorica je težište svog doktorskog rada stavila na istraživanje "socijalne dimenzije fenomena" srpske elite u Hrvatskoj potkraj 19. stoljeća. Da bi to ostvarila, prihvatila je spomenuti znanstveni model koji je dopunila, izradila i uspješno primijenila u istraživanju tzv. "Khuenovih Srba", njihovoj stranačkoj, profesionalnoj, etničkoj, teritorijalnoj i društvenoj pripadnosti. To je temeljno istraživačko područje, prema tom modelu, pedantno izložila u četvrtom i petom poglavlju. Tu je srpsku elitu u Hrvatskoj promatrala kao interesnu društvenu grupu. Uradila je to u mnogobrojnim analitičkim, sintetskim i grafičkim prikazima i tablicama. U njima je izložila njihova imena, funkcionalnu strukturu članova ključnih institucija (Hrvatskog sabora, Srpskog narodno-crkvenog sabora, novčanih ustanova, političkih stranaka), njihove izborne kotareve i županije, boravište, profesionalne grupe, tj. stranačku, teritorijalnu i profesionalnu strukturu i elemente strukture te "birokratske elite", odnosno njihovu stranačku, etničku, profesionalnu, teritorijalnu i društvenu pripadnost. Sve je to promatrala (1) unutar složenih socijalnih, ekonomskih i političkih problema i povijesnih procesa, (2) kroz nastanak i organizaciju interesne društvene grupe ("Khuenovih Srba") lojalne novom režimu, (3) unutar organizacije i funkcioniranja političkih, privrednih i kulturnih institucija u javnom životu Hrvatske i (4) kroz pojavu i razvoj političkih, ekonomskih i kulturnih programa.
Njezina je tema, koju je izabrala za doktorski rad, vrlo složena. Pokušala ju je riješiti s posebnim osvrtom na istraživanje skupine lojalnih Srba ("Khuenovih Srba") za vrijeme pseudo-parlamentarnog sustava u Hrvatskoj pokraj 19. stoljeća. To je veoma vrijedan rad. Takvih istraživanja o tome do sada nismo imali. Autorica je obavila veliki istraživački posao. Savjesno je obradila različitu građu, te je njezinu svestranu analizu i pažnje vrijednu interpretaciju popratila literaturom koju dobro poznaje. Možemo stoga zaključiti da je njezin doktorski rad, bez obzira na stanovite primjedbe koje se prije svega odnose na neke neprecizne pojmove i zaključke, prva znanstveno utemeljena monografija o srpskoj eliti ("Khuenovim Srbima) u Hrvatskoj. Njezino istraživanje pridonosi razvoju hrvatske historiografije u trojakom smislu. Prvo, tematski jer predstavlja prvo sustavno istraživanje dominantnog segmenta srpske politike u pseudo-ustavnom razdoblju bana K. Khuena Héderváryja (1883.-1903. godine), tj. politike srpske elite u unionističkoj Narodnoj stranci. Drugo, metodološki jer na brojnim izvorima prvi put kod nas primjenjuje spomenuti znanstveni model, tj. prozopografski obrazac u istraživanju neke elitne skupine važne u okviru određenog političkog i društvenog sustava. Treće, autorica sustavnom kvantitativnom analizom izvora otkriva politički i etnički identitet srpske elite, te rješava ključne probleme određenja njihova gospodarskog i općeg društvenog položaja. Njezin rad je vrijedan prilog konceptu problemsko-strukturalnog istraživanja socijalne i ekonomske historije.
Imajući u vidu sve to, ovo stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Nives Rumenjak (pod naslovom: POLITIČKA I DRUŠTVENA ELITA SRBA U HRVATSKOJ POTKRAJ 19. STOLJEĆA); rezultati njezina pažljivog istraživanja veoma su vrijedni; u radu je pokazala da je svladala metodu i tehniku znanstvenog rada; tekst je izložila jasno i pregledno, pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati naš izvještaj i odobri daljnji postupak obrane disertacije i dovršetak postupka stjecanja doktorata znanosti.
U Zagrebu, 15. prosinca 2003.
Stručno povjerenstvo:
_______________________________
Dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor
_______________________________
Dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
_______________________________
Dr. sc. Mirjana Gross, prof. emeritus
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za anglistiku
Zagreb, 24.11.2003.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Irene Herenda, pod naslovom Čitanje romana Christine Brooke-Rose u kontekstu postmodernizma. Vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Irena Herenda izradila je magistarski rad pod naslovom Čitanje romana Christine Brooke-Rose u kontekstu postmodernizma. Rad ima 131 stranicu, bez bibliografije i dodataka, a sastoji se od pet osnovnih poglavlja: "Uvod" (1-12), "O postmodernizmu" (13-20), "Postmoderne strategije pripovijedanja" (21-83), "Postmoderno stanje – postmodernitet" (84-124), "Zaključak" (125-128), "Summary" (129-131); nakon toga slijede bibliografija i dodaci.
Kandidatkinja u uvodu pozicionira Christine Brooke-Rose u povijesni kontekst engleske književnosti, te ukazuje na brojne studije o suvremenom romanu koje romane Brooke-Roseove zanemaruju. To se odnosi i na književnokritičke osvrte na tekuću književnu produkciju i na one koji se, iz perspektive književne teorije, usredotočuju na inovativne strategije unutar suvremene pripovjedne proze. Kandidatkinja potom izdvaja nekoliko autora koji su rad Christine Brooke-Rose istaknuli unutar rasprava o postmodernizmu, posebno Ihaba Hassana, čiji je rad temeljan za kandidatkinjinu argumentaciju. Uvod zaključuje cjelovitijim opisom teorijske podloge koja će ravnati radom, a uz Hassana izdvaja američkog teoretičara Carla Darryla Malmgrena i njegov opis postmodernizma.
U drugom poglavlju kandidatkinja ocrtava nosive definicije postmodernizma. Određuje i pristup temi (pošto je rad primarno analiza književnog djela), te se ograđuje od filozofskih istraživanja postmoderne. Vraćajući se fokusu istraživanja, ovaj prikaz nastavlja usredotočujući se na aspekte romana kao žanra, važne za književnoteorijske i književnopovijesne pristupe postmodernizmu, s primjerima iz pripovjednog korpusa Christine Brooke-Rose.
Treće poglavlje fokusira se na postmoderne strategije u romanima Christine Brooke-Rose. Kao prvi korak u analizi istražuje strukturu naracije u djelima Christine Brooke-Rose i pokazuje kako se ona razlikuje od narativnih struktura u romanu 19. stoljeća ili u romanu modernizma. Izdvaja metafikcionalnost i intertekstualnost kao osviještene prikazivačke prakse u većini romana Christine Brooke-Rose. Nadalje, jedno od središnjih mjesta analize tiče se Malmgrenova «leksičkog prostora». Tu se kandidatkinja usredotočuje na tri elementa: diskurz, riječ i ("privativni") prefiks. Nastavljajući s Malmgrenovom podjelom, u posljednjem dijelu poglavlja analizira abecedni prostor i prostor stranice, i upravo inovativnu upotrebu paginalnog prostora, odnosno prostora stranice, prepoznaje kao analitički poticajnu karakteristiku teksta Christine Brooke-Rose.
U četvrtom poglavlju kandidatkinja istražuje pripovjednu konstrukciju postmodernističkog svijeta (svjetova). Na samome početku kandidatkinja analizira ontološku dominantu postmoderne književnosti, kako je opisuje Brian McHale, u romanima Christine Brooke-Rose. Nadalje, kandidatkinja se usredotočuje na problem subjektiviteta, te nastoji pokazati kako se likovi u romanu prikazuju kao figure postmodernog subjekta. Kao jednako važan kandidatkinja ističe i problem prikaza prošlosti u zadanom korpusu, posebno s obzirom na postmodernističke naracije o "kraju povijesti", ali izdvaja i pitanje tehnologije i medija kao formativnih atributa postmodernoga svijeta.
Mišljenja smo da je kandidatkinja uspjela prikazati romane Christine Brooke-Rose kao korpus ključan za opis postmodernizma, ali i kao korpus presudan za prevrednovanje suvremene engleske književnosti. Valoriziramo pritom činjenicu da se kandidatkinja odlučila za romane iznimno neprozirne i zahtjevne, već s obzirom na način na koji se koriste medijem engleskog jezika. Važnim također smatramo činjenicu da ovaj rad u hrvatskom kontekstu otvara raspravu o jednoj od najznačajnijih spisateljica britanskog dvadesetog stoljeća, čija je ovdašnja recepcija u drastičnom nesrazmjeru s mjestom koje zauzima u suvremenoj britanskoj kulturi. Ovaj magistarski rad tako otvara pristup zanemarenom korpusu iz anglofonih književnosti, ali i postavlja određena pitanja o pripovjednim interesima britanske pripovjedne proze u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, pogotovo o načinima proizvodnje postmodernizma unutar britanske književnosti. Kandidatkinja je analitički i promišljeno pristupila izabranim djelima i otvorila si put daljem bavljenju znanošću o književnosti. Zbog svega navedenoga, pozitivno ocjenjujemo magistarski rad Irene Herenda i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da ga prihvati, te da kandidatkinja pristupi obrani svoga rada u procesu stjecanja stupnja magistra znanosti.
Povjerenstvo:
1. dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent
2. dr.sc. Stipe Grgas, redoviti profesor
3. dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izvanredni profesor
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena magistarskog rada Alise Martek Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 10. studenoga 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Alise Martek pod naslovom Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Alise Martek pod naslovom Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama obaseže ukupno 105 stranica računalnog ispisa. Podijeljen je u osam poglavlja te uz tekst obuhvaća 61 bibliografsku bilješku, anketni upitnik, 4 stranice s popisom korištene literature, 27 grafičkih prikaza i 30 tablica.
U "Uvodu" magistrandica govori o oblicima znanstvene komunikacije i određuje pojam «mala znanstvena zajednica» tvrdeći da njezinu veličinu određuje broj znanstvenika koji djeluju u njezinim okvirima. Spominje prepreke u pristupu znanstvenim informacijama na koje nailaze znanstvenici u malim znanstvenim zajednicama pa i u Hrvatskoj. Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo 1994. godine razvojni program Sustav znanstvenih informacija Republike Hrvatske (SZI RH) da bi se izgradio informacisjki sustav kao podrška znanstveno-istraživačkom radu u Republici Hrvatskoj. U sklopu tog programa djeluje Centar za online baze podataka kojemu je osnovna zadaća u suradnji s Hrvatskom akademskom i istraživačkom mrežom (CARNet) osigurati znanstvenoj zajednici neometani i brzi pristup bibliografskom podacima o objavljenim znanstvenim radovima i njihovim cjelovitim tesktovima.
Glavni je cilj magistarskog rada utvrditi korištenje znanstvenih elektroničkih časopisa (e-časopisa) u hrvatskoj znanstvenoj zajednici, koja je malena i geografski i po broju znanstvenika.
Drugo poglavlje "Komunikacija u znanosti" donosi temeljne značajke znanstvene literature kao oblika znanstvene komunikacije. Znanstvena literatura je provjereni javni zapis postignutog znanja podvrgnut recenzentskom postupku. Struktura znanstvene literature može se najbolje razumijeti praćenjem puta znanstvene informacije od njezina nastanka kao rezultata istraživanja i širenja u primarnoj literaturi, njezina predstavljanja u sekundarnoj literaturi te moguće integracije u preglede, udžbenike i enciklopedije. Govori o primarnim izvorima kao što su neobjavljeni dokumenti, uvodna komunikacija, kongresna literatura, izvještaji o istraživanju kao magisteriji i doktorati te znanstveni članci koji čine većinu primarne znanstvene literature, a u kojima se novi koncepti obrađuju i šire. Uz spomenute izvore sveukupna se struktura znanstvene literature sastoji od sekundarnih i tercijarnih publikacija. Magistrandica zatim određuje znanstveni časopis kao oblik znanstvene komunikacije i opisuje njegova svojstva oslanjajući se na više relevantnih izvora. Kratki povijesni prikaz zaključuje tvrdnjom da temeljna funkcija znanstvenog časopisa postaje funkcija javnog i trajnog arhiviranja znanja. Prva dva znanstvena časopisa pojavljuju se u 17. st., The Philosophical Transactions (1665.) i Le Journal des Sçavantes (1666.), dok se danas njihov broj procjenjuje na 250.000 naslova objavljenih u tiskanom obliku.
Treće poglavlje "Elektronički časopisi" određuje pojam elektronički časopis na temelju raznih izvora te ukratko prikazuje povijest elektroničkih časopisa počevši od prvog koji je pod naslovom Psycologuy počeo izlaziti 1989. godine. Naznačuje da je prototip elektroničkog časopisa razvio Tehnološki institut iz New Yorka još 1976. godine. Opisuje tipove elektroničkih časopisa (Kling i Callahan, 2003) razlikujući ovisno o načinu objavljivanja (umnožavanju i distribuciji tiskom i elektronički) čiste e-časopise, E-P-časopise, P-E-časopise i P+E-časopise. Ističe da su prednosti e-časopisa brzina objavljivanja, laka pretraživost, interaktivnost, dostupnost, hiperveze i dodana vrijednost, ali ne zanemaruje ni njihove nedostatke.
Četvrto poglavlje "Cilj i metode rada" opisuje istraživanje o uporabi elektroničkih znanstvenih časopisa u Hrvatskoj 2000. godine. Uzorak za istraživanje bili su korisnici Centra za online baze podataka, koji djeluje uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije i CERNeta, koji hrvatskoj akademskoj zajednici osigurava pristup bibliografskim bazama podataka tekstovima znanstvenih e-časopisa.
Peto poglavlje "Rezultati" navodi da je na upitnik odgovorilo 318 ispitanika. Rezultati su grupirani u sedam skupina. Prvu skupinu sačinjavali su odgovori koji pružaju opće informacije o ispitaniku. Potpoglavlje "Specifične informacije" govori o načinu korištenja elektroničkih časopisa i na temelju rezultata zaključuje da više od polovice ispitanika elektroničke časopise koristi učitavajući i ispisujući članke, ali i da ih čitaju online. Kao prvi i najveći razlog za nekorištenje elektroničkih časopisa navedeno je nepoznavanje relevantnog elektroničkog časopisa. Ipak 288 ispitanika ističe dostupnost kao glavnu prednost elektročkih časopisa. Kao drugu prednost navode mogućnost čitanja na vlastitom računalu (179), a kao treću prednost brzinu objavljivanja članaka (133). Ispitujući nedostatke elektroničkih časopisa magistrandica je u upitniku razlikovala pitanja koja se odnose samo na elektroničke časopise koji imaju tiskanu inačicu, od onih koji se odnose na tzv. čiste elektroničke časopise. Većina ispitanika smatra da elektronička publikacija nije 'stvarna' i da sadržaj nije obrađen u standardnim indeksima ili bibliografskim bazama podataka. Zanimljivio je pitanje što znanstvenici misle o objavljivanju radova u tzv. čistim elektroničkim časopisima. Rezultati pokazuju da najveći broj ispitanika (78,97%) nije nikada objavilo članak u elektroničkom časopisu, dok je vrlo malen broj (3,46%) ispitanika poslao članak u čisti elektronički časopis. Najveći broj ispitanika smatra da će usporedo opstati objavljivanje tiskanog i elektroničkog časopisa. U nastavku je pažnja posvećena svjetskim zbirkama elektroničkih časopisa koje hrvatski znanstvenici mogu koristiti na temelju pretplate Ministarstva znanosti i tehnologije. U svojem drugom istraživanju magistrandica je odabrala kao uzorak tri ustanove koje imaju najveći broj znanstvenog i nastavnog osoblja: Institut Ruđer Bošković, Medicinski fakultet u Zagrebu te Fakultet elektrotehnike i računarstva. Promatrala je kako su od lipnja 2002. do lipnja 2003. koristili zbirku članaka ScienceDirect uglednog nakladnika časopisa Elsevier i zbirku članaka Springer Link poznatog nakladnika Springer.
Šesto poglavlje "Statistička obrada rezultata upitnika" pokazuje da su u znanstvenoj analizi rezultata o prednostima i nedostacima elektroničkih časopisa odabrane grupirajuće varijable dob i znanstveno područje, a za odgovore o objavljivanju u elektroničkom časopisu te o budućnosti elektroničkih časopisa odabrana je samo grupirajuća varijabla dob.
Sedmo poglavlje "Rasprava" ističe da je najviše odgovora pristiglo iz dvije najmlađe dobne skupine Gledajući znanstveni status ispitanika vidljivo je da je na upitnik odgovorio podjednak broj znanstvenih novaka, asistenata i znanstvenih suradnika. Iz statističke analize se vidi da su grupe status i dob izuzetno dobro korelirane. Rezultate ukupne korištenosti časopisa magistrandica je usporedila s rezultatima provedenim u Francuskoj, Velikoj Britanij i SAD-u. Rezultati o načinu čitanja elektroničkih članaka u ispitanika slični su onima inozemnih istraživanja u Velikoj Britaniji i SAD-u. Vrijedi istaknuti da gledano po institucijskoj pripadnosti ispitanika područje tehničkih znanosti najvećim nedostatkom smatraju zabrinutost za autorska prava, dok područja prirodnih i biomediicinskih znanosti najvećim nedostatkom smatraju mogućnost mijenjanja teksta i nezastupljenost u standardnim indeksima ili bibliografskim bazama podataka. Statistički gledano, peta dobna skupina (od 46 do 56 godina) najviše je objavljivala u elektroničkom časopisu i to u čistom e-časopisu ili u onima koji imaju istovjetnu tiskanu inačicu. Dobne skupine pet i šest, od 46 do 50 i od 51 do 55 godina smatraju da će tiskana inačica časopisa nestati i ostati će samo elektronička, a prva, treća i sedma dobna skupina (ispod 30, od 36 do 40 i iznad 56 godina) smatra da će se obje inačice tiskanog časopisa održati. Analiza ukupnog broja korištenih naslova časopisa prema institucijama pokazuje da Fakultet elektrotehnike i računarstva koristi 29,54%, Medicinski fakultet u Zagrebu 45,36%, a Institut Ruđer Bošković 65,82% naslova na poslužniku ScienceDirect, dok podaci o korištenju časopisa prema ustanovama na poslužniku Springer Link nisu dostupni.
Osmo poglavlje "Zaključak" sažima rečeno i ukazuje na činjenicu da su elektroničke inačice znanstvenih časopisa dostupnih temeljem nacionalnih licencija najbolje rješenje za male znanstvene zajednice pa tako i hrvatsku, jer je uz najmanji utrošak sredstava osigirana ravnomjerna mogućnost pristupa te da u promicanju elektroničkih časopisa vrlo važnu ulogu ima knjižnica.
Na temelju iznesenog u ovom izvještaju, predlažemo sljedeću OCJENU:
Magistarski rad Alise Martek pod naslovom Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama pokazuje da je autorica u svojem istraživanju primijenila i svladala metodologiju znanstveno-istraživačkog rada, proučila relevantnu literaturu i primijenila je u raspravi rezultata svojeg istraživanja. Brojni tabelarni i garfički prikazi nužno ne olakšavaju izlaganje spomenute teme.
Znanstveni doprinos rada jest u tome što je autorica na temelju rezultata istraživanja na uzorku znanstvenika u područjima biomedicina, prirodoslovlje i tehnika, ustanovila načine korištenja i korištenost elektroničkih časopisa u Hrvatskoj kao maloj znanstvenoj zajednici. Statistički je prikazala dosadašnja iskustva, usporedila s inozemnim i naznačila u kojem bi se smjeru potpora korištenju elektročkih časopisa trebala razvijati. Predlaže da pristup časopisima i dalje financijski osigurava Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, a njihovo korištenje među članovima male hrvatske znanstvene zajednice kao i do sada promiču knjižničari.
Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Alise Martek pod naslovom Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama te da time omogući nastavak postupka.
U Zagrebu, 15. prosinca 2003.
dr. sc. Daniela Živković, doc.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Jelka Petrak, doc.
član povjerenstva
dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
član povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena magistarskog rada Maria Šlosara Brnelića Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1974-2002.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 8. prosinca 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Maria Šlosara Brnelića Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1974-2002. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Maria Šlosara Brnelića Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1974-200. obaseže ukupno 150 stranica računalnog ispisa. Podijeljen je u šest poglavlja uključivši i popis korištene literature od 136 referencija, 38 slika i 20 tablica.
U "Uvodu" magistrand ističe da je doktorska disertacija posljednja stepenica u procesu formalne izobrazbe za djelovanje u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Disertacija je izvorno, originalno znanstveno djelo koje mora biti popraćeno popisom citirane literature. Cilj ovog rada je prikazati kvantitativne pokazatelje bibliometrijske analize doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci od 1974. do 2002. godine. Analiza rezultata trebala bi poslužiti kao podloga za vođenje kvalitetnije nabavne politike knjižnica Tehničkog fakulteta ili drugih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj u okviru tehničkih znanosti. Autor ističe da je dosadašnje istraživanje disertacija provedeno fragmentarno i to u cilju određenog povijesnog pregleda njihovih bibliografija kao tercijarnih izvora ili analize disertacija kao izvora znanstvenih informacija i dostupnosti objavljenih hrvatskih istraživanja u domaćoj i svjetskoj javnosti.
Drugo poglavlje "Svrha i cilj istraživanja" govori o metodologiji istraživanja i prikupljanju podataka. Polazište istraživanja ima uporište u primjeni standardnih oblika bibliometrijskih pokazatelja na korpusu doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Opsežna citirana literatura u pojedinom doktoratu je tematska bibliografija. Istraživanje se sastoji od dva dijela. Prvi dio istraživanja analizira literaturu citiranu u 61 doktorskoj disertaciji obranjenoj na Tehničkom fakultetu u Rijeci u razdoblju od 1974. do 2002. godine U drugom dijelu istraživanje vrednuje knjižnični fond Tehničkog fakulteta te je usmjereno na ulogu znanstvenih publikacija u doktorskim disertacijama, strukturu citirane literature, utvrđivanje najčešće korištenih publikacija, jezičnu zastupljenost publikacija, vremensku zastarjelost publikacija, komparaciju među promatranim disertacijama i autorima, značaj primarnih znanstvenih časopisa u korpusu promatranog uzorka, ocjenu kvalitete fonda knjižnice.
Treće poglavlje "Rezultati" donosi kronološki prikaz obranjenih doktorskih disertacija na Tehničkom fakultetu u razdoblju od 1974. do 2002. godine i ističe da prosjek iznosi 2,1 disertaciju po godini. Od ukupnog broja disertacija 38 pripada djelatnicima fakulteta (62,3%), 11 djelatnicima s drugih visokoškolskih ustanova ili institucija iz Hrvatske (18%), 3 djelatnicima istog profila izvan Hrvatske (4,9%) te 9 doktorandima zaposlenima u gospodarstvu (14,8%). Prikazana je i dobna struktura doktoranada, razlikujući tri razdoblja: 31-35, 36-40, 41-45, 46-50 te više od 50 godina, iako to nije u neposrednoj vezi s ciljem istraživanja. Najmlađi doktorand imao je 32, a najstariji 59 godina. Na temelju oznake UDK i uvida u dokumentacijski list disertacije utvrđeno je da 36 obuhvaća područje strojarstva, (59%), 12 pripada brodogradnji (19,6%), 11 drugom temeljnim tehničkim znanostima (18%), a po jedna je disertacija iz podučja računarstva i metalurgije. Za očekivati bi bila manja disproporcija između polja strojarstva i drugih temeljnih tehničkih znanosti putem pripadajućih znanstvenih grana budući da Fakultet svoj znanstveni doprinos iskazuje i u granama organizacija rada i proizvodnje, tehnička mehanika i mehanika fluidatermodinamika te manjim dijelom energetika i materijali. U kvantitativnoj analizi magistrand navodi formalna obilježja doktorskih disertacija prema godinama obrane. Broj bibliografskih jedinica kreće se od 9 do 295 po pojedinoj disertaciji. Kandidat zaključuje na temelju toga da bi trebalo propisati minimalan broj citiranih navoda. U promatranim disertacijama pojavljuje se i relativno velik broj grafičkih prikaza u odnosu na ukupan broj stranica, što autor pripisuje potrebama tehničkih znanosti. Ukupno je citirano 4328 bibliografskih jedinica. U svhu analize referencije su grupirane prema vrsti citiranih publikacija (članci, knjige, kongresna priopćenja, doktorske disertacije, magisteriji, polupublikacije, standardi, elektronički izvori) i zemlji njihova izdavanja (domaće i strane). U ovu podjelu prema vrsti uvršteni su i samocitati koji čine svega 5,5% ukupnog broja bibliografskih jedinica. Ukupno je najveći udjel omeđenih publikacija (37%), neznatno više nego članaka iz časopisa (34%) iako je autor pretpostavio da će časopisi biti glavni izvor znanstvenih informacija. Samo u disertacijama iz 2002. korišten je elektronički izvor podataka. Magistarski i doktorski radovi čine svega 3% citirane literature, a norme su sastavni dio citata većine disertacija. Analiza citiranih radova prema godini njihova objavljivanja provedena je tako da je promatrano razdoblje (od 1886-1890. do 2001-2005.) i podijeljeno na 20 petogodišnjih odsječaka. Najveći broj citiranih publikacija pripada petogodišnjem razdoblju 1976.-1980. godina. Ako se promatraju udjeli između članaka, knjiga i kongresnih priopćenja tada je najbolja zastupljenost kongresnih priopćenja u svim rasponima zastarjelosti. Analiza prema jeziku citirane publikacije pokazuje da je najviše radova napisano na engleskom, hrvatskom i njemačkom (82,7%), no promatran je također odnos jezika i vrste publikacije. Magistrand je posebnu pažnju posvetio analizi citiranih časopisa. Citiralo se 1490 članaka iz ukupno 410 naslova časopisa, a 85% časopisa pripada području tehničkih znanosti. Uočeno je da 80% časopisa potječe iz SAD-a, Njemačke, Velike Britanije, Rusije i Japana. Prvi oblik Bradfordovog zakona raspršenosti pokazuje pojavu od 1-10 citata članaka u 377 naslova časopisa, a drugi kako je 324 naslova zastupljeno samo jedanput u disertacijama.
Četvrto poglavlje "Rasprava" sažima rezultate istraživanja i ukazuje na činjenicu da je 60,32% navedenih publikacija stara petnaest ili manje godina. Citatna analiza pokazala je da od 14 različitih jezika najveća zastupljenost prema svim obrađenim parametrima pripada engleskom. Od 410 naslova citiranih časopisa njih 39% prestalo je s objavljivanjem zaključno s 2001. godinom. U bibliografskim bazama podataka zastupljeno je 80% naslova časopisa (u CC-u samo 27%, a 15,12% u citatnim indeksima). Uloga analize referencija u postupku vrednovanja časopisne zbirke Knjižnice Tehničkog fakulteta u Rijeci sagledana je usporedbom njihove opće zastupljenosti, stvarnog dobivanja odgovora na postavljeni zahtjev za pojedinačnu disertaciju, koordinaciju nabave za 2002. i 2003. godinu te uloženom vrijednošću za pretplatu. Premda se 107 naslova časopisa od ukupnog broja koji se navodi u disertacijama može naći u Knjižnici, samo su 54 tražene referencije mogle biti dane na korištenje u matičnoj ustanovi. Udio se smanjuje za polovicu kada se uspoređuje sa skupinom časopisa koji tvore nadpolovičnu većinu ukupno navedenih članaka. Autor navodi sljedeće razloge za ovakvo stanje: 1) opća nabavna politika časopisa izlazila je iz konteksta potreba budućih doktoranata, ali i ostalih znanstvenika; 2) novčana sredstva su osnovni ograničavajući faktor nabave relevantnijih naslova; 3) ovisno o trenutnoj politici Uprave Fakulteta znalo se dogoditi da pojedina znanstvena područja (zavodi) budu opskrbljena nešto brojnijim i/ili kvalitetnijim naslovima časopisa; 4) na temelju subjektivnih i manje utemeljenih procjena prekinut je kontinuitet pojedinih naslova časopisa, ali je kasnije njihova pretplata nastavljena; 5) uočljivo je obnavljanje pretplate uvijek istih naslova časopisa bez obzira koliko su pojedini stvarno u uporabi; 6) opća društvena klima izdvajanja za znanost reflektira se na raspodjelu ulaganja u nabavu časopisa. Indikativno je zapažanje da je u 2002. godini Fakultet bio pretplaćen na 31 naslov časopisa od kojih je 13 naslova bilo zastupljeno samo u po jednoj disertaciji. Iz tih naslova je u disertacijama citirana 131 referencija, a novčana ulaganja za pretplatu iznosila su samo 2.734,00 Eura. Osim četiri časopisa (International Journal of Refrigeration, Journal of Heat Transfer, MTZ, Vesnik mašinostroenia), koji odskaču brojem navođenih članaka, znanstvena vrijednost preostalih može se samo nagađati te su pretežno stručno-popularnog karaktera. Za skupinu od preostalih 18 naslova časopisa u pretplati (donekle prihvatljiv nadpolovični udio), koji se pojavljuju u rasponu od 2 do 17 disertacija, broj navođenih članaka je uvećan za 17% u odnosu na već spomenute naslove. Njihova ukupna pretplatna cijena iznosila je 17.470,00 Eura, što je očito kako ih izdaju komercijalni izdavači. Časopisi visoko kotiraju prema vrijednosnim pokazateljima (osam naslova se nalazi u bibliografskim bazama ISI-ja) i općim prosudbama proizašlim iz šire znanstvene zajednice.
Peto poglavlje "Zaključak" ukazuje na činjenicu da disertacija prolazi postupke prosudbe i vrednovanja na potpuno identične načine kao i drugi oblici znanstveno-istraživačkog rada. Recenzija je nadomještena mentorstvom i ocjenom povjerenstva, a sažeto objavljivanje u stručnim i znanstvenim publikacijama prolazi kritički osvrt pripadajuće relevantne zajednice. Autor zaključuje da se bibliometrijska proučavanja disertacija prvenstveno smatraju podlogom za proučavanje nekih obilježja znanstvene komunikacije te da se rezultati njegovog istraživanja mogu primijeniti u nabavnoj politici pojedine ustanove ili sveučilišta u cjelini.
Na temelju iznesenog u ovom izvještaju, predlažemo sljedeću OCJENU:
Magistarski rad Maria Šlosara Brnelića Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1974-2002. pokazuje da je autor u svojem istraživanju primijenio i svladao metodologiju znanstveno-istraživačkog rada. Rad se nastavlja na ranija istraživanja drugih autora te u primjeni bibliometrijskih metoda nastoji biti što sveobuhvatniji.
Kandidat je proučio relevantnu literaturu i u obradi teme došao do rezultata koji predstavljaju temelj za daljnje praćenje spomenute teme. Kako bi relevantni prosudbeni postupci poprimili objektivno uporište, treba ih tada usporediti sa sličnim uzorkom potpuno srodne visokoškolske ustanove na području tehničkih znanosti.
Vrijednost rada je u obradi tema koje se nešto rjeđe susreće u našoj literaturi. To su cijena i ekonomičnost u nabavi časopisa, dostupnost građe u visokoškolskoj knjižnici i odraz toga na znanstvenu komunikaciju.
Znanstveni doprinos rada jest u tome što je autor na temelju rezultata istraživanja na uzorku od 61 doktorske disertacije bibliometrijskom analizom došao do kvantitativnih pokazatelja koji mogu poslužiti za kvalitativno unapređivanje nabavne politike literature pojedine visokoškolske ustanove te pospješiti znanstvenu komunikaciju na sveučilištima u Hrvatskoj.
Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Maria Šlosara Brnelića Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija obranjenih na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1974-2002. te da time omogući nastavak postupka.
U Zagrebu, 7. siječnja 2004.
dr. sc. Daniela Živković, doc.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Jelka Petrak, doc.
član povjerenstva
dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
član povjerenstva
Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. član Povjerenstva
Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof. član Povjerenstva
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: ocjena magistarskog rada Tvrtka Ujevića
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 12. 12. 2003. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tvrtka Ujevića pod naslovom “Elektronički modeli znanstvenog komuniciranja”
Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeću sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad Tvrtka Ujevića pod naslovom „Elektronički modeli znanstvenog komuniciranja“ obuhvaća 176 stranica teksta i 153 bibliografske jedinice. Magistarski rad ima uvod, pet poglavlja, završno razmatranje i literaturu. Rad je strukturalno podijeljen na dvije tehnološko povijesno uvjetovane cjeline: analognu i digitalnu komunikaciju u sferi znanosti. Cilj rada nije bio odgovor na pitanje da li je ubrzani razvoj tehnologije uvjetovao promjenu znanstvene komunikacije, već potvrda teze da je unatoč evidentnim tehnološkim promjenama suština u prijenosu novih znanstvenih spoznaja ostala ista. Svrha znanstvene komunikacije od samog njezinog početka je učinkovita distribucija informacija o rezultatima, metodama, novim postupcima i proizvodima u znanosti, dok učinkovitost znanstvene komunikacije ovisi o primijenjenim modelima shodno postignutom tehnološkom razvoju.
U kraćem uvodnom dijelu kandidat je odredio polazišta za istraživački rad na temi, cilj i metode istraživanja. U prvom poglavlju autor daje kratki povijesni pregled znanstvenog komuniciranja od usmene komunikacije, tiskarstva, institucionalizacije znanosti do nastanka periodičkih publikacija. Drugo poglavlje pod naslovom Transformacija znanstvene komunikacije, sadrži analizu transformacija znanstvenih komunikacija pod utjecajem suvremenih informacijsko komunikacijskih tehnologija, ukazujući na razvoj novih modela znanstvene komunikacije, s posebnim osvrtom na Garvey/Griffith-ov model, model napredne fizike i model projekta ljudskog genoma. Ujević posebno analizira analogni put znanstvene komunikacije nasuprot digitalnom putu znanstvene komunikacije. U trećem poglavlju pod naslovom „Analogni put znanstvene komunikacije“ u analizi analognog puta autor ukazuje na razlike formalne i neformalne komunikacije, podjelu informacija na primarne sekundarne i tercijarne, te obrazlaže analogne repozitorije znanja: Informativne centre, knjižnice i knjižničarstvo, te analogne medije za prijenos informacija. U četvrtom poglavlju pod naslovom „Digitalni put znanstvene komunikacije“ u analizi digitalnog puta autor obrazlaže: razvoj mrežne tehnologije, distribuciju znanstvenih informacija preko Interneta, nakladništvo i knjižarstvo na Internetu a u službi znanstvene komunikacije, elektroničke medije, forme i prostor. Posebna je pozornost ovdje posvećena analizi modela elektroničkih časopisa, njihovih prednosti i nedostataka. Kroz primjer znanstvenog časopisa kao formativnog, komunikacijskog i memorijskog medija bilježe se svi elementi tehnološke transformacije, od analognog do digitalnog formata. Kroz primjere razvijenijih modela znanstvene komunikacije, utvrđena je postojanost svih institucija znanstvenog časopisa: akademski autoritet, sustav kontrole kvalitete, etičke norme, intelektualno vlasništvo, politika, recenzija. Obrađeni su elektronički repozitoriji znanja: hibridne, elektroničke, virtualne i digitalne knjižnice, baze podataka te sustavi za upravljanje podacima, informacijama i znanjem.
U petom posljednjem poglavlju koje nosi naslov „Metode i stavovi u korištenju elektroničkih časopisa“ autor nas upoznaje s nizom istraživanja elektroničkih časopisa koja su primjenom različitih metoda ukazala na konkretne oblike modela znanstvenog komuniciranja i probleme koje ovi modeli generiraju u svojoj svakodnevnoj realizaciji. Kroz provedene studije o korisnicima elektroničkih znanstvenih časopisa, autor obrađuje problematiku usvajanja novih spoznaja – inovacija te u konačnici naglašava prednosti i nedostatke novog medija.
Shodno navedenom "paradoksu produktivnosti" čitanjem ovog magistarskog rada naslućujemo istinitost tvrdnje da danas još uvijek najveću korist od samog razvoja elektroničke tehnologije najviše imaju industrije koje ju proizvode, dok njeni krajnji korisnici nisu proporcionalno uloženome povećali vlastitu produktivnost znanja.
Na temelju iznesenog u ovome izvješću donosimo sljedeću
U magistarskom radu, kandidat Tvrtko Ujević uspješno je obradio temu koja je imala za cilj istražiti elektroničke modele znanstvenog komuniciranja te na osnovi obrađenih rezultata ukazao na probleme i mogućnosti daljnjeg razvoja elektroničkih modela znanstvenog komuniciranja. Pritom je pokazao sistematičnost u izlaganju i sposobnost za znanstvenoistraživački rad. Polazeći od dobro odabrane literature i upućujući na relevantna istraživanja u svijetu, kandidat je obavio istraživanje koje je vrlo zahtjevno i čiji rezultati svakako znače doprinos promišljanju modela znanstvene komunikacije te njegove primjene kako u svijetu tako i kod nas. Posebna vrijednost ovog rada jesu istraživanja čijim se rezultatima autor služi u analizi konkretnih pojavnih manifestacija znanstvenih modela komuniciranja, istraživanjima provedenim kako u svijetu tako i kod nas. U nekim od ovih istraživanja sudjelovao je i sam autor, dok su ona druga temeljito teorijski razmotrena u odnosu na njihove istraživačke rezultate. Upravo su ova istraživanja omogućila autoru da precizno odredi mogućnosti i granice analiziranih modela znanstvenog komuniciranja te ukaže na realne probleme s kojima se razvoj i implementacija ovih modela nužno susreću.
Predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarske radnje Tvrtka Ujevića pod naslovom “Elektronički modeli znanstvenog komuniciranja” te da kandidata uputi na postupak obrane.
Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof., član Povjerenstva
Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof., član Povjerenstva
U Zagrebu, 9. siječnja 2004.
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
O v d j e
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Dinke Pasini Funkcije eufemizma u hrvatskom leksiku
Poštovane kolegice i kolege!
Na svojoj sjednici održanoj 13. listopada 2993. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donijelo je odluku kojom smo imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Dinke Pasini Funkcije eufemizma u hrvatskome leksiku. O toj smo odluci obaviješteni 15. listopada 2003. (klasa: 643-02/03-02/60; ur. broj: 3804-240-03-2) te podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Dinke Pasini obuhvaća 124 stranice računalno ispisana teksta s prosječno 31 retkom po stranici i 90 znakova u retku. Ovako je podijeljen: Uvod (str. 1-9), Tabu i eufemizam (9-19), Eufemizam i uporaba (20-26), Eufemizam i društvo (27-31), Problemi definiranja (32-60), Eufemizam i semantika (61-73), Eufemizam i stil (74-77), Eufemizmi i važne teme (78-97), Funkcije eufemizama u hrvatskome leksiku (98-101) i Zaključak (102-111). Na kraju su rada popis literature (112-119), sažetci na hrvatskome (120) i engleskome (121), kratak autoričin životopis (122) i sadržaj (123-124).
U Uvodu magistrandica prvo ukratko prikazuje uzroke i vrste promjena u jeziku te, s tim u vezi, narav promjena u leksiku ispravno napominjući da je jezikoslovlju u proučavanju tih promjena «prijeko potrebna pomoć mlađih disciplina kao što su sociolingvistika, pragmalingvistika, psiholingvistika, semantika i sl.» (2). Budući da je u svome magisteriju nakana «napraviti istraživanje eufemizma kao lingvističke pojave u najopćenitijem smislu, to jest pojave koja snažno obilježava jezičnu uporabu pa kao takva ne može zaobići ni hrvatski jezik» (3), konstatira da je ponajprije riječ o pragmalingvističkoj, ali i o sociolingvističkoj i semantičkoj temi čija obrada «zbog svoje širine» zahtijeva «pomoć drugih humanističkih znanosti» (4) Ističući uz pomoć D. Crystala funkciju kontrole realnosti (5) kao jednu od osnovnih jezičnih funkcija magistrandica naglašava da je jedan od najjačih kontrolnih mehanizama «mehanizam posvemašnje eufemizacije leksika» (5) s tim da se u radu razlikuje eufemizam kao funkcija i eufemizam kao leksičko-semantička činjenica.
Iako na početku drugoga poglavlja (Tabu i eufemizam), zajedno s nekoliko drugih autora, prvo tvrdi «da postojanje tabua uvjetuje pojavu eufemizma» (10), tu postavku potom relativizira iz lingvističke perspektive dodajući da «eufemizam nije samo odraz tabua, nego također funkcija pomoću koje govornik izbjegava ili neprikladan stil obraćanja ili imenovanja» (e.l.). Zbog toga u tome poglavlju fokusira tzv. Jezične tabue, a među njima ponajprije leksičke , tj. riječi koje se donose na smrt, bolest, trudnoću, seksualnost i sl. Posebno se raščlanjuju eufemizmi u imenovanju (onimijski eufemizmi, 14-17) i eufemizmi za Božje ime (17-19).
U dva sljedeća poglavlja (Eufemizam i uporaba i Eufemizam i društvo) pokušavaju se dešifrirati komunikacijski poticaji nastanka eufemizma te njegova društvena dimenzija. Naravno, kao što se u radu nekoliko puta s pravom ističe, eufemizmi nisu nikakva osebujnost hrvatskoga jezika, nego se «samo» i u hrvatskome jeziku primjenjuju eufemizacijski postupci koji su, kako je pokazano na str. 22-24, postupno razvijani od antike. S obzirom na spoznaju da je jezik «kao ljudska praksa» usko povezan s institucijama društva kao i da su društvene i jezične strukture međusobno uvjetovane, eufemizmi su istodobno pragmalingvistička i sociolingvistička tema (28-31).
U petom, najopsežnijem poglavlju (Problemi definiranja) magistrandica vrlo podrobno i kritički preispituje stajališta o neutralnosti riječi i njihovih veza kako bi doprla do početaka (korijena) potrebe za eufemizacijom, a odatle pak do zadovoljavajuće lingvističke definicije eufemizma, jer i u tome suvremeno jezikoslovlje nudi obilje s dijelom neodređenom i/ili proturječnom ponudom rješenja (37-42). U potrazi za zajedničkim mjestima promotrenih definicija dolazi se do zaključka da one redovito sadrže vrijednosni sud jer se u njima eufemizam kvalificira «kao blaža, uljepšana, neodređena, pristojna, taktična, neizravna, manje gruba, varljiva, dvosmislena riječ – 'riječ koja dobro zvuči' – u odnosu prema lošoj, gruboj, neugodnoj, ružnoj, nepristojnoj, vulgarnoj, društveno neprikladnoj, zlokobnoj, uvredljivoj, provokativnoj, šokantnoj, neprihvatljivoj riječi – 'riječi koja loše zvuči'» (43). Budući da svoj magistarski rad temelji na teoriji Keitha Allana i Kate Burridge («Eufemizam se koristi kao zamjena za neprikladan izraz, u namjeri da se izbjegne mogući gubitak obraza: ili vlastitog obraza ili tuđeg uvredom obraza slušatelja ili koje treće strane», 44), priklanja se njihovoj definiciji eufemizma koju potom raščlanjuje posebno s obzirom na mjesto i ulogu obraza u njoj i u strategiji uljudnosti općenito. U veoma podrobnoj tipologiji eufemizama (50-60) uz primjere preuzete iz literature donosi se i komentira niz primjera iz vlastitoga korpusa.
S obzirom na činjenicu da leksikografija u svojem opisu očito ima problema s nekim odrednicama (deprec., eksp., eufem., fam., hip., iron., pejor., podr., vulg.) šesto je poglavlje (Eufemizam i semantika) posve logično posvećeno semantičkim aspektima eufemizacije i disfemizacije, što je, uz pomoć Ogdenova i Richardsova trokuta (61 i 73), uspješno vizualizirano. U analizi je relativizirano stajalište onih jezikoslovaca koji tvrde da su riječi same po sebi neutralne, «nevine» jer je jezik samo lingvistička činjenica, dok su pojave poput eufemizama («pozitivnih riječi») i disfemizama («negativnih riječi») vezane uz standardni jezik kao sociolingvističku činjenicu. (S tim u vezi moglo bi spomenuti da tako bez odgovora ostaje pitanje kako se eufemizmi i disfemizmi pojavljuju u organskim, nestandardiziranim idiomima?) Magistrandica također otklanja tvrdnju da eufemizam «sam po sebi nije značenje, nego zamjena jednog značenja drugim (koja može biti konativna)» ističe (63) da je eufemizacija zamjena disfemičnoga značenja eufemističnim, dotično eufemizmom. Uvevši tako disfemizam kao prethodnika eufemizmu, magistrandica objašnjava i njegovu narav (65-67).
Na eufemizme kao subjektivni izbor, na njihovu stilsku ulogu i vrijednost osvrće se u vrlo kratkom poglavlju Eufemizam i stil.
Uz poglavlja Problem definiranja i Eufemizam i semantika najvažnijim poglavljima magistarskoga rada pripada i osmo poglavlje Eufemizam i važne teme. U pet odjeljaka toga poglavlja magistrandica vrlo uspješno analizira odnos eufemizma i političke korektnosti, rata, smrti, medija i laži. Tako u prvome odjeljku afirmira u nas još neudomaćen naziv politička korektnost (engl. political correctnes), koji se pojavio na početku devedesetih godina prošloga stoljeća, a za koji je magistrandica već očitovala stručno zanimanje (v. njezin članak «Je li uljudnije biti djelatnik ili smetlar?») Posebno ističemo odjeljke o eufemizmima i ratu i eufemizmima i laži u kojima se pokazuje da je magistrandica znatan trud uložila u sustavno i znalačko skupljanje potvrda iz najnovije hrvatske govorene i pisane jezične prakse. Na temelju tih potvrda i uz pomoć već spomenute Crystalove klasifikacije jezičnih funkcija u zadnjem se poglavlju (Funkcije eufemizma u hrvatskom jeziku) sažeto prikazuje kako te funkcije, s obzirom na eufemizaciju, izvršava hrvatski standardni jezik.
Zaključak: Magistarski rad Dinke Pasini Funkcije eufemizma u hrvatskom leksiku bavi se vrlo starim ne samo jezičnim fenomenom eufemizacije u hrvatskome jeziku kojemu je jezikoslovna kroatistika, samo ga dotičući, dosada posvećivala razmjerno malo pozornosti. Proučivši znatnu relevantnu stariju i recentnu stranu literaturu o eufemizmu i njegovoj ulozi u jezičnoj komunikaciji, magistrandica je postulirala teoretski dobro utemeljen opisni model koji je uspješno primijenila na stanje u hrvatskome jeziku, odnosno u njegovome leksiku a na temelju vlastitoga korpusa oblikovanoga od primjera iz medija i uz pomoć onoga što je o tome pronašla u hrvatskoj jednojezičnoj leksikografiji. Rezultat je njezina nastojanja vrijedan rad koji, po našem sudu, ispunjava sve zahtjeve koji se od takva rada očekuju i nedvojbeno zaslužuje pozitivnu ocjenu.
Prijedlog: Predlažemo Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Dinke Pasini Funkcija eufemizma u hrvatskom leksiku, magistrandici dopusti obranu magisterija i tako joj omogući završetak postupka za stjecanje znanstvenoga naziva magistra znanosti.
S poštovanjem
U Zagrebu, 27. prosinca 2003. Stručno povjerenstvo
_______________________________
(Prof. dr. Ivo Pranjković, predsjednik)
_______________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, član)
_______________________________
(Doc. Dr. Vlasta Rišner, član)
Pedagoški fakultet
Sveučilišta u Osijeku
Fakultetsko vijeće |
Martina Kuzmić |
|
Filozofskoga fakulteta |
Zeleni dol 17 |
|
Sveučilišta u Zagrebu |
10 000 Zagreb |
|
Ivana Lučića 3 |
|
|
10 000 Zagreb |
|
Sinopsis magistarskoga rada
FONOLOGIJA JUŽNOMOSLAVAČKIH KAJKAVSKIH GOVORA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Grana: kroatistika
1. Južnomoslavački govori pripadaju donjolonjskom dijalektu kajkavskoga narječja. U dosadašnjem istraživanju hrvatskih kajkavskih govora malo je radova koji se bave problematikom južnomoslavačkih govora. Fonološkom raščlambom sjevernomoslavačkih govora bavio se M. Lončarić u radovima Sjevernomoslavački govori (Rasprave Zavoda za hrvatski jezik 6-7, 1980-1981) i Goranski govor u Moslavini (Suvremena lingvistika 43-44, 1997), dok se južnomoslavačkim govorima bavilo nekoliko autora, npr. Ž. Brlobaš u radu Kajkavski govor Repušnice (Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 25, 1999) i M. Horvat, Ž. Brlobaš i A. Čilaš u radu Kutinski govor (Kutina 2003). U ljeto 2003. počela sam terensko istraživanje u šest sela južne Moslavine: Kutinskom Selu, Ilovi, Husainu, Repušnici, Potoku i Osekovu. Nakon obrade podataka za daljnje istraživanje odabrat ću najreprezentativnije govore.
2. Opis fonološkoga sustava južnomoslavačkih kajkavskih govora temeljit će se na prikupljenim odgovorima na pitanja iz Upitnika za Hrvatski jezični atlas Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. Građu ću zabilježiti tijekom terenskoga istraživanja, a služit ću se i podacima iz fonološkoga opisa repušničkoga govora.
3. Rezultati do kojih će se doći tijekom istraživanja mogu imati i praktičnu primjenljivost, poglavito u izradi Hrvatskoga jezičnog atlasa kao projekta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
4. Kao uže područje rada uzet će se fonološka analiza južnomoslavačkih kajkavskih govora.
5. Cilj je ovoga istraživanja dati opis južnomoslavačkih govora na fonološkoj razini, pronaći njihove zajedničke i razlikovne karakteristike i staviti ih u kontekst ostalih kajkavskih govora.
6. U istraživanju južnomoslavačkih kajkavskih govora služit ću se deskriptivno-komparativnom metodom što znači da će se istovremeno stavljati u odnos fonološke osobine navedenih govora. U znanstvenoj obradi podataka, izvođenju zaključaka i sudova služit ću se induktivno-deduktivnom metodom.
7. Radom će se istražiti: a) samoglasnici – njihov inventar, realizacija, distribucija i podrijetlo; b) suglasnici – njihov inventar, realizacija, distribucija i podrijetlo; c) prozodijski sustav – inventar, realizacija, distribucija i podrijetlo naglasaka s obzirom na pregled tipova prozodijskih sustava kajkavskih govora M. Lončarića (Kajkavsko narječje, 1996).
U Zagrebu, 1. prosinca 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
_______________________ ____________________ ___________________
Dr. Mira Menac-Mihalić, doc. Dr. Ivo Pranjković, red. prof. Martina Kuzmić, prof.
rođena Đidara
Fakultetsko vijeće Dubravka Osrečki Jakelić
Filozofskog fakulteta Vareška 5
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis znanstvenog rada
DONACIJA KAO OBLIK STVARANJA ZBIRKE
Na primjeru Zbirke fotografija Muzeja za umjetnost i obrt
u Zagrebu
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana:muzeologija
Uvod
Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu osnovalo je Društvo umjetnosti 1880. godine. Već u prvom stalnom postavu Muzeja iz 1880. među izlošcima nalaze se i fotografije. U slijedećim desetljećima fundus MUO kontinuirano je povećavan fotografskim predmetima.
Krajem 1939. godine fond zbirke dosegao je razinu kvalitete i kvantitete dovoljnu za oblikovanje samostalnog fotografskog odjela. Godinu dana kasnije 194o, obogaćen brojnim donacijama, odjel je otvoren za javnost pod nazivom Fotografski muzej. Danas Zbirka fotografija MUO prelazi broj od 40 000 predmeta i svjedoči o pojavi i razvoju hrvatske fotografije, od prvih dagerotipija pa do digitalne fotografije. U stvaranju Zbirke presudnu važnost imale su mnogobrojne donacije građana, profesionalnih fotografa i amatera, te strukovnih fotografskih udruženja.
Teorijska podloga
Kao teorijska podloga koristit će se saznanja teorije muzeologije postignuta u okviru slijedećih tema: Zaštita predmeta prenošenjem u muzej; Fotografija kao muzejski predmet; Zbirka fotografija kao muzejska zbirka; Doniranje kao oblik sabiranja; Fizička zaštita fotografskog materijala u muzeju; Proučavanje i istraživanje zbirke – donacije kao cjeline; Komunikacija donacije izložbom i pomoću ostalih oblika.
Valja napomenuti kako recentna muzeologija donacije, poklone i ostavštine definira pasivnim oblikom nabave, dok terenski rad, kupnju i zamjenu određuje kao aktivni oblik stvaranja zbirke. Povijesna i najnovija iskustva na sabiranju fotografskog fundusa MUO-a ukazuju na donaciju kao aktivan oblik nabave. Analizom dosad primijenjenih metoda u postupka upotpunjavanja zbirnog fonda fotografija MUO prikazat će se detaljno postupak doniranja muzejske građe, osobito elementi koji ga nužno definiraju kao aktivni oblik nabave.
Uže područje rada
Iako odabrana tema pokriva sve muzeološke funkcije, osobito je vezana uz funkciju zaštite odn. uz metode sabiranja muzejske građe, s posebnim usmjerenjem na donaciju, te fotografiju kao muzejski predmet.
Ciljevi istraživanja
Prikazati povijest oblikovanja zbirke fotografija MUO. Izraditi potpuni popis donatora te zbirke. Potvrditi donaciju kao aktivan oblik sabiranja muzejske građe. Pokazati odnos donacije prema drugim oblicima nabave. Precizno utvrditi elemente postupka donacije. Definirati elemente opisa donacije/ zbirke kao cjeline. Istražiti sve oblike komuniciranja donacije u muzeju.
Metodološki postupci
Istraživanja arhiva i dokumentacije fundusa MUO. Kompariranje postupka doniranja fotografija u muzeju s onim u ostalim baštinskim institucijama i fotografskim udruženjima na području Hrvatske. Dokumentiranje donatora i donacija.
Nacrt strukture rada
Poslanje muzeja kao osnovni dokument koji određuje sve aktivnosti muzeja, osobito sabiranje. Mijene poslanja MUO-a od vremena osnivanja do danas s posebnim osvrtom na fotografski fundus. Fotografija kao muzejski predmet. Načela ili politika sabiranja muzejske zbirke fotografija u MUO. Donacija kao specifična metoda nabave: odnos prema drugim oblicima nabave. Elementi postupka. Etika postupka. Uključivanje donacije u zbirku. Odlaganje i fizička zaštita donacija u muzejima. Proučavanje, istraživanje i dokumentiranje donacije te primjena standarda za opis donacije / zbirke kao cjeline. Evidencija donatora MUO. Oblici prezentiranja donacija: od izložbe do stvarne i virtualne publikacije. Zaključak ili argumenti za donaciju kao aktivni oblik sabiranja.
Zagreb, 8.12. 2003.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
dr.sc. Žarka Vujić prof. dr. Alka Horvat prof. Dubravka Osrečki
Jakelić
Fakultetsko vijeće Vesnica Mlinarević
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ferde Livadića 9
31 000 Osijek
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Grana: pedagogija
PEDAGOŠKE IMPLIKACIJE STILOVA PROVOĐENJA SLOBODNOG VREMENA SREDNJOŠKOLACA
1. Uvod
Slobodno vrijeme je značajan fenomen suvremenog društva, čimbenik koji ima sve veću važnost za suvremenog čovjeka, njegovu kulturu i kvalitetu življenja. Kao dio svakodnevnice važan je čimbenik odgoja i obrazovanja te integracije pojedinca u društvo. Mlade i njihov način provođenja slobodnog vremena karakterizira činjenica da je to vrijeme prepušteno samo njima; da im ono omogućuje zadovoljavanje osobnih potreba, interesa, stvaralačkog ponašanja, i samopotvrđivanja.To je prostor «intime» u kojem pojedinac istražuje vlastite mogućnosti i/ili u kojem «nadoknađuje» sve ono što je po njegovoj subjektivnoj i/ili objektivnoj prosudbi bilo nužno ostvariti da bi se osjećao cjelovito i kompetentno.
2.Teorijska podloga
Rad će se baviti teorijskim osnovama slobodnog vremena i polazištima različitih znanstvenih disciplina, a osobito s pedagoškog motrišta, tj. načinima provođenja slobodnog vremena, utjecajima različitih odgojnih čimbenika (obitelji, obrazovnih institucija, sociovršnjačkih skupina, medija…), na stilove i sadržaje slobodnog vremena mladih (pluralizam trendova, subkultura i ponašanja) te obrazovanju za slobodno vrijeme. Istraživanjem fenomena slobodnog vremena mladih bavili su se u nas nešto više: Jerbić (1973); Martinić (1977); Previšić (1987); Fulgosi i Čulig (1988); Ilišin (1988) i (1999); Zimberi (1998); Leburić i Relja (1999); Radin (1999); Plenković (2000); Tomić-Koludrović i Leburić (2001); Arbunić (2002). Rezultati njihovih istraživanja u najvećoj mjeri pokazuju da mladi preferiraju više hedonističke oblike korištenja slobodnog vremena.Slične rezultate nalazimo kod nekih stranih autora: Nagel i sur.(1995); Goff (1999); Romero i sur.(1999); Ule i sur. (2000) koji su istraživali rizične i zaštitne čimbenike slobodnog vremena. Rezultati njihovih istraživanja, također, potvrđuju hedonističku orijentaciju kao rizičan čimbenik ponašanja mladih, a neorganizirano provođenje slobodnog vremena dovode u vezu s rizičnim ponašanjima tipa ovisnosti. Problemi i ponašanja, te zlouporaba ovisnosti povezani su s nestrukturiranim provođenjem slobodnog vremena. S obzirom na to da slobodno vrijeme uz funkciju samorealizacije, odmora i rekreacije ima i svoj obrazovni značaj, u ovome se radu, prema tome, pristupa i s pedagoškog aspekta. U njemu će se, uz ostalo, istražiti i analizirati sadržaji i mjesta provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca; utjecaji na njihovo slobodno vrijeme i količina slobodnog vremena koji su važni pokazatelji za sustavni odgojno-obrazovni rad, razvijanje kulture provođenja slobodnog vremena i uopće formiranje ličnosti.
3.Uže područje rada
Slobodno vrijeme kao vrlo aktualna i u nas nedovoljno izučavana problematika osvijetlit će se s pedagoškog aspekta. Suvremeno društvo potresaju nagle promjene, a one imaju velike posljedice i na samoga čovjeka. Mnogi čimbenici sputavaju odgoj mladih za zdrav način života: industrijalizacija i urbanizacija, tempo življenja, stresovi, društvene krize, masovne komunikacije, ovisnosti, a u novije vrijeme i posebni stilovi njihova življenja. Niz je čimbenika, načina i sadržaja slobodnog vremena mladih koje valja pedagoški artikulirati i osmisliti, a to je moguće zajedničkom aktivnošću stručnjaka iz različitih područja društvenih djelatnosti, među kojima pedagogiji i pedagozima pripada odgovorno mjesto.
4. Cilj i zadaće istraživanja
Cilj istraživanja je utvrđivanje pojavnosti i pedagoških imlikacija različitih stilova i sadržaja provođenja slobodnog vremena mladih.
Zadaće su: (a) utvrditi količinu i strukturu slobodnog vremena srednjoškolaca prema njihovoj procjeni; (b) zatim sadržaje kojima se bave u slobodnom vremenu; (c) definirati utvrđene stilove provođenja slobodnog vremena srednjoškolaca te utvrditi razlike u provođenju slobodnog vremena srednjoškolaca s obzirom na sociodemografska obilježja (spol, grad, vrsta škole, razred), na količinu slobodnog vremena kojom ispitanici raspolažu, te s kim ga provode i tko utječe na provođenje njihovog slobodnog vremena.
5.Metodologija istraživanja
Istraživanje će se provesti u srednjim školama gimnazijskog i strukovnog usmjerenja u drugim i trećim razredima u nekoliko gradova Slavonije i Baranje. Za ovo empirijsko istraživanje podaci će biti prikupljeni anketom. Anketa se sastoji od nekoliko dijelova koji utvrđuju: sociodemografska obilježja ispitanika; količinu slobodnog vremena; mjesta provođenja slobodnog vremena; osobe s kojima se provodi slobodno vrijeme; sadržaje i načine provođenja slobodnog vremena i prijedloge za kvalitetnije provođenje slobodnog vremena. Prikupljeni podaci će biti statistički obrađeni s relevantnim pokazateljima diskriminativne i faktorske analize.
Interpretacija rezultata će biti usmjerena na utvrđivanje pedagoških implikacija i refleksija provođenja slobodnog vremena mladih te stilova i sadržaja njihova ponašanja.
6.Primjena
Rezultati istraživanja će dati uvid u kulturu provođenja slobodnog vremena mladih, koristit će roditeljima i nastavnicima za unaprjeđivanje prakse u izvannastavnim aktivnostima te lokalnoj sredini za poticanje mladih i promišljanje programa i prostora za kvalitetno provođenje njihova slobodnog vremena.
U Zagrebu, 01. prosinca 2003.
Mentor: Zamjenik voditelja poslijediplomskog studija: Pristupnik:
prof. dr. sc. Vlatko Previšić dr. sc. Dubravka Maleš Vesnica Mlinarević
Fakultetsko vijeće Marija Sablić
Filozofskog fakulteta Vlašička 11.
Sveučilišta u Zagrebu Osijek
Ivana Lučića 3,
Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
OBRAZOVANJE ZA INTERKULTURALNE ODNOSE
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Grana: pedagogija
I Uvod
Školska odgojno-obrazovna praksa zauzima značajno mjesto i ulogu u izgrađivanju snošljivih odnosa i formiranju stavova i sustava vrijednosti civilnih građanskih zajednica.
Interkulturalno obrazovanje podrazumijeva obrazovanje koje prihvaća pravo na različitost, pridonosi ostvarivanju jednakih mogućnosti i priprema učenika za zajednički život i aktivan suodnos u demokratskome društvu.
Suvremeni odgojno-obrazovni sustav treba artikulirati kurikulum (programe, sadržaje, izvore, metode rada...) koji će pridonositi ne samo stjecanju znanja, nego i obrazovanju za odnose koji razgrađuju stereotipe, predrasude i stigmatizaciju među ljudima.
U radu će se ukazati na važnost uvođenja obrazovanja za interkulturalne odnose u naš odgojno-obrazovni sustav kao pedagoškog načela i prakse, budući da se obrazovanje sagledava kao središnja komponenta u svim postojećim konceptualizacijama interkulturalizma.
II Teorijska podloga
U radu se polazi od pretpostavke da su socijalna distanca i kulturološki stereotipi čvrsti dijelovi društvenog mentaliteta koji su uzrokovani s nekoliko faktora: kulturnim prijenosom (obitelj, obrazovanje), kategorizacijom (mi-oni) i individualnim karakteristikama. Intenzitet i opseg tih fenomena, međutim, varira situacijski ili periodično što upućuje na opravdanost istraživanja s (pedagogijsko-optimističnim) ciljem redukcije predrasuda barem u stabilnijim društvenim situacijama ili razdobljima.
Ove se odrednice elaboriraju temeljem radova: A. Perotija, V. Previšića, V. Katunarića, M. Rey, Z. Godler, V. Spajić-Vrkaš... gdje se konceptualno određuje i područje interkulturalnog obrazovanja.
III Uže područje rada
Uže područje rada jest analiza stavova srednjoškolaca u istočnoj Hrvatskoj, s obzirom na socijalnu distancu, stereotipe, kao i utjecaj pojedinih institucija i grupa na stavove mladih, kao sastavnice obrazovanja za interkulturalne odnose.
IV Ciljevi istraživanja
Cilj istraživanja je empirijska analiza i provjera povezanosti socio-demografskih karakteristika ispitanika sa postojanjem stereotipa i socijalne distance.
U radu će se provjeriti hipoteza o postojanju relativno samostalne latentne strukture interkulturalnih predispozicija ispitanika, na osnovu ispitivanih manifestnih varijabli, kao jedne od polaznica prema konceptualizaciji i primjeni obrazovanja za interkulturalne odnose.
V Metodologija istraživanja
Za potrebe istraživanja konstruirat će se posebna skala stereotipa i primjeniti djelomično modificirana Bogardusova skala (socijalna distanca).
Empirijsko istraživanje bit će provedeno na stratificiranom uzorku učenika srednjih škola u istočnoj Hrvatskoj.
Podaci će biti obrađeni odgovarajućim univarijantnim i multivarijantnim statističkim postupcima. Za provjeru hipoteza koristit će se model faktorske analize i analize varijance (u okviru SPSS programa).
VI Primjena
Primjena rezultata istraživanja moguća je kroz proces stvaranja pretpostavki za interkulturalno obrazovanje Hrvatskoj, u skladu s harmanizacijom europskog školstva, kao i dijelom, sadržaja odgoja i obrazovanja koji odgovara europskom kurikulumu za demokratsko građanstvo.
U Zagrebu 5. prosinca 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Doc. dr.sc. Neven Hrvatić Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Marija Sablić
Sveučilišta u Zadru
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Sinopsis magistarskog rada
POVEZANOST SAMOPROCJENE RODITELJSKE KOMPETENTNOSTI I STAVOVA O ODGOJNIM POSTUPCIMA
1. UVOD
Percepcija osobne kompetentnosti podrazumijeva percepciju osobnih sposobnosti, znanja i vještina i snažan je regulator ukupnog ponašanja pojedinca. Osjećaj kompetentnosti dovodi do osjećaja zadovoljstva, dok osjećaj osobne nekompetentnosti ima za posljedicu nezadovoljstvo pojedinca. Samoprocjena roditeljske kompetencije značajan je čimbenik ponašanja roditelja.. Ona određuje odnos roditelja prema djeci, njihov način komuniciranja, želju za unapređenjem ili redukcijom odnosa (Gustović-Ercegovac, 1992.).
PROBLEM, CILJ I HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA
Istraživanjem se želi utvrditi postoji li povezanost između samoprocjene roditeljskih kompetencija i roditeljskih stavova o odgoju odnosno koje odgojne postupke preferiraju roditelji koje se smatraju kompetentnim u svojoj roditeljskoj ulozi, a koje oni koji se smatraju nekompetentnim. U radu se polazi od hipoteze prema kojoj postoji statistički značajna razlika u stavovima prema odgoju između onih koji sebe procjenjuju kompetentnima i onih koji sebe procjenjuju nekompetentnim u roditeljskoj ulozi. Naime, pretpostavka je da će roditelj koji se osjeća nekompetentnim u svojoj roditeljskoj ulozi biti popustljiviji i indiferentan u svojim odgojnim postupcima prema djetetu.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Istraživanjem će biti obuhvaćeni roditelji djece polaznika dječjih vrtića i nižih razreda osnovne škole u Zadru. Za potrebe ovog istraživanja koristit će se «Skala percepcije kompetencije za roditeljsku ulogu» koju je izradila Gustović-Ercegovac (1992.) i upitnik o odgoju koji će biti izrađen za potrebe istraživanja.
Za obradu podataka koristit će se osnovni matematičko-statistički postupci (postotci, frekvencije) te multivarijantna analiza.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Pokaže li se da je samoprocjena roditeljskih kompetencija praćena pozitivnim stavovima prema odgoju onda je puno razloga da se intenzivnije poradi na obrazovanju roditelja pa će se rezultati provedenog istraživanja moći koristiti kao polazište u organiziranju obrazovanja roditelja i jačanja njihovih odgojnih kompetencija.
Zadar, 17. studenog 2003.
Mentor: Voditelj poslijedipl. studija: Pristupnica:
Prof. dr. Dubravka Maleš Prof. dr. Vlatko Previšić Rozana Petani
----------------------------- ----------------------------------------- --------------------------
Fakultetsko vijeće Jasenka Vincetić
Filozofskoga fakulteta Mirna 22
Sveučilišta u Zagrebu 31207 Tenja
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis stručnoga rada iz glotodidaktike
Učenička samostalnost i nastava engleskoga kao stranog jezika u osnovnoj školi
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Grana: anglistika
Posljednjih desetljeća, zahvaljujući brojnim istraživanjima unutar nekoliko znanstvenih disciplina (npr. usvajanja drugoga jezika, primijenjene lingvistike, razvojne i kognitivne psihologije), uvedene su mnoge promjene u pristup poučavanju stranih jezika. Te promjene rezultat su promišljanja i istraživanja kako procesa učenja i poučavanja stranoga jezika, tako i nastavnoga procesa i načina stjecanja znanja općenito.
Jedan od osnovnih ciljeva suvremene glotodidaktike jest uputiti učenika kako učiti strani jezik, kako samostalno uvježbati novi jezični materijal, kako planirati, organizirati, nadgledati i ocijeniti vlastito postignuće. Učenička se samostalnost sve više afirmira kao važan cilj učenja i poučavanja stranoga jezika.
Tema ovoga rad bit će učenička samostalnost (engl. learner autonomy) u učenju engleskoga kao stranog jezika kod učenika osnovnoškolskog uzrasta. U prvom dijelu rada najprije će se iznijeti i komentirati različite definicije pojma učeničke samostalnosti u učenju i uporabi stranoga jezika koje se pojavljuju u literaturi (npr. Boud,1981; Sinclair, 1999; Ushioda, 1996) i opisati rezultati istraživanja provedenih u svijetu. Iako hrvatski glotodidaktičari već dulje vrijeme ističu važnost učeničke samostalnosti za učenje stranoga jezika, iznimno je malo istraživanja posvećeno toj temi.
U drugom dijelu rada opisat će se istraživanje kojeg će cilj biti dvojak: utvrditi kakvi poticaji za razvijanje učeničke samostalnosti postoje u samoj nastavi i u nastavnim materijalima za učenje engleskog jezika kojima se koriste i ispitati postojeći stupanj samostalnosti hrvatskih učenika engleskoga jezika. Ispitivanje će se provesti na uzorku od stotinjak učenika osmog razreda osnovne škole.
Za utvrđivanje poticaja na razvijanje samostalnosti sustavno će se promatrati nastava engleskoga jezika kojoj su ispitanici izloženi te analizirati nastavni materijali kojima se služe. U vezi s drugim ciljem uključit će se sljedeći aspekti učeničke samostalnosti: stavovi, motivacija, strategije učenja i samoprocjena kompetencija. Za ispitivanje učeničkih stavova sastavit će se poseban upitnik koji će se temeljiti na dvama instrumentima koji se često koriste u ovakvim istraživanjima u svijetu: upitniku BALLI (Beliefs About Language Learning Inventory, Horwitz, 1988) i upitniku korištenom u istraživanju Cotterallove (1999). Navedeni instrumenti prilagodit će se hrvatskom društvenom i edukacijskom kontekstu učenja engleskog jezika. Upitnikom će se ispitati učenički stavovi o sljedećim aspektima procesa učenja: prirodnoj sklonosti za učenje stranog jezika, težini učenja stranog jezika, prirodi učenja jezika, ulozi učitelja, važnosti povratne informacije, osjećaju uspješnosti u procesu učenja, poznavanju strategija učenja, osjećaju odgovornosti za vlastito učenje. Motivacija za učenje engleskog jezika ispitat će se upitnikom posebno konstruiranim za hrvatske učenike (Mihaljević, 1991). Uporaba strategija učenja engleskog jezika izmjerit će se upitnikom SILL (Oxford, 1990), a za samoprocjenu kompetencija koristit će se odabrane skale norveškog Cando projekta.
Nalazi do kojih bi se ovim istraživanjem moglo doći, mogli bi pružiti dragocjene uvide u samostalnost hrvatskih učenika engleskog jezika, s jedne strane, ali i smjernice nastavnicima praktičarima i autorima nastavnih materijala za djelotvorno poticanje ove važne komponente uspješnoga učenja stranoga jezika.
U Zagrebu, 10. prosinca 2003.
Mentorica: Voditeljica studija: Kandidatkinja:
prof. dr. Elvira Petrović prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović Jasenka Vincetić
|
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb
|
Andrej Rodinis Rizaha Štetića 14 71 000 Sarajevo |
Sinopsis magistarskoga rada
ARHIVSKA SLUŽBA U BOSNI I HERCEGOVINI
Povijesni razvoj i perspektive
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana: arhivistika
Uvod
Cilj je magistarskoga rada istražiti stvaranje, povijesni razvoj, djelatnost i perspektive razvoja arhivske službe u Bosni i Hercegovini.
Premda o organiziranoj arhivskoj službi u Bosni i Hercegovini možemo govoriti tek nakon stvaranja prvih arhivskih ustanova (1947.), u uvodnom dijelu radnje obradit ćemo malo poznate podatke o pokušajima stvaranja arhivske službe u turskom periodu, kao i u razdoblju austrougarske vladavine.
Radnja je usredotočena na proces institucionalizacije - stvaranja arhivskih institucija (arhiva) kao ustanova koje sustavno preuzimaju arhivsko gradivo različitih stvaratelja. U obradi problematike povijesnoga razvoja arhivske službe osvrnut ćemo se i na pitanje zakonske normative, obrazovanje arhivskih stručnjaka kao i stručnjaka za rad u pismohranama, na različite djelatnosti arhiva. U radnji ću prikazati također sadašnje stanje i perspektive razvoja arhivske službe.
Teorijska podloga
Teorijska podloga su saznanja teorije arhivistike o sljedećim problemima: organizacija arhivskih ustanova i sustava arhivske djelatnosti; status arhiva u društvu i njihov kompleksan karakter; obrazovanje arhivskoga kadra; zaštita i korištenje arhivskoga gradiva; zakonski normativi.
Sva su postignuća arhivske službe, ne samo u Bosni i Hercegovini, u mnogome i rezultat arhivske prakse, te je potrebno osobito ukazati da je od arhivističke teorije tradicionalno neodvojiva arhivska praksa neizostavni element podloge, kao svojevrsni materijal komparativnome uvidu u nedostatke i postignuća arhivske službe u BiH, te također i slika njezinih specifičnosti.
Iako su svi segmenti arhivske službe kao kompleksne djelatnosti neizostavni za sagledavanje njezina razvitka, radnja će biti usredotočena na proces institucionalizacije-stvaranja arhivskih ustanova, koje od mjesta koja isprva fizičkim spašavanjem arhivskoga gradiva različitih stvaratelja, izrastaju u kompleksne – upravne, znanstveno-istraživačke, informacijsko-dokumentacijske, izdavačke i konzervatorsko-restauratorske ustanove značajnih stručnih i znanstvenih postignuća.
Prikazati razvoj arhivskih ustanova i arhivske službe u Bosni i Hercegovini. Izvršiti temeljite analize učinka službe na prikupljanju, stručnoj obradi i znanstvenom korištenju arhivskog gradiva. Iznijeti do sad potpuno nepoznate činjenice o stvaranju i razvitku pojedinih arhiva, odnosno cjelokupne mreže arhivskih ustanova u BiH.
O razvoju arhivske službe u Bosni Hercegovini ne postoji niti jedan sustavni rad. Zbog toga je potrebno provesti istraživanje arhivskih izvora, prvenstveno onih nastalih radom Arhiva Bosne i Hercegovine kao matične arhivske ustanove u zemlji, te radom organa kulture nadležnih i za pitanja arhivske službe, koji su donosili odluke i uputstva odnoseća se na arhivsku službu uopće.
Datum 28. prosinca 2003.
|
Potpis mentora
prof. dr. sc. Josip Kolanović |
Potpis voditelja studija
prof. dr. sc. Aleksandra Horvat |
Potpis kandidata
prof. Andrej Rodinis |
Tihana Cukina
Banija 40
47000 Karlovac
Zagreb, 9. prosinca 2003.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Vijeće poslijediplomskih studija
n/r. prof. dr. sc. Miljenko Jurković
Predmet: molba za promjenu naslova stručnoga specijalističkoga rada
Poštovani gospodine Jurkovć,
dana 25. studenoga obranila sam stručni rad na Poslijediplomskom stručnom prevoditeljskom studiju, smjer Anglistika. Tročlanu komisiju sačinjavali su dr. sc. Damir Kalogjera, mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak (mentorica) i mr. sc. Stjepan Maričić. Komisija je obranu ocijenila ocjenom izvrstan (5).
Molbu za promjenu naslova stručnoga rada temeljim na opisu šest tekstova koje sam prevela i stručnom i logičkom tumačenju naslova koji mu je dodijeljen: Prijevod s engleskoga na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik s osobitim obzirom na područje statistike zapošljavanja. Rad se sastojao od prijevoda tekstova iz sljedećih knjiga i publikacija:
· Dr. Ž. Mrnjavac - Mjerenje nezaposlenosit; tema teksta: analiza nezaposlenosti
· Dr. A. Šimić – Turističko poslovanje, 100 pitanja i odgovora; tema teksta: djelatnosti turizma i prometa u međusobnoj ovisnosti
· Dr. A. Wertheimer-Baletić - Stanovništvo i razvoj; tema teksta: demografija
· Employment in Europe 2002: Recent Trends and Prospects, European Commission, Directorate-General for Employment and Social Affairs; tema teksta: analiza trendova na tržištima rada zemalja članica i kandidata Europske unije
· T. C. W. Blanning - Oxford Illustrated History of Modern Europe; tema teksta: povijest država Europe u 19. stoljeću
· Resolution concerning the measurement of employment-related income - Sixteenth International Conference of Labour Statisticians, International Labour Organization; tema teksta: međunarodni pravni akt na području statističkog mjerenja dohotka.
Od navedenih tekstova, tri raspravljaju različite aspekte analize i mjerenja trendova na tržištima rada Hrvatske, država Europske unije i svijeta: tekst dr. Mrnjavca analizira nezaposlenost prema međunarodno utemeljenoj definiciji, tekst publikacije Europske komisije govori o kriterijima koji određuju kvalitetu zaposlenja i radnih mjesta, dok je Rezolucija o mjerenju dohotka međunarodno usvojeni pravni dokument na tom području.
Smatram da sadašnji naslov ne opisuje dokraja područje niti jednog od navedenih tekstova, a sagledavši sva tri u cjelini, može se uočiti da je područje makroekonomije ili makroekonomskih istraživanja jedino koje ih povezuje. Nadalje, područje “statistike zapošljavanja” u praksi je definirano kao administrativno prikupljanje podataka o zaposlenim osobama u državi. Kao takvo, određeno je vrlo uskim skupom metodoloških uputa, temelji se na nekoliko zakona (Zakon o radu, Zakon o službenoj statistici Republike Hrvatske i sl.), a njezin jedini rezultat je vremenska serija statističkih (brojčanih) podataka. U tom smislu statistika zapošljavanja je aktivnost specifična za jednu zemlju i ne može se o njoj govoriti u kontekstu Europske unije ili međunarodne zajednice. Istovremeno, sveobuhvatne analize tržišta rada i ekonomske aktivnosti stanovništva o kojima je riječ u prevedenim tekstovima, zahtijevaju razumijevanje vrlo složenih makroekonomskih pokazatelja i stoga se svrstavaju u područje ekonomskih znanosti odnosno makroekonomije.
Napominjem da je naslov moga rada određen na temelju sinopsisa stručnoga specijalističkoga rada u kojem su područja bila navedena s tek nekoliko riječi. Vjerujem da je to razlog što mu je određen pogrešan i nelogičan naslov te molim Vijeće da prije uvezivanja rada i tiskanja diplome odobri promjenu naslova rada u Prijevod s engleskoga na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik s osobitim obzirom na područje makroekonomije.
Uz sve navedeno, činjenica da sam druga kandidatkinja koja je obranila stručni specijalistički rad u prvoj generaciji Poslijediplomskoga stručnoga prevoditeljskoga studija te da je ovo moj prvi poslijediplomski studij, objašnjava što nisam ranije uočila pogrešku.
S poštovanjem,
Tihana Cukina
Potpis voditelja studija
prof. dr. sc. Vladimir Ivir
Filozofski fakultet, Zagreb
I. Lučića 3
Zagreb, 19. studenog 2003.
ODVIJANJE POSLIJEDIPLOMSKOG DOKTORSKOG STUDIJA
NA ODSJEKU ZA ARHEOLOGIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na svojoj sjednici 17. studenog 2003. Vijeće Poslijediplomskog studija arheologije donijelo je slijedeće odluke o načinu održavanja nastave na Poslijediplomskom doktorskom studiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Ove se odluke odnose na provedbu nastave, dok je ustroj cijelog studija reguliran Pravilnikom Poslijediplomskog studija arheologije.
1. Školarina za semestar plaća se u DVIJE RATE.
2. Ako neki od prijavljenih kandidata ima prosjek ocjena koji je na granici dopuštenog prosjeka (3,5) ili je u bilo kojem drugom pogledu problematičan, traže se uobičajene dvije preporuke i izuzetna TREĆA PREPORUKA.
3. Vijeće Poslijediplomskog studija arheologije odredit će MENTORE pojedinim kandidatima.
4. Teme za pojedine doktorate raspravit će Vijeće Poslijediplomskog studija arheologije.
5. Nastava se održava svakom doktorandu posebno (tzv. Privatissimum) i u obliku KONZULTACIJA S MENTOROM, Student je obvezan upisati u indeks
a) minimalno 10 (deset) sati konzultacija/predavanja po semestru s mentorom na I. godini studija.
b) minimalno 8 (osam) sati konzultacija/predavanja po semestru s mentorom na II. godini studija.
c) minimalno 6 (šest) sati konzultacija/predavanja po semestru s mentorom na III. godini studija.
6. Student je također obvezan upisati u indeks minimalno 4 (četiri) sata konzultacija/predavanja po semestru s još dva druga profesora (po 2 sata kod svakoga tijekom sve tri godine studija).
7. U indeks se upisuju teme konzultacija/predavanja i broj sati. U indeks se također upisuju naslovi pismenih radova i NJIHOVE OCJENE.
8. Tijekom studija, a u sklopu mentorske nastave, student je obvezan napisati PISMENE RADOVE, koji su tematski povezani s njegovom doktorskom disertacijom, a moraju biti uobličeni kao znanstveni tekstovi podobni za objavu u znanstvenim publikacijama. Radovi se OCJENJUJU u indeksu.
a) u I. semestru mora napisati jedan rad od oko 10 stranica
u II. semestru mora napisati jedan rad od oko 10 stranica
b) u III. semestru mora napisati jedan rad od oko 20 stranica
u IV. semestru mora napisati jedan rad od oko 20 stranica
c) u V. semestru mora napisati jedan rad od oko 30 stranica
u VI. semestru mora napisati jedan rad od oko 30 stranica
9. Zajedno s mentorom pismeni rad čita i ocjenjuje još jedan profesor s doktorskog studija. Mentor ima pravo odbiti pismeni rad, ako ne zadovoljava kvalitetom, opsegom ili formom, te ga vratiti na doradu. Ako mentor neki rad odbije tri puta, student ima pravo žalbe i tada rad ocjenjuje KOMISIJA OD TRI ČLANA, koju će imenovati Vijeće Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije.
10. Kvaliteta i stručnost studentova rada na konzultacijama i studentova pismenog rada UVJETI SU ZA DRUGI POTPIS na kraju semestra.
11. REFERAT NA KONGRESU ILI ZNANSTVENOM SKUPU koji je prihvaćen za tisak može se priznati kao ekvivalent pismenog rada za obveze studija, pod uvjetom da je tema povezana s temom doktorske disertacije studenta.
12. Svaki student Poslijediplomskog doktorskog studija arheologije mora odraditi JEDNOM GODIŠNJE praktični rad na terenu, u trajanju od najmanje tjedan dana, pod nadzorom stručnjaka profesorskog ranga. Praktični i terenski rad može se obavljati i u drugim institucijama. Voditelj praktičnog terenskog rada potpisuje u indeks da je obveza obavljena.
13. Zaključak o cijeloj GODINI studiranja (nakon svakog parnog semestra) i završnu OCJENU godine, daje KOMISIJA OD TRI ČLANA, koja se sastoji od onih profesora čije konzultacije student ima upisane u indeks. Kuvertiraju se tri odvojena mišljenja, a student doznaje samo konačnu PROSJEČNU OCJENU.
14. Nakon odslušane III. godine (VI. semestra) student mora donijeti mentoru nacrt i osnovni tekst ili jedno opsežnije poglavlje doktorske disertacije. Osim mentora, osnovni tekst disertacije moraju odobriti još dva profesora, od onih koje je student imao upisane u indeks kao konzultante.
15. Poslijediplomski doktorski studij arheologije imat će i predavanja, ali njihov se raspored ne daje unaprijed, jer će ta predavanja držati VANJSKI POZVANI PREDAVAČI i njihov se točan termin ne može znati mjesecima unaprijed. Student i ta predavanja upisuje u indeks i predavač mu daje potpis kojim potvrđuje da je student bio prisutan na predavanju.
16. Budući da je interdisciplinarno studiranje jedan od prioriteta novog školovanja, Poslijediplomski doktorski studij arheologije prihvatit će i studente s drugih poslijediplomskih studija kao vanjske slušače. Njima se može ponuditi predavanja vanjskih predavača, kao i individualno predavanje-privatissimum (dogovorenog broja sati) s nekim od nastavnika na Poslijediplomskom doktorskom studiju arheologije. Vanjski slušači oba tipa nastave moraju upisati u indeks i dobiti oba potpisa.
Voditelj Poslijediplomskog studija arheologije
Dr. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Zagreb, 20. prosinac 2003.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Anastazije Vičević stečene na Sveučilištu u Padovi
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Anastazija Vičević, hrvatska državljanka, rođena je 1978. godine u Rijeci, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na sveučilištu Universita degli studi di Padova (Facolta di lettere e filosofia) upisala je četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti i trogodišnji studij španjolskog jezika i književnosti (jezično-glotodidaktički smjer). Diplomirala je 2003. godine i stekla diplomu ‘laurea in lingue e letterature straniere’.
Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeći ispit:
Metodika nastave engleskog jezika.
Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
Dr. sc. Karlo Budor, red. prof.
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
Zagreb, 7. siječnja 2004.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ive Juričić stečene na sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Iva Juričić, hrvatska državljanka, rođena je 1977. godine u Puli. Osnovnoškolsko obrazovanje i opću gimnaziju završila je u Puli. 1995. godine upisala je studij stranih jezika i književnosti (četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti i trogodišnji studij njemačkog jezika i književnosti, povijesno-kulturalni smjer) na sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji. Diplomirala je u lipnju 2001. godine. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti.
Moliteljica je dvije školske godine predavala engleski i njemački jezik u dvjema srednjim školama u Puli.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:
Psihologija odgoja i obrazovanja
Metodika nastave engleskog jezika
Metodika nastave njemačkog jezika.
Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
Dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
Zagreb, 20. prosinac 2003.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Barbare Škoravić stečene na Sveučilištu u Padovi
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Barbara Škoravić, hrvatska državljanka, rođena je 1973. godine u Puli, gdje je završila osnovnu školu i srednju školu ekonomskog smjera. Na sveučilištu Universita degli studi di Padova (Facolta di lettere e filosofia) upisala je četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti i trogodišnji studij hrvatskog jezika i književnosti (povijesno-kulturološki smjer). Diplomirala je 2003. godine i stekla diplomu ‘laurea in lingue e letterature straniere’.
Moliteljica je najprije zatražila priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i hrvatskog jezika i književnosti. Međutim, kako su razlike u kroatističkom studiju koji je završila u odnosu na studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu veće od 50 %, moliteljica je odustala od priznavanja kroatističkog dijela diplome.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:
Sintaksa engleskog jezika
Teorija prevođenja
Metodika nastave engleskog jezika.
Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
Dr. sc. Sonja Bašić, professor emeritus
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Vijeće Odsjeka za filozofiju imenovalo nas je u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome koji je podnio Željko Pavić. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću
Željko Pavić, hrvatski državljanin, obranio je uz mentorstvo prof.dr. Richarda Wissera 17. 2. 2000 na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu (SR Njemačka) doktorski rad na temu Hegels Idee einer logischen Hermeneutik.Die Selbstauslegung des Absoluten in der unsichtbaren Sichtbarkeit der Sprache(Hegelova ideja logičke hermeneutike.Samoizlaganje apsolutnog u nevidljivoj vidljivosti jezika) i stekao titulu i diplomu doktora filozofije. Rad obuhvaća 365 strana, od čega na bibliografiju odpadaju strane 338-356.
Željko Pavić stekao je prije toga 15.12.1989. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu «diplomu o naučnom stepenu magistra filozofskih nauka», a u postupaku stjecanja doktorata polagao je na Sveučilištu u Mainzu odgovarajuće ispite. Sama disertacija opsegom, dispozicijom i prezentacijom problematike u potpunosti odgovara zahtjevima koji se u tom pogledu postavljaju u postupku stjecanja doktorata iz područja humanističkih znanosti, polje filozofije u Republici Hrvatskoj. Na temelju ustanovljenih činjenica predlažemo da se doktorskoj diplomi Željka Pavića prizna potpuna istovrijednost s doktorskim diplomama stečenim u Republici Hrvaskoj iz područja humanističke zananosti, polje filozofije.
U Zagrebu, dne 4. prosinca 2003.
prof.dr.Hotimir Burger
prof.dr.Branko Despot
prof.dr.Borislav Mikulić
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU, ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Faculty of Philosophy University of Zagreb
HR – 10000 ZAGREB
Ivana Lučića 3
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta
Zagreb, 3. prosinca 2003.
Predmet: priznavanje potpune istovjetnosti diplome Sanie Huskić
Temeljem molbe Sanie Huskić za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome profesorice filozofije i povijesti umjetnosti (filozofije in umetnostne zgodovine), stečene u Ljubljani (Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani), a nakon što smo razmotrili nastavni plan i program, trajanje i postignute ocjene, suglasne smo da joj se prizna potpuna istovjetnost diplome s odgovarajućim grupama završenima na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
S poštovanjem,
Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
Dr. sc. Sanja Cvetnić, docent
Dr. sc. Gordana Škorić, docent
za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Uvidom u priloženu dokumentaciju (zahtjev, potvrdnica, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, životopis, domovnica, osobna iskaznica) utvrdili smo da je Ines Bevanda, rođena 27. srpnja 1977. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 29. listopada 2003. godine diplomirala studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Engleski jezik i književnost o čemu joj je izdana i odgovarajuća potvrdnica s nadnevkom 11. studenoga 2003.
Provjerom priložene dokumentacije utvrdili smo da se Ines Bevandi može priznati istovrijednost diplome stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru s diplomom profesora hrvatskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti samo u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj.
dr. sc. Anđela Frančić, doc.
dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.
dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
Zagreb, 17. prosinca 2003.
Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 15.10.2003.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome-magisterija iz odgojnih znanosti stečenog na Papinskom salezijanskom sveučilištu, Fakultetu odgojnih znanosti u Rimu Josipu Bernatoviću, kao odgovarajućeg magisteriju stečenom na poslijediplomskom studiju pedagogije na Odsjeku za pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu i priloženu magistarsku radnju iz područja odgojnih znanosti specijalizacija-Pedagoška metodologija, podnosi slijedeće
I z v j e š ć e
Pristupnik Josip Bernatović rođen 21. listopada 1948. godine u Štitaru, općina Županja, Hrvatska, upisao je studij pedagogije u Rimu 1979. godine na Papinskom sveučilištu “Salezijanum”, Fakultet odgojnih znanosti gdje je 12. veljače 1982. godine postigao bakalaureat iz pedagogije. Na istom fakultetu završio je magisterij iz pedagogije s magistarskim radom “La conoscenza dei candidati all entrata nel seminario maggiore” 30. lipnja 1984.godine. Živi i radi u Đakovu kao rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. S obzirom na sve postignuto i priloženo u dokumentaciji, povjerenstvo smatra da se magistarski rad Josipa Bernatovića i diploma magistarskog rada stečena na Pontificia studiorum Universitas Salesiana Romae-Facolta di scienze dell’educazione, Licenza in scienze dell’ educazione, con indirizzo di Metodologia pedagogica priznaje kao odgovarajuća diplomi magistra pedgogijskih znanosti na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. dr.sc. Edita Šooš
2. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec
3. mr.sc. Koraljka Posavec
Stručno povjerenstvo za priznavanje inozemnih diploma iz pedagogije
Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 15. studeni 2003.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije
stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome Đurđice
Urošević, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu
(Srbija i Crna Gora).
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za nostrifikacije diploma iz pedagogije izvješće o mogućnosti nostrificiranja diplome Đurđice Urošević, stečene na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, br.57/96.). Povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E :
Đurđice Urošević, rođena 29. travnja 1972. godine u Novoj Gradiški, državljanka je Republike Hrvatske i sada boravi u Pakracu. Maturirala je 1986. godine u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Pakracu, te diplomirala 21. 4. 2003. godine studij pedagogije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stekla stručni naziv diplomirani pedagog.
Uvidom u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je Đurđica Urošević završila četverogodišnji jednopredmetni studij smjera pedagogija. Na osnovu uvida u položene ispite Povjerenstvo konstatira da se studij pedagogije na Univerzitetu u Beogradu velikim dijelom podudara s nekadašnjim jednopredmetnim studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu - OOUR pedagogijske znanosti, Sveučilišta u Zagrebu, ali on ipak ne obuhvaća neke u Hrvatskoj bitne kolegije tog studija. Na osnovu toga Povjerenstvo donosi sljedeći
P r i j e d l o g :
Povjerenstvo predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću da se Đurđici Urošević prizna diploma stečena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, smjer pedagogije kao potpuno istovjetna diplomi nekadašnjeg jednopredmetnog studija pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu i prizna akademski naslov "diplomirani pedagog" i sva prava koja joj po propisima pripadaju, uz uvjet da na Odsjeku za pedagogiju ovog Fakulteta položi kolegije:
1. Nacionalna povijest pedagogije (Prof. dr. sc. Ivan Dumbović)
2. Specijalna pedagogija (doc. dr. sci. Neven Hrvatić)
3. Obiteljska pedagogija (prof. dr. sc. Dubravka Maleš)
4. Pedagogija slobodnog vremena (prof. dr. sc. Vlatko Previšić)
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
-------------------------------------
2. Dr. sci. Antun Arbunić, viši asist.
--------------------------------------
3. Koraljka Posavec, asist.
-------------------------------------
Stručno povjerenstvo za priznavanje inozemnih diploma iz pedagogije
Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 15. studeni, 2003.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije
stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome Jovanke
Živanović, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu
(Srbija i Crna Gora).
.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za nostrifikacije diploma iz pedagogije izvješće o mogućnosti nostrificiranja diplome Jovanke Živanović, stečene na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, br.57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće
Jadranka Živanović, rođena 24. lipnja 1977. godine u Vukovaru, državljanka je Republike Hrvatske, sa sadašnjim boravištem u Veri. Maturirala je 1996. godine na gimnaziji u Somboru (SR Jugoslavija). Diplomirala je 25. ožujka 2003. godine studij pedagogije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stekla stručni naziv diplomirani pedagog. Sada radi kao školski pedagog u OŠ Bobota u Boboti (RH).
Uvidom u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je Jovanka Živanović, završila četverogodišnji jednopredmetni studij smjera pedagogija. Na osnovu uvida u položene ispite Povjerenstvo konstatira da se studij pedagogije na Univerzitetu u Beogradu velikim dijelom podudara s nekadašnjim jednopredmetnim studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu - OOUR pedagogijske znanosti, Sveučilišta u Zagrebu, ali on ipak ne obuhvaća neke u Hrvatskoj bitne kolegije tog studija. Na osnovu toga Povjerenstvo donosi sljedeći
Povjerenstvo predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću da se Jovanki Živanović prizna diploma stečena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, smjer pedagogije kao potpuno istovjetna nekadašnjoj diplomi jednopredmetnog studija pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu te prizna akademski naslov "diplomirani pedagog" i sva prava koja joj po propisima pripadaju, uz uvjet da na Odsjeku za pedagogiju ovog fakulteta položi kolegije:
1. Nacionalna povijest pedagogije (Prof. dr. Ivan Dumbović)
2. Specijalna pedagogija (doc. dr. sci. Neven Hrvatić)
3. Obiteljska pedagogija (prof. dr. sc. Dubravka Maleš)
4. Pedagogija slobodnog vremena (prof. dr. sc. Vlatko Previšić)
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
-------------------------------------
2. Dr. sci. Antun Arbunić, viši asist.
--------------------------------------
3. Koraljka Posavec, asist.
-------------------------------------
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Bachelor of Arts in History kolegice MIRJANE POLIĆ, stečene na Florida International University u Miamiju (Florida, Sjedinjene Američke Države). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Mirjana Polić rođena je 24. listopada 1974. u Rijeci. Hrvatska je državljanka. Diplomirala je povijest na Florida International University u Miamiju (Florida, Sjedinjene Američke Države) 19. travnja 2002. te je proglašena za Bachelor of Arts (BA) in History. Položila je tijekom studija ukupno dvadeset (20) ispita. Kolegica Polić predočila je povjerenstvu prijepise i prijevode relevantnih isprava (potvrda o položenim ispitima u studiju, program studija i popis položenih ispita, preslika diplome, prijevod diplome od sudskog tumača). Osim toga, u prilogu je dostavila zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice i priznanicu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolegice Polić za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome potpuna.
Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegici Mirjani Polić uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome s onom diplomiranog povjesničara u Republici Hrvatskoj. Uvjeti za priznavanje diplome prethodno su položeni ispiti iz Latinskog jezika I, Latinskog jezika II, Pomoćnih povijesnih znanosti, Stare povijesti hrvatskih zemalja, Hrvatske povijesti srednjeg vijeka I, Hrvatske povijesti srednjeg vijeka II, Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, Hrvatske povijesti u 19. stoljeću te Hrvatske povijesti u 20. stoljeću.
U Zagrebu, 12. 12. 2003.
Povjerenstvo:
1. doc. dr. sc. Borislav Grgin
2. doc. dr. sc. Boris Olujić
3. doc. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Master of Arts (MA) in Central European History kolegice MERI KUNČIĆ, stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu (Central European University – CEU) u Budimpešti. U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Meri Kunčić rođena je 25. lipnja 1970. u Splitu. Hrvatska je državljanka. Diplomirala je povijest umjetnosti i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1998., a magistrirala je srednjoeuropsku povijest na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti u lipnju 2000. te je proglašena za Master of Arts (MA) in Central European History. Položila je tijekom poslijediplomskoga studija ukupno jedanaest (11) ispita. Kolegica Kunčić predočila je povjerenstvu prijepise i prijevode relevantnih isprava (potvrda o položenim ispitima u studiju, program studija i popis položenih ispita, preslika diplome, prijevod diplome od sudskog tumača). Osim toga, u prilogu je dostavila zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice i potvrdu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolegice Kunčić za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome potpuna.
Nakon izvršene analize tijeka studija, sadržaja i opsega magistarske radnje te položenih ispita, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegici Meri Kunčić uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome s diplomom magistra povijesti u Republici Hrvatskoj. U skladu s ranijom odlukom Vijeća Odsjeka za povijest, s obzirom da je tema radnje kolegice Kunčić iz hrvatske povijesti, uvjet za priznavanje potpune istovrijednosti diplome je proširenje magistarske radnje i njena izrada na hrvatskom jeziku, bez javne obrane radnje. Kolegici Kunčić priznaju se svi ispiti i druge obveze na poslijediplomskom studiju kao jednakovrijedne obvezama na našem poslijediplomskom studiju i ne traži se polaganje nikakvih razlikovnih ispita.
U Zagrebu, 12. 12. 2003.
Povjerenstvo:
1. doc. dr. sc. Borislav Grgin
2. prof. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer
3. prof. dr. sc. Nenad Moačanin
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Očitovanje o rješenju Ministarstva znanosti i tehnologije kojim se poništava rješenje Filozofskog fakulteta kojim se potpuno priznavanje diplome koju je Marijana Progovečki stekla na University of Luton uvjetuje polaganjem ispita iz tri predmeta primijenjene psihologije.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Ministarstvo znanosti i tehnologije svojim rješenjem od 16. listopada 2003. poništilo je rješenje Filozofskog fakulteta kojim se potpuno priznavanje diplome koju je Marijana Progovečki stekla na University of Luton kao diplome iz psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu uvjetuje polaganjem tri glavna ispita iz primijenjenih područja psihologije (industrijska/organizacijska psihologija, školska psihologija, klinička psihologija).
U rješenju Ministarstva znanosti i tehnologije, između ostalog stoji: «To znači da je potrebno uzeti u obzir i sustav obrazovanja zemlje u kojoj je strana svjedodžba stečena, trajanje i druge uvjete naobrazbe pod kojim je strana svjedodžba stečena, prava koja daje strana svjedodžba u zemlji u kojoj je stečena, te druge okolnosti koje su od značenja za priznavanje potpune istovrijednosti kao npr. obrazovni ciljevi, povezanost naobrazbe s praksom, metode vrednovanja znanja, kvalifikacija i osposobljenosti koje su bile primijenjene» te da «U cjelokupnom postupku koje je provelo prvostupanjsko tijelo ne može se utvrditi jasan i poudan kriterij temeljem kojega je donijeta odluka i na koji način je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrđeno da postoji bitna razlika između uvjeta priznavanja predviđenih člankom 8. stavak 1 predmetnog Zakona i uvjeta utvrđenih za obrazovne ustanove u republici Hrvatskoj».
Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo razlike na temelju podnesenih dokumenata:
(1) Certifikat kojim se Marijani Progovečki priznaje stupanj «Bachelor of Science» (koji je postigla jedva prolaznim uspjehom, prema klasifikaciji University of Luton) u psihologiji. Taj certifikat netočno je preveden i ovjeren od dipl. ing. Zlatka Bašića ovlaštenog sudskog tumača pri Županijskom sudu u Zagrebu kao diploma kojom se potvrđuje da je Marijana Progovečki s odlikom drugog razreda (potpuno pogrešan prijevod!) stekla akademski stupanj (to, također ne piše u originalu) diplomiranog psihologa. Naime, pretpostavljamo da drugostupanjsko tijelo to znade: «Bachelor of Science» u zemlji u kojoj je certifikat izdan ne omogućuje stjecanje zvanja diplomiranog psihologa; to je početni stupanj nakon kojega je potrebno dodatno obrazovanje iz psihologije da bi se dobila licenca za obavljanje poslova psihologa.
(2) «Student Transcript for MARIJANA PROGOVECKI» u kojemu je jasno i nedvojbeno napisano i ovjereno od Scheme Board of Examiners koje je ispite tijekom studija kandidatkinja položila i s kojim uspjehom.
(3) «Module Handbooks», University of Luton, u kojima su detaljno opisani predmeti, njihov opseg, trajanje, način provođenja te način ispitivanja.
(4) Nužni sastavni dio studija psihologije u Republici Hrvatskoj, da bi se dobila diploma psihologa koja omogućuje zapošljavanje kao psihologa su tri predmeta koja obuhvaćaju praktičnu psihologiju; samo s ta tri predmeta psiholog je osposobljen za rad u praksi (vidjeti Zakon o psihološkoj djelatnosti).
Za prvostupanjsko tijelo ovi su dokumenti potpuno zadovoljavajući za donošenje očitovanja na žalbu Marijane Progovečki od 23.06.2003.
U Zagrebu, 04.12.03.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović
Prilozi: 1. Izvješće o zahtjevu Marijane Progovečki za potpuno priznavanje, od 19.03.03.
2. Očitovanje o žalbi Marijane Progovečki, od 23.06.03.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Izvješće o zahtjevu Marijane Progovečki za potpuno priznavanje certifikata o stupnju Bachelor of Science iz psihologije stečenom na University of Luton za stručni naziv psihologa.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva Marijane Progovečki za priznavanje potpune istovrijednosti studija psihologije na University of Luton u Engleskoj imalo je na uvid ove dokumente: životopis Marijane Progovečki, Svjedodžbu o završnom ispitu Ekonomskog obrazovnog centra «Boris Kidrič» u Zagrebu, certifikat da je Marijana Progovečki stekla stupanj Bachelor of Science in Pschology, «Student Transcript» u kojemu se nalazi popis predmeta (s ocjenama) iz psihologije koje je tijekom studija položila te «Psychology Field Handbook» University of Luton, Department of Psychology.
Povjerenstvo je utvrdilo da je Marijana Progovečki rođena 1972. godine u Zagrebu gdje je završila ekonomski program u Ekonomskom obrazovnom centru «B. Kidrič» 1990. godine.
Na University of Luton u Engleskoj studij psihologije završila je 2001. godine i stekla stupanj Bachelor of Science in Psychology.
Studij psihologije koji je Marijana Progovečki pohađala na University of Luton četverogodišnji je (kao i u Hrvatskoj) i obuhvaća dovoljan broj općih i temeljnih predmeta nužnih u studiju psihologije. No za diplomu iz psihologije u Hrvatskoj nedostaju glavni predmeti i ispiti iz primijenjenih područja psihologije: kliničke psihologije (nedostaje glavni predmet «Klinička psihodijagnostika», školske psihologije (nedostaje glavni predmet «Psihologija obrazovanja») te industrijske/organizacijske psihologije (nedostaje glavni predmet «Psihologija rada»).
M. Progovečki u svom je studiju psihologije položila 24 ispita, a slušala je 26 predmeta (ispite iz dva predmeta nije položila, pa joj stoga nedostaje barem trideset kreditnih bodova u četvrtoj godini studija). Taj broj ispita znatno je manji od broja ispita koji se polažu u studiju psihologije u Hrvatskoj (između 30 i 35, ovisno o broju odabranih izbornih predmeta) i, osim toga i važnije, kako je u prethodnom pasusu navedeno, nedostaju predmeti i ispiti iz glavnih primijenjenih područja, pa zbog toga zahtjevu Marijane Progovečki za potpuno priznavanje diplome iz psihologije ne može se udovoljiti. Potpuno priznavanje diplome moglo bi se odobriti uz uvjet da položi ispite iz «Kliničke psihodijagnostike», «Psihologije obrazovanja» i «Psihologije rada».
U Zagrebu, 19.03.03.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Očitovanje o žalbi Marijane Progovečki na uvjetovanje potpunog priznavanja diplome iz psihologije polaganjem dodatnih ispita.
Stručno povjerenstvo Odsjeka za psihologiju nakon razmatranja molbe Marijane Progovečki za priznavanje potpune istovrijednosti diplome iz psihologije stečene na University of Luton u Engleskoj izvjestilo je 19.03.03. Vijeće Filozofskog fakulteta da bi se zahtjevu Marijane Progovečki moglo udovoljiti uz uvjet da položi ispite iz "Kliničke psihologije", "Psihologije obrazovanja" i "Psihologije rada".
M. Progovečki se na takvu odluku žali i podnosi dodatnu dokumentaciju tj. "Module Handbooks" u kojima je detaljno opisan sadržaj i način studija nekih psihologijskih predmeta na Sveučilištu Luton. U "Module Handbook" s naslovom "Work and the Individual" vidi se da se on sastoji od samo deset lekcija različitih naslova, a u uvodu eksplicitno stoji da taj modul priprema studente za predmet "Occupational Psychology" (koji bi predmet po naslovu mogao odgovarati ili je analogan našoj "Psihologiji rada") u trećoj godini studija, ali ga M. Progovečki nije polagala. "Psihologija rada" u Odsjeku za psihologiju u Zagrebu ima satnicu 3+3 (3 sata predavanja i 3 sata vježbi) tijekom dva semestra što je ukupno 180 sati nastave. Slično se vidi i u modulu s naslovom "Abnormal Psychology" koji ima 12 jednosatnih lekcija, dok "Klinička psihodijagnostika" ima 2+2 tijekom dva semestra što je ukupno 120 sati nastave. Ostali moduli ("Cognitive Psychology", "Exceptional Children", "Thought and Language", "Developmental Psychology" 2 i 3) odnose se uglavnom na opću psihologiju i na razvojnu psihologiju tako da zapravo uglavnom niti ne dotiču izravno sadržaj "Psihologije obrazovanja" koji predmet je, također, po svom programu jasnije usmjeren na primjenu temeljnih psihologijskih znanja i vještina u području obrazovanja (a ima satnicu 2+2 tijekom dva semestra što ukupno iznosi 120 sati). Dakle, predmeti koje je slušala i polagala M. Progovečki na University of Luton ne odgovaraju po svom sadržaju, a osobito ne po broju nastavnih sati predmetima koje je Stručno povjerenstvo odredilo za polaganje.
Zbog toga Stručno povjerenstvo ostaje pri svom izvješću od 19.03.03. da se "zahtjevu Marijane Progovečki za potpuno priznavanje diplome iz psihologije ne može udovoljiti. Potpuno priznavanje diplome moglo bi se odobriti uz uvjet da položi ispite iz 'Kliničke psihodijagnostike', 'Psihologije obrazovanja' i 'Psihologije rada'".
U Zagrebu, 23. 06. 03.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
Odsjek za arheologiju Zagreb, 12. prosinca 2003.
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Br: 164/2003.
Vijeću Filozofskog fakulteta
PREDMET: Molba za usvajanjem posebnih potreba arheološke
terenske nastave u Odluci o izvođenju terenske
nastave
Sukladno Odluci Vijeća Odsjeka za arheologiju donesenoj dana 11. prosinca 2003.g. molimo Vijeće Filozofskog fakulteta da u Odluku o izvođenju terenske nastave donesenoj 12. prosinca 2001.g. a na temelju članka 37. stavka 4. podstavka 3 Statuta Fakulteta uvrsti posebne potrebe arheološke terenske nastave.
U sklopu budućih reformi nastavnih programa i uvođenju ECT sustava Vijeće filozofskog fakulteta je na sjednici od 13. listopada 2003. donijelo odluku o uvođenju obvezne terenske nastave (Ur. Br. 3804-200.03.2) za studente arheologije.
Kako se izvođenje terenske nastave za arheologe potpuno razlikuje od drugih oblika terenske nastave na našem fakultetu molim Vijeće da tu činjenicu uzme na razmatranje. Te se razlike prije svega odnose na troškove ali i na broj nastavnika koji izvodi terensku nastavu.
Molimo stoga Vijeće filozofskog fakulteta da nam pomogne u što boljem obrazovanju studenata arheologije
1. povećanjem cijene dnevnih troškova na 377 kn po studentu
2.rasporednom nastavnika na grupu od 10 studenata na jednog nastavnika.
Unaprijed zahvaljujemo Pročelnica Odsjeka za arheologiju
Prof. dr. Mirjana Sanader
U prilogu: Obrazloženje zahtijeva
1. Obrazloženje troškova koji tokom provođenja terenske nastave za studente arheologije nastaju po studentu i danu.
100,00 kn = naknada za rad.
Terenska nastava studenata arheologije provodi se u ekstremnim uvjetima koje diktira priroda posla. Istraživanja su moguća samo tokom toplog razdoblja godine, u pravilu između svibnja i rujna. Za studente to znači da tokom osmosatnog radnog dana, osim teških fizičkih poslova i neprirodnog položaja pri radu dnevno moraju trpjeti i često nesnosne vrućine. Na ime toga studentima se isplaćuje dnevna naknada za rad u visini od 100, 00 kn.
30,00 kn = troškovi prijevoza do mjesta održavanja nastave.
Terenska nastava se najčešće odvija na nepristupačnim lokacijama, udaljenima i do 25 km od mjesta na kojem su studenti smješteni u razdoblju dok pohađaju terensku nastavu. Primjerice, iskopine na Gardunu udaljene su 5 km od smještaja, one na Vučedolu 15 km, u Kaptolu 22 km, a na Lobor studente svakodnevno treba prevozit iz Zagreba. Troškovi tog prijevoza u prosjeku iznose 30,00 kn po studentu i danu.
5,00 kn = troškovi osobnog alata.
Svaki student tokom nastave koristi osobni alat i pribor za rad (špahtle, metlice, grebalice, vrećice za nalaze, folije za signiranje nalaza, alkoholne flomastere itd.). Dio tog pribora spada u potrošni materijal, a dio alata redovito biva uništen tokom izvođenja nastave. U prosjeku dnevno po studentu treba izdvojiti 5,00 kn za osobni alat i pribor.
5,00 kn = troškovi temeljnog alata.
Osim osobnog alata i pribora za svakodnevni rad na terenu potrebne su velike količine temeljnog alata. Za radnu skupinu od tri studenata potrebno je osigurati: 1 kariolu, 1 kramp, 1 štihaču, 2 lopate, 2 metle, 3 kante. Dio alata redovito biva uništen tokom izvođenja nastave pa u prosjeku dnevno po studentu treba izdvojiti 5,00 kn za osiguravanje temeljnog alata.
7,00 kn = troškovi dokumentacije.
Studenti tokom terenske nastave uče signirati, sortirati i dokumentirati nalaze. Za izvođenje tog vida nastave potrebno je dnevno osigurati vrećice za nalaze, folije za signiranje nalaza, alkoholne flomastere, tuš, papir, bilježnice i razni uredski pribor, filmove itd. U prosjeku dnevno po studentu treba izdvojiti 7,00 kn za troškove dokumentacije.
5,00 kn = zaštita na radu.
Arheološko istraživanje zbog dubine koju zna dosegnuti, alata kojim se dnevno rukuje i broja ljudi koji u njemu sudjeluje zahtjeva i određene mjere zaštite na radu. Prvenstveno za studente treba osigurati zaštitne kacige i rukavica, a prema potrebi čak odjeće i obuće. U određenim prilikama valja osigurati i zaštitnu građu te signalizaciju. U prosjeku dnevno po studentu treba izdvojiti 5,00 kn za troškove zaštite na radu.
5,00 kn = troškovi osiguranje od nesretnog slučaja.
Troškovi osiguranja studenata od posljedica nesretnog slučaja ili smrti u prosjeku dnevno po studentu iznosi 5,00 kn.
110,00 kn = troškovi noćenja.
Na većini terena na kojima Odsjek za arheologiju provodi terensku nastavu za studente je potrebno osigurati smještaj. Zbog cjelodnevnog fizičkog posla uz smještaj mora biti osiguran i adekvatan sanitarni čvor za održavanje osobne higijene. Takvi kapaciteti postoje isključivo u hotelima ili privatnim pansionima za što u prosjeku za jedno noćenje treba osigurati 110,00 kn.
110,00 kn = troškovi prehrane.
Zbog teškog fizičkog posla i ekstremnih uvjeta rada za studente koji pohađaju terensku nastavu potrebno je osigurati i prehranu. Ovisno o mogućnostima na pojedinom terenu, prehrana se organizira u najbližim restoranima ili se namjernice kupuju u lokalnim dućanima. U prosjeku za prehranu po studentu dnevno treba osigurati 110,00 kn.
___________________________________________________________________________
377,00 kn = ukupni dnevni troškovi po studentu.
Terenska nastava koja je do sada vođena na Odsjeku za arheologiju pokazala je da je za jednog studenta na terenu dnevno potrebno izdvojiti 377,00 kn.
2. Obrazloženje zahtjeva za povećanje broja nastavnika koji sudjeluju u izvođenju terenske nastave.
Nadalje je praksa pokazala da za izvođenje terenske nastave na Odsjeku za arheologiju za grupu od 20 studenata nije dovoljan jedan nastavnik već najmanje dva nastavnika. Smatramo da bi nastavnici s osnova terenskog rada morali imati pravo na troškove prijevoza vlastitim osobnim vozilom. Oni naime moraju do mjesta izvođenja terenske nastave dostaviti nastavna pomagala i opremu (računala i prijenosna računala, fotoaparati, totalna mjerna stanica, printeri itd.). Za tu opremu, koja je zavedena kao osnovno sredstvo Filozofskog fakulteta, nastavnik je odgovoran. Najčešće nema mogućnosti sigurno ju pohraniti na samom nalazištu, već ju je potrebno svakodnevno prevoziti od mjesta smještaja do nalazišta, što je gotovo nemoguće bez vlastitog prijevoznog sredstva.
Napomena: Napominjemo da nastavni plan na Filozofskom fakultetu u Zadru već godinama za studente arheologije propisuje obaveznu terensku nastavu. Odsjek od Fakulteta i Ministarstva na ime te nastave dobiva čak 200 kn po studentu i danu mada za studente ne mora osigurati smještaj. Nastava iz prapovijesne, provincijalne i srednjovjekovne arheologije može se naime provoditi na lokalitetima u blizini Zadra, na koje studenti mogu svakodnevno dolaziti od kuće.
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
PRIJEDLOG NASTAVNOG PROGRAMA SLOBODNOGA
TROGODIŠNJEG STUDIJA JAPANOLOGIJE
ZAGREB 2003.
UVOD
1. O POTREBI STUDIJA JAPANOLOGIJE U HRVATSKOJ
Interes prema Japanu već je desetljećima prisutan u hrvatskoj sredini. Vidljivo je to iz ponovljenih izdanja popularnih knjiga o japanskoj književnosti i kulturi akademika Vladimira Devidéa koje su, kao i tribine o japanskim temama koje je održao tijekom proteklih tridesetak godina, privukle brojne čitatelje i slušatelje. Posljednjih se godina zamjećuje veliko zanimanje mladih za učenje japanskoga jezika na tečajevima koji se održavaju na Filozofskom fakultetu kao i u nekim srednjim školama. O tomu svjedoči i sudjelovanje brojnih slušatelja tečajeva na Japanese Speech Contest-u koje se počelo održavati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Danas u svakom većem sveučilišnom središtu postoji studij japanologije i bio bi propust da se mladima koje zanima Japan ne omogući upoznavanje osnova japanskoga jezika i kulture u Hrvatskoj; bez studija u Hrvatskoj studirali bi u Ljubljani, Beogradu ili gdje drugdje u inozemstvu gdje postoje studiji japanologije. Japanska ambasada i zaklada Japan Foundation osobito su zainteresirani da se pokrene studij japanologije na Filozofskom fakultetu; zaklada Japan Foundation je kroz niz godina donirala vrijedne knjige iz japanologije Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
Treba naglasiti da poznavanje japanskoga jezika i kulture u budućnosti može biti iznimno bitan čimbenik u razvijanju kulturnih i vrlo važnih gospodarskih odnosa između Hrvatske i Japana.
2. O KONCEPCIJI STUDIJA
Ovaj program slobodnoga trogodišnjeg studija japanologije zamišljen je kao stjecanje znanja o japanskom jeziku, književnosti i kulturnoj povijesti Japana (povijest, religija, umjetnost). Takvo stečeno znanje shvaćeno je kao stručni uvod za kasnije ozbiljnije bavljenje nekim određenim vidom japanske tradicionalne i suvremene kulture, ekonomije, društva i dr. Kada se studij za nekoliko godina bude razvio, zainteresirani studenti mogli bi svršavati cjelovit duži studij (4-5 godina), a prema mogućnostima odabirati i usmjerenja koja bi se mogla ponuditi a koja bi ih zanimala (teoretski to bi mogli biti: lingvistika, književnost, povijest, religija, sociologija, umjetnost, ekonomija, politologija, antropologija, glazba i dr.), pod uvjetom da postoje stručnjaci za određeno područje u Hrvatskoj. Ukoliko ih ne bi bilo, po novom sustavu studija, mogli bi svoja znanja dopuniti i u drugim sveučilišnim centrima. Osobito dobro bilo bi stručno i znanstveno usavršavanje u samome Japanu koje bi bilo moguće zbog velike podrške koje može pružiti zaklada Japan Foundation onima koje smatra vrijednima da im dodijeli stipendiju.
3. ZNANJA KOJA SE STJEČU NA STUDIJU I MOGUĆNOSTI ZAPOŠLJAVANJA
Studij svojim slušateljima omogućuje da steknu široki uvid u bogatstvo svijeta Japana - u prošlosti i sadašnjosti - putem stjecanja znanja japanskoga jezika te spoznaja o japanskoj književnosti i kulturnoj povijesti. Sa znanjima stečenima na trogodišnjem studiju japanologije studenti sa certifikatom mogli bi biti stručno korisni u sredstvima javnoga informiranja kao prevoditelji i savjetnici, kao prevoditelji u gospodarskim vezama, u diplomaciji, kao turistički vodiči za japanske grupe turista i dr.
Treba naglasiti da trogodišnji studij japanologije nikako nije dostatan za dovoljno stjecanje znanja za stručno i znanstveno prevođenje sa japanskoga. To znači da je potrebno u skorijoj budućnosti razviti potpuni studij japanologije s punijom nastavom jezičnih i temeljnih predmeta, a po mogućnosti i s posebnim usmjerenjima na određena područja.
4. USPOREDIVOST S PROGRAMIMA U INOZEMSTVU
Ovaj program sastavljen je s obzirom na potrebu da se osnuje i razvije novi studij - trogodišnji studij japanologije - na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Usporedba s programima na drugim sveučilištima je nekorisna utoliko što ondje organizirani studiji imaju višegodišnju, višedestljetnu ili stoljetnu tradiciju; trajanje studija je četiri godine, bogato su ekipirani vlastitim stručnjacima te japanskim gostima. Filozofski fakultet u Zagrebu za sada još nema stručnjaka za ovo područje te je, da ovaj trogodišnji studij uopće krene, potrebna pomoć izvana, tj. gostiju profesora/predavača/lektora iz Japana. Za sam početak potreban je lektor za japanski jezik koji bi mogao držati i predavanja iz japanske lingvistike, te nastavnik koji bi mogao držati predavanja iz japanske književnosti i iz japanske kulturne povijesti. Budući da Japanska ambasada i zaklada Japan Foundation pokazuju veliko zanimanje za osnivanje trogodišnjeg studija japanologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu čini se da bi, ukoliko ovaj predloženi program prođe na vrijeme sve predviđene procedure prihvaćanja, nastava na novome studiju mogla početi 2004/2005.
NASTAVNI PROGRAM
1. OPIS ZVANJA
Po završenom slobodnom trogodišnjem studiju japanologije student dobiva potvrdu (certifikat) o završenom studiju, a na zahtjev prijepis ocjena sa studija i potvrdu o broju tijekom studija prikupljenih bodova Europskoga sustava sveučilišnih kredita (ECTS).
2. NOSITELJ STUDIJA
Nositelj trogodišnjeg studija japanologije je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a izvodi ga Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju uz sudjelovanje, u početku, gostujućih profesora i vanjskih suradnika.
3. TRAJANJE STUDIJA
Slobodni trogodišnji studij japanologije traje tri godine (šest semestara).
4. POPIS PREDMETA
Japanski jezik; Japanske jezične vježbe; Uvod u japansku književnost; Uvod u japansku povijest i kulturu.
1. godina studija
I semestar
J 001 Japanski jezik I - Uvod u povijest japanskog jezika i u povijest japanskog pisma (kanji, hiragana, katakana); fonetika.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Alfonso, Anthony: Japanese Language Paterns 1-2, Sophia University, Tokyo, 1974.
Miller, Roy Andrew: The Japanese Language, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1980.
Miller, Roy Andrew: Japanese and Other Altaic Languages, The University of Chicaho Press, Chicago, 1971.
J 002 Japanske jezične vježbe I - v. prilog Mrs. Yukari Hill: Tentative Course Schedule
4 sata vježbi tjedno; obvezni predmet.
Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.
Literatura: razni udžbenici, priručnici i rječnici na japanskome - poklon od zaklade Japan Foundation > prema izboru lektora
J 003 Uvod u japansku književnost I : drevno razdoblje (do 794.); razdoblje Heian (794-1185)
Kojiki (Knjiga o stvarima starine, 712); Nihongi (Ljetopis Japana, 720); pjesnička antologija ManyĚsh¨ (Deset tisuća listova, 8.st.); carska pjesnička zbirka na kineskom Kaif¨sĚ (Nježna sjećanja na pjesništvo, 8.st.); Ise monogatari (Pripovijest o Ise, 9.st.); Taketori monogatari (Priča o rezaču bambusa, 9.st.); Kokinsh¨ (Zbirka starog i novog pjesništva, 10.st.); Ki no Tsurayuki (872-94): Tosa nikki (Dnevnik o Tosi); Kagero Nikki (10.st.); prikaz glavnih književnih oblika kao što su pjesme tipa waka/tanka ili chĚka, nikki (dnevnik), monogatari (pripovijest/roman) i dr.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Brower, R.H.: Japanese Court Poetry, Stanford University Press, Stanford, 1975.
Classical Japanese Prose: An Anthology, compiled and edited by Helen Craig McCullough, Stanford University Press, Stanford, 1990.
From the Country of Eight Islands: An Anthology of Japanese Poetry, ed. and tr. by Hiroaki Sato and B.Watson, University of Washington Press, Seattle, 1981.
Japanese Literature from the Earliest Era to the Mid-nineteenth Century, compiled and edited by Donald Keene, Grove Press, Inc., New York, 1960.
Japanese Literature in Chinese, Vols. 1-2, translated by Burton Watson, Columbia University Press, New York, London, 1975-6.
Earl Miner, Hiroko Odagiri, Robert E. Morell: The Princeton Companion to Classical Japanese Literature, Princeton University Press, Princeton, 1985.
Traditional Japanese Poetry: An Anthology, translated by Steven D. Carter, Stanford University Press, Stanford, 1991.
J 004 Uvod u japansku povijest i kulturu I:
povijest: JĚmon (15.?11.? t. pr.Kr. - 3.st.pr.Kr.); Yayoi (3.st.pr.Kr.-3.st.n.Kr.); Kofun/Asuka ili Yamato (300-710); Nara (710-794); Heian (794-1185);
mitologija: prema službenim kronikama Kojiki (712) i Nihongi (720),
religije: šintoizam (Kojiki, Nihongi, Fudoki), 8.st.), buddhizam (buddhizam u Japan stiže 552.); 6 škola Nare; tendai > SaichĚ ili DengyĚ Daishi (767-822); shingon > K¨kai ili KĚbĚ Daishi 774-835); konfucijanizam
umjetnost i arhitektura
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Enciklopedija mistika, ur. M.-M.Davy, Naprijed, Zagreb, 1990., Vol.2: Arimasa Mori: Šintoizam, mistika drevnoga Japana; Mistika japanskog budizma (s francuskoga prevela Klara Gönc Moačanin)
Gönc Moačanin, K.: Religije Japana u M.Ježić, M.Jauk-Pinhak, K.Gönc Moačanin: Istočne religije (skripta za studente), Katedra za indologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. str.191-207
Mason, P.: History of Japanese Art, Harry N. Abrams, Inc. Publ., New York, 1993.
Sansom, G. B.: Japan: A Short Cultural History, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1997.
Totman, J.: Povijest Japana, Barbat, Zagreb, 2003.(s engleskoga prevele Nedeljka Batinović i Vida Kostrenčić Lukić)
II semestar
J 005 Japanski jezik II - morfologija, sintaksa.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Alfonso, Anthony: Japanese Language Paterns 1-2, Sophia University, Tokyo, 1974.
Miller, Roy Andrew: The Japanese Language, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1980.
Miller, Roy Andrew: Japanese and Other Altaic Languages, The University of Chicaho Press, Chicago, 1971.
J 006 Japanske jezične vježbe II v. prilog Mrs. Yukari Hill: Tentative Course Schedule
4 sata vježbi tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.
Literatura: razni udžbenici, priručnici i rječnici na japanskome - poklon od zaklade Japan Foundation > prema izboru lektora
J 007 Uvod u japansku književnost II (razdoblje Heian - nastavak; razdoblje Kamakura (1185-1333)
Murasaki Shikibu (oko 978-1014): Genji monogatari (Pripovijest o princu Genjiju); Sei ShĚnagon (11.st.): Makura no sĚshi (Zapisci pod uzglavljem); Izumi Shikibu nikki (oko 1004.) Sarashina nikki (11. st.); SaigyĚ (1118-1190); O pjesništvu na kineskom i o utjecaju kineskih pjesnika iz razdoblja Tang (618-906) na japanske pjesnike (Li Dai Bo, na japanskom Ritaihaku; Bai Juyi, na japanskom Hakurakuten, i dr.); Heike monogatari (Pripovijest o obitelji Heike,14.st.); Shinkokinsh¨ (Nova zbirka iz starih i novih vremena, oko 1205.); Fujiwara no Teika (1162-1241); Kamo no ChĚmei (1153-1216): HĚjĚki (Zapisi iz kolibe); Uji sh¨i monogatari (Priče iz zbirke Uji, 13.st.);Yoshida Kenko (1283-1250): Tzurezuregusa (Zapisi o dokolici) i dr.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Classical Japanese Prose: An Anthology, compiled and edited by Helen Craig McCullough, Stanford University Press, Stanford, 1990
From the Country of Eight Islands: An Anthology of Japanese Poetry, ed. and tr. by Hiroaki Sato and B.Watson, University of Washington Press, Seattle, 1981.
Japanese Literature from the Eearliest Era to the Mid-nineteenth Century, compiled and edited by Donald Keene, Grove Press, Inc., New York, 1960.
Earl Miner, Hiroko Odagiri, Robert E. Morell: The Princeton Companion to Classical Japanese Literature, Princeton University Press, Princeton, 1985.
Traditional Japanese Poetry: An Anthology, translated by Steven D. Carter, Stanford University Press, Stanford, 1991.
.
J 008 Uvod u japansku povijest i kulturu II
povijest: razdoblje Heian (794-1185) - nastavak; razdoblje Kamakura (1185-1333)
religija: JĚdosh¨ > Honen (1133-1212); JĚdoshinsh¨ > Shinran (1173-1262); SĚtĚ-zen > DĚgen (1200-1253); Rinzai-zen > Eisai (1141-1214); Nichirensh¨ > Nichiren (1222-1282)
umjetnost i arhitektura
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Enciklopedija mistika, ur. M.-M.Davy, Naprijed, Zagreb, 1990., Vol.2: Arimasa Mori: Šintoizam, mistika drevnoga Japana; Mistika japanskog budizma (s francuskoga prevela Klara Gönc Moačanin)
Gönc Moačanin, K.: Religije Japana u M.Ježić, M.Jauk-Pinhak, K.Gönc Moačanin: Istočne religije (skripta za studente), Katedra za indologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. str.191-207
Mason, P.: History of Japanese Art, Harry N. Abrams, Inc. Publ., New York, 1993.
Sansom, G. B.: Japan: A Short Cultural History, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1997.
Totman, J.: Povijest Japana, Barbat, Zagreb, 2003. (s engleskoga prevele Nedeljka Batinović i Vida Kostrenčić Lukić)
2. godina studija
III semestar
J 009 Japanski jezik III - seminar - čitanje odabranih tekstova
2 sata tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava kolokvijem.
J 0010 Japanske jezične vježbe III - v. prilog Mrs. Yukari Hill: Tentative Course Schedule
4 sata vježbi tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.
Literatura: razni udžbenici, priručnici i rječnici na japanskome - poklon od zaklade Japan Foundation > prema izboru lektora
J 0011 Uvod u japansku književnost III: razdoblje Muromachi (1333-1600) i razdoblje Tokugawa (1600-1868)
Ključni estetski pojmovi klasične japanske književnosti (mono no aware, y¨gen, wabi, sabi i dr.); Ikky¨ (1394-1481); Kannami Kiyotsugu (1333-1384), Zeami (1363-1443); ShĚtetsu (1381-1459); SĚgi (1421-1502); Ihara Saikaku (1642-1693) i dr.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Japanese Literature from the Earliest Era to the Mid-nineteenth Century, compiled and edited by Donald Keene, Grove Press, Inc., New York, 1960.
Japanese No Dramas, edited and translated by Royall Tyler, Penguin Books, Harmondsworth, 1992.
Ueda, Makoto: Literary and Art Theories in Japan, Center for Japanese Studies, The University of Michigan, Michigan, 1991.
J 0012 Uvod u japansku povijest i kulturu III: razdoblje Muromachi (1333-1600) i razdoblje Tokugawa (1600-1868) povijest - mitologija - religija - umjetnost i arhitektura - kazalište
povijest: razdoblje Muromachi (1333-1600) >Ashikage, Momoyama, Oninski rat i dr.; razdoblje Tokugawa ili Edo (1600-1868)
religije: šintoizam (Motoori Norinaga 1730-1801); buddhizam (Ikky¨ 1394-1481); obaku-zen > Ingen (1592-1673); konfucijanizam; kršćanska misionarska djelatnost (počinje dolaskom isusovca Franje Ksaverskoga 1549., završava zabranom kršćanstva (1614.)
kazalište: nĚ- kazalište, kabuki, bunraku
umjetnost i arhitektura
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura: Enciklopedija mistika, ur. M.-M.Davy, Naprijed, Zagreb, 1990., Vol.2: Arimasa Mori: Šintoizam, mistika drevnoga Japana; Mistika japanskog budizma (s francuskoga prevela Klara Gönc Moačanin)
Gönc Moačanin, K.: Izvedbena obilježja klasičnih kazališnih oblika: grčka tragedija, indijska n˜÷ya, japanski nĚ, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2002., str.167-236
Gönc Moačanin, K.: Religije Japana u M.Ježić, M.Jauk-Pinhak, K.Gönc Moačanin: Istočne religije (skripta za studente), Katedra za indologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. str.191-207
Mason, P.: History of Japanese Art, Harry N. Abrams, Inc. Publ., New York, 1993.
Sansom, G. B.: Japan: A Short Cultural History, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1997.
Totman, J.: Povijest Japana, Barbat, Zagreb, 2003. (s engleskoga prevele Nedeljka Batinović i Vida Kostrenčić Lukić)
IV semestar
J 0013 Japanski jezik IV = seminar - čitanje odabranih tekstova
2 sata tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava kolokvijem.
J 0014 Japanske jezične vježbe IV - v. prilog Mrs. Yukari Hill: Tentative Course Schedule
4 sata vježbi tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.
Literatura: razni udžbenici, priručnici i rječnici na japanskome - poklon od zaklade Japan Foundation > prema izboru lektora
J 0015 Uvod u japansku književnost IV: razdoblje Tokugawa (1600-1868) - nastavak
haikai - haiku - haibun; Matsuo BashĚ (1644-1694); Chikamatsu Monzaemon (1653-1725) Jippensha Ikku (1766-1831); Takizawa Bakin (1767-1848); Pjesništvo wake; Pjesništvo i proza na kineskom; Kobayashi Issa (1763-1827); Buson (1716-1827); Ueda Akinari (1734-1809): Ugetsu monogatari (Priča mjeseca i kiše); RyĚkan (1758-1831) i dr.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Blyth, R.H.: Haiku, Vols. 1-4, Hokuseido, Tokyo, 1949-1952.
Blyth, R.H.: A History of Haiku, Vols.1-2, Hokuseido, Tokyo, 1963-64.
Japanese Literature from the Earliest Era to the Mid-nineteenth Century, compiled and edited by Donald Keene, Grove Press, Inc., New York, 1960.
Keene, D.: Appreciations of Japanese Culture, Kodansha Int. Ltd., Tokyo, 1981.
Keene, D.: Japanese Literature of the Modern Era, Vols. 1-2, Holt, Rinehart and Winston, New York, 1984.
Keene, D.: World Within Walls: Japanese Literature of the Pre-Modern Era 1600-1867, Tokyo, Ch.E.Tuttle, 1978.
Yasuda, Ken: The Japanese Haiku, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1975.
J 0016 Uvod u japansku povijest i kulturu IV
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet razdoblje Tokugawa (1600-1868) - nastavak
povijest
religija: buddhizam; neokonfucijanizam: Nokae Toju (1608-1648), Kumazawa Banzan (1619-1691), Oshio Heihachiro (1793-1837); šintoizam: Motoori Norinaga (1730-1801)
umjetnost i arhitektura
kazalište: nĚ-kazalište, kabuki, bunraku, shinpa, shingeki
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Enciklopedija mistika, ur. M.-M.Davy, Naprijed, Zagreb, 1990., Vol.2: Arimasa Mori: Šintoizam, mistika drevnoga Japana; Mistika japanskog budizma (s francuskoga prevela Klara Gönc Moačanin)
Gönc Moačanin, K.: Izvedbena obilježja klasičnih kazališnih oblika: grčka tragedija, indijska n˜÷ya, japanski nĚ, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2002., str.167-236
Gönc Moačanin, K.: Religije Japana u M.Ježić, M.Jauk-Pinhak, K.Gönc Moačanin: Istočne religije (skripta za studente), Katedra za indologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. str.191-207
Guth, C.: Art of Edo Japan, Harry N. Abrams Inc., Publ., New York, 1996.
Mason, P.: History of Japanese Art, Harry N. Abrams, Inc. Publ., New York, 1993.
Sansom, G. B.: Japan: A Short Cultural History, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1997.
Totman, C.: Early Modern Japan, University of California Press, Berkeley-Los Angeles-London, 1995.
Totman, J.: Povijest Japana, Barbat, Zagreb, 2003. (s engleskoga prevele Nedeljka Batinović i Vida Kostrenčić Lukić)
3. godina studija
V semestar
J 0017 Japanski jezik V = seminar - čitanje odabranih tekstova
2 sata tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava kolokvijem.
J 0018 Japanske jezične vježbe V - v. prilog Mrs. Yukari Hill: Tentative Course Schedule
4 sata vježbi tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.
Literatura: razni udžbenici, priručnici i rječnici na japanskome - poklon od zaklade Japan Foundation > prema izboru lektora
J 0019 Uvod u japansku književnost V: moderno razdoblje od 1868 do danas (razdoblja Meiji (1868-1912), TaishĚ (1912-1926), ShĚwa (1926-1989) i Heisei (od 1989)
O utjecaju zapadne književnosti na modernu japansku književnost; prikaz raznih književnih pravaca i uloga književnih časopisa; utjecaj tradicionalne japanske književnosti na suvremenu japansku književnost; Mori Ögai (1862-1922); Futabatei Shimei (1864-1909); Natsume SĚseki (1867-1916); Shimazaki TĚson (1872-1943); Nagai Kaf¨ (1879-1959); Shiki (1867-1902); Shiga Naoya (1883-1971); Kikuchi Kan (1888-1948); Akutagawa Ry¨nosuke (1892-1927); Yokomitsu Riichi (1898-1947); Miyazawa Kenji (1896-1933) i dr.;
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Contemporary Japanese Literature: An Anthology of Fiction, Film and other Writing since 1945, edited by H.Hibbett, Ch.E. Tuttle, Tokyo, 1978.
Keene, D.: Japanese Literature of the Modern Era, Vols. 1-2, Holt, Rinehart and Winston, New York, 1984.
Modern Japanese Haiku: an Anthology, comp. and tr. by Makoto Ueda, University of Toronto Press, Toronto, 1978.
Rimer, J.T.: Modern Japanese Fiction and Its Traditions, Princeton University Press, Princeton, 1978.
J 0020 Uvod u japansku povijest i kulturu V: moderno razdoblje od 1868. do danas
povijest: razdoblja Meiji (1868-1912), TaishĚ (1912-1926), ShĚwa (1926-1989) i Heisei (od 1989)
religije: zen-buddhizam i Zapad > D.T. Suzuki i dr.
umjetnost i arhitektura
kazalište: shingeki i shinpa, butĚ, moderno kazalište
film
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Enciklopedija mistika, ur. M.-M.Davy, Naprijed, Zagreb, 1990., Vol.2: Arimasa Mori: Šintoizam, mistika drevnoga Japana; Mistika japanskog budizma (s francuskoga prevela Klara Gönc Moačanin)
Gönc Moačanin, K.: Izvedbena obilježja klasičnih kazališnih oblika: grčka tragedija, indijska n˜÷ya, japanski nĚ, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2002., str.167-236
Gönc Moačanin, K.: Religije Japana u M.Ježić, M.Jauk-Pinhak, K.Gönc Moačanin: Istočne religije (skripta za studente), Katedra za indologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, 2001. str.191-207
Guth, C.: Art of Edo Japan, Harry N. Abrams Inc., Publ., New York, 1996.
Keiko I. McDonald: Japanese Classical Theatre in Films, Associated University Presses, London, Toronto, 1994.
Mason, P.: History of Japanese Art, Harry N. Abrams, Inc. Publ., New York, 1993.
Richie, Donald: Japanese Cinema, Oxford UP, Oxford, 1990.
Sansom, G. B.: Japan: A Short Cultural History, Ch.E.Tuttle, Tokyo, 1997.
Suzuki, D.T.: Tumačenje iskustva zena, 15 dana, 2, 1993., str.17-23 ; prijevod eseja s engleskoga i uvodni tekst K. Gönc Moačanin
Suzuki, D.T. : Zen and Japanese Culture, Princeton University Press, Princeton, 1973. (1.izd.1959.)
Totman, C.: Early Modern Japan, University of California Press, Berkeley-LosAngeles-London, 1995.
Totman, J.: Povijest Japana, Barbat, Zagreb, 2003. (s engleskoga prevele Nedeljka Batinović i Vida Kostrenčić Lukić)
VI semestar
J 0021 Japanski jezik VI = seminar - čitanje odabranih tekstova
2 sata tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava kolokvijem.
J 0022 Japanske jezične vježbe VI - v. prilog Mrs. Yukari Hill: Tentative Course Schedule
4 sata vježbi tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava pismenim i usmenim ispitom.
Literatura: razni udžbenici, priručnici i rječnici na japanskome - poklon od zaklade Japan Foundation > prema izboru lektora
J 0023 Uvod u japansku književnost VI: moderno razdoblje od 1868. do danas (razdoblja Meiji (1868-1912), TaishĚ (1912-1926), ShĚwa (1926-1989) i Heisei (od 1989) - nastavak
Dazai Osamu (1909-1948); Hayashi Fumiko (1904-1951); Tanizaki JunichirĚ (1886-1965); Kawabata Yasunari (1899-1972); Abe KĚbĚ (1924-1993); Mishima Yukio (1925-1970); Öe KenzaburĚ (1935-); Ibuse Masuji (1898-1993); Inoue Yasushi (1907-1991); EndĚ Sh¨saku (1923-1996) i dr.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Contemporary Japanese Literature: An Anthology of Fiction, Film and other Writing Since 1945., ed. by H. Hibbett, Ch.E.Tuttle, Tokyo,1978.
Keene, D.: Japanese Literature of the Modern Era, Vols. 1-2, Holt, Rinehart and Winston, New York, 1984.
J 0024 Uvod u japanologiju - susret Japana i Zapada
Kršćanstvo u Japanu (1549-1614): Isusovci u Japanu (Franjo Ksaverski, Louis Frois i dr.); Isusovačke drame na temu Japana iz 17. st. (više od 50 dramskih tekstova na latinskom); Zabrana kršćanstva (1614.) i zatvaranje Japana za Zapad; otvaranje Japana svijetu (1853); Trgovina između Europe i Japana (Portugalci, Nizozemci); Utjecaj japanskog slikarstva na impresioniste, posebice na Moneta; Zapadnjaci otkrivaju japansku kulturu (19-20.st.): E. Fenollosa, L. Hearn i dr.); 60-godine 20.st. i zen-buddhizam; zanimanje Zapadnjaka prema nĚ-kazalištu (Fenollosa, Pound,Yeats, Claudel, Dullin, Barrault...) i dr.
2 sata predavanja tjedno; obvezni predmet
Kolegij završava usmenim ispitom.
Literatura:
Keene, D.: The Japanese Discovery of Europe 1720-1830, Stanford University Press, Stanford, 1969.
The Mutual Encounter of East and West, 1492-1992, ed. by P.Milward, The Renaissance Institute - Sophia University, Tokyo, 1992., Encounter in Japan, str. 3-52
Sansom, G.B.: The Western World and Japan : A Study in the Interaction of European and Asiatic Cultures, Ch. E. Tuttle Co., Tokyo, 1990. (1.izd. 1950.)
Mogući izborni predmeti iz japanologije:
Odabrana djela iz japanske književnosti - analiza (jezična i kulturološka)
seminar - 2 semestra
Odabrane teme iz japanske povijesti i kulture
seminar - 2 semestra
Japansko kazalište
predavanja uz korištenje video materijala - 1 semestar
Japanska umjetnost i arhitektura
predavanja uz korištenje video materijala - 1 semestar
Buddhizam u japanskoj umjetnosti
predavanja uz korištenje video materijala - 1 semestar
Zen-buddhizam u japanskoj kulturi
predavanja -1 semestar
Zen-buddhizam i Zapad
predavanja -1 semestar
Šintoizam
predavanja -1 semestar
Japanski film
predavanja uz korištenje video materijala - 1 semestar
Sociologija japanskog društva
predavanja -1 semestar
Napomena: Studenti mogu odabrati i neki od izbornih predmeta ponuđenih na razini Filozofskog fakulteta ili nekog drugog fakulteta.
Napomena uz literaturu za pojedine kolegije: ovdje se spominju samo neki opći naslovi budući da svaki predavač odlučuje o odabiru literature za svoj kolegij.
Potrebno je naglasiti da biblioteka Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju posjeduje bogati fond knjiga iz raznih područja japanologije, posebice iz japanske književnosti, te knjiga za učenje japanskoga jezika. To je velika zasluga zaklade Japan Foundation koja je od 1984., u određenim vremenskim razmacima, poklanjala Odsjeku važna djela na engleskom vezana uz Japan.
5. PREGLED PREDMETA
br. Predmet Kategorija sati ECTS semestar
1 Japanski jezik I P 2 2 1
2 Japanske jezične V 4 4 1
vježbe I
3 Uvod u japansku P 2 3 1
književnost I
4 Uvod u japansku P 2 3 1
povijest i kulturu I
5 Japanski jezik II P 2 2 2
6 Japanske jezične V 4 4 2
vježbe II
7 Uvod u japansku P 2 3 2
književnost II
8 Uvod u japansku P 2 3 2
povijest i kulturu II
9 Japanski jezik III S 2 2 3
10 Japanske jezične V 4 4 3
vježbe III
11 Uvod u japansku P 2 3 3
književnost III
12 Uvod u japansku P 2 3 3
povijest i kulturu III
13 Japanski jezik IV S 2 2 4
14 Japanske jezične V 4 4 4
vježbe IV
15 Uvod u japansku P 2 3 4
književnost IV
16 Uvod u japansku P 2 3 4
povijest i kulturu IV
17 Japanski jezik V S 2 2 5
18 Japanske jezične V 4 4 5
vježbe V
19 Uvod u japansku P 2 3 5
književnost V
20 Uvod u japansku P 2 3 5
povijest i kulturu V
21 Japanski jezik VI S 2 2 6
22 Japanske jezične V 4 4 6
vježbe VI
23 Uvod u japansku P 2 3 6
književnost VI
24 Uvod u japanologiju P 2 3 6
- susret Japana i Zapada
Napomena: Semestar nosi 12 bodova za 4 kolegija; za 24 kolegija potrebno je prikupiti 72 bodova.
6. REŽIM STUDIJA
Ispiti:
Svi ispiti su neprenosivi; ispiti iz Japanskih jezičnih vježbi sastoje se od pismenog i usmenog dijela ispita; seminari završavaju kolokvijem; predavanja završavaju usmenim ispitom. Ispiti se održavaju nakon svakog semestra.
Nastavno opterećenje po godinama:
Na sve tri godine studija nastavno opterećenje je jednako i iznosi deset sati tjedno.
Svi su predmeti obavezni; izborni predmeti biraju se izvan nastavne obaveze.
ECTS sustav
Kolegiji su bodovani tako da Jezične vježbe imaju najveći broj bodova tj. 4 boda; Japanski jezik zahtijeva 2 boda; Uvod u japansku književnost i Uvod u japansku povijest i kulturu imaju po 3 boda – u obliku semestralnih predmeta. Za cjelokupni trogodišnji studij student treba prikupiti 72 boda.
7. IZVEDIVOST PROGRAMA
Prostor i oprema
Za dobro odvijanje rada na studiju japanologije potreban je radni prostor za nastavnike, prostor za smještaj knjižnog fonda te predavaonica. Zahvaljujući donacijama zaklade Japan Foundation biblioteka Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju posjeduje bogat knjižni fond potreban za studij japanologije. Filozofski fakultet ima zahvaljujući japanskim donacijama i japanski jezični laboratorij.
Kadrovske potrebe
Dok se ne obrazuju domaći japanolozi ili dok se ne nađe naš obrazovani japanolog (završio studij u inozemstvu), za studij japanologije neophodno potrebni će biti gosti predavači iz Japana - lektor za japanski jezik koji bi držao jezične predmete te predavač za japansku književnost i kulturnu povijest. To znači da bi predavanja u početku bila održavana na engleskome jeziku.
Zasigurno će Japanska ambasada u Zagrebu i zaklada Japan Foundation pružiti ključnu pomoć za osnivanje studija japanologije na Filozofskome fakultetu. Bez njihove pomoći u ovome trenutku ozbiljan studij japanologije bio bi nemoguć.
8. KLASIFIKACIJSKI ISPITI
Slobodni studij japanologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mogu upisati svi zainteresirani kandidati nakon završene srednje škole kao i svi studenti Sveučilišta u Zagrebu redovno upisani na neki drugi studij. Neophodno je potrebno poznavanje engleskog jezika a na klasifikacijskom ispitu potrebno bi bilo ispitati kandidate o njihovu znanju o Japanu kao i znanje iz hrvatskoga jezika te opće kulture. Jedinstveni klasifikacijski ispit koji se izvodi za Filozofski fakultet trebao bi biti modificiran utoliko što bi od kandidata zahtijevao neka osobita znanja vezana uz studij japanologije. Literatura potrebna za pristup klasifikacijskome ispitu za slobodni trogodišnji studij japanologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bila bi objavljena u Vodiču kroz studij.
Prijedlog Programa sastavila
Klara Gönc Moačanin
Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Znanstveno-nastavnom vijeću
Molim da mi se odobri korištenje slobodne studijske godine u akademskoj godini 2004/5.
To vrijeme želim prvenstveno iskoristiti za pisanje knjige English Phonology in the 20th Century, koja je zamišljena kao udžbenik iz engleske fonologije na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini. Želim naglasiti da za ovo područje ne postoji potrebna udžbenička literatura za naše studente. U navedenom razdoblju također planiram organizirati i kraći obiteljski posjet Australiji, koji bih iskoristila za pripremu novih sadržaja za jezični seminar Accents of English, jer bih za vrijeme svog boravka u Australiji prikupljala materijale za taj seminar. Također bih, ukoliko dobijem podršku Ministarstva znanosti i tehnologije, pokrenula projekt Istraživanje blizanačkog govora.
Napominjem da slobodnu studijsku godinu dosad još nisam koristila i da je na Odsjeku za anglistiku i n Katedri za engleski jezik već detaljno dogovoreno na koji bi način moja nastava bila pokrivena. Moju nastavu iz kolegija Fonetika i fonologija održavao bi asistent Mateusz Stanojević, pod nadzorom raspoloživih profesora s navedene Katedre, prvenstveno profesora emeritusa Damira Kalogjere, a moji jezični seminari bili bi podijeljeni između kolega s Katedre koji su i dosad vodili seminare, što s obzirom na izborni status navedenih seminara, ne bi pretstavljalo neki organizacijski problem. Također napominjem da je odsječko vijeće podržalo moju molbu na sjednici od 18. studenog 2003.
U Zagrebu, 25. studenog 2003.
dr.sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
Predmet: Stjepan Damjanović moli
slobodnu studijsku godinu 2004/2005.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
(preko Odsjeka za kroatistiku)
Molim naslov da mi odobri korištenje slobodne studijske godine u ak. godini 2004/2005. Svoju dosad jedinu studijsku godinu koristio sam u ak. godini 1994/1995.
Studijsku bih godinu iskoristio za dovršavanje Leksikona hrvatskih paleoslavista i istraživača hrvatskoga glagoljaštva. Naime na projektu br. 448, na kome sam glavni istraživač, o toj smo problematici prikupili velik materijal i potreban je usmjeren i kontinuiran napor da se krene prema konačnom uobličenju teksta.
Zbog moje odsutnosti ne bi se smanjivala nastava iz staroslavenskoga jezika jer bi je, prema dogovoru, pokrili kolega dr. sc. Mateo Žagar i kolegica mr. sc. Tanja Kuštović.
U nadi da ćete povoljno riješiti moju molbu s poštovanjem vas pozdravljam !
Zagreb, 10. studenoga 2003. Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović