SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/04-11/1
Ur.broj: 3804-850-04-7
Zagreb, 7. lipnja 2004.
P O Z I V
_______________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 9. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak 14. lipnja 2004. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 8. sjednice Fakultetskog vijeća održane 17. svibnja 2004.
2. Izbor dekana za akademsku godinu 2004/2005. i 2005/2006.
Predloženik prof.dr.sc. Miljenko Jurković. str. 23
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 30
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju).
str. 40
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju).
str. 43
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Vesne Deželjin u nastavno zvanje više lektorice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanski jezik i književnost.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 47
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Lovorke Zergollern Miletić u nastavno zvanje više lektorice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz članka 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 50
8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Sanje Šoštarić i Ive Šarić u nastavno zvanje lektorice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku.
Pristupnica Sanja Šoštarić ispunjava uvjete iz članka 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Iva Šarić ne ispunjava uvjete.
str. 54
9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Slavomire Ribarove i Petre Malešević u nastavno zvanje lektorice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti.
Pristupnica Slavomira Ribarova ispunjava uvjete iz članka 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Petra Malešević ne ispunjava uvjete.
str. 57
10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u stručno zvanje stručnog suradnika, znanstveno za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik u centru za strane jezike i prijedlog da se izabere Tina Kužić.
Na natječaj su se prijavile tri pristupnice: mr.sc. Danka Singer, Tina Kužić i Tina Šarić.
Pristupnice ispunjavaju uvjete iz čl. 44. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
str. 61
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
11. Mišljenje za izbor dr.sc. Nade Ivanetić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Ekonomskom fakultetu u Rijeci
Pristupnica ispunjava uvjete iz članka 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 62
12. Mišljenje za izbor dr.sc. Ute Karlavaris-Bremer u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, za predmet Njemačka književnost II i Uvod u studij njemačke književnosti, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnica ispunjava uvjete iz članka 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 70
13. Mišljenje za izbor dr.sc. Maria Radovana u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno polje informacijskih znanosti u području društvenih znanosti. (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva )
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 73
14. Mišljenje za izbor dr.sc. Hrvoja Turkovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Teorija montaže na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 95
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 101
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 106
17. Izvještaj i prijedlog stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja za izbor
dr.sc. Snježane Karavanić u znanstveno zvanje znanstvenog
suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje
arheologija, grana prapovijesna arheologija, za rad na realizaciji programa
trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne
kulture Hrvata, na znanstvenoistraživačkom projektu «Srednje i kasno
brončano doba u slavonskoj Posavini», u Institutu za arheologiju u
Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u navedeno zvanje.
str. 114
18. Izvještaj i prijedlog stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja za izbor
dr.sc. Zorka Markovića u znanstveno zvanje znanstvenog
suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti,
znanstveno polje arheologija, grana prapovijesna arheologija.
Pristupnik ispunjava uvjete na temelju Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju za izbor u navedeno zvanje.
str. 122
19. Mišljenje za izbor mr. sc. Jadrana Kalea u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana etnologija, za predmet Etnologija u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 126
20. Mišljenje za izbor Valentine Krebelj i Snježane Husnjak Pavlek u nastavno zvanje naslovnog predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, predmet Engleski jezik na Visokoj elektrotehničkoj školi s pravom javnosti u Varaždinu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 131
21. Mišljenje za izbor Sandre Didović u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Veleučilištu u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 133
22. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor Ariane Violić u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Francuski jezik na Veleučilištu u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 134
23. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor Daniele Falkoni-Mjehović u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Španjolski jezik na Veleučilištu u Dubrovniku
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav. 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 136
24. Mišljenje za izbor mr. sc. Sintije Čuljat i mr. sc. Irene Vodopija Krstanović u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Jezične vježbe na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Na natječaj su se javili mr.sc. Sintija Čuljat, mr.sc. Irena Vodopija Krstanović i Bojan Srdoc.
Pristupnice mr.sc. Sintija Čuljat i mr.sc. Irena Vodopija Krstanović ispunjavaju uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Bojan Srdoc ne ispunjava uvjete.
str. 137
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
25. Izvještaj o radu znanstvenog novaka Svena Cveka na Odsjeku za anglistiku.
str. 140
26. Izvještaj o radu Lidije Cvikić, znanstvene novakinje u Odsjeku za kroatistiku.
str. 141
27. Izvještaj o radu mr.sc. Zrinke Nikolić, novakinje u Zavodu za hrvatsku povijest.
str. 148
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Marte Medved Krajnović pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi.
str. 149
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Marka Dizdara pod naslovom Latenska kultura na prostoru središnje Hrvatske.
str. 153
30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Gorana Šanteka pod naslovom Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.
str. 157
31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Ane Petravić pod naslovom Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika .
str. 162
32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Amira Kapetanovića pod naslovom Arhaizmi u hrvatskom jeziku.
str. 171
33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Sunila Kumara pod naslovom Semantičko strukturne značajke hrvatskog i hindskog glagola.
str. 175
34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Mirka Raguža pod naslovom Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo.
str. 182
35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Maje Ljubetić pod naslovom Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja.
str. 190
E. STJECANJE MAGISTERIJA
36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Darije Ložnjak Dizdar pod nasovom Odnos bosutske i daljske grupe u Hrvatskom Podunavlju u prvim stoljećima posljednjeg tisućljeća prije Krista – rezultati istraživanja bosutske grupe 2001-2003. godine u Iloku.
str. 200
37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lane Okroša Rožić pod naslovom Lasinjska kultura i problem njezina podrijetla na križevačkom području.
str. 203
38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mirsada Sijarića pod naslovom Mačevi 10. – 15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine.
str. 207
39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anite Pavić Pintarić pod naslovom Wortbildungsmuster von der althochdeutschen bis zur neuhochdeutschen Zeit (razvoj tvorbenih modela od starovisokonjemačkog do suvremenog njemačkog jezika).
str. 211
40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Marie Latchici pod naslovom Opis govora sela Lupaka.
str. 213
41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Ire Tretinjak pod naslovom Odnos ciljne orijentacije u učenju, strategija učenja i školskog postignuća.
str. 215
42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Frlete pod naslovom Posvojni determinanti u francuskom jeziku.
str. 218
43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marijane Majdak pod naslovom Utjecaj promjene mjesta prebivališta obitelji na obilježja delinkventne aktivnosti maloljetnika.
str. 220
44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marije Nedveš pod naslovom Govor Vrsara – prilog lingvističkom atlasu Istre.
str. 226
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
(od točke 45 do 64)
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 1. lipnja 2004. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta
Izvještaji stručnih povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti
izvan doktorskog studija
45. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Zrinke Pešorda za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Dubrovački Antunini u kasnom srednjem vijeku, mentorica: prof.dr.sc. Zdenka Janeković-Römer.
str. 231
46. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Ivice Šutea za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Organizacija i djelovanje Gospodarske sloge (1935.-1941.), mentor: prof.dr.sc. Marijan Maticka.
str. 233
Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom
studiju i odobrenje predložene teme
47. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Mirta Galešić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i može li se odobriti tema pod naslovom Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: Značenje duljine upitnika. Mentor: prof.dr.sc. Branimir Šverko.
str. 236
Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata
znanosti u doktorskom studiju
48. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li Perina Meić ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Metodološki modeli književnopovijesnih istraživanja u hrvatskoj književnosti. Mentor: prof.dr.sc. Ante Stamać.
Povjerenstvo: 1. prof.dr.sc. Ante Stamać
2. prof.dr.sc. Krešimir Nemec
3. prof.dr.sc. Milivoj Solar
49.Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi da li Tamara Krajna ispunjava sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija informacijskih znanosti i može li se odobriti tema pod naslovom Znanstvena komunikacija u području tehničkih znanosti na primjeru Sveučilišta u Zagrebu. Mentor: prof.dr.sc. Jelka Petrak.
Povjerenstvo: 1. prof.dr.sc. Damir Boras
2. prof.dr.sc. Jelka Petrak
3. prof.dr.sc. Aleksandra Horvat
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
50. Dijane Hodalić pod naslovom Televizijske političke promidžbene poruke, mentor: prof.dr.sc. Branko Vuletić.
str. 242
51. Vladimira Legca pod naslovom Strah od jezika i vještina slušanja kod monolingvalnih i bilingvalnih učenika engleskoga kao stranog jezika, mentorica: prof.dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović.
str. 244
52. Lade Rebernjak pod naslovom Internacionalizmi u hrvatskom i engleskom jeziku, mentor: prof.dr.sc. Vladimir Ivir.
str. 246
53. Marine Nimac pod naslovom Govor i jezik na lokalnim radijskim postajama u Istri, mentorica: doc.dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić.
str. 248
54. Ive Pleše pod naslovom Etnografija elektroničkog dopisivanja – Elektroničke poruke i pisma, mentorica: dr.sc. Jasna Čapo Žmegač. (Institut za etnologiju i folkloristiku)
str. 250
55. Ane-Marije Vukušić pod naslovom Etnološka analiza opstojnosti sinjske alke, mentorica: dr.sc. Jadranka Grbić (Institut za etnologiju i folkloristiku).
str. 252
56. Ace Zrnića pod naslovom Prema modelu posredovanja i recepcije knjige za djecu i mlade u Hrvatskoj, mentor: doc.dr.sc. Srećko Jelušić.
str. 254
57. Ariane Novina pod naslovom Dječji muzeji – nova generacija muzeja, mentor: prof.dr.sc. Ivo Maroević.
str. 256
58. Nataše Paradžik pod naslovom Lingvistička i stilistička analiza Šume striborove Ivane Brlić Mažuranić, mentor: prof.dr.sc. Krunoslav Pranjić, u miru.
str. 258
59. Arlin Gobo pod naslovom Obrazovanje učitelja u sklopu menadžmenta ljudskih potencijala, mentor: prof.dr.sc. Vladimir Jurić.
str. 260
60. Lući Bilić pod naslovom Kritika suvremenog američkog konzumerizma: G. Ritzer i D. Delillo, mentor: prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović.
str. 262
61. Nenada Medića pod naslovom Pesimistička filozofija Emilea Ciorana, mentor: prof.dr.sc. Hotimir Burger.
str. 264
62. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije da se Olji Družić Ljubotina odobri promjena mentora. Umjesto prof.dr.sc. Milana Mesića za mentora se predlaže prof.dr.sc. Benjamin Čulig.
63. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija informacijskih znanosti da se Tomislavu Ćoriću odobri prijelaz s Zajedničkog poslijediplomskog studija informacijskih znanosti, upisanog i odslušanog u ak. god. 1988/89. i 1989/90. na Fakultetu organizacija i informatike u Varaždinu, na Poslijediplomski znanstveni studij informacijskih znanosti – smjer muzeologija Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod uvjetom upisa u III. semestar studija u ak. god. 2004/2005., uz uvjet da odsluša predavanja iz II. semestra.
64. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog stručnog studija američki studiji da se Dubravki Šuici odobri prijelaz s upisanog poslijediplomskog studija Amerikanistike pri Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku na Poslijediplomski znanstveni studij Američki studiji. Odobrava se upis pod uvjetom upisa u IV. semestar studija, u ak. god. 2003/2004. bez obveze pohađanja nastave te da u zadanom roku prijavi temu magistarske radnje.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
65. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Davora Munde stečene na Sveučilištu u Trstu.
str. 266
66. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Maryne Kelemen, stečene na Nacionalnom sveučilištu u Donecku, Ukrajina.
str. 267
67. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje potpune istovrijednosti studija Katarine Teklić, završenog na Sveučilištu u Trstu.
str. 268
68. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz pedagogije Mirjane Mijatović stečene na «Bayerische Julius Maximilians Universität» u Wurzburgu (Njemačka).
str. 269
69. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktoske diplome iz pedagogije Božane Knežević stečene na Fakultät für Kulturwissenschaften, Universität Klagenfurt.
str. 270
70. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sanje Kosanović stečene na Filozofska fakulteta Univerze u Ljubljani.
str. 274
71. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje dijela studija srpskog jezika i književnosti Jelene Zlonoge stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Srbija i Crna Gora.
str. 275
72. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Gianne Mazzieri Sanković stečene na Sveučilištu «La Sapienza» u Rimu.
str. 276
73. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Elene Gabrić stečene na Državnom pedagoškom institutu (Fakultetu) u Moskvi, Ruska Federacija.
str. 278
74. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Ines Herman stečene na Rajnskom sveučilištu Friedrich – Wilhelm u Bonnu, SR Njemačka.
str. 279
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima. (pristupnica: mr. sc. Renata Husinec)
1. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
2. dr.sc. Višnja Josipović Smojver, izv. prof.
3. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor
76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor jednog nastavnika u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih, znanosti polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu. (Pristupnice: Mandalena Matošić, Ana Ilijić i Tea Grčić).
1. Jasenka Šafran, viši lektor
2. mr.sc. Snježana Veselica Majhut, viši lektor
3. dr.sc. Zjena Čulić, prof. na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu
77. Imenovanje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor dr. sc. Marije Maje Jokić u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti.
1. dr.sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. ( Filozofski fakultet u Osijeku)
2. dr.sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
3. dr.sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
78. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, predmeti Poznavanje medija i Osnove semiotike na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. (Pristupnik: mr.sc. Mirko Petrić)
1. dr.sc. Dean Duda, izv.prof.
2. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.
3. dr.sc. Zvonko Maković, doc.
79. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski standardni jezik na Filozofskom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci (pristupnik dr. sc. Ivan Zoričić).
1. dr. sc. Marija Turk, red. prof. , Filozofski fakultet u Rijeci
2. dr. sc. Stjepan Vukušić, red. prof. Filozofski fakultet u Puli
3. dr. sc. Goran Filipi, red. prof. Filozofski fakultet u Puli
80. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na programu trajne istraživačke djelatnosti na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu (pristupnik dr. sc. Ivan Kalinski).
1. dr. sc. Mijo Lončarić, znanst. savjetnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.
3. dr. sc. Vesna Zečević, viša zanst. suradnica u mirovini
81. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (pristupnik dr.sc. Josip Jurčević).
1. dr.sc.Mira Kolar, red.prof.
2. dr.sc.Ivo Goldstein, red.prof.
3. dr.sc.Marijan Maticka, red.prof.
82. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Povijest glazbe na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (pristupnik dr.sc. Miljenko Grgić, izv.prof.).
1. dr.sc. Stanislav Tuksara, red.prof. Muzičke akademije u Zagrebu
2. dr.sc. Mirjana Škunca, red.prof. Umjetničke akademije u Splitu
3. dr.sc. Petar Selem, red.prof.
83. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (kandidat: dr. sc. Ksenija Bosnar).
1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
3. dr. sc. Smiljka Horga, red. prof. (Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
84. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (kandidati: Nataša Akik, prof., Dina Šverko, prof., Uliks Šimoković, prof., Melita Sarađen, prof.).
1. dr. sc. Vesna Buško, doc.
2. dr. sc. Denis Bratko, izv. prof.
3. dr. sc. Smiljka Horga, red. prof. (Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
85 Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu.
(Predloženik: dr. sc. Darko Polšek)
1. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
2. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
3. dr.sc. Ivan Rogić, red prof. (Arhitektonski fakultet u Zagrebu)
b) Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
86. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Adnana Busuladžića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Rimske vile u Bosni i Hercegovini
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Nenad Cambi, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru)
3. dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
87. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Kristine Džin za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme Uloga antičkog Nezakcija u urbanizaciji X. italske regije
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Nenad Cambi, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru)
3. dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.
88. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ivora Jankovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Lateralni središnji dio lica u neandertalaca
1. dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof. (Institut za antropologiju u Zagrebu)
2. dr. sc. Ivor Karavanić, docent
3. dr. sc. Mirjana Kalafatić, red. prof. (Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu)
89. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Silvia Braice za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacije procesa 19. stoljeća
1. dr. sc. Zorica Vitez, znan. savj.(Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red.prof.
3. dr. sc. Tomo Vinšćak, doc.
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Kornelije Petr pod naslovom Kvalitativni pokazatelji uspješnosti akademskih knjižnica
1. dr. sc. Melita Ambrožić, ( Narodna i universitetska knjižnica u Ljubljani )
2. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. ( Filozofski fakultet u Osijeku )
3. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Mirte Galešić pod naslovom Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: značaj dužine upitnika.
1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.
3. dr. sc. Ksenija Dumičić, izv. prof. (Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
92. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Hrvoja Potrebice pod naslovom Veze Egeja i Panonije u starijem željeznom dobu.
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
2. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
3. dr. sc. Petar Selem, red.prof.
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada
93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Polak pod naslovom Književnost australskih Aboridžina: Od usmenog do postkolonijalnog diskurza.
1. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv.prof.
2. dr. sc. Anne Holden Ronning, prof. sa Sveučilišta u Bergenu
3. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, red prof.
94. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Igora Kulenovića pod naslovom Virovitička grupa u svjetlu novih nalaza
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
2. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
3. dr. sc. Kornelija Minichreiter, znan. savjetnik (Institut za arheologiju u Zagrebu)
95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog magistarskog rada Nataše Briški pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje ekonomiije i prava (mentor mr. sc. Vesna Beli).
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2. mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
3. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor
96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog magistarskog rada Vlaste Jelašić pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje ekonomije (mentor dr. sc. Goranka Antunović).
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2. dr. sc. Goranka Antunović, doc.
3. dr. sc. Damir Kalogjera, red prof. u miru
97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Andreja Rodinisa pod naslovom Arhivska služba Bosne i Hercegovine ( Povijesni razvoj i perspektive).
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
2. dr. sc. Josip Kolanović, izv. prof.
3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Darka Lončarića pod naslovom Strategije suočavanja s akademskim i socijalnim stresom kod učenika.
1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
2. dr. sc. Ingrid Brdar, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci)
3. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
99. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Miljković Kharboutly pod naslovom Retorika reklame u Hrvatskoj
1. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Škarić, red.prof.
3. dr.sc. Branko Bubenik, doc., HRT – adresa naknadno
100. Promjena stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Olje Družić Ljubotina pod naslovom Socijalna nepravda, struktura vrijednosti i faktori uspjeha u životu mladih .
1.dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
2. dr.sc. Benjamin Čulig, izv. prof.
3. dr. sc. Marina Ajduković, red. prof. (Studij socijalnog rada)
101. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zrinke Dujmović pod naslovom Frekvencijska analiza pravnog nazivlja u ustavu Republike Švicarske i ustavu Republike Italije.
1. dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. (Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu)
2. dr. sc. Marko Tadić, izv.prof.
3. dr. sc. Damir Boras, red.prof.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
102. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hungarologiju, pri Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
1. dr. sc. István Nyomarkáy, red. prof.
2. dr. sc. Anđela Frančić, doc. (Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje )
3. dr.sc. Milka Jauk-Pinhak, doc.
103. Raspis natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, u Zavodu za znanost o književnosti.
1. dr. sc. Dubravka Oraić-Tolić, red. prof.
2. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
3. dr. sc. Julijana Matanović, doc.
J. NASTAVNI PREDMETI I DRUGO
104. Prijedlog programa Poslijediplomskog znanstvenog studija hrvatske kulture.
str. 280
105. Prijedlog CROATICUMA – Pripremne godine studija da se mr. sc. Dinka Pasini imenuje za koordinatoricu, a Marica Čilaš za zamjenicu za ak. god. 2004/2005. i 2005/2006.
106. Molba Odsjeka za romanistiku da se odobri održavanje jednog (fakultativnog) sata više iz kolegija Francuska ortoepija u sljedećoj akademskoj godini za studente - početnike.
107. Prijedlog Stručnog vijeća Centra za strane jezike iznesen na sastanku održanom 29.03.2004. za izbor Ines Jelovčić, prof. - za voditeljicu Centra i Marinu Matanović Šimunović, prof. za zamjenicu voditeljice Centra za razdoblje od dvije godine (1.9.2004.- 1.09.2006.).
108. Prijedlog članova povjerenstva u postupku produljenja radnog odnosa redovitim profesorima u trajnom zvanju:
1. dr.sc. Mislav Ježić, red.prof.
2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
3. dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.
4. dr.sc. Nenad Ivić, red.prof.
5. dr.sc. Vlado Pandžić, red.prof.
109 Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se profesorici dr. sc. Dori Maček produži radni odnos u punom obimu za god. 2004/05.
110. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se profesoru dr.sc. Vladimiru Iviru produži radni odnos u punom obimu za god. 2004/05.
111. Prijedlog Odsjeka za etnologiju da se dr.sc. Vitomiru Belaju, red. prof. u trajnom zvanju produlji radni odnos do 1.10.2008. (akad. god. 2007/08).
str. 306
112. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za produljenje radnog odnosa za pet godina dr.sc. Damiru Horgi, red.prof. u trajnom zvanju, nakon navršenih 65. godine života.
str. 310
113. Prijedlog Odsjeka za fonetiku za produljenje radnog odnosa za tri godine dr.sc. Branku Vuletiću, red.prof. u trajnom zvanju, nakon navršenih 65. godine života.
str. 313
114. Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa sc. Ivi Maroeviću, red.prof. do navršenih 70 godina života.
str. 318
115. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se dr.sc. Vladimiru Juriću, red.prof. u trajnom zvanju produži radni odnos do ak.god. 2006/07.
116. Prijedlog Odsjeka za povijest za produženje radnog odnosa dr.sc. Nikši Stančiću, red.prof. nakon 65.godine života. Tijekom produženja obavljat će na Katedri za hrvatsku povijest iz predmeta Hrvatska povijest u 19.st. znanstveno nastavni rad. Produženje molimo do navršene 70. godine života.
Predlaže se izvjestitelj: dr.sc. Marijan Maticka, red.prof.
117. Prijedlog Odsjeka za povijest za produženje radnog odnosa dr.sc. Petru Koruniću nakon 65. godine života. Tijekom produženja obavljat će na Katedri za povijest srednje i jugoistočne Europe iz predmeta Povijest srednje i jugoistočne Europe u 19. st. znanstveno nastavni rad. Produženje molimo do navršene 70.godine života.
Predlaže se izvjestitelj: dr.sc. Božena Vranješ Šoljan
118. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnost za pokretanje postupka za produženje radnog odnosa dr.sc. Nadi Grujić, redovitom profesoru u trajnom zvanju na našem Odsjeku. Za izvjestitelje se predlažu:
dr.sc. Igor Fisković, redoviti profesor
dr.sc. Miljenko Jurković, redoviti profesor
dr.sc. Drago Roksandić, redoviti profesor.
119. Prijedlog Odsjeka za psihologiju za pokretanje postupka za produženje radnog odnosa redovitim profesorima u trajnom zvanju za sljedeće profesore:
1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof. na rok od 5 godina; izvjestitelj dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof. na rok od 4 godine; izvjestitelj dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
120. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za pokretanje postupka za produženje radnog odnosa akademku dr.sc. Augustu Kovačecu, redovitom profesoru u trajnom zvanju.
str. 319
121. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku da se za dr.sc. Mladena Machieda, redovitog profesora u trajnom zvanju pokrene postupak za produženje radnog odnosa za daljnje četiri godine.
Za izvjestitelja Odsjek predlaže dr. sc. Sanju Roić, red. prof.
122. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje prof. emeritusa Damira Kalogjere kao vanjskog suradnika za Sociolingvistiku (2 sata predavanja i 1 sat vježbi tjedno (diplomske radnje-konzultacije).
123. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje prof. emeritusa Sonje Bašić kao vanjskog suradnika za Američku roman 20. stoljeća (2 sata predavanja i 1-2 sati diplomskih ispita tjedno).
124. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje prof. dr. Sonie Bićanić kao vanjskog suradnika za Modernu britansku književnost (2 sata predavanja i 1-2 sati diplomskih ispita tjedno).
125. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje prof. dr.sc. Mirjane Vilke kao vanjskog suradnika iz Vježbi metodike engleskog jezika 2 sata vježbi tjedno (diplomske radnje i ogledna predavanja).
126. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje prof. dr. Stipu Grgasa sa Sveučilišta u Zadru kao vanjskog suradnika za Suvremenu američku književnost (2 sata predavanja tjedno).
127. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje mr. sc. Vere Andrassy, viši lektor kao vanjskog suradnika za Kulturu i civilizaciju velike Britanije (2 sata predavanja tjedno).
128. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje dr. sc. Ivana Matkovića kao vanjskog suradnika za Američko društvo (2 sata predavanja)
129. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje mr. sc. Nataše Govedić kao vanjskog suradnika za Seminar iz švedske književnosti pod vodstvom prof. dr. Dore Maček (ukupno 10 sati u ljetnom semestru).
130. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje Vanje Rendulić kao vanjskog suradnika za Uvod u skandinavske književnosti pod vodstvom prof. dr. Dore Maček (ukupno 8 sati u ljetnom semestru).
131. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje Zvonimira Novoselca kao vanjskog suradnika za Švedske gramatičke vježbe pod vodstvom doc. dr. Goranke Antunović
(ukupno 30 sati u zimskom semestru – angažman je potreban ukoliko se ne odobri zamjena za asistenticu na porodiljskom dopustu).
132. Prijedlog Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje dr. sc. Slobodana Elezovića, predavanje iz izbornog predmeta Komunikologija, 2 sata nastave tjedno u akad. god. 2004/05.
133. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se odobri angažiranje vanjskih suradnika za ak.god. 2004/2005:
dr.sc. Marija Pozojević Trivanović, red.prof., za predmet Fonetika i fonologija, 2 sata predavanja tjedno;
dr.sc. Ivo Škarić, red.prof., za predmet Teorija informacije i komunikacije, 2 sata predavanja tjedno u zimskom semestru za studente Fonetike i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta; Govorništvo, 2 sata seminara tjedno i Opća fonetika, 2 sata predavanja tjedno u ljetnom semestru za studente Fonetike i Lingvistike;
dr.sc. Mladen Hedjever, izv.prof., za predmet Patologija govora (i metodika logopedskog tretmana), 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno u zimskom semestru;
dr.sc. Nađa Runjić, viši asistent, za predmet Spaciocepcija u slušanju i govoru, 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno.;
mr.sc. Vladimir Kozina, znanstveni asistent, za predmet Audiotehnika I, 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno;
mr.sc. Branka Šindija, znanstveni asistent, za predmete Teorija VT sistema, 1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno u ljetnom semestru, Teorija i metodika VT sistema, 2 sata seminara tjedno u zimskom semestru i Patologija sluha i metodika slušne rehabilitacije, 2 sata seminara tjedno u zimskom semestru;
dr.sc. Marija Hunski, znanstveni suradnik, u sklopu kolegija Artikulacijska fonetika, 12 sati vježbi (jednokratno) u zimskom semestru;
dr.sc. Smiljana Štajner Katušić, izv.prof., u sklopu kolegija Artikulacijska fonetika, 5 sati predavanja (jednokratno) u ljetnom semestru.
134. Prijedlog za imenovanje vanjskih suradnika za održavanje nastave u akademskoj godini 2004./05. u Odsjeku za informacijske znanosti na Katedri za muzeologiju
- Nikola Albaneže, 2 sata predavanja + 1 sat seminara, za predmet Muzejske izložbe, u zimskom i ljetnom semestru,
- mr.sc. Vlasta Klarić, 2 sata predavanja + 1 sat seminara, za izborni kolegij Kulturni turizam, u zimskom i ljetnom semestru.
135. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se odobri angažiranje vanjskog suradnika za ak.god. 2004/2005:
Zlatko Šešelj, prof., za predmet Metodika nastave klasičnih jezika, 2 sata predavanja i 2 sata vježbi tjedno.
136. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za angažiranje Mag. Dr. Richarda Reitnera ugovornog lektora za njemački jezik za ak.god. 2004./2005. umjesto produžetka ugovora Sonji Wollinger-Städtgen.
137. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za angažiranje ugovornog lektora za nizozemski jezik za ak.god. 2004./2005. (ime naknadno).
138. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje u kolegiju Uvod u studij engleske književnosti za Tamaru Petrić (pod vodstvom dr.sc Tatjane Jukić).
139. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u kolegiju Uvod u studij engleske književnosti za Maju Tančik (pod vodstvom dr.sc Tatjane Jukić).
140. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u kolegiju Uvod u studij engleske književnosti za Svena Cveka (pod vodstvom doc. dr. sc. Tatjane Jukić Gregurić).
141. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u kolegiju Uvod u studij engleske književnosti za Vanju Polić (pod vodstvom dr.sc Tatjane Jukić).
142. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u kolegiju Uvod u studij engleske književnosti za Ivu Polak (pod vodstvom dr.sc Tatjane Jukić).
143. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u kolegiju Uvod u studij engleske književnosti za Ivana Lupića (pod vodstvom dr.sc Tatjane Jukić).
144. Molba Odsjeka za anglistiku da se odobri pravo samostalnog održavanja seminara iz kolegija Milton i njegovo doba mr. sc. Tomislavu Brleku.
145. Molba Odsjeka za anglistiku da se odobri pravo samostalnog održavanja nastave u kolegiju Američka književnost 19 stoljeća u 3. i 4. god. mr.sc. Jeleni Šesnić pod vodstvom dr.sc. Ljiljane Ine Gjurgjan, izv.prof.
146. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u Jezičnom seminaru za Vlatka Broza pod vodstvom prof. dr. sc. Milene Žic Fuchs.
147. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u proseminaru iz Uvoda u lingvistički studij Mateuszu Milanu Stanojeviću pod vodstvom prof.dr.sc. Višnje Josipović Smojver.
148. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u Seminaru iz sintakse engleskog jezika Ireni Zovko Dinković pod vodstvom prof. dr. sc. Milena Žic Fuchs.
149. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u Jezičnom seminaru za Jelenu Parizosku pod vodstvom prof. dr. sc. Vladimira Ivira.
150. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u književnom seminaru IV. godine Ivanu Lupiću pod vodstvom prof. dr. Janje Ciglar-Žanić.
151. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u književnom seminaru IV. godine za Ivu Polak pod vodstvom prof. dr. Janje Ciglar-Žanić.
152. Molba Odsjeka za anglistiku za izvođenje nastave u književnom seminaru IV. godine za Tamaru Petrić pod vodstvom prof. dr. Janje Ciglar-Žanić.
153. Molba asistentice Jelene Parizoske za održavanja nastave iz predmeta Engleski jezik za ekonomiste na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa u Zagrebu ( 2 sata tjedni, ukupno 30 sati semestralno).
154. Molba Odsjeka za anglistiku da se u ak. god. 2004/05. asistentici mr.sc. Marti Medeved Krajnović odobri izvođenje dijela nastave iz kolegija metodika nastave engleskog jezika pod nadzorom prof. dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović.
155. Molba Odsjeka za anglistiku da se u ak. god. 2004/05. asistentici Renati Geld odobri izvođenje dijela nastave iz kolegija metodika nastave engleskog jezika pod nadzorom prof. dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović.
156. Molba Odsjeka za anglistiku za angažiranje mr.sc. Jasne Novak Milić asistentice na projektu, za kolegij Seminar iz lingvistike švedskog jezika (pod vodstvom doc. dr. sc. Goranke Antunović) u ljetnom semestru.
157. Molba Odsjeka za filozofiju da se odobri dr.sc. Pavelu Gregoriću, višem asistentu, izvođenje nastave u ak. god. 2004/05. predavanje iz izbornog predmeta Uvod u filozofiju duha, 2 sata tjedno i seminar iz Povijesti filozofije /Epiktet, Priručnik u zim.sem. i Aristotel, Nikomahova etika u ljet. sem., 2 sata tjedno.
158. Molba Odsjeka za povijest da se odobri Korneliji Jurin Starčević, ml. asist. seminar iz izbornog kolegija, 2 sata.
159 Prijedlog Odsjeka za anglistiku za prihvat američke stipendistice Fulbrightovog programa za akademsku godinu 2004/05 prof. Mary Magoulick.
160. Molba Senata Tehničkog veleučilišta u Zagrebu za davanje suglasnosti znanstvenom novaku Nikoli Ljubešiću za sudjelovanje u izvođenju nastave. Na Tehničkom veleučilištu izvodio bi vježbe iz kolegija Tablični kalkulatori od ukupno 48 sati.
161. Molba dr.sc. Brune Kuntić Makvić, red.prof. za sudjelovanje u poslijediplomskoj nastavi na sarajevskom sveučilištu iz predmeta «Pisani izvori za ilirsku povijest» u akademskoj godini 2004/05.
162. Molba dr.sc. Nenada Ivića, red. prof. za odobrenje održavanja nastave na Kulturalnim studijima Filozofskog fakulteta u Rijeci u ak.god. 2004/2005.
163. Molba dr.sc. Deana Dude, izv.prof. za odobrenje izvođenja nastave na Kulturalnim studijima Filozofskog fakulteta u Rijeci u ak. god. 2004/2005.
str. 322
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
164. Molba asistentice Renate Geld za odobrenje plaćenog dopusta na University of California, Santa Barbara od 22. 6. do 22. 7. 2004.
165. Molba dr. sc. Marine Milićević Bradač, red. prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 11. do 17. srpnja 2004. godine, radi prisustvovanja međunarodnom skupu o arheologiji Crnoga Mora, koji će se održati u Bukureštu, Rumunjska.
166. Molba dr. sc. Helene Tomas, asist. za odobrenje plaćenog dopusta od 5. do 10. srpnja 2004. godine, radi sudjelovanja u radu Seals Summer School, koju organizira Institut of Classical Studies u Londonu, gdje će voditi radionicu o minojskim i mikenskim pečatima i pečatnjacima.
167. Molba mr.sc. Sanje Potkonjak, asist. za odobrenje plaćenog dopusta od 17. do 26.06.2004. godine, radi prisustvovanja Course Development Workshopu u Budimpešti, Mađarska.
168. Molba Tanje Bukovčan-Žufika, asist. za odobrenje plaćenog dopusta od 1. do 4. srpnja 2004. godine, radi sudjelovanja u radu konferencije «Medicine at the Border' u Sydneyu, Australija.
169. Molba Irene Kranjec , voditeljice knjižnice Odsjeka za informacijske znanosti, za odobrenje plaćenog dopusta od 8. 06. do 3.07. o.g. radi posjeta knjižnicama u SAD-u u okviru Programa za inozemne posjetitelje.
170. Molba Sanje Slukan Marković za plaćeni dopust od 5. do 16. srpnja 2004. za
sudjelovanje na Seminaru slovenskog jezika, literature i kulture u Ljubljani.
str. 323
171. Molba dr.sc. Ane Sekulić–Majurec, red.prof. za odobrenje slobodne studijske godine.
str. 324
172. Molba dr.sc. Vesne Muhvić-Dimanovski za odobrenje plaćenog dopusta od 09.06.-15.06.2004. radi sudjelovanja na simpoziju ''Language Contact and Minority Languages on the Littorals of Western Europe'' na Sveučilištu St. Andrews.
173. Molba prof.dr.sc. Nikice Talana za odobrenje plaćenog dopusta od 1. rujna do 30.studenog 2004. radi korištenja stipendije Zaklade Gulbenkian.
174. Molba dr.sc. Natalije Vidmarović, izv.prof. za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju do 2.6. do 12.6. 2004. radi odlaska sa studentima rusistike na stručno putovanje u Moskvu te u razdoblju od 12.7. do 24.7.2004. radi sudjelovanja u radu međunarodnog seminara iz ruskog jezika i kulture u organizaciji Fakulteta za stručno usavršavanje nastavnika ruskog jezika, Moskva, Ruska Federacija.
_________________
175. Obavijesti dekana i prodekana
17. Razno
Dekan,
prof.dr.sc. Neven Budak, v.r.
PRIJEDLOG PROGRAMA RADA DEKANA FILOZOFSKOG FAKULTETA
U mandatnom razdoblju 2004/05 – 2005/06
Misija
Filozofski je fakultet stožerno mjesto hrvatske kulture, znanosti i visokog obrazovanja u humanističkim i društvenim znanostima. U optimalnim uvjetima Filozofski se fakultet vidi u budućem integriranom Sveučilištu. Trajna je pozicija Filozofskog fakulteta u društvu jasna i nesporna. Ogleda se među ostalim i u dugome trajanju, kao osnivača i najstarije sastavnice Sveučilišta u Zagrebu. Kontinuitet rada tako je i prva i osnovna zadaća svakoga dekana i svake uprave. No, u sljedećim godinama Filozofski fakultet, uostalom kao i cijelo Sveučilište, očekuje nekoliko izuzetno zahtjevnih zadaća, kao rijetko kada u njegovoj dugoj povijesti: integracija Sveučilišta unutar naše sveučilišne zajednice; preustroj programa studija i uvođenje ECT sustava unutar europske zajednice sveučilišta, u okviru čega i posvemašnje otvaranje mobilnosti studenata i profesora; i konačno, dogradnja i preuređenje Filozofskog fakulteta kao samo naša, vlastita, ali ogromna zadaća.
Rad na svim tim projektima započeo je pred nekoliko godina naporima uprave koje sam i sam bio dio, brojnih povjerenstava, fakultetskog vijeća, i konačno svih djelatnika fakulteta. U mnogim smo segmentima daleko uznapredovali, u drugima ponešto kasnimo. Stoga se moj program rada bazira na kontinuitetu, na temeljima koje smatram izuzetno dobro postavljenim, ali i nastojanju uvođenja novih ideja, koje upućuje novi zakon, budući novi statut Sveučilišta, pa i našeg Fakulteta, a konačno i rezultati rasprava vođenih na Fakultetskome vijeću.
No, činjenica je da se svi nabrojani zadaci moraju dovršiti upravo u sljedeće dvije godine. Tu niti Fakultet niti Sveučilište nemaju velikog izbora. Svjestan toga, predlažem program rada temeljen na konkretnim i jasno postavljenim ciljevima koje treba efikasno, brzo i pažljivo dovršiti upravo u ovom mandatnom razdoblju.
Ustrojstvo
Filozofski je fakultet velika ustanova s oko 600 zaposlenih i 6500 studenata, dvadeset i jednim odsjekom, trideset dodiplomskih i petnaest poslijediplomskih studija, preko stotinu katedri. Dinamika razvoja struka, stvaranje novih, a poglavito buduća restrukturacija studija, interdisciplinarnost, nalažu stvaranje interaktivnog ustrojstva. Građenje infrastruktura struka, izgradnja uvjeta novim studijima, nužna kreacija novih katedri su neposredni zadaci, a moći će se realizirati tek većom suradnjom među odsjecima. Vidim je, među ostalim, kroz buduće module u reformiranim studijima, što ću posebno poticati jer nas vodi i k jače integriranom fakultetu. Nadalje, nezaobilazna je jača povezanost i suradnja sa srodnim znanstvenim i kulturnim institucijama, s kojima u partnerskom odnosu možemo graditi dinamičniji i moderniji ustroj.
Prostor
Prostor kojim Filozofski fakultet raspolaže barem je upola manji od potrebnoga, s obzirom na broj nastavnika i studenata te na pedagoške i ergonomske standarde. No osiguran je kredit za dogradnju i rekonstrukciju postojeće zgrade. S obzirom na rokove trošenja kredita, to je najteža zadaća koja čeka novu upravu. Unatoč rokovima, taj zamašni posao provodi se temeljito već neko vrijeme. Sredstva su osigurana, idejna rješenja zgotovljena. Predstoji rad na izvedbenim projektima i sama izgradnja, koja bi trebala biti dovršena upravo u sljedećem mandatnom razdoblju. U prvoj fazi svi će napori biti usmjereni na bibliotečni aneks, prijeko potreban za po veličini drugu biblioteku u Hrvatskoj. Njezino stavljanje u funkciju vidim kao još jedan dokaz značaja Filozofskog fakulteta kao ključne znanstveno-nastavne ustanove u našem društvu. Organizacija toga prostora sasvim jasno proizlazi iz zahtjeva struke, kao i organizacija funkcioniranja budućeg aneksa.
Uz ovaj se zahvat predviđa podizanje kata na dekanatu, kao i trećeg kata na traktovima B i C, izgradnja podzemne garaže te izgradnja istočnog aneksa u drugoj fazi. Svi će se napori usmjeriti k ishođenju svih potrebnih dozvola za realizaciju projekata izgradnje. Time bi se za dogledno vrijeme riješio akutni problem prostora na Filozofskom fakultetu.
Stara zgrada Filozofskog fakulteta očekuje temeljito preuređenje uvođenjem novog sustava grijanja/hlađenja, uređenjem kabineta po tipiziranim modelima, preuređenjem svih dvorana, a potom i učionica. Iseljenjem biblioteka dobiti će se dvadesetak prostorija u staroj zgradi, koje će rasteretiti i kabinetske prostore i pretrpan raspored postojećih učionica. Uvođenje svih potrebnih nastavnih pomagala i aparatura prvenstveno u dvorane, i to prema potrebama pojedinih odsjeka, unaprijediti će i modernizirati nastavu. Osnovna mi je želja dočekati kraj mandatnog razdoblja u novim prostorima, dostojnima digniteta Filozofskog fakulteta.
Kadrovi
Jedan od osnovnih problema Filozofskog fakulteta je nepovoljna kadrovska situacija, poglavito nedostatak mlađeg nastavnog osoblja. Osnovna je pri tome zadaća brinuti se za što više novih mladih kadrova, upravo u trenutku uvođenja novih programa studija i modernizacije materijalne baze. Potrebni su nam novi profili stručnjaka, kojima pak moramo moći organizirati edukaciju.
Nastava
Prihvaćanje bolonjskoga procesa i svih pozitivnih propisa, kao i prihvaćanje okvirnih datuma izvedbe, obvezalo je zagrebačko Sveučilište na korjenite reforme koje teže ujednačavanju obrazovnog sustava u Europi. Stoga će i na Filozofskom fakultetu središnja zadaća nužno biti reforma nastavnih planova i programa te uvođenje ECT sustava, kako bismo se istodobno s europskim kolegama približili zajedničkom cilju: jednako vrednovanje studija, komparabilne diplome, apsolutna mobilnost. To je toliko važnije, što renome Filozofskog fakulteta u Zagrebu već privlači brojne strane studente.
Filozofski je fakultet već temeljito krenuo u reformu, i mnogi su pozitivni pomaci učinjeni u kreiranju novih programa, putem svoga povjerenstva i predstavnika odsjeka. No, nismo još dovoljno odmakli; datumi su neumoljivi, i kako se sada čini, već od iduće akademske godine nastava bi se trebala izvoditi po novim programima. Stoga će se rad na izradi novih programa nužno intenzivirati. U okviru već dosegnutih okvira, odsjeci će biti u mogućnosti modernizirati svoje programe i kreirati posve nove. Uprava fakulteta pratiti će rad na izradi programa stalnim izravnim kontaktima s članovima odsjeka zaduženima za reformu studija, te djelovati uglavnom savjetodavno. Na fakultetskoj web stranici biti će dostupni nacrti novih programa, otvorit će se i forum o reformi; svi zainteresirani moći će postavljati pitanja, komentirati, predlagati rješenja. Fakultetsko će vijeće, radi rasterećenja, raspravljati samo o dovršenim programima pojedinih odsjeka, odnosno studija.
Uprava će osigurati svu potrebnu infrastrukturu za reformirani studij: kompjutorsko prijavljivanje kolegija, prijevode opisa kolegija, diploma i dodataka diplomama na engleski jezik. Nastojati ćemo s tim inovacijama pratiti stvaranje novih programa.
Reforma studija podrazumijeva i mobilnost studenata. Već se sada u službi za međunarodnu suradnju skupljaju sve informacije o mogućnostima studija u inozemstvu. Uprava će međutim, nastojati osigurati i što veći broj stipendija studentima Filozofskog fakulteta za jednosemestralni studij u inozemstvu. Pri tome će se osigurati u službi za međunarodnu suradnju koordinacija, dostupnost informacija, reguliranje statusa, priznavanje izvršenih obaveza na inozemnom sveučilištu.
Kvaliteta studiranja i rada sa studentima trajni je prioritet Filozofskog fakulteta. Zbog skučenih uvjeta s jedne strane, ponekad velikih upisnih kvota s druge strane, teško je bilo do sada održavati pedagoške standarde u nastavi. No, dogradnja fakulteta i novi programi sa velikim izborom kolegija sasvim će sigurno podići razinu kvalitete studiranja i rada na našem fakultetu. Očekujem stoga da ćemo se u sljedećem mandatnom razdoblju približiti zajedničkom cilju. Pri tome bi zasigurno od velike pomoći bila i pojačana suradnja sa srodnim znanstvenim institucijama izvan Sveučilišta, kao i pojačan dolazak gostiju profesora iz inozemstva. Na tome ćemo svakako izrazito raditi.
Jednako je važna i studentska praksa na pojedinim studijima. Nastojat će se svakako organizirati stalni kampus na otoku Rabu za potrebe terenskoga rada studenata arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti, kao što velika svjetska sveučilišta imaju svoje znanstveno-nastavne poligone. S obzirom na važnost terenske nastave, pokušat će se iznaći načini financiranja i za one studije koji terensku nastavu dosada nisu imali, a intenzivirati one postojeće.
Studenti
Studenti su doista integralni dio fakulteta, iako to na svim razinama nije uvijek vidljivo, u prvom redu u njihovom sudjelovanju u upravljanju fakultetom. Uz svoje autonomne strukture (Vijeće studenata, Klub, studentski pravobranitelj...) u kojima se prepoznaje prilična aktivnost, bilo bi dobro jače uključivanje studenata u onom dijelu u kojem se rješavaju za njih vitalna pitanja, ne samo kroz fakultetsko vijeće. Vjerojatno je novi statut fakulteta prilika da se institucionalizira jači studentski angažman.
Prostor je svakako akutni problem boravljenja studenata na fakultetu. No, to je problem koji će se barem djelomično riješiti dogradnjom fakulteta.
Puno je, međutim, važnije omogućiti studentima trajne znanstveno-istraživačke, kulturne, umjetničke i sportske aktivnosti, jer tek u svojoj ukupnosti daju studentima onaj potreban osjećaj pripadnosti svome fakultetu, i time pravi osjećaj studiranja. Proteklih je godina uprava fakulteta poticala sve te aktivnosti pomaganjem studentskih udruga, sportskih aktivnosti, i financiranjem znanstveno-istraživačkih projekata. Rezultati su vidljivi: brojne rektorove nagrade, nagrade Fakulteta, sportske medalje.
Cilj je u sljedećem mandatnom razdoblju pronaći mogućnosti za još većim financiranjem studentskih aktivnosti, jer njihovi su uspjesi uspjesi Filozofskog fakulteta.
I studenti s posebnim potrebama su studenti Filozofskog fakulteta, kojima je fakultet dužan stvoriti ravnopravne uvjete za studiranje. U tome je dosadašnja uprava učinila doista puno: dva dizala, rekonstruirani sanitarni čvorovi i posebna prostorija za slabovidne.... Dakako da će se i dalje raditi u istom pravcu, a u prvom će se redu u sklopu rekonstrukcije zgrade omogućiti pristup osobama u kolicima na sve razine, a kao prioritet će se nastojati provesti digitalizacija udžbenika za slijepe osobe.
Prijemni ispiti
Prvi su pozitivni rezultati novog prijemnog ispita vidljivi, a s obzirom na njegovu strukturu, tek će se dugoročno, u cijelom studijskom ciklusu, pokazati njegove prednosti. No, mišljenja sam da ga treba ojačati u dva segmenta: u prvom redu jači motivacijski element, koji se kod niže rangiranih studenata gubi, i, na studijima na kojima se traže nužna konkretna znanja (uglavnom su to studiji jezika), dopuniti ga na adekvatan način, prema potrebama pojedinih odsjeka.
Znanstveno-istraživačka djelatnost
Znanstveno-istraživački rad na Filozofskom fakultetu odvija se uglavnom preko individualnih projekata financiranih od Ministarstva znanosti. Posljednjih je godina prilično povećan broj prijavljenih projekata, kao što je i ukupna suma kojom su financirani veća. Projektima, međutim, treba ponuditi jaču organizacijsku podlogu na razini Fakulteta, podići uslužnu infrastrukturu, omogućiti jaču znanstvenu suradnju među projektima i odsjecima, pripremajući se za novi način organizacije studija.
Rad na projektima rezultira izuzetnom znanstvenom produkcijom nastavnika našeg fakulteta, koji se postupno priklanjaju tiskanju rezultata kroz FF-press. Uočljivo je i povećanje broja međunarodnih projekata, financiranih iz različitih izvora. Na tome svakako valja ustrajati u budućnosti, a putovi su otvoreni potpisivanjem većeg broja ugovora o suradnji sa inozemnim sveučilištima.
No, u integriranju znanstveno-istraživačke i nastavne djelatnosti, kao i u uključivanju studenata u istraživački rad, može se učiniti puno više. Reformom studija, otvaranjem doktorskih studija nakon diplome, pruža nam se mogućnost direktnog uključivanja svih studenata, ne samo novaka, u istraživanja, a kroz dobro osmišljene programe posve integrirati pojedinačna istraživanja u nastavu. To će svakako biti jedan od osnovnih ciljeva uprave u sljedećem mandatnom razdoblju.
Izdavačka djelatnost
Izdavačka je djelatnost integralni dio znanstveno-nastavnog procesa. Znanstvena produkcija nastavnika našeg fakulteta ogromna je, no nije uvijek prepoznata kao dio djelatnosti Filozofskog fakulteta. Stoga je prije nekoliko godina ustrojena izdavačka služba fakulteta – FF-press. Prvotni je cilj FF-pressa tiskati ispitnu literaturu jeftino, brzo, dostupno, i omogućiti studentima lakše učenje i istraživački rad. No, za ugled i prepoznatljivost Filozofskog fakulteta neizmjerno je važno prezentirati svu znanstvenu produkciju pod zajedničkim nazivnikom. To je dugoročan posao, no rezultati su već vidljivi. Sve više se djela naših nastavnika tiska u FF-pressu, krenuli su i zbornici radova, zbornici kao rezultati naših projekata, krenuli su i časopisi, poglavito oni duge tradicije.
Cilj u sljedećem mandatnom razdoblju je ojačati službu novim zaposlenicima i dosegnuti godišnju produkciju od stotinu naslova. Time bi izdavačka djelatnost Filozofskog fakulteta mogla postati jedna od najjačih u zemlji, što po svojim znanstvenim potencijalima sasvim sigurno može.
Međunarodna suradnja
U protekle je četiri godine međunarodna suradnja Filozofskog fakulteta umnogostručena. Potpisan je čitav niz bilateralnih ugovora sa fakultetima ili sveučilištima Europe, koji su, uz one potpisane na razini Sveučilišta, a i oni često upravo na zahtjev Filozofskog fakulteta, omogućili veliko povećanje broja gostujućih profesora i studenata u razmjeni. Unazad nekoliko godina osigurana su i dostatna sredstva za međunarodnu suradnju, a u funkciju stavljen i drugi stan u vlasništvu fakulteta.
Rezultati su impozantni: oba su stana dosegla visoku razinu popunjenosti, broj gostujućih profesora je barem udvostručen, broj studenata koji dolaze na filozofski fakultet u tekućoj akademskoj godini veći je više od 100 %.
Razlozi tomu su višestruki, no svakako valja naglasiti da se već osjećaju rezultati proklamirane mobilnosti studenata. Filozofski fakultet prepoznat je kao cijenjena visokoškolska ustanova na koju vrijedi doći odslušati semestar.
Ciljevi u slijedećem mandatnom razdoblju su stoga priprema za prihvat sve većeg broja inozemnih studenata, omogućavanje slušanja predavanja na traženim studijima na stranim jezicima, proširenje ponude na sve odsjeke (ne samo do sada prevladavajuću kroatistiku i filološke studije). Samo tako će se prava vrijednost Filozofskog fakulteta moći prepoznati, poglavito stoga što je potražnja sve veća.
U procese globalizacije znanja Filozofski se fakultet može uključiti razvijanjem zajedničke nastave s inozemnim fakultetima na dva načina: prvi je putem telekonferencija, a drugi je stvaranje zajedničkih programa studija poglavito na doktorskoj razini. Posebno ćemo poticati stvaranje takovih zajedničkih doktorskih studija.
Informatizacija poslovanja, bibliotečnog ustroja, nastave
Znanstveno nastavna opema Filozofskog fakulteta, unatoč znatnih poboljšanja posljednjih godina, još uvijek ne odgovara znanstvenim standardima.
Nužna su daljnja ulaganja u opremu i intenzivnu informatizaciju. U tom pogledu, sve će dvorane biti opremljene nužnim audio-vizelnim i informatičkim sustavima, što kanimo u drugoj fazi proširiti i na učionice prema potrebama odsjeka, svakako uz povećanje broja kompjutorskih učionica.
Bibliotekari Filozofskog fakulteta već intenzivno rade na informatizaciji knjižnoga fonda i stvaranju jedinstvenog kataloga. Taj će se posao intenzivirati, a uvjeti rada znatno poboljšati izgradnjom nove zgrade.
Studentsku službu nastojati ćemo informatički osposobiti za automatsku prijavu ispita. Putem intraneta ili interneta osigurati ćemo stalnu komunikaciju sa studentskim zborom, učiniti dostupnima odsjecima sve podatke organizacijske i financijske prirode putem mreže, sve u svrhu što manjeg administriranja i veće efikasnosti.
Nastojati ćemo također uvesti kompjutorsko vođenje rasporeda nastave na Fakultetu.
Financiranje fakulteta
Filozofski se fakultet većim dijelom financira iz proračuna. Integrirano Sveučilište zahtijevat će ponešto drugačiji način financiranja negoli je sada. Novi model podrazumijeva relativnu centralizaciju sredstava, i raspodjelu po programima. Stoga je nužno u reformi naših studija kreirati nove programe, koji bi svojom kvalitetom Fakultetu priskrbili više sredstava.
Osim toga, iako se čini teškim, valja ustrajati na pronalaženju i drugih izvora financiranja, osim onih već uobičajenih na Fakultetu, poput studija za osobne potrebe, Centra za strane jezike, Croaticuma. Potencijali Filozofskog fakulteta su ogromni, a pružanje znanja naša misija. Novi, atraktivni programi, stručni i specijalistički, su naša budućnost.
Stoga će sve biti usmjereno predlaganju, kreiranju i stavljanju u funkciju posve novih, konkretnih programa kojima se može izaći na tržište. U prvome redu tu mislim na suradnju s nadležnim Ministarstvima u osposobljavanju stotina prevoditelja koji će biti potrebni budućim priključenjem Hrvatske Europskoj uniji. Jednako ćemo nastojati pružiti svim zainteresiranima (u državnoj upravi, školstvu, pravosuđu...) stjecanje onih znanja potrebnih za rad u upravnim tijelima Europske unije. Nastojati će se razvijati uspostavljene ljetne škole na Rabu, poticati informatičke programe, programe trajnog obrazovanja, suradnju s privredom.
U Zagrebu, 20.05.2004.
Prof.dr.sc. Miljenko Jurković
Prof.dr.sc.Miljenko Jurković
Životopis
Rođen sam 26.08. 1958. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao sam u Tunisu i Zagrebu, a jezičnu gimnaziju u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao sam studij arheologije i povijesti umjetnosti 1981. god. Magistrirao sam 1984. godine, na istom fakultetu, Odsjek za povijest umjetnosti radom "Predromanička dekorativna skulptura na dubrovačkom području". Akad. god. 1987/88. proveo sam na specijalizaciji na Sveučilištu u Bruxellesu. Doktorirao sam na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. godine disertacijom "Romanička sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima".
Od 1983. godine zaposlen sam na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za docenta sam izabran 1991, za izvanrednog profesora 1997., a za redovitog profesora 2002. Predstojnik sam katedre za umjetnost antike, kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Na Filozofskom fakultetu obnašao sam više dužnosti. Od 1991. do 1997. bio sam Pročelnik Odsjeka za povijest umjetnosti. Od akad. god. 2000/2001. sam prodekan za znanost Filozofskog fakulteta.
Od 1994. do 2002. godine bio sam predsjednik Upravnog vijeća Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, a od 2003. godine sam član tog upravnog vijeća. Od 1999 do 2000. bio sam član Upravnog vijeća Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, a od 1998 do 2000. bio sam član Hrvatskog povjerenstva za suradnju s UN za prosvjetu, znanost i kulturu.
Inicijator sam i osnivač Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, Sveučilište u Zagrebu. Od 1993. sam voditelj Centra i predsjednik Savjeta. Utemeljitelj sam i urednik međunarodnog znanstvenog časopisa Hortus artium medievalium (1995) kao i serije Dissertationes et monographiae (2001).
Predavao sam i predajem na više domaćih i europskih sveučilišta: na Interfakultetskom studiju Dizajna Sveučilišta u Zagrebu i na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti (od 1990); na Odjelu za likovnu kulturu Sveučilišta u Rijeci (1990-99); na Agronomskom fakultetu na usmjerenju krajobrazne arhitekture (od 1996); na Ecole pratique des hautes études u Parizu (proljetni trimestar 1997.); na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Udinama (zimski semestar 1998); na Centre d'Etudes Supérieures de Civilisation Médiévale Sveučilišta u Poitiersu (rujan 1999), na Sveučilištu u Amiensu (jesenski trimestar 1999).
Vodio sam više projekata, domaćih i međunarodnih, među kojima trenutno "Istraživanje kompleksa Vele Gospe kraj Bala u Istri" u suradnji s Sveučilištima Paris IV Sorbonne i Paris X Nanterre; «Hrvatska umjetnička baština od kasne antike do romanike u europskom kontekstu» (projekt Ministarstva znanosti); «Bazilika u Guranu kod Vodnjana» i «Sv. Šimun u Guranu kod Vodnjana» u suradnji sa Sveučilištem u Ženevi; voditelj sam i koordinator velikog europskog projekta «Korpus arhitekture Europe prvoga milenija» (predviđeno izdavanje 54 kataloga); hrvatski sam partner u novom projektu Interreg III Adriatico.
Objavio sam stotinjak znanstvenih radova, od čega više kataloga, monografija, poglavlja u knjigama, knjigu, u koautorstvu, veći dio u inozemstvu, uredio više zbornika. Sudjelovao sam s referatom na 65 znanstvenih skupova (48 međunarodnih i 17 domaćih). Održao sam više javnih predavanja na sveučilištima u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, te na drugim uglednim ustanovama, Francuskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Istituto Veneto di scienze, Société des antiquaires de France, Ecole des chartes i Ecole des hautes etudes u Parizu.
Bio sam koordinator u europskom projektu od pet izložbi «Karlo Veliki i stvaranje Europe». Osim sudjelovanja u katalozima španjolske i talijanske izložbe, jedan sam od autora hrvatske izložbe: «Hrvati i Karolinzi» (Split 2000), koja je bila prenesena i u Italiju. Bio sam i komesar za Hrvatsku i jedan od autora izložbe «Europa u doba Anžuvinaca» (Fontevraud 2001). Za realizaciju tih izložbi dobio sam Medalju Filozofskog fakulteta za 2001. godinu, a kao jedan od autora kataloga «Hrvati i Karolinzi», Strossmayerovu nagradu za znanstveno djelo 2001. godine. Bio sam koautor izložbe «Hrvatska renesansa» (Ecouen/Pariz 2004). Autor sam niza TV scenarija, uglavnom iz starije hrvatske baštine.
Član sam Hrvatskog arheološkog društva, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Association pour l'antiquité tardive, Société des antiquaires de France. Počasni sam član Međunarodnog seminara Sveučilišta u Blagoevgradu. 1993/95. bio sam pročelnik Odjela za arheologiju, etnologiju i povijest umjetnosti Matice Hrvatske.
Oženjen sam i otac dvoje djece. Govorim, čitam i pišem francuski, engleski i talijanski, služim se njemačkim jezikom.
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Zagreb
I. Lučića 3
Klasa: 640-03/03-01/137
Ur. broj: 3804-240-03-2
Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za stariju hrvatsku književnosti u Odsjeku za kroatistiku
Na redovitoj sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 13. listopada 2003. godine, izabrani smo u stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za stariju hrvatsku književnost na Odsjeku za kroatistiku Filzofskoga fakulteta u Zagrebu, pa podnosimo sljedeće
izvješće
Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. listopada 2003. godine prijavio se jedan kandidat: dr. sc. Davor Dukić. On je prijavi na natječaj priložio sljedeće priloge: a) životopis; b) izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti; c) fotokopiju diplome, fotokopiju diplome magistra znanosti; fotokopiju diplome doktorata znanosti; d) domovnicu.
Dr. sc. Davor Dukić rođen je 26. rujna 1964. godine u Zadru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij komparativne književnosti i povijesti završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. godine. Od 1989. do 1993. radi kao mladi istraživač u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, u Odjelu za folkloristiku, gdje se posebice bavi istraživanjem usmene epike. Studijsku godinu 1991/92. proveo je u Beču kao Herderov stipendist na prijedlog dr. sc. Maje Bošković Stulli. Od listopada 1993. zaposlen je kao asistent na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U veljači i ožujku 1996. boravio je u Beču kao stipendist austrijskog Ministarstva znanosti, gdje se bavi istraživanjem njemačke epike 18. stoljeća. Akademske godine 1999. – 2001. bio je lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bonnu. Godine 2000. proveo je neko vrijeme na istraživačkoj stipendiji Sveučilišta u Grazu, gdje se bavi književnom imagologijom. U svibnju 2003. boravio je na istraživačkoj stipendiji na Sveučilištu u Ljubljani, gdje se bavi proučavanjem starije slovenske književnosti. Davor Dukić aktivno vlada engleskim i njemačim jezikom, a pasivno talijanskim. Oženjen je, otac troje djece.
Dr. sc. Davor Dukić završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poslijediplomski studij književnosti obranom magistarskog rada Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici u lipnju 1993. (mentor prof. dr. Dunja Fališevac). Doktorski rad Poetike hrvatske epike 18. stoljeća obranio je na Filozofskom fakultetu u lipnju 1998. (mentor prof. dr. Dunja Fališevac, članovi povjerenstva prof. dr. Josip Bratulić i akademik Ivo Frangeš). U suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti Davor je Dukić izabran u studenom 1998. godine. U siječnju 2000. g. izabran je za docenta na Katedri za stariju hrvatsku književnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Osim magistarskoga i doktorskoga rada, koje je, u izvjesnoj mjeri prerađene, objavio kao zasebne autorske knjige (Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1998., 206 str.; Poetike hrvatske epike 18. stoljeća, Književni krug Split, Split 2002., 207 str.), Davor Dukić do izbora u docenta objavio je dvanaest znanstvenih radova i osamnaest stručnih radova (popis u prilogu). Priredio je tri knjige (u prilogu). Ukratko ćemo izvijestiti o najvažnijim aspektima Dukićeva znanstvenoga rada do izbora u zvanje docenta.
U magistarskom radu Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici Davor je Dukić književnosemantičkom i naratološkom analizom relevantnog segmenta hrvatske povijesne epike osvijetlio izabrani korpus s novih aspekata. Dukićeva metodološki čvrsto koncipirana i kompleksna analiza figure Protivnika jasno je pokazala i dokazala da opis i analiza "turske teme" u hrvatskoj povijesnoj epici modernijim - književnosematičkim, naratološkim i aksiološkim parametrima - daje mnogo precizniju sliku i jasniju procjenu tog važnog segmenta hrvatske književnosti. A kako su aksiološki postupci ocrtavanja Drugog ujedno i pokazatelji stupnja svijesti svake kulture, tako Dukićeva radnja pruža uvid ne samo u književnopovijesne probleme hrvatske povijesne epike, nego nudi i parametre za kulturološka i antropološka proučavanja hrvatske kulture i određivanje njezina identiteta.
Predmet je doktorskog rada Davora Dukića Poetike hrvatske epike 18. stoljeća korpus povijesne epike hrvatske književnosti 18. stoljeća: u radu se analizira dalmatinska epika (Filip Grabovac, A. Kačić Miošić, Kačićevi imitatori), epika u banskoj Hrvatskoj (Pavao Ritter Vitezović, Mateša Antun Kuhačević), slavonska epika (Emerik Pavić, Šimun, Joso Krmpotić, Antun Ivanošić i drugi epici), kajkavska epika (Grgur Kapucin) i epika u Dubrovniku (Petar Bogašinović, Petar Kanavelić i drugi). Rad Davora Dukića Poetike hrvatske epike 18. stoljeća, na temelju jasno uspostavljene analitičke aparature, analizira sve relevante poetičke sastavnice prezentiranih djela. Isto tako, u radu prof. Dukić, nakon preciznih određenja žanrovskih komponenata svih analiziranih djela, iznosi sve važnije aspekte odnosa analiziranih djela prema tradiciji hrvatske epske književnosti. Dalje, Davor Dukić svakom analiziranom djelu određuje semantički relevantne aspekte, osobito se detaljno osvrćući na funkcije koje je pojedini epski tekst obnašao te argumentirano prezentira odnos analiziranih djela prema povijesnoj i političkoj stvarnosti. I na kraju, autor je jasno i s velikom sposobnošću sinteze u zaključku iznio relevante, u hrvatskoj književnoj historiografiji bitno inovativne spoznaje o hrvatskoj epici 18. stoljeća i tako na posve nov, metodološki pluralistički način, bitno pridonio književnopovijesnom opisu i analizi jedne važne, do sada neistražene dionice hrvatske književnosti. Hrvatska književnost 18. stoljeća, naime, najneobrađeniji je i najnepoznatiji segment hrvatske književnosti, a epika, naracija u stihu svakako je najbogatiji i najproduktivniji dio toga književnog korpusa. Upravo zato, istražujući i analizirajući hrvatsku epiku svjetovne tematike 18. stoljeća Davor je Dukić svojom knjigom obavio gotovo pionirski posao.
Opisujući Dukićeve znanstvene radove do izbora u docenta, odredit ćemo samo njihove najvažnije značajke.
1. Rad Katančićev deseterac (Narodna umjetnost, 27, Zagreb, 1990., str. 121-140) analizira deseteračke pjesme u hrvatskom dijelu Katančićeve zbirke Jesenski plodovi, i to s aspekta suvremene versologije, te otvara uvid u posve nove, dosad neproučene sastavnice Katančićeva opusa. Analizom Katančićeva deseterca i značenja što ga taj stih u zbirci ima Dukić je iznio relevantne spoznaje o poetičkim programima hrvatske književnosti 18. stoljeća. Rad je objavljen u časopisu Narodna umjetnost koji se vrednuje kao ravnopravan časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.
2. Studija Božićna pastorala u Dubrovniku (Dani hvarskog kazališta XXI; Hrvatska književnost 18. stoljeća: tematski i žanrovski aspekti, Split, 1995., str. 212-223) analizira književne obrade teme Isusova rođenja u dubrovačkoj književnosti 18. stoljeća (A. Gleđević, J. Betondić, A. Bošković, B. Gradić, L. Bogašinović). Vrsnom genološkom analizom korpusa kao i analizom povijesnog konteksta nastanka brojnih božićnih pastorala, autor pokazuje da je konjunktura božićne pastorale u Dubrovniku 18. stoljeća povezana s ideologijom katoličke obnove, a njezine poetičke inovacije (primjerice, ekspanziju sekundarnih žanrova) tumači oslonom tog žanra na neke tradicinalne hrvatske barokne žanrove (religioznu poemu i pučku propovijed). Rad je objavljen u priznatoj i u struci cijenjenoj seriji Dani hvarskog kazališta.
3. Rad Povijesna epika u slavonskoj književnosti 18. stoljeća (u Ključevi raja. Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća, ur. J. Matanović, Zagreb, 1995., str. 31-47) analizira slavonsku epiku 18. stoljeća koja obrađuje suvremene ratne i političke događaje. Relevantnom semantičko-naratološkom analizom autor pokazuje da slavonsku povijesnu epiku 18. stoljeća karakterizira oslon na ideologeme lojalnosti prema Habsburškom dvoru, a u poetičkom smislu oslon na frazeologiju i literarne postupke Kačićeva Razgovora ugodnog.
4. Studija Promišljanje književne historiografije u hrvatskoj znanosti o književnosti (u: Trag i razlika. Čitanje suvremene hrvatske književne teorije, ur. V. Biti i dr., Zagreb, 1995., str. 39-56) daje pregled koncepcija književne historiografije u hrvatskoj znanosti o književnosti na temelju analize petorice teoretičara koji su se bavili problemima povijesti književnosti (Z. Škreb, A. Flaker, V. Žmegač, M. Solar, G. Peleš). Na kraju temeljito provedene analize Dukić zaključuje da su kritika pozitivističke metodologije i načelno nepristajanje uz strogo imanentnu povijest književnosti, te pojam sintetičnosti, koji se manifestira u zahtjevima za dijakronijskim sagledavanjem određenog književnog korpusa, one dodirne točke koje povezuju rasprave svih analiziranih pvojesničara i teoretičara hrvatske književnosti. Studija je objavljena u književnoteorijski i metodološki vrlo zapaženom zborniku Trag i razlika. Čitanja suvremene knijiževne teorije.
5. Rasprava Razotkrivanje epskoga života - Murkov pristup južnoslavenskoj narodnoj epici detaljno analizira metodologiju Murkovih folklorističkih proučavanja te zaključuje da su njegovi radovi i danas aktualni za suvremenog folklorista. Rad je objavljen u uglednom slovenskom zborniku Razvoj slovenske etnologije od Štreklja in Murka do sodobnih etnoloških prizadevanj (ur. R. Muršič i M. Ramšak, Ljubljana, 1995., str. 51-57).
6. U raspravi Epske pjesme Mateše Antuna Kuhačevića Dukić je s modernih naratoloških pozicija detaljno analizirao zaboravljeni i nedovoljno proučeni epski korpus M. A. Kuhačevića, među čijim se djelima javljaju prve naglašenim autobiografizmom obilježane pjesme. Rad je objavljen u nizu Dani hvarskog kazališta. (Dani hvarskog kazališta XXII. Hrvatska književnost 18. stoljeća: tematski i žanrovski aspekti, Split, 1996., str. 186-195).
7. Studija Aksiologija epskoga svijeta Osvetnika fra Grge Martića analizira golemi epski korpus fra Grge Martića s pozicija suvremene naratološke i semantičke analize, te osvjetljava ideološke koncepcije autora s dosad posve nepoznatih aspekata. (Objavljeno u: Fra Grgo Martić i njegovo doba, Zagreb, 1996., str. 149-166).
8. Turci u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća - rasprava je koja se bavi analizom stavova i shvaćanja Turaka u tekstovima hrvatske književnosti 18. stoljeća, pokazujući pritom koliko su se ti stavovi i ta shvaćanja promijenili u odnosu na stavove i shvaćanja u djelima 16. i 17. stoljeća. Rad je objavljen u zborniku Prvi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova, (Zagreb, 1997., str. 133-142) kao i u uglednu poljskom slavističkom časopisu Pamiętnik Słowiański (na poljskom).
9. Rasprava Turska tema u preporodnoj drami na temelju analize velikog broja drama s turskom tematikom određuje svjetonazorske, ideološke, društvene i političke aspekte analizirana korpusa. Objavljen je u nizu Dani hvarskog kazališta. (Dani hvarskog kazališta XXIV; Hrvatska književnost u doba preporoda, Split, 1998., str. 316-325).
10. Rasprava Grabovčev Cvit razgovora i usmenoepska tradicija s pozicija suvremene folkloristike precizno određuje i karakterizira stupanj ovisnosti pojedinih segmenata Grabovčeva djela o usmenoj epici. (U: Fra Filip Grabovac u kontekstu hrvatske kulture (zbornik radova sa skupa, ur. N. Strukan, Vrlika, 1998., str. 113-121)
Poslije izbora u docenta Davor Dukić objavio je jednu znanstvenu knjigu i četiri znanstvena rada.
Treća autorska, znanstvena knjiga Davora Dukića nosi naslov Sultanova djeca: predodžbe Turaka u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja (Thema, Zadar, 2003., 230 str.). U toj knjizi Davor Dukić sustavno, precizno i detaljno analizira i interpretira sliku Turaka u brojnim književnim i književnohistoriografskim djelima hrvatske kulture 16-18. stoljeća. Knjiga je podijeljena po poglavljima ovako: nakon Predgovora slijedi I. Uvod u analizu unutartekstne aksiologije, u kojem se iznose metodološka polazišta u radu te se sustavno prikazuju aksiološki parametri vrednovanja pojedinog djela. Nakon toga slijedi analiza samih izvora, odnosno brojnih tekstova u II. poglavlju koje nosi naslov Povijesni prikaz predodžbi Turaka u hrvatskoj književnoj kulturi ranog novovjekovlja. To poglavlje podijeljeno je na potpoglavlja. Zatim slijedi III. Pojmovnik stereotipa o Turcima i antiturskoj politici u hrvatskoj književnosti ranog novovjekovlja; IV. Rječnik aksioloških atribucija; V. Zaključak (i na engleskom), popis kratica, popis analiziranih djela i indeks imena te literatura.
Zamišljena kao prilog povijesti književnih motiva i kao povijesni prikaz slike Drugog i Drugačijeg, knjiga Davora Dukića uvelike prelazi okvire i tradicionalne kompetencije književnopovijesnog opisa i prerasta u relevantan i značajan prilog povijesti hrvatske kulture nekolikim svojim metodološkim karakteristikama: knjiga, prvo, problem Drugog sagledava s pozicija suvremene imagologije, drugo, pristupajući «mrtvim» tekstovima s aspekta književne i kulturne antropologije, osvjetljava pitanje Turaka na nov i moderan način, i treće, precizno, podrobno i relevantno interpretirajući književne tekstove s turskom motivikom često razbija tradicionalne i stereotipne predodžbe o slici Turaka u svekolikom kulturnom pamćenju. Analizirajući sustavno i kronološki sve tekstove – baš sve - u ranonovovjekovnoj hrvatskoj književnoj kulturi u kojima se lik Turčina pojavljuje (epovi, epiliji, spjevovi, prigodnice, komedije, drame, politička poezija, roman, književnohistoriografska djela, kronike, putopisi, tužbalice, lamenti i drugo), Davor Dukić opisuje, analizira i procjenjuje sliku tog vjekovno prisutnog Drugog na području hrvatskih zemalja s pozicija unutartekstovne aksiologije uspostavljajući na taj način u najvećoj mogućoj mjeri «objektivnu» sliku i predodžbu o drugom u hrvatskoj kulturi. Sustavnošću, dosljednošću metodološkog pristupa, preciznošću i utemeljenošću u tekstu kao jedinom pravom izvoru, knjiga Davora Dukića metodološki je reprezentativno ustrojeno djelo. Osim toga, Davora Dukića odlikuje se vrlo preciznom i književnoznanstveno utemeljenom terminologijom svjedočeći o vrsnoj autorovoj književnoteoretskoj spremnosti.
Tema Turaka česta je, ali uvijek usputna tema književnohistoriografskih opisa. Tako, izuzmemo li njemački pisanu knjigu Edelgard Albrecht «Das Türkenbild in der ragusanisch-dalmatinischen Literatur des XVI. Jahrhunderts» (München, 1965), sustavnim prikazom Turaka kao osvajača i vjerskog neprijatelja, njihovom slikom u književnim i rubnoknjiževnim djelima ni jedan se hrvatski proučavatelj do sada nije pozabavio. Stoga knjiga Davora Dukića posjeduje i relevantnu povijesnu konzistentnost i primat na hrvatskom području.
Budući da na posve nov način, s pozicija kulturologije i književne antropologije pristupa proučavanju Drugog i Drugačijeg na relevantnom književnom korpusu, knjiga Davora Dukića, koja argumentirano analizira navedene probleme i ruši stereotipne romantičarske nacionalnoidentitetske mitologeme i stereotipe, vrlo je relevantan i značajan doprinos hrvatskoj znanosti o književnosti i kulturi.
Osim knjige Sultanova djeca, Davor je Dukić od izbora u docenta objavio i četiri znanstvena rada.
1. Starija hrvatska književnost u novijim književnopovijesnim sintezama, Prvo slovensko-hrvaško slavistično srečanje, ur. V. Požgaj Hadži, Ljubljana, 201., str. 99-108. U radu Davor Dukić opisuje i procjenjuje neke književnopovijesne sinteze o starijoj hrvatskoj književnosti, objavljne od 1996. godine naovamo (primjerice, radove R. Bogišića, S. P. Novaka, R. Katičića, D. Fališevac, M. Tatarina) te istražuje mogućnost njihove primjenjivosti u akademskom studiju starije hrvatske književnosti. Kao nastavnik–praktičar dobro upućen u probleme motivacije studenata kada je riječ o znanstvenim djelima koja se bave dalekim razdobljima nacionalne književne kulture, vrsno procjenjujući analizirana djela s aspekta ne samo njihove znanstvene profiliranosti nego i s aspekta korisnosti u visokoškolskom nastavnom procesu, Davor je Dukić u ovoj sudiji pokazao ne samo vrsno poznavanje najnovijih znanstvenih rezultata u struci, nego i relevantan uvid u pitanja metodologije znanstvenog rada i mogućnostima transmisije rezultata toga rada u nastavne procese.
2. Jezik i književnost u Dubrovniku u 16. i 17. stoljeću (kontinuitet i promjene), GraLis (Grazer Linguistische Slawistentage), Institut für Slawistik der Karl-Franzens-Universität Graz, 2002. ( 17 računalnih stranica )
<http: / / www-gewi.kfunigraz.ac.at/gralis/Dukic%202002.htm>
U ovoj studiji Davor Dukić sumira rezultate do kojih je došla kroatistika u proučavanju jezika, stila i žanrova dubrovačke 16. i 17. stoljetne književnosti. U prvom dijelu studije iznosi relevantne probleme u vezi s jezičnom supstratom dubrovačke ranonovovjekovne književnosti (čakavski : štokavski), a u drugom dijelu studije - nakon opisa književnog korpusa - razmatra razloge zbog kojih je unutar poetičkih praksi renesansa - barok došlo do znatnih žanrovskih mijena. Na kraju studije pokazuje koja i kakva istraživanja predstoje dubrovačkom segmentu hrvatske književnosti.
3. Contemporary Wars in the Dalmatian Literary Culture od the 17th and 18th Centuries, Narodna umjetnost, 40/1, 2003., str. 129-158. Premet je ovoga rada analiza prikaza mletačko-turskih ratova u žanrovski različitim djelima dalmatinskih pisaca 17. i 18. stoljeća: tako se analiziraju neki ljetopisi makarskih franjevaca, djela F. Divnića, J. Kavanjina, F. Grabovca i A. Kačića Miošića. Polazeći od kulturološke i mentalitetske dihotomije ruralne, morlačke i gradske, obalne Dalmacije, autor istražuje kako su mletačko-turski ratovi u pojedinim djelima i kod pojedinih pisaca prikazani, pomoću kojih se mehanizama tumačenja rat i ratovanja opisuju, kako pojedini pisac ocjenjuje pogranične ratne strategije, ratne običaje i kakve predodžbe o neprijateljima oblikuje. Analizom navedenih djela Dukić je nedvojbeno pokazao da u prikazu rata i ratovanja, ratnih nevolja i zločina, neprijatelja i vjerskog protivnika postoje u hrvatskoj kulturi 17. i 18. stoljeća raznoliki i raznorodni stavovi. Kao izvore za svoje procjene i zaključke o ratu i ratovanjima Dukić je izabrao žanrovski raznorodne izvore, od arhivskog materijala, ljetopisa, kronika pa do izrazito književnih djela. Takva metodologija pokazuje da Dukić akceptira najnovije književnoznanstvene spoznaje o istovjetnoj vrijednosti povijesnih i književnih izvora u rekonstrukciji antropoloških i svjetonazorskih koncepcija određenih aspekata života određene epohe.
4. Nacionalna vs. komparativna povijest književnosti: Pretpostavke za kritičko propitivanje komparativne kroatistike i hrvatske komparatistike, Umjetnost riječi, XLVII (2003), 1-2, str. 3-26. U središtu je Dukićeva interesa u ovom radu problem odnosa povijesti nacionalne književnosti i komparatistike. Polazeći od relevantnih spoznaja njemačkih teoretičara o mogućim odnosima povijesti nacionalne književnosti i komparatistike, Davor Dukić te spoznaje primjenjuje na analizu književnopovijesnog i komparatističkog diskursa u hrvatskoj znanosti o književnosti te u obliku povijesnog presjeka iznosi najvažnije rezultate nacionalne komparatistike, i to u području istraživanja književnih kontakata, tipoloških usporedbi i proučavanja opće (europske/svjetske) književnosti. Ukratko pokazuje kako je u svakoj od navedenih komparatističkih grana sudjelovala kroatistika. Rad završava razmatranjem o perspektivama komparatističkih proučavanja hrvatske književnosti.
Od dolaska na Filozofski fakultet, dakle od godine 1993. pa do danas Davor Dukić sudjeluje u nastavi na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku te je do sada držao brojne kolegije iz starije hrvatske književnosti, na primjer: Hrvatska književnost 18. stoljeća; Razdoblja i žanrovi stare hrvatske književnosti; Epika u hrvatskoj književnosti 16. do 18. stoljeća; Hrvatska književnost 16. stoljeća; Uvod u studij starije hrvatske književnosti; Kulturološko čitanje starih tekstova; Povijest i hrvatska književnost 16. stoljeća i dr. Sudjelovao je i u nastavi na poslijediplomskom studiju kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu držeći kolegije Hrvatska književnost u svjetskom kontekstu (ljetni semestar 2002.) i Uvod u imagologiju (zimski semestar 2002/03.). Održao je i više predavanja na stranim sveučilištima, primjerice na Sveučilištu u Trieru («Das Bild der Türken in der Dubrovniker Litaratur»), na Sveučilištu u Grazu («Jezik i književnost u Dubrovniku 16. i 17. stoljeća»), na Sveučilištu u Zadru, Sveučilištu u Ljubljani.
Davor Dukić sudjelovao je na ovim znanstvenim projektima: "Istraživanje povijesti narodne kulture i folklora u SR Hrvatskoj" (broj projekta 2.10.04.00; god. 1989.-1990.); "Tropi i figure u hrvatskoj književnosti" (broj projekta 130753; 1998.- 2002). Od rujna 2002. glavni je istraživač na projektu «Leksikon hrvatske književne kulture 16. stoljeća».
Davor Dukić održao je do izbora u docenta sedam priopćenja na međunarodnim skupovima i dva priopćenja na domaćim ("Interakcija kultura", međunar., Split 1990.; "Hrvatski književni barok i slavonska književnost 18. stoljeća, domaći, Osijek, 1993.; "Hrvatska književnost 18. stoljeća. Tematski i žanrovski aspekti", međunar., Novi Vinodolski 1994.; "Prvi hrvatski slavistički kongres", sekcija "Hrvatska književnost 18. stoljeća", međunar., Pula 1995.; "Razvoj slovenske etnologije od Štreklja in Murka do sodobnih etnoloških prizadevanj", međunar., Ljubljana 1995.; "Fra Grgo Martić i njegovo doba", međunar., Zagreb 1995.; "Fra Filip Grabovac u kontekstu hrvatske kulture", domaći, Vrlika 1996.; "Hrvatska književnost u doba preporoda; ilirizam, romantizam", međunar., Hvar 1997.). I poslije izbora u docenta sudjelovao je na više znanstvenih simpozija. Primjerice, sudjelovao je s referatom «Jerolim Kavanjin als ein Beispiel der komplexen dalmatinischen Identität in der Frühen Neuzeit» na međunarodnom znanstvenom simpoziju «Dalmatien als Raum europäischer Kultursyntese» (Bonn, listopad 2003.), zatim na znanstvenom skupu o Josipu Paviševiću (Osijek, 24. i 25. listopada 2003.) s referatom «Ratna tematika u Paviševićevu opusu», te na domaćem znanstvenom skupu «Nikola Nalješković u kontekstu povijesti književnosti , kazališta i kulture» (Dubrovnik, 6. do 8. studenog 2003.) s referatom «Problem privatnosti u Nalješkovićevu kanconijeru».
Dr. Dukić bio je i prije i poslije izbora u docenta mentorom većem broju studenata u izradi diplomskih radnji (točan popis u prilogu). Mentor je Ivani Brković u izradi magistarskog rada «Prostor u pseudopovijesnim dramama Junija Palmotića».
Knjige Davora Dukića Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici i Poetike hrvatske epike 18. stoljeća koriste se kao udžbenici na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Davor je Dukić izradio veći broj natuknica za Leksikon hrvatskih pisaca (Zagreb, 2000.), koji se rabi kao temeljni priručnik za studij književnosti u dodiplomskoj nastavi književnosti u cijeloj Hrvatskoj. Na taj način njegov znanstveni rad znatno pridonosi unapređenju dodiplomske i poslijediplomske nastave književnosti. Uvevši u dodiplomski i poslijediplomski studij književnosti mnoge inovativne pristupe – ističemo proučavanje starije hrvatske književnosti s aspekta kulturnog materijalizma, književnosemantički i naratološki pristup, te, posebice, pristup djelima starije hrvatske književnosti s aspekta imagologije, Davor je Dukić u velikoj mjeri osuvremenio proučavanje starije hrvatske književnosti prema standardima suvremene teorije i metodologije znanosti o književnosti. Na poslijediplomskom studiju kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu držao je dva kolegija: «Hrvatska književnost u svjetskom kontekstu», ljetni semestar 2002. i «Uvod u imagologiju», zimski semestar 2002/03. Također je nekim predavanjima sudjelovao na poslijediplomskom studiju književnosti (u organizaciju Odsjeka za komparativnu književnost) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, primjerice, održao je predavanje «Ugrofilske teme u hrvatskoj književnosti» unutar kolegija «Ideologemi i mitologemi u hrvatskoj književnoj kulturi» (ljetni semestar 2002/03.).
Osim vrsnog znanstvenog i nastavnog rada Davor Dukić neobično je aktivan u radu oko reforme studija kroatistike u skladu s Bolonjskom deklaracijom, a isto tako sudjeluje u organizacijskim poslovima poslijediplomskog studija kroatistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Iz navedenog proizlazi da Davor Dukić ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora što ih propisuje Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske.
Kao rezultat dosadašnjeg znanstvenog rada Davor Dukić ima objavljene tri autorske znanstvene knjige, šesnaest znanstvenih radova, tri priređivačke knjige i dvadesetak stručnih radova, od kojih su neki u tolikoj mjeri inovativni i istraživački da bi se mogli smatrati i znanstvenima (primjerice rad «Pjesme Petra Bašića o Katarini Velikoj i 'turskom ratu'», u kojem donosi nepoznate i neobjavljene pjesme Petra Bašića o Katarini Velikoj s relevantnim uvodom o nekim aspektima rusofilstva u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća; rad je objavljen u seriji Hrvatska književna baština, knj. I., Zagreb, 2002.).
U nešto više od desetak godina docent Davor Dukić profilirao se u vrsnog znanstvenika, ponajprije književnog povjesničara, ali i znanstvenika koji se bavi problemima teorije književnosti i metodologije znanstvenog rada. Svi Dukićevi znanstveni radovi odlikuju se približno istim ili sličnim osobinama, a te su: detaljno i precizno poznavanje korpusa stare hrvatske književnosti; konzistentna metodologija utemeljena na najnovijim pristupima i metodama znanosti o književnosti (naratološka i semantička analiza; najrelevantniji dosezi metodologije kulturnog materijalizma, književne antropologije odnosno imagologije); analitičnost i terminološka preciznost u opisu i analizi svake književne pojave. Budući da vrlo dobro poznaje i usmenu hrvatsku književnost i metodologiju proučavanja folklorne književnosti, u Dukićevim se studijama često – kao dodatna karakteristika – može naći i komparativna analiza usmenih i pisanih djela. Isto tako, budući da je educirani historičar i dobar poznavatelj hrvatske povijesti, u Dukićevim se raspravama uočava naglašen interes za istraživnje odnosa svjetonazorskih i ideoloških sastavnica pojedinog književnog djela prema povijesnoj zbilji. Znanstvena djelatnost Davora Dukića gotovo u cijelosti je posvećena starijoj hrvatskoj književnosti i u tom važnom segmentu hrvatske književne historiografije on je ostvario dosad vrlo zapažene rezultate. Osobito se može istaći njegov interes za hrvatsku književnost 18. stoljeća, kojoj je dosad relativno rijetko bila posvećivana književnohistoriografska pozornost. Isto su tako vrlo relevantna njegova književnoantropološka istraživanja o slikama i predodžbama Turaka u hrvatskoj književnoj kulturi, kojim je radovima otvorio put u posve nova istraživačka područja.
Kao nastavnik neobično marljiv, savjestan i temeljit Davor je Dukić cijenjen od studenata, a nezamjenjiv starijim kolegama.
Dr. sc. Davor Dukić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika po Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. Predlažemo da se ovo izvješće prihvati i da se dr. sc. Davor Dukić uputi na dalji postupak za stjecanje znanstveno-nastavnog zvanja izvanrednog profesora.
U Zagrebu, 29. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Dunja Fališevac
akademik Josip Bratulić
akademkinja Maja Bošković-Stulli
Matičnomu povjerenstvu za znanstveno
područje humanističkih znanosti – polje
jezikoslovlja i znanosti o književnosti i
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o rezultatima natječaja za radno mjesto docentice/docenta ili više pri
Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku
Kolegice i kolege!
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 8. prosinca 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docentice/docenta, izvanredne profesorice/izvanrednog profesora ili redovite profesorice/redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku. O toj odluci obaviješteni smo 22. siječnja 2004. (klasa:640-03/04-01/11, urbroj: 3804-240-04-2), stoga Matičnomu povjerenstvu i Fakultetskomu vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 30. prosinca 2003. prijavila se dr. sc. Zrinka Jelaska, docentica pri Katedri za hrvatski standardni jezik koja je prijavi na natječaj priložila sve potrebne dokumente.
Kratak pristupničin životopis:
Dr. sc. Zrinka Jelaska rođena je u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1979. dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti (A) i fonetiku (B-predmet). Na istom je fakultetu magistrirala 1984. i doktorirala 1997. Od 1991. stalno je zaposlena u Odsjeku za kroatistiku. Godine 1999. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice pri Katedri za hrvatski standardni jezik. Udana je i majka dvoje djece.
Znanstvena djelatnost nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje docentice:
Stručna djelatnost nakon zadnjega izbora:
Pristupnica je vodila znanstveno-istraživački projekt Hrvatski kao strani jezik: razvojna gramatika i rječnik (od 2001.), a sada vodi projekt Hrvatski kao drugi i strani jezik. Sudjeluje u još tri projekta u republici Hrvatskoj i u tri međunarodna projekta. Sudjelovala je na petnaestak znanstvenih i stručnih skupova u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu. Sudjelovala je u više televizijskih i radijskih emisija o hrvatskome jeziku. Objavila je četiri prikaza knjiga i znanstvenih skupova.
Nastavna i predavačka djelatnost nakon zadnjega izbora:
Na Odsjeku za kroatistiku pristupnica vodi predavanja i dio seminara iz hrvatskoga standardnog jezika za studentice i studente druge godine kroatistike, a povremeno predaje i izborne kolegije o hrvatskome kao stranome jeziku. Na Odsjeku za fonetiku vodila je kolegij Poredbena fonetika i fonologija, a na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Uvod u opće i hrvatsko jezikoslovlje. Predavala je na poslijediplomskim studijima kroatistike i lingvistike te na interdisciplinarnom poslijediplomskom studiju Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost. Održala je desetak javnih predavanja ili predavanja kao gošća predavačica. Bila je mentorica u izradbi jednoga magisterija i šest diplomskih radova. Dvije je godine gostovala na Sveučilištu u Koelnu (od 1998. do 2000.), a od početka tekuće akademske godine predaje na Sveučilištu u Mostaru. Voditeljica je Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture za koju je izradila interna skripta.
Zaključak:
Iz izloženoga je razvidno da je pristupnica dr. sc. Zrinka Jelaska nakon prvog izbora u znanstveno-nastavno zvanje docentice razvila plodnu nastavnu i stručnu djelatnost te objavila dosta stručnih i znanstvenih radova kojima je ispunila (i premašila) minimalne uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje docentice.
Matičnomu povjerenstvu napominjemo da je pristupnica usmeno upozorena kako bi trebala sastaviti popise objavljenih radova što ona, iz nepoznatih razloga, do završetka ove ocjene nije napravila pa izvještaju prilažemo popis koji je pristupnica priložila prijavi na natječaj.
S poštovanjem
U Zagrebu, 11. veljače 2004. P o v j e r e n s t v o
_________________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)
____________________________
(Prof. dr. Ivo Pranjković, član)
_________________________
(Dr. sc. Marija Znika, član)
Matičnomu povjerenstvu za područje
društvenih znanosti, polje jezikoslovlje i
znanosti o književnosti i
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o rezultatu natječaja za radno mjesto docentice/docenta pri Katedri za
hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu
Poštovane kolegice i kolege!
Na svojoj sjednici održanoj 23. prosinca 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docentice/docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku toga fakulteta. O svojoj odluci Vijeće nas je obavijestilo dopisom od 22. siječnja 2004. (Klasa: 640-03/04-01/6, ur. broj: 3804-240-04-2) te stoga podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na javni natječaj objavljen u «Vjesniku» 30. prosinca 2003. prijavila se dr. sc. Bernardina Petrović, viša asistentica u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU, koja je prijavi na natječaj priložila sve potrebne dokumente.
Kratak pristupničin životopis: Dr. sc. Bernardina Petrović rođena je u Vinkovcima gdje je završila osnovnu školu i centar usmjerenoga obrazovanja. Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku studirala je i 1991. završila jednopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 1999. poslijediplomski studij obranivši magistarski rad Uzorak sinonimnoga rječnika u hrvatskome jeziku. Na istom je fakultetu 16. srpnja 2003. obranila doktorski rad Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku. Udana je i majka dvoje djece.
Dosadašnja nastavna i stručna djelatnost: Šk. god. 1991/92. radila je kao profesorica hrvatskoga na Školi za dizajn, tekstil i odjeću u Varaždinu, a šk. god. 1992/93. kao profesorica hrvatskoga na osnovnim školama u Stenjevec i Voltino u Zagrebu. U rujnu 1993. izabrana je za znanstvenu novakinju u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU. Tu je god. 1999. izabrana za asistenticu, a 2003. za znanstvenu asistenticu. U Zavodu je radila na dvama znanstvenoistraživačkim projektima: od 1993. do 1996. na projektu Hrvatski rječnik (glavni istraživač akademik Stjepan Babić) i na projektu Istraživanje hrvatskih dijalekata (glavni istraživač akademik Milan Moguš). Tajnica je Akademijina časopisa «Filologija» i Odbora za leksikografiju Razreda za filološke znanosti HAZU. Sudionica je sedam znanstvenih skupova, od kojih na trima međunarodnima.
Pored suautorstva jedne monografije pristupnica je dosada objavila deset znanstvenih radova: po četiri u časopisu «Riječ» i «Filologija» te po jedan u «Suvremenoj lingvistici» i Zborniku radova s Drugoga hrvatskog slavističkog kongresa. Budući da broj objavljenih znanstvenih radova premašuje broj znanstvenih radova potrebnih za prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje docentice/docenta, ovdje ćemo ukratko prikazati samo znanstvenu monografiju i radove objavljene u časopisima «Filologija» i «Suvremena lingvistika» kao o rad objavljen spomenutome zborniku radova.
Važniji znanstveni radovi:
Ostala znanstvena, stručna i organizacijska djelatnost dr. sc. Bernardine Petrović: Uz prikazane znanstvene radove koji su po sudu povjerenstva reprezentativni za njezinu dosadašnju znanstvenu djelatnost, pristupnica je, kao što je razvidno iz priložena popisa, objavila još četiri znanstvena rada, četiri stručna rada i četiri prikaza. Uzmu li se svi njezini radovi kao cjelina, očito je da u njoj osjetno pretežu oni iz područja leksikologije, leksičke semantike, frazeologije, povijesti hrvatske leksikografije i metaleksikografije iz čega se bez poteškoća može odčitati pristupničina dosadanja stručna usmjerenost. S obzirom na činjenicu da je zadnjih godina, stjecajem prilika, radila na dijalektološkom projektu, i iz tog je područja objavila nekoliko zapaženih priloga.
Kao uspješna organizatorica potvrdila se radeći na organizaciji 3. međunarodnoga leksikološko-leksikografskoga skupa u HAZU Dvojezična i višejezična leksikografija (Zagreb, 15.-16- studenoga 2001.).
Usto je održala nekoliko javnih predavanja i surađivala u emisiji Govorimo hrvatski.
Zaključak:
Na osnovi iznesenih podataka povjerenstvo je uvjereno da pristupnica dr. sc. Bernardina Petrović ispunjava minimalne uvjete za znanstveno-nastavno zvanje docentice. Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta predlaže da je u to zvanje izabere i tako zaključi natječaj za mjesto docenta pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.
S poštovanjem
U Zagrebu, 6. veljače 2004. Povjerenstvo
__________________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)
______________________________
(Prof. dr. Ivo Pranjković, član)
______________________________
(Prof. dr. Marija Turk, članica)
Prilozi:
Fakultetkom vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
IZVJEŠTAJ
o održanom nastupnom predavanju
Dr. sc. Bernardine Petrović
Dr. sc. Bernadina Petrović održala je u ponedjeljak, 8. ožujka 2004. u 12,30 sati nastupno predavanje pred studenticama i studentima III. i IV. godine kroatistike.
Povjerenstvo je pristupnici predložilo tri teme:
Pristupnica je izabrala treću temu.
U izlaganju teme pristupnica je očitovala:
a) dobru upućenost u relevantnu literaturu,
b) vrsno poznavanje faktografije i
c) didaktičku primjerenost.
Nastupno predavanje bilo je retorički besprijekorno. Gradivo je bilo informatički obrađeno i tako i vizualno predstavljeno studentima. Nakon predavanja pristupnica je odgovarala na pitanja stručnog povjerenstva i prisutnih slušača, očitujući i u tome sigurnost.
Povjerenstvo je nastupno predavanje jednoglasno ocijenilo pozitivno.
U Zagrebu, 8. ožujka 2004. Povjerenstvo:
1. Prof. dr. sc. Marko Samardžija
2. Prof. dr. sc. Ivo Pranjković
3. Prof. dr. sc. Marija Turk
Odsjek za talijanistiku
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, I. Lučića 3
mr. sc. Iva Grgić, viša lektorica
mr. sc. Anadea Čupić, viša lektorica
dr. sc. Josip Jernej, redoviti profesor u miru
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
I
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
Na sjednici 9. veljače 2004. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je Stručnim povjerenstvom za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku. Stoga podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Vjesniku 22. veljače 2004. godine prijavila se jedna pristupnica, Vesna Deželjin. Uz prijavu je priložila Životopis, Bibliografiju radova i Izvješće o nastavnom, stručnom i znanstvenom radu, dok se njezina diploma i domovnica već nalaze u arhivu Filozofskog fakulteta.
Životopis:
Vesna Deželjin rođena je 11. srpnja 1958. godine u Zagrebu, gdje je završila jezičnu gimnaziju te 1982. godine diplomirala na Filozofskom fakultetu stekavši zvanje profesora engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti.
Također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, završila je Poslijediplomski studij književnosti. Godine 1993. obranila je magistarski rad pod naslovom Talijanska književnost u hrvatskom tisku u razdoblju od 1918 do 1930. godine.
Nakon diplome pristupnica je u dvije osnovne škole predavala engleski jezik, a od 1986. do 1993. godine radila je kao profesorica talijanskog jezika u «Školi stranih jezika Varšavska».
Godine 1993. primljena je u stalni radni odnos u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u zvanju lektora. Tijekom četiri akademske godine (1994/95-1998/99) paralelno s lektorskim radom (izvođenje nastave i konzultacija, održavanje ispita) predavala je, kao zamjena za odsutnu djelatnicu, kolegij Uvod u studij talijanskog jezika, te održavala ispite i konzultacije vezane uz taj kolegij.
Godine 1999. Vesna Deželjin prvi put je izabrana u zvanje višeg lektora.
Pristupnica je članica sljedećih stručnih udruga: Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Societŕ internazionale di letteratura e linguistica italiana (SILFI), Associazione internazionale di studi di letteratura e linguistica italiana (AISLLI) te Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE).
Nastavna djelatnost:
U Odsjeku za talijanistiku Vesna Deželjin vodi kolegije Talijanski jezik I i Talijanski jezik II. S obzirom na to da ti kolegiji pripadaju početnim godinama studija, ona osobitu pozornost poklanja diferenciranom pristupu studentima različite razine jezičnog i općeg predznanja i na taj način postiže izvrsne rezultate. Vesna Deželjin se u svom radu vodi kontrastivnim pristupom koji je tradicionalno obilježje lektorskog rada u Odsjeku za talijanistiku, razvijajući ga višesmjerno, tj. prema interferencijama ne samo s hrvatskim jezičnim sustavom, već i s ostalim jezicima koje studenti poznaju.. Njezin rad uključuje kontinuiranu prilagodbu nastavnih planova i programa te stalno prikupljanje i sastavljanje nastavnih materijala koji će odgovoriti potrebama i interesima različitih generacija studenata. U nastavi koristi tekstove suvremenih autora i rabi autentične glasovne i slikovne zapise, uvodeći niz kulturoloških sadržaja koji su dio kompetencije što se od studenata traži..
Od ove akademske godine Vesna Deželjin sudjeluje u izvođenju nastave prijevodnih vježbi na Poslijediplomskom stručnom prevoditeljskom studiju na Filozofskom fakultetu.
Izvannastavna stručna i znanstvena djelatnost:
Stručni rad Vesne Deželjin jednim je svojim, značajnim dijelom vezan uz njezin rad u nastavi. Osim pripreme nastavnih materijala, pristupnicu nastava motivira za promatranje svega što se zbiva u procesu usvajanja stranog jezika. Stoga se ona u svojim stručnim i znanstvenim radovima često bavi jezičnim problemima fonetske, morfosintaktičke ili pragmalingvističke prirode i motivacijsko-percepcijskim osobinama studenata talijanistike (usp. npr. znanstveni rad pod brojem 20. te stručne radove u priloženoj Bibliografiji) Na promicanju nastave stranih jezika Vesna Deželjin radi i kao članica, (od 2000. godine) uredništva časopisa «Strani jezici», a dvije godine (2001-2003) bila je predsjednica Povjerenstva za ocjenu udžbenika pri Ministarstvu znanosti, prosvjete i športa. Nekoliko je puta bila voditeljica klasifikacijskih ispita Odsjeka za talijanistiku. Sudjeluje u radu izbornih povjerenstava za sveučilišna nastavna zvanja na matičnom fakultetu i izvan njega, kao i u radu povjerenstava za ocjenu diplomskih radova unutar Odsjeka.
Pristupnica je s referatom sudjelovala na većem broju znanstvenih i stručnih skupova; 1998. godine održala je javno predavanje o opusu M. Faragune i L. Carpinterija u Hrvatskom konzulatu u Trstu, 2000. godine predavanje «Habzburgizmi u venetskim dijalektima» u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u seminaru prof. dr. Zrinke Glovacki-Bernardi, a 2001. sudjelovala je u radio-emisiji RAI-a posvećenoj književniku M. Faraguni i na komemorativnom skupu njemu u čast.
Vesna Deželjin višegodišnja je suradnica znanstvenog projekta «Hrvatsko-talijanske književne veze» (sada pod vodstvom prof. dr.sc. Sanje Roić), a od 2003. godine članica je i međunarodnoga znanstvenog projekta «Neurolingvistički aspekti bilingvizma» pri Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Znanstvena bibliografija Vesne Deželjin obuhvaća dvadeset i sedam znanstvenih radova, od kojih je četrnaest objavljeno u posljednjih pet godina, tj. od njezina prvog izbora u zvanje višeg lektora. Osim tematika koje smo već naveli, oni se većinom bave proučavanjem različitih aspektima kontakta jezika, kulturalnih prožimanja i višejezičnosti.
Zaključak:
Mr.sc. Vesna Deželjin posjeduje odgovarajuću stručnu spremu, dugodišnje radno iskustvo u sveučilišnoj nastavi, te pokazuje izrazitu sklonost za nastavnu djelatnost, stručno usavršavanje i unapređivanje nastavne struke. U svim navedenim aspektima u posljednjih je pet godina postizala izvrsne rezultate i iskazivala visoku razinu kvalitete. Nadalje, od svojega prvog izbora u nastavno zvanje višeg lektora objavila je čak četrnaest znanstvenih radova (uz jedan stručni članak i jedan prijevod), čime njezina bibliografija znatno premašuje minimalne uvjete koji su postavljeni za reizbor u zvanje višeg lektora.
Pristupnica, dakle, udovoljava svim odredbama članka 81. Zakona o visokim učilištima i preporukama Rektorskog zbora za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg lektora.
Stoga predlažemo Matičnom povjerenstvu i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da mr.sc. Vesnu Deželjin ponovno izabere u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
U Zagrebu, 22. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
mr. sc. Iva Grgić,
viša lektorica
mr. sc. Anadea Čupić,
viša lektorica
dr. sc. Josip Jernej,
redoviti profesor u miru
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 16. veljače 2004.
Na sjednici održanoj 8. prosinca 2003. godine imenovani smo stručnim povjerenstvom za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku, te podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 30. prosinca 2003. godine prijavile su se mr. sc. Danka Singer i mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić.
Tijekom postupka ocjene rezultata natječaja mr. sc. Danka Singer povukla je svoju molbu pa ćemo u izvješću ocijeniti nastavni, stručni i znanstveni rad samo mr. sc. Lovorke Zergollern-Miletić.
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, hrvatska državljanka, rođena 1961. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnoškolsko obrazovanje i klasičnu gimnaziju. 1980. godine je upisala, a 1985. godine diplomirala engleski jezik i književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija, kao i nakon diplomiranja, u više je navrata boravila na stručnom usavršavanju u Britaniji i Francuskoj, te u Portugalu, gdje je usavršavala znanje portugalskog jezika koji je studirala fakultativno. Već kao studentica aktivno se uključila u znanstveni, stručni i nastavni rad, pa je tako surađivala u radu na Filipovićevu Rječniku anglicizama u hrvatskom ili srpskom jeziku, sudjelovala na jednom seminaru iz američkih studija, postala član Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja te honorarno radila u školi stranih jezika. 1985. godine na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu upisala poslijediplomski studij književnosti, a magistrirala je 1990. godine. Svoj znanstveni interes nakon stjecanja magisterija znanosti usmjerila je prema lingvističkim temama, a posebice prema kategoriji određenosti i neodređenosti. 2003. godine odobren joj je postupak stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i tema Kategorija određenosti i neodređenosti u engleskom i hrvatskom jeziku. Od 2001. godine suradnik je na znanstveno-istraživačkom projektu Engleski jezik u Hrvatskoj (glavni istraživač: Jelena Mihaljević Djigunović).
Nakon stjecanja profesorske diplome, mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić najprije se zaposlila kao profesor engleskog i francuskog jezika u Školi za strane jezike («Varšavska») u Zagrebu, a od 1986. do 1993. godine radi kao asistent u Zavodu za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje se u sklopu istraživačkog projekta akademika Rudolfa Filipovića bavi analizom anglicizama u francuskom jeziku, a kraće vrijeme radi i na projektu akademika Antice Menac Hrvatsko-engleski frazeološki rječnik. U listopadu 1993. godine prelazi na Odsjek za anglistiku, gdje do ožujka 1999. godine radi u zvanju lektora, a nakon toga u zvanju višeg lektora. Predaje kolegije “Engleski I”, “Engleski II”, “Engleski III” te "Fonetske vježbe 1. godine", a od ove akademske godine izvodi nastavu i iz kolegija “Prijevodne vježbe s engleskog na hrvatski na 4. godini“. Kraće je vrijeme predavala engleski jezik i studentima povijesti i filozofije. U akademskoj godini 2001./2002. predavala kolegij “Prijevodne vježbe” na Stručnom poslijediplomskom studiju prevođenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U suradnji s kolegicama i kolegama izrađuje nastavne programe i materijale za kolegije koje predaje. Tijekom godina uvela je mnogo inovacija u izvođenju nastave kolegija koje predaje, a višegodišnje ankete koje samoinicijativno provodi kako bi od studenata dobila povratnu informaciju o svome radu redovito potvrđuju da je riječ o iznimno kvalitetnoj nastavnici.
Pristupnica je održala izlaganja ili radionice na trinaest znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, a također je bila član organizacijskog odbora nekoliko domaćih i međunarodnih skupova. Posebno ističemo njezin doprinos u organiziranju dvaju godišnjih savjetovanja (1996. i 1997. godine) Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, uređivanju dvaju zbornika radova te golem trud u svojstvu tajnice uložen u funkcioniranje toga društva. Uz Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, aktivni je član Hrvatskog udruženja profesora engleskog, Hrvatskog filološkog društva te Hrvatskog društva za anglističke studije. Uz rad na nekoliko rječnika i glosara, bavi se i prevođenjem s engleskog i francuskog jezika.
Pristupnica je objavila 15 radova, od toga 12 znanstvenih. Tri znanstvena rada koje je objavila nakon posljednjeg izbora svjedoče o njezinim širokim stručnim i znanstvenim interesima te interdisciplinarnom pristupu temama kojima se bavi. U radu "Hrvatska kultura - kako se vidimo sami i kako nas drugi vide" (Drugi hrvatski slavistički kongres – zbornik radova, svezak II, ur. Dubravka Sesar i Ivana Vidović, Zagreb, 2001, str. 683-688.) opisuje zanimljivo istraživanje kojim je htjela steći uvid u percepciju hrvatske kulture od strane Hrvata koji žive u Hrvatskoj, Hrvata iz dijaspore i stranaca. U istraživanju su sudjelovala 142 ispitanika, a rezultati su pokazali zanimljive razlike u percepciji hrvatske kulture s obzirom na podrijetlo, obrazovanje i dob ispitanika. Temom obrazovanja budućih nastavnika engleskog jezika bavi se u radu “Što, kako i kada u obrazovanju budućih nastavnika stranih jezika” (u suautorstvu s Jelenom Mihaljević Djigunović, Metodika, Zagreb, 2003, str. 77-91). Opisuje i komentira dva istraživanja koja je sa suautoricom provela sa studentima i diplomiranim profesorima engleskog jezika i književnosti. U prvom su istraživanju na uzorku od 150 studenata zagrebačke anglistike ispitani stavovi prema studiju i obrazovanju budućih nastavnika engleskog jezika. U drugom istraživanju, provedenom sa 60 studenata–budućih nastavnika i 22 iskusna nastavnika engleskog jezika, ispitanici su procjenjivali važnost pojedinih kolegija na studiju anglistike za nastavničko zanimanje. Rezultate su komentirani komparativno te u svjetlu reforme visokoga obrazovanja. “Some Aspects of the Categories of Definiteness and Indefiniteness in Croatian and English” (SRAZ br. XLVII – XLVIII, Zagreb, 2002.-2003, str. 553-562) znanstveni je rad u kojem se pristupnica bavi kategorijama određenosti i neodređenosti. Na zanimljiv način opisuje jezična sredstva pomoću kojih se spomenute kategorije realiziraju u hrvatskome i engleskom jeziku. Pokazuje da je problem određenosti i neodređenosti vrlo kompleksan te zaključuje da sustavna komparativna analiza tih kategorija u različitim jezicima može bitno pridonijeti i lingvistici kao znanosti i usvajanju stranih jezika.
Mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić vrlo je aktivan član Odsjeka za anglistiku. Potaknula je i aktivno sudjeluje u provođenju mnogih odsječkih aktivnosti. Često sudjeluje u radu povjerenstava za izbore u nastavna zvanja, član je odsječkoga povjerenstva za reformu nastavnih programa, a predsjednica je jednog od povjerenstava Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za ocjenu udžbenika engleskog jezika. U mnogo je navrata bila uspješan predstavnik zagrebačke anglistike u različitim stručnim aktivnostima (npr. CRO-TESOL). Organizirala je nekoliko posjeta stranih stručnjaka (npr. profesora sa Sveučilišta u Oxfordu, Sveučilišta u Ivanovu) koji su održali predavanja studentima anglistike. Među kolegama na Odsjeku i Fakultetu vrlo je cijenjena i zbog svoje komunikativnosti i kolegijalnosti te spremnosti da pomogne u rješavanju bilo kojeg problema.
Pristupničin nastavni rad iznimno cijene i studenti, o čemu svjedoče visoke ocjene njezinog rada u studentskim anketama. Osim zbog stručnosti, oni je iznimno poštuju i zbog profesionalnog i ljudskog pristupa studentima.
Na temelju svega iznešenoga i ocjene pristupničinog cjelokupnog nastavnog, stručnog i znanstvenog rada, stručno povjerenstvo zaključuje da mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić ispunjava sve uvjete za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg lektora te predlaže Fakultetskomu vijeću da je ponovno izabere u to zvanje.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. profesor
Dr. sc. Goranka Antunović, docent
Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
Mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić
OBJAVLJENI RADOVI
Do posljednjeg izbora:
1. "Crni humor", Književna smotra broj 83, Zagreb 1991, str. 69-77.
2. Prikaz: "Languages in Contact - Proceedings of the Symposium 16. 1. Languages in Contact of the 12th International Congress of Anthropological and Ethnological Sciences", ed. by Rudolf Filipović and Maja Bratanić, Suvremena lingvistika 31-32, Zagreb 1991, str. 97-103.
3. "Semantičke posuđenice iz engleskog u francuskom jeziku", Radovi zavoda za slavensku filologiju, vol. 27, Zagreb 1992, str. 137 - 143.
4. Kronika: "Prvi hrvatski slavistički kongres", Strani jezici, XXV, br. 1-2, Zagreb 1996, str. 111-112.
5. "Pseudoanglicizmi u francuskom jeziku", Suvremena lingvistika, svezak 1-2.(broj 41-42), Zagreb 1996, str. 629-635.
6. Kronika: "Kongres AILA-e", Strani jezici, XXV, br. 3-4, Zagreb 1996, str. 239-241.
7. "Kratka analiza grešaka u sastavcima studenata engleskoga jezika", Jezik i komunikacija, zbornik radova s godišnjeg skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, ur: M. Andrijašević i L.Z.-Miletić, Zagreb 1996, str. 165-167.
8. "Morphological Adaptation of English Noun Suffixes in French", SRAZ, vol. XLII, Zagreb 1997, str. 411-416.
9. "Metaforično izražavanje u hrvatskom novinskom jeziku", Prvi hrvatski slavistički kongres - zbornik radova, svezak I, Zagreb 1997, str. 197-201.
10. "Blagdanska imena u hrvatskim narodnim poslovicama" (u suautorstvu sa Sanjom Vulić) - članak objavljen u zborniku radova s Europhrasa '97, ur. Peter Durco, Bratislava 1998, str. 360.-365.
11. "Koliko studenti stranih jezika poznaju hrvatski standardni jezik?" - Zbornik radova s godišnjeg savjetovanja HDPL-a, ur. Lada Badurina, Boris Pritchard i Diana Stolac, Zagreb-Rijeka 1998, str. 621.-625.
12. "British Culture through Different Eyes" , Cross-Cultural Challenges, ur. Janja Ciglar-Žanić, Damir Kalogjera i Jasna Jemeršić, Zagreb 1998, str. 403.-409.
Nakon posljednjeg izbora:
1. "Hrvatska kultura - kako se vidimo sami i kako nas drugi vide", Drugi hrvatski slavistički kongres – zbornik radova, svezak II, ur. Dubravka Sesar i Ivana Vidović, Zagreb 2001, str. 683-688.
2. “Što, kako i kada u obrazovanju budućih nastavnika stranih jezika” (u suautorstvu s Jelenom Mihaljević-Djigunović), Metodika, Zagreb 2003, str. 77-91.
3. “Some Aspects of the Categories of Definiteness and Indefiniteness in Croatian and English”, SRAZ br. XLVII – XLVIII, Zagreb 2002.-2003, str. 553-562.
dr. sc. Nataša Desnica-Žerjavić, viši lektor
mr. sc. Darja Damić Bohač, viši lektor
mr. sc. Branka Fabečić-Horvatić, viši lektor u miru
dr.sc. Sanja Grahek, docent, rezervni član
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 27. travnja 2004.
Predmet: Natječaj za izbor u nastavno zvanje lektora
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je na sjednici od 8. ožujka 2004. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za francuski jezik Odsjeka za romanistiku.
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Vjesniku 15. ožujka 2004. godine prijavile su se:
1. Iva Šarić
2. Sanja Šoštarić.
Biografski podaci:
Iva Šarić rođena je 1972. godine u Zagrebu.
Maturirala je 1991. godine u Centru za odgoj i obrazovanje u kulturi u Zagrebu.
Diplomu profesora francuskog jezika i književnosti te filozofije stekla je 1997. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Upisala je poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (mentorica prof. dr. Ingrid Šafranek, priprema rad s područja francuske književnosti o Jeanu Rouaudu i njegovu «donjeloarskom» ciklusu.
Poznavanje stranih jezika: uz francuski iz kojega ima diplomu, poznaje i engleski i njemački.
Radno iskustvo:
Od veljače do lipnja 1997. radila je kao honorarna prevoditeljica za francuski jezik u Hrvatskom informativno-kulturnom zavodu.
Od rujna 1997. do rujna 1998. predavala je francuski jezik u Gimnaziji u Velikoj Gorici i u Gimnaziji Lucijan Vranjanin, te etiku u Ekonomskoj školi Velika Gorica.
Od rujna 1998. do rujna 1999. predavala je francuski jezik na Hrvatskom vojnom učilištu Petar Zrinski.
Od listopada 1999. do rujna 2000. bila je lektor hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jean Moulin Lyon III u Francuskoj.
Od rujna 2000. do rujna 2001. predavala je francuski jezik Hrvatskom vojnom učilištu Petar Zrinski.
Od rujna 2001. lektorica je hrvatskog jezika, a uz to vodi i kolegij Civilizacija Hrvatske na sveučilištu Blaise Pascal u Clermont-Ferrandu, Francuska.
Stručna djelatnost:
Kolovoz 1999. – prevoditeljica za francuski jezik na 2. Svjetskim igrama u Zagrebu.
Rujan/listopad 2001. – izrada internetskih stranica za učenje hrvatskog kao stranog jezika http:/free-zg.hinet.hr/Lectorat croate
Travanj/svibanj 2003. – organizacija studijskog putovanja za studente hrvatskog jezika iz Clermont-Ferranda (posjet Zagrebu i Varaždinu, te predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu).
Veljača 2004. – organizacija studijskog putovanja za članove Društva studenata Hrvatska-Francuska (AECF) – posjet Clermond-Ferrandu i okolici te predstavljanje Hrvatske u Auvergni.
Prevođenje za razne institucije: Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Hrvatski kulturno-informativni zavod.
U pripremi: metoda za učenje hrvatskog kao stranog jezika «Kontakti» (demo-verzija dostupna na internetskoj adresi http://globalnet.hr/~ivsaric).
2. SANJA ŠOŠTARIĆ
Biografski podaci:
Sanja Šoštarić rođena je 1964. godine u Mostaru.
Osnovnu i srednju školu (Obrazovni centar za jezike) završila je u Zagrebu.
Diplomu profesora francuskog jezika i književnosti te komparativne književnosti stekla je 1987. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,
uz prosjek ocjena 4,8.
Studij bibliotekarstva diplomirala je 1990. godine.
Radno iskustvo:
Od jeseni 1987. do ljeta 1992. predavala je francuski jezik u Školskom centru za cestovni promet.
Od 1992. zaposlena je kao knjižničarka u Knjižnici Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta.
Stručna djelatnost:
Sanja Šoštarić objavila je u časopisima Gordogan, Književna revija i u jednom zborniku 6 prijevoda članaka iz područja znanosti o književnosti.
Izvela je osuvremenjivanje «Francusko-hrvatskog i hrvatsko-francuskog rječnika» Rudolfa Maixnera, koji je kako kaže prof. dr. sc. August Kovačec u predgovoru novom, dorađenom izdanju, trebalo «temeljito popuniti, modernizirati, ažurirati, pa i ispraviti.» Autor predgovora ocjenjuje da je taj posao, koji se sastoji od oko 8000 intervencija, «obavila na zavidnoj leksikografskoj razini», te da je «djelomice također promijenjena i proširena i francuska gramatika, a ujedno je i prikazana preglednije», dok je transkripcija francuskog izgovora prilagođena znakovima Međunarodnoga fonetskoga društva (API –IPA). Zbog svega toga pisac predgovora zaključuje da je Sanja Šoštarić «u punom smislu te riječi suautorica toga rječnika».
Iz svega navedenoga proizlazi da:
Zaključak i prijedlog:
Imajući na umu:
- uvjete iz članka 81 Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» - pročišćeni tekst 59/96)
- Odluku o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske («Narodne novine», 94/96)
- potrebe Odsjeka za romanistiku za lektorom koji, uz izvrsno vladanje francuskim jezikom i iskustvo u nastavi, posjeduje visoku stručnu kompetenciju na leksičkoj, gramatičkoj i fonetskoj razini
povjerenstvo predlaže da se za lektora francuskog jezika na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabere Sanja Šoštarić.
S poštovanjem
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Nataša Desnica Žerjavić, viši lektor
mr. sc. Darja Damić Bohač, viši lektor
mr. sc. Branka Fabečić-Horvatić, viši lektor u miru
dr.sc. Sanja Grahek, docent, rezervni član
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti
Katedra za češki jezik i književnost
Ivana Lučića 3, Zagreb
U Zagrebu, 27. veljače 2004.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u zvanje lektora ili višega lektora na Odsjeku za (zapadno)slavenske jezike i književnosti
Na sjednici održanoj 19. siječnja 2004. godine Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za češki jezik i književnost pri Odsjeku za (zapadno)slavenske jezike i književnosti, o čemu podnosimo svoj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj, objavljen 30. siječnja 2004. godine u Vjesniku, prijavile su se dvije kandidatkinje: Petra Malešević i Slavomira Ribarova.
1. PETRA MALEŠEVIĆ svojoj je prijavi priložila životopis s podatcima o obrazovanju i radnom iskustvu, bibliografiju (popis radova), svoju fakultetsku diplomu i domovnicu.
Rođena je 29. studenoga 1973. u Zagrebu i državljanka je Republike Hrvatske. Godine 1992. završila je XVI. gimnaziju u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu završila je dva petogodišnja jednopredmetna studija: psihologiju 2001. te češki jezik za strance 2003. godine. Oba je predmeta studirala po europskom bodovnom sustavu (ECTS). Dokumentaciji je priložena kopija dipolome (na latinskom jeziku) magistra bohemističke struke. Diploma u Hrvatskoj nije nostrificirana (ne spominje se ni da je traženo priznavanje istovrijednosti fakultetskoj diplomi odgovarajućega studija u Hrvatskoj).
Završila je tečaj engleskoga jezika na The British Council i stekla First Certificate in English (Zagreb 1993.). Aktivno vlada češkim i engleskim jezikom, pasivno slovačkim i francuskim, razumije poljski. Služi se računalom (MS Office, Internet).
Nastavni rad:
Kao svoje pedagoško iskustvo Petra Malešević navodi rad na mjestu učitelja hrvatskoga jezika u jezičnoj školi Skřívánek u Pragu, 2001. godine.
Stručni rad:
Petra Malešević uglavnom se bavi prevođenjem; prevodila je za jednu humanitarnu organizaciju i Češku televiziju (1997., 1998.), za češku prevoditeljsku agenciju Interlingua Servis (od 2000.) i za hrvatsku prevoditeljsku agenciju Abis (2003.).
Za zagrebačkoga izdavača AGM prevela je (sa slovačkoga jezika) jednu knjigu P. Pišťaneka, a za Golden marketing jednu knjigu za djecu Karla Čapeka. Od 2002. piše literarne tekstove (eseje, osvrte, kritike) na češkom jeziku za slovački internet magazin inZine.
Radovi:
Petra Malešević u svojoj bibliografiji navodi:
- diplomski rad "Volný dativ v češtině ve srovnání s chorvatštinou" (Prag 2003.),
- prijevod Rivers of Babylon Petra Pišťaneka sa slovačkoga (Zagreb 2003.),
- prijevod Dašenjke Karla Čapeka s češkoga (Zagreb 2003.).
Radove na slovačkom internetu inZine ne navodi pojedinačno (www.inzine.sk).
2. SLAVOMIRA RIBAROVA svojoj je prijavi priložila životopis, izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj aktivnosti, popis objavljenih radova, kopije svojih inozemnih fakultetskih diploma, kopiju Rješenja o priznavanju istovrijednosti inozemnih diploma fakultetskoj diplomi Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, kopije Ugovora o radu u Republici Češkoj i kopiju Rješenja o trajnom nastanjenju u Republici Hrvatskoj MUP-a RH.
Slavomira Ribarova rođena je 14. travnja 1974. u Ohridu (Makedonija). Ima makedonsko i češko državljanstvo. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske br. 511-01-74-UP/I-5415/1-03. od 29. 12. 2003. odobreno joj je trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj.
Nakon završena prva tri razreda opće gimnazije u Skopju (Makedonija) školovanje je nastavila na South Page Community High School, College Springs (Iowa, SAD), gdje je završila četvrti razred i 1992. maturirala. Na Iowa Western Community College u Clarindu (Iowa) završila je 1993. godine i 1. godinu općega studija. Od 1993. do 1998. studirala je na Filološkom fakultetu B. Koneski u Skopju studijsku grupu engleski jezik i književnost (A) i češki jezik i književnost (B) te stekla naslov profesora engleskoga jezika i književnosti s češkim jezikom i književnošću. Akademsku godinu 1994./1995. provela je na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, gdje apsolvirala jednogodišnje Češke studije. Na istom je fakultetu od 1997. nastavila studij bohemistike, 1999. godine stekla naslov magistra češkoga jezika i književnosti i upisala doktorski studij (s temom iz slavenske frazeologije).
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu priznao je (uz položeni ispit iz hrvatskoga jezika) potpunu istovrijednost njezinih fakultetskih diploma stečenih u Skopju i Pragu svojoj fakultetskoj diplomi profesora češkoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti (Rješenje br. 3804-260-03-3 od 22. 12. 2003.).
Slavomira Ribarova aktivno vlada češkim, makedonskim, engleskim, hrvatskim i bugarskim jezikom, a pasivno slovačkim, španjolskim, ruskim i japanskim jezikom.
Nastavni rad:
Slavomira Ribarova ima višegodišnje pedagoško iskustvo: za Ministarstvo okoliša Republike Češke radila je od 1994. do 1995. godine kao predavač engleskoga jezika za češke zaposlenike. Češkim zaposlenicima Telecoma i Češke Kooperative također je od 1996. do 1999. godine predavala engleski jezik u English Language Institute u Pragu.
Godine 1999. prijavila se na natječaj Ministarstva školstva Republike Češke za ugovornoga (razmjenskoga) lektora za češki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1. listopada 1999. do danas radi kao ugovorni viši lektor na studiju bohemistike, gdje drži nastavu iz jezičnih vježbi za studente 3. i 4. godine. Paralelno je od 2000. do 2002. godina vodila i češki tečaj 1. i 2. stupnja u Centru za strane jezike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Slavomira Ribarova pokazala se kao izvrstan nastavnik koji sa starijim godištima studenata postiže izvrsne rezultate. Uz njezinu stručnost i pedagoški talent njezin je entuzijazam osvježio i stručno obogatio jezičnu nastavu na studiju bohemistike.
Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu:
Sudjelovala je kao izlagač na Hrvatskim filološkim danima, održanim u Opatiji u lipnju 2000. godine, u organizaciji Hrvatskoga filološkog društva.
Objavljeni radovi:
Izlaganje Slavomire Ribarove na Hrvatskim filološkim danima (Opatija 2000.) "Frazemi s biblijskim osobnim imenima u češkom i hrvatskom jeziku" objavljeno kao izvorni znanstveni rad (Riječ, HFD, Rijeka 2001., str. 71- 77) dokazuje da je autorica perspektivan znanstveni istraživač kojemu je područje frazeologije blisko i dobro poznato (to pokazuje i u Pragu upisan doktorski studij s temom iz frafeologije).
Knjiga Slavomire Ribarove i P. Vukovića Hrvatski jezični suvenir, kao češka sastavnica u višejezičnoj seriji naklade Ljevak (Zagreb 2004.), mali je ali vrlo vrijedan priručnik za češke korisnike koje ne zanimaju samo hrvatske turističke atrakcije, nego i hrvatska kultura uopće. Iako zadani obrazac Suvenira ne daje autorima prostor za vlastite kreacije, češka je komponenta domišljena s iskustvom jezičnoga stručnjaka i poznavatelja hrvatskih posebnosti.
Prijevodi Slavomire Ribarove dokazuju njezinu visoku jezičnu kompetenciju, i to na nekoliko jezika. Među onima objavljenima razlikuju se stručni i umjetnički prijevodi.
Kao suradnik Slavenskoga instituta Češke akademije znanosti u Pragu Slavomira Ribarova je dobro upoznala leksikografski rad na Staroslavenskom rječniku; uglavnom je bila angažirana kao prevoditelj s češkoga na engleski pojedinačnih ili kolektivnih paleoslavističkih radova koji su prezentirani svjetskoj znanosti. Među objavljenima je njezin prijevod recentnoga rada Z. Ribarove o specifičnostima staroslavenske leksikografije te kompletan Indeks s bilješkama u 16. svesku Radova Slavenskoga instituta (Práce Slovanského ústavu 2003.).
Slavomira Ribarova se kao poznavatelj starije jezične građe i stručni prevoditelj s hrvatskoga na češki i makedonski jezik potvrdila i u dvama poglavljima knjige M. Nosića Humačka ploča (Rijeka 2001.).
Poseban je talent pokazala u umjetničkom prijevodu; iz Almanaha Lepě svihlí tlové (Brno 2002.) prevela je zajedno s D. Sesar deset reprezentativnih pjesnika suvremene češke avangardne poezije za književni časopis Nova Istra (Pula 2003.). Taj je prijevod zahtijevao posebno jezično umijeće u otkrivanju mnoštva jezičnih zamki i primjeni nekonvencionalnih stilskih postupaka.
Suradnja na znanstvenoistraživačkim projektima:
Slavomira Ribarova od 2001. godine surađuje na dvama znanstvenoistraživačkim projektima: kao honorarni stručni suradnik na projektu Crkvenoslavenski rječnik Slavenskoga instituta češke Akademije znanosti u Pragu (o čemu svjedoče priloženi Ugovori o djelu) i kao stalni stručni suradnik na projektu Zapadnoslavenski jezici u usporedbi s hrvatskim Zavoda za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Kao izvorni češki govornik i izvrstan poznavatelj češke stručne literature Slavomira Ribarova na potonjem projektu surađuje na razne načine: kao stručni konzultant u izboru građe za jezične priručnike, kao prevoditelj, kao lektor za češki jezik u bohemističkoj sastavnici projekta, kao korektor i dr.
Slavomira Ribarova se potpuno uključila u kolektivni rad na bohemistici i općenito na Odsjeku za (zapadno)slavenske jezike i književnosti; potvrdila se kao savjestan i pouzdan suradnik, dorastao stručnim i organizacijskim poslovima. Zahvaljujući njezinim kontaktima s češkim Ministarstvom školstva bohemistika je dobila dio potrebne opreme, udžbenika i knjiga za priručnu i odsječku knjižnicu. Dragocjena je osoba za kontakt s češkom stranom i u realizaciji studentske razmjene.
ZAKLJUČAK:
Stručno povjerenstvo zaključuje da prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (123/03)
1. Petra Malešević ne ispunjava minimalne uvjete za radno mjesto lektora za češki jezik;
2. Slavomira Ribarova svojim nastavnim, stručnim i znanstvenim radom ispunjava više od minimalnih uvjeta za mjesto lektora za češki jezik. Stručno povjerenstvo stoga
p r e d l a ž e
da se Slavomira Ribarova izabere u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za češki jezik i književnost pri Odsjeku za zapadnoslavenske jezike i književnosti.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
2. Dr. sc. Katica Ivanković, docent
3. Akademik Anica Nazor
Zagreb, 8. lipnja, 2004.
Filozofski fakultet u Zagrebu
Centar za strane jezike
Povjerenstvo za izbor stručne suradnice
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 26. travnja 2004. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u stručno zvanje stručnog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik u Centru za strane jezike.
Na natječaj objavljen u Vjesniku 10. svibnja 2004. prijavile su se mr.sc. Danka Singer, prof., Tina Kužić, prof. i Tina Šarić, prof.
Stručno povjerenstvo je utvrdilo da sve tri pristupnice udovoljavaju uvjetima, propisanim čl.44, stavak 3 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03.), te čl.64 Statuta Filozofskog fakulteta.
Kako Tina Kužić, prof, uz engleski jedina ima i diplomu njemačkog jezika, koja kombinacija jezika je trenutačno najpotrebnija za jezičnu nastavu u Centru, i k tome se iskazala svojim radom u dosadašnjoj suradnji s Centrom u tečajnoj i individualnoj nastavi engleskog i njemačkog jezika, predlažemo Vijeću da nju izabere u stručno zvanje stručne suradnice za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik u Centru za strane jezike.
Povjerenstvo:
1. Azra Plićanić Mesić, prof.
2. dr.sc. Alka Krvavac
3. Ines Jelovčić, prof.
Fakultetsko vijeće na sjednici od 8. prosinca 2003. godine imenovalo nas je u Povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku i književnosti za predmet Njemački jezik, na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Podnosimo
IZVJEŠTAJ
Na natječaj za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku i književnosti, za predmet Njemački jezik objavljen u "Novom listu" 2. studenog 2003. godine javila se dr.sc. Nada Ivanetić.
Nada Ivanetić rođena je u Bribiru, 13. 4. 1946. Diplomirala je njemački jezik i književnost kao prvi i engleski jezik kao drugi glavni predmet na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1970. godine. Naslov magistra stekla je 1980., a naslov doktora znanosti 1989. god.
Od 1970. do 1972. nastavnica je njemačkoga jezika na srednjim školama, a od 1973. do 1984. na školi stranih jezika u Rijeci. Od 1984. radi na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, najprije kao predavač, od 1991. kao docent i od 1998. kao izvanredni profesor na predmetu Njemački jezik.
Na Pedagoškom odnosno Filozofskom fakultetu u Rijeci sudjeluje u osmišljavanju i izradi programa za studij germanistike. U akademskoj godini 1996/97. bila je vršiteljica dužnosti voditeljice studija (honorarno).
Nastavnik je na poslijediplomskom studiju na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci U okviru stručnog usavršavanja i međunarodne razmjene boravila je u više navrata u inozemstvu, među ostalim na Filozofskom fakultetu u Freiburgu, Ekonomskom sveučilištu u Beču, a u okviru CEEPUS programa 2000. god. na Institutu za germanistiku Sveučilišta ELTE u Budimpešti.
Bila je predsjednica Hrvatskog društva za primjenjenu lingvistiku (2002. i 2003. god.), vodila godišnja savjetovanja toga društva i uredila 5 zbornika HDPL-a.
Nada Ivanetić magistrirala je 1980. godine temom iz kontrastivne semantike (izrazi za prijekor i neodobravanje u njemačkom i hrvatskom jeziku). Godine 1989. obranila je doktorsku disertaciju iz područja kontrastivne pragmalingvistike (govorni činovi za neodobravanje u hrvatskom i njemačkom jeziku).
Pored magistarskog rada i doktorske disertacije do izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor objavila je 38 radova. Nakon zadnjeg izbora objavila je 19 radova, od čega 14 znanstvenih.
U najopsežnijem tekstu objavljenom nakon zadnjeg izbora, knjizi "Uporabni tekstovi", Nada Ivanetić raspravlja o kriterijima tekstualnosti, granicama teksta, odnosu teksta i tekstne vrste, teksta i diskursa. U drugom je dijelu težište na raščlambi dvanaest odabranih tekstnih vrsta sagledanih u kontekstu istraživačkih težišta discipline. Iako se opisi tekstnih vrsta obično koncentriraju na ono što je (proto)tipično, u analizama su obuhvaćene i varijacije na razini makrostrukture i jezičnoga izraza. Stoga su ove analize između ostaloga i prilog stilistici jednoga segmenta uporabnih tekstova i opisu hrvatskoga na razini koja se malo istražuje i o kojoj se piše i govori na osnovi dojmova.
Članci objavljeni u časopisima bave se opisom i uporabom posuđenica (Deutsche Entlehnungen in Orubica, Slawonien; Germanizmi kao komponente supstandardne frazeologije), kontrastivnim frazeološkim temama (Onimijski frazemi i konceptualizacija svijeta, O nekim onimijskim frazemima u hrvatskom i njemačkom jeziku, More u frazeologiji) te tekstnim vrstama (Komplimenti naši svagdašnji, Jezik i struktura oporuka, Dobili ste broj 555-666).
Pregledom i analizom znanstvenoga rada Nade Ivanetić utvrdili smo da su njezini radovi posvećeni temama iz semantike, pragmalingvistike, tekstne lingvistike, sociolingvistike (germanizmi) i frazeologije. Kandidatkinja se među prvima u Hrvatskoj počela baviti istraživanjima iz područja pragmalingvistike, a zadnjih se godina intenzivnije posvećuje analizi teksta i diskursa.
Dr. Nada Ivanetić napisala je i objavila ukupno 46 znanstvenih radova, od čega su 7 u suautorstvu, a 39 samostalna. Nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor (1998), objavila je 14 znanstvenih radova, i to 12 samostalno i 2 u suautorstvu. Referatima je također sudjelovala na 5 međunarodnih i 7 domaćih znanstvenih skupova.
Za predmet Njemački jezik na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, koji se održava na sve četiri studijske godine, izrađivala je programe kako bi se studente osposobilo za praćenje stručne ekonomske literature i poslovnu komunikaciju usvajanjem specifičnih sturktura i elemenata njemačkoga kao jezika struke.
Kao suradnica sudjelovala je u tri znanstvena projekta Ministarstva znanosti i tehnologije, a aktualni projekt o Hrvatsko-njemačkim jezičnim dodirima (0130997) odobren je do 2006. god.
Vodila je dva skupa i sa suradnicima uredila pet zbornika radova savjetovanja Hrvatskog društva za primjenjenu lingvistiku.
Na temelju izložene analize sveukupne znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti Povjerenstvo zaključuje da dr. Nada Ivanetić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor sukladno Zakonu o znanstveno istraživačkoj djelatnosti i Zakonu o visokim učilištima (NN 59/96, čl.42 i čl. 74.) te sukladno Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja što je donio Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 94/96, NN 38/97 i NN 40/02) .
Zagreb, 3.3.2004.
STRUČNO POVJERENSTVO
_________________________________
Prof.dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi
_____________________
Prof.dr.sc. Stanko Žepić
____________________________________________
Prof.dr.sc. Marija Turk, Filozofski fakultet u Rijeci
Nada Ivanetić
ŽIVOTOPIS
|
1946. |
rođena u Bribiru |
|
1953.-1961. |
osnovna škola u Bribiru |
|
1961.-1965. |
gimnazija u Crikvenici |
|
1965.-1970. |
studij germanistike i anglistike na Sveučilištu u Zagrebu |
|
1970.-1972. |
nastavnica njemačkog jezika na srednjim školama u Rijeci |
|
1973.-1984. |
nastavnica njemačkog jezika na školi stranih jezika u Rijeci |
|
1980. |
magistrirala iz područja lingvistike na Sveučilištu u Zagrebu |
|
1984.- |
predavač na kolegiju Njemački jezik na Ekonomskom fakultetu u Rijeci |
|
1989. |
doktorirala iz područja lingvistike na Sveučilištu u Zagrebu |
|
1990. 1995. -
1996.
1998.
1998.
2000. - |
izbor u zvanje docenta predavač na poslijediplomskom studiju Management na kolegiju Poslovn/Marketinške komunikacije. voditeljica studija germanistike na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (honorarno) uvodi kolegij Uvod u studij njemačkog jezika na studiju germanistike izbor u zvanje izvanrednog profesora uvodi kolegij Morfologija na Pedagoškom fakultetu uvodi kolegije Pragmalingvistika i sociolingvistika i Kontrastivna lingvistika na Pedagoškom fakultetu uvodi kolegij Od pragmalingvistike prema znanosti o književnosti i sudjeluje u realizaciji kolegija Književnost i jezik na poslijediplomskom studiju Jezik i društveno-humanistički kontekst na Filozofskom fakultetu u Rijeci |
A. Popis radova do izbora u zvanje izvanrednog profesora (1998.)
Znanstveni radovi
Izrazi za prijekor i neodobravanje u njemačkom i hrvatskom jeziku - primjer kontrastivnog proučavanja semantičkog polja, 1980., magisterij
Govorni akti za neodobravanje u hrvatskom ili srpskom i njemačkom jeziku
(na primjeru stripa), 1989., disertacija
Knjige
1. Govorni činovi. Zagreb 1995.: Zavod za lingvistiku
Radovi objavljeni u časopisima
Pragmalingvistički aspekti prevođenja. Dometi 19 (11) 1986: 59-63
Što je pragmalingvistika. Strani jezici 16 (1) 1987: 12-19
Kontrastiranje semantičkog polja. Zbornik radova Ekonomskog fakulteta
Rijeka 6 (1) 1988 : 29-43
Govorna interakcija u stripu. Umjetnost i dijete 21 (1) 1989: 5-15
Ekspresivi i strategijsko djelovanje. Fluminensia 1 (1) 1989: 141-153
Obrasci za neodobravanje. Zbornik radova EF Rijeka 7 (1) 1989: 17-29
Teorije govornih akata. Filozofska istraživanja 30 (3) 1989: 1031-1042
Iz teorije govornih akata. Dometi 22 (6) 1989 : 47-53.
O jednom podžanru telefonskih razgovora. Dometi 25 (7-8) 1992 : 325-331.
Funkcija personalnog iskazivanja u ekonomskom diskursu. Zbornik radova EF Rijeka 10 (1) 1992 : 27-37.
Mißbilligende Sprechakte im Kroatischen und Deutschen. Zagreber germanistische Beiträge 2 (1993) :195-210.
Recenzije. Zbornik radova EF Rijeka 11 (1) 1993: 37-48
Todesanzeigen in kroatischen und deutschen Zeitungen. Zagreber germanistische Beiträge 3 (1994) : (109-125).
s Ute Karlavaris-Bremer, Od Savla učiniti Pavla. O značenju i asocijativnom potencijalu jedne fraze. Suvremena lingvistika 38 (1994):23-33.
S nama u bolju budućnost. Natječaji za radna mjesta. Zbornik radova EF Rijeka 13 (1) 1995: 55-75.
s Ute Karlavaris-Bremer. Zu einigen kroatischen Phrasemen mit anthroponymer Komponente und ihren deutschen Entsprechungen. Zagreber germanistische Beiträge 5 (1996):165-167.
s Ute Karlavaris-Bremer, Frazemi s antroponimskom komponentom u njemačkom jeziku. Strani jezici XXV (1-2) 1996 : 24-35.
Osmrtnice na standardu i čakavskom varijetetu. Fluminensia 8 (1-2) 1996: 237-255.
Germanismen in der čakavischen Mundart von Bribir. Zagreber germanistische Beiträge 6 (1997): 109-129.
Radovi u zbornicima
Neodobravanja. U Uporabno jezikoslovlje.V. kongres Društva za primjenjenu lingvistiku Jugoslavije. Ljubljana 1989 : 121-124
Glagoli za autoritativan prijekor u njemačkom i hrvatskom ili srpskom. Kontrastivna jezična istraživanja. Novi Sad 1991 :181-188
s Ute Karlavaris-Bremer, Antroponimi u njemačkom i hrvatskom jeziku. M. Andrijašević/ Y. Vrhovac (ur.). Jezik i kultura. Zagreb 1991:123-126
s Ute Karlavaris-Bremer, Faule Grete i mila Gera. O prevođenju kulturnospecifičnih frazema. J. Mihaljević-Djigunović / N. Pintarić (ur.), Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije. Zagreb 1995:487-503
s Ute Karlavaris-Bremer, Platonska ljubav - ljubav preko žice? O nekim postupcima pri objašnjavanju značenja frazema. M. Andrijašević/ L. Zergollern - Miletić (ur.). Jezik i komunikacija. Zagreb 1996: 295-301
Recenzija kao oblik komunikacijskog djelovanja. Zbornik s međunarodnog skupa Riječki filološki dani 1. Rijeka 1996: 211-218.
Pokušaj klasifikacije uporabnih žanrova. Zbornik s međunarodnog skupa Riječki filološki dani 2. Rijeka 1998: 313-324
Stručni radovi
R. Runcini, Iluzija i strah u građanskom društvu. Dometi 18 (6) 1985 : 51-53
D. Jović, Jezički sistem i poetska gramatika. Dometi 19 (10) 1986 : 89-91
M. Andrijašić/ M. Pupovac (ur.). Marksizam i lingvistika. Dometi 19 (11) 1986) : 69-73
V. Šimunić, Deutsche Geschäftskorrespondenz. Strani jezici 16 (3-4) 1987
R. Jackendoff, Semantics and Cognition. Dometi 23 (11) 1990 : 817-201
M. Ličen, Govorni čin direktiva. Strani jezici 19 (3) 1990 : 163-166)
Z. Glovacki-Bernardi, O tekstu. Dometi 23 (11) 1990 : 817-818
N. Chomsky, Language and Problems of knowledge. Dometi 23 (11) 1990:
818-819
DaF-Unterricht an den Hochschulen - Probleme und Lösungsstrategien. KDV-Info 3 (1994) : 35-37
Was kann DaF- Unterricht für die europäische Integration tun?. KDV-Info 9 (1996): 63-66
Prijevodi
Pula 3000, Libar od Grozda, Pula 1992. (132 str.)
Vilinska Istra (Verwunschenes Istrien), Carli, Rijeka 1995. (150 str.)
Presvijetli grad Krčana zlatni otok (Die wunderschöne Stadt ihrer Bürger - goldene Insel), Benja 1995. (35 str.)
Antička Pula (Antikes Pula), Zavičajna naklada Žakan Juri, Pula 1996. (220 str.) Antička svjedočanstva o Istri, Zavičajna naklada Žakan Juri, Pula 1997.
B. Radovi nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora (1998.)
Knjige
Uporabni tekstovi. Zagreb 2003. : Zavod za lingvistiku, 262 str.
- zajedno s D. Stolac i B. Pritchardom uredila sljedeće zbornike Hrvatskog društva za primjenjenu lingvistiku:
- Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike (1999)
- Primjenjena lingvistika u Hrvatskoj - izazovi na početku XXI. stoljeća (2002)
- Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primjenjenoj lingvistici (2003),
- Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika (2003)
- Jezik u društvenoj interakciji (2004., u tisku).
Znanstveni radovi u časopisima
1. Deutsche Entlehnungen in Orubica/ Slawonien. Zagreber germanistische Beiträge 7 (1998) : 87-10
s Ute Karlavaris-Bremer, Onimijski frazemi i konceptualizacija svijeta. Suvremena lingvistika 47-48 (1999) : 131-142
s Ute Karlavaris-Bremer, O nekim onimijskim frazemima u hrvatskom i njemačkom jeziku. Riječ 5(1) 1999: 50-61
More u frazeologiji. Fluminensia 14 (1) 2002 : 67-85
Germanizmi kao komponente supstandardne frazeologije. Riječ 8 (1) 2002: 35-45
Znanstveni radovi u međunarodnim zbornicima
Slika žene u Šulekovu rječniku Deutsch-kroatisches Wörterbuch 1860., Zbornik o B. Šuleku. Zagreb 1998. HAZU: 85-94
Germanizmi u jednom čakavskom mjesnom govoru. Zbornik sa međunarodnog skupa Riječki filološki dani 3. Rijeka 2000: 159-170
Germanismen in der umgangssprachlichen Phraseologie Dalmatiens. U Teržan Kopecki, K./Petrič, T. (ur.) Mednarodni simpozij Germanistika v stičnem prostoru Evrope II. Zbornik prispevkov. Maribor : Pedagoška fakulteta 2003. ISBN 961-6081-46-2, ISBN 86-80693, referirano u COBISS Slovenija, (COBISS. SI-ID 51968257)
Znanstveni radovi u domaćim zbornicima
Još mnogo zajedničkih godina - čestitke za godišnjicu braka. U M. Andrijašević/ L. Zergollern - Miletić (ur.). Tekst i diskurs. Zagreb: HDPL 1998:373-380
Komplimenti naši svagdašnji. U Badurina L. /Ivanetić, N./ Pritchard, B./Stolac, D. (ur.). Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike. Zagreb/ Rijeka. HDPL 1999: 329-338
Jezik i struktura oporuka. U Badurina, L. /Pritchard, B./Stolac, D.(ur.) Jezična norma i varijeteti, Zagreb/ Rijeka. HDPL 2000: 199-206
Dobili ste broj 555-666. Molim ostavite poruku. U Stolac, D./ /Ivanetić, N./ Pritchard, B. (ur.). Primjenjena lingvistika u Hrvatskoj - izazovi na početku XXI. stoljeća. Zagreb/ Rijeka. HDPL 2002: 223-232
Komunikacija i kognicija. U Stolac, D./ /Ivanetić, N./ Pritchard, B. (ur.). Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primjenjenoj lingvistici. Zagreb/ Rijeka. HDPL 2003: 313-322
Stručni rad u međunarodnom zborniku
1. Promjene komunikacijskih oblika. Zbornik s međunarodnog skupa Riječki filološki dani 4. Rijeka 2002: 135-146
Stručni radovi u časopisu
1. Nevenka Blažević, Deutsch in Hotelerie und Tourismus. Strani jezici XXVII (3-4) 1998.
2. Germanismen in einer čakavischen Mundart an der Nordadria. Kulturraum Mittelmeer. 3. Zagreber Konferenz Gegenwart und Zukunft des Deutschunterrichts 1998. KDV Info 8 (1998) : 245-249
3. s Ksenijom Mance i Petrom Žagar, Ist der Abbau von Stereotypen nur die Aufgabe der Fremdsprachenleehrer/innen. 4. internationale Zagreber Konferenz Europa – Mitteleuropa – Mittelmeerraum. Mehrsprachigkeit als Voraussetzung kultureller Vielfalt und Integration in Europa. KDV-Info 11 (20) 2001: 131-134
4. Pozdravne formule u rječnicima. Filologija 36-37 (2001): 221-234
Referat na međunarodnom stručnom skupu
1. s Ksenijom Mance i Petrom Žagar, Fremdbild und Eigenbild - ein Vergleich ausgewählter kroatischer und deutscher DaF-Lehrwerke. Sažetak u Internationale Tagung der Deutschlehrerinnen und Deutschlehrer 30.7. - 4. 8. 2001. Luzern. Konzepte und Thesen, str. 134
Prijevodi
1. s Ute Karlavaris-Bremer, Načinović, D./ Budicin, M. Rovinj auf alten Ansichtskarten. Pula 1998: Zavičajna naklada Žakan Juri (70 str.)
Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 21. siječnja 2004. godine u Stručno povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmete Njemačka književnost II i Uvod u studij njemačke književnosti, na Filozofskom fakultetu u Rijeci podnosimo ovaj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj, objavljen u «Novom listu» od 21. studenoga 2003. godine, prijavila se samo jedna kandidatkinja, dr. sc. Ute KARLAVARIS-BREMER, docentica za njemačku književnost na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Dr. Ute Karlavaris-Bremer rođena je 10. kolovoza 1942. u Bad Harzburgu, Savezna Republika Njemačka. Studirala je na Visokoj pedagoškoj školi u Braunschweigu od 1962. do 1965. godine i stekla akademski stupanj nastavnika. 1967. godine položila je državni ispit u Braunschweigu. Potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih pristupnica je pohađala i studij grafike u Düsseldorfu te studij slikarstva u Wiesbadenu. Istodobno je, od polovice šezdesetih do polovice sedamdesetih godina, radila kao nastavnica u nekoliko škola u Saveznoj Republici Njemačkoj.
Sredinom sedamdesetih nekoliko je godina radila kao nastavnica u osnovnoj školi pri Ambasadi Savezne Republike Njemačke u Beogradu. Istodobno je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu između 1975. i 1977. godine studirala germanistiku i stekla akademski stupanj profesora njemačkog jezika i književnosti. Od 1977. do 1980. pohađala je postdiplomski studij književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, te je 1980. godine stekla akademski stupanj magistar filologije s radnjom pod naslovom «Časopis 'Nova literatura' kao posrednik između progresivne jugoslavenske i njemačke literature».
1978. godine Ute Karlavaris-Bremer zapošljava se kao lektorica za njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, te na tom mjestu radi do 1980. godine. Dvije sljedeće godine radi na istoj ustanovi u svojstvu predavača za njemačku književnost. 1982. godine u istom se statusu zapošljava na Odsjeku za germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru. Nakon što je 1989. godine dovršila i obranila doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu «Rolle und Bedeutung der Frau im Werke Alfred Döblins» (mentor prof. dr. Viktor Žmegač), pristupnica stječe status docenta za njemačku književnost.
1992. godine Ute Karlavaris-Bremer iz Zadra prelazi na Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci gdje se zapošljava na radnom mjestu docenta za njemački jezik kao jezik struke. Konačno, 1996. godine, kada je utemeljen germanistički studij na Filozofskom fakultetu u Rijeci, pristupnica počinje raditi kao docent za njemačku književnost, a ujedno preuzima i dužnost predstojnika novoosnovanog Odsjeka za germanistiku.
U dva i po desetljeća kontinuiranog rada na hrvatskim germanističkim odsjecima, Ute Karlavaris-Bremer je, nakon kratkotrajnoga lektorskog angažmana, predavala povijest njemačke književnosti, s osobitim naglaskom na književnosti 20. stoljeća. Uz to, predavala je i Uvod u studij književnosti, te vodila književne seminare na razne teme iz njemačke književnosti. Od osnutka riječkog Odsjeka za germanistiku Ute Karlavaris-Bremer obnaša i dužnost njegova predstojnika i bitno je pridonijela utemeljenju i održanju te najmlađe germanističke visokoškolske institucije u Hrvatskoj. Osim toga, u više je navrata radila kao gostujući nastavnik na sveučilištima u Shumenu (Bugarska) i Hildesheimu (Njemačka).
Od posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta Ute Karlavaris-Bremer sudjelovala je na više stručnih i znanstvenih simpozija i na njima održala zapažena izlaganja. Posebno valja naglasiti njezinu ulogu u organizaciji međunarodnog simpozija u povodu stogodišnjice rođenja književnika Ödöna von Horvátha u Rijeci 2001. godine. Riječ je o skupu kojim se Rijeka odužila velikom njemačkom autoru rođenom upravo u tom gradu 1901. godine; ujedno, tim simpozijem riječka germanistika pokazala je da raspolaže i značajnim znanstvenim potencijalom. Među znanstvenim simpozijima na kojima je pristupnica sudjelovala u posljednje vrijeme valja istaknuti i one o tendencijama u njemačkoj povijesnoj drami i romanu 20. stoljeća u Opatiji 2003. godine, te o austrijskom književniku Thomasu Bernhardu u Zagrebu iste te, 2003. godine.
U svojim znanstvenim interesima Ute Karlavaris-Bremer se ne ograničava samo na područje njemačke književnosti, nego se – kao docentica za njemački jezik struke na riječkom Pravnom fakultetu – bavi i istraživanjem nekih aspekata njemačkog jezika, te – u interdisciplinarnom smislu – i nekim aspektima pravne struke, osobito nekih pitanja devijantnog ponašanja u žena. U tom svojstvu pristupnica je podnijela više izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima, a kontinuirano sudjeluje i u nekoliko domaćih i inozemnih znanstvenih projekata interdisciplinarnog tipa s tog područja.
Valja istaknuti i angažman pristupnice u povjerenstvima za ocjenu diplomskih i magistarskih radova na filozofskim fakultetima u Rijeci i Zagrebu, te njezino članstvo u više strukovnih udruga, na primjer u njemačkim udrugama Alfred-Döblin-Gesellschaft i Schiller-Gesellschaft, te u Hrvatskom društvu za primijenjenu lingvistiku i Hrvatskom društvu nastavnika njemačkog jezika. Uz to, pristupnica je u svojstvu recenzenta ocjenjivala znanstvene projekte prijavljene Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Ute Karlavaris-Bremer potvrdila se kao vrsna sveučilišna nastavnica i znanstvenica, a izvan svoje uže djelatnosti i kao stručnjak koji je svojom kulturnom i savjetničkom aktivnošću stekao visok ugled. Premda je težište njezina znanstvenog rada na njemačkoj književnosti 20. stoljeća, ona svojim stalnim izazovom smatra i druga područja književnih, kulturoloških i lingvističkih studija, te studija s područja pravne struke. U svojim radovima, koji često zadiru u interdisciplinarna područja, te osvjetljuju i suodnos književnosti i likovnih umjetnosti ili pak književnosti i ekologije, dala je važne prinose izučavanju njemačke književnosti 20. stoljeća.
Kao što je spomenuto, znanstveni radovi Ute Karlavaris-Bremer s područja znanosti o književnosti u razdoblju na koje se odnosi ovaj izvještaj imaju za temu njemačku književnost 20. stoljeća. Središnje mjesto pritom zauzima zbornik radova sa simpozija o Ödönu von Horváthu koji je uredila u suradnji s dvojicom austrijskih kolega te objavila u Beču 2001. godine pod naslovom «Geboren in Fiume. Ödön von Horváth 1901-1938. Lebensbilder eines Humanisten». Taj zbornik se nizom značajnih priloga izučavanju djela velikog književnika ističe među sličnim publikacijama u godini njegova jubileja.
Kandidatkinjin prilog u zborniku o Ödönu von Horváthu odnosi se na motiv «Nepoznate iz Seine», koji su – svaki na svoj način – u isto vrijeme obradili dvojica klasika 20. stoljeća, Alfred Döblin i Ödön von Horváth. Tu okolnost, dosada nezapaženu u literaturi, pristupnica uvjerljivo razlaže na socijalnokritičkom angažmanu dvojice autora, ali i na njihovoj vrhunskoj uporabi raznih stilskih postupaka, a napose postupka jezične montaže. Slično su intonirani i radovi o Döblinovu trodijelnom romanu November 1918, te o likovnosti u pripovjednim djelima austrijskog književnika Thomasa Bernharda.
Iz radova navedenih na priloženom popisu valja izdvojiti i vrlo informativan i sadržajan rad o njemačkoj recepciji suvremenih hrvatskih književnica koji je Ute Karlavaris-Bremer napisala u suradnji s Petrom Žagar. Jednako je zanimljiv i članak koji se odnosi na slike prirode u suvremenoj njemačkoj ženskoj književnosti, a koji je objavljen u njemačkom zborniku o odnosu čovjeka i prirode. Temeljna pitanja odnosa između čovjeka i prirode problematizira pristupnica u radu pod naslovom «Literatur und Ökologie», također objavljenom u jednom njemačkom interdisciplinarnom zborniku. Zaokupljenost pitanjima položaja žene u suvremenom društvu može se uočiti i u nizu kandidatkinjinih radova s područja prava, a koje je napisala u suradnji s kolegicom Veselinkom Grozdanić s riječkoga Pravnog fakulteta.
Dr. sc. Ute Karlavaris-Bremer, docentica na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, svojim je nastavnim, istraživačkim i organizacijskim radom u proteklom razdoblju stekla uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Stoga Povjerenstvo predlaže Vijeću da je izabere u to zvanje.
U Zagrebu, 28. travnja 2004. godine
Dr. sc. Marijan Bobinac, predsjednik Povjerenstva, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Dr. sc. Viktor Žmegač, professor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Dr. sc. Dragutin Horvat, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
Predmet: Skupno izvješće Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje u području Društvenih znanosti, u polju Informacijskih znanosti
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci raspisao je natječaj za izbor jednog nastavnika za kolegije "Računalne mreže" i "Komunikacijski sustavi i društvo", i zamolio Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Maria Radovana za izbor u znanstveno-nastavno zvanje u znanstvenom području Društvene znanosti, znanstvenom polju Informacijske znanosti.
Na osonvu članka 95. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 8. prosinca 2003. godine, Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je u tu svrhu stručno povjerenstvo u sastavu:
Dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof. (u mirovini),
Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. (u mirovini),
Dr. sc. Velimir Topolovec, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
Na osnovu preuzetih materijala, imenovano stručno povjerenstvo za izbor nastavnika podnosi Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovo
SKUPNO IZVIJEŠĆE
Natječaj za izbor nastavnika Filozofskog fakulteta u Rijeci objavljen je u "Novom Listu", 16. listopada 2003. godine. Na raspisani natječaj javio se dr. sc. Mario Radovan, redoviti profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
1. Životopis
Dr. sc. Mario Radovan rođen je 24. rujna 1953. godine u Puli. Državljan je Republike Hrvatske, po narodnosti je hrvat. Diplomirao je 1978. godine na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani na smjeru Računarstvo i informatika, stekavši naziv diplomiranog inženjera računarstva. Magistrirao je 1982. godine operacijska istraživanja pri Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, stekavši naziv magistra operacijskih istraživanja. Doktorirao je 1987. godine u području društvenih znanosti, u polju informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu ("Zajedničko znanstveno-nastavno vijeće informacijskih znanosti") stekavši naziv doktora informacijskih znanosti.
Dr. sc. Mario Radovan ima 24 godine radnog iskustva; u tom razdoblju obavljao je slijedeće poslove:
· sistemski programer, u poduzeću "Iskra" (Kranj), 1978-79. godine;
· aplikacijski programer, u poduzeću "Plava Laguna" (Poreč), 1979-80. godine;
· voditelj Službe za obradu podataka pri Skupštini općine Poreč, 1980-83. godine;
· sveučilišni nastavnik na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli (Sveučilište u Rijeci), od 1983. do 1997. godine:
· sveučilišni nastavnik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (Odsjek informatika), od 1997. godine dalje;
· u svojstvu vanjskog suradnika, predaje (ili je predavao) i na drugim fakultetima Sveučilišta u Rijeci, Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru.
Aktivno se služi engleskim, talijanskim i slovenskim jezikom.
2. Znanstvena djelatnost
Dr. sc. Mario Radovan izabran je u zvanje asistenta 1983. godine. U zvanje docenta u polju informacijskih znanosti izabran je 1988. godine. U zvanje izvanrednog profesora u polju informacijskih znanosti izabran je 1992. godine. U zvanje redovitog profesora u polju informacijskih znanosti, za predmete "Baze podataka" i "Računalne mreže", izabran je u ožujku 1999. godine.
Dr. sc. Mario Radovan objavio je ukupno 54 znanstvena rada; popis svih radova dan je u Prilogu. Do zadnjeg izbora (u zvanje redovitog profesora) objavio je 29 znanstvenih radova, od kojih 14 radova sa domaćom recenzijom i 15 radova sa međunarodnom recenzijom. U tom razdoblju objavio je tri knjige (monografije), i to: Programiranje u Prologu (Informator, Zagreb, 1987), Projektiranje informacijskih sistema (Informator, Zagreb, 1989), i Baza podataka: Relacijski pristup i SQL (Informator, Zagreb, 1993). Autor je jednog poglavlja u knjizi grupe autora Mind Versus Computer (IOS Press/Omsha, 1997).
U razdoblju nakon zadnjeg izbora objavio je ukupno 25 znanstvenih radova, od kojih 4 rada sa domaćom recenzijom, a 21 rad sa međunarodnom recenzijom. Od zadnjeg izbora objavio je 9 radova izvan Hrvatske, i to: u međunarodnim časopisima 5 radova (SAD, Velika Britanija, Belgija, Australija, Slovenija), a u zbornicima međunarodnih skupova 4 rada.
U Prilogu je dan prikaz 23 rada pristupnika, koji su u popisu radova navedeni pod rednim brojevima (3), (4), (5), (6), (8), (9), (12), (13), (15), (17), (19), (20), (21), (23), (24), (26), (27), (28), (34), (39), (41), (43), i 50). Od tih radova 15 je objavljeno u časopisima ili publikacijama sa međunarodnom recenzijom.
Dr. sc. Mario Radovan je sudjelovao (ili sudjeluje) u radu na više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije, od kojih navodi one novijeg datuma:
· Bilaterarni Hrvatsko-Slovenski znastveni projekt "Dvojezična zbirka govornih uzoraka", 2001-2003. godine. Projekt se bavi problematikom oblikovanja i implementacije zbirke govornih podataka; cilj projekta je razvoj dvojezične baze govornih uzoraka.
· Projekt "Komunikacija čovjek-stroj" (009012), od 2001. godine. Projekt se bavi problematikom razvoja inteligentnih sustava namijenjenih podršci govorne komunikacije između čovjeka i stroja.
· Tempus projekt (Joint European Project) "Aspects of Organization and Information Systems: Curriculum Development", 2002.-2005. godine, u okviru kojega radi na unapređenju nastave iz predmeta "Računalne mreže".
Dr. sc. Mario Radovan je sudjelovao sa radom na ukupno 14 međunarodnih skupova, od toga na sedam međunarodnih skupova nakon zadnjeg izbora; popis skupova na kojima je sudjelovao dan je u Prilogu. Bio je pozvani predavač na međunarodnom skupu International Conference on Intelligent Engineering Systems, Opatija, 26-28. svibnja, 2002. godine. Naslov pozvanog predavanja bio je "On Authentic and Functional Intelligence"; rad je objavljen u zborniku skupa.
Prigodom osnivanja časopisa CIT (Journal of Computing and Information Technology) bio je član domaćeg uređivačkog odbora. Recenzent je za više domaćih i stranih znanstvenih časopisa, među kojima i za časopis Information, Communication & Society (UK/USA).
Od 1975. do 1992. godine dr. sc. Radovan bio je vanjski suradnik instituta "Jožef Stefan" Sveučilišta u Ljubljani, Odsjek za računarstvo i informatiku (Laboratorij za umjetnu inteligenciju) gdje je radio na problemima logičkog programiranja i oblikovanja baza znanja.
Studijske godine 1985/86. proveo je jedan semestar na Sveučilištu u Lisabonu kao stipendist Portugalske vlade; boravio je na Universidade Nova de Lisboa, Odsjek informatika, kod "Grupe za logičko programiranje".
Studijsku godinu 1997/98. proveo je na Sveučilištu Berkeley (University of California at Berkeley) kao gostujući znanstvenik i dobitnik Fulbright Senior stipendije; boravio je na Department of Philosophy, Department of Electrical Engineering and Computer Science, i u Lowrence Berkeley National Laboratory.
3. Nastavna djelatnost
Od 1983. godine do 1997. godine dr. sc. Radovan radio je na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, Sveučilište u Rijeci, gdje je predavao slijedeće predmete:
· "Osnove informatike", od 1983. do 1991. godine;
· "Matematika", od 1983. do 1985. godine;
· "Projektiranje informacijskih sustava", od 1987. do 1994. godine;
· "Poslovna informatika", od 1991. do 1994. godine;
· "Organizacija podataka", od 1994. do 1996. godine;
· "Baze podataka i komunikacijski sustavi", od 1996. do 1997. godine (nakon toga predaje taj predmet kao vanjski suradnik).
Pritom je predmete "Projektiranje informacijskih sustava", "Organizacija podataka", i "Baze podataka i komunikacijski sustavi" oblikovao i uveo kao nove. Za prva dva od tih predmeta napisao je udžbenike (monografije) koji djelomice pokrivaju i treći predmet.
Na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek informatika, dr. sc. Mario Radovan predaje sljedeće predmete koje je osobno uveo u program studija i/ili oblikovao:
· "Računalne mreže" (izmjena i dopuna programa),
· "Programiranje za Internet" (novi predmet),
· "Komunikacijski sustavi i društvo" (novi predmet).
Ove predmete razvio je u okviru izrade novog nastavnog plana i programa koji se na Odsjeku informatike Filozofskog fakulteta u Rijeci izvodi od 1999. godine. Za predmete "Računalne mreže" i "Projektiranje za Internet" izradio je opsežne nastavne materijale (interne skripte) za potrebe studenata.
Od studijske godine 2003/2004 na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli uveo je novi predmet
· "Informacijska tehnologija i društvo" (kojeg izvodi kao vanjski suradnik).
Vezano uz taj predmet, napisao je niz članaka (u Hrvatskoj i u inozemstvu), kao i radni materijal za studente.
Tri monografije dr. sc. Maria Radovana, Programiranje u Prologu (6), Projektiranje informacijskih sistema (9), i Baza podataka: relacijski pristup i SQL (13), korištene su kao udžbenici na više dodiplomskih i poslijediplomskih studija na više sveučilišta i fakulteta. Najviše (i najšire) je korištena njegova monografija Projektiranje informacijskih sistema, koja se nalazila, naprimjer, na popisu literature poslijediplomskog studija "Organizacija i management" Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1988. do 1991. godine dr. sc. Mario Radovan predavao je na poslijediplomskom znanstvenom studiju informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (odnosno FOI Varaždin) predmete "Umjetna inteligencija" i "Ekspertni sustavi". Sljedećih godina sudjelovao je u radu poslijediplomskog studija informacijskih znanosti na FOI Varaždin kao nosioc izbornog predmeta "Umjetna inteligencija: pristupi i ograničenja"; taj predmet bio je uveden na prijedlog dr. sc. Radovana koji je ujedno oblikovao njegov sadržaj. Isti predmet držao je i na poslijediplomskom znanstvenom studiju informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje od 2000. godine drži izborni predmet "Računalni komunikacijski sustavi" koji je uveden na njegov prijedlog i čiji je sadržaj oblikovao. Na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Sveučilišta u Zadru, od 2001. godine dr. sc. Radovan drži izborni predmet "Ekspertni sustavi".
Na Filozofskom fakultetu u Rijeci, Odsjek informatika, 1997. godine dr. sc. Radovan osnovao je "Katedru za komunikacijske sustave". Bio je mentor kod izrade otprilike 20 diplomskih radova i jednog magistarskog rada (na FOI Varaždin).
Zavod za informatičku djelatnost Republike Hrvatske dodijelio je dr. sc. Mariu Radovanu plaketu "Informatika" za 1989. godinu, za uspješan nastavni i znastveni rad na području informatike. Godine 1995. i 1996. obnašao je dužnost prodekana za znastveni rad na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci bio je predstojnik Katedre za komunikacijske sustave, a sada je predstojnik Katedre za informacijske sustave.
4. Stručna djelatnost
Dr. sc. Mario Radovan sudjelovao je kao nositelj ili sunositelj, u izvedbi većeg broja stručnih projekata, od kojih navodi:
· "Bolnički informacijski sistem Medicinskog centra u Puli", 1988. godine (sunositelj). Projekt se bavio definiranjem temeljne strukture bolničkog informacijskog sustava, te izradom studije izvedivosti informacijskog sustava Medicinskog centra u Puli.
· "Informatizacija RO 'Istarski boksiti', Rovinj", 1989 godine (nositelj). Projekt se bavio definiranjem strukture informacijskog sustava tvrtke "Istarski boksiti", definiranjem hardverske i softerske opreme, te izborom dobavitelja opreme.
· "Informatički laboratorij na FET 'Dr. M. Mirković', Pula", 1994. godine (nositelj). Projekt se bavio definiranjem i uspostavom prve dobro opremljene informatičke učionice na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli.
· U razdoblju od 1994. do 1996. godine sudjelovao je (kao nositelj projekta ) u projektu cjelokupne informatizacije Fakulteta ekonomije i turizma u Puli. U tom razdoblju nabavljena je velika količina opreme i uvedena je računalna mreža (Internet) u sve kabinete na fakultetu.
· "Razvoj Županije istarske od 1996. do 2010. godine" (dio "Informatika", nositelj), 1996. godine. Projekt se bavio analizom stanja i projekcijom razvoja informatičkih djelatnosti na području Istarske županije, sa posebnim naglaskom na informatizaciju državnih ustanova i na unapređenje komunikacjske infrastrukture.
· I-projekt INIS ("Interaktivni nastavni informacijski sustav"), 2000-2001. godine. Ovaj projekt (Ministarstva znanosti i tehnologije) bavio se problematikom razvoja multimedijskih nastavnih materijala.
· Trajno surađuje sa tvrtkom "Istra Informatički Inženjering" iz Pule, koja se bavi projektiranjem, razvojem i održavanjem informacijskih sustava za potrebe turističkih tvrtki.
· Objavio je i stručne ("popularne") radove, poput rada "Informatika, informatizacija: O razvoju računalne tehnologije", Istarska Danica 2004, "Josip Turčinovoć", Pazin, 2003, str. 218-222.
5. Mišljenje i prijedlog
Na temelju iznijetog, mnijenja smo da je dr. sc. Mario Radovan izrazito aktivan znastveni i nastavni djelatnik u polju informacijskih znanosti i da postiže zapažene rezultate, i to kako prije zadnjeg izbora tako i nakon toga.
Na osnovu uvida u priložene materijale konstatiramo da pristupnik dr. sc. Mario Radovan ispunjava sve potrebne uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, odnosno za izbor u trajno zvanje redovitog profesora.
(a) Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje Znanstveni savjetnik (Redoviti profesor) za područje Društvene znanosti:
Za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika (redovirog profesora) pristupnik mora imati objavljena najmanje 23 znastvena rada, od kojih barem 8 u časopisima ili publikacijama sa međunarodno priznatom recenzijom.
Dr. sc. Mario Radovan ima ukupno 54 objavljena znanstvena rada, od kojih su tri rada samostalne monografije. Pritom je 36 radova objavio u publikacijama sa međunarodnom recenzijom, od kojih 21 rad u znastvenim časopisima, 14 radova u zbornicima međunarodnih skupova, te jedno poglavlje u knjizi. Od radova sa međunarodnom recenzijom, 11 je objavio u inozemnim (međunarodnim) časopisima; ti su radovi navedeni u Prilogu pod rednim brojevima: (17), (19), (20), (23), (24), (34), (35), (39), (41), (43), i (51).
Za ponovni izbor u isto zvanje (Znanstveni savjetnik / Redoviti profesor) pristupnik treba imati objavljeno najmanje 5 radova nakon prethodnog izbora, od kojih barem 1 u časopisima ili publikacijama sa međunarodnom recenzijom.
Dr. sc. Mario Radovan objavio je nakon zadnjeg izbora (u zvanje redovitog profesora) ukupno 25 znanstvenih radova, od kojih 21 rad sa međunarodnom recenzijom. Pritom je 9 radova objavio u inozemstvu, i to u međunarodnim časopisima 5 radova (SAD, Velika Britanija, Belgija, Slovenija, Australija), i u zbornicima međunarodnih skupova 4 rada. Radovi objavljeni u inozemnim (međunarodnim) časopisima nakon zadnjeg izbora navedeni su u Prilogu pod rednim brojevima (35), (39), (41), (43), i (51).
Prema tome, pristupnik dr. sc. Mario Radovan ispunjava zadane minimalne uvjete Znanstvenog vijeća za područje Društvenih znanosti za ponovni i trajni izbor u znastveno-nastavno zvanje Redoviti profesor.
(b) Uvjeti Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor:
U znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 3. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti i članka 74. stavka 3. Zakona o visokim učilištima, te slijedeće uvjete:
· da je održao najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.
Pristupnik dr. sc. Mario Radovan održao je priopćenja na 14 međunarodnih znanstvenih skupova, od kojih je 10 održano u inozemstvu; popis skupova dan je u Prilogu.
Uz to, pristupnik treba još, u pravilu, zadovoljiti tri od ovih uvjeta:
· da je izradio ili značajno sudjelovao u izradi nastavnog teksta (udžbenika ili skripte) koji se kao obavezni nastavni tekst upotrebljava u dodiplomskoj ili poslijediplomskoj nastavi;
Tri monografije pristupnika dr. sc. Maria Radovana (navedene u Prilogu pod rednim brojevima (6), (9) i (13)) koriste se (ili su korištene) kao obavezni udžbenici u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.
· da je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces.
Iz izvještaja o nastavnoj djelatnosti vidljivo je da je dr. sc. Mario Radovan razvio ukupno sedam kolegija na dodiplomskom studiju i četiri kolegija na poslijediplomskom studiju, čime je sadržajno i u metodici unaprijedio nastavni proces.
· da su pod njegovim mentorstvom najmanje dva pristupnika izradila magisterij ili doktorat i postigla akademski stupanj magistra odnosno doktora znanosti.
Pristupnik je bio mentor kod izrade jednog magistarskog rada.
· da je pod njegovim mentorstvom izrađeno barem osam diplomskih radova.
Pristupnik je bio mentor kod izrade dvadeset diplomskih radova.
· da je bitno unaprijedio stručni rad ili bio voditelj istraživačkog projekta ili teme.
Iz prikaza stručnog rada pristupnika vidljivo je da je bio nositelj u pet stručnih projekata, te da trajno surađuje sa informatičkim tvrtkama.
· da je bio voditelj poslijediplomskog studija, kolegija u poslijediplomskom studiju, poslijediplomskih tečajeva ili znanstvenih skupova.
Dr. sc. Radovan bio je (ili jest) nositelj ukupno četiri kolegija na poslijediplomskom studiju.
Prema tome, pristupnik dr. sc. Mario Radovan ispunjava polazni uvjet ("priopćenja na znanstvenim skupovima"), te pet od ukupno šest dodatnih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor. S obzirom da je za izbor u to zvanje dovoljno da pristupnik ispunjava tri od navedenih šest dodatnih uvjeta, konstatiramo da dr. sc. Mario Radovan ispunjava uvjete Rektorskog zbora za ponovni i trajni izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor.
Na temelju svega što je izneseno, mišlijenja smo da dr. sc. Mario Radovan u cijelosti ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, članka 74. stavka 3. Zakona o visokim učilištima, minimalne uvjete znanstvenog područnog vijeća Ministarstva znanosti i tehnologije, kao i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor, odnosno za izbor u trajno zvanje Redovitog profesora.
Stručno povjerenstvo stoga predlaže da se dr. sc. Mario Radovan izabere u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor u trajnom zvanju za područje Društvene znanosti, polje Informacijske znanosti.
Prilog:
Popis znanstvenih radova
Sudjelovanje (sa radom) na međunarodnim znanstvenim skupovima
Prikaz odabranih znanstvenih radova
Zagreb, 26. veljače 2004. godine Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević
Prof. dr. sc. Velimir Topolovec
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
Predmet: Prilog skupnom izviješću za izbor dr. sc. Maria Radovana
1. Popis znanstvenih radova
1.1 Znanstveni radovi objavljeni prije zadnjeg izbora
Radovi sa domaćom recenzijom
1. Radovan M., Bojadžiev D.: "Nekaj kritičnih pripomb o mehki logiki", Anthropos, Br. 1‑2,
1983. (str. 286‑290)
2. Radovan, M.: "O teoriji približnog zaključivanja L. A. Zadeha", Delovno poročilo DP-3578,
Institut "Jožef Stefan", 1984. (39 str.)
3. Radovan M.: "O večvrednostni logiki, mehkih množicah in teoriji približnega sklepanja",
Ekonomska revija, Br. 4, 1985, Vol. 34. (str. 343‑351)
4. Radovan M.: "Model deduktivne baze podataka implementiran u Prologu", Informatica,
Br. 1, 1986., Vol. 10. (str. 69‑74)
5. Radovan M.: "Logika i procesiranje znanja", Informatica, Br. 4, 1986., Vol. 10. (str. 3‑17)
6. Radovan M.: Programiranje u Prologu, Informator, Zagreb, 1987., 1988., 1990.,
(monografija, 159 str.)
7. Radovan M.: "Jezik i logičko programiranje", Dometi, Br. 5, 1987. Vol. 20. (str. 327‑336)
8. Radovan M.: "Modeliranje podataka: ER jezik i normalne forme", Informatica,
Br. 1, 1989. Vol. 13. (str. 67‑78)
9. Radovan M.: Projektiranje informacijskih sistema, Informator, Zagreb, 1989., 1991.,
(monografija, 169 str.)
10. Radovan M.: "Pristup projektiranju informacijskog sistema", Gospodarstvo Istre, Br. 3,
1990. Vol. 3. (str. 41‑47)
11. Radovan M.: "Oblikovanje baze podataka", Gospodarstvo Istre, Br. 4, 1990., Vol. 3.
(str. 21‑32)
12. Radovan M.: "ER jezik: prijedlog proširenja", Informatica, Br. 3, 1991., Vol. 15
(str. 44‑53)
13. Radovan M.: Baza podataka: Relacijski pristup i SQL, Informator, Zagreb, 1993.
(monografija, 238 str.)
14. Radovan M.: "Čovjek, tehnologija, i vrijeme", Gospodarstvo Istre, No 1, (1996),
Vol. 9 (str. 1-13)
Radovi sa međunarodnom recenzijom
15. Radovan M.: "Prolog i prirodni jezik: analiza i generiranje semantičke reprezentacije",
Zbornik radova simpozija Računalniška obdelava jezikovnih podatkov (Tancig, P.,
Vitas, D.), Bled, 1985. (str. 267‑277)
16. Radovan M.: "A Knowledge Acqisition System for Logic Database", Technical Report,
UNL-2/86, 1986. (30 str.)
17. Radovan M.: "On Deduction and Consistency in Clausal Logic", Acta Analytica, 1987,
Vol. 1. (str. 53‑87)
18. Radovan M., Z. Sirotić: "Informatička podrška u poslovanju turističko‑hotelskih
poduzeća Istre", Zbornik radova međunarodnog skupa Hotelska kuća '90, Opatija,
1990. (str. 176‑188)
19. Radovan M.: "Integrity in the Relational Data Model", Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, No, 3, 1992., Vol. 16 (str. 17-25)
20. Radovan M.: "On the Computational Model of the Mind", Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, No 4, 1995, Vol. 19 (str. 635-645)
21. Radovan, M.: "Language, Thought and Computation", u Jutronic, D. et al (eds):
Proceedings of the conference Language, Mind and Society, Maribor, June, 1-3,
1995, University of Maribor, 1997. (str. 162-167).
22. Radovan M.: "Mind and Computation", Zbornik radova Fakulteta organizacije i
informatike Varaždin, 1995, Vol. 19 (str. 47-66)
23. Radovan M: "Mind and Metaphor", Acta Analytica, 1995. Vol 13
(str. 215-229).
24. Radovan M.: "Intelligent Systems: Approaches and Limitations", Informatica;
An International Journal of Computing and Informatics, No 3, (1996), Vol. 20
(str. 319-330)
25. Radovan M.: "Mind and Computation (II)", Zbornik radova Fakulteta organizacije i
informatike Varaždin, 1996, Vol. 21 (str. 1-15)
26. Radovan, M.: 'Computation and Understanding', in Gams, Paprzycki, We (eds):
Mind Versus Computer, IOS Press / Omsha, 1997. (str. 211-223).
27. Radovan, M.: 'Time and Communication', Zbornik međunarodnog skupa Information
Society (eds: Bevc, C., Gams, M.), Ljubljana, listopada 1998. (str. 73-76)
28. Radovan, M.: 'Computation, Intelligence, and Understanding', Zbornik međunarodnog
skupa Cognitive Science (eds: Detela, A. et al.), Ljubljana, listopada 1998. (str. 60-65)
29. Radovan, M., Hoic-Bozic, N., Pol, D.: 'Using the Intranet/Internet Technologies in
Education', Zbornik međunarodnog skupa Education in Information Society (eds:
Rajkovič, V., et al.), Ljubljana, listopada 1998. (str. 26-29)
1.2 Znanstveni radovi objavljeni nakon zadnjeg izbora
Radovi sa domaćom recenzijom
30. Radovan, M.: 'Računanje i tri svijeta', Filozofska istraživanja, Vol. 19 (1999),
(str. 537-546).
31. Radovan, M.: 'Slojevitost vremena i um', Filozofska istraživanja, Vol. 20 (2001),
(str. 37-51).
32. Radovan, M.: 'Information technology and Society', Zbornik radova Težakovi dani
(Knjiga 11), Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, 2002, (str. 37-46).
33. Radovan, M.: O instrumentalnom i integrativnom znanju', Filozofska istraživanja,
Vol. 23 (2003), No. 1, (str. 77-84).
Radovi sa međunarodnom recenzijom
34. Radovan, M.: 'Authentic and Functional Intelligence', Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, Vol. 22 (1998), (str. 319-327).
35. Radovan, M.: 'Computation and the Three Worlds', Workshop Soft Computing
Techniques, Lawrence Berkeley National Laboratory, March 3-6, 1988.
(objavljeno u časopisu CCAI, Vol. 17 (2000), No. 1-2, (str. 91-107)).
36. Radovan, M.: 'Communication technology and understanding', u Proceedings of the
conference Information Society '99, (Bevec, C., Gams, M. eds), Ljubljana, October
12-14, 1999, (str. 26-30).
37. Radovan, M.: 'Language, Computation and Intelligence', Zbornik radova: Journal of
Information and Organizational Sciences, Vol. 23 (1999), (str. 1-14).
38. Radovan, M.: 'Twelve Theses on the Information Age', u Proceedings of the conference
Media in Information Society, (eds: Gams, M. et al), Ljubljana, October 17-19,
2000, (str. 107-110).
39. Radovan, M.: 'Twelve Theses on the Information Age', Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, Vol. 24 (2000), (str. 445-448).
40. Radovan, M.: 'Layers of Time and the Mind', u Proceedings of the conference Cognitive
Science (ed: Kononenko, I.), Ljubljana, October 17-19, 2000, (str. 101-104).
41. Radovan, M.: 'Computation and the Three Worlds', Minds and Machines, Vol. 10 (2),
May 2000, (str. 255-265).
42. Radovan, M.: 'Homo Cybernetes: In Search of an Aim', Zbornik radova: Journal of
Information and Organizational Sciences, Vol. 25 (2001), No, 1, (str. 1-10).
43. Radovan, M.: 'Information Technology and the Character of Contemporary Life',
Information, Communication & Society, Vol. 4 (2001), No. 2, (str. 230-246).
44. Radovan, M.: 'On Time and Mind', Synthesis Philosophica, Vol. 16 (2001),
(str. 37-49).
45. Radovan, M.: 'Information Technology and Society', Media, Culture and Public
Relations, Vol. 1 (2002), No. 2, (str. 130-136).
46. Radovan, M.: 'Technology and Knowledge: A Critical View', Informatologia, Vol 35
(2002), No. 3, (str. 178-186).
47. Radovan, M.: 'Homo Cybernetes: In Search of an Aim', Synthesis Philosophica,
Vol. 17 (2002), No 2, (str. 381-391).
48. Radovan, M.: 'Knowledge and Society', Ekonomska Istraživanja, Vol. 15 (2002),
No.2, (str. 43-49).
49. Radovan, M.: 'Information Technology and Society', Ekonomska Istraživanja, Vol. 15
(2002), No.1, (str. 37-48).
50. Radovan, M.: 'Technology and Education: A Critical View', u Proceedings of the
conference Education in Information Society, Ljubljana, 18 October 2002, (str. 65-74).
51. Radovan, M.: 'Know-how and Do Not Ask Why', Southern Review, Vol. 35 (2002),
No. 2, (str. 55-70).
52. Radovan, M.: 'On Authentic and Functional Intelligence', in Proceedings of the 6th
International Conference on Intelligent Engineering Systems, Opatija, May 26-28,
2002, (str. 9-13).
53. Radovan, M.: 'The Information Society: A Sketch for Portrait', in Proceedings of the
International Conference Information Technology Interfaces, Cavtat, June 16-19,
2003, (str. 359-365).
54. Radovan, M.: 'Higher Education in the Knowledge Society', in Proceedings of
the 14th International Conference on Information and Intelligent Systems,
Varaždin, Croatia, September 24-26, 2003, (str. 65-71).
2. Sudjelovanje (sa radom) na međunarodnim znanstvenim skupovima
1. Skup Računalniška obdelava jezikovnih podatkov, Bled, rujan 1985. - Rad (15) "Prolog i
prirodni jezik: analiza i generiranje semantičke reprezentacije", tiskan u zborniku
skupa.
2. Skup Hotelska kuća '90, Opatija, rujan 1990. - Rad (18) "Informatička podrška u poslovanju
turističko-hotelskih poduzeća Istre", tiskan u zborniku skupa.
3. Skup Language, Mind, and Society, Maribor, lipanj 1995. - Rad (21) "Language, Thought
and Computation", tiskan u zborniku skupa.
4. Skup Soft Computing Techniques, Lawrence Berkeley National Laboratory, ožujak
1988. - Rad (35) "Computation and the Three Worlds", objavljen u CCAI, Vol.
17 (2000), No. 1-2, (str. 91-107).
5. Skup Information Society, Ljubljana, listopad 1998. - Rad (27) "Time and Communication",
tiskan u zborniku skupa.
6. Skup Cognitive Science, Ljubljana, listopad 1998. - Rad (28) "Computation, Intelligence,
and Understanding", tiskan u zborniku skupa.
7. Skup Education in Information Society, Ljubljana, listopad 1998. - Rad (29) u koautorstvu,
"Using the Intranet/Internet Technologies in Education", tiskan u zborniku skupa.
8. Skup Information Society, Ljubljana, listopad 1999. - Rad (36) 'Communication technology
and understanding', tiskan u zborniku skupa.
9. Skup Media in Information Society, Ljubljana, listopad 2000. - Rad (38) 'Twelve Theses on
the Information Age', tiskan u zborniku skupa.
10. Skup Cognitive Science, Ljubljana, listopad 2000. - Rad (40) 'Layers of Time and the
Mind', tiskan u zborniku skupa.
11. Skup Education in Information Society, Ljubljana, listopad 2002. - Rad (50) 'Technology
and Education: A Critical View', tiskan u zborniku skupa.
12. Skup International Conference on Intelligent Engineering Systems, Opatija, svibanj
2002. - Rad (52) 'On Authentic and Functional Intelligence', tiskan u zborniku skupa.
13. Skup Information Technology Interfaces, Cavtat, lipanj, 2003. - Rad (53) 'The Information
Society: A Sketch for Portrait', tiskan u zborniku skupa.
14. Skup International Conference on Information and Intelligent Systems, Varaždin,
rujan, 2003. - Rad (54) 'Higher Education in the Knowledge Society', tiskan u
zborniku skupa.
3. Prikaz odabranih znanstvenih radova
1. Radovan M.: "O večvrednostni logiki, mehkih množicah in teoriji približnega
sklepanja", Ekonomska revija, Br. 4, 1985, Vol. 34. (str. 343‑351)
Rad se bavi problematikom razvoja formalnih sustava približnog ("mekog", fuzzy) zaključivanje koji se zasnivaju na viševrijednosnoj logici i na teoriji "mekih skupova" (fuzzy sets). Rad polazi od činjenice da klasični ("tvrdi") formalni sustavi za predstavljanje znanja i zaključivanja (odlučivanje) ne pružaju mogućnosti da se primjereno predstave (zapišu) upravo ona ("meka") znanja i pokazatelji na temelju kakvih čovjek donosi većinu svojih odluka, i to kako u situacijama iz svagdanjeg života, tako i kod strateških, poslovnih i drugih odlučivanja. U tom kontekstu, dr. sc. Radovan ispituje mogućnosti razvoja "mekih" formalnih sustava koji bi mogli poslužiti kao osnova za formalizaciju - a onda i za računalnu implementaciju - čovjekova načina "mekog" zaključivanja i odlučivanja.
Držimo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti.
2. Radovan M.: "Model deduktivne baze podataka implementiran u Prologu",
Informatica, Br. 1, 1986., Vol. 10. (str. 69‑74)
U radu je opisan jedan prijedlog modela deduktivne (logičke) baze podataka te dan prikaz temeljnih elemenata implementacije toga modela u programskom jeziku Prolog. U kontekstu danoga modela definiran je način otkrivanja i procesiranja redundantnih podataka (znanja) u bazi te način kontrole i održavanja integriteta baze podataka. Posebna pozornost posvećena je razvoju prikladnog sustava za zaključivanje (i pripadnog komunikacijskog sučelja) koji će u svakom trenutku moći izvijestiti korisnika o stanju baze podataka i procesa zaključivanja, kao i o posljedicama pojedinih korisnikovih operacija nad sadržajem baze podataka (prije njihova izvršenja).
Držimo da dani prijedlog modela, kao i programska rješenja njegove implementacije, predstavljaju izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti.
3. Radovan M.: "Logika i procesiranje znanja", Informatica, Br. 4, 1986., Vol. 10.
(str. 3‑17)
Rad se se bavi analizom mogućnosti koje pruža formalna logika u okviru problematike predstavljanja i procesiranja znanja. Rezultati analize sabrani su u jedan cjelovit prijedlog modela logičke baze znanja, koji je definiran u terminima formalne logike i implementiran sredstvima logičkog programiranja. U kontekstu predloženog modela, dani su i prijedlozi mogućih rješenja problema nepotpunosti sustava klauzalne logike sa SLDNF-rezolucijom kao metodom dedukcije na kojoj se predloženi model temelji. Autor uvodi podjelu znanja u bazi znanja na "pozitivna" (potvrdne iskaze) i "negativna" (odrečne iskaze), te definira načine predstavljanja tih znanja, kao i njihove uloge u procesima dedukcije, nasljeđivanja svojstava, i očuvanja integriteta baze znanja. Predloženi model baze znanja implementiran je u Prologu, a rad sustava ilustriran je primjerima koji prikazuju načine izračunavanja odgovora na upite, kao i metode obrazlaganja izračunatih rezultata.
Držimo da je u ovom radu dan jedan cjelovit prijedlog modela baze znanja, kao i prikaz načina njegove implementacije, te da ovaj rad stoga predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
4. Radovan M.: Programiranje u Prologu, Informator, Zagreb, 1987., 1988., 1990.,
(monografija, 159 str.)
Monografija Programiranje u Prologu bila je prvi iscrpan prikaz tehnika i metoda logičkog programiranja, kao i programskog jezika Prolog u Hrvatskoj. U vrijeme njena nastanka, u svijetu je postojalo svega par knjiga koje su se bavile tom (tada novom i vrlo aktualnom) temom. Knjiga je nastala kao rezultat jednosemestralnog gostovanja dr. sc. Radovana na Sveučilištu u Lisabonu, kod "Grupe za logičko programiranje" koju je vodio jedan od koautora "Edimburškog Prologa" (L. Pereira). Knjiga sadrži osam poglavlja i daje ne samo cjelovit prikaz jezika Prolog, već i analizu mogućnosti i ograničenja logičkog pristupa razvoju programskih jezika, baza podataka/znanja i inteligentnih informacijskih sustava. Izvornošću pristupa i rješenja posebno se ističu treće poglavlje ("O izračunavanju odgovora") i sedmo poglavlje ("Prolog i procesiranje znanja").
Zbog svega što je rečeno, držimo da ova monografija predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih (i računalnih) znanosti.
5. Radovan M.: "Modeliranje podataka: ER jezik i normalne forme", Informatica,
Br. 1, 1989. Vol. 13. (str. 67‑78)
U radu se razmatra odnos ER jezika i normalnih formi podataka, kao dvaju temeljnih sredstva za oblikovanje baze podataka. U svojoj analizi, autor polazi od raširenog stava da je prvo od tih dvaju sredstava (grafički ER jezik) relativno jednostavno za razumijevanje i primjenu, ali da to sredstvo nije dovoljno da bi se pomoću njega doseglo optimalni model baze podataka. S druge strane, sustav normalnih formi podataka (i pravila za dosizanje tih formi) nudi jedno rigorozno formalno sredstvo za oblikovanje baza podataka, koje ujedno predstavlja formalnu definiciju valjanosti nekog modela podataka. Međutim, tvrdi autor, svojim rigoroznim formalizmom, normalne forme često nailaze na određeni otpor kod projektanata baza podataka koji se redovito rađe služe grafičkim ER jezikom. Polazeći od takvog stanja stvari, članak analizira tipične greške koje se obično javljaju kod primjene ER jezika, i koje dovode do suboptimalnih rješenja u modelu baze podataka. Autor predlaže niz definicija elemenata ER jezika i načina njihove primjene, te pokazuje da primjena ER jezika u skladu sa tim definicijama,
daje takav model baze podataka koji je ujedno i u optimalnoj normalnoj formi.
Držimo da iznijetim analizama i prijedlozima ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti.
6. Radovan M.: Projektiranje informacijskih sistema, Informator, Zagreb, 1989., 1991.
(monografija, 169 str.)
Monografija Projektiranje informacijskih sistema bila je prva monografija u Hrvatskoj, koja se iscrpno bavila tom temom. Knjiga sadrži petnaest poglavlja i daje prikaz svih aspekata ove izrazito složene problematike. Dr. sc. Radovan strukturira materiju u četiri problemska dijela, i to: (1) oblikovanje sustava (dekompozicija sustava i tokovi podataka), (2) oblikovanje procesa (dekompozicija procesa, odlučivanje, i dijagrami akcija), (3) oblikovanje podataka (ER jezik i normalne forme), i (4) metodologija vođenja projekata. Knjiga donosi analizu temeljnih metoda i sredstava za projektiranje, kao i niz prijedloga za poboljšanje postojećih metoda i formalnih jezika za projektiranje informacijskih sustava. Izvornošću prijedloga i prikaza posebno se ističu poglavlja "Model informacijskog sistema" i "Prevođenje ER modela na relacijski jezik".
Držimo da ovaj rad dr. sc. M. Radovana predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti.
7. Radovan M.: "ER jezik: prijedlog proširenja", Informatica, Br. 3, 1991., Vol. 15
(str. 44‑53)
U ovom radu, koji se tematski nadovezuje na prethodni, dr. sc. M. Radovan analizira izražajne mogućnosti standardnog grafičkog ER jezika za oblikovanje baze podataka, te iznosi prijedloge za njegovo proširenje. Na temelju analize niza praktičkih primjera oblikovanja baze podataka, uzetih prvenstveno iz područja djelatnosti turističkih poduzeća i agencija, autor ukazuje na slučajeve u kojima se izražajne mogućnosti standardnog ER jezika pokazuju nedostatnima ili neprikladnima. U tom kontekstu, autor ukazuje na potrebu proširenja standardnog ER jezika, te predlaže uvođenje dvaju novih elemenata (simbola) u standardni jezik, i to simbola "proces" i "disjunkcija". Ti simboli omogućavaju da se u ER jeziku (koji je izvorno statičan) na prikladan način prikažu i dinamički (procesni) elementi vezani uz oblikovanje baze podataka.
Držimo da iznijeta analiza i dani prijedlozi čine ovaj rad izvornim znanstvenim doprinosom na području informacijskih znanosti.
8. Radovan M.: Baza podataka: Relacijski pristup i SQL, Informator, Zagreb, 1993.
(monografija, 238 str.)
U monografiji Baza podataka: Relacijski pristup i SQL, dr. sc. Mario Radovan sabire i razvija sadržaje vezane uz oblikovanje baza podataka/znanja i uz relacijski model podataka sa kojima se bavio u nekoliko prethodnih članaka. Nadalje, ova monografija donosi i prvi cjelovit prikaz relacijskog jezika SQL u Hrvatskoj. Knjiga sadrži sedamnaest poglavlja i pokriva široko područje koje uključuje: (1) prikaz unutarnje strukture sustava za upravljanje bazom podataka, (2) teorijski prikaz i kritičku analizu temeljnih elemenata relacijskog modela podataka, (3) jezik SQL, i (4) razvoj jedne cjelovite teorije i metodologije oblikovanja baze podataka. Tekst se odlikuje osebujnošću prikaza i analiza, kao i brojnim izvornim kritikama, prijedlozima i objašnjenjima. U tom kontekstu, posebno se ističu poglavlja "Pristupi, modeli i sustavi", "Relacijska struktura", i "Oblikovanje baze".
Držimo da ova monografija dr. sc. M.. Radovana predstavlja izvoran znanstveni doprinos na području informacijskih (i računalnih) znanosti.
9. Radovan M.: "Prolog i prirodni jezik: analiza i generiranje semantičke reprezentacije",
Zbornik radova simpozija Računalniška obdelava jezikovnih podatkov (Tancig, P.,
Vitas, D.), Bled, 1985. (str. 267‑277)
Rad se bavi problemom mogućih pristupa formalizaciji rečenica prirodnog jezika, odnosno mogućnostima kompjutabilnog zapisa značenja iskaza prirodnog jezika. Takva formalizacija prirodnog jezika ima za cilj omogućiti računalnu implementaciju sustava za predstavljanje značenja rečenica prirodnog jezika, i na taj način omogućiti izravnu primjenu prirodnog jezika kao sredstva (jezika) za komunikaciju između čovjeka i računala. U članku je dana analiza dvaju temeljnih pristupa programskom generiranju formalnog zapisa značenja rečenica prirodnog jezika. Autor je izradio primjere programa (u jeziku Prolog) koji generiraju formalne zapise značenja rečenica prirodnog jezika, te dao komparativnu analiza mogućnosti i ograničenja iznijetih pristupa.
Držimo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti.
10. Radovan M.: "On Deduction and Consistency in Clausal Logic", Acta Analytica,
1987, Vol. 1. (str. 53‑87)
Članak predstavlja daljnju teorijsku razradu logičkog modela baze znanja kojeg je autor predložio i opisao u ranijim radovima. Autor ovdje istražuje mogućnosti definiranja logičke baze znanja i pripadnog sustava zaključivanja koji se zasnivaju na jeziku klauzalne logike i na SLDNF-rezoluciji. U tom kontekstu, autor iznosi prijedloge definicija i programskih rješenja koja omogućavaju da se (u okviru predloženog modela) računalne kategorije kao što su "izračunan odgovor (na upit)" i "integritet baze znanja" svedu na temeljne kategorije formalne logike kao što su "logička posljedica" (sadržaja baze znanja) i "konzistentnost" (sadržaja baze znanja). Članak daje iscrpnu analizu mogućnosti i ograničenja jezika klauzalne logike i SLDNF-rezolucije, te definira takav način zapisivanja (i procesiranja) "negativnih znanja" (odrečnih iskaza) koji omogućava da se dosegne postavljeni cilj; dakle, da se računalne kategorije ("izračunavanje" i "integritet") svedu na logičke kategorije ("logička posljedica" i "konzistentnost").
Na temelju rečenog, držimo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti.
11. Radovan M.: "Integrity in the Relational Data Model", Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, No, 3, 1992., Vol. 16 (str. 17-25)
U ovom radu autor daje kritičku analizu temeljnih pojmova iz relacijskog modela podataka, kao što su primarni i vanjski ključ, entitetni i referencijalni integritet, te specifična (sadržajna) integritetna pravila u relaciji odnosno u bazi podataka. Analizom definicija tih pojmova autor ukazuje na nepreciznosti, nepotpunosti, redundantnosti, kao i na međusobne nekoherentnosti različitih verzija tih definicija. Autor iznosi stav da bi relacijski model trebalo dosljedno definirati u terminima formalne logike, slijedeći pritom dokazno-teorijski (proof-theoretic) pristup. Za osnovne operacije u relacijskom modelu već su izvorno bile dane dvije vrste definicija u terminima jezika formalne logike. Međutim, dr. sc. M. Radovan pokazuje da se (pored operacija), i ostali temeljni entiteti relacijskog modela dadu rigorozno definirati u terminima formalne logike. U tom kontekstu, on dokazuje kako se definicije entitetnog i referencijalnog integriteta dadu svesti na korolare (posljedice) samih definicija primarnog i sekundarnog ključa. Nadalje, sam pojam integriteta dade se formalno svesti na kategoriju konzistentnosti teorije koju sačinjavaju podaci i integritetna ograničenja uzeti zajedno.
Držimo da iznijeti prijedlozi i rješenja čine ovaj rad izvornim znanstvenim doprinosom na području informacijskih (i računalnih) znanosti.
12. Radovan M.: "On the Computational Model of the Mind", Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, No 4, 1995, Vol. 19 (str. 635-645)
Ovo je prvi u nizu radova dr. sc. Radovana koji se bave teorijskim problemima i potencijalnim praktičkim poljedicama uspoređivanja ljudskog uma i računalnih strojeva. Rad je objavljen u posebnom broju časopisa "Informatica" u kojem svoje priloge na datu temu imaju istaknuta imena iz područja umjetne inteligencije (i filozofije uma), kao što su Terry Winograd, Donald Michie, Hubetr Dreyfus, i drugi. U svom radu dr. sc. M. Radovan sabire kontroverzne stavove koji karakteriziraju znanstveni diskurz u tom području, i oblikuje ih u nekoliko osnovnih hipoteza, kao što su: (1) Ljudski um je nešto veće (i sasvim različito) od onog što bi računalni stroj ikad mogao postati; (2) Teorijski rezultati (Univerzalni Turingov stroj i Churchova teza) pokazuju da računalni strojevi mogu doseći (i nadmašiti) sve čovjekove kognitivne sposobnosti; (3) Opisivanje čovjekovih kognitivnih sposobnosti pomoću računalne terminologije i opisivanje računalnih strojeva u terminima čovjekovih kognitivnih sposobnosti je isključivo stvar odabira terminologije (koja ne implicira nikakve činjenične odnose). Dr. sc. M. Radovan ukazuje na slabosti svake od navedenih hipoteza, kao i na izrazite probleme koji prate pokušaj preslikavanja računalne taksonomije na šire područje kognitivne znanosti.
Držimo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos na području informacijskih znanosti
13. Radovan, M.: "Language, Thought and Computation", u Jutronic, D. et al (eds):
Proceedings of the conference Language, Mind and Society, Maribor, June, 1-3 1995,
University of Maribor, 1997. (str. 162-167).
U ovom članku dr. sc. Radovan iznosi kritičku analizu "hipoteze simboličkog sustava" (symbol system hypothesis) koja zagovara stav da se ljudsko mišljenje dade u cijelosti izraziti pomoću sekvencije osnovnih operacija na simbolički predstavljenim sadržajima. Simboli mogu pritom biti jednostavni ili sastavljeni, a sastavljeni simboli tvore se iz jednostavnih simbola primjenom rekurzivnih formativnih pravila. Takva teza nalazi uporište u stavu da se rečenice prirodnog jezika dadu definirati kao rekurzivne strukture. S obzirom da rečenice prirodnog jezika izražavaju misli, hipoteza simboličkog sustava tvrdi da se i ljudsko mišljenje dade u cijelosti svesti na izvođenje osnovnih operacija nad simbolički predstavljenim sadržajima ljudskog uma. Oslanjajući se na "hipotezu pozadine/okruženja" (background hypothesis) i na "hipotezu brige" (care hypothesis), dr. sc. M. Radovan osporava valjanost argumenata koji se navode u prilog "hipoteze simboličkog sustava" i zagovara stav da se čovjekovo autentično mišljenje ne da svesti na formalno definirano "rukovanje simbolima".
Držimo da iznijeta kritička analiza i argumentacija čine ovaj rad izvornim znanstvenim doprinosom u području informacijskih znanosti.
14. Radovan M: "Mind and Metaphor", Acta Analytica, 1995. Vol 13 (str. 215-229).
Rad analizira moguće uloge i dosege slikovitog (metaforičkog) govora koji se zasniva na primjeni računalne taksonomije u širem području kognitivnih znanosti. Autor ističe da znanstvene teorije često otpočinju kao metafore: kao slikovit govor o nepoznatom, koji se naslanja na konceptualne modele poznatog. Ali metafora nije teorija; ona je više pokušaj zamišljanja mogućeg nego uvid u stvarno. Usporedba ljudskog uma i računalnih strojeva može biti korisna kako za kognitivnu tako i za računalnu znanost, ali takve usporedbe su ograničenog dosega. Povrh toga, primjena neprikladne metafore može biti i štetna utoliko što - stvarajući privid znanja - može odvesti u pogrešnom smijeru, kako to pokazuju brojni primjeri iz povijesti znanosti.
Držimo da iznijeta kritička analiza, kao i argumenti o snazi i slabosti kognitivnih modela zasnovanih na metaforičkoj primjeni računalne taksonomije, predstavlju izvorni doprinos raspravi o mogućim pristupima razvoju inteligentnih računalnih sustava, te da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
15. Radovan M.: "Intelligent Systems: Approaches and Limitations", Informatica;
An International Journal of Computing and Informatics, No 3, (1996), Vol. 20
(str. 319-330)
U ovom radu autor ukazuje na nužnost preciznog definiranja razina promatranja nekog sustava (prirodnog ili tehnološkog) da bi se o tom sustavu moglo precizno govoriti. U tom kontekstu, dr. sc. Radovan predlaže pet bitnih razina opisa kognitivnog (i/ili računalnog) sustava, i to: (1) Fizikalna razina (postoje tokovi i stanja ali ne i simboli); (2) Logička razina (tokovi i stanja interpretiraju se pomoću simbola); (3) Razina predstavljanja (simbolima se pridružuju značenja); (4) Razina komunikacije (ulazne i izlazne veličine interpretiraju se kao poticaji i reakcije, kao pitanja i odgovori); (5) Razina situacije (pitanja i odgovori, akcije i reakcije interpretiraju se kao "inteligentni" ili "neinteligentni"). Autor ispituje prikladnost opisa ljudskog uma i računalnog sustava u terminima tih pet razina opisivanja. Nadalje, uspoređuje simbolički pristup i koneksionistički pristup (neuronske mreže) razvoju inteligentnih sustava i pritom iznosi stav da ta dva pristupa opisuju isti sustav samo na različitim razinama promatranja, te se stoga moraju suočiti sa istim temeljnim problemom. Prema dr. sc. Radovanu, taj temeljni problem jest pitanje kako sa razine predstavljanja "koraknuti" na razinu autentične komunikacije, nakon čega bi se moglo govoriti i o razini situacije (tj. o znanju, inteligenciji i razumijevanju).
Držimo da predloženi model kao i iznijeti argumenti o dosezima i ograničenjima simboličkog pristupa i koneksionističkog pristupa predstavljaju izvorni znanstveni doprinos u području infomacijskih znanosti.
16. Radovan, M.: 'Computation and Understanding', u Gams, Paprzycki, We (eds):
Mind Versus Computer, IOS Press / Omsha, 1997, (str. 211-223).
Rad "Computation and Understanding" je poglavlje u knjizi "Mind versus Computers" za koju je predgovor napisao Terry Winograd (Stanford), a objavljena je u ediciji "Frontiers in Artificial Intelligence and Applications". Knjiga je djelo grupe autora, koji nastavljaju raspravu započetu u posebnom broju časopisa "Informatica" (Vol 19, 1995). U svom poglavlju, dr. sc. Radovan ističe da temeljni problem sa kojim se suočava umjetna inteligencija nije prvenstveno "tehničke prirode" već izvire iz samog raskoraka između kategorija subjektivnog i objektivnog. Temeljni problem nije u tome kako otkriti "nekoliko algoritama" koji bi u cijelosti opisali "inteligentno ponašanje" (što bi onda omogućilo implementaciju takvog ponašanje pomoću računala) već u tome što se pojam (kategorija) inteligentnog mora promatrati u kontekstu subjektivnih pobuda i ciljeva. S druge strane, nije moguće koherentno govoriti o subjektivnim stanjima računalnih strojeva, a onda niti o autentičnoj inteligenciji u smislu u kojem to govorimo kod čovjeka. Međutim, to nije problem samo umjetne inteligencije već je to problem znanstvenog pristupa uopće. Znanost govori o stvarnosti kao o nečem čija struktura i postojanje ne zavise od promatrača. S druge strane, kategorija "inteligentnog ponašanja" nije nezavisna od promatrača te utoliko izmiče samoj mogućnosti objektivne znanstvene interpretacije.
Držimo da ovaj rad predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
17. Radovan, M.: 'Time and Communication', Zbornik međunarodnog skupa Information
Society (Eds: Bevc, C., Gams, M.), Ljubljana, listopada 1998. (str. 73-76)
U ovom radu autor iznosi i argumentira polazne teze za jedno dugoročno istraživanje o povezanosti suvremene komunikacijske tehnologije i temeljnih čovjekovih osobina kao što su ograničenost u vremenu i prostoru, i druge. U tom kontekstu, autor analizira suvremene pojave (i pojmove) kao što su "bezvremenost", "globalno sada", "obuzetost neposrednim", "dinamička površnost", "autentičnost" i "kreativnost"; pritom pokazuje da su te pojave bitno određene mogućnostima koje pruža suvremena informacijska tehnologija; s druge strane, sam razvoj te tehnologije bitno je uvjetovan čovjekovim temeljnim nagnućima. Autor posvećuje posebnu pozornost računalnim mrežama koje, s jedne strane, nameću globalni "uniformni stil življenja" (živimo u svijetu istih računalnih sučelja) dok s druge strane, računalne mreže pružaju jedinki radikalno nove mogućnosti raznovrsne osobne komunikacije na globalnoj razini. U tom kontekstu, autor postavlja i argumentira šest temeljnih teza, i naznačuje pravce i metode daljnjeg istraživanja.
Držimo da ovaj rad predstavlja vrijedan doprinos raspravi o tehničkim i društvenim aspektima suvremene računalne tehnologije, te da predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
18. Radovan, M.: 'Computation, Intelligence, and Understanding', Zbornik međunarodnog
skupa Cognitive Science (eds: Detela, A. et al.), Ljubljana, listopada 1998. (str. 60-65)
U ovom radu dr. sc. Radovan ukazuje na problematičnost nekih raširenih nazora o umjetnoj inteligenciji i predlaže jedan temeljni pojmovni okvir koji bi omogućio precizniji i učinkovitiji govor o toj problematici. U članku se ukazuje na slabosti u stavovima nekih istaknutih autora na tom području, čije se rasprave naslanjaju na problematične pretpostavke, ili se pak ne bave pravim pitanjima. Polazeći od zamisli o "tri svijeta", autor postavlja jedan novi "ontološki okvir" za raspravu o problemima i mogućim dosezima umjetnih kognitivnih sustava. Pritom definira "tezu brige" (care thesis) prema kojoj se inteligentno ponašanje mora promatrati u kontekstu motivacije. Autor ističe nužnost razlikovanja između funkcionalne (functional) i izvorne (authentic) inteligencije. Pred računalnim sustavima stoje otvorene mogućnosti dosizanja i nadmašivanja ljudske inteligencije na funkcionalnoj razini; ali istodobno, prema "tezi brige", računalni sustavi ne mogu napredovati na planu izvorne inteligencije jer takva inteligencija nije moguća tamo gdje ne postoji izvorna motivacija.
Ovaj rad sadrži niz argumentata i izvornih prijedloga te stoga držimo da predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
19. Radovan, M.: 'Authentic and Functional Intelligence', Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, Vol. 22 (1998), (str. 319-327).
U ovom radu autor ističe značaj konceptualnih i metodoloških rasprava o ciljevima, mogućnostima i ograničenjima umjetne inteligencije. Takve rasprave ukazuju na mogućnosti i ograničenja različitih pristupa fenomenima ljudskog mišljenja, predstavljanja znanja, i strojnog zaključivanja, te na taj način bitno utječu na smjerove budućeg razvoja računalnih tehnologija. U svojoj analizi autor pokazuje da prevladavajući nazori na problematiku umjetne inteligencije često polaze od nepouzdanih pretpostavki i iskazuju se nepreciznim pojmovima. Inteligencija i razumijevanje obično se promišljaju samo na razini ponašanja (funkcioniranja); nasuprot tome, autor ističe da te fenomene treba promatrati u kontekstu motivacije, te ukazuje na nužnost razlikovanja između autentičnih i funkcionalnih kognitivnih sposobnosti. Nema teorijskih osnova za očekivanje da bi računanje (formalno zaključivanje) moglo dovesti do autentične inteligencije i razumijevanja; s druge strane, računalni sustavi formalnog zaključivanja otvaraju praktički neograničene mogućnosti oponašanja ljudskih kognitivnih sposobnosti na funkcionalnoj razini, kao i njihova bitnog nadmašivanja.
Držimo da dana kritička analiza, iznijeti prijedlozi i njihova argumentacija, čine ovaj rad izvornim znanstvenim doprinosom u području informacijskih znanosti.
20. Radovan, M.: 'Twelve Theses on the Information Age', Informatica; An International
Journal of Computing and Informatics, Vol. 24 (2000), (str. 445-448).
Ovo je prvi u nizu radova u kojima dr. sc. M. Radovan analizira temeljne značajke suvremenog životnog prostora kojeg u sve većoj mjeri stvaraju i oblikuju razne tehnologije zasnovane na procesiranju informacja, kao i proizvodi informacijske industrije. Na temelju kritičke analize stavova istaknutih autora, kao i na temelju vlastitih ispitivanja i promatranja, dr. sc. Radovan je razvio dvanaest teza o temeljnim značajkama života u informacijskom društvu. Primjenom interaktivne web-stranice autor je proveo anketno ispitivanje među studentima Odsjeka za informatiku Filozofskog fakulteta u Rijeci vezano uz iznijete teze i obradio prikupljene odgovore. U zaključku autor ukazuje na konstruktivne mogućnosti koje otvara suvremena informacijska tehnologija, kao i na brojne opasnosti (potencijalno destruktivno djelovanje) koje ta tehnologija donosi.
Držimo da iznijete teze i kritička analiza utjecaja informacijske tehnologije na život i društvene odnose, čine ovaj rad izvornim znanstvenim doprinosom u području informacijskih znanosti.
21. Radovan, M.: 'Computation and the Three Worlds', Minds and Machines, Vol. 10 (2),
May 2000, (str. 255-265).
U ovom radu autor nastavlja svoju kritičku analizu (iz prethodnih članaka) dominantnih pristupa razvoju umjetne inteligencije, te iznosi nekoliko temeljnih postavki koje bi raspravu o tim problemima trebale postaviti u jedan precizniji pojmovni okvir. Autor najprije daje kritičku analizu stavova nekoliko istaknutih teoretičara umjetne inteligencije (Searle, Coppeland, i drugi). Nakon toga iznosi svoju interpretaciju Popperove zamisli o "tri svijeta" - o danom fizičkom svijetu, svijetu subjektivnih stanja, i svijetu ljudske kreacije - i postavlja jedan novi "ontološki okvir" za raspravu o mogućim dosezima i ograničenjima računalnih kognitivnih sustava. U kontekstu tog pojmovnog okvira, autor iznosi "tezu brige" (care thesis) te ističe nužnost razlikovanja između funkcionalne (functional) i izvorne (authentic) inteligencije. Autor zaključuje da sustavi formalnog zaključivanja, implementirani pomoću računalnih tehnologija, pružaju otvorene (praktički neograničene) mogućnosti oponašanja i bitnog nadmašivanja čovjekovih kognitivnih sposobnosti na funkcionalnoj razini, ali ne i na razini autentične inteligencije koja (prema "tezi brige") nije moguća bez izvorne motivacije.
Ovaj rad iznosi niz izvornih prijedloga i argumenata te stoga držimo da predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
22. Radovan, M.: 'Information Technology and the Character of Contemporary Life',
Information, Communication & Society, Vol. 4 (2001), No. 2, (str. 230-246).
U ovom radu autor nastavlja kritičku analizu temeljnih značajki suvremenog života koji je bitno određen proizvodima informacijske tehnologije i interesima informacijske industrije. Autor razmatra mogunosti i ograničenja koje informacijska tehnologija i industrija donose, kao i stavove suvremenog čovjeka prema tim mogućnostima i ograničenjima. U radu se razmatraju pitanja prezasićenosti komunikacijskog prostora (agresivnosti informacijske industrije) i kvalitete javne rasprave u suvremenom komunikacijskom prostoru; pitanja rastuće tehnološke ovisnosti (pojedinaca i društva) i tehnološkog otuđenja; pitanja privatnosti, rastuće agresivnosti i destruktivnosti, kao i moguće globalne solidarnosti. Autor posebno razmatra problematiku globalne homogenizacije koju promiče informacijska tehnologija, i to kako na funkcionalnoj tako i na kulturološkoj razini. Pritom ukazuje na pozitivne strane funkcionalne (tehnološke) homogenizacije koja promiče globalnu komunikaciju (informacijsku i materijalnu), ali i na opasnosti globalne kulturne homogenizacije koja sputava kritičnost promišljanja i čini život plošnim (jedno-dimenzionalnim). Autor posebno ističe rastuću ranjivost čovjekova životnog prostora koji je bitno određen složenim tehnološkim sustavima i bitno zavisi od njihova ispravnog djelovanja.
Držimo da kritička analiza utjecaja informacijske tehnologije na život čovjeka i na globalne društvene odnose, kao i iznijeti prijedlozi i argumentacija, čine ovaj rad izvornim znanstvenim doprinosom u području informacijskih znanosti.
23. Radovan, M.: 'Technology and Education: A Critical View', u Proceedings of the
conference Education in Information Society, Ljubljana, 18 October 2002,
(str. 65-74).
U ovom radu autor razmatra problematiku visokog školstva u kontekstu novih oblika znastvenog rada i obrazovanja koji se razvijaju zajedno sa novim tehnologijama i novim oblicima organizacije prizvodnih sustava. Visoke tehnologije i velike tvrtke pomiču znastveni rad i specijalističko obrazovanje sa sveučilišta u istraživačke centre velikih tvrtki. U tom kontekstu, tradicionalne sveučilišne institucije dobivaju jaku konkurenciju te im (prema nekim autorima) prijeti odumiranje ukoliko ne redefiniraju svoju društvenu ulogu. U radu je dana kritička analiza jednostranog poimanja obrazovanja na daljinu, kao i potpune dominacije instrumentalnog obrazovanja naspram integrativnog obrazovanja. "Kako" je sasvim potisnulo "zašto"; sredstvo je prevladalo nad ciljem. U tom kontekstu, autor analizira društveni značaj tradicionalnog sveučilišnog obrazovanja, te ističe potrebu jačanja uloge sveučilišta kao mjesta kompetentnog kritičkog dijaloga o bitnim tehnološkim i društvenim (globalnim) problemima suvremenog svijeta. Instrumentalno obrazovanje bavi se sredstvima ali ne omogućava kritičko sagledavanje ciljeva i otvaranje novih mogućnosti konstruktivnog razvoja i širenja prostora čovjekova iskustva. Autor ističe da se uloga suvremenog sveučilišta ne smije svesti samo na to da služi potrebama dominantne društvene doktrine (tehno-potrošačkog društva) već treba postati mjesto kompetentne kritike suvremenih tehnoloških i društvenih tendencija.
Držimo da ovaj rad predstavlja vrijedan doprinos raspravi o utjecajima suvremene informacijske tehnologije na razvoj i ulogu visokog obrazovanja, te da predstavlja izvorni znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti.
Zagreb, 20. veljače 2004. godine Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
FAKULTETSKO VIJEĆE
Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr.Hrvoja Turkovića za izbor u znanstveno zvanje izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Teorija montaže, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Hrvoje Turković rođen je 4.11.1943. u Zagrebu, 1972. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (studij filozofije i sociologije), znanstveni stupanj magistra znanosti stekao je, kao Fulbrightov stipendist, 1976. na New York University. 1991. doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom «Epistemološki temelji dojma prizornog kontinuiteta na montažnom prijelazu». God. 1974. i 1975. radio je kao urednik Studentskog lista i konzultant u knjižari inozemnih knjiga Mladost u Zagrebu, 1976-1977. radi kao utemeljiteljski upravitelj Centra za multimedijalna istraživanja u Zagrebu, od 1977. zaposlen je na Akademiji dramskih umjetnosti – kao asistent, pa docent (izabran 1992.) te kao izvanredni profesor (izabran u ožujku 1999.); predaje kolegije Teorija montaže i Tipovi filmskog izlaganja. Kao vanjski predavač zamjenjivao je prof. Antu Peterlića na kolegiju Teorija filma (1976) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 1965. Turković sustavno objavljuje tekstove o filmu, televiziji i raznim kulturnim fenomenima. Piše u časopisima i tjednicima za kulturu i specijaliziranim filmskim glasilima – npr., u Telegramu, Prologu, Kolu, Filmu, Republici, Filmskim sveskama, Vijencu, Hrvatskom filmskom ljetopisu. Bio je član više uredništava (Polet, Studentski list, Prolog, Pitanja, Film), a glavni je urednik časopisa Hrvatski filmski ljetopis (od njegova osnutka 1995. godine). Također bio je član uredništva Filmske enciklopedije, I, II, 1987/1990, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža»; uredničkog kolegija Naklade Leksikon (1993-1995) i savjeta Filmskog leksikona (2003) Leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža».
Sudjelovao je (po pozivu) na više znanstvenih kongresa, simpozija, kolokvija (Beč, London, Skoplje, Pečuh) i u više znanstvenih projekata (npr. Suvremena estetika; tema: teorija prikazivanja / 1977-1979/, uredništvo: Danko Grlić; Tropi i figure /1993 – 1995/, vodstvo: Dunja Fališevac; Media in War / Austrija, 1994-1995/.
Do izbora za izvanrednog profesora (1999. g.) dr. Hrvoje Turković objavio je pet knjiga: Filmska opredjeljenja (CEKADE, Zagreb 1985 str. 206), Metafilmologija, strukturalizam. Semiotika. Metodološke rasprave (Filmoteka 16, Zagreb 1986, str. 215), Razumijevanje filma, Ogledi iz teorije filma (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1988, str. 268), Teorija filma, Prizor, montaža, tematizacija (Meandar, Zagreb 1994, str. 339), Umijeće filma (Hrvatski filmski savez, Zagreb 1996.)
Nakon izbora za izvanrednog profesora (1999.g.) objavio je četiri knjige: Suvremeni film, Djela i stvaratelji, trendovi i tradicije (Znanje, Zagreb, 1999, str. 342.), Teorija filma, Prizor, montaža, tematizacija, drugo ispravljeno izdanje (Meandar, Zagreb 1994, str. 449), Razumijevanje perspektive. Teorija likovnog razabiranja (Duriex, Zagreb 2002, str. 315) i Hrvatska kinematografija, u koautorstvu s Vjekoslavom Majcenom (Ministarstvo kulture, Hrvatski filmski savez, 2003., str. 484).
Tematski Turkovićeve knjige može se kategorizirati u tri skupine – pdjela koja jednako važi za razdoblje prije i nakon izbora za izvanrednoga profesora. To su a) radovi s područja teorije filma, b) radovi iz komplementarnih disciplina i c) s područja povijesti filma.
Prva Turkovićeva knjiga je «Filmska opredjeljenja». Ona se sastoji od četrnaest ogleda i kraćih studija povod čijega nastanka su dominantna shvaćanja filma u SFRJ a pretežito u razdoblju koje neposredno prethodi nastanku knjige. S tim shvaćanjima Turković uglavnom polemizira, posebno u prva tri teksta u kojima raspravlja o manifestiranjima ideologičnosti u filmu. U daljnjim se, pak, tekstovima pretežito bavi genološkom problematikom, posebno se posvećujući crtanom, eksperimentalnom i dokumentarnom filmu, a i onoj vrsti filmova koji se najčešće tretiraju kao «šund». Značajna novost Turkovićevih razmatranja žanrova je u tome što on podvrgava kritici u Jugoslaviji tada uvriježena shvaćanja žanra kao agensa sputavanja stvaralaštva, te u dokazivanjima da žanr predstavlja komunikat kojim se najjasnije ostvaruje kontakt stvaratelja filmova i gledateljstva.
«Metafilmologija, strukturalizam, semiotika» skup je metodoloških rasprava, većinom objavljivanih u časopisu «Filmske sveske», rasprava koje povezuje veća sadržajna srodnost no tekstove u prvoj knjizi. Podrazumijevajući pod filmologijom teoriju filma, Turković se najprije osvrće na teoretiziranja do apr. 1960-e godine, a zatim pledira za strukturalistički pristup. «Strukturalizam podrazumijeva da je filmologija iskustvena (empirijska) znanost kojoj je iskustveni predmet naše razumijevanje i to samo onoliko koliko je ono povezano s obilježjima filma i njihovim poretkom, a pri tom se slući onim sustavom pojmovlja koje je sposobno da pokaže vezu između razumijevanja i poretka obilježja u filmu» (str.18). Dakle, Turković se odlučuje na presudan odmak od većine prijašnjih teoretiziranja kojima je stran faktor gledateljeva razumijevanja, odnosno gledateljevih kognitivnih moći koje omogućuju strukturiranje filmskih cjelina. U skladu s tim, u prvom dijelu knjige («Strukturalistička morfologija» /str. 56-110/ ukazuje na ograničenost postojećeg filmološkog pojmovlja, a zatim na aspekt unutar kojega je preporučljivo prići raščlanjenju relacije semiotika i disciplinarno razgraničavanje teorije filma. Taj aspekt pregledno i vrlo obuhvatno raščlanjuje iz više perspektiva: semiotika kao epistemologija filma, semiotika i filmska estetika, semiotika i filmska istraživanja, semiotika i disciplinarno razgraničavanje teorije filma. U drugom dijelu knjige («Znakovnost,znak, komunikacija i film/str. 111-162/) konkretizira prethodne zaključke razmatranjima o prirodi filmskoga znaka i o komunikacijskom modelu filmskoga procesa. Posebno treba istaknuti da je ovaj Turkovićev tekst prvo filmološko djelo u Hrvatskoj u kojemu se filmološka problematika cjelovito i sustavno tretira iz strukturalističke semiološke perspektive i u kojemu se respektiraju teze teorije recepcije.
Knjiga «Razumijevanje filma» predstavlja razradu u prethodnoj knjizi definiranog elementa veze između gledateljeva «razumijevanja i poretka obilježja u filmu» što se sada konkretizira na području filmskih postupaka (npr. elipsa, pretapanje, dubinska mizanscena), vrst (npr. fikcionalni i nefikcionalni film, dokumentarni film, reklamni film itd.), stilova (primitivni, klasični, modernistički) te poimanja teatralnosti u filmu, «filmičnog» i «nefilmičnog».
«Umijeće filma» jednim dijelom je produžetak istraživanja iz prethodne knjige; u tom smislu posebno razdrađuje problematiku filmskih postupaka. Drugim dijelom, pak, temu širi na dodirne i srodne medije. Svjedoče o tome i naslovi poglavlja: Književnost, scenarij, film (str. 101.-114.), Rad televizije (115-134), Televizija prema filmu, priroda televizje i priroda filma (135-1523).
Najznačajnije djelo iz tog razdoblja svakako je «Teorija filma» knjiga koja je zapravo razrađena i dopunjena disertacija obranjena pod naslovom «Epistemološki temelji dojma prizornog kontinuiteta na montažnom prijelazu», a tom tekstu Turković je pridodao rad «Teorija tematizacije» (63 stranice). U doktorskoj radnji Turković temeljito obrazlaže kako se montažom, dakle prostornovremenski diskontinuiranim prikazom pojavne realnosti, ipak može efektno postići i dojam kontinuiranosti, što znači da se montažni prijelaz može izvesti na takav način da se doima kao nevidljiv. To je moguće jer «Štogod da se radi na filmu mora biti, barem polazno, razbirački moguće... mora se korijeniti u nekim elementarnim, općenito prisutnim epistemičkim mogućnostima čovjekova duha» (str. 14). Zbog toga, u interpretaciji stvaranja naznačenoga dojma naglasak mora biti na stjecivim spoznajnim vještinama jer se i filmsko djelo može tumačiti kao izrađevina kojom se na specifičan način modeliraju ljudski doživljajni i spoznajni kapaciteti. Da bi to obrazložio, Turković se najprije usredotočuje na ustanovljivanje značajki filmskog prizora i točke promatranja u filmu, da bi zatim prešao na problematiku samoga montažnog prijelaza, onakvoga u kojemu se ostvaruje učinak – dojam nezamjetljivosti. Odnosno, takav se montažni prijelaz, ustanovljava Turković, ostvaruje postupcima koje bismo provizorno mogli nazvati mimetičkim i/ili iluzionističkim te kvalitetama motivacijske naravi, motivacijske u smislu svraćanja gledateljeve pozornosti na one elemente snimki koji odvraćaju pozornost od činjenice diskontinuiranosti. To motiviranje gledatelja, odnosno pripremanje gledatelja da vidljivo doživi kao ono nevidljivo utemeljuje se u sadržaju prizora i/ili u točci promatranja. U dijelu o «Teoriji tematizacije» Turković, pak, najprije definira temu, odnosno, «znakove» koji na nju mogu upućivati, a zatim govori o načinima kojima se ona uspostavlja u filmu. I ovdje se Turković poslužio pristupom koji je metodološki i spoznajno identičan oni u disertaciji: riječ je ponovno o stvaranju motivacijskih mehanizama koji «modeliraju» gledateljev interes, odnosno omogućuju tematsko fokusiranje, stvaranje tematskih očekivanja, tematskog problematiziranja i tematsku diferencijaciju.
U petgodišnjem razdoblju nakon izbora za izvanrednog profesora Turković je objavio četiri knjige «Teorija filma» II., «Suvremeni film», «Razumijevanje perspektive» i «Hrvatska kinematografija, povijesne značajke, suvremeno stanje, filmografija /1991-2002/)».
«Suvremeni film, djela, stvaratelji, tradicije» zbirka je tekstova koje je dr. Turković objavljivao u dvotjedniku «Vijenac» u razdoblju 1993.-1995. godine. Riječ je o 48 tekstova prosječne duljine kojih pet do šest novinarskih kartica, a u kojima se pretežito prati aktualni repertoar a i , općenito, filmska događanja u spomenutom razdoblju. Iako su u pitanju kraće i sadržajno raznovrsne kritike ili eseji, jedinstvenost stavova, terminološka konzistentnost i bogati uvid u opće stanje filma u svijetu i u nas čine da knjiga vrijednošću prerasta puki zbroj svoji dijelova i predstavlja osmišljeni prikaz najnovijeg doba u povijesti filma. Posebna vrijednost knjige je u tome što Turković, u skladu s onim «trendovi i tradicije» u podnaslovu knjige u prikazu svakog filma ili žanrovskog fenomena jasno razlučuje i precizno opisuje odnos tradicijskih i «novotrendovskih» elemenata.
Knjiga «Razumijevanje perspektive, Teorija likovnog razabiranja» potaknuta je knjigom Radovana Ivančevića «Perspektive» (1996). Turković je, naime, već 1997. napisao osvrt na tu knjigu u «Kolu» («Perspektive – Ivančevićev pristup», god. VI, br. 49). U tom se tekstu kritički osvrnuo na neka Ivančevićeva shvaćanja, dok je ova, kako kaže u predgovoru (str.IX) «... i nadovezujuća teorijska rasprava o perspektivi i o problemima prikazivanja (slikovnog predočavanja), odnosno likovnosti uopće». Odnosno, povod za nastanak ovako opsežnog rada bilo je Turkovićevo razvijanje «...opće teorije aksiološkog sustava u prikazivačkim slikama nasuprot Ivančićevoj semantičkoj/ikonografskog «perspektivi» (str. IX). To je, međutim, tek povod za razradu pa tako u drugom poglavlju (Vizurnost, str. 31 – 62) raspravlja o jednom ponekad zaboravljenom elementu u razumijevanju perspektivnosti, o jednom njezinom ključnom faktoru, a to je pitanje prizorne točke promatranja. Daljnje razrađivanje početne problematike proširilo se, međutim, na «problem prikazivanja» u cjelini i funkcije slikovnosti uopće i, napokon, četvrti dio «Prirodni temelji prikazivačkih prikaza: perspektivizam među drugim pristupima» (str. 91 – 210.). U tom dijelu posljednje poglavlje («Vizurnost i film, str. 190 – 210) posvećeno je filmu, i Turković ponovno temeljito raščlanjuje pitanje ( u raspravama često zanemarivane ) točke promatranja. Napokon, u svezi s ovom Turkovićevom knjigom posebno treba upozoriti na «Bilješke» koje zapremaju punih 58 stranica (str. 210 – 268), a koje sadrže detaljna obrazloženja pojedinih u kontekstu ove knjige važnih pojmova, a čije bi opsežnije razmatranje u samom tekstu štetilo usredotočenju na njezinu osnovnu temu. Odnosi se to naročito na pojmove s područja teorija likovnih umjetnosti, filma i psihologije percepcije.
Knjiga «Hrvatska kinematografija, povijesne značajke, suvremeno stanje, filmografija (1991 – 2002)» Turković je pisao i priredio zajedno s pokojnim dr. Vjekoslavom Majcenom. Knjiga se sastoji od četiridijela, a Turković je napisao prvi («Povijesne značajke», str. 14-71) i u koautorstvu s Majcenom drugi («Suvremeno stanje», str. 72-163). U prvome pruža pregled razvoja hrvatskog filma (od početaka do najnovijega doba) , njegovu povijest periodizira na prihvatljiv način, pozornost posvećuje svim vrstama filmova, a vrlo precizno objašnjava uvjete i okolnosti u kojima se razvijala hrvatska kinematografija. Još značajniji je drugi dio u kojemu je (s V. Majcenom) obradio stanje filma u neovisnoj Hrvatskoj pruživši cjelokupni socijalni, ekonomski, legislativni, administrativni i kulturalni okvir unutar kojega postoji i razvija se film u Hrvatskoj. Na to upozoravaju i naslovi poglavlja u vome dijelu: državna legislativa, državna i regionalna tijela, proizvodnja, distribucija, prikazivalaštvo, obrazovanje, zaštita filmske baštine, udruge, nakladništvo, televizija. Ocjenjujući knjigu u cjelini treba istaknuti i Turkovićevu inicijativu u osmišljavanju ovoga izdanja (kakvog ranije nismo imali) koje će biti nezaobilazno za svakoga istraživača povijesti hrvatskog filma, o koje god se aspektu povijesti radilo.
Pored ovih knjiga, u svojoj plodnoj, gotovo četrdesetgodišnjoj znanstvenoj djelatnosti dr. Turković je objavio i 79 znanstvenih radova – šezdeset prije a devetnaest nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora. U tim radovima Turković se zaokuplja istom tematikom, a odlučuje se i na isti pristup, pa zato treba upozoriti na one tekstove kojima se dotiče tematika koja nije obrađivana ili je tek periferna u Turkovićevim knjigama. Tako, Turković raspravlja o mnogim općenitim estetičkim fenomenima, o prirodi komunikacije, o društvenim pojavama koje tangiraju umjetničku produkciju. To su, na primjer, tekstovi «Filmska pravila i sloboda stvaralaštva», «Estetički purizam», «'Zabavni film' 'zabavna književnost'», «Metakomunikacijska regulacija komunikacije». Slični se zaključci mogu prenijeti i na Turkovićeve stručne radove kojih je ukupno 195 (37 nakon izbora za izvanrednoga profesora).
Sve Turkovićeve tekstove – knjige, znanstveni i stručni radovi – odlikuje zavidno poznavanje materije, poznavanje znanstvene literature (jednako «klasične», «tradicionalnije» kao i one najnovije, najsuvremenije) i filmskih djela (inozemne i domaće, starije i suvremenije produkcije). Turković je poznavatelj suvremenih tendencija u filmologiji, ali i u psihologiji, sociologiji i filmološkim komplementarnih disciplinama (audiovizualni mediji, teorija komunikacija); s mnogima on je prvi upoznao našu sredinu. Elemente različitih znanstvenih disciplina on usustavljeno povezuje, njegove tekstove odlikuju primjerna sistematičnost i analitičnost. Napokon, respektabilan je i sam broj knjiga, znanstvenih i stručnih radova koje je objavio. Pored toga, Turković se ističe i kao savjesni i struci predani predavač na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Uzevši u obzir sveukupni Turkovićev doprinos filmologiji, a posebno i njegov rad u razdoblju nakon izbora za izvanrednog profesora (četiri knjige i 37 znanstvenih radova) Stručno povjerenstvo zaključuje da je dr.sc. Hrvoje Turković apsolutno udovoljio uvjetima (prema čl. 45. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti) za izbor u zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Teorija montaže i predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće.
Zagreb, 27. veljače 2004.
Stručno povjerenstvo:
1. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.
2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
3. Maja Virag Rodica, red.prof. (Akademija dramske umjetnosti)
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za komparativnu književnost dana 27. veljače 2004. godine
Akademik Josip Bratulić
Akademik Ante Stamać
Dr. sc. Vinko Brešić
Predmet: Mišljenje o izboru prof. dr. Miroslava Palamete u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u stručno povjerenstvo koje će dati mišljenje o tome ispunjava li dr. sc. Miroslav Palameta uvjete u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za stručno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana kroatistika, a na upit Sveučilišta u Splitu - Odjel za humanističke znanosti, podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu sljedeće
IZVJEŠĆE
1) Životopis
Dr. sc. Miroslav Palameta, redoviti profesor na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, rođen je 1949. u Borojevićima kod Stoca. Klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1972. Akademski stupanj magistra humanističkih znanosti iz područja filologije stekao je nakon poslijediplomskog studija i obranjenog rada pri Sveučilištu u Zagrebu 1980. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1986. Više od petnaest godina radio je kao srednjoškolski profesor književnosti i latinskog jezika. Od 1990. primljen je na Pedagošku akademiju u Mostaru u zvanju profesora, gdje je 1991. prema tadašnjim zakonskim propisima stekao stupanj izvanrednog profesora.
Kao profesor metodike osuvremenio je u tom vremenu i samu nastavu tog predmeta i metodičku praksu uvodeći najsuvremenije metode, što je imalo pozitivnog odjeka i na metodiku drugih predmeta na Pedagoškoj akademiji. Tijekom rata radi u prosvjetnoj administraciji, ali djeluje i kao profesor i jedan od organizatora premještanja i rada Sveučilišta izvan Mostara. Tada s drugim kolegama priprema transformaciju Akademije u Pedagoški fakultet, radeći posebno na standardima u dokumentima i novim programima.
Kad je Pedagoška akademija prerasla u Pedagoški fakultet, izabran je 1995. za redovitog profesora Sveučilišta u Mostaru. Izvješće o njegovu promaknuću za redovitog profesora sastavio je i obrazložio redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Krunoslav Pranjić, voditelj Katedre za stilistiku, a potpisala su ga dvojica profesora s Pedagoškog fakulteta u Mostaru. Na temelju tog izvješća Miroslav Palameta potvrđen je za redovitog profesora u prosincu 1995.
Od 1996. do 2001. Palameta je na važnim dužnostima Vlade Bosne i Hercegovine: član Daytonske komisije za kulturno nasljeđe, veleposlanik BiH u Italiji, predstavnik te države pri institucijama UN-a u Rimu. Nakon trogodišnje odsutnosti - od 1998. do 2001. - vraća se profesorskom poslu na Pedagoški fakultet gdje predaje predmet Teorija književnosti. Oženjen je, otac troje djece. Govori: talijanski, engleski, a služi se pasivno njemačkim te poznaje grčki i latinski.
Iako je Miroslav Palameta nakon promaknuća u redovitog profesora bio na spomenutim važnim i odgovornim mjestima, on je i tada, i kasnije, nastavio znanstveno djelovati, a posebice kad se vratio na svoj fakultet gdje je, uz ostalo, vrlo aktivno sudjelovao u pripremama za pokretanje poslijediplomskog studija i dao velik doprinos za realizaciju UNESCO-ova znanstvenog projekta Gotika na tlu BiH, (UNESCO - Participacija 2000. -2001., br. 00 BiH 408), čiji je bio voditelj.
2) Znanstveni radovi do izbora u zvanje redovitog profesora
a) Knjige
Dr. Palameta objavio je knjigu U potrazi za cjelovitošću (Svjetlost, Sarajevo, 1991.), koja je ponovno objavljena pod naslovom Pjesništvo Nikole Šopa (HKD Napredak Mostar, Mostar, 1994.). To je iscrpna monografija o pjesništvu Nikole Šopa na 336 stranica u kojoj je autor pristupio svestranoj kritičkoj interpretaciji toga velikog hrvatskog pjesnika, čiju je modernost osjetila i afirmirala tek suvremena književno-kritička senzibilnost. Palameta se kreće kroz složeno i misaono gusto Šopovo pjesničko djelo sa sigurnošću obrazovana znalca, ali i s osjetljivošću dobra interpretatora, koji je u stanju osjetiti i na moderan način protumačiti najfinija tkanja i najdublju osnovu tog pjesništva. S erudicijom, koja sretno spaja klasično obrazovanje i modernu književno-kritičku misao, sa sustavnošću znanstvenog pristupa, s izgrađenim kritičkim diskursom, koji precizno i stilski profinjeno u isto vrijeme formulira kritička opažanja, Palameta je načinio monografiju koja predstavlja nezaobilazan prilog poznavanju Šopova književnog djela.
b) Znanstveni i stručni radovi
Detaljan opis najvažnijih radova iz ovog područja dalo je stručno povjerenstvo pri zadnjem izboru. Ipak, valja istaknuti da se Palameta od osamdesetih godina, kada se i počinje baviti književno-znanstvenim radom, s podjednakim marom zanima
i za usmenu i za pisanu književnu tradiciju, za latinističku i onu na hrvatskom jeziku. Također, s istom temeljitošću i ozbiljnošću bavi se književnim, etnološkim ili arheološkim temama. U tome je svakako ishodište Palametina kvalitetnog interdisciplinarnog pristupa u nizu radova iz devedesetih godina.
3) Znanstveni radovi poslije izbora u zvanje redovitog profesora
a) Knjige
Miroslav Palameta objavio je knjigu svojih probranih znanstvenih radova Diljem književne baštine (1996.) u kojoj su prva dva opsežna rada posvećena starijoj hrvatskoj književnosti. Posebice se valja osvrnuti na prvi rad, književno-povijesnu i književno- estetsku interpretaciju glagoljske Pisni svetogo Jurja. Autor pjesmu stavlja u kontekst legendarnih tradicija Mediterana, istražujući joj izvore i tragove u Salonitanskoj biskupiji onako kako stoji u Farlatijevoj povijesti te biskupije, ali i kako je zapisano u Zlatnoj legendi Jacoba de Voragine. Prati tu legendu u tradiciji slikarstva i basreljefa, posebno na stećcima, i u Radmanovoj pjesmi Pisma od Bosne i svetog Jurja. Palameta je dao nekoliko zrelih i novih zaključaka o tekstu i njegovoj recepciji kod nas.
Drugi rad u knjizi Hrvatska latinistička tradicija i Gundulićev «Osman» bavi se vezom Crijevićevih Komentara i nekih motiva i strukturalnih elemenata u Gundulićevu Osmanu. Autor je tekstološkim uvidom pokazao da je Gundulić poznavao Tuberonovo djelo, koje je inače rijetko, te je bilo dospjelo i na Indeks zabranjenih knjiga.
U knjizi Diljem književne baštine Palameta je posebnu pažnju posvetio djelu Miroslava Krleže u prilogu Advocatus diabolicus - jedan dramski Krležin motiv u kojem promatra aktansku konstrukciju koja se javlja u Krležinim dramama, poeziji i prozama, gdje se đavolsko, dijaboličko javlja kao opći rušitelj svih pozitivnih, idealnih ili optimističkih pothvata ili pprojekata. Palameta nalazi izvor toj Krležinoj tamatskoj zaokupljenosti u Nietscheovoj filozofiji, te se tako potvrđuju i proširuju ranija istraživanja o odnosu Miroslava Krleže i Freidricha Nietschea poljskog krležologa Jana Wjerbickog.
U toj su knjizi tiskane i studije O pjesništvu Nikole Šopa, autorova sinteza dotadašnjeg znanstvenog zanimanja za tog književnika, o Petru Gudelju, a zatim Osvrt na literarnu tradiciju Maka Dizdara, što pokazuje širok raspon interesa Miroslava Palamete. U poglavlju Osvrti i prikazi tiskani su neki manji radovi, osvrti i kritike.
b) Znanstveni i stručni radovi
Nakon imenovanja Miroslava Palamete redovitim profesorom 1995., on je i dalje bio široko orijentiran na brojna pitanja hrvatske književnosti te je dao znatan prilog književno-povijesnoj i književno-teorijskoj misli. Napisao je nekoliko vrlo pronicljivih radova o Stojanu Vučićeviću, Petru Gudelju i Vladi Pavloviću.
U znanstvenom tekstu Stojan Vučićević - pjesnik dvojstva (1996.) Palameta iščitava Vučićevićevu poeziju kao pjesništvo okrenuto zbilji, a koja pokazuje rascjep između čovjeka i svijeta. Iako je Vučićević prevodio A. Camusa (Mit o Sizifu), koji je svojim filozofskim promišljanjima ohrabrivao pjesnike s takvim temama, autor tvrdi da je bliskost njegove poezije izrazitija s Knjigom puta i vrline, koju je također preveo na hrvatski. U njegovoj putopisnoj prozi Palameta pronalazi ključ za otkrivanje i interpretiranje Vučićevićevih stihova.
U studiji Pjesnik preobraženja - A. B. Šimić (1998.) Palameta je ustvrdio da je Šimić svoju zbirku Preobraženja veoma čvrsto komponirao, okupljajući pjesme u parove, odnosno parne varijacije. Analizom niza lirskih cjelina utvrdio je da Šimić slijedi shemu kakvu na osnovnoj ontološkoj ravni možemo naći i u Ovidijevim Metamorfozama. Otklanja ranija promišljanja o njegovoj panteističkoj slici svijeta i odrešuje tu sliku Plotinovim teizmom, odnosno filozofijom koja je bliska filozofiji Nikole Kuzanskoga. Nakon Preobraženja Šimićeva poezija otvara se prema vječnim čovjekovim pitanjima, a to su prostor ljudske bijede i poniženja.
Boraveći u Rimu, Miroslav Palameta je za Zbornik Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima (2001.) napisao raspravu Na putu od kriposti, kasni opis Vitaljićeva Psaltira iz 1703., u kojoj upozorava na tu važnu knjigu viškog pjesnika Andrije Vitaljića i na hrvatsku tradiciju prevođenja psalama. U Vitaljićevoj knjizi nalazi se i prvi poznati prijevod na hrvatski najpopularnije Marulićeve pjesme Carmen de doctrina. Palameta je visoko ocijenio kulturnu i književno-povijesnu važnost Vitaljićeva prepjeva psalama. Dosadašnja vrlo skromna znanja o tom djelu i napose negativan sud o nasljeđivanju psalmskih komentara Franciska Titelmana kao da su zasjenili inovativnost Vitaljićeva rada na slobodnom prevođenju psalama. Ističe da Vitaljić u čakavski jezični prostor uvodi iskustvo baroknih štokavskih pjesnika iz Dubrovnika te se tako utire put hrvatskom književnom jeziku. Palameta je valorizirao i dosad manje poznato ime iz hrvatske poezije - svećenika i pjesnika Silvestra Martinisa, koji je napisao posvetne stihove na hrvatskom i latinskom za tu knjigu i za Ostan Božje ljubavi, drugu Vitaljićevu knjigu.
Vrlo su važne Palametine rasprave o stećcima iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U nekoliko je radova iscrpno prikazao i ukrase na stećcima, tekstove te grafiju ćiriličnog pisma. Sve te rasprave idu u dubinu problematike, i onda kad se raspravlja o kršćanskoj simbolici na stećcima iz okolice Počitelja (1996.) ili Radimlje (2003.) ili kad opisuje stećak iz Lovreća (2002.) ili Rotimlje (1999). Ta svoja istraživanja zaokružio je i usustavio u opsežnoj raspravi Strukturalni elementi u epigrafici sa stećaka (2003.) Palameta je utvrdio stalne frazemske obrasce u epitafima sa stećaka, koji se ponavljaju u kombinacijama i inačicama, od kojih su neke dosegnule puninu i savršenstvo izraza. Upozorio je i na njihov antički i srednjovjekovni izvor, koji se posebice ostvaruje u mediteranskim, kršćanskim epitafima, a onaj sa stećka im je podudaran. Utvrdio je vezu tih epitafa s imovinsko-pravnim tekstovima; otuda isticanje baštine i plemenitog. Upozorio je na motiv priče o tri živa i tri mrtva u njima. To je prva obuhvatna analitička studija o epitafima pisanima bosančicom te je zato vrijedan doprinos proučavanju problematike srednjovjekovne kulture i književnosti. Posve je shvatljivo da ga je zanimanje za stećke odvelo k proučavanju poezije Maka Dizdara, o kojem je Miroslav Palameta napisao raspravu, nazvavši je skromno osvrtom (Osvrt na literarnu tradiciju u pjesmama Maka Dizdara, u knjizi Diljem hrvatske baštine).
Kao vrstan pedagog, Miroslav Palameta i kad piše književne rasprave ili tek oglede ili osvrte, misli ponajprije na recepciju čitatelja. U svojim raspravama nastoji biti analitičan, ne tumačeći metafore novim metaforama. Književno djelo, i ono iz duboke starine i ono iz suvremenosti, nastoji - kao pravi hermeneut - usidriti u vremenu i prostoru, da bi značenje teksta i njegova poruka danas bili jasni, prepoznatljivi i napose u dosluhu sa suvremenim književnim pristupima i teorijama.
4) Ostale aktivnosti
Osim rasprava o književnim tekstovima, starima i novima, Miroslav Palameta je posebnu pažnju posvetio priređivanju kritičkih i popularnih izdanja hrvatskih pisaca. Priredio je Pjesme Nikole Šopa (Mostar, 1998.), a zatim i drugo opsežnije izdanje za Biblioteku Croatica (Vinkovci, 1998.), poprativši knjigu izvrsnim predgovorom. Isto tako priredio je izbor iz Pjesništva A. B. Šimića (Mostar, 1998.). Kao pedagog s finim osjećajem za književne vrednote, sastavio je, u koautorstvu s Lj. Cikotom, Čitanku za četvrti razred srednjeg obrazovanja, iz domaće i svjetske književnosti (epika, lirika, dramatika i esejistika. Posebice valja naglasiti, uz spominjani doprinos Metodici nastave, javna predavanja (Književni petak 1991., gostujuće predavanje studentima na Odsjeku stilistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1977.) i brojna sudjelovanja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima (prema priloženoj bibliografiji 10), Palametinu ulogu voditelja, koordinatora i autora u znanstvenom projektu UNESCO-a Gotika na tlu Bosne i Hercegovine (u prilogu).
5) Ispunjavanje uvjeta Rektorskog zbora
Iako je Miroslav Palameta izabran za redovitog profesora Pedagoškog fakulteta u Mostaru prije nego je objavljena Odluka Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti, on ispunjava sve one uvjete koje odluka postavlja, posebice s obzirom na to da je sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima u domovini, to jest u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i u svijetu; da je sadržajem i u metodici unaprijedio nastavni proces na svom fakultetu, u Mostaru; pod njegovim je mentorskim vodstvom izrađeno i obranjeno dostatno diplomskih radova; k tomu bio je voditelj međunarodnoga znanstvenoga projekta - pod pokroviteljstvom UNESCO-a - Gotika na tlu Bosne i Hercegovine, u kojem je bio voditelj znanstvenoga tima. Nije, nažalost, sudjelovao na postdiplomskom studiju na svom fakultetu, jer takvoga tamo nema, iako je bio u onoj skupini profesora koja je sastavila prijedlog studija, ali je na preporuku iz Zagreba taj proces zaustavljen.
Na zahtjev Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti - polje jezikoslovlja i znanosti o književnosti - Stručno povjerenstvo za izbor profesora doktora Miroslava Palamete u znanstveno zvanje redovitog profesora ili upravo potvrđivanje toga zvanja, proširili smo i nadupinili prethodni izvještaj. U ovom je izvješću priložena pristupnikova bibliografija prema uobičajenim bibliografskim standardima.
Zaključak, mišljenje i prijedlog Povjerenstva
Povjerenstvo je zaključilo da je Miroslav Palameta svojim radom na Pedagoškom fakultetu u Mostaru te svojim znanstvenim prilozima pokazao onu potrebnu i zahtijevanu zrelost koja se očekuje od jednoga profesora i koja ga kvalificira kao zrelog znanstvenog radnika. Povjerenstvo je utvrdilo da kandidat udovoljava odlukama Rektorskog zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske. Povjerenstvo je uvjereno da Miroslav Palameta u svemu ispunjava sve uvjete za zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika.
Povjerenstvo:
1. Akademik Josip Bratulić
2. Akademik Ante Stamać
3. Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
(trajno zvanje) za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Povijest i
dijalektologija talijanskog jezika, na Filozofskom fakultetu u Puli,
i prijedlog da se izabere dr. sc. Goran Filipi, redoviti profesor
Veza: Klasa: 640-03-04/132, Ur. br.: 3804-300-03-2, od 12.XII.2003.
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Ul. Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
FILOZOFSKOMU FAKULTETU u Puli
Medulinska 3, 52100 Pula
Na temelju članka 95. Zakona o visokim učilištima Fakultetsko vijeće donijelo je na sjednici 8. prosinca Odluku kojom nas je imenovalo u stručno povjerenstvo (dr. sc. August Kovačec, red. prof., dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof., dr. sc. Vojmir Vinja, red. prof. u m.) koje će ocijeniti ispunjava li predloženik uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Povijest i dijalektologija talijanskog jezika, na Filozofskom fakultetu u Puli. Naime, Filozofski fakultet u Puli uputio je 17. listopada 2003. Fakultetskomu vijeću molbu da ocijeni ispunjava li uvjete dr. sc. Goran Filipi (dosadašnji redoviti profesor za isti predmet na Filozofskom fakultetu u Puli) koji se prijavio na natječaj objavljen u “Glasu Istre” 3. srpnja 2003. za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Povijest i dijalektologija talijanskog jezika. Na temelju dokumentacije koju je kandidat priložio molbi za natječaj i dugogodišnjega praćenja njegova znanstvenog i stručnog rada te nastavničke djelatnosti na Filozofskom fakultetu u Puli podnosimo Fakultetskomu vijeću ovaj
IZVJEŠTAJ I PRIJEDLOG
Jedini kandidat koji se prijavio na raspisani natječaj, dr. sc. Goran Filipi, rodio se 18. siječnja 1954. u Zadru. Kako je neko vrijeme živio, školovao se i radio u Slovenskom primorju svladao je usporedno na različitim uporabnim razinama hrvatski, talijanski i slovenski pa je od djetinjstva trojezičan. Talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru i diplomirao 1979. Od 1979. do 1985. predavao je talijanski jezik na više osnovnih i srednjih škola u Koparštini. Godine 1982. upisao se na studij lingvistike na postdiplomskom studiju na dubrovačkom Interuniverzitetskom centru za postdiplomske studije (smjer romanska lingvistika). Magistrirao je g. 1985. obranivši rad Etimologijska obradba brodograđevne terminologije Korčula-Murter, a doktorirao je u veljači 1991. obranivši disertaciju Istarska ornitonimija (voditelj magistarskoga rada i doktorske disertacije bio je prof. dr. V. Vinja).
Od veljače 1985. zaposlen je na Odjelu za talijanski jezik i književnost (Katedra za talijanski jezik) Pedagoškoga (danas Filozofskoga) fakulteta u Puli, od 1992. u zvanju docenta, od 1995. izvanrednog profesora, od 1998. redovitog profesora. Od 1984. objavljuje znanstvene i stručne radove (talijanistika i romanistika, kontaktna lingvistika; u domaćim i inozemnim časopisima i drugim publikacijama), od 1985. redovito sudjeluje (s priopćenjima i referatima) na domaćim i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima. Do sada je objavio i devet knjiga (monografija). Također od 1985. sudjeluje kao predavač na seminarima za usavršavanje nastavnika talijanskog jezika i književnosti u Hrvatskoj i Sloveniji, ali i u Italiji (Tarcento). Uz odobrenje matičnoga fakulteta nekoliko je godina , od 1993., redovito surađivao s Filozofskim fakultetom u Ljubljani, gdje je predavao kolegije iz predmeta Dijakronijsko talijansko jezikoslvovlje (Povijest talijanskog jezika i Historijska talijanska gramatika), a povremeno, na poziv, drži nekoliko sati predavanja iz predmeta Suvremeni talijanski jezik na Pedagoškom fakultetu u Kopru te iz predmeta Poredbeno jezikoslovlje u europskom kontekstu na Fakultetu za humanističke studije.. Tijekom zimskoga semestra akad. godine 2002/2003. bio je gostujući profesor na Facoltŕ di lingue e Letterature Straniere Sveučilišta u Udinama gdje je predavao predmet Filologia romanza (Romanska filologija). Prof. dr. Filipi bio je glavni organizator i predsjednik dvaju znanstvenih skupova (Istrorumunjski jučer, danas, sutra, Pula, 1998., i Slovenski dialekti v stiku – “Slovenska narječja u doticaju”, Kopar, 2003). Bio je voditelj znanstvenoistraživačkih projekata Lingvistički atlas istarskih jezičnih otoka (istroromanski i istrorumunjski) i Lingvistički atlas Istre i Kvarnera. Bio je tajnik organizacijskog odbora triju međunarodnih znanstvenih skupova (među ostalim npr.: Skokovi etimološki dani, Krk, 1998). Dugugodišnji je član uredništva i recenzent uglednoga znanstvenoga filološkog časopisa Annales iz Kopra (slovensko Ministarstvo znanosti vodi ga kao časopis s međunarodno priznatim recenzijama), a redovito recenzira priloge za nekoliko hrvatskih i slovenskih znanstvenih časopisa. Član je Hrvatskoga društva klasičnih filologa, Slavističkoga društva Slovenije, Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika (objavio je pet zbirki pjesama na hrvatskom i jednu na slovenskom jeziku).
U vezi s kandidatovom pedagoškom djelatnošću još valja istaknuti da je izradio Program studija talijanskog jezika i književnosti po kojem se izvodi nastava na Odsjeku za dvopredmetnu talijanistiku u Puli. Bio je mentor jednoga doktorata koji je uspješno obranjen, mentor dvaju magisterija (druge i sada vodi), mentor više od petnaest diplomskih radova iz talijanistike. S obzirom na specifično okružje u kojem djeluje (dvojezično i trojezično), vrlo je značajan kandidatov neprekinuti prevoditeljski rad kako na književnom tako i na stručnom polju. Osim vlastitih književnih prinosa na hrvatskom i slovenskom, kao autentični trojezični subjekt prof. dr. Filipi dao je niz prvorazrednih stručnih i književnih prijevoda u krugu hrvatski-slovenski-talijanski i pridonio međusobnom upoznavanju i zbližavanju triju kultura danoga prostora (osim jedne knjige, te prijevode kandidat ne navodi u popisu radova). Pored uredničkog rada u časopisima kandidat je do sada uredio tri zbornika i jednu knjigu, a valja istaknuti da su sve te publikacije posvećene jezičnoj povijesti (jedna od njih kulturnoj povijesti) Istre i Dalmacije. Osobitu pozornost dr. Filipi posvetio je svestranomu rasvjetljavanju pitanja u vezi s istarskim jezičnim otocima (istriotski, istrorumunjski, perojski), a posebna je Filipijeva zasluga što je oko tih projekata i publikacija okupio niz suradnika koji se bave Istrom (uključujući i one koji djeluju izvan istarskoga prostora) i koji nerijetko takva istraživanja samostalno nastavljaju. Sve to upućuje da je kandidat svoju istraživačku djelatnost pomno i dugoročno planirao i usklađivao s djelatnošću drugih istraživača iz struke.
ZNANSTVENI RADOVI
PRIJE PRVOG IZBORA ZA REDOVITOG PROFESORA
Prije prvog izbora za redovitog profesora dr. Goran Filipi objavio je četiri knjige, trideset i sedam znanstvenih radova u časopisima i zbornicima, pet stručnih radova i pet recenzija. Budući da su ti kandidatovi radovi bili sustavno ocjenjivani prilikom ranijih izbora i reizbora, ovdje ćemo istaknuti samo opće njihove značajke.
Knjige Lexicon ornitologicum Histriae Slovenicae-Ornitološki slovar slovenske Istre (Kopar, 1993), Istarska ornitonimija: etimologijski rječnik pučkog nazivlja (Rijeka, 1994) i Betinska brodogradnja: etimologijski rječnik pučkog nazivlja (Šibenik, 1997) donose sustavnu i vrlo iscrpnu etimološku obradbu triju prostorno omeđenih (slovenska Istra, Istra i Krk, Korčula i Betina) i semantički srodnih skupina (pučkog) nazivlja, a s obzirom na prostor s kojega građa potječe i njezinu sociolingvističku podlogu uglavnom se radi o proučavanju hrvatskih i slovenskih romanizama, odnosno o kontrastivnoj etimološkoj analizi romanskoga i slavenskog nazivlja. Sve su te tri knjige nastale na temelju prikupljanja građe po načelima lingvističke geografije (potencijalna građa za jezične atlase), a nakon stručne identifikacije (ornitološke, brodograđevne) nazivi su obrađeni opisno semantički, sa stajališta sociolingvističkih njihovih značajki te sa stajališta teorije jezičnih kontakata (ovdje romansko-hrvatskih, romansko-slovenskih, hrvatsko-slovenskih), kao i etimološki. Za slovensku ornitologiju građa je prikupljena u 21 naseljenom mjestu od 70 ispitanika, a za hrvatsku ornitologiju u Istri u 135 naseljenih mjesta od gotovo 800 ispitanika. Za knjigu Istarska ornitonimija kandidat je prikupio 7000 pučkih (hrvatskočakavskih, ali i istromletačkih, crnogorskih, slovenskih, istriotskih, istrorumunjskih itd.) naziva u 12000 osnovnih varijantnih likova. Građa je analizirana i prezentirana prema strogim metodološkim načelima strukturalne etimologije. Prikazi prve od triju knjiga što su ih dali slovenski lingvisti i ornitolozi ističu iscrpnost i pouzdanost prikupljene građa i sigurnost obradbe. U knjizi o etimologiji ornitološkoga pučkog nazivlja u Istri (u Istri i na Krku) kandidat je prikupio sve releventno nazivlje toga područja na varijantama hrvatskoga, talijanskoga i slovenskoga, pružio sustavnu i dosljednu etimološku analizu te građe, s time da je dao niz vlastitih, dobro dokumentiranih i uvjerljivo argumentiranih etimologija, kao i stotine ispravaka ili dopuna za etimološka rješenja koja su se ranije nudila. Ta je knjiga najznačajniji etimološki repertoar istarske jezične aree.
Filipijeva knjiga Betinska brodogradnja: Etimologijski rječnik pučkog nazivlja (Šibenik, 1997) kapitalan je prinos poznavanju hrvatske brodograđevne terminologije, hrvatskoj etimologiji i romanistici. Na prikupljanju građe za tu knjigu i na analizi građe autor je radio od 1982. do 1991., a djelo je to značajnije što su umijeće gradnje drvenih brodova korčulanski i betinski brodograditelji tijekom nekoliko stoljeća proširili duž cijele istočne obale Jadrana sve do Pirana, a s time su proširili i određeni tip nazivlja (najvećim dijelom romanskoga podrijetla). Iako je dobar dio toga nazivlja bio već i ranije obrađivan (u općim etimološkim repertoarima i pojedinačnim studijama), zahvaljujući pomnoj analizi činjenica dr. Filipi donio je niz vlastitih znanstveno utemeljenih rješenja i velik broj ispravaka za pojedine nazive, osobito njihove etimologije. Ističemo da je to prvi potpuni repertoar brodograđevnog nazivlja jednoga naselja na hrvatskom Jadranu koji je etimološki iscrpno obrađen i jedan od rijetkih takvih repertoara za Sredozemlje.
Četvrta knjiga što ju je kandidat (u suradnji s Barbarom Buršić Giudici) objavio prije posljednjega izbora je Istriotski lingvistički atlas / Atlante linguistico istrioto (Pula, 1998; 721 str.), a to je zapravo prvi dio mnogo šire zamišljenoga djela Atlas linguarum Histriae – Jezični atlas Istre. Kao i istrorumunjski, istriotski ili istroromanski danas je jezični otok (enklava) na izdisaju i za koje desetljeće više se neće moći proučavati. Govornici toga idioma, koji su nacionalno Talijani i svi govore također i istromletački, postupno i neprimjetno napuštaju taj stari idiom i zadržavaju samo jezik većine istarskih Talijana. Na temelju jedinstvenog upitnika za cijelu Istru i njezine idiome, autori su sustavno prikupili, prema jedinstvenim kriterijima, građu iz svih naselja gdje se istroromanski još očuvao (Rovinj, Bale, Vodnjan, Galežana, Šišan, Fažana), ali su radi mogućnosti usporedbi i arealnih odnosa po istom upitniku prikupljeni i podaci za neke čisto istromletačke te za neke hrvatske govore (ukupno: odgovori na 2334 pitanja u 11 istarskih naselja, od toga 6 istroromanskih). Osim golemog značenja za čisto lingvistička proučavanja, ovo djelo ima i veliku kulturnopovijesnu važnost jer je otrglo zaboravu varijante jednoga idioma koji će se uskoro prestati govoriti.
Kandidatovih 37 znanstvenih radova objavljenih prije posljednjega izbora može se razvrstati u nekoliko skupina: a) istarska ornitonimija, b) jezične enklave (otoci) na tlu Istre i njihova problematika te općenito jezični odnosi u Istri i na Kvarneru, c) predmletački elementi u starim istarskim tekstovima i romanizmi u istarskim govorima, d) talasozoonimi Slovenskoga primorja e) brodograđevno pučko nazivlje, f) teoretski aspekti dvojezičnosti. Onomasiološka, semantička, etimološka pitanja ornitonimije, posebice pitanja denominacije i motivacije, uz pomnu obradbu arealnih i kontaktnih aspekata, obrađuju se u 18 autorovih radova, u kojima on pokazuje da ima iscrpan uvid u relevantnu znanstvenu literaturu te da sigurno vlada golemom prikupljenom građom. Neki su radovi usmjereni na toretske aspekte proučavanja te građe. U pet studija kandidat se bavi kulturnopovijesnim, etnografskim, sociolingvističkim i drugim elementima koji su bitni za razumijevanje procesa i pojava u pojedinim istarskim idiomima, posebice u istroromanskom i istromletačkom, ali i u istrorumunjskom. Dvije studije kandidat je posvetio posebnoj pojavi kod aktivnih dvojezičnih subjekata, tzv. pseudoposuđenicama ili lažnim posuđenicama, kada u komunikaciji aktivni bilingvi, bez mijenjanja koda, strukturne elemente jednoga jezika upotrebljavaju u drugom. Takvi elementi postaju pravim posuđenicama istom kada prijeđu u jezik jednojezičnih govornika, a njihovo je proučavanje osobito značajno za teoriju jezičnoga kontakta. Problematici predmletačkih elemenata i romanizama u istarskim govorima posvećena su 4 kandidatova rada; u tim su okvirima značajna kandidatova proučavanja slovenskih ribarskih naziva romanskoga podrijetla u usporedbi s odgovarajućim hrvatskim nazivima (također najćešće romanskoga podrijetla) u Istri i Dalmaciji. Dalekosežni su kandidatovi dobro obrazloženi zaključci da je do slovensko-romanskih dodira na Slovenskom primorju došlo prije nego su na te prostore dospjeli Mlečani (vjerojatno već u IX. st.). U metodološkom je smislu važan rad (Dialettologia istriana) u kojem se nastoje utvrditi načela istarske “višejezične dijalektologije”, odnosno osigurati takva metodologija rada na temelju koje će se dobiti, za različite idiome, maksimalno sumjerljiva građa. Kandidatov rad o slovenskim talasozoonimima nastoji dati sintetički prikaz te problematike, a treba istaknuti da je prvi koji se tim pitanjima sustavno i razmjerno iscrpno bavi. Analizi specifičnih pitanja pučkoga brodograđevnog nazivlja kandidat je posvetio 4 rada, s time da nerijetko pokazuje kako povijest nazivlja može značajno pridonijeti razumijevanju povijesti društva i civilizacije. Prof. dr. Goran Filipi svojim je radovima znatno pridonio poznavanju jezične povijesti Istre kao i točnijem poznavanju njezine današnje jezične slike.
KNJIGE (I POGLAVLJA U KNJIGAMA) NAKON
POSLJDNJEG IZBORA ZA REDOVITOG PROFESORA
Nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje reovitog profesora (1998) kandidat dr. sc. Goran Filipi objavio je pet knjiga (od toga četiri u suradnji) koje sve pripadaju području valahistike (jedan rječnik i tri razgovorna priručnika posvećena su standardnomu /dako/rumunjskomu, a jedan atlas istrorumunjskomu). Iako su od tri razgovorna priručnika dva opsežna i u metodološkom smislu zanimljiva, iako im je praktična vrijednost nesporna, njima se ovdje nećemo posebno baviti. Hrvatsko-rumunjski rječnik dr. Filipi je zamislio, metodološki u svim fazama osmislio i velikim dijelom izradio; treba naglasiti da je to prvi hrvatsko-rumunjski rječnik koji sustavno i strukturalno polazi od hrvatskoga vokabulara, a k tomu još posebnu pozornost pridaje suvremenomu općem i tehničkom nazivlju.
Među knjigama objavljenima nakon posljednjega izbora, u znanstvenom je smislu riječi osobito značajan Istrorumunjski lingvistički atlas – Atlasul lingvistic istroromân – Atlante linguistico istrorumeno (Pula, 2002; 785 str.). Kako je riječ o idiomu kojemu se u zavičajnim selima u posljednjih tridesetak godina drastično smanjio broj govornika (između 1250 i 1500 na početku 1960-ih, jedva 250 na početku III. tisućljeća), i kojemu prijeti gotovo neminovan nestanak u idućim desetljećima, dr. Filipi je za prikupljanje istrorumunjske građe posebno pomno pripremio kvestionar (i nužna popratna pomagala) i na temelju izvrsnoga poznavanja jezične situacije na terenu odabrao i lokalitete i ispitanike. Kako su i govornici istrorumunjskoga (po nacionalnom osjećaju uglavnom Hrvati) od reda dvojezični, mnogi pak među njima poznaju također talijanski i slovenski, jednako je važno bilo dobro izabrati aloglotske punktove koji će pružiti pouzdanu građu za proučavanje kontakata i interferencija. Golemi posao prikupljanja građe na terenu u fonetskom bilježenju, njezinu klasifikaciju i prenošenje na “karte”, kao i izradbu sintetičke popratne studije obavio je sam autor. Zahvaljujući kandidatovu znalačkomu pristupu, poznavanju kako općelingvističkih načela tako i situacije na konkretnom terenu, istrorumunjski idiom dobio je takvu podlogu za sustavno proučavanje kakvu ima rijetko koji jezik ili dijalekt. Sinoptički pogled na niz konkretnih jezičnih pojava omogućuje da se neka dosadašnja znanja o tom idiomu preciziraju, ali da se neka i isprave.
Filipijevim knjigama treba dodati i njegova četiri članka/poglavlja u knjigama /monografijama. U popratnoj studiji uz novo izdanje poznate knjige Josipa Ribarića, koja pripada klasičnim djelima hrvatske dijalektologije, kandidat pod naslovom Romanistički pogled na novo izdanje Ribarićeve studije o istarskim govorima raščlanjuje i ocjenjuje Ribarićev prinos poznavanju jezičnih odnosa u Istri oko I. svjetskog rata i, u određenoj mjeri, u doba fašističke okupacije Istre. S obzirom na to da je Ribarić objavio knjigu pred sam II. svjetski rat, ona nije doživjela u Hrvatsoj onu recepciju kakvu je po svojim inherentnim vrijednostima zaslužila, pa su tako nedovoljno bili valorizirani i romanistički podaci koje je Ribarić pomno prikupio i znanstveno pouzdano tumačio. Tri daljnja prinosa te vrste dr. Filipi je objavio je u Lexikon der Sprachen des europäischen Ostens (Klagenfurt, 2002). Taj je Lexikon zapravo 10. svezak velikoga djela Enzyklopädie des europäischen Ostens, koje bi trebalo pružiti sintetički pregled današnjih znanja o srednjoj i istočnoj Europi, a za obradbu pojedinih tema bili su pozvani nejbolji njihovi poznavaoci. Dr. Filipiju povjereno je da dadne sintetički prikaz, s odgovarajućom bibliografijom, triju jedinica: Istriotisch (str. 87-89), Istrorumänisch (str. 91-96), Istrovenezianisch (str. 97-99).
IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI
NAKON IZBORA ZA REDOVITOG PROFESORA
Nakon posljednjega izbora osim spomenutih knjiga prof. dr. Goran Filipi objavio je i deset izvornih znanstvenih radova posvećenih talijansko-sovenskim i talijansko-hrvatskim jezičnim odnosima u Istri, etimološkoj i onomasiološkij analizi istarskih ornitonima (hrvatskih, slovenskih, istromletačkih, istrorumunjskih itd.), entomonimima i dr.
U radu Romanske in germanske prvine v italijansko-slovenskem slovarju Gregoria Alasie (1999) kandidat je analizirao osnovnu aloglotsku sastavnicu (romansku i germansku) slovenskoga vokabulara s kraja XVI. i početka XVII. st. Talijanski redovnik Gregorio Alasia de Sommaripa (1578-1626), koji je nekoliko godina boravio u blizini Trsta i naučio slovenski, napisao je (po uzoru na Megiserov “Dictinarium quattuor linguarum”) rječnik “Vocabolario italiano e schiavo” (1607) u koji je unio rječničko blago kraških narječja, ali i mnoge elemente književnoga slovenskog jezika. Iako se radi o rječničkom blagu s ruba slovenskoga jezičnog areala (u graničnom području s hrvatskim), Alasijin je rječnik jedan od najstarijih opsežnih repertoara slovenskoga leksika pa je zato dragocjen kako za povijest slovenskoga jezika tako i za proučavanje posuđenica u slovenskom. Nakon identifikacije aloglotskih sastavnica kandidat ih je podvrgnuo sustavnoj etimološkoj analizi nastojeći što točnije utvrditi izvore i putove posuđivanja.
S onomasiološkog i etimološkog stajališta sustavno su obrađeni Ornitonimi u rukopisnom rječniku fra Josipa Jurina (1999). Taj rječnik s kraja XVIII. st. obrađuje uglavnom leksik srednje Dalmacije (šibensko područje), ali i hrvatski rječnik općenito. Kandidatu su ornitonimi toga rječnika bili osobito zanimljivi zbog znatnog udjela romanskoga elementa u njima, bilo da je riječ o romanskim imenima ptica koja su izravno posuđena iz nekog romanskog jezika ili pak o ornitonimima koji su nastali od hrvatskih elemenata romanskog podrijetla. Uspoređujući staru ornitonimiju s današnjim stanjem autor je unatrag pomaknuo potvrde za nekoliko ornitonima i precizirao neke ranije uspostavljene etimologije.
Ornitonimima su posvećena dva iduća članka. U radu Pučki nazivi za pupavca u Istri i na otoku Krku (1999) autor je dao uzornu onomasiološku analizu pučkih naziva za jednu pticu na temelju podataka prikupljenih prema metodi lingvističke geografije tumačeći s jedne strane (na temelju poznavanja realia) postupke denominacije i s druge strane jezičnu ili izvanjezičnu motivaciju svakoga naziva, a za to je trebalo svaki pojedini naziv podrobno etimološki raščlaniti i objasniti. Članak Perojski ornitonimi (1999) nastoji odrediti etimološke sastavnice i jezične slojeve u ukupnosti perojske ornitonimije, koja se prilično razlikuje od ornitonimije okolnih hrvatskih govora iako ju s njom veže i veći broj zajedničkih elemenata i onomasioloških postupaka.
Studija Diahrono in sinhrono prepletanje govorov v slovenski Istri na primerih ornitonimijskega gradiva (1999) na temelju etimološke analize korpusa ornitonima slovenske Istre, područja izrazito izloženog dugotrajnim procesima kontakta među različitim jezicima i govorima, utvrđuje ne samo slojeve koji pripadaju različitim jezicima nego i različitim govorima slovenskoga jezika. Studija je značajna kako za opis jednog segmenta slovenskoga leksika u Istri tako i kao ilustracija jezičnih interferencija kao posljedice kontakta.
Opsežna studija Entomonimi nell’istrorumeno moderno (2000) obrađuje iznimno zanimljiv segment istrorumunjskoga, nazive za različite insekte (kukce). S obzirom na vrlo složenu povijest prostora na kojima su se Istrorumunji nastanili, kao i na bogate izravne i posredne kontakte te male jezične zajednice s drugim jezičnim skupinama, istrorumunjski entomonimi dobrim dijelom i dan danas vjerno odražavaju povijest doticaja Istrorumunja s drugim etničkim skupinama, odnosno odražavaju jezične slojeve koji su se na tom prostoru smjenjivali. Kandidat na svojoj građi pokazuje kako se ova, inače uporabno homogena skupina naziva u leksiku, sastoji u istrorumunjskom od etimološki raznorodnih elemenata.
Rad Ornitonimia istriana: i nomi popolari della pavoncella (2000) posvećen je onomasiološkom opisu i etimološkoj analizi pučkih naziva za “vivka” (Vanellus vanellus) u Istri na temelju građe koja je prikupljena s pomoću upitnika za jezični atlas. S obzirom na stoljetno prožimanje različitih idioma na tlu Istre tijekom stoljeća, kao i sobzirom na današnje žive doticaje među različitim istarskim idiomima promatraju se nazivi u istromletačkom, istriotskom, istrorumunjskom, hrvatskom, slovenskom,…); autor je opisao i objasnio različite denominacijske postupke u istarskoj ornitonimiji. Nazivi za ovu pticu (slično kao i nazivi za “pupavca”) bili su podložni različitim afektivnim asocijacijama koje su bile uzrokom prilično razgranatom sustavu denominacijskih postupaka, pa među nazivima nalazimo kalkove, posuđenice, paralelne razvoje itd., a uvid u sve te postupke omogućuje etimološka analiza.
Studija Ornitonimi u Kašićevu i Vrančićevu rječniku (2001) po ustaljenom postupku denominacijske i etimološke analize obrađuje ornitonime u dva stara hrvatska leksikografska repertoara. Iako i Vrančićev i Kašićev rječnik imaju niz specifičnosti (mnogobrojni regionalni nazivi, ili pak nazivi koji su poslije nestali iz jezika), Filipijeva analiza pokazuje da se njihova ornitonimija u osnovnim crtama podudara sa suvremenom hrvatskom (pučkom) ornitonimijom, ako ne uvijek po vanjskom obliku, onda po značajkama motivacije i denominacije. Raščlambom ukupnoga korpusa ornitonima u oba rječnika autor je pokazao kako je Kašić obilno uzimao ornitonimijsku građu iz Vrančićeva rječnika. Studija je značajan prinos poznavanju dvaju starih hrvatskih leksičkih repertoara i povijesti hrvatskoga leksika.
Sa stajališta tumačenja podataka lingvističke geografije (građe jezičnih atlasa) metodološki je uzoran članak About the Istro-Roumanian forms of the splira type (2002). Nazivi za “slezenu” u pučkim govorima, kao i za dijelove ljudskog i životinjskog tijela općenito, podložni su različitim afektivnim interpretacijama i slikovitim imenovanjima, pa zbog toga upravo u tom području leksika nerijetko dolazi i do posuđivanja. Razjasnivši etimološki istrorumunjske varijante naziva za slezenu (splira, špljira i sl.), kao i sinonimne nazive u istrorumunjskom, autor zatim proučava dokle se, kako i zašto u istarskim hrvatskim govorima proširio za slezenu naziv na osnovi istrorumunjskoga (splira).
Iako je istrorumunjski danas na izdisaju (njime, u nekadašnjim istrorumunjskim naseljima, govori jedva još 250 osoba), on je u prošlosti imao na istarskom prostoru mnogo veće značenje (procjenjuje se da je početkom XIX. st. moglo biti i do 6000 govornika toga idioma, uoči prvoga svjetskog rata oko 3000, a početkom 1960-ih između 1250 i 1500) pa je ostavio tragova i u toponomastici istočne polovice istarskoga poluotoka i u nekim hrvatskim govorima. Bez obzira na to je li riječ o tome da su kompaktne zajednice govornika istrorumunjskoga živjele i daleko izvan današnjega prostora ili pak o tome da su transhumantni stočari istrorumunjskoga jezika povremeno dopirali do udaljenih mjesta u Istri, različiti nazivi istrorumunjskog podrijetla koji se tiču stočarske i općenito ruralne civilizacije očuvali su se u mnogim hrvatskim čakavskim govorima, a najveći je njihov broj u govorima u blizini današnjega istrorumunjskoga prostora. U studiji Istrorumunjske etimologije II: istrorumunjske posuđenice u istarskim čakavskim govorima Brguda i Čepića (2002) autor promatra riječi rumunjskoga podrijetla u dva naselja (Brgud u Ćićariji i Čepić u Čepićkom južno od Učke) za koja se puzdano zna da u posljednja tri do četiri stojeća nisu bila istrorumunjska, a nalaze se u blizini tradicionalnih istrorumunjskih naselja. Unatoč beznačajnomu kulturnomu i društvenom prestižu zajednice koja se služila istrorumunjskim, okolni hrvatski govori preuzeli su od nje priličan broj riječi, a to svjedoči o intenzivnim kontaktima između dviju jezičnih zajednica, odnosno o tome da su se (dvojezični) govornici istrorumunjskog zarana civilizacijski, kulturno i društveno integrirali u hrvatsku čakavsku zajednicu u Istri.
U razdoblju nakon posljednjega izbora kandidat je objavio dva stručna rada i jednu recenziju.
ZAKLJUČAK
Iz onoga što smo izložili vidljivo je da se kandidat prof. dr. sc. Goran Filipi potvrdio kao znanstvenik na polju talijanistike i romanistike kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu (u Italiji i Sloveniji), a da je i nakon prvog izbora u zvanje redovitog profesora nastavio intenzivno istraživati i objavljivati posvećujući glavninu radova romanskim idiomima Istre i romansko-hrvatskim kontaktima. Kao posebno priznanje Filipijevu radu na području italijanistike i etimologije, ističemo da ga je znameniti švicarski romanist, talijanist i autor golemoga Dizionario etimologico italiano, prof. dr. Max Pfister, angažirao kao stalnog inozemnog suradnika na svome monumentalnom rječniku.
Osim nastavničke djelatnosti na Katedri za talijanski jezik u Puli (do prije koju godinu predavao je i na Odsjeku za talijanistiku u Ljubljani) povremno surađuje i s drugim visokoškolskim i znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji, a sudjeluje i u kulturnim manifestacijama, posebno u Istri. Posebno treba istaknuti da je u svoje istraživačke projekte uključio ne samo svoje kolege iz Pule i ostalih središta nego i svoje studente, pa su se neki od njih već u tijeku studija uputili u metodologiju znanstvenog istraživanja, što je posebno važno radi osiguravanja kvalitetnoga podmlatka. Ponajprije zahvaljujući djelatnosti prof. dr. Gorana Filipija Filozofski fakultet u Puli postao je najznačajnije središte za lingvistička proučavanja Istre, ali i znašajno središte za lingvistička proučavanja općenito; dovoljno je samo upozoriti na dva impozantna jezična atlasa (istriotski i istrorumunjski, koja smo već prikazali) koja su za buduće naraštaje sačuvala dragocjenu građu, a od sada su na raspolaganju svim istraživačima. Treba istaknuti su takve pothvate inače kadri izvesti samo instituti s mnogobrojnim osobljem i svakovrsnom opremom.
Pored predanoga nastavničkog i znanstvemoistraživačkog rada prof. Filipi više je godina posvetio i vođenju Filozofskoga fakulteta u Puli, bilo kao prodekan (u tri mandata) bilo kao dekan (u dva mandata), a sudjelovao je i u organizaciji nekoliko međunarodnih znanstvenih skupova.
Do prvoga izbora u zvanje redovitog profesora objavio je 4 knjige (sve četiri znanstvenoga karaktera) i 37 znanstvenih članaka, među kojima je njih 14 objavljeno u publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom ili u publikacijama njima ekvivalentnima.
Nakon prvoga izbora u zvanje redovitog profesora kandidat je objavio pet knjiga (od koji se jedna rangira kao znanstvena, jedna pak kao visoko stručno leksikografsko djelo), 4 znanstvena pregledna rada (posebno poglavlje u monografiji; 3 od njih u inozemstvu) i 10 (deset) izvornih znanstvenih radova (od kojih njih 5 u publikacijama s međunar. priznatom recenzijom).
Iz svega toga proistječe da kandidat ispunjava uvjete iz članka 45. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i iz članka 74. Zakona o visokim učilištima kao i minimalne uvjete Rektorskoga zbora visokih učilišta te minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja pa nam je na temelju toga ugodna dužnost i osobita čast
PREDLOŽITI
Fakultetskomu Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Pedagoškomu fakultetu u Puli da dosadašnjeg redovitog profesora Filozofskoga fakulteta u Puli dr. sc. Gorana Filipija izaberu za redovitog profesora (u trajnom zvanju) za predmet Povijest dijalektologija talijanskoga jezika u Odsjeku za talijanski jezik i književnost filozofskog fakulteta u Puli.
U Zagrebu, 12. siječnja 2004. Dr. sc.August Kovačec, red. prof.
Dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.
Dr. sc. Vojmir Vinja, red. prof. u m.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 26 . svibnja 2004.
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za rad na realizaciji programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata na znanstvenoistraživačkom projektu “Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini”, u Institutu za arheologiju u Zagrebu.
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. travnja 2004. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da damo mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za rad na realizaciji programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata na znanstvenoistraživačkom projektu “Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini”, u Institutu za arheologiju u Zagrebu. Na natječaj raspisan u Vjesniku od 23. ožujka 2004. prijavila se dr. sc. Snježana Karavanić
Proučivši prispjele dokumente i razmotrivši sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 23. ožujka 2004. i u Narodnim novinama br. 38 od 24. ožujka 2004. prijavila se samo kandidatkinja dr. sc. Snježana Karavanić, viša asistentica u Institutu za arheologiju.
Dr. sc. Snježana Karavanić, državljanka Republike Hrvatske, rođena je 12. siječnja 1966.g. u Zenici (Republika Bosna i Hercegovina). Nakon mature 1985. g. u Centru za kulturu - Klasičnoj gimnaziji, upisala je studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je uspješno diplomirala 1992. g. Iste je godine upisala poslijediplomski studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te postala znanstveni novak na projektu “Prapovijesno naselje u kontinentalnoj Hrvatskoj” čiji je voditelj bila prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić, a od 1996. do 2001. na projektu “Prapovijesno naselje u Hrvatskoj s infrastrukturom” iste voditeljice. Od 1. 09. 2001. do 28. 2. 2004. radila je u statusu znanstvenog novaka postdoktoranda na projektu dr. sc. Kornelije Minichreiter u Institutu za arheologiju u Zagrebu.
Pristupnica je magistrirala 12.12.1994. radom Prijedlog tipološke klasifikacije kasnobrončanodobne keramike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na primjeru naselja na Kalniku, a doktorsku disertaciju pod naslovom Problem prijelaza iz starije u mlađu kulturu polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj uspješno je obranila 15. 11. 2000. g. U razdoblju 1997. do 1999. voditeljica je poticajnog projekta Ministarstva znanosti i tehnologije. Godine 2002. prihvaćen joj je od istog Ministarstva znanstvenoistraživački projekt Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini (0197009).
S. Karavanić je dobitnica rektorove nagrade za 1989. i 1990. godinu. Godine 1995. i 1997. koristila je stipendiju Austrijskog Ministarstva znanosti i tehnologije za rad u Institut für Ur- und Frühgeschichte u Beču, a 1998. boravila je dva tjedna u Odsjeku za arheologiju Sveučilišta u Cambridgeu kao “visiting scholar”.
Dr. sc. Snježana Karavanić od 1992. g. sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu na projektu “Prapovijesno naselje u kontinentalnoj Hrvatskoj s infrastrukturom” proučavajaći brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj. Od 2002. g. voditeljica je znanstvenoistraživačkog projekta Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini (0197009).
Tijekom studija i kasnijeg rada na znanstvenoistraživačkim projektima sudjelovala je pri arheološkim istraživanjima većeg broja lokaliteta u Hrvatskoj (Vučedol, Kalnik-Igrišče, Zagreb-Gornji grad, Osijek, Zadar, Pupićina peć u Istri, Mujina pećina kod Kaštela), a sama je bila voditeljicom istraživanja na brončanodobnim nalazištima Bregana-Kosovac i Mačkovac-Crišanj.
Višekratno je sudjelovala na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Priopćenja je imala na Međunarodnom znanstvenom skupu u Medulinu (1995.), na svjetskom kongresu prethistorijskih i protohistorijskih znanosti u Forliu, Italija (1996.), u Traisentalu u Austriji (1996.), na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva u Makarskoj (1998.), na svjetskom kongresu Unije protohistorijskih i prethistorijskih znanosti u Liegu, Belgija (2001.), te u Beču 2003.
Osim kvalifikacijskih radova, magistarskog i doktorskog, dr. sc. S. Karavanić objavila je dosada 8 izvornih znanstvenih radova, 3 stručna rada, 8 prethodnih priopćenja, 4 recenzije, a bila je i suautorica teksa u katalogu izložbe. U ovom ćemu izvješću prikazati osim kvalifikacijskih radova nekoliko najvažnijih znanstvenih radova S. Karavanić.
Magistarski rad Prijedlog tipološke klasifikacije kasnobrončanodobne keramike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj na primjeru naselja na Kalniku izuzetno je i u neku ruku pionirsko djelu u hrvatskoj prapovijesnoj arheologiji. U njemu autorica obrađuje keramičke nalaze iz kasnobrončanodobnog naselja Igrišče na Kalniku uvodeći moderne statističko-tipološke metode. Dakle, osim što je u radu predstavila keramičke nalaze iz jednog naselja, koji su još uvijek vrlo rijetki jer su i istraživanja kasnobrončanodobnih naselja malobrojna i nedostatna (u usporedbi s poznavanjem i proučavanjem grobalja i ostava), posebna je vrijednost rada što je u njemu na nadasve uspio način predočen model proučavanja mnogobrojnih keramičkih nalaza koji se uz određene modifikacije može primijeniti u svim prapovijesnim razdobljima. U dodatku radu koji je 1994. godine objavljen u časopisu Opuscula archaeologica autorica je predstavila i mineralošku analizu keramike koju je proveo dr. sc. Branko Crnković, te DTA analizu i rendgensku difrakciju koje su pokazale temperaturu pečenja analizirane prapovijesne keramike i time pridonijele proučavanju tehnoloških postupaka prapovijesnih populacija.
Doktorska disertacija Problem prijelaza iz starije u mlađu kulturu polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj vrijedan je znanstveni doprinos prapovijesnoj arheologiji u Hrvatskoj. U njoj je S. Karavanić sebi postavila pitanje postoji li kontinuirani, unutarnji i samodostatni razvoj petostoljetnog kasnog brončanog doba, ili je riječ o bitnim promjenama i novostima na prijelazu tisućljeća. S obzirom na relativno malobrojne arheološke nalaze, koji potječu iz starih iskopavanja, bez podrobne dokumentacije ili pak iz arheoloških ostava, koje opet nisu prvorazredni dokument, postavljeni zadatak nije bio nimalo lak. No služeći se povoljnijim stanjem istraživanja u Sloveniji, Austriji i Mađarskoj, koristeći brojnu tamošnju literaturu, S. Karavanić je svome zadatku pristupila s dobrim i utemeljenim poznavanjem najnovijih teoretskih i metodoloških principa, primjenjivanih u posljednja dva desetljeća u europskoj i američkoj prapovijesnoj literaturi..Dakle, u svoju je raspravu uvela niz novih teoretskih i metodoloških postupaka, “prodrmala” je tradicionalni pristup rješavanju problema, skupila je u potpunosti sve relevantne nalaze i moderno ih valorizirajući, došla do odgovora na osnovno postavljeno pitanje i do uvjerljivih znanstvenih rješenja. Svoj zaključak o diskontinuitetu života na prijelazu tisućljeća temelji ponajviše na pogrebnim običajima, odnosno na njihovoj promjeni u sjevernoj Hrvatskoj. Sličnu pojavu uočava i na ostavama s obzirom na učestalost njihova ukopavanja. Obje su promjene arheološki vrlo bitne za proučavanje razvoja kulture i života prapovijesnih zajednica. Iako naselja, za razliku od navedenog, govore u prilog kontinuiteta života, s obzirom na njihova istraživanja premalog opsega i slabu dokumentiranost, zasad ipak prevladavaju argumenti u korist diskontinuiteta nad onima o kontinuitetu kasnobrončanodobne kulture.
U radu “Nalazi kalupa s lokaliteta Kalnik-Igrišče kao primjer metalurške djelatnosti kasnog brončanog doba u sjeverozapadnoj Hrvatskoj” autorica analizira kalupe s navedenog brončanodobnog lokaliteta koji su korišteni u postupku lijevanja metalnih predmeta. Ističe njihovu važnost u dokazivanju postojanja metalurške radionice u samom naselju. Postojanje radionice dokazuju i nalazi šljake i kanelirani kamen.
Novoj valorizaciji metalurških nalaza s područja sjeverozapadne Hrvatske autorica je pristupila u članku “Kalnik-Igrišče and Bronze-Casting in Northwestern Croatia” nastojeći ih uklopiti u širi srednjoeuropski kontekst, točnije u prostor rasprostiranja srednjoeuropske kulture polja sa žarama. Na osnovi sitnih metalnih predmeta kao i brojnih oštećenih predmeta, zaključuje da je na prostoru sjeverozapadne Hrvatske postojala lokalna metalurška djelatnost u okvirima naselja.
Rad “Late Bronze Age Settlements in north Croatia” daje sustavan pregled istraživanja kasnobrončanodobnih naselja u sjevernoj Hrvatskoj i njihovu valorizaciju. Naselja su podijeljena u 3 skupine po uzoru na podjelu K. Vinski-Gasparini iz 1973. g. Posebna se pozornost posvećuje analizi rezultata istraživanja u naselju Novigrad na Savi, koje je u kasno brončano doba bilo važno metalurško središte. Ovim je radom cjelovito i sustavno predstavljeno i ocijenjeno tadašnje stanje istraživanja naselja kasnoga brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj.
Članak “Prethistorijsko naselje Bregana-Kosovac (Samobor)” donosi rezultate istraživanja brončanodobnog naselja čiji je cilj bio utvrditi kulturni i kronološki slijed u samom naselju. Naselje pripada mlađoj fazi kulture polja sa žarama, ali se kao osobito važni izdvajaju nalazi amorfnih željeznih predmeta čime se spomenuto nalazište uvrstilo u red nalazišta s ranom pojavom željeza.
U radu “Ostava iz Mačkovca” autorica tipološkom i kulturno-historijskom metodom analizira slučajni nalaz brončanih predmeta na položaju Crišnjevi kod sela Mačkovca. Na temelju karaktera pronađenih predmeta, njihova broja i stupnja sačuvanosti, ostava je definirana kao veća ostava mješovitog tipa. Oslanjajući se na nalaze šupljih sjekira te koristeći se analogijom s ostalim predmetima u ostavama sjeverne Hrvatske, autorica ostavu datira u II. fazu kulture polja sa žarama prema Vinski-Gasparini. Prema stilskim obilježjima ostava je najsličnija ostavama brodskog Posavlja i mađarske Transdanubije. Osobito je značenje ove ostave što je pronađena u sklopu naselja što još jednom upućuje na razvijenu metaluršku djelatnost u samom naselju, čija su istraživanja u tijeku.
“Brončanodobno naselje Mačkovac-Crišnjevi kao prilog poznavanju početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj Posavini” daje uvid u rezultate višegodišnjeg sustavnog istraživanja spomenutog brončanodobnog naselja. Naselje se temeljem stilskih obilježja keramičkog materijala i brončanih predmeta relativnokronološki datira u razdoblje od BrB do BrD s nešto elemenata HaA. Osim brončanodobne, u naselju je pronađena i keltska keramika kao i keltski novac. To su prva sustavna istraživanja naselja u Posavini koja se mogu dovesti u vezu s dosadašnjim poznavanjem ostava iz istoga područja. Za mnoge od njih nije bilo moguće dokazati njihovu pripadnost određenom naselju, što je u slučaju ostave iz Mačkovca učinjeno.
Na kraju svakako treba spomenuti i dva stručna, ali iznimno važna rada S. Karavanić jer su također na neki način pionirski i pokazuju autoričino praćenje modernih, suvremenih tokova u europskoj i svjetskoj arheologiji. Prvi je “Projekt terenskog pregleda područja grada Nove Gradiške” u kojem se u uvodnom dijelu daje pregled različitih metoda terenskog pregleda u suvremenoj arheologiji, a u drugom se dijelu jedna od njih (tzv. ekstenzivni terenski pregled) i testira na području grada Nove Gradiške te se donose rezultati pregleda s popisom i opisom pronađenih lokaliteta. Ovaj je rad poslužio kao model za terenske preglede na različitim prostorima sjeverne Hrvatske. Članak ”Treba li nam više statistike” također se bavi modernim metodama u arheologiji nastojeći pokazati sve prednosti statističkih analiza i uporabe grafikona pri interpretaciji materijala s arheoloških nalazišta. Na kraju se ukazuje i na potrebu uvođenja statistike kao obveznog predmeta studija arheologije u Hrvatskoj.
Mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
Nakon svega iznesenog stručno povjerenstvo utvrđuje da dr. sc. Snježana Karavanić ispunjava uvjete iz članka 32, stavak 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N..N. 123/2003.) za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik jer ima doktorat znanosti, objavila je 8 izvornih znanstvenih radova (1 u časopisu citiranom u CC, a ostale u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima, 3 stručna rada, veći broj prethodnih priopćenja i recenzija, niz je godina bila suradnik na znanstveno-istraživačkim projektima, a od 2002. je i sama voditelj znanstveno-istraživačkog projekta, sudjelovala je s priopćenjima na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivno izvješće i uputi, sukladno članu 35, stavak 4 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, svoje mišljenje i prijedlog nadležnom Matičnom povjerenstvu da se dr. sc. Snježana Karavanić izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za rad na realizaciji programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata na znanstvenoistraživačkom projektu “Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini”, u Institutu za arheologiju u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof.
dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Dr. sc. Snježana Karavanić
Radovi
Izvorni znanstveni radovi
Snježana Vrdoljak, Nalazi kalupa s lokaliteta Kalnik-Igrišče kao primjer metalurske djelatnosti kasnog brončanog doba u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Opuscula archaeologica 16, Zagreb 1992, 75-87-
Snježana Vrdoljak, Tipološka klasifikacija kasnobrončanodobne keramike iz naselja KalnikIgrišče, Opuscula archaeologica 18, agreb 1994, 7-85.
Snježana Vrdoljak & Stašo Forenbaher, Bronze-casting and organization of production at Kalnik-Igrišče (Croatia), Antiquity 69. London 1995, 577-582.
Snježana Vrdoljak Computer-Assisted Analysis of Late Bronze Age pottery from the settlement Kalnik-Igrišče, Histria Antiqua 1, Pula 1995, 193-195.
Snježana Vrdoljak The Late Bronze Age Settlement in north Croatia, Proceedings of the XIII Congress, Vol. 4., Forli-ITALIA, 1998: A.B.A.C.O. EDIZIONI, 337-341.
Snježana Karavanić&Marija Mihaljević, Ostava iz Mačkovca, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3.s., sv.XXXIV, 2001, 7-36.
Snježana Karavanić&Marija Mihaljević&Hrvoje Kalafatić, Naselje Mačkovac-Cršnjevi kao prilog poznavanju početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj Posavini, Prilozi Instituta za arheologiju sv. 19, Zagreb 2002, 47-62.
Snježana Karavanić, The Late Bronze Age Metallurgical Activity in north Croatia, British rchaeological Reports: Archaeopress, 2003, u tisku
Stručni radovi
Snježana Karavanić&Marija Mihaljević, Projekt terenskog pregleda područja grada Nove Gradiške, Opuscula Archaeologica 21, Zagreb, 1997, 187-194.
Snježana Karavanić, Istraživanje prapovijesnog naselja Mačkovac-Crišnjevi, Godišnjak Matice Hrvatske Nova Gradiška, 2000.
Ivor Karavanić&Snježana Karavanić Treba li nam više statistike? Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XXXIV-1, Zagreb 2002, 104-109.
Prethodna priopćenja
Snježana Vrdoljak&Ivor karavanić, Croatia, Centre for the archaeology for entral and Eastern Europe, Newsletter 3, 7-8.
Snježana Vrdoljak, Prapovijesno naslje na Kosovcu kod Bregane (Samobor), Opuscula archaeologica 20, Zagreb 1996, 179-188.
Snježana Vrdoljak, Pokusno sondiranje nalazišta MačkovacCrišanj, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 29/3, Zagreb 1997, 61-64.
Snježana Vrdoljak&Goran Skelac&Marija Mihaljević, Projekt pregleda područja grada Nove Gradiške i pokusno sondiranje nalazišta Slavča, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 29/3, Zagreb 1997, 48-54.
Snježana Vrdoljak&Marija Mihaljević, Istraživanje nalazišta Slavča (Nova Gradiška, 1998), Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 31/1, Zagreb 1999, 34-48.
Snježana Vrdoljak&Marija Mihaljević, Istraživanje prapovijesnog naselja Mačkovac-Crišanj (1997-1999.), Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 32/1, Zagreb 2000, 38-42.
Snježana Karavanić&Marija Mihaljević&Hrvoje Kalafatić, Istraživanje brončanodobnog nasleja Mačkovac-Crišjevi (1999-2000.), Obavijesti HAD-a, XXXV/1, 55-61.
Snježana vrdoljak, Settlement Kalnik-Igrišče and Late Bronze Age bronze-casting in NW Croatia, Exzerptbroschüre Internationales ÖGUF Symposium «Das Traisental und seine mitteleuropäischen Nachbarn in der Bronzezeit», 23.26. Oktober 1996.
Recenzije
Antony HARDING, Die Schwerter im ehemaligen Jugoslawien, Prähistorische Bronzefunde Abteilung IV, 14. Band, Stuttgart 1995: Franz Steiner verlag. 120 str., 67 tabela, popis literature, registar nalazišta. Opuscula archaeologica 20, Zagreb 1996, 203-222.
Rastko Vasić, Die Sicheln im Zentralbalkan, PBF XVIII, 5. Band, Stuttgart 1994:Franz Steiner Verlag, 66 strana, 42 table, popis literature i registar nalazišta. Opuscula archaeologica Zagreb 19, 1995, 125-137.
Prudence M. Rice, Pottery Analysis, a Sourcebook, Chicago&London 1987, The University of Chicago Press, 559 stranica, 134 slike u tekstu, 52 table, rječnik pojmova, bibliografija. Opuscula archaeologica 17, Zagreb 1993, 315-317.
Marko Dizdar, Latenska naselja na vinkovačkom području, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XXXIII/2001, br. 3, Zagreb, 139-142.
Katalog izložbe
Stašo Forenbaher&Zoran Homen&Nives Majnarić Pandžić&Snježana Karavanić, Naselje kasnog brončanog doba na Kalniku, Križevci – Zagreb 1993, Gradski muzej Križevci, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 31. svibnja 2004.
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Zorka Markovića za stjecanje znanstvenog zvanja znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija.
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. travnja 2004. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da damo mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Zorka Markovića za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija.
Proučivši prispjele dokumente i razmotrivši sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće
Dr. sc. Zorko Marković, državljanin Republike Hrvatske, rođen je 26. veljače 1951. g. u Podgoraču kod Našica. Nakon završene gimnazije studirao je arheologiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao 1975. g. Dobitnik je prve prvomajske nagrade Sveučilišta u Zagrebu za znanstveni rad Problem eneolita u našičkoj regiji. Nakon diplome radio je kao predavač na srednjoj školi u Osijeku 1975./1976., potom kao kustos u Gradskom muzeju u Križevcima 1977./1978., a od 1978. do 2000. g. bio je kustos, viši kustos i muzejski savjetnik u Muzeju grada Koprivnice. Godine 1989. doktorirao je na Sveučilištu u Ljubljani s tezom Problem kontinuiteta stanovništva i kultura sjeverne Hrvatske od ranog neolita do početka brončanog doba. Od godine 1988. suradnik je Instituta za arheologiju u Zagrebu kao registrirani znanstveni radnik. Od 2002. suradnik je na znanstvenoistraživačkom projektu Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini Instituta za arheologiju u Zagreba.
Dr. Z. Marković samostalno je vodio brojna arheološka istraživanja lokaliteta oko Našica (Koška, Podgorač),Virovitice i Koprivnice (Seče, Rudina, Piškornica, Cerine, Delovi, Vratnec itd.), a također je sudjelovao u istraživanjima lokaliteta Pepelana kod Virovitice, u Slavonskom Brodu, Mačkovcu, Brezovljanima. Autor je dvadesetak izložbi.
Dr. sc. Zorko Marković objavio je oko 200 radova iz područja neolitika, eneolitika i ranog brončanog doba sjeverne Hrvatske i u tom je pogledu nedvojbeno najplodniji hrvatski arheolog. Obradio je ranobrončanodobnu fazu vučedolske kulture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, izdvojio je Ražište tip i Pepelana tip sopotske kulture, Seče tip ranog eneolitika, genezu i stupnjevanje licenskokeramičke kulture u sjevernoj Hrvatskoj itd.Višekratno je sudjelovao s priopćenjima na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
Osim kvalifikacijskog doktorskog rada, dr. sc. Zorko Marković objavio je dosada 1 znanstvenu knjigu, poglavlja u 4 knjige, 51 znanstveni rad, 97 stručnih radova i prethodnih priopćenja, 24 recenzije i prikaza, 20 vodiča i kataloga te niz popularnih radova.
Doktorski rad Z. Markovića Sjeverna Hrvatska od neolita do brončanog doba jedan je od rijetkih i nadasve potrebnih i korisnih sinteznih prikaza prapovijesnih razdoblja u jednom dijelu Hrvatske. U podnaslovu rada autor je istaknuo da će se baviti problemom kontinuiteta stanovništva i kultura sjeverne Hrvatske s čim u vezi mu se nametnulo nekoliko važnih pitanja: ima li smisla istraživati nešto tako teško opipljivo kao što je kon tinuitet stanovništva i kulture, naročito u jednom duljem razdoblju, odnosno jesu li eventualni rezultati uopće egzaktni, objektivni ili ostaju samo u domeni nagađanja. Postoje li uopće određene metode i istraživački postupci kojima se može istraživati zacrtana problematika? Da bi dobio relativno objektivne rezultate autor je krenuo analizirati sve dostupne podatke i to uvažavajući načelo od daljega prema bližemu tj. od različitih, naoko nepovezanih podataka do sintetiziranja cjeline. Vrlo je jasno zemljopisno odredio područje kojim će se baviti, dao iscrpan pregled povijesti i stanja istraživanja te za potrebe kronoloških pitanja donio pregled stratigrafija petnaest najznačajnijih višeslojnih nalazišta u sjevernoj Hrvatskoj i njoj susjednim područjima. Iako se u mnogim segmentima oslanja na starije sintetske prikaze Stojana Dimitrijevića, Z. Marković unosi i niz novina, osobito u tumačenju ranog eneolitika – tako je učvrstio pojam Seče kulture (o čemu je već ranije pisao u više navrata), revidirao Dimitrijevićevu periodizaciju vučedolske kulture, prihvaćajući je u okvirima njezina klasičnog stupnja razvoja, ali ne i kada je riječ o kasnim, regionalnim tipovima. Tu vrlo uvjerljivo negira postojanje tzv. C-stupnja u istočnoj Slavoniji kojega je u tom području već smijenila ranobrončanodobna vinkovačka kultura. U poglavlju o internoj kronologiji pojedinih kultura i njihovih regionalnih tipova ukratko se osvrće na postojeće sustave, ali i predlaže određene dopune i izmjene. Nadasve je opravdan njegov pokušaj izdvajanja i definiranja regionalnih tipova lasinjske kulture. Poglavlje “Analiza elemenata kontinuiteta” trebalo je dati odgovor na pitanja postavljena na početku rada. Međutim, pokazalo se, s obzirom na stanje istraživanja, da je elemente kontinuiteta moguće istaknuti samo u nekim segmentima – primjerice kod pogrebnih običaja, nekih naseobinskih elemenata te djelomice u pokretnom materijalu, dok u segmentu duhovnog života, društvene strukture, zasad ostaju u domeni nagađanja.
Od velikog broja znanstvenih članaka Z. Markovića u ovom ćemo se izvješću osvrnuti samo na nekoliko njih, poglavito onih kojima je unio neke nove spoznaje, promijenio dotadašnja saznanja ili predložio neka nova gledanja na određene probleme.
U članku Vučedolska kultura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj Marković progovara o pitanju prodora vučedolske populacije iz matičnog prostora na zapad ponajprije posavskim putem, ali ne isključuje ni migraciju podravskim putem. Iscrpno analizira 10 sigurnih nalazišta spomenute kulture i dva nedovoljno pouzdana. Sve ih pripisuje kasnoj vučedolskoj kulturi, odnosno njezinu C stupnju prema periodizaciji S. Dimitrijevića, ali za razliku od potonjeg u ovom dijelu Hrvatske ne vidi dva regionalna tipa (slavonsko-srijemski i slovenski), već shodno uočenom prožimanju elemenata jednoga i drugoga predlaže pojam jedinstvenog slavonsko-alpskog tipa. Istoj se problematici vratio i u članku Ranobrončanodobna faza vučedolske kulture u zapadnoj Bosni i sjevernoj Hrvatskoj proširivši područje interesa i na prostor zapadne Bosne. Usporednom analizom nekoliko lokaliteta dokazuje istovremenost kasne vučedolske i rane vinkovačke kulture. Također predlaže podjelu zpadnobosanske kasne vučedolske kulture u dvije razvojne faze, stariju bez ranobrončanodobnih elemenata i mlađu gdje su oni već vrlo vidljivi. U radu Nekoliko novijih momenata u istraživanju neolita i eneolita sjeverne Hrvatske posebnu pozornost poklanja lokalitetima Karane i Grabrovec kod Križevaca određujući Karane kao relativno-kronološki nešto stariji Pepelana tip sopotske kulture, a Grabrovec dijelom kao raniji horizont Seče kulture, a dijelom kao lasinjsku kulturu. U istom se članku detaljnije pozabavio nekim rjeđe ili nedovoljno obrađivanim aspektima lasinjske kulture kao što je podrijetlo jezičastih izdanaka na keramičkim posudama, prikazi ljudske figure na posuđu u sjevernoj Hrvatskoj, te funkcija lasinjskih bikoničnih bočica. O nekim problemima geneze i razvoja lasinjske kulture govori i u istoimenom članku iz 1986. posebno se osvrnuvši na banijsku i kordunsku regiju. Iznosi nove poglede na kronološki položaj lasinjske kulture, s obzirom na recentna istraživanja horizonta ranog eneolitika u sjevernoj Hrvatskoj, predlaže datiranje lasinjske kulture u srednji eneolitik, a temeljem stratigrafskih podataka negira njezinu istovremenost s kostolačkom i vučedolskom kulturom. U radu Novi prilozi poznavanju neolita sjeverne Hrvatske progovara o određenim kronološkim poblemima ranog i srednjeg neolitika te osobito prijelaza kasnog neolitika u eneolitik. Postojeće kronološke praznine pokušava popuniti uvođenjem pojma Pepelana tipa sopotske kulture što temelji na tada novijim istraživanjima nekoliko podravskih lokaliteta (Pepelana, Jasenaš). Iscrpan pregled i valorizaciju neolitika, eneolitika i ranog brončanog doba Našičkog kraja i Đakovštine, velikim dijelom oslonjen na vlastita terenska istraživanja pružio je u radu Neka pitanja neolitika, eneolitika i ranog brončanog doba Našičkog kraja i Đakovštine. O problemu početka brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj Marković ponovo govori u radu iz 2002. Grabrovac kod Đakova i početak brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj. Analizira tri ranobrončanodobne jame u kojima je pronađena osim vinkovačke i importirana vučedolska keramika C stupnja. Pritom su prvi put uočeni neki oblici i ukrasi na vinkovačkoj keramici što obogaćuje spoznaju o keramografiji ove kulture. I u vučedolskom su materijalu uočeni neki novi elementi, prije svega treba istaknuti dio žrtvenika u obliku konsekrativnih rogova prvi put osvjedočen na jednom ranobrončanodobnom lokalitetu. Ovi nalazi potvrđuju staru Markovićevu tezu o istovremenosti vinkovačke i kasne vučedolske kulture, o njihovu međusobnom prožimanju i prestanku egzistencije vučedolske kulture kada se konačno vinkovačka kultura stabilizira i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Z. Marković je 1985. godine, pokušavajući riješiti neka kronološka pitanja eneolitika u sjevernoj Hrvatskoj, uveo pojam Seče kulture, zasnovan na vlastitim istraživanjima lokaliteta Seče. O toj je pojavi višekratno pisao, nadopunjujući njezinu sliku novim lokalitetima. Posljednji rad posvećen spomenutom problemu jesu Novi prilozi poznavanju eneolitika i brončanog doba u koprivničkoj Podravini gdje obrađuje novije nalaze s lokaliteta Vratnec 2 koje pripisuje horizontu Seče-Sopot IV. U istom se radu osvrće i na nalaze s lokaliteta Cerine 7 koji je pružio nove podatke o virovitičkoj skupini kulture polja sa žarama, dok su Cerine 2 dale licenskokeramičku keramiku s kraja ranog brončanog doba. Vrlo opsežnu i temeljitu studiju o licenskoj keramici autor je iznio i u radu O genezi i počecima licenskokeramičke kulture u sjevernoj Hrvatskoj. To je nedvojbeno najcjelovitiji i najtemeljitiji rad o spomenutoj pojavi s kraja ranog brončanog doba u našim krajevima. Studija sadrži sve, od pregleda povijesti i stanja istraživanja, iscrpnog popisa svih lokaliteta, njezinog smještaja u okvire ranog brončanog doba u Hrvatskoj, do analize materijalne ostavštine, poglavito keramike, njezine tipološke analize te osobito analize podrijetla, tehnika i motiva ukrašavanja. Na temelju spomenutih analiza autor na kraju daje prijedlog stupnjevanja licenskokeramičkih nalaza u sjevernoj Hrvatskoj.
Na kraju spomenimo i pregledni rad Investigation of prehistoric Sites in Croatia from 1990 to 2002. u publikaciji Recent research in the prehistory of the Balkans, objavljenoj 2003. u Solunu, gdje je zajedno sa suautoricom K. Minichreiter predstavio niz značajnih prapovijesnih nalazišta s čitavog područja Hrvatske, a koji su istraživani u spomenutom razdoblju. Rezultati nekih od tih istraživanja već su bili objavljeni dok su drugi poznati tek iz prethodnih priopćenja. Tim je dragocjeniji ovaj rad koji je široj, svjetskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti, uz iscrpnu bibliografiju predstavio dosege prapovijesne arheologije tijekom posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj.
Mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
Nakon svega iznesenog stručno povjerenstvo utvrđuje da dr. sc. Zorko Marković ispunjava uvjete iz članka 32, stavak 2 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N..N. 123/2003.) za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik jer ima doktorat znanosti, objavio je 1 knjigu, poglavlja u 4 knjige, 51 izvorni znanstveni rad (od toga 2 u časopisima s međunarodnom recenzijom, a dvadesetak u s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima, 97 stručnih radova, veći broj prethodnih priopćenja i recenzija, niz je godina bio suradnik na znanstveno-istraživačkim projektima, sudjelovao je s priopćenjima na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivno izvješće i uputi, sukladno članu 35, stavak 4 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, svoje mišljenje i prijedlog nadležnom Matičnom povjerenstvu da se dr. sc. Zorko Marković izabere u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
Dr. sc. Ivor Karavanić, docent
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Na temelju članka 95. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine», br. 59/96.- pročišćeni tekst) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na zahtjev Sveučilišta u Zadru imenovalo nas je članovima Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvijeta za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana etnologija, za predmet Etnologija, u Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru.
Nakon uvida, pregleda i ocjene natjčajne dokumentacije pristupnika podnosimo Vijeću sljedeće:
IZVJEŠĆE
Pristupnik Jadran Kale rođen je 1965. godine u Novoj Gradiški, državljanin Republike Hrvatske. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je jednopredmetnu etnologiju i 1989. godine stekao stručnu spremu sedmog (VII/1) stupnja i stručni naziv DIPLOMIRANI ETNOLOG.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u Sveučilišnom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku završio je program poslijediplomskog obrazovanja za znanstveno usavršavanje u trajanju od četiri semestra i izradio magistarski rad pod naslovom Sklopovi nepravo svođenih građevina (bunja) na istočnoj obali Jadrana koji je obranio 1996. godine i time stekao stručnu spremu VII/2 stupnja i stručni naziv magistar humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti.
Objavio je, u različitim stručnim publikacijama dvadesetak stručnih radova od kojih izdvajamo:
- Skorašnje stanje sraza globalne kulture sa mjesnim tradicijama na šibemskome području (Ethnologica Dalmatica 1, Split, 1992, str. 99-107.
- Sklop bunja na lokalitetu Samograd – Žirje (Žirajski libar 1, Šibenik, 1994, str. 221-246.
- Izvori za etnoastronomiju (Kučerin zbornik, Šibenik, 1995, srt. 103-120.
- Pojmovi o običajnosti u riječniku Josipa Jurina, (Ethnologica Dalmatica 6, Split, 1997.
- Zavjetne kapelice (Provid 1, Šibenik i Primošten, 1997, str. 283-3318.
- Etnološka nastava i inicijativa za etnološki studij u Zadru, (Etnološka tribina 24, Zagreb, 2001, str. 189-194 (suautorstvo s Jasenkom Lulić Štorić)
Objavio je i znanstvene radove:
- Kakvima se vidimo sami: disciplina odražena sadržajima nekrologa etnolozima (u: Simboli idntiteta, Zagreb, 1991, str. 68-71. – prethodno priopćenje)
- Multiple features in the Orion constellation as recognized in Croatian folklore (Narodna umjetnost 33/1, Zagreb, 1996, str. 209-222 - prethodno priopćenje)
- Zasnivanje dijela upitnica Etnološkog atlasa «Duga i zvijezde u vjerovanju» - tema147:6-9 (Etnološka tribina 20, Zagreb, 1997, str. 211-219 – pregledni članak)
Pristupnik je od 1989. god. kustos i voditelj Etnografskog odjela Muzeja grada Šibenika, a od 1997. god. održava nastavu dva sata tjedno iz izbornog kolegija Etnologija za studente arheologije Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
MIŠLJENJE
Pristupnik, mr. sc. Jadran Kale udovoljava prema Zakonu o visokim učilištima te Uvjetima rektorskog zbora minimalnim uvjetima za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana etnologija, za predmet Etnologija, na Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru.
U Zagrebu, 1.6.2004. Članovi povjerenstva
Prof. dr. sc. Vitomir Belaj
Doc. dr. sc. Branko Đaković
PROF. DR. SC. BRUNISLAV MARIJANOVIĆ
ODJEL ZA ARHEOLOGIJU
SVEUČILIŠTE U ZADRU
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
FAKULTETSKO VIJEĆE
PREDMET: Mišljenje u postupku izbora u nastavno zvanje
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovan sam za člana stručnog povjerenstva u postupku izbora mr. sc. Jadrana Kale u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, grana etnologija za predmet Etnologija na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Zahvaljujući na ukazanom povjerenju, a ne ulazeći u valoriziranje stručnog rada mr. Sc. Jadrana Kale na području etnologije, slobodan sam Fakuletskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu predložiti da mr. sc. Jadrana Kalu izabere u nastavno zvanje višeg predavača za predmet Etnologija na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Mr. Sc. Jadran Kale nositelj je izbornog kolegija Etnologija, u okviru kojega već više godina drži predavanja i seminar za studente arheologije na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Kao pročelnik Odjela za arheologiju tijekom više godina mogao sam pratiti nastavni rad mr. Sc. Jadrana Kale i mišljenja sam da ispunjava potrebne uvjete za izbor u predloženo zvanje.
S osobitim štovanjem,
Brunislav Marijanović
Jadran Kale
Popis objavljeni stručnih radova:
1. «Vizualna antropologija na primjeru produkcije TV Zagreb», izvorni rad. Etnološke sveske 8 (1987), 117-120.
2. «Trenutno stanje tradicijskog stočarstva u sjeveroistočnim Prokletijama», rad predan 1988. za objavu u zborniku Geografskog društva Kosova, 5 str.
3. Prikaz etnoloških radova na temu suvremenosti i kulture grada», pregledni rad. Predano za projekt Zavoda za kulturu Hrvatske, 11/1988. 41 str.
4. «Uopćena obilježja različitih skupina grafita u Zagrebu», Kulturni radnik 42 (1989.) !: 77-89.
5. «Kakvima se vidimo sami: disciplina odražena sadržajima nekrologa etnolozima», prethodno priopćenje. «Simboli identiteta», ur. D. Rihtman-Auguštin, Zagreb: HED, 1991., 68-71.
6. «Before and after the cult: The social and ceremonial meaning of the story about Vlašići stars», Makedonski folklor 24 (1991.) 47, 243-254.
7. «Skorašnje stanje sraza globalne kulture sa mjesnim tradicijama na šibenskome području», Ethnologica Dalmatica 1 (1992.), 99-107.
8. Proslov i komentar etnografskih motiva u grafičkoj mapi Josipa Glasnovića. Primošten: ogranak MH, 1993.
9. «Sklop bunja na lokalitetu Samograd (Žirje)», Žirajski libar 1 (1994.), 221-246.
10. «Izvori za etnoastronomiju», «Kučerin zbornik», ur. M. Berić i V. Lakić. Šibenik: Astronomsko društvo Faust Vrančić i Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, 1995., 103-120.
11. «Nadnaravni karakter žene ocrtan otočnim predajama šibenskog kraja», Ethnologica Dalmatica 4-5 (1995-1996.), 83-107.
12. «Multiple features in the Orion constellation as recognized in Croatian folklore». Narodna umjetnost 33/1 (1996.), 209-222 (prethodno priopćenje).
13. «Slavic Star Lore». Archaeoastronomy & Ethnoastronomy News, the quarterly bulletin of the Center for Archaeoastronomy. Number 22, December Solstice 1996. Internet: http.//www.wam.umd.edu/ tlaloc/archastro/ae22.html
14. «Zavjetne kapelice», Povid 1 (Šibenik i Primošten 1997.), 283-318.
15. «Elektronički muzej svijeta», Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3 (1997.), 42-44.
16. «Pojmovi o običajnosti u rječniku Josipa Jurina», Ethnologica Dalmatica 6, 1997.
17. 17. «Zasnivanje dijela upitnice Etnološkog atlasa 'Duga i zvijezde u vjerovanju' (tema 147:6-9)», Etnološka tribina 20 (1997.), 211-219 (pregledni članak).
18. 18. «Informatički kiosci u izložbama», Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 4 (1997.).
19. «Je li se u neolitu stanovalo u bunjama?» U:»Područje šibenske županije od pretpovijesti do srednjega vijeka», Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 19, Zagreb, 1998., 75-82. (Zbornik radova godišnje skupa HAD u Šibeniku 1995.)
20. «Elektronička raspravišta za muzeologiju i konzervatorstvo», Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 1-2 (1998.): 59-69.
21. «Tematski odabir iz Kalepina», u: «Jezikoslovac fra Josip Jurin, zbornik radova sa znanstvenog skupa». Šibenik i Primošten: Gradska knjižnica i ogranak MH, 1999., 85-145.
22. «Muzeološka i konzervatorska korištenja Usenet raspravišta», Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 3-4 (1998): 95-98.
23. «Kazalo mrežnih databaza za muzeološki i konzervatorski rad», Bilten o informatizaciji muzejske djelatnosti 9 (1998.)
24. «Gospođo trebam Vašu tetovažu za muzejski fundus», Informatica museologica 29 (1998.), 3-4: 62-64.
25. «Etnološka nastava i inicijativa za etnološki studij u Zadru», u suautorstvu s Jasenkom Lulić Štorić, Etnološka tribina 31 (2001.), 24: 189-194.
Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za
izbor u nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 12. svibnja 2003.g., temeljem članka 95 Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96. – pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika (predmet Engleski jezik) na Visokoj elektrotehničkoj školi s pravom javnosti u Varaždinu. Na natječaj koji je raspisalo Nastavničko vijeće Visoke elektrotehničke škole s pravom javnosti u Varaždinu temeljem članka 92. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” br. 59/96. pročišćeni tekst) objavljenom u “Vjesniku” 23. veljače 2003. godine javile su se Valentina Krebelj i Snježana Husnjak Pavlek, priloživši sve potrebne dokumente. Uvidom u dokumentaciju pristupnica podnosimo sljedeće
Pristupnica Valentina Krebelj rođena je u Varaždinu 1971.godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Varaždinu, a studij engleskog i talijanskog jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 1996. godine.
Udata je i majka dvoje djece. Od 1996. do 2001. godine radila je kao nastavnik engleskog i talijanskog jezika u Školi stranih jezika – Žiger u Varaždinu. Od 2001. godine predaje engleski jezik u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu i Visokoj elektrotehničkoj školi u Varaždinu.
U veljači 2003. godine položila je stručni ispit za zvanje profesora engleskog jezika.
U tijeku svog nastavnog rada Valentina Krebelj je sudjelovala na nekoliko seminara i radionica za usavršavanje i izvođenje nastave engleskog jezika.
Pristupnica je priložila preporuku predsjednice Stručnog aktiva stranih jezika Elektrotehničke škole u Varaždinu, u kojoj se naglašava njezina stručnost i angažiranost u nastavi, rad u dodatnoj i dopunskoj nastavi i kolegijalne odnose s nastavnicima. Pristupnica je također pokazala da se želi usavršavati u svojoj struci.
Prema gore izloženom, a temeljem uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica Valentina Krebelj, prema članku 80, stavka 1 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u zvanje predavača za predmet Engleski jezik na Visokoj elektrotehničkoj školi u Varaždinu. Predloženica ima pet godina iskustva u nastavi u školi stranih jezika i tri godine nastavnog iskustva u visokoškolskoj ustanovi.
Pristupnica Snježana Husnjak Pavlek rođena je 1963. u Varaždinu. Nakon završene srednje škole u Varaždinu upisala je studij engleskog i francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1987. godine.
Od 1986. do 1989. godine radila je kao nastavnik u SC “Gabrijel Santo” (današnja gimnazija), a od 1989. godine predaje engleski i francuski jezik na Gospodarskoj školi u Varaždinu. Temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, od listopada 2002. godine predaje engleski jezik na Visokoj elektrotehničkoj školi u Varaždinu. Za svoj rad s učenicima dobila je nekoliko zahvalnica od Ministarstva prosvjete i športa, Hrvatskog filološkog društva, Ugostiteljsko-turističkog učilišta, od Varaždinske županije i drugih ustanova.
1991. godine, a nakon položenog ispita, postavljena je za stalnog sudskog tumača Okružnog suda u Varaždinu za engleski i francuski jezik.
U tijeku svog nastavnog rada Snježana Husnjak Pavlek dalje je usavršavala svoje znanje sudjelovanjem na seminarima i radionicama, od kojih ističemo međunarodni seminar (ljetnu školu) u Oxfordu i Glasgowu (1994.) i Barnstaple-u (1996.) u Velikoj Britaniji, te radionice u organizaciji Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika (HUPE) u Varaždinu, Zadru i Crikvenici.
Uz nastavni rad bavi se i pismenim i usmenim prevođenjem. Sudjelovala je na nekoliko stručnih prevoditeljskih seminara. Stalno surađuje s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti kao prevoditelj i konzultant.
Od 1999. do 2002 godine radila je kao nastavnik-mentor s nastavnicima-početnicima.
2002. godine upisala je poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, polje Američki studiji.
Uvidom u dokumentaciju povjerenstvo smatra da pristupnica Snježana Husnjak Pavlek ima bogato nastavno iskustvo na raznim stupnjevima podučavanja engleskog jezika uključujući i dvogodišnji rad na Visokoj elektrotehničkoj školi. Stalno se usavršava u struci sudjelovanjem na stručnim i znanstvenim skupovima i seminarima; završila je poslijediplomski studij iz amerikanistike. Bogaćenju njezinog stručnog znanja doprinosi i njen rad kao sudskog tumača i pismenog i usmenog prevoditelja za engleski jezik.
Prema gore izloženom, stručno povjerenstvo smatra da predloženica Snježana Husnjak Pavlek, prema članku 80. stavka 1 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik na Visokoj elektrotehničkoj školi u Varaždinu. Predloženica ima osamnaest godina nastavnog iskustva u srednjem školstvu i dvije godine iskustva na Visokoj elektrotehničkoj školi.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka od 31. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
1.______________________
mr.sc. Vera Andrassy, predsjednik
2.______________________
mr.sc. Jasna Bilinić-Zubak, član
3._______________________
mr.sc. Vesna Beli, član
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 9. veljače 2004. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik na Veleučilištu u Dubrovniku. Podnosimo ovaj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik na Veleučilištu u Dubrovniku, objavljen 24. listopada 2003. u «Slobodnoj Dalmaciji», prijavila se Sandra Didović.
Sandra Didović rođena je 12. prosinca 1972. u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je engleski i njemački jezik s književnošću 28. rujna 1999. s prosječnom ocjenom 4,52. Kao odličan student dvije je godine primala stipendiju Rektora Sveučilišta u Zagrebu, a zimski semestar akademske godine 1996./97. provela je na Sveučilištu u Heidelbergu. Od veljače 2000. godine do danas kontinuirano izvodi nastavu njemačkog jezika za studente Veleučilišta u Dubrovniku.
Iz priloženog životopisa vidljivo je da je Sandra Didović sudjelovala na nekoliko seminara za usavršavanje nastavnika njemačkog i engleskog jezika u zemlji i inozemstvu te da je izradila prijevode više stručnih tekstova za potrebe Veleučilišta u Dubrovniku i Turističke zajednice Grada Dubrovnika.
Iz podataka i dokumenata koji su priloženi prijavi na natječaj proizlazi da Sandra Didović udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU, jer ima više od tri godine radnog iskustva u struci, kao i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u nastavmo zvanje predavača, budući da pokazuje sklonost prema nastavnom radu i interes za daljnje stručno usavršavanje, a što je vidljivo i iz upisa na poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Na temelju iznijetih činjenica stručno povjerenstvo predlaže da se Sandra Didović izabere u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik na Veleučilištu u Dubrovniku.
U Zagrebu, 6. travnja 2004.
Dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
Dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.
Dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
mr. sc. Darja Damić Bohač, viši lektor
dr. sc. Yvonne Vrhovac, red. prof.
dr. sc. Dražen Varga, docent
Predmet: Natječaj za izbor u naslovno nastavno zvanje za predmet Francuski jezik na Veleučilištu u Dubrovniku.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je na sjednici od 9. veljače 2004. godine u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Francuski jezik na Veleučilištu u Dubrovniku.
Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 24. listopada 2003. prijavila se jedna kandidatkinja prof. Ariana Violić.
Na temelju dokumenata priloženih molbi podnosimo Fakultetskom vijeću ovaj
Biografski podaci:
Ariana Violić rođena je 1972. godine u Dubrovniku. Hrvatska je državljanka Maturirala je 1991., na COUO Dubrovnik (kulturno-umjetnički smjer). Diplomu profesora francuskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti stekla je 1998. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Vlada i engleskim jezikom. U srednjoj školi je učila latinski i grčki.
Radno iskustvo:
Komercijalist za francusko tržište u odjelu prodaje i marketinga u Hotelsko-turističkom centru Dubrava Babin kuk: zima 1999. – jesen 2000.
Voditelj marketinga u odjelu prodaje i marketinga u Hotelsko-turističkom centru Dubrava Babin kuk: jesen 2000. – ljeto 2001.
Vanjski stručni suradnik u nastavi francuskog jezika na Američkoj visokoj školi za menadžment i tehnologiju od jeseni 2000.
Suradnik za francusko tržište u turističkoj agenciji Plus travel&trade od jeseni 2001.
Vanjski stručni suradnik u nastavi francuskog jezika na Veleučilištu u Dubrovniku od jeseni 2001.
Nastavno iskustvo:
Kao vanjski stručni suradnik u nastavi francuskog jezika na Američkoj visokoj školi za menadžment i tehnologiju od akademske godine 2000./2001. sudjeluje u izvedbi nastave predmeta Beginner French, a od ak. g. 2002./2003. i predmeta Intermediate French.
Također je sudjelovala u izradi nastavnog plana i programa za nastavu francuskog jezika na Američkoj visokoj školi za menadžment i tehnologiju
Kao vanjski stručni suradnik u nastavi francuskog jezika na Turističkom odjelu Veleučilišta u Dubrovniku sudjelovala je na studijima Menadžment u turističkoj destinaciji i Upravljanje jahtama i marinama u izvedbi nastave sljedećih predmeta:
Francuski jezik I od ak.g. 2001./2002.
Francuski jezik II i III od ak.g. 2002./2003.
Francuski jezik IV od ak.g. 2003/2004.
Također je sudjelovala u izradi nastavnog plana i programa za nastavu francuskog jezika na
navedenim studijima.
Stručno usavršavanje:
Od 6.11. - 11.12.1998 boravila je u Parizu i pohađala tečajeve francuskog jezika (niveau perfectionnement) na Institut parisien.
Sudjelovala je na stručnom skupu za profesore francuskog jezika (tema: Les nouvelles technologies) – Imotski 1.-5. 9. 2003.
Pridruženi je član Hrvatske udruge profesora francuskog jezika.
Na računalu se služi programima MS Office-Word, Excel, Power Point i Internetom.
Zaključak i prijedlog:
Na temelju izloženog i imajući na umu uvjete za izbor u nastavna zvanja koje propisuje ZVU čl. 80. kao i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta, smatramo da kandidatkinja ispunjava uvjete za izbor u zvanje predavača za predmet Francuski jezik na Veleučilištu u Dubrovniku. Time u potpunosti udovoljava i uvjetima raspisanog natječaja za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Francuski jezik na Veleučilištu u Dubrovniku.
Stručno povjerenstvo:
mr. sc. Darja Damić Bohač, viši lektor
dr. sc. Yvonne Vrhovac, red. Prof.
dr. sc. Dražen Varga, docent
U Zagrebu, 8. ožujka 2004.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za romanistiku, održanoj 11.03.2004.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za romanistiku, održanoj 11.3.2004.
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Klasa: 640-03/04-04/10, Ur.br.: 3804-280-04-2, od 13.02.2004.) imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku. Na temelju uvida u priloženu natječajnu dokumentaciju podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na javni natječaj, objavljen dana 24.10.2003. u dnevnom listu “Slobodna Dalmacija”, za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku, u zakonskom se roku javio samo jedan pristupnik: prof. Daniela FALKONI-MJEHOVIĆ.
Prof. Daniela Falkoni-Mjehović, rođena 28.08.1971. u Dubrovniku, državljanka Republike Hrvatske, nakon osnovnog i srednjeg školovanja u Dubrovniku, studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu talijanski i španjolski jezik i književnost. Studij je diplomirala 27.5.1998. i stekla stručni naziv profesora talijanskog i španjolskog jezika i književnosti.
Kandidatkinja ima više godina radnog iskustva: od konca 2000. radi kao turistički vodič na talijanskom i španjolskom jeziku; pet mjeseci (prosinac 2001. – travanj 2002.) je radila kao honorarni nastavnik talijanskog jezika u Udruzi Dante Alighieri u Dubrovniku; od akademske godine 2000/2001. je angažirana na Turističkom odjelu Veleučilišta u Dubrovniku kao vanjska suradnica u izvođenju nastave, ispitivanju i izradi programa španjolskog jezika. Dodatno se stručno usavršavala na tečajevima i seminarima organiziranima, u nas i u Španjolskoj, za nastavnike španjolskog jezika. Nema drugih podataka o stručnoj i znanstvenoj djelatnosti pristupnice niti je priložen popis radova.
Utvrđujemo da pristupnica Daniela Falkoni-Mjehović ispunjava formalne uvjete za izbor u zvanje predavača propisane u članku 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” – pročišćeni tekst 59/96.) te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine”, 94/96.). Time u potpunosti udovoljava i uvjetima raspisanog natječaja za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku.
U Zagrebu, 17. veljače 2004.
dr.sc. Karlo Budor, red.prof.
mr.sc. Alica Knezović, viši lektor
Milivoj Telećan, viši lektor
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
20. veljače 2004.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Jezične vježbe na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na temelju priložene dokumentacije podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Novom listu 16. listopada 2003. prijavili su se mr.sc. Sintija Čuljat, Irena Vodopija-Krstanović i Bojan Srdoč.
Mr. sc. Sintija Čuljat, hrvatska državljanka, rođena je 30. rujna 1961. godine u Rijeci, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 1985. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora komparativne književnosti, te engleskog jezika i književnosti.
Magistarski rad na temu Interpretacija značenja blankversa u dramskome djelu Christophera Marlowea, uz mentorstvo prof. dr.sc. Janje Ciglar-Žanić i prof dr.sc. Pavla Pavličića, obranila je 1996. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla naziv magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja filologije.
U jesen 2002. godine upisala je doktorski studij teorije i povijesti književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Radno iskustvo pristupnice uključuje višegodišnji rad u nastavi. Godine 1990. zapošljava se u Ekonomskoj školi Mije Mirkovića u Rijeci kao profesor engleskog jezika. Od 1998. godine do danas radi kao lektor na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Sintija Čuljat objavila je od prethodnog izbora u zvanje lektora do danas jedan znanstveni rad i nekoliko prijevoda.
U izvornome znanstvenom radu 'Stilotvorni učinak Wildeovih Phrases and Philosophies for the Use of the Young' (2000., Riječ 8/2:7-15) autorica analizira zbirku epigramatskih naputaka Oscara Wildea objavljenu 1894. godine u kojoj se Wilde opire konvencionalnoj etici i estetici gradeći na odabranim sitaktičkim figurama, antitezi i silogizmima.
Prijevod s hrvatskog na engleski pripovijesti Dragane Milih Enchanted Envoys u izdanju Matice hrvatske (Opatija, 2002.). Taj kvalitetan prijevod 124 stranice može se smatrati ekvivalentom stručnoga rada.
Kvalitetan prijevod pjesama Georgea Mereditha (1828.-1909.) s engleskoga na hrvatski popraćen opsežnim predgovorom (Književna smotra XXXII:118(4):79-83) također se može smatrati stručnim radom.
Zahtjevan prijevod na engleski haiku poezije Mirka Vidovića Pljusak isklesao djevojci poprsje: haiku poezija s usporednim prijevodom na engleski jezik, ur. Vladimir Devidé i Luko Paljetak (Grubišno polje: Matica hrvatska, 2003.).
Zaključak: Mr.sc. Sintija Čuljat ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 81, stavkom (1) ZVU, t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnoga iskustva u struci, te udovoljava zahtjevima Rektorskoga zbora, t.j. ima više od dva nova objavljena rada.
Irena Vodopija-Krstanović, hrvatska državljanka, rođena je 10. listopada 1963. godine u Rijeci. Maturirala je u Centru za kadrove u obrazovanju i kulturi u Rijeci.
Diplomirala je 1988. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti, te francuskog jezika i književnosti.
Pristupnica je dobila stipendiju za poslijediplomski studij na School for International Training u Vermontu, SAD. Unatoč činjenici da pristupnica do danas nije dobila potvrdu o jednakovrijednosti naslova u Republici Hrvatskoj (postupak je u tijeku), iz dokumentacije je razvidno da je 15. listopada 2003. na dotičnoj instituciji stekla naslov magistra u području metodike nastave engleskoga jezika (Master of Arts in Teaching). Obranila je radnju pod naslovom: Multiple Intelligences in the EFL Classroom: A Perspective in Context.
Pristupničino radno iskustvo uključuje višegodišnji rad u nastavi. Od 1991. do 1998. godine radila je u Centru za kadrove i obrazovanje u kulturi, odnosno Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji u svojstvu profesora engleskog jezika. Od 1998. do 2000. godine predavala je Engleski jezik kao opći predmet na studijskim grupama likovna umjetnost, matematika-fizika i matematika-informatika na Pedagoškom (danas Filozofskom) fakultetu u Rijeci.
Od 1998. godine zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Rijeci u nastavnom zvanju lektora. Vodi Jezične vježbe I, III i IV na dodiplomskom studiju Engleskog jezika i književnosti.
Godine 2003. povjerena joj je i održavanje kolegija Metodike nastave engleskoga jezika na istome Odsjeku.
Irena Vodopija-Krstanović koordinator je za reformu nastavnih planova Odsjeka za engleski jezik i književnost.
U rujnu 2003. godine, odlukom Ministarstva prosvjete i športa RH, postavljena je za predsjednicu ispitne komisije za polaganje stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u srednjem školstvu za Primorsko-goransku, Istarsku i Ličko-senjsku županiju.
Bila je član komisija na brojnim županijskim natjecanjima u stranim jezicima.
Pristupnica je sudjelovala na nizu domaćih i međunarodnih stručnih skupova i seminara.
Irena Vodopija-Krstanović napisala je, uz magistarski rad, tri znanstvena rada, od kojih je jedan objavljen, a druga su dva u tisku.
Znanstveni rad naslovljen 'Usavršavanje nastavnika tehnikom aktivnog slušanja' (Zbornik HDPL, Opatija, 2003., 765-772) donosi koristan pregled literature vezane uz temu razvoja i tehnike aktivnog slušanja, a zatim razrađuje i obrazlaže tu tehniku, te predlaže načine njezine primjene u praksi. Navodi prednosti te tehnike, kao i neke teškoće vezane uz njezinu primjenu. Riječ je o radu koji će biti koristan i teoretičarima i praktičarima.
Druga dva znanstvena rada, koji su pred objavljivanjem u Zbornicima Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, naslovljeni su: 'Važnost stilova i strategija za učenje stranoga jezika', te 'Kultura i nastavnik stranoga jezika'. Iz priložene dokumentacije vidi se kako je riječ o kvalitetnim radovima, relevantnim i korisnim za područje metodike nastave engleskoga jezika.
Irena Vodopija-Krstanović napisala je magistarski rad naslovljen Multiple Intelligences in the EFL Classroom: A Perspective in Context. Rad istražuje implikacije teorije višestrukih sustava inteligencije po stilove učenja stranoga jezika. Istraživanje je provedeno u dvjema srednjim školama u Rijeci, a rezultati su pokazali potrebu za poučavanjem nastavnika i učenika o postojanju različitih stilova učenja povezanih uz višestruke sustave inteligencije. Riječ je o istraživanju koje će biti korisno svim stručnjacima koji se bave problematikom metodike nastave engleskoga jezika, kao i procesa učenja općenito.
Pristupnica je objavila i nekoliko kraćih prijevoda na engleski jezik.
Zaključak: Irena Vodopija-Krstanović, prof. ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 81, stavkom (1) ZVU, t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnoga iskustva u struci, te udovoljava zahtjevima Rektorskoga zbora, t.j. ima dva nova objavljena rada.
Bojan Srdoc, dipl. anglist, prof., hrvatski državljanin, rođen je 28. travnja 1964. godine u Zadru. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Rijeci i Bakru. Nakon završene srednje škole studirao je i diplomirao na Universitas Indonesia, Fakultas Sastra, Bahasa Inggris u Jakarti, u Republici Indoneziji. Vrativši se u Hrvatsku, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu položio je razlikovne ispite i stekao stručni naziv diplomiranog anglista 1997. Godine 2002. položio je četiri pedagoška predmeta pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, te stručni ispit u Zagrebu održavši ogledno predavanje, te stekao stručni naslov profesora engleskog jezika.
Godine 1998. upisao je poslijediplomski znanstveni studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Pristupnik je 2000. godine položio i ispit za stalnog sudskog tumača za engleski i indonezijski jezik pri Županijskom sudu u Rijeci.
Bojan Srdoc radio je u osnovnim i srednjim školama u Rijeci, te sada ima više od pet godina radnoga staža. Radio je i kao prevoditelj.
Pristupnik navodi da je u sklopu svog prevoditeljskog iskustva preveo roman Danielle Steele. Ni naslov romana ni broj stranica nisu navedeni u dokumentaciji, kao ni dokaz da je roman objavljen; postoji samo potvrda izdavača 'Otokara Keršovanija' u Rijeci o tome kako će roman biti tiskan tijekom 1999. godine.
Zaključak: Bojan Srdoc, dipl. anglist, prof. ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora, premda ima odgovarajuću stručnu spremu i više od pet godina radnoga iskustva, jer ne udovoljava zahtjevima Rektorskoga zbora, t.j. nema barem dva objavljena rada.
Povjerenstvo:
mr.sc. Nataša Pavlović, viši lektor
dr.sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
dr.sc. Branka Kalogjera, docent, Filozofski fakultet u Rijeci
Katedra za englesku književnost
Odsjek za anglistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1. lipnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Godišnje izvješće o radu asistenta (znanstvenog novaka)
SVENA CVEKA
za 2003/2004.
Sven Cvek je od rujna 2000. bio zaposlen kao znanstveni novak na projektu Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti (voditelj prof. dr. Sonja Bašić) na Odsjeku za anglistiku (projekt br. 120714, zaključen 2001). Sada je prijavljen na projektu Nacionalni ideologemi u modernoj hrvatskoj i irskoj književnosti (projekt br. 0130450) kod prof. dr. Liljane Ine Gjurgjan.
Osim znanstvenoistraživačkim radom, Sven Cvek se bavi književnošću i kulturom i izvan akademskih krugova. Sudionik je i jedan od pokretača nekoliko za naše prilike pionirskih Internet projekata (svi se tiču književnosti u novom mediju).
Ove akademske godine Sven Cvek je na studijskom boravku u Bergenu, gdje radi na izradi svoga magistarskoga rada. Kolegica Željka Švrljuga koja mu je mentorom za vrijeme boravka u Bergenu, pozitivno je ocijenila njegov napredak te smatra da je poglavlje rada koje je izradio pod njezinim nadzorom i prezentirao u radnoj grupi toliko dobro da bi ga se moglo uzeti u obzir i kao kvalifikacijski rad za doktorski studij.
Smatram da je Sven Cvek time ispunio svoje obveze znanstvenoga asistenta za ovu akademsku godinu novaka te molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.
voditelj projekta
Nacionalni ideologemi u modernoj hrvatskoj i irskoj književnosti
(projekt br. 0130450)
Odsjek za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1. lipnja 2004.
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE LIDIJE CVIKIĆ
Lidija Cvikić radila je kao znanstvena novakinja od 1. svibnja do 22. kolovoza 2002. godine na projektu Hrvatski kao strani jezik: razvojna gramatika i rječnik koji se vodio u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 130738 (voditelj dr. sc. Zrinka Jelaska). Od 22. kolovoza 2002. radi na projektu Hrvatski kao drugi i strani jezik, nastavku prethodnoga projekta, koji se vodi u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 0130438 (voditelj dr. sc. Zrinka Jelaska).
POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ
Privodi kraju polaganje ispita na poslijediplomskome studiju lingvistike i
obrađuje građu za magistarski rad.
POSLOVI NA PROJEKTU
U trećoj godini rada na projektu novakinja je određivala građu za dopunu Morka, temeljnoga morfološkoga rječnika za učenje hrvatskoga i nastavila s obradom natuknica. Nadopunila je i preradila gramatičku vježbenicu za početno učenje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika.
Obradila je rezultate upitnika kojim se ispituju potrebe učenja hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Sudjelovala je u izradi testova za ispitivanje razine usvojenosti hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika za potrebe Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture. Osuvremenila je program i nastavne metode poučavanja hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Sudjelovala je u pripremi i vođenju sastanaka suradnika na projektu i Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture.
OSTALO
Član je Hrvatskoga filološkoga društva (HFD), posebno je aktivna u Odjelu za kulturu hrvatskoga jezika, Zagrebačkome lingvističkome krugu i Odjelu za rani jezični razvoj, te Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL). Član je i Hrvatskoga udruženja profesora engleskoga jezika (HUPE) radi obaviještenosti i usavršavanja u novim teorijskim i praktičnim dostignućima u učenju i nastavi stranih jezika.
Od listopada 2003. godine voditeljica je projekta "Hrvatski kao nematerinski jezik - Hrvatski jezik za Rome" u organizaciji Instituta Otvoreno društvo, a u suradnji sa Sveučilišnom školom hrvatskoga jezika i kulture. U sklopu projekta tijekom godine o kojoj podnosim izvještaj u Međimurju je organizirala četiri seminara (dva dvodnevna i dva jednodnevna) o poučavanju hrvatskoga kao nematerinskoga jezika: za studente Visoke učiteljske škole u Čakovcu, za učitelje u osnovnim školama i za romske pomagače. Seminare je sadržajno osmislila te sudjelovala u njihovoj provedbi: u predavanjima i u radioničkome dijelu. Osmislila je i uredila skripta "Jezičak - priručnik za poučavanje hrvatskoga kao nematerinskoga jezika s posebnim osvrtom na hrvatski za Rome", koji se sastoji od teorijskoga i praktičnoga dijela. U teorijskome je dijelu napisala poglavlja "Hrvatski kao nematerinski jezik u osnovnoj školi", "Određivanje jezično-komunikacijske kompetencije u hrvatskome jeziku", "Učenje i poučavanje riječi".
Za potrebe "Integralnoga projekta obrazovanja Roma u Republici Hrvatskoj" zajedno s Jelenom Kuvač izradila je ispitni materijal za ispitivanje usvojenosti hrvatskoga (kao nematerinskoga) jezika te sudjelovala u obrađivanju rezultata ispitivanja kojim su dobiveni prvi objektivni pokazatelji usvojenosti hrvatskoga jezika kod romske djece u Hrvatskoj.
Sudjelovala je na seminaru "Korak po korak" te "Obrazovanje za socijalnu pravednost".
Izvorni znanstveni radovi:
1. Cvikić, L. i Bošnjak, M. (2004.) Pogled u obilježja i probleme učenja riječi u
hrvatskome kao nematerinskome jeziku, u Stolac, D i dr. (ur.) Suvremena kretanja u
nastavi jezika, zbornik HDPL, Zagreb-Rijeka, str. 111-121.
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2003.) Obilježja dječje gramatike na primjeru imeničke
sklonidbe, Riječ, HFD Rijeka, god. 9, sv. 2, str. 19.-31.
1. Cvikić, L. i Kuvač, J. (2003.) Orši neljepo piše. Poteškoće djece, mađarskih govornika,
u učenju hrvatskoga jezika u: Vodopija I. (ur.) zbornik sa stručno-znanstvenoga skupa
Dijete i jezik, Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, str. 55.-66.
Radovi u tisku:
1. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2004.) Hungarian Kids and Croatian Language, Papers from 6th
Dunaújváros, Hungary
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2004.) Dječji jezik: između standarda i dijalekta u Stolac, D i sur.
(ur.), Jezik u društvenoj interakciji, zbornik HDPL, Zagreb-Rijeka
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
1. Geld, R. i Cvikić, L. (2004.) Engleski i hrvatski glagolski sustav-što im je zajedničko,
Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, HDPL, Split, 14-16. svibnja, knjiga sažetaka, str. 15, 44.
Javna izlaganja:
1. Cvikić, L. (2004.) Romska djeca i hrvatski jezik, Odjel za rani jezični razvoj Hrvatskoga
filološkoga društva, 25. ožujka
2.
Cvikić, L. (2004.) Odgoj i obrazovanje Roma - europska iskustva i
rješenja u
usporedbi s Međimurjem studentska tribina na Visokoj
učiteljskoj školi u Čakovcu,
2. travnja
3. Cvikić, L. (2004.) Koliko riječi trebaju znati početnici i kako ih naučiti, Projekt nastave
hrvatskoga jezika i kulture u Latinskoj Americi, Hrvatska matica iseljenika, 7. travnja
Znanstvena novakinja Lidija Cvikić obavila je sve predviđene obveze, pokazujući marljivost i stručnost i izrazitu sklonost zajedničkomu radu, ali je radila i znatno više za područja kojima se bavi. U tome se pokazala kao jedan od najplodnijih mladih stručnjaka, što se može vidjeti iz priloženoga potpunoga popisa do sada objavljenih radova.
Vidljivo je prema navedenome da Lidija Cvikić zadovoljava sve uvjete koje se traže od znanstvene novakinje. Stoga molim Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće o radu znanstvene novakinje Lidije Cvikić.
dr. sc. Zrinka Jelaska
voditeljica projekta 0130438
POPIS RADOVA:
UDŽBENIK:
1. Barbaroša-Šikić, M. i Cvikić.L. (2001.) Hrvatski jezik 1: Udžbenik za 1. razred
četvorogodišnjih strukovnih škola; Školska knjiga, Zagreb
POGLAVLJE U KNJIZI:
1. Cvikić, L. (2002.) Analiza upitnika za nastavnike u: Kovačević, M., Pavličević-Franić,
D. (ur.): Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini I.: prikazi, problemi i
putokazi, Naklada Slap. Jastrebarsko. str. 101-104.
2. Cvikić, L. (2002.) Analiza upitnika za učenike osnovnih škola u jednojezičnoj i
dvojezičnoj sredini u: Kovačević, M., Pavličević-Franić, D. (ur.): Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini I.: prikazi, problemi i putokazi. Naklada Slap. Jastrebarsko. str. 105-19.
3. Cvikić, L. i Tomek, T. (2003.) Hrvatski prvi strani jezik? u: Kovačević, M., Pavličević-
Franić, D. (ur.): Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini II.: teorijska razmatranja, primjena. Naklada Slap. Jastrebarsko, str. 126-135.
RADOVI U ČASOPISIMA:
Izvorni znanstveni rad:
1. Jelaska, Z.; Cvikić, L.; Novak, J. (2001). Rječnici hrvatskoga kao stranoga jezika,
Filologija, Zagreb, 36-37, str. 235-246.
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2003.) Obilježja dječje gramatike na primjeru imeničke
sklonidbe, Riječ, HFD Rijeka, god. 9, sv. 2, str. 19.-31.
RADOVI U ZBORNICIMA:
Izvorni znanstveni rad:
1. Cvikić, L. i Bošnjak, M. (2004.) Pogled u obilježja i probleme učenja riječi u
hrvatskome kao nematerinskome jeziku, u: Stolac, D i dr. (ur.) Suvremena kretanja u nastavi jezika, zbornik HDPL, Zagreb-Rijeka, str. 111-121.
Pregledni članak:
1. Cvikić, L. i Jelaska, Z. (2003.) Poučavanje imeničke sklonidbe u nastavi hrvatskoga
kao stranoga jezika u: Stolac, D i dr. (ur.) Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici , zbornik radova HDPL, Zagreb, Rijeka , str. 167-179.
Nerazvrstani radovi:
1. Cvikić, L. (2002.) Pretpostavljeno i očekivano jezično znanje prvašića u: Vodopija I.
(ur.) Dijete i jezik danas, zbornik radova s Međunarodnoga stručnoga i znanstvenoga skupa u europskoj godini jezika, Osijek, str. 55-73.
2. Kuvač, J.i Cvikić, L. (2002.) Pridjevi u ranome jezičnome razvoju: utjecaj pjesama,
priča i razbrajalica u: Vodopija I. (ur.) Dijete i jezik danas, zbornik radova s Međunarodnoga stručnoga i znanstvenoga skupa u europskoj godini jezika, Osijek, str. 95-14.
3. Cvikić, L. i Kuvač, J. (2003.) Orši neljepo piše. Poteškoće djece, mađarskih govornika,
u učenju hrvatskoga jezika, u: Vodopija I. (ur.) zbornik sa stručno-znanstvenoga skupa Dijete i jezik, Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, str. 55. - 66.
RADOVI U TISKU:
1. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2004.) Hungarian Kids and Croatian Language, Papers from 6th
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2004.) Dječji jezik: između standarda i dijalekta u: Stolac, D i dr.
(ur.), Jezik u društvenoj interakciji, zbornik HDPL, Zagreb-Rijeka
SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA:
1. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2001.) Usvajanje pridjeva: semantička i morfološka
obilježenost, Savjetovanje logopeda, Mošćenička Draga, 27. i 28. rujna 2001.
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2001.) Pridjevi u ranome jezičnome razvoju, Dijete i
jezik danas stručno-znanstveni skup Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, Osijek, 29. studenoga
3. Cvikić, L. (2001.) Znaju li prvašići dovoljno hrvatskoga jezika?, Dijete i jezik danas
stručno-znanstveni skup Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, Osijek, 29. studenoga
3. Cvikić, L. i Jelaska, Z. (2001.) Je li teško naučiti hrvatski? (Pristupi i posebnosti u
poučavanju hrvatskoga jezika), XV. savjetovanje Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvisitci, Opatija, 18.- 19. svibnja
5. Jelaska, Z. i Cvikić, L. (2001.) Finding Distinction between Synonyms, 36. lingvistički
kolokvij, Ljubljana, 12-14. rujna
6. Jelaska, Z., Cvikić, L. i Novak, J. (2001.) Dvojezični i višejezični rječnici hrvatskoga
kao stranoga jezika, 3. međunarodni leksikološko-leksikografski skup: Dvojezična i višejezična leksikografija, Zagreb, 15.-16. studenoga
7. Cvikić, L. i Bošnjak, M. (2002.) Kako stranci uče hrvatske riječi? XVI. savjetovanje
Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku: Suvremena kretanja u nastavi jezika, Opatija, 17.-18. svibnja
8. Cvikić, L. (2002.) Raslojenost u imeničkoj sklonidbi, 3. hrvatski slavistički kongres,
Zadar
9. Cvikić, L. i Kuvač, J. (2002,.) Orši neljepo piše. Poteškoće djece, mađarskih govornika,
u učenju hrvatskoga jezika, stručno-znanstveni skup Dijete i jezik, Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, Osijek
10. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2002.) Obilježja dječje gramatike na primjeru imeničke
sklonidbe, Hrvatski filološki dani 8., Opatija
11. Cvikić, L. i Dobravac, G. (2003.) Excuse me - Pažnju molim!, XVII. savjetovanje
HDPL: Jezik u društvenoj interakciji, Opatija, 16. i 17. svibnja
12. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2003.) Peso, pesek i pas- dječji jezik i standardni jezik, XVII. savjetovanje HDPL: Jezik u društvenoj interakciji, Opatija, 16. i 17. svibnja
13. Geld, R. i Cvikić, L. (2004.) Engleski i hrvatski glagolski sustav-što im je zajedničko,
Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike, HDPL, Split, 14-16. svibnja, knjiga sažetaka, str. 15, 44.
JAVNA IZLAGANJA:
1. Cvikić, L. (2001.) Temeljni rječnik hrvatskoga jezika , Odjel za rani jezični razvoj
Hrvatskoga filološkoga društva, Zagreb, 13. prosinca
2. Cvikić, L. (2002.) Učenje riječi u hrvatskome kao stranome jeziku, Projekt nastave
hrvatskoga jezika i kulture u Latinskoj Americi, Hrvatska matica iseljenika, 23. svibnja
3. Cvikić, L. (2003.) Koliko riječi trebaju znati početnici i kako ih naučiti, Projekt nastave
hrvatskoga jezika i kulture u Latinskoj Americi, Hrvatska matica iseljenika, 27. ožujka
4. Cvikić, L. (2004.) Romska djeca i hrvatski jezik, Odjel za rani jezični razvoj Hrvatskoga
filološkoga društva, 25. ožujka
5. Cvikić, L. (2004.) Odgoj i obrazovanje Roma- europska iskustva i rješenja u
usporedbi s Međimurjem, studentska tribina na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, 2. travnja
6. Cvikić, L. (2004.) Koliko riječi trebaju znati početnici i kako ih naučiti, Projekt nastave
hrvatskoga jezika i kulture u Latinskoj Americi, Hrvatska matica iseljenika, 7. travnja
Skripta:
1. Cvikić, L. (2001.): Znam hrvatski! gramatička vježbenica za razinu P1A, Sveučilišna
škola hrvatskoga jezika i kulture, Zagreb
2. Cvikić, L. (2004.), uredila, Jezičak- priručnik za poučavanje hrvatskoga kao
nematerinskoga jezika s posebnim osvrtom na hrvatski za Rome, Zagreb
SUDJELOVANJE NA PROJEKTU:
1. Projekt TEMPUS Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini ( Communicative Competence in Language Pluralistic Environment), , Europska zajednica i Sveučilište u Zagrebu, sudionik, 2001. – 2003.
2. Projekt Hrvatski za Rome, Institut Otvoreno društvo i Sveučilište u Zagrebu, 2003/2004,
voditelj
OSTALO:
1. Međunarodni tečaj Mind and Brain, Dubrovnik 2003, slušač
2. Godišnje savjetovanje Hrvatskoga udruženja profesora engleskoga jezika (HUPE); Pula, 2002. i 2003., slušač
3. Seminar Korak po korak - usavršavanje odgajatelja, učitelja i stručnih timova za primjenu programa usmjerenih na dijete, Zagreb, 2003., sudionik
4. Seminar Obrazovanje za socijalnu pravednost, Čakovec, 2003., sudionik
IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE MR. SC. ZRINKE NIKOLIĆ
Mr. sc. Zrinka Nikolić zaposlena je od jeseni 2002. na projektu "Hrvatska i Srednja Europa u srednjem vijeku" (0130405) voditelja prof. dr. sc. Nevena Budaka. Od 1.3.1998. bila je zaposlena na projektu "Temeljni dokumenti hrvatske povijesti" voditelja prof. dr. sc. Nikše Stančića.
14.12.1999. izabrana je u zvanje asistenta.
Od akademske godine 2000./2001. redovito drži nastavu i ispite iz predmeta Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku.
Protekle je godine nastavila rad na doktoratu "The Formation of Dalmatian Urban Nobility: Examples of Zadar, Trogir, and Split", prijavljenom na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Obrana rada zakazana je za kraj svibnja ove godine.
Tijekom prošle godine iz tiska joj je izašla knjiga Rođaci i bližnji: dalmatinsko gradsko plemstvo u ranom srednjem vijeku (Zagreb: Matica hrvatska, 2003), koja je dorađena verzija njezinog magisterija obranjenog 1999. Osim toga, objavljen joj je rad "Der Einfluss der Familienstruktur auf die Machtstruktur: Beispiele aus Dalmatinishen Städten des 11. und 12. Jahrhunderts", East and Central Europe – L’Europe du Centre-Est 29/1-2 (2002): 177-182, a za tisak su joj prihvaćena dva rada: "Žene u ranom srednjem vijeku u dalmatinskim gradovima", u zborniku: Žene u Hrvatskoj: kulturna povijest, ur. Andrea Feldman, Zagreb: Ženska infoteka i "The Madii: an example of the Dalmatian urban elite in the tenth and the eleventh centuries", Early Medieval Europe.
Također je nastavila suradnju u Hrvatskoj enciklopediji i Hrvatskom biografskom leksikonu, za koje je napisala niz članaka.
Sudjelovala je na znanstvenom skupu 6th Annual International Congress, Mediterranean Studies Association, Budimpešta, s referatom "Church Offices and Social Promotion of the Families of Urban Elite in the Communal Societies of Eastern Adriatic".
Uključena je i u projekt "Svetački kultovi na Rabu od pojave kršćanstva do danas" voditelja prof. dr. sc. Nevena Budaka, a kojeg financira zajednička zaklada HAZU.
Iz svega se može zaključiti da mr. sc. Zrinka Nikolić s uspjehom i vrlo savjesno obavlja povjerene joj zadaće, te njezin rad zaslužuje povoljnu ocjenu.
17.5.2004. prof. dr. sc. Neven Budak
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 01. lipnja 2004.
Na svojoj sjednici održanoj 26. travnja 2004. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Marte Medved Krajnović pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi. Pregledavši doktorski rad podnosimo sljedeći izvještaj.
Doktorski rad mr. sc. Marte Medved Krajnović ima 255 stranica, a uključuje Uvod, osam poglavlja (str. 7-171), popis literature od 305 bibliografskih jedinica, tri priloga (popis transkripata korištenih u istraživanju te izvatke iz transkripata i dnevnika navedene u radu), sažetke na hrvatskome i engleskome jeziku te kratak životopis pristupnice.
U radu se istražuje proces usvajanja engleskoga kao drugoga jezika u ranoj dječjoj dobi (od treće do četvrte godine života) na jezičnoj, komunikacijskoj i metajezičnoj razini. U literaturi je opisan manji broj sličnih istraživanja, a ujedno je to i prvo istraživanje koje longitudinalno prati proces usvajanja engleskoga kao drugoga jezika od strane ispitanika kojemu je hrvatski prvi jezik. Stoga je cilj rada bio produbiti spoznaje o dječjem usvajanju drugoga jezika u prirodnome, neformalnome okruženju te uputiti na možebitne implikacije tih spoznaja za usvajanje engleskoga kao stranoga jezika u ranoj školskoj dobi kod hrvatskih učenika.
Na početku prvoga poglavlja doktorandica ističe nesuglasje koje postoji među stručnjacima oko određenja pojma dvojezičnosti te donosi svoje viđenje razloga nesuglasja: problem određenja i mjerenja jezične i komunikacijske kompetencije kao teorijskih konstrukata; problem određenja kompetencije izvornih govornika; činjenicu da jezično znanje dvojezičnih osoba nikada nije jednako u oba jezika i da se stupanj toga znanja mijenja ovisno o različitim individualnim i društvenim čimbenicima koji prate dvojezičnost. Doktorandica zatim iznosi svoju definiciju dvojezičnosti kao sposobnosti pojedinca ili cijelih društvenih grupa da u svakodnevnom životu komunikacijski djelotvorno upotrebljavaju dva jezika i u svome se istraživanju vodi tom definicijom. U nastavku prvoga poglavlja potom iznosi iscrpan pregled vrsta individualne i društvene dvojezičnosti te posebno ističe vrstu dvojezičnosti o kojoj će biti riječ u istraživačkom dijelu doktorskoga rada.
S obzirom da se kod istraživanja naknadnoga dječjega dvojezičnoga razvoja, poglavito onoga u ranoj dobi (od treće do pete godine života), pažnja treba posvetiti stupnju djetetova kognitivnoga i jezičnoga razvoja i u prvome usvojenome jeziku, u drugome poglavlju rada doktorandica daje kritički pregled suvremenih spoznaja o procesu usvajanja i razvoja prvoga jezika. Govori o fonološkome i leksičkome razvoju, razvoju sintakse i morfologije te razvoju komunikacijske kompetencije. Taj razvoj je u literaturi prilično dobro dokumentiran i trenutno nije povod značajnijih rasprava. Međutim, mnogo se raspravlja o teorijskoj pozadini jezičnoga razvoja. Posjeduju li djeca urođen mehanizam za usvajanje jezika, odnosno neki genetski nasljeđen oblik univerzalne gramatike ili je sposobnost usvajanja jezika rezultat općih kognitivnih sposobnosti, kolika je uloga jezičnoga i izvanjezičnoga konteksta u usvajanju jezika - samo su neka od pitanja oko kojih se sukobljavaju formalne i funkcionalne teorije usvajanja jezika. S obzirom na složenost jezičnoga razvoja doktorandica smatra da bi taj proces mogao bolje objasniti pristup koji uzima u obzir postavke i formalno i funkcionalno usmjerenih teorija.
Treće poglavlje posvećeno je pitanjima istraživanja dvojezičnosti, a četvrto istraživanjima procesa usvajanja drugoga jezika. Ponekad je vrlo teško, a i nepotrebno, razdvajati ta dva znanstveno-istraživačka polazišta. U suštini, istraživanja dvojezičnosti najčešće se bave istodobnim usvajanjem dvaju jezika ili pitanjima jezične i komunikacijske kompetencije te jezičnoga procesiranja kada je riječ o podjednakom znanju obaju jezika. Istraživanja usvajanja drugoga jezika bave se uspostavom drugoga jezičnoga sustava nakon što su usvojene osnove prvoga jezičnoga sustava te pitanjima jezične i komunikacijske kompetencije i jezičnoga procesiranja kada je jedan jezik (najčešće prvi usvojeni) dominantan. Međutim, s obzirom na dinamičnu prirodu jezične i komunikacijske kompetencije, istraživanja dvojezičnosti i istraživanja procesa usvajanja drugoga jezika često se preklapaju, što je bio i slučaj u istraživanju provedenome u ovome radu. Stoga je podjela tema obrađenih u trećemu i četvrtome poglavlju rezultat autoričine osobne stručne procjene.
U trećemu poglavlju riječ je o ulozi dobi u razvoju jezika, kako prvoga tako i drugoga, temi o kojoj se u posljednjih trideset godina izuzetno živo raspravlja. Doktorandica ističe da je trenutno najprihvaćenije mišljenje da sposobnost usvajanja jezika opada s dobi, ali da ne postoje čvrsti dokazi za postojanje kritičnoga, isključivo neurološki uvjetovanoga razdoblja nakon kojega bi usvajanje jezika bilo onemogućeno. Čini se da je opadanje sposobnosti usvajanja drugoga jezika rezultat kombinacije različitih neuroloških, kognitivnih i individualnih čimbenika. U središnjem dijelu poglavlja doktorandica razmatra spoznaje o neurološkoj osnovi jezičnoga procesiranja, dakle ulogu različitih dijelova mozga u jezičnome usvajanju i obradi, kako kod jednojezičnih, tako i kod dvojezičnih osoba. Posljednji dio poglavlja posvećen je pitanjima prebacivanja koda, tj. supostavljanju različitih kodova unutar jednoga iskaza ili konverzacijske cjeline, kao jednoj od najupečatljivijih osobina jezične proizvodnje dvojezičnih govornika. Doktorandica se pritom ne usredotočuje na lingvističku već komunikacijsko-stratešku ulogu prebacivanja koda.
Na početku četvrtoga poglavlja navedeni su i opisani kognitivni procesi za koje se smatra da imaju određenu ulogu u objašnjenju procesa usvajanja drugoga jezika. Riječ je o implicitnome i eksplicitnome učenju te automatizmu u procesu usvajanja. Dinamičnost procesa usvajanja drugoga jezika prikazana je kroz pitanja međujezika, tj. autonomnoga jezičnoga sustava koji nastaje tijekom usvajanja drugoga jezika i koji ima svoje prepoznatljive karakteristike poput razvojnih obrazaca u usvajanju određenih struktura (npr. negacije, upitnih konstrukcija) drugoga jezika. Slijede pitanja jezičnoga transfera, tj. prijenosa struktura i značenja iz prvoga jezika u drugi, i obrnuto, te pitanja odumiranja jezika, tj. gubitka jezične i komunikacijske kompetencije u jednome od jezika zbog toga što mu pojedinac nije dovoljno izložen ili ga dovoljno često ne koristi. Doktorandica zatim donosi prikaz spoznaja o psihološkoj strani procesa usvajanja drugoga jezika, odnosno o utjecaju individualnih čimbenika, ponajprije jezične sposobnosti ili talenta za jezik te motivacije na uspjeh u usvajanju ili učenju drugoga jezika, no riječ je i o strategijama učenja i jezičnoj svjesnosti kao međuzavisnim varijablama koje također mogu pospješiti proces usvajanja drugoga jezika. Na kraju poglavlja ističe ulogu jezičnoga i izvanjezičnoga konteksta u usvajanju drugoga jezika te naglašava da će se, zbog izuzetno velikoga broja varijabli koje sudjeluju u procesu usvajanja drugoga jezika, na jednu šire prihvaćenu teoriju usvajanja drugoga jezika morati pričekati.
U petome poglavlju riječ je o metodologiji istraživanja koja je bila uvjetovana ciljevima istraživanja i prirodom ispitanika. Metoda proučavanja jednoga slučaja jedna je od široko prihvaćenih i gotovo nezaobilaznih metoda u istraživanju usvajanja jezika kod djece, kako prvoga, tako i drugoga,. Takva istraživanja vrlo često provode roditelji djeteta koji su ujedno i stručnjaci iz područja koje istražuju. Takav pristup zahtijeva sama priroda dječjega kognitivnoga i jezičnoga razvoja koja znatno otežava primjenu eksperimentalnih tehnika, te želja za cjelovitim sagledavanjem izrazito složenoga i dinamičnoga procesa kao što je usvajanje jezika. Istraživanje prikazano u ovome radu sastoji se od 15-mjesečnog praćenja usvajanja engleskoga kao drugoga jezika kod ispitanika koji je usvojio hrvatski kao prvi jezik, a počeo usvajati engleski kao drugi jezik u prirodnome okruženju u dobi od dvije godine i deset mjeseci. Istraživanje provodi majka ispitanika koja u prosjeku jednom tjedno snima ispitanikov govor u prirodnome okruženju i vodi dnevnik o ispitanikovom jezičnom razvoju. Ukupno je prikupljeno oko 75 sati audio materijala od kojega će većina biti uključena u svjetsku bazu podataka dječjega govora CHILDES te tako dostupna i dana na korištenje širokoj znanstveno-istraživačkoj zajednici.
Prikupljeni podaci prikazani su u šestome, najopširnijemu poglavlju. U tijeku promatranoga 15-mjesečnog razdoblja, na temelju ispitanikova jezičnoga razvoja te jezičnoga i izvanjezičnoga konteksta u kojemu se odvijao, doktorandica je izdvojila sedam podrazdoblja. Ta je podrazdoblja prikazala kroz sedam potpoglavlja, a unutar svakoga od njih doktorandica grupira prikupljene podatke prema sljedećim kriterijima analize: jezični i izvanjezični kontekst razvoja; jezične promjene u sustavu hrvatskoga kao prvoga i engleskoga kao drugoga jezika; razvoj komunikacijsko-strateške dvojezične kompetencije (riječ je ponajprije o prebacivanju koda, ali i drugim strategijama komunikacije); razvoj metajezično-strateške dvojezične kompetencije (riječ je o strategijama učenja i jezičnoj svjesnosti); sažetak i dodatni komentar potpoglavlja.
Sedmo je poglavlje zaključna rasprava o cijelome tijeku promatranoga dvojezičnoga razvoja. Rasprava je provedena kroz potpoglavlja o jezičnoj, komunikacijskoj i metajezičnoj razini. Kao posebne zanimljivosti te raprave može se istaknuti sljedeće:
. naglašavanje dinamike dvojezičnoga razvoja i neposrednoga utjecaja koji je na nju imao jezični i izvajezični kontekst usvajanja;
. naglašavanje različite dinamike razvoja jezičnoga razumijevanja i jezične proizvodnje u prvome i drugome jeziku;
. naglašavanje različite dinamike razvoja i međujezičnih utjecaja za različite jezične podsustave (ponajprije fonološki i morfosintaktički);
. naglašavanje uloge jezične svjesnosti i strategija učenja u procesu dvojezičnoga razvoja.
Osmo, završno poglavlje, jest osvrt na moguće znanstveno-istraživačke te obrazovne implikacije provedenoga istraživanja. Provedeno istraživanje prvo je takve vrste u Hrvatskoj, i po primijenjenoj metodologiji i po sadržaju. Istraživanja dvojezičnosti u Hrvatskoj vrlo su rijetka; stoga ovo istraživanje, koje prikazuje razvoj jednoga dvojezičnoga sustava u cjelini, može poslužiti kao polazišna točka za daljnja istraživanja različitih vidova dječje dvojezičnosti – jezičnih, komunikacijskih, metajezičnih, afektivnih. Takva su istraživanja potrebna za stecanje boljih uvida u prirodu jezične obrade i dvojezičnoga ponašanja, neophodnih za daljnja teorijska i obrazovna promišljanja dvojezičnosti.
Zaključak:
Doktorska disertacija mr. sc. Marte Medved Krajnović udovoljava svim zahtjevima koji se postavljaju pred ovu vrstu rada. Teorijski se dio temelji na doktorandičinom analitičkom isčitavanju znanstvene literature te izvrsnoj kritičkoj interpretaciji nalaza. Primijenjena metodologija istraživanja u potpunosti odgovara cilju istraživanja i jasno pokazuje da je doktorandica ovladala znanstvenom metodologijom istraživanja dvojezičnosti. Obrada i analiza rezultata omogućuje znanstveno utemeljene zaključke o razvoju hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi. Način na koji su obrazloženi dobiveni rezultati te povezani s već postojećim spoznajama svjedoči o doktorandičinoj visokoj profesionalnoj zrelosti.
Osobita vrijednost doktorskoga rada mr. sc. Marte Medved Krajnović leži i u činjenici da je njezino istraživanje prvo cjelovito istraživanje te vrste u Hrvatskoj, no ističemo da ono predstavlja nesumnjivo važan doprinos i istraživanju dvojezičnosti općenito. Uvidi koje njezin rad omogućuje bitno pridonose unapređenju znanstvenih spoznaja i u području dvojezičnosti i u području usvajanja drugoga jezika.
Stoga predlažemo Fakultetskomu vijeću da PRIHVATI našu pozitivnu ocjenu ovoga doktorskoga rada te da mr. sc. Marti Medved Krajnović omogući daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
predsjednica povjerenstva
dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
član povjerenstva
dr. sc. Melita Kovačević, izv. prof., Edukacijsko rekabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
član povjerenstva
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ARHEOLOGIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marka Dizdara pod naslovom Latenska kultura na području središnje Hrvatske.
Nakon pregleda rada stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Latenska kultura na prostoru središnje Hrvatske napisana je veoma opsežno: na 553 stranice teksta – rasprave, popraćenog iscrpnom bibliografijom na 83 stranice te temeljitim katalogom grobova i grobnih nalaza iskopanih nedavno u selu Zvonimirovu kod Suhopolja – ukupno sadrži 59 grobova predstavljenih na daljnje 172 stranice. Tekst prate 123 slike, a među njima važan dio predstavljaju grafikoni koji pokazuju zastupljenost pojedinih tipičnih oblika na groblju, tj. u grobnoj opremi. Svaki je grob predstavljen fotografijom očišćene situacije na terenu, i to u koloru što je vrlo važno u praćenju boja, kako zemlje tako i pojedinih priloga, te crtežem rake i originalnim rasporedom priloga u grobu. Svi materijalni nalazi iscrtani su dodatno na 86 priloženih tabli. Ukupno je dakle izrađena na 818 stranica.
Već na početku ove ocjene možemo konstatirati da je Dizdarova dizertacija izuzetno temeljita, da je zadana tematika široko zahvaćena i da je obradom svih podataka i rezultatima te obrade posvjedočeno opsežno znanje i rijetka zrelost doktoranta.
Dizertacija zadovoljava svim zahtjevima klasičnog pristupa temi i njezinoj obradi, a dodatno navodi i rezultate brojnih interdisciplinarnih analiza koje osvjetljavaju daleko bolje ovo razdoblje kasne prapovijesti središnje Hrvatske negoli bi to uspio samo uobičajeni i najčešće primjenjivani tipološko-kronološki pristup. Tako su i koncipirana sva saznanja, dobivena iz tehnički izvanredno provedenih i dokumentiranih nedavnih iskopavanja u Zvonimirovu: govori se ne samo o kulturi nego i o socijalnoj strukturi zajednice, grobnim običajima, o ekologiji i kultovima.
Posve novi i dosada nepoznati nalazi i podaci iz groblja u Zvonimirovu čine pouzdanu okosnicu dizertacije, ali doktorat je vrlo temeljito i akribično prikupio i sve dosadašnje nalaze iz obrađivanog područja, dosada razasute i teže dostupne, a nikada ranije sintezno vrednovane. Ti su podaci ostajali najčešće u časopisima, obično lokalnog karaktera.
Nakon uvoda doktorant je na početku dizertacije objasnio metodologiju rada kojom će se služiti, a zatim je iscrpno predstavio zemljopisne značajke prostora središnje Hrvatske (str. 10 – 16). S obzirom na to da relativno novi zemljopisni pojam središnje Hrvatske nije još posve udomaćen u arheološkoj literaturi, bilo je potrebno odrediti vrlo točno granice i obilježja prostora, što je dakako imalo odjeka u arheološkoj slici posljednjih stoljeća stare ere.
Kao što je i uobičajeno u doktorskim radovima, iscrpno je prikazana povijest istraživanja latenskog razdoblja u središnjoj Hrvatskoj koja, istini za volju, nije bila ni obimna ni temeljita prije nedavnih iskopavanja u Zvonimirovu. Ovdje, u Dizdarevoj tezi, nije zaobiđen ni najmanji prijašnji doprinos (str. 17-51).
S obzirom na to da dizertacija govori o posljednja tri stoljeća pretkršćanske ere, poglavlje o antičkim izvorima za prapovijesne zajednice u središnjoj Hrvatskoj i jugoistočnoalpskom prostoru ima veliko značenje na razumijevanje etničke pripadnosti keltskih i panonskih zajednica (str. 52-77). Literatura je tu korištena u detalje, od «klasične» iz starijeg razdoblja do najnovijih interpretacija od kojih su neke u posljednje vrijeme znatno unaprijedile tu vrstu znanja.
Dalje slijede poglavlja po ustaljenoj arheološkoj metodologiji: od početka naseljavanja i odnosa s prethodnom zatečenom halštatskom kulturom preko postupnog razvoja kulture u njezinim fazama, izvrsno dokumentiranoga u sâmom groblju u Zvonomirovu, sve do kasnog razdoblja kojega uglavnom upoznajemo prema nalazima iz kasnolatenskih naselja te do vremena rane romanizacije ovog područja koje je pripalo provinciji Gornjoj Panoniji. To peto poglavlje iznosi odnos latenske kulture i kulture završne faze starijeg željeznog doba koja je nažalost upravo u središnjoj Hrvatskoj vrlo slabo istražena. Zato se doktorant mora oslanjati na prilike u susjednim krajevima: alpskom, panonskom i podunavskom području (str. 78-89).
U šestom poglavlju donosi dalje potpunu sliku karakterističnih naselja latenske kulture u središnjoj Hrvatskoj; pretežu otvorena nizinska, ali postoje i visinska utvrđena naselja kojih rezultati istraživanja još nisu objavljeni. Radi se o dva naselja na zapadnom rubu ispitivanog područja, onom na Gornjem gradu u Zagrebu i drugom na Kuzelinu kod Sesveta. Iako u više navrata istraživana, ta naselja još nisu stručno ni znanstveno predstavljena (str. 90-111). Mr. Marko Dizdar za svako veće i arheološki bitno značajno poglavlje donosi zaključak, što povećava «prohodnost» teksta i vrlo je korisno pri čitanju.
U sedmom poglavlju nastupa najopsežnija i u ovoj dizertaciji najvažnija tema o grobljima (str. 112-212). Kako smo već naglasili, krucijalni doprinos temi dalo je groblje u Zvonimirovu, ali doktorant uvodno opisuje i valorizira i odranije poznate pojedinačne grobove, kao što su oni iz Malunja i Vojakovaca. Kao i inače, pri valorizaciji nalaza se oslanja na istraživanje i zaključke s vrlo širokog područja, od češkog i slovačkog, do alpskog i vojvođanskog Podunavlja. To, dakako, pruža dublji uvid i pridonosi pouzdanijem konačnom vrednovanju naših novih nalaza i njihovog kulturnog i ekonomsko-socijalnog konteksta.
Zvonimirovu posvećuje dakako najveću moguću pažnju (od str. 118): od spaljivanja pokojnika i načina pokopavanja, ritualnog uništavanja priloga, oblika grobnih raka i općenito vrlo rijetko sačuvanih primjera drvene grobne arhitekture u paljevinskim grobovima; u ovako izvrsno iskopavanom i dokumentiranom groblju moglo se s pouzdanjem raspravljati o različitim aspektima kulture: tako i o položaju i odnosu spaljenih ostataka pokojnika i priloga, o načinu prilaganja keramičkih posuda i hrane – tu su provedene paleozoološke analize dale značajne podatke. Sve je to vrlo važno za stjecanje znanja o životu keltske zajednice koja je svoje mrtve pokopavala u Zvonimirovu.
Rezultati antropološke analize, koja je za naše prilike začuđujuće brzo i potpuno obavljena, i tako omogućena egzaktna podjela grobova prema spolu, dozvolili su vrlo važne i prvi put u našoj znanosti dobro dokumentirane zaključke. Omogućene su dobre usporedbe s također moderno iskopavanim grobljima u Dolenjskoj što je donijelo vrlo važne konačne zaključke u ovoj tezi. Zasebno se, dakako, analiziraju grobovi muškaraca s njihovim naoružanjem ili bez njega, što opet ima značajne sociološke implikacije, te grobovi žena s njihovom karakterističnom nošnjom i rijetki grobovi djece. Zanimljiv fenomen zapažen u Zvonimirovu su grobovi s više pokojnika ili grobovi bez pokojnika, samo sa spaljenim ostacima životinja, što sve govori o običajima, kultu i društenim odnosima. Nije potrebno isticati kako su to sve potpune novosti u hrvatskoj keltologiji, a treba ih u najvećoj mjeri zahvaliti terenskim i znanstvenim istraživanjima doktoranta Marka Dizdara.
Na temelju antropoloških analiza kao i opreme pokojnika moglo se kompetentno pristupiti poglavlju o društvenoj slojevitosti zvonimirovske zajednice (str. 194-200) pri čemu su se u Zvonimirovu stečeni podaci mogli koristiti i u tumačenju drugih nalaza i nalazišta u središnjoj Hrvatskoj.
Arheološki je vrlo važno da su se mogle grupirati skupine grobova i da se mogla ustanoviti vodoravna stratigrafija pokopavanja – taj toliko važni arheološki fenomen horizontalne stratigrafije koja opet dalje dozvoljava finija kronološka razvrstavanja.
Prema svim arheološkim uzusima, pedantno i u potpunosti, koristeći se usporedbama sa širokog prostora između srednjeg Dunava i jugoistočnih Alpa, provedeno je razmatranje i tipološko-kronološka obrada svih poznatih latenskih nalaza iz središnje Hrvatske. Sve je tu opet razvrstano po grupama i detaljnim tipovima opreme i teško je zamisliti potpuniju interpretaciju dosadašnjih znanja, kao i novosti koje je dalo groblje u Zvonimirovu. Puno novih zapažanja i uočavanja određenih principa omogućilo je upravo zvonimirovsko bogato gradivo (od str. 213 dalje). Oružje i oruđe, sastavni dijelovi nošnje – s naročitom mogućnošću proučavanja raznih pletenih i lančanih pojasa – sve je to detaljno interpretirano i uloženo u koherentni kronološki sustav.
Velika je pažnja posvećena i tipovima keramičkih posuda: kako onima iz bogatih priloženih garnitura, tako i nalazima iz naselja (str. 421-476). U takvom radu doktorant već ima solidno iskustvo jer je objavio monografiju o naseljima Skordiska s područja Vinkovaca, u kojima je uglavnom pronalažena upravo keramika.
Nakon navedenih opsežnih analiza započeto je arheološki ključno poglavlje o kronologiji latenske kulture na prostoru središnje Hrvatske (str. 477-533).
Završno, deseto poglavlje, rezimira zaključkom sve postignute rezultate. Na vrlo prikladan način spaja «klasične» arheološke tipološko-kronološke analize s onima iz interdisciplinarnih studija, i tako je postignuta živa, raznovrsna arheološko-povijesna interpretacija života u posljednjim stoljećima pr. Krista u središnjoj Hrvatskoj (str. 533-553).
Želimo li navesti znanstveni doprinos ove dizertacije, moguće ga je izraziti u nekoliko točaka.
1) Doktorant je vlastitim stručnim i znanstvenim radom (pod vodstvom prof. dr. Željka Tomičića – nosioca projekta) ostvario najvažnije i najbrojnije gradivo za ovu tezu i znanstveno ga valorizirao na najbolji način. Jednostavno rečeno, otkopao je posve novo gradivo, proveo izvrsno dokumentiranje (izuzetno dobro i novo za iskopavanja keltskih nalazišta u Hrvatskoj) i nakon toga izvanrednim poznavanjem i bitne i detaljne literature uspio zrelo i u ovom času potpuno valorizirati vrlo veliku građu, posve novu i stariju. Istaknuo je i niz novih arheoloških činjenica, ranije nezapaženih ili nedovoljno dokumentiranih.
2) Latensku kulturu na cijelnom području Hrvatske pripisao je keltskom plemenu Tauriska s matičnim područjem u Dolenjskoj. Tako značajno pomaknuta granica Tauriska prema istoku potpuna je novost u hrvatskoj arheološkoj literaturi.
3) Oslanjajući se na svoj raniji studij i istraživanje te tematike (zajedno sa mr. sc. Hrvojem Potrebicom) predložio je razgraničenje Tauriska i Skordiska na gorskom masivu Psunja i Papuka, tj. ubicirao je tamo antički podatak o Mons Claudius kao granicu.
4) Radeći na obimnijem uzorku negoli itko dosada u Hrvatskoj keltologiji i koristeći izvrsno dokumentirane nalaze iz grobnih cjelina uspio je odrediti za cijeli niz srednjolatenskih arheoloških tipova znatno preciznije vremenske pozicije. To vrijedi kako za pojedine nalaze, tako i za čitave cjeline, tj. nalaze u kontekstu, sve nadopunjeno antropološkim, paleozoološkim i ostalim podacima.
5) Doktorant Dizdar je nadalje znatno unaprijedio razmatranje o socijalnim odnosima i njihovom arheološkom odrazu na nalazištima srednjolatenskih zajednica u središnjoj Hrvatskoj.
Treba spomenuti i potpuni katalog svih zvonimirovskih grobova koji sada predstavlja koristan i vrlo potreban korpus podataka za sve koji se bave ili koji će se baviti latenskom kulturom između Dunava i Alpa (str. 601-818).
Dizertacija mr. sc. Marka Dizdara je sve u svemu zrelo i značajno znanstveno djelo – plod dugotrajnog i ozbiljnog kako stručnog tako i znanstvenog rada. Stručno povjerenstvo je jednoglasno ocjenjuje kao značajan znanstveni doprinos prapovijesnoj znanosti u Hrvatskoj i predlaže Fakultetskom vijeću da tu ocjenu prihvati i da kandidata mr. sc. Marka Dizdara uputi u daljnji postupak – pristupanju obrani svog doktorskog rada pred stručnim povjerenstvom u istom sastavu.
U Zagrebu, 23.05.2004.
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
Dr. sc. Željko Tomičić, red. prof. Sveuč. u Zadru
Dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, znan. savjetnica, predsjednica Povjerenstva
Dr. sc. Vitomir Belaj, red. profesor, član Povjerenstva
Dr. sc. Jakov Mamić, red. profesor, član Povjerenstva
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: ocjena doktorske disertacije mr. sc. Gorana Pavela Šanteka “Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice”
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 17. svibnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Gorana Pavela Šanteka pod naslovom “Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice”. Na temelju te odluke Vijeću podnosimo slijedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Disertacija mr. sc. Gorana Pavela Šanteka obuhvaća 231 stranica, od čega 224 stranice teksta disertacije i 7 stranica popisa literature. Napomene uz tekst priložene su na dnu odgovarajuće stranice.
Ova je disertacija studija Neokatekumenskog puta, eklezijalnog pokreta što je nastao u Španjolskoj šezdesetih godina prošloga stoljeća, da bi 1990. bio i službeno priznat od Pape Ivana Pavla II. Zajednice na Neokatekumenskome putu, formirane uz župe i vođene od kateheta, u Hrvatskoj postoje dvadesetak godina. Prema autorovoj procjeni imade ih stotinjak a nalaze se na različitim etapama neokatekumenata. Mr. sc. Šantek je desetak godina pratio nastajanje jedne zagrebačke neokatekumenske zajednice, u početku kao aktivni sudionik, kasnije kao sudionik i istraživač. Uz etnografiju te zajednice, disertacija sadrži i etnografiju cjelovitoga pokreta, te na sociološku i antropološku literaturu oslonjene interpretacije njegova nastanka, ustrojstva i funkcioniranja, kako na nivou zajednice tako i na nivou pojedinca.
U prvome poglavlju, “Prologu”, mr. sc. Šantek ukratko sažima sadržaj pojedinih poglavlja doktorskoga rada.
Ne bez razloga već u drugome poglavlju, naslovljenom “Teorijsko-metodološke osnove etnografskog istraživanja”, mr. sc. Šantek razmatra vlastitu istraživačku poziciju. Naime, unutar kulturne antropologije, etnografije su donedavno bile dokumenti/ predstavljanja/ tekstovi o Drugima, u smislu da su ti Drugi bili prostorno, kulturno i/ili jezično različiti od istraživača, ili, ako je riječ o europskim etnološkim istraživanjima, bili su to socioekonomski a donekle i vremenski Drugi, pripadnici antropologu manje poznatih svjetova. S povratkom “antropologije kući”, antropolog se nerijetko nalazi u poziciji da je istodobno i istraživač i sudionik promatranoga društva ili kulturnoga sustava. Tako je i ključni moment Šantekova istraživanja njegova ujedno insajderska pozicija u okviru Neokatekumenskoga puta, dotično vlastiti angažman u tome pokretu do kojega je došlo nekoliko godina prije njegove odluke da kao autsajder promotri, analizira i predstavi Put unutar disertacijskoga teksta. Kombiniranjem tih dviju pozicija autor se distancira od tzv. postmodernih etnografa/ antropologa i njihove tvrdnje kako je za istraživače nemoguće prijeći “barijeru koja ih dijeli od iskustava autohtonih pripadnika” (str. 9). Mogućnosti ulaženja u svjetove drugih ljudi i društava mr. sc. Šantek pronalazi u primjeni metode “aktivnoga sudjelovatelja”, takovog sudjelovatelja koji je “bio spreman prihvatiti određene uloge u grupi, ali neke i odbiti, jer su od njega zahtijevale, po vlastitoj procijeni, prevelik angažman ili prejak pritisak na osobnost, odnosno privatnost” (str. 11). Ti pritisci urodili su u jednome trenutku i Šantekovim istupanjem iz Neokatekumenata. Locirajući se “iznutra”, unutar istraživane zajednice, mr. sc. Šantek je uspio djelomično se “stopiti” s njome (spominje npr. “povremeno zaboravljanje vlastitoga znanstvenoga zadatka i uočavanje privlačnosti pripadnika suprotnoga spola” str. 10), no kada bi takovo stapanje predaleko otišlo uspijevao se od nje i distancirati. Jedan od načina distanciranja bilo je vođenje terenskih bilježaka, čime je tijekom cijeloga istraživanja održavao znanstvenu refleksivnost, danas conditio sine qua non svakoga etnografskoga terenskog istraživanja. Balansiranje između svojih dviju uloga - sudionika-insajdera i promatrača-autsajdera - omogućilo mu je, s jedne strane, uvid u iskustvo pripadnika grupe, pače uvid u vlastito iskustvo (te je mjestimično ova etnografija ujedno i auto-etnografija, koliko znadem prvi takav primjer u hrvatskoj etnologiji u svijetu prisutnoga trenda za autobiografskim etnografijama), te s druge “predstavljanje” - analizu i interpretaciju etnografske građe o Neokatekumenskome putu. U ovome poglavlju mr. sc. Šantek se kritički osvrće na još jedan postmodernistički postulat, da je naime etnografski tekst samo stvarnost koju je konstruirao istraživač te da stoga etnografsku djelatnost treba svesti prije svega na analize tehnika predstavljanja, odnosno pisanja - “koja stilska i retorička sredstva etnograf u tekstu koristi, kako čitatelje uvjerava u istinitost napisanoga, kako izabire naslov i organizira zapis, kako koristi metafore, metonimije, itd.“ (str. 14). Premda prihvaća neke postmodernističke zahtjeve, kao što su refleksivna etnografija ili ograničeni relativizam, autor smatra da bi se prevelikim ili isključivim bavljenjem tekstualnošću ili retorikom etnologija/kulturna antropologija svela na jedan od žanrova književnosti, te bi time iznevjerila “otkrivanje nepoznatih procesa društvenoga života” (str. 14ff), što on smatra njezinim temeljnim zadatkom. Upravo uslijed posljednjega zadatka mr. sc. Šantek se zalaže za realizam u etnologiji, tj. tvrdi da postoje barem neke realistične premise etnografskoga istraživanja (str. 16), da postoji stvarnost izvan istraživačeve, te da se etnografska stvarnost kreira u sustvaralačkome procesu koji se odvija pri terenskome istraživanju a u kojemu sudjeluju i istraživač (koji je ovdje djelomično i istraživani) i istraživani. Time mr. sc. Šantek izriče svoj credo u empirijski (terenski) zasnovanu etnologiju/kulturnu antropologiju.
U trećemu poglavlju - “Antropološko religijski okvir istraživanja” mr. sc. Šantek ocrtava antropološke teorijske okvire istraživanja odabranoga religijskoga pokreta. U skladu s antropološkim postulatima religijskim koncepcijama prilazi vrijednosno neutralno, ograničivši se na zadatak da razumije a ne i da procjenjuje konkretni religijski koncept. Na tragu Clifforda Geertza i recentnijih semiotičkih antropologa religije, te pokazujući vrlo dobro poznavanje i starijih i novijih različitih antropoloških shvaćanja religije, prihvaća semiotičko-simboličko tumačenje religije, kao aspekta kulture, koji “osigurava značenje, svrhu, zadovoljstvo i poredak u inače kaotičnom svijetu” (str. 23) odnosno kao procesa koji članove društva “opskrbljuje značenjem, koherentnošću, usmjerenjem, jedinstvom, olakšanjem te onim stupnjem kontrole nad događajima koji smatraju mogućim” (str. 24). K tome, religija je shvaćena i kao transformativni proces u kojemu se putem ritualnoga života, u dodiru sa svetim transformira i sakralizira osobni identitet. Ovo shvaćanje mr. sc. Šanteku otvara mogućnost da Neokatekumenski put razloži kao proces kulturnoga konstruiranja svetoga sebstva, odnosno stvaranja koherentnih i integriranih predodžbi (simbola) o sebi. Posebno je mjesto u analizi zauzela i shema obreda prijelaza, posebice njezina liminalna faza, pomoću koje se promatrani pokret - koji i u nazivu imade “put” - analizira kao izvjesno putovanje ili tranzicija od staroga prema novome, posvećenom sebstvu.
Četvrto poglavlje, “Stvaranje i razvoj Neokatekumenskoga puta” bavi se povijesnim nastankom Neokatekumenskoga puta, objašnjavajući njegovu pojavu s obzirom na društveni i kulturni kontekst druge polovice 20. st. Mr. sc. Šantek je supostavio tzv. emska objašnjenja, termin kojim naziva iskaze osnivača Kika Arguella i Carmen Hernandez, tzv. etskim objašnjenjima u koja je uvrstio ona znanstvenika - antropologa i sociologa - kao i stavove Katoličke Crkve. Premda je donekle nejasna podjela na emska i etska objašnjenja s obzirom na uvrštavanje stavova Katoličke Crkve u etski sklop, Šantek pokazuje podudaranje između znanstvenih konstrukcija o suvremenoj religioznosti i neokatekumenatu s onima Katoličke Crkve i neokatekumenskih osnivača. Svima je zajedničko objašnjenje pojave novih religijskih pokreta šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, koji imaju za cilj promicanje obnove i postizanje autentičnoga kršćanskog života, društveno-kulturnim promjenama, ponajprije sekularizacijom, promjenama u vrijednostima i u društvenoj strukturi.
Dok četvrto poglavlje razmatra nastanak Neokatekumenskoga puta iz društvenoga očišta, peto poglavlje, “Neokatekumenski put kao sredstvo svete transformacije identiteta”, posvećeno je razmatranju nastanka Neokatekumenskoga puta iz perspektive pojedinca. Ovdje mr. sc. Šantek razlaže zašto pojedinci postaju zainteresirani za uključivanje u neokatekumenat i za svetu preobrazbu vlastita identiteta. Na temelju iskaza neokatekumena i osnivača pokreta potvrđuje sociološke deprivacijske teorije o tome zašto ljudi postaju religiozni. Predstavljajući neokatekumenski pogled na predodžbe o sebi, ujedno predstavlja i intencije pokreta da ih preobrazi, odnosno suobrazi svetome drugome: “Neprijeporni je ideal svetoga drugog za neokatekumene, kao i za sve kršćane, Isus Krist. (…) Vlastito poslanje vide u tome da u svijetu budu Kristov predstavnik - drugi Krist, a Neokatekumenski put upravo i služi tome da im pomogne u ovoj preobrazbi vlastita identiteta” (str. 109-110). »ini nam se da u ovome poglavlju Šantek nedovoljno razlikuje predodžbe o sebi prije i nakon početka polaženja kateheza što prethode Neokatekumenskom putu jer se iz navedene građe nadaje kako početne kateheze u pojedince usađuju negativan doživljaj sebe samih, koji oni prije polaženja kateheza nužno nisu imali, premda su razvili neke deprivacijske osjećaje, zbog kojih su se i uputili na kateheze.
Šesto je poglavlje središnje etnografsko poglavlje ovoga kulturno-antropološkoga rada: u njemu se na oko pedeset stranica opisuje “ustrojstvo i način funkcioniranja Neokatekumenskoga puta”, toga dugotrajnog obreda prijelaza, sastavljena od različitih etapa u kojima se neokatekumeni prvo suočavaju s vlastitom grješnošću, da bi potom, odbacujući i doslovno i simbolički predmete, navike i djelovanja iz svojega života (“idole”) - a pomoću detaljnih pouka u biblijske tekstove i prihvaćanja kerigme - postigli “ponovno rođenje”, odnosno sakralizaciju osobnoga identiteta. Premda ograničen nizom okolnosti - da Put traje vrlo dugo, te da ga primjerice još ni jedna zajednica u Hrvatskoj nije prošla, a da je zajednica kojoj je sam pripadao tek nakon devet godina prošla početne etape Puta, potom napuštanjem aktivnoga sudjelovanja u Putu nakon što je ocijenio da neke njegove etape previše zadiru u osobnost, te, na kraju, strogim etičkim kodeksom koji sadržaje pojedinih etapa na Putu drži tajnom - a o koji se nije htio ogriješiti, Šantek je dobro - no uslijed navedenih ograničenja neravnomjerno - opisao sve etape i rituale Neokatekumenskoga puta, potkrijepivši ih podacima iz objavljenih dokumenata Puta, kazivanjima osnivača i pojedinaca, te vlastitim terenskim opažanjima i bilješkama s etapa Puta zagrebačke zajednice koju je istraživao.
Time je stvorena podloga da se u iduća dva poglavlja interpretira ovaj suvremeni religijski fenomen, i to na dvije razine. U sedmome poglavlju mr. sc. Šantek se bavi pojedincem i njegovom/njezinom transformacijom identiteta, uz razmatranje načina na koje se njegov/njezin svakodnevni život tijekom pohađanja neokatekumenata sve više ritualizira. Polaznu hipotezu rada da je Neokatekumenski put moguće promatrati kao društvenu, subkulturnu grupu “koja pojedincu nudi nove referentne kategorije, primjerice: vrijednosti, moralne kodekse ponašanja, stavove, pozitivno ili negativno poštovanje (…) te promjenu osobnih uvjerenja” (str. 177) autor potvrđuje iznošenjem niza mehanizama kojima se Put koristi u poticanju i razvijanju nove identifikacije svojih sljedbenika: razvijanje osjećaja pripadanja i zajedništva, poticanje negativne samopercepcije, nuđenje nove predodžbe o sebi kroz redefiniranje svrhe života i osmišljavanje svakodnevnih aktivnosti u zajednici itd. Teza o Neokatekumenskome putu kao procesu transformacije osobnoga identiteta suobličavanjem s Isusom Kristom izravno vodi antropološkoj interpretaciji pokreta kao složenoga i višestrukoga obreda prijelaza. Njegova su temeljna sredstva tzv. skrutiniji na kojima se provjerava napredovanje osobnoga obraćenja i transformacije identiteta, i tijekom kojih, kao u egzemplarnim obredima prijelaza (npr. obredima inicijacije) osoba doživljava “umiranje” svoje stare osobnosti i prisustvuje svojem “ponovnom rođenju” u “novoga” čovjeka. Intencija je Puta da to obraćenje ne bude samo verbalne prirode nego da se paralelno mijenja i ritualizira svakodnevni život neokatekumena, njihova percepcija vremena i ogranizacija prostora, o čemu mr. sc. Šantek podastire niz zanimljivih podataka (npr. neki neokatekumeni napuštaju svoja zaposlenja ako ih ona previše okupiraju i sprječavaju u prakticiranju pobožnosti, sklapaju brak endogamno, imaju djecu neovisno o materijalnim preduvjetima, odriču se dijela svoje zarade u korist siromašnih i sl.). Tim podacima mr. sc. Šantek potvrđuje teze suvremenih istraživača religije o tome kako izgubljeni monopol u društvenoj dimenziji suvremene religije nadoknađuju monopolom u intimnoj dimenziji, upravljanjem privatnim životima svojih pripadnika (str. 185). Interpretacije provedene u ovome poglavlju vode mr. sc. Šanteka do zaključka, koji se može smatrati i središnjom tezom ovoga doktorskoga rada, da je središnje pitanje antropološkoga istraživanja religije - shvaćene geertzovski kao kulturalne djelatnosti - identitet, zato što je njezina središnja uloga povezana s identitetom, odnosno zato što religija “svojim pripadnicima iznova daje koherentan identitet i usmjerenje cjelokupnome životnom iskustvu, te plauzibilan i dobro integriran sustav značenja u kojemu se pojedinčev svakodnevni život, sada s čvrstim pravilima, iznova sakralizira” (str. 203). Stoga, suprotno istraživačima prosvjetiteljskoga ili racionalističkoga usmjerenja, mr. sc. Šantek tvrdi da će religija u svojim različitim oblicima za jedan dio ljudi uvijek imati važno mjesto.
U osmome, posljednjemu analitičkom poglavlju rada, interpretira se društvena dimenzija Neokatekumenskoga puta i razmatra proces formalizacije i rutinizacije izvorno karizmatske religioznosti. Mr. sc. Šantek ukazuje na proces kojim se neokatekumenat od svojevrsnog karizmatskog pretvorio u strukturiran religijski pokret: slijedeći Weberov koncept rutinizacije karizme, mr. sc. Šantek pokazuje kako se i Neokatekumenat od karizmatičnoga, proročkoga i “šamanističkoga” pokreta oblikuje i strukturira kao formalizirana religijska organizacija s institucionaliziranim ritualima i “svećeničkim” tipom posrednika između karizme i sljedbenika. Premda je tijekom svih interpretativnih dijelova rada Šantek koristio analitički okvir obreda prijelaza (na koji se možda mogao više osloniti u interpretacijama u prethodnome poglavlju) tek u ovome poglavlju on detaljnije iznosi usporedbu Neokatekumenskoga puta s van Gennepovom i Turnerovom razradom obreda prijelaza, posebice njegove liminalne odnosno tranzicijske faze u kojoj nastaje rudimentarno strukturirana i relativno nediferencirana zajednica (communitas), koja na izvanredan način opisuje i realnost neokatekumenske zajednice. Razmatranjem Puta pomoću pojma liminalnosti, mr. sc. Šantek dolazi do još jednoga osobnog doprinosa njegovoj analizi, ustvrdivši kako liminalnost ostaje trajna oznaka životne pozicije neokatekumena, jer se oni percipiraju kao “oni koji su ‘strani’ svijetu, ‘u njemu’ ali ‘ne od njega’, koji su hodočasnici i putnici ka vječnom životu” (str. 212).
Posljednje poglavlje, nazvano “Epilog” nudi svojevrstan rezime spoznaja dosegnutih u ovome radu, te ponovljenu afirmaciju autorova creda u etnologiju odnosno kulturnu antropologiju kao empirijsku disciplinu, koja kombinirajući emske s etskim uvidima nudi poznavanje “iznutra” procesa društvenoga ili kulturnoga života.
Na temelju iznesenoga smatramo da rad mr. sc. Gorana Pavela Šanteka, nesumnjivo predstavlja doprinos donekle zanemarenim istraživanjima suvremene religije i religioznosti u hrvatskoj etnologiji, kako svojim sadržajem tako posebice i ostvarenjem etnografski (empirijski) utemeljene etnološke odnosno kulturno-antropološke interpretacije. Mr. sc. Šantek pokazao je da je ovladao metodama znanstveno-istraživačkoga rada u etnologiji/kulturnoj antropologiji, etičkim zahtjevima koje na istraživača postavlja istraživanje suvremene svakodnevice, te da je svjestan prijepora koji u posljednja gotovo dva desetljeća razdiru disciplinu i da o njima ima konkretan, kritičan stav. Pokazao je, osim toga, zreli samostalni pristup u analizi suvremenoga religijskog fenomena, te dobro poznavanje relevantne svjetske literature o istraživanom fenomenu. Rezultat je analitički primjerena interpretacija jednoga suvremenoga religijskog pokreta, prva takve vrste u nas. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Gorana Pavela Šanteka pod naslovom “Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice” te da kandidata uputi na daljni postupak obrane.
Dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, predsjednica Povjerenstva
Prof. Dr. sc. Vitomir Belaj, član
Prof. Dr. sc. Jakov Mamić, član
Zagreb, 31. svibnja 2004.
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za germanistiku
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 17. svibnja 2004. u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti doktorsku disertaciju mr. sc. Ane Petravić pod naslovom Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika podnosimo Vijeću sljedeći
izvještaj
Disertacija izrađena pod mentorstvom dr. sc. Maje Häusler obuhvaća 373 stranice i podijeljena je u osam poglavlja: 1. Uvod, 2. Istraživanje udžbenika stranih jezika i slika stranog i vlastitog, 3. Faktori strukturiranja slika stranog i vlastitog (1945.- 2000.), 4. Udžbenici njemačkog jezika za osnovnu školu od 1950. – 2000. 5. Metodologija istraživanja udžbeničkog korpusa, 6. Rezultati kvantitativne analize slike stranog i slike vlastitog, 7. Rezultati kvalitativne analize slike stranog i slike vlastitog, 8. Zaključak. U popisu literature (strana 349-367) s ukupno 342 bibliografske jedinice posebno su pod "Primarna literatura" navedeni udžbenici njemačkog jezika koji čine korpus istraživanja (61 bibliografska jedinica), a pod "Dokumenti" kronološkim su redom navedeni školski zakoni, propisi i smjernice pretežito izdani od Ministarstava prosvjete (33 bibl. jedinice). Na kraju slijede sažetak i ključne riječi na hrvatskom i njemačkom jeziku. U glavnom dijelu rada (poglavlja 6 i 7) brojčani su podaci prikazani grafikonima i tabelama posebno navedenima iza kazala.
U uvodnom poglavlju (strana 4 – 9) kandidatkinja određuje predmet, cilj i metodu istraživanja, te naznačuje znanstveni doprinos i praktičnu upotrebljivost svojega rada.
Predmet disertacije je, kao što navodi u podnaslovu, "Analiza ciljne i polazne kulture i civilizacije u hrvatskim udžbenicima njemačkog jezika za osnovne škole od 1950. do 2000." Kandidatkinja će, dakle, podvrgnuti analizi vanjezične sadržaje udžbenika koji su bili proizvedeni u Hrvatskoj i koristili se u okviru redovitog učenja njemačkog jezika u našim osnovnim školama od 1950. godine, kada je, nakon prekida poslije drugog svjetskog rata, ponovno uvedena nastava njemačkog jezika, pa sve do 2000, dakle do našega vremena.
U ukupnim vanjezičnim sadržajima odabranih udžbenika kandidatkinja će identificirati one kulturološkoga karaktera, pri čemu kulturološka komponenta može biti implicite prisutna, gdje je predmet učenja sam njemački jezik, ili eksplicitno kao sadržaj učenja. U ovom drugom slučaju radi se o posredovanju kulturoloških sadržaja vezanih uz kulturu zemalja stranoga – u ovom slučaju njemačkog – jezika. Taj segment nastave stranih jezika naziva se "kultura i civilizacija" (u Francuskoj), "zemljoznanstvo" (u Njemačkoj), a u novije vrijeme koriste se prema angloameričkoj literaturi termini "kulturne studije", "kulturologija" i "kulturološki sadržaji".
Kulturno specifično obilježeni sadržaji u udžbenicima stranih jezika nisu samo oni koji se odnose na strano-jezične kulturne zajednice. I sama nastava stranog jezika, kao i udžbenici, bitno su određeni nacionalno specifičnim datostima okoline: Učeći strani jezik učenici se susreću i s kulturom u kojoj se dotični jezik ostvaruje, a taj se susret ostvaruje na pozadini vlastite, kulturno specifične slike svijeta učenika stečene dotadašnjom socijalizacijom. Osim toga, nacionalno specifične kulturne kategorije djeluju na nastavu stranih jezika kao politički, gospodarski, društveni, pedagoški i drugi faktori time što određuju ciljeve i sadržaje nastave stranih jezika i njezinu didaktičko-metodičku koncepciju.
Kandidatkinja u svojem radu istražuje "sliku stranog" i "sliku vlastitog" u hrvatskim udžbenicima njemačkog jezika. "Sliku stranog" čini slika ciljne kulture i civilizacije, dakle kulturološki sadržaji njemačkog govornog područja. "Sliku vlastitog" čine kulturološki sadržaji koji se odnose na Hrvatsku i Jugoslaviju do raspada SFRJ 1991. te sliku Hrvatske od njezinog osamostaljenja do 2000. godine.
Cilj rada je ustanoviti specifičnosti slike stranog, dakle njemačkog govornog područja, i slike vlastitog (dakle hrvatske kulture), te njihovog suodnosa u svakoj od pet generacija udžbenika promatranog razdoblja. U dijakronijskoj perspektivi kandidatkinja namjerava istražiti razvoj slike stranog i vlastitog i njihovog odnosa kroz pet generacija udžbenika kako bi utvrdila u kojoj se mjeri i na koji način te slike razlikuju, odnosno utvrdila konstantna i razlikovna obilježja kao i tendencije razvoja. I napokon kandidatkinja će interpretirati dobivene rezultate utjecajem "nacionalno specifičnih faktora" (str. 8), među kojima je odabrala institucionalno-kurikularne odredbe (tj. nastavne programa u segmentu kulturoloških sadržaja) i teorijske postulate (tj. smjenu didaktičko-metodičkih koncepcija posredovanja kulturoloških sadržaja), smatrajući da se u tim faktorima slijevaju ostali bitni faktori okoline koji uvjetuju nastavu i udžbenike stranih jezika. Istraživanje udžbeničkog korpusa provest će metodom kvantitativne i kvalitativne analize sadržaja, o čemu iscrpno govori u 5. poglavlju.
Poglavlje 2 (str. 10-41) prikazuje problematiku istraživanja udžbenika stranih jezika općenito i stanje u specifičnom području istraživanja udžbenika s aspekta slike stranog i vlastitog, i to u hrvatskoj glotodidaktičkoj teoriji, a onda i u teorijskoj tradiciji njemačkog govornog područja. Ovo poglavlje teorijski situira rad kandidatkinje, razmatra desiderata na tom području, te utemeljuje specifični nacrt njezinog istraživanja.
Znanstveno istraživanje udžbenika može se provoditi s aspekta faktora utjecaja na razvoj, oblikovanje i primjenu udžbenika, dok se analiza ili kritika udžbenika provodi u svrhu procjene njegove prikladnosti za određenu skupinu adresata (str. 12). Svoj rad kandidatkinja svrstava u "istraživanja koja udžbenik sagledavaju kao produkt te mu prilaze s historijske perspektive podvrgavajući ga znanstveno fundiranoj analizi u području poučavanja kulture i civilizacije iz specifičnog aspekta slike stranog i vlastitog i to bez namjere utvrđivanja adekvatnosti analiziranih udžbenika za određenu skupinu korisnika" (15).
Budući da istražuje sliku pojedine zemlje i naroda, rad kandidatkinje pripada imagološkim istraživanjima koja u udžbenicima stranih jezika ponekad žele ustanoviti u kojoj mjeri slika ciljne kulture odgovara realnosti zemlje jezika cilja. Ovamo spadaju i istraživanja stereotipa i predrasuda u udžbenicima stranih jezika, kandidatkinja ističe da "stereotipi tvore dio cjelokupne slike o danoj zajednici" (16) dok nju zanimaju slike polazne i ciljne kulture u njihovoj cjelovitosti. U domaćoj stručnoj literaturi nalazi vrlo malo "radova koji se uvjetno mogu svrstati u kategoriju imagoloških studija" (17), na njemačkom govornom području naprotiv vrlo mnogo. Tako je npr. istražena slika Njemačke u engleskim, američkim i francuskim udžbenicima njemačkog jezika, slika Amerike i Velike Britanije u udžbenicima engleskog jezika SR Njemačke i Njemačke Demokratske Republike, slika Francuske u njemačkim udžbenicima francuskog jezika, a postoje i poredbena istraživanja udžbenika dviju ili više zemalja, npr. slike Njemačke u američkim, engleskim zapadnonjemačkim i istočnonjemačkim udžbenicima njemačkog jezika (18).
U vrlo zanimljivom prikazu kandidatkinja referira istraživanja slike Njemačke kao ciljne kulture, i to prvo kao prikaz strane kulture, dakle u udžbenicima nastalim van Njemačke (u osnovi pozitivna slika, koja se s vremenom malo problematizira), a onda kao samoprezentaciju, dakle u udžbenicima iz Njemačke gdje je slika Njemačke 50ih i 60ih godina pozitivna, obilježena "harmonijom stabilnošću i redom" (26), dok se 70ih godina u zapadnonjemačkim udžbenicima ta slika problematizira: "Prikazuje se negativna strana industrijskog razvoja, gospodarskog rasta i potrošačkog društva kao npr. nezaposlenost, problemi stranaca i rubnih skupina društva, loše stanje u obrazovnom sustavu, zapostavljenost interesa žena, djece i hendikepiranih, zagađenje okoliša, zastoji na cestama, buka, nehumana gradnja" i dr. Nasuprot tome, slika Njemačke u istočnonjemačkim udžbenicima je "beziznimno pozitivna" (27).
U metodološkom pogledu kandidatkinja pokazuje prednosti dijakronijskih istraživanja slike Njemačke koja za utvrđivanje tematskih težišta koriste jače diferencirane rastere kategorija sadržaja, obrazlaže potrebu kvantificirajućih postupaka analize, koje međutim valja dopuniti deskriptivno-analitičkim postupcima.
Da bi mogla objektivno prosuditi strukturiranje slike obiju kultura, kandidatkinja je preuzela kategorizaciju načina prezentacije sadržaja koja razlikuje pet mogućih tipova prikaza: afirmativno-eksklamatorni, problematizirajući, kritičko emancipatorni, tipizirajuće-imitativni i normativno-dokumentarni (30) koje u nastavku pojašnjava.
Posebna je odlika ovog rada dovođenje u suodnos slike stranog i vlastitog. "Te kategorije postaju predmetom interesa glotodidaktike 80ih godina 20. stoljeća kada se cilj nastave stranih jezika počinje sagledavati u kontekstu interkulturalne komunikacije, a osobito 90ih godina kada se sve više etablira interkulturalna koncepcija nastave stranih jezika koja odnos stranog i vlastitog vidi kao svoju konstitutivnu komponentu." Bitnu ulogu u nastavnom procesu sada ima "spoznaja da se susret sa stranim odvija kroz prizmu vlastitoga te da je razumijevanje vlastitoga, prije svega u smislu njegova utjecaja na doživljavanje stranoga, neophodan preduvjet za postizanje interkulturalnoga razumijevanja" (37).
Osim što će uspoređivati slike ciljne i polazne kulture, kandidatkinja će dakle analizirati njihov suodnos koristeći na temelju općih modaliteta doživljavanja stranoga kao izvanjskog, kao čudnovatog, kao još nepoznatog, kao nespoznatljivog te kao zastrašujućeg (39) izvedene obrasce doživljavanja stranog koji se razlikuju "prema svojem temeljnom odnosu prema stranome, prema karakteristikama crte razdvajanja stranoga i vlastitoga i odnosa napetosti između tih dviju kategorija te prema funkcijama koje strano ima u odnosu na vlastito" (40). Koristit će četiri temeljna obrasca tumačenja stranoga: 1. doživljavanje stranoga kao nosive podloge i rezonantnog tla vlastitoga, 2. odnos prema stranome kao prema negaciji vlastitoga (doživljavanje stranoga kao protuslike), 3. doživljavanje stranoga kao šanse za nadopunu i upotpunjavanje vlastitoga, te 4. tumačenje stranoga u kojem se vlastito i strano sagledavaju u suodnosu međusobnog kontrastiranja (strano kao komplementarnost) (str. 40 i d.).
Poglavlje 3 (42-101) posvećeno je faktorima koji utječu na strukturiranje slike stranog i vlastitog u udžbenicima stranog jezika. To su prije svega didaktičko-metodičke koncepcije posredovanja kulture i civilizacije u nastavi stranog jezika. Kandidatkinja ih razrađuje u kronološkom razvoju: kulturno-povijesno-faktografski pristup prevladava 50ih i 60ih godina 20. stoljeća, od 70ih godina pojavljuje se komunikacijski pristup, a 90e godine obilježava proširenje toga pristupa interkulturalnim komponentama.
Posebna vrijednost ovoga rada je potpuni i prvi puta poduzeti prikaz domaće didaktičke i metodičke teorije posredovanja kulture i civilizacije u nastavi stranih jezika nakon drugog svjetskog rata do gotovo današnjih dana koji precizno zacrtava promjene u teorijskom definiranju mjesta, uloge i sadržaja tog segmenta nastave stranih jezika. Te promjene prate promjene u određivanju ciljeva učenja stranih jezika u funkciji drugačijih društvenih potreba, međunarodnih kretanja, recepcije razvoja glotodidaktike i doprinosa bazičnih i pomoćnih znanosti. Kandidatkinja je utvrdila značajnu promjenu orijentacije 70ih godina 20oga stoljeća kada se posredovanje kulturoloških sadržaja prestaje tretirati kao zasebno područje, odvojeno od učenja jezika, kulturološki se sadržaji koncentriraju na sadašnji trenutak, proširuju se temama i situacijama svakodnevnog života, a književni tekstovi gube dotadašnji važan status. S etabliranjem nadređenog cilja osposobljavanja učenika za adekvatnu komunikaciju na stranom jeziku elementi ciljne kulture i civilizacije u temama i situacijama svakodnevnog života izvornih govornika uvode se već od samog početka učenja stranog jezika. S interkulturalnim pristupom 90ih godina tematizira se pluricentričnost pojedinih stranih jezika, redefinira mjesto i uloga književnih tekstova, odgojna funkcija nastave kulture i civilizacije razmatra se i kao senzibilizacija za različitosti kultura i razvijanje tolerancije tih različitosti.
Kao drugi važan sklop faktora kandidatkinja u ovom poglavlju daje prikaz razvoja institucionalnog okvira svojeg predmeta istraživanja: razvoj hrvatske osnovne škola poslije drugog svjetskog rata (uvođenje obaveznog obrazovanja u sedmoljetki odnosno osmoljetki), zastupljenost nastave stranih jezika u satnici osnovne škole, i zatim prikazuje odredbe nastavnih programa stranih jezika u promatranom razdoblju u segmentu posredovanja sadržaja kulture i civilizacije jezika cilja.
Poglavlje 4 (102-114) prikazuje korpus istraživanja. U promatranom razdoblju od 50 godina kandidatkinja je identificirala pet generacija udžbenika njemačkog jezika za osnovne škole koje se pojavljuju otprilike svakih deset godina prateći sa stanovitim kašnjenjem uvođenje novih nastavnih planova i programa.
Nakon prve generacije iz 50ih godina prošloga stoljeća, koja je nastala u otežanim poslijeratnim uvjetima a sadrži cjeloviti udžbenik tj. nema radne bilježnice, već sljedeća serija iz 60ih godina postupno je opremljena dodatnim didaktičkim materijalima, magnetofonskim trakama i višebojnim slikama, a kasnije su objavljene i radne bilježnice. Treću generaciju (70e godine) čini "razgranati radni udžbenik" s "višeizvornim sklopovima": pored tiskanih tu su vizualni i auditivni materijali (dijafilmovi i dijapozitivi, kartice sa situacijskim crtežima, kartice za grupni rad, aplikacije za magnetograf ili flanelograf, lutke i element-film). I sljedeća generacija iz 80ih godina obuhvaća dodatne materijale (kasete, zidne slike, grafofolije i materijale za igre), no posljednja serija iz 90ih godina ima znatno manje udžbeničkih dijelova. Svi su udžbenici popraćeni priručnicima za nastavnike.
Za svoju analizu kandidatkinja je odabrala dijelove udžbeničkih cjelina koji su bili dostupni i učeniku i nastavniku: 22 udžbeničke knjige i 18 radnih bilježnica kroz pet generacija. Za svih pet generacija utvrdila je didaktičko-metodičku koncepciju, te dala kratki prikaz strukture udžbenika i likovno-grafičke opreme. Prva i druga generacija udžbenika temelje se na načelima direktne (kombinirane) metode, s time da je u početnici druge generacije za tada kao novina uvedeni oralni period primijenjena isključivo direktna metoda uz pomoć audio-vizualnih sredstava bez tumačenja jezičnih pravilnosti. Udžbenici treće generacije (70e godine) za prve dvije se godine učenja temelje na audio-vizualnoj metodi i također imaju početnu oralnu fazu učenja, no u završna dva razreda uvedeno je kognitivno učenje i sistematizacija jezičnih struktura. Uključeni su i elementi komunikacijskog pristupa (govorni obrasci posredovani u mini-dijalozima). Razlike u didaktičko-metodičkoj koncepciji između udžbenika za početne i za završne godine učenja zadržane su i u četvrtoj generaciji (80e godine), no ipak se jezične zakonitosti osvještavaju već od 5. razreda, upotreba materinskog jezika je dopuštena. Oralna faza je napuštena, a jezične se strukture objašnjavaju. U skladu s kognitivnim pristupom učenju i podučavanju stranog jezika radna bilježnica je postala priručnik za učenika koji mu omogućuje samostalno učenje, pa su upute za vježbe i objašnjenja dana hrvatskim jezikom i dodana su rješenja vježbi. Koncepciju pete generacije udžbenika (90e godine) karakterizira otvorenost i kognitivni pristup. Opsežniji se tekstovi prezentiraju u dijelovima, pored konstruiranih zastupljeni su i autentični tekstovi. Jezične pravilnosti objašnjavaju se već od 4. razreda. U početnim dijelovima upute za vježbe formulirane su paralelno hrvatski i njemački. Udžbenici su bogato ilustrirani u boji, te kao i svi prethodni na kraju sadrže njemačko-hrvatski rječnik.
Poglavlje 5 (str. 115-134) posvećeno je metodologiji istraživanja. Adekvatno predmetu svojeg interesa kandidatkinja će primijeniti metodu analize sadržaja. Da bi došla do uvjerljivijih rezultata u prvom će koraku kvantitativnim postupcima analize učestalosti ustanoviti tematska težišta u prikazu stranog i vlastitog, a zatim će kvalitativnom analizom istražiti karakteristike sadržaja s obzirom na njihovu prezentnost, latentnost i singularnost. Kvantitativnu i kvalitativnu analizu primjenjuje kao komplementarne postupke koji će pružiti "diferencirani uvid u slike stranog i vlastitog za svaku od pet generacija udžbenika. To će u dijakronijskoj perspektivi omogućiti uočavanje promjena i konstanti u slikama obje kulture i u njihovim suodnosima". (118)
Kao elemente svoje metode kandidatkinja definira: uzorak za analizu sadržaja (udžbenici i radne bilježnice svake generacije posebno), jedinicu konteksta (pojedina generacija udžbenika), jedinicu sadržaja (slika stranog tj. ciljne kulture i slika vlastitog tj. polazne kulture). Kao jedinicu analize uzima tekstove i ilustracije. U obzir uzima samo cjelovite tekstove (dakle ne uzima vježbe ako ne sadrže koherentan tekst) koji mogu varirati od jedne rečenice (npr. poslovice ili legende uz fotografije) do opsežnih tekstova i do 30ak redaka. Te se jedinice klasificiraju u kategorije sadržaja. Te je kategorije odredila prema tematskim područjima udžbeničkih sadržaja koji prenose informacije o pojedinim komponentama ciljne i polazne kulture pridržavajući se pri tome kriterija iscrpnosti (u odnosu na sadržaj) i podesnosti (prema adresatima). Slična istraživanja drugih autora kandidatkinji su služila kao orijentacija, no elemente analize, posebno kategorije sadržaja, odredila je sama, na originalan, teorijski utemeljeni i minuciozno promišljen način.
Za analizu koristi raster s 21 kategorijom sadržaja, razvrstanih u dvije skupine. Makro razinu, razinu okvirnih društvenih uvjeta, struktura i institucija čine kategorije koje se odnose na opće značajke pojedine kulture na nadpersonalnoj razini. Makrostrukturne kategorije sadržaja su: geografska obilježja, povijest, politika, gospodarstvo, društvo, sustav odgoja i obrazovanja, znanost i tehnika, umjetnost, mediji, jezik i nacionalni šport.
Mikro razinu čine kategorije koje se odnose na svakodnevni život pojedinca, pripadnika pojedine kulture i civilizacije. Mikrostrukturne kategorije sadržaja su: obitelj, škola, rad, slobodno vrijeme, stanovanje, jelo i piće, odijevanje, svečanosti i običaji, karakteristične osobine i ophođenje te promet. Za svaku je kategoriju odredila koji se udžbenički sadržaji u nju klasificiraju.
U kvantitativnoj se analizi svaka jedinica identificirane kategorije sadržaja evidentira u okviru jedne ili druge kulture s vrijednošću jedan. Jedinice koje se ne mogu jednoznačno pripisati jednoj ili drugoj kulturi ne ulaze u klasifikaciju, premda se broje, jedinice sa sadržajima iz više kategorija broje se kao dijeljene vrijednosti na odgovarajući broj kategorija. Iz tih brojčanih podataka za svaku se generaciju udžbenika računa procentualna zastupljenost ciljne i polazne kulture u svakoj od 21 kategorije sadržaja.
U kvalitativnom se dijelu istraživanja deskriptivno-analitički istražuju karakteristike sadržaja za svaku pojedinu kategoriju s obzirom na opseg obuhvaćenosti pojedinih komponenata kulture, na moguće vrijednosne stavove u odnosu na pojedine komponente stranog i vlastitog, te na singularne karakteristike sadržaja pojedinih kategorija. Zatim se analiziraju načini prezentacije, identificiraju postupci kojima se dovodi u vezu vlastito i strano, i konačno implicitno sadržani modeli suodnošenja tih dviju slika.
Glavni, analitički dio disertacije čine poglavlja 6 i 7 s rezultatima i interpretacijom rezultata kvantitativne i kvalitativne analize slike stranog i vlastitog, te odnosa tih dviju slika u svakoj pojedinoj generaciji udžbenika i u dijakronijskoj usporedbi. Dobivene rezultate kandidatkinja interpretira u kontekstu smjene glotodidaktičkih i metodičkih koncepcija posredovanja kulturoloških sadržaja i odredbi nastavnih programa u tom segmentu.
U kvantitativnoj analizi sadržaja vrijednosti za utvrđenu prisutnost pojedinih sadržaja kandidatkinja je izrazila do četvrte znamenke iza decimalnog zareza, posljednju je znamenku zaokružila. Udjele pojedinih kategorija sadržaja predočila je grafikonima, a tablicama je prikazala rangiranje tih kategorija odredivši tri područja prezentnosti odnosno pridavanja pažnje pojedinim kategorijama (značajno, srednje i manje prisutni sadržaji) za svaku generaciju udžbenika. Time je dobila dijakronijsko pomicanje tematskih težišta sadržaja
Rezultati kvantitativne analize u poglavlju 6 (str. 135-199) u dijakronijskom slijedu generacija udžbenika pokazuju tendenciju smanjivanja udjela kulturno-civilizacijskih sadržaja u odnosu na ukupne sadržaje udžbenika, uz iznimku 4. generacije. To je povezano sa specifičnim vrstama tekstova karakterističnima za pojedine generacije udžbenika. S etabliranjem komunikacijske kompetencije kao nadređenog cilja nastave stranih jezika od 70ih godina dalje naglašava se usmena komunikacija pa se u udžbenicima u znatnoj mjeri pojavljuju "mini dijalozi" sa svrhom posredovanja komunikacijskih obrazaca koji međutim nisu precizno smjestivi u pojedinu kulturu pa dovode do smanjenja udjela tih sadržaja u trećoj i petoj generaciji. Značajan pad ukupnog udjela tih sadržaja u petoj generaciji 90ih godina dodatno je uvjetovan pojavom informativnih tekstova koji obrađuju tematike opće ljudskog karaktera, što je u skladu s odredbama pripadnog nastavnog programa.
Što se tiče omjera prisutnosti ciljne i vlastite kulture, izrazita cezura između prve i druge generacije udžbenika s jedne, te ostalih triju generacija nakon 70ih godina s druge strane, korelira s bitno drugačijim pristupom posredovanju kulture i civilizacije, naznačenom i u nastavnim programima: Kulturno-povijesno-faktografski pristup i nastavni programi 50ih i 60ih godina teme početnog učenja smještaju u domovinu učenika, a komunikacijski i interkulturalni pristup i nastavni programi od 70ih godina dalje od samog početka zahtijevaju obradu tema i situacija u okviru izvornog sociokulturnog okruženja jezika cilja. Minimalni udio sadržaja polazne kulture u trećoj generaciji te postupan trend rasta tih sadržaja u četvrtoj i osobito u petoj generaciji proizlazi iz odrednica nastavnih programa, od kojih onaj iz 1972. tu kulturu uopće ne uzima u obzir, kod se 1982. za obradu kulturoloških tema traži povezivanje s domaćom sredinom, za što se 1997. izrijekom navode zadaci.
Raspodjela makrostrukturnih i mikrostrukturnih sadržaja u okviru obiju kultura također je u skladu s dvije suprotstavljene didaktičko-metodičke koncepcije i nastavnim programima 50ih i 60ih godina s jedne i od 70ih godina dalje s druge strane. S obzirom na kulturološku situiranost tematskih područja iz segmenta svakodnevnog života, u prve dvije generacije udžbenika svakodnevne situacije bliske učenicima, predviđene za početne godine učenja, smještene su primarno u okvir polazne, a od treće generacije dalje u područje ciljne kulture.
Opći pad makrostrukturnih i porast mikrostrukturnih sadržaja u dijakronijskom slijedu generacija udžbenika također proizlazi iz različitih koncepcija: Kulturno-povijesno-faktografski pristup i nastavni programi 50ih i 60ih godina teže stjecanju opće slike o ciljnoj kulturi i time uključuju stanovitu sustavnost općih znanja o kulturnoj baštini, dok komunikacijski i interkulturalni pristup posredovanju kulture i nastavni programi od 70ih godina dalje odbacuju tu sustavnost u korist egzemplarnosti i koncentriraju se na aspekte svakodnevnog života.
Što se tiče izbora sadržaja za prikaz strane kulture ustanovljen je znatno širi konsenzus nego za prikaz vlastite kulture. Pogotovo se od 70ih godina dalje autorima udžbenika ostavlja slobodan prostor za izbor po vlastitom nahođenju.
Rezultati kvalitativne analize u poglavlju 7 (str. 200-342) pokazuju da svaka generacija udžbenika na specifičan način strukturira sadržaje u pojedinačnim kategorijama kako u prikazu stranog tako i u prikazu vlastitog. Po raznolikosti pojedinačnih aspekata sadržaja najsveobuhvatniju sliku stranoga u području makrostruktura pruža treća, a u području mikrostruktura četvrta generacija udžbenika. Najsuženiju sliku stranog na makrostrukturnoj razini daje četvrta, a na mikrostrukturnoj razini prva i druga generacija.
Slika vlastite kulture u makrostrukturama najpotpunija je u prvoj, a u mikrostukturama u drugoj generaciji. Najoskudnija slika vlastitog na makrostrukturnoj razini svojstvena je trećoj i četvrtoj generaciji, a u trećoj je generaciji vrlo uzak i prikaz mikrostrukturnih sadržaja.
Konstante u prikazu slike stranoga ustanovljene su u većoj mjeri nego za prikaz vlastite kulture, i to su većim dijelom makrostrukturne kategorije sadržaja, dok se u mikrostrukturnim kategorijama podudaraju prva i druga generacije, te zatim ostale. Konstante u prikazu ciljne kulture odgovaraju ustaljenim predodžbama o pojedinim zemljama njemačkog govornog područja, kao što su npr. industrija zapadne Njemačke, Goethe, tipični švicarski proizvodi i ljepote alpskih krajolika, značenje Beča kao kulturnog i turističkog središta, glazbena tradicija Austrije te nastavnim programima zadana obrada gradišćanskih Hrvata. Pri tome se veća stabilnost uočava u strukturiranju slike Austrije i Švicarske, dok se prikazi zapadne, a naročito istočne Njemačke, koja se u prvoj generaciji udžbenika uopće ne uzima u obzir, znatno razlikuju.
Podudarnosti odabranih sadržaja u ciljnoj i polaznoj strukturi ograničene su, i to na prikaze prirodnih ljepota i geografskog segmenta turizma.
Sadržaji strane kulture prikazani su raznolikim načinima prezentacije, dok se vlastito prikazuje isključivo na afirmativno-eksklamatorni i tipizirajuće-imitativni način. Dok slika stranog sadrži i problematične aspekte, vlastito je prikazano isključivo u pozitivnom svjetlu čime se slika vlastitog pokazuje idealiziranom.
U prikazu vlastitog vidljiv je trend deideologizacije i internacionalizacije sadržaja. Slika ciljne kulture ima primarno informativnu funkciju koja uključuje i odgojnu komponentu, slika vlastitog ima prvenstveno odgojnu ulogu.
U suodnosu slike stranog i vlastitog u dijakronijskom je slijedu zamjetna tendencija smanjivanja distance između ciljne i polazne kulture i civilizacije. Taj se trend očituje i u promjenama modela sagledavanja stranoga: u prve dvije generacije udžbenika strano se doživljava kao protuslika vlastitog, zatim kao rezonancijsko tlo vlastitog u kombinaciji s modelom protuslike, a u posljednje dvije generacije ti se modeli proširuju doživljavanjem stranoga kao nadopune vlastitog.
U zaključnom poglavlju 8 (str. 343-348) kandidatkinja rezimira dobivene rezultate naglašavajući pri tome uočene trendove razvoja prikaza ciljne i vlastite kulture i njihovog suodnosa u kontekstu promjena društvenih i materijalnih uvjeta, nacionalne i političke situacije, razvoja bazičnih znanosti te opće pedagoških i glotodidaktičkih strujanja.
Za ciljnu kulturu njemačkog govornog područja kandidatkinja je u promatranom razdoblju identificirala dvije različite slike. Prva, u udžbenicima 50ih i 60ih godina, sužena je i statična, ona želi dati prikaz kulturne baštine zemalja tog područja, pa u znatnoj mjeri uključuje povijesne sadržaje, a segmente svakodnevnog života tek minimalno. Opaža se tendencija ublažavanja negativne percepcije Njemačke u prvim desetljećima nakon drugog svjetskog rata. Nasuprot tome, druga slika od 70ih godina dalje, koncentrirana je upravo na suvremeni trenutak zemalja njemačkog govornog područja i upravo su svakodnevni život i preokupacije stanovnika tih zemalja u prvom planu. Poliperspektivnost, problemska prezentacija i kritičko-emancipativni pristup čine tu sliku dinamičnom. Uočljiv je trend liberalizacije odnosa u privatnoj i javnoj sferi. U te tri generacije udžbenika slika stranog sve više se koncentrira na prikaz individualizirajućeg potrošačkog društva blagostanja u kojemu su pojedinci orijentirani na zadovoljenje vlastitih potreba što je naročito vidljivo u dominaciji segmenta slobodnog vremena. Slika je ahistorična, a u zadnje dvije generacije (80e i 90e godine) i apolitična.
I za prikaz vlastite kulture kandidatkinja je utvrdila dvije različite slike. Udžbenici 50ih i 60ih godina pružaju znatno opsežniju sliku vlastite kulture. Prikazuju se raznoliki segmenti svakodnevnog života, u njima dominira osjećaj zajedništva, optimizam i vjera u napredak socijalističke domovine i ponos na ostvareno. Prikazuje se patrijarhalno društvo s neupitnim ulogama spolova i generacija. Posreduju se vrijednosti ozbiljnog odnosa prema radu, zalaganja te poštovanja autoriteta u privatnoj i javnoj sferi. Druga slika vlastitog, od 70ih godina dalje, znatno je suženija. Sfere svakodnevnog života sve manje su prisutne, a ističu se određene posebnosti domovine, koja je u petoj generaciji iz 90ih godina opet značajnije prisutna. Otada se prikazuje suverena Republika Hrvatska, ističe domovinski rat i naglašava hrvatska kulturna baština, te upućuje na pripadnost Hrvatske zapadnoeuropskom i srednjeeuropskom kulturnom krugu. Polazna je kultura sada jače prisutna i segmentima svakodnevnog života. Kako je za tri zadnje generacije udžbenika karakteristično progresivno smanjenje distance i otvaranje prema stranome tako se odgojna funkcija kulturoloških sadržaja od 90ih godina ostvaruje u slici vlastite kulture koju obilježuju nacionalni suverenitet, demokratske promjene i razvoj pluralističkog društva.
Završavajući svoj sintetički pregled kandidatkinja s pravom, s obzirom na iznimnu kvalitetu predane disertacije, očekuje da će potaknuti njezinim spoznajama mladi znanstvenici nastaviti rad na ovom kod nas teorijski gotovo nezahvaćenom području. Istu takvu analizu slike ciljne i polazne kulture valja provesti za srednjoškolske udžbenike kako bi se dobila zaokružena slika kulture njemačkog govornog područja koju stječu naši učenici tokom obaveznog školovanja, te analizirao odnos ciljne i polazne kulture s kojim se susreću. Takvo bi istraživanje trebalo provesti i za početno učenje njemačkog kao drugog stranog jezika u srednjoj školi čime bi se ustanovile razlike strukturiranja pojedinih aspekata s obzirom na dob učenika.
Istraživanja te vrste valjalo bi provesti i za druge strane jezike koji se uče u Hrvatskoj, te rezultate usporediti s istraživanjima koja se odnose na hrvatski i njemački jezik. Posebno zanimljiva bila bi mogućnost uklapanja u gore spomenuta poredbena međunarodna istraživanja slika kultura pojedinih ciljnih jezika u udžbenicima raznih zemalja.
I na kraju želimo istaknuti da je ovim radom kandidatkinja po prvi puta u našoj glotodidaktičkoj tradiciji zacrtala teorijski put znanstveno utemeljenih imagoloških istraživanja udžbenika stranih jezika kojim će mladi istraživači ubuduće lakše moći krenuti nakon što su postavili svoje zadatke.
Osim toga, rezultati njezinoga rada direktno su primjenjivi, kao prvo, pri koncipiranju udžbenika stranih jezika u segmentu sadržaja kulture i civilizacije, i kao drugo pri izradi kriterija za prosudbu udžbenika u tom segmentu, što se može koristiti bilo za recenziranje udžbenika bilo za procjenu primjenjivosti nekog udžbenika na rad s određenom skupinom učenika.
Zaključna ocjena
Disertacija Ane Petravić Slika o stranom i vlastitom u udžbenicima njemačkog jezika uzoran je znanstveno-istraživački rad. Kandidatkinja suvereno vlada teorijskim postavkama ne samo užeg interesa svojega rada već i na vrlo širokom području glotodidaktičkih promišljanja kulturološke problematike.
Kandidatkinja je pokazala znanstvenu originalnost u pronalaženju najpodesnije metodologije, te zamjernu preciznost i dosljednost u analitičkom dijelu istraživanja. Vrlo umješno strukturiranje teksta rezultat je neobičnog velikog uloženog truda, a minuciozno utemeljenje spoznaja i razmatranje njihovih mnogobrojnih aspekata svjedoči o istinskom erosu k spoznaji.
Vrijednost ovog rada ne leži samo u novim i vrijednim uvidima u obrađenu materiju, već će pojedini dijelovi, kako je više puta istaknuto u izvještaju, nadolazećim generacijama istraživača poslužiti kao vrelo podataka koji su smješteni u sintetičke prikaze.
Stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati disertaciju mr. sc. Ane Petravić i kandidatkinju uputi na daljnji postupak.
Zagreb, 27. svibnja 2004.
Članovi povjerenstva
dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
član povjerenstva
dr. sc. Nada Ivanetić, izv. prof. Ekonomskog fakulteta u Rijeci
član povjerenstva
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Izvještaj o doktorskoj disertaciji
Amira Kapetanovića
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta humanističkih i društvenih znanosti imenovalo nas je na sjednici od 8. ožujka 2004. u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. Amira Kapetanovića Arhaizmi u hrvatskom jeziku. Nakon uvida u rad podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Doktorska disertacija mr. sc. Amira Kapetanovića Arhaizmi u hrvatskom jeziku ima 171 stranicu i sastoji se od deset poglavlja: I. Uvod; II. Polazišta; III. Dvojbe oko diobe; IV. Razgraničenja; V. Strukturni arhaizam; VI. Leksičkosemantički arhaizam; VII. Arhaizam i purizam; VIII. Jezična polifunkcionalnost i arhaizam; IX. Arhaizam kao stilem; X. Zaključak. Na svršetku rada nalazi se popis literature i popis vrela, sažeci na hrvatskome i engleskome jeziku, ključne riječi, životopis i kazalo. Prva četiri poglavlja posvećena su uvodnim i teorijskim pitanjima, a u preostalim poglavljima autor pristupa odabranoj temi opisujući i tumačeći iz različitih aspekata problem arhaizma.
U uvodnom dijelu istaknuto je kako nema mnogo radova, osobito kroatističkih, koji problematiziraju pitanje arhaizma. Istraživanje nije usmjereno na detekciju arhaizama određenoga razdoblja iz povijesti hrvatskoga jezika i filološku interpretaciju ograničene građe, nego na rješavanje jezikoslovnih prijepora koji se javljaju u vezi s problemom arhaizma. Izbor takva pristupa omogućio je autoru da opažanja, tumačenja i tvrdnje u izlaganju potkrijepi primjerima iz različitih sinkronijskih presjeka hrvatskoga jezika (u rasponu od XV. do konca XX. st.) i različitih funkcionalnih stilova. Budući da su primjeri uzeti iz hrvatskoga korpusa, u naslovu rada istaknuto je ograničenje (“u hrvatskom jeziku”).
U poglavlju Polazišta najprije se iznose i komentiraju dosadašnja tumačenja arhaizma, koja su dosad proizlazila uglavnom iz okvira stilistike. Potom se pristupa rješavanju prvoga metodološkoga problema, koji se može formulirati pitanjem: treba li arhaizme istraživati u sinkronijskoj ili dijakronijskoj perspektivi? Na to se nije moglo odgovoriti bez teorijskih refleksija na problem: polazi se od strukturalističkih temelja F. de Saussurea i postsosirovske kritike opreke sinkronija / dijakronija. Autor se osvrće i na kritičke stavove praških strukturalista u vezi s tom oprekom i sumnja u njihovu argumentaciju tvrdnje kako nijedna “sinkronija” (= jezično stanje) nije statična jer u svakoj postoje arhaizmi i neologizmi (odnos “staro” : “novo”). Odjeci takva stava prisutni su tijekom XX. stoljeća u lingvističkoj literaturi, pa i kroatističkoj. Međutim, autor ne shvaća arhaizam kao ostatak prethodnoga jezičnoga stanja (jer je u jednom jezičnom stanju moguće ostvariti arhaizme iz različitih razdoblja jezične povijesti, koji nikada nisu morali biti sinkronizirani) i nasljeduje one istraživače i pristupe koji opreku sinkronija / dijakronija ne pripisuju jeziku nego istraživanju jezika. Pritom su najsnažniji odraz ostavili teorijski stavovi lingvista E. Coseriua, i to ne samo njegova kritika sosirovske antinomije dijakronija / sinkronija nego i prevladavanje dihotomije Jezik – Govor trihotomijom Sustav – Norma – Govor. Na temelju Coseriuovih kritika autor zaključuje kako je arhaizme moguće istraživati jedino u sinkronijskoj perspektivi i kako su arhaizmi činjenice realizacije, a ne Sustava i Norme.
U Polazištima jedan je odsječak posvećen tzv. fiksiranom jeziku. Jasno je naznačeno da jezik starijih pisanih vrela “ne smijemo analizirati oslanjajući se jedino na znanje suvremenoga jezika” i kako bi pogrešno bilo “fiksirani jezik starijih vrela promatrati kao suvremeni tekst”. U vezi s fiksiranim jezikom starih pisanih izvora autor naglašava teškoće u raščlambi “mlađih prijepisa”.
Budući da se arhaizam može promatrati i kao jezični znak koji je, kao i svaki drugi, nedjeljivo dvojstvo označenika i označitelja, načelno se odbacuju pristupi koji u interpretaciji pojedinih arhaizama samo jedan dio jezičnoga znaka smatraju arhaičnim (ili izraz ili sadržaj).
U trećem poglavlju Dvojbe oko diobe raspravlja se o različitim dosadašnjim podjelama arhaizama, ali autor predlaže i u radu aplicira podjelu na dvije vrste: strukturni i leksičkosemantički arhaizam. Ta se podjela, utemeljena na odnosu struktura : semantika, pokazuje pogodnom za opis arhaizama jer se ne miješaju paradigmatski i sintagmatski odnosi te se pritom ne isključuje mogućnost tradicionalne podjele unutar predložene: strukturni obuhvaća (morfo)fonološke i gramatičke arhaizme, a leksičkosemantički arhaizam tzv. izrazne i tzv. sadržajne arhaizme. U istom se poglavlju navješćuje i pristup leksičkosemantičkom arhaizmu, navode se i oprimjeruju grafijski i ortografski arhaizmi, a potom se na temelju Coseriuove trihotomije jezične djelatnosti izvodi tipologija arhaizama: 1) ako se arhaizam suprotstavlja i Sustavu i Normi, riječ je o apsolutnom arhaizmu; 2) ako se arhaizam suprotstavlja ili Sustavu ili Normi, riječ je o relativnom arhaizmu. Ta se tipologija testira na odabranim primjerima. U svezi s tim treba reći da je u Zaključku podcrtano kako se “dearhaizirati” može jedino relativni arhaizam koji se suprotstavlja Normi, a ne apsolutni arhaizam i relativni arhaizam koji se suprotstavlja Sustavu. Time se odbacuje općeprihvaćena tvrdnja da svi arhaizmi jednoga razdoblja mogu izgubiti taj status u drugom razdoblju.
Prije analize i opisa strukturnih i leksičkosemantičkih arhaizama autor je najprije morao razgraničiti arhaizam od drugih razreda riječi: zastarjelice, neologizma i historizma. O tome iscrpno piše u četvrtom poglavlju Razgraničenja. Kapetanović se priklanja nekim dosadašnjim pristupima koji su ustrajali na razlikovanju arhaizma i zastarjelice (zastarjelicu shvaća kao “staromodnu”, ali aktualnu riječ s kontinuitetom). Osim toga, sažeto je iznesena problematika vezana uz neologizme i posebna je pozornost usmjerena na opis i tumačenje historizma. Što se historizma tiče, autor odbacuje tradicionalno poimanje historizma kao “zastarjele” riječi i najveću pozornost posvećuje nestanku “stvari” i procesu nastanka historizma. Taj proces (nehistorizam > historizam) protumačen je kao semantička promjena kojom riječ ne “zastarijeva”, nego nastaje “novo” značenje (s restrikcijom), i to potaknuto percepcijom promjene u izvanjezičnoj stvarnosti. Višeznačnica može akumulirati nekoliko različitih historizama i pritom nije nužno da prvobitno značenje višeznačnice bude značenje historizma. Naglašena je i važnost metafore jer se prenošenjem značenja historizam može “dehistorizirati” i pritom se, zahvaljujući polisemiji, ne eliminira značenje višeznačnice na temelju kojega nastaje metaforičko.
Autor sve navedene razrede riječi ne promatra u okviru tradicionalne distinkcije “pasivni” – “aktivni” jezični sloj jer smatra da je pripadnost bilo kojem od ta dva sloja irelevantna za njihovo tumačenje. Također, i zastarjelice i neologizmi i historizmi i arhaizmi promatraju se u disertaciji kao riječi i veze riječi, a ne kao leksemi (apstraktne jedinice).
U poglavlju Strukturni arhaizam ta se vrsta arhaizma najprije ilustrira odabranim primjerima na svim jezičnim razinama (od fonološke do sintaktičke) iz različitih sinkronijskih presjeka. Autor je veći dio poglavlja posvetio raspravi o prijepornim pitanjima. Osobito ga zanima problem klasifikacije, odnosno na metajezičnoj razini prisutno razjednačivanje arhaizma i “izama” koji potječu iz drugih hrvatskih i nehrvatskih idioma (dijalektizmi, regionalizmi, posuđenice itd.). Također, Kapetanović provjerava načelno izrečenu tvrdnju kako nijedna apstraktna jezična činjenica ne može biti arhaizam. Na koncu poglavlja vrši se konsolidacija izrečenih stavova, i to provjerom na primjerima iz pjesničke zbirke koja je zasićena strukturnim arhaizmima (Mak Dizdar: Kameni spavač).
Osim objašnjenja naziva leksičkosemantički arhaizam i navođenja primjera za tu vrstu arhaizma, u šestom poglavlju (Leksičkosemantički arhaizam) pozornost je usmjerena na prevladavanje jaza koji u tradicionalnom pristupu postoji između tzv. izraznoga i tzv. sadržajnoga arhaizma. Autor smatra da se navedene vrste arhaizama mogu smatrati jednom vrstom jer se i “izrazni” i “sadržajni” kao arhaizmi definiraju s obzirom na sinonimiju, semantički odnos koji oni uspostavljaju s drugim riječima. Tako se isključuje mogućnost da bi tzv. sadržajni arhaizam mogao biti arhaizam s obzirom na homonimne odnose.
U preostalim se poglavljima autor bavi arhaizmom s obzirom na purizam (s primjerima iz XIX. stoljeća: ilirci, F. Kurelac, hrvatski vukovci), s obzirom na jezičnu polifunkcionalnost (ostvarivanje arhaizama u funkcionalnim stilovima), a u završnom poglavlju analizira stilogenost arhaizama (namjerno “nijansiranje” diskursa).
Osim sažimanja rezultata istraživanja u Zaključku je naglašeno kako arhaizme ne potiskuju ’suvremene zamjene’, što je otklon od tradicionalnoga poimanja arhaizma.
Kandidat se služio relevantnom literaturom iz obrađene problematike prema kojoj je vrlo jasno zauzimao stav obrazlažući ga čvrstim argumentima. Teorijske diskusije kao i tekstološko istraživanje pouzdani su i inventivni. Istraživanje i interpretacija rezultata primjereno su i stručno provedeni. Smatramo da je tema pod naslovom Arhaizmi u hrvatskom jeziku zanimljiva ne samo za hrvatsku i slavensku nego za leksikologiju općenito. Stoga
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorske radnje mr. Amira Kapetanovića Arhaizmi u hrvatskom jeziku i omogući mu daljnji postupak u stjecanju doktorata humanističkih znanosti.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
mentor, član povjerenstva
3. dr. sc. Dragica Malić, znanstvena savjetnica,
član povjerenstva
U Zagrebu, 9. svibnja 2004.
Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska
Zagreb, 1. lipnja 2004.
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće nas je izabralo na sjednici održanoj 26. travnja 2004. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Sunila Kumara pod naslovom
U skladu s tom odlukom podnosimo Fakultetskomu vijeću ovo
IZVJEŠĆE
Doktorski rad mr. sc. Sunila Kumara Bhatta Semantičko-strukturne značajke hrvatskog i hindskog glagola obuhvaća 319 stranica.
Podijeljen je na Uvod, 12 poglavlja i Sintezu i zaključke. Sadrži sažetak na hrvatskom i engleskom, popis skraćenica, literature, i popis izvora jezičnih primjera.
Poglavlja su ova:
Prethodi im Uvod, a slijedi Sinteza i zaključci.
Već se iz ovoga pregleda vidi kako je sustavno raspoređena i analizirana jezična građa u radu, pazeći na potpunost razrade i najveću moguću usporednost analize hrvatskoga i hindskoga glagolskoga sustava. Na taj nam je način kandidat podastro uzorno razrađen rad iz kontrastivne lingvistike.
U Uvodu se kolega Kumar osvrće na prethodna istraživanja hrvatskoga i hindskoga glagolskoga sustava. Najavljuje da će prikazati semantiku glagolskih oblika. Kao posebno osjetljiva navodi pitanja glagolskih vidova, kojima obuhvaća i podjelu po svršenosti i po gotovosti. Poziva se kratko na radove A. Musića, , T. Maretića, R. Katičića, S. Žepića, J. Silića i dr. za hrvatski, a V. Pořĺzke, P. E. Hooka, H. Nespitala i dr. za hindski. Nadovezuje se i na uspjela rješenja u hindskoj gramatici Z. Matišić.
U popisu se literature poziva na reprezentativan izbor djela jezikoslovnih auktora bitnih za teme koje obrađuje. Jezične pak primjere za uporabu glagolskih oblika navodi iz djela istaknutih hrvatskih i hindskih pisaca.
U 1. poglavlju obrađuje tvorbu glagolskih osnova po vrstama i razredima u hrvatskome. Tu se zbog morfofonoloških promjena često javljaju teškoće u dosljednome navođenju morfema: prefiksa, korijena, sufiksa, nastavka, otežane strukturalističko-taksonomskim shvaćanjem morfa, ali ih kandidat nastoji ujednačiti (tu bi se gdjekada moglo podrobnije raspravljati o rješenjima koja nudi), nastojeći uskladiti raznolikost morfa s jedinstvom morfema na koji se primjenjuju morfofonološke preoblike. Mogli bismo dodati da je u tome u pravu jer morfofonološke preoblike nisu samo dijakronijska, nego i sinkronijska pojava, bez koje nema dosljednoga gramatičkoga opisa.
U 2. poglavlju obrađuje tvorbu glagolskih osnova u hindskome. Tu se, provodeći kontrastivni pristup, bavi nizom bitnih pitanja. U hindskome npr. nema prefiksacije glagola, a perfektivizacija i «Aktionsart» postižu se slaganjem glagolskih osnova u složene glagole. U navođenju morfema koji tvore glagolski oblik, auktor razlikuje korijen, sufiks 1 (kakav imaju kauzativi i prethodi sufiksu 2), zatim sufiks 2 kojim završuju participi, te druge završetke (dometnuta osnova u složenom glagolskom obliku, te nastavak). U središtu su pažnje tvorba riječi (i oblika) i morfofonološka pravila. (I tu bi se o nekim rješenjima moglo podrobnije raspravljati, ali je nakana jasna i postupak pragmatički funkcionalan.) Kratko se ocrtavaju i oprimjeruju razlike među tvorbeno sintetičkim i analitičkim vremenima i načinima, te među vidovima ličnih analitičkih oblika tvorenih pomoću glagolskih pridjeva negotovih, gotovih i tovremenih (trajnih).
Nakon pregleda osnova, prelazi na lične glagolske oblike i kategorije vida, vremena i načina u njima. Ne polazi od paradigama nego od gramatičke semantike, npr. u opisu vremena ne polazi od paradigama za prezent, imperfekt, aorist, perfekt, itd., nego od pitanja kako se sve izriče u hrvatskome sadašnjost, prošlost i budućnost, i kakve su gramatikalizirane semantičke razlike među raznim glagolskim paradigmama za sadašnjost, prošlost i budućnost, itd. Utvrđuje da hrvatski jezik ima dvije vrste vida: prema svršenosti i prema gotovosti. Ono što je manje poznato naglašuje: «Prema gotovosti svaka vremenska osnova može biti gotova i negotova, tako da postoje gotova i negotova sadašnjost, gotova i negotova proštlost i gotova i negotova budućnost.» (str. 51) Razlikuje negotovu (prezent) i gotovu sadašnjost (perfekt), negotovu nesvršenu prošlost (imperfekt, perfekt nesvršenih glagola neutraliziran po gotovosti), negotovu svršenu prošlost (aorist, perfekt svršenih glagola neutraliziran po gotovosti), gotovu prošlost (pluskvamperfekt), negotovu budućnost (futur I), gotovu predbudućnost (futur II), gotovu budućnost (futur III), negotovu predbudućnost (futur IV), zatim načine: negotovi zapovijedni (imperativ I) i gotovi zapovijedni način (imperativ II), negotovu mogućnost (kondicional) i gotovu mogućnost (kondicional II), te želju vezana uz negotovu sadašnjost (optativ I) i uz gotovu sadašnjost (optativ II). Time pokazuje ekonomičnost i izdiferenciranost glagolskoga sustava. To implicira da u raznolikosti oblika nema suvišnih ni istoznačnih oblika.
Potom u 4. poglavlju isto takvu sustavnu razlikovnost pokazuje na primjeru hindskoga glagolskoga sustava. U hindskome se sadašnjost može izricati nesloženim sadašnjim vremenom, ili negotovim, gotovim i trajnim sadašnjim vremenom; prošlost nesloženim, negotovim, gotovim i trajnim prošlim vremenom, te negotovim i gotovim pripovijednim vremenom; budućnost nesloženim, negotovim, gotovim i trajnim budućim vremenom; osim toga, načini: presumptiv, kondicional i konjunktiv mogu biti nesloženi, negotovi, gotovi i trajni; imperativ pak može biti prezentski i futurski u hindskome.
U obama poglavljima daje se, međutim, samo pojmovni okvir, koji služi kao najava za kasniju razradu sustava ličnih glagolskih oblika u poglavljima 9 i 10, pošto se u međupoglavljima obrade svi morfološki i semantički elementi (pomoćni glagoli i nelični glagolski oblici) pomoću kojih se lični glagolski oblici tvore.
U poglavlju 5 obrađuje se pomoćni glagol biti i njegova vremena i načini u svim vidovima po gotovosti i po svršenosti. Vrijedno je spomena da se tu iz spoznaje da je glagolski pridjev trpni jednako gotov kao i glagolski pridjev radni, a da se pomoćnim glagolom biti tvori pasiv kao i perfekt, zaključuje da je «pasivni prezent» zapravo pasivni «perfekt», odnosno pasivno gotovo sadašnje vrijeme, da je pasivni futur zapravo futur III pasivni, da je pasivni perfekt zapravo pluskvamperfekt, ili da je pasivni kondicional zapravo kondicional II pasivni. Obrađuje se i pomoćni glagol bivati pomoću kojega se tvori pasiv, i samo se pomoću njega može tvoriti npr. pasivni prezent ili sadašnje negotovo vrijeme i perfekt ili sadašnje gotovo vrijeme (npr. Ova knjiga biva čitana. Ova je knjiga bivala čitana. Za razliku od Ova je knjiga bila čitana. – što je pluskvamperfekt ili prošlo gotovo vrijeme, baš kao i Bio je čitao ovu knjigu.) Isto vrijedi za pasivni futur I i pasivni kondicional I. (Naravno, ako se gotovost neutralizira, onda se pasivno sadašnje gotovo vrijeme može shvatiti kao prošlo ne-(više)-gotovo vrijeme, itd., ali to obliku (pro)čitan je nije prvo značenje, nego drugotno.) Do takva se morfološkoga sustava ne bi moglo doći bez semantičke analize gramatikaliziranih morfema koji nose značenja vida, vremena i načina. Stoga je on promicao lingvistima koji su morfologiju (i sintaktičku uporabu oblika) prikazivali bez semantičke analize, bez razumijevanja vidova po gotovosti, i stoga bez jednoznačne sustavnosti.
Tu se uvodi i glagol htjeti kao pomoćni glagol za tvorbu budućih vremena, a auktor ih razlikuje četiri (futur I, II, III, IV) potvrđenih u tekstovima (čitat ću, (kad) budem čitao, bit ću čitao, (kad) budem čitati).
Tu se već vide vrijedni prinosi ovoga doktorskoga rada morfologiji hrvatskoga jezika.
U 6. poglavlju obrađuju se pomoćni glagoli u hindskome jeziku. To su honā «biti» i jānā «ići». Pomoćni glagol honā jedini u hindskome jeziku ima nesloženo sadašnje i prošlo vrijeme. Drugi glagoli imaju samo nesloženo buduće vrijeme, te nesložene načine konjunktiv, prezumptiv i kondicional. Svi glagoli imaju složena vremena: sadašnje, prošlo i buduće, te načine: konjunktiv, prezumptiv i kondicional. A ta složena vremena imaju po tri vida: negotovi, gotovi i trajni. To znači da bez glagola honā svi drugi glagoli ne bi imali nikakva sadašnjega ni prošloga vremena, nego ih tvore pomoću pomoćnoga glagola honā. Osim toga, kao što se u hrvatkome sva vremena u pasivu ne mogu sustavno prikazati bez pomoćnoga glagola bivati (jer on, čini se, neutralizira gotovost glagolskoga pridjeva trpnog), tako se za tvorbu pasiva u hindskome, i to svih pasivnih oblika, mora upotrijebiti pomoćni glagol jānā (slično kao venire u talijanskome). U hindskim se gramatikama tvorba pasiva jasno tumači, ali se jānā obično ne kategorizira kao pomoćni glagol jer nije u običaju provoditi pažljivu semantičku analizu glagolske morfologije. Kandidat se poziva na A. B. Singha koji smatra jānā pomoćnim glagolom, ali podređenim, i kaže: «No jānā ići jest pomoćni glagol za tvorbu pasivnog stanja, jer u pasivnim rečenicama služi samo za morfološku tvorbu, gubeći posve svoju semantiku.» Dakle, umjesto «leksičke» preuzima na sebe «gramatičku» semantiku.
U 7. poglavlju obrađuju se nelični (infinitni) glagolski oblici u hrvatskome: infinitiv, supin, glagolski pridjevi, glagolski prilozi i glagolske imenice. Tu je osobito bitna obrada glagolskih pridjeva. Glagolskim se, naime, pridjevom radnim tvore mnoga vremena i načini: perfekt, pluskvamperfekt, futur II, futur III, kondicional I i II, imperativ II te optativ I i II. A glagolskim pridjevom trpnim svi oblici pasiva (osim povratnih). Stoga o semantici tih glagolskih pridjeva ovisi semantika mnogih složenih glagolskih oblika. Glagolski pridjevi nose značenje gotovosti (ako se ono ne neutralizira), i to daje svim oblicima koji se njima tvore ishodišno gotovo značenje. S druge strane, «pri neutralizaciji gotovosti dolazi do semantičkoga pomaka u glagolskim oblicima, gotova sadašnjojst postaje prošlost, gotova prošlost pretprošlost, a gotova budućnost predbudućnost.» (str. 89) Glagolski pridjevi po sebi ne nose nikakvo vremensko značenje. Zato i mogu služiti i pri tvorbi vremena i načina. Glagolski oblici sastavljeni od glagolskoga pridjeva radnoga i pomoćnog glagola dobivaju vremenska (i načinska) značenja od pomoćnoga glagola biti (u perfektu, pluskvamperfektu, futuru II i III, kondicionalu I i II itd.) ili htjeti (u futuru II i III). To vrijedi i za glagolske oblike sastavljene od glagolskoga pridjeva trpnoga i pomoćnoga glagola, kojima se izražuje pasiv. Kandidat tu prikazuje i zanimljive različitosti naših lingvista u shvaćanju pasivnih vremena i načina. Osim glagolskih pridjeva, u tvorbi složenih glagolskih oblika sudjeluju i infinitiv i supin (u futurima).
U 8. poglavlju obrađuju se nelični (infinitni) glagolski oblici u hindskome. Tu je osobito bitno bilo prepoznati da je hindski particip na –tā po vidu negotov za razliku od participa na –ā koji je gotov. Od obaju se razlikuju glagolski oblici složeni od glavne (leksemske) glagolske osnove i dometnute osnove rahā, koji nose značenje «tovremenosti» ili trajnosti. Kandidat tima participima, koji čine jezgru participa u tvorbi vremena i načina u svim hindskim gramatikama, dodaje i «subjektni paritcip» na –vālā, koji nosi značenje nositelja radnje ili budućnosti (participa futura), te «infinitivni particip» na –nā, koji nosi pasivno značenje nužnosti (gerundiva). Slijede glagolski prilozi, te infinitiv i supin (kosi oblik infinitiva).
U poglavlju 9 napokon se daje opširan prikaz ličnih glagolskih oblika u hrvatskome. Tu su provedena razlikovanja u izricanju sadašnjosti kao apsolutne, svevremenske i historijske (historijski prezent): dok se druge dvije mogu izricati i nesvršenim i svršenim glagolima, apsolutna se sadašnjost može izricati samo nesvršenima. U obradi sadašnje gotovosti pokazuje se kako perfekt svršenih glagola, ako mu se u semantici neutralizira gotovost, može primiti značenje aorista, a perfekt nesvršenih značenje imperfekta. Na str. 154 daje se pregledna tablica vremena i načina i njihova gramatičkoga značenja. Kako se svako vrijeme i način mogu izraziti i u vidu nesvršenosti i vidu svršenosti, i u vidu negotovosti i vidu gotovosti, pokazuje se da su te dvije vrste vida neovisne, a da se u hrvatskom glagolskom sustavu sve mogućnosti kombinacija vremena ili načina s vidom po svršenosti i s vidom po gotovosti i ostvaruju, i da se tek iz takva cjelovita pregleda sustava može dobro razabrati semantika svakoga glagolskog oblika. Osim toga, iz toga se sustava jasno vidi i to kako semantički funkcionira neutralizacija gotovosti u oblicima koji se tvore pomoću glagolskih pridjeva. Takav je cjelovit sustav našim gramatikama uglavnom nepoznat. On je implicitno cjelovito sadržan samo u Sintaksi hrvatskoga književnog jezika R. Katičića, s izvrsnim tumačenjima značenja i sintaktičke uporabe. Ipak, tek se u ovome radu pregledno i eksplicitno prikazuje tako da bi mogao svakomu biti jasan. Tu se i raspravlja semantička preoblika koju je Katičić nazvao neutralizacijom gotovosti, i koja objašnjava zašto je bilo tako teško pozitivistički, a ne strukturalistički i transformacionalistički, obrazovanim lingvistima prepoznati kategoriju gotovosti u hrvatskome. Nakon vremena, načina i dijateza u ličnih glagolskih oblika, obrađuje se i bezlična konstrukcija.
Sve se to pokazuje vrijednim za izradu kontrastivnoga prikaza ličnih glagolskih oblika u hindskome u poglavlju 10. I u hindskome je vrlo dugo trebalo da se prepozna da se participi na –tā i –ā (apūrņ kŗdant i pūrņ kŗdant) razlikuju upravo po kategoriji gotovosti. Jedan od najboljih stručnjaka za hindski Vincenc Pořízka pokušavao ih je kontrastivno usporediti s nesvršenim i svršenim glagolskim oblicima u slavenskome, ali je napokon otkrio da hindski doduše poznaje opreku po svršenosti, ali da svršenost, koju slavenski jezici morfološki tvore prefiksacijom glagola, hindski ne izražuje participima, nego određenim tipovima složenih glagola, u kojima tzv. glagoli modifikatori, složeni s osnovom glavnoga glagola, daju osnovnomu glagolu vid svršenosti. Taj su vid svršenosti dalje proučavali S. Lienhard i H. Nespital. S druge je strane, prepoznavanje opreke po gotovosti među hindskim participima zapravo prinos zagrebačkoga lingvističkoga kruga (A. Musić... R. Katičić, M. Ježić, S. S. Jain), samo dosad slabo publiciran. Prvi je put to otkriće primijenjeno u Elementima hindske gramatike Z. Matišić. Sada je, u ovome doktorskome radu, prvi put šire i iscrpnije protumačeno na cjelini sustava, i to je bitan prinos modeliranju hindske gramatike.
S hindskim je glagolskim participima negotovim i gotovim usko povezana i jedna sintaktička pojava. Gotovi je particip uvijek neprelazan. Stoga vršitelj radnje uza nj ne stoji u nominativu, nego u agentivu, u agentivnoj ili ergativnoj konstrukciji. A to znači da se, recimo, negdje trećina glavnih glagolskih vremena i načina prijelaznih glagola u hindskome mora u rečenici konstruirati s agentom pomoću agentivne konstrukcije. To nas vodi do tri vrste sročnosti u hindskoj sintaksi: sročnost predikata (osobito participa u predikatnom izrazu) s vršiteljem radnje (logičkim subjektom), sročnost s predmetom radnje (logičkim objektom), i odsutnost sročnosti u bezličnoj konstrukciji. Hindski pasiv, koji se tvori pomoću pomoćnoga glagola jānā, također pokazuje sročnost s objektom, ali vršitelj radnje ne stoji u agentivu (s postpozicijom ne) nego u «instrumentalu» (s postpozicijom se). (Te se pojave mogu kontrastivno usporediti s pasivnim stanjem gotovih participa u nizu europskih jezika, a u hrvatskom sa sročnošću s glagolskim pridjevom trpnim; također se i bezlična konstrukcija može korisno usporediti u hindskom i hrvatskom.) Stoga se u ovom poglavlju, najdužem u radnji (str. 162 – 204) zbog bogatstva hindskih glagolskih oblika, obrađuju i tri spomenute sintaktičke konstrukcije i potom daje cjelovit pregled ličnih glagolskih oblika. Na str. 198 nalazi se i pregledna tablica hindskih glagolskih oblika. Zatim slijedi pregled pasivnih oblika.
Posljednja dva poglavlja bave se kontrastivno glagolskim vidovima u hrvatskome i u hindskome: poglavlje 11 gotovošću, a poglavlje 12 svršenošću. To jesu središnje teme u prikazu dvaju glagolskih sustava jer su i ključne za te sustave i razmjerno manje obrađene u standardnim gramatikama, i razmjerno nedavno primjereno razjašnjene, ali još nipošto nisu iscrpljene.
U 11. poglavlju auktor rada navodi bitne citate iz A. Musića, T. Maretića, iz Hrvatske gramatike skupine auktora (Barić, Eugenija i dr.), te R. Katičića, koji objašnjavaju kategorije vremena i vidova, a osobito kategoriju gotovosti. Katičić kaže za gotovost u perfektu u Sintaksi: «To je izricanje prošlosti u živoj vezi sa sadašnjosti, izricanje onoga što jest kakvo jest jer je nešto drugo bilo i sad je gotovo te svojom gotovosti obilježuje sadašnjost. To posebno značenje perfekta spretno je zvati gotova sadašnjost.» A onda se gotovost proteže i na sva druga vremena i načine koji se tvore pomoću glagolskih pridjeva u hrvatskom (ako se gotovost u njima ne neutralizira). Prepoznavanje opreke po gotovosti u hindskom glagolskom sustavu bitan je prinos kontrastivnomu proučavanju jezika, pa ako auktor radnje i nije sam napravio to otkriće, ipak ga je prvi iscrpno prikazao u radnji. Niz opazaka kandidatovih zaslužuju priznanje: npr. to da se u hindskome neutralizirana gotovost može i morfološki izraziti kada se umjesto gotovoga sadašnjeg vremena upotrijebi tzv. gotovo pripovijedno vrijeme (pūrņ aitihāsik kāl). Ili da je opreka po gotovosti u hrvatskome dvočlana, a u hindskome četveročlana (gotovo, negotovo, trajno, neodređeno) pa to utječe na obilježenost opreke: «Jedan od dvaju (u hrvatskom) ili četiriju (u hindskom) članova može biti neobilježen, a drugi su obilježeni.» (str. 216) I to se za hrvatski ilustrira preglednom tablicom na str. 218, a za hindski na str. 220. U semantičkim analizama glagolskih vremena kandidat razlikuje značenja vremena zbivanja, vremena govorenja i vremena odnošenja, i primjenjuje to razlikovanje na interpretaciju hindskih i hrvatskih glagolskih oblika koje navodi prema izabranom književnom korpusu od po šest pisaca dobrih stilista. U pogledu obilježenosti zaključuje da je u hrvatskome negotovo neobilježeno, a u hindskome neodređeno, dok je sve drugo obilježeno.
U 12. poglavlju o svršenosti i nesvršenosti u hrvatskome i hindskome raspravlja auktor o tim vidovima i navodi strane i domaće jezikoslovce (B. Comrie, J. Forsyth, M. Riđanović, R. Weber, Z. M. Dymšic, J. Silić...) i njihova mišljenja. Kako se u hindskom svršeni vid izražuje složenim glagolima, ali ne složenim s prefiksom, kao u nas, nego s drugim glagolom modifikatorom, u ovom se poglavlju daje pregled složenih glagola: inceptiva, potencijala, abilitiva, permisiva, kontinuativa, progresiva, frekventativa, determinativa. Od njih samo determinativi ili intenzivi obilježuju osnovni glagol vidom svršenosti. Sastoje se od glagolske osnove glavnoga glagola i dometnutoga glagola modifikatora (jānā, denā, lenā, itd.). Prema zasadama u radovima J. Silića kandidat obraća pažnju u analizi aspektualnosti na glagolski aspekt, Aktionsart i kontekst. Kao složene glagole koji izražuju različite Aktionsarten, kandidat navodi ingresive, kompletive, totive, intenzive, rezultative, stative i intenzive. Među intenzivima ili determinativima modifikator jānā ima mnogo funkcija, ali se znade upotrebljavati tako da osim promjene aspekta od nesvršenoga u svršeni ne daje osnovnomu glagolu nikakve dodatne modifikacije značenja pa se često tako rabi.
U zaključku kandidat kratko ulazi i u nešto širu poredbu glagolskih sustava više slavenskih jezika, te obraća pažnju na to da južnoslavenski jezici (osim slovenskoga i kajkavskoga hrvatskoga) odudaraju od ostalih po tvorbi budućega vremena (futura) pomoću oblika glagola htjeti, i u tom su podudarni s novogrčkim futurskim glagolskim oblicima koji se služe česticom θα (od θέλω να), dakle u tome pripadaju istomu jezičnom savezu.
Zatim još jednom shematski prikazuje glagolske sustave u hrvatskom i hindskom te pokazuje kako dobro popunjavaju glagolskim oblicima sve stupce i retke križaljke vremena, načina i vidova. Povlači paralele između aktivne, pasivne i bezlične konstrukcije u hrvatskom i u hindskom. Ponavlja zaključke o obilježenosti opreka po vidovima u hrvatskome i hindskome. Sumira razliku između hrvatskih i hindskih glagolskih složenica, te obraća pažnju na to kada osnovnomu glagolu mijenjaju aspekt, tj. daju značenje svršenosti.
Možemo zaključiti da je doktorski rad mr. sc. Sunila Kumara Bhatta pokušaj vrlo sustavnoga prikaza vrlo kompleksnih glagolskih sustava hrvatskoga i hindskoga jezika. Vrlo je sustavno provedena i kontrastivna poredba dvaju jezika. U nizu aspekata taj rad može biti obogaćenje postojećih prikaza glagolskih sustava bilo hrvatskoga bilo hindskoga, a osobita mu je vrijednost da paralelno razrađuje morfološku i semantičku stranu glagolskih sustava, onako kako bi se jezični znak, prema strukturalističkim zasadama, uvijek i morao proučavati i s gledišta izraza i s gledišta sadržaja, a rijetko se to ujednačeno čini. Posebno je vrijedno posvećivanje velike pažnje glagolskim vidovima, oprekama po svršenosti i po gotovosti, jer su to ključne odrednice glagolskih sustava, razmjerno manje istražene od dohvatnijih parametara, i razmjerno nedavno jasnije shvaćene: u slučaju hrvatskoga to osobito vrijedi za gotovost, a u slučaju hindskoga vrijedi i za shvaćanje naravi glagolskih participa kao nosilaca opreke po gotovosti, i za shvaćanje naravi složenih glagola, osobito determinativa, kao tvorbenoga načina promjene glagoskoga vida iz nesvršenoga u svršeni. Kolega Sunil Kumar služio se, doduše, i vlastitim konstruiranim primjerima, često jednostavnima, ali se potrudio da za složenije pojave pronađe potvrde u izabranim djelima istaknutih hindskih i hrvatskih pisaca, pa i to pridonosi utemeljenosti i ozbiljnosti rada.
Prikaz svoje teme, Semantičko-strukturne značajke hrvatskog i hindskog glagola, ili, kako bismo to mogli još točnije nazvati, semantičko-morfološki ustroj glagolskih oblika u hrvatskom i hindskom jeziku, razradio je na građi obaju jezika dovoljno opsežno i podrobno da uspije dati osjetan prinos istraživanju i sintetiziranju toga područja, i da iznese mnogo izvrsnih zapažanja i tumačenja, o kojima smo dijelom izvijestili, a za koja zaslužuje da mu se oda priznanje.
Pa i činjenica da je, kao Indijac, tako složenu radnju sam sastavio na tako dobru hrvatskom jeziku zavređuje da se spomene s velikim priznanjem.
Kao članovi stručnoga povjerenstva, pozvani ocijeniti, prema svojim stručnim kompetencijama, različite vidove ovoga složenoga doktorskoga rada, znajući da se na njem po naravi stvari još mogu mnoge pojedinosti dorađivati i usavršavati, ipak se usuđujemo reći da je taj rad događaj u našoj lingvistici, događaj i za našu kroatistiku, i kontrastivnu lingvistiku, i izrazito vrijedan prinos našoj novoindijskoj lingvistici. Svakoj od njih ova disertacija donosi vrijedna obogaćenja.
Zato toplo preporučujemo Vijeću da prihvati našu vrlo pozitivnu ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Sunila Kumara, te da ga pozove da pristupi obrani disertacije.
S poštovanjem,
Dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.
predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Josip Silić, red. prof.
član povjerenstva
Dr. sc. Dunja Brozović-Rončević, znan. savj. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
član povjerenstva
dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
dr.sc. Ivan Dumbović, izv. prof.
dr. sc. Igor Radeka, doc., Sveučilište u Zadru
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena disertacije mr. sc. Mirka Raguža
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 26. travnja 2004. imenovalo je Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić red. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu ( predsjednik), dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof. Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (član) i dr. sc. Igor Radeka, doc. Sveučilišta u Zadru za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Mirka Raguža pod naslovom «Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo «
Nakon čitanja i manjih primjedbi koje su imali neki članovi povjerenstva, a koje je su uvažene, povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Doktorski rad mr. sc. Mirka Raguža pod naslovom « Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo» ima ukupno 288 stranica teksta, od čega 262 stranice osnovnog teksta, priloge, izvore i literatura te sažetke s ključnim riječima na hrvatskom i engleskom jeziku.
Rad je strukturiran u jedanaest cjelina koje osim predgovora i uvodnog dijela sadrže svako po nekoliko potpoglavlja: Predgovor, Uvod, Metodološki pristup (str. 9-12), Razvoj školstva u Hrvatskoj do 1918. (str. 13- 37), Školske uredbe i propisi do 1774. (str. 37-76), Prema prvom autonomnom hrvatskom školskom zakonu (str. 76- 97), Školski zakon od 1874 (str. 97- 142), Pokrajinski zakoni o školama (142- 155), Zaključna razmatranja (str.155- 161), Prilozi (161-262), Izvori i literatura (262-288).
Predgovorom je pristupnik naznačio vremenski okvir teme kao i moguće prve kontakte hrvatskog školstva sa školstvom drugih zemalja u neposerdnom okružju, a samim time i prvih normi i školskih pravila prenešenih u hrvatski školski prostor.
U uvodnom dijelu pristupnik iznosi osnove polazišta i motive izrade disertacije. Uvažavajući neka stajališta povjesničara hrvatskog školstva i pedagogije, prije svega činjenice da je Crkva preko svećenika širenjem pisma ujedno prenosila i određene propise, pravila učenja i poučavanja i, na stanovit način, elementarno zakonodavstvo. Iako to nisu bili općeprihvaćeni i normirani propisi, oni su svakako pridonijeli stvaranju potrebe za jednom takvom zajedničkom školskom legilativom. Polazeći od te činjenice i navodeći prvi administrativni propis za cijelu Austriju, tvori se cijela struktura rada sa potpoglavljima i kratkim zaključnim mislima na kraju svakoga tematskog dijela. Opći školski red je imao veliku važnost u sređivanju rada i djelovanja pučkih škola, a nakon njega u različitim oblicima Ratio educationis od 22. kolovoza 1777. pa onda Ratio educationis publicae od godine 1806., Systema scholarum elementarium od 16. srpnja 1845. i Osnova temeljnih pravila javnog obučavanja za Hrvatsku i Slavoniju od godine 1849.
Sve te školske uredbe i školski propisi su pridonosili višoj kvaliteti učenja i višoj organizaciji školskog djelovanja. Taj standard u pučkom školstvu, što je postignut do tada, bio je važan preduvjet donošenja i primjene prvog hrvatskog školskog zakona 1874. a nakon njega i drugog školskog zakona 1888 godine. Poslije ova dva vrlo značajna školska zakona doneseno je nekoliko pokrajinskih zakona koji su regulirali školske odnose dotičnih područja na koja su se odnosila. To je svakako potrebno promatrati u kontekstu određenog vremena, područja i utjecaja gospodarskih i političkih procesa u cijeloj tadašnjoj Hrvatskoj.
U poglavlju Metodološki pristup, određeni su predmet i cilj istraživanja; hipoteze i metode izučavanja problema. Poglavlje počinje određivanjem vremenskog okvira istraživanja u rasponu od pojave prvih škola u nas, pa sve do kraja prvog svjetskoga rata. Budući da je u ovom poglavlju manje istraživano područje školskog zakonodavstva, najprije je autor dao pojmovno određenje školskog zakonodavstva kao važan teorijski okvir daljnjega rada. Zatim slijedi cilj istraživanja, koji ide od najranijih pojava postupnog uvođenja školskog reda i pravila školskog ponašanja u Hrvatskoj,. sve do 1918. Sve pojave i činjenice valorizirane su i komparirane radi sagledavanja pedagoških učinaka u konkretnim školskim situacijama.
Iz tako postavljenih ciljeva izvodi se hipoteza koja ide od pretpostavke da je širenjem pismenosti na svim hrvatskim područjima i otvaranjem škola stvarana potreba uvođenja određenog reda, određenih pravila i propisa u životu i radu u školama. I upravo ta pravila i ti propisi su pridonosili višoj kvaliteti rada pučkih škola.
Kako bi se ovo istraživanje što temeljitije provelo, primijenjena je historijska metoda analize i sinteza te komparacija i deskripcija relevantnih činjen ica i pojava iz područja školskog zakonodavstva. Radi cjelovite i potpune primjene ovih zakona u školskoj stvarnosti, primijenjena je komparativna analiza osobito iskazima u sažetku na kraju poglavlja.
U četvrtom dijelu pod naslovom Razvoj školstva u Hrvatskoj do 1918. autor je dao širi teorijski pregled razvoja školstva uvažavajući povijesne činjenice da je Hrvatska u svojoj prošlosti bila razjedinjena, potčinjena i od strane drugih država eksploatirana. Stoga se hrvatsko školstvo različito razvijalo u Dalmaciji, nego, na primjer, u Vojnoj krajini i preostalom dijelu onodobne Hrvatske. Različiti su bili i vanjski kulturni utjecaji raznih zemalja na pojedine hrvatske krajeve, što je sve pridonosilo određenom stupnju razvoja kulture, prosvjete i školstva uopće.
U prvom potpoglavlju koje govori o školstvu u Dalmaciji, razvidno je da je ono imalo bogati razvojni put prije svega zbog svoga geopoložaja, ali i zbog jačih kulturnih utjecaja sa Zapada. U cijeloj Dalmaciji, osobito u Dubrovniku, snažniji su školski utjecaji sa zapada jačali potrebu donošenja konkretnih školskih pravila i propisa koji su mijenjali odnose prema školstvu i dalje u cijeloj Dalmaciji unapređivali temeljno obrazovanje.
Područja u Vojnoj krajini imala su, međutim, drukčija razvojna polazišta u pučkom školstvu za razliku od ostalih hrvatskih krajeva jer su bila pod direktnom vojnom jurisdikcijom Austrijske monarhije. Uz čvrstu vojnu stegu, način života u pograničnim područjima, gdje se živjelo gotovo uvijek s puškom na ramenu i ralom u ruci, malo je bilo interesa kod hrvatskog krajišnika za školu. Polazak djece u školu, nadzor nad njihovom nastavnom obukom, kao i cjelokupnom školskom upravom bio je pod vrhovnim vojnim nadzorom. Učitelje, njihove plaće, uvjete rada i učenja neposredno su kontrolirale vojne strukture uz mjesne župnike, ukoliko su poznavali službeni njemački jezik. Upravo zbog nepoznavanja njemačkog jezika, krajišnici nisu bili skloni slati svoju djecu u škole unatoč raznim pritiscima mjerodavnih državnih struktura.
U potpoglavlju koje amalčizira stanje u tzv. civilnoj Hrvatskoj, pristupnik u konkretnim primjerima daje pregled stanja prvih škola sa određenom stručnom naobrazbom učitelja, uvjeta njihova rada, načina njihova plaćanja kao i interesa za polazak tih škola od strane samih učenika i njihovih roditelja. A kako je bio vrlo slab interes za školu, vladajući sloj u društvu je smatrao da je pučka naobrazba nepotrebna i suvišna. Važan zaokret u prosvjetnoj politici čini sama austrijska carica Marija Terezija koja nizom školskih reformi pridonosi unapređivanju školstva, a što se neposredno pozitivno odrazilo na sveukupne školske prilike i odnose u školstvu Hrvatske. Tako dolazi do prvih školskih uredaba i propisa od kojih su neki imali snagu zakona i koji su se jače odrazili na višu kvalitetu obrazovanja, a time i sveukupnog pučkoga školstva. Pedagoški učinci su, osim toga, imali strateške interese i ciljeve. U središte svojih teorijskih analiza autor stavlja Opći školski red, jer je imao dugoročni učinak na razvoj temeljne naobrazbe u čitavoj austrijskoj državi, a tako i u Hrvatskoj. Ovaj će zakon, uz ostalo, imati veliku primjenu u daljnjem razvoju hrvatskog školskog zakonodavstva, sve do donošenja prvog autonomnog hrvatskog školskog zakona 1874. godine.
U istraživanju najranije povijesti hrvatskog školstva autor se često susretao s podacima koji govore u prilog tezi da je hrvatsko školstvo imalo jake veze sa Zapadom, jer je u svemu tome glavnu riječ imao gospodarski interes. Potreba za pismenim i obrazovanim građanima ostvarivala se ponajprije u dalmatinskim gradovima, u kojima se istodobno razvijala trgovima, obrt i zanatstvo kao i u susjednim talijanskim gradovima, prije svega u Veneciji. Razvojem trgovačkih, političkih i vjerskih veza sa talijanskim gradovima, razvijala se i potreba za školskim vezama, u čemu najprije glavnu riječ vode učitelji sa strane, a kasnije školovani domaći učitelji u inozemnim učilištima. Jedina razlika postojala je utoliko koliko je ta razlika bila među učiteljima i njihovom osobnom naobrazbom. Mnogo kasnije te su veze ojačale s brojnim školskim središtima u Europi u koja su naši mladi učiteljski pripravnici odlazili radi stjecanja više školske naobrazbe i upoznavanja novih tehnika učenja i poučavanja.
Peto poglavlje: Školske uredbe i propisi do godine 1774. sadrži niz potpoglavlja: prvi školske uredbe, prvi propisi i zakoni; prema jedinstvenom Općem školskom redu; što donosi Opći školski red; Ustav iliričeske deputacije od 2. rujna 1776.; Ratio educationis, totiusque rei literariae Hungariae et provincias eidem adnexas od 22. kolovoza 1777., Ratio educationis od godine 1806., Systema scholarum elementarium od 16. srpnja 1845.; Osnova temeljnih pravila javnog obučavanja za Hrvatsku i Slavoniju od 1. rujna 1849. i zaključna razmatranja na kraju poglavlja.
Potpoglavlje Školske uredbe, prvi propisi i zakoni polazi od našeg prvog školskog propisa 1228. godine, kojeg su izradili dominikanci po uzoru na već postojeće službene propise toga reda. Razumljivo je da su crkveni redovi uz osnivanje prvih škola u nas i prvi u donošenju školskih pravila. Kasnije, u mnogim mjestima uz crkvene i svjetovne vlasti pokazuju interes za školovanje svoje mladeži za određene školske norme i pravila. Među prvima autor navodi Dubrovnik, Zadar, Rab, Šibenik i dr. u kojima je s porastom škola jačala potreba za uvođenjem školskih uredaba. Tako sređeni odnosi u školama jačali su društveni interesi za obrazovanjem mladeži.
S razvojem trgovine i obrta u sjevernoj Hrvatskoj uređuju se škole po europskom uzoru.To pridonosi porastu broja polaznika iz različitih društvenih slojeva. Siromašnijim polaznicima se pomaže i tu se postižu kvalitetni pedagoški učinci. Polovicom osamnaestoga stoljeća s porastom broja škola i polaznika sazrijevale su pedagoške potrebe za donošenjem jedinstvenog školskog zakona.
Što donosi Opći školski red autor iznosi u preglednom i analitičkom sažimanju svake od 19 glavnih točaka ovoga vrlo značajnog školskog dokumenta. Opći školski red imao je snagu zakona. Jasno je odredio vrijeme polaska djece u školu, predmete po vrstama škola, broj sati, nadzor nad školama i opetovnicama. Nakon donošenja Općeg školskog reda u Austrijskoj monarhiji po njezinim pokrajinama se donosi niz administrativnih naredbi koje su po svojoj osnovi i sadržaju zakoni. Svaka naredba je u osnovi sadržavala opće školske smjernice iz Općeg školskog reda i prilagođavala se društvenim i političkim uvjetima i okolnostima svake države ili pokrajine u Monarhiji. S vremenom se taj pučkoškolski ustroj mijenjao i prilagođavao zahtjevima i potrebama pojedinih vrsta škola, gotovo svugdje podjednako u cijeloj austrijskoj državi. Time su jasno naznačeni veliki pedagoški učinci u osnovnim školama, u čemu niti Hrvatska nije zaostajala iza onodobne napredne Europe.
Šesto poglavlje pod nazivom Prema prvom autonomnom hrvatskom školskom zakonu govori o društveno-političkim prilikama sredine devetnaestoga stoljeća kada liberalne ideje u Njemačkoj i Austriji znatnije pridonose školskim promjenama. Pritom autor polazi od činjenica da je do tada crkveni utjecaj u području obrazovanja velik, a sada umjesto nje država preuzima temeljne kompetencije u nastavi, obrazovanju učitelja, uvjeta njihova rada i sl. U skladu s tim donose se niz školskih zakona koji potvrđuju ili učvršćuju spomenute odnose. Svi ti novi školski propisi znatnije pridonose donošenju prvog autonomnog hrvatskog školskog zakona 1874. godine.
Sedmo poglavlje govori o prvom hrvatskom autonomnom školskom zakonu iz godine 1874. raspravama koje su mu prethodile, prijedlozima i sugestijama od strane hrvatskih učitelja i onodobnih političkih struktura, prednostima i nedostacima pojedinih članaka u njemu, kao i mogućnostima njegove primjene u školski život. Temeljito i iscrpno autor analizira i komparira sve značajne dijelove zakona sa prethodnima, njegove članke koji školsku praksu mijenjaju i unapređuju. Iako u osnovi liberalan, ovaj je zakon logičan slijed razvoja hrvatskoga školstva u drugoj polovici 19. st., što pristupnik dokazuje brojnim primjerima iz toga zakona. U podpoglavlju Ustrojni statut za preparandije 1875. analizirani su uvjeti školovanja budućih učitelja u okvirima cilja i zadaće pučkih škola. Zahtjevi za kvalitetnijim prosvjetnim kadrom već su postavljeni u školskom zakonu koji u osnovi zadaje temeljne okvire nastave i učenja u pučkim školama.
U slijedećem potpoglavlju pod nazivom Zakon od 31. listopada 1888. istaknuto je daljnje jačanje državne uprave nad školstvom, slabljenje utjecaja Crkve kao institucije i primjenu jedinstvenih školskih propisa u cijeloj Hrvatskoj. Ovaj zakon je pučke škole podijelio na niže i više pučke škole i takva podjela ostaje s neznatnim preinakama gotovo do 1918. godine.
Obvezatnost polaska djece u školu, uvjeti školovanja, odnos države prema obrazovnoj politici pridonosili su kasnijem donošenju niza pokrajinskih školskih zakona u Hrvatskoj. Autor ovo obrađuje u osmom poglavlju pod nazivom Pokrajinski zakoni o školama. Temeljno zakonsko uporište imaju svi u prvom, ali i drugom školskom zakonu, u kojima se velika pozornost pridaje školskoj upravi, pravu vlasništva, obvezatnosti polaska djece za školu i niz drugih dužnosti polaznika i njihovih roditelja ili skrbnika. Sve je to temeljitije postavljeno u nizu podzakonskih školskih propisa i uredaba. Ti su pokrajinski školski zakoni imali svoja zakonska uporišta u državnim zakonima donesenim prije njih.
Deveto poglavlje čine zaključna razmatranja u kojima se iznose neke važne karakteristike do kojih se došlo u ovome temeljitom i iscrpnom istraživanju. Pristupnik je iznio niz podataka koji govore u prilog postupnog uvođenja školskih pravila i normi, školskih zakona i propisa sve do 1918. godine. Ukazao je na različite utjecaje i uvjete u kojima su se donosili pojedini propisi i zakoni kao i to koliko su oni utjecali u promicanju opće pismenosti, opće kulture u pojedinim dijelovima Hrvatske. Autor se služio deskriptivnom metodom, uz primjenu komparativne analize svakog školskog propisa, odnosno zakona, dajući na temelju pojedinih zakonskih određenja ocjenu dometa i prinosa školskih propisa u praksi. Isto tako dana je ocjena prinosa hrvatskog školskog zakonodavstva povijesti školske pedagogije sve do 1918. godine.
ZAKLJUČNA OCJENA I PRIJEDLOG
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Mirka Raguža «Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo».
U ovoj doktorskoj disertaciji pristupnik nas postupno upoznaje s uvođenjem školskog reda, školskih pravila i školskih zakona kao i s njihovim pedagoškim učincima na hrvatsko pučko školstvo sve do 1918. godine. Istraživanje ide od prvih škola u Hrvatskoj, prvih okupljanja i prvih prenositelja crkvenih obreda i tumačenja crkvenih spisa i knjiga, pri čemu ističe Crkvu kao značajnu instituciju u pokretanju i otvaranju prvih škola. Uvažavajući dosadašnje teorijske i praktične spoznaje i navodeći brojne povjesničare, potkrepljujući to s više povijesnih izvora, autor analizira razvoj hrvatskog školstva sa stajališta razvoja školstva u civilnoj Hrvatskoj, Vojnoj krajini i Dalmaciji sve do njihova ujedinjenja godine 1871. Pri tome se drži povijesnih okolnosti i uvjeta svake cjeline o kojoj govori.
U ovom doktorskom radu nije izostavljen niti jedan značajniji školski propis, niti je ostala neosvijetljena njihova uloga i značaj na razvoj pučkih škola u Hrvatskoj. Sve do stupanja na snagu «Allgemeine Schulordnunga» nije bilo školskog propisa koji bi važio za sve pučke škole. S pojavom Općeg školskog reda udareni su trajniji temelji elementarnom obrazovanju i autor analizira svaku točku ovoga školskoga propisa, valorizirajući njihovu pedagošku učinkovitost u pojedinim dijelovima Hrvatske. Time se pristupnik jasno određuje da su ovim školskim propisom udareni i trajniji temelji početka osnovnog obrazovanja, obveza, uvjeta kao i sadržaja rada i djelovanja škola i učitelja u njima. To potkrepljuje navodima iz niza novih školskih propisa koji su u različitim varijacijama donašani u pojedinim dijelovima Austrijske monarhije. Svaka od njih je pridonosila višoj kvaliteti obrazovanja i odgoja učenika. To dokazuje pojedinim odredbama iz zakona te metodom komparacije objektivno izvodi zaključke u prilog tezi koju je postavio u ovome istraživanju.
U središtu doktorske disertacije su oba najvažnija školska zakona donesena 1874. i 1888. godine. Iscrpno i temeljito obrađene su prednosti i nedostaci pojedinih članaka, u svim pedagoškim segmentima. Kod obadva spomenuta zakona analiziraju ciljeve i zadaće pučke škole; vrijeme polaska u školu; skrb nad školama i školskim upravama, kao i nastavnu osnovu koja se izvodila na razini niže i više pučke škole. Iako je školska praksa teško prihvaćala zakonske odredbe, uz slabu financijsku potporu države, iz godine u godinu se broj škola povećavao, broj polaznika, broj učiteljskog kadra, ali i kvaliteta obrazovanja učenika. To je u ovoj disertaciji znanstveno potkrijepljeno brojnim navodima iz mnogih podzakonskih školskih propisa i uredaba.
Na kraju svakoga poglavlja izvedena je zaključna riječ s posebnim osvrtom na pedagoški učinak svake zakonske naredbe čime ova disertaciji daje značajan doprinos povijesti hrvatskog školstva i pedagogije.
Iz rada je vidljivo da pristupnik detaljno poznaje područje kojim se bavi, metodologiju njegova istraživanja, da je uporabom te metodologije dao značajan prinos pedagoškom proučavanju školskih propisa i zakona u pučkom školstvu Hrvatske čime se bolje i objektivnije mogu razumjeti i dalje istraživati njihovi povijesni tijekovi i utjecaji na kasnija školska zbivanja.
P r i j e d l o g
Temeljem rečenoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Mirka Raguža pod nazivom « Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo « i da pristupniku odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom i stjecan je doktorata znanosti u polju odgojnih znanosti, grana pedagogija.
Zagreb, 23. svibnja 2004.g. Stručno povjerenstvo :
________________________________
dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
_________________________________
dr. sc. Ivan Dumbović, red. prof.
___________________________________
dr. sc. Igor Radeka, doc. prof.
Dr. sc. Dubravka Maleš, redovita profesorica
Dr. sc. Josipa Bašić, redovita profesorica
Dr. sc. Ana Sekulić Majurec, redovita profesorica
Dr. sc. Vlatko Previšić, redoviti profesor
Zagreb, 30. ožujka 2004. godine
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, I. Lučića 3
Predmet: Izvješće i ocjena doktorskog rada mr. sc. Maje Ljubetić pod nazivom
Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 09. veljače 2004. godine imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Arjana Miljak, red. prof., Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (predsjednica); dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof., Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (član, mentor); dr. sc. Josipa Bašić, red. prof., Edukacijsko - rehabilitacijski fakultet u Zagrebu (član); dr. sc. Ana Sekulić Majurec, red. prof., Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (član); dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof., Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (član) za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Maje Ljubetić pod naslovom Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja.
Imenovano povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće skupno
Doktorski rad mr. sc. Maje Ljubetić pod naslovom Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja ima ukupno 328 stranica teksta, od čega 280 stranica čini izvorni tekst s 91 tablicom i 23 slike. Rad je strukturalno podijeljen u 4 glavna dijela. Prvu cjelinu čine sljedeća tri poglavlja: Obitelj – kretanja, problemi i perspektive (5 - 60); Roditeljstvo – odnos, uloga i/ili proces (61-94) i Procjena i samoprocjena ili metarazina pedagoške kompetentnosti roditelja (95-130). Druga cjelina nosi naslov Metodologija istraživanja (131–140), treća Rezultati i interpretacija (141-280) te četvrta cjelina Završna razmatranja (281-328). Nakon toga slijede Literatura (329-343) s 207 bibliografskih jedinica na hrvatskom i engleskom jeziku, Prilog (344-352) u kojemu se nalaze tablice (ukupno 17 tablica) s rezultatima istraživanja i instrument korišten u istraživanju te na kraju sažeci s ključnim riječima na hrvatskom i engleskom jeziku (357-360) i kratak životopis (361).
Prva cjelina rada odnosi se na teorijski pristup proučavanom problemu. Prvo poglavlje, naslovljeno kao Obitelj – kretanja, problemi i perspektive, bavi se određenjem obitelji, kretanjem od modernih do vitalnih obitelji, njenih suvremenih obilježja, pristupa obiteljskoj zajednici kao sustavu, obilježjima funkcionalne i disfunkcionalne obitelji te položajem i ulogom obitelji u Republici Hrvatskoj.
Polazeći od različitih teorijskih pristupa određenju pojma obitelji, autorica naglašava potrebu interdisciplinarnog pristupa ovom pitanju te za potrebe rada obitelj definira kao zajednicu roditelja i njihove biološke i/ili adoptirane djece koji zajedno obitavaju te tvore tri obiteljske pozicije odnosa: muž-otac; žena-majka; i potomak-brat/sestra. U raspravi o obitelji kao primarnoj socijalnoj zajednici, polazi se od njenih vitalnih funkcija, a posebice se naglašava njena pedagoška i emocionalna uloga koje u suvremenim uvjetima življenja postaju sve značajnije, opsežnije i složenije. Objašnjenju obitelji prilazi se u kontekstu društvenih i povijesnih kretanja proteklih dvaju stoljeća (modernizam i postmodernizam) te se analizira utjecaj tih kretanja na strukturu, funkcije i odnose unutar obitelji. Autorica ovo poglavlje završava razmatranjem budućnosti obitelji te ostavlja otvoreno pitanje hoće li se obitelji razvijati u smjeru vitalnih obitelji i hoće li funkcionirati po konceptu ravnopravnog dostojanstva.
Razmatrajući obilježja suvremenih obitelji kao dinamičke socijalne strukture, autorica ukazuje na njihovu veliku strukturalnu raznolikost (jedno roditeljske obitelji, «ponovljeni brakovi», «baka/djed obitelji», kohabitacija, homoseksualne obitelji itd.) te posebice ističe tendenciju još veće raznolikosti, ali i naglašava kako obitelj nije statična jedinica koja će zauvijek trajati u jednom određenom obliku. Ipak, autorica smatra, kako će unatoč raznolikosti oblika obiteljskih zajednica one i dalje funkcionirati kao siguran temelj za zdrav djetetov razvoj i odgoj. Posebnu pozornost u ovom dijelu rada autorica posvećuje pitanju položaja obitelji u demokratskom društvu, paralelnim procesima (demokratizacija odnosa) u obitelji te drži kako se ti procesi odvijaju vrlo sporo. Ono što predstoji bračnim partnerima na putu humanizacije i demokratizacije odnosa u obitelji jest ulaganje napora u smjeru stvarnog partnerskog, suradničkog odnosa kako među partnerima međusobno, tako i u njihovu odnosu prema djeci.
U ovom radu se obitelji pristupilo kao sustavu – «novom entitetu» sastavljenom od podsustava koji su u stalnoj međusobnoj interakciji, ali i u stalnoj interakciji s nizom drugih čimbenika izvan sustava obitelji. Kako bi se razumjela ta dinamična složenost obiteljskog sustava, nužno ju je promatrati u kontekstu i interakcijama s užim i širim društvenim okruženjem. Razmatrajući obitelj kao sustav, autorica naglašava važnost šireg sociokulturnog i gospodarskog sustava, ukupnog sustava zakonodavstva i državnih institucija te općeg kulturnog okruženja koje oblikuje društvene aktivnosti kako bi se razumjelo procese u obitelji, ali i pružilo potporu obiteljima kojima je prilagodba otežana. U objašnjenju funkcioniranja obiteljskog sustava autorica posebnu pozornost posvećuje odgoju djeteta u obitelji te naglašava važnost utjecaja mnogobrojnih čimbenika užeg i šireg društvenog konteksta (kulturne i civilizacijske norme i vrijednosti, osobine roditelja i drugih odgajatelja, utjecaje vršnjaka itd.) kao i psiho-fizičkih osobina djeteta na rezultat odgojnog djelovanja. S tim u svezi, autorica ističe pitanje kvalitete odnosa unutar obitelji, posebice odnosa između roditelja i njihove djece te naglašava komponentu jake emocionalne povezanosti i uloge «važnih drugih» u razvoju osobnosti djeteta, ali i cjelokupnog njegova razvoja i odgoja.
U pristupu obitelji sa stajališta njezinih mogućnosti da zadovolji tjelesne, emocionalne i duhovne potrebe svakog pojedinog člana obitelji autorica ih dijeli na funkcionalne i disfunkcionalne. Uspoređujući funkcionalne i disfunkcionalne obitelji, autorica naglašava neka od njihovih temeljnih obilježja, njihove učinke na dječju psihosocijalnu prilagodbu te utjecaj koji disfunkcionalne obitelji imaju na širu zajednicu u kojoj egzistiraju. Također, pokušava istražiti i razloge za «zdravo» i «nezdravo» funkcioniranje obitelji te ih pronalazi u osobinama roditelja i/ili djece, ali i u vanjskim utjecajima kao što su rat, ugrožena egzistencija, migracije i sl. Posebna pozornost posvećena je obiteljskom ozračju kao konstitutivnom dijelu obiteljskog okruženja, a o kojem ovisi kvaliteta obitelji kao odgojnog čimbenika.
Razmatrajući obitelj u Republici Hrvatskoj, u ovom radu se skreće pozornost na mnogobrojne probleme s kojima je suočena suvremena hrvatska obitelj (nezaposlenost, nesigurna egzistencija, emigracije i sl.) ali i na svjetske trendove transformacije obitelji, koji iako u manjoj mjeri, ipak pogađaju hrvatsku obitelj i društvo (smanjenje broja sklopljenih brakova, porast broja brakorazvoda i rođenja djece izvan bračnih zajednica, porast nasilja u obitelji i sl.). U kontekstu navedenih problema, razmatra se i pitanje statusa žene/majke u suvremenoj hrvatskoj obitelji i društvu. Ovaj dio rada autorica završava naglašavanjem problema s kojima je hrvatska obitelj suočena, a koji ugrožavaju njenu strukturu, funkcije, stabilnost, odnose, vrijednosni sustav te cjelokupnu prilagodbu, ali istodobno naglašava kako se hrvatska obiteljska struktura relativno sporo mijenja te još zadržava mnoga tradicionalna obilježja. U skladu sa svjetskim trendovima, za očekivati je da će se hrvatska obiteljska struktura u budućnosti još više pluralizirati.
Drugo poglavlje pod naslovom Roditeljstvo – odnos, uloga i/ili proces? sastoji se od 3 tematske cjeline pod naslovima: Roditeljstvo i čimbenici koji na njega utječu i oblikuju ga; Roditeljski stilovi i ponašanja djece kao mogući odgovori na njih te Utjecaj majke i oca na dječji razvoj i odgoj. Autorica roditeljstvu pristupa kao kompleksnom socijalnom fenomenu koji je u odnosu međuovisnosti s nizom čimbenika (društveni kontekst općenito, osobna, supružnička i obiteljska očekivanja i iskustva, iskustva roditelja iz vlastite obitelji, dob, stupanj obrazovanja, zaposlenički status, osjećaj sigurnosti, psihološki, socijalni i gospodarstveni uvjeti i sl.) koji na njega utječu i oblikuju ga. Autorica navodi nove tipove roditeljstava u strukturalno raznolikoj slici suvremenih obitelji («para – roditeljstvo») te iznosi moguće motive za roditeljstvo.
Govoreći o roditeljstvu kao procesu, u ovom se radu analiziraju različite faze koje u svom razvoju roditeljstvo prolazi već i prije rođenja djeteta do «zatvaranja ciklusa» kad odraslo dijete napušta matičnu obitelj gradeći vlastitu zajednicu. Autorica naglašava kako taj proces od roditelja zahtijeva prilagodbu, rast i sazrijevanje te stalno učenje novih vještina kako bi taj proces mogao nesmetano teći. S tim u svezi, ona analizira niz čimbenika koji utječu na roditeljstvo, a koji su u uskoj svezi s: roditeljima (djetinjstvo roditelja, osobnost, obrazovanje i socijalni status roditelja, zrelost, bračni status itd.); djecom (osobnost djeteta, red rođenja, spol djeteta) i širim društvenim kontekstom (ratna i poratna zbilja, ekonomski status društva u cjelini, migracije, kultura, religija itd.).
Raspravljajući o roditeljstvu, objašnjavaju se najčešći roditeljski stilovi u odgoju djece kao i njihovi mogući utjecaji na cjelovit razvoj i odgoj djeteta te s tim u svezi i autoritet roditelja u odgoju djece. Autorica također, uspostavlja vezu između roditeljskih odgojnih stilova, obiteljskog ozračja te psihopatoloških pojava kod djece i mladeži koje potkrepljuje suvremenim znanstvenim istraživanja u nas i u svijetu. Objašnjavajući roditeljstvo, u ovom radu se analiziraju pojedinačni i vrlo specifični utjecaji koje na dječji razvoj i odgoj imaju majka i otac (biološki, psihološki i društveni korijeni, stereotipi spolnih uloga itd.) te se ističe potreba veće uključenosti suvremenih očeva u brigu i odgoj djece, ali i potreba sustavne potpore društva roditeljstvu.
Treće poglavlje, naslovljeno kao Procjena i samoprocjena ili metarazina roditeljske pedagoške kompetentnosti sastoji se od 3 tematske cjeline pod naslovima: Kompetencija kao potreba prema samoostvarenju osobnosti; Pedagoška obrazovanost roditelja – pretpostavka roditeljske kompetentnosti te Samoprocjena ili metarazina pedagoške kompetentnosti. Ovaj dio rada imao je za cilj istražiti teorijske pristupe ljudskoj kompetenciji općenito, a posebice pedagoškoj kompetentnosti roditelja te odrediti pojam pedagoški kompetentnog roditelja. Za potrebe ovog rada autorica prihvaća određenje autorica Milanović i sur. (2000) prema kojem je «kompetentan roditelj onaj koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te se dobro osjeća kao roditelj». U radu se ističe uloga «koordinatora» odnosno «zastupnika dječjih interesa» koju imaju roditelji, a što daje novu dimenziju i dodatnu odgovornost njihovoj ulozi te zahtijeva veću pedagošku kompetentnost roditelja. Razmatrajući kompetenciju, autorica u svom radu objašnjava kako razina kompetentnosti u različitim područjima života pojedinca, posebice u obitelji, djeluje na njegovo osobno zadovoljstvo te ukupno zadovoljstvo životom te ističe međusobnu povezanost kompetentnosti i zadovoljstva životom.
U tom se dijelu rada obrađuju obrazovni i suportivni programi za roditelje koji imaju za cilj osnažiti roditelje za preuzimanje primarne odgovornosti za dječji razvoj, poticati na razmišljanje o obiteljskom funkcioniranju kao temelju zdravog društva i shvaćanje obitelji kao sustava koji uključuje susjedstvo i lokalnu zajednicu. Analizirajući nekoliko različitih programa koji se primjenjuju u svijetu utvrđeno je kako postoje programi usmjereni na majke, odnosno očeve, te programi usmjereni na čitave obitelji, posebice na njihove najmlađe članove. Autorica naglašava kako su ciljevi programa unapređivanje znanja i vještina roditelja o roditeljstvu dakle, podizanje razine njihove pedagoške kompetentnosti te posebice ističe učinke tih programa na kvalitetu roditeljstva. Ono što se u ovom radu posebice naglašava jest potreba osposobljavanja roditelja (putem programa obrazovanja roditelja) za kvalitetnu samoprocjenu, osvješćivanje ili metarazinu njihova roditeljstva, vjerujući kako je kvalitetna samoprocjena jedan od najmoćnijih pokretača promjena roditeljskog ponašanja u smjeru pedagoški kompetentnog roditeljstva.
Druga cjelina pod nazivom Metodologija istraživanja sadrži problem, cilj, hipoteze i postupak empirijskog istraživanja, s podacima o uzorku ispitanika, uzorku instrumenata, postupcima obrade podataka i načinom provođenja istraživanja. Poglavlje započinje kratkim obrazloženjem problema istraživanja obitelji kao odgojne sredine koja ima izuzetno važnu ulogu u razvoju djeteta te se posebice ističe kvaliteta interakcija među članovima obitelji i njihov utjecaj na zdrav razvoj i odgoj djeteta. Nadalje, autorica posebice naglašava važnost pedagoški kompetentnog roditeljstva u stvaranju optimalnih uvjeta za uspješno zadovoljavanje potreba djece te cjelovit razvoj i odgoj djece te se stoga, zalaže za sustavnu brigu društva u osmišljavanju i provedbi programa obrazovanja roditelja s ciljem podizanja razine njihove pedagoške kompetentnosti.
Cilj istraživanja bio je istražiti i odrediti prostor pedagoške kompetentnosti roditelja tj. utvrditi strukturu prostora pedagoške kompetentnosti za obnašanje roditeljske uloge. Iz toga su proizašle posebne i pojedinačne zadaće kako bi se osigurali stvarni dokazi o istraživanom prostoru. S obzirom na opći cilj te na posebne zadaće istraživanja postavljene su i hipoteze istraživanja (opća te 10 operativnih nul-hipoteza) koje su imale za cilj utvrditi: strukturu pedagoške kompetentnosti roditelja prema samoprocjeni roditelja (metarazina) i procjeni odgajatelja; stupanj slaganja i međusobnu povezanost istraživanih prostora pedagoške kompetencije roditelja među subuzorcima ispitanika (majke i očevi te roditelji i odgajatelji); te, postojanje ili nepostojanje razlika u samoprocjeni pedagoške kompetentnosti među subuzorcima ispitanika (majki i očeva) s obzirom na spol, dob, red rođenja djeteta i kvalifikaciju roditelja te procjene pedagoške kompetentnosti istih s obzirom na duljinu radnog staža odgajatelja. Postavljene hipoteze glase:
Hg: Pedagoška kompetentnost roditelja ne predstavlja homogen prostor kako u funkcionalnom smislu tako i u smislu osobne i statusne percepcije pedagoške kompetentnosti.
H1: Struktura pedagoške kompetentnosti roditelja ne predstavlja jedinstven prostor prema procjeni roditelja (a), kako majki (b), tako ni očeva (c).
H2: Struktura pedagoške kompetentnosti roditelja (a), posebice majki (b) i posebice očeva (c) ne predstavlja jedinstven prostor prema procjeni odgajatelja.
H3: Ne postoji statistički značajno slaganje između roditelja i odgajatelja glede procjene pedagoške kompetentnosti roditelja.
H4: Subprostori pedagoške kompetentnosti roditelja ne pokazuju statistički značajnu povezanost između latentnih dimenzija samoprocjene (metarazina) i procjene pedagoške kompetentnosti roditelja.
H5: Subprostori pedagoške kompetentnosti roditelja ne pokazuju statistički značajnu povezanost između latentnih dimenzija samoprocjene (metarazina) pedagoške kompetentnosti roditelja.
H6: Subprostori pedagoške kompetentnosti (a) majki i (b) očeva ne pokazuju statistički značajno razlikovanje subuzoraka roditelja po spolu djeteta.
H7: Subprostori pedagoške kompetentnosti (a) majki i (b) očeva ne pokazuju statistički značajno razlikovanje subuzoraka roditelja po dobi djeteta.
H8: Subprostori pedagoške kompetentnosti (a) majki i (b) očeva ne pokazuju statistički značajno razlikovanje subuzoraka roditelja u odnosu na red rođenja djeteta.
H9: Subprostori pedagoške kompetentnosti (a) majki i (b) očeva ne pokazuju statistički značajno razlikovanje subuzoraka na nezavisnoj varijabli – kvalifikacija roditelja.
H10: Subprostori pedagoške kompetentnosti (a) majki i (b) očeva ne pokazuju statistički značajno razlikovanje između odgajatelja s obzirom na radni staž odgajatelja.
Iz postupka istraživanja vidljiv je uzorak ispitanika i instrumenata, postupci obrade podataka i način provođenja istraživanja.
Uzorak ispitanika formiran je na dva načina: a) metodom sistematskog uzorka za subuzorak odgajatelja, b) metodom kvotnog uzorka za subuzorak roditelja. Subuzorak odgajatelja formiran je tako da se iz matične knjige uposlenika vrtičkih skupina odabrao svaki peti odgajatelj te se tako dobio uzorak od 83 odgajatelja. Nakon što je formiran subuzorak odgajatelja, metodom kvotnog uzorka formiran je uzorak roditelja i to tako da je iz imenika djece vrtičkih skupina odgajatelja koji su uzeti u subuzorak odgajatelja uzet par roditelja čije se dijete nalazi na prvom i drugom mjestu u popisu polaznika. Tako je dodiven subuzorak od 83 majke i 83 oca, tj. ukupno 166 roditelja. Ovakav način odabira ispitanika u subuzorke omogućio je utvrđivanje razlika u poimanju pedagoške kompetentnosti roditelja s obzirom na polazišta procjena.
Uzorak instrumenata tvore dva komplementarna upitnika: Skala percepcije kompetentnosti roditelja za roditeljsku ulogu i Odgajateljska procjena pedagoške kompetentnosti roditelja kojima se na ljestvici Likertova tipa procjenuje 18 varijabli koje naznačuju pedagošku kompetentnost roditelja. Rezultati istraživanja su standardizirani i normalizirani, a potom podvrgnuti obradama pomoću ovih multivarijatnih metoda: metoda faktorske analize pod komponentnim modelom uz primjenu PB-kriterija za ekstrakciju faktora za utvrđivanje strukture pedagoške kompetentnosti roditelja, metoda kvazikanoničke analize na česticama upitnika za utvrđivanje povezanosti samoprocjena roditelja po roditeljskoj ulozi te samoprocjena roditelja i procjene odgajatelja o pedagoškoj kompetenciji roditelja, metoda kongruencije za utvrđivanje stupnja slaganja među ekstrahiranim faktorima za uzorke i subuzorke ispitanika, metoda diskriminacijske robustne analize po nezavisnim varijablama spola, dobi i reda rođenja djeteta, te obrazovne strukture roditelja i godina staža odgajatelja za utvrđivanje razlika u samoprocjenama i procjeni pedagoške kompetentnosti roditelja.
Treća cjelina donosi Rezultate i interpretaciju empirijskog dijela istraživanja koje se odnosi na utvrđivanje: strukture prostora samoprocjene i procjene pedagoške kompetentnosti roditelja, slaganja (ili podudarnost ) prostora samoprocjene i procjene pedagoške kompetentnosti roditelja, latentnih struktura samoprocjena i procjene pedagoške kompetentnosti roditelja, razlika u samoprocjenama i procjenama pedagoške kompetentnosti s obzirom na nezavisne varijable subuzoraka ispitanika.
Primjenom faktorske analize pod komponentnim modelom u prostoru samoprocjene (metarazina) i pedagoške kompetentnosti roditelja utvrđena su za prostor samoprocjene roditelja dva značajna faktora (ukupna varijanca iznosi 30.91): faktor pedagoške nekompetentnosti roditelja i faktor pedagoške kompetentnosti roditelja.
Postupkom utvrđivanja strukture prostora pedagoške kompetentnosti po spolu roditelja utvrđeno da je pedagoška kompetentnost majki definirana ovim faktorima (ukupna varijanca je 41.52): (ne)sigurnost i (ne)znanje u majčinstvu , odgovorno majčinstvo i pedagoški kompetentno majčinstvo.
Prostor pedagoške kompetentnosti očeva definiran je ovim faktorima (ukupna varijanca iznosi 37.63): (ne)sigurnosti i neznanja u očinstvu, pedagoški (ne)kompetentnog i
odgovornog očinstva.
Iz dobivenih rezultata vidljivo je da struktura pedagoške kompetentnosti roditelja nije jedinstven prostor već da je determiniran i roditeljskom ulogom. Time je prihvaćena prva operativna hipoteze o nejedinstvenosti strukture pedagoške kompetentnosti roditelja – kako za uzorak roditelja u cjelinu, tako i za subuzorke po roditeljskoj ulozi.
Za utvrđivanje donekle objektivizirane percepcije kompetentnosti roditelja poduzeto je ispitivanje odgajateljske procjene pedagoške kompetentnosti roditelja koji su bili obuhvaćeni istraživanjem. I ovdje je ekstrahiran jednak broj sadržajno sličnih faktora koji objašnjavaju 32.34. ukupne varijance a to su: faktor odgajateljske procjene pedagoške nekompetentnosti roditelja i faktor odgajateljske procjene pedagoške kompetentnosti roditelja.
U odnosu na majke odgajateljska procjena kompetentnosti u latentnom prostoru definira se kroz tri faktora (ukupna varijanca 41.66): faktor krnjeg majčinstva, faktor pedagoški kompetentnog majčinstva, faktor odgovornog majčinstva.
U odnosu na očeve odgajateljska procjena kompetentnosti u latentnom prostoru definira se kroz tri faktora (ukupna varijanca 39.07): faktor krnjeg očinstva, faktor neodgovornog očinstva, faktor pedagoški kompetentnog očinstva.
Rezultati pokazuju da se prostori samoprocjene i procjene kompetentnosti roditelja međusobno razlikuju više na manifestnoj nego latentnoj razini te je time potvrđena i druga operativna hipoteze o nejedinstvenosti prostora pedagoške kompetentnosti roditelja prema procjenama odgajatelja - kako za uzorak roditelja kao cjelinu, tako i za subuzorke po roditeljskoj ulozi. Naime, i odgajateljska procjena pedagoške kompetentnosti roditelja općenito i roditelja po roditeljskoj ulozi pokazuje da taj prostor nije jedinstvena cjelina te da je determiniran roditeljskom ulogom, a što potvrđuju ekstrahirani faktori u oba prostora procjenjivane pedagoške kompetentnosti roditelja.
Želeći utvrditi koliko se ekstrahirane latentne dimenzije tih dvaju prostora (samoprocjene i procjene) i njihovih subprostora po nezavisnoj varijabli roditeljske uloge međusobno podudaraju, primjenjena je metoda kongruencije na ekstrahirane faktore oba prostora. Utvrđeno je da su slaganja postignuta u tome što označava pedagošku nekompetentnost i njene inačice, dok se pedagoška kompetentnost istoznačno definira samo u letentnim dimenzijama ekstrahiranim na subuzorcima majki i odgajatelja. Prostor kompetentnosti / nekompetentnosti iskazuju se kao dva odvojena prostora jer svaki na svoj način definiraju pedagošku kompetentnost roditelja. Time se odbacuje treća operativna hipoteza o nepostojanju statistički značajnog slaganja između roditelja i odgajatelja glede procjene pedagoške kompetentnosti roditelja.
Kvazikanoničkim analizama autorica je željela utvrditi postoji li ili ne statistički značajna povezanost između samoprocjene roditelja i procjene odgajatelja u odnosu na pedagošku kompetentnost roditelja kao i s obzirom na roditeljsku ulogu. Rezultati tih analiza pokazuju da postoji povezanost između samoprocjene pedagoške kompetentnosti roditelja (metarazina) i odgajateljske procjene roditeljske pedagoške kompetencije kao i povezanost unutar samoprocjene pedagoške kompetentnosti roditelja s obzirom na njihovu roditeljsku ulogu. Ekstrahirana su dva para kanoničkih faktora i to: faktor precjenjivanja uloge nasljeđa kao posljedice neznanja u roditeljstvu (R) / faktor roditeljske (ne)kompetentnosti kao posljedice neznanja u roditeljstvu (O) = faktor roditeljske nekompetentnosti kao posljedice neznanja u roditeljstvu, faktor izbjegavanja odgovornosti u roditeljstvu (R) /faktorom instinktivnosti kao dominanti roditeljskog djelovanja (O) = faktor neodgovornog roditeljstva.
Iz rezultata kvazikanoničkih analiza može se zaključiti da su četvrta i peta nul-hipoteza u potpunosti odbačene te da su prostori samoprocjene i procjene pedagoške kompetentnosti roditelja statistički značajno povezani.
Diskriminacijske analize provedene na rezultatima nezavisnih varijabli spola, dobi i reda rođenja djeteta te na kvalifikacijskoj strukturi roditelja (uzorci roditelja, odvojeno za majke i očeve) su pokazale statistički značajno razlikovanje subuzoraka po svim nezavisnim varijablama osim za uzorak očeva na nezavisnoj varijabli spol djeteta. Rezultati diskriminacijskih analiza pokazuju da: su majke one koje održavaju tradicionalan odgoj prema spolu djeteta, dok su očevi u tom pogledu ne razlikuju nit međusobno, niti u odnosu na spol djeteta (6. nul hipoteza u segmentu „majke“ je odbačena, a u segmentu „očevi“ je prihvaćena); se majke i očevi šestogodišnjaka znatno razlikuju u odnosu na majke i očeve petogodišnjaka i sedmogodišnjaka u odnosu na potrebu o više znanja o odgoju, emocionalnom doživljavanju pogrešaka, sumnji u mogućnost osobnog utjecaja na dijete te na doživljaju tereta roditeljstva, a što se dovodi u svezu s procjenom zrelosti djeteta za polazak u školu (7. operativna hipoteza je odbačena u cjelosti); se majke prvo i dugorođene djece statistički značajno razlikuju od majki treće i više rođene u doživljaju neuspješnosti roditeljstva kao posljedici vlastitog odgojnog djelovanja (za majke prvo i drugorođene djece) i doživljaj neuspješnosti kao posljedici „krivnje drugih“ (majke treće i dalje rođene djece); se majke drugorođene djece razlikuju u razini svijesti o potrebi znanja i sigurnosti u nastupu pri obnašanju roditeljske uloge te majčinstvo ne osjećaju teretom; je utvrđena statistički značajna korelacija između diskriminacijskih funkcija koja ukazuje na statistički značajnu povezanost neuspjeha i neznanja u majčinstvu (8. nul-hipoteza u segmentu „majke“ je odbačena); se očevi prvorođene djece od ostalih očeva razlikuju po jačem emocionalnom angažmanu u očinstvu, dok su očevi drugorođene djece skloniji preispitivanju i promišljanju aktivnosti u građenju odnosa s djetetom te tako preuzimaju odgovornosti za kvalitetu tih odnosa; je utvrđena statistički značajna povezanost odnosa očeva s prvorođenim djetetom i promišljanja očinstva (8. nul-hipoteza u segmentu „očevi“ je odbačena); se majke s nižom stručnom spremom u odgoju osjećaju nesigurnije, s manje znanja za pristup djetetu, odgoj djeteta doživljavaju teretom te češće prepuštaju probleme s djetetom suprugu na rješavanje, dok se majke s visokom stručnom spremom i akademskim stupnjevima obrazovanja više oslanjaju na instinktivno prepoznavanje potreba djeteta te se osjećaju sigurnijim u roditeljskom nastupu (9. nul-hipoteza u segmentu „majke“je odbačena); se očevi najniže i najviše stručne spreme (PKV, KV, VSS i više) i očevi sa SS/VŠ spremom statistički značajno razlikuju u uvjerenju o snazi autoriteta očeva u roditeljstvu - očevi sa SSS i VŠS više inzistiraju na „autoritetu oca po sebi“, dok ostali očevi (osobito oni s visokom stručnom spremom i akademskim zvanjem) češće vjeruju u "osobni primjer i društveni status" kao zalog snage svog autoriteta (9. operativna hipoteza u segmentu „očevi“ je odbačena).
Diskriminacijske analize provedene na uzorku odgajatelja, a koji su procjenjivali pedagošku kompetentnost majki i očeva, pokazale su statistički značajno razlikovanje subuzoraka na nezavisnoj varijabli radni staž odgajatelja. Iz dobivenih rezultata istraživanja može se zaključiti da: stariji odgajatelji ističu nesigurnost i neznanje majki kao razloge pedagoški nekompetentnog majčinstva, dok odgajatelji sa „srednjom“ duljinom staža ističu utjecaj obiteljskog odgoja njihovih roditelja na odgovorno promišljanje majki u roditeljstvu, a što se tumači različitošću iskustava i pridavanju različite važnosti pojedinim utjecajima za pedagoški kompetentno majčinstvo od strane odgajatelja; se majke, prema procjeni odgajatelja, koje vjeruju u mogućnost utjecaja na dijete i taj utjecaj koriste u svom odgojnom djelovanju osjećaju uspješnije u svom majčinstvu (10. nul-hipoteza u segmentu „majki“ je odbačena); da odgajatelji s više od 5 godina staža očinsku (ne)kompetentnost procjenjuju s pozicija odgovornosti „drugih“ koji su „krivi“ za pedagoški nekompetentno očinstvo (nedovoljnost znanja, zahtijevnost djece...) te da odgajatelji sa 6-15 godina staža očinsku sigurnost u nastupu procjenjuju s pozicija njihove spremnosti da se s problemima u roditeljstvu suoče; utvrđena statistički značajna korelacija između diskriminacijskih funkcija govori da postoji korelacija između doživljaja tereta očinstva i sigurnosti u očinstvu te je 10. nul-hipoteza u segmentu „očevi“ odbačena.
Četvrta cjelina koja je naslovljena Završna razmatranja odnosi se na rekapitulaciju svega o čemu je u ovom radu bilo riječi odnosno, ono predstavlja sintezu teorijskog i empirijskog dijela ovog istraživanja, kao i konačne zaključke dobivene pregledom i interpretacijom rezultata te testiranja postavljenih hipoteza.
Povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Maje Ljubetić: “Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja”.
Autorica pristupa ovoj problematici sa stajališta utvrđivanja samoprocjene roditeljske kompetencije te usporedbe njihove samoprocjene s procjenom odgajatelja.
U određenju obitelji pristupa vrlo široko, s različitih područja znanosti da bi već u početku aktualizirala ali i problematizirala uobičajena stajališta o obitelji, primjerice je li ona univerzalna pojava, je li institucija ili je ideološki i simbolički konstrukt (5-10.) i konstatira da je danas vrlo teško odrediti što je obitelj. Obitelj se, kao i ostale pojave u društvu značajno mijenjaju tako da je njihovo određenje potrebno kontinuirano mijenjati sukladno promjenama koje doživljava, a doživljava ih metaforički rečeno iz dana u dan, što autorica detaljno izlaže. Posebice ističe stalnu promjenu uloga u roditeljstvu pa tako izdvaja pojavu “ novog očinstva” ili “uključenih očeva” što neki autori nazivaju tihom revolucijom u ovim ulogama (83.). U ovim razmatranjima autorica pokazuje zavidnu razinu poznavanja problematike i kritičnosti, što je razlogom da u određenju obitelji jasno naglašava da je to definicija “samo za potrebe ovog rada” .
Drugo što ističemo kao važan doprinos ovog rada pedagogiji posebice obiteljskoj jest kritička usmjerenost na preispitivanje pedagoške funkcije, odgojnog djelovanja obitelji na njezine članove, posebice djecu. Uloga obitelji u tom djelovanju najčešće se prenaglašavala ili se pak promatrala i istraživala izolirano, čimbenik po čimbenik, pa se zbroj učinaka izoliranih čimbenika smatrao ukupnim djelovanjem. Zato je potrebno, kako drži autorica, preispitati koliko je stvarna i realna toliko naglašena uloga obitelji. Suvremena istraživanja pokazuju da je dijete već od rođenja aktivno, da ono aktivno konstruira i interpretira socijalno i fizičko okruženje unutar obitelji i izvan nje ( vanjski čimbenici) i sukladno svom iskustvu i djeluje. Drugim riječima ne samo da obitelj ima djelovanje na dijete nego i dijete ima djelovanje na obitelj. U obitelji kao sustavu, o čemu autorica raspravlja, nije moguće niti nabrojiti sve čimbenike koji djeluju a pogotovu nije moguće odrediti splet interakcijskih djelovanja i njihovih rezultata. Vitalnom ili suvremenom obitelji autorica naziva zajednicu koja kontinuirano uči pod utjecajem vanjskih i unutrašnjih čimbenika. Sukladno takvom shvaćanju obitelji, roditeljska kompetencija, ističe autorica, nije urođena sposobnost, biološka datost roditelja, kako se donedavno smatralo, nego se ona stječe i razvija - učeći u samom procesu roditeljstva (99.). Naravno, takvo učenje dolazi u obzir samo kod roditelja koji su svjesni važnosti svoje uloge za dalji razvoj i odgoj djeteta i žele postati kompetentni.
U svezi s ovom problematikom autorica iznosi svoje stajalište o programima za pedagoško obrazovanje roditelja. Iako smatra neupitnim potrebu za njihovim pedagoškim obrazovanjem, ipak postavlja dilemu: kojim roditeljima, kakvi programi? I dalje “koliki će postotak roditelja biti zaista spreman aktivno sudjelovati u nekim od ponuđenih programa, jer je evidentna relativno mala spremnost roditelja na uključenje” (111.).
Očito postaje da i programe treba na stanovit način individualizirati u odnosu na potrebe i karakteristike svakog pojedinog roditelja. Osim toga programi su samo jedna od varijabli u složenom i dinamičkom skupu interakcijskih varijabli koje mogu imati utjecaj na roditelje. Zato držimo kako je autorica iznimno dobro istaknula, važnost samoprocjene ili metarazine roditeljske pedagoške kompetencije. Tek kad osvijestimo svoje djelovanje kao roditelja prema djetetu moguće je, ne samo razumijevanje i primjereno djelovanje, nego i traženje pomoći stručnjaka, ili pak određenje prikladnog programa. Autorica dalje ističe, kako bi prvenstvena funkcija tih programi trebala biti osposobljavanje roditelja za kvalitetnu samoprocjenu, svog roditeljskog djelovanja, svoje pedagoške kompetencije. Povezujući gore izneseno mišljenje o obitelji kao zajednici koja uči autorica k tomu dodaje još i značajku kako bi svaki član te zajednice trebao biti ili truditi se biti refleksivni praktičar, dakle onaj koji će razmišljati o svojim stavovima i postupcima u obiteljskoj zajednici.
U metodologijskom dijelu autorica na empirijskoj razini osmišljava specifičan način istraživanja prostora pedagoške kompetentnosti roditelja putem njihove samoprocjene te procjene njihove kompetentnosti od strane odgajatelja njihove djece. Autorica pomoću dobro odabranih kvantitativnih metoda nastoji utvrditi što je to latentno u ponašanju roditelja, a što ih čini pedagoški kompetentnim, i/ili nekompetentnim. Nadalje, da bi bila što sigurnija u istinitost vlastitih promišljanja o pedagoškoj kompetenciji roditelja, autorica istražene prostore pedagoške kompetentnosti roditelja stavlja u suodnos pomoću metoda kongruencije, kvazikanoničke i diskriminacijske analize. Na taj način i uspijeva definirati što predstavlja pedagoški kompetentno roditeljstvo, a što ga čini manjkavim, nekompetentnim, različitim. Pri tomu joj rezultati empirijskog dijela istraživanja ne služe kao dokaz vlastitih promišljanja o problemu, već kao empirijska podloga za kvalitativnu interpretaciju problema kojim se bavi.
Iz tako osmišljenog pristupa problemu pedagoške kompetentnosti roditelja, vidi se metodološka, teorijska i empirijska, osmišljenost problema istraživanja i autoričino suvereno vladanje njime.
Posebno ističemo zaključna razmatranja u kojima je autorica uspješno iznijela sintezu teorijskog i empirijskog dijela ovog rada na vrlo jasan i razložan način.
Iako povjerenstvo smatra da rad mr. sc. Maje Ljubetić zadovoljava propisane kriterije za pozitivnu ocjenu doktorskog rada, ipak želimo ukazati i na neke nedostatke. U teorijskom dijelu o obitelji i suvremenim zbivanjima i promjenama koje se svakodnevno događaju, ukazuje na neizvjesnost njezina opstanka u ovakvim oblicima kakvi su sada. No, i pored toga drži kako je ona jedinstvena i nezamjenljiva (13.) u obavljanju pedagoške uloge. Držimo, kako je obitelj u našoj ( zapadnoj) kulturi sa stajališta razvoja i odgoja djeteta iznimno važna odgojna zajednica pod uvjetom da djetetu pruža uvjete za normalni razvoj.
Iako je povjerenstvo iskazalo pozitivnu ocjenu metodologijskom dijelu, dio povjerenstva smatra kako se autorica trebala potruditi da prevede neke metodologijske izraze na hrvatski jezik, kako je to pokušala uraditi u dijelu o samoprocjeni pa ubrzo odustala. Posebice se to odnosi na dio Zaključna razmatranja tekst, koji predstavlja sintezu teorijskog i empirijskog dijela kako bi ga još više učinila razumljivim i prihvatljivim.
Svi navedeni prigovori ne umanjuju vrijednost ovog rada ni temeljni zaključak povjerenstva da ovaj doktorski rad zaslužuje pozitivnu ocjenu.
Iz rada je vidljivo da autorica detaljno pozna područje kojim se bavi, metodologiju njegova istraživanja, te da je uporabom te metodologije dala značajan doprinos pedagoškom proučavanju roditeljskih kompetencija.
P r i j e d l o g
Na osnovi iznesenog u ovom izvješću, povjerenstvo predlaže Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorskog rada mr. sc. Maje Ljubetić : “Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja” i da pristupnici odobri nastavak propisanog postupka pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo :
------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------
Dr. sc. Dubravka Maleš, redovita profesorica
------------------------------------------------------
Dr. sc. Josipa Bašić, redovita profesorica
--------------------------------------------------------
Dr. sc. Ana Sekulić Majurec, redovita profesorica
----------------------------------------------------
Dr. sc. Vlatko Previšić, redoviti profesor
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj dne 17. svibnja 2004. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Darije Ložnjak Dizdar, pod naslovom Odnos bosutske i daljske grupe u Hrvatskom Podunavlju u prvim stoljećima posljednjeg tisućljeća pr. Krista – rezultati istraživanja naselja bosutske grupe 2001.-2003. godine u Iloku.
Podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Darije Ložnjak Dizdar Odnos bosutske i daljske grupe u Hrvatskom Podunavlju u prvim stoljećima posljednjeg tisućljeća pr. Krista – rezultati istraživanja naselja bosutske grupe 2001.-2003. godine u Iloku napisan je na 212 stranica uključujući i popis literature, katalog nalaza, a tekstu je dodano 5 karata, 9 tabli fotografija i potpun relevantan arheološki materijal iscrtan na 42 table.
Odmah na početku treba istaknuti da je izabrana i ovdje obrađena tema nova u našoj literaturi i da je sav dokazni materijal za interpretaciju proistekao iz iskopavanja same autorice. Moramo dakle potcrtati novost i zanimljivost teme kao i izuzetnu kreativnost i samostalnost pri njezinoj razradi i donošenju konačnih zaključaka.
Nakon Uvoda u kojemu magistrantica ističe da će se na temelju posve novih nalaza baviti jednim prijelaznim prapovijesnim razdobljem koje je u nas posve manjkavo definirano, ocrtava se geografski položaj područja koje će biti obrađivano: istočna Slavonija i zapadni Srijem s okolnim terenom vojvođanskog Podunavlja gdje postoje važni i odlučujući nalazi na koje se magistrantičina interpretacija može osloniti.
Da bi se približila svom novom i dosada neobrađenom materijalu, nađenom nedavno u Iloku, autorica je podrobno rezimirala dosadašnje rezultate na drugim nalazištima: novijima bosutske grupe u Vojvodini i starim nalazima daljske grupe u istočnoj Slavoniji i Bačkoj. Iscrpno tako prikazuje povijest istraživanja bosutske grupe i njezinu periodizaciju; slijedi to isto za daljsku grupu. Zatim pristupa pitanju odnosa daljske i bosutske grupe koje će upravo osvijetliti njezin magistarski rad obradom nalaza iz Iloka. Detaljno opisuje i dosada nepoznatu povijest istraživanja samog Iloka – vrlo bitnu za spoznavanje vrijednosti tamošnjih arheoloških nalaza.
Glavnina nalaza s kojima se u ovom radu raspolaže sastoji se od keramičkih predmeta, uglavnom naseobinskog posuđa. U Iloku se, naime, ispod srednjovjekovnog dvorca knezova iločkih, djelomično sačuvao sloj najranijeg željeznog doba, tj. prijelaznog razdoblja od kasnog brončanog na početno željezno doba. U naseobinskom sloju su uz ostale brojne nalaze keramike sačuvani i ostaci zemunice – važne arheološke zatvorene cjeline koja je mogla doprinijeti sigurnim zaključcima o kulturnoj i vremenskoj pripadnosti naselja u Iloku.
Važni doprinos ovog magistarskog rada je detaljna i temeljita, moderna klasifikacija i definicija keramičkih tipova pronađenih u Iloku: tipološko – statistička analiza, klasifikacija i definicije tipova te opsežna komparativna analiza, sve rezimirano zajedničkim zaključkom o cjelini dobivenih podataka.
Slijede važna poglavlja o stanovanju, privredi i duhovnom svijetu stanovnika naselja bosutske grupe u Iloku, nadalje o kronologiji nalaza i života u iločkom naselju te napokon, na temelju svega iznesenoga, o odnosu bosutske i daljske grupe u Hrvatskom Podunavlju.
Sve su to sintezna poglavlja koja svjedoče o primjeni interdisciplinarnih vrednovanja nalaza te o magistrantičinom izvrsnom poznavanju opsežne i raznovrsne arheološke literature iz cijelog panonskog Podunavlja kao i o zrelom i kompetentnom rasuđivanju o problemima koje je pritom susretala. Opsežan zaključak rezimira doprinos ovoga rada koji ćemo navesti na kraju ove ocjene.
Slijedi izvrsno kompletiran popis literature te vrijedan i koristan katalog nalazišta daljske i bosutske grupe na prostoru Hrvatskog Podunavlja i istočne Slavonije te na kraju pedantno izrađen katalog samih nalaza – ključnih argumenata u interpretaciji. Karte dodane pod nazivom slika lijepo nadopunjavaju snalaženje u tekstu, a slijede brojni i moderno koncipirani grafikoni koji ilustriraju rezultate tipološko-statističke analize; osobito vrijedan dio rada su crteži koji u potpunosti predstavljaju sav obrađivan i za zaključke bitan materijal.
Magistarski rad Darije Ložnjak pravi je znanstveni doprinos dosada vrlo manjkavo tretiranoj temi, važnoj upravo za sagledavanje početaka starijeg željeznog doba na zadanom prostoru.
Kao prvo, magistrantica je sama vodila dio iskopavanja koja su otkrila, nenadano i neočekivano, ovo važno nalazište bosutske grupe na njezinoj zapadnoj granici. Sama se brinula i za dobru dokumentaciju nalazišta i nalaza (imala je ulogu dokumentarista cijeloga velikog iskopavanja pretežno srednjovjekovnih ostataka). Ujedno je sudjelovanjem u širem terenskom rekognosciranju prostora između Iloka i Šarengrada uspjela dodati značajan broj novih lokaliteta koji su bili važni upravo za pitanje određivanja granice bosutske s daljskom grupom.
Kako se radi o istraživanjima posljednjih godina, kako je vidljivo iz naslova rada, to treba istaknuti brzinu i temeljitost kojima je magistrantica obradila sve podatke i nalaze. Dakako da je preispitala sve starije nalaze iz kruga daljske grupe ispravivši tu niz zastarjelih tvrdnji.
Proradivši veće i bogatije nalaze i nalazišta na istoku – kroz Srijem i Banat u rumunjsko Podunavlje - uspjela je dati i svoje viđenje svih podataka iz potpuno skupljene odgovarajuće literature i time pokazala visok stupanj svojih mogućnosti znanstvenog pristupa kompliciranim prapovijesnim temama iz tzv. prijelaznih razdoblja.
Iako se provođenje tipološko-statističke analize češće u literaturi navodi samo kao stručan posao, provesti je na način kako je to učinila magistrantica, uskrsavajući oblike posuđa iz vrlo malih fragmenata i prepoznajući njihove srodnosti i bliskosti s nekim drugim, pa i udaljenijim nalazima, pretpostavlja veliko znanje i sposobnost, osobito onda kada te rezultate odmah prevodi u znanstvenu domenu donoseći važne arheološko-povijesne zaključke na temelju uvjerljivo egzaktnih pokazatelja.
Peto poglavlje o stanovanju, privredi i duhovnom svijetu stanovnika Iloka svjedoči opet o sveobuhvatnom pogledu i korištenju interdisciplinarnih rezultata, što je sve nadraslo stara tipološko-kronološka razmatranja koja su sve do nedavno dominirala u hrvatskoj prapovijesnoj znanosti. Magistrantica je dakle udovoljila i «klasičnoj» i modernoj arheološkoj metodi obrade novih nalaza.
Na temelju upravo iznesenoga ocjenjujemo magistarski rad Darije Ložnjak Dizdar izvrsnim, a ujedno i znatnim znanstvenim doprinosom hrvatskoj prapovijesnoj arheologiji. Molimo stoga Fakultetsko vijeće da našu ocjenu prihvati i magistranticu uputi u daljnji postupak za stjecanje stupnja magistra arheoloških znanosti, tj. da je uputi na obranu magistarskog rada pred stručnim povjerenstvom u istom sastavu kakav je bio imenovan za ovu ocjenu.
U Zagrebu, 23.05.2004.
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Dr. sc. Nives Majnarić Pandžić, red. prof. u miru
Dr. sc. Jasna Šimić, muzejski savjetnik
Muzeja Slavonije u Osijeku
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 31 . svibnja 2004.
Predmet: Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada
Lane Okroša Rožić pod naslovom
Lasinjska kultura i problem njezina podrijetla na križevačkom području
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 24. travnja 2004. g. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Lane Okroša Rožić u sljedećem sastavu:
Dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof. u miru, predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof., član povjerenstva
Dr. sc. Kornelija Minichreiter, znan. savjetnik, Institut za arheologiju, Zagreb, član povjerenstva
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad Lane Okroša Rožić obuhvaća 113 stranica teksta, 8 fotografija u tekstu, 4 zemljovida, 49 tabli likovnih ilustracija (fotografije i crteži) te 44 grafikona. Rad je podijeljen u 6 poglavlja i 4 podpoglavlja. U poglavljima Uvod i Povijest i stanje istraživanja autorica donosi pregled najosnovnijih podataka o lasinjskoj kulturi, jednoj od najznačajnijih eneolitičkih pojava na području sjeverne Hrvatske. Zatim iscrpno iznosi podatke o povijesti istraživanja spomenute kulture u Hrvatskoj i susjednim područjima Slovenije i Bosne i Hercegovine. Poglavlje je ilustrirano kartom nalazišta lasinjske kulture na području Hrvatske gdje je autorica uspjela registrirati ukupno 67 lokaliteta. Poglavlje Lokaliteti lasinjske kulture na križevačkom području podijeljeno je u dva dijela. U prvome se iznose najvažnija obilježja samih prapovijesnih naselja, od okoliša u kojem su smještena do detalja naseobinskih objekata. Autorica započinje s općenitim karakteristikama lasinjskih naselja, a potom prelazi na konkretne lokalitete s križevačkog područja pri čemu detaljno analizira 4 istražena lokaliteta (Beketinec, Bukovje, Grabrovec, Pavlovec) i daje određene naznake za 4 druga koja su poznata samo iz rekognosciranja (Brezovljani, Kalnik, Lemeš ravenski i Festinec). Poglavlje prati karta smještaja križevačkih lokaliteta kao i terenske snimke samih lokaliteta. U drugome dijelu poglavlja autorica iscrpno analizira cjelokupnu materijalnu ostavštinu iz navedenih nalazišta. Dakako, najveći dio posvećen je keramičkom posuđu, njegovoj fakturi i osobito tipologiji. Autorica je ovoj problematici pristupila kroz tipološko-statističku analizu iskazavši sve odnose i u grafikonima te predlažući tablice tipova i varijanti keramičkog posuđa, služeći se pritom nekim ranijim tipologijama (osobito S. Dimitrijevića i Z. Markovića), ali predlažući i neka nova rješenja koja su joj se nametnula tijekom analize cjelokupnog križevačkog materijala. Kao funkcionalne oblike izdvojila je zdjele, lonce, vrčeve, kupe, amfore, bočice, šalice i žlice. Za svaki je lokalitet dala detaljan opis svih tipova i njihovih inačica i pronašla im odgovarajuće analogije na susjednim područjima. Zastupljenost pojedinih tipova i inačica prikazana je za svaki lokalitet u obliku grafikona, a isto tako i kumulativne vrijednosti za određene tipove, odnosno varijante, promatrane na svim obrađenim lokalitetima. Nakon analize oblika provela je i analizu ukrašavanja kako prema tehnikama pritom primjenjivanim, tako i prema motivima i uzorcima. Ponovo je kroz grafikone predočen odnos ukrašene i neukrašene keramike, zastupljenost pojedinih tehnika i motiva ukrašavanja na određenim tipovima posuda itd. Na kraju poglavlja nastojala je istražiti podrijetlo keramičkih oblika i ukrasa, kako u prethodnim neolitičkim pojavama, tako i u susjednim kulturama te je uspjela zapaziti određeni kontinuitet, osobito u oblikovanju posuda, ali i u nekim vrstama ukrašavanja. To će joj na kraju biti glavni oslonac u odgovoru na pitanje o podrijetlu lasinjske kulture na križevačkom području. Daleko manji prostor posvećen je kamenim izrađevinama, ali opravdano jer su takvi nalazi mnogo rjeđi. Izdvojena je skupina oruđa i oružja rađenih tehnikom glačanja te skupina cijepanih i okresivanih izrađevina. Osim tipološke analize spomenutih artefakata načinjena je i preliminarna petrografska analiza koja je pokazala da većina kamene sirovine potječe s Moslavačke gore s izuzetkom kvarcita koji se povezuje s Papukom te metamorfita podrijetlom najvjerojatnije iz Pohorja. To znači da je nositelje lasinjske kulture na križevačkom području zadovoljavala kvaliteta lokalne sirovine i uglavnom je nisu nabavljali iz udaljenijih područja.
Slijedeći neke autore koji su se osobito bavili lasinjskom kulturom, autorica prihvaća diobu spomenute kulture na regionalne tipove te posebno poglavlje posvećuje tzv. Beketinec tipu lasinjske kulture koji je definiran upravo zahvaljujući nalazištima s križevačkog područja. Već ustaljenim obilježjima spomenutog tipa autorica je, zahvaljujući svojoj iscrpnoj tipološkoj analizi keramičkog materijala, mogla dodati i neka nova i na taj je način upotpunila sliku Beketinec tipa lasinjske kulture i opravdala njegovo izdvajanje.
Završno poglavlje rada o problemu podrijetla lasinjske kulture na križevačkom području podijeljeno je također u dva dijela. U prvom su prikazane različite teorije o podrijetlu lasinjske kulture iz pera hrvatskih, slovenskih, austrijskih i mađarskih autora. U drugome dijelu autorica najprije daje uvid u situaciju na križevačkom području prije pojave lasinjske kulture i upoznaje nas detaljnije sa sopotskom kulturom, brezovljanskim tipom sopotske kulture i Seče kulturom. Sve su ove pojave mogle na neki način dati doprinos oblikovanju lasinjske kulture. Posebnu je pak pozornost posvetila pitanju Pepelana tipa sopotske kulture i Seče kulture. Naime, dva lokaliteta s križevačkog područja, Karane i Grabrovec, dosada su u arheološkoj literaturi određivana kao predstavnici spomenute dvije pojave. Provevši temeljitu tipološko-statističku analizu ponajprije keramičkog materijala, autorica, međutim, zaključuje da oba lokaliteta treba gledati kao jedinstvenu kulturnu pojavu jer u proučavanom materijalu nije pronašla dovoljno elemenata za izdvajanje dvije različite vremenske faze. Stoga oba lokaliteta uvrštava u Seče kulturu koja je, prema njezinim zaključcima, neposredni supstrat za nastanak i oblikovanje lasinjske kulture na križevačkom području. Naime, prema dosadašnjim istraživanjima, iako na križevačkom području nastaje i razvija se jedna karakteristična protolenđelska pojava - brezovljanski tip sopotske kulture, klasične, pa ni kasne lenđelske kulture zasada u tom prostoru nema (za razliku od nekih krajeva sjev.zap. Hrvatske). I upravo u različitim kasnoneolitičkim supstratima, kao i utjecajima iz različitih susjednih područja, vidi i razloge za formiranje regionalnih istovremenih tipova lasinjske kulture, pa time i opravdanje za izdvajanje Beketinec tipa lasinjske kulture.
Magistarski rad Lane Okroša Rožić daje detaljan i temeljit pregled lasinjske kulture na križevačkom području, sagledan na 8 lokaliteta, vrednuje tipološki cjelokupan relevantni keramički materijal, ali ga i definira relativnokronološki u odnosu na susjedna područja. U odgovoru na pitanje podrijetla autorica je iscrpno analizirala arheološki materijal s dvaju lokaliteta koji prema svim relevantnim elementima prethode lasinjskoj kulturi i sudjeluju u njezinom konačnom oblikovanju. Oni su poslužili i za uspostavljanje relativnokronološkog slijeda neoltičkih i eneolitičkih kultura na križevačkom području. Dakako, shodno dosadašnjem stanju istraživanja. Postoje još neke nedoumice, osobito u slijedu brezovljanski tip sopotske kulture – Seče kultura. No, i tu autorica iznosi ideju o ponovnom jačanju utjecaja iz matičnog prostora sopotske kulture (središnja i istočna Slavonija) što je moglo spriječiti oblikovanje klasičnog lenđelskog horizonta, a za što ima potvrde u arheološkom materijalu.
Na temelju svega iznesenog povjerenstvo smatra da je kandidatkinja Lana Okroša Rožić svojim magistarskim radom pokazala da je ovladala znanstveno-istraživačkom metodologijom, da dobro poznaje relevantnu arheološku literaturu i da je njezin studiozno i argumentirano napisan rad značajan doprinos daljem proučavanju problematike oblikovanja eneolitičkih kultura na prostoru središnje Hrvatske. Shodno tome smatramo da je kandidatkinja udovoljila svim postavljenim zahtjevima te predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati iznesenu pozitivnu ocjenu i kandidatkinju uputi na postupak obrane rada.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof. u miru, predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof., član povjerenstva
Dr. sc. Kornelija Minichreiter, znan. savjetnik, Institut za arheologiju, Zagreb, član povjerenstva
Dr. sc. Mirja Jarak, doc.
Dr. sc. Željko Demo
Dr. sc. Krešimir Filipec, doc.
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG
FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 26. travnja 2004., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada Mirsada Sijarića pod naslovom “Mačevi 10.-15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine”. Zahvaljujemo Vijeću na imenovanju i podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Mirsada Sijarića pod naslovom “Mačevi 10.-15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine” obuhvaća 75 stranica pisanih s uskim proredom i 16 tabli s crtežima. Tekst je popraćen velikim brojem (425) sadržajno bogatih bilježaka. Podijeljen je u tri glavna dijela : “Uvod”(str. 3-7), “Analiza” (str. 8-63) i “Zaključak” (str. 64-66). Slijedi “Literatura” (str. 67-72), “Skraćenice” (str. 73) i “Sažetak” (str. 74-75). Citirana literatura obuhvaća preko 200 naslova i sadrži najvažnija suvremena djela o problematici srednjovjekovnih mačeva. Stoga je autor svoje istraživanje mogao zasnovati na pouzdanim podacima, što je rezultiralo vrlo ozbiljnom i u pravom smislu specijalističkom studijom o srednjovjekovnim mačevima s područja Bosne i Hercegovine. Iz te studije bogate podacima i detaljnim analizama, stječe se uvid ne samo u karakteristike analiziranih mačeva, nego i u probleme klasifikacije i datiranja srednjovjekovnih mačeva uopće.
U “Uvodu” Mirsad Sijarić daje, između ostalog, osvrt na stanje istraživanja srednjovjekovnih mačeva iz BiH, obrazlaže ciljeve i metode svoga istraživanja i ističe probleme vezane uz problematiku datacije mačeva. Važno je naglasiti da je rad Mirsada Sijarića prvi rad posvećen isključivo srednjovjekovnim mačevima iz Bosne i Hercegovine. Prije njegovog magistarskog rada o mačevima je samo okvirno pisano unutar nekoliko djela o oružju iz BiH. Jedina veća studija o oružju u BiH, napisana je, međutim, još 1944. g. Kasnije je (1988) objavljen i jedan katalog oružja iz BiH, koji donosi podatke i o srednjovjekovnim mačevima. U navedenim radovima koji ne obuhvaćaju sve mačeve s područja BiH, mačevi nisu podrobno analizirani i interpretirani, tako da magistarski rad Mirsada Sijarića predstavlja prvu potpunu znanstvenu obradu mačeva iz razdoblja 10. do 15. stoljeća. Ističemo vremenske odrednice koje su sadržane i u naslovu magistarskog rada. Budući da se rad bavi srednjovjekovnim mačevima od 10. st. dalje, u njemu nisu obrađeni mačevi karolinškog doba, 8. i 9. stoljeća. Treba napomenuti da je s područja Bosne i Hercegovine pznato nekoliko karolinških spata iz vremena koje prethodi 10. st. Te su spate od svih srednjovjekovnih mačeva s područja BiH najpotpunije obrađivane u različitim radovima o karolinškim mačevima, osobito u člancima Zdenka Vinskog. Mirsad Sijarić je iz svoga rada isključio problematiku karolinških spata i odlučio se pozabaviti manje poznatim i obrađivanim srednjovjekovnim mačevima iz 10. i kasnijih stoljeća. Rani karolinški mačevi predstavljaju zasebnu, vrlo bogatu temu, a kako je o njima u našoj literaturi o srednjovjekovnim mačevima najviše pisano, Mirsad Sijarić je, uočavajući zaista nedovoljnu istraženost kasnijih srednjovjekovnih mačeva, svoj rad posvetio mačevima 10. do 15. stoljeća.
Obrazlažući ciljeve i metode svoga istraživanja, autor ističe važnost tipološke i kronološke analize svih mačeva koji se mogu pripisati razdoblju 10. do 15. stoljeća. Kako će se vidjeti iz glavnog dijela magistarskog rada, analize mačeva, suvremena tipološka analiza je vrlo kompleksna i uključuje znatno više podataka od onih koje uobičajeno susrećemo pri opisima mačeva u starijim, ali i novijm radovima. Tipološka analiza je i osnova za dataciju mačeva, o kojima najčešće nedostaju podaci o okolnostima nalaza odnosno o arheološkom kontekstu. Mirsad Sijarić ističe da arheološki kontekst, i da postoji, ne bi bitno upućivao na dataciju mačeva, zbog njihove, u većem broju slučajeva, duge upotrebe.
“Analiza” mačeva podijeljena je na dva dijela.U prvom dijelu analiziraju se mačevi koji su bili namijenjeni suprotstavljanju kombiniranim, a u drugom dijelu punim oklopima. Između ove dvije grupe mačeva postoje razlike u tipološkim karakteristikama uvjetovane različitom namjenom mačeva. U svojoj analizi 16 mačeva, koliko ih je uspio pronaći na području Bosne i Hercegovine, Mirsad Sijarić je pokazao sve detalje na koje treba obratiti pažnju kod tipološke analize srednjovjekovnih mačeva. Neki od analiziranih mačeva, po prvi put su objavljeni u njegovoj radnji. Kod analize se polazi od suvremenih relevantnih tipoloških klasifikacija (A. Geibig, R. E. Oakeshott), i istražuje zamjetne tipološke karakteristike analiziranih mačeva. Gotovo u svim primjerima koji su analizirani u radnji, pokazalo se da je tipološka analiza vrlo kompleksna, i da kod zaključivanja o vremenu izrade mača treba pažljivo odvagnuti sve elemente. Svi dijelovi jednoga mača ne moraju biti kronološki jednako osjetljivi, ili čak mogu upućivati na kronološki različita razdoblja. Kao ilustraciju navodimo dva mača, prvi put objavljena u magistarskom radu Mirsada Sijarića. To su mačevi br. 10 i 11, iz Zavičajnog muzeja u Travniku i Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Travnički mač ima kronološki osjetljivo sječivo. Prema obliku sječiva mač se pouzdano može odrediti kao Oakeshottov tip XVI a te datirati u 1. pol. 14. st. Jabučica na travničkom maču nije, međutim, ograničena na tako uski vremenski period. Ona pripada jednom tipu koji se pojavljuje od 1300. g. i traje kroz 14. i 15. st. Takve jabučice, tek neznatno modificirane, pojavljuju se sve do 18. st. Mač iz Travnika, s obzirom na kronološki različito osjetljive dijelove, treba datirati u 1. pol. 14. st., kako se datira njegovo sječivo koje u ovom slučaju predstavlja glavni kronološki element. Mač iz Zemaljskog muzeja ima kronološki različite elemente. Prema obliku sječiva mač bi trebalo datirati u prvu pol. 14. st. Međutim, jabučica mača, u upotrebi je bila od 2. pol. 14. st. Samo jedan mač iz Danske, s takvom jabučicom, datiran je u 1. pol. 14. st. Imajući u vidu takvo datiranje jabučice, autor magistarskog rada je zaključio da je mač zgotovljen u 2. pol. 14. st. (str. 50-52). Moguće je da je na ranije izrađeno sječivo, nešto kasnije postavljena jabučica.
Postavljajući kao glavni zadatak tipološko i kronološko vrednovanje mačeva, Mirsad Sijarić je napisao dobro argumentiranu radnju, koja, iz horizonta srednjovjekovnih mačeva, govori posredno i o prilikama u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku. Analizirani mačevi tipološki se vezuju uz primjerke iz zapadne i srednje Evrope, te uz Italiju. Neki mačevi sigurno potječu iz poznatih radionica, o čemu svjedoče radionički natpisi i znakovi na sječivima i trnovima mačeva. Ima primjera gdje izgleda da su radionički znakovi imitacije znakova stranih radionica. Tako mačevi iz Bijeljine i Velebita iznad Počitelja, imaju urezan prikaz vuka koji predstavlja imitaciju znaka pasauskih kovačkih radionica (str. 52-58). Kao originalan proizvod tih radionica, u radnji se interpretira “veliki ratni mač” iz Lubova kod Jajca (str. 30-35). Siguran proizvod porajnjskih radionica je mač pronađen u Savi kod Bosanske Gradiške. On, po svom natpisu, pripada poznatoj grupi INGELRII. Toj grupi mačeva pripada i mač koji je navodno iskopan ispod jednog stećka u Glamoču (str. 8-23). U magistarskom radu po prvi put je uočen i opširno interpretiran zanimljiv natpis na sječivu mača iz Glamoča. Taj natpis mač sigurno uvrštava u INGELRII grupu mačeva. Pored njemačke provenijencije, dva mača obrađena u radnji potječu iz jedne mađarske kovačke radionice. Ti mačevi mađarske provenijencije prvi put su objavljeni u radu Mirsada Sijarića, pa je i prepoznavanje njihove provenijencije jedan od doprinosa magistarskog rada. Sigurno stranog porijekla, import iz Italije, jest mač pod br. 16, kronološki vjerojatno posljednji od analiziranih mačeva. Izrađen je na razmeđi srednjega i novoga vijeka, na prijelazu 15. u 16. stoljeće.
O prilikama u Bosni i Hercegovini svjedoči prisustvo mačeva vrlo raznolikog porijekla i tipoloških karakteristika. Pored uobičajenih dugih mačeva bili su poznati i kratki mačevi, inače prisutni u evropskom srednjovjekovlju. U interpretaciji jednog mača s Glamočkog polja, koji je u radnji prvi put objavljen, Mirsad Sijarić je prepoznao postojanje tzv. pomoćnog kratkog mača. Navedeni mač karakteriziraju vrlo male dimenzije, po čemu se svrstava u tzv. pomoćne mačeve. O postojanju takvih malih mačeva govore literarni izvori i likovni prikazi, pa je na temelju tih izvora autor radnje pretpostavio pomoćnu funkciju maloga mača s Glamočkog polja. Postojanje i takvih mačeva govori o dobroj opremljenosti ratnika u BiH, koji su po svemu slijedili evropske standarde.
U “Zaključku” se ističe sigurno utvrđena strana provenijencija nekoliko analiziranih mačeva. Posebno značenje autor pripisuje svome čitanju signature na maču iz Glamoča. Kako je riječ o vrlo važnoj srednjovjekovnoj grupi mačeva, svaki novi element uočen na mačevima iz te grupe, ima veliku vrijednost.
U zaključnim razmišljanjima autor ističe i činjenicu da je određen broj mačeva sigurno povezan uz grobove. Kako ti mačevi pripadaju vremenu u kojem je napušteno prilaganje oružja u grobove, oni otvaraju zanimljiva pitanja o porijeklu i etničkoj pripadnosti pokojnika. Ta pitanja, kao i neka druga razmišljanja koja su navedena u radu, ostala su samo nagoviještena, kao moguća problematika u nekim budućim istraživanjima.
Zaključujući, možemo istaknuti više izrazitih doprinosa magistarske radnje Mirsada Sijarića. Njezin prvi doprinos je sakupljanje i objava svih podataka o mačevima iz 10. do 15. st. na području BiH. Svojim sadržajno vrlo bogatim analizama mačeva, ona može biti paradigma za slična istraživanja o mačevima s drugih područja. Unutar radnje treba posebno istaknuti objavljivanje dosada nepoznatih mačeva. Time ona potpuno ispunjava svoj stručno-arheološki aspekt. Zahvaljujući uvjerljivoj interpretaciji tih, a isto tako i već objavljivanih, poznatih mačeva, magistarski rad ispunjava i zahtjeve znanstvene obrade. Autor na temelju relevantne literature dobro interpretira, tipološki vrednuje i datira većinu mačeva. Prema najsuvremenijim standardima daje velik broj metroloških podataka koji su važni za ukupnu interpretaciju, i time svoje analize zasniva na sigurnim premisama. Koliko god nastoji i uspjeva ostati na problematici samih mačeva, njihovoj tipologiji i dataciji, ipak otvara niz znimljivih pitanja koja se mogu postavljati i zahvaljujući dovršenoj “tipološko-datacijskoj” analizi mačeva. Ocjenjujući, na temelju navedenih doprinosa, magistarski rad vrlo uspješnim i cjelovitim djelom, smatramo da bi i njegova objava bila vrlo korisna.
U Zagrebu, 1. 06. 2004.
Doc. dr. Mirja Jarak
Dr. sc. Željko Demo
Doc. dr. Krešimir Filipec
Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 9. veljače 2004. imenovani smo u komisiju koja će ocijeniti magistarski rad Anite Pavić Pintarić pod naslovom Wortbildungsmuster von der althochdeutschen bis zur neuhochdeutschen Zeit (razvoj tvorbenih modela od starovisokonjemačkog do suvremenog njemačkog jezika). Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Centralni dio rada je strukturiran po kriterijima povijesne podjele njemačkog jezika na tvorbe u starovisokonjemačkom, srednjovisokonjemačkom, ranonovovisokonjemačkom i novovisokonjemačkom razdoblju. Po morfološkim kriterijima unutar svakog razdoblja promatraju se posebno složenice, izvedenice i prefiksalne tvorbe. U uvodnom dijelu rada raspravlja se o temi i metodologiji te se predstavlja korpus na kojem će se obaviti istraživanje. Na kraju rada je sažetak i popis literature.
U prikazu metodologije autorica se osvrće na postupke analize tvorbe riječi kod različitih autora od kojih onda izabire one koji se mogu primijeniti na dijakronu analizu tvorbe riječi. Za korpus pojedinih razdoblja bira reprezentativne tekstove koji sadrže dovoljno materijala da se može zaključiti kako je izgledao sustav na pojedinim povijesnim stupnjevima njemačkog jezika i kako su se mijenjali tvorbeni obrasci tokom povijesnih razdoblja.
Razdoblje starovisokonjemačkog je obrađeno na materijalu od 264 složenice, 422 izvedenice i 268 prefiksalnih tvorbi. Ovaj relativno skromni korpus, u usporedbi s kasnijim razdobljima, proizlazi iz činjenice da je u to vrijeme zabilježen i najmanji broj tekstova. Daleko veći korpus je analiziran u kasnijim razdobljima, npr. za naronovovisokonjemački 3387 složenica, 2620 izvedenica i 496 prefiksalnih tvorbi.
Iz navedene analize proizlazi da je u tvorbi složenica svih razdoblja najčešći tip determinativne složenice, dok je kopulativna složenica ograničena na brojeve, nazive boja i titule. Posesivne složenice su zabilježene pretežno samo u novonjemačkom. Za spojne glasove analiza pokazuje da su u najstarijem razdoblju imali funkciju fleksema koja se kasnije gubi i ostaje samo kao morfološka oznaka složenice.
Mijenja se i semantička struktura složenica. U staronjemačkom su složenice s pridjevom u lijevoj ilil desnoj konstituenti rijetke, dok su u srednjonjemačkom mnogobrojne, osobito tvorbe s imenicom kao usporedbom za pridjev u desnoj konstituenti.
Glagolske složenice su rijeđe, u najstarijem razdoblju nema glagolskih složenica s pridjevima kao lijevom konstituentom.
Najbrojnije su u svim razdobljima složenice imenica + imenica.
U tvorbi imeničkih izvedenica autorica konstatira da su pored sufiksalnih tvorbi implicitne tvorbe zabilježene već od najstarijeg razdoblja. Implicitne glagolske tvorbe (nomina actionis) i apstraktne imenice iz pridjeva jednako su brojne u staronjemačkom kao i u današnjem njemačkom jeziku. Sufiksalne tvorbe sistematizira prema funkciji sufiksa za tvorbu apstraktnih imenica i sufiksa za tvorbu konkretnih imenica, utvrđuje njihovu frekventnost u pojedinim razdobljima i prati njihovu promjenu u skladu s promjenama u fonološkom sustavu.
Za razdoblje srednjonjemačkog jezika konstatira obogaćenje tvorbenog sustava preuzimanjem većeg broja francuskih sufiksa od kojih su se neki održali do suvremenog njemačkog jezika. Također pokazuje da se posuđivanje sufiksa nastavlja i u novijem njemačkom jeziku.
U tvorbi izvedenih pridjeva upozorava na tvorbene modele koji se u jeziku nalaze od najstarijeg razdoblja do današnjeg njemačkog jezika. U tvorbi glagola navodi malobrojne sufikse u njihovu povijesnom razvoju.
Za prefikse autorica utvrđuje njihovu prvobitnu distribuciju u prefiksalnoj tvorbi imenica i pridjeva s jedne strane te glagola s druge strane. Konstatira da su prefiksalne glagolske tvorbe produktivne, a da je kod pridjeva upotreba prefiksa u početku vrlo rijetka. Prati njihovu fonološku promjenu i utvrđuje koje prefikse njemački jezik ima u cijelom povijesnom razdoblju i koji se tokom vremena gube. Utvrđuje da su produktivne prefiksalne tvorbe pojedinih povijesnih razdoblja ostale produktivne i u današnjem njemačkom jeziku.
Kandidatkinja je u ovom radu pokazala da vlada metodologijom znanstvenog rada na području lingvistike i da poznaje lingvističku literaturu.Sustavno je prikazala tvorbu svakog pojedinog povijesnog razdoblja, kakva proizlazi iz korpusa, i takve sinkrone presjeke usporedila među sobom da bi dobila vjerodostojne činjenice o dijakronim promjenama u sustavu. Ovaj nimalo laki zadatak dobro je riješila. Predlažemo da se magistarski rad Anite Pavić Pintarić prihvati i kandidatkinja uputi na daljnji postupak.
Zagreb, 10.5.2004.
dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
dr. sc. Stanko Žepić, red. prof. u miru
dr. sc. Pavao Mikić, red prof. Filozofskog fakulteta u Zadru
Stručno povjerenstvo za ocjenu
magistarskoga rada Marije Latchici
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Marije Latchici
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetskom vijeću
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 1. ožujka 2004. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Marije Latchici. Na temelju donesene odluke podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Govor karaševskog sela Lupaka podijeljen je u deset poglavlja.
Prvo je poglavlje uvod u problematiku rada.
U drugom se poglavlju daje povijesni pregled, općenito o Hrvatima u Rumunjskoj, iznose se pretpostavke o porijeklu, govori se o njihovoj tradiciji, vjeri te o mjestu Lupak. Posebno se prikazuju dosadašnja istraživanja govora karaševskih Hrvata.
U trećem se poglavlju govori o prozodiji toga govora. Magistrandica je utvrdila da je izgubljena opozicija po intonaciji i po trajanju. Akcent se u većini slučajeva čuva na starom mjestu, ali u nekim tipovima dolazi do pomicanja prema početku riječi.
Četvrto poglavlje posvećeno je vokalizmu. Utvrđuje se inventar (sedam vokala u naglašenoj, a osam u nenaglašenoj poziciji) i raspodjela samoglasničkih fonema. U govoru je refleks jata pod naglaskom dao poseban samoglasnik (zatvoreno e), a nenaglašeni jat dao je i. Kontinuanta poluglasa poseban je vokal tipa šva. Čuvaju se slogotvorni l i r.
U petom je poglavlju obrađen konzonantizam.Utvrđuje se inventar i raspodjela suglasničkih fonema, suglasnički skupovi, promjene suglasnika itd.
U šestom, najopsežnijem poglavlju, obrađena je morfologija po vrstama riječi. Može se pratiti s jedne strane čuvanje staroga stanja, a s druge inovacije koje su se pojavile u ovom govoru.
Sedmo poglavlje posvećeno je leksiku. Ističu se arhaizmi karakteristični za lupački govor, ali i posuđenice iz turskoga i rumunjskog jezika
Osmo je poglavlje zaključak; lupački govor uspoređuje se s ostalim karaševskim govorima i stavlja u kontekst torlačkoga narječja.
Deveto je poglavlje dodatak koji sadrži oglede konkretnoga govora s terena.
U desetom se poglavlju donosi kratak rječnik obrađenoga govora.
Na kraju rada daje se popis literature.
Cilj je istraživanja bio opisati jedan od vrlo specifičnih i arhaičnih govora Hrvata u Rumunjskoj, o kojima se i do sada pisalo, ali samo u sklopu radova koji su obuhvaćali cijelu skupinu govora.
Smatramo da je detaljnije poznavanje govora obrađenoga u radu Govor karaševskog sela Lupaka važno ne samo za štokavsku i hrvatsku dijalektologiju nego i za slavensku dijalektologiju općenito.
Pristupnica je uspješno svladala metodologiju istraživačkoga rada: služenje literaturom, analiziranje problema i donošenje jezikoslovno utemeljenih zaključaka. Ostvarila je postavljeni zadatak i pridonijela boljem poznavanju jednog od rijetkih hrvatskih torlačkih govora.
Na temelju izloženoga Povjerenstvo predlaže Vijeću da Mariju Latchici uputi na obranu rada.
Članovi:
_______________________________
dr. sc. Mijo Lončarić, znanstveni savjetnik,
predsjednik povjerenstva
______________________________
dr. sc. Mira Menac-Mihalić, docent,
mentorica i član povjerenstva
________________________________
Zagreb, 22. svibnja 2004. dr. sc. An đela Frančić, docent, član povjerenstva
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb, 26. svibnja 2004.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 9. veljače 2004. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu specijalističkog rada Ire Tretinjak pod naslovom Odnos ciljne orijentacije u učenju, strategija učenja i školskog postignuća. Stručno povjerenstvo razmotrilo je radnju i podnosi Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Specijalistički magistarski rad Ire Tretinjak ima 101 stranicu, a u Dodacima su priloženi primijenjeni instrumenti. Rad je podijeljen u osam cjelina: Uvod, Cilj, Problemi i hipoteze, Metodologija, Rezultati, Rasprava, Zaključak i Literatura.
U uvodnom dijelu rada autorica nakon određenja pojma motivacije prikazuje teorije motivacije u učenju. Osim općenitog povijesnog pregleda prikazane su teorije intrinzične motivacije, koncept osobne kontrole kao aspekt motivacije, uloga očekivanja i vrijednosti u motivaciji, te uloga ciljeva u motivaciji. U uvodnom dijelu rada detaljno su prikazane teorije motivacije prema cilju kao novije motivacijske teorije u području školskog učenja. Ove teorije pokušavaju objasniti proces učenja i njegove ishode u školskom okruženju. Osnovni konstrukt koji se javlja je orijentacija ka cilju koja označava svrhu ili razlog za angažiranjem u nekom postignuću usmjerenom ponašanju. Ona je određena kao skup uvjerenja koja dovode do odgovaranja na zahtjeve situacije. Ciljna orijentacija određuje kriterije kojima pojedinac procjenjuje svoj uspjeh i razinu izvedbe. U početku istraživanja većina autora razlikovala je dvije ciljne orijentacije: usmjerenost na učenje i usmjerenost na izvedbu, a u novije vrijeme autori razlikuju orijentaciju na izvedbu kao nadmašivanje drugih i orijentaciju ka izbjegavanju truda. Autorica je navela rezultate brojnih istraživanja koja su se bavila ciljnim orijentacijama. Dio uvoda je posvećen utjecaju okoline na ciljnu orijentaciju u učenju i odnosu među ciljnim orijentacijama.
U drugom dijelu uvoda autorica se bavi strategijama učenja tj. načinima koje koristimo za pohranjivanje i dosjećanje informacija, te odnosom strategija učenja i školskog postignuća. Utvrđene su razlike u strategijama koje rabe uspješni i manje uspješni učenici, a novija istraživanja usmjerena su na proučavanje načina na koji motivacija učenika utječe na uporabu strategija. Rezultati sugeriraju postojanje višestrukih ciljeva te njihov složen odnos sa strategijama učenja, samoregulacijom i ishodima učenja.
Ovim istraživanjem željelo se pojasniti odnos između motivacije za učenje, pristupa učenju i ishoda učenja u ranijoj školskoj dobi. Autorica smatra da bi rezultati mogli poslužiti kvalitetnijem planiranju intervencija usmjerenih na razvoj motivacije za učenjem i poboljšanju ishoda učenja. Postavljena su tri problema: 1. utvrditi prirodu povezanosti ciljnih orijentacija kod učenika šestih razreda osnovne škole (uz hipotezu da je riječ o nezavisnim ciljnim orijentacijama); 2. ispitati utjecaj usmjerenosti na učenje i usmjerenosti na izvedbu na korištenje strategija učenja: dubokog procesiranja, površinskog procesiranja i samootežavanja (uz hipotezu da će biti potvrđen pozitivan utjecaj usmjerenosti na izvedbu i usmjerenosti na učenje na uporabu dubokog procesiranja te njihov negativan utjecaj na samootežavanje); 3. ispitati postoje li razlike u školskom uspjehu učenika s višestrukim ciljnim orijentacijama (uz hipotezu da će visoka usmjerenost na učenje i visoka usmjerenost na izvedbu rezultirati boljim školskim uspjehom, a niska usmjerenost na izvedbu i niska usmjerenost na učenje lošijim školskim uspjehom).
U istraživanju su sudjelovali učenici šestog razreda pet zagrebačkih osnovnih škola (N=441). Učenici su skupno ispunjavali Upitnik ciljne orijentacije (Niemivirta, 1999.) koji mjeri usmjerenost na učenje, usmjerenost na izvedbu i usmjerenost na izbjegavanje truda te Upitnik strategija učenja (Niemivirta, 1999.) koji ispituje dimenzije dubinsko i površinsko procesiranje i samootežavanje. Školski uspjeh definiran je kao ukupan uspjeh učenika na kraju prvog polugodišta.
U obradi rezultata prikazana je deskriptivna statistika ispitanih varijabli te njihove međusobne korelacije. Na temelju podatka da je korelacija između ciljne orijentacije usmjerenosti na učenje i usmjerenosti na izvedbu statistički značajna ali niska (r=0.13) autorica zaključuje da je riječ o višestrukim ciljevima, a ne o dva kraja jednog kontinuuma te ih u obradi rezultata koja slijedi tretira kao odvojene ciljne orijentacije. Dakle moguće je da učenici budu istodobno visoko, odnosno nisko orijentirani na različite ciljeve u učenju, s time da dobivena korelacija pokazuje kako postoji slaba tendencija da se istodobno usmjeravaju visoko ili nisko na oba cilja. Treća ciljna orijentacija tj. usmjerenost na izbjegavanje truda negativno je povezana s usmjerenošću na učenje (r= - 0.43) i pozitivno s usmjerenošću na izvedbu (r= 0.11). Provjerene su i korelacije ciljnih orijentacija i strategija učenja sa školskim uspjehom (Spearmanov koeficijent korelacije). Pokazalo se da školski uspjeh statistički značajno i pozitivno korelira sa usmjerenošću na učenje i sa strategijom dubinskog procesiranja, a negativno sa površinskim procesiranjem i strategijom samootežavanja. Usmjerenost na izvedbu i usmjerenost na izbjegavanje truda nisu povezane sa školskom uspješnošću.
U daljnjoj obradi rezultata formirane su četiri skupine učenika: nisko usmjereni na učenje i izvedbu, visoko usmjereni na učenje i izvedbu, nisko usmjereni na učenje i visoko usmjereni na izvedbu, visoko usmjereni na učenje i nisko usmjereni na izvedbu. Provjereno je postoje li razlike među brojem učenica i učenika koji pripadaju pojedinim kategorijama i pokazalo se da razlika postoji samo u kategoriji niska usmjerenost na učenje i niska usmjerenost na izvedbu. Više dječaka nego djevojčica pripada ovoj skupini, a autorica to povezuje s nalazima u literaturi i pretpostavkama da se na taj način dječaci zapravo odupiru autoritetu učitelja i nastoje zadržati vlastitu neovisnost u razredu.
Kako bi odgovorila na drugi problem autorica je pomoću analize varijance provjeravala razlikuju li se učenici s različitim ciljnim orijentacijama u korištenju tri strategije učenja. Kod dubinskog procesiranja potvrđen je i glavni efekt usmjerenosti na izvedbu (F=9.68, p<.01) i glavni efekt usmjerenosti na učenje (F=41.07, p<.01), a interakcija nije statistički značajna. Pokazuje se da učenici s većom usmjerenošću na učenje i većom usmjerenošću na izvedbu značajno više rabe dubinsko procesiranje pri učenju. Kod površinskog procesiranja dobiven je značajan samo glavni efekt usmjerenosti na izvedbu (F=7.71, p<.01), pri čemu oni više usmjereni na izvedbu više rabe ovu strategiju. Rezultati na strategiji samootežavanja pokazuju značajan glavni efekt usmjerenosti na učenje (F=58.08, p<.01) na način da učenici s visokom usmjerenosšću na učenje manje rabe ovu strategiju.
Neparametrijskom statistikom provjeravano je postoji li razlika u školskom uspjehu među učenicima s različitim ciljnim orijentacijama i autorica zaključuje kako unatoč tome što postoje razlike u strategijama učenja koje rabe učenici s različitim ciljnim orijentacijama ne postoje razlike u školskom postignuću. Autorica to objašnjava nedovoljno dobro definiranom varijablom školskog postignuća (ocjene) i predlaže u budućim istraživanjima korištenje standardiziranih testova postignuća.
U Raspravi autorica komentira dobivene rezultate i konstatira kako oni potvrđuju ideju o višestrukosti ciljnih orijentacija. Osim toga komentira kako i učenici usmjereni na učenje i učenici usmjereni na izvedbu više koriste strategiju dubinskog procesiranja, dok površinsko procesiranje rabe više oni usmjereni na izvedbu. Autorica zaključuje kako orijentacija na učenje potiče aktivni pristup, a reducira korištenje neefikasnih strategija. Dobiveni rezultati komentirani su s obzirom na druga istraživanja provedena na ispitanicima slične dobi (Pintrich i Linnenbrink, 2000.; Thorkildsen i Nicholls, 1998.).
Provedeno istraživanje nastoji dati uvid u međusobne odnose ciljnih orijentacija, strategija učenja i školskog postignuća. Potvrdilo je neke nalaze iz literature i ukazalo na to da različita ciljna usmjerenost može dovesti do uporabe istih strategija učenja. Nisu utvrđene razlike u školskom postignuću ali i sama autorica navodi da to može biti rezultat primijenjene metodologije.
Radu se mogu uputiti neke zamjerke. Nejasno je zašto je autorica u svojim analizama ponekad rabila tri, a ponekad dvije ciljne orijentacije (zanemarujući usmjerenost na izbjegavanje truda). Naime autorica u početku rada uvodi u istraživanje ciljnu orijentaciju "usmjerenost na izbjegavanje truda" , koju kasnije bez dovoljno jasnog obrazloženja izostavlja iz analize i usmjeruje se samo na orijentaciju prema učenju i orijentaciju prema izvedbi. Autorica je željela utvrditi utjecaj usmjerenosti na učenje i usmjerenosti na izvedbu na korištenje strategija učenja, no to nije moguće na temelju provedenog istraživanja.
Tu nalazi potvrdu svojim polaznim hipotezama o tome da postoje razlike u uporabi strategija učenja s obzirom na ciljnu orijentaciju učenika i kod učenika osnovnoškolske dobi . Priroda njezinog istraživačkog nacrta međutim ne dopušta zaključivanje o kauzalnim odnosima. Unatoč zamjerkama držimo da rad doprinosi rasvjetljavanju složenog odnosa između sklopa motivacijskih i kognitivnih činitelja koji određuju obrazovne ishode u osnovnoj školi.
Na temelju ocjene stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati specijalističku radnju Ire Tretinjak i odobri joj daljnji postupak za stjecanje stupnja magistra specijalista.
Stručno povjerenstvo
dr.sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv.prof.
dr.sc. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.
dr.sc. Majda Rijavec, red.prof. Učiteljske
akademije u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada Tomislava Frlete:
dr. sc. Dražen Varga, doc.
dr. sc. Vjekoslav Ćosić, red. prof.
dr. sc. Sanja Grahek, doc.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je, na sjednici održanoj 26. travnja 2004., članovima stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Tomislava Frlete, pod naslovom Posvojni determinanti u francuskom jeziku, te stoga Vijeću podnosimo sljedeće
Magistarski rad Tomislava Frlete ima 134 stranice teksta i obuhvaća 5 poglavlja (Uvod, Determinanti, Posvojni determinanti, Posvojnost i teorija: otuđivo – neotuđivo, Zaključak), popis korištene literature, izvora i kratica, sažetke na hrvatskom i francuskom, životopis pristupnika, ključne riječi i sadržaj.
U uvodnom dijelu obrazložen je odabir teme i najavljena problematika. Naime, pojam posvojnog determinanta parcijalno je i, uz nekoliko iznimaka, relativno slabo obrađen u (frankofonoj) lingvističkoj literaturi. Stoga je valjalo prvo razmotriti definiranje pojma determinant, a zatim ga dovesti u vezu s pojmom posvojnosti i odrediti njihov odnos te odgovoriti na pitanje mogu li se (posvojni) determinanti izdvojiti kao posebna kategorija ili je pak njihov status isključivo vezan uz funkciju. Tek detaljnija deskripcija i analiza determinananta, odnosno posesiva može dovesti do valjanih zaključaka. To i poredben pristup čine temelj u uvodu najavljene metode, koja, čini se, u okviru rada predstavlja više primjenu elemenata pristupa pojedinih lingvističkih orijentacija pronađenih u korištenim izvorima, a manje vlastit, ujednačen sustav.
U drugom poglavlju, koje nosi naslov Determinanti, podrobno je razložen pojam determinananta, kroz prikaz njihova definiranja i njihovih podjela u radovima niza lingvista dvadesetog stoljeća te je razmotreno pitanje razlikovanja determinanata od opisnih pridjeva. Odgovor na to pitanje nije jednostavan: kriteriji koje za spomenuto razlikovanje postavljaju pojedini lingvisti raznoliki su, a prema pojedinim autorima utvrđene razlike nisu dostatne za izdvajanje determinanata kao posebne kategorije.
U središnjem dijelu rada (treće i četvrto poglavlje) iz dva se različita, ali povezana kuta osvjetljava pojam samih posvojnih determinananta. U trećem poglavlju (Posvojni determinanti) nudi se detaljan prikaz francuskih posesiva, njihovi oblici, njihovo mjesto i funkcija unutar nominalne sintagme te obrađuje složeno pitanje značenjske vrijednosti i odnosa posesiva i gramatičke kategorije lica. Posebnu vrijednost ovom dijelu rada daje usporedba s drugim jezicima (latinskim, talijanskim, engleskim, hrvatskim). Četvrto poglavlje (Posvojnost i teorija: otuđivo – neotuđivo) donosi definiranje pojma posvojnosti i njegov odnos prema pojmu pripadnosti te očitovanje posvojnosti kroz opreku otuđivo : neotuđivo kao i pojedine teorijske interpretacije te opreke, dok je posebno mjesto posvećeno, ovdje relevantnoj, uporabi člana na mjestu posvojnog determinanta, takozvanoj implicitnoj posvojnosti.
Peto poglavlje (Zaključak) daje svojevrsne sažetke razmatrane problematike po poglavljima, ali ne i pristupnikov općenit zaključak kao ni vlastitu evaluaciju iznesenog.
Priloženi životopis (označen rednim brojem 9) nije neophodan kao sastavni dio ovog rada.
Naposljetku možemo reći da je u svom magistarskom radu Tomislav Frleta korektno i podrobno obradio odabranu, relativno zahtjevnu problematiku, unatoč navedenim primjedbama (koje, uostalom, nisu presudne za ovakvu vrstu rada) te stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Posvojni determinanti u francuskom jeziku te pristupniku, Tomislavu Frleti odobri nastavak postupka za stjecane stupnja magistra znanosti.
U Zgrebu, 17. 05. 2004.
dr. sc. Dražen Varga, doc.,
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Vjekoslav Ćosić, red. prof.
Sveučilišta u Zadru,
član povjerenstva
dr. sc. Sanja Grahek, doc.,
član povjerenstva
prof. dr. sc. Vjeran Katunarić, redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik
prof. dr. sc. Milan Mesić, redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, mentor
doc. dr. sc. Irena Cajner Mraović, docentica Visoke policijske škole, Policijska akademija MUP RH, članica
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odsjek za sociologiju
Vijeće poslijediplomskog studija
PREDMET: Izvješće Povjerenstva za ocjenu
znanstvenog magistarskog rada
pristupnice Marijane Majdak
Na temelju priloženog prijedloga znanstvenog magistarskog rada pristupnice Marijane Majdak pod naslovom UTJECAJ PROMJENE MJESTA PREBIVALIŠTA OBITELJI NA OBILJEŽJA DELINKVENTNE AKTIVNOSTI MALOLJETNIKA podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Magistarski rad pristupnice Marijane Majdak sastoji se od 209 stranica tiskanih proredom. Tekst rada obuhvaća 195 stranica, a potom slijedi 10 stranica navoda literature te sažetak na 3 stranice.
Magistarski rad logički je podijeljen na 6 poglavlja, sukladno pravilima strukturiranja znanstvenog rada. To su: 1. Uvod; 2. Predmet, svrha i ciljevi istraživanja; 3. Metodologija; 4. Rezultati istraživanja i rasprava; 5. Zaključna razmatranja, 6. Literatura.
Prvo poglavlje u kojem se korektno uvodno obrazlaže tema magistarskog rada, dalje je podijeljeno na 4 cjeline koje su važne za razumijevanje teme. To su: 1.1. Važnost promjene mjesta prebivališta obitelji u izučavanju delinkvencije mladih; 1.2. Kretanje delinkvencije mladih u svijetu; 1.3. Delinkvencija mladih u Hrvatskoj; 1.4. Teorijska objašnjenja delinkventnog ponašanja.
Kada pristupnica objašnjava važnost promjene mjesta prebivališta obitelji u kontekstu etiologije i fenomenologije kriminalnog ponašanja mladih, poziva se na brojne analize koje su u raznim zemljama omogućile spoznaju da se kriminalitet kao osobita društvena pojava na prilično specifičan način javlja u gradskim i seoskim naseljima. To se može primijeniti i na kriminalitet maloljetnika koji se tretira kao pretežno urbana pojava. Za kriminološku analizu utjecaja urbanizacije i urbanog načina života na kriminalitet, važno je utvrditi gustoću i kvalitetu stanovanja u nekom gradu, stupanj mobilnosti stanovništva, iz kojih je područja i iz kojih razloga doselilo stanovništvo u grad i kakav je odnos između starosjeditelja nekog grada i doseljenog stanovništva. Na VI. kongresu UN za prevenciju kriminaliteta u Caracasu, 1980. navodi se da se porast kriminaliteta, povezan s opsežnom i neplaniranom urbanizacijom, djelomično može objasniti osobitim društvenim uvjetima urbanog života i vrstama odnosa među ljudima koji žive u velikim gradovima. Život po sirotinjskim četvrtima, osobito u slučaju mladih, te brzo i obilno množenje određenih oblika spekulativne zabave, može stvoriti uvjete i posebne okolnosti za kriminal. U odsutnosti produktivnih zakonskih mogućnosti veća je vjerojatnost da nezaposleni ili na lošim mjestima zaposleni mladi ljudi, čija su očekivanja naobrazbom podignuta na višu razinu, izaberu nezakonite prečice za postizanje svojih frustriranih ciljeva.
Pristupnica upozorava na analize koje su pokazale da postoji visoka korelacija između razine ekonomskog razvoja i maloljetničke delinkvencije. Što je neka regija razvijanja, to je i kriminalitet maloljetnika u njoj izrazitiji. Međutim, uzroci socijalno-patoloških pojava općenito, pa tako i kriminalliteta mladih, ne mogu se tražiti u urbanizaciji i industrijalizaciji kao trendovima društvenog razvoja, izvan konteksta društveno-ekonomskog položaja žitelja tih sredina. Može se reći da se nijedna činjenica koja upućuje na veze ekonomskog razvoja neke sredine i delinkvencije, ne može smatrati neposrednim čimbenikom odgovornim za delinkventno ponašanje. Važnu ulogu imaju brojni drugi faktori koji potiču ili razvoj ili delinkvenciju. Preventivna aktivnost mora, po svom sadržaju i sredstvima, biti adekvatna oblicima očitovanja kriminaliteta u određenim ekološkim sredinama.
Kada kratko iznosi trendove delinkvencije mladih u svijetu, pristupnica iznosi i prognoze stručnjaka prema kojima se i u budućnosti može očekivati opći porast kriminaliteta, pa tako i onog kojeg čine maloljetne osobe. Pri tome se ne zadržava samo na toj konstataciji, nego ulazi i u kratki pregled mogućih čimbenika takvog stanja, pri čemu opet dolazi i do same teme magistarskog rada.
Stanje delinkvencije mladih u našoj zemlji, pristupnica obrazlaže kroz sljedeća tematska područja: definiranje delinkventnog ponašanja, ustanove koje raspolažu podacima o delinkvenciji mladih, stanje, kretanje i struktura delinkvencije u nas, kaznena djela koja čine maloljetnici u Hrvatskoj, teritorijalna rasprostranjenost delinkvencije mladih u Hrvatskoj s obzirom na vrstu kaznenog djela i zakonsko reguliranje delinkventnog ponašanja, i kaznenopravne intervencije prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela u Hrvatskoj.
Objašnjenje metodologije izrade magistarskog rada pristupnica započinje prezentiranjem svrhe i cilja istraživanja. Prije toga, kao predmet istraživanja navodi ispitivanje podatka o tome kako situacija migriranja maloljetnih delinkvenata i njihovih obitelji utječe na vršenje kaznenih djela maloljetnika, obiteljsku situaciju, poremećaje u ponašanju i tijeku školovanja maloljetnih delinkvenata.
Svrha istraživanja je ispitati razlike u obilježjima delinkventne i preddelinkventne aktivnosti maloljetnih počinitelja, te uvjeta života koji mogu djelovati na nastanak preddelinkventnih i delinkventnih aktivnosti s obzirom na migracije njihovih obitelji. Pod preddelinkventnom aktivnošću smatraju se poremećaji u ponašanju i u tijeku školovanja.
Cilj istraživanja je utvrditi kako se maloljetni počinitelji delikata razlikuju u obilježjima modaliteta izvršenja kaznenog djela, žrtvi poremećaja u ponašanju i tijeku školovanja, subjektivnim i objektivnim uvjetima života u obitelji s obzirom na promjene mjesta prebivališta njihovih obitelji.
Sukladno tome, pristupnica definira problem istraživanja na sljedeći način:
Sukladno prethodno navedenom cilju i problemu istraživanja, pristupnica u nastavku iznosi hipoteze svog istraživanja. Pozivajući se na uvodno navedena domaća i strana istraživanja o migracijama i migrantima kao rizičnim skupinama za pojavu poremećaja u ponašanju, delinkvencije i kriminaliteta, te imajući na umu da je posebno za maloljetne osobe obiteljska situacija od odlučujuće važnosti, pristupnica postavlja afirmativnu hipotezu u odnosu na dio svog istraživanja. Ona iskazuje očekivanje statistički značajnih razlika između ispitanika koji su mijenjali mjesta prebivališta i onih koji to nisu, s obzirom na poremećaje u toku školovanja, objektivne uvjete života u obitelji (ekonomski i stambeni status) i subjektivne uvjete (socijalno-patološke pojave u obitelji) života u obitelji u kojoj maloljetnici žive. Kada su u pitanju modaliteti izvršenja kaznenih djela, socijalno-zaštitne intervencije i poremećaj u ponašanju, pristupnica korektno formulira nultu hipotezu s obzirom da ne raspolaže dostatnim fondom domaćih i inozemnih istraživanja čiji rezultati bi uputili na opravdano očekivanje statistički značajnih razlika između maloljetnih počinitelja kaznenih djela koji su mijenjali mjesto prebivališta i onih koji to nisu u navedenim obilježjima.
Pristupnica je provela istraživanje na metodom slučaja formiranom uzorku 458 maloljetna počinitelja kaznenih djela krađe, teške krađe, razbojništva, uništenja i oštećenja tuđe stvari, zlouporabe opojnih droga, nasiničkog ponašanja, nanošenja teške tjelesne ozljede i ubojstva, prema kojima je u razdoblju između 1. siječnja 1996. i 31. prosinca 2001. godine u Hrvatskoj pokrenut postupak pred općinskim i županijskim sudom i izrečena kaznena sankcija ili je kazneni postupak obustavljen, ali samo zbog primjene načela svrsishodnosti. Uzorak je biran metodom slučaja tako da je na upisniku na sudu iz svakog područja kaznenih djela koja čine maloljetnici metodom slučaja uzet broj maloljetnika, prema tome, koliko su oni općenito zastupljeni u ukupnoj populaciji maloljetnih počinitelja tih kaznenih djela. Svi ispitanici su muškog spola. Ovo je vrlo dobar način izbora uzorka jer se u njemu nalaze maloljetnici za koje je posve nedvojbeno da su počinili kaznena djela za koja ih se tereti, a nisu nužno sankcionirani nekom institucionalnom mjerom. Naime, kod ovakvog tipa istraživanja često se događa da se kao ispitanici uzmu upravo takvi maloljetnici koji nužno predstavljaju, s obzirom na zakonske kriterije izricanja sankcije, jednu sasvim specifičnu skupinu. Kako bi se to izbjeglo, ponekad se rade istraživanja na uzorcima maloljetnika koji su prijavljeni državnom odvjetništvu ili policiji zbog određenih kaznenih djela, što je također nezgodna metoda, jer među njima nužno ima onih za koje se naknadno ispostavi da su pogrešno osumnjičeni.
Prije elaboriranja metode obrade i analize podataka, pristupnica daje operacionalne definicije migracije i delinkvencije mladih kao ključnih pojmova u svom istraživanju.
Pristupnica je koristila upitnik kojim su obuhvaćena sljedeća područja:
modaliteti izvršenja kaznenog djela koji obuhvaćaju sljedeće varijable: glavno kazneno djelo, ostala djela u stjecaju, dob u vrijeme izvršenja kaznenog djela, oblik sudjelovanja u kaznenom djelu, sudioništvo, šira lokacija izvršenja djela, da li je bio izazvan od žrtve, da li je žrtva bila posebno zlostavljana, posljedice kod žrtve, spol žrtve, dob žrtve;
socijalno zaštitne intervencije koje obuhvaćaju sljedeće varijable: prijavljenost maloljetnika prije 14. godine života, socijalno zaštitne intervencije prema maloljetniku ili članovima obitelji, da li je maloljetnik liječen u vezi problema u ponašanju i ličnosti, da li je maloljetnik ambulantno opserviran, da li je maloljetnik stacionarno opserviran, da li je maloljetnik smješten u ustanovu, alkoholiziranost u vrijeme izvršenja djela, odnos mjesta prebivališta i mjesta izvršenja djela, odluka suda;
razvojni rizici koji obuhvaćaju sljedeće varijable: mentalno i tjelesno zdravlje: mentalna retardacija, epilepsija, kronična bolest ili fizički hendikep, mucanje, neuroze, poremećaji u ponašanju: agresivnost, prekomjerno konzumiranje alkohola, konzumiranje droge, skitnja, bježanje od kuće, prosjačenje, druženje s asocijalnim osobama, ranija prijavljivanost;
poremećaji u školovanju koji obuhvaćaju sljedeće varijable: pohađanje osnovne škole, razlike između kronološke i obrazovne dobi, srednja škola, razred u kojem je napustio srednju školu, mijenjanje osnovne škole, mijenjanje srednje škole, ponavljanje razreda u osnovnoj školi, ponavljanje razreda u srednjoj školi, bježanje iz osnovne škole, bježanje iz srednje škole, prekid u školovanju osnovna škola, prekid u školovanju srednja škola;
objektivni uvjeti života u obitelji obuhvaćaju: s kim maloljetnik živi, s koliko osoba maloljetnik živi u domaćinstvu, bračnost roditelja, da li su roditelji maloljetnika živi, da li roditelji maloljetnika žive zajedno, da li su roditelji maloljetnika razvedeni, položaj djeteta u obitelji, koliko maloljetnik ima braće i sestara, školska sprema oca, školska sprema majke, zaposlenost oca, zaposlenost majke, trajanje zaposlenja oca u inozemstvu, trajanje zaposlenja majke u inozemstvu, tko se pretežno bavi odgojem maloljetnika, obitelj stanuje, ekonomski status obitelji;
subjektivni uvjeti života obuhvaćaju: poremećenost odnosa u obitelji, od kada su odnosi u obitelji poremećeni, prekomjerno konzumira alkohol otac, prekomjerno konzumira alkohol majka, sklonost neradu otac, sklonost neradu majka, sklonost promiskuitetu otac, sklonost promiskuitetu majka, osuđivanost za kaznena djela otac, osuđivanost za kaznena djela majka, osuđivanost za kaznena djela drugi članovi uže obitelji, karakteristike mjesta u kojem je maloljetnik živio do 14. godine života i prije izvršenja djela.
Rezultate svog istraživanja pristupnica iznosi kroz sljedeće cjeline koje su sukladne prethodno postavljenom problemu i hipotezama istraživanja: obilježja kaznenog djela; sažetak o obilježjima kaznenih djela; socijalno-zaštitne intervencije; sažetak o socijalno-zaštitnim intervencijama; razvojni rizici; sažetak o razvojnim rizicima; poremećaji u školovanju; sažetak o poremećajima u školovanju; objektivni uvjeti života u obitelji; sažetak o objektivnim uvjetima života u obitelji; subjektivni uvjeti života u obitelji; sažetak o subjektivnim uvjetima života u obitelji.
Rezultati upućuju na zaključak da promjena mjesta boravka ima utjecaja na modalitete izvršenja kaznenih djela koje ti maloljetnici čine, na poremećaje u školovanju koje oni očituju i na objektivne uvjete života u obitelji u kojoj ti maloljetnici žive. To se može reći stoga jer je u skupinama varijabli koje se odnose na ta područja, nađen veliki broj statistički značajnih razlika između ispitanika koji su mijenjali mjesto prebivališta i onih koji nisu.
Kod modaliteta izvršenja kaznenih djela nađena je statistički značajna razlika između ispitanika migranata i nemigranata kod vrste kaznenog djela koja oni čine (to su većinom kaznena djela imovinskog karaktera), nadalje, u mjestu počinjenja kaznenog djela (migranti više čine kaznena djela u većim mjestima koja su sjedišta županijskog ili općinskog suda), u postojanju žrtve (kod migranata uglavnom nema žrtve) i u alkoholiziranosti kod izvršenja kaznenog djela (za migrante većinom nema podataka o alkoholiziranosti u vrijeme izvršenja kaznenog djela).
Kod poremećaja u školovanju nađene su statistički značajne razlike između ispitanika migranata i nemigranata kod napuštanja osnovne škole (migranti više napuštaju osnovnu školu nego nemigranti), razlici u obrazovnoj i kronološkoj dobi (ta razlika je kod migranata veća), pohađanju srednje škole (migranti ne pohađaju), mijenjanju osnovne škole (migranti više mijenjaju osnovnu školu), mijenjanju srednje škole (migranti ne pohađaju), bježanju iz srednje škole (migranti ne pohađaju), prekidu u školovanju u osnovnoj školi (više prekida kod migranata) i prekidu u školovanju u srednjoj školi (migranti ne pohađaju).
Kod objektivnih uvjeta života u obitelji nađene su statistički značajne razlike između ispitanika migranata i nemigranata u sljedećim varijablama: s koliko osoba maloljetnik živi (migranti žive s pet i više osoba), koliko braće i sestara maloljetnik ima (migranti imaju veći broj braće i sestara) obrazovanje roditelja (kod migranata roditelji uglavnom nemaju završenu ni osnovnu školu), zaposlenje roditelja (roditelji migranata većim dijelom su nezaposleni), zaposlenost roditelja u inozemstvu (roditelji migranata više su zaposleni u inozemstvu), mjesto života do 14. godine (kod migranata je to uglavnom manje mjesto), mjesto života nakon 14. godine (kod migranata je to uglavnom veće mjesto), mjesto života u vrijeme izvršenja kaznenog djela (kod migranata je uglavnom veće mjesto), status obitelji (kod migranata uglavnom jako loš ili iznad prosječan), stambeni status obitelji (uglavnom kod migranata podstanarstvo).
Isto tako, s obzirom na to da je u području razvojnih rizika, nađena samo jedna statistički značajna razlika (konzumiranje droge manje je zastupljeno kod migranata) između ispitanika migranata i nemigranata, a u području subjektivnih uvjeta života u obitelji, također jedna statistički značajna razlika (očevi migranata su više osuđivani za kaznena djela nego očevi nemigranata), dok u socijalno-zaštitnim intervencijama niti jedna statistički značajna razlika, moli bismo konstatirati, da migracija nema utjecaja na ta područja.
Na kraju svoga rada, pristupnica iznosi zaključna razmatranja, pri čemu prvo verificira postavljene hipoteze, a zatim osnovne rezultate svog istraživanja prikazuje u kontekstu njihovog značenja za praksu sprečavanja i suzbijanja kriminaliteta maloljetnika. Pristupnica u tom dijelu zaključuje da su potvrđene teze da migracija ima utjecaj na poremećaje u školovanju i objektivne uvjete života u obitelji, odnosno da nema utjecaj na socijalno-zaštitne intervencije i razvojne rizike (poremećaji u ponašanju). Također, nisu potvrđene teze da migracija ima utjecaj na subjektivne uvjete života i da nema utjecaj na modalitete izvršenja kaznenog djela.
Na samome kraju rada, pristupnica zaključuje da dobiveni rezultati upućuju na to da je potrebno provesti daljnja istraživanja sa skupinom maloljetnika koji migriraju, te da s obzirom na predviđanja o većim migracijama u budućnosti društvo može i mora reagirati na način da osigura mehanizme koji bi pružali pomoć i zaštitu obiteljima koje migriraju u područjima gdje je ona potrebna. Velika uloga u tome mogla bi imati škola budući da je u području školovanja uočeno najviše problema kod maloljetnika migranata.
Na temelju svega iznesenog, možemo donijeti sljedeći
ZAKLJUČAK
Predloženi znanstveni magistarski rad pristupnice Marijane Majdak ispunjava sve kriterije strukturiranja i pisanja znanstvenog rada. Tema kojom se pristupnica bavi, a to je utjecaj promjena mjesta prebivališta obitelji na obilježja delinkventne aktivnosti maloljetnika, korektno je elaborirana kroz postojeća domaća i inozemna srodna istraživanja kao i kroz originalni empirijski istraživački rad pristupnice. Predmet, ciljevi i problem istraživanja definirani su u skladu s uvodnim teorijskim dijelom i pravilima znanstvenog rada. Realizirani su kroz prihvatljivu metodologiju, pri čemu ponovo naglašavamo dobar odabir uzorka ispitanika. Pristupnica je dala iscrpni i korektni prikaz rezultata koje je dobila deskriptivnom statističkom analizom. Svoje vladanje područjem kriminologije u koje ulazi ova tema, pristupnica je dokazala i na samom kraju svog rada kada je rezultate koje je dobila vlastitim istraživanjima, stavila u teorijski, ali i konkretni društveni kontekst.
Temeljem navedenoga predlažemo Vijeću poslijediplomskog studija, Odsjeka za sociologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupnici Marijani Majdak odobri predloženi magistarski rad UTJECAJ PROMJENE MJESTA PREBIVALIŠTA OBITEJI NA OBILJEŽJA DELINKVENTNE AKTIVNOSTI MALOLJETNIKA te da u tom smislu odredi povjerenstvo i datum za obranu ovog znanstvenog magistarskog rada.
Povjerenstvo:
prof. dr. sc. Vjeran Katunarić
prof. dr. sc. Milan Mesić
doc. dr. sc. Irena Cajner Mraović
Prof. dr. sc. Smiljka Malinar
Prof. dr. sc. Maslina Ljubičić
Prof. dr. sc. Goran Filipi
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena magistarskog rada Marije Nedveš
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na svojoj sjednici od 8. prosinca 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Marije Nedveš pod naslovom Govor Vrsara - prilog lingvističkom atlasu Istre. Temeljem te odluke, a u skladu s odredbama čl. 50. Zakona o visokim učilištima, podnosimo Vijeću ovo
I Z V J E Š ĆE
Magistarski rad Marije Nedveš Govor Vrsara – prilog lingvističkom atlasu Istre obuhvaća ukupno 324 stranice. Tekstu radnje pripada 315 stranica, u preostalom dijelu nalaze se popis literature, koji se sastoji od 135 bibliografskih jedinica, i sažetak na talijanskom jeziku.
Tekst radnje podijeljen je u šest cjelina:
1. Uvod (str. 1-3) sastoji se od nekoliko kratkih potpoglavlja. Prvo (1.1.) navodi kao Predmet istraživanja «istromletački govor u mjestu Vrsar». Uz to daje određenje geografske lingvistike, ocrtava njezin doprinos utemeljenju i razvoju moderne dijalektologije te pojavi lingvističkih atlasa. Svrha istraživanja jest upotpunjavanje lingvističkog atlasa Istre. Istra kao područje na kojem se susreću i isprepliću stoljetne romanske i slavenske jezične pojavnosti posebno je pogodno mjesto za istraživanje jezika u kontaktu. Takvo se istraživanje uklapa u danas vrlo aktualna geolingvistička istraživanja i izradu lingvističkih atlasa, od kojih je najznačajniji Lingvistički atlas Europe (Atlas linguarum Europae). Ciljevi i zadaci istraživanja (1.2.) jesu sinkronijski prikaz istromletačkoga govora u Vrsaru i utvrđivanje jezičnih osobitosti istromletačkoga govora tog mjesta na fonološkoj razini. Kako autorica navodi u potpoglavlju Metode istraživanja i izvori podataka (1.3.) u radnji su u različitom omjeru, ovisno o predmetu istraživanja, primjenjene «metode analize, sinteze, indukcije, dedukcije, komparacije, kompilacije te povijesne metode». Prikupljanje građe o istromletačkom govoru Vrsara provedeno je tzv. primarnim ispitivanjem, tehnikom intervjua uz pomoć unaprijed pripremljenog anketnog upitnika. Ispitivanje je provedeno na namjernom uzorku. Pri izradi magistarskog rada, osim primarnih, korišteni su razni sekundarni izvori podataka koji tretiraju problematiku povezanu s temom istraživanja. Sadržaj i struktura rada (1.4.) pobliže predstavljaju teme koje obrađuju pojedina poglavlja radnje.
U drugom poglavlju, Lingvistički atlas (str. 5-9), iznosi se Definicija lingvističkog atlasa (2.1.), kako je formuliraju istaknuti jezikoslovci i stručnjaci na području zemljopisne lingvistike i dijalektologije (R. Simeon, K. Jaberg, G. Tuallion, lingvistički rječnik Zanichelli, uz zaključak da je lingvistički atlas zbirka karata kojima se prikazuje zemljopisna distribucija lingvističkih pojava), daje se opis lingvističke karte te navode metode koje se primjenjuju prilikom terenskog ispitivanja. Slijedi Povijesni prikaz razvoja lingvističkih atlasa (2.2.) podijeljen na dva dijela. U prvome, Utjecaj mladogramatičara na pojavu ideje o lingvističkim atlasima (2.2.1.) autorica sažeto informira o tezama mladogramatičara (K. Brugmanna i H. Osthoffa, J, Grimma, K. Vernera, H. Paula), začetnika ideje zemljopisne lingvistike i lingvističkih atlasa, a iznosi i stavove njihovih glavnih oponenata G. I. Ascolija i H. Schuchardta, koji ističu društvenu uvijetovanost jezičnih pojava, te teoriju valova J. Schmidta. U krugu mladogramatičara nastaje zanimanje za proučavanje živih jezika te stoga i dijalekata kao moguće potpore njihovoj teoriji fonetskih zakona, što se pokazalo promašenim: Deutscher Sprachatlas dao je dijametralno suprotne rezultate u odnosu na tezu koju je htio dokazati njegov pokretač i autor prvih istraživanja G. Wenker (1852-1911): fonetske su karakteristike aleatorično raspoređene, odlučujuća pojava koja određuje pojedine dijalektalne osobine jest miješanje. U drugome dijelu, Povijesni razvoj lingvističkih atlasa (2.2.2.), prikazuje povijest nastanka, temeljne karakteristike i značenje za razvoj zemljopisne lingvistike ovih atlasa: Atlas linguistique de France (ALF) J. Gilliérona (1902) uz koji se vezuje nastanak lingvističkih atlasa u pravom smislu riječi (u vezi s tim atlasom vrlo detaljno izvještava o brojnim polemikama i kritikama koje je potaknuo te o protuargumentima koji se navode u njegovu obranu), Sprach- und Sachatlas Italiens und der Südschweiz (AIS, I.-VIII. (1928-1940) K. Jaberga i J. Juda, ističući njegove metodološke inovacije u odnosu na Gilliéronov atlas, te Atlante linguistico italiano (ALI) što ga je zamislio i pokrenuo M. G. Bartoli (1873-1946), utemeljitelj neolingvistike ili prostorne lingvistike, koji je obogatio lingvističku znanost tzv. normom lateralnih area (rubna područja čuvaju starije stanje, jer do njih ne dopiru inovacije koje se šire iz centra) uz kasniju suradnju U. Pellisa, zatim B. Terracinija te u novije vrijeme C. Grassija, M. Melilla i T. Franceschija.
Treće poglavlje (str. 21-27) naslovljeno je Jezik, govor, dijalekt. U potpoglavlju Definicija pojmova jezik, govor i dijalekt (3.1) autorica razmatra pitanje određenja spomenutih triju pojmova, a u sljedećemu, Odnos jezika i dijalekta (3.2.) prenosi stavove niza autora koji su dali značajan doprinos razmatranju te problematike (R. Bugarskog, E. Sapira, F. de Saussurea, R. Katičića, D. Brozovića, A. Martineta, N. Chomskoga). Svi oni ističu složenost odnosa tih dviju pojavnosti i visok stupanj kontroverznosti pokušaja jednostranih i krutih određenja. Autorica zaključuje kako se «lingvističko razgraničenje jezika pokazalo nemogućim kako u povijesnoj lingvistici tako i u tradicionalnoj, a zatim i u strukturalnoj i generativnoj dijalektologiji». Jezik i dijalekt jesu povijesni, sociološki i politički pojmovi te je razlikovanje između jezika i dijalekta moguće primjenom izvanjezičnih mjerila. Tako postavljenom razlikom između jezika i dijalekta bavi se sociolingvistika, koja uvodeći pojam teritorijalnog raslojavanja jezika otvara prostor za dijalektalna istraživanja. U potpoglavlju Jezici u kontaktu (3.3.), autorica tumači nastanak tog pojma za koji je zaslužan U. Weinreich a koji je potisnuo starije nazive «jezično» ili «lingvističko posuđivanje». Daje kratak pregled stavova lingvista koji su se bavili problemima jezičnog posuđivanja i miješanja, zastupajući pritom nejedinstvena i nerijetko oprečna stajališta. Posebno se zadržava na tezama H. Schuchardta, prvoga koji u punoj mjeri afirmira tezu o miješanju jezika kao posljedice dvojezičnosti, njegova sljedbenika E. Windischa, G. I. Ascolija, pobornika teorije supstrata, H. Paula, koji se posebno bavio fonetskim prilagođavanjem posuđenica. A. Meilleta, najznačajnijeg predstavnika «sociološke lingvistike», E. Haugena, koji predlaže i obrazlaže termin «jezično posuđivanje», A. Martineta i C. A. Fergusona, koji Martinetovu pojmu dvojezičnosti dodaje pojam diglosije, i U. Weinreicha, koji definitivno afirmira pojam interferencije, što su ga već prije rabili i neki predstavnici Praške škole, a koji je detaljnije, na svim razinama, oprimjerio A. Martinet te razradio B. Havránek.
U četvrtom poglavlju, Istra (str. 37-53), autorica ukratko iznosi glavne zemljopisne karakteristike Istre te daje pregled povijesti istarskog poluotoka od vremena prvih stanovnika, Ilira, do današnjih dana (4.1. Zemljopisne i povijesne karakteristike Istre; 4.1.1. Zemljopisne karakteristike Istre; 4.1.2. Povijesne karakteristike Istre). O istarskoj jezičnoj situaciji govori u potpoglavlju Prikaz jezičnog stanja u Istri (4.2.). Specifičnost je Istre koegzistencija dviju jezičnih skupina – slavenske i romanske – od kojih svaka obuhvaća nekoliko idioma. Slavenski jezici u Istri jesu hrvatski, slovenski i crnogorski. Romanski su pak idiomi istromletački, istriotski (istroromanski) i istrorumunjski. U prošlosti, u rubnim dijelovima Istre rabili su se muljižanski i tergestinski te dalmatski (sva tri ugasila su se u XIX. stoljeću). Autorica iznosi podatke o njihovoj rasprostranjenosti, odnosu prema srodnim idiomima, dokumentiranosti te za veljotski i osnovne jezične karakteristike. Slijedi prikaz jezičnih osobina istromletačkoga – najraširenijeg romanskog idioma Istre i dijalektalnoga koiné italofone zajednice u Istri, istriotskoga, jedinoga autohtonog romanskog govora na poluotoku, danas ograničenoga na samo šest naselja (Rovinj, Bale, Vodnjan, Galižana, Fažana, Šišan) i zapravo u fazi nestajanja, te istrorumunjskoga, jezika potomaka balkanskih Vlaha koji su se između XV. i XVI. stoljeća naselili na obroncima Učke. Današnji govornici istrorumunjskoga - svega njih 500 – pretežno su trilingvalni (slično govornicima istriotskoga), a višestoljetni utjecaj hrvatskoga ostavio je traga i u morfologiji. Pri iznošenju karakteristika istriotskoga autorica razlikuje između rovinjskoga i vodnjanskoga s jedne strane te balskoga (i galižanskoga) s druge. Predstavljajući slavenske idiome u Istri govori o istraživanjima J. Ribarića i M. Maleckoga koja označavaju početak znanstvenog bavljenja tim idiomima. Slavenski idiomi dijele se na tri osnovne skupine: čakavsku, štokavsku i kajkavsku. Prva skupina pripada hrvatskim narječjima, druga hrvatskima i crnogorskom govoru Peroja, treća slovenskim govorima. Autorica detaljno informira o njihovu razmještaju, jezičnim osobinama, (osobito s obzirom na refleks glasa «jat») i uzajamnim utjecajima, ističući kako je pojava štokavskih i štokavsko-čakavskih govora u Istri vezana uz doseljavanja s područja Dalmacije od XV. do XVII. stoljeća. Spominje i istraživanja tih govora pedesetih godina prošloga stoljeća. Zahvaljujući rezultatima M. Hraste ispravljene su granice štokavskog narječja koje su bili utvrdili Małecki i P. Ivić. Romanski idiomi u Istri, navodi autorica, znatno su utjecali na leksik i strukturu hrvatskog idioma. Doticaj s hrvatskim isto je tako ostavio traga u njihovu leksiku. Višestoljetna blizina te dvije skupine idioma dovela je do bogate jezične raznolikosti koja karakterizira istarski poluotok. Potpoglavlje Povijest istromletačkog dijalekta (4.3.) sadrži prikaz povijesnih okolnosti i društvenih prilika u Istri koje su dovele do prodora te širenja i afirmacije mletačkog idioma. Prvi dodiri s Venecijom počinju u VIII.-IX. stoljeću, nastavljaju se jačanjem venecijanskog utjecaja i administrativne prisutnosti Serenissime tijekom cijeloga Srednjeg vijeka. Jezična venecijanizacija Istre počela je vjerojatno u XIV. stoljeću i trajala je više od pet stoljeća. Mletački idiom u Istri ne pokazuje znatne razlike u odnosu na urbani dijalekt Venecije a romansko stanovništvo Istre smatralo ga je višim registrom svog autohtonoga narječja. Širenju mletačkoga pridonijeli su upravno-politički i vojni aparat, trgovačko-gospodarska organizacija i prometnice, crkvena organizacija, školski sustav i kultura. Njihovo djelovanje bilo je uzajamno povezano i uvjetovano. Nakon propasti Mletačke republike ulogu jezičnog hegemona preuzima Trst, koji početkom XVIII. stoljeća postaje slobodna luka habzburškoga carstva. U Trstu je venecijanski, kao prestižni jezik međunarodne trgovine na istočnom Mediteranu, potisnuo izvorni tergestinski govor, idiom furlanskog tipa. Jezični utjecaj Trsta i danas je značajan, u prvom redu zbog ekonomske važnosti grada.
Slijedi 5. poglavlje Istromletački govor u mjestu Vrsar (str. 64-70). Prvo potpoglavlje, Vrsar – zemljopisne i povijesne karakteristike (5.1.), sadrži opis položaja mjesta, različita tumačenja podrijetla naziva Orsera/Ursaria te podatke o smjenjivanju migracijskih valova i nositelja vlasti na području Vrsara, kao i o njegovu političkom, upravnom i ekonomskom položaju u toku prošlih stoljeća. Potpoglavlje 5.2. Istraživanje istromletačkog govora mjesta Vrsar, sastoji se od dva dijela. U prvome, Metodologija istraživanja (5.2.1.), autorica pruža osnovne informacije o načinu prikupljanja građe: istraživanje je provodila u Vrsaru od rujna 1999. godine do veljače 2001. godine. Osnovna skupina istraživanja sastojala se od mještana Vrsara čiji je materinski jezik istromletački (njih 31). Kao uzorak izabrano je 20 ispitanika uz pomoć metode namjernog uzorkovanja: u uzorku su bile zastupljene jedinke osnovnog skupa čija starosna dob iznosi 60 i više godina, oba spola, koji obavljaju specifične djelatnosti (poljoprivreda, ribolov, lov). Za provedbu istraživanja korišten je upitnik. Upitnik se sastojao od 2234 pitanja podijeljenih po pojmovnim kategorijama. Takav je upitnik već korišten u drugim istraživanjima za Lingvistički atlas Istre i Kvarnera. Otežavajuća okolnost pri provedbi istraživanja bila je malobrojnost osoba koje se moglo uključiti u osnovni skup. Tome su uzrok iseljavanje istromletačkih govornika nakon II. svjetskog rata, miješani brakovi koji dovode do potiskivanja istromletačkog u svakodnevnoj komunikaciji, visoka starosna dob i stoga visoka stopa smrtnosti stanovnika kojima je istromletački materinski jezik, nepostojanje kulturnih institucija koje bi okupljale izvorne govornike istromletačkog. (Kao što će kasnije navesti, istromletački govor u svakodnevnoj jezičnoj komunikaciji danas rabi svega nekoliko obitelji u Vrsaru). U drugome dijelu, Građa (5.2.2.), sadržan je prikupljeni korpus, odnosno zabilježeni su termini koje je autorica čula od ispitanika. Obuhvaćena su sljedeća semantička polja, odnosno pojmovne kategorije (str. 71-245): vremenske prilike, geomorfologija, običaji i institucije, tijelo i osjetila, opažaji i dojmovi, vrijeme i kalendar, život, brak i obitelj, dom i posjed, odjeća i pribor, hrana i piće, fauna (sisavci, gmazovi i vodozemci; ptice; kukci), poljodjelstvo (radovi i oruđa, vinogradarstvo, uzgoj životinja, pčelarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, uzgoj povrća), samoniklo bilje (stabla i grmlje, raslinje), gljive, pomorstvo (more, geomorfologija, meteorologija, plovidba, plovila, ribolov, morska fauna i flora). U potpoglavlju 5.3. dana je Fonološka analiza istromletačkog govora u mjestu Vrsar. Fonološki sustav tog govora broji 24 fonema, 7 vokala i 19 nevokala. U vrsarskom govoru e i o su osjetno manje otvoreni od talijanskih samoglasnika ę i o, i manje zatvoreni od ẹ i ọ. Stupanj otvora tih samoglasnika u naglašenom slogu nema distinktivnu funkciju. Slijedi inventar samoglasničkih fonema u vrsarskom govoru s pomoću minimalnih parova (str. 248-254). U 5.4., Konsonantski sustav, s pomoću minimalnih parova predstavljen je konsonantizam istromletačkoga govora Vrsara, u kojemu je distribucijskom metodom utvrđena prisutnost 11 turbolenata i 8 sonanata.
Radi usporedbe s vrsarskim fonološkim sustavom, u posebnom poglavlju (str. 305-313) autorica iznosi karakteristike venecijanskoga, talijanskog i latinskoga fonološkog sustava. Dok se prikaz vrsarskoga fonološkog sustava temeljio na njezinu samostalnom istraživanju, prikaz triju spomenutih fonološka sustava temelji se na odgovarajućoj literaturi (Zamboni i Lepschy za venecijanski, Muljačić za talijanski, Muljačić i Tekavčić za latinski). Naslov potpoglavlja 5.4., Usporedba vrsarskog istromletačkog fonološkog sustava s odabranim fonološkim sustavima, ne odgovara sadržaju jer je prikaz vrsarskoga fonološkog sustava dan u prethodnom poglavlju, dok u poglavlju na koji se navedeni naslov odnosi nema nikakva uspoređivanja izloženih fonoloških sustava s vrsarskim. Stoga je naslov trebalo prilagoditi stvarnom sadržaju poglavlja. U Zaključku (str. 314-315), autorica se kratko osvrće na jezičnu situaciju u Istri i položaj istromletačkog u prošlosti i u današnje vrijeme. Današnja njegova rasprostranjenost i vitalnost veća je nego u slučaju druga dva romanska idioma u Istri, istriotskog i istrorumunjskoga. Današnji govornici istromletačkog, svi su u najmanju ruku dvojezični, odnosno redovito vladaju istromletačkim i hrvatskim. Građa koju je autorica prikupila s pomoću upitnika dokazuje razmjerno loše stanje istromletačkog u Vrsaru. Taj se idiom rabi vrlo rijetko u jezičnom međuodnošenju mještana kao i članova obitelji. Razlog je malobrojnost mještana, govornika istromletačkog. Na to su najviše utjecali egzodus 50-tih godina prošlog stoljeća, izumiranje starije generacije, nestajanje tradicionalnih običaja i zanimanja poput poljoidjelstva, lova, ribolova, raznih obrta, miješani brakovi i skolarizacija. Stoga se može govoriti o izumiranju istromletačkog u Vrsaru. Autorica smatra da takva situacija nameće potrebu preispitivanja i promjena jezične politike u Hrvatskoj jer je ona uzrok sociolingvističkih frustracija kod nehrvatskih govornika.
Marija Nedveš pokazala je ovom magistarskom radnjom upućenost u problematiku zemljopisne lingvistike i lingvističkih atlasa, poznavanje istraživačke metodologije i sposobnost njezine korektne primjene, kao i općelingvističku teoretsku i praktičnu kompetentnost. Omogućila je upoznavanje jedne u jezikoslovnoj literaturi do sada neobrađene jezične realnosti i na relevantan način pridonijela boljem poznavanju istarskoga jezičnog mozaika. jezične situacije u današnjoj Istri. Vrijednost njezine radnje nije umanjena pogreškom koju smo zabilježili u vezi s potpoglavljem 5.4. i nekim redundantnostima u naslovu i prezentaciji građe. Temeljem izloženoga povjerenstvo pozitivno ocjenjuje njezin magistarski rad Marije Nedveš Istromletački govor mjesta Vrsar te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da kandidatkinji odobri postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.
U Zagrebu, 23. svibnja 2003.
Prof. dr. sc. Smiljka Malinar
Prof. dr. sc. Maslina Ljubičić
Prof. dr. sc. Goran Filipi
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za povijest
Povjerenstvo za ocjenu podobnosti Zrinke Pešorda Vardić za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i za prihvaćanje teme disertacije, imenovano na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 9. veljače 2004. godine podnosi
IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Zrinka Pešorda Vardić rođena je 29. ožujka 1974. u Stuttgartu. Diplomirala je na jednopredmetnom studiju povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. godine. Na istom fakultetu završila je i poslijediplomski studij srednjovjekovne povijesti. Magistarski rad pod naslovom “Odnos Dubrovnika prema ugarskoj kruni i kralju u vrijeme Sigismunda Luksemburškog (1387-1437)” obranila je 2002. godine.
Zrinka Pešorda Vardić izabrana je u zvanje mlađeg asistenta u Hrvatskom institutu za povijest 1998. godine. U zvanje asistenta, pri istoj instituciji, izabrana je 2002. godine. Sudjeluje u radu znanstveno-istraživačkog projekta “Naselja i društveno-političke zajednice srednjovjekovne Hrvatske” (br. 0019012) kojeg je prihvatilo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Tijekom dosadašnjeg znanstveno-istraživačkog rada, kandidatkinja je sudjelovala na nekoliko međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Objavila je četiri znanstvena rada i sudjelovala u radu na knjizi Filip de Diversis. Dubrovački govori u slavu ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta. Dubrovnik-Zagreb: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, ur. Zdenka Janeković Römer, 2000, transkripcijom teksta “Oratio in laudem Alberti regis” iz humanističkog izvornika koji se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku. Taj je rad nastao kao rezultat njezina višegodišnjeg sudjelovanja u radu Dubrovačke medievističke radionice.
Prijedlog teme doktorske disertacije Zrinke Pešorda Vardić je “Dubrovački Antunini u kasnom srednjem vijeku”. Njezina je namjera istražiti društveni, gospodarski, obiteljski položaj bogatih dubrovačkih pučana okupljenih u bratovštini svetog Antuna, o kojima, unatoč njihovoj važnoj društvenoj ulozi, do sada nije napisana niti jedna monografija, pa je predložena tema pravi historiografski izazov. Prijedlog rada otkriva usmjerenje ka socijalnoj i demografskoj povijesti, te historijskoj antropologiji. Predviđena je izrada genealoških tablica antuninskih obitelji, potom prozopografsko istraživanje, istraživanje demografskih, socijalnih, političkih, kulturnih i gospodarskih obilježja te društvene skupine, kao i šira kontekstualizacija tih problema. Predložena metodologija uključuje pomnu kritiku izvora i komparativni, interdisciplinarni pristup problematici. Kandidatkinja namjerava raditi pretežno na neobjavljenim, vrlo brojnim izvorima pohranjenima u Državnom arhivu u Dubrovniku, ali isto tako i na objavljenim zbirkama građe, te na komparativnoj literaturi.
Ovako zamišljen prijedlog disertacije obećaje znantan doprinos hrvatskoj medievistici. Tema je znanstveno relevantna, nova i neobrađena. Filozofski fakultet u potpunosti je nadležan za područje kojemu tema pripada (povijesne znanosti). Stoga utvrđujemo da mr. sc. Zrinka Pešorda Vardić u potpunosti zadovoljava sve zakonske uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i predlažemo Fakultetskom vijeću da odobri temu doktorske disertacije pod naslovom «Dubrovački Antunini u kasnom srednjem vijeku». Za mentora predlažemo prof. dr. Zdenku Janeković Römer.
Zagreb, 2. travnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Zdenka Janeković Römer, izvanredni profesor, predsjednik
dr. sc. Tomislav Raukar, akademik, redoviti profesor, član
dr. sc. Borislav Grgin, docent, član
Dr.sc. Marijan Maticka, red. prof.
Dr.sc. Ivo Goldstein,red. prof.
Dr.sc. Mira Kolar, red. prof. u miru
Predmet: mr.sc. Ivica Šute - prijava disertacije
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. godine donijelo je odluku (kl. 643-02/04-03/6, urbr. 3804-160-04-02) kojom smo imenovani u stručno povjerenstvo sa zadatkom utvrditi zadovoljava li mr. sc. Ivica Šute uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Organizacija i djelovanje Gospodarske sloge (1935.-1941.)”. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosima Fakultetskom vijeću slijedeći
I Z V J E Š T A J
Mr.sc. Ivica Šute podnio je 18. prosinca 2003. zahtjev za odobrenje postupka izrade i obrane disertacije izvan doktorskog studija i predložio temu “Organizacija i djelatnost Gospodarske sloge (1935.-1941.)”. Kao mentora predložio je dr.sc. Marijana Maticku, red. prof. Uz zahtjev je priložio: životopis, popis znanstvenih i stručnih radova, preslik diploma visokoškolskog studija (diplomirani povjesničar) i poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetetu Sveučilišta u Zagrebu (magistar znanosti, područje humanističkih znanosti, polje povijest), potvrdu o sudjelovanju na projektu “Politika i gospodarstvo Hrvatske u 20. stoljeću” (Filozofski fakultet, 130452, voditeljica dr.sc. Mira Kolar, red. prof. u miru) te sinopsis disertacije.
Mr.sc. I. Šute rođen je 8 ožujka 1974. u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je jednopredmetnu grupu povijesti 1997., a magistrirao je 2002. godine. Tema magistarskog rada bila je “Položaj i obilježja trgovine u Banovini Hrvatskoj (1939.-1941.)”
Stručno povjerenstvo na temelju predloženih dokumenata utvrđuje: mr.sc. Ivica Šute ima akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijest; zaposlen je kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1998 i ima više od jedne godine istraživačkog rada pri visokom učilištu (Projekt 130452, voditeljica dr.sc. Mira Kolar, red. prof. u miru); ima objavljene znanstvene radove (npr.”Hrvatski književni list - između slobode i zabrana, Historijski zbornik, god. LII (1999), 71-104; “Zagrebački Zbor i sudjelovanje Banovine Hrvatske na inozemnim sajmovima (1939.-1941.)”, Zbornik Mire Kolar-Dimitrijević, Zagreb 2003., 379-394)
Mr.sc. Ivica Šute predložio je disertaciju pod naslovom “Organizacija i djelatnost Gospodarske sloge (1935.-1941.)” “Gospodarsku slogu” osnovala je Hrvatska seljačka stranka (HSS) sredinom 30-tih godina 20. stoljeća tj. u vrijeme kada je nadrasla u djelovanju granice političke stranke i pojavljivala se kao organizator cjelokupnog hrvatskog društvenog života. Radi ostvarenja te funkcije obnovila je ili osnovala pojedine organizacije (Seljačka sloga, Hrvatski radnički savez, Građanska zaštita, Seljačka zaštita), a “Gospodarskog slozi”namijenila je zadaću pomaganja gospodarskog razvoja, a napose seljačkih gospodarstava. Iz sinopsisa se razabire da I. Šute želi rekonstruirati i analizirati organizacijsku strukturu i ukupno djelovanje “Gospodarske sloge” kroz čitavo vrijeme njezina postojanja (1935.-1941.). Kandidat namjerava anlizirati strukutra članova, pojedine akcije, korisnost za određene društvene grupe itd. Rad “Gospodarske sloge” želi staviti u kontekst tadašnjih općih političkih i gospodarsko-socijalnih prilika te tako dati prinos proučavanju HSS,odnosno njenih idejnih zamisli i praktičkih aktivnosti. Tema koju predlaže I. Šute nije dosada temeljito i sustavno istraživana. Za njezinu realizaciju postoje odgovarajući izvori (arhivski fondovi u Hrvatskom državnom arhivu), tisak (npr. Gospodarska sloga, Seljački dom, Hrvatski dnevnik) te nešto literature. Stoga stručno povjerenstvo utvrđuje da je predložena tema historiografski relevantna i vrijedna istraživanja. No, predlaže naslov disertacije “Organizacija i djelovanje Gospodarske sloge (1935.-1941.)
Sručno povjerenstvo na temelju svega navedenoga zaključuje: Mr. sc. Ivica Šute udovoljava uvjetima članka 51. st.1. Zakona o visokim učilištima. Tema disertacija je opravdana jer je usmjerena na nedovoljno istraženja pitanja hrvatske povijesti u 20. stoljeću, posebice na oblike djelovanja HSS. Filozofski fakultet u Zagrebu , s obzirom na područje istraživanja (povijest), ovlašten je provesti postupak obrane disertacije. Sukladno prijedlogu kandidata za mentora se predlaže dr. sc. Marijan Maticka, red. prof. na predmetu Hrvatska povijest u 20. stoljeću.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predlaže se dakle da u skladu s člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima prihvati prijavu disertacije mr. sc. Ivice Šute pod naslovom “Organizacija i djelovanje Gospodarske sloge (1935.-1941.) i odredi mu za mentora dr.sc. Marijana Maticku, red. profesora.
U Zagrebu, 24. travnja 2004.
Dr.sc. Marijan Maticka, red. prof.
Dr.sc. Ivo Goldstein, red. prof.
Dr. sc. Mira Kolar, red. prof. u miru
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Izvještaj o zadovoljenju uvjeta propisanih programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i odobrenje teme disertacije za kandidatkinju Mirtu Galešić
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOG FAKULTETA
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Na sjednici od 17. 05. 2004. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom koje će utvrditi je li kandidatkinja Mirta Galešić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i može li joj se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: Značenje duljine upitnika. Na temelju uvida u dokumentaciju postdiplomskog studija podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Mirta Galešić upisala je trogodišnji Poslijediplomski doktorski studij psihologije 2001. Svim svojim obvezama na ovom studiju uredno je udovoljila.
U predviđenom roku izradila je i predala tri seminarska rada sa slijedećim temama (ocjene u zagradi):
1. Psihologijska istraživanja putem Interneta: mogućnosti i ograničenja (vrlo dobro)
2. Faktori koji utječu na anketni odziv i kvalitetu odgovora (vrlo dobro)
3. Teorijska objašnjenja anketnog ponašanja (odlično)
Uspješno je položila sve ispite na 1. i 2. godini studija te godišnji ispit iz znanstvene psihologijske metodologije na završnoj godini poslijediplomskog studija, koji je obuhvatio slijedeće teme: (1) Unutarnja i vanjska valjanost u psihologijskim istraživanjima (2) Anketa kao metoda psihologijskih istraživanja i (3) Teorijska objašnjenja anketnog ponašanja. Kandidatkinja je položila ovaj ispit 23. lipnja 2003. pred povjerenstvom u sastavu Dr.sc. Dean Ajduković, red.prof. (predsjednik), Dr.sc. Branimir Šverko, red.prof. i Dr.sc. Alija Kulenović, red.prof., i s ocjenom odlično.
Mirta Galešić uspješno sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu. Započela je kao znanstvena novakinja na projektu "Motivacijski aspekti organizacijskih promjena” (130706), a od 2002. nastavila je s radom na projektu "Ljudski potencijali u promjenjivom svijetu rada" (0130406). Uspješno se je uključila u sva istraživanja kao pouzdan i vrlo sposoban suradnik izuzetnih radnih mogućnosti. Aktivno je sudjelovala na više znanstvenih skupova, među kojima su 10. Europski kongres psihologije rada i organizacijske psihologije u Pragu 2001., Dani Ramira Bujasa u Zagrebu 2001., Carnet User Conference u Zagrebu 2002. te German Online Research Society Conference u Stuttgartu 2002. Na ovom posljednjem međunarodnom skupu je dobila i nagradu za najbolji poster. Objavila je dva rada, a dva su joj prihvaćena za tisak, svi u časopisima koji se referenciraju u Current Contents:
Šverko, B., Arambašić, L., Galešić, M. (2002). Work-life balance among Croatian employees: Role time commitment, work-home interference, and wellbeing. Social Science Information, 41, 281-301.
Galešić, M. (2003). Utjecaj dužine upitnika na anketni odziv. Društvena istraživanja, 12, 5, 807-824.
Galešić, M. (2003). Anketna istraživanja putem Interneta: mogući izvori pogrešaka. Prihvaćeno za objavu u časopisu Društvena istraživanja.
Tuten, T.L., Galešić, M., & Bošnjak, M. (2004). Effects of immediate versus delayed notification of prize draw results on response behavior in web surveys – An experiment. Accepted for publication in Social Science Computer Review.
Povjerenstvo ocjenjuje dosadašnji znanstveno-istraživački rad Mirte Galešić vrlo uspješnim i smatra da je kandidatkinja zadovoljila sve uvjete propisane planom i programom trogodišnjeg Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije.
Ocjena teme disertacije
Prvi nacrt svoje disertacije kandidatkinja je izložila i javno obranila pred povjerenstvom već 19. 06. 2002. Kao temu svoje disertacije Mirta Galešić predložila je: Odlučivanje o ponašanju u anketnoj situaciji: Značenje duljine upitnika. Unatoč velikom broju anketnih istraživanja koje se danas provode u svim društvenim znanostima, malo se zna o ponašanju i procesima odlučivanja sudionika tih istraživanja. Kandidatkinja želi istražiti proces njihova odlučivanja i pri tome se poglavito usredotočiti na psihološke učinke trajanja ili duljine anketnog ispitivanja kojem su sudionici izloženi. Istraživanjem želi obuhvatiti tri problema:
1. Kakav je utjecaj najavljene duljine upitnika na anketni odziv i u kojoj se mjeri taj utjecaj može moderirati dodatnim motiviranjem potencijalnih ispitanika?
2. Kakav je utjecaj najavljene i stvarne duljine upitnika na broj i kvalitetu odgovora? U kojoj se mjeri taj utjecaj može moderirati dodatnim motiviranjem potencijalnih ispitanika?
3. Što sve utječe na ispitanikovu percepciju anketne situacije tijekom sudjelovanja u anketi? Kako se percepcija anketne situacije odražava na odluku o daljnjem sudjelovanju u anketi?
U sklopu svakog problema kandidatkinja je formulirala niz hipoteza, koje su znalački utemeljene na nekoliko postojećih teorija anketnog ponašanja. Istraživanje će se provesti online, putem Interneta, u sklopu većeg istraživačkog projekta o psihološkim posljedicama nezaposlenosti koji se provodi na Odsjeku za psihologiju. Anketni upitnik će biti izložen u nizu elektroničkih stranica, kojima će sudionici pristupati putem animiranih oglasa postavljenih na elektroničkim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i na nekim drugim stranicama. "Klikom" na animirani oglas potencijalni sudionik će otvoriti uvodnu stranicu upitnika. Njen tekst će se izmjenjivati po slučaju, sukladno 3x3 eksperimentalnom nacrtu, s tri najavljene duljine upitnika (10, 20, i 30 minuta trajanja) i tri oblika motivacije (uvid u rezultate, nagradna igra s izvlačenjem po završetku istraživanja, te kontrolna skupina bez dodatnih poticaja). Upitnik će se sastojati od uvodnog dijela od tri stranice s ukupno 14 pitanja, jednakih za sve sudionike, te od glavnog dijela s oko 180 pitanja podijeljenih u 19 tematski povezanih blokova. Svaki blok biti će prikazan na zasebnoj elektronskoj stranici, a redoslijed prezentacije tih 19 stranica biti će slučajan. Ispitanici kojima je najavljeno da će upitnik trajati 10 ili 20 minuta primiti će, nakon otprilike jedne, odnosno dvije trećine upitnika, obavijest da je obavezni dio upitnika završio i da mogu nastaviti s ispunjavanjem ako žele. U istraživanju će biti nekoliko zavisnih varijabli - različitih indikatora anketnog odziva i kvalitete odgovaranja tijekom anketnog ispitivanja, a složenim statističkim analizama varijance i hijerarhijskog višestupanjskog linearnog modeliranja kandidatkinja će potražiti odgovore na postavljene probleme.
Smatramo da je kandidatkinja predložila dobro obrazloženo i inovativno istraživanje, čiji će rezultati pružiti značajne znanstveno-teorijske i metodologijske spoznaje od velike važnosti za bolje planiranje različitih anketnih istraživanja. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da prihvati predloženi naslov i nacrt disertacije Mirte Galešić. Povjerenstvo je suglasno da mentor pri izradi ove disertacije bude Prof. dr. Branimir Šverko.
U Zagrebu, 20. svibnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Branimir Šverko, red.prof. (predsjednik)
Dr.sc. Dean Ajduković, red.prof. (član)
Dr.sc. Alija Kulenović, red.prof. (član)
Fakultetsko vijeće Mirta Galešić
Filozofskoga fakulteta Kolarove breze 14
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Psihologija
Sinopsis doktorskoga rada
ODLUČIVANJE O PONAŠANJU U ANKETNOJ SITUACIJI: ZNAČENJE DULJINE UPITNIKA
Unatoč velikom broju anketnih istraživanja koje se danas provode u svim društvenim znanostima, malo se zna o ponašanju i procesima odlučivanja sudionika tih istraživanja. U ovom radu želimo istražiti proces njihova odlučivanja i pri tome se poglavito usredotočiti na psihološke učinke trajanja ili duljine anketnog ispitivanja kojem su sudionici izloženi. Polazimo od pretpostavke, prisutne u svim postojećim teorijama anketnog ponašanja, da potencijalni sudionici anketa "važu" prednosti i mane, korist i cijenu sudjelovanja (npr. Groves, Singer, i Corning, 2000). Ako je korist veća od cijene, osoba će pristati sudjelovati u anketi. Međutim, proces odlučivanja time ne prestaje nego se nastavlja tijekom sudjelovanja. Ispitanik može u svakom trenutku zaključiti da je cijena sudjelovanja postala veća od koristi te odustati od sudjelovanja. U skladu s teorijom polja odlučivanja (Busemeyer i Townsend, 1993, 1995), sudionici ponekad nastavljaju odgovarati na pitanja čak i kad su već odlučili da će uskoro odustati, što se odražava u smanjenoj kvaliteti njihovih odgovora. Usprkos važnosti najavljene i stvarne duljine upitnika tijekom trajanja anketne situacije, naknadna opća ocjena doživljaja anketne situacije nije, prema Kahnemanovoj teoriji trenutačne korisnosti (2000), značajno određena duljinom upitnika.
U uvodnom dijelu radnje biti će izložena prevladavajuća teoretska objašnjenja anketnog ponašanja. Biti će opisane dvije skupine teorija – one koje objašnjavaju zašto ljudi pristaju sudjelovati u anketi, te one koje se bave kognitivnim procesima i ponašanjem ispitanika tijekom sudjelovanja u anketi. Detaljno će se opisati i dosadašnji nalazi o utjecaju duljine upitnika na anketni odziv i kvalitetu podataka. Konačno, sistematično će se prikazati pogreške obuhvata i uzorka, pogreške zbog neodziva te pogreške mjerenja koje se mogu javiti u online istraživanjima te izložiti načini na koje se neke od tih pogrešaka mogu izbjeći ili kontrolirati.
Istraživanjem će se obuhvatiti tri osnovna problema: (1) Kakav je utjecaj najavljene duljine upitnika na anketni odziv i u kojoj se mjeri taj utjecaj može moderirati dodatnim motiviranjem potencijalnih ispitanika?; (2) Kakav je utjecaj najavljene i stvarne duljine upitnika na broj i kvalitetu odgovora? U kojoj se mjeri taj utjecaj može moderirati dodatnim motiviranjem potencijalnih ispitanika?; (3) Što sve utječe na ispitanikovu percepciju anketne situacije tijekom sudjelovanja u anketi? Kako se percepcija anketne situacije odražava na odluku o daljnjem sudjelovanju u anketi? U sklopu svakog problema postavljeno je niz hipoteza.
Istraživanje će se provesti putem Interneta, kao dio većeg istraživačkog projekta o psihološkim posljedicama nezaposlenosti koji se vodi na Odsjeku za psihologiju. Anketa će se sastojati od niza web stranica s po nekoliko tematski povezanih pitanja, a moći će joj se pristupiti samo putem animiranih oglasa (tzv. bannera) postavljenih na web stranicama relevantnim za temu istraživanja. Tekst uvodne stranice upitnika izmjenjivat će se po slučaju, u skladu s 3x3 eksperimentalnim nacrtom. Tri najavljene duljine upitnika biti će 10, 20, i 30 minuta, a tri oblika motivacije uvid u rezultate, nagradna igra te kontrolna skupina bez dodatnih poticaja. Upitnik će se sastojati od uvodnog dijela od tri stranice s ukupno 14 pitanja, jednakih za sve sudionike, te od glavnog dijela s oko 180 pitanja podijeljenih u 19 tematski povezanih blokova pitanja. Svaki blok biti će prikazan na zasebnoj web stranici, a redoslijed prezentacije tih 19 stranica biti će slučajan. Ispitanici kojima je najavljeno da će upitnik trajati 10 (20) minuta primiti će, nakon otprilike jedne (dvije) trećine upitnika, obavijest da je obavezni dio upitnika završio i da mogu nastaviti s ispunjavanjem ako žele.
Kao zavisne varijable koristiti će se nekoliko indikatora anketnog odziva i kvalitete odgovora članova pojedinih eksperimentalnih skupina: spremnost na sudjelovanje, odnosno postotak sudionika koji će započeti upitnik; postotak sudionika koji odustaje tijekom sudjelovanja, udio odgovorenih pitanja, stupanj različitosti odgovora, vrijeme posvećeno odgovaranju te duljina odgovora na otvorena pitanja. Nakon svakog bloka pitanja bilježiti će se promjene u interesu te doživljenom naporu sudionika tijekom trajanja ispitivanja te će se istražiti kako su te promjene povezane s kvalitetom njihovih odgovora i odustajanjem od sudjelovanja. Na kraju upitnika sudionici će ocijeniti anketnu situaciju u cjelini, što će omogućiti analizu povezanosti duljine upitnika i opće ocjene anketnog iskustva. U obradi podataka koristiti će se logističke regresijske analize, složene analize varijance te hijerarhijsko višestupanjsko linearno modeliranje.
Očekujemo da će razultati ovog istraživanja doprinijeti znanstveno-teoretskom objašnjenju anketnog ponašanja i omogućiti bolje planiranje budućih istraživanja.
10. 5. 2004.
Mentor Voditelj studija Kandidat
Prof. dr. sc. Branimir Šverko Prof. dr. sc. Dean Ajduković Mirta Galešić
Fakultetsko vijeće Dijana Hodalić
Filozofskog fakulteta Trg Stanka Vraza 2
Sveučilišta u Zagrebu 43000 Bjelovar
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Od prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj nastaju i razvijaju se političke promidžbene poruke. Velik broj stranaka dao je mnoštvo političkih promidžbenih poruka. Kako je u Hrvatskoj i sve više onih koji se bave izradom promidžbenih poruka, razumljivo je da je i njihova kvaliteta različita. Tako se i nametnulo pitanje što političku promidžbenu poruku čini kvalitetnom i kako to utječe na uspjeh na izborima.
Promidžbena poruka općenito je kratka, fiksirana forma koja se u javnosti ponavljano prezentira. Pod političkim promidžbenim porukama podrazumijevaju se one poruke koje osvajaju, zadržavaju i učvršćuju vlast. Analize predizbornih aktivnosti u demokratskim zemljama pokazale su da je popularnost stranaka ili političara rasla upravo zbog kvalitetne predizborne kampanje. Televizijske političke promidžbene poruke kao dio političke promidžbe u cjelini imaju veoma važnu ulogu u uspjehu neke stranke ili političara. Stoga su u demokratskim zemljama provođena i mnoga ispitivanja i uočena je povezanost političkih promidžbenih poruka i uspjeha na izborima. Ispitivanja javnog mišljenja koja su se provodila prije izbora u Hrvatskoj, pokazala su iznenađujuće rezultate. To se, prije svega, odnosi na nagli rast ili pad popularnosti u toku kampanje.
Rezultati istraživanja o tome koji elementi političku promidžbenu poruku čine kvalitetnom, mogu poslužiti u daljnjem stvaranju takvih poruka, što bi za hrvatske političke promidžbene poruke, s obzirom na njihovu dosadašnju kvalitativnu razliku i razvoj demokracije uopće, moglo biti korisno.
Televizija kao elektronski medij ima značajnu ulogu u promidžbi. Televizijske političke promidžbene poruke, kao dio marketinga neprofitnih institucija, razlikuju se od ekonomskih iako im je cilj isti, pridobiti naklonost. Predmet ovog istraživanja bit će političke promidžbene poruke i njihova usporedba s ekonomskim promidžbenim porukama u kojima je dominantan govor i to samo one prezentirane na televiziji.
Analizom televizijskih političkih promidžbenih poruka pokušat ću odrediti elemente koji ih čine kvalitetnima i odnos prema uspjehu na izborima tj. donose li kvalitetnije televizijske političke poruke i bolje rezultate na izborima. Radnja bi, također, trebala odgovoriti na pitanje postoje li i kakve su razlike televizijskih političkih promidžbenih poruka među strankama i političarima te razlike na izborima 2000. godine i 2003. godine.
Korpus na kojem ću istraživati bit će sve televizijske političke promidžbene poruke na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2000. godine i na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 2003. godine koje su prikazane na HTV-u. Korpus će se obrađivati deskriptivnom i kontrastivnom metodom. Na temelju transkribiranog teksta statistički ću obraditi figure, izbor riječi, slogane, govornu strategiju, neverbalne znakove. Akustičkom analizom pokušat ću ispitati značenje zvuka. Anketom ću ispitati percepciju. Komparirat ću rezultate istraživanja s rezultatima izbora.
Radnja će se sastojati od (1) uvoda, (2) pregleda dosadašnjih istraživanja, (3) vlastitog istraživanja, (4) rezultata dobivenih istraživanjem te njihovim odnosom prema dosad poznatim istraživanjima, (5) zaključka te moguće primjene rezultata.
U Zagrebu 26. travnja 2004.
Mentor: Voditeljica studija: Kandidatkinja:
prof.dr. Branko Vuletić dr.sc.Vesna Muhvić-Dimanovski Dijana Hodalić
Vladimir Legac
Otokara Keršovanija 2
40000 Čakovec
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Sinopsis magistarskoga rada
STRAH OD JEZIKA I VJEŠTINA SLUŠANJA KOD MONOLINGVALNIH I BILINGVALNIH UČENIKA ENGLESKOGA KAO STRANOG JEZIKA
Sredinom dvadesetoga stoljeća kontaktna je lingvistika dala snažan poticaj istraživanju bilingvizma, a nešto kasnije psiholingvisti i glotodidaktičari počinju s intenzivnim istraživanjima afektivnih faktora kao do tada sasvim neistraženih aspekata procesa učenja stranoga jezika. Na negativnu povezanost jednog od njih, straha od jezika, s uspjehom u učenju stranog jezika upozorila su istraživanja kod nas i u svijetu (npr., Young, 1986, Trylong, 1987, Gardner i sur., 1987., Mihaljević Djigunović, 2002.). Ta se povezanost ogleda na razinama svih četiriju jezičnih vještina, no u ovom ćemo se radu ograničiti na njezinu povezanost s vještinom slušanja. Kako je vještina slušanja dugo bila zapostavljena, budući se smatrala pasivnom jezičnom vještinom, postoji nedostatak temeljnih spoznaja o odnosu straha od jezika i razvijanja te vještine. Naša je polazna hipoteza da je strah od stranoga jezika manji u bilingvalnih učenika nego u monolingvalnih učenika.
Ovaj će se rad baviti strahom od engleskoga kao stranoga jezika u monolingvalne i bilingvalne djece osnovnoškolskoga uzrasta i njegovom povezanošću s uspjehom u svladavanju jezične vještine slušanja i, općenito, s uspjehom u učenju engleskoga jezika. Pod bilingvalnim učenicima podrazumijevat ćemo one učenike koji govore hrvatski jezik i još jedan jezik (a da pritom to nije engleski jezik), a engleski uče u školi kao strani jezik. Osnovni će cilj biti istražiti strah od slušanja. Pritom će se razmotriti i odnos straha od slušanja s općim strahom od jezika u razrednoj situaciji kao i sa strahom od jezika u različitim fazama učenja i upotrebe stranoga jezika te njegovu povezanost sa sljedećim relevantnim čimbenicima: sramežljivošću, strahom od komunikacije, spremnošću na komunikaciju i pojmom o sebi. Analizom rezultata monolingvalnih i bilingvalnih ispitanika pokušat će se ispitati točnost polazne hipoteze te utvrditi međusobni odnosi ispitanih varijabli.
Istraživanje će se provesti sa šezdesetak monolingvalne i šezdesetak bilingvalne djece osnovnoškolskog uzrasta koji uče engleski kao strani jezik. U tu svrhu bit će korišteni sljedeći instrumenti: upitnik o strahu od slušanja (Rost i Ross, 1991), upitnik o strahu od jezika u razrednoj situaciji FLCAS (Horowitz, 1983), skale za mjerenje straha od jezika (MacIntyre i Gardner, 1994), upitnik o sramežljivosti (McCroskey, 1997), upitnik za ispitivanje straha od komunikacije PRCA-24 (McCroskey i Beatty, 1984), upitnik za mjerenje spremnosti na komunikaciju (McCroskey i Richmond, 1987; upitnik o pojmu o sebi (Laine, 1987) i skale za mjerenje intenziteta motivacije (Ely, 1986). Uspjeh u svladavanju vještine slušanja ispitat će se testovima slušanja (Buck, 2001; Key English Test i Preliminary English Test, University of Cambridge Local Examinations Syndicate). Rezultati će se obraditi odgovarajućim statističkim postupcima (analiza varijance, koeficijent korelacije).
Rad će biti strukturiran na sljedeći način: najprije će se definirati strah od jezika (s posebnim naglaskom na određivanje mjesta i uloge straha od slušanja) i dati pregled dosadašnjih spoznaja o bilingvizmu i jezičnoj vještini slušanja. U središnjem dijelu uslijedit će opis cilja, uzorka i metodologije istraživanja, a potom pregledni prikaz rezultata te njihova analiza i interpretacija. U zaključku će se opisati glavne nove spoznaje do kojih se došlo te moguće implikacije za nastavu engleskoga kao stranog jezika.
Rezultati ovog istraživanja mogli bi pružiti nove spoznaje o razlikama u učenju stranih jezika između monolingvalne i bilingvalne djece i istovremeno, na pragmatičnoj razini, mogli bi biti iznimno korisni nastavnicima stranih jezika jer bi pomogli rasvjetljavanju slabo istražene i u našim školskim programima relativno zanemarene vještine slušanja. To je posebno važno i zbog toga što je bez dobre usvojenosti jezične vještine slušanja nemoguće svladavanje i svih ostalih jezičnih vještina.
U Zagrebu, 17. 5. 2004.
Mentorica: Zamjenica voditeljice Kandidat:
Poslijediplomskog studija
glotodidaktike:
prof. dr. J. Mihaljević Djigunović prof. dr. Yvonne Vrhovac Vladimir Legac
Fakultetsko vijeće Lada Rebernjak
Filozofskoga fakulteta Novi Goljak 19
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
INTERNACIONALIZMI U HRVATSKOM I ENGLESKOM JEZIKU
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
1. Tema ove radnje i predmet njezina proučavanja su internacionalizmi. Budući da pokrivaju relativno neistraženo područje leksikologije i leksikografije, zanimljivi su i problematični u prevođenju, te bi njihova sustavna obrada predstavljala značajan doprinos.
2. Najčešće grčkog ili latinskog podrijetla, internacionalizmi su riječi koje možemo naći u nekoliko glavnih europskih jezika, odakle zatim mogu ulaziti i u druge europske i neeuropske jezike. U novije vrijeme internacionalizam može biti i riječ iz modernih jezika (osobito engleskog, njemačkog i francuskog). Iako su u svakom pojedinom jeziku prošli procese prilagodbe, transfonemizaciju i transmorfemizaciju, internacionalizmi ostaju prepoznatljivi po svojemu obliku u jezicima u kojima se mogu naći. Zbog prepoznatljivosti oblika često se naivno podrazumijeva i značenjska podudarnost internacionalizama. Budući da je značenjska podudarnost dvaju internacionalizama u hrvatskom i engleskom jeziku razmjerno rijetka, valja istražiti značenjske pomake koji se otkrivaju kontrastivnom i prijevodnom analizom dvaju jezika i definirati razloge zbog kojih je do njih došlo.
3. Spoznaje dobivene kontrastivnom i prijevodnom analizom mogle bi upotpuniti semantički opis internacionalizama u dvama jezicima i biti upotrebljene pri izradi dvojezičnog rječnika internacionalizama.
4. Radnjom će se pokušati pokazati zamršenost odnosa internacionalizma u hrvatskom i engleskom jeziku, te će se pokušati utvrditi njihova definicija u ta dva jezika. Njihovi će se značenjski odnosi ispitivati onako kako su registrirani u rječnicima (općim i rječnicima stranih riječi) i kako se ostvaruju u prirodnoj upotrebi i u prevođenju.
5. Svrha je radnje pokazati postoje li jezični mehanizmi koji nas odvraćaju od upotrebe određenih internacionalizama; možemo li znati da određeni internacionalizam u hrvatskom, iako oblikom isti, u engleskom ima drukčije značenje od onoga koje smo očekivali; možemo li znati da je razlika u denotativnom značenju često popraćena i razlikom u konotativnom značenju, a i frekvencijom upotrebe. Razloge za istost oblika koja ne porazumijeva istost značenja možemo tražiti u različitim jezicima iz kojih su internacionalizmi posuđeni, (ponekad posredništvom, ponekad opetovano u oba jezika koja ispitujemo), i u činjenici da se nisu posuđivali u isto vrijeme u ta dva jezika. Glavni j e cilj pokazati i da je značenje internacionalizma fluidno, nikako čvrsto, zatvoreno i konačno.
6. Internacionalizmi u hrvatskom i njihovi kontrastivni korespondenti i prijevodni ekvivalenti analizirat će se na korpusu primjera internacionalizama u hrvatskom u njhovim prijevodima na engleski. Korpusom su obuhvaćene različite vrste komercijalnih tekstova, izabranih prema kriteriju dostupnosti. Semantička fleksibilnost internacionalizama pokazat će se u većoj ili manjoj mjeri u svakom primjeru naše analize, pri čemu će najočitija biti tamo gdje se isti internacionalizam upotrebljava u različitim kontekstima.
7. Radnja ima nekoliko dijelova. U prvome, teorijskom dijelu, govori se o leksičkom posuđivanju, odnosno o različitim vrstama leksičkih posuđenica, sličnosti u njihovom tumačenju kao i nužnosti razgraničenja njihovog značenja. Ovaj pregled posuđenica dajemo kako bismo izdvojili internacionalizam kao jednu od posuđenica. Nadalje, govori se o značenju internacionalizama općenito, a zatim i o neodređenosti njihovog značenja. Na kraju teorijskog dijela dana je povijesnoj pozadini nastanka internacionalizama. Unutar ovog poglavlja raspravlja se o utjecajima latinskog i grčkog na hrvatski i engleski jezik, purizmima nasuprot internacionalizmima, razlozima purističkih nastojanja u povijesti hrvatskoga književnog jezika i konačno o drukčijem shvaćanju internacionalizama i purizama u dvama jezicima. Drugi dio radnje čini analiza internacionalizama u dvama jezicima. Cilj analize je pokazati značenjsku neodređenost internacionalizama, polazeći od njihovog rječničkog značenja. Treći je dio radnje prijedlog za rječničku obradu internacionalizama. Najprije dajemo kratak pregled obrade internacionalizama u rječnicima do sada, a zatim dajemo svoj prijedlog za odabir leksičke građe i sustavnu semantičku obradu rječničke natuknice, odnosno internacionalizma.
20. svibnja, 2004.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
dr.sc. Vladimir Ivir dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski Lada Rebernjak
Fakultetsko vijeće Marina Nimac
Filozofskog fakulteta Širolina 1
Sveučilišta u Zagrebu 52100 Pula
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Propisan ili kodificiran jezik služi za javnu komunikaciju. No, on postoji samo u jezičnim normativnim priručnicima. Ostvaruje se u govoru, koji je podložan općoj prihvaćenosti i mijenama. Jezični priručnici i rječnici uglavnom prepisuju ista pravila i iste riječi i time pridonose nepromjenjivosti kodificirane norme, dok se u jezičnoj komunikaciji opće prihvaćeni izgovor tijekom vremena mijenja, pa su u hrvatskom jeziku brojna nepodudaranja između kodificiranog standarda u rječnicima i gramatičkim priručnicima te opće prihvaćenog govora.
Teorijska podloga radu bit će dosadašnja istraživanja, posebice zadnjega desetljeća, o razlici kodificiranog jezika i opće prihvaćenog govora, koja tumače da hrvatski prihvaćeni izgovor, posebice prozodiju riječi, treba stabilizirati i opisati, odnosno da bi opće prihvaćeni govor trebao biti polazište opisa u rječnicima i priručnicima.
Sve je veći raskorak između propisanog jezika i opće prihvaćenog izgovora, osobito u prozodiji riječi. Stoga je potrebno preispitati propisanu normu i uskladiti je s javnom priopćajnom praksom. To iziskuje opsežno istraživanje na razini Hrvatske, nakon čega bi se ustvrdila i usustavila neka zajednička odstupanja ili promjene u standardu. Ovo istraživanje trebalo bi biti integralnim njegovim dijelom.
Uže područje rada je neslaganje kodificiranog naglasnog sustava i opće prihvaćene prozodije riječi.
Cilj je istraživanja opisati naglasne osobine govora na lokalnim radijskim postajama u Istri, odnosno razlike između propisa i govora, te ispitati prihvatljivosti.
To će se istražiti na korpusu snimljenih vijesti i drugih informativnih žanrova, koji se, po tvrdnjama njihovih kreatora i izvođača, izvode na propisanom jeziku. Korpus će obuhvatiti desetak radijskih postaja u Istri koje emitiraju informativni program, i to sa svake postaje oko dva sata snimljena materijala (ukupno 20 sati). Snimke datiraju iz prve polovice 2004. godine. Korpus će se obrađivati deskriptivnom i kontrastivnom metodom.
U uvodnom dijelu rada razmatrat će se dosadašnja istraživanja o razlikama takozvanog kodificiranog standarda i prihvaćenog izgovora prozodije riječi hrvatskoga jezika.
Potom će se prikazati rezultati istraživanja prema sljedećem:
- naglasni oblici riječi (koje ne bilježe rječnici)
- različito naglašavanje riječi (dublete ili triplete)
- (ne)prenošenje silaznog naglaska na proklitiku
- mjesto silaznih naglasaka
- zanaglasna kvantiteta
Završno će se izdvojiti neke skupine riječi čija je uporaba naglasaka, premda drukčija od onih u rječnicima, trajna, što je pokazatelj sustavnog naglašavanja.
26. travnja 2004.
mentorica voditeljica studija kandidatkinja
doc.dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Marina Nimac
Fakultetsko vijeće Iva Pleše
Filozofskoga fakulteta Zeleni dol 13
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
10000Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
ETNOGRAFIJA ELEKTRONIČKOG DOPISIVANJA
Elektroničke poruke i pisma
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: etnologija i antropologija
Znanstvena literatura koja se bavi internetskom kulturom ili kompjutorski posredovanom komunikacijom danas je i u području humanističkih i društvenih znanosti velikog i k tome stalno rastućeg opsega. Brojni tekstovi govore o raznim aspektima te komunikacije, a djelomično su se profilirale i nove discipline ili nova međudisciplinarna nastojanja koja se bave pojmovima, mogućnostima, ostvarenjima neposredno ili posredno vezanima za informatičku tehnologiju. Ta tehnologija – ponajprije kao sredstvo komunikacije – ima sve veću ulogu u svakodnevnom životu takozvanih običnih korisnika.
Teorijska podloga
Moja je nakana, u kontekstu nekih dosadašnjih istraživanja kulture interneta (primjerice, etnografskog pristupa internetu Daniela Millera i Dona Slatera ili virtualne etnografije Christine Hine), opisati i interpretirati elektroničku poštu kao jedan od oblika kompjutorski posredovane komunikacije. Istraživanjem i interpretacijom pojedinih aspekata elektroničke pošte nadam se – s obzirom na današnju prihvaćenost toga načina pismenog komuniciranja kojim se posreduju razne vrste poruka – pridonijeti razumijevanju suvremenih komunikacijskih procesa i praksi te, također, pridonijeti etnološkim uvidima u suvremenu svakodnevnicu.
U radu ću istražiti, interpretirati i problematizirati značenja elektroničke pošte za njezine korisnike; odnos korisnika prema elektroničkoj pošti; veze i odnose koji se uspostavljaju između korespondenata; različite funkcije koje elektronička pošta ispunjava; sličnosti i razlike između elektroničkih poruka i konvencionalnih pisama. Zanima me komunikacijska situacija nastajanja i razmjenjivanja poruka, ali i tipovi poruka, njihov stil te teme kojima se njihovi autori bave. Nastojat ću pristupiti praksama sudionika kao aktivnostima konkretnih ljudi koji sa svojom kulturom, znanjima, specifičnim pozicijama u društvu, ranijim iskustvima i individualnim osobinama pristupaju kompjutorskoj i komunikacijskoj tehnologiji te oblikuju vlastite načine komunikacije.
Metodološki postupci
Koristit ću se kvalitativnim metodama istraživanja. Riječ je o etnografskom promatranju i sudjelovanju u elektroničkom dopisivanju, zatim o opisu, razgovoru sa sudionicima elektroničke komunikacije, te čitanju i interpretaciji tekstova elektroničkih poruka.
Struktura rada
Rad će se sastojati od uvodnog dijela u kojemu ću postaviti probleme i glavne smjernice istraživanja te objasniti cilj rada; deskriptivnog i interpretativnog dijela u kojima ću prikazati rezultate istraživanja i analizirati građu; te zaključnog poglavlja.
Zagreb, 29. ožujak 2004.
Mentorica Voditeljica studija Kandidatkinja
dr.sc. Jasna Čapo Žmegač dr. sc. Tihana Petrović Iva Pleše
Fakultetsko vijeće Ana-Marija Vukušić
Filozofskog fakulteta Dinarski put 1c
Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb
10 000 Zagreb
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: etnologija/kulturna antropologija
Relativno brojna i namjenom raznovrsna produkcija radova o Sinjskoj alki tek u neznatnoj mjeri sadrži i one nastale iz interesa etnologa. Svojim je agonalnim osobinama Alka uglavnom privlačila pozornost kao igra, dok je njezina “običajna dimenzija” najčešće ostajala prešućivana, odnosno sama po sebi se podrazumijevala oslanjajući se na činjenicu o održivosti igre, kontinuiranom izvođenju, vezanosti uz određeni datum, karakterističnu odjeću i opremu sudionika i slično.
Međutim, na samome početku 21. st., ukinućem jednoga od centralnih segmenata alkarske svečanosti (darivanje pobjednika natjecanja od strane Predsjednika države kao pokrovitelja) aktualizirala se problematika Alke kao običaja. Naime, različiti stavovi o tome činu unutar same alkarske zajednice nametnuli su pitanja odnosa njezinih članova prema Alki kao igri i običaju, ulogu Alke u oblikovanju identiteta date zajednice, odnosno općenito problem odnosa pojedinca prema tradiciji, i konačno s time u vezi pitanje prilagodbe same tradicije aktualnome trenutku.
TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE RELEVANTNE SPOZNAJE
U radu ću se koristiti rezultatima dosadašnjih istraživanja Alke (tri monografije, Jurić), te onih o srednjovjekovnim viteškim igrama (Kuret, Kretzenbacher) kojima Alka po svome podrijetlu i pojedinim osobinama pripada. Također ću analizirati radove koji problematiziraju sam pojam običaja (Narodna umjetnost 24), te načine prezentiranja i prenošenja sadržaja u njega ukorijenjenih (Connerton, Fentress&Wickham). Konačno, u interpretaciji identiteta kritički ću se osvrnuti i na radove koji se bave osobinama njegovoga konstruiranja (Barth, Cohen, Smith), te promišljaju mogućnosti i dosege izmišljanja tradicije u cilju održavanja i bogaćenja toga identiteta (Hobsbawm).
CILJ ISTRAŽIVANJA I UŽE PODRUČJE RADA
Cilj je ovoga rada da s gledišta etnološke znanosti analizira opstojnost Alke u promjenjivim povijesno-političkim, a shodno tome i društveno-kulturnim prilikama kroz koje je ona tijekom svoga gotovo trostoljetnoga života prolazila.
Alku ću motriti kao prepletište igraćeg i običajnog, agonalnog i komemorativnog, koje u različitim kombinacijama i usidrenostima u aktualni momenat djeluje na pojedinca kao tzv. nositelja tradicije, odnosno posrednika između baštinjene prošlosti i u odnosu na nju izmijenjene suvremenosti, ali i na zajednicu koja njegujući takve prakse oblikuje svoj identitet.
Rad će se odlikovati metodološkom raznovrsnošću. Osim uporabe relevantne znanstveno-stručne literature, analizirat ću medijske priloge (u prvome redu tisak, djelomično televizija i internet) te provesti terensko istraživanje koje će donijeti audio, video i foto građu u različitome omjeru pogodnu za interpretaciju.
Rad će se sastojati od uvodnoga dijela u kojemu ću predstaviti cilj istraživanja i njegove osnovne smjernice, središnjega dijela gdje ću kroz nekoliko poglavlja analizirati građu te povezati dosadašnje relevantne spoznaje s rezultatima vlastitih istraživanja, te zaključnoga poglavlja.
Zagreb, 20. travnja 2004.
Mentor: Voditeljica studija: Kandidat:
dr. sc. Jadranka Grbić doc. dr. sc. Tihana Petrović Ana-Marija Vukušić
|
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb |
Aco Zrnić Grobnička 28 10000 Zagreb
|
Sinopsis magistarskog rada
PREMA MODELU POSREDOVANJA I RECEPCIJE KNJIGE ZA DJECU I MLADE U HRVATSKOJ
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: Informacijske znanosti
1. Uvod
Recentna istraživanja ponašanja djece i mladih pokazala su da razvijanje čitateljskih navika u najranijem djetinjstvu pozitivno utječe na intelektualni i emotivni razvoj djeteta. Razvoj čitateljskih navika složena je interdisciplinarna problematika. Ovaj rad usredotočuje se na mehanizme posredovanja knjige za djecu kao medija koji je dominantan u prenošenju sadržaja što utječu na razvoj djeteta, a osobito na veze između hrvatskih nakladnika, knjižničara i prikazivača-recenzenata objavljenih knjiga u stručnoj periodici.
2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
U Hrvatskoj je objavljen relevantan korpus socioloških, pedagoških i psiholoških radova domaćih istraživača koji se bave analizom i ponašanjem mladih. Ta se istraživanja provode već nekoliko desetljeća i omogućuju sustavno praćenje ponašanja i stajališta mladih ljudi. Posljednje je desetljeće u krugovima znanstvenika koji se u svijetu bave recepcijom knjige sazrela spoznaja o nužnosti usmjeravanja interesa na djecu najranije dobi. Istraživanja čitateljskih interesa i informacijskih navika djece i mladih danas se sustavno provode u mnogim razvijenim zemljama (Finska, Velika Britanija, Nizozemska, Sjedinjene Američke Države) i ona su solidna podloga za slična istraživanja u Hrvatskoj.
3. Praktična primjenjivost rada
Rad će pokazati na koji je način strukturiran dio lanca knjige za djecu i postoji li komunikacija između glavnih sudionika toga lanca. Upozorit će na moguće nedostatke i prednosti kvalitetnije strukturiranog odnosa unutar toga lanca.
S obzirom na razmjerno znatna ulaganja društvenog novca u knjigu u Hrvatskoj rad bi mogao uputiti na njegovo djelotvornije trošenje.
4. Uže područje rada
Rad će se usmjeriti na knjigu za djecu, a posebno na proučavanje fenomena u segmentu objavljivanja, popunjavanja knjižničnih zbirki i znanstvenog i stručnog vrednovanja.
Istraživanje će se provoditi u sklopu projekta Istraživanje čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladih, kojemu je svrha utvrditi stanje i predložiti rješenja na temelju kojih bi što više mlade populacije u Hrvatskoj bilo obuhvaćeno programima poticanja čitanja i zadovoljavanja njihovih informacijskih potreba.
5. Ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja je na osnovi prikupljenih i analiziranih podataka o nakladničkoj proizvodnji, izgradnji knjižničnih zbirki i recenzijama u stručnoj periodici utvrditi moguće veze između nakladničke proizvodnje, ponude u knjižnicama i javne recepcije knjige za djecu.
6. Metodološki postupci
Pregled relevantne literature, postavljanje hipoteza, utvrđivanje uzorka istraživanja, koncipiranje i provedba istraživanja, statistička obrada rezultata, provjera postavljenih hipoteza na temelju statističke obrade rezultata istraživanja. Rad polazi od osnovne hipoteze da u Hrvatskoj ne postoji interdisciplinarni model posredovanja knjige za djecu i mlade koji bi omogućio znanstvenu valorizaciju recepcije te literature.
7. Nacrt strukture rada (kratak osvrt na elemente gradiva)
U uvodu će se opisati kontekst u kojem se obavlja istraživanje. Opisat će se rezultati relevantnih istraživanja u svijetu vezanih za čitateljske interese djece i mladih.
U komparativnom prikazu i analizi nakladničke proizvodnje za djecu i mlade te izgradnji zbirki u hrvatskim javnim knjižnicama, utvrdit će se koji dio objavljene literature ulazi u knjižnice. Posebno će se pokušati utvrditi postoje li vrijednosni kriteriji za prikupljanje građe.
U komparativnom prikazu i analizi nakladničke proizvodnje i kritičke valorizacije objavljenih djela u stručnoj periodici pokušat će se utvrditi utjecaj takva vrednovanja na izgradnju zbirki dječje knjige u javnim knjižnicama.
Utvrdit će se i opisati postojeća struktura lanca knjige za djecu i mlade, te valorizirati na temelju analize statističkih pokazatelja.
Predložit će se model strukture lanca knjige za djecu i mlade na osnovi rezultata prikazanih relevantnih istraživanja, te rezultata istraživanja provedenog za potrebe izrade ovog rada.
16. travnja 2004.
|
Mentor:
Doc. dr. sc. Srećko Jelušić |
Voditelj studija:
Prof. dr. Aleksandra Horvat |
Kandidat:
Aco Zrnić |
ARIANA NOVINA
Kosirnikova 38
Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
DJEČJI MUZEJI - NOVA GENERACIJA MUZEJA
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
1. UVOD
Dječji muzeji su muzeji koji po svom konceptu pripadaju novoj generaciji muzeja i predstavljaju svojevrstan fenomen prema klasičnom tipu muzeja. Svijest
o nužnosti tzv. "učenja kroz cijeli život", te približavanje baštine svim dobnim skupinama, a posebno djeci koja "upijaju" privlačno prikazane edukativne programe, utjecalo je da dječji muzej postane posebno atraktivan zadnjih dvadesetak godina.
Izložbe priređene za djecu pokušavaju slijediti prirodni obrazac učenja, a njihov je cilj stimulirati urođenu radoznalost djeteta. Većina tzv. klasičnih muzeja uvažava djecu kao specifične grupe posjetioca, a programi koji su prema njima usmjereni su prezentirani ili kao dodatak izložbi ili su rjeđe uklopljeni u sam postav izložbe. Nasuprot takvom pristupu, dječji muzej je specijalni muzej koji se obraća konkretnoj populaciji-djeci i kao takav kroz interaktivne i druge programe nastoji im približiti kulturnu i prirodnu baštinu.
2. TEORIJSKA PODLOGA
Dječji muzeji su se pojavili već krajem 19. stoljeća, na osnovi pedagogije o važnosti percepcije osobnog iskustva, koju je postavio američki pedagog i filozof Johna Dewey (1859.-1952.). Vremenom je popularnost dječjih muzeja rasla i od prvog dječjeg muzeja u Brooklynu, koji je osnovan krajem 19. stoljeća, njihov je utjecaj zahvatio i Evropu, a posebno su atraktivni zadnjih 20 godina. Prvi muzej u Evropi koji je uveo koncept dječjeg muzeja je Nordiska Museet u Stocholmu, a neki od poznatijih muzeja su: Le Musée an Herbe u Parizu, ZOOM Kindermuseum u Beču i Labirynth Kindermuseum u Berlinu /trenutno u Evropi postoji oko 90 dječjih muzeja/. Dječji muzeji imaju jednu vrlo važnu karakteristiku a to je poticanje interaktivnosti putem različitih metoda kao što su kazališne tehnike, upotreba kompjutera i drugih suvremenih medija, sudjelovanje glumaca u izložbama, radionice i dr., a većina njih često nema vlastite funduse, što predstavlja suprotnost klasičnom tipu muzeja.
3. PRAKTIČNA PRIMJENJIVOST SPOZNAJA DO KOJIH SE KANI DOĆI
S obzirom na razvojnu psihologiju djece te spoznajno-edukativnu funkciju u kojoj dječji muzej ima neprocjenjivu važnost, ovim radom se kani doprinijeti inicijativi koju je pokrenula udruga HEUREKA za osnivanje dječjeg muzeja u Zagrebu, prvog takve vrste u Hrvatskoj.
4. UŽE PODRUČJE RADA
Uže područje rada ovog magisterija je analiziranje strukture i organizacije dječjeg muzeja. Uz to će se analiza proširiti na nekoliko dječjih muzeja u Evropi i Americi te jedan od najbližih Hrvatskoj-Hermanov brlog u Celju.
U Hrvatskoj još ne postoji niti jedan dječji muzej, iako je udruga Heureka prije nekoliko godina započela projekt osnivanja prvog dječjeg muzeja u Hrvatskoj, "ustanove koja bi, uz izuzetne mogućnosti provođenja slobodnog vremena djece i mladih u kvalitetnim kulturnim sadržajima, omogućila da se muzejska djelatnost potpuno približi djeci te omogući prenošenje kulture na djeci dostupan i prilagođen način /Irena Serić, Interaktivna multimedijska izložba "Muzej koji se sakrio", I. M. 32/2001./
5. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Ciljevi istraživanja su obrazložiti dječji muzej kao muzeološki fenomen koji je posebno naglašen zadnjih dva desetljeća u svijetu. Pod time se misli na tumačenje dječjeg muzeja kao muzeja koji nije identičan klasičnom muzeju (dječji muzeji često ne posjeduju zbirni fond, niti izlažu realne predmete već fotografije, makete, interaktivne igre...itd.). Također će se definirati mogućnosti i planovi za osnivanje prvog dječjeg muzeja u Hrvatskoj te ga odrediti u kontekstu pedagoškog i psihološkog pristupa djetetu.
6. METODOLOŠKI POSTUPCI
Metodološki postupci koji će se koristiti u ovom radu su istraživanje na internetu (virtualni posjet dječjim muzejima u Evopi i Americi), osobni posjet dječjem muzeju Hermanov brlog u Celju i upoznavanje s njegovim programom rada i projektima, upoznavanje sa suvremenim pedagoško-psihološkim načelima prenošenja kulturne baštine djeci i mladima, te povezivanje sa gđom. Irenom Sertić-predsjednicom nevladine organizacije HEUREKA koja nastoji osnovati prvi dječji muzej u Hrvatskoj. Na temelju provedene analitike sintetizirat će se mogući rasponi i dosezi dječjih muzeja.
7. NACRT STRUKTURE RADA
Struktura rada biti će definiranje dječjeg muzeja kao vrste specijalnog muzeja i njegov muzeološki fenomen koji uključuje koncepciju i organizaciju. Također će se analizirati koncept dječjeg muzeja i njegova uloga u Evropi i Americi /analizirat će se nekoliko stranih muzeja, njihovi programi, struktura i organizacija/.
U radu se želi naglasiti neophodnost postojanja dječjeg muzeja u svakoj sredini s obzirom na važnost razvojno-edukativne funkcije u prenošenju znanja kulturne i prirodne baštine, te razmotriti uvjete za osnivanje dječjeg muzeja u Hrvatskoj.
Datum:
Potpis mentora: Potpis voditelja studija Potpis kandidata:
ili zamjenika:
prof.dr.sc. Ivo Maroević prof.dr.sc. Aleksandra Horvat Ariana Novina
Fakultetsko vijeće Nataša Paradžik
Filozofskoga fakulteta Antofagaste 6
Sveučilišta u Zagrebu 21 000 Split
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
LINGVISTIČKA I STILISTIČKA ANALIZA ŠUME STRIBOROVE
IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
1. UVOD – RAZLOZI ZA PREDLOŽENO ISTRAŽIVANJE
Ivana Brlić Mažuranić poznata je u svijetu. Priče iz davnine prevedene su i na kineski! Tražimo univerzalni jezik priče prepoznatljiv djeci svijeta.
Dosadašnja istraživanja pokrila su književnoteorijski, književnopovijesni, književnokritički aspekt, vrlo malo se istražuje uloga jezika u književnom djelu – ovaj rad želi nadoknaditi taj pristup – jezični, lingvostilistički.
Kako se jezikom tvori sloboda, mašta i optimizam bajke; kako jezik bajke djeluje na
spontanost, neiskvarenost i otvorenost djeteta.
Iz pisma sinu Ivanu (Brlić Mažuranić, Ivana: Priče iz davnine, Nakladni zavod Matice hrvatske, str. 177, Zagreb, 1987.) progovara cjelovita osobnost, skromna, stabilna,
dostojanstvena; preko jezika možemo od nje učiti nenametljivu sigurnost.
2. TEORIJSKA PODLOGA
Stil, stilistika, stilemi, literarna i lingvistička stilistika; deskriptivna i genetička stilistika; primijenjena stilistika, lingvostilistika, stilografija, stilistički postupci; fonostilistika, morfo(no)stilistika, sintaktostilistika, semantostilistika, grafostilistika, tekstostilistika.
Bajka, predaja, mit, priča, pripovijetka; dječja književnost, razdoblje moderne u hrvatskoj književnosti, autobiografija, žensko pismo – isprepletanje s teorijom književnosti, s poviješću književnosti; sa psihološkom i sociološkom interpretacijom, s književnom kritikom.
3. PRAKTIČNA PRIMJENA SPOZNAJA
Ovaj rad i sam je praktična primjena teorijskih znanja na konkretan književnoumjetnički tekst. Detaljna lingvostilistička analiza Šume Striborove može poslužiti kao model za obradu drugih priča i drugih djela Ivane Brlić Mažuranić, a zatim i djela drugih književnika. Na primjerima se traži most između jezika i književnosti, između sadržaja i izraza. Na primjerima se argumentira, dokazuje njihova neodvojivost; nužnost postojanja stilistike kao zasebne discipline koja ih spaja.
4. UŽE PODRUČJE RADA
U tijeku rada tema je sužena. Lingvostilistička obrada Priča iz davnine pokazala se kao preširok zahvat. Izabrana je jedna priča, Šuma Striborova, koje je stil tako zgusnut da stilskih pojačanja ima u svakom retku. Analiza je ovako detaljna i cjelovita. Obuhvaća sve jezične razine, od fonemske do nadrečenične (diskursne).
5. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Na konkretnim primjerima, na književnoumjetničkom tekstu pokazati stilogenost, efektnost jezičnih izbora; povezati jezik i književnost, izraz i sadržaj; pokazati nužnost postojanja stilistike kao samostalne jezične discipline; proširiti i produbiti znanje o stilu (iako već dovoljno širokom i nepreciznom terminu) jer i to je zadatak znanosti (a ne samo precizirati i ograničiti svoje područje istraživanja).
Navesti mali broj razloga popularnosti i omiljenosti Ivane Brlić Mažuranić.
6. METODOLOŠKI POSTUPCI
U prvom dijelu rada primijenjen je književnoteorijski, književnopovijesni, književnokritički aspekt (TKO, ŠTO, KADA, GDJE, ZAŠTO); drugi dio rada pokušava odgovoriti na pitanje KAKO je iskorišten jezik u književnoumjetničkom djelu – jezični, lingvostilistički aspekt (opis stilema – funkcionalnih jezičnih izbora).
Proučena je opsežna literatura s područja dječje književnosti, bajke, moderne hrvatske književnosti; stilistike, lingvistike, lingvostilistike; velik broj prikaza, osvrta, recenzija u periodici.
Kao predložak izabrano je izdanje Priča iz davnine iz 1926. godine, posljednje za autoričina života; sva izdanja nakon toga podliježu zahvatima lektora, korektora, priređivača.
Podnožne napomene su bibliografske – upućuju na izvor iz kojeg je preuzet citat.
Indeks pojmova opsežan je; značenjski srodni pojmovi dani su na jednom mjestu.
6. STRUKTURA RADA
U UVODU se obrazlaže izbor teme, razlozi i ciljevi istraživanja te metodologija rada.
RASPRAVA ima dva dijela.
U prvom dijelu (OKRUŽJE STILA IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ), usmjerenom na sadržaj, sažet je teorijski dio i izdvojene su zanimljivosti iz kritika, osvrta, prikaza, recenzija.
Dva uvodna poglavlja približuju nam pojmove stila i stilistike i prate njihov razvoj.
Zatim se govori o izvanjezičnim poticajima na razvoj stila Ivane Brlić Mažuranić i o uzorima.
Opisuju se značajke stila Ivane Brlić Mažuranić, ukazuje se na uspjeh i značenje Priča iz davnine u svijetu, izdvojene su zanimljivosti iz uglednih stranih novina i časopisa; navode se autoričini pogledi na umjetnost i na svoj stil.
Otkrivaju se značajke fin de sičclea – neoromantizma i secesije (stilovi moderne) te odlike “muškog i ženskog pisanja”.
Raspravlja se o pojmovima dječje književnosti i književnosti za odrasle, o hrvatskoj i svjetskoj dječjoj književnosti, o stilu bajke.
Posljednje poglavlje prvog dijela nosi naslov Rat i stil.
Drugi dio (LINGVOSTILISTIČKA ANALIZA ŠUME STRIBOROVE) usmjeren je na izraz. Prva su tri poglavlja uvodna, govore o jeziku i stilu s teorijskog aspekta.
Slijedi šest poglavlja koja opsegom i dubinom proučavanja čine osnovu rada (fonostilistika, morfo(no)stilistika, sintaktostilistika, semantostilistika, grafostilistika, tekstostilistika). Na primjerima se traži most između jezika i književnosti; odgovara se na pitanje kako je upotrijebljen jezik u književnoumjetničkom djelu; opisuju se funkcionalni, svrhoviti, stilogeni jezični izbori – STILEMI. Provedena je detaljna lingvostilistička analiza, teorijska znanja primijenjena su na konkretan tekst.
U ZAKLJUČKU se iznose glavne teze, utvrđuje se svrha i praktična primjena spoznaja.
Mentor: Voditelj studija: Studentica:
K. Pranjić, prof. emeritus dr. sc. I. Pranjković Nataša Paradžik
ARLIN GOBO Fakultetskom vijeću
Rizzijeva 28 Filozofskog fakulteta
Pula Sveučilišta u Zagrebu
Sinopsis magistarske radnje
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: odgojne znanosti
Problem istraživanja: Središnju tematiku ovog rada predstavljaju funkcije i procesi menadžmenta ljudskih potencijala, uz naglasak na obrazovanju, kao jednom od procesa menadžmenta ljudskih potencijala u sklopu funkcije poticanja profesionalnog razvoja.
Proučavanje ove problematike ukazuje na njenu veću zastupljenost u radovima iz ekonomskih znanosti u kojima se cjelovito obrađuju funkcije i procesi menadžmenta ljudskih potencijala (Deželjin, 1996, Bahtijarević-Šiber, 1999, Marušić, 2000), dok nailazimo i na autore koji razrađuju samo pojedine funkcije i procese (Oštrić, 2001). Radove značajne za menadžment ljudskih potencijala nailazimo i kod autora koji ovoj problematici pristupaju sa stajališta psihologije te daju korisne spoznaje o ponašanju menadžera (Rijavec, 1994, 1999). O procesu obrazovanja i osposobljavanja u sklopu menadžmenta ljudskih potencijala nailazimo zasebne radove kod ekonomskih stručnjaka (Marušić, 1995), ali bi svakako u realizaciji ovog procesa menadžmenta svoj doprinos trebala dati i pedagogija. U radovima iz pedagogije imamo doprinos menadžmentu, ali više s aspekta upravljanja i vođenja odgojno obrazovne djelatnosti u školi (Staničić, 2000). Za kvalitetnije obrazovanje učenika moramo pozornost posvetiti i kontinuiranom obrazovanju i usavršavanju učitelja jer ukoliko nam učitelji uče i razvijaju se, bolje i uspješnije uče i učenici (Stoll, Fink, 2000). Upravo iz tog razloga, ali i zbog sveukupnog povećanja kvalitete i konkurentnosti u radu škola treba se posvetiti pozornost menadžmentu ljudskih potencijala u školi.
Uže područje rada predstavljaju funkcije i procesi menadžmenta ljudskih potencijala s naglaskom na procesu obrazovanja u sklopu tog menadžmenta te nositeljima tih procesa i funkcija u školi.
Predmet: Predmet istraživanja su stavovi ravnatelja o implemetiranosti funkcija i procesa menadžmenta ljudskih potencijala i stavovi učitelja o procesu obrazovanja u sklopu tog menadžmenta te stavovi o nositeljima istih u idealnim i stvarnim uvjetima u radu škole.
Cilj: Utvrditi provođenje funkcija i procesa menadžmenta ljudskih potencijala u školi te utvrditi provođenje i potrebu učitelja za procesom obrazovanja u sklopu menadžmenta ljudskih potencijala u školi.
Metodologijski pristup: U empirijskom dijelu koristit će se dva anketna lista; jedan za ispitivanje stavova ravnatelja, a drugi za ispitivanje stavova učitelja. Za prvi dio istraživanja uzorak će predstavljati ravnatelji osnovnih i srednjih škola Istarske županije, a za drugi dio istraživanja učitelji osnovnih i srednjih škola Grada Pule.
Anketni listovi biti će obrađeni postupcima deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija, mod, Cramerov Fi koeficijent korelacije) te postupcima inferencijske statistike ( t – test, Hi – kvadrat). Rezultati će biti prikazani tabelarno i uz pomoć dijagrama.
Rezultati istraživanja i primjena: Spoznaje dobivene u ovom radu trebale bi naći svoju praktičnu primjenu u izradi plana i programa za implementiranje funkcija i procesa menadžmenta ljudskih potencijala, kao i procesa obrazovanja učitelja u sklopu funkcije poticanja profesionalnog razvoja u radu škole. Utvrđeni planovi i programi bili bi poticaj, ali i obveza školama da ustraju na implemantaciji ovih funkcija i procesa u svojem radu, a s obzirom da je to novo i izazovno područje u radu svake škole potrebno im je ukazati na put kojim trebaju krenuti da ne bi sve ostalo na pokušajima entuzijsta koji ove funkcije i procese pokušavaju implementirati u radu škole.
Nacrt strukture rada: U pristupnom teorijskom dijelu definirat će se pojmovi menadžment, ljudski potencijali i menadžment ljudskih potencijala, a posljednji pojam odredit će se kao znanstvena disciplina i kao akademski predmet. Posebno će biti naglašene funkcije zapošljavanja, profesionalnog razvoja, poticanja uspješnosti na radu i otkrivanja rukovodnih talenata. U empirijskom dijelu obradit će se rezultati dobiveni anketnim prikupljanjem mišljenja, procjena i stavova učitelja i ravnatelja. Statistička obrada i interpretacija odvijat će se prema metodološkoj zamisli rečenoj u metodologijskom dijelu. Zaključci i primjenjivost rezulata obuhvatit će završne dijelove rada.
Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Pristupnica:
Prof.dr.sc. Vladimir Jurić Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Arlin Gobo
Fakultetsko vijeće Lući Bilić
Filozofskog fakulteta Mljetska 15
Sveučilišta u Zagrebu 20000 Dubrovnik
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
KRITIKA SUVREMENOG AMERIČKOG KONZUMERIZMA: G. RITZER I D. DELILLO
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Prvom polovicom 20. stoljeća fenomen potrošnje kao značajne odlike američkog društva postaje središtem interesa mnogih sociologa i teoretičara društva. Definirajuća karakteristika suvremenog «post-društva» (postmodernog, postindustrijskog…) i njegove potrošačke kulture nije samo povećan i brzorastući obim potrošnje, već činjenica da potrošnja gubi svoju osnovnu funkciju: ona više nije (samo) sredstvo kojim se dolazi do cilja – potrošnja postaje sama sebi svrhom.
Cilj je ovog rada analizirati osnovicu kritike američkog potrošačkog društva na temelju analize djela Georga Ritzera te usporediti aspekte te kritike s razmatranjima u djelima ranijih teoretičara (prvenstveno Millsa, Fromma i Marcusea).
Ritzer, predstavnik suvremene sociologije u Americi prvenstveno poznat kao teoretičar, unutar okvira moderne misli, polazeći od Weberove teze o «iracionalnom karakteru racionalnosti», kritički propituje potrošnju i nova sredstva za potrošnju rabeći pojmove postmoderne društvene teorije (spektakl, implozija, zabava, nestvarno, simulacija). U svojim djelima McDonaldizacija društva (1993), Expressing America: A Critique of the Global Credit Card Society (1995), The McDonaldization Thesis (1998) te Enchanting a Disenchanted World (1999) Ritzer dovodi u pitanje navodnu demokratičnost hiperpotrošnje, ukazuje na posvemašnju kontrolu i izrabljivanje potrošača, dekonstruira «društvo spektakla» kako bi upozorio na stvarnu prirodu procesa koji su na djelu.
Imajući na umu dinamiku socio-kulturnih procesa, analizirane i interpretirane spoznaje iz korištene literature i izvora iz područja sociologije kombinirat ću sa suvremenim američkim romanom, konkretno djelima Don DeLilla Americana (1971), White Noise (1984) i Underworld (1997), koje sam prepoznala kao paradigmatske primjere angažiranja postmodernih kodova na temu o kojoj raspravlja Ritzer.
Kako Američki studiji nameću potrebu za sintezom analitičkih perspektiva kao i interdisciplinarnost, metodološki postupci kojima ću se služiti bit će kritičko proučavanje i analiza izloženih tema ranijih socioloških istraživanja (u svjetlu postojećih spoznaja), analiza unutar korpusa pojedinačnog autora (Ritzera, odnosno DeLilla) te njihova međusobna komparacija, analiza kritika objavljenih o djelima navedenih autora i literature iz šireg područja kulture i društvene teorije
Planirana načelna struktura rada: Uvodni dio obrazložit će problem istraživanja, metode i cilj. Nakon prikaza društveno-ekonomskog konteksta koji je doprinio pojavi i razvoju potrošačke kulture od «upadljive potrošnje» (conspicuous consumption) o kojoj na pragu potrošačkog doba piše T. Veblen do «upadljive neupadljivosti» (conspicuous inconspicuousness) o kojoj raspravlja Ritzer, izložit ću dominantne teorijske paradigme te istražiti aspekte Ritzerove kritike u DeLillovim romanima (npr. kako tehnološke promjene - primjerice kreditne kartice, bankomati ili kataloška prodaja - mijenjaju prirodu društvenih odnosa). Zaključni dio rada obuhvatit će cjelovit pregled osnovnih nalaza, pokazati kako suvremena književnost potvrđuje i dokumentira analize društvenih implikacija potrošnje te procijeniti u kolikoj je mjeri postmodernistička kritika učinkovita i sadržava li moć preobrazbe.
2. svibnja, 2004.
Mentor: Voditeljica studija: Kandidat:
prof. dr. Ognjen Čaldarović prof. dr. Sonja Bašić Lući Bilić
Fakultetsko vijeće Nenad Medić
Filozofskog fakulteta Kustošijanska 326
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: Filozofija
Namjera je ovog rada predstaviti filozofsko djelo Emilea Ciorana (1911-1995), rumunjskog filozofa koji je većinu života proveo u Francuskoj, baveći se u svojim esejima temama kao što su otuđenje, apsurd, dosada, samoubojstvo, iracionalnost postojanja, dekadencija Zapada ili tiranija Povijesti.
Detektirajući neuspjeh ljudske vrste da se prilagodi životu na Zemlji, Cioran naglašava da patnje i nesreće nisu slučajnosti nego da one leže u samom ustrojstvu svijeta. Krivca za njih ovaj filozof samoće i gorčine pronalazi u čovjekovoj sposobnosti obožavanja i prihvaćanja lažnih Apsoluta. Stoga, da bi se spriječio fanatizam, zadatak je mislioca rušenje svih bogova i odbacivanje svih ideologija.
Cioran odbija priznati i bilo kakvu vrijednost filozofiji jer su svi dosadašnji filozofski sistemi samo briljantne tautologije, a ona ne može pomoći u životu. Tek na njezinim ruševinama počinje pravi život, kad shvatimo njegovu ništavnost, besmislenost i neizlječivost. U besmislenom svijetu pobuna bilo koje vrste je iluzorna, pa je jedini izlaz prihvaćanje sudbine i besciljno egzistiranje, indiferentnost, nemoć.
Djelo ovog «teoretičara očaja» i «najavljivača Apokalipse», kako su nazivali jednog od najmračnijih suvremenih filozofa nihilizma, naslanja se na tradiciju kojoj pripadaju Kierkegaard, Nietzsche i Wittgenstein, a njegova antifilozofija je u mnogočemu bliska misliocima Istoka poput Bude, Dostojevskog, Šestova ili Berdjajeva.
O Cioranu se u nas vrlo malo pisalo (gdjekoji tekst u periodici), a iz prilično bogatog opusa dosad su na hrvatski jezik prevedena samo dva-tri djela. Stoga je cilj ovog istraživanja da sistematski predoči sve faze Cioranovog intelektualnog razvoja, da kritički interpretira njegove glavne antropološke i filozofsko-povijesne teze, te naznači njegov utjecaj na postmoderne mislioce (Baudrillard, Lyotard…).
Manji dio rada, koji pokriva Cioranovu «rumunjsku fazu» bit će usmjeren na proturječnost između njegovih prvih filozofskih tekstova, u kojima se pokazuje kao zagovornik beznađa (ludilo, očaj, nesanica, tuga, agonija, suze… - riječi su koje uglavnom stoje u naslovima tadašnjih eseja ili poglavlja u knjigama!), i njegove osobne fascinacije fašizmom (panegirici Hitleru, oduševljenje Željeznom gardom, odlasci u Berlin na nacističke skupove…) koji je, kao i većina tadašnje mlade intelektualne elite, smatrao izlazom za probleme rumunjske nacije u međuratnom razdoblju.
Centralni dio monografije bavit će se odnosom Cioranove misli prema filozofijama Friedricha Nietzschea i Alberta Camusa. U odnosu na Nietzschea, naglasak će biti stavljen na njegov sveprožimajući utjecaj na Ciorana, vidljiv kroz elemente kao što su stil pisanja, odnos prema predsokratovskoj misli ili ciklički pristup povijesti.
S druge strane, Cioranov nihilizam i Camusova filozofija apsurda kao zajedničku nit imaju filozofijsko problematiziranje samoubojstva, dok pitanje pobune pokazuje da Camus vidi mogućnost ostvarivanja čovjekovog digniteta u apsurdnom svijetu, za razliku od Ciorana koji tu šansu u svojoj filozofiji ne dopušta.
Ističući proturječnosti i nedosljednosti Cioranovog opusa, namjera mi je ukazati na neke od razloga koji su doprinijeli da njegovo djelo ostane na rubu interesa filozofije kao znanosti, ali i pokazati, s druge strane, koji su razlozi velikog interesa širih čitateljskih slojeva za njegovu misao.
Zagreb, 01. 05. 2004
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
Prof. dr. Hotimir Burger Prof. dr. Branko Despot Nenad Medić
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
10000 Zagreb, Ivana Lučića 3
U Zagrebu, 31.05.2004.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za
nostrifikaciju fakultetske diplome Davora Munde
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Povjerenstvo Odsjeka za arheologiju je 20.11.2002. godine zatražilo od Davora Munde, hrvatskog državljanina rođenog u Umagu 7. studenog 1975., koji je diplomirao na Sveučilištu u Trstu, da prije priznanja potpune istovrijednosti diplome mora priložiti dodatnu dokumentaciju i položiti dva razlikovna ispita.
Budući da je Davor Munda priložio zatraženu dodatnu dokumentaciju (i popis literature) za ispite iz prapovijesne arheologije i položio ispite iz:
1. Srednjovjekovne arheologije i 2. Srednjovjekovne nacionalne arheologije, povjerenstvo zaključuje da su ispunjeni svi uvjeti za priznavanje istovrijednosti diplome stečene na Sveučilištu u Trstu.
Povjerenstvo Odsjeka za arheologiju:
1. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
3. dr. sc. Mirja Jarak, docent
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske
diplome Maryne Kelemen rođ. Pozhylova
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Maryne Kelemen rođ. Pozhylova, stečene na Nacionalnom sveučilištu u Donecku, Ukrajina, podnosimo sljedeći
Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Maryna Kelemen rođ. Pozhylova, rođena 15. veljače 1979. u Družkovki, Ukrajina, 7. lipnja 2001. godine diplomirala na Nacionalnom sveučilištu u Donecku, Ukrajina, studije njemačkog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti.
Ujedno smo uvidom u program studija germanistike i anglistike na spomenutom sveučilištu i u popis položenih ispita zaključili da su rečeni studiji svojim opsegom i sadržajem usporedivi sa srodnim studijima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stoga smo mišljenja da bi se diploma Maryne Kelemen rođ. Pozhylova mogla priznati kao potpuno istovrijedna onoj kojom se završava nastavni smjer studija germanistike i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te da bi se moliteljici moglo dodijeliti zvanje profesorice njemačkog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti uz uvjet da položi razlikovne ispite i to:
1. Sintaksa engleskog jezika
2. Američka književnost
3. Njemačka književnost 18. stoljeća
4. Njemačka književnost nakon 1945.
Zagreb, 2. lipnja 2004.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju studija germanistike
Katarine TEKLIĆ
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju studija germanistike Katarine TEKLIĆ završenog na Sveučilištu u Trstu, podnosimo sljedeći
Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Katarina TEKLIĆ, rođena 16. svibnja 1972. u Livnu, Republika Bosna i Hercegovina, na Sveučilištu u Trstu 2002. diplomirala studij anglistike kao četvorogodišnji i germanistike kao trogodišnji studij.
Povjerenstvo Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu moliteljici je već nostrificiralo anglistički dio diplome, ali uz obvezu polaganja razlikovnih ispita iz pedagoške grupe predmeta.
Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da je studij germanistike, što ga je moliteljica pohađala na rečenom fakultetu, opsegom i programom nešto manji, ali ipak usporediv sa studijem germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stoga studij možemo priznati kao potpuno istovrijedan studiju na našem fakultetu, ali uz uvjet da moliteljica položi razlikovne ispite iz
Metodike nastave njemačkog jezika i
Zagreb, 24. 5. 2004.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
Stručno povjerenstvo za priznavanje
diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu
Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 14. svibnja 2004.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije
stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja potpune
istovrijednosti diplome Mirjane Mijatović, stečene na “Bayerische
Julius Maximilians Universitat” u Wurzburgu (Njemačka).
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije izvješće o mogućnosti priznavanja potpune istovrijednosti diplome Mirjane Mijatović, stečene na Filozofskom fakultetu “Bayerische Julius Maximilians Universitat” u Wurzburgu (Njemačka) diplomi studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu i rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, br.57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E :
Mirjana Mijatović, rođena je 13. rujna 1973. godine u Ometalu (općina Prozoru) u BIH. državljanka je Republike Hrvatske. Sada živi i radi u Hrvatskoj. Od podataka o školovanju u priloženom spisu vidljivo je samo da diplomirala na Filozofskom fakultetu “Bayerische Julius Maximilians Universitat”-a u Wurzburgu (Njemačka) četverogodišnji studij na kome joj je glavni predmet bio Južna slavistika, a sporedni predmeti Istočna slavistika i Pedagogija umjetnosti. Po završetku studija, obranom magistarskog rada na temu “Zategnutost crkveno-političke i kulturno-političke moću u Bosni i Hercegovini u razdoblju austro-ugarske okupacije” dodijeljen joj je akademski naziv “magistar artiuim”.
Uvidom u priloženi nast. plan i program studija vidljivo je da je u okviru studija Pedagogija umjetnosti g. gđa Mijatović završila studij koji se bitno razlikuje od studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na osnovi toga Povjerenstvo donosi sljedeći
P r i j e d l o g :
Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se Mirjani Mijatović ne prizna diploma stečena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Wurzburgu (Njemačka) kao potpuno istovrijedna diplomi studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zbog bitnih razlika u realiziranim programima studija.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Dr. sci Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
2. Dr. sc. Antun Arbunić, doc.
3. Mr. sc. Koraljka Posavec, asist.
Stručno povjerenstvo za priznavanje
diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu
Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 4. svibnja 2004.
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz
pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja
potpune istovrijednosti doktorske diplome Božane Knežević,
stečene na Fakultat fur Kulturwissenschaften, Universitat Klagenfurt
(Austrija).
.
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije izvješće o mogućnosti priznavanja potpune istovrijednosti doktorske diplome Božane Knežević, stečene na Fakultat fur Kulturwissenschaften, Universitat Klagenfurt, Austrija, doktorskoj diplomi iz područja pedagogije.
Uvidom u svu potrebnu dokumentaciju, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju, povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E :
Pristupnica mr. sc. Božana Knežević, rođena 24. lipnja 1951. godine u Vukovaru, hrvatska državljanka, diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studijske grupe “Engleski jezik i književnost” i “Talijanski jezik i književnost”. Od 1975. do 1993. god. radila je na Ekonomskoj školi “Ivan Domac” u Vinkovcima, od 1993. do 1999. god. na Hotelijerko-turističkoj školi u Opatiji, a od 1999. god. radi kao predavač na Pomorskom fakultetu u Rijeci.
Tijekom rada koristila je stipendije British Council-a u Aberdenu, UK (1985.) i u Durhamu, UK (1995.), sudjelovala na većem broju tečajeva za nastavnike engleskog jezika u zemlji i inozemstvu, te na stručnim i znanstvenim konferencijama u inozemstvu na kojima je prezentirala svoje radove. Bila je predsjednica Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika u Rijeci (1997.-2000.), te član organizacionog odbora većeg broja konferencija tog udruženja.
Od 1998. do 2000. god. studirala je dvogodišnji poslijediplomski studij na School of Education and Professional Development, University of East Anglia, Norwick, Engleska, te 11. srpnja 2001. god. obranom magistarske radnje pod nazivom “Self-concept/self-esteem – Academic perfomance – Teacher`s Role” stekla akademski stupanj magistra znanosti (Master of Arts). Ova joj je diploma, uz polaganje diferencijalnih ispita, nostrificirana kao potpuno istovjetna magistarskoj diplomi akademskog stupnja Magistar znanosti iz znanstvenog područja društvene znanosti, polje odgojne znanosti, u Republici Hrvatskoj.
Od 2002. do 2004. godine studirala je na Fakultat fur Kulturwissenschaften, Universitat Klagenfurt (Austrija) doktorski studij koji je završila 29. 1. 2004. godine obranom doktorske disertacije pod nazivom “Foundationa for Change Prompted by Evaluation (Evaluation of the Department of Navigation and Maritime Studies Preogrammes, Faculty of Maritime Studies, University of Rijeka) i time stekla akademski naziv “Doktorin der Philosophie” (doktor filozofije). Uvidom u nastavni plan i program studija koji je pristupnica završila vidljivo je da se radi o dvogodišnjem studiju. Tijekom studija pristupnica je odabrala i slušala kolegije iz područja komparativne i opće pedagogije, te tijekom tog studija položila pet ispita.
Pristupnica je 8. ožujka 2004. godine je od Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražila priznavanje potpune istovrijednosti te diplome diplomi “Doktora znanosti iz znanstvenog područja himanističke znanosti, polje engleski jezik”, koju je Odsjek za anglistiku odbio, pa je predmet upućen Odsjeku za pedagogiju.
U prvom je poglavlju prikazan filozofski koncept diskursa istraživanja i uloge istraživača u njemu. Osnove istraživanja čine akcijsko istraživanje (Elliot), deliberativna demokratska evaluacija (House i Howe) i Foucaultova razmišljanja o odnosu evaluacije, moći, diskursa i promišljanja prakse.
U drugom su poglavlju detaljnije razrađena teorijska polazišta istraživanja. Poglavlje sadrži i detaljniji pregled pokušaja evaluacije programa u Engleskoj i SAD-u, te razradu znanstvenoteoretskih temelja akcijskog istraživanja (sa stajališta Elliotta, Kemmisa, Carra i Whiteheada). Raspravlja se i o konceptu “demokratske evaluacije” uspoređivanjem različitih stajališta o tome (Stajališta Elliotta i Simonsa s njima suprotnim stajalištima Housea i Howea), te formira stajalište prihvatljivo za ovo istraživanje.
U trećem se poglavlju detaljnije razrađuje metodologijski pristup istraživanju. Cilj je istraživanja bio evaluirati studijske programe Zavoda za nautiku Pomorskog fakulteta kako bi se identificirale kvalitete i manjkavosti programa, predložile promjene i inicirale promjene institucionalnog diskursa o kvaliteti programa i nastave. Osnovna je pretpostavka istraživača bila da će profesori, upoznati s rezultatima procjena studenata, početi intenzivnije promišljati svoju nastavnu praksu. U okviru istraživanja nisu se očekivale nikakve radikalne promjene, već samo uspostavljanje temelja za promjene. Ostvarenjem cilja istraživanja smatra se uspostavljanje novog diskursa o nastavnim programima i nastavi.
Istraživanje predstavlja kombinaciju kvantitativnog (anketiranje, statistička obrada) i kvalitativnog (intervjui, diskusije, dnevnici, akcijsko istraživanje, analitički diskurs) pristupa. Provedeno je na uzorku 145 studenata i 15 profesora Zavoda za nautiku, u dva ciklusa (lipanj 2002. i lipanj 2003.). Posebno se elaboriraju promišljanja koja direktno utječu na autoricu istraživanja (mogući konflikti proizišli iz različitih /dijelom proturječnih/ uloga autorice disertacije), neke etičke dileme vezane uz provođenje istraživanja, kao i smisao i značaj predviđene statističke obrade podataka (svakog pokazatelja).
U četvrtom su poglavlju prikazuju dobiveni rezultati. Najprije su prikazane neke karakteristike uzorka ispitanika obuhvaćenih istraživanjem, a zatim se analiziraju i međusobno uspoređuju rezultati dobiveni u dva ciklusa ispitivanja, po istraživačkim potanjima (1. Koliko su studenti zadovoljni nastavnim programima, nastavom i akademskim postignućima; 2. Koliko su studenti zadovoljni resursima (ljudskim i materijalnim) i 3. Koliko su profesori zadovoljni nastavnim programima, nastavom, profesionalnim usavršavanjem i načinom ocjenjivanja uspjeha studenata). Odgovori na ta pitanja traženi su kvalitativnom i kvantitativnom obradom podataka. Detaljno se opisuju provedene diskusije i intervjui sa studentima i profesorima i njihove analize, a dio podataka obrađen je računanjem osnovnih pokazatelja deskriptivne statistike, korelacija ili hi-kvadrata, t-testa ili analizom varijance te faktorskom analizom.
U petom se poglavlju donosi sažet pregled najvažnijih rezultata provedenog istraživanja po istraživačkim pitanjima te daje i prijedlog mjera (posebno pedagoških) kojima bi se otklonile nađeni nedostaci i unaprijedili postojeći programi. Rezultati dobiveni istraživanjem (pad zadovoljstva studenata programima tijekom studija, osrednje zadovoljstvo studenata resursima te mišljenje profesora da boljem uspjehu studenata na studiju najviše mogu dopinijeti primjereni programi, kontinuirano ocjenjivanje i veći broj konzultacija) povezuju se s podacima iz literature te kritički tumače u odnosu na njih ali i iskustvo stečeno ovim istraživanjem.
Ovaj rad svakako predstavlja znanstveni doprinos unapređivanju visokoškolske nastave. Autorica je u njemu pokazala detaljno poznavanje područja kojim se bavi, ali i suvremene metodologije prikladne za istraživanje problema koji želi istražiti. Kritički promišljajući provedena istraživanja s ovog područja, u svom istraživanju želi otkloniti njihove propuste i nedostatke. Provedenim istraživanjem došla je do zaključaka koji predstavljaju originalan doprinos unaprjeđivanju postojeće prakse. Pri tome posebno ističemo vrijednost njenog metodologijskog pristupa. Naime, ona čini otklon od, u našoj pedagoškoj praksi uobičajenog pristupa da se istraživanje vrši ili/ili metodologijom, te vrlo uspješno primjenjuje sintezu kvalitativnog i kvantitativnog pristupa istraživanju postavljenih problema, dosljedno primjenjujući pri tom načelo triangulacije. Time otvara i nove mogućnosti promišljanja i unapređivanja vlastite odgojno-obrazovne prakse nastavnika, posebno visokoškolskih.
Uvidom u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je mr. sc. Božana Knežević završila u Hrvatskoj studij engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.. Nakon tog studira u inozemstvu: poslijediplomski studij na School of Education and Professional Development, University of East Anglia, Norwick, Engleska, gdje stiče znanstveni naziv “Master of Arts”, te doktorski studij na Fakultat fur Kulturwissenschaften, Universitat Klagenfurt, Austrija, gdje stiče znanstveni naziv “Doktorin der Philosophie”. Kako je pristupnica tijekom tog studija izabrala uglavnom pedagošku grupu predmeta, položila sve propisane ispite te pod vodstvom uglednih austrijskog pedagoga prof. dr. Petera Poscha i prof. dr. Ericha Leitnera izradila i uspješno obranila doktorsku disertaciju koja temom i, opsegom i sadržajem odgovara doktorskim disertacijama koje se rade na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ovo povjerenstvo smatra da joj se ta disertacija može priznati kao potpuno istovrijedna disertaciji iz pedagogije u Hrvatskoj. Na osnovu toga Povjerenstvo donosi sljedeći
P r i j e d l o g :
Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se mr. sc. Božani Knežević znanstveni naziv “Doktorin der Philosophie” stečen na Fakultat fur Kulturwissenschaften, Universitat Klagenfurt , Austrija, prizna kao potpuno istovjetna diplomi doktora znanosti iz znanstvenog područja društvene znanosti, polja odgojne znanosti i sva prava koja joj po propisima pripadaju.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
-------------------------------------
2. Dr. sci. Antun Arbunić, doc.
--------------------------------------
3. Mr. sc. Koraljka Posavec, asist.
--------------------------------------
Znanstvenom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb
Predmet: priznavanje potpune istovrijednosti diplome “Profesora francuskog jezika i književnosti” Sanje Kosanović
Odgovor povjerenstva na žalbu
Obrazloženje
Sanja KOSANOVIĆ je u razdoblju između 1992 i 2002 godine upisala i završila dvopredmetni studij A-Francuskog jezika i književnosti (pedagoški smjer) i B-novinarstva na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Slovenija te stekla diplomu profesorice francuskog jezika i univerzitetski diplomirane novinarke.
Uvidom u popis odslušanih predmeta po godinama te u fotokopiju indeksa (jezični dio i književnost) povjerenstvo zaključuje da je što se tiče obaveza iz jezičnog dijela te dijela koji se tiče književnosti kandidatkinja ispunila sve obaveze.
Diploma “profesorice francuskog jezika i književnosti” Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani potpuno je istovrijedna diplomi “profesorice francuskog jezika i književnosti” Filozofskog fakulteta u Zagrebu”.
S obzirom da je Sanja Kosanović priložila i fotokopiju o završenoj srednjoj školi u Hrvatskoj, povjerenstvo smatra da ne treba polagati ispit iz hrvatskog jezika.
Povjerenstvo:
Dr.Nenad Ivić red. prof, predsjednik
Dr.Dražen Varga, doc.
Dr. Sanja Grahek, docent
ODSJEK ZA JUŽNOSLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
ZNV
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Ivana Lučića 3
Predmet: Molba prof. JELENE ZLONOGE za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu
Iz priložene dokumentacije zaključujemo: prof. Jelena Zlonoga stekla je diplomu profesorice srpskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu završivši četverogodišnji studij srpskog jezika i književnosti (1997/98-2003) po programu koji je obuhvatniji od studija srpskog jezika, književnosti i kulture na našem Fakultetu.
Budući da je naš Dvopredmetni studij slavistike (južne slavistike) unutar sebe dvopredmetan, priznajemo joj studij srpskog jezika, književnosti i kulture, ali ne možemo diplomu nostrificirati bez dodatnog zahtjeva: kolegica bi morala položiti ispit iz makedonskog jezika i makedonske kulture, jer se iz priložene dokumentacije (Uverenje o položenim ispitima) vidi da nije studirala i makedonski jezik i kulturu, a studirala i položila makedonsku književnost.
(Naknadne ispite treba dogovoriti s izv. prof. dr. sc. Borislavom Pavlovskim).
Članovi povjerenstva:
1. dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof.
2. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.
3. dr. sc. Borislav Pavlovski, izv. prof.
U Zagrebu, 27. svibnja 2004.
Stručno povjerenstvo
Dr. Sanja Roić, red. prof.
Dr. Tatjana Peruško, viši asistent
Dr. Nelida Milani Kruljac, red. prof. u miru
Filozofskog fakulteta u Puli
Izabrani u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti može li se Gianni Mazzieri Sanković priznati istovrijednost doktorske diplome stečene u Italiji, podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu slijedeći
IZVJEŠTAJ
Gianna Mazzieri Sanković podnijela je molbu Filozofskom fakultetu u Zagrebu da joj se prizna istovrijednost doktorske diplome stečene u Italiji. Molbi je priložila Životopis, presliku Domovnice, presliku Diplome (dodiplomski studij), preslike Diplome Doktorskog studija s prijevodom, primjerak Disertacije, primjerak svoje kjige objavljene u Italiji nastale na temelju Disertacije, Program završenog doktorskog studija.
Gianna Mazzieri Sanković rođena je u Rijeci 1965. godine, gdje je kao pripadnica Talijanske manjine završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje na talijanskom nastavnom jeziku. Završila je i Srednju muzičku školu na hrvatskom nastavnom jeziku. Na Facoltŕ di Lettere e Filosofia u Trstu studirala je Talijanistiku i diplomirala 1990. godine s najvišim ocjenama. Hrvatska je državljanka.
Gianna Mazzieri Sanković upisala je 1992. godine međusveučilišni doktorski studij u Italiji nakon položenog prijemnog ispita (te godine je od 78 kandidata iz Austrije, Italije i Hrvatske izabrana kao jedna od četvero doktoranata) te je nakon izrade stručnih i znanstvenih radova (navodimo: Osvaldo Ramous, un fiumano «cittadino del mondo», 1994) i nakon odslušanih kolegija na Međusveučilišnom doktorskom studiju (VIII ciklus, Sveučilišta u Trstu, Bariju, Lecce, Sieni i Udinama) u trajanju od četiri akademske godine, odnosno trogodišnjeg studija i godine dana predviđene za izradu disertacije, obavljenih istraživanja, sudjelovanja u znanstvenim kolokvijima i održanih referata, izradila doktorsku disertaciju pod naslovom «La Voce del Popolo» negli anni Cinquanta – Forme della comunicazione letteraria nel quotidiano del Gruppo nazionale Italiano dell'Istria e di Fiume («La Voce del Popolo» 50-tih godina 20. stoljeća – obilici književne komunikacije dnevnika Talijanske nacionalne zajednice u Istri i Rijeci) i obranila je na Sveučilištu «La Sapienza» u Rimu pred tročlanim ispitnim povjerenstvom 13. prosinca 1996. godine, čime je stekla naslov «Dottore di ricerca».
Disertacija Gianne Mazzieri Sanković obuhvaća 465 stranica kompjutorskog ispisa. Prvi dio radnje raščlanjen je u šest poglavlja, a usredotočen je na oblike književne komunikacije talijanske manjine u Istri i Rijeci s obzirom na novonastalu povijesnu situaciju nakon 1945. godine. Taj dio radnje objavljen je, uz funkcionalne dodatke, kao knjiga pod naslovom La «Voce» di una minoranza, La Rosa Editrice, Torino, 1998, 193 str. Drugi dio radnje je iscrpan, komentiran i s komunikološkog aspekta prikazan pregled građe na kojoj se temelji prvi dio. Autorica analizira razdoblje 50-tih godina 20. stoljeća, razdoblje koje i politički, društveno i kulturološki postavlja posebne zahtjeve pred kulturne djelatnike tog područja. Gianna Mazzieri Sanković je opisala i ocijenila, služeći se suvremenim metodologijama znanosti o književnosti i kulturalnih studija, položaj dnevnika «La Voce del Popolo» u zadanom razdoblju i u kontekstu kulturne politike i njezinih reperkusija na književne odabire, teme i poetike. Radnja uspješno ocrtava profil riječkog dnevnika na talijanskom jeziku u cjelini i, posebno, njegovih novinara i suradnika u razdoblju od 1950. do 1960. Sa stanovišta kulturne i književne komunikacije Autorica je u svojoj radnji ocrtala domete i granice kulturnog prostora kojeg je dnevnik pokrivao, oblike i tipologiju kulturoloških informacija i komunikacijske strategije suradnika i novinara. Uz to je izdvojila pisce i djela koji su bili recenzirani, kao i one pisce koji su objavljivali u književnim rubrikama lista, svojevrsnom podlistku. Disertacija Gianne Mazzieri Sanković vrijedan je prilog proučavanju kulturnih i književnih prožimanja i odnosa između dvije jadranske obale u desetljeću između 1950. i 1960. godine, iz čega proizlazi definiran kulturološki profil talijanske manjine u Istri i Rijeci
okrenut posredovanju među jezicima i kulturama.
Zaključak i prijedlog: Budući da prema Zakonu o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN broj 57 od 12.07.1996) uvjeti pod kojima je stečen doktorat znanosti odgovaraju uvjetima propisanim za stjecanje doktorata znanosti u Republici Hrvatskoj u vrijeme podnošenja zahtjeva (fakultetska diploma i Poslijediplomski doktorski studij u trajanju od 3 godine te izrada i obrana doktorskog rada), Povjerenstvo predlaže Fakultetskom Vijeću da Gianni Mazzieri Sanković prizna potpunu istovrijednost doktorata znanosti stečenog u Italiji iz područja filologija, grana talijanistika.
U Zagrebu, 9.5.2004.
Članovi Povjerenstva:
................................................................
1. Dr. Sanja Roić, red. prof.
................................................................
2. Dr. Tatjana Peruško, viši asistent
.............................................................
3. Dr. Nelida Milani Kruljac, red. prof. u miru
Filozofskog fakulteta u Puli
Zagreb, 25. 5. 2004.
FAKULTETSKO VIJEĆE
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev ELENE GABRIĆ za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome o završenom studiju ruskog jezika i književnosti na Državnom pedagoškom institutu (Fakultetu) u Moskvi, Ruska Federacija, s diplomom studija ruskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
IZVJEŠTAJ
Uvidom u diplomu i popis kolegija odslušanih i položenih tijekom petogodišnjeg studija ruskoga jezika i književnosti na Državnom pedagoškom institutu (Fakultetu) u Moskvi, Ruska Federacija, donosimo slijedeći zaključak:
priznaje se potpuna istovrijednost diplome stečene na Državnom pedagoškom institutu (Fakultetu) u Moskvi, Ruska Federacija, s diplomom studija ruskog jezika i književnosti nastavničkog smjera Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Moliteljica ima položen hrvatski jezik u sklopu stručnog ispita za turističkog vodiča.
Članovi stručnog povjerenstva:
Dr. sc. Natalija Vidmarović, izv. prof.
Dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.
Dr. sc. Milenko Popović, red. prof.
Zagreb, 25. 5. 2004.
FAKULTETSKO VIJEĆE
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev INES HERMAN za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome «Magistra društvenih znanosti» stečene na Rajnskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu.
Iz priložene dokumentacije za nostrifikaciju diplome Magistrae Artium Ines Herman stečene na Ranjskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu i zahtjeva moliteljice za priznavanjem istovrijednosti te diplome sa diplomom na Filozofskom fakulktetu Sveučilišta u zagrebu zaključujemo sljedeće:
1. Priznaje se potpuna istovrijednost stečene diplome na Ranjskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu s diplomom studija dvopredmetne slavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te smatramo da se njezina diploma nostrificira kao Diplomirana slavistica s posebnim osvrtom na srbistiku i bugaristiku;
2. Ne priznaje se studij germanistike, jer je moliteljica studirala grupu germanističkih predmeta kao drugi sporedni studij, te u njemu u potpunosti nedostaje lingvistički dio germanističkog studija, a i dio vezan uz studij njemačke književnosti tek se u malom opsegu podudara sa zahtjevima ovdašnjeg germanističkog studija. Nadoknađivanje razlike u planu i programu odslušanih germanističkih predmeta u Bonnu i germanističkog studijskog plana i programa na našem fakultetu nije moguće, jer bi razlikovni ispiti morali pokriti čak i više od 80% nastavne građe koju svladavaju naši studenti, a u to još nije uključena seminarska nastava, u kojoj studenti aktivnim sudjelovanjem i izvršavanjem niza manjih zadataka dokazuju vlastitu pripremljenost i osopobljenost za rad u seminaru kao preduvjet za pozitivno apsolviranje seminarske obveze.
dr.sc. Dušan Marinković, izv.prof.
dr.sc. Borislav Pavlovski, izv.prof.
dr.sc. Dragutin Horvat, red.prof.
3. U skladu s dopunjenim zahtjevom moliteljice, a na temelju priložene dokumentacije za nostrifikaciju diplome INES HERMAN stečene na Rajnskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu i zahtjeva moliteljice za priznavanje potpune istovrijednosti diplome «Magistra društvenih znanosti» u dijelu koji se odnosi na ruski jezik i književnost s diplomom Filozofskog fakulteta radi stjecanja zvanja «diplomirani rusist» kao član Povjerenstva zaključujem slijedeće:
odslušani kolegiji iz istočnoslavenske filologije ne priznaju se kao ekvivalent studija ruskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu budući da se radi o sporednom studiju u kojem nedostaje niz temeljnih lingvističkih predmeta.
Član stručnog povjerenstva: Prof dr.sc. Milenko Popović
Poštovane kolegice i kolege, program poslijediplomskog studija hrvatske kulture, treba još dorada (pravna usklađenost, bolje i preciznije stiliziranje, još opisa kolegija, možda dorada obveznih i izbornih predmeta i bodovnog sustava, druge pojedinosti oko izvedbe...). Molim članove Fakultetskog vijeća, i sve druge koji su voljni raditi na ovome studiju da daju svoje prijedloge, sugestije, dopune - kako bi ovaj studij bio što bolji i promjereniji ugledu Filozofskog fakulteta, i cjelini hrvatske kulture.
S poštovanjem i zahvalnošću
prof. dr. Stipe Botica
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA KROATISTIKU
P L A N I P R O G R A M
POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA HRVATSKE KULTURE
1. Koncepcija studija, ustroj, svrha
Poslijediplomski sveučilišni studij hrvatske kulture ustrojava se i izvodi na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U koncepciji studija, te programskom i izvedbenom dijelu, sudjeluju stručnjaci i ostalih Fakultetskih odsjeka kao i relevantni stručnjaci drugih sveučilišnih i znanstvenih ustanova.
Koncepcija studija usuglašena je sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ( Narodne novine, br. 123 od 31. srpnja 2003), Pavilnikom o poslijediplomskim studijima na Filozofskom fakultetu i Poslovnikom o radu Vijeća poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta (od 12. prosinca 2001.)
Izvedba studija bit će po načelima navedenih akata.
Poslijediplomski studij hrvatske kulture ustrojava kao poslijediplomski znanstveni dvogodišnji studij za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti i kao poslijediplomski trogodišnji studij za stjecanje doktorata znanosti.
Vrste poslijediplomskog studija ovise o programu, i izvedbi programa, koje donosi Vijeće poslijediplomskog studija, a potvrđuje Fakultetsko vijeće Filozofakog fakulteta. Po završetku određenoga poslijediplomskoga studija stječe se primjereni akademski stupanj magistra znanosti i doktora znanosti.
Poslijediplomski studij hrvatske kulture osposobljava pristupnike za znanstvena i stručna istraživanja u području hrvatske kulture, za razumijevanje svih sastavnica kulture, za integraciju i međudjelovanje svih vrsta i stilova u području kulture, za spoznaju cjeline materijalnih, duhovnih i socijalnih vrednota u hrvatskoj kulturi. Posebno se vodi računa o međuzavisnosti kulture o povijesnim okolnostima, etnološkim, arheološkim, filološkim, i inim specifičnostima koje su oblikovale povijesni tijek hrvatske kulture.
2. Upis na poslijediplomski studij hrvatske kulture
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nema diplomskoga studija hrvatske kulture, čime bi diplomirani takvoga studija bili pretežiti polaznici i poslijediplomskoga studija ovoga tipa. Stoga, pravo upisa na poslijediplomski studij hrvatske kulture ima osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij iz humanističkoga i društvenoga područja, u trajanju od najmanje četiriju godina i s prosjekom ocjena stručnih predmeta u dodiplomskom studiju od najmanje 3,5. Upisati se mogu i diplomirani drugih područja, uz dvije preporuke ili sveučilišnih nastavnika ili znanstvenika.
Po posebnim uvjetima, u skladu s čl. 73, stavak4 Zakona, mogu se upisati i osobe koja su postigle značajna znanstvena dostignuća na području kulture. O takvim pristupnicima odlučuje Vijeće poslijediplomskoga studija.
Pristupnici pri upisu moraju dokazati znanje najmanje jednoga svjetskog jezika, a dokaz o znanju drugoga svjetskog jezika uvjet je za upis u treći semestar.
Upis na poslijediplomske studije provodi se na temelju javnoga natječaja, po postupku u skladu s fakultetskim aktima.
3. Izvođenje nastave
Nastava za pojedine vrste poslijediplomskih studija hrvatske kulture izvode se prema programu nastave ovoga poslijediplomskog studija. Plan izvođenja nastave određuje Vijeće poslijediplomskog studija za svaku godinu iz opsežnoga popisa i opisa predmeta/kolegija koji su sastavni dio ovoga programa.
Satnica izvođenja nastave poslijediplomskoga studija hrvatske kulture ustrojena je tako da zadovlji potrebe i grupnoga rada (predavanja, seminari) i individualnog rada (primjerena svakom polazniku).
Nastava izbornih predmeta/kolegija bit će pojedinačna (konsultativna), a kad ih izabere veći broj polaznika bit će skupna (predavačka, 4-6 sati).
Za sve vidove studija obvezatna je interdisciplinarnost i multidisciplinarnost, ali je cijeli studij u najvećoj mjeri podređen pojedinačnim interesima polaznika.
Polaznici mogu do dva izborna kolegija odslušati (i završiti obveze kolegija) i na drugim poslijediplomskim studijima ako su, po izvedbenoj strukturi, sporedivi s ovim studijem. O takvim pitanjima odlučuje Vijeće poslijediplomskog studija.
4. Nastavni program, plan, sadržaj predmeta
Iz relativno velikog broja voditelja i opisâ predmeta, temeljne literature uz pojedini predmete, odabrat će se obvezni (jezgreni,temeljni) za svaki semestar, i predložiti veći broj izbornih predmeta.
I obvezni i izborni predmeti imaju točno predviđen broj sati za izvedbu, a svladavanjem određenog predmeta, i drugih obveza studija, stječe se određen broj ECTS bodova.
Za sve stupnjeve studija obvezno je položiti propisan broj i obveznih predmeta i izbornih predmeta.
Izborni predmeti se polažu ili usmeno ili u obliku pisanih radova. Za svaku će akademsku godino biti točno propisano koliko treba biti i usmenih ispita i pisanih radova i koja je njihova bodovna vrijednost.
Na bodovanje utječe i uspješno svladane obveze predmeta/kolegija i postignuta ocjena. Ocjena dovoljan (u usmenom i pisanom ostvaraju) ima vrijednot jednog boda, ocjena dobar donosi dva boda, ocjena vrlo dobar donosi tri boda, a ocjena odličan četiri boda. Pet bodova ostvaruje odlično ocijenjen pismeni rad. Predmeti koji se boduju do deset udvostručuju ovaj bodovni slijed.
5. Predmeti, nositelji predmeta
1. Bitni čimbenici u rekonstrukciji hrvatskoga kulturnoga identiteta/Povijest hrvatske kuture (akademik Josip Bratulić)
2. Razvojni tijek hrvatske kultre (prof. dr. Stipe Botica)
3. Kulturna dobra Hvata - baštinjena iz pradomovine (prof. dr. Vitomir Belaj)
4. Interakcije stilova u hrvatskoj umjetnosti/kulturi (akademik Tonko Maroević)
5. tendencije u suvemenoj hrvatskoj kulturi (doc. dr. Zvonko Maković)
6. Antičke kulturne vrednote - baština svih kultura (prof. dr. Marina Milićević-Bradač)
7. Rimljani i njihovi spomenici kao prilog kulturnoj baštini Hrvatske (prof. dr. Mirjana Sanader)
8. Hrvatska ranosrednjovjekovna kultura i umjetnost (dr. sc. Mirjana Matijević Sokol)
9. Kultura i znanost hrvatskog srednjovjekovlja (akademik Franjo Šanjek)
10. Hrvatsko glagoljaštvo (akademik Stjepan Damjanović)
11. Hrvatsko latinsko srednjovjekovlje (prof. dr. Olga Perić)
12. Hrvatski latinizam (prof. dr. Darko Novaković)
13. Marko Marulić Marul (akademik Mirko Tomasović)
14. Književna kultura u Hrvatskoj u 18. stoljeću (prof. dr. Dunja Fališevac)
15. Europski kontekst starije hrvatske književnosti (doc. dr. Davor Dukić)
16. Hrvatska nacija i nacionalni identitet u 19. st. procesi, ideologije, politika (akademik Nikša Stančić)
17. Hrvatska usmena književnost (prof. dr. Stipe Botica)
18. Kultura hrvatskog iseljeništva (dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović)
19. Turske teme u hrvatskoj kulturi (prof. dr. Ekrem Čaušević)
20. Hrvatska dijalektologija (dr. sc. Mira Menac- Mihalić)
21. Onomastika u Hrvata (dr. sc. Anđela Frančić)
22. Prinos Bosne Srebrene hrvatskoj kulturi (prof. dr. Ivo Pranjković)
23. Jezik i kultura (prof. dr. Josip Silić)
24. Književni jezik u Hrvata (prof. dr. Marko Samardžija)
25. Hrvatska popularna kultura (prof. dr. Krešimir Nemec)
26. Hrvatsko kazalište kao integralni dio hrvatske kulture (akademik Nikola Batušić)
27. Hrvatska glazbena baština (dr. sc. Hana Breko)
28. Hrvatska filmska baština (dr. sc. Mato Kukuljica)
29. Iz hrvatske filozofijske baštine (dr. sc. Ljerka Schiffler)
30. Filozofija i književnost (prof. dr. Milivoj Solar)
31. Kulturnoantropološke studije hrvatske kulture i identiteta (dr. sc. Jasna Čapo Žmegač)
32. Hrvatska književna periodika (prof. dr. Vinko Brešić)
33. Zagrebačka književnoznanstvena škola (prof. dr. Dubravka OraićTolić)
34. Hrvatska književnost iz rodne vizure (prof. dr. Dubravka Oraić Tolić)
35. Figure i diskurzi (prof. dr. Krešimir Bagić)
36. Interkulturna interpretacija (prof. dr. Zvonko Kovač)
37. Jezični identitet – hrvatski, južnoslavenski, slavenski (doc. dr. Anita Peti-Stantić)
38. Socijalni položaj hrvatske knjige tijekom stoljaća (prof. dr. Aleksandar Stipčević)
39. Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkoga znanja (2004.) (prof. dr. Damir Boras)
40. Hrvatski spomenici kulture na UNESCOvu popisu (program opisao pok. prof. dr. Radovan Ivančević)
( Studentima će se ponuditi, zavisno o pojedinačnom stručnom interesu, i drugi sadržaji/predmeti iz širega, interdisciplinarnog, opsega hrvatske kulture.
Još je skupina uglednih znanstvenika obećalo opise svojih predmeta).
(I drugi stručnjaci koji žele sudjelovati u ovome studiju mogu dostaviti opise kolegija. Takvi sadržaji, fakultativni, po potrebi će se ponuditi studentima.
Zasada su na popisu ovi fakultativni kolegiji:
6. Prijedlog plana i programa obveznih i izbornih predmeta/kolegija
1. godina
|
1. semestar |
satnica |
bodovi |
|
obvezno: Interakcija stilova u hrvatskoj umjetnosti/kulturi |
30 sati |
do 10 |
|
Povijesni tijek hrvatske kulture ili Bitni čimbenici u rekonstrukciji hrvatskoga kulturnoga identitetA |
15 sati |
do 5 |
|
izborno: Dva izborna predmeta, kojima će se zadovoljiti želje pristupnika, shodno pojedinačnome stručnom interesu |
2x15 sati |
do 5 |
|
|
|
|
|
2. semestar |
15 sati |
do 5 |
|
obvezno: Interakcija stilova u hrvatskoj umjetnosti/kulturi |
|
|
|
Izborno: Odabir triju izbornih predmeta /iz popisa/ kojima će voditelji obveznih predmeta sugerirati studentima najvažnije i najprikladnije sadržaje za stilska obilježja u razvoju hrvatske kulture |
3x15 |
3x do 5 |
|
|
|
|
DRUGA godina
|
obvezno: Tendencije u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti/kulturi |
15 sati |
do 5 |
|
Hrvatska popularna kultura |
15 sati |
do 5 |
|
Mentorski rad (prošireni predmet mentora |
30 sati |
do 5 |
|
Na preporuku mentora bira se još jedan izabrani predmet blizak struci |
15 sati |
do 5 |
|
|
|
|
|
4. semestar |
|
|
|
Mentorski rad (iz stručnoga područja magistarskog/doktorskog rada |
30 sati |
do 5 |
|
U doktorskome studiju obvezno još jedan izborni predmet, vezan za stručno područje |
15 sati |
do 5 |
TREĆA godina
|
5. semestar |
|
|
|
Obvezno: Mentorski rad (iz područja doktorskoga rada)
|
30 sati |
do 10 |
|
Jedan izborni predmet, na poticaj mentora, iz opsega komparativnoga područja (za supostavljanje hrvatske kulture u poredbeni odnos)
|
15 sati |
do 5 |
|
|
|
|
|
6. semestar |
|
|
|
Obvezno: Mentorski rad, i izrada doktorata |
30 sati |
do 10 |
(VAŽNO, I ZA RASPRAVU: U magistarskom poslijediplomskom studiju student ima raznih oblika nastave od 240 do 260 sati i može ostvariti do 90 bodova. Za stupanj magistra znanosti, koji se stječe izradom i obranom magistarskog rada, od mogućih 90 bodova, mora imati najmanje 75 bodova.
U doktorskom studiju raznih oblika nastave ima do 320 sati. Za stupanj doktora znanosti, koji se stječe izradom i obranom doktorskoga rada, od mogućih 120 bodova mora imati najmanje 105).
7. Praćenje vrsnoće i uspješnosti studija
Stručno vijeće poslijediplomskoga studija hrvatske kulture kontinuirano prati vrsnoću i uspješnost studija, pojedinačni uspjeh pristupnika, pojedinačnp napredovanje u radu, prati kvalitetu programa nastave i izvođenja nastave, druge stručne aktivnosti pristupnika, izvedbe sinospsisa. Prati se vrsnoća pojedinih predmeta/kolegija. Povremeno se, o svemu što je vezano za studij, provodi studentska anketa.
8. Usporedivost
Po temeljnoj koncepciji ovaj je program poslijediplomskoga studija hrvatske kulture usporediv sa sličnima u europskome studijekome krugu. U ovakvome tipu poslijediplomskih studija nastava je pretežito organizirana prema načelu izbornih kolegija i mentorskih konsultacija. Takve modele imaju Institut für Kulturwissenschaft u Leipzigu, Humbolt Universität u Berlinu, Karlovo sveučilište u Pragu, Jagellonsko sveučilište u Krakovu.
Opći koncept poslijediplomskoga studija hrvatske kulture slijedio je koncepciju takvih studija, ali i hrvatske kulturne, kulturološke i nacionelne specifičnosti.
Popis predmeta, nositelja predmeta, obvezne literature za predmet, životopis
Uključujući se i krug zapadne (latinske) kršćanske civilizacije, Hrvati su dugi niz stoljeća - na granici prema Bizantu i Istočnom kršćanstvu - participirali u kulturnim dobrima jedne i druge kršćanske ekumene. Rana pisana kultura Hrvata označena je trojičnošću: ona je tropismena (latinica, glagoljica, ćirilica) i trojezična (latinska, staroslavenska, hrvatska). Hrvati se rano uključuju u velika povijesna kretanja; sudjeluju u velikim duhovnim pokretima srednjega vijeka. Nosioci tih velikih preobražaja jesu prvenstveno samostani s redovničkim bratstvima - benediktinci, pavlini, a zatim franjevci i dominikanci kojima je premrežen hrvatski prostor uz obalu, u gradskim komunama, kao i u unutrašnjosti Hrvatske. Upravo su samostani nosioci kulturnih kretanja više nego biskupi ili biskupska središta u tom razdoblju hrvatske kuulture i političke povijesti u kojem se nije jače nametnulo neko političko i kulturno središte, budući da su dijelovi današnje Hrvatske od 12. stoljeća dalje u sastavu drugih većih političkih cjelina: Ugarske, Habsburške Monarhije, Venecije, Otomanskoga carstva. Nije zato neobično da se i u prividno skromnim i siromašnim sredinama kao što su Split, Trogir, Šibenik - na granici prema kršćanskim neprijatelja s Istoka razvija snažna kulturna djelatnost koja ima snažnog odraza i u onovremnoj Europi. I posve male sredine, kao što je istarska glagoljaška regija uspjela je prirediti i tiskati prvu hrvatska tiskanu knjigu, glagoljski Misal (1483), ali odmah nakon nje slijedi i latinički lekcionar, sastavljen i priređen u latinaškoj sredini, u Splitu, koji će dati snažan prilog u razvitku hrvatskoga jezika.
Hrvati se uključuju i u druga europska kulturna i društvena kretanja kao što su humanizam, renesansa, protestantska reformacija i katolička obnova. Budući da je Hrvatska zahvaćena teškim ratovima s Turcima, ali i građanskim ratom nakon 1527, brojni su hrvatski intelektualci kao diplomati na kraljevskim dvorovima i u službi rimskih papa, šireći spoznaju o važnosti hrvatskog nastojanja da se očuvaju kršćanske granice i obrani Europa od islamizacije. To je našlo odraza i u književnim djelima na latinskom i na hrvatskom jeziku.
Hrvatska književnost do 19. stoljeća (a i kasnije) morala je služiti i posve određenim nacionalnim ciljevima, ali je služila i umjetnosti iskaza. U tome prednjači Dubrovnik, slobodna republika.
U 19. stoljeću - u doba nacionalne integracije, događa se i preporod književnosti, prihvaća se jedinstveni jezik i pravopis za sve Hrvate, a tada se osnivaju i najznačajnije kulturne i znanstvene ustanove: Matica hrvatska, Društvo svetog Jeronima, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Naša je akademija (uostalom kao i Sveučilište) bila okrenuta širem prostoru nego što ga nastavaju Hrvati, nastojeći služiti svim narodima Slavenskoga Juga. Hrvatska je, naime, kultura oduvijek bila okrenuta i Zapadu i Istoku, nastojeći biti na službi mnogo širem okružju nego što je hrvatski povijesni i politički prostor.
Nositelj predmeta: prof. dr. Stipe Botica
Kultura: pojmovno određenje. Presjek velikih svjetskih kultura i civilizacija. Hrvatski kulturni pejzaž. Hrvatska baština iz vremena Ilira. Kultura Romana na hrvatskom prostoru. Pojava i razvoj kršćanstva. Stanje kulture za dolaska Hrvata. Starohrvatsko kulturno razdoblje. Kultura kroz srednji vijek. Mijene stilskih formacija. Hrvatski kulturni i politički integralizam za ilirskog pokreta. Od vremena kulturnih izama. Neke oznake hrvatske kulture danas.
Literatura:
1. Dimitrijević/Pandžić/Težak Gregl, Prapovijest. Institut za povijest umjetnosti 1, Zagreb 1998.
2. Ivančević, R. Umjetničko blago Hrvatske. "Motovun", Zagreb 1993.
3. Šanjek, F. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. "Kršćanska sadašnjost", Zagreb 1996.
4. Katičić, R. Litterarum studia. MH, Zagreb 1998.
5. Hunt, L. Nova kulturna historia. Naklada Ljevak, Zagreb 2001.
6. Supičić, I. (ur.) Hrvatska i Europa. HAZU i AGM, knj. I. i II. Zagreb 1997.
7. Botica, S. Lijepa naša baština. Književno-antropološke studije. Hrvatska
sveučilišna naklada, Zagreb 1998.
Nositelj predmeta: dr. sc. Vitomir Belaj
Sadržaj kolegija:
· Koncepti o Hrvatima i pripadnosti slavenskoj zajednici naroda (autohtonost, doseljavanje, iransko podrijetlo);
· Povijest traganja za praslavenskim elementima u hrvatskoj kulturi, posebice:
Ř A.M. Relković (riječi), Martin Sabolović (sudjelovanje u projektu na rekonstrukciji praslav. kulture), M.P. Katančić (autohtonistička koncepcija), Petar Nižetić, N. Nodilo;
Ř A. Radić, M. Gavazzi (“kulturna analiza” hrvatske narodne kulture, studije o praslavenskoj baštini), B. Bratanić (oraće sprave);
Ř R. Katičić, V. Belaj (studije o rekonstrukciji praslavenskih obrednih tekstova i obreda);
s opisom spoznaja pojedinih autora;
· sinteza dosadanjih spoznaja.
Literatura:
BELAJ, Vitomir (2000): The Croats and their Folk Culture. U: Croatian folk Culture at the crossroads of worlds ans eras. Katalog istoimene izložbe u Budimpeštanskome povijesnom muzeju, siječanj-ožujak 2000. Str. 25-35.
BELAJ, Vitomir (2001): Die kroatische Ethnologie im europäischen Kontext. U: Jasna »apo Žmegač, Reinhard Johler, Sanja Kalapoš, Herbert Nikitsch (ur.): Kroatische Volkskunde/Ethnologie in den Neunzigern, Wien, Institut für Europäische Ethnologie. Str. 51-68.
BELAJ, Vitomir (2001): Hrvati i njihova kultura. U: Vitez, Zorica i Aeksandra Muraj (ur.): Hrvatska tradicijska kultura na razmeđi svjetova i epoha. Izd. Barbat, Galerija Klovićevi dvori i Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, str. 27-36.
BELAJ, Vitomir (1998): Hod kroz godinu. Golden Marketing, Zagreb.
»APO ŽMEGA», Jasna, Aleksandra Muraj, Zorica Vitez, Jadranka Grbić, Vitomir Belaj: Hrvatska etnografija. Matica hrvatska, Zagreb 1998.
GAVAZZI, Milovan (1959): Sudbina stare slavenske baπtine kod jućnih Slavena (Biblioteka Etnološkog društva Jugoslavije 2, Beograd).
GAVAZZI, Milovan (1978): Vrela i sudbine narodnih tradicija. (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb).
GAVAZZI, Milovan (1991): Baština hrvatskog sela. (Otvoreno sveučilište, Zagreb; 19912).
Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
Rođen 8. XI. 1937. u Mariboru, Slovenija, Hrvat. Školovao se u Zagrebu, diplomirao etnologiju 1961., magistrirao 1966., doktorirao 1979. Od 1961.-1970. kustos u muzejima u Varaždinu i Ptuju, zatim asistent, docent i od 1985. red. prof. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1988. djeluje kao honorarni profesor na Filozofskome fakultetu Univerze u Ljubljani (kolegiji: Komparativna slavenska mitologija, Slavenska etnologija). U akad. god. 1989./90. gost-profesor na Sveučilištu u Beču (kolegiji: Hrvatska etnologija i Hrvatski boćićni običaji). Osnovni interes: povijest etnoloπke misli, napose u Hrvata, pučka pobožnost, vjerovanja. Istražuje mitoloπku pozadinu slavenskih običaja. Osnivač i glavni urednik Studia Ethnologica Croatica, član više redakcija u zemlji i inozemstvu, član radnik Matice Hrvatske, redoviti član Hrvatskoga marioloπkoga instituta, dopisni član Pontificia Academia Mariana Internationalis, Rim.
(Akademik Maroević je u podužem opisu ovoga predmeta naznačio da će se promatrati istovremene tendencije u mijeni stilova hrvatske kulture /od romanike, gotike, renesanse, baroka do novijih stilova/ i to u svim dominantnim ostvarajima hrvatske kulture /likovnoj, književnoj i glazbenoj umjetnosti/. Odabir literature bit će prilagođen potrebama studenata, njihovim interesima i "ciljanoj" namjeni).
Antičake kulturne vrednote – baština svih kultura
Nositelj predmeta: dr.sc. Marina Milićević Bradač
Cilj kolegija govori o antičkoj kulturi i civilizaciji na hrvatskom prostoru, onoliko koliko je poznato iz grčkih i rimskih izvora i iz arheološkog materijala. Kako je hrvatski prostor bio integralan dio rimskog svijeta, onda se mora spomenuti i općenite rimske civilizacijske odlike, kao točku usporedbe za ono što je poznato iz ovih naših krajeva.
Kolegij nije zamišljen kao jedan zadan popis poglavlja i tema koje se stalno ponavljeju, već kao problemski – pojedine teme pokušavaju se obraditi na znanstveni način, kao informacija studentima, ali i kao primjer kako se obrađuju pojedini problemi iz arheološke znanosti.
Ako arheologiju shvatimo kao PROUČAVANJE MATERIJALNIH TRAGOVA PROŠLIH ŽIVOTA, onda nam je lako razumjeti zašto se danas moderna znanost bavi svim aspektima svakodnevice. U skladu s tim kolegij se bazira više na civilizacijskim aspektima svakodnevice nego na opisivanju arheoloških nalaza. Kao promjer za tematiku pojedinih poglavlja možemo navesti:
- ekonomija, trgovina, obrt, porodjelstvo, ekološka situacija
- hrana, piće, odijevanje
- duhovni svijet: religijska vjerovanja I duhovnost svakodnevice koja se vidi na natpisima
Literatura:
Naslova koji bi se bavili antropologijom antike na hrvatskom je jeziku malo i zato je popis literature vrlo kratak.
Nenad Cambi, Antika (Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knjiga 2), Naklada Ljevak, Zagreb 2002.
Marin Zaninović, Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Branimir Gabričević, Studije i članci o religijama i kultovima antičkog svijeta, Književni krug, Slit, 1987.
Marina Milićević Bradač, “Bromo, a ne Bromije” (pivo u antici), Opuscula Archaeologica 23-24, 1999-2000, 65-76.
Prije uspostave rimske vlasti na teritoriju današnje Hrvatske živjeli su ilirski i keltski narodi.
Prvi zabilježeni sukob između Rimljana i Histra, koji su nastanjivali najsjevernije obalno područje, zbio se tako 221. g. pr. Krista. Povod mu je bio, kako je napisao Orozije, histarski napad na rimske lađe sa žitom (Oros. 4,13,16). Taj Orozijev zapis, osim što izravno govori o uzrocima rata, neizravno donosi i podatke o tome da su Rimljani već poznavali istočnu obalu Jadrana i koristili se njome za trgovačku plovidbu. Već nekoliko godina ranije (229. g. pr. Krista) upliću se Rimljani u sukob s ilirskom kraljicom Teutom. Već tada, ili najkasnije nakon poraza kralja Gentija 168. g. pr. Krista Rimljani uspostavljaju protektorat nad otocima i obalom.
Oktavijan je 35. g. pr. Krista odlučio osigurati sjevernu granicu Italije. U tom se razdoblju okrenuo i prema Iliriku nastojeći osigurati i prijelaze prema istoku. Tim je pohodima dospio do rijeke Save, a čini se i do njezina ušća, jer Kasije Dion izvješćuje da su rimski vojnici tom prigodom doprli i do Dunava. Siscia je u to vrijeme postala rimska uporišna točka. U godinama 12 – 11. pr. Krista vodio je Tiberije Prvi panonski rat kada je prijeđena crta Save, pa je nova granična crta bila na sjeveru rijeka Drava, a na istoku Dunav.
Nakon gušenja više ustanaka lokalnog stanovništva, nazadovoljnog rimskom vlašću, u tim je krajevima zavladao mir koji je donio ekonomski prosperitet. Osnivaju se brojna naselja i gradovi, bujaju trgovina i zanatstvo, a stanovništvo se romanizira te potom vrlo rano i kristijanizira.
Iako je stanovništvo rimske provincije Panonije koja se dijelom nalazila na današnjim hrvatskim područjima, zbog blizine granice bilo više ugroženo od provincije Dalmacije, živjelo se gotovo do kraja 4. st. u miru. Prvi veliki potresi događaju se nakon navale barbarskih plemena. Tako su gotska plemena 395. g. prvi put doprla i do Salone. Najkasnije 456. g. Panonija je čvrsto u rukama Gota, a nešto je kasnije i Dalmacija. Iako je Bizant uspio povratiti neke krajeve, ipak je morao popustiti pod navalama Avara i Slavena. Tako u 7. st. upravu u Saloni preuzimaju Slaveni - Hrvati.
Literatura
N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.
R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre, Pula, 1998.
D. Rendić – Miočević, Iliri i antički svijet, Split 1989.
M. Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999.
M. Sanader, Antički gradovi u Hrvatskoj, Zagreb, 2001.
M. Sanader, Arheološke studije i ogledi, Zagreb, 2002
M. Sanader, Tilurium I. Istraživanja - Forschungen 1997 – 2001. Zagreb 2003.
P. Selem, Izidin trag – egipatski kultni spomenici u rimskom Iliriku, Split, 1997.
A. Starac, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji I i II, Pula, 1999.
M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb, 1976.
A. Škegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1999.
M. Zaninović, Od Helena do Hrvata, Zagreb, 1996.
Hrvatska ranosrednjovjekovna kultura i umjetnost
Nositelj predmeta: dr. sc. Mirjana Matijević Sokol
Rođena je 1952. u Splitu. Diplomirala je arheologiju i latinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1976. godine. Magistrirala je 1985. godine s temom Toma Arhiđakon o počecima crkvene organizacije u srednjovjekovnom Splitu, a doktorsku disertaciju Toma Arhiđakon i njegovo djelo obranila je 1999. godine. Predaje Srednjovjekovni latinitet i Pomoćne povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za povijest. Izabrana je za docenta 1999.
Predmet istraživanja Mirjane Matijević Sokol je život i djelatnost Tome Arhiđakona i njegova “Salonitanska povijest”. Bavi se srednjovjekovnom epigrafičkom baštinom i drugim pisanim povijesnim vrelima. Napisala je više radova s toga područja. Suradnica je na projektu HAZU Hrvatska i Europa. Također se bavi izdavanjem diplomatičke građe te diplomatičkim i kronološkim problemima naših srednjovjekovnih dokumenata. Sudjeluje u radu na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Hrvatska 1102-1526 čiji je voditelj akademik Tomislav Raukar. Suradnica je Leksikografskog zavoda na projektu Hrvatska enciklopedija.
Uz sedamdesetak objavljenih znanstvenih i stručnih radova te tri knjige sudjelovala je s predavanjima na dvadesetak znanstvenih i znanstveno-stručnih skupova.
Opis predmeta: Kratki povijesni pregled razdoblja vladanja hrvatskih narodnih vladara (VIII. - XII. st.). Jezik, pismenost i književnost. Latinska pisma: beneventana i karolina. Glagoljaštvo i glagolizam. Skriptoriji i kancelarije. Diplomatički zapisi, narativna vrela, epigrafički spomenici. Likovne umjetnosti. Predromaničko graditeljstvo, pleterna plastika - skulptura, slikarstvo, iluminacije rukopisa. Materijalna kultura - artes minores. Glazbena umjetnost: počeci hrvatske glazbe i glagoljaško pjevanje. Interakcija sa susjednim zemljama i kulturama. Hrvatske posebnosti u europskim okvirima.
Literatura:
Delonga, V., Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, MHAS, Split 1996.
Gunjača, S. - Jelovina, D., Starohrvatska baština, Zagreb 1976.
Hercigonja, E., Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, MH, Zagreb 1994.
Hrvati i Karolinzi. Katalog izložbe, MHAS, Split 2001.
Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, I, HAZU i AGM, Zagreb 1997.
Jelovina, D., Starohrvatske nekropole, Čakavski sabor, Split 1976.
Katičić, R., Litterarum studia, MH, Zagreb 1998.
Matijević Sokol, M. - Sokol, V., Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Hrvatski studiji i Hefti, Zagreb - Milano 1999.
Rapanić, Ž., Predromaničko doba u Dalmaciji, Logos, Split 1987.
Kultura i znanost hrvatskog srednjovjekovlja
Nositelj predmeta: Franjo Šanjek
Hrvati i razvoj znanosti u europskom srednjovjekovlju od Hermana Dalmatina do Ludovika Crijevića Tuberona. Hrvati i Europa duha (Hrvati na europskim sveučilištima). Hrvati i europske integracije (Ivan Stojković, Marko Marulić i dr.). Crkva, knjiga i školstvo na hrvatskim prostorima u srednjem vijeku (samostanske i katedralne škole, Kažotić i ‘generalni studij’ zadarskih dominikanaca). Redovništvo i heterodoksni bosansko-humski krstjani u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi.
Literatura:
Herman Dalmatin, Rasprava o bitima, sv. I-II, Pula 1990.; F. Šanjek, Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Srednji vijek, Zagreb 1993.; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi i ideje, Zagreb (Školska knjiga) 1997.; Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. I-II, Zagreb 1997. i 2000.; F. Šanjek, Hrvati i Pariško sveučilište, 13.-15. stoljeće, Rad HAZU, 476/1998., str. 109-147.; F. Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, 13.-15. stoljeće, Zagreb (Barbat) 2003.; Povijest Hrvata, sv. I. Srednji vijek, Zagreb (Školska knjiga) 2003.
Povijesni okviri nastanka i djelovanja hrvatskoga glagoljaštva. Glagoljaštvo kao sastavnica trojezične i tropismene hrvatske srednjovjekovne kulture. Prostorne odrednice. Hrvatsko, slavensko i europsko u hrvatskom glagoljaštvu. Funkcionalnostilska razvedenost hrvatskoglagoljskih tekstova: epigrafika, liturgija, pravo, beletristika. Hrvatkoglagoljski tektovi kao izvor za hrvatsku književnu i jezičnu povijest. Grafetičke osobine hrvatskoglagoljskih tekstova. Iluminacije u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Glagoljaški tisak. Glagoljaštvo u novovjekim književnim, filološkim i političkim interpretacijama.
Bratulić, J. Leksikon hrvatske glagoljice. Minerva, Zagreb, 1995.
Damjanović, Stj. Tragom jezika hrvatskih glagoljaša. HFD, Zagreb 1984.
Damjanović, Stj. Slovo iskona. MH, Zagreb, 2002.
Fučić, B. Glagoljski natpisi. Djela JAZU 57, Zagreb 1982.
Hercigonja, E. Srednjovjekovna književnost. Povijest hrvatske književnosti 2, Liber –
Mladost, Zagreb, 1975.
Hercigonja, E. Nad iskonom hrvatske knjige. Liber, Zagreb 1983.
Hercigonja, E. Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, MH,
Zagreb, 1994.
Mihaljević, M. Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika.
Filozofski fakultet, Biblioteka SOL, Zagreb, 1991.
Nazor, A. Hrvatskoglagoljske inkunabule. «Croatica» 37 – 39, str. 229 – 257, Zagreb,
1993.
Tandarić, J. Hrvatskoglagoljska liturgijska književnost. Novaę i vethaę, Zagreb, 1993.
Stjepan Damjanović (1946) redoviti je profesor i voditelj Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je (1977) i doktorirao
(1982) temama iz jezika hrvatskoglagoljskih tekstova. Njegovi znanstveni i stručni radovi tiču
se najviše najstarijih razdoblja hrvatske jezične povijesti, paleoslavističke i slavističke problematike. Priredio je (sam ili u suautorstvu) desetak knjiga, a njegove autorske knjige su:
Tragom jezika hrvatskih glagoljaša (1984), Opširnost bez površnosti: podsjetnik na život i djelo V. Jagića (1988), Jedanaest stoljeća nezaborava( 1991), Staroslavenski glasovi i oblici
( 1993, 1995, 2000), Jazik otačaski (1995), Filološki razgovori (2000), Slovo iskona, Staroslavenska/ starohrvatska čitanka (2002).
Hrvatsko latinsko srednjovjekovlje
Nositelj predmeta: dr. sc. Olga Perić
Sadržaj predmeta
Od klasičnog do srednjovjekovnog latinskog (književni latinski i govorni latinski do kraja VI. st., reforma Karla Velikog i njezina važnost na jezičnom planu). Konstitutivni elementi srednjovjekovnog latinskog. Formalne karakteristike (pravopis, izgovor, naglasak, glasovne osobitosti, morfosintaksa, leksik). Određivanje srednjovjekovnog latinskog kao samostalnog lingvističkog fenomena i jezika zajednice «res publica litterarum». Kriteriji vrednovanja srednjovjekovnih latinskih tekstova. Dualizam i stilska raznolikost srednjovjekovnog latiniteta. Osobitosti latiniteta hrvatskog srednjovjekovlja. Analiza izabranih natpisa, isprava i tekstova, npr.: nadgrobni natpis kraljice Jelene, Trpimirova i Muncimirova darovnica, Rižanski pravorijek, Zadarski kartular Sv. Marije, Supetarski kartular, Toma Arhiđakon Historia Salonitana, Opsada Zadra i dr.
Karl Strecker, Einführung in das Mittellatein, Berlin 1939.
(engl. prijevod R.B. Palmera, Introduction to medieval Latin 1963.)
D. Norberg, Manuel pratique de latin médiéval, Paris 1968
V. Paladini, M. De Marco, Lingua e letteratura mediolatina, Bologna 1980
K. Langosch, Lateinisches Mittelalter, Darmstadt 1983.
J. Stipišić, Pomoćne povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb 1991.
F. Mantello, A.G. Rigg, Medieval Latin, Washington 1996.
R. Katičić, Litterarum studia, Zagreb 1998.
Peter Stotz, Handbuch zur Lateinischen Sprache, München 1998.
Medieval Latin – General Bibliography: http//members. aol.com/greghays/MLBiblio.htm
Olga Perić, izvanredni profesor na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz latinskog jezika (Uvod u latinsku folologiju, Latinska historijska gramatika, srednjovjekovni latinitet). Gost profesor na Filozofskom fakultetu u Puli. Magistrirala i doktorirala iz područja hrvatskog srednjovjekovnog latiniteta (Jezične i stilske osobitosti djela Tome Arhiđakona Historia Salonitana). Znanstvena istraživanja usmjerena su prema hrvatskom latinizmu od srednjega vijeka do XVIII st. (najstarije hrvatske isprave, srednjovjekovni književni tekstovi, hrvatski latinisti: Jan Panonije, Ivan Vitez od Sredne, Juraj Šižgorić, Franjo Niger, Faust Vrančić, Ivan Tomko Mrnavić, A. A. Baričević). Sudjelovala na skupovima u zemlji i inozemstvu: u Salamanci, Lisabonu, Gentu, Salzburgu, Trstu, Ferrari. Članica Međunarodnog odbora za klasične jezike (Gent) i urednica časopisa Živa antika (Skopje).
Nositelj predmeta: dr. sc. Darko Novaković
Latinski je na natpisima hrvatskih vladara i u njihovoj službenoj korespondenciji posvjedočen u devetom stoljeću. Sve do sredine devetnaestoga stoljeća, kad je konačnom pobjedom ideologije nacionalnoga preporoda prestao biti službenim jezikom Sabora i nastavnim jezikom u hrvatskim školama, latinski u hrvatskoj književnosti ravnopravno supostoji s narodnom jezikom. Takav bilingvizam sam po sebi nije nikakva hrvatska specifičnost, jer se slična pojava može uočiti i u drugim sredinama. Ono što je atipično u hrvatskome latinitetu jest njegova trajnost i iznimno bogata produkcija. Prema gruboj računici oko 2500 hrvatskih latinista uspjelo je poneko svoje djelo objaviti tiskom.
U kolegiju se, na tragu prethodno utvrđenih interesa slušača, predstavljaju pojedini žanr, razdoblje ili autorski opus.
Literatura:
Krstić, K. Humanizam kod Južnih Slavena, “Enciklopedija Jugoslavije”, sv. 4, Zagreb, 1960, str. 287-303.
Krstić, K. Latinitet kod Južnih Slavena, “Enciklopedija Jugoslavije”, sv. 5, Zagreb, 1962, str. 478-494.
Hrvatski latinisti - Croatici auctores qui Latine scripserunt. Ur. Veljko Gortan i Vladimir Vratović. sv.1-2, Zagreb 1969-1970
Vratović, V. Hrvatski latinizam i rimska književnost. Zagreb 1989.
Novaković, D. Latinsko pjesništvo hrvatskoga humanizma, u: M. Tomasović – D. Novaković Marko Marulić - Hrvatski latinisti, Zagreb, 1994, str. 53-119.
Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije K. Nemec, ur. D. Fališevac, K. Nemec, D. Novaković, Zagreb, 2000.
Nositelj predmeta: Dunja Fališevac
Sudjelovanje pojedinih regija u hrvatskoj književnoj kulturi 18. stoljeća.
Književnoperiodizacijske odrednice hrvatske književnosti 18. stoljeća: barok,prosvjetiteljstvo, klasicizam, rokoko. Poetički zapisi u književnosti 18. stoljeća. Visoko i nisko, elitno i pučko. Procesi sekularizacije i demokratizacije u književnoj kulturi 18. stoljeća: sakralno i profano. Žanrovi književnosti 18. stoljeća. Stih i proza u književnosti 18. stoljeća. Svjetonazori u književnosti 18. stoljeća. Antropološki aspekti hrvatske književne kulture u 18. stoljeću.
Literatura
T. Matić, Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda, Djela HAZU, knj. XLI, Zagreb 1945.
Hrvatski latinisti II, pisci 17-19. stoljeća, priredili V. Gortan i V. Vratović, PSHK, knj. 3, Zagreb 1970.
M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do preporoda, Zagreb 1961.
J. Rapacka, Zaljubljeni u vilu (poglavlja: Popularne kodifikacije domaće tradicije; Uloga regionalizma u hrvaskoj kulturi), Split 1998.
M. Solar, Povijest svjetske književnosti (poglavlja: barok; klasicizam i prosvjetiteljstvo), Zagreb 2003.
S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti; Od Gundulićeva 'poroda od tmine' do 'Razgovora ugodnog naroda slovinskoga' iz 1756, Zagreb 1999.
D. Fališevac, Kaliopin vrt II; Studije o poetičkim i ideološkim aspektima hrvatske epike, Split 2003.
D. Dukić, Poetike hrvatske epike 18. stoljeća, Split 2002.
P. A. Alt, Aufklärung, Stuttgart – Weimar 1996.
Europäische Aufklärung (I. dio), Neues Handbuch der Literaturwissenschaft, sv. 11, ur. W. Hinck, Frankfurt am Main 1974.
Z. Kravar, Nakon godine MDC, Dubrovnik 1993.
Dunja Fališevac
Biografija
Dunja Fališevac (1946) profesorica je starije hrvatske književnosti na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu (Njemačka, Italija, Poljska). Kao gost-profesor držala je predavanja u Institutu za slavensku filologiju Varšavskog sveučilišta, u Institutu za jezik i književnost istočne Europe Sveučilišta u Udinama, u Institutu za slavistiku Rurskog sveučilišta u Bochumu.
Nekoliko puta predavala je ili bila voditeljica kolegija na poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Objavila je više knjiga iz starije hrvatske književnosti i priredila nekoliko zbornika. Spomenut ćemo samo neke:
Hrvatska srednjovjekovna proza (Književnopovijesne i poetičke osobine), Zageb 1980.
Dživo Bunić Vučić, Zagreb 1987.
Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb 1989.
Smiješno & ozbiljno u staroj hrvatskoj književnosti, Zagreb 1995.
Kaliopin vrt; studije o hrvatskoj epici, Split 1997.
Hrvatska epika do preporoda, prir. i predgovor napisala D. F., Zagreb 1998.
Kaliopin vrt II; studije o poetičkim i ideološkim aspektima hrvatske epike, Split 2003.
Urednički rad:
Zbornik Milana Ratkovića, ur. J. Bratulić i D. Fališevac, Croatica, XVIII, sv. 26/27/28, Zagreb 1987.
Književni barok, ur. Ž Benčić i D. Fališevac, Zagreb 1988.
Hrvatski književni barok, ur. D. Fališevac, Zagreb 1991.
Tropi i figure, ur. Ž. Benčić i D. Fališevac, Zagreb 1995.
Nositelj predmeta. dr. sc. Davor Dukić
Tradicionalna i moderna eurocentričnost komparatistike (european studies). Hrvatska komparatistika i komparativno proučavanje hrvatske književnosti (kraći povijesni pregled). "Domaće" i "strano" u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti. Genetički odnosi hrvatske dopreporodne književnosti: talijanski utjecaji u 16. i 17. stoljeću, njemački utjecaji i "francuska moda" u 18. stoljeću. Tipološka usporedba hrvatske i drugih slavenskih književnosti ranog novovjekovlja. Elementi orijentalne kulture i interes za nju. Perspektive poredbene kroatistike u okvirima filološkog i kulturnopovijesnog proučavanja.
- Komparatistik und Europaforschung. Perspektiven vergleichender literatur- und Kulturwissenschaft. Ur. H. Dyserinck i K. U. Syndram. Bonn – Berlin: Bouvier. 1992.
- Slamnig, Ivan: "Hrvatska književnost prije preporoda kao dio evropskog književnog kretanja". U: Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Ur. A. Flaker, K. Pranjić. Zagreb: Liber. 1970. 19-49.
- Matić, Tomo. Iz hrvatske književne baštine. Zagreb – Slavonska Požega: Matica hrvatska. 1970.
- Hrvatska književnost u europskom kontekstu. Ur. A. Flaker, K. Pranjić. Zagreb: ZZK. 1978.
- Zorić, Mate. Književni dodiri hrvatsko-talijanski. Split: Književni krug. 1992.
- Kravar, Zoran. Nakon godine MDC. Dubrovnik: Matica hrvatska. 1993.
- Torbarina, Josip. Kroatističke rasprave. Zagreb: Matica hrvatska. 1997.
- Rapacka, Joanna. Zaljubljeni u vilu: Studije o hrvatskoj književnosti i kulturi. Split: Književni krug. 1998.
Davor Dukić (Zadar 1964) – Završio studij komparativne književnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1989), gdje je i magistrirao (1993) i doktorirao (1998). Nakon studija zaposlio se u Institutu za etnologiju i folkloristiku, a od 1993. radi na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Proučava hrvatsku ranonovovjekovnu književnost, posebice epiku, te komparatističke aspekte kroatistike. Objavio knjige Zmaj, junak, vila: antologija usmene epike iz Dalmacije (1992) Figura protivnika u hrvatskoj povijesnoj epici (1998) i Poetike hrvatske epike 18. stoljeća (2002).
Hrvatska nacija i nacionalni identitet u 19. st. – procesi, ideologije, politika
Nositelj predmeta: dr. sc. Nikša Stančić
Nacija i proces modernizacije: građansko društvo, politička modernizacija, kulturna standardizacija. Zapadni i srednjoeuropski pojam nacije. Proces nacionalne integracije. Etape nacionalnog pokreta.
Hrvatska u prostoru srednjoistočne Europe. Hrvatska u “istočnom pitanju”. Državnopravni položaj Hrvatske i njegove mijene: godina 1790., revolucija 1848., Austro-ugarska i hrvatsko-ugarska nagodba 1867. i 1868. Usponi i padovi nacionalnog pokreta: Hrvatski narodni preporod, hrvatski pokret 1848., nacionalni pokret pod vodstvom Narodne stranke i Stranke prava, “novi kurs”, godina 1918.
Nacija-etnos-konfesija. Nacionalne ideologije: jezik i državno pravo. Hrvatski identitet i pokrajinski partikularizmi. Identitet kao razlika: diferencijalni razmak prema njemačkom, mađarskom, talijanskom i srpskom identitetu. Hrvatstvo-slavenstvo-ilirstvo-jugoslavenstvo.
Literatura:
Anderson, Benedict, Nacija: zamišljena zajednica. Razmatranja o porijeklu i širenju nacionalizma, Zagreb: Školska knjiga, 1990.
Breuilly, John, Nationalism and the State, Manchester 1985.
Brozović, Dalibor, Etničnost i jezik: uvodno razmatranje, u: Etničnost, nacija, identitet. Hrvatska i Europa (prir. Čičak-Čand Ružica i Josip Kumpes), Zagreb: Institut za migracija i narodnosti, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, 1998., 171-180.
Gellner, Ernest, Nacije i nacionalizam, Zagreb: Politička kultura, 1998.
Gross, Mirjana, Počeci moderne Hrvatske. Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850-1860., Zagreb: Globus - Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za hrvatsku povijest, 1985.
Gross, Mirjana i Agneza Szabo, Prema hrvatskome građanskom društvu. Društveni razvoj u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, Zagreb: Globus, 1992.
Gross, Mirjana, Povijest pravaške ideologije, Zagreb: Institut za hrvatsku povijest, 1973.
Hobsbawm, Eric, Nacije i nacionalizam. Program, mit, stvarnost, Zagreb: Liber, 1993.
Lakoff, Sanford, Nacionalizam i demokracija, Politička misao 37, 2000, br. 1, 56-83.
Plessner, Helmuth, Zakašnjela nacija: o političkoj zavodljivosti građanskog duha, Zagreb: Naprijed, 1997.
Smith, Anthony D., National Identity, Harmondsworth: Penguin, 1991.
Smith, Anthony D., Nacionalni identitet, Beograd, 1998.
Smith, Anthony D., Nacionalizam i modernizam. Kritički pregled suvremenih teorija nacija i nacionalizma, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, 2003.
Stančić, Nikša, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb: Barbat, 2002.
Stančić, Nikša, Hrvatski narodni preporod 1790-1848. u: Hrvatski narodni preporod 1790-1848. Hrvatska u vrijeme Ilirskog pokreta (ur. Nikša Stančić), Zagreb 1985., 1-30.
Stančić, Nikša, Gajeva “Još Horvatska ni propala” iz 1832-33. Ideologija Ljudevita Gaja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb: Globus, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1989.
Stančić, Nikša, Hrvatski pokret i godina 1848. u hrvatskoj povijesti 19. stoljeća: epohalni proboj, dometi, ograničenja, u: Hrvatska 1848. i 1849. Zbornik radova, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2001., 11-34.
Stančić, Nikša, “Hrvat i katolik”: politička misao Mihovila Pavlinovića, u: Mihovil Pavlinović, Politička misao (prir. Nikša Stančić), Zagreb: Golden Marketing, 2000.,7–76.
Nositelj predmeta: prof. dr. Stipe Botica
Usmena predaja - (od)zvuci iz davnine. Rekonstrukcija pradomovinske duhovnosti Hrvata. Slojevi bespismenosti kao književna i vrijednosna kategorija Mitski slojevi hrvatske usmene književnosti (svijet vila, vilenica, vilenjaka, sojenica...). Transfer biblijskih simbola u hrvatsku duhovnost. Usmena književnost u hrvatskome srednjovjekovlju. Tajna bugaršćica. Tri stoljeća hrvatsko-turskih sukoba. Fenomen Kačića. Epopeja o Senjanima. Asanaginica i varijante. Velike zapisivačke akcije u XIX stoljeću. Usmena književnost danas.
Literatura:
Havelock, E. A. Muza uči pisati. AGM, Zagreb 2003.
Bošković Stulli, M. Pjesme, priče, fantastika. MH, Zagreb 1991.
Lozica, I. Poganska baština. Golden marketing, Zagreb 2002.
Kekez, J. Bugaršćice. Zagreb 2000.
Solar, M. Edipova braća i sinovi. Zagreb 199.
Eliade, M. Sveto i profano. AGM, Zagreb 2002.
Dorfles, G. Kič. Antologija lošeg ukusa. Golden marketing, Zagreb 1999.
Nositelj predmeta: dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović
Teorijsko-terminološka određenja: identitet i etnicitet kod stare hrvatske dijaspore u Europi, s obzirom na povijesno-politički i društveni kontekst početaka migracija, te međuetička prožimanja s obzirom na multietičnost i multikulturalnost u migratornom području. Analiza starijih ali i novih teorijskih koncepcija istraživanja ovih tema u Hrvatskoj (i svjetskoj) antropologiji. Analiza dinamike identifikacijskih procesa na temelju odabranih kulturoloških odrednica: materinski jezik, tradicijska i suvremena kultura Hrvata u dijaspori; posebni naglasak na književnost i publicistiku na standardnom hrvatskom jeziku, gradišćansko-hrvatskom, te lokalnim dijalektoma/govorima. Prepoznavanje načina i naglašavanje značenja stvaranja modela zajedništva, pripadnosti i lojalnosti svojoj zajednici i oblikovanje mnogostrukog identiteta, specifičnoga za zajednice u dijaspori.
Literatura:
Croato-hungarica, 2002. Zagreb: Katedra za hungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Matica hrvatska.
Grbić, Jadranka. 1994. Identitet, jezik, razvoj. Istraživanje o povezanosti materinskog jezika i etničkoga identiteta na primjeru hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.
Grbić, Jadranka. 2002. The Croatian Diaspora. U: Croatian Folk Culture at the Crossroads of World and Eras, ur. Z. Vitez; A. Muraj, Zagreb: Klovićevi dvori, str. 543-558.
Holjevac, Vječeslav. 1968. Hrvatsi izvan domovine. Zagreb: Matica hrvatska.
Kučerova, Kvetoslava. 1998. Hrvati u Srednjoj Europi, Zagreb: Matica hrvatska, Matica slovačka.
Leksikon migracijskog i etničkog nazivlja. 1998. Ur. Heršak, Zagreb: Institut za migracije i narodnosti, Školska knjiga.
Valentić, Mirko. 1984. Turski ratovi i velike seobe Hrvata u 15. i 16. st. U: Gradišćanski Hrvatsi, 1533.-1983., Zagreb: Društvo za suradnju s Gradišćanskim Hrvatima. Centar za istraživanja migracija i narodnosti, str. 5-15.
Povijest i kultura Gradišćanskih Hrvata, 1995. Ur. I. Kampuš, Zagreb: Globus.
Dr. sc. Jadranka Grbić Jakopović,
znanstvena savjetnica, Institut za
etnologiju i folkloristiku, Zagreb. Doktorirala Na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu s tezom o odnosu materinskog jezika i etničkog identiteta kod
Hrvata
u Mađarskoj. Bavi se etno-antropološkim istraživanjima etničkog i
kulturnog
identiteta, posebno kod hrvatske stare dijaspore u Europi, etnolingvistikom,
migracijama, manjinama općenito, te oblicima rane religioznosti i njihovim
reliktima u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Predaje na dodiplomskoj i
poslijediplomskoj nastavi. Glavna je urednica Etnološke tribine, Časopisa
- godšinjaka Hrvatskog etnološkog društva. Pročelnica je Odjela za
povijest
umjetnosti, arheologiju i etnologiju Matice hrvatske.
Hrvatska dijalektologija
Nositeljica predmeta: dr. sc. Mira Menac-Mihalić
Hrvatska narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Fonološki, morfološki, sintaktički, leksički i prozodijski sustavi hrvatskih narječja. Dijakronijski i sinkronijski aspekti štokavskoga, kajkavskoga i čakavskoga narječja. Dijalektni rječnici i normiranje sustava. Štokavsko, kajkavsko i čakavsko narječje u suodnosima. Miješanje i supostojanje čakavskih, kajkavskih i štokavskih elemenata. Proučavanje jezičnih elemenata iz genetski srodnih sustava i njihovo razlikovanje. Dijalekt i standardni jezik. Doprinos hrvatskih narječja obogaćivanju općeg hrvatskoga leksika. Hrvatska narječja i hrvatska književnost u prošlosti i sadašnjosti. Jezičnostilska raslojenost hrvatskih tekstova. Književni tekst kao objekt povijesne i suvremene dijalektne stilistike.
Literatura:
Brozović, D. Narječja hrvatskog jezika. Hrvatski leksikon, sv. 2, Zagreb, 1997.
Brozović, D. Suvremeno štokavsko narječje kao plod konvergentnoga jezičnoga razvoja. Hrvatski dijalektološki zbornik, Zagreb, 1985, kniga 7.
Hercigonja, E. Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Mala knjižica MH II-8, Zagreb, 1994.
Ivšić, S. Jezik hrvata kajkavaca. Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
Junković, Z. Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta. Dijakronijska rasprava. »Rad JAZU« 363, Zagreb, 1972.
Katičić, R. Opseg povijesti hrvatskoga jezika. Hrvatski znanstveni zbornik 1, Zagreb, 1791.
Lončarić, M. Kajkavsko narječje. Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Moguš, M. Čakavsko narječje. Fonologija. Školska knjiga, Zagreb, 1977.
Moguš, M. Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Drugo prošireno izdanje. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995.
Vince, Z. Putovima hrvatskoga književnog jezika. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1978, 1990, 2003.
Onomastika u hrvata
Nositelj predmeta: Dr. sc. Anđela Frančić
Onomastička tematika poslijediplomskoga studija
1. Onomastika ili imenoslovlje
Definicija, predmet, metode. Formiranje onomastike kao samostalne znanstvene discipline. Onomastika i lingvistika. Onomastika i druge znanosti (povijest, zemljopis, sociologija, etnologija...). Onomastička terminologija. Onomastika u Hrvatskoj – počeci, različiti metodološki pristupi, glavni predstavnici. Kapitalna djela hrvatske onomastike.
2. (Vlastito) ime
Ime i apelativ. Apelativizacija i onimizacija. Ime i norme hrvatskoga standardnog jezika. Dijalektni elementi u imenima. Aloglotni elementi u imenima. Značenje imena. Polisemija, homonimija, sinonimija i antonimija u onimiji. Klasifikacija imenā. Etnici i etnonimi.
3. Antroponimija
Razvoj imenske formule. Osnovne antroponimijske kategorije: osobno ime, prezime, nadimak (mjesto u antroponimijskome sustavu, odlike, međusobni odnos, tvorbena struktura). Idioglotni i aloglotni elementi u antroponimijskim postavama. Zakon o osobnom imenu.
4. Toponimija
Podjela toponimā. Toponimi – odslik povijesno-zemljopisnih i jezičnih prilika. Ekonimija. Hidronimija. Mikrotoponimija.
5. Ime u rječniku
Ime u općem, etimološkom, enciklopedijskom i onomastičkom rječniku.
6. Obavjesnost imena
Ime – ogledalo materijalne i duhovne kulture. Ime – lingvistički i sociolingvistički znak. Promjene imena. Onomastička komunikacija.
Literatura
1. Babić, Stjepan (1976) Prezimena, toponimi, etnici i ktetici u književnom jeziku, Jezik, XXIII, 5, 139-144.
2. Frančić, Anđela (1998) Pravopisna norma i službena imenska formula, Jezična norma i varijeteti, Zbornik radova sa Savjetovanja Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku, 157-162.
3. Katičić, Radoslav (1982) Značenje antroponomastike u našoj filologiji, Onomastica Jugoslavica, 10, 85-90.
4. Putanec, Valentin (1976) Esej o jezičnom znaku i onomastici te o antroponimiji u Hrvatskoj, u knjizi Leksik prezimena SR Hrvatske, Institut za hrvatski jezik i Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb.
5. Šimunović, Petar (1986) Istočnojadranska toponimija, Logos, Split.
6. Šimunović, Petar (1995) Hrvatska prezimena : značenje, podrijetlo, rasprostranjenost, Golden marketing, Zagreb.
7. Šimunović, Petar (1995) Onomastička svjedočanstva nakon doseobe, u knjizi Hrvatska i Europa : kultura znanost i umjetnost, sv. I, 401-414, HAZU i AGM, Zagreb.
8. Šimunović, Petar (1998) Antroponimija, u knjizi Hrvatski jezik, Uniwersytet Opolski – Instytut Filologii Polskiej, Opole.
9. Težak, Stjepko (1974) O poštokavljivanju imena i prezimena, Jezik, XXII, 1, 18-25.
10. Skok, Petar (1950) Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima : Toponomastička ispitivanja, I-II, JAZU, Zagreb.
Po završetku studija jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1985.), zaposlila se u Zavodu za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) kao suradnik na projektima Onomastička istraživanja u Hrvatskoj (voditelj Petar Šimunović) i Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (voditelj Božidar Finka).
Od 2002. u zvanju docenta radi na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (Odsjek za kroatistiku, Katedra za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika). Od 2001. na istome fakultetu predaje izborni kolegij Hrvatska onomastika.
Doktorski rad na temu Međimurska prezimena obranila 1999. Pod istim naslovom 2002. izdaje knjigu u ediciji Prinosi hrvatskomu jezikoslovlju (izdavač Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje). Sudjelovala na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. U domaćim i stranim publikacijama objavila četrdesetak izvornih znanstvenih i stručnih radova uglavnom onomastičke tematike te tridesetak ocjena i prikaza.
Jezik i kultura
Nositelj kolegija: dr. sc. Josip Silić
U izlaganjima će se o temi o kojoj je riječ pokazati kako između jezika i kulture postoji uska veza, kako jezik utječe i na formiranje kulture i na razvoj kulture. U tome je smislu povijest jezika via facti i povijest kulture. Kako pak iz povijesti niče tradicija, pokazat će se što je to tradicija u jeziku i što je to tradicija u kulturi. Uspostavit će se i (prijeko potrebna) veza između jezika i nacionalne kulture. Pokazat će se što je to u kulturi nacionalno i koliko na to (nacionalno) utječe jezik. Isto će se tako pokazati veza između nacionalnoga i internacionalnoga u nacionalnoj kulturi. Znanost, tehnologija i civilizacija (u tome se smislu ona smatra dijelom kulture) teže k interacionalizaciji nacionalnoga jezika, pa onda i k internacionalizaciji nacionalne kulture. U vezi će se s time odgovoriti na pitanje kako uspostaviti odnos između nacionalnoga i internacionalnoga u nacionalnome jeziku i između nacionalnoga i internacionalnoga u nacionalnoj kulturi a da jedni ne budu na štetu drugih. Problem je o kojemu je riječ aktualan uvijek, a posebno danas. U konstelaciji je odnosa jezika i kulture prijeko potrebno uspostaviti i odnos između jezika i mišljenja, pa onda i odnos između jezika i svjetonazora. Jezik naime utječe i na formiranje mišljenja i na razvoj mišljenja. Jezik će se dakle, mišljenje, svetonazor i kultura promatrati u uzajamnoj vezi. Kako je veza jezika i kulture sociolingvističke naravi, kultura će se promatrati (i) u uskoj vezi sa standardnim jezikom, odnosno s njegovim funkcijama. Pokazat će se kako je u komunikaciji jezikom nužno poštivati norme standardnoga jezika (fonološke, morfološke, sintaktičke, leksičke, pravopisne i pravogovorne). Od sudionika će se u komunikaciji jezikom tražiti da u okviru standardnoga jezika uspostave objektivan stav i prema jezičnome purizmu.
Literatura
Trivijalna književnost i popularna kultura
Nositelj predmeta: dr. sc. Krešimir Nemec
Predmet problematizira opoziciju «visoko»-«nisko» te s tim u vezi «trivijano» i «kanonizirano» u knjževnosti i uopće kulturnim obrascima. Poseban je naglasak stavljen na književnost, što znači da se obrađuje književnopovijesna pojavnost «žanra» (europski okvir i hrvatske specifičnosti), različiti procesi «raslojavanja» i poetičke «manipulacije», potom kritičko-teorijska analiza i vrednovanje, to jest kada i na koji način model postaje sebe svjestan. U obzoru je interesa i fenomen popularne kulture, campa, te oblici postmodernističke «primjene».
Literatura:
Lasić, S. Poetika kriminalističkoga romana. Liber, Zagreb, 1973.
Zbornik Trivijalna literatura. Zbornik, SIC, Beograd, 1987.
Matei Calinescu, Lica moderniteta, zagreb, 1988.
Milivoj Solar, Laka i teška književnost. MH, Zagreb, 1995.
Nusser, P. Trivialliteratur. Metzler, Stuttgart, 1991.
Giesz, L. Fenomenologija kiča. BIGZ, Beograd, 1979.
Kazalište kao kulturalni fenomen. Kazalište kao dio hrvatske kulture. Književnost i kazalište. Teatrologija kao znanstvena disciplina. Teatrologija kao vrelo proučavanja hrvatskoga kulturnog nasljeđa. Hrvatsko kazalište i hrvatska politička povijest. Kazališna publika kao konstitutivni čimbenik hrvatskoga glumišta. Utemeljitelji hrvatskih kazališnih institucija – vizionari ili utopisti? Disperzija središnjih glumišta – put prema kazališnoj polivalenciji.
S. Miletić: Hrvatsko glumište, Zagreb, 1904.
B. Gavella: Hrvatsko glumište, Zagreb, 1953.
N. Batušić: Povijest hrvatskoga kazališta, Zagreb, 1978.
S.P. Novak – J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda, I-II, Split, 1985
N. Batušić: Hrvatska drama 19 stoljeća, Split, 1986
N. Batušić: Uvod u teatrologiju, Zagreb, 1992.
V. Zuppa: Uvod u dramatologiju, Zagreb, 1995.
M. Carlson: Kazališne teorije I –III, Zagreb, 1996.
M. Pfister: Drama – teorija i analiza, Zagreb, 1998.
B. Senker: Hrestomatija novije hrvatske drame I –II (1895 - 2000), Zagreb, 2001, 2002.
Nikola Batušić (Zagreb, 1938).
Teatrolog i književni povjesničar. Redoviti profesor Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i gost-profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao na brojnim inozemnim sveučilištima (Beč, Prag, Varšava, Udine, Venecija). Uz desetak autorskih knjiga, priredio za tisak brojne knjige hrvatskih pisaca (D. Demeter, I. Kukuljević-Sakcinski, M. Matković i dr.) za biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti i Stoljeća hrvatske književnosti.
Važnija djela:
Hrvatska kazališna kritika (dramska) (Zagreb, 1971)
Hrvatska drama od Demetra do Šenoe (Zagreb, 1976)
Povijest hrvatskoga kazališta (Zagreb, 1978)
Gavella. Književnost i kazalište (Zagreb, 1983)
Narav od fortune. Studije o starohrvatskoj drami i kazalištu (Zagreb, 1991)
Uvod u teatrologiju (Zagreb, 1991)
Studije o hrvatskoj drami (Zagreb, 1999)
Starija kajkavska drama. Studije i rasprave (Zagreb, 2002)
Nositelj predmeta: dr. sc. Jasna Čapo Žmegač
Upoznavanje s aktualnim teorijskim i metodološkim zamislima kulturne antropologije. Kultura i etničnost. Lokalna, regionalna, nacionalna kultura i identiteti. Zamišljanje nacije. Kulturne granice – nacionalne granice. Kultura i teritorij. Migracije, deteritorijalizirana kultura i transnacionalni identiteti. Invencija tradicije / kulture u suvremenosti. Promjenljivost i interaktivnost oblikovanja identiteta. Kulturni areali u Hrvatskoj. Hrvatska kultura na razmeđu srednje Europe, Mediterana i Balkana. Zadruga, uskrski i božićni običaji. Hrvatska gospodarska emigracija u europske zemlje.
Literatura:
Čačić – Kumpes, J.; (ur) Kultura, etičnost, identitet. Institut za migracije i narodnosti et al. Zagreb, 2001.
Čapo Žmegač, J.; Hrvatski uskrsni običaji: korizmeno-uskrsni običaji hrvatskog puka u prvoj polovici XX. Stoljeća: svakidašnjica, pučka pobožnost, zajednica. Golden marketing, Zagreb, 1997.
Čapo Žmegač, J.; Srijemski Hrvati, Etnološka studija migracije, identifikacije i interakcije.Derieux, Zagreb, 2002.
Čapo Žmegač, J.; A. Muraj; Z. Vitez; J. Grbić; V. Belaj ; Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
Putinja, F. (Poutignat, Ph) I Stref-Fenar, Ž. (Streiff-Fenart, J.) Teorije o etnicitetu. XX. Vek, Beograd, 1997.
Rihtman-Auguštin, D. Ulica moga grada. XX. Vek, Beograd, 2000.
Rihtman-Auguštin, D. Etnologija i etromit. ABS95, Zagreb, 2001.
Segalen, M- (ur.) Drugi i sličan. Pogledi na etnologiju suvremenih društava. Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.
Vitez, Z. I Muraj, A. (ur.) Hrvatska tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha. Balbat et al., Zagreb, 2001.
Žanić, I. Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990.-1995. godine. Durieux, Zagreb, 1998.
Nositelj predmeta: dr. sc. Vinko Brešić
Predmet se bavi književnopovijesnim i teorijsko-metodološkim aspektom studija hrvatske književne periodike od njezinih početaka (1835.) do danas. Utvrđuje se pojam i njegov sadržaj, raščlanjuju termini periodika - časopis - novine i njima srodni te nudi tipologija. U književnopovijesnome dijelu daje se geneza fenomena časopisa i novina u svijetu i u nas. Posebno se prikazuju prvi i vodeći književni časopisi, njihove značajke i značenje unutar žanra, razdoblja i nacionalne književnosti te kulture u cjelini. Kritički se prikazuju dosadašnja istraživanja u nas i u svijetu. Na kraju se periodika prikazuje u konkurenciji s drugim, mlađim medijima.
Literatura:
Bogner‑Šaban, A. Literary Journals in Croatia (1945‑1984). MOST, 1984, 4.
Bošnjak, B. Književni Časopisi. Republika, Zagreb, 1980, 3.
Brešić, V. Časopisi Milana Marjanovića. Zagreb 1990.; Svi naši časopisi. Oko, br. 6, 22. ožujka 1990.
Detoni-Dujmić, D. Krugovi. Zagreb, 1995.
Dreppenstedt, E. Eine Zeitung = Keine Zeitschrift, ZV+ZV, Stuttgart, 1971.
Flaker, V. Časopisi hrvatskoga modernističkog pokreta. Zagreb, 1977.
Haacke, W. Probleme der Zeitschriftenforschung, Die Zeitschrift - Schrift der Zeit. Essen, 1961. The origin of the word "Zeitschrift". Gazette, Studies, 1969.
Hergešić, I. Hrvatske novine i časopisi do 1848. god. Zagreb, 1938.
Košutić- Brozović, N. Francuske književne pobude u časopisima hrvatske moderne.RAD 355, JAZU, Zagreb, 1969.
Lončar, M. Časopisi hrvatske književnosti od Vihora do Pečata (1914‑1941), I. Književna istorija,
Beograd, II, 1969, 6.
Marijanović, S. Fin de siécle hrvatske Moderne. Generacije "mladih" i časopis "Mladost". Osijek, 1990.
Martinčić, I. Knjiga o Kolu. Zagreb, 1993.
Meyer, R. Literarische Zeitschrift, Handlexikon zur Literaturwissenschaft. München, 1974.
Šimić, S. Motori književnosti, Hrvatsko kolo, 1953; Jezik i pjesnik, 1955; PSHK, knj. 102, 1975.
Vaupotić, M. Časopisi 1914‑1961. U: Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeć, Priv V. Pavletić, Zagreb, 1965.
Nositeljica predmeta: dr. sc. Dubravka Oraić Tolić
"Zagrebačka stilistička škola": nastanak, društveni kontekst, trajanje: od sredine 50-ih do sredine 70-ih godina 20. stoljeća. Vrhunac i kraj moderne književne znanosti. Tri generacije: utemeljitelji, graditelji, nastavljači/razgraditelji. Zagrebačka škola kao dio promjene epistemološke i kulturne paradigme: pripadnost imanentom pristupu i modernoj epistemi/ odmaci prema postmodernom znanju. Pojedinačni opusi: Zdenko Škreb, Aleksandar Flaker, Ivo Frangeš, Miroslav Beker, Viktor Žmegač, Milivoj Solar i dr.
Literatura:
Vladimir Biti: Pripitomljavanje drugog. Mehanizam domaće teorije. Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1989.
Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske književne teorije. Uredili: Vladimir Biti, Nenad Ivić i Josip Užarević. Naklada MD/HUDHZ, Zagreb, 1995.
Biografija:
Oraić Tolić, Dubravka. Redovita profesorica na Odsjeku za slavistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Magistrirala temom o krajoliku u A. G. Matoša, doktorirala tezom o citatnosti. U esejima i znanstvenim studijama istražuje pitanja postmoderne poetike, intertekstualnost i citatnost, te druge fenomene kulture 20. stoljeća. Pisala je poeziju (Urlik Amerike, 1981., Palindromska apokalipsa, 1993.) i prevodila s ruskoga (V. Hljebnikov, A. Bjeli, V. Katajev). Znanstvene i esejističke knjige: Pejzaž u djelu A. G. Matoša, 1980.; Teorija citatnosti, 1990., njem. prijevod Das Zitat in Literatur und Kunst, 1995.; Književnost i sudbina, 1995.; Lirika i proza A. G. Matoša (zajedno sa Z. Kravarom), 1996.; Paradigme 20. stoljeća, 1996.; Dvadeseto stoljeće u retrovizoru, 2000.
Nositeljica predmeta: dr. sc. Dubravka Oraić Tolić
Rodna problematika (gender) kao teorijsko i kulturalno pitanje. Muški i ženski subjekt u modernoj i postmodernoj kulturi. Klasični feminizam, novi feminizam, postfeminizam. Ženska kritika i epistemološki prijelom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Gender-studies i tvorba identiteta. Rod kao kulturalni konstrukt. Tipovi muškoga i ženskoga subjekta u novijoj hrvatskoj književnosti.
Literatura:
Biti, Vladimir. Dekonstrukcija i feministička kritika. U: Republika,
1999., 9-10, 77-93.
Butler, Judith. Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija identiteta.
Ženska infoteka, Zagreb, 2000.
Detoni Dujmić, Dunja. Ljepša polovica književnosti, Matica
hrvatska, Zagreb, 1998.
Fališevac, Dunja. Žena u hrvatskoj književnoj kulturi. U: Gordogan,
1996., 41-42, 123-146.
Gender-Studien. Eine Einführung. Hrsg. Christina von Braun/Inge
Stephan. Verlag J. B. Metzler, Stuttgart-Weimar, 2000.
Nemec, Krešimir. Femme fatale u hrvatskom romanu XIX. stoljeća
(geneza i funkcija motiva). U: Tragom tradicije, Matica hrvatska,
Zagreb, 1995.
Novak, Slobodan P. Ideja o ženi u hrvatskoj renesansnoj
književnosti. U: Dubrovnik, 1900., 1-2, 158-178.
Pešut, Jasminka. Ženska perspektiva - odabrana bibliografija:
radovi autorica 1968-1997. Centar za ženske studije, Zagreb,
1998.
Sablić Tomić, Helena. Intimno i javno. Suvremena hrvatska
autobiografska proza. Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.
Žena, povijest, književnost. U: Kolo, 2001, 2, 205-489. Ur. Helena Sablić Tomić.
Predavač: Dr. Zvonko Kovač, red. prof.
Trajanje: 8-12 sati predavanja i seminara (konzultacija)
U suvremenom studiju književnosti posebno se proučavaju fenomeni interkulturalnosti, kako u empirijskom tako i u intencijskom smislu. Prostor kontakata među južnoslavenskim književnostima i kulturama obilježen je specifičnom interkulturalnosti njezina uskosrodnog jezičnog medija izraženom u konfesionalnim i kulturnim diferencijacijama. Zbog toga će se u kolegiju osobita pozornost posvećivati teorijskim aspektima slavenske poredbene i interkulurne povijesti književnosti, interkulturnim reakcijama na tekstove i pojave interkontekstualnoga podrijetla (divergentnost opusa, interkulturalnost časopisa), a za teme seminarskih radova mogu se izabrati pisci i tekstovi granične, odnosno dvojne pripadnosti (S. Vraz, S. Matavulj, I. Ćipiko, Z. Kveder, I. Andrić, V. Desnica, M. Dizdar, M. Selimović, P. Vojnić-Purčar, M. Kovač, D. Kekanović).
Osnovna literatura:
1. Jože Pogačnik, Teme i dileme, Revija, Osijek, 1986.
2. Zvonko Kovač, Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti, Književna smotra, Zagreb, 2001.
3. Reinhard Lauer, Poetika i ideologija, Prosveta, Beograd, 1987.
4. Dioniz Durišin, Theory of Interliterary Process, VEDA, SAA, Bratislava, 1989.
5. Dagmar Burkhart, Kulturraum Balkan, Dietrich Reimer Verlag, Berlin-Hamburg, 1989.
6. Ivan Cesar, Od riječi do znaka, Globus, Zagreb, 1990.
7. Peter V. Zima, Komparatistik, Francke Verlag, Tubingen, 1992.
8. Marija Mitrović, Romani Iva Andrića v Pirjevčevem zgodovinskem loku razvoja evropskega romana, DUŠAN PIRJAVEC - Interpretacije, Nova revija, 1998.
Napomena: Popis osnovne literature prati opširniji popis dopunske literature iz kojega se uvijek može osnovna literatura proširiti ili dio zamijeniti.
Zvonko Kovač (r. 1951.) zaposlen je kao redovni profesor južnoslavenskih književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Čakovcu, a diplomirao, magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu.
Poeziju objavljuje od studentskih dana te ima objavljenih pet knjiga poezije: Courbette (Nagrada A.B.Šimić 1973.), Korelacije, 1982., Slutim sretnu ruku 1988. i Vrnul se buom, 2001., Goetingenske elegije, 2001.
Kao stipendist Zaklade A. v. Humboldt boravio je na Sveučilištu u Göttingenu, gdje u dva navrata radi i kao lektor hrvatskoga jezika i predavač (južnoslavenskih) književnosti. U svojim istraživanjima posebno se bavio problemima interpretacije književnosti te metodološkim pitanjima komparativne i interkulturne povijesti slavenskih književnosti. Objavljeno u knjigama: Interpretacijski kontekst, 1987., KRITIKA KNJIGOSLOVLJA i druge kritike, 1987., Poetika Miloša Crnjanskog, 1988. te Poredbena i /ili interkulturna povijest književnosti (2001.)
Nositeljica predmeta: doc. dr. Anita Peti-Stantić
Sadržaj predmeta:
Polivalentnost identiteta. Identitet i vrijednost.
Pojam jezičnoga identiteta u kontekstu ujedinjujuće i odvajajuće standardnojezične funkcije. Prestiž jezika.
Standardnojezična identifikacija (omjeravanje prema drugome) i dijalektalna identifikacija (omjeravanje prema sebi samom) u hrvatskom jeziku.
Unutrašnja i vanjska povijest jezika. Heterogenost hrvatske jezične zajednice.
Južnoslavensko civilizacijsko naslijeđe – Slavia Romana i Slavia Orthodoxa u kontekstu slavenskoga jezičnoga pitanja.
Literatura:
1. Ivo Banac (1991), Hrvatsko jezično pitanje, Zagreb
2. Dalibor Brozović (1968), Tipovi dvojnih i višestrukih odnosa među slavenskim standardnim jezicima, u: Radovi Zavoda za slavensku filologiju 10; 41.-53.
3. Dalibor Brozović (1974), O tipologiji standardnosti u zajednicama blisko srodnih jezika – na primjeru slavenske, germanske i romanske jezične zajednice, u: Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 13; 5.-26.
4. J. K. Chambers, Peter Trudgill and Natalie Schilling-Estes (2004), The Handbook of Language Variation and Change, Blackwell Publishing
5. Hans Henrich Hock and Brian D. Joseph (1996), Language History, Language Change and Language Relationship, An Introduction to Historical and Comparative Linguistics, Mouton de Gruyter
6. Otto Jespersen (1946), Mankind, Nation and Individual (From a Linguistic Point of View), London
7. Radoslav Katičić (1986), Nešto napomena o postanku složenoga suvremenog jezičnog standarda hrvatskoga ili srpskoga, u: Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb; 90.-138.
8. Radoslav Katičić (1986), O početku novoštokavskoga hrvatskoga jezičnoga standarda, o njegovu položaju u povijesti hrvatskoga književnog jezika i u cjelini standardne novoštokavštine, u: Novi jezikoslovni ogledi; 138.-157.
9. Barbara C. Lust and Claire Foley (2004), First Language Acquisition, The Essential Readings, Blackwell Publishing
10. Riccardo Picchio and Harvey Goldblatt (ed.) (1984), Aspects of the Slavic Language Question, Volume I, New Haven (osobito uvodna studija)
11. Alexander M. Schenker and Edward Stankiewicz (ed.) (1980), The Slavonic Literary Languages, Formation and Development, New Haven
12. Gerald Stone and Dean Worth (ed.) (1985), The Formation of the Slavonic Literary Languages, UCLA Slavic Studies, Vol. 11
13. Sue Wright (2004), Language Policy and Language Planning, From Nationalism to Globalisation, Palgrave Macmillan
doc. dr. ANITA PETI-STANTIĆ
- diplomirala 1989. na Odsjeku za jugoslavistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- poslijediplomski studij na Yale University, SAD kod prof. dr. Edwarda Stankiewicza
- poslijediplomski studij na Universitaet Wien, Austria kod prof. dr. Radoslava Katičića
- doktorirala 2002. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom “Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima”
- od 1999. radi na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti – predaje kolegije: Uvod u slavistiku, Poredbena povijest južnoslavenskih jezika, Slovenski jezik, Poredbenoslavenski jezikoslovni seminar
Recentni radovi u vezi s predloženim predmetom:
1. Attitudes towards linguistic purism in Croatia: Evaluating efforts at language reform, s Keithom Langstonom (University of Georgia), u: At War with Words, Mouton de Gruyter, The Hague, ur. Mirjana N. Dedaić i Daniel N. Nelson, Berlin, New York 2003., str. 247.-282.
2. O jezičnoj i jezikoslovnoj kompetenciji (poredbeno proučavanje slovenskoga i hrvatskoga danas), u: Zbornik radova s Drugog hrvatsko-slovenskog slavističkog skupa, ur. Vesna Požgaj Hadži, Ljubljana 2003., str. 107.-117.
3. Jezik kot vrednota, u: Slovenski knjižni jezik – aktualna vprašanja in zgodovinske izkušnje (metode in zvrsti), Obdobja 20; Ljubljana 2003., str. 185.-194.
4. Učitelj - tumač norme i odmaka od standardnoga suvremenoga hrvatskoga jezika, u: Zbornik s međunarodnog skupa: Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, Rijeka 1999., 549- 557.
Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkoga znanja (2004.)
Nositelj predmeta: dr. sc. Damir Boras
Hrvatska rječnička baština u strojno čitljivom obliku. Bibliografija hrvatske rječničke baštine od prvih početaka do 1918. te odabranih rječnika iz kasnijega razdoblja — struktura opisa i načela izrade. Opći, enciklopedički i specijalni jednojezični, dvojezični i višejezični rječnici. Računalna baza tekstova najvažnijih starijih hrvatskih dvojezičnih i višejezičnih rječnika — struktura i načela oblikovanja. Načela strojne obrade starije i suvremene leksikografske građe (digitalizacije, upisa, transkripcije, prijevoda na današnji hrvatski jezik). Mogućnosti rječničke, jezične, gramatičke, terminološke, usporedne i temporalne analize između pojedinih rječnika. Struktura rječničkoga znanja. Rječnici kao popis znanja i rječnici kao izvor znanja (terminološkoga, etimološkoga i drugoga znanja). Mogućnosti primjene u leksikografiji, enciklopedici, leksikologiji, lingvistici, kroatologiji i ostalim znanostima.
Literatura
· Bibliografska i rječnička baza znanstveno-istraživačkog projekta "Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkoga znanja", Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2004 (računalno dostupna)
· Boras, Damir; Mikelić, Nives. Rječnik Fausta Vrančića - temelj hrvatske rječničke baštine (računalna obradba). U: Modeli znanja i obrada prirodnoga jezika, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 2003, str. 237-272.
· Boras, Damir; Mikelić, Nives; Lauc, Davor. Leksička flektivna baza podataka hrvatskih imena i prezimena. U: Modeli znanja i obrada prirodnoga jezika, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 2003, str. 219-236.
· Boras, Damir; Prelog, Nenad. Enciklopedija budućnosti: interaktivni izvor znanja. U: Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, knjiga 10, Zagreb, 2001. (računalno dostupno)
· Franolić, Branko, A bibliography of Croatian dictionaries, Pariz, Nouvelles Editions Latines, 1985
· Jakobović, Zvonimir: Mjeriteljski pojmovi u najstarijim hrvatskim rječnicima, magistarski rad, Zagreb, 2002. (mentor prof. dr. sc. Damir Boras), Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu (obrana: 3. 10. 2002)., str 88, lit 41, dodatak
· Leksikografija. U: Enciklopedija Jugoslavije, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1964.
· Prelog, Nenad; Boras, Damir. Bibliografski izvori znanja na novim medijima. U:javascript:prozor_za_rad( Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, knjiga 10, Zagreb, 2001, (računalno dostupno)
Biografija nositelja predmeta
Damir Boras (1951). Izvanredni profesor na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predstojnik Katedre za leksikografiju i enciklopediku te član Katedre za organizaciju znanja. Pomoćnik ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Voditelj međunarodnog projekta "Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkoga znanja" (UNESCO). Maturirao na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu (1970); diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1974); doktorirao (1998) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom "Teorija i pravila segmentacije teksta na hrvatskom jeziku". Nakon studija radio u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a od 1984. na Odsjeku za informacijske znanosti, Katedri za društveno-humanističku informatiku, i zatim na Katedri za dokumentalistiku (sada Katedra za organizaciju znanja). Od 2000. g. radi i u Leksikografskom zavodu. Bavi se (računalnom) obradom hrvatskoga jezika. Objavio više od 40 znanstvenih i stručnih radova, knjiga i srednjoškolskih i visokoškolskih udžbenika te 20-tak priopćenja na stranim i domaćim znanstvenim skupovima iz područja informacijskih znanosti, programiranja, računalne obrade teksta i jezika, leksikografije i enciklopedike. Predaje na studiju informatologije (informacijskih znanosti) na FF-u te na više dodiplomskih i poslijediplomskih studija na Sveučilištu u Zagrebu.
Hrvatski spomenici kulture na UNESCOvu popisu ( i oni koji još nisu)
Nositelj predmeta: dr. sc. Radovan Ivančević
6 predvanja po dva nastavna sata, s projekcijama dijapozitiva i filmova:
1. Poreč: Eufrazijeva bazilika (6. st.) i ranokrščanska Salona
2. Split: od carske palače do srednjovjekovna i renesansna grada
3. Trogir: riznica hrvatske romanike i rane renesanse
4. Dubrovnik idelani grad-republika od gotike do baroka
5. Šibenska katedrala i dalmatinska renesansna graditeljska škola
6. Što nedostaje na popisu? (Sv. Donat u Zadru, starohrvatska arhitektura, zagrebačka katedrala, Sorkočevičev ljetnikovac, renesansni otok Šipan, Brodska Tvrđa, zagrebačka arhitektura 30-ih)
Literatura:
- R. Ivančević, Umjetničko blago Hrvatske, Zagreb, 1993. ( + fr., eng., nj.)
- M. Prelog, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Zagreb,
- J. - T. Mrasovič, Dioklecijanova palača, Zagreb, 1968.
- J. Belamarić, Od carske palače do grada, Split, 1997.
- Kulturno blago Trogira, I. Babić i dr., Zagreb, 1987.
- Zlatno doba Dubrovnika, zbornik radova, Zagreb, 1987.
- R. Ivančević, Šibenska katedrala, Šibenik, 1998. (+ eng,nj. )
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za etnologiju
10000 Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 1.06.2004.
Na sjednici Vijeća Odsjeka za etnologiju održanoj dana 27. svibnja 2004. godine odlučeno je da se, prema Pravilniku o postupanju I uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, iskaže potreba za nastavkom rada dr. sc. Vitomira Belaja, red. prof. do 1. listopada 2008 godine (akad. god. 2007/08.).
U navedenom periodu dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof., držat će nastavu prema Nastavnom planu i programu studija etnologije.
Izvjestitelj:
Dr. sc. Branko Đaković, docent,
pročelnik Odsjeka za etnologiju
Prilog: Izvješće
Popis magistarskih i doktorskih radova, kojima je bio mentor tijekom radnoga vijeka:
1. Mentorstvo kod magistarskoga rada:
1985. Jelka Vince-Pallua: Etnografska građa dalmatinskih pisaca druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća
1985. Tomo Vinšćak: Transhumantni stočari između primorja i Velebita
1988. Milana Černelić: Tradicije svatovskih časti, njihovi nazivi i uloge, s osobitim obzirom na pojavu i uloge staćela.
1992. Žarko Španiček: Razvoj oblikovanja u tradicijskom graditeljstvu Slavonije i Baranje
1992. Tihana Petrović: Problem tehničke srodnosti tkanja na vutlak i klječanje i raširenje tih dviju tehnika.
1994. Zlatko Mileusnić: Organizacija tradicijskog stočarstva i stočarska kretanja na planini Vlašić.
1995. Branka Šprem-Lovrić: Spremišta za kukuruz u Hrvata s njihovom paralelama u Europi
1995. Dunja Šarić: Nastambe individualnih bračnih zajednica u okviru obiteljske zadruge u Hrvata
1996. Nadja Maglica: Tradicionalno odijevanje baranjskih Hrvatica.
Na Filozofski fakulteti Univerze u Ljubljani:
1996. Mirjam Mencej: Pomen vode v predstavah starih Slovanov o posmrtnem življenju in šegah ob smrti.
2. Mentorstvo kod doktorskoga rada:
1990. Đuro Šarošac: Bosanski Hrvati u okolici Pečuha
1992. Nives Ritig-Beljak: Tradicijska kultura gradišćanskih Vlaha s osobitim obzirom na poljodjelska oruđa
1992. Salih Ardžić: Usmenoknjiževi tekstovi vezani uz godišnje obrede i običaje kršćanskih Roma na području Šuto Orizari kod Skopja
1994. Branko Đaković: Tradicijska korištenja međusobnih seljačkih pomoći s domaćim blagom.
1997. Tihana Petrović: Pregače u tradicijskom odijevanju u Hrvata
1997. Manda Svirac: Uloga kruha i peciva u običajima Hrvata
1997. Milana Černelić: Odabrane pojave iz svadbenih običaja bunjevačkih Hrvata kao izvor za proučavanje njihove etnogeneze
1997. Tomo Vinšćak: Vjerovanja o drveću kod Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja
1997. Trajko Petrovski: Etničke i kulturne značajke Roma u Makedoniji
1999. Damir Zorić: Etnologijska istraživanja isusovačkog misionara Ferdinanda Konšćaka (1702.-1759.).
2000. Jelka Vince-Pallua: Pojava virdžine, zavjetovane djevojke, u predajnoj kulturi balkanskih naroda
2001 . Žarko Španiček: Slavonski pučki proroci i sveci.
2003. Tomislav Pletenac: Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije
2004. Goran Pavel Šantek: Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.
Na Filozofski fakulteti Univerze u Ljubljani:
2000. Mirjam Mencej: Mitološki lik „volčji pastir“ pri Slovanih
Ispunjava sljedeće minimalne uvjete (potrebna su tri):
1. Objavljeni znanstveni članci u zadnje tri akad. god. (potrebna su dva):
(2001): Die kroatische Ethnologie im europäischen Kontext. U: Jasna Čapo Žmegač, Reinhard Johler, Sanja Kalapoš, Herbert Nikitsch (ur.): Kroatische Volkskunde/ Ethnologie in den Neunzigern, Wien, Institut für Europäische Ethnologie. Str. 51-68.
(2001): Hrvati i njihova kultura. U: Vitez, Zorica i Aeksandra Muraj (ur.): Hrvatska tradicijska kultura na razmeđi svjetova i epoha. Izd. Barbat, Galerija Klovićevi dvori i Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, str. 27-36.
(2001): Trsat és Loreto. U: Boldogasszony. Szüz Mária Tisztelete Magyarországon és Közép-Európában. Ur. Barna Gábor. Néprajzi Tanszék, Szeged. Str.58-68. [tijekom tiskanja ispuštena je bibliografija]
(2002): Strukturni pomak od “majke bogova” do “Božje majke”. Etnološka podloga pučkih predočaba o Presvetome Trojstvu i o Blaženoj djevici Mariji. U: Marija i Presveto trojstvo. Zbornik radova Hrvatske sekcije XX. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 15.-24. rujna 2000. (= Teološki radovi sv. 36), Kršćanska sadašnjost i Mariološki institut, Split. Str. 185-201.
(2003; u suautorstvu s Marijom Mirković): Višeslojna rječitost uršulinske zbirke svetačkih sličica. U: 300 godina uršulinki u Varaždinu. HAZU, Zavod za znanstveni rad u Varaždinu, Varaždin. Str. 390-370.
(2004): Marija u haljini s klasjem. U: Marija u propovijedima hrvatskih katoločkih obnovitelja. Kršćanska sadašnjost i Mariološki institut, Zagreb. Str. 245-267.
Mentor doktorandu u zadnje tri akad. godine (jedan):
2001. Žarko Španiček: Slavonski pučki proroci i sveci.
2003. Tomislav Pletenac: Nacionalna etnologija kao proizvod transkulturacije
2004. Goran Pavel Šantek: Neokatekumenski put. Kulturnoantropološka studija religijske zajednice.
Izlaganje na znanstvenim skupovima u zadnje tri akad. god. (najmanje dva):
2003., 31. V. i 1. VI.: skup Marija u propovijedima hrvatskih katoločkih obnovitelja, Split, izlaganje: Marija u haljini s klasjem (objavljeno)
2003., 6.-10. X.: skup Dalmatien als Raum europäischer Kultursynthese, Bonn, izlaganje: Dalmatiens Volkskultur in zeitlichen und räumlichen Kontexten
2003., 18. X.: skup 300. god. Uršulinki u Varaždinu, Varaždin, izlaganje: Višeslojna rječitost uršulinske zbirke svetačkih sličica (u suautorstvu s Marijom Mirković) (objavljeno)
2003., 16.-18. XII.: skup Kako misliti dediščino, Ljubljana, izlaganje: Dokumentarna moč malega molitvenika iz leta 1817
Sudjelovanje na poslijediplomskome studiju:
Sudjeluje u aktualnome poslijediplomskom studiju etnologije/kulturne antropologije s kolegijima Identitet u hrvatskoj etnologiji i Pučka pobožnost, a predviđen je i za kolegij Praslavenska baština u hrvatskoj kulturi na poslijediplomskome studiju hrvatske kulture.
Značajna javna ili stručna dužnost u posljednje tri akad. godine:
— član je Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje;
— član Matičnoga povjerenstva za polja povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije;
— predsjednik Upravnoga vijeća Instituta za antropologiju u Zagrebu;
— predstojnik Fakultetske katedre za antropologiju (i njezin sukreator)
— glavni urednik časopisa Studia ethnologica Croatica;
(sve funkcije kroz sve tri akad. godine)
Mentor djelatniku odsjeka
bio je mentor pri izradi magistarskoga ili doktorskoga rada (ili oboje) gotovo svim aktivnim djelatnicima Odsjeka za etnologiju.
Povjerenstvo za produljenje radnoga odnosa
za dr.sc. DAMIRA HORGU
redovnoga profesora u trajnome zvanju
I z v j e š t a j
Za dr.sc. DAMIRA HORGU (1938), redovnoga profesora u trajnome zvanju od 2001. godine predlažemo produljenje radnog odnosa s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, i to obrazlažemo sljedećim.
Dr.sc. Damir Horga još kao student anglistike i rusistike volontirao je u Zavodu za fonetiku te je odmah nakon diplomiranja u sklopu aktivnosti toga zavoda predavao ruski jezik u Monsu u Belgiji po AVSG metodi (od 1963. do 1965.). Nakon povratka u Zagreb voditelj je škole stranih jezika Zavoda za fonetiku do izbora za asistenta (1967) u Odsjeku za teorijsku i primijenjenu fonetiku. Magistrirao je 1974. s temom Faktori koji strukturiraju visinsku optimalu riječi. Doktorirao je 1987. s disertacijom Procesiranje fonetskih informacija.
Na Odsjeku za fonetiku predaje predmete Artikulacijska fonetika i Metodika učenja stranih jezika te predmete koje je sam oformio: Fonetska transkripcija, Neurofonetika i Mjerenje govornih sposobnosti, a koji popunjaju nužnu cjelinu temeljnih fonetskih znanja. Njegov asistent (Marko Liker), kojega je dobio prije dvije godine, moći će preuzeti njegove predmete nakon što se za to osposobi, što će očekivano biti poslije razdoblja za koje se traži produljenje rada za prof. Damira Horgu.
Treba li uopće obrazlagati da je za fonetiku kao studij i kao znanost, a odatle i za naš fakultet, od neprocjenjive vrijednosti aktivnost inače nam dobro poznatoga prof.dr.sc. Damira Horge, aktivnost koju je on cijeloga dosadašnjega radnoga vijeka iskazivao, koju potvrđuje sada i za koju će, nema razloga za sumnju, iskazivati i u budućnosti. No, kako uopćena javna slika može pokoji put precijeniti, a ponekad podcijeniti stvarnu vrijednost osobe, o profesoru Horgi treba njemu u prilog govoriti podacima, koji ga svi uzdižu. Prema uputama Pravilnika ograničit ćemo se samo na Horginu aktivnost posljednje tri godine. Prvo nas se pita je li predloženik u posljednje tri godine objavio barem jedan znanstveni rad uz dva stručna rada? Nije toliko, nego je objavio trinaest znanstvenih radova uz devet objavljenih sažetaka u knjižicama sažetaka sa znanstvenih skupova, a sve to u međunarodnim publikacijama i domaćim časopisima, zbornicima i knjigama, i to sam ili u koautorstvu.
U protekle tri godine predloženik je bio mentorom u izradi 15 diplomskih radnja, a ne četiri koliki je kriterij. Takav nastavnički mar na odsjeku gdje ne postoji pritisak prevelikoga broja studenata, zaslužuje da bude istaknuto vidljiv.
Pravilnik kao znanstveničku, rekli bismo profesionalnu zanatsku obvezu, traži uvid u predloženikovo sudjelovanje na znanstvenim skupovima, propisujući kao minimum dva sudjelovanja kroz tri godine. Profesor Horga je u posljednje tri godine sudjelovao na sedam međunarodnih skupova (Krakov 2001., Hong Kong, Torunj 2002., Barcelona, Bled, Budišin 2003., Louisiana 2004.) i na jedanaest domaćih skupova (Opatija, Zagreb, Osijek 2001., Opatija, Zagreb, Zagreb 2002., Opatija, Zadar, Zagreb 2003., Opatija, Zagreb 2004.), što čini šest sudjelovanja na skupovima prosječno godišnje, što je pravo čudo budući da Horga pripada onoj rjeđoj skupini profesora "koji su uvijek na fakultetu".
Na postdiplomskome studiju lingvistike predavao je izborni kolegij Modeli govorne proizvodnje. Izradio je program fonetike za postdiplomski studij za Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu te za postdiplomski studij Komunikacije i neuroznanosti.
Od 2003. godine glavni je urednik časopisa Govor (prije je bio član uredništva). Član je Sveučilišnoga odbora za šport, član Odbora za nastavu na Filozofskom fakultetu, član Savjetodavne skupine za dogradnju FF.
Tijekom svoje sveučilišne karijere bio je mentor pri izradi pet doktorata (Višnje Josipović, Nataše Desnica-Žerjavić, Gordane Varošanec-Škarić, Marije Hunski, Vesne Požgaj-Hadži); sada je mentor dvaju magisterija.
Trebaju li i žele li studenti fonetike profesora Damira Horgu? Na to pitanje ne ćemo odgovoriti uobičajenom proizvoljnom zvučećom frazom, nego ćemo dati mišljenje samih studenata (prikupljenom na prigodnom uzorku od 31 studenta). Studenti mu daju prosječnu ukupnu brojčanu ocjenu 4,1, a opisno za njega kažu da je strpljiv, drag, simpatičan, da se trudi objasniti gradivo, (da predaje malo presporo), da na seminarima dopušta raspravu, nuka studente na zajednička rješavanja problema, pristupačan im je, sve u svemu, kažu, "jako je dobar profesor".
Na kraju pitanje: treba li otpustiti takvoga i tolikoga profesora Horgu da ode s mirom u mirovinu (koju je više nego zaslužio) ili ga treba zadržati koliko dulje se može na našem fakultetu, u korist studija i fonetske znanosti - dilema je retorička. Odgovor je suvišan jer je jasno jestan: trebamo ga zadržati.
U Zagrebu, 31. svibnja 2004. Izvjestitelj:
Prof.dr.sc. Ivo Škarić
Naš broj: XVII-59/1-04
Zagreb, 01.06.2004.
A) Vijeće Odsjeka za fonetiku na svojoj sjednici 10. svibnja 2004.:
1. donosi Odluku o potrebi za nastavkom rada dr.sc. Damira Horge, red.prof. u trajnom zvanju, na rok od pet godina (akademske godine 2004/2005, 2005/2006, 2006/2007, 2007/2008 i 2008/2009). U tom roku predloženik će izvoditi sljedeću nastavu: 1 sat predavanja i 1 sat vježbi iz Artikulacijske fonetike (2 semestra), 1 sat predavanja i 1 sat seminara iz Fonetske transkripcije (1 semestar), 2 sata predavanja iz Metodike učenja stranih jezika (1 semestar), 2 sata predavanja iz Neurofonetike (1 semestar), 1 sat predavanja i 1 sat seminara iz Mjerenja govornih sposobnosti (1 semestar) te će i dalje biti nositelj kolegija Govorne vježbe III (2 sata vježbi u trajanju od 2 semestra izvodi asistent)
2. imenuje prof.dr.sc. Ivu Škarića za izvjestitelja koji će izraditi izvješće o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa.
B) Vijeće Odsjeka za fonetiku na svojoj sjednici 31. svibnja 2004. tajnim glasovanjem prihvaća izvješće izvjestitelja prof.dr.sc. Ive Škarića o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa dr.sc. Damiru Horgi, red.prof. (od 12 glasača, 12 "za", 0 "nevažećih" i 0 "protiv").
Pročelnica Odsjeka za fonetiku
Doc.dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić
Dr. sc. Ivan Ivas, izv. prof.
Odsjek za fonetiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Ulica Ivana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 28. 5. 2004.
VIJEĆU ODSJEKA ZA FONETIKU
IZVJEŠTAJ
O ISPUNJAVANJU UVJETA ZA PRODULJENJE RADNOG ODNOSA
Zbog potrebe u Odsjeku za fonetiku za nastavkom rada redovnog profesora u trajnom zvanju nakon završetka 65. godine života, a prema Pravilniku Filozofskog fakulteta o postupku i uvjetima produljenja radnog odnosa za redovne profesore u trajnom zvanju, te u suradnji s predloženikom, podnosim Odsječkom vijeću sljedeći izvještaj o uvjetima koje zadovoljava Prof.dr.sc. Branko Vuletić da bi mu se produžio radni odnos.
I.
Prvi uvjet Pravilnika – da je predloženik u protekle tri godine objavio knjigu ili dva znanstvena članka, ili jedan znanstveni članak i dva stručna rada, predloženik zadovoljava. U tom periodu predloženik je objavio sljedeće radove:
Radovi objavljeni u vremenu 2002.-2004.
Le style est l'homme męme. [Stil je sam čovjek]. U: Važno je imati stila. Zbornik; uredio: Krešimir Bagić. Zagreb, Disput, 2002, str. 29-38.
Anđeoska i magareća stilistika. Krunoslav Pranjić: O Krležinu stilu & koje o čem još. Zagreb, Ar'Tresor, 2002. Književna republika, 1, 2003, 5-6, 187-192.
Slikovitost pjesme. U: Vizualnost. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća. Ur.: Aleksandar Flaker, Josip Užarević, Zagreb, Filozofski fakultet, Naklada Slap, 2003, 411-424.
Phonetic Metaphor. Russian Litterature, LIV (2003), I-II-III, 397-414.
Dvočlana ponavljanja u ranim tekstovima Miroslava Krleže. Umjetnost riječi, 47, 2003, 3, 183-207.
Objavljeno na internet stranicama Filozofskog fakulteta:
Miroslav Krleža. Une poésie dans le temps (et un roman dans l'espace). 15.str.
Prostor pjesme i prostor pjesništva. 45 str.
II.
Drugi uvjet Pravilnika – da je predloženik u protekle tri godine bi mentor u izradi magistarske ili doktorske radnje također je zadovoljen. Ujedno je zadovoljen i osmi uvjet – da je predloženik tijekom radnog vijeka bio mentor u izradi magistarske ili doktorske radnje djelatniku odsjeka na kojem su zaposleni i predloženik i djelatnik.
Mentorstvo:
Magistarske radnje
1. Ivan Ivas. Stilistika političkog govora. 1983.
2. Jelena Jesenković. Verbalni humor u zbirci “Libro Dubaja Marusa” Šime Vučetića. 2003.
Doktorska radnja:
1. Ivan Ivas. Izričajna jezgra u hrvatskom jeziku. 1993.
III.
Treći uvjet – da je predloženik u protekle tri godine bio mentor u izradi najmanje četiri diplomske radnje – nije u potpunosti zadovoljen: u trogodišnjem razdoblju predloženik je bio mentor u izradi dviju diplomskih radnji. No to ne smatram uvjetom koji bi trebao utjecati na izbor, jer je Studij fonetike dvopredmetni, pa studenti fonetike imaju velik (ničim ograničen) izbor mentora na obje svoje studijske grupe. Prilažem popis predloženikovih mentorstva od 1980. do 2004.
Mentorstvo u izradi diplomskih radnji od 1980 do 2004.
1. Ivan Ivas. Ideološki diskurs, 1980.
2. Jelena Vlašić. Vučetićev san. 1999.
3. Linda Bakotić. Lingvističko-stilistička analiza pjesama “More” Josipa Pupačića i Zlatka Tomičića. 1999.
4. Melita Petriš. Pjesnička sintaksa Josipa Pupačića. 2002.
5. Maja Franković. Stilistika pjesništva Antuna Branka Šimića. 2003.
IV.
Četvrti uvjet – da je predloženik u tri godine izlaganjem sudjelovao na najmanje dva skupa jest zadovoljen. Od 2001. do 2004 sudjelovao je na četiri skupa.
Izlaganja na znanstvenim skupovima:
Metafore i metonimije u poeziji. Istraživanja govora. Četvrti međunarodni skup s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb, 6. – 8. prosinca 2001.
Le style est l'homme męme. Kolokvij «Važno je imati stila» u povodu umirovljnja prof.dr. Krunoslava Pranjića; Zagreb, 28. svibnja 2002.
Miroslav Krleža. Une poésie dans le temps (et un roman dans l'espace). Colloque international: Miroslav Krleža et la littérature; INALCO, Paris, 29.10.2002.
Jezični, glasovni i govorni sinonimi. Hrvatski jezikoslovni kolokvij; u povodu 70. obljetnice rođenja prof.dr. Josipa Silića. Zagreb, 27.03.2004.
V.
Peti uvjet – da je predloženik u protekle tri godine sudjelovao u izvođenju poslijediplomskog studija jest zadovoljen. Sudjelovao je u radu poslijediplomskog studija kroatistike.
VI.
Šesti uvjet – da je predloženik u protekle tri godine najmanje polovicu tog vremena obavljao značajnu javnu dužnost – nije zadovoljen.
VII.
Sedmi uvjet – da je predloženik u protekle tri godine izradio udžbenik ili skripte, i time unaprijedio nastavni proces – jest zadovoljen. Predloženik je objavio sljedeća
Skripta:
Lingvistika govora: Jezik i govor. 2001, 61 str.
Govorna stilistika. 2002, 119 str.
Ocjena nastavnog rada i doprinos u odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, odsjeka i fakulteta
Prof. dr. sc. Branko Vuletić među studentima je je izrazito cijenjen zbog poštenog odnosa prema poslu: redovnog održavanja nastave, jasnog i zanimljivog načina izlaganja građe u svojim kolegijima, visokih mjerila koje postavlja sebi i studentima i ravnopravnog odnosa prema svim studentima. Dugogdišnji je voditelj Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika i u tom periodu bitno je unaprijedio i znanstveni i pedagoški rad na katedri. Izborom i odgojem svojim mlađih suradnika na katedri može biti primjer drugima kako treba brinuti o budućnosti svojega znanstvenog područja i struke.
ZAKLJUČAK
Predloženik za izbor u produljeni radni odnos za redovne profesore u trajnom zvanju – Prof. dr. sc. Branko Vuletić – većinu uvjeta propisanih fakultetskim Pravilnikom zadovoljava. U trogodišnjem razdoblju nije obavljao značajnu javnu ili stručnu dužnost (osim ako se u značajne stručne dužnosti ne računa dugogodišnje vođenje Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika u Odsjeku za fonetiku) i nije bio mentor u izradi četiriju diplomskih radnji, nego dviju. Sve druge uvjete predloženik zadovoljava preko minimalnih zahtjeva. U protekle tri godine predloženik je:
1. Objavio četiri znanstvena rada u tisku i dva na internetu;
2. Bio je mentor u izradi magistarske radnje Jelene Jesenković, asistentice u Odsjeku za fonetiku;
3. Izlagao je na četiri znanstvena skupa;
4. Izradio je skripta: Lingvistika jezika: Jezik i govor, 2001. i Govorna stilistika, 2001.
5. Sudjelovao je u radu poslijediplomskog studije kroatistike.
6. Bio je mentor za izradu magistarskih radnji Ivanu Ivasu i Jeleni
Jesenković te mentor za izradu doktorske radnje Ivanu Ivasu. (Ivan Ivas i Jelena Jesenković zaposlenici su Odsjeka za fonetiku.
7. Redovno je i visoko kvalitetno održavao nastavu u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju. Svojim znanstvenim i pedagoškim radom, odnosom prema studentima te izborom i odgojem mlađih suradnika na Katedri za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika, koje je dugogodišnji voditelj, unaprijedio je rad katedre, što je važan doprinos i za Odsjek i za Fakultet.
Zato predlažem Vijeću Odsjeka za fonetiku da – zbog potrebe Odsjeka da se i dalje održava nastava koju vodi predloženik, te zbog toga što predloženik zadovoljva uvjete fakultetskog Pravilnika – Fakultetskom vijeću predloži da se Prof. dr. sc. Branku Vuletiću radni odnos produži onoliko koliko je potrebno Odsjeku i onoliko koliko omogućuje fakultetski Pravilnik.
Izvjestitelj:
Dr. sc. Ivan Ivas, izv. prof.
Naš broj: XVII-59/2-04
Zagreb, 01.06.2004.
A) Vijeće Odsjeka za fonetiku na svojoj sjednici 10. svibnja 2004.:
- donosi Odluku o potrebi za nastavkom rada dr.sc. Branka Vuletića, red.prof. u trajnom zvanju, na rok od tri godina (akademske godine 2004/2005, 2005/2006 i 2006/2007). U tom roku predloženik će izvoditi sljedeću nastavu: 2 sata predavanja iz Lingvistike govora (2 semestra), 2 sata predavanja iz Ortoepije hrvatskog jezika II (1 semestar), 2 sata predavanja (1 semestar) i 2 sata seminara (1 semestar) iz Ekspresivne fonetike te će i dalje biti nositelj kolegija Ortoepija hrvatskog jezika II (2 sata vježbi u trajanju od 1 semestra izvodi asistentica).
- imenuje prof.dr.sc. Ivana Ivasa za izvjestitelja koji će izraditi izvješće o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa.
B) Vijeće Odsjeka za fonetiku na svojoj sjednici 31. svibnja 2004. tajnim glasovanjem prihvaća izvješće izvjestitelja prof.dr.sc. Ivana Ivasa o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa dr.sc. Branku Vuletiću, red.prof. (od 13 glasača, 12 "za", 0 "nevažećih" i 1 "protiv").
Pročelnica Odsjeka za fonetiku
Doc.dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za informacijske znanosti
(ovdje)
Zagreb, 2. lipnja 2004.
predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za produljenje radnog odnosa
U navedenom roku j predloženik objavio 13 originalnih znanstvenih radova i četiri rasprave u znanstvenom časopisu ili zborniku, te je objavio jednu znanstvenu studiju s recenzijom. Takoer je objavio i četiri knjige, a objavio je i 13 jedinica u “Algemeines Kuenstlerlexicon” iz Leipziga. Sudjelovao je i s 13 refereata na raznim skupovima u zemlji i inozemstvu.
Predloženik je objavio i 39 stručnih radova u novnama i časopisima.
Riječ je o brojem i kvalitetnom impresivnom stručnom poslu koji zaslužuje najvišu ocjenu.
U proteklom periodu, na nastvani radn predloženika nije bilo primjedbi te smatramo da je riječ o korektno obavljenom poslu prema pravilima struke i očekivanom odnosu prema nastavnom procesu i studentima.
Popis magistarskih i doktorskih radnji u kojima je predloženik tijekom radnog vijeka bio mentor
Dio radnji u posljednje tri godine nalazi se u prilogu
Doprinos odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, Odsjeka i Fakulteta
Predloženik je tražio i dobio 3 znanstvena novaka, od toga dva na Odsjeku za povijest umjetnosti, a jednoga na Odsjeku za informacijske znanosti. Prva dvojica predstavljaju vjerojatne nastavljače njegovog stručnog nastojanja na području konzervatorstva, a trećem su znantveni interesi usmjereni k raznim oblicima informatizacije muzejskih zbirki i multimedijalne komponente muzejske komunikacije.
Zaključak:
Slijedom izrečenih argumenata i činjenice da je predloženik osnovao Katderu za muzeologiju, Komisija predlaže Odsjeku da donese preporuku kojom se Prof.dr. sc. Ivi Maroeviću odobrava produljenje radnog odnosa do navršenih 70 godina.
Prof.dr.sc. Tomislav Šola
Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman
Prof. dr. sc. Miljenko Jurković
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: Pokretanje postupka za produženje radnog odnosa dr.Augustu Kovačecu, red.prof.
Izvjestitelj: Dr.Nenad Ivić, red.prof.
1. Odsjek za romanistiku utvrdio je da se iskazuje potreba za produženje radnog odnosa u roku od četiri godine unutar kojih bi predloženik trebao obavljati sve dosadašnje poslove i zaduženja na Odsjeku za romanistiku.
Odsjek za romanistiku imenovao me za izvjestitelja u postupku produženja radnog odnosa nakon navršenja 65. godine života dr.Augusta Kovačeca, redovitog profesora u trajnom zvanju na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta. Podnosim slijedeći
Izvještaj
2. Radovi
Dr. August Kovačec primjerno, sa jednakim žarom i umješnošću obavlja svoju nastavnu djelatnost. Na usluzi je uvijek studentima i kolegama. Njegov znanstveni rad je primjerne kvalitete, kao i uvijek u vrhu lingvističke znanosti. Dao je i daje odlučan doprinos odgoju mladih znanstvenika i nastavnika u okviru katedre, odsjeka i fakulteta. Predstavlja pravu dragocjenost za Odsjek za romanistiku i Filolozofski fakultet u cjelini
3. Dr. August Kovačec ispunjava slijedeće minimalne uvjete:
1.u protekle tri godine objavio je znanstvena članka
2.u protekle tri godine bio je mentor u izradi dvije magistarske radnje te dva doktorata
3. u poslijednje tri godine stalno sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi
4. u poslijednje tri godine obavlja značajnu stručnu dužnost glavnog urednika izdanja Leksikografskog zavoda. Redoviti je član HAZU.
5. sudjelovao je u izradi nastavnog programa studija romanistike
6. bio je mentor u izradi doktorske radnje izvjestitelju, magistarske i doktorske radnje dr.Draženu Vargi te mnoštvu djelatnih nastavnika ovog i drugih fakulteta.
Utvrđujem da dr. August Kovačec ispunjava minimalne uvjete propisane od strane Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta te predlažem Fakultetskom vijeću da usvoji ovaj izvještaj i odobri produžavanje radnog odnosa dr. Augustu Kovačecu u trajanju od četiri godine.
Izvjestitelj:
Dr. Nenad Ivić, red. prof.
Predstojnik katedre za francusku književnost
Odsjek za romanistiku odobrio je ovaj izvještaj na sjednici održanoj 1. 6.2004. godine.
Pročelnik Odsjeka: dr. sc. Sanja Grahek, docent
Dr. sc. August Kovačec, redoviti profesor u trajnom zvanju (rođen 6. VIII. 1938.,
navršio 65 godina 6. VIII. 2003)
Djelatnost u protekle tri godine (od 2003. do 2004)
I. Suradnja na knjizi:
Lingvistička geografija i srodne metode (str. 53-74) i Ferdinand de Saussure i strukturalizam (str. 75-153) u knjizi skupine autora Uvod u lingvistiku, Zagreb, 2001 (priredila Zrinjka Glovacki-Bernardi; ostali autori: Z. Glovacki-Bernardi, M. Mihaljević, Dieter W. Halwachs, Karl sornig, cristine Penzinger, Richard Schrodt);
Znanstveni članci:
Arbanasi-Albanisch (1. Sprachgebiet, Sprecher, Geschichte; 2. Charakteristika des Arbanasi-Albanischen; 3. Der soziolinguistische Status des Arbanasi-Albanischen; 4. Bibliographie), u Lexikon der Sprachen des europaischen Ostens, Wieser Verlag, Klagenfurt, 200, str. 67-70;
Dvostruki oblici imperativa u jednom kajkavskom govoru, u zborniku o 75. godišnjici D. Brozovića “Od indoeuropskoga do hrvatskoga”, Zagreb, 2004. (u tisku);
Filologija, u zborniku “Hrvatska i Europa”, Knjiga V., (u tisku, 15 autorskih kartica);
Stručni članci:
François Rabelais i njegovo djelo, uvodna studija u izdanje prijevoda sabranih djela Françoisa Rabelaisa, MH, Zagreb, 2004, str. 5-20;
Claude Simon ili nemo propheta in patria, uvodna studija uiz izdanje “Flandrijske ceste” Cl. Simona, MH, Zagreb (u tisku, treba izaći prije ljeta);
Članak Die sprachliche Landkarte des Mittelmeerraumes und sprachliche Kontakte am Mittelmeer, u zbornikku radova “3. Zagreber Konferenz Gegenwart und Zukunftdes Deutschunterrichts”, Zagreb 1999 (ali je stvarna godina izdanja 2001);
Izazovi globalizacije i hrvatski jezični standard, Zagreb, 2004 (objavljeni tekst javnoga predavanja u HAZU, listopad 2004);
Osim više od 120 malih i srednjih enciklopedijskih članaka u “Hrvatskoj enciklopediji”, knj. III-VI), objavio nekoliko opsežnih sintetičkih članaka o temama iz lingvisztike, npr.:
Forma i supstancija, knjiga III.HE;
(Francuzi,) Jezik, knjiga IV. HE;
Glas (jezični), knj. IV.;
Iberoromanski jezici, knj. IV.;
Jezik (kao ljudska pojava); Jezik (kao sustav), knj. V.;
Jezikoslovlje (lingvistika), knj. V.;
Leksikografija, knj. V.;
i dr.
45 članaka o retoromanskim, baskijskim, katalonskim i starofrancuskim piscima u “Leksikonu stranih pisaca”, Zagreb, 2001; i
10 članaka s analizama djala u katalonske i starofrancuske književnosti u “Leksikonu svjetske književnosti, Djela”, Zagreb, 2004;
II. Mentorstvo magisterija i doktorata:
Magisteriji:
Biljana Stojaković, Francuske posuđenice u hrvatskom (obranjeno);
Vesna Lisičić, Rukopisi na francuskom jeziku iz ostavštine grofova Zrinskih i njihove jezične karakteristike (pred obranom);
Doktorati:
Ida Raffaelli, vokabular moralnih vrijednosti u starofrancuskom (obranjeno);
Jasna Gačić, Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji (obranjeno);
III. Mentorstvo za studentske radnje:
U protekle tri godine bio mentor za tri studentske radnje i komentor za druge tri te sudjelovao u komisijama za obranu njih petnaestak,;
IV. Sudjelovanje u poslijediplomskim studijima:
Redovito za romanističko, galicističko i hispanističko područje;
V. Obavljanje značajne javne i stručne dužnosti:
Bio je glavni urednik “Hrvatske enciklopedije”; iz ranijeg razdoblja 2001. izašao je III. svezak “Hrvatske enciklopedije”, koji je uredio kao zamjenik glavnoga urednika s ovlastima izvršnog urednika; od 2002. do 2004. izašao je IV., V. i VI. svezak “Hrvatske enciklopedije”, koje je uredio kao glavni urednik; nominalno dužnost gl. urednika obavlja utorkom i četvrtkom, ali taj posao zahtijeva angažman još najmanje jedan dan weekendom;
VI. Udžbenik ili skripta:
Suradnja na knjizi može se uvrstiti i ovamo;
VII. Mentor djelatnicima odsjeka:
Bio je tijekom radnoga vijeka mentor djelatnicima Odsjeka za četiri magisterija i za dva doktorata.
Dr. Dean Duda, izv. prof.
Odsjek za komparativnu književnost
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Vijeću Filozofskog fakulteta
MOLBA
Molim Vijeće da mi odobri suglasnost za izvođenje nastave na Kulturalnim studijima Filozofskog fakulteta u Rijeci u školskoj godini 2004/2005. uzimajući u obzir Odluku Senata Sveučilišta u Zagrebu od 25. studenog 2003. (stavak a), po kojoj se nalaže odobravanje sudjelovanja nastavnika jednog sveučilišta u programima drugog ako se «pokaže izričita potreba temeljem novog nastavnog programa».
S poštovanjem,
Dean Duda
U Zagrebu, 1. lipnja 2004.
Sanja Slukan Marković
Knjižnica Zavoda za slavensku filologiju
Znanstveno-nastavnom vijeću
Molba za odobrenje stručnog dopusta
Poštovani, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani dodijelio mi je stipendiju za sudjelovanje na Seminaru slovenskog jezika, literature i kulture, koji se održava od 5. do 16. srpnja ove godine. Stoga vas molim da mi odobrite desetodnevni stručni dopust u tom razdoblju. Napominjem da u Knjižici radim i kao informator za slovenistiku i nabavljam knjige s tog područja pa mi je Seminar važan zbog kontakata sa slovenskim izdavačima i bibliotekama s kojima sam prošlih godina uspostavila uspješnu suradnju.
U našoj Knjižnici zaposleno je pet bibliotekara pa moje odsustvo neće poremetiti redovno poslovanje.
Unaprijed se zahvaljujem i srdačno vas pozdravljam.
Molbu podržava pročelnica Odsjeka za kroatistiku, dr. Dunja Fališevac.
U Zagrebu, 21. svibnja 2004. Voditeljica Knjižnice Zavoda za
slavensku filologiju
Sanja Slukan Marković
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 22. 5. 2004.
Predmet: Molba za odobrenje slobodne studijske godine
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Zagreb, I. Lučića 3
Molim naslov da mi odobri korištenje slobodne studijske godine u šk. god. 2005/06.
Za vrijeme slobodne studijske godine intenzivirat ću rad na projektu “Izrada nacionalnog kurikuluma” te svoje aktivnosti u European Council for High Ability. U okviru rada na projektu dio vremena ću provesti u Institutu za komparativnu pedagogiju Sveučilišta u Frankfurtu (gdje ću sakupljati građu potrebnu za izradu komparativne studije o programima za poticanje razvoja darovitih učenika u Europi). U okviru rada u Europskom vijeću za visoke sposobnosti nastavit ću rad na širenju mreže poslijediplomskih studija iz područja darovitosti kao i stvaranja nacionalnih udruga za poticanje razvoja darovitosti te sudjelovati na konferencijama European Council for High Ability i World Council for High Ability.
Dio nastave iz kolegija koje predajem realizirat ću prije odlaska na slobodnu studijsku godinu (u šk. god. 2004./05.) a dio po povratku (u šk. god. 2006./07.). Ispite iz svojih kolegija za studente dodiplomskog i poslijediplomskog studija održavat ću tijekom slobodne studijske godine, u predviđenim ispitnim rokovima.
Zahvaljujem.
Molba je odobrena na sjednici Odsjeka za pedagogiju održanoj 27. 1. 2004.
Pročelnik: