SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/03-11/1
Ur. br.: 3804-850-03-10
Zagreb, 7. listopada 2003.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 1. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 13. listopada 2003. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 12. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 15. rujna 2003. i 4. Izvanredne sjednice, održane 29. rujna 2003.
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, ZNANSTVENA I SURADNIČKA ZVANJA
2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Nevene Škrbić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za etnologiju.
Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 26
3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Aleksandre Horvat u znanstveno- nastavno zvanje redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, u Odsjeku za informacijske znanosti.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 28
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Zdravka Dovedana u znanstveno- nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, u Odsjeku za informacijske znanosti.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 42
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
5. Mišljenje za izbor dr.sc. Maje Žitinski Šoljić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmete Kultura poslovnog komuniciranja i Etika, na Veleučilištu u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 57
6. Mišljenje za izbor dr. sc. Ljiljane Filipović u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofsko-psihoanalitička teorija dramskog teksta, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 61
7. Mišljenje za izbor Ćirila Čoha u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, na Katedri za organizaciju Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 63
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 65
9. Mišljenje za izbor dr.sc. Ivana Balte u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 106
10. Mišljenje za izbor dr.sc. Šime Pilića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija odgoja i obrazovanja na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 117
11. Mišljenje za izbor dr.sc. Stjepana Oreškovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 135
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
12. Izvještaj o radu znanstvenog novaka Domagoja Tončinića, znanstvenog novaka na Odsjeku za arheologiju, na projektu Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij. str. 148
13. Izvještaj o radu Jelene Jesenković, znanstvene novakinje u Odsjeku za fonetiku.
str. 149
14. Izvještaj o radu Tomislava Bogdana znanstvenog novaka u Odsjeku za kroatistiku, za akad. god. 2002/2003. str. 151
15. Izvještaj o radu Ide Ograjšek, znanstvene novakinje u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 154
16. Izvještaj o radu Ane Butković, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju.
str. 155
17. Izvještaj o radu Ivane Hromatko, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju. str. 156
18. Izvještaj o radu znanstvenog novaka Bože Bekavca na projektu Razvitak hrvatskih jezičnih resursa u Zavodu za lingvistiku. str. 157
19. Izvještaj o radu znanstvene novakinje mr. sc. Jasmine Vojvodić na projektu Povijest ruske književnosti 20. st. (voditeljica projekta – prof. dr. Magdalena Medarić). str. 158
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija
20. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Lovorke Zergollern Miletić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kategorija određenosti i neodređenosti u engleskom i hrvatskom jeziku, mentor dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru. str. 159
21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ive Niemčić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Ples i rod, mentor: dr. sc. Tvrtko Zebec, znanstv. savjetnik (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu). str. 167
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zvonimira Jakobovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme pod naslovom 'Razvoj hrvatskoga tehničkoga i prirodoznanstvenog nazivlja, mentor dr. sc. Damir Boras, izv.prof. str. 170
23. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za mr. sc. Marije Putica za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija, mentor dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red.prof. str. 173
24. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Željka Holjevca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Hrvatsko-mađarski odnosi 1860.-1873. str. 175
25. Izvještaj stručnog povjerenstva o promjeni naslova doktorskog rada mr.sc. Davora Kovačića na temelju zahtjeva Senata Sveučilišta u Zagrebu, umjesto Sustav policije u NDH predlaže se novi naslov Razvoj i djelovanje policijsko-sigurnosnog sustava NDH od 1941.-1945. godine. str. 178
26. Izvještaj stručnog povjerenstva o promjeni naslova doktorskog rada mr.sc. Nikice Barića na temelju zahtjeva Senata Sveučilišta u Zagrebu, umjesto Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995.(secesija, glavne značajke i slom) predlaže se »Republika Srpska Krajina« na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom).
Napomena: Izdvojeno mišljenje prof. dr. sc. N. Stančića o promjeni naslova doktorskog rada mr. sc. Nikice Barića. str. 179
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Nataše Šimić pod naslovom Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres. str. 187
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zorana Wiwegha pod naslovom Jugoistočna nekropola Siscije. str. 191
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Horvatić Čajko, pod naslovom Subjektivno motiviran simultani bilingvizam: Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju. str. 194
30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marka Špikića pod naslovom Predstavljanje starina u spisima talijanskog humanizma prve polovice 15. stoljeća. str. 198
31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Francisca Joséa Lerie Dulčića pod naslovom Emocionalna inteligencija i opći kognitivni status adolescenata. str. 202
32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Helene Pavletić pod naslovom Metaforizacija u terminologiji. str. 205
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 6. 10. 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 33. do 52.)
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
(znanstvenih)
33. Mirte Kos pod naslovom Uloga lika zaposlene žene u dramskoj radnji suvremenoga američkog igranog filma (od kraja 1980-tih do danas), mentor prof.dr.sc. Hrvoje Turković. str. 207
34. Nataše Jakšić pod naslovom Pojave, oblici i funkcije teme seksualnosti u kulturi ruskog postmodernizma, mentor prof.dr.sc. Dubravka Oraić-Tolić. str. 208
35. Alena Tafre pod naslovom Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti, mentor prof.dr.sc. Lino Veljak. str. 210
36. Predraga Režana pod naslovom Svjetska etika - put prema konsenzusu među religijama i etičkim sustavima, mentor prof.dr.sc. Ante Čović. str. 212
37. Marije Šimoković pod naslovom Etički aspekti medicinski potpomognute prokreacije, mentor prof.dr.sc. Ante Čović. str. 214
38. Marijana Franjčića pod naslovom Razvoj religijskog identiteta promjenama u nastavi vjerskog odgoja, mentor prof.dr.sc. Antun Mijatović str. 216
39. Esmeralde Sunko pod naslovom Stavovi studenata učiteljskih i nastavničkih studija o odgoju za pluralno društvo, mentor prof.dr.sc. Vladimir Jurić. str. 218
40. Jasmine Vrkić Dimić pod naslovom Slobodno vrijeme studenata - organizacija, sadržaji i provođenje, mentor prof.dr.sc. Vlatko Previšić. str. 219
41. Smiljane Zrilić pod naslovom Povezanost odgojnih postupaka roditelja i školskog neuspjeha, mentor prof.dr.sc. Vlatko Previšić. str. 221
42. Molba Kristine Silaj za promjenu teme pod naslovom "Usporedba hrvatskih dječjih časopisa s engleskima u drugoj polovici 20. st." u novu temu Hrvatski dječji časopisi u razdoblju od 1990.-2003. godine, mentor prof.dr.sc. Dubravka Težak str. 223
novi sinopsis str. 224
43. Borke Lekaj Lubina pod naslovom Problem nejednakosti spolova na tržištu rada SAD-a od 1940.-2000., mentor prof.dr.sc. Vojmir Franičević. str. 226
44. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija kroatistike da se prof.dr.sc. Stipe Botica imenuje mentorom Tei-Terezi Vidović za izradu magistarskog rada pod naslovom "Utjecaj hrvatske usmene književnosti na književno stvaralaštvo Petra Gudelja".
45. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike da se Aniti Pavić Pintarić odobri pisanje magistarskog rada na njemačkom jeziku, pod naslovom "Wortbildungsmuster seit der althochdeutschen bis zur neuhochdeutschen Zeit" (mentor prof.dr.sc. Stanko Žepić).
46. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskih studija psihologije da se Nataši Kosanović imenuje novi mentor doc. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić.
47. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija hrvatske povijesti da se Ivani Pauli Gortan Carlin imenuje koomentor dr.sc. Stanislav Tuksar, red.prof. Muzičke akademije u Zagrebu pri izradi magistarskog rada pod naslovom "Glazbeni život Poreča i okolice 1880.-1918." (mentor prof.dr.sc. Nikša Stančić).
48. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskih studija psihologije da se dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, doc., imenuje zamjenicom voditelja Poslijediplomskih studija psihologije.
49. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskih studija psihologije da se dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof., imenuje voditeljicom poslijediplomskog specijalističkog studija iz školske i predškolske psihologije.
50. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija književnosti da se dr. sc. Milivoj Solar imenuje za voditelja studija, doc.dr.sc. Dean Duda za voditelja kulturološkog usmjerenja i prof.dr.sc. Boris Senker za voditelja teatrološkog usmjerenja od ak.god. 2003/2004.
51. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskih studija psihologije za raspisivanje natječaja za upis na poslijediplomski jednogodišnji doktorski studij, u akademskoj godini 2003/2004.
52. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija sociologije za naknadni upis u I. sem. studija u akademskoj godini 2002/2003. kandidata: Sunčice Bartoluci i Ruže Gale.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
53. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Natalije Salijević stečene na Državnom lingvističkom sveučilištu u Minsku.
str. 228
54. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Dejane Nikitović, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, Republika Srbija. str. 229
55. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome mr. sc. Pavela Gregorića, stečene na Sveučilištu u Oxfordu. str. 230
56. Izvještaj stručnog povjerenstva o priznavanju istovrijednosti dijela studija germanistike i serbokroatistike Tee Tenčić, započetog na Sveučilištu u Trstu, radi nastavka naobrazbe. str. 231
57. Izvještaj stručnog povjerenstva o priznavanju potpune istovrijednosti fakultetske diplome Zvonimira Radana, stečene na Filološkom fakultetu Sveučilišta Ruhr u Bochumu, SR Njemačka. str. 232
58. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Helene Strugar stečene na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, Mađarska. str. 233
59. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Maurizia Zennara stečene na Filozofskom fakultetu u Trstu, Italija. str. 235
60. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Andreje Bratinšćak-Baranašić stečene na Western Michigan University, Kalamazoo, SAD. str. 236
61. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti dijela studija Jasmine Brekalo upisane na Sveučilište Eötvös Loránd u Budimpešti, Mađarska, u svrhu prijelaza na dodiplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. str. 238
62. Priznavanje doktorske diplome Orsolye Žagar Szentesi stečene na Sveučilištu Eötvös Loránd u Budimpešti, kao potpuno istovrijedne sveučilišnoj diplomi Doktora znanosti iz znanstvenog područja: humanističke znanosti, znanstveno polje: jezikoslovlje.
(Na temelju članka 6. st. 2. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o priznavanju svjedodžbi o školskoj spremi, diploma i stupnjeva visokoškolskog obrazov anja stečenih u Republici Hrvatskoj i Republici Mađarskoj - Narodne novine br.13/97.).
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
63. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Visokoj pomorskoj školi u Splitu (Pristupnica: Adelija Čulić Viskota)
1. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, izv.prof.
2. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
3. dr.sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
64. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Pristupnica: Alenka Mikulec)
1.mr.sc.Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor
2. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
3. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
65. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković (Pristupnica: Ester Vidović)
1.mr.sc.Nataša Pavlović, viši lektor,
2.mr.sc. Jasenka Šafran, viši lektor
3. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak,viši lektor
66. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu
(Pristupnica: Ivana Cindrić)
1. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor
3. mr.sc. Vera Andrassy, viši lektor
67. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika na Sveučilištu u Splitu (Pristupnik: dr.sc. Damir Ćavar)
1. dr. sc. Dunja Jutronić, red. prof. na Sveučilištu u Splitu
2. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
3. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru.
68. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje etnologija i antropologija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
(pristupnica: dr. sc. Vjera Bonifačić)
1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
2. dr. sc. Ante Vladislavić, izv. prof. (Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu)
3. dr. sc. Tihana Petrović, docent.
69. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete: Uvod u statistiku i informatiku na sveučilišnom studiju kriminalistike, Uvod u računalni kriminalitet na stručnom studiju kriminalistike, na Policijskoj akademiji – Visoka policijska škola u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Miroslav Bača)
1. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
2. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
3. dr. sc. Zvonimir Dujmović, doc. (Visoka policijska škola u Zagrebu)
70. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Ljubica Bakić-Tomić)
1. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
2. dr. sc. Vladimir Šimović, doc. (Učiteljska akademija u Zagrebu)
3. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
71. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (pristupnice: dr. sc. Milica Mihaljević i dr. sc. Marija Znika)
1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Sović, red. prof., Učiteljska akademija Zagreb.
72. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana sustavna pedagogija, za predmet Školska pedagogija, na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru (za dr. sc. Anđelka Mrkonjića, izv. prof.)
1. dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof.
73. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru (za dr. Zoru Itković, izv. prof.)
1. dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof.
2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.
74. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za Metodiku praktične nastave laboratorijskih vježbi, na Odsjeku za pedagošku, psihološku i didaktičku izobrazbu predmetnih nastavnika, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (za dr. sc. Dušana Petričevića, doc.)
1. dr.sc. Nikša Nikola Šoljan, red.prof.
2. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.
75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za kolegij Francuski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost u Lovranu (Pristupnica: Jadranka Metzger Šober)
1. mr.sc. Darja Damić-Bohač, viši lektor
2. dr.sc. Yvonne Vrhovac, red.prof.
3. dr.sc. Nataša Desnica-Žerjavić, viši lektor.
76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za kolegij Sociologija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (pristupnici: dr.sc. Nenad Fanuko, mr.sc. Edita Petronijević)
1.dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2.dr.sc. Ozren Žunec, red. prof.
3.dr.sc. Nenad Smokrović, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
77. Promjena člana stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Konstance Korenčić Kampl za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta do redovitog profesora, znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana Posebne sociologije, za predmete Sociologija poljoprivrede i Sociologija veterinarstva na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, umjesto trećeg člana dr.sc. Vesne Vučevac Bajt, red. prof., predlaže se dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.
Stručno povjerenstvo u novom sastavu:
1. dr. sc. Stipe Šuvar, red. prof.
2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
3. dr.sc. Ivan Cifrić, red. prof.
78. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost s pravom javnosti u Lovranu (Pristupnik: Fabio Stemberga)
1.mr. sc. Iva Grgić, viši lektor
2.mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
3.mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
79. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Silvia Braice za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Doprinos Nikole Arsenovića hrvatskoj etnologiji na početku globalizacijskih procesa 19. st.
1. dr. sc. Tomo Vinšćak, docent
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
3. dr. sc. Zorica Vitez, znanstv. savjet. (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)
80. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Brigite Bosnar Valković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Anglicizmi u njemačkom jeziku hotelijerstva i turizma
1. dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski, znan. surad.
2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
3. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
1. dr.sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.
2. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr.sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof.
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
82. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Radovana Vrane pod naslovom Utjecaj mrežnih izvora informacija na razvoj znanstvene komunikacije u društvenim znanostima u Hrvatskoj
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
2. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. (Pedagoški fakultet u Osijeku)
3. dr. sc. Danijela Živković, doc.
83. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Đure Blažeka pod naslovom Govori Međimurja
1. dr. sc. Mira Menac Mihalić, doc.
2. dr. sc. Mijo Lončarić, znanst. savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu
3. dr. sc. Anđela Frančić, doc.
84. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Jadranke Neralić pod naslovom Rimska Kurija i crkvene nadarbine u Dalmaciji tijekom 15. stoljeća
1.dr.sc. Zdenka Janeković Roemer, docent
2.dr.sc. Ivica Prlender, docent
3.dr.sc. Franjo Šanjek, red.prof., Katoličko bogoslovni fakultet, Zagreb
85. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Damira Matanovića pod naslovom Vojni komunitet Brod na Savi. Društvena i ekonomska struktura vojnokrajiškog grada 1753.-1848.
1. dr.sc. Nenad Moačanin, red.prof.
2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.
3. dr.sc. Milan Kruhek, znan.savjetnik, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10
4. dr.sc. Mira Kolar, red.prof. (rezervni član)
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
86. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lie Dragojević pod naslovom Analiza pomorske terminologije u romanu «Moby Dick».
1. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
2. dr.sc. Boris Prichard, red. prof. Pomorski fakultet u Rijeci
3. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. u miru
87. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Martinića pod naslovom Preventivna diplomacija i preventivna obrana, teorija i praksa SAD-a te mogućnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske
1. dr. sc. Vlatko Cvrtilo, docent, Fakultet Političkih znanosti
2. dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
3. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
4. dr.sc. Sonja Bašić, red. prof. u miru (rezervni član povjerenstva).
88. Imenovanje prof.dr. Nadežde Čačinovič kao rezervnog člana u stručno povjerenstvo za obranu magistarske radnje Hrvoja Križevana, pod naslovom Autentičnost i solidarnost u modernom društvu
1. dr.sc. Lino Veljak, red.prof.
2. dr.sc. Gvozden Flego, izv.prof.
3. dr.sc. Elvio Baccarini, doc. Filozofski fakultet u Rijeci
89. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike – razumijevanje hrvatskog jezika
1. dr. sc. M. Mihaljević, (Staroslavenski institut)
2. dr. sc. Zdravko Dovedan, izv. prof.
3. dr. sc. Marko Tadić, doc.
90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nives Mikelić pod naslovom Metode i pravila oblikovanja multimedijske poruke i njen utjecaj na zapamćivanje i razumijevanje sadržaja
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
2. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
3. dr. sc. Damir Kalpić, red. prof. s Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu.
91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vlaste Maljković pod naslovom Metapodaci i metapretraživanja s osvrtom na Dablinsku jezgru (Dublin Core)
1. dr. sc. Jelka Petrak, doc. (Središnja medicinska knjižnica)
2. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
3. dr. sc. Daniela Živković, doc.
92. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dinke Pasini pod naslovom Funkcije eufemizma u hrvatskome leksiku.
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
2. dr. sc. Marko samardžija, red. prof.
3. dr. sc. Vlasta Rišner, doc. (Pedagoški fakultet u Osijeku)
93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Galić pod naslovom Bibliotheca Ragusina Serafina Marije Crijevića i tradicija dubrovačke latinističke biografije
1. dr. sc. Pavle Knezović, viši znan. sur., Hrvatski institut za povijest, Zagreb
2. dr. sc. Darko Novaković, red.prof.
3. dr. sc. Dunja Fališevac, red.prof.
94. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tee Perinčić pod naslovom Rabska biskupija u vizitaciji Augustina Valiera 1579.godine
1.dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent
2.dr.sc. Drago Roksandić, red.prof.
3.dr.sc. Miroslav Bertoša, red.prof. Pedagoški fakultet, Pula
95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vladimira Kalšana pod naslovom Međimurje 1941.-1945.
1.dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.
2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.
3. dr.sc. Narcisa Lengel Krizman, viši znan.suradnik
96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog znanstvenog rada Jasenke Gudelj pod naslovom Ambijenti plemićke kulture u Istri: građevine obitelji Scampicchio
1. dr. sc. Igor Fisković, redoviti profesor
2. dr. sc. Nada Grujić, redoviti profesor
3. dr. sc. Drago Roksandić, redoviti profesor
4. dr. sc. Nina Kudiš, docent Filozofskog fakulteta u Rijeci
5. dr. sc. Milan Pelc, docent Instituta za povijest umjetnosti
97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Čorko pod naslovom Utjecaj nagrađivanja na kreativni učinak.
1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Koren, doc. u miru
98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Željka Oštarića pod naslovom Durkheimova teorija totemizma.
1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
2. dr.sc. Nikola Skledar, red. prof. (Institut za društvena istraživanja u Zagrebu)
3. dr. sc. Esad Ćimić, prof. emeritus (Filozofski fakultet u Zadru)
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
99. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku.
1. mr. sc.Nataša Pavlović, viši lektor
2. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
3. dr. sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru.
100. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku
1. Jasenka Šafran, viši lektor
2. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
3. dr. sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru.
101. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti znanstveno, polje arheologija, za predmet Klasična arheologija na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Petar Selem, red. prof.
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
102. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje arheologija, za predmete Arheometrija i Metodologija na Katedri za metodologiju i arheometriju u Odsjeku za arheologiju
1. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
3. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
103. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Metodika nastave filozofije u Odsjeku za filozofiju
1.dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
2.dr. sc. Boris Kalin, red. prof. u miru
3.dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
104. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, na Katedri za povijest filozofije u Odsjeku za filozofiju
1.dr.sc. Branko Despot, red.prof.
2.dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.
3.dr.sc. Damir Barbarić, savjetnik u Institutu za filozofiju
105. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika na Katedri za njemačku književnost Odsjeka za germanistiku
1. dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof.
2. dr. sc. Viktor Žmegač, prof. emeritus
3. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
106. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana komparativna povijest hrvatske književnosti na Katedri za komparativno proučavanje hrvatske književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost.
1. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.
2. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
3. dr.sc. Dean Duda, doc.
107. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku
1. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
2. akademik Josip Bratulić
3. akademkinja Maja Bošković Stulli, znanstvena savjetnica u mirovini.
108. Ponovni raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju
1.dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
2. dr.sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr.sc. Vladimir Rosić, red prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
109. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju
1. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
110. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju (za pedagoško - didaktičku izobrazbu) u Odsjeku za pedagogiju
1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
2. dr. sc. Vedrana Spajić – Vrkaš, red. prof.
3. dr. sc Vladimir Rosić, red. prof. (Filozofski Fakultet u Rijeci).
111. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest na Katedri za povijest Srednje i Jugoistočne Europe, za predmet Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u 20.stoljeću na Odsjeku za povijest
1. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.
3. dr.sc. Jakov Gelo,red.prof., Ekonomski fakultet, Zagreb
112. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u 20. stoljeću
1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.
3. dr.sc. Petar Strčić, red.prof., Arhiv HAZU
113. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Katedri za metodiku nastave povijesti, za predmet Metodika nastave povijesti na Odsjeku za povijest
1. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
2. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, docent
3. dr. sc. Mira Kolar, red.prof. u miru.
114. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za opću psihologiju u Odsjeku za psihologiju
1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
2. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
3. dr. sc. Ante Fulgosi, red. prof. u miru
115. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu psihologiju u Odsjeku za psihologiju
1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
2. dr. sc. Darja Maslić-Seršić, doc.
3. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
116. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za francusku književnost u Odsjeku za romanistiku
1. dr.sc. Nenad Ivić, red.prof.
2. dr.sc. Ingrid Šafranek, red.prof.
3. dr.sc. Jere Tarle, izv.prof
117. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Zvjezdane Sikirić u istraživačko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje povijest u Zavodu za hrvatsku povijest
1.dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.
2.dr.sc. Drago Roksandić, red.prof.
3.dr.sc. Iskra Iveljić, docent
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
118. Molba prof. dr. sc. Milana Mesića o razrješenju dužnosti stegovnog tužitelja u Stegovnom sudu Filozofskog fakulteta. str. 239
119. Prijedlog Odsjeka za arheologiju, a sukladno s nadolazećim promjenama sustava studija, da se od akad. god. 2003/04. u plan i program studija arheologije unese sljedeća promjena.
- Uvodi se obvezna terenska nastava, za studente jednopredmetnog i dvopredmetnog studija arheologije.
- Nastava će se odvijati jedino na terenima koje organizira Odsjek za arheologiju.
- Studenti su, do kraja VIII. semestra, obvezni sudjelovati u terenskoj nastavi minimum 20 radnih dana.
120. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za osnivanje Katedre za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju. str. 240
121. Prijedlog Odsjeka za povijest da se dr. sc. Ivi Goldsteinu, red.prof. odobri održavanje ispita iz Svjetske povijesti u 20. stoljeću, u zimskom semestru akadem.godine 2003/04., umjesto dr. sc. Tvrtka Jakovine.
122. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se dr. sc. Sanji Seljan, višem asistentu, odobri održavanje predavanja i ispita iz predmeta 'Strojno prevođenje'.
123. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se mr. sc. Hrvoju Stančiću, asistentu, odobri održavanje predavanja i ispita iz predmeta 'Osnove informacijske tehnologije' i 'Digitalizacija i migracija dokumenata'.
124. Prijedlog Katedre za opću psihologiju za promjenu naziva izbornog kolegija "Odabrana poglavlja iz političke psihologije: psihologija agresivnosti, rješavanje konflikata i psihologija pregovaranja" u "Psihologija pregovaranja".
125. Prijedlog Katedre za psihometriju za promjenu u satnici izbornog kolegija "Evaluacija tretmana" (odobrenje još 1 sata predavanja uz dosadašnjih 1 sat predavanja i 1 sat vježbi).
126. Prijedlog Katedre za razvojnu psihologiju za promjenu u satnici izbornog kolegija "Psihološka procjena djece" (odobrenje, umjesto dosadašnjih 1 sat predavanja i 2 sata vježbi, nove satnice od 1 sat predavanja, 1 sat seminara i 1 sat vježbi).
127. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za reorganizaciju Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti u tri samostalne katedre:
1. Katedra za bohemistiku
2. Katedra za polonistiku
3. Katedra za slovakistiku. str. 241
128. a) Izvještaj Katedre za kineziologiju o nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u akad. god. 2002/2003. i
b) Izvještaj o rezultatima natjecanja u akademskoj godini 2002/03.
c) Program nastave tjelesne i zdravstvene kulture u akad. god. 2003/2004; rezultati natjecanja i rekreacija djelatnika. str. 243 - 254
129. Molba Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti da zbog odlaska asistentice Đurđice Čilić-Škeljo na porodiljski dopust, studenti I god. studija poljski jezik i književnost, u akad. god. 2003./2004. ne upisuju kolegij Poljska kultura i civilizacija, a studenti IV god. ne upisuju seminar iz Poljske poezije. Te će kolegije studenti slušati od iduće akad. god. (zamjena nije potrebna).
129.1 Prijedlog Centra za strane jezike za odobrenje održavanja nastave iz stranih jezika struke za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sljedećim stručnim suradnicima:
Ariella Fabrio, prof.; Ingeborg Bekl Žutić, prof.; Ines Jelovčić, prof.; Beatrice Mićunović, prof.; Mirjana Šnjarić, prof.
Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri
130. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof. imenuje za pročelnicu, a dr. sc. Ivor Karavanić, docent, za zamjenika pročelnika Odsjeka za arheologiju, za akademske godine 2003/04. i 2004/05.
131. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. imenuje za predstojnicu Katedre za prapovijesnu arheologiju na Odsjeku za arheologiju.
132. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof. izabere za pročelnicu, a dr. sc. Gordana Škorić, docent za zamjenicu pročelnice Odsjeka, za ak. god. 2003./4. i 2004./05
133. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se prof. dr. Hotimir Burger imenuje za predstojnika Katedre za filozofsku antropologiju od akad. god. 2003/2004.
134. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se prof. dr. sc. Mate Križman imenuje za predstojnika Katedre za grčki jezik i književnost, za ak. god. 2003/2004.
135. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor doc. dr. Mire Menac-Mihalić za zamjenicu pročelnice u razdoblju od 1.09. 2003. do 1. 10. 2004.
136. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor doc. dr. Davora Dukića za predstojnika Katedre za stariju hrvatsku književnost za ak. god. 2003/2004.
137. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor doc. dr. Krešimira Bagića za predstojnika Katedre za hrvatsku stilistiku za ak. god. 2003/2004. i 2004/2005.
138. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju za imenovanje predstojnika katedri:
1. dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof. - Katedra za povijest pedagogije
2. dr.sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof. – Katedra za andragogiju
3. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof. – Katedra za predškolsku pedagogiju
4. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. – Katedra za sistematsku pedagogiju
5. dr. sc Vladimir Jurić, red. prof. – Katedra za didaktiku
139. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se dr. sc. Zdravko Dovedan, izv. prof. izabere za voditelja Zavoda za informacijske znanosti.
139.1 Prijedlog Stručnog vijeća Centra za strane jezike iznesen na sastanku održanom 08. rujna 2003. godine za ponovni izbor Azre Plićanić Mesić, prof. za voditeljicu Centra za strane jezike za razdoblje do 01. rujna 2004.
Vanjski suradnici
140. Molba Odsjeka za anglistiku za angažiranje tri vanjska suradnika lektora kao pomoć u nastavi za akademsku godinu 2003./2004. (12 sati tjedno) - imena naknadno.
141. Molba Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjske suradnice Helene Delaš, mlađe asistentice na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, za održavanje 6 sati jezičnih vježbi tjedno u zimskom semestru na Katedri za hrvatski standardni jezik, u ak. god. 2003/04.
142. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se odobri angažiranje dr. sc. Maria Šlausa, višeg znan. surad., 2 sata nastave tjedno u akad. god. 2003/04. iz kolegija Arheološka antropologija.
143. Prijedlog Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje vanjskih suradnika u akad. god. 2003/04.:
1. dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof. – predmete Uvod u antropologiju i Suvremene antropološke teorije – ukupno 3 sata predavanja + 1 sat vježbi tjedno
2 . dr. sc. Branka Janićijević, nasl. red. prof. – predmet Osnove genetike čovjeka – ukupno 2 sata predavanja tjedno
3. dr. sc. Nina Smolej-Narančić, nasl. red. prof. – predmet Metode istraživanja 2
– 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno
4. dr. sc. Anita Sujoldžić, nasl. red. prof. – predmete Antropološka lingvistika i Komunikacija i društvo - 3 sata predavanja + 1 sat vježbi tjedno
5. dr. sc. Stašo Forenbaher, nasl. docent – predmet Arheologija u antropologiji – 2 sata predavanja tjedno i Seminar iz antropologije u arheologiji – 2 sata seminara tjedno
6. dr. sc. Lajos Szirovicza, nasl. docent - predmet Informatika u antroplogiji – 1 sat predavanja + 1 sat vježbi tjedno
7. dr. sc. Veljko Jovanović, nasl. red. prof. - predmet Populacijska genetika – 1 sat predavanja + 1 sat vježbi tjedno i predmet Statističke metode -1 sat predavanja + 1 sati vježbi tjedno
8. dr. sc. Sanja Špoljar-Vržina, nasl. izv. prof.- predmet Medicinska antropologija
– 1 sat predavanja + 1 sat vježbi tjedno
9. dr. sc. Jure Zovko, zv. prof.- predmet Hermeneutika u antroplogiji – 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno
10. dr. sc. Jasna Milićić, nasl. izv. prof. - predmet Ekologija čovjeka - 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno
11. dr. sc. Stjepan Turek, znan. suradnik – predmet Antropologija i management - 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno
12. dr. sc. Mario Šlaus, znan. suradnik – predmet Forenzička antropologija - 1 sat predavanja + 1 sati seminara. tjedno
13. dr. sc. Marko Pranjić, red. prof. – predmet Teološka antropologija - 2 sata predavanja tjedno
14. dr. sc. Osman Muftić, red. prof. – predmeti Primijenjana antropologija i Ergonomija i biomehanika - 2 sata predavanja + 2 sata seminara tjedno
15. dr. sc. Nikola Skledar, red. prof. – predmet Antropologija religije - 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno
16. dr. sc. Darko Polšek, izv. prof. – za predmet Uvod u sociobiologiju - 2 sata predavanja tjedno u ljet. sem. akad. god. 2003/04.
144. Molba Centra za strane jezike za angažiranje vanjskih suradnika za održavanje stranog jezika struke za akademsku godinu 2003/2004:
1. Alisa Martek, prof. – španjolski jezik struke, dva (2) sata vježbi tjedno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
2. Vesna Mirosavljević, prof. – engleski jezik struke, četiri (4) sata vježbi tjedno na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Zagrebu i deset (10) sati vježbi tjedno na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Sudjelovanje u nastavi
145. Obavijest Odsjeka za arheologiju da će mr. sc. Hrvoje Potrebica, asistent, sudjelovati u izvođenju nastave i ispita iz kolegija Prapovijesna arheologija II (pod vodstvom dr. sc. Tihomile Težak-Gregl, red. prof.)
146. Molba Odsjeka za filozofiju da se odobri mr. sc. Davoru Laucu samostalno obavljanje nastave iz predmeta Uvod u filozofiju znanosti, 2 sata tjedno.
147. Obavijest Odsjeka za fonetiku o sudjelovanju mlađih asistenata u izvođenju nastave u akad.god. 2003/2004:
Nikolaj Lazić, mlađi asistent, iz predmeta Teorija informacije i komunikacije (zimski semestar) pod nadzorom nositelja predmeta prof. dr.sc. Ive Škarića;
Elenmari Pletikos, mlađa asistentica, iz predmeta Govorništvo i Opća fonetika (ljetni semestar) za studente Fonetike i Lingvistike pod nadzorom nositelja predmeta prof.dr.sc. Ive Škarića.
148. Obavijest Odsjeka za klasičnu filologiju da će Irena Bratičević, znanstvena novakinja sudjelovati u izvođenju kolegija Rajmund Kunić u akad.god. 2003/2004 (pod vodstvom prof. dr. sc. Darka Novakovića).
149. Obavijest Odsjeka za kroatistiku da će Irena Bratićević znanstvena novakinja održavati seminar iz Starije hrvatske književnosti «Latinska književnost hrvatskoga humanizma», u akad. god. 2003/2004., pod vodstvom doc. dr. Davora Dukića.
150. Obavijest Odsjeka za sociologiju da će asistenti sudjelovati u nastavi u akad. god. 2003/2004.
- Petra Rodik – Sociologija vojske i rata i Socijalna povijest ideja (pod nadzorom prof. dr. sc. Ozrena Žuneca)
- Kruno Kardov – Sociologija vojske i rata i Socijalna povijest ideja (pod nadzorom prof. dr. sc. Ozrena Žuneca)
-Đurđa Mikulić – Odabrana poglavlja statističke analize I i Osnove sociološke statistike (pod nadzorom dr. sc. Benjamina Čuliga, izv. prof.)
- Krunoslav Nikodem – Sociologija religije (pod nadzorom dr. sc. Ivana Cifrića)
Gostovanja
151. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za gostovanje dr. Richarda Wissera profesora Sveučilišta u Mainzu , koji bi održao jedno predavanje na Odsjeku za filozofiju.
152. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za odobrenje gostovanja prof. Ranka Bugarskog sa Sveučilišta u Beogradu koji bi održao predavanja studentima, u drugoj polovici listopada 2003.
153. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja mr.sc. Vjerana Pavlakovića, Roberta Barića, i Hrvoja Klasića, u kolegiju Svjetska povijest u 20. stoljeću, u zimskom semestru akademske godine 2003/04.
154. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti za odobrenje gostovanja prof. dr. Joosta Smiersa za održavanje predavanja 16. listopada 2003. na temu Arts under Pressure.
155. Odsjek za talijanistiku za odobrenje gostovanja profesora Claudija Giovanardija, koji će 23. listopada 2003. održati predavanje pod naslovom ASPETTI DELLA DIDATTICA DELL'ITALIANO SCRITTO, i profesora Antonija Sorelle, koji će isti dan održati predavanje IL LINGUAGGIO NARRATIVO DI UMBERTO ECO E DI ALTRI AUTORI CONTEMPORANEI.
156. Molba Odsjeka za etnologiju za odobrenje gostovanja dr. Gábora Barne (Szeged, Mađarska), u okviru CEPUS programa od 3. do 20. studenog 2003. godine.
Održavanje nastave na visokim učilištima
157. Molba dr.sc. Žarke Vujić, doc. za odobrenje izvođenje nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, na studiju Povijesti umjetnosti, za kolegij Muzeologija, u akad. god. 2003/04.
158. Molba doc. dr. sc. Zrinke Jelaska za odobrenje održavanje nastave na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na kolegiju Hrvatski standardni jezik, u ak. god. 2003/2004., 2 do 3 puta u semestru i održavanje ispita po potrebi.
159. Molba prof. dr. Dubravka Škiljana da mu se odobri sudjelovanje u izvođenju nastave na postdiplomskom i doktorskom studiju Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za postdiplomske humanističke studije, Ljubljana, budući da je do kraja prošle akad. godine bio zaposlen na ISH-u i budući da je jedan od osnivača i koordinatora toga studija.
160. Molba mr. sc. Ive Grgić da joj se odobri održavanje nastave (1 h predavanja i 1 h seminara) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru u ljetnom semestru škol.god. 2003/4. u okviru kolegija «Talijanska književnost XX. stoljeća. Voditelj kolegija je prof.dr.sc. Živko Nižić.
161. Molba dr. sc. Dušana Marinkovića, izv. prof. za odobrenje održavanje nastave iz predmeta Srpska književnost, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u akad. god. 2003/2004.
161.1. Molba Centra za strane jezike za odobrenje održavanja nastave iz stranih jezika struke na drugim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu:
1. mr. sc. Vera Arbanas Smolković - Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu –
2. mr. sc. Jagoda Večerina - Agronomski fakultet u Zagrebu
3. Ines Jelovčić, prof. - Agronomski fakultet u Zagrebu
4. Beatrice Mićunović, prof. - Likovna akademija u Zagrebu i Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu
5. Vesna Mirosavljević, prof. – Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu
6. Ingeborg Bekl Žutić, prof. - Edukacijsko rehabilitacijski fakultet u Zagrebu
7. Mirjana Šnjarić, prof. - Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu
8. Azra Plićanić Mesić, prof. - Agronomski fakultet u Zagrebu
Mentori
162. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za imenovanje mentora studentima za školsku praksu za predmet Metodika nastave povijesti umjetnosti u akademskoj godini 2003/04.:
Danica Franić, Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn
Dubravka Gruber Juričić, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
Ira Mardešić, XVIII. gimnazija
Jasna Salamon, XVI. gimnazija
Zrinka Tatomir Škola primijenjene umjetnosti i dizajna
Kristina Rismondo, XV. gimnazija
Demonstratori
163. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za izbor demonstratora u akad. god. 2003/04.
- Emil Podrug i Marija Krnčević – u knjižnici Odsjeka za arheologiju
- Hrvoje Vulić – na Katedri za ranokršćansku arheologiju i Katedri za provincijalnu arheologiju
- Zvonimir Marinović – na Katedri za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju
164. Prijedlog Odsjeka za etnologiju za izbor demonstratora Lea Vidmara u akad. god. 2003/2004.
165. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor demonstratora u biblioteci u akad. god. 2003./2004.
Vesna Cvitaš, Nataša Filipašić, Blaženka Klemar, Josipa Kolarić, Daria Turkalj, Branka Volarević i iz sredstava Fakulteta Petra Kekuš.
166. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti o promjeni demonstratora u knjižnici, umjesto Dubravke Vukalović predlaže se Bojan Macan.
Prijedlog za imenovanjem demonstratora:
- Ivana Brajčića za predmet 'Osnove obrade teksta i jezika'
- Maje Lovreček za predmet 'Klasifikacija i klasifikacijski sustavi'
- Krune Golubića iz predmeta 'Sustavi za označivanje i pretraživanje'.
167. Prijedlog Odsjeka za komparativnu književnost za izbor demonstratora u Knjižnici Odsjeka za komparativnu u akad. god. 2003/2004.
1. Ivana Domaćinović
2. Jasmina Hren
3. Sana Perić
4. Nikolina Mesić
168. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za zbor Petre Rajković demonstratora na Katedra za stariju hrvatsku književnost, za ak. god. 2003/2004.
169. Prijedlog za izbor demonstratora na u Knjižnici Zavoda za slavensku filologiju, za ak. god. 2003/2004.:
1. Tihana Nakomčić,
2. Ivana Tarle,
3. Momčilo Bosanac,
4. Danijela Koren,
5. Andrea Radošević,
6. Tomislav Pintarić,
7. Marina Petanjek i
8. Bruno Štefić.
170. Prijedlog Odsjeka za lingvistiku za izbor demonstratora za akad. god. 2003./2004. i to:
Ana Ugrinović (Lingvistika, indologija, knjižnica A - 108 )- iz fakultetskih sredstava
Ana Fonović ( Lingvistika, A - 108 )
Lucija Dodigović ( Lingvistika, A – 108 ).
171. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za izbor demonstratora za akad. god. 2003./2004. i to:
Snježana Ercegovac ( indologija, knjižnica A - 108 )
Manja Ranosović ( turkologija, knjižnica B-025 )
Tamara Bakran ( hungarologija, knjižnica B -001 )
172. Prijedlog Odsjeka za pedagogiju da se Ivana Trtoman i Zrinka Karlović izaberu za demonstratore za rad u knjižnici na Odsjeku za pedagogiju.
173. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za izbor demonstratora za akademsku godinu 2003/04. (12 demonstratora - imena naknadno).
174. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za izbor demonstratora za akademsku godinu 2003/2004.
1. Ksenija Andrašević, biblioteka
2. Nena Milardović, ''
3. Marijeta Mihajlović, ''
4. Kaja Pandža (na teret Fakulteta)
5. Lazar Glasnović, ured. Internet stranice Odsjeka
6. Ivan Majić - za nastavu
175. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor demonstratora za akademsku godinu 2003/2004.
1. Milana Ogrizović – rad na demonstraturama Odabrana poglavlja statističke analize
2. Krunoslav Ivanković – rad na demonstraturama Osnove sociološke statistike
3. Jasmina Džanović – rad u Odsjeku za sociologiju
4. Martin Požar – rad na demonstraturama Obrada i analiza podataka
5. Nataša Bokan – rad u knjižnici Odsjeka
6. Matej Artuković – rad u knjižnici Odsjeka.
177. Prijedlog Katedre za južnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje demonstratora u akad. god. 2003./2004.: Ivica Baković (demonstrator za makedonski jezik), Mirela Franjković (demonstrator za srpski jezik), i demonstrator za slovenski jezik naknadno.
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
178. Molba mr. sc. Tomislava Bogdana za odobrenje plaćenog dopusta od 1. 10. 2003. do 1. 4. 2004. zbog korištenja stipendije Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije za znanstveno usavršavanje na Odsjeku za jezike i kulturu srednjoistočne Europe na Fakultetu za strane jezike i književnosti na Sveučilištu u Udinama.
179. Molba dr.sc. Drage Roksandića za odobrenje plaćenog dopusta radi boravka u Parizu tijekom ožujka 2004. kao nastavnik-istraživač na Ecole pratique des hautes etudes.
180. Molba dr.sc. Tvrtka Jakovine za odobrenje plaćenog dopusta od 25. 10. 2003. do 25. 1. 2004. radi korištenja stipendije London School of Economics u Londonu.
181. Molba znanstvenog novaka Dragana Damjanovića za odobrenje plaćenog dopusta od 31. listopada 2003. do 1. veljače 2004. zbog odlaska na stipendiju Freie Universität u Berlinu.
182. Molba dr. sc. Zvonka Makovića za odobrenje plaćenog dopusta od 20. listopada do 20. prosinca 2003. radi boravka u Francuskoj radeći na knjizi "Suvremena umjetnost".
183. Molba asistentice Nine Lanović za odobrenje plaćenog dopusta od 01.01.2004. do 30.04.2004. zbog odlaska na istraživačku stipendiju u Portugal.
_______________
184. Kadrovska pitanja.
185. Rang lista znanstvenih novaka.
186. Prijedlozi za dodjelu nagrada:
- Povelje Fakulteta
- Medalje Fakulteta
- Nagrade Franjo Marković.
187.Obavijesti dekana i prodekana.
188. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak
PRILOZI
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za etnologiju
Zagreb, 30. rujna 2003. godine
Predmet: Izvještaj o izboru Nevene Škrbić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Nevene Škrbić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za etnologiju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
Nevena Škrbić rođena je 02. svibnja 1976. godine u Supetru na Braču. Osnovnu i srednju školu završila je u Bolu, a nakon maturiranja Nastavničko vijeće Opće gimnazije dodijelilo joj je naslov Summa cum laude, za najbolji uspjeh u generaciji. Godine 1994. upisala je studij etnologije te engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 14. srpnja 1999. godine s radom iz etnologije, pod naslovom Milčetićeva "Koleda u južnih Slavena" i običaj biranja kralja, s odličnim uspjehom. Ukupan prosjek ocjena na dodiplomskom studiju iznosio je 4,77. Tijekom studija dodijeljene su joj stipendije Ministarstva znanosti i tehnologije te Sveučilišta u Zagrebu.
U rujnu 1999. godine primljena je na mjesto kustosa-pripravnika u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu. U prosincu 2000. godine pri Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu položila je stručni ispit za kustosa. Jedan je od autora dviju izložbi koje je postavio Etnografski muzej Istre. Prva, pod nazivom Od ordenja do simbola identiteta: priča o istarskom suveniru, otvorena je u Pazinu u veljači 2000. godine, a sljedeće godine postavljena je i u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Druga izložba, pod nazivom Istrien: Sichtweisen, ostvarena u suradnji s dva austrijska muzeja, Ethnographisches Museum Schloss Kittsee i Österreichisches Museum für Volkskunde, Wien, otvorena je 26. svibnja 2001. u Kittseeu, a kasnije je postavljena u Beču, Pazinu i Zagrebu.
Znanstvena novakinja na Odsjeku za etnologiju postala je 01. ožujka 2002. godine na projektu Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije, šifra 130724, na kojem je glavni istraživač bio prof. dr. sc. Vitomir Belaj. Njezin rad na ovome projektu rezultirao je preglednim radom Život mladih, pripreme za brak i sklapanje braka u selima u okolici Novske, koji će biti objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica, sv. 12/13 (upravo u tisku). Nakon toga angažirana je na projektu 130422 Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca, čija je voditeljica doc. dr. sc. Milana Černelić. U okviru projekta sudjeluje u organizaciji i izvedbi terenskih istraživanja u Velebitskom Podgorju, posebice dijela vezanoga uz pitanja identiteta ove zajednice, kao i u arhivskim istraživanjima te u izradi bibliografije. Rezultati njezina istraživanja bit će objavljeni u Senjskom zborniku 30 za 2003. godinu, pod naslovom "Prilozi poznavanju primorsko-bunjevačkog identiteta" (upravo u tisku). Na poslijediplomskome studiju etnologije/kulturne antropologije, koji je upisala u akademskoj godini 1999./2000., udovoljila je kriterijima propisanim za usmjerenje na doktorski studij pa joj je Vijeće poslijediplomskoga studija u siječnju 2003. godine odobrilo upis petoga semestra. Trenutačno obavlja obveze koje su propisane za šesti, završni semestar doktorskoga studija. Ukupan prosjek ocjena na poslijediplomskom studiju iznosi 5,00. U dogovoru s mentorom započela je s pisanjem doktorskoga rada na temu analognih pojava u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima. Tijekom poslijediplomskoga studija izradila je više članaka, od kojih su dva, "Značenja tradicijskog pri konstruiranju istarskih identiteta" i "Bilješke o narodnom životu u romanima Martina Kukučína", prihvaćena za tisak u publikaciji Studia ethnologica Croatica.
Sudjelovala je u organiziranju stručne ekskurzije u Beč, u održavanju terenske nastave u Istri, Hrvatskom zagorju, senjskom zaleđu i na otoku Rabu, kao i u dogovaranju studentskih posjeta muzejskim, konzervatorskim i znanstvenim institucijama u Zagrebu. Bila je uključena i u uspostavljanje suradnje između Odsjeka za etnologiju i Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, u okviru koje je održan ciklus predavanja o Gradišćanskim Hrvatima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u akademskoj godini 2002./2003. Pomaže u izvođenju pojedinih seminara, posebice u okviru Komparativnih istraživanja običaja.
Sudjelovala je na više međunarodnih znanstvenih skupova (MESS u Piranu, EASA u Krakowu), a na skupu SIEF-a 2001. godine održala je predavanje pod naslovom Manifestations of Regional Identity in Istria: How Traditional Motifs Become Symbols of Identity. Autorica je jedanaest objavljenih znanstvenih radova, od kojih su tri klasificirani kao izvorni znanstveni radovi.
U skladu s gore navedenim predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Nevenu Škrbić izabere u istraživačko zvanje mlađe asistentice na Katedri za nacionalnu etnologiju Odsjeka za etnologiju.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Tihana Petrović, doc.
dr. sc. Branko Đaković, doc.
dr. sc. Milana Černelić, doc.
dr. sc. Jadranka Lazić Lasić, red. prof.
Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata
natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za
znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti,
grana bibliotekarstvo na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za
informacijske znanosti.
Ljubljana, Zagreb, 2. lipnja 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 18. rujna 2002. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti
Na natječaj, objavljen u Vjesniku 26. rujna 2002. godine prijavila se prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, dosadašnja izvanredna profesorica na istoj Katedri.
Stručno povjerenstvo na temelju dokumenata, koje je kandidatkinja priložila molbi i na temelju osobnog poznavanja njezina znanstvenog, stručnog i nastavnog rada te u skladu sa odredbama Zakona o visokim učilištima podnosi Fakultetskom vijeću sljedeći
Na početku moramo napomenuti, da se Izvještaj predaje sa zakašnjenjem zbog bolesti prvo imenovanog člana povjerenstva, koji je krajem studenoga 2002. godine podvrgnut hitnoj operaciji glave zbog hematoma. Nakon operacije slijedila je višemjesečna rehabilitacija, tako da izvještaj nije mogao biti napisan ranije.
1. Životopis
Kandidatkinja je rođena 4. listopada 1947. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1972. godine engleski jezik i književnost kao A predmet i francuski jezik i književnost te komparativnu književnost kao dva B predmeta. Na Filozofskom fakultetu završila je 1979. godine dvogodišnji studij bibliotekarstva.
Magistarski rad pod naslovom Tezaurus termina iz književnosti i znanosti o književnosti: prilog za izradu predmetnog kataloga obranila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 1981. Doktorirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu godine 1990. obranom doktorske disertacije pod naslovom Alfabetski bibliotečni katalog i autorstvo.
Od 1972. do 1979. godine radila je u bibliotekarstvu i to: od 1972. do 1975. godine kao bibliotekar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a od 1975. do 1979. godine kao voditeljica stručne knjižnice Klinike za zarazne bolesti u Zagrebu.
Godine 1979 izabrana je za asistenta za predmet Bibliotečni katalozi u teoriji i praksi na Katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1982 izabrana je u zvanje znanstvenog asistenta. S dopuštenjem Znanstveno-nastavnog vijeća u razdoblju između 1982. i 1990. samostalno je održavala predavanja iz predmeta Bibliotečni katalozi u teoriji i praksi i Bibliografija.
Godine 1991. izabrana je u zvanje docenta, a godine 1997. u zvanje izvanrednog profesora na Katedri za bibliotekarstvo Odsjeka informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uz kolegije Bibliografska organizacija i kontrola I. (deskriptivna katalogizacija i katalozi) i Bibliografska organizacija i kontrola II. (bibliografija), predavala je ili predaje i kolegije: Uvod u tezaurus, Mrežna pomagala i službe, Pravni propisi i norme za knjižnice, Osnove organizacije građe i Informacijska građa, djelatnosti i ustanove.
Od 1985. do 1988 obavljala je dužnost predstojnice Katedre za bibliotekarstvo, a ponovno je na istu dužnost izabrana 1996. godine. Od 1986. do 1990. godine bila je zamjenica pročelnika Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Osamdesetih je godina uključena u nastavu na poslijediplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentalistike i informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je održavala predavanja i vježbe iz predmeta Bibliotečni katalozi. Na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta sudjeluje, od njegova utemeljenja 1984. godine,
kao predavač za predmete Indeksni jezici, Knjižnice i društvo i Odabrane teme iz bibliotekarstva. Kandidatkinja je voditeljica smjera bibliotekarstvo na poslijediplomskom studiju. Na studiju Poslovne informatike Sveučilišta u Zagrebu predavala je predmet Organizacija obavijesti i građe i vodila smjer Informacijski menadžment. Na Pedagoškom fakultetu u Osijeku predavala je od 1998. do 2000. godine, na studiju knjižničarstva predmete Bibliografska organizacija i kontrola I. i II.
Sudjelovala je u znanstvenom projektu Rječnik bibliotekarskog nazivlja (1986-1990), a od 1997. do 2000. godine vodila je znanstveni projekt Tezaurus knjižničarskog nazivlja.
Od godine 1999. predsjednica je Zakladnog odbora Zaklade »Dr. Ljerka Markić-Čučuković«, osnovane s namjerom nagrađivanja najboljih studenata bibliotekarstva i nagrađivanja knjižnica, ustanova i pojedinaca, koji promiču bibliotekarstvo.
Kandidatkinja je bila članica Radne skupine Ministarstva kulture za izradu Zakona o knjižnicama (1997. godine), te članica Vijeća za knjižnice RH. U više je navrata bila članica Vijeća Filozofskog fakulteta i članica Bibliotečnog odbora. Od godine 2000. članica je Upravnog vijeća Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
U godinama 1985., 1989. i 1990. bila je na kraćim studijskim boravcima u Velikoj Britaniji, a godine 1992, kao stipendist Instituta Otvoreno društvo tri je mjeseca provela u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, D. C. u SAD-u.
Kandidatkinja iskazuje opsežnu bibliografiju znanstvenih radova: uz magistarski rad i disertaciju objavila je 2 knjige (jednu potpisuje kao autorica, a drugu kao urednica) i 39 radova u časopisima odnosno priloga u knjigama. Iz područja stručnih radova objavila je 2 knjige, 8 radova u časopisima odnosno priloga u knjigama, 11 prikaza, 11 prijevoda i stručnih redakcija prijevoda, te 9 ostalih radova. Nakon posljednjeg izbora objavila je 1 knjigu kojoj je urednica, tematski broj časopisa koji je koncipirala i uredila, 24 znanstvena rada u časopisima i knjigama te 4 stručna rada. Od svih je radova 18 objavljeno u inozemstvu.
Povjerenstvo je analiziralo i prikazalo 24 rada koja, prema mišljenju povjerenstva, pristupnicu kvalificiraju za izbor u zvanje. Najprije se opisuje i analizira knjiga, a zatim ostali radovi u kronološkom redu objavljivanja.
1. Knjižnični katalog i autorstvo. Rijeka : »Benja«, 1995. 158 str.
Jedno je od rijetkih djela o katalogu izvorno napisanih na hrvatskom jeziku. Pisano u
vrijeme, u kojemu su računalni katalozi izgrađivani na načelima kataložnih pravilnika
rađenih za kataloge na listićima, pokušava predvidjeti budući ustroj i zadaće digitalnih
kataloga. Prikazan je postupan razvitak načela na kojima se izgrađuje katalog i njegovih
zadaća. Posebna je pažnja posvećena konceptu autorstva, kao elementu na kojemu se
zasnovani knjižnični katalozi zapadnog kulturnog kruga, za razliku od kataloga istočnih
civilizacija, koji do 19. st. knjige okupljaju isključivo preko naslova. Prikazan je razvitak
koncepta autorstva u radovima teoretičara kataloga od 19. st. do Pariških načela usvojenih
na Međunarodnoj konferenciji o kataložnim načelima, koju je IFLA (Međunarodni savez
knjižničarskih društava i ustanova) organizirala u Parizu 1961. godine. Utjecaj Pariških
načela na većinu kataložnih pravilnika nastalih u drugoj polovici XX. st., uključujući i
hrvatski, autorica smatra značajnim za normiranje kataloga, koji tek tada postaju
razumljivi i uporabivi širem krugu korisnika, što je bio prijeko potreban preduvjet za
današnje mrežne kataloge. Autorica razlikuje dva osnovna pristupa izgradnji kataloga:
formalni i bibliografski. Formalni pristup definira kao onaj obilježen dosljednim
poštivanjem iskaza koji o jedinici građe daju formalni podaci navedeni na naslovnoj
stranici. Za taj pristup kaže da se može vezati uz Panizzijeva pravila iz 1841., a kao
njegove zastupnike u 2. pol. XX. st. navodi A. Osborna i S. Lubetzkog. Iako formalni
pristup naizgled odgovara strukturi digitalnog kataloga, njegova dosljedna primjena može
izazvati poteškoće, na primjer pri okupljanju literarnih jedinica, a u krajnjoj liniji može
dovesti i do ukidanja koncepta autorstva, na kojemu je katalog utemeljen. Zagovornici
drugoga, tzv. bibliografskog pristupa, poput J. M. Perreaulta, ističu da je pamćenje djela po
autorovom imenu duboko uvriježeno u iskustvu prosječnih korisnika kataloga, za razliku
od pamćenja specifičnih podataka s publikacije, pa primjenu formalnog pristupa smatraju
otežavajućom za prosječne korisnike. Autorica tvrdi da dosadašnja povijest kataložnih
pravilnika pokazuje stalnu oscilaciju između prihvaćanja formalnog odnosno
bibliografskoga pristupa i vjeruje da će se ta situacija promijeniti samo ako se promijeni i
sadašnji koncept djela i autorstva. U drugom dijelu knjige autorica se bavi konceptom
autorstva, pa na temelju detaljne analize suautorstva, autorstva nastalog suradnjom,
višestrukog autorstva, te uredničkog, sastavljačkog i izvođačkog udjela u nastajanju rada i
publikacije, objašnjava autorstvo u kataložnom smislu kao intelektualnu odgovornost za
djelo koja se razlikuje po udjelu na stvaranju djela odnosno izradi publikacije u kojoj je
djelo sadržano. Doprinos autorice nalazimo u njezinom utvrđivanju značenja pojma
autorstva u kataložnom smislu, koji se razlikuje od uobičajenih značenja toga pojma u
povijesti književnosti i u zakonima o autorskom pravu.
2. Oblik i građa korporativnih odrednica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 24, 1/4(1979/80),
str. 43-66. (LISA, ISA, PASCAL)
U radu se uspoređuju odredbe IFLA-inog bibliografskog standarda za oblik i građu
korporativnih kataložnih odrednica s propisima nacionalnog kataložnog pravilnika.
Pokazano je da postoje razlike u definiciji korporativnog tijela, postupku s publikacijama
ad hoc grupa i sastanaka, obliku naziva u jedinstvenoj odrednici, jeziku i uporabi
intepunkcijskih znakova u dopuni uz korporativnu odrednicu, jezičnim oblicima za nazive
političko-teritorijalnih jedinica, postupku s podređenim tijelima političko-teritorijalnih
jedinica i vjerskih zajednica. Izvorni je doprinos rada u tome što je pokazao razlike u
postupku s publikacijama korporativnih tijela u katalozima rađenim u Hrvatskoj u odnosu
na strane kataloge i time ukazao na poteškoće koje mogu nastati u prihvaćanju zapisa iz
stranih kataloga odnosno pokušaju prijenosa zapisa u kataloge drugih knjižnica u svijetu.
Rad je pretežno rađen na temelju neobjavljene rukopisne građe, zabilješki i dokumenata iz
privatne arhive člana IFLA-ine radne skupine za izradu standarda.
3. Prerađeno izdanje ISBD(M)-a i njegovo značenje za našu kataložnu praksu. // Vjesnik
bibliotekara Hrvatske 31, 1/4(1988), str. 51-64. (LISA, ISA, PASCAL)
koje dijeli desetogodišnje razdoblje. Kako je hrvatski kataložni pravilnik usklađen s
ranijim izdanjem, posebno su istaknute i protumačene izmjene pojedinih odredbi u
novom izdanju standarda, čije bi prihvaćanje tražilo izmjenu propisa kataložnog
pravilnika. Važnost je rada u tome što je omogućio knjižničarskoj zajednici da se na sažet
način upozna s promjenama u odredbama novijega izdanja standarda te da procijeni da li
je potrebno prevesti i objaviti novo izdanje.
4. Profesionalizacija bibliotekarskog zanimanja. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 32,
1/4(1989), str. 103-113. (LISA, ISA, PASCAL)
U radu se polazi od sociološke definicije profesije kao zanimanja koje karakterizira
visok stupanj kohezije i samokontrole. Tvrdi se da se često svrstavanje bibliotekarstva u
poluprofesije u stručnoj literaturi može povezati s nedostatkom kolegijalne kontrole
odnosno nemogućnošću struke da samostalno odlučuje o stručnim pitanjima o kojima
krajnju odluku donose državna tijela i institucije. Posljedica nedostatka samokontrole
omogućuje da u struku ulaze neprofesionalci, da stručno obrazovanje vode pripadnici
drugih profesija te da se interesi institucija pretpostavljaju interesu struke. Zaključuje se
da je profesionalizacija bibliotekarske struke moguća ako članovi struke pronađu
primjerene odgovore na pitanja o identitetu struke, njezinu odnosu prema srodnim, ali i
distinktivnim profesijama i naročito prema promjenama koje donosi primjena suvremene
tehnologije. Doprinos je rada u tome što se prvi put u domaćoj stručnoj literaturi
raspravlja o odnosu knjižnica kao ustanova, državnih tijela uprave kao osnivača i
financijera knjižnica i struke kojoj su oduzete neke od ingerencija koje ostale struke u
društvu imaju.
5. References in European cataloguing codes and IFLA Guidelines for authority and reference entries. // Bibliographic access in Europe : first international conference /editor Lorcan Dempsey. Aldershot, Hants. : Gower, 1990. Str. 256-261.
U radu se razmatra uloga uputnica u strukturi kataloga te način na koji su one inkorporirane u IFLA-in standard za pregledne kataložne jedinice. Posebno se govori o razlici u ulogama sporednih kataložnih jedinica izrađenih po skraćenom postupku i uputnica, te ispituju razlozi zbog kojh su u katalogu na listićima uputnice, naslijeđene iz rukopisnih kataloga, zamijenjene sporednim kataložnim jedinicama. Na temelju istraživanja uloge koje uputnice imaju u suvremenim europskim i sjevernoameričkim kataložnim pravilnicima, autorica predviđa se da će u računalnim katalozima uputnice ponovno preuzeti svoju raniju ulogu okupljanja literarnih jedinica i zamijeniti sporedne kataložne jedinice, te zaključuje da je računalni katalog po svojem ustroju bliži rukopisnom katalogu nego katalog na listićima. Doprinos je rada u izvornom istraživanju uloge uputnica u suvremenim kataložnim pravilnicima i utvrđivanju razlika u zadaćama koje uputnice obavljaju u računalnom i katalogu na listićima.
6. O zadaćama i strukturi knjižničnoga kataloga. // Obrada jezika i prikaz znanja / uredili
Slavko Tkalac, Miroslav Tuđman. Zagreb : Zavod za informacijske znanosti, 1993. Str.
135-140.
Prikazana je struktura kataloga na listićima i novosti koje su uzrokovane promjenom
tehničke izvedbe kataloga. Tvrdi se da postoji međusobna ovisnost između materijalnog
oblika i tehničke izvedbe kataloga i njegove strukture, koja mu omogućuje obavljanje
zadaća utvrđenih u kataložnim pravilnicima. Opisuju se nove usluge koje može pružiti
OPAC, utvrđuje razlika između mogućnosti računalnog kataloga i onih koje pruža
katalog na listićima i pokušavaju predvidjeti moguće preinake zadaća računalnih kataloga
kao izravna posljedica promjena u tehničkoj izvedbi kataloga. Doprinos je rada u
usporedbi strukture i zadaća klasičnog i računalnog kataloga.
7. Obrazovanje knjižničara za osnivanje, obnovu i vođenje knjižničnih zbirki. // Vjesnik
bibliotekara Hrvatske 37, 3/4 (1994), str. 37-48. (S M. László)
Ističe se da je u knjižničarskom obrazovanju potrebno posvetiti više pažnje tumačenju
načina prema kojima se oblikuju knjižnične zbirke i kriterija prema kojima se odabire
građa. Tvrdi se da je rad na oblikovanju zbirki u nas zanemaren i u svakodnevnom radu
knjižnica, zahvaljujući nizu okolnosti, među kojima se ističu prihvaćanje obveznog
primjerka kao zamjene za nabavu, nedostatno financiranje nabave građe, neuvjetovano
prihvaćanje darova i oslabljena zamjena. To je prvi rad u nas u kojemu se tumači zašto bi
knjižnice trebale izraditi smjernice za nabavu kao poseban pisani dokument u kojemu se
obrazlaže važan dio knjižnične politike.
8. Oblikovanje osobnih imena u knjižničnom katalogu. // Znanstveni skup Normizacija osobnih imena u knjižničarstvu i leksikografiji : zbornik radova. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1996. Str. 105-114.
Otvaranje knjižničnih zbirki na mreži za korisnike iz svih dijelova svijeta, pokazalo je da se, usprkos prihvaćenosti međunarodnih bibliografskih standarda u velikom dijelu svijeta, kataložni zapisi izrađeni u katalozima pojedinih svjetskih knjižnica i dalje razlikuju. Razlike su posebno vidljive u sadržaju, obliku i jeziku odrednica, izrađenih u skladu s propisima različitih kataložnih pravilnika. Sadašnje razlike traže od korisnika da se prilagodi pojedinom katalogu i otežavaju mu pretraživanje mrežnih kataloga. Pristupnica smatra da ne treba težiti potpunom ujednačavanju odrednica na međunarodnoj razini, jer su sadašnje odrednice potvrđene u tradiciji pojedinih naroda i zemalja, već se zalaže za uvođenje dvojake razine zapisa, jedne koja bi odgovarala domaćoj uporabi i druge koja bi bila namijenjena međunarodnoj uporabi. Doprinos je rada u tome što ukazuje na postojeće razlike u odredbama prema kojima se oblikuju odrednice u međunarodnim kataložnim pravilnicima, kao što su RAK i AACR2, te u nacionalnim pravilnicima, poput portugalskog, talijanskog, španjolskog i hrvatskog.
9. Školovanje knjižničara u Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), str.
133-142.
Pristupnica najprije razmatra promjene u sustavu školovanja uzrokovane promjenama
u suvremenom društvu. Ističe obnovljeno zanimanje za etička načela i moralnost, brigu o
ljudskim pravima i uvažavanje različitosti kultura kao bitne sastavnice suvremenog
obrazovnog sustava. Govori o konceptu doživotnog učenja na kojemu počiva tzv.
Informacijsko društvo, a koje je zapravo uvjetovao snažan razvitak tehnologije, koja u
velikoj mjeri utječe i na naše današnje shvaćanje znanosti i obrazovanja. Zaključuje da
školovanje knjižničara treba uskladiti s općim stavovima prema obrazovanju koji danas
prevladavaju u svijetu. Rad sadrži i rezultate istraživanja provedenog među knjižničarima
u Hrvatskoj koji pokazuju da je tipičan knjižničar u Hrvatskoj danas žena srednje dobi,
između 37 i 46 godina, s visokom naobrazbom humanističkog usmjerenja, zaposlena u
narodnoj knjižnici. Rad je doprinos po tome što sadrži rezultate izvornog istraživanja o
knjižničarskoj populaciji.
10. Zajedničko i posebno u stručnoj naobrazbi bibliotekara, arhivista i muzeologa. // Arhivi,
knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture
: zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko
društvo, 1998.
Prikazane su sličnosti i razlike s kojima se pri koncipiranju studija bibliotekarstva,
muzeologije i arhivistike susreću sveučilišni nastavnici. Istaknuto je da je trima
disciplinama jednako potrebno normiranje postupaka, ali i nazivlja koje se sada,
zahvaljujući djelomično i zakonskom normiranju razlikuje. Doprinos rada je u naznakama
koje pristupnica daje, a prema kojima bi se trebali oblikovati nastavni programi triju
disciplina.
11. Bibliotekarskoto društvo vo preodniot period. // Sovremeni trendovi vo bibliotekarstvoto :
zbornik. Skopje : Bibliotekarsko društvo na Makedonija, 1999. Str. 5-13.
Svi su prilozi objavljeni u zborniku radovi knjižničara iz Hrvatske koje je Bibliotekarsko društvo Makedonije 1997. godine pozvalo da održe niz predavanja o suvremenim zbivanjima u bibliotekarstvu, u vrijeme kad se nastojalo osnovati studij bibliotekarstva na Sveučilištu u Skopju. U zborniku su objavljena i dva priloga pristupnice. U prvome, koji ovdje navodimo, pristupnica prikazuje rad Odbora za kulturu Vijeća Europe na području bibliotekarstva u prvoj polovici devedesetih godina, te govori o zadaćama profesionalnog društva u zemljama u tranziciji. Doprinos je rada u tome što kandidatkinja prenosi osobno iskustvo koje je stekla vođenjem stručnoga društva i aktivnim osobnim sudjelovanjem na međunarodnim skupovima o kojima izvještava.
12. Mrežni pomagala vo bibliotekite. // Sovremeni trendovi vo bibliotekarstvoto :
zbornik. Skopje : Bibliotekarsko društvo na Makedonija, 1999. Str.111-119.
Rad se djelomično temelji na iskustvu koje je pristupnica stekla u nastavi kolegija koji je
koncipirala, uvela na studiju bibliotekarstva i predavala pod nazivom Mrežni izvori i
pomagala. Doprinos rada je u analizi i usporedbi klasičnog knjižničnog kataloga i OPACa.
13. Obrazovanie i vospituvanje bibliotekari na početokot na noviot vek. // Bibliotekarska iskra
17, 1/2(1999), str. 37-42.
U radu se tumače kompetencije koje mora imati suvremeni knjižničar, a koje treba steći
i trajnim stručnim usavršavanjem. Ističe se da su programi obrazovanja koncipirani
u Hrvatskoj utemeljeni na načelima iznesenim u dokumentu o kompetencijama
suvremenog knjižničara koje je izdalo Društvo specijalnih knjižnica u SAD-u.
Osnovna zadaća knjižničara utvrđuje se kao osiguranje pristupa informacijama za
korisnika, a posebno je važno raditi na širenju pismenosti i informacijske pismenosti, te
na stjecanju komunikacijskih vještina. Doprinos je rada u utvrđivanju temeljnih postavki
na kojima bi trebalo počivati suvremeno trajno stručno usavršavanje knjižničara.
14. The new Library Law of Croatia : the first results of implementation. // Transformation in
Ostmittel- und Südosteuropa und ihre Auswirkungen auf das Informations- und Dokumentationswesen : Referate und Beiträge, 28 ABDOS-Tagung, Zagreb 1999. Str. 153-157.
Analizirane su odredbe novoga hrvatskoga Zakona o knjižnicama i protumačene promjene koje će primjena zakona izazvati u praksi. Pojedine su odredbe zakona uspoređene s nacrtom Smjernica za knjižnice Vijeća Europe u čijoj je pripremi pristupnica sudjelovala. Također je istaknuto da će na buduće poslovanje knjižnica utjecati i niz drugih zakona i zakonskih propisa. Doprinos je rada u tome što svraća pažnju stručne javnosti na pitanja zaštite autorskih prava u knjižnicama i praksu državnog otkupa knjiga za knjižnice, koja otežava oblikovanje zbirki u skladu s unaprijed usvojenim smjernicama.
15. Pravni aspekti korištenja i umnažanja građe. // Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti
suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova / uredile
Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000. Str. 32-36.
Jedan od prvih knjižničarskih radova u Hrvatskoj u kojemu se ističe važnost zaštite
autorskog prava u knjižnicama i potreba da se hrvatski Zakon o autorskom pravu uskladi s
odredbama Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS).
Analizirane su odredbe hrvatskoga Zakona o autorskom pravu koje se odnose na iznimke
od zaštite i komentiran Ugovor o autorskom pravu usvojen na Diplomatskoj konferenciji
WIPO-a 1996. Dorpinos je rada u tome što svraća pažnju stručne javnosti na jedan
nedovoljno poznat aspekt knjižničarskog rada, koji će u budućnosti biti vrlo važan, jer
odredbe o zaštiti autorskih prava mogu ograničiti slobodan pristup informacijama koji
knjižnice jamče korisnicima.
16. Library legislation and free access to information as new topics in LIS education //
Information Research, ISSN 1368-1613, vol. 5, no. 2(2000). http://InformationR.net/ir/5-
2/paper72.html
Prikazan je rad na koncipiranju, organiziranju i uvođenju novoga modularnog kolegija na
studiju bibliotekarstva na zagrebačkom sveučilištu krajem devedesetih godina U kolegij
su uključeni sadržaji koji se odnose na knjižnično zakonodavstvo i slobodan pristup
informacijama, s ciljem da se studentima omogući razumijevanje širega konteksta u
kojemu djeluju knjižnice i da ih se upozori na važnost koju za knjižnice imaju zakonski
propisi. Autorica je samostalno koncipirala kolegij, odabrala literaturu i uvela seminarski
način rada sa studentima.
17. Nacionalna tekuća bbliografija u službi Univerzalne bibliografske kontrole. // Vjesnik
bibliotekara Hrvatske 43, 1/2(2000), str. 1-8.
Pristupnica raspravlja o ulozi nacionalnih tekućih bibliografija, kao temelja IFLA-inog
međunarodnog programa UBC, u promijenjenim uvjetima elektroničke sredine. Posebno
izvješćuje o preporukama za nacionalne tekuće bibliografije usvojenim na Međunarodnoj
konferenciji o nacionalnim bibliografskim službama, održanoj u Kopenhagenu 1998.
Preporuke analizira detaljno i uspoređuje ih s UNESCO-ovim preporukama za nacionalne
tekuće bibliografije, donesenim dvadeset godina ranije. Doprinos je rada u detaljnoj
analizi novih međunarodnih smjernica za nacionalne tekuće bibliografije.
18. Accessibility of official publications in public libraries in Zagreb (s K. Pintarićem) // Open 2001: knowledge, information and democracy in the open society : proceedings of the 9th international BOBCATSSS symposium on library and information science. Vilnius : Vilnius University, 2001. Str. 437-447. Rad je objavljen i na hrvatskom pod naslovom Dostupnost službenih publikacija u narodnim knjižnicama Grada Zagreba i Zagrebačke županije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 132-146.
U radu su predočeni rezultati istraživanja provedenog anketiranjem knjižničara u
narodnim knjižnicama na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije 2000. godine.
Rezultati upućuju na relativno slabu zastupljenost službenih publikacija u fondovima
narodnih knjižnica, iako bi upravo dostupnost te vrste građe trebala doprinijeti boljoj
informiranosti građana. Istraživanje je ukazalo i na razliku u definiraju pojma službena
publikacija između državnih tijela-nakladnika i knjižničara. Doprinos je rada u tome što je
to prvo istraživanje o dostupnosti službenih publikacija u Hrvatskoj, koje može pomoći
knjižnicama u izradi smjernica za odabir i nabavu.
19. Sloboden pristap kon informaciite. // Bibliotekarska iskra 18, 1/2(2000), str. 119-125.
U radu se opisuje IFLA-in rad na koncipiranju ideje o slobodnom pristupu informacijama kao temeljne odgovornosti knjižničarske struke i recepcija te ideje u Hrvatskoj. Autorica utvrđuje posljedice koje prihvaćanje odgovornosti za slobodan pristup ima za profesiju općenito, a posebno za knjižničare u zemljama u tranziciji. Doprinos rada je u izvornoj prilagodbi nove ideje postojećem stanju u profesiji u zemlji u tranziciji.
20. Richtlinien des Europarates zur Bibliotheksgesetzgebung am Beispiel ihrer Durchführung
in Kroatien. //En route : Neue Aufgaben, neue Chancen für Offentliche Bibliotheken /
Gildas Illien und Gerald Leitner, Hrsg. Wien : Büchereiverband Osterreichs, 2001. Str.
146-152.
Prikazane su Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i politiku Vijeća Europe, u čijem je
nastajanju pristupnica sudjelovala, i zakonski propisi o knjižnicama u Hrvatskoj. U radu se
pokušava utvrditi u kojoj je mjeri moguće primijeniti Smjernice u radu knjižnica u
Hrvatskoj. Posebno se raspravlja o slobodnom pristupu informacijama za sve korisnike,
smjernicama za odabir i nabavu građe, odnosu knjižnica i proizvođača sadržaja i građe i
zaštiti knjižne baštine. Doprinos je rada u analizi hrvatskih zakonskih propisa kojima se
uređuje rad knjižnica i stvarne politike prema knjižnicama te u prijedlozima za
usklađivanjem sa Smjernicama Vijeća Europe.
21. Javno i tajno u knjižničarskoj struci. // 5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti
suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova / uredile
Mirna Willer, Tinka Katić. zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002. Str. 8-15.
U radu se govori o zaštiti osobnih podataka u knjižnicama, temi o kojoj u Hrvatskoj dotad
nije bilo pisano i koja nije uređena zakonskim propisima. Pokazano je na koje se načine
može ugroziti privatnost korisnika te kako pojave zloporabe osobnih podataka rješavaju
knjižnice u svijetu.Doprinos je rada u tome što je prvi u Hrvatskoj posvećen temi zaštite
privatnosti i korisničkih podataka u knjižnicama.
22. Hrvatsko knjižničarsko društvo i slobodan pristup informacijama. // Slobodan pristup informacijama u službi kulturnog razvitka : zbornik radova. / uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002. Str. 47-55.
vrijednostima profesije, koje ona izlaže u etičkom kodeksu. Prema mišljenju pristupnice
knjižničarski kodeks mora sadržavati pravila o ponašanju članova profesije prema
korisnicima usluga, prema javnosti, prema građi i, konačno, mora uređivati međusobno
ponašanje pripadnika profesije. Doprinos je rada u tome što pokazuje dosadašnji rad
knjižničarskog društva na širenju profesionalnih etičkih vrijednosti i naznačuje moguće
buduće djelovanje.
23. Education for publishers in Croatia: is it feasible? (S K. Pintarićem).// Human beings and
information specialists : proceedings /of the/ 10th International BOBCATSSS Symposium
on Library and Information Science, Portorož, January 28-30, 2002. Ljubljana : Faculty
of Arts, Department of Library and Information Science and Book Studies ; Stuttgart :
University of Applied Sciences, 2002. Str. 203-213.
U radu se prikazuju rezultati istraživanja provedenog na odabranom uzorku hrvatskih
nakladnika. Istraživanje je provedeno metodom anketiranja, a njime se željelo saznati da li
postoje uvjeti i potreba za pokretanje sveučilišnoga studija nakladništva. Rad je jedno
od rijetkih istraživanja u području klasičnog i elektroničkog nakladništva u Hrvatskoj.
24. Fragmentation of LIS : is it permanent or transient? // Restructuring and adapting LIS
education to European standards : conference and EUCLID Council. Thessaloniki :
EUCLID, 2002. 7 str. Prerađena verzija rada pod naslovom: Fragmentation of LIS
curriculum : the case of Croatia // New Library World 104, 6(2003) prihvaćena za tisak
uz potvrdu uredništva.
U radu se tvrdi da se utjecaj tehnologije očituje u području obrazovanja, među ostalim, i u
uvođenju tzv. modularnosti. Taj je utjecaj posebno vidljiv u bibliotekarstvu, čije je službe
i ustanove danas nemoguće zamisliti bez primjene tehnologije. Prihvaćanje modularno
ustrojenih kolegija za predavače znači veliku promjenu, jer moraju predavati sadržaje iz
nekoliko područja, pa čak i iz drugih disciplina i znanstvenih područja. Pokazuje se kako
se taj problem pokušalo riješiti na studiju bibliotekarstva u Zagrebu. Doprinos je rada u
identificiranju potrebnih promjena u nastavnim programima bibliotekarstva.
U suradnji s kolegama organizirala je u Zagrebu i Zadru četiri međunarodna skupa, i to: godine 1996. Međunarodni kolokvij o pravnom položaju knjige, knjižnica i nakladništva u RH, pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, godine 2001. Međunarodni okrugli stol Slobodan pristup informacijama u službi kulturnog razvitka, a 2002. Međunarodni okrugli stol Slobodan pristup informacijama u službi razvoja demokracije i Seminar Knjižnice u ratnom području : obnova i preustroj.
3. Stručna djelatnost
Stručni radovi pristupnice obuhvaćaju 2 knjige, 8 radova objavljenih u časopisima ili
knjigama, 11 prikaza, 11 prijevoda i stručnih redakcija prijevoda, te 9 ostalih radova
(novinskih članaka, enciklopedijskih članaka, priloga u knjigama). Posebno ističemo dva
stručna rada objavljena u inozemstvu.
The role of the newsletter in the activities of the Croatian Library Association. // Twenty-
first century information society : the role of library association : proceedings of the conference, Budapest, 10-13 May 1998. S. l. : Council of Europe : Open Society Institute, 1999. Str. 55-60.
Prikazana je kratka povijest nastanka i djelovanja Hrvatskoga knjižničarskog društva te njegov ustroj i djelovanje početkom devedesetih godina. Opisano je kako je pristupnica, kao tadašnja predsjednica Društva potaknula izdavanje glasnika Društva i s kojim se preprekama susrela tijekom razdoblja u kojemu je bila glavnom urednicom toga glasila. Te prepreke pristupnica smatra i glavnim preprekama profesionalizaciji stručne udruge.
Zakonski propisi o bibliotekarstvu i njihova primjena u praksi u republici Hrvatskoj. //
Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH i strateški pravci razvoja bibliotekarstva u
Bosni i Hercegovini. Sarajevo : Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i
Hercegovine, 2000. Str. 48-57.
Rad sadrži tekst pozvanog predavanja koje je pristupnica održala na skupu u Sarajevu na
poziv Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. Skup je održan pod pokroviteljstvom
UNESCO-a, a bio je organiziran za ravnatelje knjižnica u BiH. U radu se navode uloge
koje su knjižnicama namijenjene u suvremenim dokumentima UNESCO-a, IFLA-e i
Vijeća Europe, a zatim opisuju odgovarajuća rješenja utvrđena u hrvatskom Zakonu o
knjižnicama. U zaključcima pristupnica ukazuje na čimbenike kojima po njezinu mišljenju
treba posvetiti posebnu pažnju, ako se želi omogućiti daljnji razvitak knjižnica u skladu s
navedenim međunarodnim dokumentima.
Pristupnica je suautorica i dvije bibliografije objavljene u obliku knjige: Croatica u godini 1974. : članci, studije i rasprave o hrvatskoj književnosti u jugoslavenskim časopisima u godini 1974. Zagreb : Liber, 1978, (S Z. Jeić) te Bibliografija radova Eve Verone. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo : Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1986. (S D. Blažević).
Pristupnica je u suradnji s A. Belan-Simić uredila knjigu: Slobodan pristup informacijama u službi kulturnog razvitka. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002. 188 str. U knjizi su okupljeni radovi prezentirani na međunarodnom Okruglom stolu o slobodnom pristupu informacijama, održanom 2001. u Zagrebu. Suurednica je i tematskog broja Vjesnika bibliotekara Hrvatske 43, 3(2000) posvećenog slobodnom pristupu informacijama.
Posebno izdvajamo pristupničin stalan rad na prevođenju i redigiranju prijevoda međunarodnih bibliografskih standarda ISBD-a na hrvatski. Prevela je standarde za opis serijskih publikacija (1. i 2. prerađeno izd.) i sastavnica i redigirala prijevode šest standarda za različite vrste građe. Time je omogućila prihvaćanje tih standarda u hrvatskim knjižnicama. Na hrvatski je jezik prevela knjigu Jennifer Rowley Elektroničko računalo u biblioteci, koja je desetak godina služila kao studentski priručnik. Na engleski je prevela vodič po knjižnicama u Hrvatskoj Libraries in Croatia.
Urednica je struke bibliotekarstvo u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, a za tu je enciklopediju dosad napisala i sljedeće članke: anonimno djelo, autorstvo, audiovizualna građa, bibliotekarstvo, Bibliotheque Nationale de France, Bliss, Boorstin, Bradford, Brunet, Butler, Cutter, CIP, Delisle, Dewey, EBLIDA, faksimilno izdanje, Firentinski ugovor, folio, Gallimard, Gesner, Hrvatsko knjižničarsko društvo, IFLA, impresum, ISMN, ISBD, ISSN, izdanje, Jewett, katalog, kolofon.
Kandidatkinja je vrlo aktivno suradjivala u radu niza stručnih foruma. U godinama 1992. do 1994. bila je predsjednica Hrvatskog knjižničarskog društva, a od 1989 do 1992 glavna urednica Društvenih izdanja. Pokrenula je stručno glasilo Novosti HKD-a, koje je uređivala od 1994. do 2000. godine. Od 1997. godine članica je Odbora za slobodan pristup informacijama i slobodu izražavanja Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova (IFLA/FAIFE). Od 1996. do 2001. godine bila je članica Savjetodavnog odbora Međunarodnog centra za vođenje informacijskih sustava i službi (ICIMSS) pri Sveučilištu u Torunu u Poljskoj.
Pristupnica je 1999. godine sudjelovala u izradi prijedloga projekta za utemeljenje Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara u Hrvatskoj. Taj je Centar osnovan 2001. godine kao zajednička jedinica Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Filozofskog fakulteta, Knjižnica Grada Zagreba i Hrvatskoga knjižničarskog društva. U tom Centru i predaje na tečajevima za usavršavanje knjižničara.
Članica je redakcijskog odbora časopisa Bosniaca, koji izdaje Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.
Iz navedenih podataka vidimo da je kandidatkinja od početka devedesetih godina prošlog stoljeća bila vrlo aktivna u uglednim stručnim tijelima i organizacijama u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Nastavna djelatnost kandidatkinje izložena je u uvodnom djelu izvješća, pa je ovdje ne treba ponavljati.
Na temelju iznesenog povjerenstvo donosi sljedeće
Kandidatkinja dr. sc. Aleksandra Horvat, izvanredni profesor na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti, ispunjava sve propisane zakonske i druge uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u Odsjeku.
Kandidatkinja ispunjava Minimalne uvjete propisane u NN 38/97 za izbor u zvanje Redovitog profesora u području društvenih znanosti:
Kandidatkinja ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje redovitog profesora (NN 59/96) jer:
Kandidatkinja ispunjava i uvjete Rektorskog zbora:
- pod njezinim mentorstvom devet je kandidata izradilo magisterij, a dva doktorat,
- pod njezinim je mentorstvom izrađeno više od 20 diplomskih radova,
- svojom je aktivnošću bitno unaprijedila stručni rad na području bibliotekarstva,
- sadržajno i u metodici je bitno unaprijedila nastavni proces, uvođenjem novih predmeta i kolegija,
- kandidatkinja je voditeljica smjera bibliotekarstvo na poslijediplomskom studiju.
Prema navedenom dr. sc. Aleksandra Horvat udovoljava svim odredbama Zakona o visokim učilištima te Povjerenstvo
predlaže
da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere kandidatkinju, dr. sc. Aleksandru Horvat, u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Martin Žnideršič, red. prof. u miru, Filozofski fakultet u Ljubljani
Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof u miru
Dr. sc. Jadranka Lazić Lasić, red. prof
Prof.dr.sc. Vladimir Mateljan
Prof.dr.sc. Slavko Tkalac
Prof.dr.sc. Alfred Žepić
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
i
Matičnom povjerenstvu
za polje informacijskih znanosti
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju
uvjeta za izboru znanstveno-nastavno zvanje
doc.dr.sc. Zdravka Dovedana na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 09.12.2002. godine imenovani smo za članove Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, na Katedri na informatologiju, u Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na raspisani natječaj objavljen dana 24.12.2002. godine u Vijesniku prijavio se jedan kandidat, dr.sc. Zdravko Dovedan, docent na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakuletata. Sukladno članku 94. Zakona o visokim učilištima (N.N., br. 59/96 od 17.07.1996.), članku 8. Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada matičnih povjerenstava (N.N., br. 38/97. od 11.04.1997.), Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (N.N., br. 94/96 od08.11.1996.) i Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (N.N., br. 38/97 od 11.04.1997.), te nakon pozornog proučavanja priložene dokumentacije Naslovu podnosimo sljedeći:
I Z V J E Š T A J
1. ŽIVOTOPIS
Doc.dr.sc. Zdravko Dovedan rođen je 1. ožujka 1952. godine u Bosilegradu, Srbija. [Državljanstvo: Republike Hrvatske; narodnost: Bošnjak; bračno stanje: oženjen, supruga: Senka Dovedan, djeca: sinovi Darko, star 23 godine i Igor, star 19 godina] Osnovnu i srednju tehničku školu, strojarski smjer, pohađao i završio u Brčkom. Diplomirao je 1975. godine na Tehničkoj vojnoj akademiji (TVA) u Zagrebu, strojarskom smjeru (aerodinamici), stekavši naziv diplomirani inženjer strojarstva. Služi se engleskim jezikom te djelomično francuskim i njemačkim.
Od 1975. do 1977. godine bio je u vojnoj službi u Karlovcu. Znanstveno-nastavnom djelatnošću počeo se baviti 1977. godine kada je izabran za asistenta na Katedri računarske tehnike Tehničke vojne akademije u Zagrebu. Na istoj je ustanovi 1982. godine izabran u višeg predavača. Godine 1987. napušta TVA i prelazi na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je izabran u zvanje znanstveni asistent na Odsjeku za infor-macijske znanosti. U zvanje znanstvenog suradnika izabran je 1993. godine, a u zvanje docenta 1998. godine, također na Odsjeku za informacijske znanosti.
Znanstveni stupanj računarskih znanosti stekao je 1982. godine obranivši magistarski rad pod naslovom “Sinteza i realizacija interaktivnog jezika s formalno definiranom semantikom". Godine 1992. doktorirao je iz polja informacijskih znanosi s radom pod naslovom “Jedan model sintaktičke analize jezika za programiranje".
Od 1977. do 1979. godine bio je asistent na predmetima “Pseudomašinski jezici” i “Matematički principi programiranja”. Od 1979. godine predavao je nekoliko kolegija iz programiranja (osnova, metoda programiranja i strukturnog programiranja) u BASICu, FORTRANu i PROLOGu i Pascalu, na dodiplomskom studiju TVA i Filozofskom fakultetu, Formalne jezike od 1979. na TVA, te Jezične procesore od 1984. na Filozofskom. Od 1987. godine predaje Formalne jezike i prevodioce, od 1984. Osnove programiranja, a od 1997. godine Objektno programiranje na dodiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu. Predavao je poslijediplomskom studiju ZIS Medicinskog fakulteta od 1991. do 1995. godine i Filozofskom fakultetu u Rijeci, od 1994. do 1997. nekoliko kolegija iz discipline programiranja. Na poslijediplomskom studiju Odsjeka za informacijske znanosti predaje tri kolegija: Uvod u sintaksnu analizu, Teorija prevođenja i Algoritmi i strukture prirodnih jezika.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
2.1 Pregled znanstvene djelatnosti
Doc.dr.sc. Zdravko Dovedan izabran je 1993. godine u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni suradnik, a 1998. godine u znanstveno-nastavno zvanje docent u polju informacijskih znanosti na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Magistrirao je 1982. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s radom “Sinteza i realizacija interaktivnog jezika s formalno definiranom semantikom" iz polja računarskih znanosti. Doktorirao je 1992. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom iz polja informacijskih znanosti pod naslovom “Jedan model sintaktičke analize jezika za programiranje".
Objavio je 1 knjigu nakon posljednjeg izbora, 3 poglavlja u knjigama od čega 1 poslije posljednjeg izbora, 2 znanstvena rada u znanstvenim časopisima od kojih 1 poslije posljednjeg izbora, 5 recenziranih znanstvenih radova objavljenih u zbornicima radova s međunarodnih skupova, od kojih 3 poslije posljednjeg izbora, 2 referata na međunarodnim skupovima i 3 rada u ostalim znanstvenim djelatnostima, koji nisu iz polja informacijskih znanosti.
Pristupnik doc.dr.sc. Zdravko Dovedan bio je voditelj znanstvenog projekta “Strojno razumijevanje hrvatskoga jezika”, od 1996. do 2001. godine i aktualnog znanstvenog projekta “Strojno razumijevanje prirodnih jezika”, od 2002. godine. U oba se projetka bavio problemom leksičke, morfološke i sintaksne analize i u okviru toga razvojem algoritama i struktura prirodnih jezika. Sudjelovao je u realizaciju znanstvenog projekata “Struktura znanja u društvenim i humanističkim znanostima”, pod vodstvom prof.dr.sc. Miroslava Tuđmana, 1988-1990. Od 2002. godine aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenog projekta “Tempus”.
2.2. Prikaz znanstvenih radova do posljednjeg izbora u zvanje
1) DIKTRAN - interaktivni jezik s formalno definiranom semantikom, III. simpozij "Kompjuter na sveučilištu", Cavtat, 1981.
Da bi se neki jezik mogao koristiti u vježbama iz oblasti teorije programiranja (koje je u to vrijeme predloženik držao) neophodno je da ima sljedeće osobine:strogu definiciju semantike, da bi se omogućilo striktno dokazivanje korektnosti programa napisanih u tom jeziku, kompakstnost, čitljivost i treba biti interaktivan. To su tada bile temeljne postavke stilistike programiranja i strukturnog programiranja. Pristupnik je, izabravši “mini” jezik Dijkstre objavljenog u njegovoj monografiji “A Discipline of Programming” (1976) koji je zadovoljavao postavljene uvjete, prije svega sa strogom definicijom semantike utemeljenog na konceptu predikatnog transformatora, najprije modificirao i dopunio Dijkstrin jezik, potom realizirao njegov prevodilac. Doprinos pristupnika u ovom radu je, prvo u promicanju teorije prevođenja, drugo realizaciom predprocesora takvog jezika znatno su unaprijeđeni predavanja i vježbe iz osnovnih postavki teorije programiranja.
2) Sintaktička analiza jezika sa svojstvima, Informatica 3/82, Ljubljana 1983.
U ovom se radu najprije uvodi definicija jezika sa svojstvima kao klase kontek-stnog jezika u kojem rečenice pored sintaktičke strukture posjeduju i određena semantička svojstva, slično jezicima za programiranje kao što su Algol 60 i Pascal. Za takav se jezik definira prepoznavač, automat, u kojem je kontrola završnog stanja upravljana tablicom prijelaza i skupom akcija. Doprinos pristupnika je u predloženom postupku sintaksne analize, odnosno determinističkom prepoznavaču, koji je primjenjiv na cijeloj klasi beskontekstnih jezika, kontekstnih jezika i jezika za programiranje. Jedini uvjet primjenljivosti toga postupka jest izravna leksička analiza.
3) Z.Dovedan: Jezici za programiranje sistema znanja, poglavlje u: "Informacijske znanosti i znanje", ur. S. Tkalac, M. Tuđman, str. 77-88, Zavod za informacijske studije, 1990.
U radu je najprije dana definicija sistema znanja, potom je opisano sedam jezika za programiranje sistema znanja i procijenjene prednosti i nedostaci svakog od njih. Većina jezika za programiranje sistema znanja bilo je implementirano na velikim kompjuterskim sustavima i nije našla širu primjenu. Doprinos pristupnika je u prosudbi pogodnosti izbora najpodesnijeg jezika za programiranje sistema znanja. Dana je prednost LISP-u i Prologu koji su bili dugo nepravedno potcjenjivani. Zaključuje se da će se u rješavanju većine problema umjetne inteligencije, pa tako i problema iz oblasti sistema znanja, polučiti najbolji rezultati kombinirajući ta dva jezika, što je tada već bilo moguće pojavom jeftinih i sve moćnijih PC-a.
4) Z.Dovedan: Postupci sintaktičke analize prirodnih jezika u: "Obrada jezika i prikaz znanja", ur. S. Tkalac, M. Tuđman, str. 81-86, Zavod za informacijske studije, 1993.
U radu su izloženi osnovni koncepti teorije formalnih jezika s težištem na opisu postupaka sintaktičke analize prirodnih jezika. Za razliku od sintaktičke analize beskonteksnih jezika i jezika za programiranje, problem sintaktičke analize prirodnih jezika mnogo je kompleksniji. Dok su nedeterministički i deterministički postupci sintaktičke analize formalnih jezika u potpunosti definirani, problem sintaktičke analize ovisan je prirodnom jeziku nad kojim se analiza izvodi. U literaturi se prilikom opisa pojedinih postupaka sintaktičke analize najčešće daju primjeri enegleskog jezika. Zaključuje se da bi sve faze razumijevanja, od morfološke do pragmatičke, mnogo teže bile primjenljive na slavenske jezike, posebno hrvatski.
5) Z.Dovedan, D.Lauc: An old programmer and a young one, The 6th international BOBCATSSS symposium, Budapest, 1998.
Polje informacijskih znanosti jedno je od najpropulzivnijih znanosti u području droštvenih znanosti, ali se ne bilježi podjednako brzi razvoj svih njezinih disciplina. Na primjer, teorija formalnih gramatika prilično stagnira poslije burnog razvoja početkom pedesetih godina. Razvoj jezika za programiranje, koji su temelj istraživanja u ovom radu, zaslužuje posebnu pozornost. Doprinos pristupnika je u detaljnoj analizi karakteristika jezika za programiranje i mogućnosti njihove primjene, od njihove pojave do kraja devedesetih godina. U svakom se razdoblju razvoja jezika za programiranje uočavaju neka važnija obilježja, od pretežno proceduralnih jezika prve, druge i treće generacije, pojave prvih neproceduralnih jezika i, na kraju, pojave objektno orijentiranih i vizualnih jezika četvrte generacije ili jezika krajnjih korisnika.
2.3. Prikaz znanstvenih radova nakon posljednjeg izbora u zvanje
1) Knjiga FORMALNI JEZICI – sintaksna analiza (2003) među prvim je objavljenim knjigama na ovim prostorima koja se bavi teorijom formalnih jezika, posebno teorijom sintaksne analize beskontekstnih jezika. Rezultat je to dvadesetpetogo-dišnjeg pristupnikova bavljenja teorijom formalnih jezika i prevođenjem. Značajan je doprinos autora u razradi metoda za izvođenje i transformiranje gramatika, s posebnim prikazom mogućnosti primjene konačnih automata u izvođenju regularnih gramatika. Tri su glavna poglavlja posvećena teoriji sintaksne analize beskontekstnih jezika u kojima su detaljno prikazani najvažniji postupci višeproplazne i jednoprolazne sintaksne analize. Posljednje od ta tri poglavlja originalni je doprinos Zdravka Dovedana teoriji sintaksne analize. Opisan je postupak sintaksne analize koji je primjenljiv i šire od beskontektnih jezika. Na kraju je dana usporedba s ranije opisanim postpucima.
Vrijedno spomena je i mnoštvo primjera, od kojih su neki može se reći pomalo neočekivani ili duhoviti, ali pokazuju svu širinu autorovog poznavanja izložene teorije i upotpunjuju sva teorijska razmatranja i definicije dane u knjizi. Realizacijom nekoliko algoritama za definiranje beskontekstne gramatike, silaznu i uzlaznu višeprolaznu sintaksnu analizu, CYK sintaksnu analizu i 1-predikatnu sintaksnu analizu, znatno je olakšano izučavanje teorije sintaksne analize. Knjiga je netom izašla iz tiska. Mišljenja smo da predstavlja značajan doprinos i originalan pristup u tumačenju teorije formalnih jezika, posebno dijela koji se odnosi na sintaksnu analizu beskonteksnih jezika.
2) U radu Budućnost programiranja (2002) poslije kratkoga prikaza povijesti jezika za programiranje procjenjuje se budućnost jezika za programiranje i samoga programiranja. Razvoj jezika za programiranje doživio je nagli procvat, posebno u posljednjih desetak godina. Stvoreno je nekoliko jezika četvrte generacije koji omogućuju prilično pojednostavljeno vizualno programiranje utemeljeno na konceptu objektnog programiranja, pa je interesantna pristupnikova prosudba da će doći vrijeme postupnog izumiranja posebnih smjerova koji bi se bavili nadrgradnjom teorije programiranja (a i nekih drugih disciplina informatike), a da će velike svjetske informatičke (softverske) kuće biti mjesta koja će okupljati nadarene osobe i raditi na daljnjoj nadgradnji teorije jezika za programiranje.
3) U radu Strojno prevođenje kao pomoć u procesu komunikacije (2002) analiziran je problem strojnog prevođenja. Najprije je dan kratki pregled razvoja teorije strojnog prevođenja, od razdoblja sveopćeg optimizma (1946-1965), razdoblja razočarenja i zatišja (1966-1975), racionalne primjene (1975-1988) i nove ere (1989-). Strojno prevođenje podrazumijeva postupak pretvaranja informacija s jednog prirodnog jezika na drugi pomoću računala, ali i brojna elektronička pomagala (rječnike, tezauruse, baze itd) kojima se ubrzava ili olakšava postupak prevođenja. Zaključak je da bi potpuno (automatsko) strojno prevođenje bio cilj kojem se teži, ali, još uvijek je to nemoguće bez ljudske intervencije na ulasku, ulaznom tekstu (potreban je čovjek kao preduređivač teksta) i na dobivenom prijevodu (postuređivač). Također se prosuđuje svijetlija budućnost prevođenja na ograničenom podskupu jezika, vezanog za određeno područje ljudske djelatnosti.
4) U radu Information technology for learning organisations and lifelong learning (1999) doživotno se učenje promatra kao neprekinuti proces u kojem tradicionalno obrazovanje preuzima jednu novu ulogu koristeći nove medije (internet) dostupne svima čime su stvoreni uvjeti, odnosno potreba za obrazovanjem u bilo kojem trenutku života. Naglašava se potreba uvođenja internacionalno prihvatljivih programa koji, osim vještina za upotrebu novih informacijskih tehnologija, uključuju znanje kako izgraditi novi informacijski produkt s dodanim vrijednostima, vještinama i takvim znanjima koje bi napokon omogućile studentima da prihvate novi, netradicionalni posao.
5) U radu Information (il)literacy? (2000) provedeno je istraživanje informacijske pismenosti među znanstvenicima i bibliotekarima u području humanističkih znanosti. Na osnovi odgovora i analize istraživanje je pokazalo koliko se i u koje svrhe znanstvenici s područja humanističkih znanosti služe novom tehnologijom. Istraživanje je također ukazalo na nove komunikacijske obrasce u znanosti i ulogu knjižnice u komunikacijskim kanalima posredovanja informacija i znanja.
6) U radu Multimedia in Foreing Language Learning (2002), zajedno sa S. Seljan i K. Vučković, daju se pozitivni i negativni efekti nove tehnologije i njezine primjene u učenju prirodnih jezika. Internet i Web daju nove oblike komunikacije i donose mnoge nove mogućnosti, ali zahtijevaju permanentno obrazovanje, učionice, širinu kulture, znanstveno obrazovanje i ekonomsku razvijenost. Na novu tehnologiju bi se trebalo gledati kao mogućnost novog načina komunikacije i kao pomoć nastavniku čija uloga ostaje nezamjenljiva. Predavač bi trebao olakšati nastavu na način da razvije i održi pozitivnu atmosferu u učionici. Uvijek će biti onih koji će odlučivati, zapovijedati, objašnjavati, povezivati staro s novim, prepoznati neverbalnu komunikaciju i davati moralnu potporu. Komunikacija između nastavnika i studenta, ali i između samih studenata, ne smije se izgubiti. Zbog toga je važno da se adektvatno koristi tehnologija i internet i da se pobrine da ne dođe do otuđenja. Mogućnost multimedijalnih paketa koji motiviraju studente trebala bi se koristiti baš u tu svrhu. Na njih bi se trebalo gledati kao na pomoćne alate u procesu klasičnog predavanja. Raznolikost i fleksibilnost koji oni nude trebali bi izvući ono najbolje iz studenata.
7) U radu Nove tehnologije i obrazovanje (2003), zajedno sa S. Seljan i K. Vučković, analiziran je utjecaj naglog razvoja i uvođenja novih tehnologija na obrazovanje. Pokazuje se da nove tehnologije rezultiraju u potrebi za definiranjem novog modela društva a time i novog modela obrazovanja. Zaključuje se da će u takvom okruženju jedan od glavnih zadataka obrazovanja biti osposobljenje na samoobrazovanje, kako studenata, tako i predavača.
8) U radu Sentence Representation in Context-Sensitive Grammars (Suvremena lingvistika 53, 2002, u tisku), zajedno sa S. Seljan i K. Vučković, prikazane su dvije kontekstne gramatike, leksičko-funkcionalna (LFG) i padežna, i analizirana mogućnost njihove primjene u generiranju (opisu) rečenica kontekstnih jezika i prirodnog jezika. Kao rezulat takve analize pokazuje se da LFG model prestavlja jedan korak naprijed u opisu kontekstnih jezika i osigurava fleksibilnu alatku za visoko strukturirane i nekonfigurativne jezike. Ali, još mnogo lingvističkih fenomena koji se javljaju u prirodnim jezicima, posebno u hrvatskom jeziku, ne mogu se opisati. Padežne se gramatike uglavnom fokusiraju na semantički dio rečenice koristeći se pritom relacijama koje postoje između glavnog glagola i drugih dijelova rečenice. Pokazuje se da padežna gramatike može opisati sve rečenične oblike, u svim vrstama jezika, i osim što stavlja težište na površinsku strukturu, pokazuje jako dobre rezultate u obradi kontekstnih pa i prirodnih jezika.
Ocijenjujemo da je znanstveni rad pristupnika od njegova posljednja izbora bio plodan. Većina njegovih radova je iz teorije formalnih jezika, teorije programiranja i umjetne inteligencije, dijela koji se odnosi na razumijevanje prirodnih jezika, što je predmet njegovih istraživanja u posljednjih 25 godina.
3. NASTAVNA DJELATNOST
1) Doc.dr.sc. Zdravko Dovedan postao je asistent 1977. godine na predmetima “Pseudomašinski jezici” i “Matematički principi programiranja”. Od 1979. godine predavao je ukupno 14 kolegija na TVA Zagreb, dodiplomskom studiju, Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dodiplomskom studiju Informatike i matematike Filozofskog fakulteta u Rijeci. Od 1990. godine predavao je “Teoriju i praksu programiranja” na poslijediplomskom studiju ZIS Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a od 1998. predmete “Uvod u sintaksnu analizu”, “Teorija prevođenja” i “Algoritmi i strukture prirodnih jezika” na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
2) Napisao je program i bio je prvi predavač na 5 predmeta na dodiplomskom studiju i 4 predmeta na poslijediplomskim studijima Medicinskog i Filozofskog fakulteta. Unaprijedio je predavanja i izvođenje vježbi iz predmeta “Formalni jezici i prevodioci” ustrojbom većeg broja algoritama.
3) Doc.dr.sc. Zdravko Dovedan samostalno je objavio 4 udžbenika (knjige), a kao suautor još 4 knjige od kojih je jedna doživjela tri izdanja. Objavio je 3 skripte samostalno i 3 skripte kao suautor.
4) Bio je voditelj u izradi preko 40 diplomskih radova, 10 od posljednjeg izbora, 3 magistarska rada, od kojih 2 poslije posljednjeg izbora i jednog doktorskog rada, također poslije posljednjeg izbora.
Pristupnikov nastavni rad zaslužuje veoma visoku ocjenu. U svom dvadesetpetogodi-šnjem radu napisao je nastavne programe 9 predmeta (5 za dodiplomski i 4 za poslijediplomski studij). Držao je predavanja iz 18 kolegija na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima.
Objavom serije knjiga i skripta iz programiranja (BASIC, FORTRAN, PROLOG, Pascal), koje su se temeljile na primjeni formalnih jezika u opisu leksičke i sintaktičke strukture jezika za programiranje, znatno je unaprijedio pristup učenju jezika, afirmirao disciplinu programiranja i velikoj mjeri povisio stupanj informatičke pismenosti. Na mnogim fakultetima i srednjim školama bivše države, a kasnije u Hrvatskoj, te su knjige dugo godina bile osnovna literatura.
Zapažena je i pristupnikova djelatnost u vođenju velikog broja studenata pri izradi diplomskih radova. Jedna pristupnica je maristrirala pod njegovim vodstvom, a u tijeku je izrada još dva magistarska rada. Jedna pristupnica je uspješno obranila disertaciju također pod njegovim vodstvom.
4. STRUČNA DJELATNOST
Izuzetno je plodan pristupnikov rad u dizajniranju i implementaciji nekoliko informa-cijskih sustava (“programskih paketa”). Prve inačice tih sustava napisane su još 1988. godine, permanentno su održavane i dopunjavane sve do 2003. godine. Sustavi su instalirani u preko 50 tvrtki diljem Hrvatske i doživjele su pohvale od mnogih korisnika, među kojima su i neke velike i poznate tvrtke.
Pristupnik je još bio aktivan kao recenzent ukupno 5 knjiga, od kojih za dvije poslije posljednjeg izbora.
Stručno povjerenstvo smatra da doc.dr.sc. Zdravko Dovedan ispunjava sve zakonske i druge uvjete za izbor u znanstveno istraživačko zvanje viši znanstveni suradnik i za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti prema uvjetima natječaja jer:
A) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta prema Zakonu o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl.42. (NN br. 59/1996):
A1) Pristupnik ima akademski stupanj doktora znanosti iz informacijskih znanosti koji je stekao obranom disertacije "Jedan model sintaktičke analize jezika za programiranje", na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 1992. godine.
A2) Pristupnik ima 25 godina rada na Visokom učilištu, od čega 19 godina na Sveučilištu.
A3) Pristupnik ima 5 godina znanstveno-istraživačkog rada u znanstvenom zvanju znanstvenog suradnika.
A4) Pristupnik je objavio 1 knjigu (ekvivalent 4 a2 rada), prikaze u točki 2.3 (rad 1) .
A5) Pristupnik je objavio 4 znanstvena rada (radovi a1) u časopisima s međunarodnom recenzijom i po njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima. To su radovi opisani u točki 2.2 (rad 2) i u točki 2.3 (radovi 6, 7 i 8).
A6) Pristupnik je objavio 8 znanstvenih radova (radovi a2). To su radovi prikazani u točki 2.2 (radovi 1, 3, 4 i 5) i točki 2.3 (radovi 2, 3, 4 i 5).
A7) Pristupnik je objavio 1 knjigu i 4 znanstvena rada poslije posljednjeg izbora (Znanstvena djelatnost pristupnika nakon posljednjeg izbora).
B) Rekapitulacija ispunjenih minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja (NN br.38/1997), za zvanje višeg znanstvenog suradnika:
B1) Pristupnik ima akademski stupanj doktora znanosti (točka A1 ovog dokumenta).
B2) Pristupnik je objavio 4 rada u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1-radovi), točka A5, te 12 znanstvenih radova objavljenih u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa ili publikacijama s domaćom recenzijom (a2-radovi), točke A4 i A6, što je ukupno 16 radova (više od 13) .
Stručno povjerenstvo konstatira da doc.dr.sc. Zdravko Dovedan ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja, za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika (izvanrednog profesora).
C) Rekapitulacija ispunjenih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje (NN br.94/1996):
C1) Pristupnik je samostalno objavio 4 udžbenika (knjige), a kao suautor još 4 knjige od kojih je jedna doživjela tri izdanja. Objavio je 3 skripte samostalno i 3 skripte kao suautor. Sve se knjige koriste u dodiplomskoj ili poslijediplomskoj nastavi.
C2) Pristupnik je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces. Uveo je i unaprijedio nastavni proces za 5 predmeta na dodiplomskom studiju i 4 predmeta na poslijediplomskim studijima.
C3) Pristupnik je bio mentor 40 diplomskih radova, 10 od posljednjeg izbora, 3 magistarska rada, od kojih 2 poslije posljednjeg izbora i jednog doktorskog rada.
C4) Pristupnik je bitno unaprijedio stručni rad. Voditelj je jednog istraživačkog projekta i autor je 6 informacijskih sustava.
C5) Pristupnik je bio voditelj poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti, smjera društveno-humanističke informatike, a Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Stručno povjerenstvo konstatira da doc.dr.sc. Zdravko Dovedan ispunjava više od dva uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Na temelju utvrđenih činjenica, Stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnik doc.dr.sc. Zdravko Dovedan ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik i znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor prema natječaju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Predlažemo Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti i Znanstvenom područnom vijeću za društvene znanosti da se slože s predloženom ocjenom i iznesenim mišljenjem i da Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu daju pozitivno mišljenje i da se pristupnik doc.dr.sc. Zdravko DOVEDAN izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U Zagrebu, 04.07.2003.
Stručno povjerenstvo:
____________________________
Prof.dr.sc. Vladimir Mateljan
____________________________
Prof.dr.sc. Slavko Tkalac
____________________________
Prof.dr.sc. Alfred Žepić
IZVJEŠTAJ O ZNANSTVENOJ, NASTAVNOJ I STRUČNOJ DJELATNOSTI PREMA NAPUTKU REKTORSKOG ZBORA
A. ZNANSTVENA DJELATNOST
0. MAGISTERIJ I DOKTORAT
1. Z. Dovedan : "Sinteza i realizacija interaktivnog jezika s formalno definiranom semantikom", Magistarski rad, ETF Zagreb, 1982.
2. Z. Dovedan: "Jedan model sintaktičke analize jezika za programiranje", Disertacija, Filozofski fakultet Zagreb, 1992.
1. ZNANSTVENI RADOVI
1.2. Knjiga
1. Z.Dovedan: "FORMALNI JEZICI - sintaksa analiza", 181 str, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 2003.
1.3. Poglavlje u knjizi
Do posljednjeg izbora:
1. Z.Dovedan: "Jezici za programiranje sistema znanja" u: "Informacijske znanosti i znanje", ur. S. Tkalac, M. Tuđman, str. 77-88, Zavod za informacijske studije, 1990.
2. Z.Dovedan: "Postupci sintaktičke analize prirodnih jezika" u: "Obrada jezika i prikaz znanja", ur. S. Tkalac, M. Tuđman, str. 81-86, Zavod za informacijske studije, 1993.
Nakon posljednjeg izbora:
3. Z.Dovedan, K.Vučković: "Budućnost programiranja" u: "Težakovi dani", ur. S. Tkalac, J. Lasić-Lazić, str. 185-190, Zavod za informacijske studije, 2002.
1.4. Znanstveni radovi objavljeni u znanstvenim časopisima
1.4.1. U stranim i međunarodnim časopisima
Do posljednjeg izbora:
1. Z.Dovedan: "Sintaktička analiza jezika sa svojstvima", Informatica 82/3, Ljubljana 1982.
Nakon posljednjeg izbora:
2. Z. Dovedan, S. Seljan, K. Vučković: “Strojno prevođenje kao pomoć u procesu komunikacije”, Informatologija vol. 35, 2002, 4, str. 283-291
3. Z. Dovedan, S. Seljan, K. Vučković: “Nove tehnologije i obrazovanje”, Informatologija vol. 36, 2003, 1, str. 54-57
1.6. Znanstveni radovi recenzirani, objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa
Do posljednjeg izbora:
1. Z.Dovedan: "DIKTRAN - interaktivni jezik s formalno definiranom semantikom", III. simpozij "Kompjuter na sveučilištu", Cavtat, 1981.
2. Z.Dovedan, D.Lauc: “An old programmer and a young one”, The 6th international BOBCATSSS symposium, Budapest, 1998.
Nakon posljednjeg izbora:
3. Z.Dovedan, K. Vučković, N. Lazić: “Information technology for learning organisations and lifelong learning”, The 7th international BOBCATSSS symposium, Bratislava, 1999.
4. Z.Dovedan, J. Lasić-Lazić, K. Vučković, N. Lazić: “Information (il)literacy?”, The 8th international BOBCATSSS symposium, Krakow, 2000.
5. Z.Dovedan, S. Seljan, K. Vučković: “Multimedia in Foreing Language Learning“, Proceedings MIPRO 2002, str. 72-75, 2002.
1.9. Ostala znanstvena djelatnost
1. Z. Dovedan: "Prilog teoriji otvaranja padobrana", 50 stranica, Radovi TVA br. 12, TŠC KoV Zagreb, 1977.
2. Z.Dovedan i grupa autora: "Matematički model i algoritam za sakupljanje, selekciju i određivanje parametara nuklearne eksplozije", VTI 1978.
3. Z.Dovedan, B.Živković: "Proračun trajektorije avio-mine s padobranom i bez njega", TVA KoV Zagreb - Brodarski institut Zagreb, 1980.
2. ZNANSTVENI PROJEKTI
2.2. Voditelj domaćeg projekta
1. "Strojno razumijevanje hrvatskog jezika", UDK 007:808.62 (1996. - 2001.)
2. “Strojno razumijevanje prirodnih jezika”, šifra 130440 (od 2002. )
2.3. Aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata
1. Projekt: 1.11.02.03.00 "Struktura znanja u društvenim i humanističkim znanostima", voditelj M. Tuđman, 1988-1990.
2. “Tempus” – ASPECT OF ORGANIZATION AND INFORMATION SYSTEM CURRICULUM DEVELOPMENT (od 2002. godine)
4. SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
4.1. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima
1. Z.Dovedan, S. Seljan, K. Vučković: “Programming: from Discipline to Skill“, 2.međuanarodni znanstveni skup u organizaciji Hrvatskog komunikološkog društva, Rogaška Slatina, 2001.
2. Z.Dovedan, S. Seljan, K. Vučković: “Strojno prevođenje u nastavi“, 3. međunarodni znanstveni skup “Informatologija i obrazovanje na daljinu”, Rogaška Slatina, 2002.
B. NASTAVNA DJELATNOST
1. PROGRAM I UVOĐENJE NOVIH PREDMETA
1.1. Dodiplomska nastava
Napisao program i uveo sljedeće predmete:
1. “Strukturno programiranje” (“Ustrojno programiranje”)
2. “Objektno programiranje”
3. “Metode programiranja”
4. “Formalni jezici i prevodioci”
5. “Uvod u programiranje i primjene infosustava”
Unaprijedio izvođenje vježbi iz predmeta “Formalni jezici i prevodioci” ustrojbom većeg broja algoritama:
1. “Meta-BNF” - sustav za definiranje gramatike u BNF-u
2. “TOP-DOWN” - postupak “backtrack” sintaktičke analize s vrha
3. “BOTTOM-UP” - postupak “backtrack” sintaktičke analize s dna
4. “LL(1)” - deterministički postupak sintaktičke analize LL(1) jezika
5. “PL/0” - intepretator jezika PL/0 (N. Wirth)
6. “LANG-PAK” - interaktivni sustav za definiranje gramatike i sintaksnu analizu
7. “DIKTRAN” - pretprocesor jezika Diktran (proširenje jezika E.W. Dijkstre)
8. “Izrazi” - leksička analiza, sintaktička analiza, prevođenje i izračunavanje
arit. izraza
9. “Kompar” - usporedba postupaka sintaksne analize
1.2 Poslijediplomska nastava
Napisao je program za sljedeće kolegije:
1. “Teorija i praksa programiranja”
2. “Uvod u sintaksnu analizu”
3. “Teorija prevođenja”
4. “Algoritmi i strukture prirodnih jezika”
3. AUTORSTVO I SUAUTORSTVO UDŽBENIKA (KNJIGE)
1. Z.Dovedan: "BASIC - jezik i programiranje", 400 stranica, ZOTKS, Ljubljana, 1986.
2. Z.Dovedan, M.Smilevski, J.Divjak-Zalokar: "Fortran 77 s tehnikama programiranja", 440 stranica, ZOTKS, Ljubljana, 1987.
3. Z.Dovedan, M.Smilevski, J.Divjak-Zalokar: "Fortran 77 s tehnikama programiranja", II. dop. izd. ZOTKS, Ljubljana, 1988.
4. Z.Dovedan, M.Smilevski, M. Stamenković: "PASCAL i programiranje", 510 stranica, ZOTKS, Ljubljana, 1989.
5. Z.Dovedan: “BASIC i programiranje (1)”, 120 stranica A4 formata, IPR, Zagreb, 1990.
6. Z.Dovedan, M.Smilevski, J.Divjak-Zalokar: "Fortran 77 s tehnikama programiranja", III. izdanje, don, Zagreb, 1991.
7. Z.Dovedan i grupa autora: "Poslovna informatika", DRIP, Zagreb, 1992.
8. D.Boras, Z.Dovedan: "Informatika", Školska knjiga Zagreb, 1992, drugo izdanje 1993.
9. M.Tuđman, D.Boras, Z.Dovedan: "Uvod u informacijsku znanost", Školska knjiga Zagreb, 1992, drugo izdanje 1993.
10. Z.Dovedan: “Pascal i programiranje (1)”, 300 stranica, don, 1995.
4. AUTORSTVO I SUAUTORSTVO SKRIPTA
1. Z.Dovedan, M. Smilevski: "Kalkulatori", 15 stranica, TŠC, 1980.
2. Z.Dovedan: "OSNOVE PROGRAMIRANJA - Strukturno programiranje, Pascal, stilistika programiranja u Fortranu i tehnike nenumeričkog programiranja", 200 stranica, TŠC, 1983.
3. Z.Dovedan: "BASIC - mala škola programiranja", 65 stranica, Katedra računarske tehnike VVTŠ, 1985.
4. Z.Dovedan, D.Boras: "PROLOG - Uvod u Turbo Prolog i programiranje", 82 stranice, Zagreb, 1986.
5. Z.Dovedan, M.Smilevski: "Relacijske baze podataka", 44 stranice, Zagreb, 1986.
5. AUTORSTVO INTERNIH SKRIPTA
1. Z.Dovedan: “Formalni jezici”, 45 stranica, Filozofski fakultet, Zagreb, 1990.
6. MENTORSTVO I PODIZANJE ZNANSTVENOG PODMLATKA
6.1. Voditelj diplomskih radova
Bio voditelj u izradi preko 40 diplomskih radnji, od čega 10 poslije posljednjeg izbora.
6.2. Voditelj magistarskog rada
Bio voditelj u izradi tri magistarska rada (Sanja Seljan, Gordana Paić i Kristina Vučković), od čega 2 poslije posljednjeg izbora.
6.3. Voditelj doktorskog rada
Bio voditelj u izradi jednog doktorskog rada (Sanja Seljan, obranjen 2003. godine).
7. POSLIJEDIPLOMSKA NASTAVA
Od šk. god. 1990/91 predaje predmet “Teorija i praksa programiranja” na poslijediplomskom studiju “Zdravstveni informacijski sustavi” (ZIS) na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1998. godine predaje kolegije “Uvod u sintaksnu analizu”, “Teorija prevođenja” i “Algoritmi i strukture prirodnih jezika” na poslijediplomskom studiju Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta.
8. DODIPLOMSKA NASTAVA
8.1. Vježbe
Razdoblje Predmet Fakultet Smjer
1977. – 1979. “Pseudomašinski jezici” VVTŠ Zagreb Rač. teh.
“Matematički principi programiranja” VVTŠ Zagreb Rač. teh.
1987. – 1989. “Uvod u DHI” FF Zagreb Svi nast. smj.
8.2.Predavanja
Razdoblje Predmet Fakultet Smjer
1979. – 1987. “Osnove programiranja” VVTŠ Zagreb Rač. teh.
“Strukturno programiranje” VVTŠ Zagreb Rač. teh.
“Formalni jezici i prevodioci” VVTŠ Zagreb Rač. teh.
1984. – 1990. “Uvod u programiranje” FF Zagreb Informatologija
“Ustrojno programiranje” FF Zagreb Informatologija
“Jezični procesori” FF Zagreb Informatologija
1990. – “Osnove programiranja” FF Zagreb Informatologija
“Formalni jezici i prevodioci” FF Zagreb Informatologija
1992. – 1996. “Uvod u programiranje i infosustave” FF Zagreb Arh. i muz.
1995. – 1996. “Metode programiranja” FF Zagreb Informatologija
1996. – “Programiranje” FF Rijeka Mat. i inform.
“Teorija informacije” FF Rijeka Mat. i inform.
1997. – “Objektno programiranje” FF Zagreb Informatologija
“Poredba umjetnih jezika” FF Zagreb Informatologija
15. OSTALE NASTAVNE DJELATNOSTI
Doc.dr.sc. Zdravko Dovedan bio je voditelj poslijediplomskog studija Informacijskih znanosti, smjera društveno-humanističke informatike, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1997. do 1999. godine.
C. STRUČNA DJELATNOST
11. STRUČNI PROJEKTI
11.4. Programski paketi za računalo
1. Z. Dovedan: "Parametrizacija definiranja dimenzije polja u jeziku ANSI FORTRAN IV.", predprocesor realiziran na kompjutoru CDC 3170, TŠC 1979.
2. Z.Dovedan: "don-S", informacijski sustav za servisnu službu Citroen Vilach, IPR Zagreb, 1990. i don, Zagreb, 1991/2003.
3. Z.Dovedan: "don-F", informacijski sustav financijskog knjigovodstva, mrežna verzija, don, Zagreb, 1991/2003.
4. Z.Dovedan: "don-R", informacijski sustav robnog knjigovodstva, mrežna verzija, don, Zagreb, 1988/2003.
5. Z.Dovedan: "don-P", informacijski sustav za proizvodnju, mrežna verzija, don, Zagreb, 1993/2003.
6. Z.Dovedan: “don-C”, informacijski sustav za ugostiteljstvo, don, Zagreb,
1996/2003..
7. Z.Dovedan, N.Majstorović: "TOPKO - jezik topničkih komandi", paket programa i jezik za komuniciranje s kompjuterom u pripremi topničkih gadjanja, Zagreb, 1991/93.
8. M.R. Juranović, Z.Dovedan: “Permanentna bilanca”, HINA, 1996.
15. OSTALE STRUČNE DJELATNOSTI
15.1. Recenzija
1. “Informatički rječnik”, Školska knjiga, 1990.
2. M.Kiš: “Word Perfect 5.0”, Informator, 1990.
3. D.Roller: “Informatika”, Informator, 1996.
4. M. Grinfeld – Gradiški “LOGO programiranje 1”, Zagreb 1998.
5. M. Grinfeld – Gradiški “LOGO programiranje 2”, Zagreb 1998.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
Zagreb, ožujka 2003-03-11
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 14. travnja 2003. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno –nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmete Kultura poslovnog komuniciranja i Etika u tržišnim odnosima na Veleučilištu u Dubrovniku podnosimo ovome Vijeću slijedeći
I z v j e š t a j
Na natječaj objavljen u «Slobodnoj Dalmaciji» 13.travnja 2002 prijavila se jedna pristupnica dr.Maja Žitinski-Šoljić.
Dr.Maja Žitinski-Šoljić, Hrvatica, rođena je u Dubrovniku1950. Diplomirala je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. Tu je dovršila i poslijediplomski studij filozofije 1975 i stekla stupanj doktora znanosti s područja društvenohumanističkih znanosti polje filozofije1996 godine. Služi se engleskim, njemačkim, farncuskim i talijanskim jezikom, te latinskim i grčkim. Dr.Maja Žitinski-Šoljić radila je najprije kao voditelj knjižnice i dokumentacije u Centru za tržišna istraživanja u Zagrebu(1976), potom je bila nastavnik logike, latinskog jezika, sociologije, i dr. na Gimnziji u Dubrovniku. Predavala je predmete društvenih zmnanosti na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku(1988-1991), te Socijalnu psihologiju i Sociologiju na Pomorskom fakultetu(studij u Splitu) od 1988-1991, a od 1995-2002 radi kao nastavnik iz predmeta Poslovna etika i Poslovno komuniciranje na Veleučilištu u Dubrovniku. Predavala je i Uvod u filozofiju i Uvod u psihologiju na ACMT u Dubrovniku 1998 i 2000 godine.
Znanstvena djelatnost
Dr.Maja Žitinski-Šoljić stekla je stupanj doktora znanosti s područja humanističkih znanosti, polje filozofija s tezom Ideja humanizma i suvremena filozofija 1996 na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagebu, a u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti za predmete Etika u tržišnim odnosima i Umjeće komuniciranja izabrana je 1998. Objavila je pet knjiga(jedna od njih je disertacija), četrnaest znanstvenih radova, a sudjelovala je u radu većeg broja tuzemnih i međunarodnih znanstvenih skupova. Od posljednjeg izbora objavila je dvije knjige i sedam radova koji su klasificirani kao izvorni znanstveni radovi.
Tematska područja kojima se dr.Maja Žitinski-Šoljić bavi jesu filozofska antropologija, etika i šire shvaćena komunikologija, a ove teme razvija u svojim radovima.
U studiji «Pravo na život pretpostavlja pravo na pravedan život» Žitinski-Šoljić istražuje probleme bioetike obzirom na njene vrijednosne aspekte i to tako da razmatra zamisao bioetike obzirom na suvremene etičke orijentacije kao što su deontologija, utilitarizam, virtue ethics, religijska etika i etika prirodnog prava. Po njenom mišljenju, pojava bioetike povezana je s iskustvom života u krizi, u kojem se tzv. «teorija normalnog života» pokazala nedostatnom.Bioetika je inspirirana nadom da novo znanje može poslužiti ljudskoj dobrobiti daleko više od različitih krivih uvjerenja. Ona nadalje, prikazuje nastanak bioetike, njen predmet, precizira način kako bioetika profilira svoj predmet, kako valja rješavati probleme u bioetici, značenje pojma osobe u bioetici, način kako bioetika vidi društveno okruženje te raspravlja o konformizmu kao stajalištu koje u ovim fenomenima igra važnu ulogu. U ovoj raspravi ona naglašava i feministički aspekt ove problematike, koja je inače osovljena oko razlikovanja intrinzičkog(pravednost i autonomija) i instrumentalnog pojma dobra. Mišljenja je da bioetika otkriva smjer djelovanja koji osigurava više standarde ljudske dobrobiti, rasterećene kako od nepravednih društvenih restrikcija tako i od heteronomnih pravila. Njene rasprave imaju osnovu u recentnoj literaturi(osobito anglosaksonske provenijencije), ali s jasnim stavom spram tradicionalnih etičkih i moralnofilozofskih stajališta.
U studiji «Je li budućnost stvarna» Žitinski-Šoljić povezuje svoje etičkoteorijske uvide s razumjevanjem vremena, s 'biti vremena', kako to ona kaže. U svrhu konkretizacije ove sprege ona referira neke važne teze o pojmu vremena(od Aristotela do Heideggera, Gehlena i drugih) a osnovna joj je zamisao da «vrijeme ne postoji bez transcendencije trenutka». Pod ovom transcendencijom ona misli na okrenutost ljudskog opstanka budućemu, naspram kojega se određuje značenje činjeničnosti i onoga što obuhvaća sadašnjost. Na taj način se značenje otkriva kao aspekt vremena. Pri tome bitnu ulogu imaju vrijednosti kao pokretači «nadmašivanja sebe» kao pravoga ljudskoga akta, koji se bitno upire na vrijeme i to na budućnost. Principi se u takvom kontekstu otkrivaju kao ono trajno što omogućuje orijentiranje u vremenu. Otuda proizlazi da bitni sastojak kulture kao kulture čine «pravila o značenju», a onda je i na toj 'objektiviranoj' razini okrenutost spram budućnosti supstancijalna. Ovakve rasprave autorica konkretizira promišljanjem teze, «vode li vrijednosti moderne i postmoderne u budućnost». Autorica će zaključiti da nas vrijednosti moderne i postmoderne vode prema budućnosti »samo ukoliko smo spremni uvidjeti vlastite predrasude, te ovladati subjektivnim i objektivnim nedostacima što stoje na putu prema pravednosti». I ovaj rad temelji se na pozamašnoj primarnoj i sekundarnoj literaturi.
«Novo nalaženje čovjeka» je studija o Nietzscheovom poimanju čovjeka. Autorica razlikuje u Nietzscheovim izričajima metaforičku i argumentacijsku dimenziju.U svome radu autorica nastoji pokazati smisao nekih Nietzscheovih metafora, osobito one nadčovjeka. I ovdje okosnicu njenih interpretacija i izvođenja sačinjava na suvremenim raspravama utemeljena etička problematika, ponajprije problem vrijednosti a tekstualnu podlogu nalazi u glavnim filozofovim spisima koji se i sami time bave, ponajprije problemom prevrednovanja svih vrijednosti. Autorica je uvjerenja da Nietzsche nalazi čovjeka tamo gdje konvencionalno mišljenje ne dopire, a zamisao nadčovjeka govori o bitnom određenju čovjeka kao bića koje samo sebe nadmašuje.
I rasprava «Prosudba kvalitete u obrazovanju» ima jasnu teorijsku podlogu u suvremenim raspravama o etici i problemima vrijednosti te o problemima obrazovanja. Žitinski-Šoljić polazi od razlikovanja intrinzičkih i ekstrinzičkih vrijednosti i obzirom na njega formulira shvaćanje obrazovanja i njegovu uspješnost. Autorica formulira i kriterije dobroga obrazovanja, koji bi morali pridonjeti ozbiljenju distribucijske i ontološke kvalitete obrazovanja. Sama se zalaže za intrinzičke vrijednosti u obrazovanju, a to su one koje će studente izgraditi u integrirane i autonomne odrasle ljude.
«The meaning of reality in communication» raspravlja o pojmu društvene realnosti kao konstrukciji i ustanovljuje njenu zavisnost o komuniciranju, koje jest i produkcija realnosti. Zato je za sudionike u komunikaciji vrlo važno imati pristup pravim informacijama i domoći se prave realnosti, koju po mišljenju autorice može posredovati tek znanstvena komunikacija.
Studija «Responsibility challenge for journalism» je referat održan na međunarodnom skupu «Media, culture and tourism» i objavljen u časopisu «Informatologija». Tema mu je objektivnost i na njoj utemeljena odgovornost novinartsva. Ovaj problem autorica strukturira i ovdje oko vrijednosnog orijentiranja novinarstva, koje ne može ostati neutralno naspram alternative pravo/krivo. Novinarski posao zahvaća uz to i kontekst koji razvija suvremena «etika djelovanja».
Knjige Teorija komuniciranja i govorništvo( Dubrovnik 2001) i Kultura poslovnog komuniciranja(Dubrovnik 2002) udžbeničkog su karaktera i pokazuju autoričinu umješnost ovladavanja vrlo raznolikim područjima kao što je etika, komunikologija, neke grane sociologije i retorika. Ove knjige pisane su pregledno i jasno i to na temelju vrlo opsežne svjetske i domaće literature.
Prikazani radovi dr.Maje Žitinski-Šoljić svjedoče o njenoj zaokupljenosti važnim problemima antropologije i etike koje u svojim radovima uspješno razrađuje na područjima socijalne etike i komunikologije i to na temelju klasične i recentne svjetske literature.
Dr.M.Žitinski-Šoljić ima veliko nastavno iskustvo, jer je predavala veći broj filozofskih(Uvod u filozofiju, Etika), socioloških i komunikoloških(Umjeće komuniciranja, Etika u tržišnim odnosima) predmeta na fakultetima u Dubrovniku i
Splitu a potom na Veleučilištu u Dubrovniku. Njene knjige(osim disertacije) vrsni su udžbenici za predmete koje i sada predaje(Etika u tržišnim odnosima i Kultura poslovnog komuniciranja), a na temelju njih je očito ustrojila i same predmete. Uz to se je, kako je pokazano, i teorijski zaokupila problemom obrazovanja.
Na temelju prikazanoga znastvenog, nastavnog i stručnog rada dr.Maje Žitinski-Šoljić zaključujemo da ona ispunjava uvjete članka 42 stavka 2 Zakona o istraživačkoj djelatnosti i članka 74 stavka 2 Zakona o visokim učilištima, kao i minimalne uvjete Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor te stoga predlažemo da se kandidatkinju Dr.Maju Žitinski-Šoljić izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvaredni profesor zanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Kultura poslovnog komuniciranja i Etika u tržišnim odnosima na Veleučilištu u Dubrovniku.
U Zagrebu, 17.ožujka 2003 Stručno povjerenstvo:
Dr.Hotimir Burger, red.prof.
Dr.Ante Čović, izv.prof.
Dr. Zdravko Bazdan, izv.prof.
Filozofski fakultet
Zagreb, I.Lučića 3
1.Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 18.srpnja 2002 u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Filozofsko-psihoanalitička teorija dramskoga teksta na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu a na osnovi molbe koja je ADU uputila Fakultetskom vijeću za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr.sc.Ljiljane Filipović koja se prijavila na natječaj objavljen u “Vjesniku” 25.svibnja 2002. za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Filozofsko-psihoanalitička teorija dramskoga teksta dajemo slijedeće
IZVJEŠĆE
2.Pristupnica dr.sc.Ljiljana Filipović rođena je 1951. u Zagrebu gdje diplomirala na Filozofskom fakultetu te obranila 1982. magistarski rad iz filozofije (“Filozofske osnove antipsihijatrije R.D.Lainga”) te 1995. doktorat iz filozofije (“Filozofijske implikacije pojma nesvjesnog “). Radi kao urednica za esejistiku na III.programu HR te kao predavačica na Akademiji dramskih umjetnosti. Osim dvaju znanstvenih knjiga i niza znanstvenih tekstova, su-autorica je jednog udžbenika; objavila je i dva romana, napisala niz radio-drama i radio-dramatizacija te objavila brojne prijevode znanstvene literature i lijepe književnosti.
3. Ljiljana Filipović dala je veliki doprinos filozofijskom promišljanju teorijskih pretpostavki psihologije, psihijatrije a prije svega psihoanalize . S toga područja je objavila dvije zapažene knjige. Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D.Lainga ( Bibl.Filozofska istraživanja, Zagreb 1990) analizira filozofijske pretpostavke tzv.antipsihijatrije, odnosno utjecaj Kierkegaarda, Sartrea, Heideggera , Tillicha i drugih na Laingovu teoriju inovativnoga tretiranja psihičkih oboljenja.
Djelo Nesvjesno u filozofiji smješta Freudov psihoanalitički ustroj nesvjesnoga u filozofijski kontekst, s velikim naglaskom na suvremenoj filozofiji, suočavajući se prije svega s filozofijski aktualnim aspektima Lacanove teorije a na osnovi povijesti pojma nesvjesnoga.
Knjige su nastale na osnovu magistarskog (“Filozofske osnove antipsihijatrije R.D.Lainga”, obranjeno na Filozofskom fakultetu 1982.) odnosnog doktorskog rada (“Filozofske implikacije pojma nesvjesnog”, obranjeno 1995) no ti su radovi prošireni i produbljeni. Za našu znanstvenu zajednicu posebno je inovativno njezino interdisciplinarno proširivanje pristupa psihoanalitičkoj teoriji.
Od ostalih relevantnih znanstvenih radova izdvajamo “Die Anfaenge der Psychoanalyse in Zagreb”, u Ambivalenz des Fin de siecle, Beč 1998, u kojemu pristupnica izlaže povijest usvajanja psihoanaliza kao teorije u Hrvatskoj, te “Terror of Memory” (Human Rights Review, Wellesley College) u kojemu se bavi učinkom egzodusa odnosno analizira proces koji nastaje zbog ambivalentnog poriva da se uspomene i sačuvaju i potisnu.
Pristupnica je uredila slijedeće tematske zbornike, svaki s opsežnim predgovorom :”Psihoanaliza književnosti”, Treći program 55-56, “Umijeće psihoanalize”(psihobiografija), Treći program 58/2000, “Oceubojstvo ili povijest psihoanalize”, “Tvrđa” ˝ te “Vrijeme paranoje”, Tvrđa ˝ 2002.
4.Pristupnica predaje od 1998. na Akademiji dramske umjetnosti predmet “Filozofsko-psihoanalitička teorija dramskoga teksta” čiji je sadržaj i izvedbu koncipirala. ( Skraćeni sadržaj: Uvod u psihoanalizu kao teoriju, psihoanaliza i umjetnost , psihoanaliza dramskog teksta te analiza niza dramskih djela i njihovih tumačenja u filozofiji i psihoanalizi). Preuzela je mentorstvo magistarskog rada .
5. Stručna djelatnost pristupnice odvija se na nizu područja. Prevela je nekoliko znanstvenih djela (T.S.Szasz, Laing, Cooper, Eliade) i filozofskih tekstova (Foucault, Starobinski) te objavila niz prikaza i preglednih članaka, najviše u zbornicima Rječnik Trećeg program, Zagreb 1994 te Velikani naše epohe, Zagreb 1994
6. Na osnovi priložene dokumentacije i u skladu s Zakonom o visokim učilištima i Preporukama Rektorskog zbora zaključujemo da dr.sc.Ljiljana Filipović kvalitetom i opsegom svoje znanstvenog rada i svojom nastavnom djelatnošću u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u naslovno zvanje docenta.
prof.dr.sc. Nadežda Čačinovič, FF
prof.dr.sc.Žarko Puhovski, FF
prof.dr.sc.Vjeran Zuppa, ADU
Zagreb, 18.lipnja 2003
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 14. travnja 2003. godine imenovani smo za članove stručnog povjerenstva koje bi trebalo dati mišljenje o tomu ispunjava li predloženik mr. sc. Ćiril Čoh uvjete za izbor u nastavno zvanje na Katredri za organizaciju Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.
Pregledavši natječajnu građu podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj spomenutog fakulteta za naslovnog nastavnika u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje filozofija, koji je objavljen u Vjesniku od 21. veljače ove godine javio se mr.sc. Ćiril Čoh.
Pristupnik je rođen 1953. u Zalugu kod Huma na Sutli i državljanin je Republike Hrvatske. Školovao se u Krapini, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1978. filozofiju kao I-A i komparativnu književnost kao II-B predmet. Magistarski rad pod naslovom Platonovo srazmjerje vidljivog i nevidljivog u umjetnosti, religiji i filozofiji obranio je na istom fakultetu 3. rujna 1999. godine.
Od 1978. godine do danas predaje logiku i filozofiju na Gimnaziji u Varaždinu. Pored toga od 1998. do 2002. godine predavao je na Privatnoj gimnaziji Varaždin i etiku. U svojoj školi djelatan je i kao koordinator međunarodne suradnje s partnerskom srednjim školom Stranda u Norveškoj.
Pristupnik je objavio četiri izvorna članka. To su: «Mjesto prirode u cjelini svijeta» (Metodički ogledi, 9/1994, str. 89-107), «Primjena filozofski relevantnog likovnog djela u nastavi filozofije» (Metodički ogledi, 11/1995, str. 9-35), «Kompozicija Nova de universis Philosophia kao slika njenog sadržaja – spoznaje sveukupnosti» (Zbornik o Frani Petriću, Zagreb 1999, str. 227-244) i «Kaotičnost kao nužna pretpostavka smislenog poretka» (Filozofska istraživanja, 77-78/2000). Riječ je o člancima raznolika tematskog karaktera, ali bez iznimke zanimljivo pisanima; svi ti članci upućuju na produbljene filozofijske interese našeg pristupnika. Neki od navedenih članaka, posebice rad pod naslovom «Primjena filozofski relevantnog likovnog djela u nastavi filozofije» imaju obilježja vrijednih priloga metodici nastave filozofije, pa time i filozofiji kao struci u cjelini.
U znanstvenu djelatnost mr. Čoha može se uvrstiti i objavljivanje preglednog članka «Karl Jaspers: Filozofija u obistinjenju i obistinjenje filozofije u njenoj nastavi» (Metodički ogledi, 14/2001), koji predstavlja vrlo vrijedan prilog metodici nastave filozofije i ukazuje na zrelost autorovih sposobnosti filozofijske argumentacije, te posebice na kreativnost koja dolazi do izražaja u korištenju filozofijskih djela u metodičkom i sadržajnom unapređivanju kvalitete nastave filozofije.
Stručna djelatnost mr. Čoha izrazito je intenzivna i razgranata. Objavio je pet stručnih članaka u časopisima Metodički ogledi i Logika, koji bez iznimke predstavljaju korisne i vrijedne priloge unapređenju nastave logike i filozofije; tu spada rad pod naslovom «Discussion of Practice Sites for Citizenship – the Challenge» (Journal of Ethno-Development, Civic Literacy and the Politics of Inclusion, Detroit 2002), kao i osam recenzija i prikaza objavljenih u Društvenim istraživanjima, Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine, Obnovljenom životu i drugdje. Valja spomenuti i tri popularizacijska članka o različitim pitanjima filozofije (od problema kaosa do Platona i Heideggera) objavljena u časopisima Haiku i Hrvatsko zagorje, koji svojega autora razotkrivaju kao zanimljiva i vrsna učitelja i popularizatora filozofije.
Pristupnik je, nadalje, član uredništva časopisa Metodički ogledi i Logika, pa je u tom svojstvu dao vrlo značajan doprinos unapređivanju stručnog rada i napose nastave logike i filozofije u Hrvatskoj. Posebno se mora vrednovati njegov dugogodišnji angažman na stručnim skupovima nastavnika filozofije i logike, usmjeren na dublje osmišljavanje nastave tih predmeta, na uvođenje novih interdisciplinarnih metoda pristupa nastavi i na afirmaciju timskog rada. Godinama prateći problematiku nastave filozofije u drugim zemljama, mr. Čoh je svoje bogato iskustvo uložio u afirmaciju mjesta filozofijskih predmeta u srednjoj školi i dao neprocjenjiv doprinos uzdizanju kvalitete nastave dotičnih predmeta. Sudjelovao je na više stručnih skupova u inozemstvu (susreti profesora filozofije u Poljskoj, Češkoj i Litvi).
Osim svega pristupnik je i koordinator projekta Vijeća Europe i Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske Obrazovanje za demokratsko građanstvo; o njegovom doprinosu tom projektu povjerenstvo nema nikakve podatke, a sam projekt i modaliteti njegove realizacije nisu predmet ovog izvještaja.
Pristupnik se u novije vrijeme bavi i problematikom nastave etike u srednjim školama, pa je u tom smislu bio i moderator virtualne rasprave o smislu i ciljevima nastave etike u srednjim školama koja je vođena od siječnja do rujna 2002., kao i završne rasprave održane rujna 2002. u Labinu.
U cjelini se može ustvrditi da je pristupnik iznimno angažiran na stručnom planu i da njegova zauzetost za unapređivanje nastave filozofije zaslužuje pozitivnu ocjenu.
Mr. sc. Ćiril Čoh spada po mišljenju njegovih kolega među najkvalitetnije srednjoškolske nastavnike filozofije u Hrvatskoj. Formalno priznanje za svoju uspješnu nastavničku djelatnost doživio je 2000. godine, kada je promoviran u zvanje profesora-mentora. On je inače od 1995. do danas veoma uspješan mentor za metodiku nastave filozofije i logike studentima filozofije Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Imajući u vidu da je mr. sc. Ćiril Čoh
-objavio više od pet znanstvenih i stručnih radova,
-dokazao svoje nastavničke sposobnosti, kako u svojstvu srednjoškolskog profesora, tako i u svojstvu mentora studentima filozofije,
-dao važan doprinos unapređivanju položaja i kvalitete nastave filozofije u srednjim školama u Hrvatskoj,
povjerenstvo konstatira da on u potpunosti ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača na Katedri za organizaciju (područje humanističkih znanosti, polje filozofije) Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.
U Zagrebu, 5. svibnja 2003. Članovi stručnog povjerenstva:
Prof. dr. sc. Lino Veljak
Prof. dr. sc. Žarko Puhovski
Doc. dr. sc. Stjepo Vojvoda, FOI-Varaždin
Dr. sc. Besim Spahić, redovni profesor
Dr. sc. Slavko Splichal, redovni profesor
Dr. sc. Miroslav Tuđman, redovni profesor
O IZBORU
Dr. sc. MARKA SAPUNAR
Sarajevo, Ljubljana, Zagreb
svibanj, 2003. godine
SADRŽAJ
1.1. Obrazovanje
1.2. Zaposlenje
1.3. Članstva
2.
POPIS I OPIS RADOVA
2.1. Popis radova - znanstveni radovi (od izbora u zvanje izv. profesora)
2.1.1.Objavljene knjige
2.1.2.Znanstveni radovi objavljeni u
časopisima citiranim u
sekundarnim publikacijama
2.1.3.Znanstveni radovi recenzirani i objavljeni u
zborniku radova s
međunarodnog znanstvenog skupa
2.1.4.Radovi u domaćim i stranim časopisima s recenzijom
2.1.5.Stručni radovi i članci
2.2. Znanstveni projekti
2.2.1.Glavni istraživač
2.2.2.Istraživač na projektima
3.
OPIS I ZNANSTVENI DOPRINOS RADOVA (od izbora u
zvanje izvanrednog profesora)
3.1.
Objavljene knjige
3.2. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u sekundarnim publikacijama
4.
NASTAVNA DJELATNOST PRISTUPNIKA
4.1. Dodiplomska nastava
4.1.1.Pomoć u izradi i sudjelovanju u ocjeni dipolomskih radova
4.1.2.Autorstvo sveučilišnih udžbenika
4.3. Poslijediplomska nastava
4.3.1.
Članstvo u povjerenstvu za ocjenu i/ili objavu
magistarskih radova
4.3.2.
Članstvo u povjerenstvima za ocjenu i/ili
obranu doktorskih disertacija
4.4. Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti pristupnika (sažetak)
5. ZNANSTVENA DJELATNOST
5.2. Prikaz i ocjena najznačajnijih objavljenih znanstvenih radova
5.3. Konačna ocjena znanstvene djelatnosti pristpunika (sažetak)
6.1. Rad na projektima
6.2. Sudjelovanje na raznim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu
6.3. Članstva nagrade i priznanja
6.4. Ocjena sveukupne stručne djelatnosti pristupnika (sažetak
7. SUDJELOVANJE NA VAŽNIJIM ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
8. POPIS OBJAVLJENIH RADOVA (do posljednjeg izbora)
9. TABLIČNI PREGLED SVIH OBJAVLJENIH RADOVA PRISTUPNIKA
10. ZAKLJUČAK
10.1. Rekapitulacija iz članka 74. stavka 3. Zakona o visokim učilištima i uvjeta koje propisuje rektorski zbor
10.2. Rekapitulacija iz članka 45 Zakona o visokom školstvu i istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96)
11. PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
12. PRILOZI
12.1. Popis objavljenih radova
12.2. Suglasnost za izbor
Dr. sc. Besim Spahić, redovni profesor Sarajevo, 5. svibnja 2003.
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, BiH
Dr. sc. Slavko Splichal, redovni profesor
Fakulteta za družbene vede Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija
Dr. sc. Miroslav Tuđman, redovni profesor
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je na sjednici od 3. veljače 2003. godine u Stručno povjerenstvo za provođenje postupka i davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marka Sapunara koji se prijavio na natječaj objavljen u Vjesniku 19. studenog 2002. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti (komunikologija) za predmet Uvod u novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju Povjerenstvo podnosi sljedeće
Dr. sc. Marko Sapunar zadovoljava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, što se temelji na sljedećim podacima:
1. ŽIVOTOPIS PRISUTNIKA
Marko Sapunar je doktor informacijskih znanosti, smjer komunikologija, izvanredni profesor, predaje predmete Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, a pročelnik je Odsjeka za političko komuniciranje i odnose s javnošpću Fakulteta političkih znanosti te pročelnik studija novinarstva Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, BiH.
Do sada je bio autor 11 knjiga (od toga dva sveučilišna udžbenika na Sveučilištu u Zagrebu, a dva udžbenika na Sveučilištu u Mostaru) na temu teorije medija, a objavio je 93 znanstvena i stručna rada o medijima. Aktivno je sudjelovao na više od 20 domaćih i 25 međunarodnih medijskih skupova, seminara, ili okruglih stolova.
Rođen je 29. studenog 1937. u Ložišću na otoku Braču. Po nacionalnosti je Hrvat i ima Hrvatsko državljanstvo. Od 1960. godine stalno živi u Zagrebu, gdje se školovao i zaposlio. Oženjen, otac sina i kćerke. Služi se engleskim jezikom, sporazumijeva se na ruskom.
Za svoj rad dobio je nekoliko novinarskih nagrada. Posebno ističemo prvu nagradu za kontakt program na Festivalu radijskih emisija 1987. godine u Ohridu.
Odlikovan je spomenicom domovinskog rata odlukom od 12. travnja 1995. godine. Dodjeljen mu je čin bojnika odlukom OSRH broj: 01-04-96-683/2-B116 od 13. kolovoza 1996. godine.
Dobitnik je odličja Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti odlukom od 27. svibnja 1997. godine.
1.1. Obrazovanje
Osnovno obrazovanje završio u Ložišću i Bolu, srednju ekonomsku školu u Splitu. Godine 1960. upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu, kojeg diplomira 28. rujna 1964. godine. Poslijediplomski je studij završio 27. prosinca 1989. godine na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu s temom Model razvoja radiodifuzije u Republici Hrvatskoj (mentor prof. dr. sc. Mario Plenković).
Doktorirao je 9. lipnja 1993. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu s temom Konstrativno-anološka analiza informativno-političkih emisija radija i lokalnih radio-stanica te njihov utjecaj na razvoj sustava javnog komuniciranja u Republici Hrvatskoj (mentor prof. dr. sc. Pavao Novosel).
1.2. Zaposlenje
Od 1952. godine do 1960. radi u Dalmacija cementu u Kaštel Sućurcu. Na RTV-Zagreb zaposlio se kao novinar 1964. godine gdje je do 1992. godine obavljao razne novinarske poslove, od suradnika do komentatora i urednika redakcije, te direktora Radio Zadra (1969. do 1972.) i šefa II programa Hrvatskog radija. (1986.-1992.)
Od 1986. godine predaje kao vanjski suradnik u nastavi na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu najprije Osnove medijskog praktikuma, a zatim Medijski praktikum Radio. Od 1989. godine redovito predaje kolegij Društveni aspekti novinarstva, a od 1991. godine predaje i Uvod u novinarstvo.
U zvanje je znanstvenog asistenta izabran 1991. godine, a znanstvenog suradnika 14. 10. 1993. godine. U nastavno zvanje predavača izabran je 1989. godine. U stalni radni odnos na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu za predmet Uvod u novinarstvo primljen je 1992. godine. Za docenta je izabran 19. 6. 1996. godine, a na temelju mišljenja Matičnog povjerenstva od 3. ožujka 2000. godine, i odluke Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 21. ožujka 2002. godine, te Fakultetskog vijeća Fakulteta političkih znanosti od 4. svibnja 2002. godine izabran sam za izvanrednog profesora.
Prema članku 76. stavak 2. Zakona o visokim učilištima (NN 59/1996) uz pisanu suglasnost pristupnika (pogledati točku 12.3. ovog Izvješća) i prijedloga Odsjeka za političko komuniciranje i odnose s javnošću ZNV FPZ raspisalo je natječaj za njegov izbor.
Na natječaj raspisan u Vjesniku 19. 11. 2002. za redovitog profesora na Fakultetu političkih znanosti prijavio se 26. 11. 2002., a Komisiju za izbor formirao je Filozofski fakultet 4. veljače 2003. godine.
Na Fakultetu političkih znanosti gdje je i predstojnik Odsjeka za političko novinarstvo i odnose s javnošću redovito predaje Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva.
Od 1997. godine predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu kolegije Uvod u novinarstvo i Opću povijest novinarstva.
U Federaciji Bosne i Hercegovine je predstojnik Studija novinarstva na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje redovito predaje Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva.
Gost je nastavnik na Ratnoj školi HV i ZSŠHV gdje je utemeljio kolegij Vojno komuniciranje.
Marko Sapunar je utemeljio i razvio kolegij Masovni mediji i multimedijska tehnika na poslijediplomskom znanstvenom studiju Informacijskih znanosti, na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. (1996-1999.)
Gost je nastavnik na poslijediplomskom studiju Teorija i politika marketinga na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. (1997-1999.)
Registriran je u registru znanstvenih istraživača u Ministarstvu znanosti pod brojem 177385. Ukupno ima 48 godina radnog staža.
1.3. Članstva
§ Hrvatsko novinarsko društvo od 1967. godine
§ Međunarodna novinarska udruga (IFJ) od 1992. godine
§ Hrvatsko politološko društvo od 1995. godine
§ Član Vijeća za telekomunikacije Hrvatskog državnog sabora od 1994.-1998.
§ Predsjednik Vijeća za telekomunikacije 1998-2001. Hrvatskog državnog sabora.
§ Član uredništva Mostariensis međunarodnog znanstvenog časopisa Sveučilišta u Mostaru od 1997.
§ Član uredništva Bračkog zbornika od 1995.
§ Član uredništva Gaudeamus, znanstveno stručni časopis AZ Mostar, BiH, od 2000. godine.
§ Član Upravnog odbora Hrvatske radio-televizije Mostar 1998-2000. godine.
§ Član uredništva Medijska istraživanja 1996-2000. godine
2. POPIS I OPIS RADOVA
od izbora u zvanje izvanrednog profesora
2.1. Popis radova
Znanstveni radovi (od izbora u zvanje izvanrednog profesora)
2.1.1. Objavljene knjige
Sapunar, M., Osnove znanosti o novinarstvu, III. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Sveučilište u Zagrebu, Naprijed, Zagreb, 2000., str. 390; 24cm
UDK 0701.(075.8); ISBN 953-6115-13-1
sveučilišni udžbenik, Rješenje Sveučilišta u Zagrebu br.: 02-92/1-1994 od 24. ožujka 1994.
Sapunar, M. i Tomić, Z., Pravna standardizacija javnog komuniciranja, Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji, Sveučilište u Mostaru, Mostar-Zagreb, 2001., str. 240; 24cm,
UDK 342.724(070.13); ISBN 953-6682-28-1
(udžbenik Sveučilišta u Mostaru, a koristi se i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu)
Sapunar, M., Skoko, I., Tomić, Z., Prilozi za povijest novinarstva u BiH, Sveučilište u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar, BiH, 1999., str. 128; 29cm.
udžbenik Sveučilišta u Mostaru
Sapunar, M., Teorijski aspekti novinarstva, ITG, Zagreb, 2001., str. 240; 24cm
UDK 070.1; ISBN 953-97688-2-9
Sapunar, M., Opća povijest novinarstva, ITG, Zagreb, 2002., str. 380; 24cm
UDK 070(091)(075.8); ISBN 953-97688-3-7
sveučilišni udžbenik, Rješenje Sveučilišta u Zagrebu br.: 202-1003/1-1995, od 27. lipnja 1995.
Sapunar, M., Tomić, Z., Pravna standardizacija javnog komuniciranja, II. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, ITG, Zagreb, 2002., str. 260; 24cm
UDK 342.724(070.13)(094); ISBN 953-6682-28-1
udžbenik Sveučilišta u Mostaru, a koristi se i na Hrvatskim studijima, Sveučilištu u Zagrebu.
2.1.2. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u sekundarnim publikacijama
1. Odnos komunikologije i novinarstva, Politička misao, Izvorni znanstveni članak, vol.36, br. 3, FPZ, Zagreb, 1999., str. 207-214.
2. Razvitak novitologije, Izvorni znanstveni članak, Mostariensia, br. 8, Sveučilište u Mostaru, Mostar, BiH, 1998., str.5-14
ISSN 1023-8638, Rješenjem Ministarstva prosvjete i znanosti 13-1144/94., znanstveni časopis s međunarodnom recenzijom BiH
3. Media Principles for Covering Elections in Croatia (1995-1999.), Politička misao, vol. 36, br.5, FPZ, Zagreb, 1999., str. 125-134. Original paper
4. Radio u 21. stoljeću, Politička misao, Izvorni znanstveni članak, vol. 37, br. 1, FPZ, Zagreb, 2000., str. 205-211.
5. Stavovi i mišljenja studenata novinarstva Fakulteta političkih znanosti o novinarstvu, Politička misao, Izvorni znanstveni članak, vol. 37, br.3, FPZ, Zagreb, 2000., str. 194-207.
6. Profil novinara u 21. stoljeću, Mostariensia, Izvorni znanstveni članak, br. 11-12. Sveučilište u Mostaru, Mostar, BiH, 1999./2000., str. 201-210.
7. Novinarska retorika “Als Ob”, Izvorni znanstveni članak, Politička misao, vol. 37, br.4, FPZ, Zagreb, 2000., str. 105-113.
8. Kako studenti novinarstva – Centra za novinarske studije Mostarskog sveučilišta percipiraju svoju profesiju, Mostariensia, Izvorni znanstveni članak, br. 13-14, Sveučilište u Mostaru, Mostar, BiH, 2000./2001., str. 93-105.
9. Regulation of “Gonzo” Journalism, Izvorni znanstveni članak, Mostariensia, br. 15, Sveučilište u Mostaru, Mostar, BiH, 2001./2002., str. 73-83.
2.1.3. Znanstveni radovi recenzirani i objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa
1. Razvoj novih medija - Zbornik radova znanstvenog skupa Novi mediji 99, u organizaciji Komunikologijsko-novinarskog odsjeka Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) 1999. godine, str. 5-12.
2. Prednosti novih komunikacijskih tehnologija, Zbornik radova sa znanstvenog skupa “Novi mediji – Modeli multimedijske informacijske baze”, FPZ i HINA, Zagreb, 2000., str. 1-9.
2.1.4. Radovi u domaćim i stranim časopisima s recenzijom
Mediji u ratu na primjeru kosovske krize, Motrišta, br. 12, Mostar, BiH, 1999., str. 121-127.
Mediji i demokracija, Državnost, god.3, br. 1, Zagreb, 1999., str. 140-145.
Hrvatski nacionalni interesi danas i sutra, Državnost, god.3, br.2, Zagreb, 1999., str. 88-100.
Sapunar, M., Tomić, Z., Demanti i ispravak: da ili ne i kada, Motrišta, br. 12, Mostar, BiH, 1999., str. 126-132.
Sapunar, M., Skoko, I., Odnosi s javnošću, Status br. 1, Dijalog, Mostar, BiH, 2002., str. 43-46.
2.1.5. Stručni radovi i članci
Radio u svijetu sintetske zvukovnosti, Gaudeamus, br. 1/2, HAZ, Mostar, BiH, 1999., str. 103-111.
Novinarska retorika destrukcije, Gaudeamus, br. 3/4, HAZ, Mostar, BiH, 2000., str. 129-137.
Novinarstvo na Internetu, prikaz knjige Pulcini, Politička misao, br. 3, FPZ, Zagreb, 1999.
Hrvatska enciklopedija (30 članaka iz novinarstva) Leksikografski zavod, Zagreb 1999-2001.
Leksikon novinarstva i publicistike, suradnik, Split, 2001.
2.2. ZNANSTVENI PROJEKTI
2.2.1. Glavni istraživač - voditelj projekta
1. Model multimedijske informacijske baze (1997-2000) Projekt br. 015006
2.2.2. Istraživač na projektima
1. Novi sustav javnog komuniciranja u Republici Hrvatskoj, 1991/94. Voditelj projekta prof. dr. sc. Mario Plenković.
2. Hrvatska demokracija i njeni mediji 1996/1999. projekt br. 015010 Voditelj projekta prof. dr. sc. Pavao Novosel.
3. Mediji i društvo, (0015018), 2001/2003., voditelj projekta dr. sc. Stjepan Malović.
3. OPIS I ZNANSTVENI DOPRINOS RADOVA
od izbora u zvanje izvanrednog profesora
Prof. dr. sc. Marko Sapunar objavio je 4 sveučilišna udžbenika, 2 knjige iz struke, 15 znanstvenih i 5 stručnih radova (pogledati točku 2. ovog Izvješća). U svojim radovima pristupnik istražuje komunikacijske aspekte u razvoju medija, te komunikološke probleme interpersonalne komunikacije, kao mogućnost primjene metoda razvoja baza podataka novih medija. Slijedi opis znanstvenog doprinosa znanstvenih radova pristupnika.
3.1. Objavljene knjige
3.1.1. OSNOVE ZNANOSTI O NOVINARSTVU, III dopunjeno i prošireno izdanje, udžbenik Sveučilišta u Zagrebu, Naprijed, 2000. Zagreb, str. 389, 24 cm
UDK 070(075.8); ISBN 953-178-114-2
Sažetak: Novo treće izdanje “Osnova znanosti o novinarstvu” je voluminozno sustavno djelo koje tretira sve probleme i područja suvremenog novinarstva. U prvom poglavlju se analizira pojam novinarstva, te se donosi originalna definicija te djelatnosti, opisuju principi novinarstva i posebno prikazuje karakteristike suvremenog novinarstva.
U drugom poglavlju se prikazuje geneza razvoja novinarstva od vještine prikupljanja i širenja informacija do pojave novitologije kao znanosti o otkrivanju, širenju, obradi i vrednovanju javnog komuniciranja.
Budući da je novinarstvo izrazito interdisciplinarno, u trećem se poglavlju prikazuju odnosi prema srodnim znanostima, te pokazuje koji je i koliki taj utjecaj danas.
U četvrtom poglavlju se raspravlja o temeljnim pojmovima (operandima) kao što su: informacija, komunikacija, medij, novinar.
U petom poglavlju autor analizira i problematiku istraživanja suvremenog novinarstva pomoću kvalitativnih metodologija.
U šestom se poglavlju podrobno objašnjavaju principi novinarstva, a u sedmom svi relevantni žanrovi.
Sedmo poglavlje je posvećeno prikazu novinarske tehnologije, tj. ovdje se analizira hardver suvremenog novinarstva.
Nakon što je autor prikazao temeljne pretpostavke novinarstva kao vještine i znanosti, u devetom poglavlju on prilazi i analizi položaja, značenja i osnovnim karakteristikama novinara kao medijatora, moderatora, a ne više samog diseminatora setova informacija.
U desetom poglavlju autor zatim obrađuje i organizaciju novinarstva, te nove medije i normativno ustrojavanje novinarskih tvrtki.
Novost je ovoga djela i u tome što se u njemu prikazuju i posebne vrste novinarstva koje su se razvile.
Na kraju autor je obradio novinarska stručna udruženja, te izradio mali leksikon novinarstva, kako bi se ovim djelom mogli služiti i širi slojevi građanstva.
Ocjena: Budući da je djelo sveučilišni udžbenik kao i mjestimično izvorni znanstveni rad, novosti su u njemu: strukturiranje novitologije kao znanosti o novinarstvu (str. 32-37, zatim prikaz nove metodologije kvalitativnih istraživanja u novinarstvu (od 175 do 181 str.), zatim obrada novih medija i njihove sinergijske funkcije u cjelokupnom novinarstvu XXI. st., ustrojavanje posebnih disciplina novitologije i donijeta ocjena najnovijeg Zakona o javnom priopćavanju u Hrvatskoj.
Kao sveučilišni udžbenik za studente novinarstva, ovo djelo je na visini udžbeničke literature, dobro je strukturiranu sa svim didaktičko-metodičkim svojstvima što olakšava studentima studij, a kao izvorno znanstveno djelo, kao što smo istaknuli, autor je u treće izdanje unio nekoliko znanstvenih inovacija zbog kojih je djelo i originalan doprinos novitologiji.
Kategorija: Prvi dio djela proširenog i nadopunjenog izdanja od poglavlja 2.1 do 3.1. spada u kategoriju izvornog znanstvenog rada (po navedenim novostima koje je ostvarilo, a drugi dijelovi i u kategoriju udžbenika za sveučilišnu nastavu.
3.1.2. PRAVNA STANDARDIZACIJA JAVNOG KOMUNICIRANJA, Sveučilište u Mostaru – Sveučilište u Zagrebu, 2001, Mostar-Zagreb, str. 239, 24 cm
UDK 342.727(070)13; ISBN 953-6682-28-1 (Hrvatski studiji)
Sažetak: U radu se provodi dijakronijska i sinkronijska analiza pravnog tretmana suvremenog novinarstva.
Budući da je taj problem danas vrlo aktualan, jer novinarstvo, u želji za senzacionalizmom, previše prekoračuje granice normalnog javnog dijaloga, autori su interdisciplinarno i višeslojno analizirali pravnu regulaciju novinarstva u svijetu i u nas.
U prvom dijelu se problem obrađuje sa stajališta povijesne geneze. U drugom se prikazuju sličnosti i razlike u tretmanu novinarske regulacije na razini nekoliko razvijenih zemalja. Nakon toga se pravna regulacija novinarstva u trećem poglavlju tretira sa stajališta međunarodnih normativnih akata, a u četvrtom poglavlju se deontološki analiziraju kodeksi novinarstva u kojima se definira idealitet javnog komuniciranja. U petom poglavlju se opisuje ustavne i zakonske regulacije novinarstva u 32 zemlje s posebnim osvrtom na zakone, statute i deklaracije.
Na taj način ova složena problematika se u Hrvatskoj i BiH prvi put sustavno prikazuje, pa će od ove knjige imati ponajviše koristi novinari, novinarska društva i sudovi pri rješavanju sporova oko utvrđivanja stupnja odgovornosti onih javnih komunikatora koji krše zakonske odredbe i kodekse svoje struke.
Ocjena: Ova knjiga uz visok stupanj akribičnosti, predstavlja prvi sistematizirani prikaz i komentar stanja pravne regulacije u novinarstvu u nas i u svijetu.
Provodeći dijakronijsku analizu, autori su uspjeli uočiti povijesni razvoj pravne regulacije novinarstva u svijetu i u nas, a provodeći sinkronijsku analizu, oni su uspjeli izolirati bit suvremenih trendova u svezi što potpunije i jedinstvenije regulacije novinarstva u svijetu.
S obzirom na te njene odlike može se konstatirati da ova knjiga ima znanstveno i praktično značenje. Znanstveno se značenje sastoji u otkrivanju trendova pravne regulacije novinarstva, koji sinergijski kombiniraju maksimalnu slobodu izražavanja novinara s isto takvom odgovornosti novinara za izrečene misli i stavove, te na taj način novinarima predočavaju pravni koordinativni sustav unutar kojega se može i treba razvijati suvremeno novinarstvo.
Kao takva knjiga će poslužiti i neposrednoj novinarskoj praksi, jer će omogućiti dodatnu edukaciju novinarima, kako bi se smanjivale njihove pogreške i propusti i kako bi bilo manje sudskih sporova radi objavljivanja uvreda, kleveta.
Kategorija: Knjiga spada u kategoriju izvornog znanstvenog rada, jer se u njoj problematika novinarske djelatnosti višeslojno tretira i ustanovljuje ona područja koja su prisutna gotovo u zakonodavstvima svih zemalja. Znanstvena novost ove knjige je kompas novinarima u njihovoj samokontroli prilikom iznošenja njihovih stavova u medijima.
3.1.3. PRILOZI ZA POVIJEST NOVINARSTVA U BiH, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2000, str. 128, 24 cm.
Sažetak: U radu se istražuju korijeni hrvatskog novinarstva u Bosni i Hercegovini. Usporedo s novinarstvom analizira se i pojava tiskarstva, jer je tiskarstvo u uzročnoj povezanosti s novinarstvom.
Autori su konstatirali da su za razvoj hrvatskog novinstva u Bosni i Hercegovini najzaslužniji franjevci. U tom smislu je Ivan Franjo-Jukić korifej hrvatskog novinarstva u BiH, jer je njegov “Bosanski prijatelj” osnovan 1850.
Prijelazak na svjetovno novinarstvo obilježen je pojavom lista “Bosansko-hercegovačke novine” iz 1878. Nakon austrougarskog zauzimanja BiH javljaju se i novine “Bosnische Post” na njemačkom jeziku. No tek u XX. st. u Bosni i Hercegovini se zbiva prava eksplozija dnevnih, tjednih listova i časopisa.
Nakon stupanja BiH u Jugoslaviju javljaju se i ćiriličke novine koje izražavaju interese Srba koji masovno koloniziraju BiH.
Uspostavom NDH povećava se broj hrvatskih listova, a nakon 1945. cijelo novinstvo je pod rukovodstvo AGITPROP-a i Komunističke partije.
Autori konstatiraju da je osnovna karakteristika bosansko-hercegovačkog novinstva njegova uska povezanost za dominantne grupe i vladajuće slojeve, jer je u svakom periodu novinstvo bilo u funkciji okupacijske vlasti, tako da su izvorni interesi naroda teško dolazili do izražaja, pa tek sada pred hrvatske novinare u BiH stoji povijesni zadatak da stvore sustav modernog hrvatskog novinstva, to više što Hrvati danas nemaju ni svoga posebnog dnevnog lista.
Ocjena: Zajednički istraživački rad Prilozi za povijest novinarstva u BiH predstavlja serioznu analizu geneze hrvatskog novinarstva u BiH od početaka sredinom XIX. st. do danas.
Autori su pokazali na osnovi otkrića relevantnih dokumenata da je prilog Hrvata razvoju novinarstva u BiH bio vrlo velik, te da su najveće zasluge (posebno u prvoj etapi toga razvoja) imali franjevci, zatim građanska inteligencija, posebno pisci, jer su svi oni započinjali kao novinari ili urednici.
Zbog svojih otkrića, sistematizacije dokumenata, ovaj zbornik istraživačkih radova predstavljat će nezaobilazno vrelo za sve koji će se i u budućnosti baviti poviješću hrvatskoga novinarstva u BiH.
Novosti ovoga rada su: otkrivanje izvora, njihova sistematizacija i interpretacija. Po tome ovaj rad je izvorni znanstveni rad koji prikazuje i vrednuje doprinose Hrvata razvoju novinstva u BiH uopće, a posebno sa stajališta hrvatskog naroda kao konstitutivnog naroda u BiH.
Kategorija: Rad spada u kategoriju izvornog znanstvenog rada.
3.1.4. TEORIJSKI ASPEKTI NOVINARSTVA, ITG, Zagreb, 2001. str. 236, 24 cm.
UDK 070.1; ISBN 953-97688-2.9
Sažetak: U ovoj knjizi autor predaje javnosti 20 svojih najnovijih radova iz područja teorije i prakse novinarstva. U prvom radu se tako tretira medijska futurologija s osvrtom na značenje ciberspeisa koji sve više vodi uspostavljanju univerzalnog kozmičkog čovjeka kojim se prevladava sadašnji tip biotičkog neuronskog čovjeka. Zatim se analizira i mogućnost svestranije regulacije sadašnjeg sustava javnog komuniciranja koji je informacijski zagađen pa zbog toga se sve više entropizira u anarhoidni megašum.
U slijedećim poglavljima knjige posebno se analizira značenje i uloga radijskog novinarstva s posebnom ulogom strukturiranja obrazovanja radijskih i ostalih novinara, kao i značaju radija u domovinskom ratu.
Posebnu vrijednost ima rad o razvoju i djelovanju naših medija u dijaspori, jer taj problem još nije u potpunosti apsolviran, pa ni sami naši iseljenici još ne znaju koliko oni i gdje imaju medija. A to bi bila pretpostavka za smanjivanje malih glasila i razvijanje središnjih medija koji bi okupljali sve iseljene Hrvate, ma gdje oni bili.
Ocjena: S obzirom na raznolikost tema, a posebno s obzirom na rad o novitologiji kao općoj znanosti o novostima u svim medijima (novinama, radiju, televiziji i danas u novim integralnim medijima), ovaj autorov izbor znanstvenih radova predstavlja solidan orijentir u sadašnjem svijetu u kojem se vrši, preobražaj oralne i grafizirane komunikacije u sinergijsku telekomunikaciju XXI. st. Kao takav, ovaj rad će posebno biti koristan studentima novinarstva i svim novinarima.
Kategorija: Knjiga spada u rad izvornih znanstvenih radova
3.1.5. OPĆA POVIJEST NOVINARSTVA, udžbenici sveučilišta u Zagrebu, ITG., Zagreb, 2002. str. 290, 24 cm.
UDK 070(091) (075.8); ISBN 953-97688-3-7
Sadržaj: U ovome prvom sustavnom hrvatskom udžbeniku povijesti novinarstva prikazuje se genetsko-strukturalno-funkcionalnom metodom razvoj novinarstva u svezi s razvojem medijskih tehnologija (novinstvu, radiju, televiziji) s naznakama dolaska novih medija. Autor je pomoću komparativne metode uspio ocijeniti stupanj i brzinu implementacije novih novinarskih tehnologija u svijetu i u nas, što olakšava studentima studij i praćenje glavnih razvojnih etapa u svakom mediju.
Ocjena: Posebna je vrijednost ovoga djela što je cjelovitom sintezom prikazan razvoj novinarstva od njegovih početaka do danas s naznakama mjesta i vremena svake bitne inovacije.
Prikazujući tu crvenu razvojnu nit svjetskog u hardverskom i softverskom pogledu, autor je uspio na temeljnim inovacijama prikazati razvoj novinarstva od dalekih vremena do danas. Čak je uključio u tu razvojnu sliku prve razvojne klice integrativnog multimedijskog medija u kojoj će realizaciji nestati parcijalne institucije i nastati jedan planetarno integrirani totalni mediji u kome će na pravom mjestu, u pravo vrijeme i argumentirano nastupati svi ljudski komunikacijski kanali bez svojih sadašnjih isparceliranih institucija.
Prikazujući razvoj novinarstva od parcijalnih medija do totalnog reverzibilnog sredstva javnog komuniciranja, autor je u ovome sintetskom udžbeniku dao razvojnu sliku u svjetskog novinarstva iz koje i po kojoj studenti novinarstva mogu shvatiti stupnjeve inovacijskog razvoja novinarstva u ozračjima pismoslovne, tiskoslovne, rotacijske i elektroničke novinarske tehnologije kao, što je posebno važno, i s naznakom njegovog razvoja u bliskoj budućnosti.
Radeći ovaj udžbenik nekoliko decenija, autor je pokazao vrlo visok stupanj znanstvene akribije kao i stvaralačke sinteze koja mu je omogućila da na obilju signifikantnih detalja uvijek pokaže razvojnu crvenu nit novinarstva. Na taj je način pokazao i temeljnu ulogu i značenje povijesti novinarstva kao učiteljice novinarskog zanata.
Kategorija: Budući da knjiga pokazuje biti novinarstva u svim epohama tehničkog i društvenog razvitka, ona spada u red izvornog znanstvenog rada koje otkriva što se milenijima događalo u novinarstvu i tako pripremalo našu sadašnjost i najavilo blisku budućnost totalnog i integralnog novinarstva.
3.1.6. PRAVNA STANDARDIZACIJA JAVNOG KOMUNICIRANJA; II izdanje, udžbenici Sveučilišta u Mostaru, Hrvatski studiji sveučilišta u Zagrebu, ITG, 2002, str. 250, 24 cm
UDK 342.727.070. 13(094); ISBN 953-6682-28-1 Hrvatski studiji
Sažetak: U drugom, proširenom izdanju, a zbog velikog interesa javnih djelatnika, u sedam poglavlja analizirani su problemi reguliranja demokratskog teledijaloga/poliloga na teorijskoj i praktičnoj razini.
Analiza je respektirala i komparativni pristup, što djelu omogućuje da se uspoređuje sa sličnim djelima u inozemstvu. Pisac prvog predgovora zato s pravom konstatira u svojoj ocjeni da “ova knjiga spada u naše prvijence o toj problematici”, a pisac drugog predgovora zaključuje da su “autori ovom knjigom dali doprinos i znanosti i društvu”.
Ocjena: Opća je značajka ovoga djela što se u njemu analizira problem pravne i moralne standardizacije novinarstva/javnog komuniciranja, što je danas urgentno, jer su mediji izgubili razinu ozbiljnosti i argumentiranosti, pa novine i javni mediji sve više obiluju nekontroliranim izjavama koje su rijetko inkriminacije (uvrede, klevete i povrede personalnog intimiteta).
Analizirajući problem civiliziranog dijaloga genetski, autori su pokazali kako se standardizacija i uljuđenost pomalo podizala na višu razinu i bila praćena razvijenom pravničkom mrežom koja je omogućavala viši stupanj regulacije javnog komuniciranja. U fenomenološkom prikazu sadašnjeg dosega te regulacije autori su na najrazvijenijim zakonodavstvima pokazali kako demokratske zemlje danas rješavaju tu problematiku. Na trećoj, empirijskoj razini, autori su taj sadašnji doseg normativne standardizacije javnog komuniciranja, utvrdili kako i koliko je važno to pitanje, prvenstveno radi dalje afirmacije javnog komuniciranja kao demokratskog medija za svestranu diskusiju svih sa svima, a radi podizanja kvalitete osobnog i zajedničkog života na višu razinu.
Kategorija: Drugo izdanje ove knjige je izvorni znanstveni rad posebno u prvom dijelu knjige jer ima sve značajke usustavljenog sveučilišnog udžbenika.
3.2. ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U ČASOPISIMA CITIRANIM U SEKUNDARNIM PUBLIKACIJAMA
3.2.1. ODNOS KOMUNIKOLOGIJE I NOVINARSTVA, izvorni znanstveni članak, Politička misao, Vol. 36., sv. 3. Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1999, str. 207-214.
Sažetak: U radu se analizira međuodnos između komunikologije i novitologije – novinarstva. Strukturirajući sustav javnog komuniciranja, autor uspostavlja trijadičnu paradigmu u kojoj komunikologija ima zadatak osne, metaznanstvene discipline, dok novitologija proučava sferu posrednoga, tj. otkriva zakonitosti novinarstva, a novinarstvo kao praksa proučava mikrorazinu javnog komuniciranja.
Ocjena: Rad ima karakter izvornog znanstvenog promišljanja složenog odnosa cijelog sustava javnog komuniciranja na tri razine: općoj (komunikologija), posebnoj (novitologija) i pojedinačnoj (novinarska praksa).
Otkrivajući složene dijalektičke relacije između te tri razine, autor je uočio da se one odvijaju ne samo na okomici, nego i na horizontali. U skladu s tim je uspostavljena i definicija komunikacije kao tvorenja, posredovanja, vrednovanja i prakticiranja informacija. Što se pak tiče dinamike na razini posebne sfere javnog komuniciranja, autor ispravno naglašava kako je tu medijski element principium divisionis, pa na današnjem stupnju razvoja novitologija razlikuje novinstvo, radijsko, televizijsko novinarstvo i novinarstvo novih medija (ovo posljednje, elektroničko novinarstvo će dominirati u XXI. st.), te ukazuje na njihove specifičnosti u strukturiranju, posredovanju i obradi informacija.
U trećoj razini, tj. na razini neposredne novinarske prakse autor razlikuje dva bitna momenta: episteme i praksis. Na taj način se odgovara i na pitanje da li se novinarstvo može naučiti kao neki zanat ili ono traži još nešto i više. Autorovo je mišljenje da istinsko novinarstvo ima (kao episteme) mogućnost učenja, ali kao stvaralački praksis ono traži još i umijeće(ars) po kojem neki novinari postaju veliki, a oni koji nemaju te sposobnosti ostaju obični diskriptori svakodnevnice.
Ovim se radom, svakako, unosi u područje javnog komuniciranja znanstveni instrumentarij kvalitativne metodologije i uspostavlja sustav s tri komponente unutar kojega se nalaze i druge discipline na horizontali svake razine. Time je konačno riješen i problem što je novinarstvo i kakav je njegov odnos prema komunikologiji, što je do sada bilo nejasno, pa je prevladavala teorijska zbrka.
Kategorija: Zbog navedenih karakteristika ovaj članak predstavlja izvorni znanstveni rad, jer otkriva nove spoznaje na području odnosa komunikologije, novitologije i novinarstva kao prakse javnog komuniciranja.
3.2.2. RAZVITAK NOVITOLOGIJE, Izvorni znanstveni rad, Mostariensia, Br. 8, Sveučilište u Mostaru, Mostar, BiH, 1999, str. 5-14.
Sažetak: Svaka se znanost razvija do stupnja stvaranja znanosti koja na najvišoj razini generalizacije proučava praksu. Ovo opće pravilo konkretizira se i na primjeru stasanja znanosti o novinarstvu kao jedne od najmlađih znanstvenih disciplina.
U radu se s tim u svezi analizira geneza novitologije kao znanosti o tvorbi, diseminaciji i evaluaciji javnog komuniciranja na trećoj razini. Pri tome se pokazuju karakteristike praktičnog uopćavanja iskustava na prvoj i drugoj razini.
Ocjena: Ovaj rad je prvi teorijski prilog stvaranju novitologije u Hrvatskoj i BiH. Uvodeći klasifikaciju novinarskih disciplina na tri razine generalizacije (općem, posebnom i pojedinačnom), autor unosi znanstvenu klasifikaciju u žurnalistiku i na taj način prevladava sadašnje sinkretično i kaotično stanje u kome se stalno miješaju razine novinarskih generalizacija.
U radu se interdisciplinarnom analizom uspostavlja novitologija kao krovna znanstvena disciplina koja proučava smisao i zadatke javnog komuniciranja. Ističući njene zadatke i dosege autor prevladava u ovom radu sadašnje kaotično stanje zbog kojega novinarstvo ne može ostvariti istinsko istraživačko novinarstvo kome je zadatak otkrivanje prve razine generalizacije društvenog iskustva putem sveopćeg teledijaloga u medijima svih građana, a ne samo pukim mehaničkim posredovanjem recipijentima ili, što je još pogrešnije, objektima informiranja gotovih informacija. Polazeći od principa da uvijek više zna društvena cjelina (svi građani) od malih grupica koji se samodopadno proglašavaju elitama, autor time afirmira kvalitativnu nasuprot kvantitativnoj demokraciji.
Djelo je namijenjeno prvenstveno publicistima i novinarima, kako bi shvatili nove uloge novinarstva u suvremenom svijetu koji afirmira ljudska prava i zalaže se za ostvarivanje kvalitete osobnog i zajedničkog života svih ljudi. Otkrivajući opće zakone javnog komuniciranja novitologija pomaže svima da se u javnoj telekomunikaciji afirmiraju principi istinitosti i odgovornosti svakog sudionika u teledijalogu.
Kategorija: Djelo spada u izvorni znanstveni rad, jer se njime otkriva i treća razina u generalizaciji žurnalističkih spoznaja.
3.2.3. MEDIA PRINCIPLES FOR COVERING ELECTIONS IN CROATIA (1995-1999) Original Paper 324(497.5)”1995/1999”:316.77 32.019.5(497.5)” 1995/1999”:324
Politička misao, vol XXXVII(1999), No. 5, FPZ, Zagreb p.p. 125, 134.
Sažetak: U radu je analiziran i ocijenjen način praćenja izbora u Hrvatskoj od 1995. do 1999.
Konstatiran je stalni pomak prema demokratskom modelu i reprezentativnoj proporcionalnosti, što je znak razvijanja HRT prema modelu javne televizije.
Empirijsko istraživanje je tako pokazalo da HND već 1995. istaknulo temeljna pravila objektivnosti, fer pleja, kulture dijaloga i zaštite osobnosti svih sudionika u predizbornim aktivnostima.
Kako se u slijedećim godinama iskristaliziralo stranačko i žurnalokratsko stajalište, konstatirano je, da je nužno u slijedećim godinama prevladati i te ekstremne krajnosti, jer su obje nedemokratske: stranački model jer on ne izražava opću volju naroda (Volonte general) nego samo jednog sloja ili klase, a komercijalni opet zbog nejednakosti pristupa medijima, zbog čega male stranke stradavaju.
Autor u radu zaključuje da je zbog svega toga nužno u Hrvatskoj razvijati model javnosti i podjednake pristupačnosti svim slojevima i pojedincima, ali s jasnim zakonskim odredbama koje sadrže i sankcije za sve medije koje bi kršile taj temeljni demokratski princip.
Ocjena: U potrazi za demokratskim ustrojavanjem medija, posebno u praćenju predizbornih aktivnosti, autor u ovome radu analizira sve poznate modele koji su se do sada ostvarili u praksi: tip komercijalne televizije, tip državne televizije i tip javne televizije. Pri tome utvrđuje da je nedostatak komercijalne televizije onemogućavanje malih stranaka a posebno neovisnih pojedinačnih kandidata, pred koje stavlja nepremostive financijske ograde. Isto tako da je nedostatak državne televizije skretanje od općeg državnog interesa prema stranačkom, posebno u slučajevima kada jedna partija ostvari nadmoć. Što se pak tiče javne televizije, ona također boluje od modela državne televizije, jer se ni ona ne može osloboditi stranačkih interesa, pa predstavlja samo jedan hibrid.
Autor se zbog svega toga zalaže za tip reprezentativnog modela koji jedini može prevladati slabosti ostala tri modela. I to je znanstvena novost ovoga rada po čemu se on ubraja u originalni znanstveni rad. Naime, ta znanstvena novost je promocija pojma opće volje do koje se može doći jedino kvalitativnom metodologijom koja prevladava slabosti kvantitativne metodologije, jer ona ostaje zarobljena statistikokracijskom greškom preuveličavanja mehaničke aritmetičke sredine.
U radu je značajno uočavanje autora da je sada glavni zadatak legislative da se fiksiraju točne odrednice/kriteriji po kojima bi se moglo osigurati istinsko demokratsko nadmetanje velikih i malih stranaka kao i nezavisnih kandidata.
Konačno, važno je napomenuti i autorovo shvaćanje mogućih zabluda žurnalokratskog shvaćanja “javne televizije”, jer i taj pojam skreće od cjeline javnoga dobra prema pojedinačnim interesima. Ovaj put su to interesi maloga broja novinara koji se pomoću ovoga modela nastoje izdići iznad općih društvenih zakonitosti, pa postaviti cijelom društvu kao meritorni čimbenik za prosuđivanje svih izbornih djelatnosti.
Kategorija: Kao što analiza ocjene rada pokazuje, ovaj rad spada u kategoriju izvornog znanstvenog rada.
3.2.4. RADIO U 21. STOLJEĆU, Izvorni znanstveni rad 070.1:654.19, Politička misao, vol XXXVII, (2000.) br. 1, Fakultet političkih znanosti, Zagreb 2000., str. 205-210.
Sažetak: U radu se provodi futurološka analiza strukture i funkcija radija u 21. stoljeću u uvjetima novih medija. Metodom ekstrapolacije i generaliziranja postojećih trendova razvoja pokazuje da će glavna karakteristika radija u XXI. st. biti sinergijska ustrojenost. To znači da će radio kao posebna institucija prestati djelovati i uključiti se kao posebna komponenta totalnih medija. Naime, radio će ostati kao emitor zvučnosti, ali na sinergijskoj povezanosti s ostalim medijima. Naglašava se s tim u svezi i strukturiranje novih žanrova koji će se uključivati u totalnu retoriku zvučne, vizualne i kinetičko-razvojne prikazbe zbilje. U radu se, s tim u svezi, pokazuje da će se promijeniti i lik radijskog novinara, te će u objedinjenom višedimenzionalnom mediju novinar biti: moderator sveopće diskusije građana o svim relevantnim pitanjima iz života i rada svih ljudi, animator, voditelj i koordinator javne komunikacije.
Ocjena: Glavna je karakteristika rada da na osnovi svestrane analize dopire do spoznaje o novom ustrojavanju radija, novinara i sintetičkih žanrova. Metodom stvaralačke generalizacije putem ekstrapolacije sadašnjeg stanja i dostignuća znanosti autor je uspio prikazati vjerodostojnost promjene radija i radijskih novinara do sredine XXI. st. Glavne trendove razvoja autor sažimlje u: sintetičnosti svih sadašnjih medija, zatim integriranju retorike i dramaturgije novih sinergijskih medija u kojima će bivši radio zauzimati dimenziju zvučnog posredovanja u svim dimenzijama temporalnosti, pa promjene i samog zanimanja novinara koji postaje ne diseminator nego moderator javnog komuniciranja. Glavna je vrijednost rada u tome što uočava novi razvojni stupanj radija u sinergijskom sustavu novih medija, jer ta spoznaja omogućava praktičarima brži prijelaz u novu razvojnu etapu.
Kategorija: Rad spada u kategoriju izvornog znanstvenog članka, jer se u njemu otkriva dalji razvoj radija sukladno novoj medijskoj tehnologiji i liku budućih novinara kao moderatora i animatora javnog dijaloga.
3.2.5. STAVOVI I MIŠLJENJA STUDENATA NOVINARSTVA FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI O NOVINARSTVU, izvorni znanstveni članak, 070.11;316.644-057.87:070, Politička misao, Vol. XXXVII, (2000.), br. 3, FPZ, Zagreb, str. 194-206.
Sažetak: U radu se istražuje percepcija studenata novinarstva vlastite profesije s četiri aspekta: motiviranosti studenata za studij novinarstva, vrijednosne orijentacije prema novinarstvu, etičkog statusa novinara i strukture obrazovanosti članova obitelji.
Glede motiviranosti, studenti su iskazali vrlo visok stupanj zainteresiranosti prema svom studiju (čak 94,5% ispitanika,) što je i znak studenata drugih studija. Što se pak tiče procjene vrijednosti novinarskog zanimanja, tu se pokazalo mnogo niži skor. To je ujedno i potvrda da ni taj negativni trend nije umanjio stupanj motiviranosti studenata za studij novinarstva. Vrlo visoko su studenti percipirali i etičke vrijednosti novinara, što je znak njihove orijentiranosti na intrističke vrijednosti. U četvrtoj skupini pitanja podaci su pokazali da studenti novinarstva prvenstveno dolaze iz srednjih slojeva, jer im je struktura obrazovanosti obitelji uglavnom locirana na srednji stupanj.
Ocjena: Istraživanje je vrlo aktualno, jer se danas propituje novinarsku profesiju, budući da je ona pokazala niži stupanj analitičnosti i objektivnosti i uglavnom okrenula se prema senzacionalizmu i politikantstvu. Studenti su to vrlo dobro percipirali. Rad je time otkrio tu komponentu intrističke orijentacije studenata, što je garancija da će naše novinarstvo ubrzo preboljeti sadašnju nihilističku etapu u svome razvitku. Primijenjena metodologija je adekvatna temi istraživanja, pa su zbog toga i rezultati vjerodostojni.
Kao izvorni znanstveni rad, ovo istraživanje otkriva novost koja može pomoći Hrvatskom novinarskom društvu da dalje unapređuje svoju profesiju, kako u odnosu na istinitonosno i objektivno novinarstvo, tako isto i u odnosu na građane kojima se obraća.
Kategorija: Rad spada u kategoriju izvornog znanstvenog rada, jer otkriva stupanj i kvalitetu percepcija studenata novinarstva vlastite profesije.
3.2.6. PROFIL NOVINARA U 21. STOLJEĆU, Izvorni znanstveni članak, Mostariensia br. 11-12, Sveučilište u Mostaru, 1999/2000, BiH, str. 201-210.
Sažetak: U radu se metodom ekstrapolacije i komparacije strukturira lik novinara 21.s t. Na osnovi svestrane analize s medijskog, sadržajnog, izražajnog i političkog aspekta autor naglašava da će temeljne karakteristike “onlinea” novinara dolazećeg stoljeća biti ne više u diseminativnim sposobnostima, nego u moderaciji, animaviji, invigilaciji, kreaciji.
Da bi se već sada moglo pripremati taj viši tip novinara regulatora cjelokupnog protoka informacija, nužno je, zaključuje autor, već sada mijenjati programe osposobljavanja studenata novinarstva, zatim mijenjati novinarsku praksu i stalno istraživati stupanj efikasnosti djelovanja novinara “on-linea” profila.
Ocjena: Recipirajući u članku najmodernija iskustva teoretičara tzv. “onlinea” novinarstva, autor prikazuje sadašnja dostignuća u pokušajima pripremanja novinara “on-linea” tipa za dolazeće stoljeće.
Autor je uspio sistematizirati temeljne karakteristike novog tipa “on-linea” novinara koji će biti regulator dijaloga i poliloga kao i multimedijskog oblikovanja svih vrsta prikazbi po mjeri samih konzumenata, a ne više samo po mjeri onih koji upravljaju medijima. Time je autor uspio predočiti osobine tzv. personaliziranog novinarstva koje izvodi recipijente iz pasivističke pozicije i stavlja u novu ulogu aktivnog suradničkog odnosa u kreiranju svih oblika informacija. Osim što je time otkrio nove mogućnosti “on-linea” novinara bliske budućnosti, autor s pravom naglašava i potrebu da se već sada počne u novinarskim učilištima i s obrazovanjem toga novog tipa novinara. I u tome je znanstvena novost ovoga rada koji uspijeva implementirati najnovije rezultate u žurnalističkoj praksi u okruženju novih medija.
Kategorija: S obzirom na otkriće novih spoznaja o liku novinara u XXI. st. “on-linea” novinara, rad spada u kategoriju izvornog znanstvenog članka.
3.2.7. NOVINARSKA RETORIKA “ALS OB”, izvorni znanstveni članak 070:82.085, Politička misao, Vol. XXXVII, (2000.), br. 4, FPZ, Zagreb, str. 105-112.
Sažetak: U radu se analiziraju i klasificiraju retorički postupci u tzv. destruktivnoj komunikaciji (leksikalit destruktivne komunikacije, sintagme destruktivne komunikacije, logički oblici destruktivne komunikacije) sa svrhom da se novinari i drugi sudionici u javnom komuniciranju osposobe za kulturno i kompetentno komuniciranje prema četiri Griceove (1987) komunikativne maksime: kvalitete (punoća informiranosti), kvalitete (opsežnost informacije), relevancije (intencionalnost informacije) i modaliteta (jasnoća informacije).
Autor zaključuje da se ovaj fenomen destruiranja komunikacije (budući da je neproziran i kako se on i svjesno prikriva) mora istraživati višefaktorskim analizama, jer se jedino na taj način može razotkriti u pozadini teksta razlog destrukcije. Otkrivanjem razloga sudionici javnog komuniciranja mogu lakše suzbijati takve ideologizirane oblike javnog komuniciranja i afirmirati tzv. bijelu komunikaciju kojoj je cilj istinsko komuniciranje radi usuglašavanja stavova i pripremanja svrsishodnih akcija na svim područjima društvene teorije i prakse.
Ocjena: Osim znanstvene vrijednosti (otkrivanja i klasificiranja destruktivnih oblika u javnom komuniciranju), ovaj rad ima i instruktivne vrijednosti, jer afirmira kulturu javnog dijaloga, te na taj način pridonosi i podizanju kulture dijaloga u medijima. Razglabanje modaliteta destrukcije autor je obogatio i novinarsku retoriku otkrićima destruktivne komunikacije, što je pretpostavka i za podizanje kulture javnog dijaloga na višu razinu.
Kategorija: Rad je izvorni znanstveni članak, jer otkriva nove oblike u javnom komuniciranju.
3.2.8. KAKO STUDENTI NOVINARSTVA – Centra za novinarske studije Mostarskog sveučilišta percipiraju svoju profesiju, Mostariensia br. 13-14, Sveučilište u Mostaru, Mostar 2000/2001, BiH, str. 93-105.
Sažetak: U radu se interpretiraju rezultati empirijskog istraživanja na uzorku studenata Mostarskog sveučilišta – Centra za novinarske studije o percipiranju studenata novinarstva vlastite profesije. Komparirajući rezultate odgovora na 32 pitanja o motivima izbora studija, vrijednostima novinarskog zanimanja, etičkim vrijednostima novinara i obrazovnom statusu roditelja ispitanika, autor je konstatirao da ispitanici objektivno percipiraju vlastitu profesiju. Naime, oni su pozitivno ocijenili sve pozitivne karakteristike novinarstva, ali su dobro percipirali i devijantne pojave koje to zanimanje nosi sa sobom.
Novost je u ovome istraživanju što su studenti novinarstva manje skloni tolerirati devijantne pojave od svojih starijih kolega koji djeluju u medijima. To je garancija da se naše novinarstvo u mentalitetu novinara počinje oslobađati komunističke agitpropovske podložnosti novinara vladajućem režimu, jer mlada generacija novinara više cijeni neovisnost, istinoljubivost i objektivnost u javnoj komunikaciji od agitpropovske lakirovke.
Ocjena: Rad predstavlja izvorni znanstveni rad, jer je autor standardnim istraživačkim instrumentarijem ispitao studente III. i IV. godine Novinarskih studija, te ustanovio stupanj podudarnosti njihovih odgovora datih na 32 pitanja iz četiri tematska područja: vrijednostima novinarskog zanimanja, motivima izbora studija, etičkim vrijednostima novinara i obrazovnom statusu roditelja. Istraživanje je provedeno korektno i dobiveni rezultati su indikativni, posebno za novinarsku struku.
Kategorija: Rad spada u kategoriju izvornog znanstvenog rada, jer je proveden lege artis i korektno prokomentirao dobivene rezultate.
3.2.9. REGULATION OF “GONZO” JOURNALISM, Mostariensia, br. 15, Mostarsko sveučilište, 2001/2002. str. 73-83.
Sažetak: U radu se na primjeru Gonzo-novinarstva analizira jedan novi oblik personalnog novinarstva.
Analiza je provedena na tri razine: na razini zakonske regulacije, na razini stručne regulacije i na razini personalne regulacije.
Na razini zakonske regulacije, a radi boljeg funkcioniranja GONZO-novinarstva, zaključili smo da regulaciju treba provesti u okvirima UN, jer je INTERNET mreža internacionalna i prelazi nacionalne granice. Što se pak tiče ustrojavanja stručne kompetencije, u radu je naglašeno da se od sadašnjih novinara traži viši stupanj obrazovanosti za standardnu upotrebu GONZO-novinarstva. To isto je nužno ostvariti i na razini personalne regulacije.
U općem zaključku je utvrđeno da je GONZO-novinarstvo inovativni oblik novinarstva u uvjetima elektroničkog novinarstva.
Ocjena: Ovaj rad predstavlja prvi susret hrvatskih novinara s GONZO-novinarstvom, pa je on poticajan, jer znači izvorno analiziranje granica i mogućnosti GONZO-novinarstva koje se svijetom širi, pa se uskoro očekuje njegov dolazak i u Hrvatsku. Autor je studiozno analizirao granice i mogućnosti GONZO-novinarstva na tri razine: zakonskoj, stručnoj i personalnoj, te time ukazao na uvjete za njegovu implementaciju u Hrvatskoj.
Kategorija: Rad spada u kategoriju izvornih radova, jer se u njemu otkrivaju granice i mogućnosti GONZO-novinarstva.
3.2.10. PREDNOSTI NOVIH KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA, Zbornik sa znanstvenog skupa, Novi mediji 2000, Fakultet političkih znanosti, Zagreb 2000. str. 1-10.
Sažetak: U radu se analiziraju prednosti novih komunikacijskih tehnologija u odnosu na postojeće klasične medije. Sinergičnost, multimedijalnost, telekomunikativnost, brzina, izbor informacija, ekonomičnost direktno sučeljavanje i mogućnost javne polemike – to su nalazi koje autor obrazlaže u radu.
Usporedo s tim, a radi kažnjena s implementacijom novih medija u nas, autor se zalaže za promišljeni prijem tih medija na principima jedinstvene tehnologije i proizvodnih tvrtki, jer se na taj način olakšava servisiranje i nabavka repromaterijala.
Osim toga, kako implementacija ovisi i o obrazovanju kadrova, autor ukazuje na potrebu školovanja kompetentnih kadrova koji su u stanju Hrvatsku uvesti u informacijski prosto novih elektroničkih medija.
S tim u svezi se apelira da vlasti preuzmu ulogu koordinatora u rješavanju toga važnog problema – informatizacije hrvatskoga prostora (gospodarskog, kulturnog, znanstvenog, turističkog i svih ostalih prostora), jer je to pretpostavka za ulazak Hrvatske u Europu i u svijet.
Ocjena: Rad je prethodno saopćenje u kategoriji znanstvenih radova, jer je priopćen na znanstvenom skupu NOVI MEDIJI 2000 (Modeli multimedijske informacijske baze). Njegovo je značenje u ukazivanju na potrebu i načine implementacije novih medija u naš prostor.
Kategorija: Rad predstavlja znanstveni rad – (prethodno saopćenje).
3.2.11. HRVATSKI NACIONALNI INTERESI DANAS I SUTRA, Državnost. god. 3, br. 2, Zagreb, 1999. str. 88-100.
Sadržaj: U radu se analizira medijska politika u Hrvatskoj, te s tim u svezi konstatira kako nije problem u slobodi novinarstva, nego, obrnuto, u nekontroliranoj i neodgovornoj slobodi zbog čega su mediji ponajviše izopačeni, jer ne službe općem dobru, nego oligarhijskim interesima moćnika kapitala ili vlasti.
U empirijskom dijelu, prema rezultatima provedene ankete, to mišljenje je potvrdila i javnost, pa je zbog toga autor ispravno zaključio kako je nužno slobodu javne riječi regulirati, što ne znači ograničiti, nego učiniti odgovornom istini i društvu. Tek tada će mediji biti konstruktivni u promicanju hrvatskoga identiteta i služiti osvješćivanju svih ljudi radi lakšeg i bržeg uspostavljanja društva s odgovornom i prospektivnom slobodom.
Ocjena: Ovaj rad spada u rijetke radove iz područja publicistike i novinarstva, jer problemu regulirane i odgovorne slobode prilazi odgovorno, sustavski i prema etičkim načelima novinarskog djelovanja. Rad je koncipiran kao teorijska analiza i empirijsko provjeravanje mišljenja i stavova građana. Utvrdivši visok stupanj sukladnosti u ocjeni djelovanja medija između teorije i javnoga mnijenja, autor je detektirao sve glavne slabosti sadašnjeg djelovanja hrvatskih medija koji pate: od ovisnosti od političke pripadnosti vlasnika medija, zatim političkih klanova i strane opće podložnosti, dok su oni najmanje u službi istine, objektivnosti i konstruktivnog izlaganja optimalnih opcija za izgradnju bliske budućnosti Hrvatske.
Ovi nalazi bi svakako mogli novinarima poslužiti kao opće upozorenje, ali i napuštanje politokratskih ovisnosti medija, što je pretpostavka za stvaranje demokratske, argumentirane, tolerantne novinarske djelatnosti.
Kategorija: S obzirom na metodologiju, ovaj rad spada u kategoriju izvorni znanstveni radova.
3.2.12. DEMANTI I ISPRAVAK: da ili ne i kada, Motrišta, br. 12, Mostar, BiH, 1999. str. 126-132.
Sažetak: U radu se tretira za novinare izuzetno važan moralni i pravni problem: da li i kada objavljivati demanti i ispravak.
Problem je obrađen teorijski (te date distinkcije ova dva oblika, zatim prikazana njihova zakonska zasnovanost i obvezatnost. Što se pak tiče kulture pisanja demantija i ispravka, više pažnje bi valjalo posvetiti argumentiranosti, izbjegavanju neukusa i vrijeđanja pri čemu je glavni kriterij nužna argumentiranost (iz čega proizlazi obveza urednika da ne objavljuju neargumentirane demantije i ispravke.
U duhu demokratskog pluralizma, autor je proveo i empirijsko istraživanje studenata treće godine studija novinarstva. Provedena anketa je potvrdila teorijske navode, jer anketirani studenti novinarstva smatraju u signifikantnom postotku da je potrebno više ispravaka i demantija, jer su oni prilog podizanju kvalitete novinarstva.
Ocjena: U žurnalističkoj teoriji i praksi se u nas vrlo malo pisalo, pa je ovaj rad ugodna novost, to više kad se uzme u obzir da se javnom afirmacijom ispravnih demantija i ispravaka može podizati moralna odgovornost novinara, a s tim u medija koji su danas na niskoj moralnoj razini, jer se u novinarskoj praksi malo argumentira, a sve više olako napada, sumnjiči i vrijeđa javne osobe. Stavove autora potvrdili su u tom pogledu i studenti novinarstva, što je dokaz da mladi novinari imaju osjećaj za pisanje objektivne, neuvredljive i obvezatno argumentirane kritike ad rem a ne ad hominem.
Kategorija: Rad spada u kategoriju izvornih znanstvenih radova.
3.2.13. ODNOSI S JAVNOŠĆU, Status br. 1. Dijalog, Mostar, BiH 2002.
Sadržaj: U ovom kraćem stručnom radu autori su problematizirali složena pitanja razvoja i djelovanja nove discipline – odnosa s javnošću (public relations).
U empirijskom dijelu autori su na uzorku studenata treće godine proveli anketu koja je detektirala stavove i mišljenja u djelovanju institucija koje se bave istraživanjem odnosa s javnošću u šest županija sa hrvatskim stanovništvom.
Ocjena: Kvalitativna demokracija se ne može razviti bez razvoja demokratskih institucija, a institucija odnosa s javnošću je krovna organizacija demokratske svijesti.
Radi boljeg shvaćanja autori su prikazali u kratkom povijesnom razvoju kako se odnosi s javnošću stalno kvantitativno i kvalitativno razvijaju u funkciji općeg razvoja demokratskih institucija, a kulminiraju u doba afirmacije svijesti o značenju ljudskih prava.
Da bi ovaj demokratski krovni institut opravdao svoje ciljeve (razvoj participativne demokracije koja oživljava staro načelo Vox populi – vox Dei), nužno je osposobljavanje novinara i ostalih javnih djelatnika da pouzdanim znanstveno provedenim anketama istražuju stupanj razvijenosti odnosa s javnošću, a ne proizvoljnim upitnicima (bez reprezentativnog uzorka i bez ikakve znanstvene obrade). Posebna znanstvena značajka ovoga rada je ukazivanje svim istraživačima odnosa s javnošću jest podizanje metodološke kulture, brige da se poštuje istinitost, jer se bez takvih postupaka neće otkriti stvarni zakoni razvoja i strukturiranja demokratskih odnosa s javnošću.
Kategorija: Ovaj rad ima elemente izvornosti, ali je pretežito oblikovan kao stručni rad u kojem se iznose dostignuća koja su ostvarena i daju preporuke kako dalje u BiH razvijati demokratske odnose s javnošću.
3.2.14. RADIO U SVIJETU SINTETSKE ZVUKOVNOSTI, “Gaudeamus” Znanstveni časopis za društvena pitanja, br. 1-2, Mostar, BiH, 1999.
Sažetak: U ovom radu je provedena futuristička analiza novih mogućnosti radija i s tim u svezi njegove preoblike u sastavu budućeg totalnog sinergijskog medija.
Naime, konstatirano je da će u uvjetima razvijenosti elektroničkih medija radio nestati kao posebna institucija, ali će u zajedničkom sinergijskom mediju ostati stalna komponenta zvukovnosti. To znači da radijski govor neće u novoj multimedijskoj postavi biti sintetičan, nego analitičan, jer će se koristiti samo u slučajevima kada ljudska zvukovnost ima komparativne izražajne prednosti. Autor je s tim u svezi prikazao stupnjeve ostvarivanja novog sintetskog totalnog medija u kojem će se simultano koristiti slike, pokreti, zvukovi, glazba.
Budući da taj novi sintetski medij traži novi tip novinara moderatora, autor u radu opisuje koje karakteristike i koju kompetenciju treba imati novi moderat u sikretičkom mediju bliske budućnosti.
Ocjena: S obzirom da novi sintetički totalni medij predstavlja u novinarskoj teoriji prvorazrednu epohalnu novost, posebno je važna ažurnost autora što je našim teoretičarima i praktičarima prikazao granice i mogućnosti radija u novom totalnom sinergijskom mediju bliske budućnosti. Zbog toga rad je izvorna novost, jer se o tome fenomenu u nas još nije temeljito pisalo niti mislilo na primjenu i implementaciju te epohalne tehničke novine. Rad je zbog toga vrijedan znanstveni prilog.
Kategorija: Zbog toga što tretira u nas još nepoznat problem – izgled radija u budućnosti – on predstavlja izvorni znanstveni rad, jer se u njemu otkrivaju nove karakteristike radija i prikazuje način njegovog djelovanja u bliskoj budućnosti.
3.2.15. NOVINARSKA RETORIKA DESTRUKCIJE, Gaudeamus, Znanstveni časopis za društvena pitanja, Mostar 2001, br. 3-4.
Sažetak: U radu se analiziraju oblici destruktivne novinarske retorike i konstatira da se sve proučavane forme mogu svesti na tri kategorije: 1) nekontrolirana upotreba uvredljivog vokabulara, 2) primjena sintegmatskih oblika 3) korištenje sofizama.
Nekontrolirana upotreba uvredljivog diskursa je ponajviše uzrokovana gubitkom ravnoteže uslijed emocionalnog stresa kojega se ne može abreagirati. Do sintagmatskih formi uvredljivosti se dolazi prisutnošću smišljenosti, pa se čak mnoge od tih vrijeđajućih oblika pripremaju i ranije. Isti je slučaj i s korištenjem sofizama kao visokosofisticiranog ismijavanja ili vrijeđanja.
Kako se u osnovi svih tih formi nalazi ad hominem pogreška, u radu se ustanovilo kako je nužno razvijati preventivne djelatnosti kako bi se podigla kultura javnog dijaloga/monologa na višu razinu, naravno, s nužnom zaštitom oklevetanih osoba sudskim sankcijama i stvaranjem u okvirima novinarskih društava efikasnih sudova časti koji mogu promptno djelovati.
Ocjena: Rad predstavlja teorijsko-empirijsku analizu koja je dala vrijedne rezultate u podizanju kulture javnog dijaloga na višu razinu kao i u spriječavanju takvih akata putem sudskih sankcioniranja. Na taj način rad otkriva temeljne uzroke suvremenog iskrivljavanja javnog novinarskog govorenja, pa kao takav ima znanstveno i praktično značenje.
Kategorija: S obzirom na svoja dostignuća rad predstavlja izvorni znanstveni rad koji otkriva forme demormirane, destruktivne retorike u našem suvremenom novinarstvu.
4. NASTAVNA DJELATNOST PRISTUPNIKA
4.1. Dodiplomska nastava
– Nastavničkom djelatnošću se bavi od 1986. godine kada je započeo predavati kao vanjski suradnik u nastavi na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, najprije Osnove medijskog praktikuma (1986.), a zatim Medijski praktikum Radio (1987.).
– Od 1989. godine predaje kolegij Društveni aspekti novinarstva (1989./1990.-),a od 1991. godine predaje i Uvod u novinarstvo.
– Izvođenje nastave na kolegiju Povijest novinarstva povjerena mu je 1993. godine.
– 1994. godine utemeljuje i predaje kolegij Novi Mediji do 2000. godine, te nastavlja 2003. godine.
– Danas redovito predaje na Fakultetu političkih znanosti, Uvod u novinarstvo, Povijest novinarstva i Nove medije.
– Izradio nastavne programe za dva novoutemeljena kolegija Uvod u novinarstvo (1991.), Nove medije (1994.) koji su obvezatni predmeti na studiju novinarstva.
– Predstojnik studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti 1999.-2000. godine.
– Predstojnik Odsjeka za političko novinarstvo i odnose s javnošću Fakulteta političkih znanosti od 2001. godine.
– Predstojnik Centra za studije novinarstva Sveučilišta u Mostaru 1998.-2000. godine.
– Predstojnik Studija novinarstva Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, BiH od 2000. godine.
Od 1990. godine samostalno je izvodio nastavu i ispite iz tih predmeta, koje je tijekom vremena usavršavao i za njih napisao odgovarajuće knjige i udžbenike.
Osim toga, dr. Marko Sapunar je svake godine osiguravao studentima dodiplomskog i poslijediplomskog studija predavanja uglednih domaćih i inozemnih stručnjaka za područja medija i komunikacija te, informatike i dr., čime se bitno unaprijeđuje praktično osposobljavanje studenata za rad u medijima.
4.1.1. Pomoć u izradi i sudjelovanju u ocjeni diplomskih radova
Tijekom pedagoškog rada na Fakultetu političkih znanosti, Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i Studija novinarstva na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, BiH od 1990. do danas bio je mentor za preko 150 diplomskih radova kandidata na sedmom stupnju studija.
Ovdje navodimo imena i teme samo posljednjih tridesetak diplomanata sa tri novinarska fakulteta.
Podaci o ostalim kandidatima koji su pod mentorstvom pristupnika dr. Marka Sapunara izradili svoje diplomske, magistarske i doktorske radove potvrđeni su i nalaze se u evidenciji navedenih fakulteta.
Nekoliko studenata dobilo je za diplomske radove mentora pristupnika i rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.
4.1.1.1. Na fakultetu političkih znanosti bio je mentor
1999. – 14 studenata;
2000. – 20 studenata;
2001. – 9 studenata
2002. – 6 studenata
4.1.1.2. Hrvatski studiji – Sveučilišta u Zagrebu bio je mentor
1. Mirela Čunčić: Ernest Hemingway (2000.)
2. Maja Vucelja: Josep Pulicer (2000.)
3. Spomenka Ljubić: Povijest tiska Hrvata u BiH (2000.)
4. Hacijenda Švabelj: Benjamin Franklin (2001.)
5. Zeljana Podubski: Marija Jurić Zagorka (2001.)
6. Marijana Rašković: Utjecaj medija na predsjedničke izbore u SAD (2002.)
7. Sonja Badalić: Priprema teksta za Internet okruženje (2002.)
8. Nataša Martinić: Odnos novinarske etike, profesionalne odgovornosti, moralnog djelovanja novinara (2002.)
9. Branimir Hitrec: Politički marketing (2002.)
10. Sandra Blombauer: Analiza dnevnika kroz kadrove i montažu (2003.)
4.1.1.3. Sveučilište u Mostaru, Centar, Studij novinarstva, BiH bio je mentor
1. Vlatko Menix: “Analiza povijesti tiska Hrvata u Bosni i Hercegovini od 1850-1941.”, siječanj 2001.
2. Višnja Spajić: “Oblici novinarskog izražavanja s naglaskom na radioreportažu”, listopad 2001. godina.
3. Anita Blažević: “Hrvatski listovi za vrijeme Austrougarske vlasti u BiH”, prosinac 2001. godine.
4. Marija Bakula: “Prva Hrvatska tiskara na području BiH”, veljača 2002. godine.
5. Oliver Cvitković: “Tisak Hrvata u BiH 1918-1941.”, veljača 2002. godine.
6. Tihana Šuća: “Hrvatska periodika u dijaspori”, veljača 2002.
7. Ratko Mileta: “Cenzura u novinarstvu”, travanj 2002. godine.
8. Ivan Bebek: “Mediji u hrvatskoj dijaspori – ‘Hrvatski put’ Toronto”, listopad 2002. godine.
9. Milka Pavličević: “Društvena odgovornost novinara”, studeni 2002. godine
10. Iva Čović: Marija Jurić Zagorka, prosinac 2002. godine.
11. Goran Prskalo: Funkcionalni stilovi hrvatskog standardnog jezika s posebnim osvrtom na novinarski stil u novinskim agencijama, ožujak 2003. godine.
4.1.2. Autorstvo sveučilišnih udžbenika
1. Osnove znanosti o novinarstvu (sveučilišni udžbenik), Epoha, Zagreb, 1994., 310 str., 24 cm UDK 0701.(075.8); ISBN 953-6115-13-1)
2. Sapunar, M., Beš, I., Vojno komuniciranje (udžbenik Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” – ZSŠHV), Hrvatsko vojno učilište “Petar Zrinski”, Zagreb, 1995., 180 str., 24 cm UDK 355.405(070.14); ur. br. 512-01-94-325
3. Osnove znanosti o novinarstvu – II. dopunjeno i prošireno izdanje (sveučilišni udžbenik), Epoha, Zagreb, 1996., 350 str., 24 cm UDK 0701.(075.8); ISBN 953-6115-13-1
4.
Sapunar, M., Osnove znanosti o novinarstvu,
III. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Sveučilište u Zagrebu, Naprijed,
Zagreb, 2000., str. 390; 24 cm
UDK 0701-(075.8); ISBN 953-6115-13-1 sveučilišni udžbenik, Rješenje
Sveučilišta u Zagrebu br.: 02-92/1-1994 od 24. ožujka 1994.
5. Sapunar, M. i Tomić, Z., Pravna standardizacija javnog komuniciranja, Sveučilište u Zagrebu – Hrvatski studiji, Sveučilište u Mostaru, Mostar-Zagreb, 2001., str. 240; 24 cm, UDK 342-724(070.13); ISBN 953-6682-28-1 (udžbenik Sveučilišta u Mostaru, a koristi se i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu)
6. Sapunar, M., Skoko, I., Tomić, Z., Prilozi za povijest novinarstva u BiH, Sveučilište u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar, BiH, 1999., str. 128; 29 cm. (udžbenik Sveučilišta u Mostaru).
7. Sapunar, M., Opća povijest novinarstva, ITG, Zagreb, 2002., str. 380; 24 cm UDK 070(091)(075.8); ISBN 953-97688-3-7 (sveučilišni udžbenik,) Rješenje Sveučilišta u Zagrebu br.: 202-1003/1-1995, od 27. lipnja 1995.
8.
Sapunar, M., Tomić, Z., Pravna
standardizacija javnog komuniciranja, II. dopunjeno i izmijenjeno izdanje,
ITG, Zagreb, 2002., str. 260; 24 cm
UDK 342.724(070.13)(094); ISBN 953-6682-28-1 udžbenik Sveučilišta u
Mostaru, a koristi se i na Hrvatskim studijima, Sveučilišta u Zagrebu.
4.2. Gostujuća predavanja na drugim akademskim institucijama u Hrvatskj i Inozemstvu
– Redovito predaje od 1996./97. na Hrvatskim studijima u Zagrebu kolegije Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva.
– U Federaciji BiH 1996. utemeljuje Centar za studij novinarstva na Sveučilištu u Mostaru gdje predaje Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva do 2000. godine.
– U Federaciji BiH, na Pedagoškom fakultetu Sveučilištu u Mostaru utemeljuje 2000. godine Studij novinarstva, gdje redovito predaje Uvod u novinarstvo i Povijest novinarstva.
– Gost nastavnik je na Ratnoj školi “Ban Jelačić”, HV, kolegij Medijska komunikacija od 1997.
– Predaje i na ZSŠHV “Petar Zrinski” gdje je i utemeljio kolegij Vojno komuniciranje od 1996.-1999.
– Gost nastavnik u vojno-diplomatskoj školi Ministarstva obrane RH.
4.3. Poslijediplomska nastava
– Nositelj je kolegija Masovni medij i multimedijska tehnika na poslijediplomskom znanstvenom studiju Informacijskih znanosti, na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu od 1996.-1999. (za ovaj kolegij je izradio i program).
– Gost nastavnik je na poslijediplomskom studiju Teorija i politika marketing kolegij Medijske tehnike, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu od 1997.-1999.
4.3.1. Članstvo u povjerenstvima za ocjenu i/ili obranu magistarskih radova
– Nikša Sviličić “Novi mediji i primjena informacijske tehnologije u novinarstvu”, magistarski rad iz Informacijskih znanosti, obranjen 1.8.1999. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
4.3.2. Članstvo u povjerenstvima za ocjenu i/ili obranu doktorskih disertacija
1. Stijepo Mijović Kočan, - “Pjesništvo Josipa Pupačića”, (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, doktorska disertacija obranjena svibanj, 1995.
2. Marina Mučalo: “Utjecaj privatizacije na razvitak radiofonije u Republici Hrvatskoj”, disertacija obranjena lipanj 2000. godine.
Izabran je za mentora ili člana povjerenstava za nekoliko magistarskih i doktorskih radova koji su u tijeku izrade i obrane.
4.4. Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti pristupnika (sažetak)
Analizom nastavne djelatnosti pristupnika tijekom proteklih 17 godina članovi Povjerenstva jedinstveni su u ocjeni da je dr. Marko Sapunar svojim pedagoškim, znanstvenim, moralnim, humanim i nadasve profesionalnim odnosom prema radu, studentima i svima kojima je prenosio znanja iz svojih kolegija zaslužio najviše ocjene. Osobito je važan njegov doprinos značajnom unapređenju nastavnih planova i programa Studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, ali i drugih fakulteta novinarstva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Pristupnik je do posljednjeg izbora uveo u nastavni plan obvezne predmete na Fakultetu i to: Uvod u novinarstvo, a nakon posljednjeg izbora u zvanje izvanrednog profesora i predmet Nove medije.
Pristupnik je bio nositelj izrade nastavnog plana i programa za četverogodišnjeg studija novinarstva u Mostaru.
Za sve predmete za koje je izabran za nositelja i izvođaač nastave pristupnik je napisao odgovarajuće knjige-udžbenike, koje je tijekom proteklih godina stalno dopunjavao i osuvremenjivao i koji se kao obvezna literatura koriste na Fakultetu političkih znanosti i drugim studijima novinarstva u zemlji i inozemstvu.
Kao iskusan nastavnik dr. Marko Sapunar dao je velik doprinos osuvremenjivanju izvođenja nastave, povezujući na najbolji mogući način znanstvenu teoriju sa suvremenom svjetskom medijskom komunikacijskom praksom.
Članovi Povjerenstva pozitivno ocjenjuju nastavnu djelatnost pristupnika i utvrđuju da je dr. Marko Sapunar sadržajno i metodološki značajno unaprijedio nastavni proces na studiju novinarstva, Fakultetu političkih znanosti i Studiju novinarstva u Mostaru, BiH.
Pristupnik se je dokazao kao osoba s izrazitim sposobnostima i sklonošću za obavljanje nastavničke djelatnosti, koja u svemu zadovoljava visoke pedagoške kriterije predviđene za izbor u predloženo znanstveno-nastavno zvanje.
Na temelju rečenog članovi Povjerenstva ocjenjuju sveukupnu nastavnu djelatnost pristupnika dr. Marka Sapunara na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju najvišom ocjenom, potvrđujući tako i opravdanost odlikovanja koja je 1996. godine dobio upravo za svoju časnu i uzornu službu te osobite zasluge za znanost (pogledati točku 1. ovog Izvješća).
5. ZNANSTVENA DJELATNOST
5.1. Opći prikaz znanstvene djelatnosti pristupnika
Prof. dr. Marko Sapunar napisao je i objavio veliki broj znanstvenih radova (znanstvenih članaka, studija i knjiga) do i nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora (ukupno 63 rada). Znanstveni radovi pristupnika navedeni su u tabličnom pregledu (pogledati točku 9. ovog Izvješća) i popisu radova u privitku ovog izvješća.
Pristupnik dr. Marko Sapunar bio je glavni istraživač – voditelj znanstvenog projekta, (točka 2.2.1. i 2.2.2. ovog Izvješća) te istraživač na 3 znanstvena projekta. Sudjelovao je na više znanstvenih savjetovanja i skupova u zemlji i u inozemstvu (odabrani su skupovi na kojima je dr. Marko Sapunar imao objavljene radove ili je bio u funkciji voditelja pojedinih radnih sekcija (točka 7.1. i 7.2. ovog Izvješća).
Znanstveni opus pristupnika dr. Marka Sapunara primjeren je statusu koji pristupnik ima u znanstvenom i medijskom okružju, posebice kada je riječ o njegovim knjigama i drugim znanstvenim radovima koji su ocijenjeni kao značajan znanstvenoistraživački i edukativni doprinos našoj teoriji novinarstva i komunikacijskoj misli i literaturi, ali i kao djela kojima je pridonjeo usavršavanju medijske kulture u Hrvatskoj.
U tom smislu ističemo do sada zasigurno najpoznatiju knjigu Sveučilišni udžbenik dr. Marka Sapunara Osnove znanosti o novinarstvu, kao najcjelovitije djelo iz problematike u našoj literaturi, koju je autor stalno akutalizirao, poboljšavao i osuvremenjivao kroz 3 dosadašnja izmijenjena i dopunjena izdanja (1994., 1996. i 2000.). Ova se knjiga koristi kao obvezna literatura za studente novinarskih fakulteta u Hrvatskoj (Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskih studija), te na Sveučilištu u Mostaru BiH.
Valja istaknuti da je pristupnikova knjiga Vojno komuniciranje, udžbenik Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” (1995.) prvijenac u našoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, štoviše, da je ovo prvi slučaj do danas da je u ovom dijelu Europe neki hrvatski autor, znanstvenik i dugogodišnji medijski djelatnik napisao knjigu s ovim naslovom i ovim sadržajem (ulomak iz recenzije).
Uz spomenuta ova i druga kapitalna djela autora (pri čemu valja istaknuti i njegov magistarski rad, doktorsku disertaciju i 8 drugih knjiga, te znanstvene članke, studije, referata i druge radove, pogledati točke 2. i 8. ovog Izvješća). Napominjemo da je najveći broj njegovih znanstveno utemeljenih radova izravno korišten u mnogim djelima drugih autora u zemlji i inozemstvu (Francuska, BiH, dr.), čemu je pridonjelo bogato teorijsko i medijsko iskustvo pristupnika.
Treba reći da se knjige pristupnika nalaze i koriste u knjižnicama poznatih evropskih i američkih sveučilišta.
5.2. Prikaz i ocjena najznačajnijih objavljenih znanstvenih radova pristupnika
Dr. Marko Sapunar poznat je i prizna znanstveni djelatnik koji je svojim znanstvenim i stručnim radovima, objavljenima u zemlji i inozemstvu, dao upečatljiv i nedvojben doprinos razvoju novinarske i komunikacijske znanosti, pri čemu je kao iskusan znanstvenik i medijski djelatnik najčešće povezao teoriju komunikacija s dostignućima svjetske medijske prakse i potrebama hrvatskog medijskog prostora.
Stoga znanstvenu djelatnost pristupnika dr. Marka Sapunara ocjenjujemo kao iznimno uspješnu, kako u smislu njegova doprinosa razvoju komunikacija misli i obogaćivanju naše medijske literature, tako i u smislu korištenja njegovih radova i rezultata njegovih istraživanja u znanstvenoj i medijskoj praksi koji ga kvalificiraju za predloženo zvanje.
6. STRUČNA DJELATNOST
Dr. Marko Sapunar radio je kao glavni istraživač i istraživač na više projekata, sudjelovao je na velikom broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu kao aktivan sudionik s više objavljenih znanstvenih i stručnih radova, studija i referata prikazanih u popisu radova pristupnika. Osim toga, bio je organizator 5 međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji. Na Fakultetu političkih znanosti: Trenutak Hrvatske komunikacije 1994., 1995., 1996., 1997.; Novi mediji u suradnji s HINOM 2000., 2001., 2002.
Tijekom 1999.-2000. godine imao je 5 gostovanja u stručnim edukativnim emisijama na OTV-u o medijima, a nakon toga i nekoliko radijskih emisija III programa RTV Zagreb o elektroničkim medijima u Hrvatskoj.
Osnovao je i operacionalizirao Studij novinarstva na Sveučilištu u Mostaru BiH, gdje je i pročelnik studija, sudjelovao u razvoju studija novinarstva i na Hrvatskim studijima u Zagrebu.
Od 1992. godine angažiran je na specijalističkom osposobljavanju časnika HV Zapovjedno stožerna škola “Petar Zrinski” i Ratna škola “Ban Jelačić”.
Tijekom rada na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu dr. Marko Sapunar organizirao je velik broj seminara i tečajeva i aktivno sudjelovao u permanentnom obrazovanju kandidata u izbornim kampanjama raznih hrvatskih stranaka, te stranaka u BiH, Makedoniji i na Kosovu.
Samo dio najvažnijih stručnih radova, članaka, objavljenih radova na stručnim skupovima, studija i projekata, naveden je u popisu radova pristupnika točka 12. u privitku ovog Izvješća.
Budući je pristupnik tijekom proteklih godina do posljednjeg izbora i nakon posljednjeg izbora u zvanje izvanrednog profesora bio angažiran u svim domenama stručnog, znanstvenoistraživačkog, nastavnog, medijskog i društvenog života, u nastavku navodimo samo najvažnije stručne aktivnosti pristupnika.
6.1.1. Glavni istraživač – Voditelj projekta
6.1.2. Istraživač na projektu
Pogledati točku 2.2.2. ovog Izvješća
6.2. Sudjelovanje na važnijim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu
(Pogledati točku 7., 7.1. i 7.2. ovog Izvješća)
– Bio je stručni konzultant prilikom donošenja Zakona o telekomunikacijama (1999.) te Zakona o javnom priopćavanju (1997.)
– Znanstveni i stručni radovi su mu citirani u knjigama i časopisima više od deset puta na inozemnim sveučilištima. (Pariz, Mostar, itd.)
6.3. Članstva nagrade i priznanja
(Pogledati točku 1. i 1.3. ovog Izvješća)
Stručno djeluje i kao slobodni novinar te u tom svojstvu vrlo aktivno piše za različite hrvatske tjednike, najčešće o temama iz područja novinarstva, zakonodavstva, medija, a potom i iz područja privatizacije elektroničkih medija u Hrvatskoj.
6.4. Ocjena sveukupne stručne djelatnosti pristupnika (sažetak)
Pristupnik je u svom stručnom radu pokazao iznimne rezultate, kako sa stajališta obavljanja raznih funkcija u tijelima Fakulteta u Zagrebu i Fakulteta u Mostaru BiH, tako i sa stajališta njegove pune angažiranosti na svim područjima koja su izravno ili posredno vezana uz znanstvenoistraživačku djelatnost, projekte, organizaciju izvannastavnih aktivnosti, organizaciju i sudjelovanje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima, članstvo u stručnim udrugama i društvima, razvitak suradnje Fakulteta s medijima, vođenje centara studija izvan Fakulteta, suradnju s domaćim i inozemnim stručnjacima i znanstvenicima i dr.
Pristupnik je objavio veliki broj stručnih radova do i nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora, od kojih su samo oni najvažniji navedeni u popisu njegovih radova (pogledati točku 12 u privitku ovog Izvješća).
Za posebne zasluge i rezultate svog rada pristupnik je dobio mnogobrojna priznanja, nagrade i odlikovanja (točka 1. ovog Izvješća).
Na temelju rečenog članovi Povjerenstva pozitivno ocjenjuju stručnu djelatnost pristupnika i utvrđuju da je u obavljanju te djelatnosti zadovoljio najviše kriterije koji se postavljaju za sveučilišnog nastavnika.
7. SUDJELOVANJE NA VAŽNIJIM ZNANSTVENIM
I STRUČNIM SKUPOVIMA U ZEMLJI I U INOZEMSTVU
7.1. Sudjelovanje na važnijim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji
Do izbora i nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora pristupnik je sudjelovao na velikom broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji u organizaciji HAZU, Fakulteta političkih znanosti, Fakulteta za organizaciju i informatiku Varaždin, Sveučilišta u Splitu i Zadru, Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” Pula, (znanstveni skupovi “Susret na dragom kamenu”, Savez inženjera i tehničara Hrvatske, Hrvatske gospodarske komore, zaklade Hrvatskog državnog zavjeta itd.
Od toga navodimo samo one skupove na kojima je pristupnik imao objavljene važnije znanstvene i stručne radove u popisu radova.
1987. – “Susret na dragom kamenu 87”, znanstveni skup, izlaganje Radio u funkciji turističke privrede, Ekonomski fakultet u Puli.
1990. – Novinarstvo u pluralističkom društvu, sudjelovanje s objavljenim radom: Radio u pluralističkom društvu, FPZ, Alinea Zagreb.
1990. – VI. Savjetovanje o informatičkom sustavu i tehnološkom razvoju, izlagao Primjena RDS-a u radiofoniji, Opatija.
1991. – Novinarstvo i Europa 92 – sudjelovao s objavljenim radom: Međunarodna suradnja Hrvatskog radija, FPZ; Alinea Zagreb.
1993. – Radio novinarstvo u ratu, izlagao na znanstvenom skupu trenutak Hrvatske komunikacije, Fakultet političkih znanosti, Zagreb.
1994. – Trenutak hrvatske komunikacije, znanstveni skup. Sudjelovao kao voditelj i predavač na temu Profilacija hrvatskih elektroničkih medija, FPZ Zagreb.
1995. – Savez inžinjera i tehničara Hrvatske, sudjelovao s objavljenim radom: Elektronička infrastruktura sutrašnjice primorskog područja Hrvatske, na znanstvenom skupu: Razvojni problemi hrvatskog Jadrana, u Splitu.
1995. – Trenutak hrvatske komunikacije, znanstveni simpozij. Sudjelovao s objavljenim radom: Promjene u programskoj i organizacijskoj strukturi radija u svijetu. Fakultet političkih znanosti Zagreb.
1995. – Sveučilište u Splitu, znanstveni skup “Mediteranski koncert gospodarskog razvitka Hrvatske”. Sudjelovao s objavljenim radom “Novi model elektroničkog komuniciranja kao pretpostavka za razvoj mediteranske Hrvatske”, u Splitu.
1996. – Sloboda i odgovornost u novinarstvu, referat na međunarodnom znanstvenom savjetovanju, “Trenutak Hrvatske komunikacije” na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
1997. – Razvoj baze podataka objavljena studija na znanstvenom skupu “Trenutak Hrvatske komunikacije” na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
1998. – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, izlaganje na temu: Bogoslav Šulek – Tvorac modernog hrvatskog novinarstva, Zagreb.
2000. – Novi mediji 2000, drugi znanstveni skup o novim medijima, sudjelovao s radom koji je objavljen u Zborniku FPZ, HINA, Zagreb.
2001. – Novi mediji 2001, treći znanstveni skup na kojem je izlagao i objavljen je rad na temu “Novi mediji i novinarstvo” – FPZ, Zagreb.
7.2. Sudjelovanje na važnijim međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima
Prof. dr. Marko Sapunar je sudjelovao na više međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova u inozemstvu, od kojih navodimo samo one na kojima je imao aktivnu ulogu voditelja pojedinih radnih sekcija ili na kojima se pojavio kao autor ojbavljenih referata i studija. Nazivi znanstvenih i stručnih referata i studija navedeni su u popisu radova pristupnika. Ovdje navodimo samo najznačajnije.
1991. – Savez inžinjera i tehničara Hrvatske, međunarodno savjetovanje o prometnoj infrastrukturi, sudjelovao s objavljenim radom, Radio difuzija nadogradnja prometne infrastrukture, Zagreb.
1993. – Le radio Croate Ieri, Oggi, Domani: 1. Donvegno Europeo Radio Locali Giugno 93, Parezno, Milano.
1994. – Sapunar M., Domitrović H.: Comprising Croatia in DAB-New Communication Tehnology, Proceedings of 2nd International Symposium on Digital Audio Brocasting, Toronto Canada.
1994. – Radio on Air in Croatia Despite war, Radio World International Edition, Folls Church, USA.
1994. – Mediteranski koncept razvojne strategije HRvatske, sudjelovao s objavljenim radom “Utjecaj elektronskih medija na mediteranski koncept razvojne strategije Hrvatske” na međunarodnom znanstvenom skupu u Splitu.
1996. – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Međunarodni znanstveni skup na temu “Marko Polo i istočni Jadran”, sudjelovao s objavljenom studijom “Marko Polo putopisac i novinar”, Zagreb – Korčula.
1998. – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Međunarodni znanstveni skup: recepcija Milana Begovića, sudjelovao s objavljenim radom “Novinarski rad Milana Begovića”, Zagreb
1998. – Novi mediji – model multimedijsek informacijske baze, Međunarodni znanstveni skup. Sudjelovao s referatom: Novi mediji i novi sustav komuniciranja, FPZ, HINA, Zagreb.
1999. – “Kodeksi profesionalnog novinarstva”, međunarodni znanstveni skup. Izlagao na temu “Kodeksi medija u Hrvatskoj”, HAZ i ZHDZ u BiH, Mostar.
2000. – Informacijska tehnologija i novinarstvo, međunarodni skup, izlagao Neovisni i državni mediji, Dubrovnik.
2000. – Mediji i izborne kampanje, izlagao sam utjecaj državnih i nezavisnih medija na izborne rezultate, HAZ, Mostar.
2001. – International Conference “Information Tehnology and Journalism” izlagao na temu: Izvori informiranja za novinare, Dubrovnik.
2001. – Nova medijska retorika, izlagao sam Mediji u tranziciji, ZHDZ u BiH i HAZ, Mostar.
2002. – Etika i novinari, izlagao sam: Oblici obrazovanja novinara u Hrvatskoj PFM; HAZ, Mostar.
8. POPIS OBJAVLJENIH RADOVA
DO POSLJEDNJEG IZBORA
8.1. Magistarski rad
1. Model razvoja radio-difuzije u Republici Hrvatskoj, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, 1989., str. 240., 30 cm, voditelj: prof. dr. sc. Mario Plenković.
8.2. Doktorska disertacija
1. Konstrativno-analoška analiza informativno-političkih emisija Hrvatskog radija i lokalnih radio postaja, te njihov utjecaj na razvoj sustava javnog informiranja u Republici Hrvatskoj, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, 1993., 299 str., 30 cm (doktorska disertacija), voditelj: prof. dr. sc. Pavao Novosel.
8.3. Knjige (priručnici udžbenici)
1. Sapunar, M., Grbelja, Josip, Novinarstvo, teorija i praksa, MGC, Zagreb, 1993., 241 str, 30 cm
UDK 070(035); ISBN 953-6100-00-2
2. Radiodifuzni sustavi, Alinea, Zagreb, 1994., 310 str., 24 cm
UDK 316.77:654.19(497.5); ISBN 953-180-016-2
3. Radio – jučer, danas, sutra, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994., 180 str., 24 cm
UDK 316.77:070.1(497.5)/(091); ISBN 953-154-023-3
4. Osnove znanosti o novinarstvu (sveučilišni udžbenik), Epoha, Zagreb, 1994., 310 str., 24 cm
UDK 0701.(075.8); ISBN 953-6115-13-1
5. Sapunar, M., Beš, I., Vojno komuniciranje (udžbenik Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” – ZSŠHV), Hrvatsko vojno učilište “Petar Zrinski”, Zagreb, 1995., 180 str., 24 cm
UDK 355.405(070.14); Ur.br. 512-01-94-325
6. Osnove znanosti o novinarstvu – II. dopunjeno i prošireno izdanje (sveučilišni udžbenik), Epoha, Zagreb, 1996., 350 str., 24 cm
UDK 0701.(075.8); ISBN 953-6115-13-1
8.4. Znanstveni radovi
8.4.1. Radovi u časopisima s međunarodnom recenzijom
1. Tri sastavnice novoga hrvatskog informativnog sustava, Politička misao, vol. 34, no. 2, str. 203-215, Zagreb, 1997.
2. Pretpostavke za ustrojavanje hrvatskog informacijskog sustava u BiH, Mostariensia, br. 6, str. 25-34, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 1997.
3. Razvitak znanosti o novinarstvu, Politička misao, vol. 35, no. 2, str. 213-220, Zagreb, 1998.
4. Medijska strategija NATO-a u kosovskoj krizi, Politička misao, vol. 36, no. 2, str. 114-119, Zagreb, 1999.
8.5. Znanstveni članci i studije
1. Radio u funkciji turističke privrede, znanstveni skup “Susret na dragom kamenu ´87”, Pula, 1987., str. 175-185.
2. Poruke Radio Zagreba i njegove refleksije na razvoj turističke privrede, znanstveni skup “Novinarstvo u funkciji razvoja”, Okrugli stol – str. 10, Zagreb 1989, str. 70-75.
3. Radio novinarstvo u pluralističkom društvu, zbornik radova “Novinarstvo u pluralističkom društvu”, Alinea, Zagreb, 1990., str. 209-212.
4. Primjena RDS-a u radiofoniji (na primjeru Hrvatskog radija), Šesto savjetovanje o informatičkom sustavu i tehnološkom razvoju, Opatija, 7.-9. studenoga 1990., str. 259-264.
5. Proces kompjuterizacije redakcije i ostalih dijelova Hrvatskog radija, Šesto savjetovanje o informatičkom sustavu i tehnološkom razvoju, Opatija, 7.-9. studenoga 1990., str. 141-145.
6. Radio u pluralističkom društvu, Politička misao, br. 1, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1991., str. 145-149.
7. Europska radio-difuzija i međunarodna suradnja Hrvatskog radija, zbornik radova “Novinarstvo i Europa ´92”, Alinea, Zagreb, 1991., str. 95-102.
8. Radio difuzija nadogradnja prometne infrastrukture, zbornik I. Savjetovanje o prometnoj infrastrukturi, SITH, Zagreb, 1991., str. 351-362.
9. Kredibilitet hrvatskih medija, zbornik “Trenutak hrvatske komunikacije”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1993., str. 101-115.
10. Ratna radio škola, zbornik “Škola u ratu”, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1993., str. 145-165.
11. Komunikacijski radio difuzni model spojenih posuda, Politička misao, br. 3, FPZ, Zagreb, 1993., str. 116-123.
12. Radio novinarstvo u ratu, zbornik radova “Trenutak hrvatske komunikacije”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1993., str. 59-63.
13. Le Radio Croate ieri, oggi, domani: 1. Donvegno Europeo radio locali giugno ´93, Parezno, Milano, 1993.
14. Comprising of Croatia in dab-new communication technology, Seconio International Symposium On digital Audio Brodcasting, Toronto, Canada, 1994., str. 95-101.
15. Radio on air in Croatia despite war, Radio World, Vol. 18, No. 11, International Edition, Folls Church, 1994., USA, str. 1-3.
16. Democratic World, Vol. 18, No. 21, International Edition, Folls Church, 1994., USA, str. 12-14.
17. Utjecaj elektronskih medija na mediteranski koncept razvojne strategije Hrvatske, zbornik radova 1. znanstvenog skupa Mediteranski koncept razvitka Hrvatske, Radovi 11, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, Split, 1994., str. 221-230.
18. Profilacija hrvatskih elektroničkih medija, zbornik radova “Trenutak hrvatske komunikacije”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1994., str. 56-68.
19. Promjene u programskoj i organizacijskoj strukturi radija u svijetu, zbornik radova “Trenutak hrvatske komunikacije”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1995., str. 18-27.
20. Elektronička struktura sutrašnjice primorskog područja Hrvatske, znanstveni simpozij Razvojni problemi turizma hrvatskog Jadrana, Tržište, br. 1-2, Zagreb, 1995., str. 275-284.
21. Novinarsko prosvjetna djelatnost Zore dalmatinske, Zadarska smotra god. 44, br. 3-4, 1995., str. 65-84 i zbornik radova Zora dalmatinska, Zadar, 1995., str. 51-59.
22. Novi model elektroničkog komuniciranja kao pretpostavka za razvoj mediteranske Hrvatske, zbornik radova 2. znanstvenog skupa Mediteranski koncept razvitka Hrvatske, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, Split, 1995., str. 407-415.
23. Javno komuniciranje kao čimbenik obnove Hrvatske, zbornik Susreti na dragom kamenu, Ekonomski fakultet, Pula, 1996., str. 241-248.
24. Antejska koncepcija hrvatskih medija, zbornik Ustrojavanje hrvatskog duhovnog sustava, Zagreb, 1996., Vlada Republike Hrvatske
25. Marko Polo – putopisac i novinar, zbornik Marko Polo i istočni Jadran, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1996., str. 83-90.
26. Sloboda i odgovornost u novinarstvu, zbornik “Trenutak hrvatske komunikacije”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1996., str. 17-25.
27. Razvoj baze podataka u Hrvatskoj, zbornik “Trenutak hrvatske komunikacije”, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 1997., str. 14-25.
28. Istraživačko novinarstvo, Državnost, god. 2. (posebno izdanje), ZHDZ, Zagreb, 1998., str. 119-128.
29. Bogoslav Šulek tvorac modernog hrvatskog novinarstva, zbornik o Bogoslavu Šuleku, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1998., str. 129-138.
30. Novinarski rad Milana Begovića, zbornik s Međunarodnog znanstvenog skupa Recepcija Milana Begovića, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1998., str. 387-394.
31. Novi mediji i novi sustavi komuniciranja, zbornik radova sa znanstvenog skupa Novi mediji - modeli multimedijske informacijske baze, Fakultet političkih znanosti, HINA, Zagreb, 1998., str. 1-11.
32. Novitologija – žurnalistička inovacija, Hrvatska misao, br. 9, Matica hrvatska, Sarajevo, BiH, 1999., str. 28-37.
8.6. Stručni radovi i ogledi
33. Nove programske mogućnosti razvoja radija, RTZ, br. 267, od
22.12.1988.
34. Radio voditelj, Tjedan radija na Ohridu, Izbornik radova, Okrugli stol, Ohrid, 1988.
35. Radio sistemi i druge inovacije u razvoju radija, Stručni informator, br. 4 i 5, TV Zagreb, 1989., str. 8-10.
36. Radio danas, Antena, br. 4, RTV Sarajevo, 1989., str. 15-16.
37. Radio u Jugoslaviji, objavljeno na III. programu Radio Zagreba, 18.8.1989. u 21,00 sati, Zbornik radova III. programa, Zagreb, 1989.
38. Razvoj radija, Okrugli stol na III. programu radio Ljubljane, 17.5.1989. u 22,00 sata, Zbornik radova, Ljubljana, 1989.
39. Programski spektar medija radio, referat na Savjetovanju “Radio Danas”, Ohrid 13. do 15. rujna 1989. (Zbornik radova, str. 16-25)
40. Model dvostruke piramide u razvoju radio-difuznog sistema, Stručni informator, br. 5. od 15.5.1989., TV Zagreb, str. 71-74.
41. Kriza i renesansa radija, RTV, br. 273, od 1.5.1989., str. 10-12.
42. Analiza i prijedlozi razvoja programa SOUR-a RTZ-a, RTZ, br. 272, od 1. travnja 1989.
43. Radio dvadesetih, Stručni informator TV Zagreb, br. 5 i 6, 1990., str. 12-16.
44. Programsko praćenje predizborne aktivnosti na radiju u Hrvatskoj ožujka 1990. godine, Tjedan radija na Ohridu, Okrugli stol “Radio u uvjetima višestranačkog sistema”, Ohrid 21.4.1990.
45. Javna funkcija radija, RTV – teorija i praksa, br. 63, Beograd, 1991., str. 31-37.
46. Kompjuterizacija redakcije radija, Svijet medija – tehnika i tehnologija, br. 1, RTV Zagreb, 1991., str. 47-50.
47. Deontologija novinarstva, Zbornik HND, IFJ, Vijeće Europe, Zagreb 1993., str. 125-136.
48. Stanje i problemi elektronskih medija u Hrvatskoj, zbornik Europski standardi tiska, privatizacije proizvodnje i distribucije, HND, IFJ, Vijeće Europe, Zagreb, 1993., str. 70-76.
49. Nužnost Instituta za novinarstvo, Novinar, br. 9-10, HND, Zagreb, 1993., str. 10-11.
50. Sudbina lokalne radio difuzije – povodom Nacrta novog Zakona o radiodifuziji, Novinar, 7-8, HND, Zagreb, 1993., str. 5-7.
51. Male radio postaje – mogućnost radiodifuzije, III. program Hrvatskog radija, 26.4.1993. u 18,00 sati (15 kartica), Zbornik III. programa, Zagreb, 1993.
52. Listanje zvučnog časopisa, Danica, kul. prilog Vjesnika, Zagreb, 15.5.1993. (6 kartica)
53. Lokalni radio u Domovinskom ratu, Novinar, br. 4, HND, Zagreb, 1993., str. 5-6.
54. Elektronički mediji i poslovno komuniciranje, Hrvatsko gospodarstvo, br. 62, Zagreb, 1994., str. 69-76.
55. Medijski kodeks, Hrvatsko gospodarstvo, br. 66, Zagreb, 1994., str. 69-76.
56. Kako se bira poslijediplomce u SAD, Hrvatsko gospodarstvo, br. 65, Zagreb, 1994., str. 52-58.
57. Medijski kodeks, Hrvatsko gospodarstvo, br. 66, Zagreb, 1994., str. 69-76.
9. TABLIČNI PREGLED SVIH OBJAVLJENIH RADOVA PRISTUPNIKA
Prof. dr. sc. Marko Sapunar objavio je ukupno 93 znanstvena i stručna rada na oko 3.000 stranica
|
Red. broj |
V R S T A R A D A |
Prije posljednjeg izbora |
Nakon posljednjeg izbora |
Ukupno |
|
1. |
Znanstveni radovi objavljeni u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom u Hrvatskoj |
3 |
5 |
8 |
|
2. |
Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom u inozemstvu |
1 |
4 |
5 |
|
3. |
Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa |
11 |
1 |
12 |
|
4. |
Znanstveni radovi objavljeni u časopisima važnim za struku |
20 |
5 |
25 |
|
5. |
Knjige – sveučilišni udžbenici objavljeni u Hrvatskoj |
2 |
2 |
4 |
|
6. |
Knjige – sveučilišni udžbenici objavljeni u inozemstvu |
0 |
2 |
2 |
|
7. |
Knjige – iz struke |
3 |
2 |
5 |
|
8. |
Znanstvene studije |
2 |
0 |
2 |
|
9. |
Riječnici, leksikoni, enciklopedije |
0 |
2 |
2 |
|
10. |
Stručni radovi objavljeni u časopisima u zemlji |
16 |
– |
16 |
|
11. |
Stručni radovi objavljeni u zborniku radova stručnog skupa |
2 |
1 |
3 |
|
12. |
Stručne studije objavljene u inozemstvu |
4 |
2 |
6 |
|
13. |
Stručne studije objavljene u zemlji |
3 |
– |
3 |
|
|
U K U P N O |
67 |
26 |
93 |
Osim navedenih znanstvenih i stručnih radova objavio je više od 100 autorskih tekstova u dnevnim novinama, tjednicima, posebno u: Novinaru, Hrvatskom slovu, Glasu koncila, Vjesniku, III programu Hrvatskog radija i drugim listovima.
10. ZAKLJUČAK
10.1. Rekapitulacija iz članka 74. stavka 3. Zakona o Visokom učilištu i uvjeta koje propisuje Rektorski zbor
Na temelju analize i ocjene znanstvene i stručne djelatnosti, ocjene nastavne djelatnosti na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, popisa i ocjene najznačajnijih znanstvenih i stručnih radova pristupnika objavljenih u zemlji i inozemstvu osobnog doprinosa pristupnika unapređenju nastavnog procesa, razvitku komunikacijske misli i obogaćivanju znanstvene i stručne komunikacijske literature iz područja kojima se pristupnik bavi, te iznimno uspješnog povezivanja teorijskih dostignuća s medijskom praksom, članovi Povjerenstva zaključuju: da dr. Marko Sapunar zadovoljava uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje redoviti profesor (vidi: odluku Rektorskog zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske NN 94/96) jer:
1. Pristupnik ima akademski stupanj magistra i doktora znanosti iz područja ekonomije. Pristupnik je izabran u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora 3.3. 2000. godine, te uz njegovu suglasnost ranije je raspisan natječaj za izbor u redovitog profesora (član 76. stav 2 NN 59/96). Budući da je za izvanrednog profesora izabran 4.5.2000.g. a u trenutku dovršenja ovog Izvješća obzirom da je procedura izbora još u tijeku pristupnik ima propisanih najmanje 3 godine u svojstvu izvanrednog profesora. (Pogledati, točku 12.3. ovog Izvješća).
2. Pristupnik je izabran za nositelja kolegija i izvođača nastave iz 3 obvezna predmeta na FPZ u Zagrebu, i to: Uvod u novinarstvo, Povijest novinarstva i Novi mediji, te na Sveučilištu u Mostaru i Hrvatskim studijima (Pogledati, točku 4. ovog Izvješća).
Članovi Povjerenstva utvrđuju da je pristupnik izradio 4 sveučilišna udžbenika koji se kao obvezatna literatura upotrebljavaju u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na FPZ u Zagrebu i drugim novinarskim fakultetima u Republici Hrvatskoj i BiH. (Pogledati, točku 2, 8 i 9 ovog Izvješća).
3. Pristupnik je
svojim znanstvenim pristupom novinarstvu značajno pridonio
unapređenju i osuvremenjivanju nastavnih planova i programa studija
novinarskih fakulteta u Zagrebu i Mostaru kroz izradu nastavnog plana i
programa četverogodišnjeg studija Novinarstva u Zagrebu, kao paralelnog
studija novinarstva u Mostaru (Pogledati točku 4, 5 i 6. ovog
Izvješća).
Pristupnik je od 1992. godine do danas bio mentorom preko 150 diplomskih radova
na sedmom stupnju studija. U istom razdoblju bio je mentor jednog magistarskog
rada na poslijediplomskom studiju Fakulteta organizacije i informatike u
Varaždinu, te član Povjerenstva za 2 doktorska rada na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, te Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
(Pogledati, točku 4. ovog Izvješća).
Pristupnik je i izvođač nastave na poslijediplomskom studiju na
Ekonomskom fakultetu i Fakultetu organizacije i informatike Varaždin.
4. Stručna djelatnost pristupnika iznimno je uspješna, kako u smislu velikog broja objavljenih stručnih radova i studija (27 stručnih radova do izbora u sadašnje zvanje i 10 stručnih radova nakon izbora u sadašnje zvanje), glavnog istraživača i istraživača na nekoliko projekata, tako i u smislu rukovođenja poslovima za koje je određen od strane Fakulteta (izrada nastavnih planova i programa, rukovođenje odsjecima studija u tuzemstvu, članstvo u odborima Fakulteta i Fakultetskom vijeću i dr.), urednika časopisa, autora 7 pojmova u jednom leksikonu i 11 pojmova u jednoj enciklopediji.
Uz to je pristupnik od posljednjeg izbora u sadašnje zvanje bio recenzentom 5 knjiga, jednog zbornika radova, 4 znanstvena rada i većeg broja stručnih radova (Pogledati, točku 6. ovog Izvješća.
10.2. Rekapitulacija iz članka 45 Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96)
Znanstvenu djelatnost pristupnika ocjenjujemo pozitivno kroz analizu njegovih znanstvenih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu, koji su navedeni u popisu pristupnikovih radova. Zato Dr. Marko Sapunar zadovoljava minimalne uvjete znanstvenog savjetnika (redoviti profesor) u znanstvenom području društvenih znanosti jer je objavio sljedeće:
Do izbora u zvanje izvanrednog profesora pristupnik je (prema odabiru i ocjeni članova Povjerenstva) objavio ukupno 28 znanstvenih radova i to 20 znanstvenih radova u zemlji i 8 znanstvenih radova u inozemstvu, od kojih se 10 radova, prema kriterijima iz NN 38/97, str. 1505, mogu svrstati u skupinu (a1), a ostalih 18 radova u skupinu (a2). (Pogledati točku 8. ovog Izvješća).
Znanstveni radovi nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora pristupnik je (prema odabiru i ocjeni članova Povjerenstva) objavio 20 znanstvenih radova od kojih se tri knjige i poglavlje u knjizi (pogledati točku 2.1.1., od 1,2,3,4,) prema kriterijima iz NN 38/97 str. 1505, (jedna knjiga jednako 4 rada) mogu svrstati u skupinu (a1) odnosno smatrati kao 13 radova objavljenih u odgovarajućim publikacijama, a ostalih 16 radova (pogledati točku 2.1.1. pod 5,6, te 2.1.2. od 1-9, te 2.1.3. od 1-2 i 2.1.4. od 1-3.) mogu se svrstati u skupinu (a2). Ako to objedinimo a1 – 13 radova, a2 – 16 radova što iznosi 29 radova, a pristupnik treba imati (a1 + a2) 18 radova.
Objavljeni znanstveni radovi značajno su i nedvojbeno utjecali na razvoj društvenih znanosti na polju komunikacija i novinarstva i tako kvalificiraju pristupnika za predloženo zvanje.
11. PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
Na osnovu izrečenog i u skladu s iznesenim ocjenama o znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti pristupnika mišljenja smo da
Dr. sc. Marko Sapunar
ispunjava sve uvjete iz Zakona o visokim učilištima i Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti stoga Matičnom povjerenstvu predlažemo da dr. sc. Marka Sapunara izvanrednog profesora izabere u znanstveno-nastavno zvanje
REDOVITOG PROFESORA
za područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti (komunikologija) za predmet uvod u novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Fakultet političkih nauka
Univerziteta u Sarajevu, BiH
2. Dr. sc. Slavko Splichal, redovni profesor
Fakulteta za družbene vede Sveučilišta
u Ljubljani, Slovenija
3. Dr. sc. Miroslav Tuđman, redovni profesor
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.
Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.
Dr. sc. Stijepo Obad, red. prof.
Zagreb, 16.6.2003.
Predmet: Dr. sc. Ivan Balta, izbor u izvanrednog
profesora na Pedagoškom fakultetu u Osijeku,
Sveučilište J. J. Strossmayer u Osijeku
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 9 . lipnja 2003. godine izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet "Hrvatska povijest u 19. stoljeću" na Pedagoškom fakultetu u Osijeku Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, te Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u "Glasu Slavonije" 30. rujna 2002. godine prijavio se kao jedini kandidat dr. sc. Ivan Balta, docent na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmyer u Osijeku.
Životopis
Dr. sc. Ivan Balta, rođen je 15. lipnja 1953. u Zdencima, općina Orahovica. Osnovnu školu završio je u Zdencima, a gimnaziju u Orahovici (1972. g.). Diplomirao je 1976. dvopredmetni studij povijest-filozofija na Filozofskom fakultetu u Zadru. Nakon toga radi kao profesor povijesti filozofije na Gimnaziji u Našicama (1976.-1983.). Od 1983. do 1990. je prosvjetni savjetnik za povijest i društvenu grupu predmeta osnovnih i srednjih škola u Zavodu za prosvjetno-pedagošku službu Zajednice općina Osijek, a od 1990. do 1994. djeluje kao prosvjetni savjetnik za povijest u Zavodu za školstvo Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske. Radi u Upravi za nadzor, kao nastavnik-savjetnik za povijest u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Polazi poslijediplomski studij iz pomoćnih povijesnih znanosti (1981.-1985.) na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je i magistrirao 17. svibnja 1985. s temom: "Vlastelinska porodica Pejačević s posebnim osvrtom na genealogiju i heraldiku". Godine 1996. doktorira na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu s temom: "Virovitička županija u zbivanjima 1848.-1849. godine". I. Balta je 5. lipnja 1996. izabran za višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti (povijesne znanosti) za predmet Hrvatska povijest na Odsjeku za povijest i hrvatski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Osijeku, a u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest, za kolegij "Hrvatska povijest od 1790. do 1918. g." s danom 1. lipnja 1998. godine. Od 1998. voditelj je i predsjednik Katedre za povijest na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku. Izabran je 15. travnja 2002. za člana javnog tijela Mađarske akademije znanosti (Budimpešta). Vanjski je suradnik na Filozofskom fakultetu u Zadru (1997.-2000.), Filozofskom fakultetu u Pečuhu (1998.-1999), Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu (1998.-2000.) i Filozofskom fakultetu u Tuzli (1998.-2002.), gdje je i predavač na poslijediplomskom studiju. Gostovao je kao predavač na sveučilištima u Regensburgu (1997.), Passau (1997.), Frankfurtu (1999.) i Lavovu (2002.). Obavljao i dužnost gradonačelnika Našica 1997./1998.
Znanstvena djelatnost
Znanstveni interes kandidata dr. sc. Ivana Balte okrenut je prije svega hrvatskoj povijesti 19. i 20. stoljeća te pomoćnim povijesnim znanostima, posebice istočnog dijela Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njegovi radovi daju potpuniju i često sasvim novu sliku stanja u Slavoniji i Srijemu u 19. i 20. stoljeću. U nekim radovima otvara nova pitanja koja omogućuju daljnja istraživanja o čemu će biti riječi u analizi pojedinih znanstvenih i stručnih radova.
Kandidat je dosad objavio brojne znanstvene radove. Do izbora u zvanje docenta objavio je dvije knjige i jedan rad u knjizi. Osim toga objevljeno mu je pet izvornih znanstvenih članaka u raznim zbornicima i devet u časopisima. Nakon izbora u zvanje docenta objelodanio je dvije knjige, jedan izvorni znanstveni članak u zborniku i osamnaest izvornih znanstvenih članaka u časopisima od kojih šest u časopisima s međunarodnom recenzijom. Od navedenih 19 znanstvenih članaka tri su recenzirana i primljena za tisak o čemu postoje potvrde uredništva časopisa. Ukupno su to četiri knjige, jedan izvorni znanstveni rad u knjizi, šest izvornih znanstvenih članaka u zbornicima i 27 izvornih znanstvenih članaka u časopisima. Sve četiri kandidatove knjige objavljene su u Hrvatskoj, dok su dva znanstvena rada objavljena inozemstvu (Mađarska, Ukrajina) a ostali u Hrvatskoj.
Radovi koji pristupnika kvalificiraju za znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora analiziraju se prema kronološkom redu objavljivanja. Povjerenstvo je analiziralo radove nakon posljednjeg izbora i to: dvije knjige, 17 izvornih znanstvenih članaka od kojih je šest u časopisima s međunarodnom recenzijom, što predstavlja minimum koji se traži za navedeno znanstveno-nastavno zvanje.
Knjige
1. "Slavonija i Srijem 1848.-1849. godine - Hrvatsko-mađarski odnosi", SN "Privlačica" d.o.o. Vinkovci, 2001., 96 str. s nekoliko dokumenata i slika i jednim povijesnim zemljovidom. Pristupnik je u ovoj knjizi na temelju arhivskog gradiva i relevantne literature prikazao stanje u Slavoniji i Srijemu u zbivanjima 1848.-1849. s posebnim osvrtom na hrvatsko-mađarske odnose. Posebice je koristio arhivsko gradivo Virovitičke, Požeške i Srijemske županije koje se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Mađarskom državnom arhivu u Budimpešti, te u drugim arhivskim ustanovama, knjižnicama i muzejima Hrvatske i Mađarske. Značajan je prikaz zbivanja u Vojnoj granici Slavonije i Srijema s posebnim osvrtom na demografsko stanje i vojno-političke prilike te osvrtom na djelovanje generala I. Hrabowskog i Jelačićev pokušaj da spriječi mađarska prisezanja na Srijem i Slavoniju. Izložio je stanje u slavonskim županijama (Srijemskoj, Virovitičkoj, Požeškoj) te stanje u ugarskim županijama koje graniče sa Slavonijom i Srijemom (Baranya, Bács, Somogy). Zatim daje prikaz stanja u svezi s bitkom kod Ozore i njezine odjeke u Slavoniji i Srijemu koji su bili demoralizirajući za narodni pokret u tim krajevima. Dr. I. Balta s pravom govori o dvovlašću u nekim županijama ali pritom ne ulazi u analizu uzroka takvom stanju. Analizirao je socijalne prilike te raslojavanje stanovništva u socijalnom, nacionalnom i vjerskom pogledu. S pravom zaključuje da se u Slavoniji i Srijemu 1848.-1849. isprepliću tri politička programa: narodnjački (ostanak Slavonije i Srijema u sastavu Hrvatske), mađaronski (pripajanje Slavonije i Srijema Ugarskoj) i stvaranje srpskih odbora s težnjom pripajanja Srijema i dijela istočne Slavonije Srpskoj Vojvodini. Knjiga predstavlja značajan znanstveni prinos razumijevanju prilika u Slavoniji i Srijemu u zbivanjima 1848.-1849. s osvrtom na hrvatsko-mađarske odnose.
2. Zapisi o grobljima istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Matica hrvatska Osijek, Grafika, Osijek, 2001., 389 str. Dr. I. Balta je u ovoj knjizi donio podatke za dvadeset gradskih groblja istočne Hrvatske, i to: Osijeka, Đakova, Belog Manastira, Valpova, Belišća, Donjeg MIholjca, Našica, Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Požege, Pakraca, Lipika, Pleternice, Virovitice, Slatine, Orahovice, Vukovara, Vinkovaca, Županje i Iloka). Opisani su i vjerski običaji pokapanja svih vjerskih konfesija. Donosi relevantan likovni materijal o grobljima (nacrti i fotografije). Knjiga je nastala na temelju radnih anketa i stručne literature. U pripremanju i prikupljanju izvora za ovu knjigu sudjelovali su i studenti. U istraživanju ove teme učinjeni su manji propusti glede prikupljanja, sređivanja i analize prikupljenog gradiva. Najveći dio knjige sadrže anketni dodaci "Anketni radni listovi za prikupljanje podataka o groblju svakog navedenog grada" a ostalo (jedna trećina) su podaci o grobljima. Upitna je etnička analiza pokojnika. Kako su gradivo prikupljali studenti teško je provjeriti prikupljene podatke, tj. njihovu autentičnost. Stoga su se autoru potkrale neke neke greške i nepreciznosti u citiranju izvora i literature. Knjigu možemo ocijeniti kao vrijedno
skupljeno obilno gradivo koje nije u potpunosti dovelo do očekivanih znanstvenih rezultata.
Znanstveni radovi u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom:
1. Virovitička županija 1848.-1849. godine, Zbornik radova Hrvatska 1848.-1849., Časopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2001., str. 253-273. U članku je dr Balta na temelju izvornog arhivskog gradiva i relevantne literature izložio gospodarsko, političko, vjersko i nacionalno stanje u Virovitičkoj županiji, gdje su se snažno sukobljavali narodnjaci i mađaroni. Posebice se to odnosi na grad Osijek. I. Balta uvodi novu,
drugačiju, dinamiku razvoj revolucionarnih zbivanja u Virovitičkoj županiji, za razliku od uvriježene periodizacije narodnog pokreta u 1848. godine, ukazujući da je prva etapa trajala od ožujka do listopada 1848. i da su se za to vrijeme narodnjaci i mađaroni izmjenjivali na vlasti. Ipak, konstatira da su narodnjaci dominirali do početka lipnja, a potom, uz pomoć Nijemaca, do kraja listopada dominaciju imaju mađaroni, te Osijekom upravljaju do kraja veljače 1849. godine, što nije slučaj s ostalim dijelovima Virovitičke županije (Đakovo, Virovitica). To nesigurno stanje u Virovitičkoj županiji zadavalo je dosta brige narodnjacima susjednih županija, Hrvatskom saboru i banu Josipu Jelačiću koji tijekom srpnja, kada je posjetio Slavoniju, nije posjetio i Osijek. Prošao je samo južnim dijelovima Virovitičke županije, od Đakova preko Našica, Orahovice i Virovitice od kuda se žurno vratio u Zagreb. Dr. I. Balta donosi čitav niz novih činjenica, koje su nepoznate ili manje poznate, što predstavlja značajan doprinos razumijevanju stanja u zbivanjima 1848.-1849. u Virovitičkoj županiji. Pomalo je čudno što nije naglasio otpadništvo Virovitičke županije u odnosu na Hrvatski sabor i bana J. Jelačića i otvorenu suradnju s Ugarskom sve do njezinog sloma.
2. Kolonizacija istočne Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, Časopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2001., str. 386-409. Balta je svoje spoznaje u ovom članku temeljio na izvornoj građi koja se čuva u Državnom arhivu u Osijeku i Slavonskom Brodu. Utvrdio je da je kolonizacija u tijeku Drugog svjetskog rata planski vođena od Zavoda za kolonizaciju u Zagrebu NDH sve do 1944. godine. Kolonizacija je bila propisana zakonom. Doseljavano je stanovništvo iz posavskih i drugih krajeva u kojima se teško živjelo i u kojima je vladala nesigurnost. Kolonisti su najvećim dijelom bili Hrvati koji su naselili dijelom eksproprirana vlastelinstva i napuštena imanja bivših vlasnika i onih koji su silom morali napustiti svoja imanja. Razlozi kolonizacije su bili gospodarski (velike površine zemlje ostale su neobrađene) i politički (mijenjanje demografske i nacionalne strukture stanovništva Slavonije i Srijema). Zatim je izložio kolonizaciju tijekom 1944. i 1945. u Slavoniji i Srijemu uzrokovanu ratnim zbivanjima. Balta je ovim izvornim znanstvenim radom znatno pridonio razumijevanju stanja u Slavoniji i Srijemu, tijekom Drugog svjetskog rata, kada je došlo do naseljavanja iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Međimurja, Zagorja i like. Ukazuje i na potrebu istraživanja kolonizacije na ovom prostoru nakon rata.
3. Stranački odnosi i izbori u Virovitičkoj županiji 1905. i 1906. godine, Pravni vjesnik, br. 1-2., Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku, 2002., str 43-64. U ovom su članku izloženi gospodarski, politički i stranački odnosi u Virovitičkoj županiji uoči županijskih i saborskih izbora 1905. i 1906. godine. Balta ističe veliku važnost izbora s obzirom na smjenu Narodne stranke koalicijom hrvatsko-srpskih oporbenih stranaka. Utvrđuje da su se izbori temeljili na Zakon o uređenju gradskih općina u kojem je regulirano aktivno političko pravo. Utvrdio je da je sporazum oporbenih stranaka u Virovitičkoj županiji sklopljen prije nego je bila potpisana Riječka i Zadarska rezolucija. Prikazana je izborna kampanja za izbor predstavnika u Skupštinu Virovitičke županije i Zastupstvo grada Osijeka 1905. godine te pripreme za izbore i rezultate izbora za zastupnike u Sabor. Posebice je istaknuta specifičnost prilika u Virovitičkoj županiji u odnosu na ostale hrvatske krajeve.
4. Slavonski arhivski i novinski zapisi o hrvatskim iseljenicima u SAD-u u razdoblju od 1905. do 1910. godine, Društvena istraživanja, br. 1, Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar, Zagreb, 2002., (rukopis recenziran i prihvaćen za tisak, str. 1-18 - u prilogu potvrda o prihvaćanju za objavljivanje). Balta je najprije dao prikaz dosadašnjih istraživanja o iseljavanju, a potom je prikazao uzroke iseljavanja iz Slavonije u SAD od kraja XIX. stoljeća do 1910. godine. Navodi da su uzroci iseljavanja bili ekonomski i politički što potkrepljuje primjerima. Zatim prati slavonsko iseljeništvo u Americi ukazujući na specifičnost zapošljavanja i rasprostranjenost te ukazuje na razloge koji su doveli do povratka dijela iseljenika. Članak predstavlja vrijedan istraživački prilog stanju u Slavoniji na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće.
5. Forrodalmi események a szlavóniai megyékben III-XII 1848-ben, (Revolucionarna zbivanja u slavonskim županijama od ožujka do prosinca 1848. godine), Sveučilišni povijesni časopis AETAS, Szeged (Mađarska), 2002., (recenziran rukopis i prihvaćen za tisak, str. 9 - u prilogu potvrda da će se članak tiskati).
I. Balta u članku iznosi rezultate istraživanja o stanju u Slavoniji (trima slavonskim županijama i Vojnoj granici) tijekom 1848. godine. Istraživanja su zasnovana na arhivskom gradivu hrvatskih i mađarskih arhiva i knjižnica. Izložio je stanje u društvenim slojevima (plemstvo, svećenstvo, građanstvo, obrtnici, trgovci, seljaci) u odnosu na sukob između narodnjaka i mađarona te stavove mađarske vlade i Hrvatskog sabora. Posebice se osvrće na položaj Židova i njihovu sklonost mađaronima, te težnje mađarske vlade da zavlada Slavonijom i Srijemom, prvenstveno gradovima Osijekom i Petrovaradinom. Posebno je pomno prikazano stanje u Osijeku. Članak je potvrda permanentnog Baltinog istraživanje zbivanja u Slavoniji i Srijemu tijekom 1848.-1849. godine, te hrvatsko-mađarskih odnosa u tom vremenu.
6. Osijek u Prvom svjetskom ratu: kronika hrvatskog mjesta, njegovih stanovnika i vojnika u Galiciji, (Problematika znanosti u Slavena), Lavovski nacionalni univerzitet "Ivana Franka" Lavov (Ukrajina) , 2002. (Rukopis - 14 stranica, recenziran i primljen za tisak o čemu svjedoči i priložena potvrda redakcije).
Dr. I. Balta je u ovom članku istražio sudbinu vojnika iz Osijeka i okolice u Prvom svjetskom ratu na istočnom bojištu u Ukrajini. Istraživanje je temeljeno na arhivskoj građi i tisku. Utvrdio je da su osječke vojne postrojbe: 78. pješačka pukovnija, 28. pješačka domobranska pukovnija, te dijelovi 12. ulanske i 38. poljsko-tehničke pukovnije sudjelovale u borbama na srpskom bojištu do 1915. godine, istočnom bojištu do 1917. godine i talijanskom do kraja rata, uglavnom u sastavu III. vojnog zbora. Tijekom rata poginuo je svaki deseti vojnik a oni koji su se vratili ili dezertirali postali su veliku teret zbog ukupno teških socijalnih i humanitarnih prilika koje su nastale u Osijeku i okolici koje su bile uzrokovane ratom. Članak predstavlja značajan prilog istraživanju sudjelovanja Hrvata u Prvom svjetskom ratu.
Znanstveni radovi objavljeni u drugim časopisima:
7. History of the Croatian Part of the Danube Basin through Travelogues and Historiography, Limnological repoprts, Volume 33, Proceedings, 33. Conference IAD, Sveučilište u Osijku, str. 495-505.
Povijest hrvatskog dijela podunavlja može se promatrati kroz promjene toka Dunava kao i prirodnog svijeta koji ga okružuje. Spomenute promjene djelomično se mogu pratiti kroz kartografiju i putopise. Sve promjene toka Dunava i njegovog prirodnog okruženja odrazile su se i na život ljudi u tom kraju što se vidi iz tridesetak povijesnih zemljovida i niza zapisa putnika koji su prolazili hrvatskim podunavljem od 15. do 20. stoljeća.
8. Kolonizacija u slavonskim velikim župama 1941.-1945. godine, Pravni vjesnik, god. 16., br. 1-2., Pravni fakultet Osijek, 2000., str. 205-223.
U ovom članku dr. Balta je izložio razvoj kolonizacije u slavonskim velikim župama: Baranja sa sjedištem u Osijeku, Vuka sa sjedištem u Vukovaru, Posavje sa sjedištem u Brodu na Savi i Livac-Zapolje sa sjedištem u Novoj Gradiški. U ove krajeve uglavnom su doselili Hrvati iz Dalmacije, Like, Hrvatskog zagorja i Bosne i Hercegovine. Kolonizacija je potaknuta velikom agrarnom reformom, najmom, zakupom i otkupom zemljišta.
9. Kolonizacija u Slavoniji od početka XX. stoljeća s posebnim osvrtom na razdoblje 1941.-1945. godine, Radovi HAZU Zavod za povijesne znanosti u Zadru, br. 43, Zadar, 2001., str. 459-478.
Dr. Balta i u ovom članku nastavlja istraživanje kolonizacije u Slavoniji s početka XX. stoljeća što je povezano s prethodnim člankom koji govori o kolonizaciji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Najprije upozorava na zakonske propise koji su regulirali kolonizaciju, posebice u vremenu između dva svjetska rata, a potom o provođenju preko Ureda za kolonizaciju u Osijeku i Mitrovici. U ovom su članku ponovljene neke konstatacije iz prethodnog članka koje govore o kolonizaciji od 1941. do 1945. godine. Ovim člankom Balta upotpunjuje spoznaje o kolonizaciji u Slavoniji tijekom prve polovine XX. stoljeća.
10. Zapisi o osječkim vojnim jedinicama u Prvom svjetskom ratu, Anali HAZU, Zavod za znanstveni i umjetnički rad Osijek, 2002, br. 17, str. 67-91.
Tijekom Prvog svjetskog rata Osječani su bili u brojnim vojnim jedinicama na više bojišta. Balta nas upoznaje s njihovim aktivnostima i posljedicama koje su bile pogubne glede velikog broja poginulih te povratnika (ranjenika i bjegunaca) koji su učinili složenijim socijalno stanje i zdravstvene prilike u Osijeku. Ovim radom Balta je započeo istraživanje sudjelovanja osječkih vojnih jedinica u Prvom svjetskom ratu, prvenstveno 78. i 28 pješačke pukovnije.
11. Mađarske škole u hrvatsko-slavonskim županijama u sustavu julijanske akcije krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Život i škola, br. 6, Osijek, 2001., str. 30-45.
Julijanska akcija kao službena velikomađarska politička akcija pomađarivanja odvijala se u hrvatsko-slavonskim županijama od 1904. do kraja Prvog svjetskog rata. Djelovala je najčešće preko mađarskih škola i željeznica. Imala je za cilj uvođenje mađarskog jezika kao službenog jezika u škole i željeznice. Akcija je imala i socijalni karakter u školovanju i zapošljavanju kako bi bila privlačna za sve narode stoga je imala uspjeha u Hrvatskoj i Slavoniji. Balta je zasnivao svoje istraživanje na izvornom gradivu i relevantnoj literaturi te je znatno pridonio razumijevanju društvenih prilika u slavonskim županijama u prvim desetljećima XX. stoljeća.
12. Novovjekovna povijesna i heraldičko-toponomastička analiza srednjovjekovnog Iloka, Pravni vjesnik, br. 1-2, Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku, 2002., 419-430.
Dr. I. Balta je u ovom članku na temelju arhivskog gradiva i literature izložio srednjoeuropsko srednjovjekovno civilizacijsko i kulturološko određenje grada Iloka. Zaključuje da je iločka toponomastika obilježena hungarizmom, germanizmom i kroatizmom u svom srednjovjekovnom i novovjekovnom izričaju. Utvrdio je da su u heraldičke komponente iločkog grba utkana geografska, vjerska i kulturno-povijesna obilježja, te komponente grbova vlastelinskih obitelji koje su bile sastavnice Iloka. Ovaj članak je prinos heraldici i toponomastici.
13. Kreativnost u tradicionalnom, egzemplarnom, problemskom pristupu nastavi povijesti XIX. i XX. stoljeća, Zbornik radova, Sveučilište rijeka i Hrvatski pedagoški književni zbor Zagreb, knjiga 1., Pula, 2002., str.. 69-83.
U ovom članku I. Balta je izložio opće tendencije nastave povijesti u XIX. i XX. stoljeću s aspekta odgoja i poticanja kreativnosti pojedinca prema tradicijskim vrijednostima kao temeljima sigurnosti i stabilnosti. Ističe da se u nastavi povijesti u novim nastavnim sustavima istražuju i primjenjuju mogućnosti stvaralaštva, mijenjaju se odnosi nastavnika i učenika, povećava se efikasnost i motivacija uz upotrebu novih izvora znanja.
14. Srednjovjekovni Ilok u topografiji i heraldičko-toponomastičkoj analizi (grba i imena) s posebnim osvrtom na prikaze iz XIX. i početkom XX. stoljeća, Anali HAZU Zavod za znanstveni i umjetnički rad Osijek, 2002., str. 215-229.
I. Balta u ovom članku se usredotočio na analizu grba i imena grada Iloka, ističući da ovaj grad pripada srednjovjekovnom civilizacijskom krugu. Članak čini jednu cjelinu s ovdje prikazanim člankom pod brojem 12.
15. Odraz secesije u mjestima Virovitičke županije, Anali HAZU Zavod za znanstveni i umjetnički rad (izvanredni broj), Osijek, 1999., str.58-64.
I. Balta je prikazao razvoj secesije u Virovitičkoj županiji i gradu Osijeku na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Izložio je društvene i političke prilike u koje su tome pridonijele. Zaključio je da se duh secesije ponajviše afirmirao u Osijeku, a potom u Đakovu, Valpovu, Našicama, Virovitici, Donjem Miholjcu i Orahovici, te fragmentarno u još desetak mjesta Županije.
16. Izdanja biskupija i nadbiskupija i crkvenih institucija u Mađarskoj tijekom XIX. i XX. stoljeća, Diacovensia - teološki prilozi, g. VI., br. 1(6)., Bogoslovni fakultet Đakovo, 1998/20001., str. 277-258.
I. Balta u ovom radu ukazuje na bogatu izdavačku djelatnost mađarskih biskupija i drugih crkvenih institucija tijekom XIX. i XX. stoljeća. Sadržajno je usmjerena na crkvena, vjerska, organizacijska, teološka pitanja te nacionalno pitanje. Ističe da su za hrvatsko podneblje značajna izdanja koja su imala koja su imala svojevrsnu legislativu na hrvatskom prostoru, posebice Pečujska biskupija i Kaločka nadbiskupija. Ovaj članak je važan za ukupno razumijevanje hrvatsko-mađarskih odnosa.
17. Rabar kao povjesničar i pisac, Anali HAZU Zavod za znanstveni i umjetnički rad Osijek, 2002., str. 77-95.
U ovom članku I. Balta je istražio i ocijenio rad Ivana Rabara kao povjesničara, pisca udžbenika i prevoditelja. Nakon pomnog donošenja biografskih podataka navodi sva relevantna djela i naglašava Rabarovo nastojanje da hrvatsku povijest stavi u kontekst europske povijesti u kojoj je hrvatski narod imao važnu ulogu. Ukazuje na Rabarov rodoljubivi hrvatski zanos, veliku marljivost, te zasluge na kulturnom i historiografskom radu.
Znanstveni rad pristupnika dr. sc. Ivana Balte bio je usmjeren prvenstveno prema istraživanju hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća istočnih krajeva Hrvatske s posebnim naglaskom na hrvatsko mađarske odnose. Pristupnik je razvijao i istraživačke metode te je prvenstveno koristio arhivsko gradivo u domaćim i arhivima u inozemstvu. U tom kontekstu polučio je dobre rezultate afirmirajući ovaj pristup u najvećem broju tekstova. (s izuzetkom prikazanoj knjizi "Zapisi o grobljima istočne Hrvatske u XIX. i početkom XX. stoljeća). Znanstveni rad dr. Balte nakon posljednjeg izbora možemo ocijeniti pozitivno te ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Uključen je u međunarodni znanstveni projekt: "Sjeveroistočna Bosna u inostranim arhivima između osmanske i austrougarske uprave", Međunarodni Forum Bosna, Ministarstvo nauke B. i H., Filozofski fakultet Tuzla, 2002.-2004. (arhivska gradivo u mađarskim arhivima).
Stručni radovi
Iz priložene pristupnikove bibliografije od citiranih šesnaest radova izdvojili smo pet stručnih radova za koje mislimo da imaju nešto veću vrijednost od ostalih:
1. Povijesne granice Hrvatskog Podunavlja, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 13-20.
2. Fermendžinovi prilozi o diplomatskim nastojanjima Aleksandra Komulovića među Slavenima krajem XVI. stoljeća, Život i škola, br. 4, Pedagoški fakultet, Osijek, 2000., str. 56-61.
3. Julijanska akcija kroz mađarske škole u Hrvatskoj i Slavoniji te u B. i H. krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Motrišta, - glasilo Matice hrvatske za Hercegovinu, br. 22., Mostar (Bosna i Hercegovina), 2001., str. 79-97.
4. Historijske bilješke o vjerskim običajima pokapanja pokojnika u sjevernoj Bosni i istočnoj Hrvtaskoj u 19. stoljeću, Zbornik radova, br. 3, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli (Bosna i Hercegovina), 2002., str. 92-101.
5. Die Geschichte der Deutschen unud Osterreicher im Bezirk Orahovica mit besonderem Ruckblick auf die Dorfer Bankovci und Cacinci (im 19. und Amfgang des 20 Jahrhunderts), Godišnjak 8., VDG Jahrbuch 2001 Volksdeutsche gemeinschaft, Osijek, 2000., str. 223-231.
Nastavna djelatnost
Dr. sc. Ivan Balta se od 1983. do danas intenzivno bavio unapređenjem nastave kako u osnovnim, srednjim, tako i u visokim školama, te na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Uspješno organizira edukaciju nastavnika osnovnih i srednjih škola u okviru stručnih aktiva i tematskih stručnih seminara. Posebice se bavi istraživanjem zavičajne povijesti, te povijesti školstva. U svezi s nastavnim djelatnošću objavio je više znanstvenih, stručnih i ostalih radova, te priručnika za studente. Održao je niz predavanja (od 1996. do 1998.) na raznim znanstvenim međunarodnim skupovima (Osijek, Zagreb, Mohač i Pečuh/Mađarska, Bad Gams/Austrija, Oradei/Rumunjska, Bocholt, Passau, Regensburg/Njemačka, Trento/Italija). Održao je i nekoliko pozivnih predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu u razdoblju od 1995. do 2000.: Našice, Trakošćan, Osijek, Vukovar, Kraševo u Rumunjskoj i Berlin. Vanjski je suradnik Filozofskog fakulteta u Zadru (1997.-2000.), Filozofskog fakulteta u Tuzli (1998.-2001.), Filozofskog fakulteta u Pečuhu (1998.-1999.), Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu (1998.-2000.) i Sveučilišta u Regensburgu (1997.). Održao je predavanja na Sveučilištima: Regensburg (1997.), Passau (1997.), Frankfurt (1999.), Lavov (2002.) a u Hrvatskoj u Splitu, Zadru, Zagrebu, Varaždinu, Bjelovaru, Karlovcu, Sisku, Vukovaru, Karlovcu, Slavonskom Brodu, Puli, Dubrovniku, Osijeku i Rijeci.
Dr. sc. I. Balta izvodi nastavu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, predmet Hrvatska povijest 19. stoljeća, a povremeno je držao predavanja iz pomoćnih povijesnih znanosti te još nekoliko kolegija. Korektno je obavljao svoju nastavničku djelatnost. U nastavi upotrebljava aktualni vizualni materijal i suvremenu literaturu. Unaprijedio je nastavni proces i mentor je trinaest diplomskih radnji. Na poslijediplomskom studiju u Filozofskog fakulteta u Tuzli nosilac je kolegija Srednjoeuropska povijesna i kulturna tekovina Bosne i Hercegovine u novom vijeku i Pomoćne povijesne znanosti (paleografija, heraldika, diplomatika Bosne i Hercegovine). Mentor je dvaju magistarskih radnji. U nastavnom radu je uspješan što potvrđuje dugogodišnje voditeljstvo Katedre studija povijesti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Dr. I. Balta napisao je dva udžbenika za studente Pedagoškog fakulteta u Osijeku i Filozofskog fakulteta u Tuzli. Time je nastojao pomoći studentima u oblikovanju spoznaja iz pojedinih predmeta. Navodimo ih prema godini tiskanja.
1. Pregled povijesti srednje i jugoistočne Europe u srednjem vijeku, Pedagoški fakultet Osijek, Sveučilište J. J. Strossmayer Osijek, 1999., 199 str. U udžbeniku je pregledno izložena povijest zemalja i naroda srednje i jugoistočne Europe od VI. do XVI. stoljeća na temelju relevantne literature.
2. Pregled pomoćnih povijesnih znanosti, Pedagoški fakultet Osijek, Matica hrvatska Osijek, Grafika, Osijek, 2000., 315 str. I. Balta je u ovom udžbeniku izložio osamnaest pomoćnih povijesnih znanosti i donosi kazalo pomoćne literature. Udžbenik donosi niz netočnosti i proizvoljnosti na koje su upozorili uvaženi stručnjaci prof. dr. Neven Budak, doc. dr. Mirjana Matijević-Sokol i doc. dr. Ivica Prlender u prikazima u Historijskom zborniku, godina LIII, Zagreb, 2000., str. 209-218. Udžbenik je dobro zamišljen i to kao pregled informacija o pomoćnim povijesnim disciplinama za studente pedagoškog usmjerenja studija kojima pomoćne povijesne znanosti trebaju upravo na razini informacije, a ne kao priručnik za povijesna istraživanja. Izvedba nije bila dobra glede ujednačenosti i površnog pristupa autora i recenzenata. Olakšavajuća je okolnost za autora što je prvi i jedini pokušao u jednom udžbeniku/priručniku objediniti veliki broj disciplina koje su po mnogočemu različite. U drugom izdanju treba otkloniti navedene propuste.
Hvale je vrijedno autorovo nastojanje da udžbenicima i priručnicima olakša studij povijesti na spomenutom fakultetu. Istodobno je nedopustivo da se otisnu udžbenici/priručnici s brojnim propustima koji umanjuju njihovu vrijednost. Moramo napomenuti da na našim studijima povijesti nedostaju kvalitetni udžbenici i priručnici.
Stručna djelatnost
Pristupnik je član Matice hrvatske u Osijeku, član Vijeća Pedagoškog fakulteta u Osijeku, član Vijeća Visoke učiteljske škole u Osijeku, član predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu Osječko-baranjske županije, član uredništva "Glasnika arhiva Slavonije i Baranje", član Muzejskog vijeća Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Uz to je tiskao šesnaest stručnih radova, brojne prikaze i ocjene. Radio je na popularizaciji povijesti u Slavoniji i Baranji. Surađivao je s učiteljima i profesorima povijesti u osnovnim i srednjim školama Slavonije i Baranje.
Dosadašnji znanstveni, nastavni i stručni rad pristupnika dr. sc. Ivana Balte može se ocijeniti vrlo uspješnim.
Njegov znanstveni interes usmjeren je na hrvatsku povijest 19. i 20. stoljeća s posebnim osvrtom na istočne hrvatske krajeve i hrvatsko mađarske odnose. Mnogi radovi mu se odnose i na druga razdoblja hrvatske povijesti te na pomoćne povijesne znanosti, posebice heraldiku i diplomatiku.
Pristupnikov stručni rad u svemu prati njegove znanstvene interese i usmjeren je na popularizaciju povijesti kao znanosti i na primjenu teorijskih dosega u praksi. Usmjeren je prema afirmiranju vrijednosti baštine i valoriziranju znanstvenih dostignuća.
Dosadašnji nastavni rad pristupnika ukazuje na puno animiranje studenata, unapređenje nastavnog procesa i na nastojanje da se na poslijediplomskom studiju iznose rezultati najnovijih znanstvenih postignuća.
Povjerenstvo je analiziralo samo one radove koji dr. I. Baltu kvalificiraju za znanstveno nastavno zvanje za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću, a koji su nastali nakon izbora za docenta, kako se traži natječajem, i na njima zasniva svoj prijedlog.
Na osnovi svega iznesenog, stručno povjerenstvo je utvrdilo da dr. sc. Ivan Balta, docent, kao jedini pristupnik ispunjava sve propisane minimalne uvjete natječaja u skladu s općim naputcima za provedbu izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću. Stoga
U T V R Đ U J E M O
da dr. sc. Ivan Balta, docent, ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika (NN 59/96) jer: ima stupanj doktorata, ima šest godina znanstvenoistraživačkog rada i nastavnog rada u zvanju docenta, ima veći broj objavljenih znanstvenih radova u znanstvenim časopisima i publikacijama (novi radovi nakon izbora u prethodno zvanje su posebno obrazloženi).
Pristupnik isto tako udovoljava Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja što su ih utvrdila znanstvena područna vijeća (NN 38/97): ima objavljene četiri knjige i jedan rad u knjizi, te 65 radova u zbornicima i znanstvenim časopisima. Od toga je nakon posljednjeg izbora objavio: 2 knjige, 19 znanstvenih članaka u znanstvenim časopisima i 16 stručnih radova u časopisima. Od objavljenih radova je 54 objavljeno u Hrvatskoj i 11 u inozemstvu. Šest je radova objavljeno u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.
Pristupnik udovoljava uvjetima Rektorskog zbora, jer zadovoljava 4 uvjeta navedena u Odluci (NN 94/96): 1. sudjelovao je u izradi nastavnog teksta: dva udžbenika koji se upotrebljavaju u dodiplomskoj nastavi kao obavezna literatura na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, 2. metodički je unaprijedio nastavni proces i izradio je novi program kolegija, 3. voditelj je dva kolegija na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta u Tuzli i 4. pod njegovim vodstvom izrađeno je dvanaest diplomskih radova i mentor je za dva magisterija.
Prema navedenom dr. sc. Ivan Balta, docent, udovoljava svim odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74, st. 2): 1. ispunjava uvjet za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i uvjet koji propisuje Rektorski zbor, 2. ima dovoljno znanstvenih radova objavljenih nakon izbora u prethodno zvanje, i 3. ima više od 3 godine (6 godina) nastavnog rada u visokom učilištu.
Na osnovi izloženog predlažemo da se dr. sc. Ivan Balta, docent, izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet "Hrvatska povijest u 19. stoljeću", na Pedagoškom fakultetu u Osijeku Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku.
U Zagrebu, 27. svibnja 2003.
Povjerenstvo:
dr. sc. Filip Potrebica, redoviti profesor
dr. sc. Mira Kolar, redoviti profesor
dr. sc. Stijepo Obad, redoviti profesor
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
PREDMET: dr. sc. Šime Pilić
izbor u znanstveno-nastavno zvanje
- izvješće stručnog povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 11. studenog 2002. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija odgoja i obrazovanja na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću ovo
I Z V J E Š Ć E
1. O natječaju i pristupu natječaju
Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu raspisao je natječaj ("Vjesnik", 30. kolovoza 2002. i dopuna natječaja, "Vjesnik" 4. rujna 2002.) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, za predmet Sociologija odgoja i obrazovanja - 50% radnog vremena.
Na natječaj se javio samo jedan kandidat, dr. sc. Šime Pilić, docent na istom Fakultetu.
Svojoj molbi priložio je: životopis, fotokopiju diplome doktorata znanosti, domovnicu, popis znanstvenih i stručnih radova (i radove) te predložak za izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti.
2. Biografski podaci (pristupnikov životopis)
Dr. sc. Šime Pilić rođen je 25. siječnja 1948. godine u Brištanima (Drniš). Po narodnosti je Hrvat, državljanin RH. Osnovnu osmogodišnju školu završava u Brištanima i Drinovcima (Miljevci), a srednju ekonomsku u Drnišu. Diplomirao je 1969. godine studijsku grupu hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Zadru, a 1980. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru studijsku grupu pedagogija - hrvatski jezik i književnost. Studirao je i dvije godine na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Magistrirao je na Pravnom fakultetu u Osijeku 1988.godine. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tezom 1993. godine, (tema disertacije "Obrazovanje i društvena pokretljivost") nakon što je prethodno uspješno položio propisani skupni ispit iz sociologije, također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za doktora društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja sociologije promoviran je na Sveučilištu u Zagrebu 1993. godine.
Društveno je djelovao, kao javni radnik, od mladih dana, posebno na razvoju odgoja i obrazovanja te i na razvoju sveučilišta.
Od 1983/84. školske godine radi kao vanjski suradnik, a od 1986. godine u stalnom radnom odnosu na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu. Na tom fakultetu i danas radi kao docent, a u protekle tri godine i na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu.
U nastavno zvanje predavača prvi put je biran 1985., zatim ponovo 1986., u višeg predavača je izabran 1994., a za docenta je izabran 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao ovlaštenom visokom učilištu.
Više godina bio je član uredništva časopisa za kritičku teoriju društva "Pogledi" i časopisa za pedagoška i školska pitanja "Školskog vjesnika", te predsjednik Savjeta časopisa za kulturu "Mogućnosti". Uredio je više zbornika i knjiga. Sada je glavni urednik časopisa "Školski vjesnik". Tijekom radne karijere obavljao je i druge dužnosti. Primjerice, član Upravnog odbora udruženja za profesionalnu orijentaciju Hrvatske, član Upravnog odbora Republičkog fonda za kreditiranje učenika i studenata, član Prosvjetnog savjeta Hrvatske, član Skupštine Sveučilišta u Splitu.
Na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu obavljao je i funkciju pročelnika Zavoda za društvene i humanističke znanosti, a svojevremeno i predsjednika zbora radnih ljudi.
Bio u dva mandata uzastopce član Upravnog odbora Književnog kruga u Splitu. Član je Hrvatskog sociološkog društva i HPKZ. Poznaje engleski i francuski jezik. Oženjen. Otac dvoje djece.
Osvrt na znanstveni i stručni rad
3. Znanstvena djelatnost
Dr. Šime Pilić registriran je kao istraživač 1984. godine (matični broj 085383), a za docenta za polje sociologije u području društvenih znanosti biran je 1998. (mišljenje matičnog povjerenstva 15. 12. 1998., a izbor na Fakultetu početkom 1999. godine).
U popisu radova dr. sc. Šime Pilića navedena su 42 znanstvena rada i 28 stručnih radova objavljena u časopisima, knjigama i zbornicima, te koautorstvo u tri knjige.
Pristupnik za izbor u jedno od znanstveno-nastavnih zvanja za koje je raspisan natječaj ima objavljenih, relevantnih za izbor, najmanje trideset jedan (31) rad (a1) + (a2, od kojih najmanje deset (10) u časopisima ili publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama ( skupina a1) temeljem kojih pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje.
Navodi se koji su to znanstveni radovi iz skupine a1 i a2 koji pristupnika dr. sc. Šimu Pilića, docenta, kvalificiraju za izbor u predloženo zvanje sukladno uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (NN 38/97):
1. Znanstveni radovi iz skupine a1
1. Pilić, Š. (2002): The Education of Teachers in a Post-Socialist Society: the Case of
Croatia, in: Ronald, G. Sultana (ed.) (2002) Teacher Education in the
Euro-Mediterranean Region, Peter Lang, New York, Washington,
D.C./Baltimore, Bern, Frankfurt am Main, Berlin, Brussels, Vienna, Oxford,
Chapter Three, pages 51-68.
2. Pilić, Š. (2002): Radovan Vidović kao suradnik časopisa "Školski vjesnik",
Čakavska rič, Vol. 30, br. 1-2, (2002), str. 607-615.
3. Pilić, Š.; S. Stankov; S. Tomaš (2001): Računalo kao obrazovna tehnologija:
stavovi sudionika nastavnog procesa, Informatologia, Vol. 34, br. 3-4, (2001),
str. 232-236.
4. Pilić, Š.; S. Stankov; Suzana Stankov (2000): Računalne tehnologije u školi:
gledišta studenata i učitelja, Informatologia, Vol. 33, br. 1-2, (2000), str. 52-56.
5. Pilić, Š. (1999): Obrasci društvenosti u eri informacijske tehnologije,
Informatologia, Vol. 32, br. 1-2, (1999), str. 48-52.
6. Pilić, Š. (1999): Nastava sociologije obrazovanja u Hrvatskoj, Napredak, Vol. 140,
br. 4, (1999), str. 481-487.
7. Pilić, Š. i S. Stankov (1998): Računalne tehnologije i nastavnici:komparativna analiza Hrvatske i SAD, Informatologia, Vol. 31, br. 1-2 (1998), str. 53-56.
8. Pilić, Š. (1998): Vrjednovanje odnosa nastavnik-učenik sa stajališta učenika, u:
Vrjednovanje obrazovanja, Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenoga
skupa, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Pedagoški fakultet,Osijek,
(1998), str. 23-35.
9. Pilić, Š. (1996/1997): Frequency of newspaper reading in teachers,Informatologia,
Vol. 29/30, br. 3-4 (1996), br. 1-4 (1997), str. 129-133.
10. Pilić, Š. (1996): Socio-kulturni profil roditelja predškolske djece (primjer grada
Splita), u: Pedagoška iskustva, novine i istraživanja u predškolskom
odgoju, Županija Splitsko-dalmatinska, Europski institut za razvoj potencijala
sve djece – IEDPE – Pariz, Split, (1996), str. 140-144.
Napomena:
Prvih šest (1-6) radova iz ove skupine predloženik je objavio nakon prethodnog izbora. Sedam od 10 navedenih radova objavljeni su u časopisu s međunarodnom recenzijom (Informatologia, Čakavska rič i Napredak), a tri su rada (navedena pod red. br. 1, 8 i 10) objavljena u publikaciji s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim publikacijama.
Međutim, za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor dio objavljenih znanstvenih radova iz skupine a1 mora biti četiri (4).
Dokaz o referiranju časopisa priložen je ovom Izvješću.
2. Znanstveni radovi iz skupine a2
11. Pilić, Š. (2001): Je li Split europski ili antieuropski grad, Mogućnosti, God.
XLVIII, br. 4-6, (2001), str. 116-118.
12. Pilić, Š., Stankov, S., Rosić, M. (2000): Primjena suvremenih informacijskih
tehnologija u promicanju turizma i u ekološkom obrazovanju, u: Ekologija
i turizam (zbornik radova), Bol, (2000),str. 71-82.
13. Pilić, Š. i Lovrić, J. (2000): Profesori biologije i kemije: sociodemografska
obilježja i proces školovanja, Školski vjesnik, Vol. 49, br. 1, (2000), str. 21-33.
14. Pilić, Š. (2000): Nastavnička profesija i kvalitetna škola, u: Hicela Ivon,
I. Maršić, P. Mijić (Ur.) Prema kvalitetnoj školi (zbornik radova), Split,
HPKZ - Ogranak Split, (2000), str. 13-16.
15. Pilić, Š. (2000): A Social Eco-history of Localites Along the Krka River
(c. 1500-1800) in Contemporary Travelogues, in: Third International
project Conference "Eco-history of the Triplex Confinium (c. 1500-1800)",
Central European University Budapest, Universitet at Graz, Filozofski
fakultet Zagreb.
16. Pilić, Š. (1999): Tko su prijatelji nastavnika, Školski vjesnik, Vol. 48, br. 1,
(1999), str. 3-21.
17. Pilić, Š. (1997): Čitalačka kultura nastavnika, Školski vjesnik, Vol. 46, br. 1,
(1997), str. 17-30.
18. Pilić, Š. (1996): Socijalno podrijetlo i karijerna mobilnost nastavnika, u:
Pedagogija i hrvatsko školstvo, (Ur. H. Vrgoč), Hrvatski
pedagoško-književni zbor, Zagreb, (1996), str. 443-450.
19. Pilić, Š. (1996): Društveni ugled profesije učitelj, u: Stogodišnjica škole
Tučepi (Škola danas i sutra), Split, (1996), str. 212-225.
20. Pilić, Š. (1995): Marginalije o obrazovanju nastavnika, u: Promjene u sustavu
obrazovanja nastavnika, (Ur. J. Milat), Split, Fakultet prirodoslovno-
-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, Split, (1995),
str. 94-100; str. 15; str. 25.
21. Pilić, Š. (1995): Ugled profesije učitelj: primjer jednog tranzicijskog društva, u:
Promjene u sustavu obrazovanja nastavnika, (Ur. J. Milat), Fakultet
prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u
Splitu, Split (1995), str. 133-146; str. 17, str. 28.
22. Pilić, Š. i Tomaš, A. (1994): Neke odrednice osamostaljivanja odgajanika,
Školski vjesnik, Vol. 43, br. 2, (1994), str. 163-172.
23. Tomaš, A. i Pilić, Š. (1993): Osamostaljivanje i samostalnost odgajanika i
samostalnost kao kvaliteta ličnosti, Radovi Fakulteta prirodoslovno-
-matematičkih znanosti i odg. područja u Splitu, Split
24. Pilić, Š. (1989): Obrazovanje u socijalizmu kao "prelaznom periodu",
Radovi, 4, 1989; Filozofski fakultet u Zadru, OOUR u Splitu, Split, (1989), str. 309-316.
25. Pilić, Š. (1987): Samoupravljanje, obrazovanje i višak rada. Zbornik VII
znanstvenog skupa: "Prvi radnički savjet", Samoupravljanje i raspolaganje
viškom rada, Split, (1987), str. 359-381.
26. Pilić, Š. (1987): O proturječima suvremenog obrazovanja, Obrazovanje i rad,
Vol. 10 (21), br. 5-6 (1987), str. 80-85
27. Pilić, Š. (1985), suautor u knjizi: Struktura i dinamika članstva Saveza
komunista, Marksistički centar, Split, (1985).
28. Pilić, Š. (1984): suautor u knjizi: Klasno-socijalna struktura Saveza komunista
Jugoslavije, Edicija Centra za društvena istraživanja, Izdavački centar
"Komunist", Beograd, (1984).
29. Pilić, Š. (1982): Savez komunista u društvenim djelatnostima, Pogledi, Vol. 12,
br. 2, (1982), str. 71-95 (i poseban otisak).
30. Pilić, Š. (1978/1979): O nekim pitanjima nastave u sadašnjem preobražaju odgoja
i obrazovanja, Pogledi, Vol. IX, br. 24-25 (1978/1979), str. 79-108
(i poseban otisak).
31. Pilić, Š. (1977/78): Politička škola SKH, Pogledi, Vol. VII, br. 22-23 (1977/78),
str. 192-211 (i poseban otisak).
Nakon izbora u zvanje docenta objavio je 14 radova od toga gotovo polovina iz kategorije a1.
U ovom smo izvješću posebno navelii radove koji pristupnika kvalificiraju za izbor a zatim ćemo i pobliže ocijeniti radove nakon izbora za docenta, temeljem kojih, zajedno s prethodnim radovima, pristupnik ispunjava uvjete za izbor u jedno od zvanja za koja je raspisan natječaj.
3.1. Znanstveni radovi objavljeni nakon prethodnog izbora
1. The Education of Teachers in a Post-Socialist Society: the Case of Croatia, (in: Ronald. B. Sultana (ed.) Teacher Education in the Euro-Mediterranean Region, New York, 2002. Chapter 3). Zbog stranih čitatelja u prethodnim napomenama daje se geografski, povijesni i demografski osvrt. Hrvatska se sagledava kao mediteranska, srednjoeuropska i balkanska zemlja, ali se naglašava mediteranska dimenzija, jer je riječ o obrazovanju nastavnika u mediteranskoj regiji.
U ovome je radu najprije posve ukratko naznačen ekonomski i politički kontekst u proteklom desetljeću u Hrvatskoj u kojemu djeluje sistem obrazovanja, pa i podsistem obrazovanja nastavnika.
Zatim su kratko opisani ključni događaji i procesi kao što su osamostaljivanje Republike Hrvatske, pad socijalizma i uvođenje građanske demokracije, privatizacija i rat (1991. - 1995.).
U takvom socio-ekonomskom i socio-kulturnom kontekstu opisan je podsistem obrazovanja nastavnika za osnovne i srednje škole u Hrvatskoj kao postsocijalističkom, tranzicijskom i mediteranskom društvu. Obrazovanje nastavnika, dakle, smješteno je u kontekst društvenih promjena, pri čemu se naglašava ravnoteža dviju kompetencija: u sadržajima predmeta/struke i u sadržajima o poučavanju (temelji nastavničke profesije).
Slijedi - na osnovu vlastitih i drugih empirijskih istraživanja - prikaz socijalnog podrijetla (regrutacija) nastavnika, napetosti između nastavnika kao skupine i države (npr. štrajkovi zbog niskih plaća) te posebno osvrt na nastavne planove i programe. Pojedine dimenzije uspoređuju se s nekim mediteranskim zemljama i Europskom unijom.
Tranzicija u Hrvatskoj u svojoj osnovi znači prijelaz iz bivšeg socijalističkog samoupravnog društva u kapitalističko društvo ili, ako to ljepše zvuči, u građansko demokratsko društvo. Transformacija gospodarstva značajan je element te tranzicije a njen sastavni dio jest koncepcija privatizacije. Primjenjeni mehanizam privatizacije u Hrvatskoj najprije je bivše društveno vlasništvo poduzeća pretvorio ("pretvorba") u državno vlasništvo, ali taj mehanizam privatizacije nije još eliminirao državno vlasništvo kao prelaznu fazu u procesu privatizacije. U tome se nije pošlo od decentraliziranog sustava "donošenja ekonomskih odluka s razvijenim tržišnim ponašanjem na razini poduzeća, kakav je u Hrvatskoj postojao". Takva ekonomska politika u proteklom desetljeću dovodi do pada proizvodnje, izvoza, zaposlenosti i standarda. Smanjuje broj radnih mjesta za preko 700 tisuća, a nije poticala rast i efikasnost privrede. Zapravo je došlo do deindustrijalizacije, kao i do "tajkunizacije".
Proklamira se demokratizacija koja pretpostavlja uvažavanje individualnih sloboda, autonomiju civilnog društva, slobodu političkog djelovanja, uspostavu posredne demokracije, poštivanje demokratske procedure itd. Malo je ili ništa od toga ostvareno u Hrvatskoj u proteklih 10 godina.
Suvremeni se svijet suočava s različitim napetostima koje valja postupno prevladati. Među najvažnijim napetostima - koje doduše nisu nove - za 21. stoljeće izvješće UNESCO-u (Delors, 1998.) opisuje sljedeće napetosti: između globalnog i lokalnog; općeg i pojedinačnog; tradicije i modernosti; dugoročnih i kratkoročnih obzira; potrebe za konkurencijom i želje za postizanjem jednakosti; munjevitog širenja znanja i ljudske sposobnosti da ga usvoji; te napetosti između duhovnog i materijalnog.
Vladajuća, odnosno, dominantna ideologija u proteklom desetljeću stvarala je u Hrvatskoj ozračje u kojem je bilo moguće potiskivati nastavu iz skupine predmeta društvenih znanosti poput sociologije, a primjetna je tendencija i potiskivanja nastave sociologije obrazovanja s nastavničkih studija. Ovdje se nameće asocijacija da je škola poslužila, uz masovne medije i druge faktore, kao ideološki državni aparat - što bi rekao L. Althusser - odnosno kao djelotvorno sredstvo ideološke kontrole za očuvanje vlasti, ili pak za reprodukciju kulture vladajućih klasa kako, kao što je poznato, smatra P. Bourdieu.
2. Radovan Vidović kao suradnik časopisa "Školski vjesnik" ("Čakavska rič", br. 1-2/2002.): prikazana je suradnja lingvista dr. Radovana Vidovića u splitskom Školskom vjesniku, časopisu za pedagoška i školska pitanja. Utvrđeno je: prvo, da je dr. Vidović bio član Uredništva od 1964. do 1969.godine; drugo, da je bio lektor (1965.-1969.) i treće, da je u Školskom vjesniku objavio 27 različitih radova (znanstvenih, stručnih, prikaza, informacija) u vremenskom rasponu od dvanaest godina. (Ranije su bibliografije navodile svega polovinu njegovih radova u tom časopisu). K tome je još objavio i dvije knjige u Biblioteci Školskog vjesnika. Donosi se kratki opis sadržaja važnijih radova. Članku je pridodat popis njegovih radova kao i radova o njemu u časopisu "Školski vjesnik".
3. Pedeset godina časopisa "Školski vjesnik" ("Školski vjesnik" br. 2/2001. str. I-XIV): u ovome se tekstu, djelomice i metodom analize sadržaja, govori o 50 godišta/volumena časopisa Školski vjesnik. Obrađuju se izdavači i profil časopisa, te se iznose sve promjene u Uredništvu časopisa u polustoljetnom razdoblju (1951. - 2001.). Zatim se utvrđuje sastav Savjeta časopisa, mjesta tiskanja i dinamika izlaženja kao i okvirni tiraž. Točno se (od broja do broja) navode glavni i odgovorni urednici (njih osam u 10 mandata) i kronološki ređaju tehnički urednici, predsjednici i zamjenici predsjednika Savjeta, te lektori časopisa. Više od 800 suradnika u proteklom pedesetgodišnjem razdoblju objavljivalo je svoje radove u Školskom vjesniku. Ovaj autorski rad zapravo je uvod u Bibliografiju časopisa Školski vjesnik od 1951. do 2001. godine.
4. Računalo kao obrazovna tehnologija: stavovi sudionika nastavnog procesa ("Informatologia", br. 3-4/2001.): u radu se najprije definiraju pojmovi obrazovne tehnologije i nastavne tehnologije i obavlja pojmovna analiza. Iako ne postoji stroga granica između ta dva pojma ipak u najnovije vrijeme neki autori prave distinkciju između njih. Obrazovna se tehnologija općenito opisuje kao svekolika uporaba tehnologije u obrazovanju, dok je nastavna tehnologija direktna primjena tehnologije u procesu učenja i poučavanja. Prvi je pojam širi i sadržaj drugoga uključuje u sebe. U prvom dijelu rada nastoji se doprinijeti daljnjem pojmovnom objašnjavanju.
Cilj je ovome radu da utvrdi i iznese mišljenja učenika o korištenju računalne tehnologije s uključenom multimedijom kao nastavnom tehnologijom, te usporedi stavove sudionika nastavnog procesa. Provedeno je istraživanje na uzorku učenika (N=1500) u 29 osnovnih škola na širem području grada Splita. Ispitivanje je provedeno metodom ankete pomoću za tu svrhu konstruiranog upitnika.
Rezultati istraživanja su pokazali da svi učenici znaju što je računalo/kompjutor, dok svega 14 posto učenika znaju što je to multimedija. Preko 80 posto učenika koristi računalo u jednoj od ponuđenih aktivnosti (vidjeti tablice 1. i 3. u radu), ali ipak prevladava igranje i "surfanje" po Internetu. Gotovo tri četvrtine učenika smatraju da bi im računalo moglo pomoći pri savladavanju nastavnih sadržaja iz različitih područnih znanja.
Pri usporedbi stavova dječaka i djevojčica u načelnom poznavanju i korištenju računalne tehnologije prednost je bila na strani dječaka. Sve tri skupine anketiranih sudionika (učenici, učitelji, studenti) nastavnog procesa smatraju da nastava pomoću računala s uključenom multimedijom može podići kvalitetu nastavnog procesa.
5. Je li Split europski ili antieuropski grad? (časopis "Mogućnosti", br. 4-6/2001.): izlaganje počinje pozivom na čuvenog britanskog sociologa A. Giddensa i njegovu tvrdnju da sama Europska unija nije dovoljno demokratska, ali da je važno što razvija institucije koje sežu preko nacije-države i spuštaju se do pojedinca.
Na pitanje je li Split europski ili antieuropski grad odgovara se preko stavljanja Splita u okvire hrvatskog društva i putem nekoliko momenata: (1) Europski trend povećanog ulaganja u obrazovanje i znanost ne prati ni hrvatsko društvo niti grad Split. Znanje je bitni element kulturnog kapitala koji je kapital kategorija informatičkog društva. Hrvatsko društvo je predinformatičko u kojem kulturni kapital nema funkcije. (2) Proteklo desetljeće ostavilo je tragove i na preferiranje vrijednosti iako istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj 80-tih godina temeljna vrijednosna orijentiranost uključivo i vrednovanje rada sukladno ostalim europskim društvima. Ideja samoupravljanja, suodlučivanja i participacije zaposlenih preko 10 godina se smišljeno ismijavala ne samo u Splitu. (3) Transformacija gospodarstva sastavni je dio procesa tranzicije, a njen značajan element jest koncepcija privatizacije. Ta je koncepcija - uz rat - dovela do ukidanja oko 600 tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj, u čemu je Split pri vrhu. (4) Split prednjači po nezaposlenosti u Hrvatskoj koja inače ima stopu nezaposlenosti gotovo 23 posto što je tri puta veća stopa od prosječne stope nezaposlenosti u EU. (5) Zatim se ukratko iznose rezultati ispitivanja skupine splitskih studenata koji smatraju da je Split geografski u Europi, a da u ostalim dimenzijama uglavnom nije. Doduše, pridodaju da dok je Split po natalitetu, razvodima, po glazbi i kulturno-povijesnoj baštini europski grad, dotle njih 90 posto smatra da Split "nije Europa" zbog stanja u gospodarstvu, niskog standarda, slabe kvalitete života, nezaposlenosti, rušenja spomenika itd. (6) Na kraju se u radu iznosi tvrdnja, na tragu N. Bobbia, da podjela na ljevicu i desnicu nije zastarjela i da će se vjerojatno i učvrstiti.
I kao što je izlaganje počelo pozivom na Giddensa tako se, citiranjem njegova nalaza da se u industrijskim društvima danas ne može govoriti u krajnjoj ljevici za razliku od krajnje desnice koja se oblikuje kao odgovor na globalizaciju, i završava ovaj rad.
6. Neki procesi globalizacije i obrazovanje u hrvatskom društvu (Globalizacija i hrvatsko društvo /Knjiga sažetaka, HSD, 2001.). Termin globalizacija upotrebljava se u društvenim znanostima i u javnim raspravama u ponešto različitom značenju. Ukoliko put globalizacije znači širenje najuspješnijih materijalnih i duhovnih tvorevina širom globusa, utoliko se moderni svijet već nekoliko stoljeća nalazi na putu globalizacije. Međutim, u današnjem procesu globalizacije po neoliberalističkom obrascu, u međunarodnim odnosima radi se i o nastojanjima mreže nadnacionalnih kompanija, nekih najrazvijenijih država i međunarodnih gospodarskih organizacija, da putem novih pravila zavladaju ukupnim životom, preko svih državnih, socijalnih i kulturnih granica. Tako, primjerice, dvjesta najvećih poduzeća svijeta, još pred pet godina, kontrolira jednu trećinu svjetskog bruto proizvoda.
Zahtjevom najmoćnijih da se "ukinu nacionalne politike, zaštite javnih službi i kulturnih djelatnosti", počev od komunikacija, preko obrazovanja i izdavačke djelatnosti do umjetnosti i zaštite prirode, želi se, zbog uniformnog profita, potisnuti socijalne i kulturne stečevine i posebnosti naroda.
Nejednakosti između bogatih i siromašnih zemalja povećavaju se, a paralelno s tim odvija se i redukcija socijalnih olakšica, čime se anuliraju povijesna dostignuća borbi nižih stratuma na društvenoj ljestvici. "Novi kapitalizam" ili "tekući globalizirajući svjetski poredak", dakle, ukida i internu solidarnost unutar pojedinih društava. Ove se redukcije, anuliranja i ukidanja (neovisno o razlozima) odvijaju i u tranzicijskim društvima, a dakako, i u hrvatskom društvu.
Suvremena društva, na samom početku 21. stoljeća pa tako i hrvatsko društvo, djeluju u socioekonomskom kontekstu kojega su temeljito preoblikovala tri osnovna faktora: (1) globalizacija ekonomskih odnosa, a djelomično i kulture; (2) utjecaj znanstveno-tehnološke revolucije i (3) ustanovljenje informatičkog društva. Ova tri faktora utječu i na razvitak društva koje uči, a takvo buduće društvo zahtijeva široku osnovu znanja kao i uvažavanje te realnosti u koncipiranju razvoja obrazovnog sustava, uvažavajući pri tome specifičnosti svake zemlje, kako bi se izbjegla daljnja intelektualna ovisnost. U tom kontekstu mogu se sagledavati neki procesi globalizacije i sveučilište u budućnosti.
7. Računalne tehnologije u školi: gledišta studenata i učitelja ("Informatologia", br. 1-2/2000.). Primjena računalnih tehnologija u školi uvodi nove paradigme učenja i poučavanja. Uvjet je to i za razvoj informacijskog društva i društva koje uči. U radu se iznose rezultati empirijskog istraživanja na dva uzorka: uzorku studenata (N=86) i uzorku učitelja (N=115). Svrha je istraživanja bila prikupiti i sistematizirati mišljenja studenata i mišljenja učitelja razredne nastave o kvaliteti nastavnog procesa pomoću računala u kojem je uključena i multimedija. Ispitivanje je provedeno metodom ankete. Instrumenti su bili upitnici posebno za studente, a posebno za učitelje. Ovdje su obrađena ona pitanja koja se odnose na primjenu računalnih tehnologija u školi. Rezultati ankete su pokazali da značenje termina multimedija poznaje manje od polovine anketiranih studenata, a taj isti termin poznaje preko tri četvrtine učitelja.
U radu se još napominje da kao što postoji tehnološki jaz između razvijenih i nerazvijenih društava jednako tako postoje velike razlike kako u stupnju razvijenosti tako i u razini primjene računalnih tehnologija. Zbog zastoja u razvoju, Hrvatska do sada nije u dovoljnoj mjeri opremila škole suvremenim računalnim tehnologijama, te se između Hrvatske i razvijenih informatičkih društava javlja popriličan jaz.
Model nastave pomoću računala poznaje približno jednaki broj studenata (75 posto) i učitelja (78 posto). Gledišta studenata i učitelja su donekle podudarna u ocjeni da nastava pomoću računala s uključenom multimedijom može poboljšati kvalitetu učenja i poučavanja.
Rezultati empirijskog istraživanja pokazali su da nastavu pomoću računala, kao didaktički model, poznaje približno jednak omjer studenata i učitelja. Nešto je drugačiji omjer u poznavanju nekih elemenata ovakve nastave, primjerice multimedija. Međutim, rezultati su pokazali da studenti bolje nego učitelji poznaju i koriste resurse računalnih servisa Interneta.
8. Primjena suvremenih informacijskih tehnologija u promicanju turizma i u ekološkom obrazovanju (Ekologija i turizam, zbornik radova, 2000. str. 71-82). Svrha rada je pokušaj sagledavanja primjene suvremenih informacijskih tehnologija, i to posebice informacijskih infrastruktura temeljenih na računalnim mrežama, u turističkom gospodarstvu i u ekološkom obrazovanju. Već danas u razvijenom zapadnom svijetu značajan broj turista odredišta svojih putovanja bira korištenjem informacijskih servisa Internet-a. Kvalitetna Internet prezentacija nekog odredišta u mnogome može povećavati ukupni uspjeh pojedine turističke regije.
Takvo stanje, uz ostalo, nužno izaziva potrebu organiziranja i izvođenja ekološke edukacije, ekološkog odgoja kao i odgoja za zaštitu okoliša i odgoja za zaštitu prirode. Iako se radi o temeljnom i globalnom problemu ipak zemlje koje su orijentirane na razvoj turizma, posebice receptivne zemlje kao što je Hrvatska imaju i dodatne razloge za takav odgoj i obrazovanje.
Pitanje je međutim da li se prema znanosti i znanju kao pokretaču razvoja tako odnosi i hrvatsko društvo posebice njegove gospodarske i političke elite. Restrikcije, jučer i danas, potvrđuju da se znanost u hrvatskom društvu, za razliku od razvijenih društava, ne uzima kao činitelj razvitka.
S tim u vezi informacijska ekonomija kao nova gospodarska paradigma i od poslovnih subjekata u turizmu traži izgradnju distribuiranih informacijskih sustava radi podizanja kvalitete turističkih usluga. Na taj način se od turističkih djelatnika zahtijeva razvijanje barem tri tipa spoznaja i to: (1) razvijanje spoznaja o mogućnostima suvremenih informacijskih servisa, (2) razvijanje spoznaja o mogućnostima takvih servisa u turističkom poslovanju i (3) razvijanje ekološke svijesti i ekološke kulture i praktičnog ekološkog ponašanja.
Sustavno razvijanje sva tri tipa spoznaja širi se obrazovanjem, uključivo obrazovanjem uz rad. Primjenom novih informacijskih tehnologija turističke tvrtke razvijaju elektronički marketing, a u sklopu marketinga i promidžbu. Promidžbom zasnovanom na informacijskim tehnologijama, naročito u turizmu postignuti su "najspektakularniji i najkvalitetniji rezultati".
9. Profesori biologije i kemije: sociodemografska obilježja i proces školovanja (u suautorstvu s J. Lovrić; "Školski vjesnik", br. 1/2000. str. 21-33). U sklopu istraživanja nastavničke profesije, autori su proveli sociološku anketu 1999. godine na slučajnom uzorku profesora biologije i kemije (N=105) u 31 osnovnoj i u 16 srednjih škola od Dubrovnika do Biograda.
U ovom članku, prvo se iznose rezultati empirijskog istraživanja o nekim sociodemografskim pokazateljima kao što su spolna i dobna struktura profesora, zatim godine radnog iskustva, tip naselja u kojem su rođeni, odnosno gdje su proveli djetinjstvo, kao i tip naselja stalnog boravka. Zatim se iznose rezultati istraživanja o procesu školovanja profesora biologije i kemije: završene srednje škole, vrsta studija, stručna sprema, izvori financiranja i način stanovanja za vrijeme studija, uspjeh, faktori izbora obrazovanja i sl. Gdje god je bilo moguće u analizu su uključene usporedbe s ukupnom strukturom nastavnika u hrvatskom društvu i nekim drugim tranzicijskim društvima.
Istraživanje je omogućilo deskripciju i analizu temeljnih sociodemografskih karakteristika profesora biologije i kemije u osnovnim i srednjim školama.
- Rezultati su potvrdili (hipo) tezu o feminiziranosti nastavničke profesije i u slučaju profesora dvaju predmeta: biologije i kemije, i to kako u osnovnim tako i u srednjim školama. Stupanj feminizacije sličan je onomu kod svih nastavnika u Hrvatskoj i sukladan europskom trendu u spolnoj strukturi nastavničke profesije.
- Dobna je struktura pokazala da je - od četiri dobne kategorije - najzastupljenija dobna skupina s preko 50 godina života i ako se toj skupini pridoda i ona od 41 do 50 godina onda profesori te dvije skupine po dobi predstavljaju preko dvije trećine u ukupnoj strukturi. U najmlađu dobnu skupinu prispio je (jedva) tek svaki deseti profesor (9,5%) što je značajno manje nego u nekim tranzicijskim zemljama Srednje Europe, kao primjerice u Češkoj i Mađarskoj. Doduše, skupina po dobi od 31 do 40 godina slična je udjelu te skupine u spomenutim zemljama.
- Analiza radnog staža ukazuje da je svega šest posto profesora imalo prvo radno mjesto izvan odgojno-obrazovne djelatnosti, te da je taj udio ostvario i horizontalnu pokretljivost između organizacija rada (a dio i uzlaznu unutargeneracijsku društvenu pokretljivost). Oko tri petine već ima 21 i više godina radnog staža.
- Djetinjstvo je provelo i završilo osnovno obrazovanje te ranu socijalizaciju nešto više od polovine profesora biologije i kemije u urbanom tipu naselja, a manji dio u ruralnom tipu naselja.
-U procesu školovanja, što se tiče srednje škole, najviše ih je završilo gimnaziju (59%), a zatim zdravstvenu, kemijsku i poljoprivrednu školu, te suradničko zanimanje u odgojno-obrazovnom procesu.
- Nešto iznad jedne trećine završilo je dvogodišnji studij i uglavnom radi u osnovnoj školi, a 62% diplomiralo je na fakultetu (PMF, KTF …).
-Svaki peti nije završio/la nastavnički studij, ali su u međuvremenu pohađali i završili jednogodišnje dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje.
- Za vrijeme studiranja nešto manje od polovine stanovalo je kod roditelja, a 11 posto primalo je stipendiju.
- Po uspjehu u srednjoj školi dominiraju vrlo dobri i odlični, što govori o tome da je studij (bio) za ovo zanimanje/profesiju privlačan za mlade ljude, te je prema rezultatima istraživanja utjecaj njihovih roditelja pri izboru obrazovanja i zanimanja (kod upisa na studij) bio neznatan.
10. Nastavnička profesija i kvalitetna škola (Prema kvalitetnoj školi, zbornik radova, Split, 2000.). Prvo se upozorava na potrebu definiranja pojma kvalitetna škola, te na tragu W.Glassera podsjeća da se kvalitet može i prepoznati. Postavlja se pitanje jesu li nastavnici u hrvatskom društvu danas profesija ili polu-profesija? Razvijenost i društveni položaj nastavničke profesije većina autora razmatra na osnovu nekoliko elemenata (komponenti, dimenzija) kao što su stupanj razvijenosti: teorija i tehnika koje su osnovica za profesionalnu djelatnost; monopola na ekspertizu; prepoznatljivosti profesije od javnosti; organiziranosti profesije i stupanj razvijenosti profesionalne etike.
U radu se polazi od toga da je u proteklom desetljeću došlo do deindustrijalizacije i "tajkunizacije" dok demokratska tranzicija kao kompleksan proces nije dovršen. Odgovori na naslovljenu temu sagledavaju se u tom kontekstu i sjvetskom kontekstu tendencija u obrazovanju. Poziva se i na Bijeli dokument EU o obrazovanju u kojem se navodi da će i sam europski identitet u idućem mileniju ovisiti o kvaliteti obrazovanja. Zaključuje se da postoji značajna veza između kvalitetnog nastavnika i kvalitetne škole.
11. Socijalna eko-historija krajeva uz rijeku Krku, (u: Eko-historija Triplex Confiniuma, zbornik radova, Književni krug, znanstvena biblioteka, Split, 2002.) (u tisku).
12. Obrasci društvenosti u eri informacijske tehnologije ("Informatologia", br. 1-2/1999. str. 48-52). U radu se iznose rezultati istraživanja na uzorku nastavnika osnovnih i srednjih škola (N=954) u Dalmaciji. Iz opsežnijeg upitnika razmatraju se dva pitanja: (1) obrazovanje i (2) zanimanje najboljih prijatelja nastavnika. Svrha je istraživanja stjecanje spoznaje o obrascima društvenosti, odnosno tipologiji prijateljstva u hrvatskom društvu na samom izmaku 20. stoljeća.
Rezultati su pokazali da po obrazovnom statusu najbolji prijatelji nastavnika s udjelom od četiri petine pripadaju gornjim obrazovnim stratumima. Nađena su tri glavna obrasca društvenosti, kojima pripada više od tri četvrtine nastavnika (77%). Za prvi tip (43%) karakteristično je da prijateljstva ostaju unutar nastavničke profesije, drugi se tip (21%) odnosi na prijateljstva sa drugim stručnjacima, a treći tip (13%) označava prijateljstva sa službenicima.
Djelomično su potvrđene pravilnosti da se prijateljstvo razvija među jednakima te da je ono temeljna čovjekova potreba (manje od dva posto nastavnika nema prijatelja). Najveću socijalnu distancu nastavnici pokazuju prema učenicima, seljacima i "tajkunima".
13. Tko su prijatelji nastavnika ("Školski vjesnik", br. 1/1999. str. 3-21). U prvom dijelu rada iznose se osvrti na neke klasične (Durkheim, Thomas, Cooley, Goblot, Barnes, Simmel, Stoetzel…) i neke suvremene sociologijske teorije (Abercrombie, Hill, Turner, Allan, Macionis, Fischer, Supek, Touraine, Hallinan, Meighan, Parsons, Pennington, Ritzer …), odnosno poglede o fenomenu prijateljstva. Pored ponečeg iz povijesti teorije ranih godina, donosi se ponešto i iz zapisa o prijateljstvu (Ciceron, Marulić, Benvin, Fortis, G.Novak …).
Rezultati anketnog istraživanja, na poduzorku nastavnika osnovnih škola (N=368) i poduzorku nastavnika srednjih škola (N=586), iznose se u drugom dijelu članka. Svrha je istraživanja stjecanje spoznaje o obrazovnoj i socioprofesionalnoj strukturi najboljih prijatelja, odnosno detaljnije o obrascima prijateljstva nastavnika u hrvatskom tranzicijskom društvu.
Rezultati su pokazali da nastavnici osnovnih škola, za svoje najbolje prijatelje, imaju na prvom mjestu ljude s višom školom (42%), zatim s fakultetom (38%), te na trećem mjestu sa srednjom školom (17%). Po zanimanju odnosno radnom mjestu, najbolji su im prijatelji najbrojniji među kolegama, osnovnoškolskim nastavnicima (38%). Slijede, znatno manje, službenici i stručnjaci (svaka grupa po 14%). Na četvrtom mjestu su srednjoškolski profesori (11%). Ove četiri nemanualne kategorije daju preko tri četvrtine (77 posto) najboljih prijatelja. Radnici, u strukturi prijatelja, sudjeluju s udjelom od šest posto. Slijede nezaposleni s pet posto. Nitko ne prijateljuje s učenicima. Jedan je nastavnik najboljeg prijatelja pronašao u osrednjem "tajkunu".
Preko dvije trećine srednjoškolskih profesora (68%) ima najboljeg prijatelja s fakultetskim obrazovanjem. Nešto iznad desetine (12%) s višom, a osamnaest posto sa srednjom školom. Nastavnici srednjih škola jednom trećinom imaju najbolje prijatelje među kolegama srednjoškolskim profesosrima, zatim više nego jedna petina (22%) nastavnika najbolje prijateljuje sa stručnjacima, a na trećem su mjestu oni nastavnici (12%) čiji su prijatelji službenici. Slijede oni čiji su prijatelji radnici s udjelom od sedam posto, te učitelji sa šest posto. Ni srednjoškolski profesori ne prijateljuju s učenicima, kao ni s tajkunima, ali četiri posto prijateljuje s nezaposlenima i nešto iznad toga s ljudima slobodnih profesija.
Nastavnici osnovnih i srednjih škola, najveću socijalnu distancu (mjerenu prijateljstvom) pokazuju prema učenicima i tajkunima, te prema poljoprivrednicima.
14. Nastava sociologije obrazovanja u Hrvatskoj ("Napredak", br. 4/1999. str. 481-487). U povodu devedesete obljetnice uvođenja predmeta sociologija obrazovanja u sveučilišnu nastavu, u radu se, najprije ističe značenje toga događaja u svijetu, za što je zaslužan američki profesor hrvatskog podrijetla H. A. Suzzallo. Potom se raspravlja o potrebi nastave iz predmeta edukacijskih znanosti na svim nastavničkim fakultetima i nastavničkim smjerovima drugih fakulteta te argumentirano dokazuje kako se to može smatrati bitnim sadržajima osnova nastavničke struke odnosno temeljnim nastavničkim znanjima i umijećima. sociologija (odgoja i) obrazovanja, zajedno s drugim kolegijima iz područja pedagoško-psihološkog obrazovanja u izobrazbi nastavnika, omogućuje stjecanje nastavničke kompetencije.
Posebno se razmatra zastupljenost predmeta sociologije odgoja i obrazovanja na nastavničkim fakultetima u zemljama Europske unije. Utvrđeno je kako je taj predmet obvezan na nastavničkim studijima u svim zemljama EU.
Analizira se ustrojenost nastave iz te znanstvene discipline odnosno nastavnog predmeta na sva četiri sveučilišta u Hrvatskoj i to pregledom redova predavanja visokih učilišta.
Baš kao što je H. Suzzallo prije više od 90 godina održao jednosemestralni tečaj iz sociologije obrazovanja na sveučilištu Yale, tako i danas, unatoč razvitku ove
znanstvene i nastavne discipline kroz 20. stoljeće, na mnogim našim fakultetima nastava iz tog predmeta traje samo jedan semestar. Znak da sve više jača svijest o važnosti sociologije obrazovanja jest činjenica da nastava toga predmeta/kolegija, najčešće i na tim fakultetima (samo u drugim studijskim grupama) traje dva semestra i da nema sveučilišta u Hrvatskoj na kojem je u strukturi studijskih predmeta Sociologija obrazovanja samo jednosemestralni predmet.
Ukupan fond sati iz sociologije (odgoja i) obrazovanja na pojedinim fakultetima, pa i na istim fakultetima za različite obrazovne programe (profile, smjerove) kreće se u Hrvatskoj u rasponu od najmanje 30 do najviše 75 odnosno 90 sati. Zbog opravdanog nastojanja da se studenti "rasterete" velikog broja sati sveukupne nastave u jednoj akademskoj godini s jedne, te nastojanja sveučilišnih nastavnika za većim fondom sati za "svoje" discipline (što je, na neki način, konstanta od srednjovjekovnih do današnjih modernih sveučilišta) s druge strane, donekle je primjetna tendencija potiskivanja ovog nastavnog predmeta. Pritom se zanemaruje činjenica da taj predmet, iz korpusa i socioloških i edukacijskih znanosti, svojim sadržajem pripada u temeljna nastavna umijeća, osnovu nastavničke profesije.
Bibliografije (pregledni radovi):
Nakon prethodnog izbora pristupnik je objavio i selektivnu bibliografiju
1.(15) Ekologija i obrazovanje : ("Školski vjesnik", Vol. 51, br. 1-2/2002. str. 121-125). Zapravo je to popis radova o problematici ekologije i obrazovanja objavljivanih u časopisu Socijalna ekologija. u vremenu od 1992. do 2002. godine, odnosno od br. 1/1992. do br. 1-2/2002. Ovim se olakšava snalaženje u traganju za literaturom o naznačenoj problematici kako nastavnicima različitih predmeta u školama tako i istraživačima i studentima raznih struka i usmjerenja.
2. (16). U koautorstvu s N. Pilić, objavio je i Bibliografiju časopisa Školski vjesnik 1951. - 2001 ("Školski vjesnik", Vol. 50, br. 2/2001. str. 1-274.), a sadrži sve bibliografske jedinice objavljene u splitskom časopisu Školski vjesnik od 1951. godine tj. od početka njegova izlaženja pa sve do 2001. godine. Sadrži kronololški pregled objavljenih napisa po tematskim rubrikama, brojevima i godištima časopisa u naznačenom polustoljetnom razdoblju, a iza svakog naslova dodana je početna stranica teksta u odgovarajućem broju časopisa. Na kraju je pridodano kazalo (indeks) oko 800 autora. Većina nepotpisanih članaka kao inicijala, kratica i sl. u radu je "dešifrirano". Bibliografija je ilustrirana s dvadesetak pretisaka određenih brojeva časopisa iz proteklog polustoljetnog razdoblja.
* * * Prikazani radovi svjedoče da se dr. sc. Šime Pilić intenzivno bavio i empirijskim istraživanjima. Kada istražuje obrazovanje smješta ga ne samo u socio-ekonomski i socio-kulturni kontekst hrvatskog društva nego i u procese tranzicije u evropskim društvima i globalizacije. Istraživanja su pretežito iz područja sociologije obrazovanja, socijalne mobilnosti i promjena socijalne strukture, te djelomice i iz sociologije kulture. Neka su empirijska istraživanja prva o toj problematici u Hrvatskoj (npr. o društvenom ugledu učitelja, o prijateljstvu i dr.).
3.2. Sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima
Sudjelovao je i sudjeluje i danas na realizaciji više znanstvenih projekata, bilo kao suradnik, bilo kao istraživač, voditelj teme ili kao voditelj projekta. Navodimo neke:
bio je voditelj znanstveno-istraživačkog projekta "Društvena pokretljivost kao socijalni proces u postkomunističkoj Hrvatskoj", a sudjelovao je u više projekata, kao primjerice, od 1992.-1996. godine u projektu "Osamostaljivanje odgajanika u odgojno obrazovnom procesu" (5-07-224), gdje se bavio svojom temom:"Socio-kulturna diferencijacija i osmostaljivanje odgajanika"; 1997.-98. godine "Utemeljenost političkih stranaka u socijalnoj strukturi stanovnika Splita" (na Pravnom fakultetu u Splitu), bio je istraživač i voditelj teme "Javno mišljenje stanovnika grada Splita o nekim društvenim i političkim pitanjima". U razdoblju 1996.-2001. godine sudjelovao je u realizaciji projekta "Osamostaljivanje učenika pomoću novih informacijskih tehnologija" (177010). Bio suvoditelj projekta i voditelj teme "Profesionalne kompetencije i mobilnost nastavnika, te njihova uloga u osamostaljivanju učenika pomoću suvremenih info-tehnologija".
Radi se pretežno o projektima što ih je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Istraživački rad dr. sc. Šime Pilića pokazuje da se radi o sociologu s oblikovanim znanjima ne samo o sociološkim teorijama nego i iz metodologije i empirijskih istraživanja.
Prema tome, sudjelovao je kao istraživač na najmanje četiri znanstveno-istraživačka projekta bilo kao voditelj teme, bilo kao suvoditelj ili voditelj projekta.
3.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
U proteklih četiri godine, nakon prethodnog izbora, sudjelovao je na najmanje sedam domaćih i šest međunarodnih znanstvenih skupova. S priopćenjem odnosno referatom sudjelovao je na sljedećim međunarodnim skupovima: "Društvo i tehnologija" (Society and Technology), Opatija 2001.; "Društvo i tehnologija", Opatija 2000.; Third International Project Conference: Eco-History of the Triplex Confinium (c. 1500-1800), Zadar, May 3-7, 2000.; podnešen referat na Selmun Seminar - "Teacher Education in the Mediterranean Region: Responding to the Challenges of Societies in Transition ", June 25 - July 1, 2000. Malta; "Društvo i tehnologija", Opatija 1999.; godišnji kongres Hrvatskog sociološkog društva (s međunarodnim sudjelovanjem): "Globalizacija i hrvatsko društvo", Zagreb studeni 2001.
Poslije prethodnog izbora sudjelovao je aktivno s referatom/priopćenjem i na domaćim skupovima: 25. škola pedagoga: "Promjene u hrvatskom školstvu", Trogir, 2001.; znanstveni skup: "Redefiniranje sustava odgojnih znanosti" u organizaciji Akademije odgojnih znanosti, Zagreb, 2001.; znanstveni kolokvij: "Uloga časopisa u razvoju teorije i prakse odgoja i obrazovanja", Split, 2001.; (voditelj), okrugli stol: "Je li Split europski grad?", 2001.; "Ekologija i turizam", Bol, 2000. i dr.
Kada se imaju u vidu i skupovi na kojima je sudjelovao prije posljednjeg izbora, onda proizlazi da je pristupnik dr. sc. Šime Pilić sudjelovao na više od 25 domaćih i na više od 10 međunarodnih znanstvenih skupova, na kojima je održao više priopćenja, od čega najmanje devet na međunarodnim znanstvenim skupovima.
Da rezimiramo: pristupnik je ukupno objavio najmanje 31 rad relevantan za izbor u zvanje od kojih najmanje 10 iz skupine a1. Nakon posljednjeg izbora objavio je ukupno 14 radova od čega gotovo polovinu u međunarodno priznatoj znanstvenoj publikaciji (skupina a1). Osim na hrvatskom radove je objavljivao i na engleskom jeziku, a prošle godine njegov je rad, kao jedno poglavlje u knjizi, objavljen kod uglednog izdavača sociološke literature u New Yorku.
Neka su njegova empirijska istraživanja među prvima u nas kao primjerice o društvenom ugledu učitelja, o obrascima prijateljstva, o mobilnosti nastavnika, o čitalačkoj kulturi nastavnika i dr.
Sudjelovao je s priopćenjem na brojnim domaćim i na desetak međunarodnih skupova, od čega poslije prethodnog izbor za docenta na sedam domaćih znanstvenih skupova i šest međunarodnih znanstvenih skupova.
Sudjelovao je, a sudjeluje i danas, na više znanstvenih projekata, bilo kao suradnik, bilo kao istraživač, voditelj svoje teme ili pak kao voditelj projekta.
Uređivao je, prije i poslije prethodnog izbora, zbornike i časopise, te izradio i dvije bibliografije važne za edukacijske znanosti.
Prema tome, znanstveno-istraživački rad dr. sc. Šime Pilića može se okarakterizirati s nekoliko obilježja:
- riječ je o kontinuiranom znanstveno-istraživačkom radu, što pokazuju objavljeni radovi (popis radova), da se pristupnik sustavno bavi i empirijskim istraživanjima;
- riječ je o istraživanjima problematike obrazovanja i odgoja, što je izuzetno važno, jer su u ovom području sociološka istraživanja veoma malobrojna;
- veoma pažljivo iščitavanje njegovih ranijih radova, o kojima, dakako, nismo referirali, te njegovih novijih radova pokazuje pristupnikov napredak u ovoj oblasti, a on se sastoji u ozbiljnijem problematiziranju tema kao i u primjeni i analizi rezultata istraživanja;
- pristupnik dr. sc. Šime Pilić ima stupanj doktora znanosti i veći broj objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom, i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama, koji su pridonijeli razvoju znanstvenog područja odnosno polja sociologije, ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje docenta te je uspješno sudjelovao u znanstvenim projektima (bilo kao voditelj bilo kao izvođač svoje teme na projektu) te ima više godina znanstvenoistraživačkog rada od kojih evo petu godinu u znanstveno-nastavnom zvanju docent;
- ukupno ocjenjujući znanstveni rad dr. sc. Šime Pilića, stručno povjerenstvo je mišljenja da je svojim radovima značajno pridonio razvoju sociologije odgoja i obrazovanja, a samim tim i sociologije.
4. Nastavna djelatnost
Dr. sc. Šime Pilić, docent, izvodi nastavu na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu (raniji naziv Filozofski fakultet u Zadru - OOUR u Splitu). I to od 1983/84. školske godine, kao vanjski suradnik, a od 1986. u stalnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme gdje radi i danas.
Dakle, ukupno izvodi nastavu iz Sociologije odgoja i obrazovanja (predavanja, seminari, konzultacije, ispiti, mentorstvo za diplomski rad…) preko 16 godina, te osim toga i još ranije tri godine kao vanjski suradnik. Kontinuirano djeluje kao nastavnik na Fakultetu, eto već 19-tu godinu, odnosno gotovo dva desetljeća. U posljednje tri godine, pored na Fakultetu, radi i na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (u kumulativnom radnom odnosu).
Prema tome, dr. sc. Šime Pilić dugogodišnji je sveučilišni nastavnik i ima bogato nastavno iskustvo od gotovo devetnaest godina. Osim što je predavao predmet sociologija odgoja i obrazovanja, za što se i ovaj put natječe, nekoliko školskih godina predavao je u posebnim programima za turističke vodiče, te na dopunskom pedagoško-psihološkom obrazovanju srednjoškolskih profesora.
Tijekom nastavnog rada izradio je novi program predmeta sociologija odgoja za studente predškolskog odgoja i razredne nastave, kojima se to i predaje od 1992. godine.
Osim toga, uveo je novi izborni predmet školska demografija, koji predaje od 1995. godine. Za taj predmet izradio je skriptu (izbor tekstova i pitanja za vježbe), što se koristi kao obvezni tekst u dodiplomskoj nastavi na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu, odnosno kasnije na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu.
Poslije prethodnog izbora uvodi u nastavu izborni predmet "Hrvatsko društvo u tranziciji", na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu.
U vremenskom razdoblju od prethodnog izbora pristupnik za izbor u zvanje dr. sc. Šime Pilić, skupa s još po dvoje sveučilišnih nastavnika, neposredno je radio na osnivanju i operacionalizaciji dvaju Odjela: a) Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu (djeluje već drugu godinu) i b) Odjela za sociologiju Sveučilišta u Splitu (Senat Sveučilišta suglasio se s osnivanjem u srpnju 2002., čeka se dopusnica MZT za rad). Zajedno s još dvoje sociologa iz Splita, i danas je u povjerenstvu za osnivanje studija sociologije u Splitu. Izrađen je prijedlog studija sociologije, tj. nastavni plan i program. Taj je program dodiplomskog dvopredmetnog sveučilišnog studija sociologije prihvaćen na sjednici Senata Sveučilišta u Splitu (11. srpnja 2002.). Očekuje se dopusnica za rad od Ministarstva znanosti i tehnologije i uglavnom su već obavljene osnovne pripreme za upis studenata 2003/2004. školske godine.
U nastavno zvanje predavača prvi put je biran 1985., zatim ponovo 1986., u višeg predavača je izabran 1994., a za docenta je izabran 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao ovlaštenom visokom učilištu.
Pristupnik, dakle, danas predaje više predmeta: sociologiju odgoja i obrazovanja, sociologiju odgoja, školsku demografiju - izborni, od 1995. i "Hrvatsko društvo u tranziciji" - izborni, od 2001.
Tijekom nastavnog rada sudjelovao je u izradi programa poslijediplomskog studija. Pod njegovim vođenjem napisano je najmanje 40-ak diplomskih radova, a objavio je najmanje tri rada u koautorstvu sa diplomantima.
5. Stručna djelatnost
Pristupnik sc. dr. Šime Pilić objavljuje i stručne radove te sudjeluje na međunarodnim i domaćim stručnim skupovima. Poslije prethodnoga izbora objavio je nekoliko stručnih članaka kao npr. Regrutiranje srednjoškolskih profesora u postsocijalističkoj Hrvatskoj (2000), Rječnik toponima Miljevaca (2000) i (2001). Dakako, da je stručne radove objavljivao i prije prethodnoga izbora kao npr. Socijalna struktura studenata nastavničkih fakulteta (1998) i dr. a javljao se prilozima i u dnevnom i tjednom tisku i drugim publikacijama.
Jedan je od troje inicijatora i predlagača osnivanja Odjela za sociologiju Sveučilišta u Splitu, te izrađivača Nastavnog plana i programa studija sociologije u Splitu.
Š. Pilić i dr. (2002): Elaborat o osnivanju Odjela sociologije Sveučilišta u Splitu, te prijedlog Studija sociologije (Nastavni plan i program).
Program studija sociologije prihvaćen je na Senatu Sveučilišta u Splitu i očekuje se dopusnica za rad od MZT.
Š. Pilić i dr. (1999): Prijedlog ustroja Odjela za humanističke znanosti (s nastavnim planom i programom za tri studijske grupe) Sveučilišta u Splitu, Split, str. 1-189.
Taj je Elaborat (o humanističkim studijima) dobio javnu podršku znanstvene i kulturne javnosti, te mnogih institucija u Splitu, a o njemu su se pohvalno izrazili i Upravno vijeće i Senat Sveučilišta u Splitu (prema izvješćima masovnih medija).
Djelujući na osnivanju tih studija pristupnik je povezivao svoja sociološka saznanja o međuodnosu razvoja društva i obrazovanja.
Na popularizaciji struke djeluje i kroz uređivačku koncepciju časopisa Školski vjesnik. Ranije je dobio priznanje za doprinos razvoju kreditiranja studenata i učenika u Hrvatskoj, te za razvoj odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Svojevremeno je djelovao aktivno i u Udruženju za profesionalnu orjentaciju Hrvatske. Član je Hrvatskog sociološkog društva i HPKZ. Bio je i pročelnik Zavoda za društvene i humanističke znanosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu.
Ocjenjujući sveukupnu stručnu djelatnost pristupnika može se ustvrditi da je teorijske
i iskustvene spoznaje iz svog znanstveno-istraživačkog rada pokušavao uspješno ugraditi u praksu, što je posebno izraženo nakon prethodnog izbora.
6. Zaključak, mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
Stručno povjerenstvo je utvrdilo za dr. sc. Šimu Pilića: da je u nastavnom zvanju docenta (već petu godinu); da je jedini pristupnik u natječajnom postupku; da je doktorirao iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje sociologija s tezom (pod naslovom "Obrazovanje i društvena pokretljivost") iz sociologije obrazovanja (1993. godine).
Stručno povjerenstvo posebno navodi uvjete temeljem kojih pristupnik dr. sc. Šime Pilić ispunjava uvjete za ocjenu stručne i nastavne aktivnosti propisane Odlukom Rektorskog zbora (NN 94/96).
Stručno povjerenstvo utvrđuje da pristupnik zadovoljava sljedeće uvjete:
- da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje osamnaest
akademskih godina na visokom učilištu;
- da je radio na znanstveno istraživačkim projektima kao istraživač i/li voditelj svoje
teme odnosno projekta;
- da je sudjelovao na više od 25 domaćih znanstvenih skupova i na više od 10
međunarodnih znanstvenih skupova;
- da je održao više od 15 priopćenja od čega devet na međunarodnim
znanstvenim skupovima;
- da je poslije prethodnog izbora održao sedam priopćenja na domaćim
znanstvenim skupovima i šest priopćenja na međunarodnim znanstvenim
skupovima;
- da ima napisanu skriptu koja se, kao obvezni tekst, upotrebljava u dodiplomskoj
nastavi;
- da je pod njegovim mentorstvom izrađeno 40 diplomskih radova;
- da je sadržajno unaprijedio nastavni proces uvođenjem nekih obveznih i izbornih
predmeta;
- da je bio voditelj znanstvenih istraživanja i znanstvenih skupova;
- da je bio voditelj istraživačkog projekta ili teme;
- da je unaprijedio stručni rad djelovanjem na osnivanju odjela Sveučilišta u Splitu i
uvođenjem socioloških predmeta i na te studije.
- da je sudjelovao u izradi nastavnog Programa studija sociologije koji je sa
strukovne strane pozitivno ocijenjen.
Stručno povjerenstvo ocjenjuje da predloženik za izbor u zvanje dr. sc. Šime Pilić, docent, ima objavljenih, relevantnih za izbor, najmanje trideset jedan (31) rad (a1) + (a2), od kojih najmanje deset (10) u časopisima ili publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama temeljem kojih pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za znansveno područje društvene znanosti, polje sociologije.
Od toga, nakon prethodnog izbora, objavljeno je 14 radova od čega gotovo polovina iz kategorije a1. (Uvjeti za izbor u znanstvena zvanja znanstvenog područnog vijeća, NN 38/97).
Pristupnik dr. sc. Šime Pilić ima stupanj doktora znanosti i veći broj objavljenih značajnih znanstvenih radova koji su pridonijeli razvoju sociologije, posebice sociologije odgoja i obrazovanja, ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje docenta, uspješno je sudjelovao u znanstvenim projektima (bilo kao voditelj bilo kao izvođač svoje teme na projektu), te ima više godina znanstvenoistraživačkog rada od kojih evo petu godinu u znanstveno-nastavnom zvanju docenta. Ima izvedene stručne projekte koji značajnije utječu na razvitak društveno-humanističkih znanosti i sociološke struke (osnivanje Odjela za humanističke znanosti i Odjela za sociologiju na Sveučilištu u Splitu).
Stručno povjerenstvo je mišljenja da je dr. sc. Šime Pilić vrstan sveučilišni nastavnik i vrijedan znanstveni radnik, koji se bavi sociološkim istraživanjima, a posebno istraživanjima u sociologiji odgoja i obrazovanja. Svojim znanstveno-istraživačkim, stručnim i nastavnim radom značajno je pridonio razvoju sociologije odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, a time dakako i sociologije. Njegov cjelokupni dosadašnji angažman odnosi se pretežno na sociologiju obrazovanja, ali i na socijalnu strukturu društva, te na sociologiju kulture.
Temeljem rečenoga, stručno povjerenstvo je mišljenja da dr. sc. Šime Pilić ispunjava uvjete iz čl. 42 stavak 1, 2 i 3 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96 - pročišćeni tekst), članka 74 stavak 1, 2 i 3 Zakona o visokim učilištima (NN 59/96 - pročišćeni tekst), te uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 94/96), kao i Minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja koje je utvrdilo Znanstveno područno vijeće (NN br. 38/97.) za izbor u znanstveno-nastavna zvanja raspisana natječajem.
Štoviše, stručno povjerenstvo smatra da on ispunjava sve formalne uvjete za redovitog profesora, osim što nije bio u statusu izvanrednog profesora. Napominjemo, da je 1998. godine prema izvješću tadašnjeg stručnog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ispunjavao uvjete i bio predložen za izvanrednog profesora, a izabran je za docenta samo zato što prethodno nije bio u tom statusu.
Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće i izabere dr. sc. Šimu Pilića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija odgoja i obrazovanja na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Stipe Šuvar, red. prof. u trajnom zvanju
Filozofski fakultet u Zagrebu, predsjednik
Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof. u trajnom zvanju
Filozofski fakultet u Zagrebu, član
Dr. sc. Esad Ćimić, profesor emeritus
Filozofski fakultet u Zadru, član
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
U Zagrebu, 27.svibnja 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
PREDMET: IZVJEŠĆE O NATJEČAJU ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNO ZVANJE REDOVITOG PROFESORA NA KATEDRI ZA MEDICINSKU SOCIOLOGIJU I EKONOMIKU ZDRAVSTVA MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA “A. ŠTAMPAR”
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 14.04.2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet: Medicinska sociologija na Katedri za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja “A. Štampar”. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću ovo
Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 13.03.2003. prijavio se jedan kandidat – dr.sc. Stjepan Orešković, izvanredni profesor na Katedri za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja “A. Štampar”. Pristupnik je uz prijavu na natječaj priložio kopije radova, životopis, popis ukupno objavljenih radova te popis objavljenih radova nakon izbora u izvanrednog profesora, izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti i računalski ispis referiranih radova.
Stjepan Orešković rođen je 7.02.1960. u Virovitici. U Zagrebu je završio osnovnu školu (1974.) i jezičnu gimnaziju (1978.). Diplomirao je 1982. godine jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Katedri za medicinsku sociologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja “A. Štampar” izabran je za stručnog suradnika 1986. godine. Magistrirao je 1989. godine na FPN-u i 1990. godine
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za znanstvenog asistenta biran je 1990. godine. Doktorsku disertaciju (“Kritika koncepcija čovjeka u suvremenoj medicinskoj sociologiji: poststrukturalističko sociobiologističko i socijalno-konstrukcionističko razumijevanje čovjeka u Post-Freidson medicinskoj sociolo-
giji “) obranio je 1991. godine. Godine 1993. izabran je za docenta. Tada je održao i habilitacijsko predavanje. Godine 1998. izabran je u zvanje izvanrednog profesora na Katedri za medicinsku sociologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 1993.-1996. obavljao je dužnost zamjenika, a od 1996. do 2003. pročelnik je Katedre za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva. Od 2000. godine direktor je Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Iz priloženog popisa radova bjelodano je da se radi o veoma bogatom opusu znanstvenih i stručnih radova, poglavito iz medicinske sociologije. Pristupnik je do sredine 2003. godine objavio 114 znanstvenih i stručnih radova koji uključuju knjige, poglavlja u knjigama, te znanstvene i stručne radove objavljenje u međunarodnim časopisima. Od toga je 76 knjiga znanstvenih i stručnih radova i sažetaka sa recenzijama. Broj radova koji se referiraju u međunarodnim indeksnim publikacijama je 63.
Kako pokazuje priloženi popis radova pristupnik dr.sc. Stjepan Orešković je do zadnjeg izbora, odnosno izbora u zvanje izvanredog profesora objavio jednu knjigu i dva nastavna priručnika za program studija medicine. K tomu je objavio osam radova u domaćim časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (Pravilnik o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija …) koji se referiraju u sekundarnim bazama podataka te se mogu smatrati odgovarajućim radovima s međunarodno priznatom recenzijom sukladno čl. 42 ZZID-a, odnosno Pravilniku. Objavio je i pet stručnih radova u domaćim i stranim časopisima.
Popis uključuje dvije samostalne autorske knjige, dok je u dvije knjige koautor i kourednik. U sedam knjiga pristupnik je autor jednog ili više poglavlja. Knjiga Novi društveni ugovor: Medicinska sociologija i znanosti o životu (1997.) katalogizirana je prema međunarodnim standardima. Knjiga Uvod u medicinu (1996.) kojoj je pristupnik autor dvaju poglavlja, katalogizirana je prema međunarodnim standardima, a recenzenti su istaknuti znanstvenici: prof.dr. Dunja Beritić Stahuljak i prof.dr. Živka Prebeg.
Pristupnik je autor poglavlja u knjizi “Soziale Verantwortung und Transformation von Gesundheitssystemen” međunarodno priznatog znanstvenika H-U Deppea inače predstojnika na “Zentrum der Psychosozialen Grundlagen der Medizin” na Johann Wolfgang Goethe Universitet u Frankfuhrtu.
Pristupnik je autor poglavlja u knjizi “Health Care Reform Around the World” (Wesport-London, 2002) koju je uredio A. Twaddle vodeći znanstvenik u području medicinske sociologije.
Pristupnik je također autor poglavlja u knjigi “Medicinska sociologija (2003.).
Uz navedene knjige i priloge u knjigama pristupnik je objavio dvadeset i šest radova (26) u časopisima koji se citiraju u tercijarnim publikacijama (radovi od broja 14 do 40).
Pristupnik je također objavio trideset i sedam radova koji se citiraju u sekundarnim publikacijama (radovi razvrstani od rednog broja 40 –77). Najveći broj radova objavljen je na engleskom i talijanskom jeziku. U pravilu je pristupnik prvi autor. Pristupnik je također u istom razdoblju objavio trideset i sedam radova u međunarodnim stručnim časopisima ili zbornicima radova kongresa sa recenzijom (77-114).
Iz računalskih ispisa ISI WEB of Science koji potvrđuje referiranost radova vidljivo je da se u tercijarnoj bazi podataka – Social Science Citation Index – referira 26 jedinica. Pristupnik ima za društvene znanosti visoku razinu citiranosti radova u istoj bazi podataka: 52 citata.
U dosadašnjem znanstvenom radu pristupnik dr.sc. Stjepan Orešković sudjelovao je u nekoliko većih znanstvenih projekata.
· U razdoblju 1989.-1991. sudjelovao je u radu na projektu “Sociologija sestrinstva”. Nakon obrane doktorata (1991.) aktivno je sudjelovao na nekoliko projekata nacionalnog i međunarodnog karaktera.
· U razdoblju 1991.-1996. sudjelovao je na projektu “Komparativno istraživanje zdravstvenih reformi u Europi” (voditelj: prof.dr. Slaven Letica) kao zamjenik voditelja projekta.
· U razdoblju 1996.-1997. sudjelovao je kao suradnik na projektu “Bioetika” (voditelj prof.dr. Ivan Cifrić) a od 1996.-1998. zamjenik je voditelja na projektu “Hrvatska zdravstvena anketa”, financiranom od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (voditelj: prof.dr. Slaven Letica).
· U razdoblju 1996.-1998. vodio je projekt “Minimal health information set and related procedures” koji je za potrebe “Prvog hrvatskog projekta zdravstva” dovršen u suradnji sa konzultantima i profesorima London School of Economics LSE Health. Rezultati navedenih projekata i istraživanja prezentirani su na brojnim međunarodnim skupovima i u međunarodnim časopisima.
· Od 2002. voditelj je projekta “Determinante zdravlja u Republici Hrvatskoj”
· Voditelj ili suvoditelj je međunarodnih projekata Asthma - Cost of Illness Study: 1998.-2000.
· Bio je voditelj projekta NSAID in Croatia: 1999.-2000.
· Nacionalni je koordinator međunarodnog projekta “Harvard School of Public Health International Study: Paying for Health” (2001.-2003).
Član je nekoliko društava:
· International Association for Health Policy: World Network Executive Board, član
· European Association for Health and Medical Sociology: Executive Board, član
· Association of Schools of Public Health Europe: Board of Directors, član
· Canadian Society for International Health
U nastavku ovog izvješća, najprije ćemo ukratko iznijeti ocjenu cjelokupnog znanstvenog rada, a potom temeljitije analizirati i ocijeniti pristupnikove radove što ih je objavio nakon posljednjeg izbora (već tada je biran po novom Zakonu).
Bibliografija radova i razvrstavanje po vrsnoći pokazuje da je objavio 114 znanstvenih i stručnih radova računajući i knjige. Dr.sc. Orešković po svojim objavljenim znanstvenim radovima ne samo da ispunjava nego i uvelike premašuje minimalne i dodatne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora (čl. 42. stavak 3. ZZID-a, i čl. 74, stavak 3. ZVU-a /NN br. 59/1996 – pročišćeni tekst/, Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja, Znanstveno područno vijeće za društvene znanosti, Uvjeti Rektorskog zbora).
Kao glavni referent, pozvani predavač, ili izlagač sudjelovao je na dvadeset i četiri međunarodna znanstvena skupa te na deset domaćih skupova. Pristupnik i u ovom aspektu znanstvene djelatnosti značajno premašuje dodatni uvjet Rektorskog zbora (najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima od čega 3 na međunarodnim).
NAKON POSLJEDNJEG IZBORA U IZVANREDNOG PROFESORA
Ukratko ćemo prikazati i ocijeniti neke od knjiga i članaka koje smo grupirali u skupine prema području odnosno polju kojim se bavi (bioetički radovi, sociologija javnog zdravstva, sociologija bolesti i zdravlja, sustavi i institucije zdravstva …)
1. “Health Care Resource Use by Asthmatics in Croatia” (Orešković S, Božičević I, Mastilica M, Bakran I, Popović SG, Ben-Joseph R.) objavljen u “Journal of Asthma” (2002.).
Astma je kronična bolest karakterizirana upalom dišnih puteva, hiperreaktivnošću bronhijalne sluznice i opstrukcijom dišnih puteva koja se očituje epizodnim napadima kašlja, dispneje, zviždanja u prsima i osjećajem stezanja u prsnom košu. Od astme u Americi boluje približno 14 milijuna ljudi, a širom svijeta preko 100 milijuna ljudi. Astma je stoga, jedan od najvažnijih problema javnog zdravstva i s pravom zahtijeva pozornost vlada i javnozdravstvenih institucija. Kako bi se mogli implementirati lokalni programi kontrole astme potreban je dobar plan upravljanja, kontrole i znanja o posljedicama ove vrlo raširene bolesti. Za većinu nezaraznih bolesti u Hrvatskoj nema adekvatnih i učinkovitih javnozdravstvenih programa menadžmenta. Za astmu ne postoje podaci u nacinalnom registru, a njena prevalencija se mjeri zajedno sa bolestima u koje spada kronični bronhitis i emfizem pluća. Ciljevi ove studije su da se prikaže trenutno stanje u kontroli bolesti, načini liječenja i socioekonomski teret ove bolesti u Hrvatskoj.
2. “Hepatitis B and HIV/AIDS in Zagreb: A district level analysis” (Pyle GF, Oresković S, Begovac J, Thompson K.) rad koji analizira povezanost hepatitisa B i AIDS-a, objavljen u prestižnom časopisu “European Journal of Epidemiology” (2000.) te upozorava na regije koje nose veliki rizični potencijal za širenje AIDS-a.
Ova studija prezentira rezultate zajedničke suradnje kojoj je namjera da se u zagrebačkoj regiji prikupe podaci o HIV-AIDS-u u odnosu na već poznate podatke vezane uz hepatitis B. Prva testiranja na hepatitis B provođena su kasnih 70-ih i 80-ih godina, a sredinom 80-ih i 90-ih godina na regionalnoj razini rađena su izvješća o AIDS-u, čime su uspostavljeni uvjeti za daljnje analize. Teoretski, prepoznavanje geografskih područja za koje se pretpostavlja da imaju veći broj oboljelih osoba ili u kojima je velik rizični potencijal za širenje bolesti, omogućava zdravstvenim djelatnicima i specijalistima za infektivne bolesti provođenje adekvatnih zdravstvenih edukacija i preventivnih programa. Ovakav način rada nam omogućava da sakupimo dokaze, koji potvrđuju učinkovitost rane intervencije.
Stvorena je pretpostavka da je u većini potvrđenih slučajeva, zaraza posljedica seksualno prenosivih bolesti (STD) i intravenoznog uzimanja droga (IDU). U sklopu naših medicinskih podataka nije naznačena razlika između ove dvije vrste prijenosa bolesti.
3. "What is happening to the Health of Croatian Population" (Božičević I, Orešković S, Stevanović R, Rodin U, Nolte E, McKee M.) objavljen u "Croatian Medical Journal" (2001.). U srednjoj i istočnoj Europi, period između 1990. i 1999. godine obilježen je velikim socioekonomskim promjenama što je značajno utjecalo na zdravlje stanovništva. Ovi događaji su opisani epidemiološkim i demografskim studijama provedenih u nekoliko zemalja (1-7) dok je istraživanje u Hrvatskoj provedeno samo djelomično (8). Istraživanje je započelo u namjeri da se prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, ustanove razlozi pogoršanja zdravlja u Hrvatskoj u periodu od 1996. do 1999. godine. U Hrvatskoj i Sloveniji podaci o očekivanom trajanju života su bili vrlo slični osim za vrijeme trajanja rata (ranih 90-ih godina, dok nakon 1995. dolazi do smanjenja očekivanog trajanja života u Republici Hrvatskoj u odnosu na Sloveniju.
Razlozi ovakvih promjena prilično su nejasni, a njihovo razumijevanje imalo značajan utjecaj na kreiranje zdravstvene politike.
Ispitivanje trenda mortaliteta tijekom 90-ih godina u Hrvatskoj ukazuje na povećanje smrtnosti uzrokovane karcinomom pluća što se ne može objasniti na temelju poznatih epidemioloških karakteristika bolesti. Povećanje smrtnosti izazvane karcinomom pluća i drugih vrsta karcinoma upućuje na to da su službeni podaci o smrtnosti za period od 1990.-1999. upitni. Analize podataka o mortalitetu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo otkrivaju da se povećanje stope nekih uzroka smrtnosti ne može lako objasniti te se postavlja pitanje o točnosti podataka o populaciji i stopama mortaliteta koje su se tada koristile.
4. "Building New University Hospital – What Citizens Know and Policy Makers Should
be Aware of" (Orešković S, Letica S, Mastilica M, Babić-Bosanac S, Čivljak M, Božičević I, Borovečki A) objavljen u "Collegium Antropologicum" (2002.).
Ispitivanje stavova građana u procesu donošenja strateških odluka jedno je od najvažnijih metoda u određivanju zdravstvenih prioriteta. U ovom radu opisani su rezultati istraživanja provedenog krajem 2001. godine s ciljem da se prikupi i analizira stajalište građana i zdravstvenih profesionalaca o mogućnostima i strategijama izgradnje Sveučilišne bolnice Zagreba s lokacijom u Blatu. Kada su 1982. Zagrepčani prvi put krenuli na referendum za izgradnju nove bolnice u njihovom gradu složili su se da je Nova klinička bolnica Zagrebu prijeko potrebna.
Svoje stavove i razmišljanja o potrebi nastavka izgradnje bolnice na kraju grada potvrdili su 1987. godine. Do 1992. godine kada je gradnja bolnice obustavljena zbog nedostatnih financijskih sredstava, Zagrepčani su uložili preko 150 milijuna Eura. Interesantno je da se 89,4% građana i 74,5% liječnika zalaže za dovršenje izgradnje Nove bolnice. 66,7% građana i 88% liječnika misli da bi nova bolnica trebala biti klinička bolnica za najsloženije oblike liječenja i medicinsku izobrazbu. Za dovršetak gradnje Sveučilišne bolnice potrebno je uložiti još 200 milijuna Eura, 71% Zagrepčana i 82,2% liječnika ne vide rješenje u uvođenju posebnog poreza, prireza ili doprinosa, već u nekom obliku kreditnog ili budžetskog financiranja. Riječ je o projektu koji će zbog svojih prostornih, tehnoloških i kadrovskih kapaciteta značajno odrediti budućnost čitavog bolničkog i zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Prije donošenja odluke o nastavku gradnje trebalo bi koristeći metodu SWOT analize odgovoriti na pitanje kako će izgledati potrebe, potražnja i ponuda zdravstvenih usluga u budućnosti.
5. "Telematika i javno zdravstvo" (Kern J, Kovačić L, Orešković S.) u "Telemedicina u Hrvatskoj, dostignuća i daljnji razvitak" (Kurjak A, Richter B, urednici) u izdanju Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.
Različitost u javnozdravstvenom djelovanju uvjetovana je i materijalnom sposobnošću zemalja, njihovom razvijenošću na području znanosti, javnozdravstvenih struka, edukacije i informacijske infrastrukture. U javnom se zdravstvu prikupljaju i skladište podaci o zdravlju i bolesti, o prehrani i okolišu, demografski podaci kao i podaci o zdravstvenoj djelatnosti. Naziv telematika (telekomunikacije + informatika) se koristi da bi se označila struka ili aktivnost koja se bavi prijenosom informacija od jednog do drugog računala preko telefonske linije ili neke druge elektroničke veze. Glavni zadatak telematike je da, osiguravajući pristup bilo kakvoj vrsti znanja, ubrza prijenos informacija i time skrati vrijeme, da pojača suradnju među pojedincima i skupinama ljudi te da poveća kvalitetu odluka koje ti pojedinci odnosno skupine donose. Zdravstvena telematika podrazumijeva primjenu telematike u zdravstvu.
Nedohvatljivi i neiskorišteni podaci i informacije "trule u tisućama skladišta dok ljudi pate i umiru". Telekomunikacijski i informacijski sustavi mogu pomoći da se do podataka lakše dođe i da taj pristup bude brži i jeftiniji. Nove tehnologije, telematika (telekomunikacije + informatika) odnosno telekomunikacijske mreže mogu znatno poboljšati akumulaciju i diseminaciju informacija o zdravlju i zdravstvenim problemima zajednice te potaknuti akcije usmjeravajući raspoložive resurse u pravom smjeru.
6. "Introducing Compulsory Health Insurance in Central Europe: Redirecting a
Wheel?" (Orešković S.) u "Health Care Reform Around the World" (2002.).
Provedena je internacionalna komparativna analiza kojom se procjenjuju posljedice tranzicije (prijelaznog razdoblja) od državne organizacije zdravstvene zaštite, financiranja i pružanja zdravstvene zaštite (model Semashko) do obveznog zdravstvenog osiguranja u CEFTA. Analiza je provedena za tranzicijski period (1990.-98.) grupe zemalja koje pripadaju istom geografskom području i imaju sličnu povijesnu pozadinu (većina zemalja članica CEFTA-e u periodu između dva svjetska rata i nakon drugog svjetskog rata imale su istu vrstu organizacije zdravstvene zaštite).
Korišteni su podaci iz baze "Zdravlje za sve" Svjetske zdravstvene organizacije, makroekonomski podaci Svjetske banke, zdravstvene baze podataka OECD-a i završnog izvještaja zdravstvenih osiguravajućih institucija CEFTA-e. Podaci su korišteni za usporedbu efekata različitih mjera i metodologija u uvođenju obveznog zdravstvenog osiguranja; implikacija tranzicijskog procesa od državnog Semashko tipa servisa (Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka) i samoupravnih zdravstvenih servisa (Hrvatska i Slovenija) do Bismarck-tipa zdravstevnog osiguranja; promjenama u financiranju zdravstvene zaštite; uloge profesionalnih udruženja, radne politike i politike investiranja; pravednosti i pristupačnosti zdravstvene zaštite i ponašanja pacijenata.
7. Zdravstveni privatizacijski pendulum (Orešković S, Skupnjak B.) objavljen u časopisu "Društvena istraživanja" (1999.). Europski model konkurentnosti u zdravstvenoj zaštiti podrazumijeva privatnu inicijativu i privatno vlasništvo na svim razinama zdravstvenog sustava, ali pod uvjetom uravnoteženosti između elemenata jednakosti ("equity"), učinkovitosti ("efficiency") i pristupačnosti (“accessibility”) sustava zdravstvene zaštite. Uravnoteženost ta tri načela predstavlja sigurnu barijeru nekontroliranom rastu troškova, medikalizaciji i hipertehnologizaciji procesa liječenja te etički neutemeljenom isključivanju velikih skupina stanovnika iz sustava zaštite. U zemljama u kojima je kompetetivnost osobito izražena (npr. SAD) kompetetivnost dovodi do izvrsnih rezultata u kliničkoj medicini. Međutim, ako profesionalno, individualno i institucionalno nadmetanje nije praćeno većim obuhvatom osiguranja, zdravstveno stanje pučanstva, usprkos visokim ulaganjima (znatno više nego u ostalim industrijski razvijenim zemljama svijeta), može rezultirati niskom razinom zdravstvenog standarda u usporedbi s razinom ulaganja. U zemljama CCEE privatizaciji se pristupilo s pretpostavkom da je moguć privatizacijski "big bang" kao jedini put u tržišnu privredu. Rezultat su bili, gotovo bez iznimke u svim zemljama u tranziciji, golemi problemi u financiranju zdravstvene službe i institucionalni kolaps u pojedinim etapama reforme ili sektorima zdravstva. Kako se taj proces odvijao u Hrvatskoj u proteklih osam godina? Koje su njegove zakonske pretpostavke, koji ekonomski instrumenti i koje posljedice taj proces ima za profesionalno organiziranje i status liječnika? U kojoj su mjeri dvije odrednice društvenog sustava koji je proklamiran Ustavom Republike Hrvatske (načelo tržišne ekonomije i poduzetništva te načelo socijalne države) našli odraz u novom sustavu zdravstva? Na ta pitanja autori daju odgovore u završnom dijelu rada.
4. NASTAVNA DJELATNOST
Nastavna aktivnost koju je pristupnik obavljao uključivala je rad sa grupama stranih studenata na studiju medicine u Zagrebu od 1986.-1990. godine. Od 1990. aktivno sudjeluje kao nastavnik na kolegiju Medicinske sociologije sa studentima prve godine studija te ekonomike i organizacije zdravstva na šestoj godini studija.
Godine 1990. izabran je za znanstvenog asistenta, od 1993. sudjeluje u nastavi u statusu docenta a od 1998. u statusu izvanrednog profesora u Katedri za medicinsku sociologiju. U razdoblju 1992.-1996. predavao je Medicinsku sociologiju na područnim studijima medicine u Osijeku i Splitu te Sociologiju sestrinstva na Višoj školi za medicinske sestre i zdravstvene tehničare u Zagrebu.
U nastavu je uveo nove izborne kolegije koji se prvi puta izvode u našoj zemlji. Od 1991. godine predaje izborni kolegij “Pravo na život” iz područja bioetike za studente prve godine studija medicine. Od 1992. godine predaje kolegij “Liječnik budućnosti” kao izborni kolegij za studente druge godine studija. Godine 1998. počeo je s nastavom kolegija “Farmakoekonomika” za studente šeste godine studija.
Od 1997. do 1999. godine predavao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u okviru kolegija “Uvod u medicinu” i “Medicinska sociologija”.
Pristupnik predaje kao gost predavač “Comparative health care policy: CEE countries and EU” na poslijediplomskom studiju “Claude Monet” organiziranom u okviru “European Institute” na London School of Economics and Political Science – LSE Health.
Pristupnik predaje na poslijediplomskom studiju kolegij “Health and Pharmaceutical Policy” na Sveučilištu Bocconi u Milanu (1999. –2003.) te Clinical Engeneering and Quality Assurance na Universita di Trieste (2002.-2003.).
Dr.sc. Orešković je nositelj nekolicine kolegija na poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (“Sociologija javnog zdravstva” na studiju javnog zdravstva, “Sociologija zdravlja i bolesti” na poslijediplomskom studiju epidemiologije te “Etičko-pravni i bihevioralni aspekti medicinske informatike” na poslijediplomskom studiju medicinske informatike koji predaje u suradnji sa pravnicima i medicinskim informatičarima). Pristupnik je voditelj međunarodnog poslijediplomskog studija “Health Services Management and Leadership” od 2001. godine.
Povjerenstvo zaključuje da je pristupnik dr.sc. Orešković veoma istaknuti predavač medicinsko-socioloških, javnozdravstvenih i bioetičkih predmeta i kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te nekoliko fakulteta u inozemstvu. Značajno je da je rano stekao i međunarodno nastavno iskustvo. Posebice se potvrdio utemeljenjem novih izbornih kolegija te nastavom na više poslijediplomskih studija. U nastavi je pokazao sposobnost za interdisciplinarnim radom te uključivanjem liječnika, farmaceuta, pravnika, ekonomista i javnozdravstvenih djelatnika u nastavu kolegija kojima je nosilac. U svojoj nastavnoj djelatnosti značajno premašuje propisane zakonske i dodatne uvjete (Uvjeti Rektorskog zbora).
Popis priloženih radova pokazuje da je pristupnik aktivno sudjelovao na brojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima te obavljao odgovorne dužnosti. Pokazao se kao vrsni organizator, posebice u nastavnom procesu i kao inicijator različitih aktivnosti.
Primjerice, istaknuti ćemo da je pristupnik 1996. godine inicirao osnivanje Centra za farmakoekonomiku, farmakoepidemiologiju i farmakobihevioralna istraživanja. Iste je godine imenovan za prvog direktora toga centra.
Od godine 1997. koordinirajući je direktor ljetne škole u Dubrovniku u kojoj su suorganizatori London School of Economics LSE Health (London), Johan Goethe Universitat (Frankfurt), London School of Hygiene and Tropical Medicine (London), University of North Carolina at Charlote (Charlote) i Universite du Montreal (Montreal) na kojoj redovito učestvuje preko trideset zemalja sa svih kontinenata.
Pristupnik je član izvršnih odbora nekolicine nacionalnih i međunarodnih profesionalnih udruženja: Hrvatskog sociološkog društva, International Association of Health Policy (IAHP-Europe član Izvršnog odbora), Canadian Society for International Health (CSIH) te ASPHER-a (Association of Schools of Public Health in Europe – član izvršnog odbora). Razvio je širok krug suradnje sa međunarodno vodećim stručnjacima u području medicine, javnog zdravstva, sociologije, ekonomike i organizacije zdravstva i bioetike.
Član je redakcijskih odbora nekoliko domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih časopisa. Član je uredništva časopisa Acque & Terre (1991.-2003.), zatim časopisa Socijalna ekologija (1994.-2003.) indeksiranog časopisa u području društvenih znanosti (sociologija, socijalna ekologija) te časopisa Eurohealth (1996.-2003.) kojem je izdavač London School of Economics and Political Science. Član je uredničkog odbora i izvršni urednik časopisa sa međunarodnom recenzijom u području medicine Croatian Medical Journal (1996.-2003.) Član je znanstvenog odbora međunarodnog instituta “Marco Polo” u Veneziji te član redakcijskog savjeta međunarodnog časopisa “Health Targets”.
Pristupnik je u proteklom razdoblju (1998. – 2003.) surađivao i sa vodećim međunarodnim institucijama (Svjetska banka, Europska komisija, Svjetska zdravstvena organizacija) u statusu eksperta-savjetnika na stručnim projektima u Hrvatskoj, zemljama Europske unije i zemljama u tranziciji.
Kako je razvidno, pristupnik dr.sc. Orešković svestrano i predano veoma se angažirao u znanstvenim i profesionalnim aktivnostima.
Znanstveni članci dr. Oreškovića objavljeni su u časopisima koji su indeksirani u:
· Social Science and Medicine
indeksiran u: Abstracts in Hygiene and Communicable Diseases, BIOSIS, CINAHL,
Current Contents/Health Services Administration, Current Contents/Social and Behavioral Sciences, EMBASE, Elsevier BIOBASE, Geographical Abstracts, Hyg Abstr, Index Medicus, Medline, PASCAL/CNRS, Psychology Abstracts, Research Alert, Social Sciences Citation Index, Sociological Abstracts, Tropical Diseases Bull
· Journal of Asthma
indeksiran u: Abstracts of Pneumology, Asthma Update, Chemical Abstracts, Current Contents/Clinical Medicine, Elsevier BIOBASE/Current Awareness in Biological Sciences, EMBASE/Excerpta Medica, Index Medicus/MEDLINE, INIST-Pascal/CNRS, Medical Documentation Service, NIOSHTIC, PsycINFO, Referativnyi Zhurnal/Russian Academy of Sciences, Reference Update, Research Alert, Science Citation Index Expanded (SCIE)
· Journal of Epidemiology and Community Health
indeksiran u: ISI Current Contents i MedLine/Index Medicus
· European Journal of Epidemiology
indeksiran u: European Journal of Epidemiology is indexed/abstracted in Abstracts on Hygiene and Communicable Diseases; Biological Abstracts; BIOSIS Previews; CAB Abstracts; Cambridge Scientific Abstracts; Chemical Abstracts; Current Contents/Clinical Medicine; Current Contents/Life Science; Elsevier BIOBASE/Current Awareness in Biological Sciences; EMBASE/Excerpta Medica; Health and Safety Science Abstracts; IBIDS; Index Medicus/MEDLINE; The ISI Alerting Services; Medical Documentation Service; Referativnyi Zhurnal; Science Citation Index Expanded
· International Journal of Health Services
indeksirano u: Abstracts of Hospital Management Studies, Abstracts on Hygiene and Communicable Diseases, All-Russian Institute of Scientific and Technical Information, Critical Health, CSA Biological/Medical Group, Current Contents/Social and Behavioral Sciences, Current Contents/Health Services Administration, Cumulative Index to Nursing & Allied Health Literature (CINAHL), e-psyche, EMBASE/Excerpta Medica, Family Studies Database, Health Care Literature Information Network (HCLIN), Hospital Literature Index, IBZ (International Bibliography of Periodical Literature Covering All Fields of Knowledge), IBSS (International Bibliography of the Social Sciences), IBR (International Bibliography of Book Reviews), Index Medicus, International Development Abstracts, Medical Care Review, Medical Socioeconomic Research Sources, NCCDPHP (National Center for Chronic Disease Prevention and Health Promotion), NISC (National Information Services Corporation), Referatenblad, Social Services Abstracts, Social Sciences Citation Index, Social Welfare, Sociological Abstracts, Inc, Studies on Women Abstracts, Tropical Diseases Bulletin
· International Sociology
indeksirano u: Academic Search Documentation in Public Administration Educational Research Abstracts, Online Human Resources Abstracts International Political Science Abstracts, Worldwide Political Science Abstracts, SAGE Family Studies Abstracts Sociofile Sociological Abstracts, Sociology of Education Abstracts
· Journal of Bone and Mineral Research
indeksirano u: Current Contents, Science Citation Index
· National Medical Journal of India
indeksirano u: Current Contents, Science Citation Index
· Alcoholism
indeksiran u: Index Medicus, Current Contents (Clinical Medicine, Life Sciences), Neuroscience Citation Index, BIOSIS, EMBASE/Excerpta Medica, ISI, Research Alert, Chemical Abstracts, Reference Update/Research Information Systems, CINAHL
· Collegium Anthropologicum
indeksiran u: Current Contents, Social Science Citation Index, International Current Awareness Services, International Bibliography of Social Science, Abstracts in Anthropology, Biological Abstracts, Periodica Islamica, Sociological Abstracts & LLBA, Science Culture SARL, INIST - CNRS.
· Društvena istraživanja
indeksiran u: Current Contents/Social and Behavioral Scieence, Social SciSearch (Online database), Research Alert(Current awareness service), Philadelphia, PA; USA, Sociological Abstracts, San Diego, CA, USA
· Croatian Medical Journal
indeksiran u: CC/CM, Index Medicus/MEDLINE, Biosis, Excerpta Medica i ExtraMED
· Periodicum Bilogorum
indeksiran u: Current Contents (1974-1992), Agricola, Aquatic Sciencie & Fisheries Abstract (ASFA), Cab Abstracts, Cab Health, EMBASE (Excerpta Medica), EMBASE ALERT, Inside Conferences, Pascal, Registry of toxic effects of chemical substances (RTCS), Toxline, Water Resource Abstract
· Liječnički vjesnik
indeksiran u: MEDLINE/Index Medicus, EMBASE/Excerpta Medica
· Medicus
indeksiran u: EMBASE/Excerpta Medica
· Libri Oncologici
indeksiran u: EMBASE/Excerpta Medica
· Revija za sociologiju
indeksiran u: Sociological Abstracts, Inc. (San Diego, CA, USA), DARE Social Sciences Periodicals Databank, UNESCO (Paris)
· Revija za socijalnu politiku
indeksiran u: Sociological Abstracts (San Diego, USA), Caredata CD i Caredata Abstracts (National Institute for Social Work, London, UK), Social Work Abstracts (National Associations of Social workers, Washington, DC, USA)
· Socijalna ekologija
indeksiran u: Sociological Abstracts, Pollution Abstracts (Cambridge Scientific Abstracts, USA), Geographical Abstracts: Human Geography & GEOBASE (Geo Abstracts, UK), FRANCIS Database (INSIT, France)
Na osnovu do sada rečenog, radi se o veoma plodnom autoru i vrsnom sveučilišnom nastavniku, koji je značajno pridonio razvoju Medicinske sociologije u Hrvatskoj u prezentaciji domaćih istraživanja u svijetu. Dr.sc. Stjepan Orešković je dobro poznat u međunarodnim stručnim i znanstvenim krugovima.
Povjerenstvo je utvrdilo da pristupnik svojim ukupnim znanstvenim, nastavnim i stručnim radom, ne samo ispunjava nego i daleko premašuje sve propisane minimalne i dodatne uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora (čl. 42. stavak 3. ZZID-a; čl. 74. Stavak 3. ZVU-a; Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja Znanstveno područnog vijeća za društvene znanosti, točka 3., Uvjeti Rektorskog zbora).
Pristupnik također u potpunosti ispunjava i daleko premašuje sve propisane uvjete Pravilnika o uvjetima i postupku izbora u zvanja Medicinskog fakulteta (čl. 8 Pravilnika)
¨ ima akademski stupanj doktora znanosti i više od 5 godina znanstvenoistraživačkog rada u znanstvenom zvanju znanstvenog savjetnika,
¨ ima 114 ukupno objavljenih znanstvenih radova. Od toga 63 rada u časopisima i publikacijama s međunarodnom priznatom recenzijom,
¨ ima izvedene znanstvene projekte koji značajnije utječu na razvitak Medicinske sociologije,
¨ održao je 24 priopćenja na znanstvenim skupovima,
¨ ima objavljene dvije samostalne knjige i sedam knjiga u kojima je autor poglavlja ili priloga,
¨ jedan udžbenik (Letica, S., Cerjan Letica G.,., Babić, S., Mastilica M., Orešković, S. Medicinska sociologija. Medicinska naklada, Zagreb 2003.:265 str.) i 3 priručnika (Orešković S, editor. Readings in medical sociology. Vol. 1. Zagreb: University of Zagreb, School of Medicine, 2001.18; Orešković S, Babić S. Pravo na život. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1991. (Biblioteka Priručnici za elektivne predmete Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sv. 22):44 str.; Orešković S, Cerjan-Letica G. Liječnik budućnosti. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 1991. (Biblioteka Priručnici za elektivne predmete Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; sv. 21) (59 str.) se koriste kao nastavni tekstovi u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi u Hrvatskoj i inozemstvu,
¨ pod njegovim mentorstvom obranjeno je više od pet diplomskih radova, jedan doktorat te četiri magistarska rada,
¨ značajno je unaprijedio i inovirao nastavu iz Medicinske sociologije, posebice uvođenjem novih izbornih kolegija (Farmakoekonomika, Pravo na život i Liječnik budućnosti)
¨ voditelj je jednog poslijediplomskog studija i šest kolegija na poslijediplomskim studijima u Hrvatskoj i inozemstvu
¨ ima 5 godina znanstvenoistraživačkog rada u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog profesora
¨ ima dvadeset i šest radova u časopisima koji se referiraju u CC, SCI ili SSCI (u prilogu vidi popis radova od 14-40)
¨ ima pedeset i dva citata u Science Citation Indexu (u prilogu)
¨ održava više od 50 sati nastave u dodiplomskom i poslijediplomskom studiju.
Uzevši u cjelini, a posebice od posljednjeg izbora, znanstveni, stručni i nastavni rad dr.sc. Stjepana Oreškovića povjerenstvo je suglasno u ocjeni da se radi o vrsnom, teorijski formiranom, sveučilišnom nastavniku s bogatim znanstvenim i istraživačkim iskustvom iz sociologije, poglavito iz medicinske sociologije s osobnom međunarodnom znanstvenom afirmacijom. Povjerenstvo je mišljenja da dr.sc. Stjepan Orešković zadovoljava uvjete za izbor u redovitog profesora.
Slijedom svega prethodno navednog, a sukladno raspisanom Natječaju, predlažemo da se dr.sc. Stjepana Oreškovića izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet: Medicinska sociologija na Katedri za medicinsku sociologiju i ekonomiku zdravstva Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Ivan Cifrić, red.prof.,
predsjednik povjerenstva
dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
član povjerenstva
dr.sc. Luka Kovačić, red. prof.
član povjerenstva
(Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Prof. dr. Mirjana Sanader
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Ivana Lučića 3
HR-10000 ZAGREB
Tel.: +385 1 6120 126
Fax.: +385 1 6120 237
E-mail: msanader@ffzg.hr
Zagreb, 09.09.03.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: Izvještaj o radu znanstvenog novaka Domagoja Tončinića
Domagoj Tončinić zaposlen je na projektu Rimski vojni logori u Hrvatskoj - Tilurij (0130460) od 1. 08. 2001. godine kao znanstveni novak voditeljice projekta prof.dr. Mirjane Sanader.
Tijekom protekle godine koje je znanstveni novak Domagoj Tončinć proveo na Filozofskom fakultetu, pokazao se kao marljiv i kooperativan suradnik. Osim što je redovito izvršavao svoje obveze na fakultetu djelatno je pomagao u više projekata. Na arheološkim iskopavanjima na Gardunu je bio desna ruka voditeljici istraživanja. Upravo se na tim istraživanjima iskazao kao savjestan i marljiv mladi znanstvenik. Sudjelovao je u pripremi VIII. međunarodnog kolokvija o problemima rimskog provincijalnog stvaralaštva koji je u organizaciji Odsjeka za arheologiju održan u Zagrebu. Sudjelovao je u pripremi knjige Mirjana Sanader, TILURIUM I. Istraživanja – Forschungen 1997.-2001., Zagreb 2003. te je radove u knjizi preveo na njemački odnosno hrvatski jezik.
Tijekom prošle godine objavio je jedan znanstveni rad i tri prikaza te je na jednom međunarodnom kongresu zajedno sa voditeljicom projekta nastupio sa posterom.
Domagoj Tončinić svojim je dosadašnjim radom na fakultetu, na arheološkim istraživanjima kao i svojim pisanim radovima pokazao discipliniranost, pouzdanost, inteligenciju i ozbiljnost. Prošla je godina njegove suradnje na fakultetu protekla vrlo dobro iskorištena stoga ocjenjujem njegov cjelokupni rad kao i njegov odnos prema radu vrlo dobrom ocjenom.
Molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izviješće te ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije RH.
voditeljica projekta
prof. dr. Mirjana Sanader
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Izveštaj o radu znanstvene novakinje Jelene JESENKOVIĆ
u škol.god. 2002./2003.
Jelena JESENKOVIĆ radi kao znanstvena novakinja na projektu 130702 "Govorna stilistika u pjesničkoj i političkoj komunikaciji" od 15.IV.2000. (Ovaj se projekt od 1.X. 2002. zove "Govorna stilistika u pjesničkoj i javnoj komunikaciji" i vodi se pod brojem 130402.) Poslijediplomski studij hrvatskoga jezika upisala je u škol. god. 1999./2000.
Znanstvena novakinja Jelena JESENKOVIĆ u školskoj je godini 2002./2003. s najvišim ocjenama položila sve ispite na poslijediplomskom studiju kroatistike. Izradila je magistarsku radnju pod naslovom «Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića». Pozitivan izvještaj o radnji Vijeće Filozofskog fakulteta prihvatilo je na sjednici 15.07.2003. Jelena JESENKOVIĆ uspješno je (s ocjenom izvrstan) obranila radnju 11.09.2003.
U nastavnom radu na Odsjeku za fonetiku Jelena JESENKOVIĆ vodila je vježbe iz «Ortoepije II» pod vodstvom prof.dr.sc. Branka VULETIĆA; djelimično je vodila i predavanja iz istog predmeta kao uvođenje u budući samostani rad. Sudjelovala je s konsultacijama u pripremanju seminara iz «Ekspresivne fonetike», također pod vodstvom prof.dr.sc. Branka VULETIĆA. Vodila je i vježbe iz kolegija «Hrvatski dijalekti» pod vodstvom doc.dr.sc. Ivana IVASA. Posebno napominjemo da je u zimskom semestru posve samostalno vodila u cijelosti kolegij «Hrvatski dijalekti» budući da je doc.dr.sc. Ivan IVAS čitav semestar bio odsutan (najprije zbog studijskog boravka u inozemstvu, a kasnije zbog bolesti).
U nastavnom radu i održavanju konsultacija Jelena JESENKOVIĆ bila je veoma savjesna i marljiva: temeljito se pripremala za izvođenje vježbi, a imala je i veoma dobar kontakt sa studentima. Pokazala je da može uspješno održavati i predavanja iz nekih tema iz područja ortoepije. Uspješno je održavala i konsultacije za pripremu seminara iz «Ekspresivne fonetike»; ove je konsultacije održavala i u većem broju sati budući da je trebalo pripremiti referate za četrdesetak studenata. Nastavnom radu Jelene JESENKOVIĆ možemo dati najviše ocjene.
Jelena JESENKOVIĆ namjerava u sljedećoj škol.god. (2003./2004.) upisati doktorski studij. Kako se radi o perspektivnoj znanstvenici koja se afirmirala i u nastavom radu namjeravamo predložiti Filozofskom fakultetu da je zaposli kao asistenta u stalnom radnom odnosu.
U Zagrebu, 29. rujna 2003.
Voditelj Projekta:
Prof.dr.sc. Branko VULETIĆ
Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske
10000 Zagreb
J. J. Strossmayera
Tomislava Bogdana u akademskoj godini 2002/2003.
U skladu s člankom 39. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje podnosim Fakultetskom vijeću izvještaj o radu znanstvenog novaka mr. sc. Tomislava Bogdana.
Profesor Tomislav Bogdan zaposlen je od 1. srpnja 1997. godine kao znanstveni novak, prvo na projektu Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, koji se vodio kod Ministarstva znanosti i tehnologije pod brojem 130753, a zatim na projektu Književna antropologija (130453).
Tomislav Bogdan je 20. srpnja 2001. godine obranio magistarski rad pod naslovom Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića (mentorica prof. dr. Dunja Fališevac), u kojem je s pozicija suvremene i moderne književnoznanstvene metodolgije osvijetlio lirski opus jednog od najznačajnijih hrvatskih lirika ranog novovjekovlja.
Kao znanstveni novak pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Tomislav Bogdan ove je akademske godine vrlo uspješno vodio seminar pod nazivom Hrvatska lirika 16. i 17. stoljeća za studente II. godine kroatistike. Tomislav Bogdan također pomaže u izradi testova i ispravljanju istih za pismeni dio ispita iz starije hrvatske književnosti.
Ove je godine Tomislav Bogdan počeo skupljati građu za doktorski rad pod naslovom “Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća” (mentorica dr. sc. Dunja Fališevac). Iz sinopsisa doktorskog rada razvidno je da je izabrana tema relevantna kako po književnoteorijskim tako i po književnopovijesnim, a osobito komparativnim problemima koje u njoj treba riješiti jer je korpus hrvatskoga ljubavnog pjesništva 16. stoljeća relativno neobrađen. Sinopsis njegove disertacije prihvaćen je na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u srpnju 2002. godine.
U protekloj godini Tomislav Bogdan objavio je četiri znanstvena rada:
U navedenim radovima, koji su objavljeni u uglednim književnoteorijskim i književnim časopisima, mr. Tomislav Bogdan obradio je obradio vrlo važne probleme hrvatskoga petrarkizma : u prvom radu pozabavio u kroatistici često isticanom tezom o Marulićevu petrarkizmu, u drugom se radu pozabavio poetikom onih petrarkističkih pjesama muških autora koji fingiraju žensku perspektivu, a u trećem je došao do vrlo relevantnog otkrića o jednom dosad nepoznatom autoru iz kanconijera Nikše Ranjine. U četvrtom je radu, uz popratnu studiju, priredio tekstove dubrovačkog pjesnika Andrije Paulija koji su dosad bili u rukopisima.
Osim navedenih znanstvenih radova Tomislav Bogdan preradio je dopunio svoj magistarski rad i objavio ga kao knjigu pod naslovom
Lica ljubavi. Status lirskog subjekta u kanconijeru Džore Držića, Zagreb 2003, Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (198 str.). Knjiga Tomislava Bogdana Lica ljubavi značajna je i iz književopovijesne kao i iz književnoteorijske perspektive: utemeljna i osmišljena kao književnopovijesna monografija o jednom od najranijih hrvatskih svjetovnih pjesnika - Džori Držiću, koji do danas nema svoju monografiju ni u domaćoj ni u stranoj kroatistici, a čije djelo predstavlja jedno od vrhunskih estetskih dostignuća u hrvatskoj književnosti, knjiga ispunjava veliku lakunu u hrvatskoj književnoj historiografiji. Opisujući i određujući pak instanciju lirskoga subjekta s pozicija modernih teorijskih koncecpija o lirskom diskurzu, knjiga Tomislava Bogdana uspostavlja relevantan književnoteorijski instrumentarij za opis lirskog subjekta kao najviše prisutne iskazne instancije lirskoga djela. Pristupajući Držićevoj lirici s aspekta instancije lirskoga subjekta koja omogućuje da se iskazi obuhvaćeni lirskom pjesmom percipiraju kao sadržaji jedne svijesti odnosno cjelovita govornoga čina jednoga govornika, Bogdan je uspostavio vrlo relevantan metodološki izbor jer je ideja pristupa petrarkističkoj lirici preko pitanja o lirskom subjektu zanimljiva i plodna kako za raznolika tipološka razvrstavanja ranonovovjekovne lirike tako i za određivanje njezina društvena položaja u životu.
Iz svega navedenoga proizlazi da je knjiga Tomislava Bogdana kvalitetna književnopovijesna studija koja, zahvaljujući dobro postavljenim pitanjima, čvrstu teoretskom utemeljenju i senzibilnoj primjeni odabrane metodologije, znatno obogaćuje dosadašnji fundus spoznaja o Džori Držiću i dubrovačkom petrarkizmu kao prvoj masovnoj pojavi hrvatskoga svjetovnog pjesništva.
Tomislav Bogdan prati recentna izdanja iz starije hrvatske književnosti; tako je u stručnim časopisima prikazao veći broj knjiga iz starije hrvatske književnosti.
Katedra za stariju hrvatsku književnost kao i Odsjek za kroatistiku s profesorom Tomislavom Bogdanom dobio je vrlo savjesnog, marljivog, talentiranog i znanstveno profiliranog novaka. Njegovi znanstveni radovi vrlo su zapaženi u stručnoj javnosti te dobivaju najviše ocjene. Stoga predlažemo Vijeću da ovaj izvještaj prihvati i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 30. rujna 2003.
Prof. dr. Dunja Fališevac,
voditeljica projekta «Književna antropologija» (130453)
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.
Voditelj projekta br. 130769
Zagreb, 1. 9. 2003.
Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Ide Ograjšek
Fakultetskom vijeću – ovdje
Ida Ograjšek, prof. povijesti i češkog jezika zaposlena je od 1. rujna 2001. kao znanstvena novakinja na projektu «Utjecaj ideologije H(PR)SS na hrvatski narod 1904.-1914.» koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 130769.
Ida Ograjšek angažirana je u redovnoj nastavi na Odsjeku. Sudjeluje u izvođenju seminara iz predmeta Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u XX. stoljeću. Osobito je uspješna u pripremi seminarskih tema i pretraživanju baza podataka u NSK te individualnom radu sa studentima. Zbog toga studenti veoma cijene njezinu pomoć i susretljivost pri koncipiranju usmenog izlaganja ili pisanja teksta.
Magistarski rad «Otvaranje privremenog ženskog liceja i položaj građanske žene u Hrvatskoj krajem XIX. stoljeća» planira završiti krajem listopada ove godine.
Pored uobičajenih radnih obaveza u Zavodu za hrvatsku povijest (sjednice, dežurstvo), organizirala je znanstvenu tribinu Varalice, žene i nestali ljudi te održala jedno od uvodnih izlaganja na toj tribini. Također, aktivno je sudjelovala i u ostalim zavodskim tribinama.
Ida Ograjšek tajnica je strukovne udruge za istraživanje povijesti žena Klio. U okviru te Udruge organizirala je i vodila redovnu godišnju skupštinu te sljedeća predavanja i rasprave:
Žene u obitelji i društvu prema odredbama Motovunskog statuta;
Slika žene u pedagoškom tisku druge polovice XIX. stoljeća u Hrvatskoj;
Poslovne žene u dalmatinskom zaleđu od XIV. Do XVI. stoljeća.
Objavila je ili predala za objavljivanje sljedeće radove:
«On uči, ona pogađa, on se sjeća, ona prorokuje» (prihvaćeno za tisak u projektu Žene i kulturna historija u izdanju Ženska infoteka i Institut Vlado Gotovac)
«Osmi mart, Međunarodni dan žena» (rasprava, 26 stranica, recenzirano)
«Udruga za istraživanje povijesti žena Klio» (prikaz za časopis Povijest u nastavi Društva za hrvatsku povjesnicu, 2003., br 1.).
Iz navedenog izvještaja može se zaključiti da je Ida Ograjšek vrlo aktivna u znanstvenoj i stručnoj djelatnosti, da je savjesno izvršavala nastavne obaveze te da zadovoljava svim uvjetima koji se traže od znanstvene novakinje.
Voditelj projekta:
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Vijeću Odsjeka za psihologiju
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Ane Butković
Ana Butković, prof. psihologije, zaposlena je od 1. rujna 2001. kao znanstvena novakinja na projektu "Informacijska analiza perceptivnih i osjetnih kanala" (broj 130725), a nakon odobrenja novih projekata od strane Ministarstva znanosti i tehnologije na projektu "Genetski i okolinski doprinos razvoju ličnosti" (broj 130484). Od početka svog radnog odnosa Ana Butković je uključena u sva istraživanja koja provode članovi projektnog tima. U protekloj godini sudjelovala je na Međunarodnom simpoziju o emocionalnoj i praktičnoj inteligenciji održanom od 11.-12. srpnja 2003. u Berlinu. Osim toga, aktivno je sudjelovala na 11. konferenciji Međunarodnog udruženje za istraživanje individualnih razlika (ISSID 2003) održanoj od 13.-17. srpnja 2003. u Grazu s posterom "The relationship between sensation seeking and five personality factors in two age groups".
Uz svoj istraživački rad Ana Butković je pomagala u izvođenju seminara u okviru nastave na Odsjeku za psihologiju (kolegiji Ličnost i Genetika ponašanja), kao i u održavanju ispita na Katedri za opću psihologiju.
Ana Butković upisala je poslijediplomski znanstveni studij iz psihologije u akademskoj godini 2002/2003 i uredno izvršila sve obaveze u prvoj godini studija. Također, natjecala se za stipendiju koju dodjeljuje Ministarstvo znanosti i tehnologije zajedno s British Scholarship Trustom za studijski boravak u Velikoj Britaniji, te ju je i dobila.
Iz svega navedenog vidi se da je Ana Butković vrlo aktivna na svim područjima znanstvene i stručne djelatnosti te da s uspjehom obavlja svoje zadatke. Stoga se njezin rad može pozitivno ocijeniti.
U Zagrebu, 16. 09. 2003.
Voditelj projekta:
dr. sc. Denis Bratko, doc.
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Projekt "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti" (130494)
Voditelj projekta: dr. sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof.
Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Ivane Hromatko u razdoblju od 1. rujna 2002. do 1. rujna 2003.
Ivana Hromatko, prof. psihologije, zaposlena je od 1. kolovoza 2001. kao znanstvena novakinja na znanstvenoistraživačkoj temi "Stres i socijalna reintegracija" (130703), a odobrenjem novih projekata od strane Ministarstva znanosti i tehnologije, prihvaćen je njezin prelazak na temu "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti" (130494). Krajem studenoga 2001. izabrana je u zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U akademskoj godini 2002/2003. upisala je poslijediplomski znanstveni studij iz psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te uspješno završila prva dva semestra. Također je upisala poslijediplomski znanstveni studij iz biologije, smjer biološke antropologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
Intenzivno je radila na organizaciji istraživanja, te prikupljanju i obradi podataka u okviru rada na projektu. Tijekom protekle godine aktivno je sudjelovala na interdisciplinarnom znanstvenom skupu Evolucija društvenosti, održanom 28. studenog 2002. na Institutu Ivo Pilar u Zagrebu (zbornik u tisku), te na 24th International Conference Stress and Anxiety, STAR, Lisabon, 2003., 10.-12. 07. 2003.
Objavila je jedan znanstveni rad (Utjecaj spolnih hormona na kognitivno funkcioniranje, Suvremena psihologija, 2002, 5, 1, 69-84).
Osim istraživačkog rada, sudjelovala je u izvođenju vježbi u okviru nastave na Odsjeku za psihologiju (kolegij Biološka psihologija I), kao i u radu Psihološkog savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta.
Iz navedenoga se vidi da je Ivana Hromatko vrlo aktivna na raznim područjima znanstvene i stručne djelatnosti. Ističe se svojom savjesnošću, marljivošću, odgovornošću prema poslu te organizacijskim sposobnostima. Njezin se njezin rad može vrlo pozitivno ocijeniti. Stoga molim Vijeće da prihvati ovaj izvještaj i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 17. 09. 2003.
Voditelj projekta:
dr. sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof.
Zavod za lingvistiku
Filozofskoga fakulteta
Ivana Lučića 3
Zagreb
Predmet: Izvješće o radu znanstvenog novaka Bože Bekavca
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Kao glavni istraživač projekta Razvitak hrvatskih jezičnih resursa (0130418) u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta podnosim izvješće o radu znanstvenoga novaka BOŽE BEKAVCA.
Svojim se radom i zalaganjem Božo Bekavac pokazao kao vrlo sposoban i vrijedan znanstveni novak koji u potpunosti udovoljava postavljenim zahtjevima. Stoga molim Vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga Ministarstvu znanosti i tehnologije.
U Zagrebu, 15. rujna 2003.
Doc. dr. Marko Tadić
Glavni istraživač projekta
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za slavistiku
Projekt Povijest ruske književnosti 20. stoljeća (502)
Izvješće o radu znanstvene novakinje mr. se. Jasmine Vojvodić
Znanstvena novakinja mr. se. Jasmina Vojvodić nalazi se na projektu Povijest ruske književnosti 20. stoljeća (voditeljica projekta je prof. dr. Magdalena Medarić).
U proteklom razdoblju, novakinja je sudjelovala na međunarodnom znanstvenom skupu (Opatija, 1.-4. svibnja 2003.) čija je tema bila Književnost i umjetnost u sustavu kulture. Nastupila je s prilogom Nos - od burmuta do kokaina.
Novakinja je objavila sljedeće radove i prijevode:
•
Jedan aspekt parodiranja Lava Tolstoja (Zapisi mladoga
liječnika M.
Bulgakova), u: «Mistifikacija, parodija«, ur. Ludvig, S., Flaker, A.,
2002.,
Zagreb:
Areagrafika
•
Otkliki simul'tanizma v postmodernistskoj proze (Škola
dlja durakov S.
Sokolova), u: «Russian Literaturo), ur. W. Weststeijn, 2002.,
Amsterdam
•
Svetlana Kazakova, Impresionistička nevjera. Sudbina spola koji
šuti, u:
«Vizualnost»,
ur. A. Flaker, J. Užarević, 2003., Zagreb: Filozofski fakultet,
Slap
•
Leonid Rusakov, Vizualnost umjetničkih slika u Borisa
Pasternaka. Božićna
zvijezda. Pjesme
Jurija Živaga, u: «Vizualnost», ur. A. Flaker, J. Užarević,
2003., Zagreb: Filozofski fakultet, Slap
Mr. se. Jasmina Vojvodić je u Knjižnici Tina Ujevića, 14. studenog 2003. godine održala predavanje o životu i djelu N. V. Gogolja s naslovom «Pod Gogoljevom Kabanicom)).
S prilogom Ruke u neverbalnoj komunikaciji sudjelovat će na međunarodnom znanstvenom skupu posvećenom Ranku Marinkoviću (Split, 29. i 30. rujna 2003.) u organizaciji Splitskoga književnog kruga.
Novakinja radi na svojoj disertaciji pod naslovom Gestikulacijski aspekti u stvaralaštvu N. V. Gogolja (mentor, prof. dr. Josip Užarević).
Voditeljica projekta prof. dr. Magdalena Medarić
U Zagrebu, 9. rujna 2003. godine
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je 14. travnja 2003. u stručno povjerenstvo koje će izvijestiti o tome zadovoljava li mr.sc. Lovorka Zergollern-Miletić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskoga studija pod naslovom KATEGORIJA ODREĐENOSTI I NEODREĐENOSTI U ENGLESKOM I HRVATSKOM JEZIKU, te podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Mr.sc. Lovorka Zergollern-Miletić rođena je u Zagrebu 1961. Na ovome je Fakultetu diplomirala 1985.g.engleski i francuski jezik. Za vrijeme studija boravila je u Engleskoj i Francuskoj na tečajevima za jezično usavršavanje.Po završenom studiju radila je neko vrijeme kao profesor engleskoga jezika u Školi za strane jezike u Varšavskoj ulici. !986. upisuje se na postdiplomski studij književnosti koji je završila na temelju magistarske radnje “Crni humor u romanima Kurta Vonneguta i Josepha Hellera.”1986 izabrana je za asistenta-pripravnika u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta te se bavila analizom anglizama u francuskom jeziku u okviru projekta koji je vodio akademik Rudolf Filipović.Trenutno je uključena u znanstveni projekt “Engleski jezik u Hrvatskoj”.
Kandidatkinja je objavila ukupno 13 stručnih i znanstvenih članaka i prikaza u časopisima i zbornicima od kojih ističemo tri rada
“Semantičke posuđenice iz engleskog u francuskom jeziku” Radovi zavoda za slavensku filologiju vol.27,Zagreb 1992:137-143.
“Pseudoanglicizmi u francuskom jeziku” Suvremena lingvistika , 1-2,(br.41-42):629-635.
“Morphological adaptation of English noun suffixes in French” Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia vol.XLII, 1996 : 239-241
U svojim objavljenim radovima kandidatkinja je usredotočena na lingvističko supostavljanje engleskog, francuskog i hrvatskoga jezika, a iz njih proizlazi i solidan uvid u relevantnu suvremenu lingvističku literaturu.
U doktorskoj disertaciji mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić namjerava istražiti neke aspekte određenosti i neodređenosti, gramatičke kategorije koja se pojavljuje kao univerzalno lingvističko obilježje u jezicima, ali se površinski ostvaruje u veoma različitim vidovima, najviše u vezi s imenskim skupinama. O tom lingvističkom konstruktu postoji velika literatura, teorijska i opisna te primijenjena. Neki naši anglisti pokušali su proučiti određenost i neodređenost no zadržali bi se tek na nekim pitanjima. Iz priloženog sinopsisa proizlazi da kandidatkinja namjerava proučiti univerzalne karakteristike ove kategorije, da bi onda prešla na kontrastivna ispitivanja određenosti i neodređenosti u engleskom i hrvatskom. Tema je znanstveno zanimljiva, posebno kad su u pitanju dva jezika koja ovu kategoriju realiziraju na dosta različit način.
Rezultati istraživanja mogu imati primjene u nastavi strukture obaju jezika na akademskoj i školskoj razini.
Ovo povjerenstvo smatra da je svojim dosadašnjim lingvističkim radom kandidatkinja pokazala znanstvenu pripremljenost da sustavno istražuje spomenuto područje.Povjerenstvo također utvrđuje da kandidatkinja udovoljava uvjetima članka 51.stavak 1. ZVU, jer ima radova koji su metodski bliski tematici disertacije, kao i više godina istraživačkoga rada pri visokom učilištu.
Članovi povjerenstva:
dr. sc. Damir Kalogjera red.prof. u miru
dr. sc. Milena Žic-Fuchs izv. prof.
dr. sc. Josip Silić, red. prof.
Filozofskoga fakulteta Odsjek za anglistiku
Sveučilišta u Zagrebu Filozofskoga fakulteta
I. Lučića 3
10000 Zagreb
KATEGORIJA ODREĐENOSTI I NEODREĐENOSTI
U ENGLESKOM I HRVATSKOM JEZIKU
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Grana: anglistika/kroatistika
Kategorija određenosti i neodređenosti vrlo je složena lingvistička kategorija. Radi se o logičkoj i lingvističkoj univerzaliji o kojoj se u hrvatskoj lingvističkoj literaturi nije mnogo pisalo. Posljednjih godina Josip Silić i Ivo Pranjković skreću pozornost na taj fenomen (npr. Pranjković 2000. i Silić 2000.). U engleskom, francuskom, njemačkom, poljskom, finskom i nekolicini drugih jezika ta je kategorija prilično dobro proučena, premda još postoje pitanja koja čekaju odgovore.
U prvom dijelu ovoga rada prikazat će se povijest proučavanja kategorije određenosti/neodređenosti – od antičkih filozofa (npr. Aristotel i Stoici) i gramatičara (npr. Apolonije Diskol i Dionizije Tračanin), do filozofa i lingvista 20. stoljeća ( Bertrand Russell, Benjamin Lee Whorf, Emile Benveniste, Noam Chomsky, Johannes Lohmann, Jerrold J. Katz, kognitivni lingvisti poput Ronalda W. Langackera i drugi). Brojni su radovi posvećeni ovom problemu (npr. Guillaume 1975, Kramsky 1972, Chesterman 1991, Diesing 1992, Christopher Lyons 1999. ), a isto tako i oni u kojima su određenost i neodređenost prisutne tek kao jedan od problema (npr. Bloomfield 1933, John Lyons 1977, Langacker 1991.). Bloomfield govori o određenosti/neodređenosti kao o kategoriji koja «obuhvaća sve engleske imenske izraze, jer i oni imenski izrazi koji uza se nemaju determinator (eng. determiner), mogu se smatrati određenima ili neodređenima» (1933:204). John Lyons povezuje ovu kategoriju prije svega s pojmovima referenca i identifikacija te ističe važnost konteksta (1977: 174-196). Jedan od utemeljitelja kognitivne lingvistike, Ronald W. Langacker, među onim je lingvistima koji određenost i neodređenost dovode u vezu s diskurzom, gdje su uključeni i govornik i slušatelj (1991:97)). Christopher Lyons u knjizi Definiteness (1999.) prikazuje različite pristupe problemu određenosti i neodređenosti, a na kraju zaključuje da većina lingvista koji su se tim problemom bavili uzimaju kao rješenje pojam »mogućnosti prepoznavanja» («identifiability») - dakle je li referent poznat – ili «uključivost» («inclusiveness») – dakle uključuje li referent sve članove nekog skupa.
Iz radova posvećenih ovome problemu može se zaključiti da svi, ili barem većina jezika na neki način prave razliku između onoga što je određeno i onoga što je neodređeno. Pripadnici pojedinih kultura ovu kategoriju različito konceptualiziraju te ju na različite načine ugrađuju u sustav svojih jezika, što je u skladu sa sljedećom Langackerovom tvrdnjom: « At the same time, every language represents a unique and creative adaptation to common constraints and pressures as well as to the peculiarities of its own circumstances.» (1991:1). Upravo je ta ideja poticaj na ovaj rad, kojemu je cilj usporediti kako engleski jezik i hrvatski jezik izražavaju određenost i neodređenost te odgovoriti na sljedeća pitanja:
I. veže li se određenost i neodređenost u engleskom i hrvatskom isključivo uz imensku skupinu[1];
II. koja je stvarna uloga (stvarno značenje) člana u engleskom jeziku i postoji li u hrvatskom nadomjestak za član[2];
III. odnos člana i pokaznih zamjenica u ova dva jezika.
Drugi će se dio rada baviti kategorijom određenosti/neodređenosti u engleskom jeziku. Engleski je zasigurno jedan od najbolje opisanih jezika, pa je tako i ova kategorija u engleskom bila predmetom istraživanja brojnih studija. U engleskom su se jeziku određenost (definiteness) i neodređenost (indefiniteness) leksikalizirale u određenom, odnosno neodređenom članu, tako da je prisutnost određenosti i neodređenosti daleko očitija nego u hrvatskom – jeziku koji člana u tom obliku nema. Ako se ta kategorija i ne veže isključivo uz imensku skupinu, izvjesno je da je ona u engleskom s njome vrlo tijesno povezana (član u engleskom stoji samo uz imenicu i poimeničeni pridjev). Zbog toga je u ovome dijelu potrebno proučiti podjele i analize engleskih imenica koje nam nude engleske znanstvene gramatike (npr. Jespersen 1933, Greenbaum i Quirk 1990, Huddleston i Pullum 2002.), engleske priručne gramatike (npr. Downing i Locke 1992, Eastwood 1994.), kao i ostala lingvistička literatura (npr. Sapir 1921, John Lyons 1977, Langacker 1987.). Ovdje će doći do izražaja kako razni lingvistički pravci različito gledaju na problem određenosti i neodređenosti.
Problem apstraktnih imenica u engleskom jeziku posebno je zanimljiv i složen. Te imenice u pravilu ne mogu imati neodređeni član, ali se on uz njih ponekad rabi. Drugi je zanimljiv problem nepostojanje člana uz brojivu imenicu u pojedinim izrekama i frazama.
Korpus tekstova uzetih iz novina i suvremene literature poslužit će za istraživanje svih problema o kojima se teoretski raspravlja.
Treći dio rada bit će posvećen problemu određenosti i neodređenosti u hrvatskom jeziku. Kao i u engleskom, u hrvatskom se određenost/neodređenost povezuje prije svega s imenskom skupinom (određeni i neodređeni pridjevi opisuju imenicu; određenost i neodređenost mogu se izraziti uporabom pojedinih padežnih oblika imenica...). Formalne se razlike između gramatikaliziranih načina izražavanja određenosti/neodređenosti (tj. određenih i neodređeni pridjeva) sve više gube, a ustupaju mjesto drugim, sekundarnim načinima njihova izražavanja (Pranjković 2000.). Uporaba neodređenih pridjeva često je stilski obilježena (djeluje formalno, starinski, čak usiljeno). Zapravo, jedino čvrsto gramatičko pravilo u vezi s njihovom uporabom jest to da samo neodređeni pridjev može biti dio predikata (Katičić 1986, Znika 1986).
Na temelju korpusa novinskih tekstova i moderne književnosti provest će se analiza uporabe sredstava izražavanja određenosti/neodređenosti u hrvatskom jeziku. Cilj je analize iznaći koja se sredstva rabe, u kojem omjeru, jesu li stilski obilježena i je li njihova uporaba u pojedinom kontekstu uopće nužna.
Četvrti, najvažniji dio rada bavit će se usporedbom engleskoga i hrvatskoga jezika. Analizirat će se korpus engleskih tekstova i njihov prijevod na hrvatski, a zatim korpus hrvatskih tekstova i njihov prijevod na engleski. Cilj je te analize usporediti u kolikoj mjeri i na koji način ova dva jezika izriču određenost/neodređenost te kako se pojedina sredstva prevode (ako se uopće prevode).
Zagreb, 6. veljače 2003.
Bibliografija:
I. Andrassy, Vera. (1971). «Errors in the Morphology and Syntax of the Parts of Speech in the English of Learners from the Serbo-Croatian-Speaking Area». Pedagogical Materials 1 (edited by Rudolf Filipović). Zagreb: Institute of Linguistics, Zagreb and Center for Applied Linguistics, Washington, D.C, str. 7-31.
II. Anscombre, Jean-Claude (ur.). (1991). Langages, 102, juin 1991 – Absence de determinant et determinant zero. Paris: Larousse.
III. Barić, Eugenija et al. ( 1997). Hrvatska gramatika (drugo promijenjeno izdanje). Zagreb: Školska knjiga.
IV. Benveniste, Emile. (1966). Problemes de linguistique generale. Paris: Editions Gallimard.
V. Bloomfield, Leonard. (1933) . Language. New York: Holt, Rinehart and Winston.
VI. Burton-Roberts, Noel. (1976). «On the generic indefinite article». Language 52, str. 427-448.
VII. Carlson, Gregory, (1977). «A unified analysis of the English bare plural». Linguistics and Philosophy 1, str, 413-456.
VIII. Carroll, John B. (ur.). (1956). Language, Thought, and Reality (Selected Writings of Benjamin Lee Whorf). Cambridge, Massachusetts: The MIT Press.
IX. Carter, Ronald i Walter Nash. (1990). Seeing Through Language (A Guide to Styles of English Writing). Oxford. Basil Blackwell.
X. Chesterman, Andrew. (1991). On definiteness (A study with special reference to English and Finnish). Cambridge. CUP.
XI. Christophersen, Paul. (1939). The articles. A study of their theory and use in English. Copenhagen: Munsgaard.
XII. Collins Cobuild English Grammar. (1990).London: HarperCollins Publishers.
XIII. Coulthard, Malcolm. (1977). An introduction to Discourse Analysis. London: Longman.
XIV. Crystal, David (1997). Dictionary of Linguistics and Phonetics. Oxford: Blackwell Publishers.
XV. Crystal, David. (1997). The Cambridge Encyclopedia of Language (second edition). Cambridge: Cambridge University Press.
XVI. Dahl, Osten. (1970). «Some notes on indefinites». Language 46, str. 33-41.
XVII. David, Jean and Georges Kleiber. (1984). Determinants: syntaxe et semantique (Actes du Colloque International de linguistique organise par la Faculte des Lettres et Sciences Humaines de Metz – Centre d'Analyse Syntaxique).
XVIII. Diesing, Molly. (1992). Indefinites. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press.
XIX. Downing, Angela i Philip Locke. (1995). A University Course in English Grammar. Phoenix ELT.
XX. Eastwood, John. (1994). Oxford Guide to English Grammar. Oxford: Oxford University Press.
XXI. Frank, Marcella. (1972). Modern English – a practical reference guide. Englewood Cliffs, N.J: Prentice Hall, Inc.
XXII. Givon, Talmy. (1976). «Definiteness and referentiality». Universals of human language, vol. 4: Syntax, ur. Joseph H. Greenberg, Charles A. Ferguson i Edith A. Moravcsik. Stanford: Stanford University Press, str. 291-330.
XXIII. Greenbaum, Sidney and Randolph Quirk. (1990). A Student's Grammar of The English Language. Longman.
XXIV. Greenberg, Joseph H. (1966). Universals of Language. Cambridge, Mass. And London: The MIT Press.
XXV. Grevisse, Maurice (1975). Le bon usage. Gembloux (Belgique): Editions J. Duculot, S.A.
XXVI. Grevisse, Maurice i Andre Goosse. (1995). Nouvelle grammaire francaise. Louvain-la-Neuve: DeBoeck-Duculot.
XXVII. Grundy, Peter. (1995). Doing Pragmatics. London: Edward Arnold.
XXVIII. Guillaume, Gustave (1975). Le probleme de l'article et la solution dans la langue francaise. Quebec: Presses de l'Universite Laval.
XXIX. Guiraud, Pierre i Pierre Kuentz. (1970). La stylistique (Lectures). Paris: Klincksieck.
XXX. Haspelmath, Martin. (1999). «Explaining article-possessor complementarity: economic motivation in noun phrase syntax». Language, vol. 75, no. 2, str. 227-243.
XXXI. Hawkins, John A. (1978). Definiteness and indefiniteness: a study in reference and grammaticality prediction. London: Croom Helm.
XXXII. Hawkins, John A. (1991). «On (in)definite articles: implicatures and (un)grammaticality prediction. Journal of Linguistics 27, str. 405-442.
XXXIII.Heim, Irene. (1988). The Semantics of definite and indefinite noun phrases. New York: Garland.
XXXIV.Huddleston, Rodney i Geoffrey Pullum. (2002). TheCambridge Grammar of the English Language. Cambridge: Cambridge University Press.
XXXV.Hudeček, Lana. (1997). «Plural srednjega roda kao sredstvo za izricanje neodređenosti (u glagoljaškoj i starijoj latiničkoj književnosti)». Prvi hrvatski slavistički kongres – zbornik radova I. Zagreb, str. 575-586.
XXXVI.Hudeček, Lana, Milica Mihaljević i Luka Vukojević (izv. ur.). (1999.) Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Školske novine, Pergamena.
XXXVII.Ivić, Milka. (1983). Lingvistički ogledi. Beograd: Prosveta.
XXXVIII.Jespersen, Otto. (1933). Essentials of English Grammar. London: George Allen & Unwin.
XXXIX.Katičić, Radoslav. (1986). Novi jezikoslovni ogledi. Zagreb: Školska knjiga.
XL. Katičić, Radoslav. (1986). Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku.Zagreb: JAZU – Globus.
XLI. Katušić, Maslina. (1982). «L'articolo italiano: un problema di traduzione (I)». SRAZ vol.XXVII, num 1-2, Zagreb, str. 145-196.
XLII. Katušić, Maslina. (1983). «L'articolo italiano: un problema di traduzione (II)». SRAZ vol.XXVIII, num. 1-2, Zagreb, str. 111-166.
XLIII. Katz, Jerrold J. (1966). The Philosophy of Language. New York i London: Harper&Row, Publishers.
XLIV. Kleiber, Georges. (1981). Problemes de reference: descriptions definies et noms propres. Paris: Klincksieck.
XLV. Kleiber, Georges. (1990). L'article LE generique. La genericite sur le mode massif. Ženeva: Droz.
XLVI. Kordić, Snježana. (1992). «Determinator – vrsta riječi ili funkcionalni razred?». Suvremena lingvistika 33, Zagreb, str. 27-32.
XLVII. Kordić, Snježana. (2001). «Izražavanje neodređenosti pomoću riječi čovjek». Zbornik radova s Drugog hrvatskog slavističkog kongresa (Osijek, rujan 1999.) str. 467-477.
XLVIII.Kramsky, Jiri. ( 1972). The Article and the Concept of Definiteness in Language. The Hague: Mouton.
XLIX. Kristeva, Julia. (1989). Language: the Unknown. New York: Columbia University Press.
L. Lakoff, Robin. (1974). «Remarks on This and That. Papers from the 10th Regional Meeting of the Chicago Linguistic Society, ur. Michael W. La Galy, Robert A. Fox i Anthony Bruck. Chicago: Chicago Linguistic Society, str. 345-56.
LI. Langacker, Ronald W. (1991). Foundations of Cognitive Grammar. Stanford: Stanford University Press.
LII. Levinson, Stephen C. (1983). Pragmatics. Cambridge: Cambridge University Press.
LIII. Lobner, Sebastian. (1985). «Definites». Journal of Semantics 4, str. 279-326.
LIV. Lohmann, Johannes. (2001). Filozofija i jezikoslovlje. (prev. Sulejman Bosto). Zagreb: Naklada Ljevak. /(1965). Philosophie und Sprachwissenschaft .Berlin: Duncker&Humboldt/.
LV. Lyons, Christopher. (1999). Definiteness. Cambridge: CUP.
LVI. Lyons, John. (1977). Semantics. Cambridge: Cambridge University Press.
LVII. Ljubičić, Maslina (2000). Studije o prevođenju. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
LVIII. Maretić, Tomo. (1899). Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika. Zagreb: Štampa i naklada knjižare L. Hartmana (Kugli i Deutsch).
LIX. Marković, Ivan. (2002). «Nešto o neodređenosti/određenosti u hrvatskome». Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 28, str.103-150.
LX. Matasović, Ranko. (2001). Uvod u poredbenu lingvistiku. Zagreb: Matica hrvatska.
LXI. Mc Cawley, James D. (1981). Everything that Linguists have Always Wanted to Know about Logic *but were ashamed to ask. Chicago: The University of Chicago Press.
LXII. Parker, Steve. (1999). «On the behavior of definite articles in Chamicuro». Language, vol. 75, no. 3, str. 552-62.
LXIII. Picabia, L. (ur.). (1986). Langue francaise, 72, decembre 1986 – determinants et determination. Paris: Larousse.
LXIV. Pranjković, Ivo. (2000). «Izražavanje neodređenosti/određenosti imenica u hrvatskom jeziku». Riječki filološki dani (zbornik radova sa skupa Riječki filološki dani (Rijeka, prosinac 1998.), str. 343- 349.
LXV. Quirk, Randolph i Sidney Greenbaum. (1980). A University Grammar of English. London: Longman.
LXVI. Quirk, Randolph. (1968). The Use of English (Enlarged Second Edition). Longman.
LXVII. Rando, Emily i Donna Jo Napoli. (1978). «Definiteness in there-sentences. Language 54, str. 300-13.
LXVIII.Sapir, Edward. (1921).Language. New York: Harcourt, Brace & World, Inc.
LXIX. Schiffrin, Deborah. (1994). Approaches to Discourse. Oxford: Blackwell Publishers.
LXX. Schultz, Emily A. (1990). Dialogue at the Margins (Whorf, Bakhtin, and Linguistic Relativity). Madison, Wisconsin: The University of Wisconsin Press.
LXXI. Seuren, Pieter A.M. (1996). Semantic Syntax. Oxford: Blackwell Publishers.
LXXII. Silić, Josip. (1992-1993). «Aktualizator jedan u hrvatskom jeziku (uvodna razmišljanja)». Filologija, knjiga 20-21, Zagreb, str. 403-411.
LXXIII.Silić, Josip. (2000). «Kategorija neodređenosti/određenosti i načini njezina izražavanja». Riječki filološki dani, Rijeka, str. 401-405.
LXXIV.Sommerstein, Alan H. (1972). «On the so-called definite article in English. Linguistic Inquiry 3, str. 197-209.
LXXV. Spalatin, Leonardo. (1976). «An Approach to the Definite Article». Reports. Zagreb: Institute of Linguistics, Faculty of Philosophy ,str. 121-136.
LXXVI.Tufte, Virginia. (1971). Grammar as Style. New York, Chicago: Holt, Rinehart and Winston, Inc.
LXXVII.Ullmann, Stephen. (1959). The Principles of Semantics.Glasgow: Jackson, son & co. / Oxford: Basil Blackwell.
LXXVIII.Urbaczka, Anna, ur. (1987). Bugarsko-poljske gramatičke studije, svezak II: Određenost/neodređenost. Wroclaw: Zaklad Narodowy im. Ossolinskich-Widawnictwo. Prijevod: Mateusz-Milan Stanojević.
LXXIX.Vukojević, Luka. (1995). «Vrste, položaj i uloga determinatora». Rasprave Zavoda za hrvatski jezik 21, Zagreb, str. 227-238.
LXXX. Wierzbicka, Anna. (1988). The Semantics of Grammar. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company.
LXXXI.Wintner, Shuly. (2000). «Definiteness in the Hebrew noun phrase». Journal of Linguistics, vol. 36, no 2, str. 319-63.
LXXXII.Yule, George. (1985), The study of Language.Cambridge: CUP.
LXXXIII.Yule, George. (1995). Pragmatics. Oxford: Oxford University Press.
LXXXIV.Znika, Marija. (1986). « O upotrebi određenih i neodređenih pridjevnih oblika». Jezik, br. 1, 1-32, Zagreb, str.
Zagreb, 14. kolovoza 2003.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o podobnosti mr. sc. Ive Niemčić za stjecanje doktorata znanosti i o podobnosti disertacije Ples i rod.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Znanstveno-nastavno vijeće nas je na sjednici održanoj 14. travnja 2003. izabralo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo molbu mr. sc. Ive Niemčić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i predložimo odgovarajuće rješenje. Pregledavši prispjele dokumente razmotrili smo sve relevantne činjenice, te podnosimo slijedeće
Izvješće
1. Predstavljanje doktoranda
Mr. sc. Iva Niemčić rođena je 1972. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala 1997. etnologiju i češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu 1998. godine upisala poslijediplomski znanstveni studij etnologije, te magistrirala 2002. obranivši magistarski rad Ples i rod u lastovskom pokladu.
Od 1. svibnja 1998. godine zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku, te sudjeluje u istraživačkom radu na temi pod nazivom "Folklorna glazba i ples u Hrvatskoj iz suvremenih etnomuzikoloških i etnokoreoloških perspektiva – sustavna, tematska i sintetska istraživanja" u okviru programa trajne istraživačke djelatnosti Instituta "Etnografija Hrvata: tradicija, folklor, identitet", te od 1. listopada 2002. na znanstvenoistraživačkom projektu "Glazba, ples i zajednica: središnje i rubne prakse". Sudjelovala je s vlastitim priopćenjima na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj (Korčula i Lastovo 2000., te Split 2002.) i u inozemstvu (Istambul 1998., Szeged 2002. i Prag 2003).
Polazila je dvosemestralni obrazovni program Centra za ženske studije u Zagrebu (1998/1999), a od listopada 1999. suradnica je toga Centra na međunarodnom istraživačkom projektu "Sjećanje žena na život u socijalizmu". Godine 2000. sudjelovala je u organizaciji kongresa Etnokoreološke studijske skupine Međunarodnoga savjeta za tradicijsku glazbu (International Council for Traditional Music – ICTM), članica je stručnih povjerenstava smotri folklornih amatera grada Zagreba, te više županijskih smotri, a od 2003. je članica etnokoreološke studijske podskupine ICTM-a za istraživanje parovnih plesova 19. stoljeća. Suurednica je i međunarodne etnokoreološke baze podataka i bibliografije ICTM-a.
2. Doktorandova podobnost
Mr. sc. Iva Niemčić, znanstvena novakinja u zvanju asistenta u Institutu za etnologiju i folkloristiku, zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, jer je uz petogodišnje sudjelovanje u istraživačkomu radu:
a) Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila program poslijediplomskog znanstvenog studija u trajanju od četiri semestra i izradila magistarski rad pod naslovom "Ples i rod u lastovskom pokladu", koji je obranila 27. svibnja 2002. Time je stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje etnologija.
b) Uz to, pristupnica uz više znanstvenih, stručnih članaka i prikaza ima objavljena dva znanstvena rada (Etnološka tribina 2001., Narodna umjetnost 2002.), oba u časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom. Također, oba su znanstvena rada iz šire tematike disertacije, a njihovo se autorstvo nedvojbeno pripisuje pristupnici.
3. Podobnost teme disertacije
Suvremena istraživanja plesa u kontekstu društvenih, kulturnih i povijesnih procesa u raznolikim zajednicama uspješno upotpunjuju ne tako davno stečene koreološke spoznaje prema kojima se ples doživljavao gotovo isključivo kao proizvod nečijega plesanja, a ne kao složena neverbalna komunikacija ljudi koji ga izvode u određenomu zbivanju.
Svojom se tematikom, pristupom i metodologijom ova disertacija uklapa u ta suvremena etnokoreološka istraživanja. Središnje i rubne pojave u plesnim zbivanjima pristupnica želi analizirati dijakronijski i sinkronijski, pritom ustanoviti kulturne i rodne predodžbe izvođača, te ukazati na povezanost i prožetost interpretacije izvođača s kulturnom praksom i odnosima koji se pritom ostvaruju. Tema disertacije je promišljanje izvođačke interpretacije kao mjesta gdje se dominantni lokalni i globalni kulturni utjecaji ostvaruju u osobnim i skupnim, rodnim doživljajima.
Metodološki je značajna komparativna dimenzija koja će na više razina činiti okosnicu etnografskoga dijela disertacije. Usporedit će se podjela plesnih uloga na sceni s ulogama izvođača na terenu kao inspiraciji na koju se folklorni koreograf poziva. Pristupnica namjerava razjasniti tezu prema kojoj su u folklornim koreografijama kao umjetničkim ostvarenjima pojedinaca plesačice u drugomu planu što je u suprotnosti s urbanom kulturom modernoga plesa u čijim koreografijama u pravilu dominiraju žene, plesačice. Građu potrebnu za interpretaciju prikupit će iščitavanjem postojećega gradiva o plesu u kojem će tragati za dosada nevidljivim, marginaliziranim izvođačima, osobito izvođačicama, te kvalitativnim metodama istraživanja, u prvome redu promatranjem sa sudjelovanjem te dubinskim intervjuima otvorenoga tipa.
Pristupnica je dobro zamislila organizaciju disertacije. U uvodu će prikazati teorijsku problematiku istraživanja plesa, roda i marginalnih pojava, odnosno istraživanja roda u plesnim zbivanjima i predstavljačkim umjetnostima. U drugome dijelu analizirat će postojeće gradivo iz rukopisnih zbirci u dokumentaciji Instituta, zatim iz objavljenih radova, ponajviše u Zborniku za narodni život i običaje, koji sadrže plesnu građu, te ga usporediti s vlastitim terenskim istraživanjima na istim lokalitetima i u koreografiranim izvedbama na sceni. Treći će dio biti posvećen raščlambi marginalnih pojava u društvenim znanostima i u životu, analizi uloge spola i roda u plesnim zbivanjima u različitim kontekstima, a raspravljat će se i o ulozi moći, odnosno načinima kako se iz plesa kao neverbalne komunikacije mogu iščitati društveni odnosi u zajednici. Naposljetku, ukazat će se selektivnost istraživača i kazivača u izboru i prikazu relevantnih aspekata običaja i zbivanja, ističući njihove osnovne i središnje (glasnije, zanimljivije, atraktivnije) dijelove, a marginalizirajući njihove novije aspekte ili one manje atraktivne i rubne aktivnosti, čime pristupnica pretendira analizirati procese stvaranja kulture.
4. Prijedlog povjerenstva Vijeću
Na temelju izloženoga povjerenstvo procjenjuje da tema disertacije pod naslovom Ples i rod pripada znanstvenom polju etnologije te da je Filozofski fakultet ovlašten za to polje. Istodobno se pozitivno ocjenjuje znanstveni doprinos predložene teme u tematiziranju ispresijecanja središnjega i marginalnoga s obzirom na rodne uloge u različitim kontekstima plesnih zbivanja. Stoga povjerenstvo procjenjuje da je predložena tema prihvatljiva te da pristupnica može pristupiti izradi disertacije. Dr. sc. Tvrtka Zebeca, na čijim se teorijskim radovima velikim dijelom temelji prijedlog disertacije, procjenjujemo kao meritornoga mentora.
Povjerenstvo
dr. sc. Lada Čale Feldman, Institut za etnologiju i folkloristiku
predsjednica povjerenstva
dr. sc. Ines Prica, Institut za etnologiju i folkloristiku
članica povjerenstva
dr. sc. Tvrtko Zebec, Institut za etnologiju o folkloristiku
član povjerenstva
Dr. sc. Damir Boras, izv. prof. 30. rujna 2003.
Dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
Dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
Predmet: mr. sc. Zvonimir Jakobović –
Izvještaj o ispunjavanju uvjeta za
izradbu i obranu disertacije izvan doktorskog studija
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 14. srpnja 2003. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Zvonimir Jakobović uvjete propisane člankom 51., stavkom 1., Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovim Razvoj hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja, s dr. sc. Damirom Borasom, izv. profesorom, kao mentorom.
O tome podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
1. Obrazovanje, zaposlenja i djelatnosti
Zvonimir Jakobović rođen je 1937. godine u Brčkom. Diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakulteut 1968. godine studij eksperimentalne fizike, te stekao stručni naziv diplomiranoga inženjera fizike.
Od 1961. godine bio je zaposlen na Zavodu za medicinsku fiziku Sveučilišta u Zagrebu, odnosno nakon njegova preustroja na Zavodu za fiziku i matematiku Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, prvo kao tehnički suradnik, a nakon diplomiranja kao asistent. Od 1975. godine zaposlen je u Leksikografskom zavodu u Zagrebu u zvanju urednika Tehničke enciklopedije. Od 1983. godine bio je rukovoditelj Odjela stručnih izdanja, od 1990. godine rukovoditelj Stručno-redakcijskog odjela, a u studenome 2001. godine imenovan je glavnim urednikom Tehničkoga leksikona, novoga projekta Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, na kojemu trenutno radi.
Uz redovno zaposlenje bio je profesor na Višoj medicinskoj školi u Zagrebu od 1969. do 1985. godine, a od 1997. godine izabrani je viši predavač i pročelnik Katedre za fiziku na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu.
Znanstveno, stručno i publicističko djelovanje odvijalo se u trima područjima: u dozimetriji ionizirajućeg zračenja, u mjeriteljstvu, osobito u normizaciji naziva fizikalnih veličina i mjernih jedinica, te u istraživanjima razvoja i tvorbe hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja.
Objavio je više od 250 naslova, među kojima su znanstveni radovi, stručne i stručno-popularne knjige, stručni i stručno-popularni radovi te prilozi u enciklopedijama i leksikonima. Među njima su knjige Leksikon mjernih jedinica (tri izdanja), Ionizirajuće zračenje i čovjek, Fizika i elektronika, Uvod u radioamaterizam (sedam izdanja) i dr.
Od 1990. godine surađivao je na nekoliko znanstvenih projekata, među kojima su: Primarni elektromagnetni laboratorij i Mjeriteljsko-tehnička dijagnostika i pouzdanost (voditelji akademik Vojislav Bego i prof. dr. sc. Josip Butorac), Enciklopedija na elektroničkim medijima (glavni istraživač prof. dr. sc. Nenad Prelog), a od 2002. godine na projektu Hrvatska rječnička baština i prikaz rječničkog znanja (br. 0130464, glavni istraživač prof. dr. sc. Damir Boras).
Poslijediplomski studij informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je 2000. godine i dovršio ga 3. listopada 2002. obranom magistarskog rada pod naslovom Mjeriteljski pojmovi u najstarijim hrvatskim rječnicima.
Suradnik je Državnoga zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo. a od Vlade RH je u dva mandata imenovan članom Središnjega savjeta toga zavoda.
Godine 1992. pokrenuo je časopis Radio HRS, kojemu je do danas glavni urednik. Za rad na području tehničke kulture i populariziranja tehnike nagrađen je Državnom nagradom tehničke kulture Faust Vrančić za 1999. godinu.
U popisu objavljenih radova ističu se radovi u kojima obrađuje hrvatsko tehničko i prirodoznanstveno nazivlje te njegovo normiranje i definiranje, osobito u publikacijama.
2. Obrazloženje teme disertacije
Za temu svoje disertacije kandidat predlaže analizu razvoja hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja, što je važno radi jednoznačnosti i pouzdanosti takvoga nazivlja, osobito u doba svekolikih europskih i svjetskih integracija i prilagodbe zakona, podzakonskih dokumenata i drugih javnih dokumenata zakonodavstvu Europske unije, za što je potrebno sustavno normiranje hrvatskoga tehničkoga nazivlja, koje nije moguće obaviti bez poznavanja i istraživanja nastanka i razvoja hrvatskoga nazivlja u području tehnike i srodnih znanstvenih disciplina.
Područje predloženog rada je hrvatsko tehničko i prirodoznanstveno nazivlje koje se rabi u stručnoj literaturi, udžbenicima, leksikonima, rječnici, normama i sl., a cilj je ustanoviti dosadašnje postupke stvaranja i razvijanja tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja te okolnosti njegova nastanka i normiranja. Primjene tih spoznaja moguće su pri izboru i tvorbi suvremenoga hrvatskoga nazivlja u spomenutim područjima.
Osnova istraživanja je praćenje razvoja toga nazivlja i njegova leksikografska analiza s obzirom na izvor, podrijetlo, struku i mjesto pojavljivanja, počevši od najstarijih hrvatskih rječnika, zatim obrada prvih tehničkih i prirodoznanstvenih publikacija na hrvatskome jeziku u 19. st., te uspoređivanje strukovnoga nazivlja u tim izvorima s današnjim hrvatskim nazivljem.
Prateći rezultat tih istraživanja bit će bibliografija tehničkih i prirodoznanstvenih publikacija na hrvatskome jeziku, od njihovih početaka do pojave prvih strukovnih knjiga, te bibliografija do sada objavljenih stručnih i znanstvenih radova koji su obrađivali ovu temu.
3. Ocjena i prijedlog stručnog povjerenstva
Povjerenstvo procjenjuje kako će rezultati tih istraživanja i postavljeni kriteriji njihova vrednovanja bit oslonac za odabir i tvorbu novoga stručnog hrvatskog nazivlja, što je osobito važno pri pisanju, prevođenju i prerađivanju stručnih publikacija i normativnih dokumenata na hrvatskome jeziku, te pri izradbi rječnika, leksikona i enciklopedija.
Na temelju iznesenoga i uvidom u priloženu dokumentaciju, povjerenstvo utvrđuje sljedeće:
1. mr. sc. Zvonimir Jakobović ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja Društvene znanosti, polja Informacijske znanosti,
2. sudjeluje u istraživačkom radu na znanstvenim projektima više od godinu dana, te ima objavljene znanstvene radove iz tematike koju predlaže u disertaciji.
Povjerenstvo stoga zaključuje da mr. sc. Zvonimir Jakobović zadovoljava uvjete propisane člankom 51., stavkom 1., Zakona o visokim učilištima, te predlaže da mu se dopusti pristupanje izradbi i obrani disertacije pod naslovom Razvoj hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja, a da se kao mentor imenuje dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
Dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
Dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
Dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
Dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
Dr.sc. Damir Boras, izv. prof.
Dr.sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
Zagreb, 30. 09.2003.
Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta za pristupanje
izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija
i prihvaćanju predložene teme za mr. sc. Mariju Putica
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. travnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje treba podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr.sc. Marija Putica uvjete propisane člankom 51., stav 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija i mentor dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i prijedlog teme disertacije podnosimo Vijeću sljedeće
I Z V J E ŠĆ E
Mr.sc. Marija Putica rođena je 31. kolovoza 1962. godine u Blizancima. Studij opće i komparativne književnosti i bibliotekarstva završila je u Sarajevu, a poslijediplomski studij informacijskih zanosti 1999. godine u Varaždinu. Radi kao asistent na Pedagoškom fakultetu u Mostaru i suradnica je u Media Plan Institutu zadužena za pitanja primjene informacijske tehnologije u javnom informiranju. U novinarskoj školi istoimene organizacije drži nastavu iz kolegija Internet novinarstvo. Predavač je i u novinarskoj školi koja djeluje u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta iz Zagreba i Poslovnih komunikacija iz Mostara. Član je niza međunarodnih organizacija iz informatike, školstva i kulture. Udana je i ima dvoje djece.
Za disertaciju mr.sc. Marija Putica predlaže naslov Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija. U prijedlogu istraživanja navodi da je tema dizajniranja alata za učenje i pretraživanje, tema koja je vrlo aktualna u svim područjima znanosti. Problem se promatra sa stajališta osposobljenosti za samostalno učenje i sa stajališta pogodnosti izvora informacija za samostalno učenje. U učenju na daljinu se posebna pozornost posvećuje uporabi medija i nove tehnologije u učenju. Kandeidatkinja navedi istraživanja koja pokazuju mnogo jači utjecaj medija na učenike od utjecaja obrazovnog sustava. Smanjene su razlike između učenja, zabave i informiranja, a glavnu riječ u tome vodi industrijski a ne obrazovni sektor. Stoga se obrazovanje nalazi pred opasnošću da izgubi primat u obrazovanju učenika. Predstavljeni su primjeri obrazovanja putem medijske tehnologije a kandidatkinja se u istraživanju sprema analizirati multimedijski obrazovni programi kako bi pokazala prednosti i nedostatke u njihovom dizajniranju.
U interdisciplinarnom istraživanju bit će predstavljeni alati za učenje na daljinu i njihova primjena u obrazovnim projektima u svijetu i u R Hrvatskoj.
Model organizacije informacijske podrške razvoju, kroz analizu škola za učenje na daljinu u Hrvatskoj i škola u svijetu izdvojit će primjeri, uzor po kojemu bi se te škole trebale graditi. Model će ponuditi i upute za online vođeno učenje.
Predloženu temu disertacije Povjerenstvo smatra veoma suvremenom i znanstveno opravdanom. Povjerenstvo je također zaključilo da mr. sc. Marija Putica ispunjava uvjete Zakona o visokim učilištima, čl. 51., st. 1., jer je:
1) stekla akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja Informacijske znansoti,
2) sudjeluje više godina u istraživačkom radu u području informacijskih znanosti u znanstvenoj ustanovi
Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da mr.sc. Mariji Putica odobri izrada doktorske disertacije pod naslovom Dizajniranje alata za učenje na WWW i pretraživanje informacija, te da joj se za mentora odredi dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić.
Stručno povjerenstvo
Prof. dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić
Prof. dr.sc. Damir Boras
Prof.dr.sc Vladimir Mateljan
ODSJEK ZA POVIJEST
FILOZOFSKOG FAKULTETA
- SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet:
Izvještaj o pristupanju izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija
- prijava disertacije: mr. sc. Željko Holjevac
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 12. svibnja 2003. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo da li mr. sc. Željko Holjevac zadovoljava uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom HRVATSKO-MAĐARSKI ODNOSI 1860.-1873. GODINE. Za mentora se predlaže dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor. Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Željko Holjevac podnio je 7. travnja 2003. godine zahtjev za odobrenje postupka izrade i obrane disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom HRVATSKO-MAĐARSKI ODNOSI 1860.-1873. GODINE. Uz zahtjev je priložio: životopis, popis objavljenih radova i separate radova, bilježnički ovjerene preslike diploma o završetku dodiplomskog studija (diplomirani povjesničar - povijesti kao jednopredmetne grupe) i poslijediplomskog studija (magistar humanističkih znanosti, polje povijest) i sinopsis disertacije.
Mr. sc. Željko Holjevac rođen je 15. prosinca 1973. godine u Brinju (Otočac), gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je polazio u Otočcu i završio je u Senju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1997. godine studij povijesti. Na istom Fakultetu obranio je 29. listopada 2002. godine magistarski rad pod naslovom Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijećenog apsolutizma do građanskog društva (od polovice 18. do polovice 19. stoljeća). Od 1. prosinca 1998. godine radi kao znanstveni novak u Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu.
Na temelju priloženih dokumenata i objavljenih radova ovo je Stručno povjerenstvo zaključilo da mr. sc. Željko Holjevac ima:
1. akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest;
2. više objavljenih znanstvenih radova iz tematike disertacije u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom: Jezik i nacija u hrvatskim i srpskim nacionalnim ideologijama: Starčevićeva polemika iz 1852. godine, Migracijske teme, 3/XV, Zagreb 1999, 289-321; Odnos narativnih i kartografskih izvora prema ekohistoriji Triplex Confiniuma, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32-33, Zagreb 2000, 371-82; Pravila Družtva za jugoslavensku pověstnicu: nacrt, potvrda, prijedlog izmjene (185/51.-1857-1864/65.), Historijski zbornik LIV; Zagreb 2001, 187-200; da ima više objavljenih radova i u časopisima bez kategorizacije; da ima objavljenu jednu knjigu i
3. da ima pet (5) godina istraživačkog rada u Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar".
Mr. sc. Željko Holjevac predložio je temu disertacije pod naslovom: Hrvatsko-mađarski odnosi 1860.-1873. godine. Kandidat smatra da hrvatsko-mađarski odnosi u tom razdoblju, uza sve vrijedne radove o tome, ipak nisu dovoljno istraženi. Odnosi između Hrvata i Mađara, koji su stoljećima živjeli u istoj državi i uspostavljali mnogostruke komunikacije, veoma su značajni za hrvatsku povijest u razdoblju od 1860.-1873. godine. To je dobro poznato u historiografiji. Pa ipak, dosadašnja istraživanja hrvatsko-mađarskih odnosa uglavnom su se bavila Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine. Ti su radovi o odnosima tih dvaju naroda otvorili niz pitanja na koja kandidat želi pronaći odgovor u svom istraživanju, ali postaviti i mnoga druga istraživačka pitanja o odgovoriti na njih.
Izvore za tu temu sadrže brojni fondovi Hrvatskog državnog arhiva (spisi Hrvatskog sabora, Namjesničkog vijeća, Hrvatske dvorske kancelarije, Predsjedništva Zemaljske vlade, Županijskih skupština, političkih stranaka, obitelji Bedeković-Komorski, Hellenbah, Rauch, Šokčević i dr.), Arhiva HAZU u Zagrebu (ostavština M. Bogovića, I. Kukuljevića, E. Kvaternika, M. Mrazovića, M. Ožegovića, F. Račkog, J. J. Strossmayera, B. Šuleka i dr.), Zbirke rijetkosti NSK u Zagrebu (ostavštine J. Miškatovića, I. Vončine, I. Mažuranića i dr.), te Mađarskog državnog arhiva u Budimpešti (naročito Abszolutizmus kori levéltár, Polgári kori kormanyhatóságok levéltárai i dr.). Važnih podataka ima i u tadašnjem tisku, u hrvatskom (Agramer Zeitung, Domobran, Hervat, Narodne Novine, Pozor, Obzor i dr.) i u mađarskom (Magyar Hirlap, Magyar Sajto, Pester Loyd, Pesti Napló i dr.). Dragocjene podatke o tome sadrži i objavljena građa (saborski spisi i dnevnici, neke korespondencije i sl.), te političke brošure koje su pisali F. Deák, Lj. Gaj, E. Kvaternik, L. Mocsáry, M. Ožegović, F. Rački, I. Kukuljević, L. Hellenbah, L. Szalay i dr. Građa o odnosima tih dvaju naroda nalazi se u bečkim arhivima, te u brojnim njemačkim novinama iz tog razdoblja itd. Kandidat je već obavio veći dio tih istraživanja u našim arhivima.
Vremensko razdoblje od obnove ustavnosti u Hrvatskoj i Ugarskoj 1860. do revizije Hrvatsko-ugarske nagodbe 1873. godine nije odabrano slučajno. Kandidat smatra da je to razdoblje hrvatsko-mađarskih odnosa po mnogo čemu komplementarna cjelina koja se kronološki smješta između sloma Bachova sustava i početka Mažuranićeve ere. Zaključio je da je to ustvari ključno razdoblje hrvatsko-mađarskih odnosa u 19. stoljeću, jer oni tada poprimaju novu kvalitetu bitno drugačiju od one u prijašnjim razdobljima.
Kandidat s pravom polazi od uvjerenja da je Hrvatsko-ugarska nagodba 1868. samo dio složene problematike hrvatsko-mađarskih odnosa i veza u tom razdoblju. Zato želi da hrvatsko-mađarske interakcije istraži na područjima: političke akcije, političkog sistema, organizacije političke zajednice, procesa izgradnje modernih nacija, pravnog sustava, izgradnje modernog društva, modernizacije gospodarstva, kulture, vjere, ideologije itd. Polazeći od procesa modernizacije i integracije (društva i nacije), koji su tada vrlo snažno utjecali na razvitak svih naroda u Habsburškoj monarhiji, proučavao bi probleme strukture vlasti i moći, slobode, modernih institucija, pravosuđa, zakonodavstva, uprave, apsolutizma i federalizma, dualizma, liberalizma, državnosti, financija, komunikacija, parlamentarizma, narodnosti, nacionalizma, identiteta, medija, jezika, školstva, političkih stranaka, znanosti, kulture, slike drugoga, vjere itd. A to svakako zahtijeva interdisciplinarni pristup, te dobro poznavanje domaće i strane literature, ne samo historiografske nego i teorijske naravi.
Doktorski rad bi podijelio u tri osnovne cjeline. U prvom dijelu doktorske radnje dao bi ukupni pregled hrvatsko-mađarskih odnosa i bitne razvojne interakcije između ta dva naroda od kraja 1860. do 1873. godine. U drugom dijelu problematizirao bi više aspekata tih odnosa i međusobnih komparacija na području politike, prava, društva, gospodarstva, kulture, ideologije, etničkog i nacionalnog identiteta, identiteta drugoga itd. U trećem dijelu analizirao bi pitanje Međimurja, Rijeke i Vojne krajine, jer ta pitanja zauzimaju posebno mjesto u širokom spektru hrvatsko-mađarskih odnosa u toma razdoblju.
Kao vidimo, hrvatsko-mađarski odnosi od 1860. do 1873. godine svojim sadržajem obuhvaćaju širu problematiku političke, društvene, međunarodno-pravne, gospodarske, kulturne i socijalne povijesti. Nema sumnje da bi istraživanje te teme donijelo niz novih spoznaja iz hrvatske političke, kulturne i socijalne povijesti iz tog razdoblja.
Zaključak i prijedlog
Na temelju izloženog Stručno povjerenstvo zaključuje:
1. Mr. sc. Željko Holjevac zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija.
2. Tema disertacije je opravdana jer je usmjerena na nedovoljno istražene povijesne procese u hrvatskom društvu druge polovice 19. stoljeća i pridonosi širenju saznanja u području historiografije.
3. S obzirom na područje istraživanja (politička, kulturna i socijalna povijest, zn. polje: povijest) Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je provesti postupak obrane disertacije.
4. Za mentora se predlaže dr. sc. Petar Korunić, red. profesor.
U skladu s tim ovo Stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da, u skladu s člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima, prihvati prijavu teme disertacije mr. sc. Željka Holjevca pod naslovom: HRVATSKO-MAĐARSKI ODNOSI 1860.-1873. GODINE i za mentora odredi dr. sc. Petra Korunića red. profesora.
U Zagrebu, 1. rujna 2003.
Stručno povjerenstvo:
_________________________________
Dr. sc. Petar Korunić, red. prof.
_________________________________
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.
_________________________________
Dr. sc. Iskra Iveljić, docent
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof.
Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.
Dr. sc. Božena Vranješ, izv. prof.
Zagreb, 17. rujna 2003.
Filozofski fakultet
Fakultetsko vijeće
Dopisom Snata Sveučilišta u Zagrebu od 23. siječnja 2003. obaviješteni smo da naslov disertacije mr. Davora Kovačića Sustav policije u NDH treba preoblikovati kako bi se jasnije vidio sadržaj istraživanja koji se kani provesti. Kanidat je postupipo u svezi tim zahtjevom te u dogovoru s mentorom predlaže naslov: Razvoj i djelovanje policijsko-siguronosnog sustava NDH od 1941-1945. godine. Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati novi naslov disertacije.
U Zagrebu, 17. rujna 2003.
Stručno povjerenstvo
Prof. dr. Ljubomir Antić
Prof dr. Mira Kolar
Prof. dr. Božena Vranješ
dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik, predsjednik Stručnog povjerenstva
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor, član Stručnog povjerenstva
dr. sc. Mira Kolar, redoviti profesor, član Stručnog povjerenstva
Predmet:
Četvrto izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu ispunjava li mr. sc. Nikica Barić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije i može li mu se odobriti predložena tema
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 11. listopada, Odlukom br. 04-6-77-2002., imenovani smo članovima Stručnog povjerenstva za ocjenu ispunjava li mr. sc. Nikica Barić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti predložena tema disertacije Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995.
Nakon pomne analize zakonskih uvjeta i znanstvene utemeljenosti predložene teme, u Izvješću od 1. studenog 2002. predložili smo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupniku mr. sc. Nikici Bariću odobri pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i da odobri temu njegove disertacije pod naslovom Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta je prihvatilo izvješće. Međutim, na 6. sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu od 14. siječnja 2003. pod točkom 6. odlučeno je da se Stručnom povjerenstvu preporuči preoblikovanje naslova disertacije mr. sc. Nikice Barića (dopis broj 02-17/288/1-2002), o čemu je Povjerenstvo obaviješteno dopisom dekana Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Nevena Budaka od 3. veljače 2003. (broj 04-6-77-2002.). Senat Sveučilišta pritom nije objasnio zbog čega smatra da treba preoblikovati predloženi naslov, niti je navedeno zašto naslov nije prihvatljiv.
Premda je Povjerenstvo smatralo da je predloženi naslov u potpunosti jasan i da se iz njega može razumjeti da je tema disertacije sveobuhvatni prikaz Republike Srpske Krajine, tvorevine srpskih pobunjenika i JNA na području Republike Hrvatske 1990.-1995., postupilo je u skladu s preporukom Senata i u dogovoru s predloženikom mr. sc. Nikicom Barićem predloženi naslov proširio podnaslovom s kojim je precizirana tema disertacije. Novi naslov glasio je Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. (uspostava, glavne značajke i slom).
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta prihvatilo je novi naslov. Međutim, Senat Sveučilišta u Zagrebu je na 9. sjednici od 15. travnja 2003. pod točkom 6 zaključio da se i taj novi prijedlog vrati Povjerenstvu s preporukom da ga ponovno razmotri i preoblikuje. Naglašavamo, da je i ovaj put zaključeno samo da naslov teme treba ponovno razmotriti i preoblikovati, ali nije objašnjeno u čemu je problem.
O tome je Stručno povjerenstvo obaviješteno dopisom dekana Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Nevena Budaka od 9. svibnja 2003., ur. br. 04-6-77-2002., na temelju dopisa Sveučilišta u Zagrebu od 25. travnja 2003., ur. broj 01-44/91/1-2003.
Povjerenstvo je postupilo u skladu s preporukom Senata i uz suglasnost mr. Nikice Barića prihvatilo novi naslov Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom) koji je sa znanstvenog stajališta u potpunosti odgovarao sadržaju iznesenom u sinopsisu doktorske disertacije, tj. da se iz njega može razumjeti da će disertacija sadržavati sveobuhvatni prikaz Republike Srpske Krajine, tvorevine srpskih pobunjenika i JNA na području Republike Hrvatske 1990.-1995. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta prihvatilo je novi naslov.
Međutim, Senat Sveučilišta u Zagrebu je na 13. sjednici od 8. srpnja 2003. pod točkom 6 zaključio da se i taj treći prijedlog vrati Povjerenstvu s preporukom da se naziv Republika Srpska Krajina stavi pod navodnike. O tome je Stručno povjerenstvo obaviješteno dopisom dekana Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Nevena Budaka od 25. rujna 2003., ur. br. 04-6-77/4-2002, na temelju dopisa Sveučilišta u Zagrebu od 28. srpnja 2003., ur. broj 02-44/190/1-2003.
Iako Povjerenstvo smatra da je prethodni naslov u skladu sa znanstvenim ciljem istraživanja, postupilo je u skladu s preporukom Senata i uz suglasnost mr. Nikice Barića prihvatilo novi naslov “Republika Srpska Krajina” na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)
U skladu s tim Povjerenstvo predlaže Senatu da prihvati temu doktorske disertacije mr. sc. Nikice Barića pod naslovom
“Republika Srpska Krajina” na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik,
predsjednik
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof., član
dr. sc. Mira Kolar, red. prof., član
Zagreb, 1. listopada 2003.
Prilozi:
1. Ponovljeno Izvješće Stručnog povjerenstva
2. Kratak izvod s obrazloženjem Stručnog povjerenstva iz Izvješća od 1. studenog 2002.
3. Sinopsis doktorske disertacije mr. sc. Nikice Barića
Nakon pregleda dokumentacije mr. Nikice Barića (molba, životopis, popis radova, ovjerena preslika fakultetske diplome, preslika potvrde o magistriranju, sinopsis disertacije, potvrda o istraživačkom radu) i Upute Fakultetskog vijeća FF o pisanju izvješća, Stručno povjerenstvo utvrdilo je da pristupnik mr. Nikica Barić
ima akademski stupanj magistra znanosti
iz znanstvenog područja humanističkih znanosti znanstveno polje povijest (Diploma o stečenoj stručnoj spremi sedmog (VII/1) stupnja od 3. ožujka 2000. s potpisom prof. dr. sc. Mirka Gojmerca; Potvrdnica dekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Nevena Budaka od 7. lipnja 2002., br. 04-5-22-2002., da je pristupnik 6. lipnja 2002. obranio magistarski rad Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945.)
i da ima više od godinu dana istraživačkog rada
na Hrvatskom institutu za povijest (Uvjerenje Hrvatskog instituta za povijest od 17. lipnja 2002., ur. broj 02-593-02, s potpisom šefa stručne službe Ivice Šuška).
Osim toga, željeli bismo naglasiti, da pristupnik ima pet izvornih znanstvenih radova iz novije povijesti, koji nisu iz tematike disertacije, ali koji dodatno potvrđuju kvalificiranost pristupnika. Dakle, pristupnik
zadovoljava sve uvjete
zadane člankom 51. stavak 1 Zakona o visokim učilištima.
Izrada predložene teme omogućit će rekonstrukciju nastanka, razvoja, djelovanja i sloma Republike Srpske Krajine (RSK), koja je proglašena početkom 1992. godine i koja je obuhvaćala dijelove Republike Hrvatske pod kontrolom Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pobunjenih hrvatskih Srba na rubnim područjima Hrvatske uz granicu s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.
Pristupnik će svojom disertacijom omogućiti spoznaju o uzrocima i oblicima utjecaja velikosrpske politike na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i na njegovo političko organiziranje kada se javljaju prve zamisli o stvaranju teritorijalne autonomije za Srbe u Hrvatskoj u najnovijoj povijesti. Tijekom druge polovice 1991. pokrenuta je pobuna i agresija kojom su srpski pobunjenici i JNA zauzeli oko jedne trećine područja Republike Hrvatske s ciljem da se stvori RSK kao neovisna država koja bi se ujedinila sa Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, a konačno i sa Srbijom i Crnom Gorom. Poseban naglasak pristupnik će dati prikazu političkih, društvenih i gospodarskih odnosa koji su vladali na pobunjenim i okupiranim područjima Republike Hrvatske. RSK, nastala iz srpskih autonomnih oblasti (SAO) koje su u Hrvatskoj proglašene tijekom 1990. i 1991., postojala je do 1995., kada su oslobođeni dijelovi zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije. Tijekom mjeseca studenoga 1995. dogovorena je mirna reintegracija okupiranih područja Baranje, dijela Slavonije i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske.
Doktorska disertacija zasnivati će se uglavnom na arhivskim dokumentima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine o organizaciji vlasti i drugim aspektima života u njoj – npr. o organizaciji političkog života i političkih stranaka, stanju gospodarstva i uvjetima života, pregovorima s hrvatskim vlastima. Pristupnik će koristiti i dostupni tisak pobunjenih Srba na okupiranim područjima i literaturu koja se bavi ovim razdobljem najnovije hrvatske povijesti, a koja je objavljena u Hrvatskoj i inozemstvu.
Predložena disertacija bitno će pridonijeti boljem poznavanju najnovije hrvatske povijesti, odnosnu razdoblja u kojem je nastala današnja Republika Hrvatska, a posebno s toga što je to razdoblje gotovo potpuno neistraženo s gledišta povijesne znanosti.
S obzirom na navedeno, jasno je da je riječ o disertaciji s područja historiografije. Time je zadovoljen uvjet da Filozofski fakultet bude ovlašten za predloženo znanstveno polje, u ovom slučaju za znanstveno polje povijesti.
Stručno povjerenstvo potvrđuje da se predloženi mentor dr. sc. Zdenko Radelić može prihvatiti, s obzirom da je njegovo dosadašnje istraživanje usmjereno na proučavanje nacionalne povijesti nakon 1945. i da vodi projekt Stvaranje Republike Hrvatske i Domovinski rat 1991.-1995.-1998. na Hrvatskom institutu za povijest.
Na temelju navedenoga Stručno povjerenstvo još jednom potvrđuje usklađenost prijedloga pristupnika mr. sc. Nikice Barića sa zakonskim uvjetima i predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri mr. sc. Nikici Bariću postupak za izradu, obranu i odabir teme disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom
“Republika Srpska Krajina” na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)
dr. sc. Zdenko Radelić, viši znanstveni suradnik, predsjednik Povjerenstva
dr. sc. Nikša Stančić, redovni profesor, član Povjerenstva
dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član Povjerenstva
U Zagrebu, 19. svibnja 2003.
Prilog 2.
Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. (uspostava, glavne značajke i slom)
sada: “Republika Srpska Krajina” na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)
Izrada predložene teme omogućit će rekonstrukciju nastanka, razvoja, djelovanja i sloma Republike Srpske Krajine (RSK), koja je proglašena početkom 1992. godine i koja je obuhvaćala dijelove Republike Hrvatske pod kontrolom Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pobunjenih hrvatskih Srba na rubnim područjima Hrvatske uz granicu s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.
Pristupnik će svojom disertacijom omogućiti spoznaju o uzrocima i oblicima utjecaja velikosrpske politike na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj i na njegovo političko organiziranje kada se javljaju prve zamisli o stvaranju teritorijalne autonomije za Srbe u Hrvatskoj u najnovijoj povijesti. Tijekom druge polovice 1991. pokrenuta je pobuna i agresija kojom su srpski pobunjenici i JNA zauzeli oko jedne trećine područja Republike Hrvatske s ciljem da se stvori RSK kao neovisna država koja bi se ujedinila sa Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, a konačno i sa Srbijom i Crnom Gorom. Poseban naglasak pristupnik će dati prikazu političkih, društvenih i gospodarskih odnosa koji su vladali na pobunjenim i okupiranim područjima Republike Hrvatske. RSK, nastala iz srpskih autonomnih oblasti (SAO) koje su u Hrvatskoj proglašene tijekom 1990. i 1991., postojala je do 1995., kada su oslobođeni dijelovi zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije. Tijekom mjeseca studenoga 1995. dogovorena je mirna reintegracija okupiranih područja Baranje, dijela Slavonije i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske.
Doktorska disertacija zasnivat će se uglavnom na arhivskim dokumentima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine o organizaciji vlasti i drugim aspektima života u njoj – npr. o organizaciji političkog života i političkih stranaka, stanju gospodarstva i uvjetima života, pregovorima s hrvatskim vlastima. Pristupnik će koristiti i dostupni tisak pobunjenih Srba na okupiranim područjima i literaturu koja se bavi ovim razdobljem najnovije hrvatske povijesti, a koja je objavljena u Hrvatskoj i inozemstvu.
Predložena disertacija bitno će pridonijeti boljem poznavanju najnovije hrvatske povijesti, odnosno razdoblja u kojem je nastala današnja Republika Hrvatska, a posebno stoga što je to razdoblje gotovo potpuno neistraženo s gledišta povijesne znanosti.
Prilog 3.
SINOPSIS DOKTORSKE DISERTACIJE
“Republika Srpska Krajina” na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)
Namjera ove doktorske disertacije je prikazati nastanak, razvoj i slom Republike Srpske Krajine, koja je proglašena u prosincu 1991. godine i koja je obuhvaćala sve dijelove Republike Hrvatske koje su do Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. zauzeli i pod svojom kontrolom držali Jugoslavenska narodna armija (JNA) i pobunjeni hrvatski Srbi. RSK je nastala iz srpskih autonomnih oblasti (SAO) koje su u Hrvatskoj proglašene tijekom 1990. i 1991. godine. RSK je postojala do 1995. godine, kada su u akcijama hrvatske vojske i policije oslobođeni najveći dijelovi hrvatskog teritorija. Početkom svibnja 1995. u hrvatskoj akciji “Bljesak" oslobođen je okupirani dio zapadne Slavonije, a početkom kolovoza u akciji "Oluja" oslobođena su okupirana područja Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije. Tijekom studenog 1995. dogovorena je mirna reintegracija okupiranih područja Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema u sastav Republike Hrvatske.
U prvom dijelu disertacije prikazat ću nastanak i razvoj velikosrpske politike Slobodana Miloševića krajem 1980-ih godina i njezin utjecaj na srpsko stanovništvo u Hrvatskoj. Nakon toga prikazat ću političko organiziranje Srba u Hrvatskoj, koji se s pojavom novih nekomunističkih stranaka u Hrvatskoj (i tadašnjoj Jugoslaviji) organiziraju u Srpsku demokratsku stranku, ali i neke druge političke stranke i kulturno-prosvjetna društva. Istovremeno se javljaju prve zamisli o stvaranju određenog oblika autonomije za Srbe u Hrvatskoj, što je i oživotvoreno stvaranjem zajednica općina Like i sjeverne Dalmacije sa sjedištem u Kninu, a zatim i stvaranjem Srpske autonomne oblasti Krajina. Tijekom 1990. i prve polovice 1991. napetosti između srpske manjine i novih hrvatskih vlasti se pojačavaju, a tijekom druge polovice 1991. vodi se rat u kojem su srpski pobunjenici i JNA zauzeli oko jednu trećinu hrvatskog teritorija. Na ovim područjima osnovana je Republika Srpska Krajina, teritorij koje je bio pod zaštitom snaga Ujedinjenih naroda koje su se u Hrvatskoj rasporedile u skladu s mirovnim planom Cyrusa Vancea. Ipak, dolaskom snaga UN-a nije razriješen problem okupiranih područja, odnosno RSK. Sve do 1995. i hrvatska i srpska strana su čvrsto ostale na svojim u potpunosti suprotstavljenim pozicijama. Dok je hrvatska strana tražila reintegraciju okupiranih područja u svoj sastav, pobunjeni Srbi su i dalje inzistirali na opstanku RSK kao države nezavisne od Hrvatske, koja bi se zatim ujedinila s Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, a konačno i sa Saveznom Republikom Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom). Konačno su okupirana područja reintegrirana u sastav Hrvatske vojnim akcijama, a jednim dijelom i mirnim putem.
Ova doktorska disertacija će se zasnivati uglavnom na arhivskim dokumentima RSK koji se čuvaju u Sabirnom arhivskom centru u Petrinji Državnog arhiva u Sisku. Radi se o većem broju arhivskih fondova (ukupno oko 100 kutija dokumenata) koji sadrže izvanredno zanimljive dokumente o organizaciji vlasti u RSK, kao i o različitim aspektima života u njoj – npr. o organizaciji političkog života i političkih stranaka, stanju gospodarstva i uvjetima života, pregovorima s hrvatskim vlastima, itd. Osim toga, namjeravam pregledati i dokumente RSK koji se čuvaju u arhivu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Smatram da dokumenti iz Arhivskog centra u Petrinji već i sami po sebi pružaju dovoljno podataka za izradu doktorske disertacije. Osim dokumenata, koristiti ću se i dostupnim tiskom koji su izdavali pobunjeni Srbi na okupiranim područjima, u prvom redu Službenim glasnikom RSK, memoarskom i drugom literaturom koja se bavi ovim razdobljem najnovije hrvatske povijesti, koja je objavljena dijelom u Hrvatskoj, dijelom u Srbiji a dijelom u drugim zemljama. Smatram da mi svi ovi izvori i literatura pružaju osnovicu za prikaz nastanka, razvoja i sloma RSK, s posebnim naglaskom na političke, društvene i gospodarske odnose koji su vladali u njoj. Samim time smatram da će moja disertacija bitno pridonijeti boljem poznavanju najnovije hrvatske povijesti, odnosno razdoblju u kojem je nastala današnja Republika Hrvatska, a posebno stoga što je to razdoblje gotovo potpuno neistraženo s aspekta povijesne znanosti.
Doktorsku disertaciju namjeravam podijeliti na sljedeća poglavlja:
1. Izvori i literatura
2. Nastanak i razvoj velikosrpske politike Slobodana Miloševića (1987.-1990.)
3. Organizacija srpske manjine u Hrvatskoj kao instrumenta Miloševićeve politike (1989.-1990.)
4. Ideje i stavovi Srba u Hrvatskoj o rješenju jugoslavenske krize i srpskog pitanja u Hrvatskoj
5. Osnivanje i organizacija Srpske autonomne oblasti Krajine i drugih srpskih autonomnih oblasti u Hrvatskoj (1990.-1991.)
6. Rat JNA i srpskih pobunjenika protiv Hrvatske kao oblik stvaranja nezavisne srpske države na okupiranim dijelovima hrvatskog teritorija (lipanj – prosinac 1991.)
7. Vanceov mirovni plan, dolazak snaga UN-a u Hrvatsku i međusrpski sukobi u vezi s prihvaćanjem i provedbom tog plana
8. Republika Srpska Krajina – ustroj, teritorijalno upravna podjela, organizacija vlasti
9. Politički život i političke stranke u RSK
10. Organizacija vojnih i policijskih snaga RSK
11. Odnosi prema Hrvatima i ostalom nesrpskom stanovništvu koje je ostalo živjeti u RSK nakon 1991. godine
12. Gospodarstvo Republike Srpske Krajine
13. Odnosi RSK s bosanskim Srbima i sa Saveznom Republikom Jugoslavijom
14. Odnosi RSK s Republikom Hrvatskom – novi vojni sukobi i pokušaji uspostave političkog dijaloga
15. Nestanak RSK u oslobodilačkim akcijama Hrvatske vojske i policije 1995. godine
16. Zaključak
17. Popis korištenih izvora i literature
mr. sc. Nikica Barić
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Predmet:
Četvrto izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu ispunjava li mr. sc. Nikica Barić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije i može li mu se odobriti predložena tema – izdvojeno mišljenje
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Kao član povjerenstva potpisao sam izvješće od 1. studenog 2002. kojim je Fakultetskom vijeću predloženo da mr. sc. Nikicu Bariću odobri temu doktorske disertacije ”Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995.”. Nakon što je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu prihvatilo izvješće, Senat Sveučilišta u Zagrebu je tri puta (14. siječnja, 14. travnja i 8. srpnja 2003.) odbacio prijedlog povjerenstva i Fakultetskog vijeća i zahtijevao da povjerenstvo preoblikuje naslov disertacije, pri čemu nijedanput nije obrazložilo svoj zahtjev.
Kao član povjerenstva potpisao sam sljedeća dva izvješća, kojima se predlagalo da se naslov disertacije proširi i da glasi najprije ”Republika Srpska Krajina 1990.-1991.-1995. (uspostava, glavne značajke i slom)”, a zatim ”Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)”. Zadnjim zaključkom Senat je izričito zatražio “da se riječi Republika Srpska krajina stave pod navodnike”.
Budući da Senat nijednom nije svoj zahtjev objasnio, ne mogu s njim ni diskutirati. Zbog toga zahtjev Senata ne mogu prihvatiti, to tim prije što smatram da predloženi naslov jasno definira temu disertacije i da formulacija naslova iz zadnjeg prijedloga povjerenstva – ”Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)” – kojom se konstatira da je Republika Srpska Krajina postojala na teritoriju Republike Hrvatske i da je nastala secesijom, sasvim precizno govori o značaju te tvorevine.
Prijedlog Senata ne prihvaćam ni iz načelnih razloga. Prihvatiti stavljanje imena povijesnih političkih tvorevina pod navodnike otvorilo bi raspravu o tome koje bi sve nazive iz hrvatske i svjetske povijesti trebalo u historiografskim radovima stavljati među navodnike. Takvu raspravu smatram znanstveno neplodnom, a također nepotrebnom s obzirom na današnji društveni kontekst historiografije, jer vjerujem da je Hrvatska danas dovoljno zrela i samosvjesna nacija da se ne mora bojati vlastite prošlosti, što je pokazao i Senat kada na zadnjoj sjednici, odobravajući temu disertacije s područja povijesne znanosti u vezi s Nezavisnom Državom Hrvatskom, nije ni pomislio na to da obnovi nekadašnji dugogodišnji postulat prema kojem se u historiografiji moralo pisati tzv. NDH.
Zbog toga predlažem Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da od Senata Sveučilišta u Zagrebu zatraži pismeno objašnjenje svog zahtjeva, a da dotle mr. sc. Nikici Bariću, kako ne bi bio nepotrebno i bez svoje krivnje oštećen, odobri temu doktorske disertacije pod naslovom ”Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)”.
Zagreb, 2. listopada 2003.
Član povjerenstva:
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Izvješće o doktorskoj disertaciji
mr.sc. Nataše Šimić
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 14.VII. 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Nataše Šimić pod naslovom Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu disertaciju, pa podnosi Vijeću sljedeće
Izvješće
Doktorska disertacija mr.sc. Nataše Šimić ima 188 stranica teksta koji uključuje velik broj tablica i grafičkih prikaza, 120 referenci u popisu korištene literature te 55 stranica priloga.
U uvodu disertacije autorica najprije iznosi opće spoznaje koje se tiču stresa i njegovih posljedica, a potom podrobno opisuje suvremene interakcijske modele stresa i načina suočavanja sa stresom. Drugi dio uvoda autorica je posvetila iscrpnom prikazu istraživanja učinaka različitih stresora u kojima su praćeni indikatori aktivnosti autonomnog živčanog sustava. Prema navodima autorice, najčešće su ispitivani različiti parametri srčane aktivnosti kao što su promjena srčane frekvencije, zatim disanje, različite promjene na koži itd. U uvodu su kritički opisani i različiti postupci prikupljanja podataka o fiziološkim varijablama te različiti načini njihove statističke obrade. Kraj uvoda posvećen je opisu psihofizioloških reakcija na ispitni stres, što je usko povezano s ciljem i problemima provedenog istraživanja.
Cilj doktorske disertacije mr.sc. Nataše Šimić bio je utvrditi neke kvantitativne i kvalitativne razlike u strukturi onoga što se naziva ispitnim stresom i to na osnovi praćenja promjena različitih psihofizioloških varijabli u predispitnom, ispitnom i postispitnom razdoblju.
U skladu s ciljem postavljeni su i problemi istraživanja:
Utvrditi referenične parametre i promjene psihofizioloških varijabli (veličina i varijabilitet R-R intervala, stanje anksioznosti, opća i visoka aktivacija, te bojazan od ispita) tijekom predispitnog perioda.
Kontinuirano registrirati promjene veličine i varijabiliteta R-R intervala pet minuta prije, tijekom i pet minuta nakon ispita.
Ispitati promjene psihofizioloških varijabli u postispitnom periodu (jedan i 10 dana nakon ispita).
Utvrditi moguće efekte prethodnog ispitnog iskustva, težine ispita i anksioznosti na veličinu psihofizioloških reakcija.
Pokušati razlučiti efekte emocionalne komponente stresa od efekata mentalnog napora na parametre sinus aritmije za vrijeme ispita.
U ispitivanju je sudjelovalo 12 ispitanica, studentica prve godine studija psihologije, koje su se od mogućih 30 ispitanica dobrovoljno javile za sudjelovanje u ispitivanju. Sve ispitanice bile su približno iste dobi (18-19 godina), obrazovanja i (ne)iskustva s polaganjem ispita na studiju.
U okviru istraživanja korišteni su sljedeći mjerni instrumenti: Spielbergerovi upitnici crte i stanja anksioznosti, Thayerova AD-ACL lista za procjenu različitih dimenzija aktivacije (raspoloženja), Modificirana Borgova ljestvica za samoprocjenu bojazni od ispita, Adaptirana Borgova ljestvica za procjenu težine ispita, Lista za uspoređivanje težine ispita u parovima te Modificirani oblik Fittsovog tappinga. Za mjerenje i bilježenje fizioloških varijabli korišten je osmokanalni računalni poligraf s odgovarajućim predpojačalima i računalnim programom za kontinuirano praćenje i bilježenje različitih psihofizioloških i/ili radnih varijabli simultano. Za registriranje srčanih R-R intervala korištene su tri samoljepive standardne elektrode, spojene s poligrafom koje su se nalazile na lijevoj i desnoj strani grudi i prsnoj kosti ispitanica.
Prikupljanje podataka obavljeno je u dvije faze. Svrha predispitivanja bila je privikavanje ispitanica na glavno ispitivanje i kontinuirano bilježenje R-R intervala te utvrđivanja referenične razine parametara sinus aritmije u alfa fazi EEG-a. Glavni dio ispitivanja sastojao se od mjerenja različitih psihofizioloških indikatora stresa u predispitnom, ispitnom i postispitnom razdoblju, te za vrijeme ispitne situacije. Kao fokus ispitivanja odabrana su dva ispita iz predmeta prve godine studija psihologije, koji su različiti po težini. Dvadeset dana prije zakazanog (teškog) ispita, Spielbergerovim upitnikom ispitanicama je određena crta anksioznosti, a tijekom 10 minuta kontinuirano su im bilježeni R-R intervali u stanju mirovanja. Osim ovoga, ispitanice su popunjavale upitnike stanja anksioznosti, razine aktivacije te procjenjivale bojazan od ispita na Borgovoj ljestvici. Opisani tretman ispitanice su prošle ukupno četiri puta u predispitnom razdoblju (20, 10 dana i jedan dan prije te dva sata prije ispita) i dva puta nakon ispita (jedan dan nakon ispita i 10 dana nakon završetka ispita). Ispitivanje je uključivalo kontinuirano mjerenje i bilježenje R-R intervala (sinus aritmija) tijekom usmenog ispita. Snimanje R-R intervala započinjalo je 5 minuta prije početka ispita, a odvijalo se tijekom i 5 minuta nakon ispita.
Ispitivanje ponovljenog (drugog) izlaska na teži ispit uključivalo je isti postupak na skupini od 11 ispitanika.
Statistička obrada dobivenih rezultata uključivala je, osim standardnih statističko-matematičkih postupaka i primjenu postupaka spektralne analize. Spektralna analiza korištena je prvenstveno radi utvrđivanja i razlikovanja dvaju osnovnih vidova ispitnog stresa, tj. emocionalne komponente i mentalnog napora iz vremenske serije R-R intervala. Naime, promjene u različitim frekvencijama i/ili tjelesnim sustavima koje se događaju u funkciji vremena odražavaju se na kontinuumu promjena srčane aktivnosti, tj. R-R intervala. Njihovi učinci mogu se identificirati putem prisutnosti, odnosno odsutnosti frekvencija iz spektra frekvencija kontinuirane varijable, kao što su R-R intervali.
Dobiveni rezultati pokazuju da su različiti parametri srčane aktivnosti (veličina i pravilnost R-R intervala) osjetljivi pokazatelji stresa u širem smislu, te mentalnog napora. Promjene R-R intervala pokazale su da je stres najistaknutiji u samoj ispitnoj situaciji, što se moglo i očekivati. Promjene njihove veličine i pravilnosti također su pokazale da se veličina ukupnog stresa, kao i mentalnog napora tijekom ispita mijenja: stres i mentalni napor najveći su u prvoj minuti ispita, dok se u funkciji trajanja ispita nešto smanjuju. Promjene psihofizioloških varijabli nakon ispita ukazuju na smanjenje razine stresa, što je vidljivo iz promjena parametara sinus aritmije i subjektivnih procjena doživljaja stresa.
Neki subjektivni pokazatelji stresa (stanje anksioznosti i visoka aktivacija) pokazali su da je prvi i drugi izlazak na ispit jednako stresan, dok su percepcije težine i bojazni od ispita pokazale da je prvo ispitno iskustvo na doživljajnom planu stresnije od drugoga. Promjene parametara sinus aritmije ukazale su da je ukupan stres veći u razdoblju iščekivanja, te neposredno nakon drugog izlaska na ispit, u usporedbi s prvim izlaskom.
U skladu s polaznim modelom stresa, učinci objektivno određene težine ispita bili su očiti u promjenama psihofizioloških varijabli. Njihove promjene pokazale su da veća razina doživljenog stresa prethodi težem ispitu, a razlike u percepcijama ispita različite težine utjecale su na veličinu fizioloških reakcija na stres tijekom samog ispita.
Rezultati ovog ispitivanja pokazali su da učinci crte anksioznosti na psihofiziološkom planu ovise o težini ispitne situacije. Ispitanice različitog stupnja anksioznosti nisu se razlikovale u promjenama varijabli koje se mogu povezati s percepcijom prijetnje i s veličinom stresa (bojazan od ispita i visoka aktivacija), kada je riječ o težem ispitu. Prema tome, teži ispit ima podjednak utjecaj na skupine više i manje anksioznih ispitanica. Kad je riječ o lakšem ispitu, anksioznost kao crta ličnosti značajno je utjecala na procjenu ispitne situacije kao prijeteće, što je utjecalo i na promjene parametara sinus aritmije tijekom ispita. Nadalje, različiti načini suočavanja s ispitima različite težine determinirali su različite fiziološke reakcije kod skupina više i manje anksioznih ispitanica.
I konačno, uz "klasične" parametre sinus aritmije i parametri spektralne analize pokazali su se dobrim pokazateljima promjena mentalnog napora. Oni su omogućili izravnu kvantifikaciju i izravnu usporedbu dvaju različitih faceta ispitnog stresa, tj. emocionalnog i mentalnog napora.
Budući da su učinci ispitnog (ne)iskustva bili očiti u nekim subjektivnim vidovima doživljavanja ispitne situacije, dok su se učinci prethodnog negativnog iskustva odražavali na fiziološkom planu, autorica zaključuje da u ovakvim ispitivanjima, uz praćenje promjena fizioloških parametara (npr. promjene u kardiovaskularnom sustavu), u obzir treba uzimati i promjene na doživljajnom planu (subjektivne procjene doživljaja stresa), koje će dati uvid u procjene vlastitih mogućnosti nošenja s ispitnim stresom. Mr.sc. Nataša Šimić zaključuje i kako su upotrebljene mjere psihofiziološkog stresa omogućile ne samo praćenje promjena u komponentama stresa prije, tijekom i nakon ispita, već i uvid u različitost reakcija anksioznih i neanksioznih ispitanica na objektivno i subjektivno procijenjeni jači i slabiji stresor, tj. teži i lakši ispit.
Na prvi pogled može se učiniti da nedostatak disertacije Nataše Šimić leži u činjenici da je ispitivanje provedeno samo na 12 ispitanica. Međutim, valja napomenuti kako ovu činjenicu, po našem sudu, kompenzira velik broj mjerenja po sudionici istraživanja. Također, može se učiniti da je količina priloga u disertaciji (55 stranica) pretjerana, no držimo da bi izrazito velik broj različitih "pomoćnih" tabličnih i grafičkih prikaza nepotrebno opteretio "glavni" tekst disertacije, a istodobno autorica ih je bila dužna prikazati. Zbog toga njihovo smještanje u Priloge disertacije smatramo pravilnim izborom.
Nedostatak doktorske disertacije mr.sc. Nataše Šimić je u tome što je ispitivanje provedeno samo sa ženskim sudionicima, što slabi mogućnost generalizacije dobivenih podataka.
Sveukupno ocjenjujući doktorsku disertaciju mr.sc. Nataše Šimić može se reći da je riječ o radu u kojem autorica jasno i strukturirano iznosi najnovije spoznaje o psihofiziološkim indikatorima stresa i načina suočavanja sa stresom. Promišljenim odabirom rezultata istraživanja u tom području, koje će prikazati u radnji, autorica je pokazala da dobro poznaje ispitivanu problematiku. Što se metodologije provedenog istraživanja tiče, držimo da ona u potpunosti odgovara postavljenom cilju i problemima, ispitivane varijable su dobro odabrane, a provedeni statistički postupci obrade rezultata omogućuju odgovor na postavljene probleme istraživanja. Osobita vrijednost disertacije očituje se u činjenici da je provedeno istraživanje prvo ovakve vrste gdje su praćene promjene u stresnom procesu koji je posljedica ispita (tj. prije, tijekom i nakon ispita). Istodobno, ovo je i prvo istraživanje koje je uključivalo kontinuirano praćenje promjena parametara sinus aritmije tijekom ispita, radi utvrđivanja nekih kvantitativnih i kvalitativnih razlika u strukturi ispitnog stresa. I konačno, držimo da je mr.sc. Nataša Šimić u raspravi dobivenih rezultata i u općoj raspravi pokazala visoku profesionalnu zrelost pri obrazlaganju mnoštva dobivenih rezultata i u njihovu povezivanju s već postojećima.
Teorijsko-spoznajna svrha istraživanja je realniji prikaz stanja za vrijeme ispita (s obzirom na dosadašnja istraživanja stanja prije i nakon ispita) te razlikovanje dvaju najistaknutijih vidova ispitne situacije: razine stresa i mentalnog napora.
Na temelju svega rečenog Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati doktorsku disertaciju mr.sc. Nataše Šimić te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz psihologije.
U Zagrebu, 21.IX. 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Lidija Arambašić, doc.
predsjednica povjerenstva
Dr.sc. Meri Tadinac Babić, izv.prof.
članica povjerenstva
Dr.sc. Ilija Manenica, red.prof.
Sveučilište u Zadru
član povjerenstva
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
I. Lučića 3
Br.
Zagreb, 1.10.2003.
Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada
Zorana WIEWEGHA
«Jugoistočna nekropola Siscije»
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zorana Wiewegha, pod nazivom Jugoistočna nekropola Siscije, u sastavu: dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof, predsjednik povjerenstva; dr. sc. Zoran Gregl, muzejski savjetnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, član povjerenstva; dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru, član povjerenstva.
Stručno povjerenstvo podnosi slijedeće izvješće:
Kandidat Zoran Wiewegh rođen je 1969. u Koprivnici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na studiju jednopredmetne arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je s temom Rimska keramika iz Siska s lokaliteta Pogorelec – korito Kupe, istraživanja iz godine 1985. Poslijediplomski studij na Odsjeku za arheologiju upisao je 1999, a 2001. zaposlio se kao kustos antičke zbirke Gradskog muzeja u Sisku.
Magistarski rad Zorana Wiewegha obuhvaća 97 strana teksta pisanog računalnim slogom (font 12) bez proreda. Prilog radu čine 22 ilustracije u tekstu i 39 tabli crteža izvan teksta.
Sam rad Jugoistočna nekropola Siscije podijeljen je na deset većih poglavlja. 1. Uvod (str. 3) govori ukratko o položaju antičke Siscije i njezinih nekropola (Jugoistočna, Istočna, Sjeverna i Nekropola u Novom Sisku) i daje razloge svog zanimanja upravo za Jugoistočnu nekropolu. Detalje o tome doznajemo u poglavlju 2. Povijest istraživanja (str. 6) gdje se govori o povijesti pronalaženja grobova od 18. i 19.st, sve do istraživanja 1950-tih godina. Materijal je prvo prikupljan iz slučajnih nalaza, a onda iz istraživanja koja nisu bila znanstvena u pravom smislu te riječi: dokumentacija je nepotpuna, materijal nikad nije objavljen, sačuvano je svega nekoliko fotografija s terena, te nešto malo kartica terena, koje opisuju grobove, ali bez inventarskih brojeva. Sve su kartice terena objavljene u poglavlju 3. Kartice terena (str. 11). Materijal nikad nije detaljno popisan, s vremenom se nešto zagubilo i tako je do danas ostalo oko 300 predmeta bez oznaka. Već u ovom poglavlju Z. Wiewegh pokazuje da mu je cilj prvi put objaviti materijal iz te nekropole i identificirati grobne cjeline, što nije ni malo lagan posao nakon toliko godina.
Rekonstrukcija nalaza iz nekropole počinje poglavljem 4. Pogrebni ritual i oblici grobova (str. 28). Prema karticama terena autor je pogrebni ritual podijelio na dvije skupine: paljevinske i skeletne ukope, a identificirao je i 9 oblika grobova (u obje skupine zajedno). Nakon ovoga slijedi poglavlje 5. Pokušaj rekonstrukcije pojedinih grobnih cjelina (str. 33) i to je najveći poduhvat i najteži dio cijelog ovog rada. Pomoću nepotpune dokumentacije i prorijeđenog materijala u muzeju Z. Wiewegh je strpljivo i precizno pokušao rekonstruirati izvorne grobne cjeline. Neki su komadi gotovo sigurno identificirani, a nekima, spomenutim u karticama terena, danas se više nije moglo ući u trag.
Sam materijal predočen je i obrađen u poglavlju 6. Grobni nalazi (str. 39), koje čini drugi dio teksta. Cijelo je poglavlje podijeljeno na 8 dijelova: 1. kamene urne (str. 39), 2. keramički materijal (str. 41), 3. svjetiljke (str. 51), 4. metalni materijal (str. 53), 5. koštana igla (str. 57), 6. staklo (str. 58), 7. skulpture (str. 63), 8. novac (str. 65). Autor detaljno obrađuje svaki komad iz nekropole i svaki je prikazan crtežnom na tablama izvan teksta. Za svaki predmet daje se opis, usporedba iz domaće i strane literature, a pomoću usporedbe izvodi se tipologija i u konačnici vjerojatna kronologija. Slijedi poglavlje 7. Zaključna razmatranja (str. 75) gdje autor daje sažeti pregled svog materijala i pogrebnog rituala i zaključuje da najstariji grobovi pripadaju prvoj polovici 1.st.pos.Kr, da su najbrojniji tijekom 2.st. Zanimljiva odlika ove nekropole je da se incineracija (paljevinski ukop) pojavljuje još u 3. i početkom 4.st. kad je u rimskom carstvu posve prevladala inhumacija (skeletni ukop). Da bi se došlo do ove konstatacije trebalo je napraviti veliki posao identifikacije, pa onda i datacije grobnih cjelina.
Deveti dio rada je Katalog (str. 80) svog obrađenog materijala sa svim natuknicama koje se moraju nalaziti u svakom pravom katalogu predmeta. Slijedi Popis slika (str. 91) i Popis literature (str. 92) s 95 bibliografskih jedinica.
Sve što je prethodno navedeno potvrđuje da je Zoran Wiewegh savjesno pristupio izradi svog magistarskog rada, da ga je napisao temeljito, sustavno i jasno. Upotreba sve relevantne literature pokazuje da je kandidat potpuno savladao metode znanstvenog rada, a za pohvalu su i odlične table s crtežima materijala koje omogućuju potpuno razumijevanje svega što je rečeno. Sam pokušaj rekonstrukcije grobnih cjelina iz davnih, loše dokumentiranih nalaza, nadilazi zahtjeve i razinu prosječnog magistarskog rada. Stoga stručno povjerenstvo smatra da je kandidat Zoran Wiewegh udovoljio svim postavljenim zahtjevima i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati rad i kandidata uputi na postupak obrane magistarskog rada.
dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
dr. sc. Zoran Gregl, muzejski savjetnik Arheološkog muzeja u Zagrebu
dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Na Vašoj sjednici održanoj 14. srpnja 2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Irene Horvatić Čajko pod naslovom Subjektivno motiviran simultani bilingvizam: Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju pa podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Irene Horvatić Čajko raščlanjuje jezični razvoj dječaka koji je od rođenja do treće godine života dvojezično odgajan, na hrvatskome i njemačkome jeziku. Rad je zasnovan na lingvističkim i psiholingvističkim teorijama usvajanja jezika i dvojezičnosti, dok metodološki pristup, proučavanje slučaja, izvire iz okvira primijenjene lingvistike. Građa je prikupljena u obliku dnevničkih bilježaka spontanoga govora i transkripata audio-snimki i video-snimki čitanja slikovnica. Raščlanjuje se dijakronijski u tri razdoblja po godinama djetetova života i sinkronijski po razinama jezičnih sastavnica i rječniku. Dječak je odgajan po načelu da svaki roditelj govori s djetetom svojim jezikom. Proučavani je slučaj poseban po tome što je dječakovo prirodno jezično okruženje jednojezično, jer su i majka i otac izvorni govornici hrvatskoga jezika, ali je majka od rođenja s djetetom govorila njemački, pa je rad primjer subjektivno motivirane dvojezičnosti.
Nov su doprinos ovoga rada spoznaje o osobitostima istovremenoga usvajanja dvaju konkretnih jezičnih sustava, njemačkoga i hrvatskoga, pojedinačno, ali i u međuodnosu. Rad je prvi opis subjektivne motivacije za dvojezičnost u hrvatskome jeziku i pokazuje da između dvojezičnosti izvornih i neizvornih govornika nastale dosljednim načinima komunikacije u obitelji nema primjetne razlike ako se dvojezičnost promatra sa stajališta djeteta. Njime su potvrđene i brojne spoznaje o općenitome usvajanju dvaju jezika. Uočeno je da se oba jezična sustava u djeteta usporedno razvijaju, a primjerima iz literature potkrijepljena je pretpostavka da na razini pojedinačnih jezika nema bitnijih odstupanja u brzini jezičnoga razvoja u odnosu na jednojezičnu djecu.
Rad obasiže 142 računalne strane, uključujući i tri i pol stranice literature, dvije stranice sažetka i životopis autorice. Sastoji se od uvoda, kraćega poglavlja u kojem se određuju temeljni pojmovi, glavnoga poglavlja u kojem se opisuje i raščlanjuje promatrani slučaj, te naznaka o primjenjivosti spoznaja i zaključka.
U
uvodu autorica opisuje cilj rada, teorijsku osnovu, strukturu, građu te
metodu proučavanja slučaja.
U drugome poglavlju sažeto su prikazane lingvističke rasprave o dvojezičnosti. Autorica pokazuje kako razlike u određivanju samoga pojma dvojezičnosti, navodi različite podjele dvojezičnosti prema njezinim nositeljima, jezičnoj sposobnosti na oba jezika, jezičnim djelatnostima, redoslijedu usvajanja jezika, izvorima jezičnoga ulaza, sustavima kojima se služi, motivaciji za njezino poticanje. Potom se raspravlja o višejezičnosti. Prikazuje tehnike mjerenja, odnosno vrste testova dvojezičnosti, međuodnos općega spoznajnoga razvoja djece i dvojezičnoga razvoja, dvojezičnosti i inteligencije, te uvjete uspješnoga dvojezičnoga odrastanja i ostvarivanja uravnotežene dvojezičnosti.
U najopsežnijemu, trećemu poglavlju autorica iznosi rezultate proučavanja slučaja. Polazi od hipoteze da dvojezičnost od rođenja u odnosu na jednojezičnost djetetu donosi drugačiji razvoj, jezično, ali i općenito sadržajniji. Od općih pitanja bavi se opravdanošću pojmovnoga razlikovanja prirodne i umjetne dvojezičnosti, naziva materinski i strani jezik, razlike u odnosu između vremenske izloženosti jezičnomu ulazu i postignutoga jezičnoga razvoja, odnosu među vrstom i količinom jezičnoga ulaza prema brzini usvajanja i stalnosti usvojene građe. Autorica uvodi razliku između subjektivne i objektivne motivacije za dvojezičnost, jer je u ovome slučaju njemački jezik bio slobodan roditeljski izbor, a ne obiteljska ili društvena nužda ili bitna potreba. Uspoređuje oba jezika po strukturi, najopširnije morfološka i sintaktička obilježja: broj, rod, glagolske oblike, dinamiku usvajanja jezičnih sklopova: imeničke i glagolske fraze, miješanje jezika unutar zaokruženih izričaja, te promatra njihov odnos.
Poglavlje je podijeljeno na četiri potpoglavlja. U prvom, naslovljenom Uloga obiteljskoga okruženja, raspravlja se o ulozi roditelja u jezičnome razvoju djece, o razlikama unutar jednojezičnih i dvojezičnih obitelji i donosi se šest podtipova dvojezičnih obitelji. Opisuje se jezična struktura obitelji proučavanoga slučaj. Utemeljenost odabira nematerinskoga njemačkoga jezika tumači se s jedne strane osjećajnim odnosom prema jeziku, komunikacijskom sposobnošću, bliskošću okoline s tim jezikom, prijateljskim vezama, te drugim autentičnim jezičnim izvorima, a s druge motivima što ranijega i jednostavnijega poticanja djetetove višejezičnosti kao pretpostavke njegove obrazovanosti i mogućih društvenih veza.
U drugom potpoglavlju, naslovljenom Dvojezičnost u prirodnom jednojezičnom okruženju, autorica pokazuje neprikladnost naziva umjetna dvojezičnost suprotstavljenoga nazivu prirodna dvojezičnost navodeći mišljenja drugih autora i iskustva na temelju proučavanoga slučaja. Predlaže naziv dvojezičnosti izvornih govornika prema dvojezičnosti neizvornih govornika, koje spaja s jezičnom potporom okoline (nultom, jednostrukom ili dvostrukom). Problematizira i nazive jezika, naročito materinski i strani, jer njima u situacijama dvojezičnosti nije uvijek lako odrediti sadržaj donoseći i neka od predloženih rješenja. Kako bi promatrani slučaj razlikovala od jednojezičnoga usvajanja, od različitih u literaturi predloženih mogućnosti: dvojezičnost kao prvi jezik, istovremeno usvajanje dva prva jezika, dvojezično usvajanje dvaju jezika odabire naziv dvojezično usvajanje prvoga jezika. Autorica pokazuje i kako je razvoj dvaju jezika u promatranog djeteta bio ravnopravan do polaska u jaslice s navršenih godinu dana, kada je hrvatski jezik postao jači od njemačkoga.
Osvrćući se na istraživanja i stavove koji se mogu pronaći o tome u literaturi, u trećem potpoglavlju, Praktični koraci, autorica pokazuje komunikacijske strategije kojima je dječak bio izlagan dvama jezicima u jednojezičnom okruženju: svaki roditelj s djetetom govori svoj jezik, maminski jezik, jezični izvori. Navodi i situacije kada se odstupalo od temeljne strategije pa je i majka govorila većinski jezik, u situacijama poznatima onima koji se bave tim područjem, ali i posebne obiteljske situacije kada se majčinski zamjenjivao dvostrukim izričajima (prijevod ili prikladan izričaj na oba jezika). Autorica pokazuje ulogu vremena, sadržaja i širine jezične potpore na položaj dvaju jezika, te točke kada hrvatski i njemački ulaze u odnos jači i slabiji jezik. Potvrđuju spoznaje o međuovisnosti vremenske izloženosti jeziku i njegovoga jačega ili slabijega položaja u odnosu na drugi usvajani. Autorica dokazuje da odnos jačega i slabijega od dva jezika dvojezične djece ne mora biti jednak u svim dijelovima jezičnoga sustava: u trećem razdoblju dječakov je rječnik jači na njemačkome nego hrvatskome, dok je u ostalim proučavanim područjima jači hrvatski jezik. Posebnu pozornost posvećuje sekundarnim izvorima (pjesme, priče, slikovnice, igre, audio-snimke, video-snimke, ...), kao izvornoj zvukovnoj građi izvornih govornika u različitim kontekstima. Ističe prednost uporabe inačica iste priče u različitim medijima (slikovnica, video-snimka i audio-snimka), koje potiču osjete.
U četvrtom potpoglavlju, Zapažanja o razvoju leksika i jezičnih sastavnica, na temelju prikupljene građe prikazuje se razvoj dječakova leksika i jezičnih sastavnica, među ostalim i tablicama u kojima se uspoređuju njemačke i hrvatske vrste riječi kronološki navedene prema godinama, mjesecima i danima kada su se prvi put pojavile. Navedeni su postupak i rezultati testa kojim se provjeravao odnos jednakovrijednih izričaja u oba leksička sustava, koji je obuhvaćao dvije tematske skupine: igračke sa stvarima iz svakodnevnoga neposrednoga okružja i životinje.
Prvo od drugoga promatranoga razdoblja dijele jedna izvanjezična situacija (polazak dječaka u jaslice što sadržajno i vremenski mijenja jezično okruženje). Drugo od trećega dijeli uvođenje osobne zamjenice, što morfološki i sintaktički mijenja djetetov jezični sustav. Autorica pokazuje i primjerima dokazuje važnost tihe slušne faze. Raspravu o pojedinim obilježjima usvajanja jezika po razdobljima upotpunjuje građom za svaki od dva jezika posebno i njihovim uspoređivanjem po razinama Većina se njezinih opažanja i raščlamba slaže s navodima iz literature za druge jezike, no ima jedinstvenih zaključaka, zbog prirode dvaju jezika (npr. dječaku je teže bilo ovladati kategorijom množine u hrvatskom jer je ona znatno složenija nego usporedni primjer njemačko-engleske dvojezičnosti), ali i zbog jezičnih sposobnosti promatranoga dječaka (npr. dječak podjednako uspješno svladava kategoriju roda na oba jezika).
Poseban je dio posvećen djelovanju jednoga jezika na drugi. Na početku se donose primjeri miješanja jezika kada se riječi i fraze iz jednoga jezika u cjelini prenose u drugi. Nakon prvih naznaka da dječak zna da ima dva jezika prenose se i gramatemi jednoga u drugi, poglavito hrvatski u njemački. Autorica raspravlja i razlikovanju pojmova miješanje jezika, prebacivanje koda, uplitanje ili interferencija. Pokazuje i kako prevođenje s jednog jezika na drugi može biti vrijedan pokazatelj o dječjem jezičnomu razvoju.
Na kraju rada autorica daje naznake o primjenljivosti spoznaja navedenih u radu u širem društvu te iznosi zaključak.
Magistarski rad Subjektivno motiviran simultani bilingvizam: Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju kao izvorni je znanstveni rad vrijedan prilog i lingvistici, germanistici i kroatistici, osobito primijenjenoj lingvistici. Stoga predlažemo da se magistarski rad Subjektivno motiviran simultani bilingvizam: Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju prihvati, a njegova autorica Irena Horvatić Čajko uputi na obranu.
U Zagrebu, 19. rujna 2003.
1. dr. sc. Zrinka Jelaska, docent
predsjednik povjerenstva
2. prof. dr. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
član povjerenstva
3. dr. sc. Siegfried Gehrmann, docent
Učiteljska akademija u Zagrebu, član povjerenstva
Predmet: Marko Špikić
ocjena magistarskog rada
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko nas je vijeće na svojoj sjednici održanoj 14. srpnja 2003. (spis kl: 643-02/03-02/42) imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Marka Špikića pod naslovom Predstavljanje starina u spisima talijanskog humanizma prve polovice 15. stoljeća, pa podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Marka Špikića, pod naslovom Predstavljanje starina u spisima talijanskog humanizma prve polovice 15. stoljeća, ima ukupno 350 stranica, od čega 207 stranica osnovnog teksta, 120 stranica prijevoda izvornih spisa, 9 stranica ilustracija i 14 stranica bibliografije. Osnovni tekst je popraćen sa 421 bilješkom, prijevod izvornih spisa sa 221 bilješkom.
U Uvodu svog magistarskog rada Marko Špikić iznosi namjeru da istraživanjem koje slijedi obuhvati bitne pretpostavke nauka o konzervatorskim i restauratorskim postupcima. U izlaganju i u odabiru prevedinih spisa pokazat će kako su nekoć bezimene ili preimenovane ruševine Rima postala mjestima dokazivanja kulturne pripadnosti, razvijanja osjećaja za historijske odabire i otvorila puteve modernim, kritičkim bavljenjem epigrafikom, arheologijom, očuvanjem i načinima obnove. Definirajući niz pojmova koji će biti predmetom ovog rada, navodi i interpretacije autora koji su se prethodno tim pitanjima bavili. Veliki dio istraživanja bio je usmjeren na pitanja historiografskih pristupa humanista, na filologiju i na antikvarne studije. Marko Špikić ističe nadalje da će ovim istraživanjem ukazati na ideje latentne prisutnosti teorijskih nazora koji se u velikoj mjeri tiču postupanja konzervatora i u današnjici.
U prvom dijelu obrađen je Pojam starine od Petrarkina doba do firentinskog humanističkog kruga na prijelazu sa 14. na 15. stoljeće. Sadrži poglavlja: Diagnosis: ocjena suvremenosti i odredba naravi uzora (Brunijevi «Dijalozi za Petra Pavla Istranina»), Preteče firentinskih humanista (Petrarca i starine: Evokacije i aktualizacije uživljavanja), Genealogije, etimologije i pristupanje izvorniku (Boccacciove «Genealogie deorum gentilium»: uporabivost autoritativnih preostataka, Salutatijevo tumačenje starina, Snaga pisane riječi: rušenje Vergilijeva spomenika u Mantovi, Narav prenijetih vrijednosti: Krizoloras u Firenci).
Iz tih poglavlja proizlazi jasna odijeljenost i primarnost pisane predaje, koja u ranom humanizmu prethodi svjedočanstvima ruina. Špikić zaključuje da većina autora nije isticala činjenicu da dva Brunijeva dijaloga predučuju humanističke metode u motrenju starina: dok prvi stoji kao uzor kritičkoj raspravi o dobivenom dokumentu, u drugi je slavljenički spis o domovini. Obrađujući preteče firentinskih humanista razmatra pitanja o naravi uzora i njihovoj prepoznatljivosti. U prijelazu iz polja mita u propitivanje istine o prošlosti tvarnih, prisutnih pojavnosti, svijest humanista o mijenama iskazuje se u suvremenim dijalozima sa Starima i u umjetninama koje nastaju pod utjecajem njihovog prenijetog i primljenog «duha». Špikić nadalje ističe Petrarkino doživljavanje i pisana svjedočanstva o starinama Rima, te njegovo isticanje potrebe za sugovorništvom sa starinama što mu pribavljaju ključnu ulogu u razvitku ranog humanizma. U razvoju antikvarnih studija posebno se ističe Petrarkino pismo Giovanniju Colonni otvarajući niz važnih pitanja koja će humanistima biti okvirom za djelovanje u susretima s tvarnim starinama Rima. Petrarkini spisi sadržali su poruke o potrebi spoznavanja rimske prošlosti; zbog otsutnosti stalnije uprave intervencije na starinama bile su uglavnom preventivne, a preobrazbe, zapuštanja i rušenja su nastavljeni. Špikić nadalje objašnjava i Boccacciovu ulogu koja se ne svodi tek na izučavanje genealogija već uključuje i uvođenje u Firencu prvih poduka u grčkom jeziku. U kontaktu s Rimom Salutati je, poput Boccaccia, pretpostavljao životnost tekstovne predaje sjedočanstvu tvari. Ličnost i stavove Kopranina Petra Pavla Vergerija otkriva Špikić u njegovoj reakciji na rušenje Vergilijeva spomenika u Mantovi: to je rasprava o pojmu pamćenja, moći slike, damnatio memoriae iz kojeg ne rastu samo sjećanja nego i rekonstrukcije. Vergerije se tako prvi eksplicitno počeo teorijski baviti usporednošću tvarnih i pisanih postojanja starina.
Na kraju prvog dijela Špikić zaključuje da se na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće formulira nekoliko bitnih problema koji će se iz polja pismenosti, iz razmatranja o jeziku preseliti u polja antikvarnih studija, estetike i samog umjetničkog djelovanja. Jedan od najvažnijih problema koji se ticao ljudi od pisma ali i prvih umjetnika i antikvara, bilo je pitanje prijenosa i prevođenja.
U drugom dijelu – Humanisti u Kuriji u doba velikog crkvenog raskola – obrađena su slijedeća poglavlja: Rim u doba raskola (Rim i papinska država u doba Bonifacija IX, Inocent VII i humanisti), Rim na vrhuncu raskola (Supstituti Rima: pontifikat Grgura XII, Između Pise i Kostanza), Zemaljski i nebeski Rim: rimska topografija od antike do humanizma («Autopsia»: Krisolarov Rim), te Koncil u Konstanzu i humanisti.
U tom dijelu Špikić prikazuje kako su humanisti u navedenom periodu razvijali spoznaje o starinama a pri tome se dolazak u Rim pokazuje posebno bitnim. Čitanja i potrage za rukopisima nisu se još spojila s tvarnim pojavnostima kojima je valjalo pridati identitet i pripisati izvjesnu vrijednost. U Rim dolaze Poggio Bracciolini (jedan od najrevnijih tragača za antičkim rukopisima), Leonardo Bruni i Petar Pavao Vergerije. Detaljno obradivši zbivanja za pontifikata Bonifacija IX, Inocenta VII i Grgura XII, Marko Špikić ustvrđuje da sučeljavanja padovansko-firentinskog humanizma i političke zbilje osiromašenog i razorenog Rima nisu dovela do postojanijih izravnih uvida i tumačenja rimskih pojavnosti. Nastali su doduše važni spisi o gradskoj topografiji, koji kao i prethodna djela ove vrste pokazuju da polazišta za spoznavanje o fragmentima nisu iznalazak moderne arheologije i arhitektonskog konzervatorstva. Regionarni katalozi žele stvoriti sliku cjelovitosti grada; Einsiedelnski itinerar ne zaustavlja se samo na tvorbi izvjesnog omjera zastupljenosti kršćanskih bogomolja i antičkih starina, nego se govori i o njihovim stanjima. Mirabilia urbis Romae spoj je dva prethodno navedena pristupa: pogled je usmjeren na čitav Rim a ne samo na neke njegove dijelove. Opisuju se fizički najistaknutija i pogledu posjetitelja neizbježna mjesta (zidine, uzvisine i velike poganske građevine na njima), prostori mučeništva svetaca, no izlaganje je opterećeno tumačenjima a vrijednosti se supstituiraju. Ističe se Tractatus de rebus antiquis et situ urbis Romae u kojem su građevine, skulpture i područja grupirani unutar vrsnih skupina, obrađene su isključivo poganske starine a niječu legende kao izvor njihova poznavanja. Krizoloras je, naprotiv, otvorio novo važno područje rasprave. Rim smatra gradom koji sam sebe uništava i proždire, ali stoga da bi se stvorili novi oblici i nove namjene. Uz to on je dodirnuo i važno pitanje Aristotelove Poetike, teoriju mimeze te otvorio problem poredbe starog i novog Rima.
Treći dio – Recepcija rimskih starina u humanističkim spisima pod papama Martinom V i Eugenom IV (1420.-1447.) - sadrži poglavlja: Martin V u Rimu i odnos prema starinama, Između Rima i Firence: Pontifikat Eugena IV (Odnosi predaje i invencije u firentinskom ambijentu, Putevi Obnove: Biondova Roma instaurata.
Špikić posvećuje punu pažnju obnoviteljskom programu pape Martina V koji je namjeravao Rimu vratiti urbanitas. Papini poticaji na očuvanje i zaštitu imaju za posljedicu i prve izravnije intervencije na zapuštenim crkvama; 1420. godine je stvoren projekt obnova i novih gradnji. U izvornim tekstovima često se spominju renovatio, reparatio, complementum i constructio. Osim iznosa, izvođača, mjesta djelovanja sadrže i obavijesti o naravi zahvata. Za povijest konzervatorskog djelovanja važni su i proglasi papinske kancelarije o očuvanju gradske čistoće i spriječavanju uzurpacije javnog prostora. Rim je u to doba privukao prvorazredne umjetnike, istraživače i sakupljače starina. Stvaraju se prve zbirke natpisa. U Rim stiže i Ciriaco de' Pizzicolli iz Ankone koji je prvi svoje zapise popratio i crtežima. Epigrafičkim istraživanjima pridružila su se potom i arheološka. Poggio Bracciolini pretražuje rimsku okolicu spominjući vestigia antiquitatum a njegovo prikupljanje rukopisa, gema i fragmenata skulptura dovelo je do stvaranja zbirke «Akademije» u Valdarnu. Nadalje Marko Špikić analizira doprinos Brunija i njegovih suvremenika razvijanju estetskih ali i konzervatorsko-restauratorskih principa i postavki, s kojima su se susretali rimski obnovitelji i umjetnici, sučeljeni izazovima oštećenosti, pregradnji i obuhvatnijih razaranja. I dok su se rimski humanisti bavili fragmentima, rješavajući zagonetke razorenih cjelina, oni u Firenci imali su pred očima cjelovita zdanja, razvitak umjetničkih fenomena te prisutnost Leon Battiste Albertija. Špikić u ovom dijelu svog rada opširnije analizira Albertijeve stavove i traktate u kojima su izneseni (De pictura, De statua), tvrdeći da Albertijeva misao dopušta prožetost različitih tretmana zbilje, od filozofijskog i književnog, do mjeriteljskog i inventivnog. Od ovih spisa odudara Descriptio urbis Romae po nedoumicama koje ostavlja jer između opisane sprave i ishoda mjerenja izvedenog njome nije pružio i opis načina uporabe i dolaska do numeričkih podataka, kao napr. u spisu De statua. Špikić ističe važnost pitanja o similitudo u pokušaju razlikovanja čuvanja starine i tvorbe na temelju spoznaja dobivenih iz nje. U posljednjem poglavlju ovog dijela obradio je djelovanje Flavija Bionda u Rimu. Glavnina Biondovih antikvarnih i arheoloških zanimanja bila je usmjerena na sam grad Rim u kojem je poduzeo dotad najsloženija istraživanja. Njegov spis postao je temelj antikvarnim studijima, jer je temeljne postavke humanističke teorije spoznaje o starinama (diobe na dva spoznajna izvorišta: pismene i tvarne ostatke) doveo do krajnje stopljenosti. Obnovljeni Rim podijeljen je u tri dijela kojima prevladava tipologijsko načelo ispred teritorijalnog. Bio je to sustavni topografski pregled rimskih poganskih i krršćanskih starina koje su trebale figurirati kao oživljeni subjeti u projektu sveukupne Obnove, a koja će se moći prepoznavati kao proces renesanse. Biondo je papi ponudio projekt «obnove znanja» kojim je želio utjecati na umove suvremenika. Špikić završava poglavlje riječima da je to bio je to poticaj na spoznavanje iz kojeg su izrasli filologija, arheologija i zaštita spomenika.
U Zaključku Marko Špikić rekapitulira osnovne teme, primjere i postavke na kojima je pokušao pružiti povijesno-teorijski prikaz o razvitku percepcija i predstavljanja rimskih starina u talijanskom humanizmu od Francesca Petrarce do Flavija Bionda.
U Dodatku nalaze se prijevodi izvornih spisa slijedećih autora: Francesco Petrarca (Pismo Giovanniju Colonni), Petar Pavao Vergerije (Pismo Ludovicu degli Alidosi i Pismo nepoznatom primatelju), Manuel Krizoloras (Usporedba Starog i Novog Rima), Cencio de'Rustici (Pismo Francescu da Fiano), Poggio Bracciolini (O nestalnosti sudbine, I. knjiga), Leon Battista Alberti (Descriptio urbis Romae), Flavio Biondo (Obnovljeni Rim).
Prethodno navedene teme, koje je Marko Špikić u svom magistarskom radu obradio postavljene su u kontekst povijesnih zbivanja tog vremena i posebno onih oko papinske Kurije i pojedinih pontifikata; jednako tako uspostavljane su veze s literaturom tog vremena i pitanjima jezika. Rezultat je to svakako višegodišnjeg bavljenja ovom temom i impozantne bibliografije i izvornih spisa što su Marku Špikiću poslužili pri izradi magistarskog rada.
Stručno povjerenstvo utvrđuje da je magistarski rad Marka Špikića u znanstvenom pogledu cjelovito i metodologijski korektno napisano djelo kojim je pokazao potrebnu sposobnost za istraživački rad, te interpretaciju rezultata istraživanja. Stoga stručno povjerenstvo
predlaže
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Marka Špikića pod naslovom Predstavljanje starina u spisima talijanskog humanizma prve polovice 15. stoljeća, i da odobri postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti iz humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti.
U Zagrebu, 22. rujna 2003.
Dr.sc. Nada Grujić, red. profesor
predsjednica povjerenstva
Dr.sc. Ivo Maroević, red. rofesor
član povjerenstva
Dr.sc. Danko Zelić, znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti, član povjerenstva
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Ocjena specijalističkog rada «Emocionalna inteligencija i opći kognitivni status adolescenata» Francisca Joséa Lerie Dulčića.
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. lipnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu specijalističkog rada Francisca Joséa Lerie Dulčića s naslovom «Emocionalna inteligencija i opći kognitivni status adolescenata». Pročitavši rad podnosimo Vijeću sljedeći izvještaj i ocjenu rada.
Rad «Emocionalna inteligencija i opći kognitivni status adolescenata» F. J. L. Dulčića sastoji se od standardnih poglavlja: Uvod s podpoglavljima Darovita djeca i adolescenti, Istraživanja darovitosti djece i adolescenata, Teorije inteligencije primijenjene na darovitost; Problem i hipoteze istraživanja; Metodologija; Rezultati; Rasprava; Zaključak; Literatura (s popisom od preko 250 jedinica) te dva priloga (u kojima se nalazi Upitnik emocionalne kompetentnosti i jedan od dodatnih statističkih postupaka).
U uvodnom dijelu rada relativno iscrpno su prikazane definicije darovitosti, pristupi i postupci identifikacije darovite djece i mladeži te njihova glavna obilježja, kako su to istraživanja opisana u literaturi pokazala. Također, na temelju literature prikazani su rezultati istraživanja koja su se bavila usporedbom darovite i nedarovite djece i mladeži, te osobitostima socijalne i emocionalne prilagodbe darovitih. Takav prikaz dosadašnjih spoznaja i pristupa fenomenu darovitosti u djece i mladeži bio je nužan da bi se moglo pokazati kako su suvremeni istraživači sve skloniji konceptu darovitosti koji se ne iscrpljuje samo u intelektualnoj sferi, već se darovitu djecu i omladinu treba promatrati kao cjelovite ličnosti. Istraživanja sve više pokazuju kako na vjerojatnost uspješnog trajnijeg iznadprosječnog djelovanja darovitih djeluju i neintelektualni (emocionalni) čimbenici a ne samo stupanj intelektualne razvijenosti. Iako uključivanje nekognitivnih čimbenika u definicije inteligencije nije novost u psihologiji, ipak je još uvijek relativno malo istraživanja kojima se izravno ispituje ta složena interakcija ljudskih sposobnosti i osobina kao i njihovog utjecaja na ponašanje ljudi. Gledajući s praktičnog stajališta, takav pristup upućuje na mogućnost pomaganja onoj darovitoj djeci i mladeži koja ima poteškoća u socijalnoj i emocionalnoj prilagodbi, tj. u onim slučajevima u kojima socijalne i emocionalne teškoće interferiraju s izrazitim iznadprosječnim kognitivnim statusom. Takvi slučajevi pojavljuju se, primjerice, u školi kad izrazito intelektualno razvijeno dijete postiže relativno slab školski uspjeh.
Zbog toga je F. Dulčić vrlo opravdano postavio pitanje i poduzeo istraživanje u kojemu je usporedio rezultate dobivene samoprocjenom u Upitniku emocionalne kompetentnosti adolescenata različitog kognitivnog statusa te rezultate dobivene kod darovitih adolescenata koji su pohađali tzv. radionice u kojima im je pružena podrška u rješavanju njihovih socijalnih i emocionalnih teškoća.
Glavna je pretpostavka koncepta emocionalne inteligencije da «emocije prenose važne spoznaje o odnosima pojedinaca sa svijetom, a da razumijevanje utjecaja emocija na intelektualni uradak pojedinaca može biti olakšavajući čimbenik mišljenja; drugim riječima, emocionalna inteligencija pretpostavlja da emocije potencijalno koriste procesu mišljenja, a ne da ga remete». Rezultati takvog istraživanja, kakvog je proveo F. Dulčić, osim što mogu imati teorijskog značenja, mogli bi ukazati na eventualne praktične reperkusije bavljenja darovitim adolescentima koji imaju socijalnih i emocionalnih teškoća. Istina, dosadašnja istraživanja povezanosti rezultata u upitnicima kojima se pokušava «mjeriti» emocionalna inteligencija i drugih osobina (kognitivnih i nekognitivnih) ličnosti nisu dala upotrebljive rezultate niti u pogledu teorije niti u pogledu praktične primjene jer je, po svemu sudeći, koncept emocionalne inteligencije još uvijek teorijski nedovoljno razrađen. No, baš zbog toga svako novo istraživanje može predstavljati neki doprinos rasvjetljavanju tih, očito, vrlo složenih i mnogostrukih odnosa različitih aspekata čovjekove ličnosti.
Konkretnije, F. Dulčić je u svom istraživanju na skupini od 89 učenika prvog razreda jedne zagrebačke gimnazije i na skupini od 17 učenika koji su pohađali spomenute radionice primijenio Problemni test, kojim se ispituje opća inteligencija; Ravenove standardne progresivne matrice, neverbalni test kojim se također ispituje opća inteligencija, te Upitnik emocionalne kompetentnosti koji se sastoji od Skale opažanja emocija, Skale sposobnosti izražavanja emocija i Skale sposobnosti upravljanja emocijama.
Prvo ga je zanimalo razlikuju li se učenici različitog kognitivnog statusa po svojim rezultatima u samoprocjeni emocionalne kompetencije. F. Dulčić nije postavio pitanje o povezanosti između rezultata u testovima inteligencije i rezultata u upitniku emocionalne inteligencije, pa stoga nije ni računao koeficijent korelacije, jer je iz literature već poznato da su tako dobiveni koeficijenti korelacije redovito tako mali da su i praktički i teorijski zanemarivi ili su statistički neznačajni. Umjesto takvog relativno grubog i općeg podatka, F. Dulčić je učenike podijelio u kvartile prema rezultatima u testovima inteligencije i onda je usporedio one iz prvog kvartila (25% učenika s najvišim rezultatima) s onima iz četvrtog kvartila (25% učenika s najnižim rezultatima) prema njihovim odgovorima u skalama Upitnika emocionalne kompetencije. Upotrijebio je analizu varijance kojom uz glavne efekte može odrediti i postojanje interakcije, pa stoga taj statistički postupak daje više informacija o dobivenim rezultatima nego podatak o stupnju povezanosti među varijablama. Pri tome je implicitno smatrao da su 25% učenika s najvišim rezultatima u testovima inteligencije daroviti učenici, što, dakako, predstavlja određeno pojednostavljenje glede identifikacije darovitih učenika, posebno zato što je uzimao svaki od dva upotrijebljena testa inteligencije posebno, a ne kompozitni rezultat (kako se to inače u takvim prilikama redovito čini). Rezultati analize varijance pokazali su da nema razlike između tako podijeljenih učenika (25% najboljih : 25% najslabijih, posebno u Problemnom testu i posebno u Ravenom progresivnim matricama) ni u jednoj skali Upitnika emocionalne kompetencije.
Na drugo pitanje, razlikuju li se učenici koji spadaju u prvi kvartil (25% najboljih) prema rezultatima u testovima inteligencije od učenika koji su pohađali radionice, također je odgovorio pomoću analize varijance, koja je pokazala da niti ovdje nema statistički značajne razlike ni u jednoj od skala Upitnika emocionalne kompetencije.
Usputni rezultat dobiven usporedbom rezultata učenika i učenica u skalama Upitnika emocionalne kompetencije pokazuje da se učenice postižu više rezultate od učenika u Skali opažanja emocija. U Skali upravljanja emocijama dobivena je interakcija između kognitivnog statusa i spola. Ovi su rezultati općenito sukladni onima iz literature.
Iako nije mogao svojim istraživanjem detektirati razlike u Upitniku emocionalne kompetencije između skupina učenika različitog kognitivnog statusa, što općenito odgovara dosada poznatim sličnim istraživanjima, prikazani rezultati su zanimljivi i praktično vrijedni. Budući da je istraživanje u znanstvenom i stručnom pogledu provedeno korektno pa su rezultati dobro utemeljeni, mogu nam pokazati najmanje dvije stvari: prvo, očito je da tako složen fenomen kao što je darovitost zahtijeva znatno složeniji pristup i upotrebu znatno složenijeg psihologijskog instrumentarija kojim bi se eventualno mogla ubicirati razlika u emocionalnoj inteligenciji, ako postoji; i drugo, pozitivne posljedice pohađanja različitih radionica, ako postoje, također nije moguće jednostavno utvrditi i trebalo bi prije svega temeljito provjeriti programe, postupke i ishode (kratkoročne i dugoročne) takvih aktivnosti.
No, F. Dulčić je svjestan ograničenja svog istraživanja, što se vidi u kritičkom osvrtu na korišteni postupak i dobivene rezultate, koji osvrt može valjano poslužiti svima koji budu poduzimali slična istraživanja ili praktične zahvate.
Stručno povjerenstvo procjenjuje da je istraživanje koje je F. Dulčić prikazao u svom specijalističkom radu s naslovom Emocionalna inteligencija i opći kognitivni status adolescenata napravljeno na zadovoljavajućoj razini te da su i istraživanje i rezultati smješteni u odgovarajući teorijski okvir, a mogu imati i praktičnih pouka, pa stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da F. Dulčiću odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra-specijalista iz kliničke psihologije.
U Zagrebu, 19. rujna 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
Dr. sc. Vladimir Takšić, doc.
(Filozofski fakultet u Rijeci)
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 14. srpnja 2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Helene Pavletić pod naslovom Metaforizacija u terminologiji. Vijeću podnosimo sljedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Helene Pavletić pod naslovom Metaforizacija u terminologiji sadrži ukupno 135 stranica računalnoga teksta, a podijeljen je na osam poglavlja: 1. Uvod; 2. Termin; 3. Metafora; 4. Dosadašnje spoznaje o metaforizaciji u terminologiji; 5. Tipovi postanka naziva u jeziku struke; 6. Metodologija rada; 7. Analiza korpusa te 8: Zaključak. Poglavlja od 2 do 7 podijeljena su, nadalje, na veći ili manji broj potpoglavlja. Nakon zaključka slijedi opsežan popis literature.
U uvodnome dijelu Helena Pavletić jasno i sažeto obrazlaže razloge zbog kojih je odabrala temu svojega rada. S jedne strane razlozi leže u činjenici da se o metaforizaciji u terminologiji relativno malo pisalo i da je to još uvijek nedovoljno istraženo područje; s druge strane upravo je metaforički postupak taj koji u procesu stvaranja znanstvenoga nazivlja igra veoma važnu ulogu. To je posebice izraženo u terminologiji stanovitih struka koje su se, zahvaljujući naglome razvoju, pokazale kao vrlo produktivna područja. Stoga je kao predmet analize rada odabrano nazivlje elektroničke, informatičke i ekonomske struke.
U poglavlju naslovljenom Termin, pristupnica navodi različite definicije samoga pojma te raspravlja o problemu neujednačenosti u pristupu što ga pojedini autori imaju. S obzirom na činjenicu da se u hrvatskome danas javljaju dva, gotovo istoznačna, leksema: termin i naziv, autorica navodi razloge zbog kojih smatra – a to je u skladu s mišljenjem većine lingvista koji su se bavili sličnom problematikom – da ima opravdanja za supostojanje obaju leksema jer, između ostaloga internacionalizam latinskoga podrijetla ima u hrvatskome dugu tradiciju. Autorica se zatim bavi podjelom termina na usko specijalne i opće razumljive: prvi su (uglavnom) poznati samo stručnjacima, dok drugi imaju mnogo širi krug korisnika i rabe se u sredstvima javnoga priopćavanja. Granica je između ta dva tipa naziva vrlo fleksibilna, jer današnjim je razvojem tehnologije omogućen snažan prodor terminološkoga leksika u sva područja života. Budući da se, posebice kod mnogih višečlanih termina, javlja veoma izražena slikovitost, kao jedan od terminoloških postupaka autorica navodi metaforizaciju.
Metafori je posvećeno 3. poglavlje rada i u njemu se govori o prijenosu značenja, o razlozima za nastanak metafora, o dosadašnjim spoznajama u vezi s metaforom te o metafori i metonimiji kao osnovnim pokretačima leksičkih promjena. Metaforu autorica definira kao sredstvo koje nam omogućava da razumijemo i doživljavamo jedno iskustveno područje posredstvom drugoga iskustvenoga područja. Posebice se oslanja na spoznaje kongnitivnih lingvista koji su, aktualizirajući problem značenja, odredili metaforu kao osnovno sredstvo razumijevanja svijeta.
Četvrto je poglavlje Helena Pavletić posvetila dosadašnjim spoznajama o metaforizaciji u terminologiji. Dugo je vremena prevladavalo mišljenje da teorijski jezik kojim se služi znanost mora biti precizan, a takav može biti samo ako se zasniva na doslovnom značenju. Metafore su u znanstvenome jeziku smatrane neprikladnima, jer se mislilo da štete njegovoj objektivnosti zbog nepreciznosti i nejasnoća. Takav tradicionalan stav danas je odbačen i metafore se u znanstvenome jeziku, naprotiv, smatraju vrlo pogodnim i efikasnim sredstvom.
U petom se poglavlju koje nosi naslov Tipovi postanka naziva u jeziku struke u nekoliko manjih odsječaka raspravlja o jezičnim kontaktima kao pretpostavci za preuzimanje naziva, o semantičkome posuđivanju, pretvaranju općih riječi u nazive te preuzimanju naziva iz drugih struka. Uz tvorbene mogućnosti što ih posjeduje neki jezik navedeni su tipovi postanka naziva tekođer vrlo česti. Autorica je tu konstataciju potkrijepila brojnim primjerima u kojima se jasno vidi na koji se sve način stvara terminologija. Što se tvorbe tiče, u hrvatskome se rabe izvedenice, složenice, polusloženice i kratice. Mnogo se posuđuje iz klasičnih jezika, ali jednako tako iz živih jezika, danas najčešće iz engleskoga.
Šesto je poglavlje posvećeno metodologiji rada i u njemu se podrobno obrazlažu ciljevi i zadaci istraživanja, određivanje korpusa te način njegove obrade. Cilj je, kako ga vidi autorica, pokazati da je metaforizacija čest terminološki postupak u stvaranju nazivlja nekih struka. Iz toga cilja proizlaze i zadaci rada, a to su sistematizacija dosadašnjih istraživanja o metaforizaciji u terminologiji, utvrđivanje termina nastalih metaforizacijom u odabranom korpusu te usporedba značenjskih odnosa među jedinicama engleskoga i hrvatskoga jezika (s obzirom na to da je velik broj naziva u hrvatskome nastao kalkiranjem prema engleskom modelu). Što se korpusa tiče, njegov je odabir motiviran činjenicom da su područja elektronike, informatike i ekonomije terminološki vrlo produktivna, da pokazuju znatnu ekspanziju iz usko stručnoga područja u svakodnevni život te da njihovu terminologiju karakterizira slikovitost.
Sedmo poglavlje bavi se analizom korpusa i to je zapravo najznačajniji dio rada jer u njemu pristupnica donosi svoja zapažanja o nazivima koje je skupila te ih svrstava u nekoliko kategorija (ovisno o tome radi li se o doslovnom preslikavanju metaforičkih modela – što je češći slučaj - ili o različitom oblikovanju metaforičkih modela). Unutar tih dviju kategorija autorica navodi veći broj podtipova, dakako sve na temelju konkretnih primjera iz korpusa.
U zaključnom je, osmom poglavlju Helena Pavletić rezimirala rezultate svoje analize kojom je pokazala da jezik općenito, pa tako i jezik struke često koristi metaforu kao način izražavnja novoga iskustva. Prema njezinom je mišljenju time očuvan jezični integritet jer se sredstvima vlastitoga jezika izražavaju novo otkriveni i preuzeti pojmovi, proizvodi i ideje.
Ovim je radom Helena Pavletić pokazala da je solidno ovladala područjem koje je odabrala te da je uspješno primijenila metodologiju znastvenoistraživačkoga rada na konkretnom korpusu. Iz njezinoga je rada vidljivo da vrlo dobro poznaje relevantnu literaturu, ali isto tako samostalno donosi valjane zaključke na temelju provedenoga istraživanja. Njezin je rad svakako vrijedan prinos raspravama o terminologiji općenito, a posebice o nazivlju pojedinih struka.
Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta i Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Helene Pavletić i pristupnicu uputi na daljnji postupak.
U Zagrebu, 18. rujna 2003.
dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, zn. suradnica
predsjednica povjerenstva
dr.sc. Marija Turk, red. Prof. Filozofskoga fakulteta u Rijeci
članica povjerenstva
dr.sc. Milica Mihaljević, viša zn. suradnica Instituta za
hrvatski jezik jezikoslovlje
članica povjerenstva
Filozofski fakultet Mirta Kos
Ivana L učića 3 Vladimira Nazora 27
10000 Zagreb 35000 Slavonski Brod
Poslijediplomski znanstveni studij
Znanstveno područje: Američki studiji
Sinopsis magistarskoga rada iz područja Američkoga filma
ULOGA LIKA ZAPOSLENE ŽENE U DRAMSKOJ RADNJI SUVREMENOGA AMERIČKOG IGRANOG FILMA (OD KRAJA 1980-ih DO DANAS)
Tema ovoga rada je uloga koju lik zaposlene žene u suvremenom američkom igranom filmu ima u dramskoj radnji toga filma. Na izbor teme utjecala je činjenica da američki igrani film u posljednjih petnaestak godina prikazuje samosvjesnu, odlučnu, emancipiranu zaposlenu ženu koja je spremna samostalno djelovati da bi ostvarila poslovni uspjeh.
Okosnica dramske radnje svakoga igranog filma je određena problemska situacija u kojoj se filmski lik nađe i pokušava je razriješiti. Hipoteza od koje ću krenuti je da je glavni problem na putu žene ka poslovnom uspjehu njezin, još uvijek, autsajderski položaj u poslovnom okruženju, ali i društvu uopće. Filmski lik zaposlene žene spreman je na različite načine razriješiti takve problemske situacije vlastitim djelovanjem.
Opći cilj ovoga rada je istražiti kako suvremeni američki igrani film socio-kulturološki i psihološki profilira lik zaposlene žene.
Isti ću ostvariti istraživanjem slijedećih aspekata: statusa žene u poslovnom okruženju i društvu prikazanom u filmovima, tipologije problemskih situacija, tipologije načina na koje ženski likovi u filmovima rješavaju problemske situacije, psiholoških karakteristika i motiviranosti ženskih likova u odabranim filmovima, te žrtava na koje su žene spremne.
Metodološki postupci kojima ću se služiti su: analiza postojeće stručne filmske literature iz područja teorije filma i tipologije filmskih likova (objavljene u Hrvatskoj i u svijetu), promatranje i strukturna analiza sadržaja filmova odabranih za istraživanje, analiza tijeka radnje obzirom na osnovni cilj – položaj žene, analiza filmskih časopisa, kritika objavljenih o tim filmovima, te relevantnoga materijala dostupnog na internetu.
Zaključni dio istraživanja obuhvatit će i protumačiti sve navedene aspekte, procijeniti u kolikoj mjeri odabrani filmovi prikazuju «netradicionalni lik» suvremene zaposlene žene, te na koji način takva umjetnička obrada utječe na predodžbe o ulozi žene u suvremenom američkom društvu.
4. lipnja, 2003.
_____________________ __________________ ______________
Mentor: Voditeljica studija: Kandidat:
prof. dr. Hrvoje Turković prof. dr. Sonja Bašić Mirta Kos, prof.
Fakultetsko vijeće Nataša Jakšić
Filozofskog fakulteta Pivovarska 8
Sveučilišta u Zagrebu 47 000 Karlovac
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
sinopsis magistarskog rada
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
U Rusiji je, do početka devedesetih godina, djelovala – s manjim pomacima, stroga književna cenzura, koja je, između ostalog, branila eksplicitne opise tjelesnih manifestacija seksualnosti. Nova sloboda riječi izazvala je eksploziju zapretanih tema, dakle i teme seksualnosti. Ta se eksplicitnost očitovala i u samom izdavaštvu – objavljene su serije tekstova ruske pornografske književnosti od 18. st. nadalje, ranije poznate u prijepisima, kao i serije sličnih tekstova nastalih u sovjetskom razdoblju, ovih, doduše, sa socijalnom i umjetničkom pretenzijom rušenja poretka stvari. Seksualna je tematika, u početku nove slobode, imala pretežito provokativnu funkciju – dekonstruiranje ranije zadate i obavezne kulture i književnosti.
No vrijeme slobode traje u Rusiji više od jednog desetljeća. Stoga mislim da se u recentnim djelima, kroz prizmu seksualnosti, sve više preispituju i nanovo osmišljavaju pojmovi i zadanosti povijesti, kulture, politike, jezika te nove realnosti. Jedna je od funkcija teme seksualnosti – kroz amalgam «visokih» i «niskih» žanrova, erotike i pornografije u djelima ruskih postmodernista, odgovor na izazov tržišne konjunkture. Novi pristupi, međutim, možda svjedoče i o novim pomacima unutar ruske književne i kulturne situacije u dubljem smislu.
U svojem radu kanim se baviti djelima najkontroverznijih predstavnika brutalnog cinizma u opisima eksplicitne seksualne tematike. To su, u ruskom postmodernizmu, Vladimir Sorokin, Eduard Limonov i Viktor Erofeev. Analizirati ću slijedeća djela: V. Sorokin – Goluboe salo, Pir, Led, Serdca četyreh, Pervyj subbotnik, Moskva, Norma, Tridcataja ljubov' Mariny, V glub' Rossii i dr.; Eduard Limonov – Čto ja, Čdička, Kniga mertvyh, Inostranec v smutnoe vremja, Dnevnik neudačnika i dr.; Viktor Erofeev – Mužčiny, Russkaja krasavica, Pjat' rek žizni, Strašnyj sud, Enciklopedija russkoj duši i dr.
Analizirati ću ih ne samo unutar korpusa samog autora, s obzirom na temu eksplicitne seksualnosti u njihovu djelu, već i na pozadini poznavanja drugih ruskih postmodernističkih prozaika, koji su naglašavali spomenutu temu (J. Aleškovskij, J. Mamleev), s posebnim osvrtom na tretman te teme u novoj ženskoj prozi (V. Narbikova i dr.). Teorijska podloga moje radnje biti će radovi zapadnoeuropskih mislilaca (D. A. F. de Sade, S. Freud, G. Bataille, M. Foucault, J. Lacan), ali i najnoviji radovi mlađih ruskih teoretičara o ruskom postmodernizmu (M. Epstein, B. Groys, I. Smirnov, V. Podoroga i dr.).
Analiza će, dakle, obuhvaćati kronološko čitanje tekstova kako bi se pokazala eskalacija različitih oblika seksualnosti, jezično-stilsku analizu mata (vulgarizama) kao nove pojave u književnosti, te metodu komparacije odabranog korpusa kako bi se ustanovio uzorak jezičnih izraza i tipičnih oblika reprezentacije seksualnosti.
Cilj je moje radnje doći do zaključaka o prirodi ruskog postmodernizma kao književno-kulturalnoj pojavi, gdje se moja uža tema, tj. tema seksualnosti, javlja kao poticaj.
Zagreb, 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. Dubravka Oraić-Tolić Prof. dr. Milivoj Solar Nataša Jakšić
Alen Tafra
Divkovićeva 2
52100 Pula
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Sinopsis znanstvenog rada iz znanstvenog polja filozofije
U postmodernoj epohi, diskurs o propadanju već desetljećima preplavljuje niz područja (ekologija, politika, moral, umjetnost, znanost). Apokaliptički fenomen "endizma" nije zaobišao ni filozofiju, usprkos distanciranju i osudi (Derrida, Vattimo). Ukoliko su tragom Nietzschea i Heideggera napredak i nazadak oslobođeni tereta ideologijske legitimacije, otvara se i prostor za određivanje filozofijske razine i ozbiljnosti kulturnog pesimizma, konačno i same mogućnosti njegova filozofijskog tematiziranja. Na pripremnom putu definiranja pojma kulturnog pesimizma, a osobito obzirom na srodne pojmove nihilizma, dekadencije i apokaliptike, zbunjuje činjenica da ovi pojmovi nisu genuino filozofijski. Teškoće dodatno uvećava njihova uporaba u okviru krajnje različitih filozofijskih, literarnih i političkih konstelacija. Također, širina pojma kulture - shvaćene ukupnim načinom života epohe ili određene društvene cjeline - temu čini neiscrpnom i nepodatnom nastojanjima oko njena fiksiranja i discipliniranja. Riječ je o nesvodivosti tako razuđena i neprecizna područja svagdašnjice - Weltanschauung-a i Kulturkritik-e - na uže akademsko područje filozofije. Svaki će kulturni pesimizam kao refleksija cjeline opstanka stoga zahtijevati određeni "holizam" i odgovarajuću kulturološku analizu, svojevrsnu dijagnozu Zeitgeist-a. Situiranje intelektualne pozicije u njenoj povijesnoj situaciji, razvoju ili "genealogiji" - nužno za pravedan prikaz utjecaja ideja - iziskuje istraživačko uključivanje u kompleksnu interakciju različitih diskurzivnih razina, obično ljubomorno odijeljenih akademskom praksom podjele rada. U radu koji problem nastoji bitno postaviti na razinu filozofije, to znači učestalo preklapanje područja filozofije povijesti, filozofije politike, etike, estetike, sociologije, povijesti ideja ili intelektualne povijesti (ukoliko je kulturni pesimizam jedna od "općih ideja" o kojima govori Isaiah Berlin). Kako postmoderna aktualnost teme ne potire njenu perenalnost - o čemu s različitih razina Nietzsche, Heidegger, Jaspers, Spengler, Toynbee ili Sorokin - zamišljeni će rad kulturni pesimizam razmatrati i kao transhistorijsku kategoriju. Razumljivo, intencija je najviše istraživačke pažnje posvetiti razdoblju u kojem se kulturni pesmizam formira - u vidu filozofije života, umjetničke melankolije ili sveprisutne zabrinutosti nad radikalnom krizom vrijednosti - kao ono determinirajuće za duhovno-povijesnu situaciju i današnjeg, "postmodernog" čovjeka. U užem smislu, to je vrijeme od druge polovice pretprošlog stoljeća prema recentnijoj "renesansi" kulturnog pesimizma. Genealoška isprepletenost suprotnih nazora - optimističke svijesti o ubrzanom vremenu moderne epohe i reaktualiziranja kritike vremena u pesimističnom upozorenju o prijetnji nihilističke destrukcije - upućuje na elemente kulturnog pesimizma i unutar "evolucijske prospektive" (Cazes), u mogućim vidovima "retro-progresa" i "umjerenijih" vidova povijesnog diskontinuitizma. Utoliko je namjera rada rasvijetliti mjesto kulturnog pesimizma u filozofiji povijesti, njegov odnos prema ciklici i apokaliptici, te objektivno utvrditi afinitet konkretnih oblika prema ideologijsko-političkim pozicijama. Primjerice, ovo podrazumijeva i utvrđivanje razlika kulturnog pesimizma "konzervativne revolucije" i postmoderne. Konačno, cilj je i prepoznati retoričke obrasce kulturnog pesimizma i ustanoviti njegovu svojevrsnu topiku.
Zagreb, 29. rujna 2003.
Mentor Voditelj poslijediplomskog studija filozofije Kandidat
dr.sc . Lino Veljak prof.dr.sc. Branko Despot Alen Tafra
Filozofskoga fakulteta 23205 Bibinje
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
SVJETSKA ETIKA – PUT PREMA KONSENZUSU MEĐU RELIGIJAMA I ETIČKIM SUSTAVIMA
Polje: filozofija
Grana: etika
Svjetska etika relativno je mlad pojam. Prvi koji je otvorio vrata ovom istraživanju i bavljenju svjetskom etikom je prof. Hans Küng, teolog iz Tübingena. On je u svojoj knjizi Projekt Weltethos iz 1990. godine zacrtao obrise ovom istraživanju koje će kasnije postati njegovom glavnom preokupacijom. S nekolicinom kolega na Sveučilištu u Tübingenu osnovao je Zakladu Weltethos (Stiftung Weltethos) čiji će cilj biti promicanje svjetske etike, osobito na području religija i duhovnih pokreta, ali i izvan njih.
Godine 1993. drugi parlament religija svijeta, koji je u Chicagu održan na stotu obljetnicu prvog parlamenta, donio je Deklaraciju o svjetskoj etici. Taj je dokument nastao kao izraz nastojanja da se postigne etički konsenzus i prevladaju stoljetni neuspjesi dijaloga među religijama i etičkim pozicijama. Dakle, ovaj dokument teži uspostavi univerzalnih etičkih vrijednosti primjenjivih na konkretnu životnu praksu svakog čovjeka kojoj god on religiji, naciji, rasi ili kulturnom podneblju pripadao.
U radu će se koristiti povijesni i sustavni pristup. Povijesnim pristupom rasvijetliti će se okolnosti nastanka i prikazati izrada Deklaracije o svjetskoj etici, dok će se sustavnim pristupom normativni sadržaj Deklaracije razmotriti na podlozi etičkih učenja velikih svjetskih religija i komparirati sa sukladnim stajalištima u sustavima filozofske etike. Cilj rada je ukazati na aktualnost svjetske etike, osobito u doba globalizacije koja nije umanjila opasnosti od najrazličitijih konflikata u svijetu, dok je razvoj tehnike i tehnologije doveo u pitanje opstanak ljudske vrste. Osobito želim ukazati na potrebu aktualizacije svjetske etike u Hrvatskoj i njenom neposrednom okružju gdje još uvijek vladaju poslijeratne napetosti koje se očituju i kao napetosti konfesionalnih i religijskih zajednica.
Radnja će se sastojati od pet većih cjelina (poglavlja).
1. UVOD
U uvodu će se obrazložiti pristupi i ciljevi rada te izložiti plan rada.
2. DEKLARACIJA O SVJETSKOJ ETICI IZ 1993.
U prvom dijelu ovog poglavlja izložit će se okolnosti nastanka i prikazati povijest nastanka Deklaracije, način njene izrade s prijeporima koji su se pritom pojavili, te odjeci i recepcija Deklaracije u religijskim, političkim i kulturnim krugovima u svijetu.
Drugi dio poglavlja bit će posvećen interpretaciji normativnog sadržaja Deklaracije.
3. ETIKA U VELIKIM SVJETSKIM RELIGIJAMA
U ovom poglavlju bit će izložena etička stajališta najznačajnijih svjetskih religija: židovstva, kršćanstva, islama, hinduizma i budizma. Budući da su poglavari ovih religija potpisnici Deklaracije i uvelike su doprinijeli njenoj izradi, potrebno je sustavno prikazati etička učenja dotičnih religija. Osim njih, ovdje će se prikazati i etička stajališta drugih duhovnih formacija koja su u izravnoj ili neizravnoj vezi sa ovim dokumentom.
4. UPORIŠTA SVJETSKE ETIKE U SUSTAVIMA FILOZOFSKE ETIKE
Ovaj dokument, želeći izraziti svoj univerzalizam, usmjeren je na primjenu i važenje i izvan religije. Stoga smatram bitnim promotriti neka etička stajališta u sustavima filozofske etike koja podupiru temeljne postavke i nakane svjetske etike. Osobita pažnja bit će posvećena Kantovoj etici i njegovu kategoričkom imperativu, koji je filozofski izraz “zlatnog pravila” prisutnog u svim religijama.
5. SVJETSKA ETIKA U GOSPODARSTVU, ZNANOSTI I KULTURI I POLITICI
U ovom poglavlju razmotriti će se pitanje može li svjetska etika utjecati na gospodarstvo, politiku, znanost i kulturu i dati doprinos u razumijevanju među pojedinim sferama društveng života. Poznato je da svaka kultura ima svoje etičke standarde i oni se razlikuju od kulture do kulture. Te razlike su zbog različitih korijena u religiji, mentalitetu i svijesti pojedinog naroda. Otuda i problemi s kojim se suvremeno društvo suočava u rješavanju problema kao što su monarhijski i demokratski oblik vlasti, monogamija i poligamija, pobačaj i eutanazija, kloniranje i homoseksualnost. Svatko ima svoj pogled na navedene probleme i otuda nerazumijevanje i nemogućnost uspostave konsenzusa. Deklaracija o svjetskoj etici postavlja pitanja da li je moguće ove probleme riješiti donošenjem jedinstvenih etičkih kodeksa za pojedina područja života.
Zagreb, 18. rujna 2003.
Mentor Voditelj poslijediplomskog studija Kandidat
prof. dr. Ante Čović prof. dr. Branko Despot Predrag Režan
Fakultetsko vijeće Marija Šimoković
Filozofskog fakulteta Trtni 4
Sveučilišta u Zagrebu 51211 Matulji
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
ETIČKI ASPEKTI MEDICINSKI POTPOMOGNUTE PROKREACIJE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: Filozofija
Grana:Etika
Rad pod naslovom Etički aspekti medicinski potpomognute prokreacije obuhvatit će široku etičku problematiku vezanu uz medicinski potpomognutu prokreaciju - stvaranje i rađanje ljudskog života na posve novi (medicinski asistiran) način. Brojni problemi (etički, medicinski, teološki, pravni, sociološki, ekonomski, politički) vezani uz shvaćanje i prihvaćanje postupaka i prirode “nove prokreacije” svjedoče o bitnosti i kompleksnosti ove teme. Riječ je o vrlo provokativnoj, aktualnoj i etički poticajnoj temi unutar šire bioetičke tematike. Medicinski potpomognuta prokreacija, kao druga i drugačija mogućnost od prirodnog stvaranja života, rezultat je razvoja bioloških i medicinskih znanosti 20. stoljeća kao i pratećih tehnoloških mogućnosti. Suvremena (bio)medicina, sukladno sa znanstveno-tehnološkim razvojem, oblikuje novu vrstu bio-moći: (a.) moći “vladanja” i “upravljanja” nad postojećim ljudskim životom, kroz metode i postupke održavanja i produženja života, ali i (b.) moći “odlučivanja” tko će biti rođen, kako i od koga. Medicinski potpomognuta prokreacija nudi rješenja problema vezanih uz prokreaciju neplodnih osoba te nositelja genetskih bolesti, ali pri tom izaziva i velike sumnje i upitnosti vezane uz opravdanost njene primjene. Budući da se permanentnim razvojem novih medicinskih tehnika uvjetuju i otvaraju stalno nove mogućnosti unutar ljudske prokreacije, očito je da se, uz prisutne i već poznate probleme, pred etičku prosudbu postavljaju stalno novi postupci i njihovi utjecaji na ljudski život, društvo i prirodu u cjelini, koje ovaj rad u konačnici i ima za cilj prikazati i etički osvijestiti. Rad će se bazirati na suvremenim bioetičkim raspravama koje kroz svestran, pluriperspektivan i interdisciplinaran pristup oblikuju nov model promišljanja problema i tema vezanih za novu medicinsku situaciju, ali i šire, problema vezanih za shvaćanje i vrednovanje života kao takvog. Pitanja se pojavljuju i na razini primjene samih postupaka (kako? zašto? do kojih granica?), ali i na razini njihovog utjecaja na egzistenciju novostvorenih bića, obitelji, društva. Budući da je u hrvatskoj akademskoj zajednici tema etičkih implikacija potpomognute prokreacije još uvijek prilično nepoznata, odnosno pojavljuje se tek usputno unutar medicinskih, znanstveno-tehničkih i pravnih rasprava, cilj je ovog rada prikazati nove prokreativne mogućnosti, objasniti njihov sadašnji i budući utjecaj na ljudski život, društvo i prirodu te kroz prikaz najznačajnijih etičkih rasprava eminentnih svjetskih (bio)etičara, izdvojiti etičke probleme te ih analizirati kroz aparat osnovnih etičkih teorija i pozicija (deontoloških etičkih pozicija, liberalne teorije, feminističke pozicije).
Rad će se sastojati od osam većih cjelina te njima odgovarajućih poglavlja i potpoglavlja, a generalno se može podijeliti na uvodni dio koji obuhvaća upoznavanje s temom i njeno postavljanje u kontekst šire (bio)etičke problematike i u kontekst razvoja medicine u obzorju znanstveno-tehnološkog napretka, središnji dio u kojem će biti prikazani posebni i korelirajući etički problemi unutar svakog prokreacijskog postupka (izvantjelesne oplodnje, umjetne oplodnje, surogatnog majčinstva, kloniranja), a potom i analizirani kroz različite etičke vizure te, na kraju, završni dio koji će, uz pokušaj uspostavljanja dijaloga između različitih etičkih pozicija, obuhvatiti probleme i upitnosti uvjetovane upotrebom novih prokreativnih postupaka u definiranju roditeljstva, braka i obitelji te u mogućoj primjeni eugeničkih tendencija.
Zagreb, 08. 09. 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
prof. dr. Ante Čović prof dr. Branko Despot Marija Šimoković
Marijan Franjčić
Selska c. 91
10 000 Z a g r e b
Znanstveno područje: Odgojno obrazovno
Sinopsis znanstvenog rada iz Pedagogije
Hrvatsko društvo je u tranziciji, a problemi i brojne poteškoće tog prijelaza od jednog modela prema drugome reflektiraju se i u pedagoško-religijskoj sferi. Identitet društva i pojedinca se preoblikuje i na taj način religijski identitet kao dio nacionalnog kulturnog identiteta dobiva nove značajke koje posreduje obitelj, kulturne odrednice škole i društvo u cjelini.
Religijski identitet je u Hrvatskoj netransparentan i beznačajno utječe na kakvoću života obitelji i građanskoj zajednici a istovremeno je pod pritiskom negativnog nasljeđa i svekolikih antinomija tranzicijskih i globalnih procesa. Takvo osobito stanje bitno određuje i pristup u istraživanju onih pitanja koja su predloženim nazivom rada obuhvaćena.
Provedena znanstvena istraživanja u području socio-religijskih i pedagoških problema u Hrvatskoj ukazuju na visok stupanj vjerske identifikacije stanovništva, visoka tradicionalna obilježja religioznosti, na iskazanu potrebu za religijskim odgojem i željom da se osigura primjereni religijski identitet mladog naraštaja. Na drugoj strani je očigledan neznatan utjecaj autentičnog religioznog identiteta i vjerskih vrijednosti pojedinca u obitelji, kulturi i cjelokupnoj društvenoj zajednici. Nesklad deklariranih i praktičnih oblika ponašanja i konfuzna spoznaja vlastite religioznosti vjernika upućuje na potrebu kvalitetnijeg i realnijeg utemeljenja religijskog identiteta. Prema rezultatima provedene ankete Pastorale Forum Wien koja je provedena u deset tranzicijskih zemalja među kojima je bila i Hrvatska proizlazi značajna razlika u intenzitetu vjerskog identiteta (posve religiozni 33.3%, donekle religiozni 42,1% religiozno neodlučni 12,5%, uglavnom nereligiozni 3,9% i posve nereligiozni 6,8%) što pitanje religijskog identiteta stavlja u sasvim drugačije, diferencirane odnose i socijalni kontekst koji je relevantan i za ovo istraživanje.
Područje istraživanja je odgoj, a u užem smislu vjerski i moralni odgoj. Religioznost je u svojoj biti najintimniji osobni čin svakog čovjeka i sasvim je izvan vanjskog iskustvenog opažanja, ali se u značajnoj mjeri (ponašanje pojedinca u socijalnoj praksi) očituje u izvanjskim i javnim oblicima djelovanja što znači da ima osim osobnih i šire društvene i etičke dimenzije i posljedice. Na temelju tog u radu se namjerava istraživati one aspekte fenomenologije religioznosti koji su dostupni sustavnom i objektivnom izvanjskom praćenju prvenstveno u školskim uvjetima.
Pitanja religijskog identiteta su u znanstvenom smislu interdisciplinarno strukturirana, a u ovom istraživanju dominantno će biti centrirana na probleme odgoja u suvremenoj hrvatskoj školi koji su duže vrijeme izvan pedagoške i stručne pozornosti kako u teorijskom tako i u praktičnom djelovanju školstva na različitim razinama. Ovo istraživanje želi istražiti i usustaviti pretpostavke i elemente procesa za razvoj kvalitetnog religijskog identiteta putem znanstvenih podloga suvremene pedagogijske znanosti na način da ostvarivanje te zadaće pozitivno korelira s drugim dimenzijama identiteta i djelotvornim odgojem za suvremeno pluralno društvo kao što je demokratičnost, ljudska prava, tolerantnost, vrijednosni sustav, multikulturalnost, te aktivno socijalno djelovanje i preuzimanje odgovornosti i sl.
Istraživanja će se provoditi putem upitnika, intervjua, korištenjem baza podataka već provedenih istraživanja na tri stratificirana uzorka osnovne škole, srednje škole i odraslih (roditelja i vjeroučitelja).
Polazište rada oblikuje se širim znanstvenim okvirom (Dawson,C.; Razumijevanje Europe, Split) pitanja religijskog identiteta (Čačić-Kumpes, J.; Kultura, etičnost, identitet, Zagreb) i sadašnjeg stanja (Baloban, J.;Djelovanje crkve u novim društvenim okolnostima, Zagreb) u odgoju i obrazovanju. Potom bi se eksplicirala pitanja i problem hrvatskog kulturnog identiteta (Hofstede,G.; Cultures, and organizations: Software of the minde, London) kojem nedvojbeno pripada i religijski identitet (Ivančič,T.; Kršćanstvo u traganju za identitetom, Zagreb) a kojeg posreduje obitelj, kultura škole u koju je unijeta i religijska kultura te socijalno okruženje (ruralni i urbani aspekti pedagogije). Posebna pozornost posvetila bi se kurikulumu kao temeljnom nacrtu sustava znanja (Mijatović,A.; Obrazovanje za stoljeće znanja, Zagreb) kakav je i kakav bi trebao biti. U empirijskom dijelu istražili bi se dosadašnji učinci vjerskog odgoja (Ćorić, Š.Š.; Psihologija religioznosti, Jastrebarsko) u školama uz analizu stavova učenika, roditelja i vjeroučitelja. Slijedi obrada rezultata i kvalitativna analiza, te zaključna rasprava o predmetu istraživanja i prijedlozi promjena u sustavu odgoja i obrazovanja i mehanizmima koji ga upravljaju. Uobičajeni prilozi slijede na kraju rada.
Zagreb, 25. kolovoza 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
prof. dr. sc. Antun Mijatović prof. dr. sc. Vlatko Previšić Marijan Franjčić
______________________ ______________________ __________________
Esmeralda Sunko Fakultetskom vijeću
Bana J. Jelačića 4 Filozofskog fakulteta
21000 Split Sveučilišta u Zagrebu
Sinopsis magistarske radnje
Tema: Stavovi studenata učiteljskih i nastavničkih studija o odgoju za pluralno društvo
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Grana: Pedagogija
Problem istraživanja: Posljednjih pedesetak godina u svijetu se odvija proces intenzivnih migracijskih kretanja. To je uvjetovalo mnoge promjene u svim, a posebno gospodarski razvijenim zemljama, među kojima ističemo samo dvije. Prvo, države s jednonacionalnom strukturom stanovništva nepovratno je ostala povijesna činjenica i drugo nema zemlje u kojoj se sve više ističe problem suživota različitih etničkih, vjerskih i etičkih karakteristika većih ili manjih skupina stanovništva. Problem multi i interkulturalizma postaje strateško pitanje razvoja svake zemlje koji se pojačava tendencijom sve veće globalizacije suvremenog svijeta. Nije stoga slučajno pitanje suživota u pluralnim društvima postalo i jedno od temeljnih pitanja niza međunarodnih organizacija, vladinih i nevladinih udruga država članica Vijeća Europe.
Procesi pluralističkog funkcioniranja društva usmjerili su odgoj i obrazovanje pojedinca prema univerzalnim obilježjima i globalizaciji koji ga čine sličnim drugima, ali ujedno osiguravaju prava na postojanje i izražavanje osobnih obilježja. Ideja pluralizma prihvaćena je i snažno podupirana od različitih međunarodnih organizacija. Vijeće ministara obrazovanja Vijeća Europe donijelo je još 1984.godine Preporuku o provođenju odgoja i obrazovanja za multikulturalnost i pluralizam na svim razinama, a posebno je istaknuto školovanje učitelja na učiteljskim i nastavničkim fakultetima. Hrvatska se želi i treba priključiti zapadno-europskim integracijama zbog toga (ali i ne samo zbog toga) svoj interes treba usmjeriti i na osposobljavanje učiteljskih kadrova za odgoj i obrazovanje mladih i djelovanje na načelima demokratskog suživota svih oblika različitosti među ljudima.
Predmet: Predmet ispitivanja su nastavni planovi i programi – sadržaji studija na učiteljskim školama i nastavničkim fakultetima koji osposobljavaju studente za djelovanje na načelima tolerancije svih oblika različitosti (što djeluje na njihove stavove), preporuke Vijeća Europe visokim učilištima nastavničkog smjera, te spoznaje i stavovi studenata navedenih visokih učilišta o odgoju, obrazovanju i osposobljavanju mladih za suživot u pluralnom društvu.
Cilj: Utvrditi razinu ostvarivanja stavova o odgoju na temelju preporuka Vijeća Europe na razini obrazovanja studenata kroz studijske kurikulume na našim visokim učiteljskim školama i nastavničkim fakultetima te spoznaje i stavove studenata o problemima suživota različitih društvenih zajednica.
Metodologijski pristup: U ispitivanju će se koristiti metoda analize sadržaja (rad na pedagoškoj dokumentaciji - nastavni planovi i programi u učiteljskim školama i nastavničkim fakultetima), a u empirijskom pristupu primijenit će se anketa o stavovima i ispit znanja (temeljni pojmovi) te statistička analiza i interpretacija rezultata.
Ispitivanje će se provesti na uzorku od 320 studenata (po 20 studenata svake studijska godine Visoke učiteljske škole Sveučilišta u Splitu i Učiteljske akademije u Sveučilišta u Zagrebu)), te Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti Sveučilišta u Splitu i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Rezultati istraživanja i primjena: Spoznaje dobivene ovim ispitivanjem poslužit će za izbor, oblikovanje i strukturiranje (ili reprogramiranje) nastavnih planova i programa - sadržaja obrazovanja i osposobljavanja studenata na visokim učiteljskim školama i nastavničkim fakultetima u skladu s preporukama Vijeća Europe, kao i za dalje podupiranje ideje odgoja, obrazovanja i osposobljavanja mladih za suživot i djelovanje u pluralnom multikulturalnom društvu.
Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Pristupnica:
Prof.dr.sc.Vladimir Jurić Prof.dr.sc.Vlatko Previšić
Jasmina Vrkić Dimić
Šibenska 11 H
23000 Zadar
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Odgojne znanosti
Sinopsis magistarskog rada
Tema: SLOBODNO VRIJEME STUDENATA –
ORGANIZACIJA, SADRŽAJI I PROVOĐENJE
1) UVOD
Uviđajući značaj slobodnog vremena na kvalitetu i kulturu života suvremenog čovjeka, nameće se pitanje kako mladi ljudi - studenti organiziraju svoje slobodno vrijeme, kojim ga aktivnostima ispunjavaju i na koji ga način provode? Da li uopće razmišljaju o aktivnostima slobodnog vremena kao jednom od putova izražavanja i razvijanja svoje kreativnosti, jednom od oblika bogaćenja svoje osobnosti? Postavljena pitanja dobivaju na važnosti uzmemo li u obzir činjenicu da je riječ o studentima nastavničkog fakulteta, dakle o potencijalnim budućim organizatorima slobodnovremenskih aktivnosti. Tu se kao nužna javlja šira potreba osvješćivanja značaja i konkretnih mogućnosti pozitivnog utjecaja pedagogije slobodnog vremena u odgojnim situacijama.
Slobodno vrijeme mladih empirijski je istraživano unutar većih socioloških studija (Mihovilović, 1974.; Fulgosi, Radin, 1982.; Ilišin, 1990.; Perasović, 1999.; Tomić-Koludrović, 1999.; Pais, 2000.) u kojima se često doticala suvremena problematika životnih stilova, sadržaja, struktura interesa, medija, različitih subkulturnih utjecaja na mlade. Slobodno je vrijeme također sagledavano i s pedagogijskih pozicija, tako su istraživane njegove funkcije (Jerbić, 1973.), utjecaj na stvaralaštvo (Previšić, 1987.), struktura slobodnog vremena (Arbunić, 2002.), svakodnevne aktivnosti mladih (Delle Fave, Bassi, 2000.). Navedeni, kao i brojni drugi znanstvenici proučavali su razne fenomene slobodnog vremena, poglavito djece i mladih, ali ne i studenata.
2) PROBLEM, CILJ I HIPOTEZA ISTRAŽIVANJA
Problem ovog istraživanja je kako studenti provode slobodno vrijeme, dakle to je analiza slobodnog vremena studentske populacije s posebnim usmjerenjem na njegovu organizaciju, sadržaje i način provođenja.
Cilj istraživanja je utvrditi s koliko stvarno slobodnog vremena raspolažu studenti; kako organiziraju to svoje slobodno vrijeme; kojim ga aktivnostima ispunjavaju, gdje i na koji način ga provode; s kim ga provode i s kime bi ga željeli provoditi; u kojem stupnju su studenti zadovoljni svojim slobodnim vremenom; čime bi se uistinu željeli baviti u slobodnom vremenu te koji su razlozi neostvarenja vlastitih želja.
U radu se polazi od nulte hipoteze, dakle smatra se da nema razlika u slobodnom vremenu (tj. količini, aktivnostima slobodnog vremena, mjestima gdje ga provode, kako ga organiziraju, stvarnim i željenim interpersonalnim odnosima, stupnju zadovoljstva svojim slobodnim vremenom, željenim, ali neostvarenim aktivnostima slobodnog vremena te razlozima nerealizacije svojih želja) među ispitanicima različitog spola, studijskih grupa, godina studija te procijenjenog SES-a.
3) METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Ciljana populacija koju se ovim istraživanjem želi ispitati su studenti. Istraživanje će stoga biti provedeno na Sveučilištu u Zadru, konkretno sa 400 studenata I., II., III. i IV. godine raznih studijskih grupa. Prilikom istraživanja s ciljem prikupljanja podataka od studenata koristiti će se anketni upitnik (s pitanjima zatvorenog, ali većim dijelom ipak otvorenog tipa da bi se ispitanicima dala mogućnost potpuno slobodnog izjašnjavanja; dva pitanja – o interpersonalnim odnosima u slobodnom vremenu postavljena su u obliku ponuđenih odgovora koje je potrebno rangirati, a upitnik uključuje i jednu skalu za procjenu stupnja zadovoljstva slobodnim vremenom). Osnovna metoda istraživanja je anketiranje.
Kod obrade dobivenih podataka istraživanja planiraju se koristiti kvalitativna analiza podataka (kategorizacija kvalitativnih podataka, frekvencije, postoci), ali i kvantitativne statističke metode obrade numeričkih podataka (frekvencije, postoci, aritmetičke sredine, standardne devijacije, korelacije među varijablama, analiza varijance) te grafički, slikovni i tabelarni prikaz podataka radi njihove bolje preglednosti.
4) REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Slobodno vrijeme predstavlja suštinsku potrebu, zadovoljstvo, pa čak i, svjesni njegove važnosti, obvezu i nužnost - da ga što bolje osmislimo i iskoristimo. Istraživanjem fenomena slobodnog vremena korak smo bliže širenju spoznaje o važnosti njegove organizacije, odabira aktivnosti, značaju njegova odgojna utjecaja, ali i razmišljanjima u smjeru humanije i kreativnije odgojne atmosfere, da bi uvažavanjem spoznaja iz ovog područja odgoj i obrazovanje što je moguće više učinili osobnim zadovoljstvom, a rezultati istraživanja koristiti će smislenijem, sustavnijem i organiziranijem strukturiranju slobodnog vremena studenata unutar i izvan Sveučilišta.
Zagreb, 22. rujna 2003.
Mentor: Voditelj studija: Student:
Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Prof. dr sc. Vlatko Previšić Jasmina Vrkić Dimić
______________________ ______________________ __________________
Smiljana Zrilić
Vukićeva 18, Zadar
Znanstveno područje: Društvene znanosti – polje odgojne znanosti
POVEZANOST ODGOJNIH POSTUPAKA RODITELJA
I ŠKOLSKOG NEUSPJEHA
Sinopsis magistarskog rada
1. Uvod: U dosadašnjim istraživanjima (Jurić-Šimunčić, Cotić, Hudolin, 1982.; Andrilović-Čudina, 1986.; Bandura, 1986.; Patterson, 1993.; Zloković, 1998.; McHale, 2001.) uočen je čitav niz pokazatelja koji su u pozitivnoj korelaciji sa školskim neuspjehom učenika. Poremećaj učenkova ponašanja i učenja vrlo često je posljedica poremećaja u odnosima unutar obitelji, slabe interakcije među članovima obitelji ili odgojnih postupaka roditelja.
Tijekom rane adolescencije javljaju se teškoće u komuniciranju s roditeljima i nastavnicima, uznemirenost, popuštanje u učenju i sl. (Malić, Mužić, 1986.). Sve to može rezultirati različitim oblicima neuspjeha u školi. To je doba najvećih nesporazuma u obitelji, školi i društvu, najvećih unutarnjih sukoba koje proživljava svaki adolescent (Gruden, 1994.).
Često se pod neuspjehom podrazumijevaju samo loše ocjene ili nagli pad ocjena. Međutim, problem je daleko složeniji. Zbog slabih ocjena djeca imaju problema u socijalnoj prilagodbi i emocionalnih poteškoća.
2. Predmet: U ovom radu bavit ćemo se pitanjima neuspjeha djece rane adolescentne dobi, izraženom kroz slabe ocjene, neuspjehom koji je manifestiran kroz socijalnu sferu, te poteškoćama koje nastaju na emocionalnom polju. Kako navedena područja neuspjeha u većini slučajeva utječu jedan na drugoga, jedna od hipoteza u našem istraživanju bit će i njihova međusobna povezanost i uzročno-posljedične veze.
3. Uže područje rada: U istraživanju smo pošli od višestrukih uzroka školskog neuspjeha i odlučili fokusirati pozornost na odgojne postupke roditelja koji mogu rezultirati školskim neuspjehom.
4. Ciljevi istraživanja: Opći cilj istraživanja je pridonijeti boljem razumijevanju faktora koji su relevantni za školski neuspjeh. Cilj istraživanja je utvrditi postoji li (i u kojoj mjeri) povezanost između školskog neuspjeha i odgojnih postupaka roditelja.
5. Metodologija istraživanja: Istraživanje će se provesti na uzorku od 300 učenika (podjednak broj dječaka i djevojčica) osmih razreda u trima zadarskim osnovnim školama, te u dvjema seoskim školama. Odgojni postupci, koji po našim pretpostavkama, u najvećoj mjeri mogu djelovati na školski neuspjeh ispitat će se anketnim upitnikom, koji će sadržavati pitanja o stilu odgoja kao višedimenzionalnoj varijabli prema Lacković-Grgin, o kvaliteti obiteljskih interakcija i kvaliteti braka roditelja, o suradnji roditelja i škole, te roditeljskim očekivanjima i roditeljskom angažmanu u obrazovanju djeteta. Upitnik će sadržavati i pitanja pomoću kojih će se ispitati prilagodba u socijalnu sredinu škole, razred i grupu, zadovoljstvo školom izraženo kroz pitanja o emocionalnom stanju, te opći uspjeh izražen kroz ocjene.
6. Rezultati istraživanja: Kako je neuspjeh rezultat suodnosa između različitih faktora i njihovog dinamičkog prožimanja, svjesni smo da je u ovom radu nemoguće u potpunosti rasvijetliti sve uzročno-posljednične veze i odnose koji mogu rezultirati školskim neuspjehom. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem definirat će odgojne postupke roditelja i njihovo djelovanje na školski neuspjeh.
Zagreb, 12.rujna, 2003.
Mentor: Voditelj studija: Student:
Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Prof.dr.sc. Vlatko Previšić Smiljana Zrilić
Kristina Silaj
Vladimira Ruždjaka 19
10000 Zagreb
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića, Zagreb
Zagreb, 15. rujna 2003.
Predmet: zamolba za promjenu teme i sinopsisa
Molila bih da mi mogućite promjenu teme i sinopsisa magistarskog rada. Naime, temu koju sam prije tražila za odobrenje - Usporedba hrvatskih dječjih časopisa s engleskima u drugoj polovici 20. st. - ne mogu realizirati u Hrvatskoj, a ove godine zbog birokratskih razloga nisam uopće uzeta u obzir za stipendiranje na sveučilištu Cambridge u Engleskoj. Kako ne bih izgubila dragocjeno vrijeme, a budući da engleske dječje časopise ne mogu obrađivati u Hrvatskoj, jer bi takav rad bio ili preskup ili nepotpun, molim Vas da mi odobrite novu temu Hrvatski dječji časopisi u razdoblju od 1990.-2003. godine za čiju obradu ujedno prilažem novi sinopsis.
S poštovanjem,
Kristina Silaj
Kristina Silaj: sinopsis magistarskoga rada
Hrvatski dječji časopisi u razdoblju od 1990. – 2003. godine
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Sinopsis znastvenoga/stručnog rada iz znanosti o dječjoj književnosti
Budući da se čini kako književnost gubi bitku sa suvremenim medijima odlučila sam proučiti odnose suvremenih medija prema dječjoj populaciji. Načinila bih analize određenih medijskih progama (dječji časopisi, TV, kompjuter itd.) i pokušala ustanoviti kako mediji utječu na djecu. Također bih pokušala ustanoviti kako se mediji odnose prema kulturi čitanja kod djece tj. mogu li dječji časopisi izvršiti pozitivan utjecaj na djecu i usmjeriti dječju maštu prema knjizi.
Težište istraživanja postavila bih na dječji časopis kao medij u službi književnosti.
Nakon što sam diplomirala 1997. godine, radila sam u izdavaštvu surađujući u dječjim časopisima. U praksi sam uvidjela nedostatke hrvatskih dječjih časopisa pa bih željela istražiti problematiku dječjih časopisa. Uvodno bih provela anektu da ustanovim što djeca vole u literaturi koja se pojavljuje u časopisima kako bih dobila globalnu predožbu o literarnim interesima suvremenog djeteta i top-ljestvicu najomiljenijih dječjih časopisa.
Naime, dječji časopisi do sada su rijetko bili predmet interesa u hrvatskoj znanosti o književnosti, odnosno u znanosti o dječjoj književnosti. Smatram da suvremeni hrvatski dječji časopis zbog svoje književne dimenzije, svoje uloge u afirmiranju novih pisaca, uloge u književnom obrazovanju mladih i utjecaju na populariziranje određenih književnih žanrova nesumnjivo zaslužuje da bude obrađen na znanstveno relevantan način.
U prvom dijelu uratka odredila bih postojeće stanje u istraživanju dječjih časopisa u hrvatskoj književnosti. Na žalost, osim proučavanja hrvatskih dječjih časopisa koj su izlazili u 19. i početkom 20. st, koja je objavio Milan Crnković (M. Crnković Hrvatska dječja književnost do kraja 19. st., Školska knjiga, Zagreb, 1978) drugih ozbiljnijih istraživanja o dječjim časopisima u Hrvatskoj nije bilo.
U drugom dijelu uratka napravila bih analizu hrvatskih dječjih časopisa postavivši težište na časopise koj su najduže izlazili (Radost, Smib i Zvrk) i to u razdoblju od 1990. – 2003. godine te bih se osvrnula i na ostale dječje časopise. Provela bih kvantitativnu i kvalitativnu analizu književnih priloga u časopisima. Analiza bi obuhvatila pregled književnih vrsta koje se pojavljuju u časopisu, odnos domaće i prevedene ili prerađene strane literature, pisce koje je pojedini časopis afirmirao, teme koje prevladavaju u pojedinim književnim vrstama te valorizaciju književnih priloga u časopisu.
U zaključnom dijelu uratka osvrnula bih se na rubrike i teme koje bi trebao sadržavati novi hrvatski dječji časopis, odnosno problematizirala bih nedostatke na tržištu hrvatskih dječjih časopisa.
Pretpostavljam da bi spoznaje do kojih ću doći u ovom uratku mogle biti korisne za praktičnu primjenu u poboljšanju postojećih časopisa ili stvaranju novog suvremenog časopisa za djecu u Hrvatskoj koji će svojom kvalitetom moći stajati uz bok najspjelijih svjetskih dječjih časopisa.
Cilj ovog istraživanja jest pronalaženje strategija kojima bi se podigla kultura čitanja suvremenog djeteta tj. kako bismo djecu vratili pisanoj riječi usprkos svoj etabliranosti modernih medija.
dr.sc. Dubravka Težak, mentorica dr.sc. Josip Silić, voditelj Kristina Silaj
|
Filozofski Fakultet Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
Poslijediplomski znanstveni studij Znanstveno područje: Američki studiji Sinopsis magistarskog rada iz Ekonomskog Sustava SAD-a |
Borka Lekaj LubinaSelska 121 a10000 Zagreb |
PROBLEM NEJEDNAKOSTI SPOLOVA NA TRŽIŠTU RADA SAD-A
OD 1940.-2000.
Osnovna hipoteza o kojoj će se raspravljati u ovom radu jest da je položaj žene na američkom tržištu rada u najvećoj mjeri uvjetovan općim položajem žena u američkom društvu. Društvena neravnopravnost i nejednakost spolova rezultirale su lošijim položajem žena na tržištu rada SAD-a u odnosu na muškarce. Zbog niza društvenih, povijesnih, političkih i pravnih događanja, ta se neravnopravnost na tržištu rada smanjila koncem 20. stoljeća. Nejednakost i neravnopravnost se očituju na nekoliko razina: u udjelu žena na tržištu radne snage; u nejednakim mogućnostima zapošljavanja; u različitoj visini primanja za obavljanje istog posla (tzv. pay gap); u nejednakoj dostupnosti pojedinih zanimanja ženama odnosno u segregaciji žena u "ženska zanimanja"; u slabijoj mogućnosti napredovanja do najviših managerskih pozicija unutar kompanija (fenomen tzv. glass ceiling-a), te u odnosima na radnom mjestu (osobito problem tzv. sexual harrassment-a). Postavlja se pitanje kako su se promjene u percepciji društvene uloge žena reflektirale na ekonomsku povijest SAD-a u ovom periodu te koji su faktori utjecali na pozitivne promjene na tržištu rada.
U skladu s aktualnim spoznajama, tijekom 20. stoljeća došlo je do ekonomskih, socijalnih, političko-pravnih i obrazovnih promjena koje su pozitivno utjecale na jednakost spolova na tržištu rada, čiji je rezultat veća ravnopravnost, zastupljenost i bolje ekonomske mogućnosti žena. Istraživanje će uzeti u obzir i razlike među samim ženama u smislu njihove etničke pripadnosti, stupnja obrazovanja i bračnog statusa, što su sve važni elementi pri definiciji problema radne nejednakosti.
Spoznaje do kojih kanim doći u ovom radu poslužit će objektivnom sagledavanju problema s kojima se žene susreću na američkom tržištu rada, te će ukazati na postojanje stereotipa koji sprečavaju žene u ostvarivanju ekonomske jednakosti, što je fenomen koji postoji i u drugim zemljama u svijetu. Rad će ukazati na razne mehanizme rješavanja takvih problema kroz niz političko-pravnih i društvenih mjera, te bi kao komparativni model mogao ponuditi rješenja za probleme radne i ekonomske diskriminacije žena i u Hrvatskoj.
Opći cilj ovog rada jest utvrđivanje onih strukturalnih uzroka i promjena u tehnološkom, političkom, pravnom i socijalnom smislu koji su utjecale na drugačiji položaj žena na američkom tržištu rada. Uz to, cilj mi je analizirati značajnost pojedinih faktora koji su utjecali na pozitivne ekonomske promjene u smislu ravnopravnost spolova, što ću dokumentirati relevantnim podacima. Nastojat ću izdvojiti i one probleme čije rješenje i dalje nije zadovoljavajuće.
U metodološkom smislu, analizirat ću postojeću stručnu i znanstvenu literaturu i statističke podatke. Koristit ću i komparativnu metodu, te ću provesti kvalitativni intervju s određenim brojem domaćih i američkih stručnjaka. Služit ću se povijesnom literaturom, literaturom iz šireg područja kulture, sociologije i ekonomije rada.
Planirana načelna struktura rada obuhvatit će u uvodnom dijelu prikaz problema istraživanja, metode i cilj istraživanja. Nakon analize i prikaza općih društvenih promjena u SAD-u koje su bitno utjecale na ravnopravnost spolova na tržištu rada SAD-a, posebno ću se osvrnuti na već opisane razine problema neravnopravnosti na tržištu rada, uvijek uzimajući u obzir ekonomske, ali i socijalne procese i fenomene. U zaključnom dijelu rada rezimirat ću osnovne nalaze i ukazati na područja napretka i područja stagnacije problema nejednakosti.
20.5. 2003.
Mentor: Voditeljica studija: Kandidat:
prof. dr. Vojmir Franičević prof. dr. Sonja Bašić Borka Lekaj Lubina, prof.
redovni profesor na Ekonomskom
Fakultetu u Zagrebu
_______________________ _______________________ ____________________
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Natalije Salijević stečene na Državnom lingvističkom sveučilištu u Minsku
Zagreb, 29. rujna 2003.
Natalija Salijević rođena je 1971. godine u Pinsku u Bjelorusiji. Državljanka je Republike Bjelorusije, a trajno je nastanjena u Hrvatskoj. Osnovnu i srednju školu završila je u Bjelorusiji. 1989. godine upisala je petogodišnji studij engleskog jezika i trogodišnji studij francuskog jezika na Državnom pedagoškom fakultetu stranih jezika u Minsku. Diplomirala je 1994. godine, završivši puni program Državnog lingvističkog sveučilišta u Minsku iz struke engleski i francuski jezik.
Pristupnica je u svojoj molbi zatražila priznavanje potpune istovrijednosti stečene diplome.
U razgovoru sa stručnim povjerenstvom pristupnica je odustala od priznavanja dijela studija koji se odnosi na francuski jezik pa je povjerenstvo razmatralo priznavanje stečene strane diplome kao potpuno istovrijedne diplomi profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, povjerenstvo je utvrdilo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kako pristupnica svoje srednjoškolsko obrazovanje nije završila u Hrvatskoj, treba pristupiti provjeri poznavanja hrvatskoga jezika.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Damir Kalogjera
prof. dr. sc. Sonja Bašić
prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
10000 Zagreb, Ivana Lučića 3
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti Fakultetske diplome Dejane Nikitović, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.
Dejana Nikitović rođena u Beogradu 6.12.1978. godine.
3. lipnja 2003. godine diplomirala je arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Do potpune istovrijednosti diplome potrebno bi bilo položiti sljedeće ispite:
1. Antička provincijalna arheologija (u dijelu koji se odnosi na teritorij Republike Hrvatske)
2. Srednjovjekovna nacionalna arheologija.
U Zagrebu, 03.10.2003.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
2. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.
3. dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: prijedlog za potpuno priznavanje istovrijednosti doktorske diplome mr.sc. Pavela Gregorića stečene na Sveučilištu u Oxfordu
Kao članovi stručnog povjerenstva imenovanoga da ocijeni opravdanost molbe mr. sc. Pavela Gregorića za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome stečene na Sveučilištu u Oxfordu, Velika Britanija, a pregledavši priloženu dokumentaciju, predlažemo da se molbi mr. Gregorića udovolji i da mu se prizna naziv doktor humanističkih znanosti iz područja filozofije.
Imenovani je, naime, nakon uspješno apsolviranog doktorskog studija na Merton Collegeu u Oxfordu, 2. kolovoza 2003. godine obranio disertaciju pod naslovom Aristotle on common sense (250 str, od toga 225 stranica osnovnog teksta, 10 stranica priloga i 20 stranica bibliografije). Ta disertacija i u kvantitativnom i, posebice, u kvalitativnom pogledu u potpunosti udovoljava najstrožim kriterijima koji se na našem fakultetu traže u postupku stjecanja doktorata znanosti iz područja filozofije.
Imajući u vidu navedeno, predlažemo da se mr. sc. Pavelu Gregoriću prizna potpuna istovjetnost diplome o stečenom doktoratu znanosti (naziv doktor humanističkih znanosti iz područja filozofije), te sva prava koja mu po zakonu pripadaju.
U Zagrebu, 9. rujna 2003.
Članovi Stručnog povjerenstva:
Prof. dr. sc. Lino Veljak
Prof. dr. sc. Branko Despot
Prof. dr. sc. Hotimir Burger
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju studija germanistike i serbokroatistike
Tee TENČIĆ
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju studija germanistike i serbokroatistike Tee TENČIĆ, započetog na Sveučilištu u Trstu, podnosimo sljedeći
Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Tea TENČIĆ, rođena 1. 1. 1976 u Umagu, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu 1995. upisala studij germanistike kao četvorogodišnji i serbokroatistike kao trogodišnji studij.
Studij nije završila, te ga želi nastaviti na Filozofskom fakultetuu Zagrebu, na grupama germanistika i kroatistika.
Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da je studij germanistike, što ga je moliteljica pohađala na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporediv sa studijem germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Međutim, kako se program studija hrvatskog i srpsklog jezika i književnosti ni u jednom predmetu ne podudara s programom studija kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, mišljenja smo da moliteljica studij kroatistike mora upisati od prve godine.
To ujedno znači da i studij germanistike mora započeti s prvom godinom, a tijekom studija Odsjek će joj priznati odgovarajuće već položene ispite.
Zagreb, 8. 9. 2003.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske
diplome Zvonimira RADANA
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Zvonimira RADANA, stečene na Filološkom fakultetu Sveučilišta Ruhr u Bochumu, SR Njemačka, podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Zvonimir RADAN, rođen 13. svibnja 1971. u Splitu, godine 1995. na Filološkom fakultetu Sveučilišta Ruhr u Bochumu, SR Njemačka, upisao studije germanistike i sociologije, te iste studije diplomirao 20. prosinca 2000. godine.
Ujedno smo uvidom u program studija germanistike i sociologije na spomenutom Sveučilištu i u potvrde o pohađanim oblicima nastave i položenim ispitima zaključili da su rečeni studiji svojim opsegom i sadržajem usporedivi sa tovrsnim studijima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stoga smo mišljenja da se diploma Zvonimira RADANA, stečena na Filološkom fakultetu Sveučilišta Ruhr u Bochumu, može priznati kao potpuno istovrijedna onoj kojom se završava studij germanistike i sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te se molitelju može podijeliti zvanje profesora njemačkog jezika i književnosti i sociologije.
Zagreb, 23. 9. 2003.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome iz područja srednjoeuropske povijesti kolegice HELENE STRUGAR, stečene na Odsjeku za povijest Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti (Mađarska). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Helena Strugar rođena je 2. kolovoza 1975. u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Završila je studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 2001. U akademskoj godini 2001/2002 pohađala je i s uspjehom završila poslijediplomski studij iz srednjoeuropske povijesti na Odsjeku za povijest Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti. Kolegica Strugar predočila je povjerenstvu ovjerene prijepise i prijevode relevantnih isprava (ovjereni prijevod magistarske diplome, transkript s popisom odslušanih kolegija i položenih ispita te stečenim brojem ECT kredita), iz kojih su navedene činjenice u potpunosti razvidne. Osim toga, u prilogu je dostavila zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice, presliku fakultetske diplome, presliku svjedodžbe o srednjoškolskom obrazovanju, sinopsis magistarskog rada na hrvatskom jeziku te izvornik magistarskoga rada. Jedino nedostaje preslika priznanice o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolegice Strugar za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti magistarske diplome valjana, uz zahtjev da se naknadno priloži preslika uplatnice za troškove postupka.
Nakon izvršene analize tijeka studija, položenih ispita te sadržaja priložene magistarske radnje, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegici Heleni Strugar može uvjetno priznati potpuna istovrijednost njene magistarske diplome s diplomom magistra humanističkih znanosti iz polja povijesti u Republici Hrvatskoj. Uvjet za priznavanje diplome je, u skladu sa zaključcima Vijeća Odsjeka za povijest, s obzirom da je tema magistarske radnje kolegice Strugar iz područja hrvatske povijesti, proširenje i produbljenje istraživanja obavljenog u postojećoj radnji, kako bi konačni rad stupnjem složenosti i opsegom bio potpuno istovrijedan magistarskim radnjama na Odsjeku za povijest. Povjerenstvo je jednoglasno zaključilo i da se kolegici Strugar ispitne i ostale obveze na poslijediplomskom studiju u Budimpešti u potpunosti priznaju kao potpuno jednakovrijedne obvezama na poslijediplomskom studiju na našem Odsjeku. Isto tako, od pristupnice se neće zahtijevati javna obrana proširene i produbljene magistarske radnje, već jedino njena izrada i predaja na procjenu povjerenstvu.
U Zagrebu, 3. 9. 2003.
Povjerenstvo:
1. dr. sc. Borislav Grgin, docent
2. dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
3. dr. sc. Damir Agičić, docent
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome profesora povijesti kolege MAURIZIA ZENNARA, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu (Italija). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Maurizio Zennaro rođen je 11. ožujka 1965. u Poreču. Hrvatski je državljanin. Upisao je studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu u akademskoj godini 1999/2000. Diplomirao je na istom fakultetu 30. lipnja 2003, sa 100 od 110 mogućih bodova te je proglašen akademskim doktorom (profesorom) povijesti. Položio je tijekom studija ukupno 22 ispita iz dvosemestralnih predmeta te kolokvij iz njemačkog jezika. Kolega Zennaro predočio je povjerenstvu ovjereni prijepis i prijevod relevantne isprave (uvjerenje o položenim ispitima i završetku studija), iz kojeg su navedene činjenice u potpunosti razvidne. Osim toga, u prilogu je dostavio zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice, presliku priznanice o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije te presliku srednjoškolske svjedodžbe. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolege Zennara za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome valjana.
Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegi Mauriziu Zennaru uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome s diplomom profesora povijesti u Republici Hrvatskoj. Uvjeti za priznavanje diplome prethodno su položeni ispiti iz Hrvatske povijesti u ranom srednjem vijeku, Hrvatske povijesti u razvijenom srednjem vijeku, Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, Hrvatske povijesti u 19. stoljeću i Hrvatske povijesti u 20. stoljeću.
U Zagrebu, 3. 9. 2003.
Povjerenstvo:
1. dr. sc. Borislav Grgin, docent
2. dr. sc. Boris Olujić, docent
3. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, docent
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet Zagreb
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 10. rujna 2003.
Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi priznavanja potpune istovrijednosti magistarske diplome Andreje Bratinšćak
Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanja potpune istovrijednosti magistarske diplome Andreje Bratinšćak razmotrilo je sljedeće dokumente: diplomu Master of Arts (prevedena kao: magistar društvenih znanosti) sa Sveučilišta Western Michigan u Kalamazoo, Michigan, SAD, popis odslušanih i položenih predmeta, te završni rad koji se sastoji od dva dijela. Stručno povjerenstvo se u svojem radu savjetovalo s Katedrom za školsku psihologiju.
Povjerenstvo je utvrdilo da je Andreja Bratinšćak rođena 23. 7. 1974., u Čakovcu, državljanka Republike Hrvatske, već ranije podnijela zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Bachelor of Science stečene na istom sveučilištu kao fakultetske diplome iz psihologije. Odlukom Fakultetskog vijeća od 16. lipnja 2000. godine priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije uvjetovano je polaganjem dopunskih ispita.
Moliteljica nije položila dopunske ispite.
Razmotrivši popis odslušanih predmeta, završni rad i plan studija povjerenstvo je utvrdilo da se studij koji je završila Andreja Bratinšćak po nastavnom programu znatno razlikuje od poslijediplomskih studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i da se njen završni rad sadržajno znatno razlikuje od magistarskih znanstvenih radova u našem studiju za znanstveno usavršavanja.
Povjerenstvo je zaključilo da se Andreji Bratinšćak ne može priznati potpuna istovrijednost magistarske diplome iz psihologije osim uz uvjet da položi sljedeće predmete: Statistika u psihologiji, Biološka psihologija I i II, Psihologijski praktikum II i IV, Psihometrija, Učenje mišljenje i inteligencija i Razvojna psihologija I iz dodiplomskog studija i predmete Psihologijska metodologija, Odabrana poglavlja iz psihologijske metodologije i Psihometrijska teorija i metode iz poslijediplomskog studija psihologije za znanstveno usavršavanje, te da izradi znanstveni magistarski rad.
Stručno povjerenstvo:
Prof.dr.sc. Dean Ajduković
Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić
Prof.dr.sc. Vlasta Vizek Vidović
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Lučićeva 3, 10 000 Zagreb
22.9.2003.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Molba za prijelaz sa studija psihologije u Budimpešti na studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Jasmine Brekalo rođena je 1984. u Melbournu, Australija, a u Hrvatsku je doselila u osmom razredu osnovne škole. Zbog teškoća s hrvatskim jezikom odlučila je započeti studij psihologije na engleskom u Budimpešti. Sada pak zbog problema s putovanjima i odvojenosti od obitelji želi prijeći na studij psihologije na našem Fakultetu. Već je i prije podnosila molbu za prijelaz ali tada smo joj odgovorili da mora položiti makar prvu godinu studija. Sada je ispunila taj uvjet položivši sve ispite na prvoj godini te je postigla prosječni vrlo dobar uspjeh. Uvidom u program studija, te prijepis ocjena i položene ispite ustanovljeno je da je moliteljica na prvoj godini slušala kolegije koji se kod nas većim dijelom slušaju na višim godinama studija, dok je nedostaju neki ključni kolegiji s prve godine, posebice oni vezani uz metode istraživačkog rada koji su uz to povezani s vježbama i praktičnim radom.
Stoga predlažemo da se Jasminei Brekalo odobri prijelaz na studij psihologije u Odsjeku za psihologiju, ali na prvu godinu studija, s napomenom da će joj se naknadno priznati svi položeni ispiti u Budimpešti.
U Zagrebu, 22.9.2003.
Stručno povjerenstvo:
Prof.dr. Vlasta Vizek Vidović, red.prof.
Prof.dr. Dean Ajduković, red.prof.
Prof.dr. Vladimir Kolesarić, red.prof.
Zagreb, 1. listopad, 2003.
Prof. dr. Milan Mesić
Odsjek za sociologiju
Ostavka na funkciju stegovnog tužitelja
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Vijeću Odsjeka za sociologiju
Molim Vijeće da prihvati moju neopozivu ostavku na dužnost stegovnog tužitelja u Stegovnom sudu Filozofskog fakulteta. Na sjednici Odsjeka za sociologiju 30. rujna o.g. oštro je kritiziran moj prijedlog optužnice u slučaju studenta Pavla Dulčića. Naime, na temeljem prijave pročelnika Odsjeka za sociologiju, Dekan Filozofskog fakulteta podnio je Stegovnom sudu prijedlog za pokretanje stegovnog postupka zbog povrede dužnosti studenata (čl. 2 Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata) protiv studenta Pavla Dulčića i Mašenjke Bačić. Iz priložene dokumentacije, koju je podnio dr. Krešimir Kufrin s Odsjeka za sociologiju, razvidno je da je Pavle Dulčić kopirao seminarski rad kolegice Mašenjke Bačić i predao ga dr. Kufrinu pod svojim imenom.
Kao stegovni tužitelj ustvrdio sam da je student Dulčić time 'počinio težu povredu dužnosti studenta prema čl. 3. st. 5. Pravilnika. Ova teža povreda dužnosti studenta tražila bi oštriju kaznu, ali kako vjerujem da je takva i slična praksa raznih prepisivanja na sveučilištu prilično raširena (ako se nije već 'normalizirala'), i da ostaje uglavnom bez posljedica za počinitelje povrede radne dužnosti, tražim da se Pavao Dulčić kazni blažom kaznom ukora, prema čl. 5.'
Stegovni sud je, koliko mi je poznato, bez provođenja daljnje procedure, prihvatio moj prijedlog kazne i njezino obrazloženje i donio odluku da student Dulčić dobije kaznu ukora.
Moje obrazloženje kazne (koje, dopuštam, prije priliči ulozi branitelja nego tužitelja) izazvalo je pravu konsternaciju na Odsjeku, a koliko sam čuo i šire, jer je shvaćeno kao mirenje s praksom svekolikog prepisivanja ili barem njezina relativiziranja. To, naravski, nije bila moja intencija, i to ne samo zato što bi takav stav bio etički neprihvatljiv za jednoga sveučilišnog profesora, nego i zato jer se smatram legalistom (u smislu držanja duha Zakona). Smatrao sam, i kod toga ostajem, da ne bi bilo pravedno da se u prvom, i jedinom do sada, slučaju kažnjavanja za prepisivanje (odnosno točnije kopiranje) tuđeg (seminarskog) rada na Stegovnom sudu Filozofskog fakulteta, odmah donese stroža kazna. Kaznu ukora, koja, na žalost, nije pravno operacionalizirana u Pravilniku, shvatio sam ponajprije u moralno-odgojnom smislu i bio bih za njezino javno objavljivanje. Kako i dalje vjerujem da mnogi drugi studenti (a i šire) ostaju bez ikakve (sudske) kazne za slične povrede dužnosti, i to ne samo zato što nisu otkriveni (jer to znaju njihove kolegice i kolege, a mogli bi znati i profesori), ne bih imao mirnu savjest da sam, pa makar i kao tužitelj, u tom jedinom slučaju predložio primjerenu oštriju kaznu.
Neovisno o tome jesam li kao stegovni tužitelj pogriješio ili ne u predlaganju blaže kazne u navedenom slučaju, podnosim Vijeću neopozivu ostavku na dužnost stegovnog tužitelja.
Prof.dr.Milan Mesić
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Zagreb, 1.10.2003.
Prijedlog da se osnuje Katedra za filozofsku antropologiju.
Odsjek za filozofiju predlaže da se osnuje Katedra za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju
Obrazloženje: Do sada je filozofska antropologija bila sastavni dio Katedre za filozofsku antropologiju, socijalnu i političku filozofiju u Odsjeku za filozofiju, no činjenica je da su antropologijsko mišljenje i antropologijska istraživanja kompleksni, spregnuti s tematikom cjelokupne filozofije i s istraživanjima u empirijskim znanostima, tako da bi razvijanje filozofske antropologije zahtjevalo i veći broj suradnika. Uz to, nastava iz filozofske antropologije izvodi se i za studente nekih drugih odsjeka na Fakultetu (za studij antropologije i kao izborni predmet). Organizacija takvog rada najefikasnija je u okvirima zasebne katedre.
Pročelnica Odsjeka za filozofiju:
Prof.dr.sc. Nadežda Čačinovič
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za slavenske jezike i književnosti
Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti
U Zagrebu, 1. listopada 2003.
Upravi Filozofskoga fakulteta
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu
Predmet: Reorganizacija Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti
Na sjednici Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti (pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti), održanoj 1. listopada 2003. godine, svih se 15 nazočnih članova Katedre jednoglasno očitovalo o potrebi administrativne reorganizacije Katedre, odnosno njezina preustroja u tri samostalne katedre: bohemističku, polonističku i slovakističku. Taj je prijedlog istoga dana prihvaćen i na sjednici Odsjeka za slavenske jezike i književnosti. Ukoliko ga prihvati Uprava našega Fakulteta i Fakultetsko vijeće, predlažemo i izabrane predstojnike katedara:
- Katedra za češki jezik i književnost (bohemistika) – dr. sc. Katica Ivanković, docent
- Katedra za poljski jezik i književnost (polonistika) – dr. sc. Neda Pintarić, izv. prof.
- Katedra za slovački jezik i književnost (slovakistika) – dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
Napomena:
Ukoliko bude prihvaćen i današnji prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti da se i Odsjek preustroji na tri samostalne administrativne jedinice (Odsjeke za istočno-, zapadno- i južnoslavenske jezike i književnosti), naše bi tri katedre sačinjavale Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti. Prijedlog je da njegov pročelnik bude doc. dr. sc. Dalibor Blažina (zamjenik prof. dr. sc. Dubravka Sesar).
OBRAZLOŽENJE:
Sadašnja Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti organizira tri samostalna dvopredmetna studija, zapošljava dvanaest stalno zaposlenih članova, tri znanstvena novaka i tri ugovorna (razmjenska) lektora, a na njoj rade i četiri fakultetska i jedan vanjski suradnik.
Studiji bohemistike i polonistike dobro su kadrovski pokriveni, dok je novoosnovanom studiju slovakistike, koji ove akad. godine u kontinuitetu upisuje tek 3. generaciju studenata, za sada potrebna pomoć sustručnjaka u izvođenju jezične nastave. Budući da slovakistika upisuje manji broj studenata (ukupno 20), nastava iz književnosti izvodit će se ciklički, a dio predavanja iz slovačke gramatike preuzet će prof. dr. sc. Dubravka Sesar.
Trenutna kadrovska situacija na navedenim studijima:
BOHEMISTIKA:
Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
Predrag Jirsak, viši predavač
Dr. sc. Katica Ivanković, docent
Renata Kuchar, viši lektor
Alen Novosad, viši lektor
Petar Vuković, zn. novak – asistent
Mr. Slavomira Ribarova, ugovorni viši lektor
POLONISTIKA:
Dr. sc. Neda Pintarić, izv. prof.
Dr. sc. Dalibor Blažina, docent
Đurđica Čilić Škeljo, asistent
Dr. sc. Barbara Kryżan Stanojević, viši lektor
Jolanta Sychowska Kavedžija, viši lektor
Mr. sc. Ivana Vidović Bolt, zn. novak – asistent
Henryk Jaroszewicz, ugovorni viši lektor
SLOVAKISTIKA:
Mr. sc. Zrinka Kovačević, asistent
Maria Kursar, lektor
Mr. sc. Siniša Habijanec, zn. novak – asistent
Dr. sc. Mária Dobríková, viši ugovorni lektor
Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
Suradnici na svim studijima:
Dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
Dr. sc. Mateo Žagar, docent
Dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof.
Mr. sc. Mija Jagatić, asistent
Mr. sc. Elvira Ratković, viši lektor
Kristian Lewis, zn. novak (vanjski suradnik)
Preustoj Katedre ne zadire u sadržaje pojedinih studija koji se izvode prema stručno verificiranim i odobrenim programima. Formiranje triju katedara, vezanih za studije pojedinih nacionalnih filologija, omogućit će autonomnije planiranje studija u njihovoj prilagodbi zahtjevima reforme, bolju protočnost i suradnju sustručnjaka na Fakultetu i izvan njega, kao i samostalniju suradnju sa srodnim filologijama u matičnim sveučilišnim središtima.
Predstojnica Katedre Pročelnica Odsjeka
za zapadnoslavenske jezike i književnosti za slavenske jezike i književnosti
dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof. dr.sc. Natalija Vidmarović, doc.
Izvještaj o nastavi
Izvješće o rezultatima natjecanja u akademskoj godini 2002./03.
U akademskoj godini 2002./03. na Prvenstvu zagrebačkog sveučilišta sudjelovala su 33 fakulteta, akademije i visoke škole.
Filozofski fakultet nastupio je s 32 ekipe ( 16 m + 16 ž ) u 19 različitih sportova s ukupno 429 sportaša – ica. ( 182 m i 247 ž )
Prema sveukupnom plasmanu svih sveučilišta studenti Filozofskog fakulteta osvojili su 7.mj., a
studentice su zauzele 4. mjesto.
Postignuti rezultati po pojedinim sportovima
ŠAH studenti pojedinačno
2.mj. - Ozren Biti
5.mj. – Branimir Janković
ŠAH studenti ekipno
2.mjesto
ŠAH studentice pojedinačno
2.mj. - Ivana Perak
4.mj. - Marija Rabušić
ŠAH studentice ekipno
1.mjesto
STRELJAŠTVO studenti pojedinačno
20. mj. – Adnan Sinanović
AEROBICA
4.mj. - studentice ekipno
ODBOJKA
2.mj. - studentice u grupi D
2.mj. - studenti
KOŠARKA
2.mj. - studenti u grupi G
4.mj. - studentice
FUTSAL
3.mj. - studenti u grupi C
SQUASH
3.mj. – studentice
STOLNI TENIS
2.mj. - studenti u grupi G
4.mj. - studentice
STOLNI TENIS studentice pojedinačno
2.mj. - Dominika Glavinić
CROSS
4.mj. - studenti
2.mj. – studentice
CROSS studenti pojedinačno
7.mj. - Lovro Slunjski
CROSS studentice pojedinačno
3.mj. - Ana Landeka
5.mj. - Lana Dojčinović
MAČEVANJE
2.mj. – studenti
2.mj. – studentice
MAČEVANJE studenti pojedinačno
8.mj. mač - Davor Perković
10.mj. mač - Marko Tot
2.mj. floret - Marko Tot
MAČEVANJE studentice pojedinačno
3.mj. mač - Ana Popović
2.mj. floret – Ana Popović
TENIS
5.mj. – studenti
6.mj. – studentice
BADMINTON
4.mj. – studenti
1.mj. – studentice
BADMINTON studenti pojedinačno
6. mj. – Marko Radulović
BADMINTON studentice pojedinačno
2.mj. - Jelena Kereković
6. mj. – Jelena Dumičić
7. mj. – Ana Trauber
VATERPOLO
6.mj. - studenti
ATLETIKA
7.mj. - studenti
1.mj. – studentice
ATLETIKA studenti pojedinačno
3.mj. – 4 x 100 m. ( Ivan Bekić, Ivan Radoš, Marin Veršić, Milan Babac )
ATLETIKA studentice pojedinačno
1.mj. bacanje kugle - Martina Mašić
1.mj. 100 m. – Nera Lovrić
1.mj. 400 m. – Barbara Horvat
1.mj. 4 x 100 m. ( Ana Landeka, Lana Dojčinović, Barbara Horvat, Nera Lovrić )
2.mj. skok u vis – Barbara Horvat
2.mj. 800 m. – Ana Landeka
3.mj skok u dalj – Nera Lovrić
3.mj. 400 m. – Ana Ringl
3.mj. 800 m. – Lana Dojčinović
KARATE
3.mj. studentice
KARATE studentice pojedinačno
2.mj. kate – Anita Ivanković
3.mj. kate. – Iva Morandin
RUKOMET NA PIJESKU
3.mj. - studenti u grupi A
6.mj. – studentice
PLIVANJE
6.mj. - studenti
2.mj. studentice
PLIVANJE studenti pojedinačno
13.mj. 50 m. slobodno – Nikola Bernardi
8.mj. 50 m. leđno – Nikola Bernardi
11.mj. 50 m. prsno – Silvije Habulinec
22.mj. 50 m. leptir – Hrvoje Krešić
4.mj. 4 x 50 m. mješovito –
PLIVANJE studentice pojedinačno
5.mj. 50 m. slobodno – Martina Kontošić
4.mj. 50 m. leđno – Martina Luketina
4.mj. 50 m. prsno – Martina Kontošić
11.mj. 50 m. leptir – Jasna Justinić
5.mj. 4 x 50 m. slobodno
2.mj. 4 x 50 m. mješovito - (Martina Luketina, Martina Konttošić, Jasna Justinić,Martina Trboglav )
ODBOJKA NA PIJESKU
1.mj. studenti FF II (Aleksandar Momčilović, Mirko Sardelić )
3.mj. studenti FF I ( Dominik Raca , Tomislav Mudrovčić )
5.mj. - studentice
VESLANJE ( 8 – erci )
1.mj. - studenti u grupi c
6.mj. - studentice
Godinama naši studenti, posebno ističemo studentice, u samom su vrhu svojim postignutim rezultatima na sveučilišnim natjecanjima. Tako nas ove godine od treće plasiranog dijeli samo 9 bodova , a od prvoplasiranog KF 27 bodova.
[1] U Hrvatskoj je lingvistici Ivo Pranjković razbio jednu zabludu, a ta je da je kategorija određenosti/neodređenosti neka vrsta pridjevske kategorije, zbog toga što se ona u hrvatskom morfologizirala preko pridjevske sklonidbe (Pranjković 2000.).
[2] Prema Josipu Siliću aktualizator jedan ima u hrvatskom funkciju člana (Silić, 1993.).