SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/04-11/1
Ur. br.: 3804-850-04-5
Zagreb, 22. travnja 2004.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 7. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 26. travnja 2004. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Uručivanje Odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu za izbor u:
a) trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora
prof. dr. sc. Ani Sekulić-Majurec
b) znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od 5 godina
prof. dr. sc. Zvonimiru Knezoviću
prof. dr. sc. Ranku Matasoviću
prof. dr. sc. Marijanu Maticki
prof. dr. sc. Antunu Mijatoviću
prof. dr. sc. Boženi Vranješ-Šoljan
2. Verifikacija zapisnika 6. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 8. ožujka 2004.; 4. izvanredne sjednice, održane 23. veljače 2004. i 5. izvanredne sjednice održane 22. ožujka 2004.
(poseban prilog)
3. Pokretanje postupka za izbor dekana za akad. god. 2004/2005. i 2005/2006.
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, ZNANSTVENA I SURADNIČKA ZVANJA
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Marine Milićević Bradač u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Klasična arheologija na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju
Pristupnica ispunjava uvjete čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 26
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Mladena Planinca u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju.
Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 42
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Raula Raunića u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Metodika nastave filozofije na Odsjeku za filozofiju.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i pozitivna ocjena o nastupnom predavanju). str. 44
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Svjetlana Lacka Vidulića u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika, za predmet Njemačka književnost na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku.
Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU i čl. 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. str. 48
8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Radovana Vrane u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanost, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, na Odsjeku za informacijske znanosti.
Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU i čl. 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a pristupnica Nives Trconić ne ispunjava uvjete. str. 51
9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Deana Dude u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 53
10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Antonia-Tonia Juričića u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik u Croaticumu - hrvatski za strance.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 66
11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Krešimira Bagića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za stilistiku hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 69
12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Silvane Luetić, mr. sc. Danke Singer u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za španjolski jezik, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku, i prijedlog povjerenstva da se izabere Silvana Luetić.
Pristupnice: Silvana Luetić i mr. sc. Danka Singer ispunjavaju uvjete iz čl. 81.stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Ivana Lončar, Daša Grković, Maja Zovko i Barbara Tartaglia ne ispunjavaju uvjete. str. 91
13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Natalije Vidmarović u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za ruski jezik u Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74.stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 96
14. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Josipa Užarevića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 107
15. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Ozrena Žuneca u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija vojske i rata, Povijesni uvod u sociologiju i Socijalna povijest ideja, na Odsjeku za sociologiju.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 125
16. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Vivijane Radman u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti - polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 150
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
17. Mišljenje za izbor mr. sc. Ester Vidović u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost «Ino Mirković» s pravom javnosti u Lovranu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 154
18. Mišljenje za izbor Alenke Mikulec u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 157
19. Mišljenje za izbor Helene Đurić u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 159
20. Mišljenje za izbor dr. sc. Vjere Bonifačić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz članka 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 162
21. Mišljenje za izbor Ljiljane Ščedrov u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za predmet Povijest glazbe, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete članka 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 166
22. Mišljenje za izbor dr.sc. Milana Polića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija odgoja, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 172
23. Mišljenje za izbor dr.sc. Elvia Baccarinia u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegije Etika i Filozofija politike, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 179
24. Mišljenje za izbor Delfine Krišković u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Filozofija, Estetika i Etika, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost «Ino Mirković» u Lovranu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 182
25. Mišljenje za izbor Blage Spajića u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Socijalna filozofija, na Visokoj elektrotehničkoj školi s pravom javnosti u Varaždinu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 184
26. Mišljenje za izbor Anete Stojić u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za kolegij Jezične vježbe, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU ( pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 186
27. Mišljenje za izbor Višnje Fabijanić-Čubrilo, Dajane Mužić, Ljiljane Marjanović-Cipek, Ankice Švob i Veljka Dunjka u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.
Pristupnici ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva).
str. 188
28. Mišljenje za izbor Jasena Boke u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, za predmete Scenska kultura te Lutkarstvo i scenska kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 193
29. Mišljenje za izbor Petra Opačića u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 195
30. Mišljenje za izbor dr. sc. Stojana Vrljića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika, na Sveučilištu u Splitu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 198
31. Mišljenje za izbor mr.sc. Geze Dudaša u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Pedagogija djece s teškoćama u razvoju, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.
Pristupnik ispunjava uvjete članka 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 205
32. Mišljenje za izbor dr.sc. Edite Borić u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmete Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 209
33. Mišljenje za izbor Branka Metzgera Šobera u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za kolegij Povijest umjetnosti, na Visokoj glazbenoj školi s pravom javnosti «Ino Mirković» u Lovranu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 240
34. Mišljenje za izbor mr.sc. Anite Ercegović u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za kolegij Metodika likovnog obrazovanja, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 243
35. Mišljenje za izbor dr. sc. Jasne Galjer i mr. sc. Leonide Kovač u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Suvremena likovna umjetnost, na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Pristupnica dr. sc. Jasna Galjer ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a mr. sc. Leonida Kovač ne ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 247
36. Mišljenje za izbor dr.sc. Anči Leburić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum, na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 250
37. Mišljenje za izbor dr.sc. Inge Tomić Koludrović u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije, na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 260
38. Mišljenje za izbor dr.sc. Nenada Fanuka i mr.sc. Edite Petronijević u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje sociologija, za kolegij Sociologija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Pristupnik dr.sc. Nenad Fanuko ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a mr.sc. Edita Petronijević ne ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 264
39. Mišljenje za izbor Sandre Kantar u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Agrarna sociologija na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 273
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
40. Izvještaj o radu znanstvene novakinje Renate Geld na Odsjeku za anglistiku. str. 276
41. Izvještaj o radu Alme Kalinski, znanstvenog novaka u Odsjeku za germanistiku (na projektu "Hrvatsko-njemačke književne veze” pod vodstvom prof. dr. sc. Marijana Bobinca).
str. 278
42. Izvještaj o radu Maje Anđel, znanstvenog novaka u Odsjeku za germanistiku (na projektu "Hrvatsko-njemačke jezične veze” pod vodstvom prof. dr. sc. Zrinjke Glovacki-Bernardi). str. 279
43. Izvještaj o radu Eveline Rudan, znanstvene novakinje na projektu »Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)« pod vodstvom prof. dr. sc. Stipe Botice. str. 280
44. Izvještaj o radu Elvisa Orbanića, novaka u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 281
45. Izvještaj o radu znanstvenog novaka mr.sc. Jasenke Gudelj na projektu «Umjetnička baština jadranske Hrvatske od 11. do 16. stoljeća» na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 282
46. Izvještaj o radu znanstvenog novaka Dragana Damjanovića na projektu «Hrvatska umjetnost 19. i 20. stoljeća u europskom kontekstu» na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 283
47. Izvještaj o radu znanstvenog novaka mr.sc. Marka Špikića na projektu na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 284
48. Izvještaj o radu Andree Vranić, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju.
str. 285
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija
49. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Sanje Runtić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Hibridnost i precrtavanje granica u suvremenom ženskom pismu američkih Indijanaca, mentor, dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zadru. str. 288
50. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Aleksandre Golubović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda, mentori: prof.dr.sc. Lino Veljak i prof.dr.sc. Ivan Koprek s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu. str. 290
51. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Ljubice Kordić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Njemački kao strani jezik u pravnoj struci - postignuća, potrebe, perspektive, mentor dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
str. 292
52. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Relje Seferovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Seraphinus Maria Cerva: Prolegomena in sacram metropolim Ragusinam. Kritičko izdanje teksta uz ocjenu njegove jezične i historiografske vrijednosti, mentor: dr.sc. Olga Perić, izv.prof. str. 294
53. Molba mr.sc. Irene Miličić za obustavu postupka stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija s temom pod naslovom Hrvatski latinistički putopis XVI. stoljeća.
54. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Davida Šporera za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Problem autora: književnopovijesne i književnoteorijske perspektive nakon strukturalizma, mentor doc. dr.sc. Dean Duda. str. 297
55. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Sanje Brbore za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Djelotvornosti ilustracija u rječniku ( Slikovni rječnici – mogućnosti i ograničenja ), mentor dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. (Fakultet prometnih znanosti, Zagreb). str. 300
56. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Ljiljane Dobrovšak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783.-1873.), mentor prof. dr. sc. Mirjana Gross. str. 302
57. Izvještaj stručnog povjerenstva o promjeni teme doktorskog rada mr.sc. Dinka Mirića pod naslovom Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine (odobrena na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2002), u novi naslov Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1890. do 1910. godine. Stručno povjerenstvo predlaže da se ne prihvati promjena teme doktorskog rada. str. 303
58. Izvještaj stručnog povjerenstva o prihvaćanju promjene teme doktorskog rada mr.sc. Dine Milinovića pod naslovom Ut pictura poesis? Formiranje kršćanskog likovnog izraza na primjeru nekih prizora iz Kristova života u razdoblju Kasne antike (II. – IV. stoljeće) u novu temu pod naslovom Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse, mentor dr.sc. Igor Fisković, red.prof. str. 306
59. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Irene Kraševac za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, mentor dr.sc. Zvonko Maković, docent. str. 311
60. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr.sc. Ljube Dabo-Denegri za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Francusko-hrvatski jezični dodiri, mentor dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski i koomentor akademik August Kovačec. str. 315
61. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Nikice Mihaljević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Dijalog s Arturom Grafom: intertekstualnost u djelu Luigija Pirandella, mentor prof. dr. sc. Morana Čale. str. 317
62. Izvještaj stručnog povjerenstva o utvrđivanju uvjeta mr. sc. Roberte Matković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Moralizam – humor – fantastika u opusima braće Gozzi, mentor prof. dr. sc. Mladen Machiedo). str. 319
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
63. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Davora Piskača pod naslovom Književnoteorijski pogledi praškog strukturalizma. str. 321
64. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Elene Stojanove pod naslovom Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome jeziku – morfonološki aspekt. str. 325
65. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nevenke Videk pod naslovom Nauk i djelo Franje Asirškoga u hrvatskome pjesništvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljeća. str. 328
66. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dubravke Zima pod naslovom Hrvatski dječji roman. str. 337
67. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Jasne Gačić pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji. str. 343
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
68. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Džin pod naslovom Rimska opekarsko keramička središta u Istri. str. 353
69. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Domagoja Tončinića pod naslovom Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije. str. 357
70. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tatjane Tkalčec pod naslovom Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj. str. 361
71. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jelene Kuvač pod naslovom Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju. str. 365
72. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike – razumijevanje hrvatskog jezika. str. 367
73. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Jelene Rudež pod naslovom Biblioterapija. str. 370
74. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Igora Dude pod naslovom U potrazi za odmorom i blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih. str. 375
75. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Roberta Jolića pod naslovom Katoličko pučanstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i autrougarske vlasti od 18. stoljeća do početka 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga. str. 377
76. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Barbare Kalebić Maglica pod naslovom Osobine ličnosti i suočavanje sa stresom u adolescenata. str. 381
77. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Rosande Pahljina-Reinić pod naslovom Uloga percipirane socijalne podrške, percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i strategija suočavanja u emocionalnoj prilagodbi na rak dojke. str. 384
78. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Lisičić pod naslovom Rukopisi na francuskom jeziku iz ostavštine grofova Zrinskih i njihove jezične karakteristike. str. 387
79. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Barbare Štebih pod naslovom Glagolski germanizmi u Rječniku hrvatskog kajkavskoga književnog jezika. str. 393
80. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nina Raspudića pod naslovom »Slaba misao« i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi. str. 395
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 2. travnja 2004. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje predmeta (od točke 81. do točke 95.)
Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme
81. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Marijana Belaj ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija etnologije/kulturne antropologije i može li se odobriti tema pod naslovom Sveci zaštitnici u hrvatskoj pučkoj pobožnosti. Mentor doc.dr.sc. Branko Đaković. str. 400
82. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Nevena Škrbić Alempijević ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija etnologije/kulturne antropologije i može li se odobriti tema pod naslovom Analogne pojave u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima. Mentor prof.dr.sc. Vitomir Belaj. str. 404
83. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Željko Jozić ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja. Mentorica doc.dr.sc. Mira Menac Mihalić. str. 408
84. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Biljana Oklopčić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Tvorba južnjačkoga ženskog identiteta u djelima W. Faulknera i T. Williamsa. Mentor: prof.dr.sc. Boris Senker. str. 412
Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju bez slušanja nastave i bez polaganja ispita
85. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome može li se Ivanu Boškoviću odobriti izrada doktorske disertacije bez slušanja nastave i polaganja ispita na Poslijediplomskom doktorskom studiju kroatistike u skladu s člankom 73. stavak 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. str. 418
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
(znanstvenih)
86. Sofije Klarin pod naslovom Kataložni opis elektroničke građe, mentorica prof.dr.sc. Aleksandra Horvat. str. 421
87. Sandre De-Villa pod naslovom Zatvorske knjižnice u Hrvatskoj, mentorica prof.dr.sc. Aleksandra Horvat. str. 423
88. Vesne Dubovečak pod naslovom Osvjetljavanje spomenika kulture i starih gradskih jezgri, mentor prof.dr.sc. Ivo Maroević. str. 425
89. Kostadinosa Argirisa pod naslovom Poredbeno istraživanje interkulturalnog obrazovanja učitelja u Grčkoj i Hrvatskoj, mentor prof.dr.sc. Antun Mijatović. str. 427
90. Maje Tančik pod naslovom Igre riječi u Shakespeareovim tragedijama i njihovi hrvatski prijevodi, mentorica prof.dr.sc. Janja Ciglar Žanić. str. 429
91. Tomislava Vrančića pod naslovom Pjesnički stil Tončija Petrasova Marovića, mentor doc.dr.sc. Krešimir Bagić. str. 431
92. Molba Kristine Riman za promjenu teme Antun Kalac - književnik preporodne književnosti u Istri (mentorica prof.dr.sc. Mirjana Strčić) u novu temu pod naslovom Tradicijske sastavnice Cithare octochorde, mentorica prof.dr.sc. Estela Banov. str. 433
93. Molba Katarine Gugo Rumštajn za promjenu teme Arheološka topografija kninskoga područja u srednjem vijeku u novu temu pod naslovom Ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području mentor prof.dr.sc. Željko Tomičić. Molbi je priloženo mišljenje mentora prof.dr.sc. Željka Tomičića. str. 436
94. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija kroatistike da se Andrei Pavlić odobri promjena mentora. Umjesto dosadašnjeg mentora prof.dr.sc. Josipa Vončine predlaže se nova mentorica doc.dr.sc. Mira Menac-Mihalić.
95. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog studija psihologije da se Tatjani Puljiz odobri promjena mentora. Umjesto dosadašnjeg mentora prof.dr.sc. Miomira Žužula predlaže se nova mentorica doc.dr.sc. Gordana Keresteš.
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
96. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Damira Ćavara stečene na Sveučilištu Potsdamu u Njemačkoj. str. 440
97. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Snježane Veselice Majhut, stečene na Sveučilištu Strathclyde u Glasgowu. str. 443
98. Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Alena Vitasa stečene na Sveučilištu u Grazu. str. 446
99. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanju istovrijednosti diplome Hajnalke Lukács, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti. str. 447
100. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanju istovrijednosti diplome Mariette Veres, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti. str. 449
101. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanju istovrijednosti diplome Danijele Ančić, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. str. 451
102. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Petre Podkubovšek stečene na Rutgers University, Douglass College, SAD. str. 452
103. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Svetlane Antić stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. str. 454
104. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sanje Kosanović, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. str. 455
105. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Ines Herman stečene na Rajnskom Sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu. str. 456
106. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Veronike Ramov stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. str. 457
107. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ljiljane Krešo stečene na Filozofskog fakultetu u Sarajevu. str. 457a
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
108. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za predmet Engleski jezik na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu ( Prisutpnici: Tomislav Skračić, Jadranka Krajinović, Anela Galić)
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof
2. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
3. dr. sc. Zjena Čulić, izv. prof. Građevinskog fakulteta u Splitu.
109. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik (reizbor), na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu (Pristupnik: Krunoslav Mikulan)
1. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor
2. dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof.
3. mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor.
110. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski zrakoplovni jezik i radio telefonska komunikacija, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu (pristupnice: Ivana Francetić, mlađa asistentica i Jadranka Grbarević)
1. mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić
2. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
3. dr. sc. Marija Bratanić, red. prof. na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.
111. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanju višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku (pristupnica: Anica Perković)
1. dr. sc. Višnja Josipović, izv. prof.
2. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović
3. mr.sc. Marija Marušić, viši lektor.
112. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Poslovni engleski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (pristupnice: Nina Babić, Ankica Knezović i Borka Lekaj Lubina)
1. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
2. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor
3. Nina Liszt, viši predavač, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
113. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u području humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, za rad na realizaciji programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata na znanstvenoistraživačkom projektu Srednje i kasno brončano doba u slavonskoj Posavini, u Institutu za arheologiju u Zagrebu (pristupnica: dr. sc. Snježana Karavanić)
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.
114. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Zorka Markovića za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje arheologija, grana prapovijesna arheologija
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izv. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
3. dr. sc. Ivor Karavanić, docent.
115. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marijane Peričić za izbor za znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija
1. dr. sc. Branka Janićijević, red.prof.
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red.prof.
3. dr. sc. Irena Martinović Klarić, znan. suradnik.
116. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegij Filozofija odgoja, na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću Sveučilišta u Rijeci
(pristupnik: mr.sc. Rajko Petković)
1. dr. sc. Pavel Gregorić, viši asistent
2. dr. sc. Davor Lauc, asistent
3. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.
117. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmete Informacijski sustavi i Informacijski sustavi MUP-a na sveučilišnom studiju kriminalistike i Informacijski sustavi MUP-a s analitikom na stručnom studiju kriminalist, na Visokoj policijskoj školi, Policijske akademije u Zagrebu (Pristupnik dr. sc. Zlatko Golubić.)
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
2. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.
3. dr. sc. Vladimir Šimović, prof. ( Visoka policijska škola, Zagreb).
118. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Jelke Petrak za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo
1. dr. sc. Zdravko Lacković,red. prof. (Medicinski fakultet u Zagrebu)
2.dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
3.dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
119. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu (pristupnica dr. sc. Loredana Kun)
1. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
2. dr. sc. Joško Božanić, izv. prof. (Odjel za hum. studije, Sveučilište u Splitu)
3. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
120. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u trajno zvanje znanstvenoga savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na programu trajne istraživačke djelatnosti na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu (pristupnica dr. sc. Darija Gabri-Bagarić)
1. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.
3. akademik Petar Šimunović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
121. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (pristupnica dr. sc. Branka Tafra)
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr. sc. Marija Turk, red. prof. na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
122. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Psihologija nastave i Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu (Pristupnica: Milijana Kovačević)
1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
2. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.
3. dr. sc. Mirjana Nazor, izv. prof. (Fakultet prirodoslovno matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu).
123. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihosocijalne osnove rada, na Veleučilištu u Karlovcu (Pristupnici: Slavica Jerinić-Katić, prof., Blažica Škrinjar, prof., Snježana Matić, prof.)
1. dr. sc. Darja Maslić-Seršić, doc.
2. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.
3. dr. sc. Boris Petz, red. prof. u miru.
124. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija rada i Sociologija organizacije, na Građevinskom fakultetu u Zagrebu (Predloženik: dr. sc. Miljenko Antić)
1. dr.sc. Branka Galić, doc.
2. dr.sc. Nenad Karajić, doc.
3. dr.sc. Jadranko Izetbegović, red prof. (Građevinski fakultet u Zagrebu).
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
125. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ane Kilić-Matić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Kontinuitet i diskontinuitet antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana
1. dr. sc. Nenad Cambi, red. prof. ( Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru)
2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.
126. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Lane Škreblin za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Akulturacijski proces i etnički identitet u adolescenciji
1. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
2. dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof. (Institut za antropologiju, Zagreb)
2. dr. sc. Anita Sujoldžić, nasl. red. prof. (Institut za antropologiju, Zagreb).
127. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Petre Rajić Šikanjić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Odnos zdravstvenog i socijalnog statusa prema skeletnim ostacima arheoloških populacija istočnog Jadrana
1. dr. sc. Stašo Forenbaher, nasl. doc. (Institut za antropologiju, Zagreb)
2. dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof. (Institut za antropologiju, Zagreb)
3. dr. sc. Ivor Karavanić, docent.
128. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Jadranke Nemeth-Jajić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Udžbenici hrvatskoga jezika za niže razrede osnovne škole u metodičkim pristupima i sustavima
1. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
3. dr. sc. Stjepko Težak, red. prof. u miru.
129. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Siniše Opića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskih studija i odobrenje teme pod naslovom Poremećaji u ponašanju učenika seoskih osnovnih škola
1. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
2. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.
3. dr.sc. Neven Hrvatić, doc.
130. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marije Tonković za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Fotograf Franjo Mosinger u kontekstu Nove objektivnosti i Bauhausa
1. dr. sc. Zvonko Maković, docent
2. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent
3. dr. sc. Zlatko Jurić, docent.
131. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ivice Žilea za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Predromaničko crkveno graditeljstvo Elafita
1. dr. sc. Miljenko Jurković, red.prof.
2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.
3. dr. sc. Nikola Jakšić, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Zadru.
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
132. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marte Medved Krajnović pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi
1. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
2. dr. sc. Jelena Mihalević Djigunović, red. prof.
3. dr. sc. Melita Kovačević, izv. prof. Edukacijsko rehabilitacijski fakultet, Zagreb.
133. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Gorana-Pavela Šanteka pod naslovom Neokatekumenski put. Kulturno antropološka studija religijske zajednice
1. dr. sc. Jasna Čapo Žmegač, viši znan. surad.
(Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
3. dr. sc. Jure Zečević (Katolički bogoslovni fakultet Sveučiliša u Zagrebu).
134. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Miljenka Brkića pod naslovom Filozofija i paideia u Hegelovu djelu
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
3. dr. sc. Milan Polić, red.prof., Učiteljska akademija u Zagrebu.
135. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Simone Delić pod naslovom Žanr balade na Mediteranu: književnoteorijski i književnoantropološki aspekti hrvatske usmene tradicije u 20. stoljeću.
1. dr.sc. Stipe Botica, red.prof.
2. dr.sc. Tanja Perić-Polonijo, znanstvena savjetnica (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)
3. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.
4. dr.sc. Mirjana Polić-Bobić, red.prof.
5. dr.sc. Karlo Budor, red.prof.
136. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marina Radčenko pod naslovom Ruske posuđenice u hrvatskome jeziku od 1945. do 1995. godine
1. dr. sc. Mijo Linčarić, znanst. savjetnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr. sc. Milenko Popović, red. prof.
137. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Mirka Raguža pod naslovom Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo. Mentor: dr.sc. Ivan Dumbović, izv.prof.
1. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
2. dr.sc. Ivan Dumbović, izv.prof.
3. dr.sc. Igor Radeka, doc. (Filozofski fakultet Zadar).
138. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jadranke Buljan Cypryn pod naslovom Izvorna kretljivost, pedagogijska metoda za samoizgradnju znanja o sebi
1. dr.sc. Marko Palekčić, red.prof.
2. dr.sc. Branko Despot, red.prof.
3. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
4. dr.sc. Antun Mijatović, red.prof.
5. dr.sc. Slavica Bašić, izv.prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)
139. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Zvjezdana Penezića pod naslovom Zadovoljstvo životom u adolescentnoj i odrasloj dobi – provjera teorije višestrukih diskrepancija.
1. dr. sc. Goranka Lugomer-Armano, izv. prof.
2. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.
3. dr. sc. Izabela Sorić, doc. (Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru).
139.1. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Sunila Kumara pod naslovom Semantičko strukturne značajke hrvatskog i hindskog glagola
1. dr. sc. Mislav Ježić, red.prof.
2. dr. sc. Josip Silić, red.prof.
3. dr. sc. Dunja Brozović-Rončević, red.prof. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje)
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
140. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Brune Kragića pod naslovom Tipologija glumačkih zvijezda američkog filma
1. dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent
2. dr. sc. Ante Peterlić, red. prof.
3. dr. sc. Sonja Bašić, prof. emeritus
4. dr. sc. Ivan Matković, docent (rezervni član).
141. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tončija Borovca pod naslovom Starokršćanske freske i žbuke u prostoru od Zadra do Dubrovnika – Poznavanje i očuvanje
1. dr. sc. Branka Migotti, znanst. savjet. (Odjel za arheologiju HAZU, Zagreb)
2. dr. sc. Nenad Cambi, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)
3. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
142. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Adnana Busuladžića pod naslovom Antičke svjetiljke iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
3. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
143. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Salmedina Mesihovića pod naslovom Problemi kulturne i etničke zajednice Eutarijata
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.
144. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maria Novaka pod naslovom Antropološka analiza kasnosrednjovjekovne populacije iz Koprivna kraj Klisa
1. dr. sc. Hrvoje Brkić, izv. prof. (Stomatološki fakultet u Zagrebu)
2. dr. sc. Mario Šlaus, viši znanstv. surad. (Odjel za arheologiju HAZU, Zagreb)
3. dr. sc. Mirja Jarak, docent.
145. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lane Okroša pod naslovom Lasinjska kultura i problem njezina podrijetla na križevačkom području
1. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof. u miru
2. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
3. dr. sc. Kornelija Minichreiter, znanstveni savjetnik ( Institut za arheologiju u Zagrebu).
146. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Ožanić pod naslovom Tipologija rimske keramike iz Vinkovaca
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Ivana Iskra-Janošić (Gradski muzej Vinkovci)
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
147. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Mirsada Sijarića pod naslovom Mačevi 10. do 15. stoljeća iz Bosne i Hercegovine
1. dr. sc. Mirja Jarak, docent
2. dr. sc. Željko Demo (Arheološki muzej u Zagrebu)
3. dr. sc. Krešimir Filipec, docent.
148. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Katarine Peović Vuković pod naslovom Književnost i tehnologija novih medija.
1. dr.sc. Andrea Zlatar Violić, izv.prof.
2. dr.sc. Dean Duda, doc.
3. dr.sc. Reana Senjković, viša znanstvena savjetnica (Institut za etnologiju i folkloristiku).
149. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marie Latchici pod naslovom Opis govora sela Lupaka
1. dr. sc. Mijo Lončarić, znan. savjetnik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb)
2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
3. dr. sc. Anđela Frančić, doc.
4. dr. sc. Vesna Zečević, u mirovini (rezervni član).
150. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Stojanova pod naslovom Sintagmemske strukture u hrvatskome jeziku
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr. sc. Milan Mihaljević, znanst. savjetnik (Staroslavenski institut, Zagreb).
151. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tee Tereze Vidović pod naslovom Utjecaj hrvatske usmene književnosti na književno stvaralaštvo Petra Gudelja
1. dr. sc. Ljiljana Marks, znan. sur. (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
2. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
3. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
152. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Lalošević pod naslovom Vitae persecutorum model: Car Dioklecijan
1. dr.sc. Mirja Jarak, docent
2. dr.sc. Bruna Kuntić-Makvić,red.prof.
3.dr.sc. Rajko Bratož, red.prof. (Filozofski fakultet, Ljubljana).
153. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasne Rotim Malvić pod naslovom Enea Perugini, Giulio Duimich i Yvone Clerici u arhitekturi Rijeke između dva rata
1.dr. sc. Darja Radović Mahečić, Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu
2.dr. sc. Jasna Galjer, docent
3.dr. sc. Julija Lozzi-Barković , docent (Filozofski fakultet u Rijeci).
154. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Vesne Antičević pod naslovom Osobine ličnosti i socijalni aspekti života korisnika psihoaktivnih tvari
1. dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof.
2. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
3. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).
155. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Lovrić-Jović pod naslovom Jezična analiza hrvatskih dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. stoljeća
1. dr.sc. Stjepan Damjanović, red.prof.
2. dr.sc. Darija Gabrić-Bagarić, znan. savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
3. dr.sc. Anđela Frančić, docent.
156. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Frlete pod naslovom Povijesni determinanti u francuskom jeziku
1. dr.sc. Dražen Varga, docent
2. dr.sc. Vjekoslav Čosić, red. prof., Filozofsi fakultet - Zadar
3. dr.sc. Sanja Grahek, docent.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
157. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku (dva izvršitelja)
1. mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor
2. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
3. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
158. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za logiku u Odsjeku za filozofiju
1. dr. sc. Goran Švob, izv.prof.
2. dr. sc. Lino Veljak, red.prof.
3. dr. sc. Zvonimir Šikić, red.prof. Fakulteta strojarstva i brodogradnja u Zagrebu
159. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta, za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku
1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.
2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
160. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću, na Odsjeku za povijest
1.dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.
2.dr.sc. Petar Korunić, red.prof.
3.dr.sc. Mirjana Gross, red.prof. u miru.
161. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za predmet Pomoćne povijesne znanosti, na Odsjeku za povijest
1.dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.
2.dr.sc. Zdenka Janeković Roemer,izv.prof.
3.dr.sc. Ivan Kampuš, red.prof. u miru.
162. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, za predmet Svjetska povijest u 19. stoljeću, na Odsjeku za povijest
1.dr.sc.Drago Roksandić, red.prof.
2.dr.sc.Božena Vranješ Šoljan, red.prof.
3.dr.sc.Antoni Cetnarowicz, Jagelonsko sveučilište, Krakov, Poljska.
163. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, višeg znanstvenog suradnika ili znanstvenog savjetnika, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, u Zavodu za hrvatsku povijest
1.dr.sc.Drago Roksandić, red.prof.
2.dr.sc.Nenad Moačanin, red.prof.
3.dr.sc.Mira Kolar, red.prof. u miru.
164. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika na Katedri za francuski jezik, na Odsjeku za romanistiku
1. dr.sc. Željko Klaić, doc. (Hrvatski leksikografski zavod)
2. dr.sc. Sanja Grahek, doc.
3. mr.sc. Marija Paprašarovski, viši lektor.
165. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za talijanski jezik na Odsjeku za talijanistiku
1.Renata Hace-Citra, viši lektor
2.mr.sc. Suzana Glavaš, viši lektor
3.dr.sc. Josip Jernej, red.prof. u miru.
166. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za talijanski jezik na Odsjeku za talijanistiku
1.mr.sc. Vesna Deželjin, viši lektor
2.Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor
3.dr.sc. Josip Jernej, red. prof. u miru.
167. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u stručno zvanje stručnog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, u Centru za strane jezike
1. Azra Plićanić Mesić,prof. - predavač
2. dr.sc.Alka Krvavac - viši predavač
3. Ines Jelovčić, prof. - predavač.
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
168. Molba Odsjeka za anglistiku da se potvrdi da je Sintaksa uvjet za upis u IV godinu. Naime kako je na jednom mjestu u Vodiču Sintaksa izostala iz popisa neprenosivih uvjeta, upute u Vodiču je moguće interpretirati i drugačije. No, važno je da navedeni kolegij bude neprenosiv uvjet jer je poznavanje Sintakse preduvjet za kvalitetno praćenje kolegija Povijest engleskog jezika na IV godini.
169. Prijedlog Odsjeka za arheologiju
- da se kolegij Paleolitik i mezolitik izdvoji iz predmeta Prapovijesna arheologija I, kao poseban predmet;
- da studenti polažu poseban ispit iz predmeta Paleolitik i mezolitik, koji će biti uvjet za polaganje ispita iz predmeta Prapovijesna arheologija I.
170. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti da se na trećoj godini studija od akademske godine 2003/04. ukine dosadašnji raspored polaganje ispita iz predmeta Umjetnost renesanse i Umjetnost baroka. Budući da je u Vodiču kroz studij za ovu akademsku godinu već određen novi način izvođenja nastave, molimo da odobrite polaganje dva ispita Umjetnost renesanse, manirizma i baroka i Arhitektura renesanse i arhitektura baroka sukladno predmetima navedenim u Vodiču.
171. Molba Odsjeka za anglistiku da se kod nove sistematizacije uvedu razrađeniji (a time i pravedniji) kriteriji vrednovanja opterećenja nastavnika. str. 458
172. Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se promijeni Odluka Fakulteta o promjeni studijske grupe. str. 459
173. Prijedlog Programa XXXIII. seminara Zagrebačke slavističke škole - Hrvatskog seminara za strane slaviste.
(Prijedlog Programa prihvaćen na sjednici Odsjeka za kroatistiku 7.4. 2004.) str. 460
174. Prijedlog Odsjeka za psihologiju za donošenje Pravilnika o organizaciji rada Centra za psihodijagnostičke instrumente. str. 462
175. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se u Centru za psihodijagnostičke instrumente izabere voditelj Centra i zamjenik voditelja, te Upravni odbor i Savjet Centra. str. 464
176. Prijedlog Katedre za opću psihologiju za promjenu nositelja kolegija. Za novog nositelja kolegija "Povijest psihologije" predlaže se dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof. (umjesto dr. sc. Miomira Žužula, izv. prof.), a za novog nositelja izbornog kolegija "Psihologija pregovaranja" predlaže se dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof. (umjesto dr. sc. Miomira Žužula, izv. prof.).
177. Prijedlog o znanstvenoj suradnji Odsjeka za nauku o jeziku i književnosti Sveučilišta «Martin Luther» u Halleu (Savezna Republika Njemačka) i Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na području jezika, književnosti i kulture. str. 468
178. Molba za odobrenje angažiranje gostujućeg profesora sinologije iz Kine, za akad. god. 2004/2005. na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
179. Prijedlog podružnice Studentskog zbora za članove Stegovnog suda Fakulteta iz redova studenata:
1. Tomislav Bunjevac, za zamjenika predsjednika Stegovnog suda
2. Krešimir Jurak, za člana
3. Ivan Ivković, za člana
4. Siniša Čosić, za člana
5. Nataša Preis-Bedenik, za člana.
179.1. Prijedlog Odsjeka za romanistiku o produženju trogodišnjeg studija portugalskog jezika i književnosti u redoviti četverogodišnji studij. (poseban prilog)
179.2. Prijedlog nastavnog programa i plana dodiplomskog četverogodišnjeg studija portugalskog jezika i književnosti. (poseban prilog)
Održavanje nastave
180. Prijedlog Odsjeka za arheologiju da se dr. sc. Heleni Tomas odobri održavanje nastave iz kolegija Egejska arheologija, 2 sata predavanja tjedno u ljet. sem. akad. god. 2003/04.
181. Prijedlog Odsjeka za fonetiku da se odobri Arnaldi Dobrić, znanstvenoj novakinji izvođenje vježbi u ljetnom semestru ak.god. 2003/2004, iz predmeta Osnove rehabilitacije slušanja i govora, 1 sat tjedno, i Teorija VTS-a, 1 sat tjedno, pod vodstvom nositeljice predmeta dr. sc. Vesne Mildner, izv.prof.
Gostovanja
182. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja profesorice Duške Rosenberg, Ph.D, School of Management, Royal Holloway, University of London od 20. do 24. travnja 2004. godine.
183. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. sc. Davida Singletona sa Sveučilišta u Dublinu koji bi 13. svibnja 2004. održao predavanje o ulozi dobi u učenju stranog jezika.
184. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja Pippe Mayfield (Oxford University Press) koja bi za studente anglistike 30. travnja 2004. godine održala predavanje o upotrebi pjesme i priče u nastavi engleskog jezika u ranoj školskoj dobi.
185. Molba Odsjeka za arheologiju za odobrenje gostovanja prof. dr. sc. Freda H. Smitha s Loyola University Chicago, SAD, od 3. do 29. svibnja 2004. godine.
186. Molba Odsjeka za romanistiku za odobrenje gostovanja prof. Claudea Souteta i prof. Samira Bajrića sa Sveučilišta Paris-Sorbonne, koji će u drugoj polovici svibnja održati predavanje za studente francuskog jezika i književnosti.
187. Molba Odsjeka za talijanistiku da se odobri gostovanje prof. Gaetana Berruta sa Sveučilišta u Torinu koji bi na Odsjeku održao predavanje 7. svibnja 2004. pod naslovom Sociolinguistica del contatto fra lingue e dialetti.
Održavanje nastave na drugim visokim učilištima
188. Molba dr. sc. Božene Vranješ Šoljan za odobrenje sudjelovanje u nastavi na Sveučilištu u Splitu na Odjelu za pedagogiju, u ljetnom semestru akademske godine 2003/04.
Demonstratori
189. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se Nikola Bernardi izabere za demonstratora u ljetnom semestru akademske godine 2003. /2004., za predmet Računarske mreže, kod prof. dr. sc Damira Borasa.
Mentori
190. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se sljedeći diplomirani psiholozi, koji rade u praksi, imenuju mentorima za studente psihologije tijekom obavljanja studentske prakse, za šk. god. 2003/2004.
1. Nevena Davidović, prof. psih. (Target d.o.)
2. Goran Kardum, prof. psih. (Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu)
3. Anita Đuretić Bartolović (Croatia Airlines)
4. Jelena Vojvoda (GFK-Centar za istraživanje tržišta d.o.o.).
191. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za izbor mentora za studentsku školsku praksu, za predmet Metodika nastave sociologije, u akad. god. 2003/2004.:
1. Marijana Lekić, V. gimnazija
2. Drinka Trinajstić, I. gimnazija
3. Elvira Skender Miličević, Upravna i birotehnička škola
4. Gordana Medarac, Gimnazija Lucijana Vranjanina
5. Raul Raunić, XII. gimnazija
6. Irina Zorić, Gornjogradska gimnazija
7. Vera Šimić, Linigra
Vanjski suradnici i strani ugovorni lektori
192. Molba Fakultetske katedre za antropologiju za angažiranje vanjskog suradnika dr. sc. Igora Toša za izborni kolegij Antropologija arhitekture – 2 sata nastave tjedno (1 sat predavanja + 1 sat seminara) u akad. god. 2004/05.
193. Molba Odsjeka za romanistiku za angažiranje vanjske suradnice prof. dr.sc. Mirjane Polić-Bobić u nastavi španjolskog jezika od 01.03.2004.
Španjolska književnost srednjeg vijeka - 2 sata predavanja
Španjolska i hispanoamerička književnost XX. stoljeća - 2 sata predavanja
Zlatni vijek španjolske književnosti - 2 sata predavanja.
194. Prijedlog Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjske suradnice dr. sc. Dragice Haramije, doc. u nastavi za zimski semestar akademske godine 2004./2005. za kolegij Slovenska omladinska književnost (4 norma sata predavanja tjedno).
195. Molba Odsjeka za anglistiku za angažiranje strane lektorice mr. Shanti Wittmar na Katedri za skandinavske jezike i književnosti za švedski jezik s punom satnicom u ak. god. 2004/05.
196. Molba Odsjeka za romanistiku za angažiranje stranih ugovornih lektora u akademskoj godini 2004/04. i to:
1. Evaine Le Calvé Ivičević - francuski jezik
2. Ime naknadno - francuski jezik (lektor koji će doći na mjesto sadašnje lektorice Pascale Hart)
3. Begona Piedra Lanza - španjolski jezik
4. Ime naknadno - španjolski jezik (lektor koji će doći na mjesto lektorice Marie Angeles de Hoyo Benito)
5. Carla Ferreira - portugalski jezika
6. ime naknadno - rumunjski jezik.
197. Molba Odsjeka za talijanistiku za angažiranje dva strana ugovorna lektora u akademskoj godini 2004/2005. (imena naknadno).
198. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje angažiranja stranih lektora u akademskoj godini 2004./2005. i to:
- lektorice za turski jezik ( Hediye Dizioglu )
- lektorice za kineski jezik ( Hao Lin )
- lektora za mađarski jezik ( István Ladányi )
199. Molba Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti
- za ponovno angažiranje dr.sc. Marije Dobrikove, lektorice za slovački jezik na studiju slovačkog jezika i književnosti, u ak. god. 2004./2005.
- za angažiranje lektora za poljski jezik na studiju poljskog jezika i književnosti u ak. god. 2004./2005. (ime naknadno)
- za angažiranje lektora za češki jezik na studiju češkog jezika i književnosti u ak. god. 2004./2005. (ime naknadno).
Kadrovska pitanja
200. Prijedlog za dodjelu radnih mjesta:
- Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju na Katedri za hungarologiju - 1 mjesto (docenta)
- Odsjeku za kroatistiku na Katedri za noviju hrvatsku književnost - 1 mjesto (docenta)
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
201. Molba dr. sc. Ljiljane Ine Gjurgjan za odobrenje plaćenog dopusta od 12. – 20.6. 04. radi sudjelovanja na međunarodnom skupu Re-Joyce: Bloomsday 100, Dublin; 23.- 27. 6. 04. u IUC- Dubrovnik na međunarodnom skupu International James Joyce; (organizator skupa) te od 8. - 12. 9.04. radi sudjelovanja na međunarodnom skupu ESSE/7 u Zaragozi.
202. Molba mr. sc. Nataše Pavlović za odobrenje plaćenog dopusta od 6. do 21. svibnja 2004. radi pohađanja predavanja u sklopu doktorskog studija iz znanosti o prevođenju i interkulturoloških studija na sveučilištu Rovira i Vergili u Španjolskoj.
203. Molba prof. dr.sc. Igora Fiskovića, za odobrenje plaćenog dopusta od 29. ožujka do 9. travnja 2004. godine radi studijskog boravka u Parizu.
204. Molba doc. dr.sc Predraga Markovića za odobrenje plaćenog dopusta od 26. travnja do 11. lipnja i od 1. listopada do 12. studenog 2004. godine radi dovršetka knjige «Šibenska katedrala na razmeđu srednjega i novoga vijeka».
205. Molba mr.sc. Dine Milinovića za odobrenje plaćenog dopusta od 29. ožujka do 8. travnja i 17. svibnja do 4. lipnja 2004. godine radi studijskog boravka u Parizu i Münchenu vezanog za završetak doktorata.
206. Molba mr.sc. Jasenke Gudelj za odobrenje plaćenog dopusta od 10. listopada 2004. do 10. listopada 2005. godine radi pohađanja doktorskog studija na Scuola Studi Avanzati u Veneciji.
207. Molba prof. Dr. sc. Marine Milićević Bradač za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akad. god. 2004/05. str. 469
208. Molba dr.sc. Ivana Ivasa, izv.prof. za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u zimskom semestru akademske godine 2004/2005. str. 470
209. Molba dr.sc. Vesne Mildner, izv.prof. za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u ljetnom semestru akademske godine 2004/2005. str. 471
______
210. Rasprava o izboru profesora nakon navršenih 65 godina života.
211. Obavijesti dekana i prodekana.
212. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak
PRILOZI
Predmet:
Izviješće za ocjenu natječaja za izbor u znanstveno – nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju.
Prijedlog je da se dr.sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof., izabere u zvanje redovitog profesora.
Zagreb, 17.studenog 2003.
Vaš Urbroj 3804-200-03-2 od 11. studenog 2003.
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na svojoj sjednici od 13. listopada 2003. godine izabrali ste nas u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata Natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju o čemu ste nas obavijestili dopisom Urbroj 3804-200-03-2., od 11. studenog 2003. godine o čemu podnosimo slijedeće izviješće:
Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. listopada 2003. prijavila se dr. sc. Marina Milićević Bradač, izvanredni profesor.
Na ovom ćemo mjestu u kratkim crtama iznijeti najvažnije detalje iz životopisa kandidatkinje dr. sc. Marine Milićević Bradač izvanrednog profesora, rođene 1957. u Zagrebu.
Kandidatkinja je u Zagrebu završila osnovnu školu i klasičnu gimanziju. Studij arheologije i klasične filologije upisala je 1975. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1980. godine i diplomirala.
Od 1983.g. radi kao postdiplomantica pripravnica za asistentske poslove na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godinu dana nakon toga primljena je na Katedru za klasičnu arheologiju kao stručni suradnik. Magistrirala je 4. ožujka 1985.g. s radom Rimski kalendar s posebnim obzirom na njegovu epigrafsku, izvornu građu. 22. listopada 1985.g. primljena je kao znanstvena asistentica na Katedru za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Doktorirala je 9. lipnja 1993.g. s tezom Prethistorijski korijeni nekih aspekata grčke religije. 1994. godine upisana je u registar istraživača kao znanstvena suradnica pod matičnim brojem 128774. 14.svibnja 1996.g. izabrana je u znanstveno - nastavno zvanje docentice na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 9. rujna 1999.g. izabrana je u znanstveno - nastavno zvanje izvanredne profesorice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za klasičnu arheologiju u Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Još kao studentica, a onda i kao nastavnica na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sudjelovala je u brojnim terenskim istraživanjima i iskopavanjima. Radila je na lokalitetima širom Hrvatske (Vinkovci, Privlaka kod Vinkovaca, Đakovo, Stari Jankovci, Osijek, Vrgorac, Sisak, Zagreb Gornji Grad, Medulin). Od 1984. do 1990.g bila je jedan od voditelja istraživanja lokaliteta Vučedol kraj Vukovara. Od 1999.g. redovito sudjeluje na iskopavanjima rimskog logora u Gardunu kod Trilja, a od 2001.g. na novopokrenutim iskopavanjima na Vučedolu kod Vukovara. 2003. g. bila je konzultantica na iskopavanjima u Rimu (Forum Romanum, položaj Kastorova hrama).
Sudjelovala je u zvanju istraživačice u dva znanstveno-istraživačka projekta pri Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kojima su voditelji bili prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić i prof. dr. Petar Selem. Od 1996.g. suradnica je na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora, čiji je voditelj prof. dr. Petar Selem. Isti je rad nastavljen na novom projektu Signa et Litterae – Znakovi i riječi, voditelj projekta prof. dr. Petar Selem. Rezultati znanstvenih istraživanja s navedenog projekta objavljeni su u zapaženom zborniku kojeg je uredila kandidatkinja M. Milićević Bradač
Od 1996. g. do 2000.g. bila je pročelnica Odsjeka za arheologiju. 2000.g. bila je prodekanica za znanost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1998.g. je predstojnica Katedre za klasičnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu a od 2003.g. postaje voditeljica poslijediplomskog znanstvenog studija arheologije na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Marina Milićević Bradač je aktivna članica Hrvatskog arheološkog društva te kao takva promiče arheološku znanost i struku širokoj javnosti prije svega sudjelovanjem u brojnim radijskim i televizijskim emisijama.
M. Milićević Bradač govori engleski, francuski, talijanski i ruski jezik. Udata je.
Znanstvena djelatnost
Od posljednjeg imenovanja kandidatkinja je objavila
1 knjigu
5 znanstvenih radova
2 stručna rada
4 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima
1 uredila zbornik radova
8 prikaza
2 predavanja
7 nastupa u medijima
Knjiga:
2003. godine M. Milićević Bradač je objavila knjigu Grci na Crnom moru u izdanju Školske knjige u Zagrebu. (600 stranica, 230 ilustracija, 50 zemljovida i planova, 574 bibliografske jedinice, indeks)
Predmet ove knjige je grčka kolonizacija na Crnome moru. O toj temi u hrvatskoj znanstvenoj arheološkoj bibliografiji nije do danas napisan niti jedan, jedini redak. Tim više je prikazivanje tog osebujnog antičkog svijeta bio je poseban izazov. Kojom se metodom poslužiti pri analizi golemog broja podataka te kako odrediti cjeline? Presudila je starost i važnost pojedinih područja kolonizacije. Zbog toga se prvo opisuje sjeverna obala Ponta, budući da su se ondje nalazile najstarije i najvažnije kolonije; potom slijedi južna obala, pa zapadna i naposljetku istočna, kao posljednja i najrjeđe naseljena grčkim stanovnicima. Posebno poglavlje posvećeno je onome što su Grci znali o zaleđu Crnog mora i središnjoj Aziji, sve do Kine.
Zbog vrlo velikog opsega obuhvaćenog materijala knjiga broji 600 stranica te će njeno prikazivanje zauzeti najviše prostora u ovom izviješću. Knjiga je podijeljena na 9 poglavlja. Prvo poglavlje nosi naslov O grčkoj kolonizaciji. Ono započinje kratkim uvodom o vremenu u kojem je započela kolonizacija, dakle o kraju brončanog doba. Slijedi prikaz seobe Grka u Malu Aziju, nakon čega se govori o prvom spomenu Jonjana te se iznosi problematika grčke kolonizacije. Nastavlja se opisom života u matičnoj Grčkoj, nakon čega slijedi kratak pregled razvoja i najvažnijih tipova grčkih brodova. Slijedi pregled ekonomskih odnosa između matične Grčke i Crnog mora i kako je kolonizacija Crnog mora utjecala na ekonomiju u domovini.
Drugo poglavlje nosi naslov Širenje iz Male Azije u kojem je opisano kako je tekao grčki prodor prema sjeveru i koji su polisi u tome sudjelovali. Najvažnija kolonija na sjeveru Egejskog mora bio je otok Tas. U ovom poglavlju je i vrlo zanimljivi ekskurs: Uništavanje okoliša u antici u kojem se daje se vrlo iscrpan prikaz antičkih izvora o okolišu, odnosu ljudi prema okolišu i o uništavanju koje je u antici doseglo goleme razmjere, čak dotle da postoji ocjena da je uništenje okoliša bilo cijena plaćena za slavu klasične Grčke. Uništavanje šuma počelo je već u brončanom dobu, ali je katastrofalne razmjere počelo dobivati od 8.st.pr.Kr. na dalje, što zbog gradnje sve većih brodova, paljenja drveta za drveni ugljen za potrebe prerade željeza, za gorenje keramičkih peći, naročito peći za crepove, koji su izumljeni u 8.st. u Korintu. Računa se da je svako domaćinstvo u to vrijeme trošilo dvije do tri tone drveta za loženje godišnje. Širom Sredozemlja leži između 70 i 90 milijuna tona antičke troske i računa se da je za njezinu preradu izgorjelo između 200 i 280 tisuća kvadratnih kilometara šuma.
Treće poglavlje nosi naslov Propontida – Mramorno more u kojem se bavi ovim važnim predjelom, njegovim najznamenitijim gradovima i gospodarstvenim prilikama koje su tu vladale.
Slijedi četvrto poglavlje s naslovom Gostoljubivo more. Kad se savladaju struje i nedaće u Bosporu napokon se ulazi u to more, što ga danas zovemo Crno. Grci su ga zvali jednostavno «More» (Pontos). Ponekad su imenu Pontos dodavali pridjev Eukseinos, koji znači gostoljubiv. Slijedi opis Crnog mora. Ono je vrlo duboko, mjestimično do 2200 m, ali postoji velika plitka polica u njegovom SZ dijelu, koja se proteže od delte Dunava do Krima, i ondje dubina ne prelazi 100 m i tu su se kretala najveća jata riba. More je čudno iz još jednog razloga: većina njegova vodene mase posve je mrtva. Velike rijeke koje utječu u njega unose goleme količine organskog materijala koji morske bakterije nisu stigle razgraditi – kad ima previše organskog materijala bakterije za njegovo razgrađivanje potroše sav kisik u vodi i nakon toga počnu ga uzimati iz sulfatnih jona. Na taj način stvaraju plin sumporovodik, koji je silno otrovan i ubija sve oko sebe. Ova je sumporovodikom zasićena voda teža i zato je pala na dno, dok je gornji sloj manje slan i lakši i u njemu je ostalo kisika i života. Tako se dogodilo da je na dubini od oko 100 m i niže Crno more zapravo nanos sumporovodika, bez imalo kisika i potpuno sterilno, a kako je vrlo duboko, izlazi da je 90% njegove količine vode ne samo mrtvo, nego i veoma otrovno. To dobro znaju današnji ribari koji ne bacaju mreže dublje od 85 m.
Nakon ovih podataka daje se detaljni pregled antičkih izvora o Crnom moru nakon čega je posebna pažnja posvećena plovidbi Crnim morem u antici. Daju se udaljenosti i dani puta od točke do točke (popraćeno kartom plovidbenih putova s danima puta). Najvažniji detalj plovidbe je tzv. Kratki put, to jest plovidba poprijeko, preko Crnog mora ondje gdje je najuže, od rta Karambis na južnoj obali do rta Kriou Metopon na najjužnijoj točki Krima. Otkriće Kratkog puta nije imalo samo ekonomske, već i velike političke posljedice na gradove oko Ponta. Zahvaljujući tako brzoj komunikaciji bosporski su se kraljevi mogli upletati u zbivanja na južnom Pontu, a Farnak I. Pontski i Mitridat VI. Eupator mogli su početi sanjati o ujedinjenju cijelog Crnog mora u jedno kraljevstvo.
Slijedi peto poglavlje s naslovom Kolonije na sjevernom Pontu Ovo poglavlje počinje raspravom o obrascima kolonizacije na sjevernim obalama Ponta i o odnosima između Grka i domaćih stanovnika. To je onaj najranije i najgušće kolonizirani dio Crnog mora. Na ovom mjestu treba napomenuti da je upravo ovo područje Crnog mora arheološki najviše istraživano i o njemu postoji najopsežnija bibliografija. Međutim ova knjiga M. Milićević Bradač je jedna od rijetkih knjiga o Grcima na Crnom moru koja je koncipirana tako da se prikazuje svaki grad posebno, jedan po jedan, kako slijede od Tirasa na zapadu sjevernog Ponta, do Tanaisa na istoku sjevernog Ponta. O svakom se gradu govori opsežno: daje se njegova povijest, ono što se o njemu zna iz izvora, te pregled materijala i arheoloških istraživanja. Sve je popraćeno brojnim ilustracijama: tlocrtima, kartama i slikama materijala.
Na ovom mjestu istaknimo da je detaljno istraživana hora Hersoneza, grčki katastar na Krimu, izvrsno sačuvan do danas i pomno istraživan još od 18.st. U današnje vrijeme kad je grčki katastar na Hvaru u opasnosti da bude asfaltiran, dobro je da je netko hrvatskoj publici prikazao grčki katastar na Krimu i sva ona istraživanja i pažnju koju je do danas dobio u ruskoj i svjetskoj literaturi.
Slijedi šesto poglavlje s naslovom Kolonije na južnom Pontu Ova je južna obala manje bogata i manje pristupačna nego sjeverna. Nadalje daleko je manje istraživana i stoga je slabije poznata od sjeverne. Autorica govori o grčkim spoznajama o južnoj obali Crnog mora, o raznim narodima koji su ondje živjeli kao i o najvažnijim gradovima među kojima se ističe Sinopa, zvana i Kraljica Ponta, je najstarija kolonija na južnoj obali kao i najznačajniji grad na južnoj obali i jedan od četiri najvažnija grada na Crnom moru i jedini koji je prevladao svoje lokalno značenje i igrao ulogu u helenskoj povijesti Herakleja Pontska.
Slijedi sedmo poglavlje Kolonije na zapadnom Pontu koje na isti način obrađuji i taj predio Crnoga mora i grčke tragove na njemu. U osmom poglavlju je identičnom metodom obrađena i Istočna obala Ponta.
Posljednje deveto poglavlje Sve dalje i dalje govori o tome kako su Grci upoznavali zemlje u zaleđu svojih gradova na Crnom moru i što su znali o narodima i zemljama koje su se prostirale daleko prema istoku. U ovom je poglavlju, potrebno je istaknuti, autorica rezimirala i predstavila te uklopila u kontekst knjige vlastiti istraživački rad. To se odnosi prije svega na komparativnom istraživanju srednjoazijskog folklora i šamanskih iskustava.
Osim ove gore prikazane knjige prof. M. Milićević Bradač je od posljednjeg napredovanja objavila i 5 znanstvenih radova.
1.
Bromos ou Bromios – Bromo, a ne Bromije, Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb 1999-2000, 65-76.
Od najranijeg vremena ljudi su tražili i nalazili sredstva kojima bi mijenjali svijest. Oduvijek je najomiljeniji bio etilni alkohol zbog toga jer pojačava emocije, utječe na percepciju, lako se apsorbira u organizam i nema toksičnih posljedica (osim ako se ne popije u prevelikim količinama). Kako porijeklo, razvoj i širenje alkohola u prapovijesti još nisu dovoljno istraženi autorica se time posvetila u ovome radu koji je pokazao vrlo zanimljive rezultate. Između ostalo saznajemo i da su barbari pili još pića od meda, jabuka i brezova soka. Sve su to relativno lagana pića i njima se dodavalo razno korijenje kad se piće koristilo u ritualima, da izazove efekte promijenjene svijesti. Isto tako saznajemo da je omladina u antici, kao i danas, eksperimentirala s opijatima – grčki nam izvori govore da je mladež u Ateni pila pivo od bunike, jakog i opasnog opijata.
2.
Treatment of the Dead at the Eneolithic Site of Vučedol, Croatia, u The Archaeology of Cult and Religion, (Peter F. Biehl & François Bertemes urednici) Budapest 2001, 209-218
Članak je studija o rasporedu i karakteru grobova otkrivenih u istraživanjima Vučedola od 1984. do 1990.g. Oni se uspoređuju s grobovima vučedolske kulture koji su 1938.g. otkriveni na akropoli lokaliteta (Gradac) Na položaju Streimov vinograd, koji je bio podgrađe u odnosu na Gradac, pronađeno je 9 ukopa vučedolske kulture, 6 ih je imalo samo jednog pokojnika, jedan je imao dva pokojnika, jedan tri pokojnika, a jedan sedam pokojnika. Osim toga grobovi se pojavljuju u skupinama – grobovi 1(84) i 2(84) stoje odvojeni od skupine grobova 1-4(85), a posebno je i skupina grobova 1-3(87). Neki od njih se nalaze ispod kućnih podova. S obzirom na orijentaciju kostura, broj pokojnika i priloge u grobovima, nije se mogao ustanoviti neki opći obrazac, odnosno običaj u sahranjivanju. Neki od ukopa imaju sličnosti s grobovima ranije badenske kulture, ali neki pokazuju sličnosti s grobovima tzv. Jamnaja kulture s obala Crnog mora (naročito u položaju nekih pokojnika koji su sahranjeni s licem prema zemlji i nogama podvijenim pod tijelo).
3.
The living, the dead and the graves, Histria antiqua 8, Pula 2002, 53-62.
Grob je vrlo složena predodžba i poruke što ih grobovi prenose mogu varirati od društva do društva, zavisno od simboličkih obrazaca koji trenutno prevladavaju. Ono što razlikuje jedan grob od drugoga je društveni sistem i religiozni stavovi. Možemo reći da je pogrebni ritual jedan oblik komunikacije. Ono što ne znamo je s kime oni komuniciraju: sa susjedima, živim članovima zajednice, s mrtvim kojeg se sahranjuje, s generacijama mrtvih predaka ili nekim drugim svijetom u cjelini. Autorica je postavila pitanje: je li moguće preko grobova kao struktura govoriti o općem pogledu na svijet i o duhovnim stavovima neke zajednice? Nakon opsežne analize autorica je ustanovila dva različita koncepta: VERTIKALNI gdje priroda funkcionira u ciklusima koji se kreću uzduž vertikalne osi koja povezuje ono iznad zemlje i ono ispod zemlje. U suprotnosti s njim je HORIZONTALNI koncept koji sve cikluse stavlja u jednu razinu na zemlji i taj svijet horizontalno ima granicu između ovog i onog svijeta. Kad su se ova dva svijeta srela pogrebni humci počeli su se pojavljivati u JI Europi. Kad su pripadnici horizontalnog pogleda na svijet počeli živjeti u stalnim naseljima izdvojili su svoje mrtve u nekropole izvan naselja. Tako se dogodilo da su i Grci u historijsko vrijeme imali veliki problem s dušom nakon smrti: nisu mogli nikako odrediti odlazi li ravno, gore ili dolje.
4.
Vučedolska golubica kao posuda, Opuscula archaeologica 26, Zagreb 2002, 71-98.
Jedan predmet vučedolske kulture, poznat kao tzv. Vučedolska golubica, vjerojatno je najslavniji pojedinačni arheološki nalaz iz Hrvatske. To je boca visoka 19,7 cm koja stoji na tri nožice u obliku čepa visoke 2,5-3 cm. Njezin kapacitet je 600 ml. Već i po izradi jasno je da je to bila kultna posuda, ali autorica pokušava odgovoriti na pitanje kakva je i što je mogla sadržavati?
Nađena je na Gradcu (Vučedol) 1938.g. u jami koja čini trokut s jamom u kojoj je nađen žrtvovani i sahranjeni jelen i tzv. Megaronom ljevača bakra.
Dug i složen dokazni znanstveni postupak autorice pokazuje da su na vučedolskoj akropoli Gradcu mogli biti prisutni šamani, koji su svoje kultno piće mogli čuvati u isto tako naročitoj kultnoj boci.
5.
Of deer, antlers and shamans u Znakovi i riječi – Signa et Litterae,( M. Milićević Bradač urednica) Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002, 7-42
Glavna tema ovog rada je nalaz pokopanog jelena s položaja Gradac, lokalitet Vučedol, 1938.g. Jelen je bio jedina pojedinačno žrtvovana i sahranjena životinja na Gradcu, za razliku od podgrađa (Streimov vinograd), gdje su nađeni žrtvovano tele, svinje i psi. Jelen je ubijen udarcem u glavu i pokopan je tako da su mu noge bile spojene, kao da su bile svezane kod papaka. Autorica raspravlja o jelenu s Gradca (Vučedol) – njegov položaj isti je kao kod prikaza skitskih jelena u mnogo kasnije vrijeme. On se nalazi ispred Megarona ljevača bakra, a vrlo je dobro znano da su šamani i metalurzi tijesno povezani kao poznavaoci tajni onoga svijeta. Blizu jame s jelenom bila je jama u kojoj se nalazila tzv. Vučedolska golubica – boca u obliku ptice. Na tračkim i mnogim drugim prikazima ptica u jelen su zajednički simboli odlaska na onaj svijet, do te mjere da se prikazuju jeleni s rogovima koji završavaju ptičjim glavama ili ptice s jelenskim rogovima. Autorica donosi zaključak je da je ovaj jelen mogao biti žrtvovan na primjer za ritual kad je šaman u transu (a piće za postizanje transa moglo se držati u posudi u obliku ptice) morao odvesti na onaj svijet dušu vrlo važnog mrtvaca.
Uz predhodno navedenu knjigu i znanstvene rasprave dr. sc. Marina Milićević Bradač izvanredni profesor je objavila i 2 stručna rada
1.
Ahilej, Aka Larentija, Angerona, Anna Perenna, Antesterije, Ara Pacis, Ares, Arijadna, Aristej, Arvalska braća, Auguri, Auspicije, Bona Dea, Borej, Bufonije, Cerera, Dijana, Dionis, Disciplina Etrusca, Egerija, Eleuzina, Erinije, Etruščanski bogovi, Farmakos, Fasti, Faun, Fecijali, Feriae Latinae, Flamen, Floralije, Fonto, Fornakalije, Fortuna, Furije, Geja, Genij, Geniji, Haruspicina, Heos, Hermes, Hesper, Hidra, Himera, Hton, Ilitija, Indigitamenta, Infula, Jan, Juturna, Juventa, Kamene, Kapitolij, Kardea, Karmenta, Karna, Kirka, Kolumbarij, Kompitalije, Konkordija, Konzo, Kopija, Kvirin, Labirint, Lamija, Lari, Larve, Laverna, Lektisternij, Lemuri, Leukoteja, Liber, Libitina, Lukumon, Mani, Mars, Matuta Mater, Megaron, Mesor, Milihij, Minerva, Minotaur, Mundus, Nemeza, Neptun, Nereide, Nerej, Numen, Okean, Ops, Orfej, Oritija, Palemon, Pales, Parentalije, Penati, Pilumno, Plejade, Podzemlje, Pomona, Pontifeks, Portun, Posejdon, Puteal, Rex sacrorum, Roma Dea, Sagmina, Sakrarij, Salijci, Salus publica, Saturn, Semon, Sfinga, Silen, Silvan, Sirene, Skila, Suđenice, Suman, Suovetaurilije, Tacita, Telura, Termin, Vakuna, Vates, Veiovis, Venera, Vertumno, Vesta, Viktorija, Vinalije, Volturnalije, Volturno, Vulkan, Zemlja Mati, Opći religijski leksikon, (urednik Adalbert Rebić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2002.
2.
Šamansko putovanje vučedolske golubice, Vjesnik, 7. listopada 1999.,str.16.
Marina Milićević Bradač je od posljednjeg imenovanja dala 4 priopćenja na međunarodnim skupovima.
1.
Vučedolska golubica kao posuda, međunarodni znanstveni skup u Vukovaru, 29-30. rujna 1999.
2.
The Living, the Dead and the Grave,s međunarodnom znanstveni skup The city of the dead and the city of the living, Pula 21-25 November 2000.
3.
Greek Mythological Horses and the World's Boundary, međunarodni znanstveni skup European Association of Archaeologists, 7th Annual Meeting, Esslingen am Neckar, Germany, 19-23 September 2001.
4.
Diana and the Fawn, međunarodni znanstveni skup VIII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Zagreb 5-8. mai 2003.
Stručna djelatnost
Prof. Milićević Bradač je i nakon posljednjeg napredovanja nastavila svoju stručnu djelatnost koja se iskazala pisanjima 8 prikaza, uređivanjem jednog znanstvenog časopisa te dvama javnim predavanjima. Osim toga imala je 7 televizijskih i radio nastupa. Ovom je djelatnošću nastojala popularizirati arheološku znanost kao što je pokazala da prati suvremena zbivanja arheološko-povijesne izdavačke produkcije.
Prikazi
1.
Mirjana Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999, Obavijesti HAD-a 31, Zagreb 1999, 131-132.
2.
Nenad Cambi, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj – Antika, Zagreb 2002, Obavijesti HAD-a, 24, 2002, 114-116.
3.
Mirjana Sanader, Antički grad u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001, Vjesnik 19410, 28. studenog 2001.
4.
Mirjana Sanader, Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002, Obavijesti HAD-a 24, 2002, 119-120
5.
Mirjana Sanader, Antički grad u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001, Obavijesti HAD-a 33, Zagreb 2001, 138-139.
6.
Mirjana Sanader, Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002, Vjesnik 14. lipnja 2002.
7.
Mirjana Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999, Vjesnik 18764, 2. veljače 2000.
8.
Mirjana Sanader, Tilurium I, Istraživanja – Forschungen 1997-2001, Zagreb 2003, Obavijesti HAD-a 35, Zagreb 2003, 105-106.
Predavanja
1.
javno predavanje Vučedolska golubica po pozivu u Arheološkom muzeju u Zagrebu, 21. prosinca 1999.
2.
javno predavanje Koji je sadržaj čuvala Vučedolska golubica po pozivu u Gradskom muzeju u Vukovaru, 19. rujna 2002.
Uređivanje
1. urednica zbornika Znakovi i riječi – Signa et Litterae,, Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002
Televizijski i radijski nastupi
1.
sudjelovanje u TV-emisiji Rim, moć i slava školskog programa HTV-a, 3. siječnja 2000.
2.
sudjelovanje u TV-emisji Znanstveni album o Klaudiju Klaudijanu, 27. ožujka 2000.
3.
sudjelovanje u emisiji Vučedolski kalendar III. programa Radio Zagreba, 3. prosinca 2000.
4.
sudjelovanje u TV-emisiji Zagonetni mit, 1. epizoda 5. siječnja 2001; 2. epizoda 12. siječnja 2001; 3. epizoda 17. siječnja 2001; 4. epizoda 24. siječnja 2001. Serija je poslije reprizirana u više navrata.
5.
sudjelovanje u TV-emisiji Kult, 26. veljače 2003.
6.
sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba Povijest četvrtkom, o kretskoj i mikenskoj civilizaciji i arhajskoj Grčkoj, 1. epizoda 6. ožujka 2003; 2. epizoda 13. ožujka 2003; 3. epizoda 27. ožujka 2003.
7.
sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba Povijest četvrtkom o izborima i glasovanju u antici, 6. studenog 2003.
Nastavna djelatnost
Marina Milićević Bradač je voditeljica Katedre za klasičnu arheologiju. Na dodiplomskoj nastavi drži predavanja i seminare iz klasične arheologije. Osim što trajno predaje kolegije koji se bave temeljnim znanjima uvela je i nove kolegije kojima se predstavljaju najnovija istraživanja i saznanja iz klasične arheologije, oblasti koja je na dugačkome putu razvoja arheološke znanosti u početku bila prva i jedina a danas ostala najslavnije oblast.
Od 1996. do 2000. godine je bila pročelnica Odsjeka za arheologiju.
2000.g. je bila Prodekanica za znanost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
2003. imenovana je voditeljicom poslijediplomskog studija na Odsjeku za arheologiju. Na poslijediplomskog studiju koji se sada nalazi u prijelomnom razdoblju zbog promjene sustava nastave, svu svoju energiju i znanje ulaže u novo oblikovanje nastave te u traženje najboljih putova u tom prijelaznom periodu na korist i nastavnka i studenata.
Prof. Milićević Bradač je bila mentorica brojnim diplomskim radovima. Od posljednjeg napredovanja bila je mentorica 12 diplomskih radova koji su uspješno obranjeni te je bila mentorica dva rada koji su dobili Rektorovu nagradu:
Trenutno je mentor 3 magisterija i jednog doktorata.
Marina Milićević Bradač tijekom godine redovito sudjeluje na više arheoloških iskopavanja Svojim dugogodišnjim radnim iskustvom ali i komunikativnošću njezino je sudjelovanje uvijek dobitak za terensku ekipu. Tome su ponajmanje dva razloga: iskustvo kojim pridonosi efikasnosti tog zajedničko rada studenata, nastavnika i radnika te znanje koje je garancija vrhunski stručno izvedeni posao. Da je tome tako svjedoči i činjenica da je ove godine bila i dio oxfordsko-talijanskog arheološkog istraživačkog tima u istraživanjima na rimskom forumu.
Znanstveno istraživačka djelatnost
Sudjelovala je u zvanju istraživača u dva znanstveno-istraživačka projekta pri Arheološkom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kojima su voditelji bili prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić i prof. dr. Petar Selem.
Od 1996.g. suradnik je na projektu Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora, čiji je voditelj prof. dr. Petar Selem.
Isti je rad nastavljen na novom projektu Signa et Litterae – Znakovi i riječi, voditelj projekta prof. dr. Petar Selem.
Prof. Milićević – Bradač je bila urednica zbornika radova ovog projekta koji je objavljen pod istim naslovom projekta. Zbornik je među čitalačkom publikom imao veliki odjek, rasprodan je u rekordnom roku a urednica priprema drugi zbornik u sklopu istoga projekta.
Mišljenje povjerenstva
Iz svega što smo prikazali o radu prof. Milićević Bradač s lakoćom se može ustanoviti njezin znanstveni i stručni napredak. Kandidatkinja je obavljala sve svoje obveze s velikim uspjehom. Od posljednjeg je napredovanja objavila jednu značajnu knjigu, napisala 5 znanstvenih radova sudjelovala na četiri međunarodna simpozija te s uspjehom vršila svoj stručni rad. Njezino je djelovanje nailazio na odjek ne samo među kolegama nego i u široj javnosti.
Bila je redovita i aktivna sudionica na međunarodnoj arheološkoj sceni čime je afirmirala hrvatsku arheološku znanost.
Kandidatkinja je dugogodišnja nastavnica koja je tijekom svoga djelovanja unaprijedila svoju nastavničku djelatnost ne samo uvođenjima novih kolegija nego i radom na arheološkim terenima gdje nastoji svoje dugogodišnje iskustvo prenijeti studentima.
Zbog svega što smo iznijeli u ovom izviješću, a što dovoljno ukazuje na plodnu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost kandidatkinje, povjerenstvo smatra da je pristupnica dr. c. Marina Milićević Bradać, izv. prof. ispunila sve uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora. To su uvjeti iz članka 42. stavka 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine – pročišćeni tekst 59/96) i članka 74. stavka 3 (Narodne novine – pročišćeni tekst 59/96) i članak 99. Zakona o visokim učilištima, te uvjeti odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta Rektorskog zbora Visokih učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine br. 94/96, str. 4097) koji su gore navedeni.
Povjerenstvo ističe svoje zadovoljstvo, uz zahvalu Naslovu na povjerenju, predložiti Vijeću F ilozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da izvanrednu profesoricu dr. sc. Marinu Milićević Bradać izabere u znanstveno – nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija na Katedri za klasičnu arheologiju Odsjeka za arheologiju jer su za to ispunjeni svi zakonski te znanstveno stručni traženi uvjeti.
S poštovanjem
Članovi povjerenstva
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Petar Selem, red. prof.
Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
I. Lučića 3
Zagreb, 4. studenog 2003.
3a. POPIS RADOVA
DO ZAKLJUČENJA POSLJEDNJEG NATJEČAJA 1999.g.
Knjige:
1. Marina Milićević, Rimski kalendar, Latina et Graeca, Zagreb 1989, 145 strana, 3 ilustracije (knjiga nema ISBN broja).
2. Marina Milićević, KLAUDIJE KLAUDIJAN, Otmica Prozerpine, prijevod, komentar i studija. Zagreb, Latina et Graeca, 1997, 267 strana
(ISBN 953-6565-01-3)
Znanstveni radovi:
1. Marina Milićević, «Rekonstrukcija ženske odjeće u eneolitiku međuriječja Dunava, Drave i Save», Opuscula archaeologica 9, Zagreb 1984, 1-22.
2. Marina Milićević, «Tum Stygio regi nocturnas inchoat aras, Verg. Aen. 6. 252», Opuscula archaeologica 11-12, Zagreb 1987, 27-29.
3. Marina Milićević, «Rekonstrukcija ženske odjeće u vučedolskoj kulturi», VUČEDOL, Treće tisućljeće pr.Kr. Katalog izložbe, Zagreb 1988, 27-29.
4. Marina Milićević, «Religija vučedolske kulture», VUČEDOL, Treće tisućljeće pr.Kr. Katalog izložbe, Zagreb 1988, 30-31.
5. Marina Hoti, «Novi nalazi konsekrativnih rogova na Vučedolu», Opuscula archaeologica 14, Zagreb 1989, 33-42.
6. Marina Hoti, «Jedna posuda vučedolske kulture s posebnim obzirom na cjevaste vaze», Opuscula archaeologica 16, 1992, 133-164.
7. Marina Hoti, «Sisak u antičkim izvorima», Opuscula archaeologica 16, Zagreb 1992, 133-163.
8. Marina Hoti, «Vučedol-Streimov vinograd: magijski ritual i dvojni grob vučedolske kulture», Opuscula archaeologica 17, Zagreb 1993, 183-203.
9. Marina Hoti, «'A Girl picking flowers' from Stabiae», Opuscula archaeologica 18, Zagreb 1994, 115-132.
10. Marina Hoti, «The Culture of Vuchedol and the Question of Prehistoric Roots of Some Traits of the Greek Religion», SVETI MESTA NA BALKANITE, Zbornik Meždunarodnij univerzitetski seminar za balkanistični poručavanija, Jugozapadni univerzitet Neofit Rilski, Blagoevgrad – UNESCO, Blagoevgrad (Bulgaria) 1996, 288-296 (ISBN 954-8317-42-7).
11. Marina Hoti, «Corynthian style in relation to open and closed space», Histria antiqua 1, Pula 1997, 175-180.
Stručni radovi:
1. Marina Milićević, «Što se do sad čekalo s otvaranjem kamenoloma u Gabeli?», Troja i kako je steći, Latina et Graeca, Zagreb 1988, 29-33.
2. Marina Hoti, «Vučedol», The War in Croatia, Archaeological Sites, Handbooks of cultural affairs, vol. 5, Ministry of Education and Culture, Zagreb, April 1992, 52-55.
3. Marina Milićević, Leksikon Leksikografskog zavoda, drugo izdanje. Urednik rubrike arheologija i autor svih natuknica o arheologiji, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1997.
Prikazi:
1. Marina Milićević, prikaz: Prinosi Odjela za arheologiju Centra za povijesne znanosti, Obavijesti HAD-a 18, 1986, 33-35.
2. Marina Milićević, prikaz knjige Damir Salopek, Transkripcija i adaptacija grčkih imena, Obavijesti HAD-a 20, 1988, 137.
3. Marina Milićević, prikaz knjige Mirjana Sanader, Kerber u antičkoj umjetnosti, Latina et Graeca 29, 1987, 106-108.
4. Marina Hoti, Prikaz: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. serija, vol. XXI (Zagreb 1988), Obavijesti HAD-a 21, 1989, 55.
5. Marina Hoti, Prikaz skupa «Sisak – više od 2000 godina postojanja», Obavijesti HAD-a 21, 1989, 27.
6. Marina Hoti, prikaz Helene P. Foley, The Homeric Hymn to Demeter. Translation, Commentary and Interpretative Essays, Princeton Univ. Press 1994, Opuscula archaeologica 18, Zagreb 1994, 197-198.
7. Marina Hoti, prikaz Rajka Makjanić ed. Siscia-Pannonia Superior: Remza Koščević, Finds and Metalwork Production & Rajka Makjanić, Terra Sigillata, BAR International Series 621, Oxford 1995, Opuscula archaeologica 19, Zagreb 1995, 137.
8. Marina Hoti, prikaz Arheološki radovi i rasprave 12, Zagreb 1996, Obavijesti HAD-a 28, 1996, 80-82.
9. Marina Milićević, prikaz Luigi Malerba, Itaka per sempre, Milano 1997, Obavijesti HAD-a 30, 1998, 106-109.
Međunarodni znanstveni skupovi:
1. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu «Holy places in the Balkans» u Banskom, Bugarska, od 28.2. do 3.3.1995. S referatom «Vučedol culture and the question of prehistoric roots of some traits of the Greek Religion». Skup je organiziralo Sveučilište Neofit Rilski iz Blagoevgrada u suradnji s UNESCO-m.
2. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu «Urban and Landscape Archaeology» u Medulinu, 7-10.12.1995. s referatom «Corynthian Style in Relation to Open and Closed Space».
3. Sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu European Association of Archaeologists, Third Annual Meeting, Ravenna 24-28.9.1997. s referatom «Treatment of the Dead on the Eneolithic Site of Vučedol, Croatia».
Znanstveni skupovi:
1. Sudjelovanje na znanstvenom skupu Sisak-više od 2000 godina postojanja, s referatom po pozivu «Sisak u antičkim izvorima», 5-7.10.1989.
Ostalo:
1. Marina Milićević, referat po pozivu: «Turska kosa i moguće paralele u grčkom svijetu», održan u Gradskom muzeju u Karlovcu 5.6.1991.g.
2. Marina Hoti, Povijest opeke za TV- seriju «U obnovi Hrvatske» emitiranu 3.3.1992.
3. Marina Hoti, autor i scenarist TV-emisije «Arheologija i rat», emitirane 29.4.1992.
4. Marina Milićević, suradnik na scenariju i sudionik u TV-seriji «Vučedolski osvajači», tri epizode, emitirane prvi put 21.3, 1.4, 18.4. 1989. i poslije reprizirane u mnogo navrata i otkupljene za mnoge svjetske stanice (npr. Discovery Channel)
5. Marina Hoti, Rimske ceste u Dalmaciji, za TV-emisiju o Jadranskoj autocesti, 1990.
6. Marina Hoti, Grčka religija i mitologija, sudjelovanje u emisiji obrazovnog programa Radio Zagreba, Prvi program «Heleni traju», 29.3, 5.4, 12.4. 1990.
7. Koautor izložbe «Arheologija i rat» otvorene 9.4.1992.
8. Marina Hoti, stručni suradnik u izložbi «Golubica, prošlost za budućnost», otvorenoj 27.5.1998. u Gradskom muzeju u Vukovaru, kao autor teksta i izložaka o kultnom i religioznom značenju tzv. Vučedolske golubice.
9. Marina Hoti, «Djelatnost Odsjeka za arheologiju i Arheološkog zavoda tijekom 1996.g.», Opuscula archaeologica 21, Zagreb 1997, 255-258.
10. Marina Hoti, «Djelatnost Odsjeka za arheologiju i Arheološkog zavoda tijekom 1997.g.», Opuscula archaeologica 22, Zagreb 1998.
3b. POPIS RADOVA
NAKON ZAKLJUČENJA POSLJEDNJEG NATJEČAJA 1999.g.
Knjiga:
1. Marina Milićević Bradač, Grci na Crnom moru, Zagreb, Školska knjiga 2003, 600 strana, 230 ilustracija, 50 zemljovida (ISBN 953-0-61553-1; šifra knjige 61553).
Znanstveni radovi:
1. Marina Milićević Bradač, «Bromos ou Bromios – Bromo, a ne Bromije», Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb 1999-2000, 65-76.
2. Marina Milićević Bradač, «Treatment of the Dead at the Eneolithic Site of Vučedol, Croatia», u Peter F. Biehl & François Bertemes ur. The Archaeology of Cult and Religion, Archaeolingua, Budapest 2001, 209-218
(ISBN 963 8046 38 4).
3. Marina Milićević Bradač, «The living, the dead and the graves», Histria antiqua 8, Pula 2002, 53-62.
4. Marina Milićević Bradač, «Vučedolska golubica kao posuda», Opuscula archaeologica 26, Zagreb 2002, 71-98.
5. Marina Milićević Bradač, «Of deer, antlers and shamans» u M. Milićević Bradač ur. Znakovi i riječi – Signa et Litterae, Zbornik projekta «Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora», (voditelj projekta prof. dr. Petar Selem), Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002, 7-42
(ISBN 953-169-071-5).
Sručni radovi:
1. Marina Milićević Bradač, «Šamansko putovanje vučedolske golubice», Vjesnik, 7. listopada 1999.
2. Marina Milićević Bradač, tekstovi u Općem religijskom leksikonu, ur. Adalbert Rebić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2002.
(ISBN 953-6036-66-5). Članci:
Ahilej, Aka Larentija, Angerona, Anna Perenna, Antesterije, Ara Pacis, Ares, Arijadna, Aristej, Arvalska braća, Auguri, Auspicije, Bona Dea, Borej, Bufonije, Cerera, Dijana, Dionis, Disciplina Etrusca, Egerija, Eleuzina, Erinije, Etruščanski bogovi, Farmakos, Fasti, Faun, Fecijali, Feriae Latinae, Flamen, Floralije, Fonto, Fornakalije, Fortuna, Furije, Geja, Genij, Geniji, Haruspicina, Heos, Hermes, Hesper, Hidra, Himera, Hton, Ilitija, Indigitamenta, Infula, Jan, Juturna, Juventa, Kamene, Kapitolij, Kardea, Karmenta, Karna, Kirka, Kolumbarij, Kompitalije, Konkordija, Konzo, Kopija, Kvirin, Labirint, Lamija, Lari, Larve, Laverna, Lektisternij, Lemuri, Leukoteja, Liber, Libitina, Lukumon, Mani, Mars, Matuta Mater, Megaron, Mesor, Milihij, Minerva, Minotaur, Mundus, Nemeza, Neptun, Nereide, Nerej, Numen, Okean, Ops, Orfej, Oritija, Palemon, Pales, Parentalije, Penati, Pilumno, Plejade, Podzemlje, Pomona, Pontifeks, Portun, Posejdon, Puteal, Rex sacrorum, Roma Dea, Sagmina, Sakrarij, Salijci, Salus publica, Saturn, Semon, Sfinga, Silen, Silvan, Sirene, Skila, Suđenice, Suman, Suovetaurilije, Tacita, Telura, Termin, Vakuna, Vates, Veiovis, Venera, Vertumno, Vesta, Viktorija, Vinalije, Volturnalije, Volturno, Vulkan, Zemlja Mati.
Prikazi:
1. Marina Milićević Bradač, prikaz, Mirjana Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999, Obavijesti HAD-a 31, Zagreb 1999, 131-132.
2. Marina Milićević Bradač, prikaz, Mirjana Sanader, Rasprave o rimskim kultovima, Zagreb 1999, Vjesnik 18764, 2. veljače 2000.
3. Marina Milićević Bradač, prikaz, Mirjana Sanader, Antički grad u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001, Vjesnik 19410, 28. studenog 2001.
4. Marina Milićević Bradač, prikaz, Mirjana Sanader, Antički grad u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb 2001, Obavijesti HAD-a 33, Zagreb 2001, 138-139.
5. Marina Milićević Bradač, prikaz, Mirjana Sanader, Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002, Obavijesti HAD-a 24, 2002, 119-120.
6. Marina Milićević Bradač, prikaz Mirjana Sanader, Arheološke studije i ogledi, Ceres, Zagreb 2002, Vjesnik 14. lipnja 2002.
7. Marina Milićević Bradač, prikaz, Nenad Cambi, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj – Antika, Zagreb 2002, Obavijesti HAD-a, 24, 2002, 114-116.
Međunarodni znanstveni skupovi:
1. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu Vukovar, 29-30. rujna 1999, s referatom «Vučedolska golubica kao posuda».
2. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu The city of the dead and the city of the living, Pula 21-25 November 2000, s referatom «The Living, the Dead and the Graves».
3. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu European Association of Archaeologists, 7th Annual Meeting, Esslingen am Neckar, Germany, 19-23 September 2001, s referatom «Greek Mythological Horses and the World's Boundary»
4. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu VIII. Internationales Colloquium über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens, Zagreb 5-8. mai 2003, s referatom «Diana and the Fawn».
Ostalo:
1. Marina Milićević Bradač, urednica zbornika Znakovi i riječi – Signa et Litterae (Zbornik projekta «Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora») (voditelj projekta prof. dr. Petar Selem), Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada, 2002 (ISBN 953-169-071-5).
2. Marina Milićević Bradač, javno predavanje «Vučedolska golubica» po pozivu u Arheološkom muzeju u Zagrebu, 21. prosinca 1999.
3. Marina Milićević Bradač, javno predavanje «Koji je sadržaj čuvala Vučedolska golubica» po pozivu u Gradskom muzeju u Vukovaru, 19. rujna 2002.
4. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisiji «Rim, moć i slava» školskog programa HTV-a, 3. siječnja 2000.
5. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisji «Znanstveni album» o Klaudiju Klaudijanu, 27. ožujka 2000.
6. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u emisiji «Vučedolski kalendar» III. programa Radio Zagreba, 3. prosinca 2000.
7. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisiji «Zagonetni mit», 1. epizoda 5. siječnja 2001; 2. epizoda 12. siječnja 2001; 3. epizoda 17. siječnja 2001; 4. epizoda 24. siječnja 2001. Serija je poslije reprizirana u više navrata.
8. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u TV-emisiji «Kult», 26. veljače 2003.
9. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba «Povijest četvrtkom», o kretskoj i mikenskoj civilizaciji i arhajskoj Grčkoj, 1. epizoda 6. ožujka 2003; 2. epizoda 13. ožujka 2003; 3. epizoda 27. ožujka 2003.
10. Marina Milićević Bradač, sudjelovanje u emisiji prvog programa Radio Zagreba «Povijest četvrtkom» o izborima i glasovanju u antici, 6. studenog 2003.
Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 8. veljače 2004. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju te podnosimo ovaj
Izvještaj
Na natječaj objavljen u Vjesniku 22. veljače 2004. prijavili su se: Mladen Planinc, mr.sc. Marijan Krivak, Tonči Valentić i Mato Bartulica.
Mladen Planinc rođen je u Zagrebu 1979. gdje je završio gimnaziju. Studij filozofije te hrvatskog jezika i književnosti upisao je 1998. a diplomirao 2003 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski trogodišnji doktorski studij filozofije upisao je na istom fakultetu 1. prosinca 2003. Govori engleski, njemački i ruski jezik. Nezaposlen je i regulirao je vojnu obvezu.
Mladen Planinc bio je vrlo uspješan student, koji se je isticao aktivnim pristupom u seminarima i natprosječnim uspjehom na ispitima (prosječna ocjena cjelokupnog studija je 4,86, a studija filozofije 5,0) i izvrsnim diplomskim radom. Kao student nagrađen je 2001. nagradom «Pavao Vuk-Pavlović» za rad «Spoznajna teorija i metafizika u djelu Pavla Vuk-Pavlovića». Za vrijeme studija pokazivao je interes za ontologijske, spoznajnoteorijske i filozofsko-antropologijske probleme. U diplomskom radu bavio se je Diltheyem, Heideggerom i Hartmannom, a središnji dio toga rada objavljen je u časopisu «Filozofska istraživanja». Objavio je radove i pet recenzija i prikaza u časopisima «Filozofska istraživanja», «Republika» te «Metodički ogledi». U okviru poslijediplomskog studija, u dogovoru s mentorom, usmjerio se je na rad o transcendentalnoj antropologiji.
Pristupnik Marijan Krivak rođen je 1963. u Zagrebu, gdje je završio gimnaziju. Diplomirao je studije filozofije i komparativne književnosti 1990. a magistrirao na poslijediplommskom studiju filozofije 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao urednik u časopisu «Filozofska istraživanja», objavio je knjigu Filozofisjko tematiziranje postmoderne (Zagreb 2000) i veći broj radova na raznovrsne filozofske teme. Sudjeluje u projektu «Filozofija spoznaje Stjepana Zimmermanna» radom o filozofiji L.Wittgensteina. Smatramo da su prvenstveno kandidatova dob – navršio je 40 godina života – i njegovo orijentiranje na druge filozofske probleme činjenice koje ne idu u prilog njegova izbora u zvanje asistenta na Katedri za filozofsku antropologiju.
Pristupnik Tonči Valentić rođen je u Zagrebu 1976. Tu je završio gimnaziju i s visokim prosjekom diplomirao studije komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu. Bavio se je raznolikim djelatnostima na području izdavaštva i publicistike, radi kao urednik filozofske biblioteke u izdavača Jesenski i Turk iz Zagreba, objavio je veći broj radova na razne teme i u raznovrsnim publikacijama. Apsolvent je poslijediploskog studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Pristupnik Mato Bartulica 1978 u Saint Joseph, Missouri (SAD). Završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu. Studirao je na Franciscan University of Steubenville (Ohio, SAD) filozofiju i klasičnu filologiju i magistrirao na istom sveučilištu na temu iz kulturalne antropologije. Nije priložio popis radova, a priložena fakultetska diploma nije nostrificirana.
Na temelju navedenih podataka vidljivo je da su se na ovaj natječaj javili mahom vrsni kandidati. Povjerenstvo smatra da Mladen Planinc svojom dobi, pokazanim rezultatima u studiju i već objavljenim radovima, širinom i temeljitošću filozofskih interesa te jasnom orijentacijom spram problematike filozofske antropologije predstavlja vrlo perspektivnog mladog znanstvenika koji najbolje odgovara potrebama Katedre za filozofsku antropologiju Odsjeka za filozofiju. Predlažemo Fakultetskom vijeću da Mladena Planinca izabere u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 16. ožujka 2004 Stručno povjerenstvo:
Dr. Hotimir Burger, red. prof.
Dr. Branko Despot, red. prof.
Dr. Lino Veljak, red. prof.
Žarko Puhovski, red. prof.
Boris Kalin, red. prof. u miru
Lino Veljak, red. prof.
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta
Na sjednici Vijeća održanoj 13. listopada 2003. imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmet Metodika filozofije u Odsjeku za filozofiju, podnosimo sljedeći
Izvještaj
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 25. listopada 2003. prijavio se je samo jedan kandidat, mr. sc. Raul Raunić.
Raul Raunić rođen je 30. rujna 1959. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Pazinu, proglašen i za najboljega učenika škole 1978. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisao je 1978. sociologiju i filozofiju (oboje kao A predmete). Diplomirao je 1983, s prosjekom ocjena na dodiplomskome studiju koji je iznosio 4,75 - na studiju filozofije prosjek mu je bio 4,91.
Od 1984. radi kao profesor u Poljoprivredno-prehrambenome obrazovnom centru u Zagrebu, zatim u Centru za idejno-teorijski rad, također u Zagrebu, kao stručni suradnik za filozofiju i socijalnu teoriju, pa ponovno kao profesor u Poljoprivredno-prehrambenome centru i, od listopada 1992. do danas, kao profesor filozofije, logike, etike i sociologije u XII. gimnaziji u Zagrebu.
U lipnju 1997. promaknut je u zvanje srednjoškolskoga profesora-mentora, a u lipnju 2002. u najviše zvanje za srednjoškolske profesore, zvanje profesora-savjetnika. U travnju 2002. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao je akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje filozofija. Magistarski rad «Pretpostavke liberalnog shvaćanja pojedinca u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj filozofiji» obranio je s odličnim uspjehom. Sinopsis i pristupnicu za izradu disertacije predao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu u lipnju 2003.
Kandidat je u svojem gotovo dvadesetogodišnjem nastavnom iskustvu predavao veći broj predmete koji pripadaju tzv. društvenoj grupi, za što je dobivao najviše ocjene prosvjetnih inspektora, nadzornika i savjetnika. Od akademske godine 199./96. svake je godine biran za jednoga od mentora «Metodike nastave filozofije». Ostvario je jednogodišnja mentorstva u programima pripravničkoga staža s petoro profesora. Bio je i predsjednikom Komisije za polaganje stručnih ispita. Metodička je znanja usavršavao i sudjelovanjem u seminarima «Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje»
Od akademske godine 1997./98. do 1999./2000. predavao je kolegij «Etika» na Odsjeku za izobrazbu učitelja i Odsjeku za izobrazbu odgojitelja Učiteljske akademije u Zagrebu. U nekoliko ga je mandata Ministarstvo prosvjete i sporta imenovalo u povjerenstvo za ocjenu udžbenika i drugih izdanja iz područja etike, filozofije i logike. Napisao je recenzije za tri udžbenika i jedan priručnik. Bio je također i član Povjerenstva za izradu nastavnoga programa etike u srednjim školama. Od travnja 2003. voditelj je Županijskoga i gradskog stručnog vijeća nastavnika etike.
Objavio je veći broj stručnih radova u časopisima «Metodički ogledi», «Filozofska istraživanja», «Naše teme», «Kulturni radnik», «Politička misao» i «Školske novine» (bibliografija u prilogu). Redakcija edicije «Filozofska istraživanja» prihvatila mu je magistarski rad za objavljivanje. Sudjelovao je u radu većega broja stručnih i znanstvenih skupova.
Iz prijave kandidata Raula Raunića, te iz priložene dokumentacije razvidno je da zadovoljava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača određene čl. 80, st. 1 Zakona o visokim učilištima i uvjete Rektorskoga zbora («Narodne novine» 59/96.). Dapače, pažljivije razmotren stručni životopis Raula Raunića, njegove akademske kvalifikacije, kao i objavljeni radovi upućuju na zaključak da je njegova kvalificiranost na području nastave filozofije ne samo formalne, nego, u potpunosti, i sadržajne naravi. Zbog svega ovoga, Povjerenstvo predlaže RAULA RAUNIĆA za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Metodika nastave filozofije u Odsjeku za filozofiju.
Zagreb, 10. veljače 2004.
(dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.)
(dr. sc. Boris Kalin, red. prof. u miru)
(dr. sc. Lino Veljak, red. prof.)
mr. sc. Raul Raunić
Popis objavljenih radova:
Uz magistarski rad, opsega 284. stranice, koji je prihvaćen za objavljivanje u biblioteci «Filozofskih istraživanja» (vidi priložene potvrde), objavio sam sljedeće recenzije i radove:
U časopisu «Metodički ogledi» objavio sam radove:
- «Moralne dvojbe i etička
refleksija», br.15., 2001., str. 45-53.,
- «Čemu nas etika može i treba poučavati?», br.16., 2002.,
str.65-77.
- Je li školsko poučavanje u moralnom odgoju indoktrinacija i
manipulacija?»; «Što treba biti metodičko uporište nastavnog predmeta
etika?»; i tri polemička priloga o temi «Nastava etike u srednjim
školama», br. 17., 2003.
- recenziju udžbenika V. Šipuš,
«Etika: udžbenik za IV.
razred
gimnazije», br.13., 2001., str. 133-136.
U časopisu «Filozofska istraživanja» objavio sam recenzije knjiga :
- Joseph Raz, «The Morality of Freedom», br. 44., 1992., str.276-280.
- Boris Kalin, «Povijest filozofije», (XX. izmijenjeno i dop.izdanje),
br. 65., 1997., str. 485-486.
U časopisu «Naše teme» objavio sam sljedeće recenzije i
radove:
- Umberto Cerroni, «Uvod u društvenu znanost», br. 11., 1984.,
str.2555- 2560.
- Harold Laski, «Sloboda u modernoj državi», br.3-4., 1986.,
str.545-
548.
- «Marx nakon sto godina», (ur. R. Kalanj), br.9., 1986.,
str.1453-1458.
- Perry Anderson, «Razmatranja o zapadnom marksizmu», br.12.,1986.,
str.2190- 2194.
- Roy Medvedev, «Lenjinizam i zapadni socijalizam», br.
12.,
1987.,str.2190-2195.
- «Desubjektivizacija obrazovanja i treća tehnološka revolucija»,
izlaganje na okruglom stolu «Naših tema», br.1-2, 1988., str.232-
235.
- Christopher Pierson, «Marxist Theory and Democratic Politics»,
br.12., 1988., str. 3102-3120. (klasificirano kao izvorni znanstveni
članak)
- «Tom Bottomore. «Sociology and Socialism», br.4., 1989., str.910-
915. (klasificirano kao izvorni znanstveni članak).
U časopisu «Kulturni radnik» objavio sam recenzije sljedeće stručne
literature:
- «Sociološka misao Henrija Lefebvrea», recenzija knjige R. Kalanja
«Revolucija i svakidašnjica», br.1., 1987., str.149-154.
- «Analitički ključ za Marxove aporije?», recenzija zbornika «Marxist
Theory», (ed. Alex Callinicos), Oxford University Press, Oxford,
1989. , br. 5., 1990.
U časopisu «Politička misao» objavio sam recenziju knjige:
- Norberto Bobbio, «Liberalizam i
demokracija», br. 3., 1992.
U knjizi «Liberalizam i katolicizam u Hrvatskoj» II. dio, Zaklada Friedrich
– Naumann, Zagreb, 1999., objavio sam polemičke priloge: str. 523-
525; 533-536; 543-545.
U knjizi «Dileme obrazovanja za demokraciju : što će škola demokraciji –
što će demokracija školi?», Heinrich Böll Stiftung, Zagreb, 2003.,
objavio sam prilog «Odumire li država na krivim mjestima? Kriza
političkog autoriteta javnog školstva», str. 115-120.
Za časopis «Filozofska istraživanja» pripremam za objavljivanje znanstveni
rad s međunarodnog znanstvenog skupa 12. Dani Frane Petrića –
«Demokracija i etika», pod naslovom «Politička etika: između sukoba
vrednota i općeg dobra».
Odsjek za germanistiku
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta na sjednici od 8. prosinca 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će prosuditi rezultate javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika, za predmet Njemačka književnost na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku, te podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 30. prosinca 2003. godine prijavio se samo jedan pristupnik, dr. sc. Svjetlan Lacko Vidulić, diplomirani germanist i komparatist iz Zagreba, koji je zaposlen na radnom mjestu asistenta na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Svjetlan Lacko Vidulić rođen je 1968. godine u Zagrebu. Nakon školovanja u rodnom gradu, studirao ja njemački jezik i književnost te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Studij je završio 1993. godine, da bi već sljedeće godine započeo poslijediplomski studij književnosti, također na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. Na prijedlog svog mentora, profesora Viktora Žmegača, dobitnika Herderove nagrade za 1993. godinu, Lacko Vidulić dobio je stipendiju za jednogodišnji studij na Sveučilištu u Beču.
Studijski boravak u austrijskoj sredini odredio je pristupnikove istraživačke interese: u magistarskoj radnji, koju je obranio 1998. godine, obradio je tako rane, naturalističke drame Hermanna Bahra, jednoga od vodećih predstavnika bečke moderne. I u doktorskom radu Lacko Vidulić se dotiče tog razdoblja austrijske književnosti, no ovaj puta riječ je o Arthuru Schnitzleru i Hugu von Hofmannsthalu, paradigmatskim autorima epohe. Njihova mu djela služe kao ishodište za središnji dio teze, za raspravu o fenomenu ljubavi i spolnosti u romanima nekoliko austrijskih spisateljica objavljenim u devedesetim godinama 20. stoljeća. Disertaciju, koja nosi naslov «Geschlechter- und Liebesdiskurs in der österreichischen Literatur Ende des 19. und Ende des 20. Jahrhunderts» kandidat je uspješno obranio 2003. godine.
Na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Lacko Vidulić počinje raditi 1994. godine u svojstvu mlađeg asistenta. 1998. godine stekao je status asistenta na istom fakultetu, a na tom mjestu radi i danas. U nastavi kandidat je postigao zapažene uspjehe: predavao je sve kolegije u pripremnom dijelu studija književnosti u Odsjeku za germanistiku (Uvod u studij književnosti, Književni proseminar II), a razradio je i posve novi koncept za književni proseminar na prvoj godinu studija koji su potom prihvatili i novopridošli asistenti na Katedri. U novije vrijeme pristupnik uspješno vodi i književni seminar na višim godinama studija.
Na više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu Lacko Vidulić nastupio je sa zapaženim referatima, a potkraj prošle godine i sam je bio suorganizator simpozija o austrijskom književniku Thomasu Bernhardu u Zagrebu. Održao je nekoliko gostujućih predavanja u inozemstvu (Graz, Salzburg), a stručno se usavršavao – osim u Beču – i na sveučilištima u Dresdenu, Essenu, Grazu i Salzburgu.
Popis Vidulićevih znanstvenih radova – objavljenih redom u uglednim inozemnim i domaćim periodičnim publikacijama – potvrđuje ranije spomenutu usredotočenost na austrijsku književnost na posljednjim dvama prijelomima stoljeća. Valja napomenuti da pristupnikovi radovi predstavljaju vrijedne i hrabre iskorake u manje poznata ili posve neistražena područja, bilo da je riječ o ranim dramama Hermanna Bahra ili pak o romanima suvremenih austrijskih spisateljica poput Marlene Streeruwitz, Ingrid Puganigg i Lilian Faschinger. U navedeni istraživački interes uvjerljivo se uklapa i njegovo bavljenje hrvatskom književnicom njemačkog jezika Camillom Lucernom (u okviru znanstvenog projekta «Hrvatsko-njemačke književne veze») ili pak austrijskim piscem Thomasom Bernhardom.
Impresivan je i popis Vidulićevih stručnih radova i recenzija, mahom objavljenih u «Zagreber Germanistische Beiträge», germanističkom godišnjaku u čijem uređivanju pristupnik već godinama aktivno sudjeluje. Naposljetku valja istaknuti i ustrajan kandidatov rad na leksikografskim projektima, npr. na «Leksikonu stranih pisaca», te na prevođenju važnih tekstova s područja njemačke književnosti i kulture.
Povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Svjetlan LACKO VIDULIĆ izabere za višeg asistenta na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku (znanstveno područje humanističkih znanosti).
Zagreb, 17. ožujka 2004.
Dr. Marijan Bobinac, red. profesor
Dr. Viktor Žmegač, prof. emeritus
Dr. Dragutin Horvat, izv. profesor
Izvještaj prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za germanistiku 23.3.2004.
Katedra za bibliotekarstvo
Odsjek za informacijske znanosti
6. ožujka 2004.
Predmet: Ocjena rezultata javnog natječaja
za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta
za znanstveno područje društvenih znanosti,
polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Na sjednici održanoj 26. siječnja 2004. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, na Katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti. Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. siječnja 2004. javila su se dva kandidata: dr. sc. Radovan Vrana i Nives Trconić. Nakon uvida u pristiglu dokumentaciju Vijeću podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Dr. sc. Radovan Vrana rođen je 1970. godine u Zagrebu, gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Godine 1989. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij informatologije smjer bibliotekarstvo i studij engleskog jezika i književnosti. Diplomirao je 1996. i iste je godine izabran za znanstvenog novaka na projektu prof. dr. sc. Aleksandra Stipčevića “Organizacija, očuvanje i uporaba hrvatske pisane baštine”. Godine 1997. upisao je poslijediplomski studij informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu, koji je završio obranom magistarskog rada pod naslovom “Načela i postupci oblikovanja digitalne knjižnice”. Doktorski rad pod naslovom “Utjecaj mrežnih izvora informacija na razvoj znanstvene komunikacije u društvenim znanostima u Hrvatskoj” uspješno je obranio 2003. godine.
Od 1998. godine sudjeluje u nastavi na studiju bibliotekarstva za redovite i izvanredne studente održavanjem vježbi iz predmeta Knjižnično poslovanje i upravljanje. Pomagao je prof. dr. sc. Tatjani Aparac-Jelušić u održavanju nastave iz predmeta Informacijska služba i Uvod u informacijske djelatnosti. Do 2001. godine držao je vježbe iz predmeta Informacijska tehnologija na izvanrednom studiju bibliotekarstva.
Samostalno ili u koautorstvu objavio je trideset znanstvenih i stručnih radova. Dobitnik je nagrade “Eva Verona”, koju dodjeljuje Hrvatsko knjižničarsko društvo mladim knjižničarima za posebno zalaganje u radu, inovacije i promicanje knjižničarske struke za 2000. godinu. Dobio je i nagradu za najbolju prezentaciju rada na Četvrtoj međunarodnoj CARNET-ovoj korisničkoj konferenciji (CUC 2002) održanoj u Zagrebu. Sudjelovao je na više znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Član je Hrvatskoga knjižničarskog društva i uredništva Vjesnika bibliotekara Hrvatske.
Što se tiče dosadašnjeg sudjelovanja u nastavi i drugim obvezama, dužni smo ukazati i na to da kandidat češće nije bio pripravan na suradnju. Tako i nije uvijek prihvatio svaku povjerenu mu zadaću, već je sebi zadržao pravo da bira poslove koje će obaviti.
Druga kandidatkinja, Nives Trconić, rođena je u Zagrebu 1978. godine. Diplomirala je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu smjer kroatologija i sociologija 2001. godine. Od šk. godine 2002/2003. studira na poslijediplomskom studiju sociologije na Filozofskom fakultetu. Trenutačno radi kao službenica u tvrtki CityEXPRESS. Kandidatkinja je priložila i popis seminarskih radova koje je napisala tijekom studija.
Na temelju iznesenoga, mišljenja smo da dr. sc. Radovan Vrana ispunjava propisane uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo, u skladu s čl. 43. i 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a da Nives Trconić te uvjete ne ispunjava. Stoga predlažemo Vijeću da dr. sc. Radovana Vranu izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana bibliotekarstvo na katedri za bibliotekarstvo u Odsjeku za informacijske znanosti.
Članovi povjerenstva:
Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
Dr. sc. Daniela Živković, doc.
Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 13. listopada 2003. u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost, podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Na Natječaj objavljen u Vjesniku od 25 listopada 2003. prijavio se dr.sc. Dean Duda, docent u Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
1. Životopis
Dr.sc. Dean Duda rođen je 7. listopada 1963. u Puli, gdje je i završio osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u lipnju 1988. komparativnu književnost i filozofiju. Nakon toga upisao je poslijediplomski studij književnosti i magistrirao radom Pripovjedni prostor antičkog romana u travnju 1992. Doktorski rad Hrvatski romantičarski putopis obranio je u srpnju 1997. Nakon diplomiranja radio je dvije godine u pulskim srednjim školama, a u listopadu 1990 primljen je kao mladi istraživač u Odsjeku za komparativnu književnost. U travnju 1993. izabran je za asistenta na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, u rujnu 1997. izabran je za višeg asistenta, a u prosincu 1999. održao je habilitacijsko predavanje te je u siječnju 2000. izabran za docenta na istoj katedri.
Na Odsjeku za komparativnu književnost dr.sc. Duda predaje kolegije iz teorije i metodologije proučavanja književnosti, iz područja komparativnog proučavanja hrvatske književnosti i iz područja kulturalnih studija. Od izbora u zvanje docenta predaje i na poslijediplomskom studiju književnosti, gdje je izradio temeljni program smjera kulturalni studiji, pa je 2001. izabran i za voditelja tog smjera. U rujnu 2003. izabran je i za pročelnika Odsjeka za komparativnu književnost.
Stručne i znanstvene radove dr.sc. Dean Duda objavljuje od 1987. Ukupno je dosad objavio dvije knjige, 23 veća znanstvena rada u časopisima i zbornicima, 17 stručnih radova u časopisima i zbornicima i brojne osvrte i članke u novinama. Nakon izbora u docenta objavio je jednu samostalnu znanstvenu knjigu, dvije stručne knjige u koautorstvu, pet znanstvenih i tri veća stručna rada. Radio je mnogo i u leksikografiji (Krležijana, Hrvatski leksikon, Hrvatski biografski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca, Hrvatska enciklopedija), napisavši ukupno više od 100 natuknica, priredio je 7 tematskih blokova u periodici i preveo jednu znanstvenu knjigu. Sudjelovao je na više međunarodnih skupova, voditelj je projekta Književna teorija nakon strukturalizma, a po pozivu radi i na međunarodnom projektu East looks West, Sveučilišta u Londonu. Za knjigu Kulturalni studiji nagrađen je 2003. Nagradom grada Zagreba.
2. Znanstvena djelatnost
Znanstvena djelatnost doc.dr.sc. Deana Dude zahvaća široko područje od suvremenih, tzv. poststrukturalističkih književnih teorija i, osobito, kulturalnih studija do komparativnog proučavanja hrvatske književnosti, a najuže je povezana i s njegovim stručnim radom, publicistikom i predavanjima. On je tako priredio sedam tematskih blokova u periodici, napisao brojne natuknice u leksikonima i enciklopedijama, njegove dvije knjige u koautorstvu Lektira na dlanu na samoj su granici stručnog i znanstvenog rada, a u predavanjima na poslijediplomskom studiju započeo je utemeljenje novog znanstveno-nastavnog područja. Dodamo li tome da je voditelj znanstvenog projekta, nesumnjivo je da je već sada priznat i cijenjen znanstvenik, s izuzetnim smislom i za organizaciju, suvremeni timski rad i popularizaciju znanosti.
U strogom smislu znanstvenih radova, dr.sc. Duda objavio je nakon izbora za docenta jednu knjigu i pet većih radova. Najvažnija je pri tome knjiga Kulturalni studiji. Ishodišta i problemi, AGM, Zagreb, 2002.
Ta je knjiga prvi, i jedini, analitički i kritički prikaz područja kulturalnih studija u Hrvatskoj. Sastoji se od Predgovora, četiri zasebno naslovljene glave (Nadziranje značenja, Hrvanje s anđelima, Otpor kroz teoriju, Menocchio u shoping centru), uputom u studij naslovljenom Odakle početi i opsežnim pregledom literature.
U Predgovoru autor upozorava na značenje i važnost kulturalnih studija koji izazivaju posljednjih desetljeća žive rasprave među znanstvenicima i sveučilišnim nastavnicima, jer zadiru u neka temeljna pitanja kako interdisciplinarnih istraživanja tako i tradicionalnih načina sveučilišne nastave i pokušaja njihovog reformiranja. U prvoj glavi, zatim, iscrpno se analizira pojam kulture na koji se oslanjaju kulturalni studiji, pri čemu je posebna pozornost posvećena Williamsovim određenjima «običnosti» kulture i kulture kao «sveukupnog načina života». Upozorava se na odnose vlasti i moći u kulturi te na odnose tzv. popularne i visoke kulture, a zatim se analiziraju i političke konzekvencije takvog pristupa s obzirom na probleme reprezentacije. Druga glava posvećena je u cjelini podrijetlu i ishodištima kulturalnih studija. Opisuje se i analizira niz autora čija su stajališta bitno utjecala na nastajanje i razvitak kulturalnih studija. Presudnim pri tome autor drži kulturalizam, određene radove u okviru semiotike i neke varijante tzv. zapadnog marksizma, osobito Althussera. Upozorava se i na druge utjecaje, poput onih Faucaulta, Bahtina, psihoanalize i feminizma, sa zaključkom da je njegov prikaz zasnovan na svojevrsnom samorazumijevanju kulturalnih studija, «pa se različiti teorijski diskurzi...moraju promatrati u kontekstu dislociranosti što su je stekli politikom teorije», (str.66).
Treća glava analizira teoriju i praksu Centra za suvremene kulturalne studije u Birminghamu koji je već u ranijim glavama označen kao «prvi oblik institualizacije područja». Nakon temeljnih faktografskih podataka razmatraju se pokušaji teorijskog i metodološkog zasnivanja cjelokupne orijentacije te neke promjene koje nastaju u teorijskim pogledima i u zasnivanju zasebnog studija, zatim se kritički analiziraju uporišta temeljne problematike, a uzete su u obzir i brojne kritike kako same zamisli tako i izvedbe kulturalnih studija u sveučilišnoj nastavi. Četvrta, i posljednja glava, obrađuje problematiku odnosa masovne, popularne i medijske kulture, tzv. pluralizam kultura i različite teorijske prakse kojima se takva problematika nastoji izlagati i odrediti kao svojevrsno zasebno područje znanstvenih istraživanja.
Upute u studij i opsežna literatura služe kao orijentacija i pregled koji upućuje na recentno stanje u oblikovanju kulturalnih studija te na rasprave o njihovom daljnjem razvitku i značenju.
Knjiga Kulturalni studiji pisana je pregledno i jasno, s podjednakim smislom za uočavanje i izlaganje bitnih osobina različitih stajališta, kao i za dosljednu, kritičku analizu. Autor se svakako zalaže za kulturalne studije, pronalazi u njima mnoge vrijednosti u smislu obogaćivanja i osuvremenjivanja sveučilišne nastave, te plodnih pretpostavki za dalje znanstveno istraživanje, ali pri tome njegovo osobno stajalište nipošto nije sklono apologiji novine, nego on itekako upozorava na moguće primjedbe i na teškoće teorijskog i institucionalnog određenja cjelokupne koncepcije. Izvrsno poznaje golemu recentnu teorijsku literaturu, pa su njegovi osvrti na čitav niz suvremenih književnih teorija – kojima knjiga obiluje – uvijek dobro obrazloženi i utemeljeni na vlastitom iskustvu i sposobnosti teorijskog zaključivanja. Temeljni znanstveni pristup pri tome samo je obogaćen određenim primjerima i vlastitim dojmovima te analizama osobito suvremene masovne kulture. Problematika knjiga u cjelini gledano posve je nova u hrvatskoj znanosti o književnosti, a kako je vrlo uspješno prezentirana i kritički analizirana, knjiga je doista zaslužila Nagradu grada Zagreba.
Od znanstvenih radova u časopisima i zbornicima, objavljenih nakon izbora u docenta, izdvajamo najprije Putnički modernizam i tiha prisutnost, u zborniku Krležini dani u Osijeku 1998, Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, II knjiga, Osijek, 2000, str. 163 – 171. i Putovanje kao kultura, Reč, br.61, str. 113-122 , jer oba obrađuju drugačiju problematiku od one koja je u najnovije vrijeme u središtu autorova zanimanja. Prvi je rad posvećen analizi putničkoga iskustva Slavka Batušića, jednog od najplodnijih hrvatskih modernih putopisaca. Pomnom analizom doc. Duda utvrđuje kako je način strukturiranja Batušićava putničkog iskustva utemeljen u modernističkoj poetici usamljenog subjekta, s prepoznatljivim intelektualnim i kulturnim motivskim elementima, podudarnim s temeljnim načinima na koje se u europskoj književnosti oblikuje tip putnika, njegova viđenja i njegovih opisa putovanja. Drugi rad pak obrađuje teorijske paradigme područja «kulture putovanja» u širokom rasponu od strogo književnih analiza, preko sociologije slobodnog vremena i antropologije do povijesti svagdašnjeg života. Autor drži da «problem putovanja» izaziva izuzetno zanimanje humanističkih znanosti posljednjih dvadesetak godina, pa analizira kako ga različite discipline i različiti teorijski pristupi nastoje odrediti i «riješiti» unutar vlastitih, posebnim aspektom određenih metoda i pretpostavki. Njegov je zaključak da se studij «kulture putovanja» ne može uspostaviti samo s jednog aspekta i s jednog načina pristupa, nego već i sama heterogenost područja takoreći izaziva interdisciplinarnost.
Oba ta rada odlikuje originalnost pristupa, poznavanje recentne literature iz nekoliko znanstvenih područja i dosljednost u analizi i zaključcima.
Sljedeća tri rada, Krivo srastanje: bilješka o diskursu kulturalnih studija, Quorum, XVII (2001), br.1, str. 148-162., Nadziranje značenja: što je kultura u kulturalnim studijima, Reč, br. 64, 2001, str. 235-253 i Hrvanje s anđelima, Reč, br.12, str. 79-107 djelomično su izmijenjeni, upotpunjeni i nanovo redigirani dijelovi knjige Kulturalni studiji.
Sve Dudine znanstvene radove, objavljene nakon izbora u docenta, odlikuju osobine koje se jasno mogu razabrati i u njegovim ranijim radovima: temeljitost, iscrpnost, izvrsno poznavanje recentne literature i sposobnost vlastite interpretacije, kao i razumijevanje često vrlo složenih, a ponekad i ne odveć dosljednih, suvremenih književnih teorija. Pribrojimo li tome njegov rad na projektima i pripremanju nekoliko tematskih blokova u periodici (u novije vrijeme Kulturalni studiji, I – IV, Quorum, VII (2001), BR. 1-4), držimo da su njegovi znanstveni radovi objavljeni u proteklom razdoblju važan i utjecajan prilog suvremenoj hrvatskoj znanosti o književnosti.
3. Stručna i nastavna djelatnost
Već je napomenuto da su neki stručni radovi doc. Dude originalnošću pristupa i uspjelim analizama na samoj granici između znanstvenih i stručnih radova, pa u tom smislu najprije izdvajamo dvije knjige, Lektira na dlanu. Repetitorij književnosti za srednje škole, I. Od Homera do romantizma i II. Od realizma do postmoderne, Sysprint, Zagreb, 2000-2002. Te je knjige doc. Duda napisao zajedno sa Slavenom Jurićem, Davidom Šporerom i Andrejom Zlatar. Njegovi samostalni prilozi obuhvaćaju tridesetak poglavlja (ukupno više od 100 stranica), i to onih koji uglavnom pripadaju kanonu romana, a važno je i njegovo sudjelovanje u koncepciji, u poglavljima o književnim epohama i prilozima. Knjige su, naime, koncipirane tako da sadrže uvodna poglavlja, zatim poglavlja o pojedinim autorima s analizama njihovih najvažnijih djela, a popraćene su predgledom literature i rječnicima najvažnijih književnih pojmova i naziva. Tako oblikovana knjiga je novina u našoj literaturi namijenjenoj prvenstveno srednjim školama. Opisi epoha, kao i analize i interpretacije, rađeni su prema najnovijim spoznajama, pa iscrpnošću i pristupom nadilaze okvire školskog programa. Takve knjige istovremeno omogućuju dalji studij književnosti i upućuju na prijeko potrebnu povezanost nastave i suvremene znanosti o književnosti.
I sljedeća tri Dudina stručna rada, Uvod u čitanje Boccacciova «Dekamerona», u Boccaccio: Dekameron, Sysprint, Zagreb, 2000, str. 7-21, Ivan Gundulić i hrvatski književni barok, u Gundulić: Suze sina razmetnoga, Dubravka, Sysprint, Zagreb, 2001, str. 7-20 i Krleža, millennim edition, Zarez, II (2000), br. 34, str. 18-19 na sličan način, originalnošću analize i suvremenim pristupom nadilaze okvire uobičajenih stručnih radova.
Što se pak tiče rada u nastavi, doc. Duda je izvrstan nastavnik. Njegove kolegije, koje studenti prema sustavu nastave u Odsjeku za komparativnu književnost uvijek mogu birati, redovno želi slušati više studenata nego što ih on može primiti. Kao vrstan predavač potvrdio se i u nastavi poslijediplomskog studija književnosti, gdje njegove kolegije također po izboru sluša velik broj studenata. Uglavnom njegovom zaslugom otvoren je smjer kulturalni studiji, pa je on i preuzeo odgovornost za više magistarskih i doktorskih radova, a individualno radi i s mnogim studentima koji su upisali taj smjer. O njegovom ugledu na na Odsjeku za komparatinu književnost svjedoči i činjenica da je ove godine izabran u pročelnika, a o ugledu predavača na poslijediplomskom studiju književnosti činjenica da je izabran za voditelja smjera. Tome valja dodati njegov smisao za organizaciju timskog rada i njegov rad na pripremi kako reorganizacije fakultetskog studija tako i poslijediplomskog studija književnosti. Sklon je novim i suvremenijim metodama rada sa studentima i u tome je uspješan: cijene ga studenti kao i kolege nastavnici.
4. Zaključak: mišljenje i prijedlog
Na temelju svega izloženoga možemo zaključiti da se doc.dr.sc. Dean Duda u proteklom razdoblju od izbora za docenta u siječnju 2000. ne samo potvrdio kao vrstan znanstvenik stručnjak i nastavnik, nego i da je ostvario zapažene rezultate, usredotočivši se prije svega na utemeljenje i razvitak kulturalnih studija, što je važan prilog osuvremenjivanju i daljem napretku hrvatske znanosti o književnosti i sveučilišne nastave. Napisao je o tome vrlo vrijednu knjigu, koja je dobro primljena u znanstvenoj i široj javnosti, pa je i nagrađena Nagradom grada Zagreba. Njegov rad na projektima doživio je i međunarodno priznanje pozivom da sudjeluje na projektu Sveučilišta u Londonu, a njegov rad kao voditelja projekta Književna teorija nakon poststrukturalizma, te rad na tematskim blokovima, osobito o kulturalnim studijima, pokazuju da on izuzetno poznaje i prati suvremena dostignuća u proučavanju književnosti. Kako je uz to izvrstan nastavnik, stručnjak koji nastoji i popularizirati suvremene pristupe književnosti te uspješan leksikograf, držimo da u potpunosti udovoljava uvjetima. Zato predlažemo da se i z a b e r e u zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za komparativnu književnost dana 12. prosinca 2003.
U Zagrebu, 8. prosinca 2003.
1. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
2. dr.sc. Lada Čale Feldman, viši znanstveni suradnik
3. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.
Popis radova.
(masno su otisnuti naslovi objavljeni nakon izbora u zvanje docenta)
I. knjige
1.Priča i putovanje. Hrvatski romantičarski putopis kao pripovjedni žanr, MH, Zagreb 1998.
2.Kulturalni studiji. Ishodišta i problemi, AGM, Zagreb 2002.
»
II. znanstveni radovi
3. Problem prostora u pripovjednom tekstu, Pitanja, XX (1989), br.. 4-5-6, str. 203-213.
4.
Dnevnik, čitanje, Barthes,
Gordogan, XI (1990), br.
31-32-33, str. 171-176.
5. Pripovjedni prostor kao književnopovijesni problem,
»
Književna smotra, XXV (1993), br. 89, str. 29-37.
6.
Bilješke uz Krležino
nefikcionalno pripovijedanje,
Dubrovnik, IV (1993), br. 6, str. 52-63.
7.
Figure u opisu prostora, u
zborniku: Tropi i
figure, ur. Ž. Benčić i D. Fališevac. Zavod za
znanost o književnosti, Zagreb 1995, str. 427-449.
8.
Krležino novelističko
pripovijedanje, u knjizi: M.
Krleža, Novele, Školska knjiga, Zagreb 1995, prir.
D. Duda, str. 5-17.
9.
O razmještaju dokumentarnosti
u pripovjednoj
komunikaciji, Dubrovnik, VI (1995), br 5, str. 35-
43.
10. Pustolovine i njihovo značenje: Voltaireov Candide,
u knjizi: Voltaire, Candide, Konzor, Zagreb 1996,
str. 5-15.
11. Putopis: od pokušaja određenja žanra do Krležina
diskurza, Umjetnost riječi, XL (1996), _ br. 2-3, str. 71-83.
12. Begovićev putopisni diskurz, u zborniku: Književno
i kazališno djelo Milana Begovića, Vrlika & Sinj
1997, str.
13. Vrazovo kratko putovanje do književnosti, Umjetnost
riječi, XLI (1997), br. 4, str. 257-277.
14. Žanrovi hrvatskoga
romantičarskog putopisa, u
.... • / zborniku: Dani hvarskoga kazališta XXIV. Hrvatska književnost u preporoda (ilirizam,
-romantizam), Književni krug, Split 1998,
str. 326-344.
l
1. Književnopovijesna retorika putopisa, Kolo, VII
(1998), brn;~str. 263-302.
2. Miletićeva kazališna putovanja, u zborniku:
- *
Krležini dani u Osijeku 1997, Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, I. knjiga, prir. B. Hećimović, Osijek & Zagreb 1998, str. 74-80.
17. Bosanska pustolovina Matije Mažuranića, u
zborniku:
Dani hvarskoga kazališta XXV. Hrvatska književnost
od preporoda do Šenoina doba, Književni krug, Split
1999, str. 100-121.
18. Tragom subjekta Nemčićevih Putositnica,
u zborniku:
Komparativna povijest hrvatske književnosti (XIX.
stoljeće), ur. D. Duda, V. Glunčić, B. Senker i M.
Tomasović, Književni krug, Split 1999, str. 196-
208.
19. Putnički modernizam i tiha prisutnost
(Kazalište u
putopisima Slavka Batušića), u zborniku: Krležini
dani u Osijeku 1998, Hrvatska dramska književnost i
kazalište u europskom kontekstu, II. knjiga, prir.
N. Batušić i B. Senker, Zagreb & Osijek 2000, str.
163-171.
20. Putovanje kao kultura, Reč, br. 61.7, mart
2000,
str. 113-122."
21. Krivo srastanje: bilješke o diskurzu kulturalnih
studija, Quorum, XVII (2001), br. l, str. 148-162.
22. Nadziranje značenja: što je kultura u
kulturalnim
studijima, Reč, br. 64.10, decembar 2001, str. 235-
253.
23. Hrvanje s anđelima, Reč, br. 66.12, jun 2002, str.
79-107.
•*
III. stručni radovi, recenzije i prikazi . a) knjige i tekstovi u knjigama
1.' Moderna književnost, u: Književnost IV, Školska knjiga, Zagreb 1997.
2.
V. Bogišić, L.
Čale Feldman, D. Duda & I.
Matičević, Mali leksikon hrvatske književnosti,
Naprijed, Zagreb 1998.
3.
Predgovor, u knjizi:
Putopisi, Croatica Hrvatska
književnost u 100 knjiga, knj . 63, prir. D. Duda,
Riječ, Vinkovci 1999, str. 5 -14.
4.
Uvod u čitanje
Boccacciova 'Dekaznerona', u:
G.
Boccaccio, Dekameron (izbor), prir. D. Duda,
SysPrint, Zagreb 2000, str. 7-21
5.
D. Duda, S. Jurić, D.
Šporer & A. Zlatar, Lektira
na dlanu. Repetitorij književnosti za srednje
škole. I: Od Homera do romantizma, SvsPrint, Zagreb
2000.
6.
D. Duda, S. Jurić, D.
Šporer & A. Zlatar, Lektira
na dlanu. Repetitorij književnosti za srednje
škole. II: Od realizma do postmoderne, SvsPrint,
Zagreb 2002.
7.
Ivan Gundulić i
hrvatski književni barok, u: I.
Gundulić, Suze sina razmetnoga; Dubravka, SvsPrint,
Zagreb 2001, str. 7-20.
b) stručni radovi
1. Putovanje kao legitimacija, Zarez, I (1999), br. 17,
str. 22.
2. Roman koji traži svoje kavalire, Zarez, I (1999),
br. 16, str. 39.
3. Kulturalni studiji: bilješka o podrijetlu, Zarez,
II
(2000), br. 44, str. 18.
c) recenzije i prikazi
1. Poglavlja iz književnoznanstvenog strukturalizma.
Gordogan, IX. (1987.), br. 23-24., str 187-191. • *t *
2. Poticajnost
ogledarija s fikcijom. Umjetnost riječi,
XXXV. (1991.), br. 2., str 177-179.
3. Temelji
književne semioze. 'Umjetnost riječi, XXXVI.
(1992.), br. 2., str. 193-196.
•- 4. Do prošl-osti i natrag. (Uz knjigu M. Solara, Laka i teška književnost. MH, Zagreb 1995.), Vijenac, III (1995.), br. 49., str. 13.
5. Sedam komparatističkih grijeha. (Uz knjigu M.
Bekera, Uvod u komparativnu književnost. ŠK, Zagreb
1995.), Vijenac, IV (1996.), br. 65., str. 13.
6. Dobro nam došel, prijatelj. (Uz knjigu: Ivan
Kukuljević Sakcinski, Izabrana djela, prir. N.
Batušić, SHK, Matica hrvatska, Zagreb 1997.),
Vijenac, V (1997.), br. 100., str.7.
7. Krleža, millennium edition, Zarez, II (2000) , br.
34, str. 18-19.
IV. prijevodi
1. Jurij Tinjanov, Pitanja književne povijesti, Zagreb, MH, 1998, s ruskoga
V. priređeni tematski blokovi u periodici:
1. Nogomet (s M. Klemenčićem) , Kolo, VIII (1998), br. 2, str, -m -
2. Znakovi desetljeća (s D. Šporerom) , "Zarez, I
(1999), br. 10, str. 21-28.
3.
Kultura putovanja, Zarez,
I (1999), br. 17, str.
21-28.
4.
Terry Eagleton: s ljevice
protiv struje (s D.
Šporerom), Zarez, II (2000), br. 28, str. 21-28.
5. Duha i igara (s D. Profetom), Zarez, II (2000), br.
39, str. 21-28.
6.
Figure odmora, Zarez,
II (2000), br. 36-37, str.
21-28.
7. Kulturalni studiji I-IV, Quorum, XVII (2001) , br.
l- 4.
V. leksikografski rad
1. Krležijana, I. (A-LJ),' II. (M-Ž). LZ Miroslav
Krleža, Zagreb 1993. i 1999; 50-ak natuknica.
2. Hrvatski leksikon. EP 64 & LZ Miroslav Krleža,
Zagreb 1995. i 1997; 20-ak natuknica.
3. Hrvatski biografski leksikon, knj . 4. LZ
Miroslav
Krleža, Zagreb 1999; natuknica: Gjalski, Ksaver
Šandor.
4. Leksikon hrvatskih pisaca, ur. K. Nemec i D.
Fališevac Školska knjiga, Zagreb 2000; 15 natuknica.
5. Hrvatska enciklopedija, sv. I-III, LZ Miroslav
Krleža, Zagreb 1999, 2000; 30-ak natuknica.
VI. sudjelovanje u znanstvenoistraživačkim projektima
1. Tropi i figure, vod. dr. Dunja Fališevac i dr. Živa
Benčić (1991.)
2. Semantika pripovjednog teksta, vod. dr. G.
Peleš
(1992-1995.)
3. Komparativna povijest hrvatske književnosti,
vod.
dr. Mirko Tomasović(1998-2000.)
4. Književna teorija nakon strukturalizma (2002-),
VII. sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
1. Komparativna povijest hrvatske književnosti (Split
1998, 1999.)
2. Krležini dani u Osijeku (1998, 1999.)
3. Dani hvarskog kazališta (Hvar, 1997, 1998.)
4. East* looks West travel writing project (London,
2002.)
Matičnomu povjerenstvu – polje
jezikoslovlje i znanost o književnosti
i
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvještaj o natječaju za izbor lektorice/lektora u Croaticumu – hrvatski
za strance – Pripremna godina studija
Poštovane gospođe i gospodo!
Na svojoj sjednici održanoj 13. listopada 2003. godine Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je u stručno povjerenstvo sa zadatkom da ocijenimo rezultat javnoga natječaja za izbor u nastavno zvanje lektorice/lektora za hrvatski jezik za znanstveno područje humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje u Croaticumu. O tome smo izboru obaviješteni dopisom od 11. studenoga 2003. (Klasa: 640-03/03-01/131, Urbroj: 3804-160-03-2), o čemu podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 25. listopada 2003. godine prijavio se jedan pristupnik: Antonio-Toni Juričić. Pristupnik je prijavi na natječaj priložio sve potrebne dokumente.
Antonio-Toni Juričić rođen je 3. listopada 1970. u Makarskoj gdje je 1989. završio srednju školu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je i 11. srpnja 1996. diplomirao jednopredmetnu studijsku grupu Hrvatski jezik i južnoslavenske filologije (diploma FF-a br. 17463/96. izdana 29. studenoga 1996.). Na istom je fakultetu završio poslijediplomski studij iz književnosti.
Obranivši 20. veljače 2002. magistarski rad «Hrvatski kriminalistički roman pedesetih i šezdesetih godina» stekao je akademski stupanj magistra znanosti (diploma br. 1521 FF 10275 izdana 24. svibnja 2002.).
Nakon diplomiranja radio je kao profesor hrvatskoga jezika na Srednjoj željezničkoj školi i u Centru za poduku maturanata FEB u Zagrebu. Od 1998. zaposlen je na Hrvatskoj radioteleviziji gdje je uređivao zapaženu emisiju «Hrvatski u zrcalu».
Od 2000. do 2003. bio je lektor hrvatrskoga na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.
Objavio je tri zbirke poezije: Svjetlost poslije kiše (Split, 1990, U tišini riječi (Split, 1994.) i Noćna poruka (Zagreb, 1999.).
S referatima je sudjelovao na znanstvenome skupu u Szombathelyu (2002.), na Trećem hrvatskom slavističkom kongresu (Zadar, 2002.) i Riječkim filološkim danima (Rijeka, 2002.), ali su Zbornici radova s tih skupova još u tisku.
S obzirom na činjenicu da je riječ o pristupniku koji se potvrdio kao vrlo dobar lektor hrvatskoga za strance i pouzdanom vanjskom suradniku Croaticuma, stručno povjerenstvo misli da Antonio-Toni Juričić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora i predlaže da se pristupnik izabere u to zvanje.
S poštovanjem
U Zagrebu, 24. studenoga 2003. Povjerenstvo
Prof. dr. sc. Marko Samardžija predsjednik
Marijan Cesarec, viša lektorica, član
Dr. sc. Marija Znika, član
Matičnomu povjerenstvu za područje
humanističkih znanosti, polje
jezikoslovlje i znanost o književnosti
Predmet: Dopuna izvještaja za mr. sc. Antonija Juričića
Kolegice i kolege!
U skladu sa zahtjevom Matičnoga povjerenstva da se za mr. sc. Antonija Juričića, kandidata za radno mjesto lektora u Croaticumu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, navedu radovi koje je dosada objavio, obavještavamo vas da je pristupnik objavio sljedeća dva stručna rada:
- Infantilni pripovjedač u književnom, filmskom i kazališnom mediju (u suatorstvu s Đurđom Strsoglavec), «Studia slavica savariensia», 2002., br. 1-2, str. 281-285
- Počeci hrvatskoga kriminalističkog romana, «Republika», god. LX (2004.), br. 1, str. 67-74.
Pristupnik još navodi da je dva rada predao u tisak u zbornike radova sa znanstvenih i stručnih skupova na kojima je sudjelovao.
Nadamo se da će nakon ove dopune Matično povjerenstvo ustanoviti da mr. sc. Antonio Juričić ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora.
S poštovanjem
U Zagrebu, 7. veljače 2004. Povjerenstvo
________________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)
___________________________
(Marijana Cesarec, članica)
____________________________
(Dr. sc. Marija Znika, članica)
Krunoslav Pranjić, prof. emeritus
dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
Odaziv Kadrovskoj službi, klasa 640-03/03-01/56
Ur. Broj: 850-240-03-2
Zagreb, 13. 02. 2004
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
U sjednici naslovljenoga Vijeća od 12. 05. 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, a pri Katedri za stilistiku hrvatskoga jezika u Odsjeku za kroatistiku, pa podnosimo
IZVJEŠTAJ
kako slijedi: na natječaj objavljen u Vjesniku od 30. 05. 2003. javio se jedan kandidat – dr. sc. Krešimir Bagić, docent, priloživši zakonski propisanu dokumentaciju.
I. Životopis
Dr. sc. Krešimir Bagić rođen je 22. siječnja 1962. u Gradištu. Osnovnu je školu završio u Gradištu, a srednju (nastavno-pedagoški smjer) u Županji. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je 1988. hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Na istom je fakultetu magistrirao 1991. radom Lingvistika i pjesnički tekst, da bi 1995. obranio doktorsku disertaciju Stilografski i genološki aspekti polemičkoga teksta.
Godine 1989. počeo je raditi kao postdiplomand-pripravnik pri Katedri za stilistiku u Odsjeku za jugoslavistiku (kasnije: kroatistiku) Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U zvanje asistenta izabran je 1991, a u zvanje docenta 1998. godine. Od jeseni 2001. šef je Katedre za stilistiku.
Njegova je knjiga Brisani prostor dobila 2003. godišnju nagradu Julije Benešić za najbolje književnokritičko djelo.
II. Znanstvena djelatnost
Glavna područja znanstvenoga interesa dr. sc Krešimira Bagića su: literarna i funkcionalna stilistika, dosezi i granice književne interpretacije, uporišta književnokritičkoga govora, stilistika žanrova, stilske figure, suvremena pjesnička i prozna produkcija te leksikografija. U svojim knjigama, raspravama i člancima dr. sc. Krešimir Bagić najčešće se usredotočuje na jezik (fikcionalnog ili nefikcionalnog) teksta s ciljem da izdvoji, opiše i vrednuje njegove ključne stileme, a preko njih i stil tematiziranog djela, autora, poetičkog usmjerenja ili žanra. Njegov stilistički pristup pritom ujedinjuje tehnike lingvističkog i književnoteorijskog opisa, gramatiku i retoriku, teoriju teksta i teoriju recepcije, semantiku i hermeneutiku, semiotiku i lingvističku pragmatiku.
Do izbora u zvanje docenta (1998) dr. sc. Krešimir Bagić potpisao je pet knjiga: dvije kao autor, dvije kao suautor, jednu kao urednik. Uz njih, objavio je deset izvornih znanstvenih radova. Poslije izbora, objavio je tri autorske knjige i sedam izvornih znanstvenih radova te uredio zbornik Važno je imati stila (Zagreb, 2002).
U sve tri knjige te u nizu rasprava i članaka, objavljenih poslije izbora u zvanje docenta, dr. sc. Krešimir Bagić se bavi stilističkim opisom i analizom jezika književnih tekstova hrvatskih pisaca 20. stoljeća. U prvoj se knjizi usredotočio na polemički diskurz, a u drugoj i trećoj na pjesničke i prozne stilove koji su obilježili kraj stoljeća u našoj literaturi.
U znanstvenoj studiji Umijeće osporavanja ( Zagreb, 1999, 311 str) tematizira u našoj književnoj znanosti posve zanemareno pitanje književne polemike i mogućih veza između polemičkog i beletrističkog diskurza. Knjigu čine tri veće cjeline: 1. Polemika kao žanr, 2. Polemike A. G. Matoša: od rasprave do 'patetične zaušnice' i 3. Polemike M. Krleže: od 'Obračuna' do 'Balada'. U uvodnom (teorijskom) dijelu, autor propituje postojeće definicije polemike, izdvaja i opisuje njezine moguće izvore (dijalog i satira) te upućuje na stilske i kompozicijske konstante polemičkoga diskurza zbog kojih bi se o njemu moglo govoriti kao o zasebnom žanru. Usredotočujući se na prostor književnosti, dr. sc. Krešimir Bagić razlikuje dvije temeljne manifestacije polemosa: književnu polemiku i polemično književno djelo. Središnji dio knjige nudi stilističke analize polemičkih tekstova dvaju nesumnjivo najutjecajnijih hrvatskih polemičara, A. G. Matoša i M. Krleže. Bagićeva analiza temelji se na pretpostavci da su njihovi polemički rukopisi signali dviju paradigmi koje su obilježile prvu polovicu 20. stoljeća u hrvatskoj književnosti – paradigme artističke i paradigme aktivističke (angažirane) literature. Matoševe da su polemičke reakcije – veli Bagić – trenutačne i izrazito afektivne, a polemički subjekt da je skloniji ludizmu nego traganju za Istinom; Krležine su polemičke reakcije odmjerene i racionalizirane, a polemički subjekt uvjeren da je upravo on jedini pobornik Istine. Prema Matošu, u polemici pobjeđuje onaj koji se manje ljuti; prema Krleži, onaj koji govori Istinu. Matoš je – nastavlja Bagić – humorist, Krleža ironičar; Matoš da fikcionalizira, a Krleža da esejizira prostor polemike... Analitički instrumentarij, kako i priliči odabranoj perspektivi motrenja, zasniva se na tehnikama opisa stilistike, retorike, teorije teksta i teorije recepcije. Interdisciplinarnost pridonosi potpunosti i znanstvenoj utemeljenosti određenja prirode polemike te uvjerljivosti opisa i interpretacija pojedinačnih tekstova i autorskih polemičkih rukopisa.
Knjiga Brisani prostor (Zagreb, 2002, 318 str) nastala je na temelju istoimene kritičarske kolumne u dnevniku Jutarnji list. U njoj je pretisnuto točno stotinu prikaza zbirki hrvatskih pjesnika objavljenih od 1998. do 2001. godine. Pristavši na ulogu dežurnog suca, dr. sc. Krešimir Bagić se odlučio ponašati u skladu s ulogom koju ona pretpostavlja – odlučio se poetički opisivati, interpretirati i vrednovati nove pjesničke knjige te implicitno orisati trenutačni izgled naše lirske scene. Njegova kritička praksa temelji se na stilskoj i poetičkoj analizi teksta te na izdvajanju i karakterizaciji jezičnih navika tematiziranog autora. Kada su u pitanju bile zbirke poznatih pjesnika, povremeno je svoje čitanje pozicionirao (čak i polemički) u odnosu na prestižne kritičke opise njihovih opusa. Kada su, pak, u pitanju bili prvijenci, nastojao je biti otvoren za nepotvrđena iskustva i diskurzivne prakse. U oba slučaja, podjednako se čuvao krajnjeg prepuštanja djelu (što bi kritiku pretvorilo u parafrazu ili nagađanja) i nasilnog stavljanja novog djela u koji od postojećih hermeneutičkih pretinaca. Knjiga Brisani prostor nije tek zbirka manje ili više korespondentnih članaka nego relevantna, kritički domišljena trogodišnja kronika hrvatske poezije. Bagićev kritičarski rukopis odlikuje analitičnost, uporaba (i uvođenje) prikladnih pojmova, konzistentan hermeneutski instrumentarij, odmjeren vrijednosni sud te sposobnost kontekstuiranja pojedinačnog djela u razvedeno polje suvremenoga pjesništva, bez posezanja za 'ziheraštvom' tzv. teorije distance a s rizičnim hvatanjem u koštac s tekućom pjesničkom 'produkcijom'. Ta knjiga je pravi primjer stilističke kritike, tj. kritike koja polazi od jezičnoga detalja te preko interpretacije njegove uloge u tekstualnom kontekstu i uočavanja njegovih veza s ostalim detaljima i razinama teksta dospijeva do, spitzerovski kazano, duhovnoga etimona djela.
Potreba za opisom, komentiranjem i tumačenjem recentnih književnih pojava otpočetka obilježava Bagićevu stiloopisnu praksu. Najnoviju potvrdu tog interesa nudi Goli grad (Zagreb, 2003, 250 str), antologija koja kritički promišlja sudbinu i ulogu kratke priče u zadnjim dvama desetljećima prošloga stoljeća. Autor je antologizirao tekstove 17 pripovjedača koji dobro reprezentiraju prestižne poetičke modele i pripovjedne strategije, stilove, čak literane trendove i mode u tom razdoblju. U instruktivnom predgovoru naslova Proza urbanog pejzaža autor ističe kako je na kraju stoljeća kratka priča i kvalitativno i kvantitativno prednjačila u odnosu na ostale prozne žanrove te da je postala književnim oblikom koji karakteriziraju ekonomično izlaganje teme, pripovjedačeva selektivnost, orijentacija na stvarno i relativno česta uporaba pjesničkih i dramskih efekata. Bagić je supostavio kratkopričaška iskustva osamdesetih i devedesetih. Prvo odlikuje konceptualnost, autoreferencijalnost, intermedijalno povezivanje literarnog diskurza s diskurzima rocka, stripa, videa i masovnih medija te odustajanje od velikih tema, a drugo oblikovanje što komunikativnijeg teksta, jednostavnost rješenja i dokidanje svih distanci (spram događaja, jezika, stvarnosti, narativnih formi). Uz poetički opis, autor je ponudio i lucidnu razdiobu tematiziranoga polja te pojmove koji prikladno imenuju opisane pojave (konceptualna proza, kritički mimetizam, eskapizam i interdiskurzivnost). I izborom i uvodnim esejem o kratkoj priči na kraju prošloga stoljeća dr. sc. Krešimir Bagić se potvrdio kao 'idealan' (implicitni) čitatelj i pouzdan tumač.
Različitim aspektima (jezičnim, stilskim, poetičkim) suvremene poezije i proze dr. sc. Krešimir Bagić posvetio je i sedam spomenutih izvornih znanstvenih radova.
U radu Pjesnički naraštaj devedesetih (Zagreb, 2000; Beograd, 2001; Ljubljana, 2003) autor je, na temelju uvida u pisanje tridesetak mlađih pjesnika, izdvojio uporišne točke lirskih poetika devedesetih. To su: kolokvijalizacija lirskoga idioma, narcističko osamljivanje subjekta, intertekstualna i intermedijalna gestualnost. Osobito je inzistirao na tezi da se devedesetih bitno izmijenio status jezika pjesme - jezik da se 'žurnalizirao', odnosno izgubio prijašnji status 'prostora stjecanja iskustva'.
Istim se pitanjem autor pozabavio i u Katalog des Dichternachwuchses am Ende der 90er Jahre (Beč, 2001), kojim je austrijskoj publici predstavio hrvatsko pjesništvo devedesetih. Dr. sc. Krešimir Bagić je najprije u predgovoru Verführung durch Gewönlickeit opisao poetički i socijalni kontekst a potom ponudio izbor od po dvaju tekstova deset reprezentativnih autora (Glamuzina, Gromača, Jarak, Mujičić Artnam, Pintarić, Rudan, Stamać, Šodan, Vuković).
U radu Je li moguće napisati sve – ispočetka? (Zagreb, 2000) dr. sc. Krešimir Bagić načinio je obuhvatnu interpretaciju pjesničkoga opusa Zvonka Makovića, jednoga od ključnih predstavnika pjesništva iskustva jezika. Poslije opsežne ekspertize evolucije njegova lirskog idioma, njegova puta od konkretizma i nominalizma do neoegzistencijalizma, autor je, uz ostalo, zaključio da je riječ o poetskom opusu koji sjedinjuje ‘provokativnost eksperimenta i akademsku mirnoću, projekt i slučaj, emociju i misao, stihovni i prozni poredak, želju za nalaženjem individualnog govora i spoznaju da diskurz nije stabilan entitet nego varijabla koja se mijenja ovisno o mjestu na kojemu se govori te o trenutačnim odnosima moći i znanja’.
U radu Figure ponavljanja v pesništvu Miroslava Mićanovića (Ljubljana, 2003) ponavljanje se tretira kao jezgreni pjesnički fenomen, kao fenomen koji može obilježiti zvukovnu, leksičku, sintaktičku, metričku i kompozicijsku razinu pjesme. Autor je izdvojio, opisao i interpretirao oblike i uloge figura ponavljanja u opusu Miroslava Mićanovića, jednoga od amblematičnih pjesnika generacije koja se javila osamdesetih godina. Uz ostalo, pokazao je da se ponavljanje kao mikrostrukturalna figura u nekim Mićanovićevim pjesmama promeće u makrostrukturalni postupak na kojemu se temelji kompozicija i semantika pjesme. U ovome radu posebno je vrijedna umješna uporaba retoričke nomenklature u analizi jednoga opusa.
U radovima Kratka priča devedesetih (Zagreb, 2002) i Damoklov mač stvarnosti (Beograd, 2003) dr. sc. Krešimir Bagić je ekstenzivno eksplicirao poetiku kratke priče u Hrvatskoj na kraju prošloga stoljeća te tako do kraja verificirao svoje čitanje i razumijevanje toga pripovjednog žanra (koje je, uz ostalo, posvjedočio i opisanom antologijom Goli grad). Minimalistička je proza u tom desetljeću, prema Bagićevu čitanju, iznjedrila četiri poetičke tendencije: prozu urbanog pejzaža, kritički mimetizam, eskapizam i interdiskurzivnost. Prozaici urbanog pejzaža (Rešicki, Karuza, Ušumović, Desnica, K. Mićanović) odustaju od utopijskog osmišljavanja cjeline, pripovijedanje im je isprekidano, priča fragmentarna, naracija obilježena izričajnom kondenzacijom, asocijativnošću i prepletanjem poetskog i proznog iskaznog modusa. Kritički mimetisti (Jergović, Perišić, Ferić, Tomić...) tematiziraju okružujuću stvarnost, istodobno pribjegavajući mimetizaciji svakodnevnih motivsko-tematskih evidencija i pripovjedačevu kritičkom pozicioniranju spram njih (koje je obično vidljivo u odabranom diskurzivnom tonu). Eskapisti (Simić, Mlinarec, Brumec, Vuković-Runjić...) odvraćaju pogled od ‘jake’ hrvatske zbilje i radnje svojih tekstova smještaju u daleke, egzotične predjele, čime delokaliziraju priču i nukaju na alegorijsko čitanje. Napokon, interdiskurzivci (Andrić, Zorica, Perić...) pretvaraju kratku priču u poprište susreta različitih diskurzivnih matrica i njima pripadajućih semantičkih konfiguracija. Valja istaknuti da je u ovim dvjema raspravama prvi put u nas cjelovito opisana minimalistička proza devedesetih, te da su pritom prikladno imenovane i oprimjerene njezine ključne poetičke tendencije. Trećim radom iz ove skupine, Bagić je – kao i u slučaju poezije – kratku priču predstavio austrijskim čitateljima. Riječ je o Katalog des literarischen Nachwuchses am Ende der 90er Jahre (Beč, 2001, 46 str) koji čine uvodni tekst Die Kurtzgeschichte der Neunziger' i izbor priča desetorice pripovjedača (Andrić, Ferić, Jergović, K. Mićanović, Mlinarec, Perišić, Popović, Simić, Tomić, Ušumović).
Dr. sc. Krešimir Bagić organizirao je znanstveni skup, a potom uredio (i proslovno popratio) zbornik naslova Važno je imati stila (Zagreb, 2002, 262 str). U njemu su, uz njegov, tiskani prilozi Marina Andrijaševića, Vladimira Bitija, Jadranke Brnčić, Zorana Ferića, Ivana Ivasa, Damira Kalogjere, Zvonka Kovača, Marine Kovačević, Dušana Marinkovića, Krešimira Mićanovića, Cvjetka Milanje, Anite Peti-Stantić, Ive Pranjkovića, Marine Protrke, Gorana Rema, Josipa Silića, Joispa Užarevića i Branka Vuletića. Tematski, prilozi u zborniku podijeljeni su u dvije cjeline. U prvu, Stilski kompleks Pranjić, uvršteni su tekstovi koji opisuju, interpretiraju i/ili vrednuju znanstveni opus i profesorski lik utemeljitelja Katedre za stilistiku Krunoslava Pranjića (autorske knjige, prijevodi, temeljni postulati njegove stilističke prakse, predavačke odlike...). U drugu su cjelinu, Bacite li stil kroz vrata, on će se vratiti kroz prozor, uvršteni prilozi koji propituju recentno stanje, mjesto, status i mogućnosti stilistike u korpusu disciplina koje se bave diskurzom. Zbornik okončava Appendixom, tj. pričom koja, s jedne strane, literarizira ponuđeni portret prof. Pranjića, a, s druge, posredno naglašava iznimnu bliskost stilistike i literature. Budući da je kolega Bagić umješno osmislio polje problematizacije te da je uspio okupiti stručnjake koji su kadri iz različitih očišta govoriti o stilu i stilistici, zbornik Važno je imati stila nesumnjivo će pridonijeti obuhvatnijem promišljanju i prikladnijoj konceptualizaciji pojma stil, preosmišljavanju predmetnog polja i analitičkih postupaka stilistike te pomoći znanstvenicima i studentima jezika i književnosti da neproturječno rabe pojam stil.
III. Nastavna djelatnost
Dr. sc. Krešimir Bagić u nastavi sudjeluje od 1991. godine kada je počeo voditi stilističke seminare. Poslije obrane doktorata, od jeseni 1995. godine, drži predavanja i seminare iz različitih stilističkih kolegija (Teorije stila, Funkcionalna stilistika, Stilistika pjesništva, Stilistika proze, Hrvatska književna polemika, Beletristički stil).
Godine 1995. na Pedagoškom fakultetu u Puli tamošnjim je studentima kroatistike predavao kolegij Teorija književnosti. Od 1996. do 1999. godine bio je lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorbonnei (Paris IV). Tamo je vodio dva seminara (Pismeno i usmeno izražavanje za studente prve i treće godine) te predavao kolegije Lingvistika i Književnost za studente treće odnosno četvrte godine. Od 1991. godine redoviti je lektor i predavač na Zagrebačkoj slavističkoj školi. Dr. sc. Krešimir Bagić od 1995. samostalno održava ispite i mentorira diplomande kroatistike. U akademskoj godini održi oko 150 usmenih ispita i mentorira oko 20 diplomskih radova.
Ove je akademske godine predavač na kroatističkim poslijediplomskim studijima u Zagrebu i Zadru. Trenutačno je mentor dvama magistrandima – kolegi Tomislavu Vraniću koji piše o stilskim odlikama poezije Tončija Petrasova Marovića te kolegici Snježani Matić koja se bavi stilistikom Krležine rečenice.
IV. Stručna djelatnost
Do izbora u zvanje docenta, dr. sc. Krešimir Bagić objavio je šest stručnih radova, tri pregledna članka, dvanaest eseja i pedesetšest kritika i prikaza. Poslije izbora, objavio je četiri stručna rada, sedam preglednih članaka, sedam eseja i strotinutridesetsedam kritika i prikaza.
Stručni radovi, pregledni članci, eseji i kritike do kraja otkrivaju širinu interesa i stručni profil dr. sc. Krešimira Bagića. Oni ga, među inim, predstavljaju kao autora leksikografskih natuknica i lucidnog komentatora kapitalnih leksikografskih projekata (Krležijane), kao kritičara recentne stilističke literature i književnog kritičara. No, iz koje god perspektive govorio, Bagić se uvijek oslanja na stilografijske postupke i stilografijsku metodologiju. On se, primjerice, bavi polemičkom analizom rečenice (u tekstu Kako je 'opijelo' postalo 'epitaf'?), mogućnostima lingvostilističkoga govora o književnosti (u tekstu Kako lingvist čita literaturu?), stilističkim odlikama Häuslerovih sjećanja na A. G. Matoša (u eseju Matoševski o Matošu).
Uz objavljene tekstove i knjige, u akademskoj je zajednici i matičnoj struci prisutan i kao sudionik znanstvenih i stručnih skupova (kongresa, simpozija, kolokvija, okruglih stolova). Uz ostalo, svoja je izlaganja pročitao na Prvom i Trećem hrvatskom slavističkom kongresu, na kroatističko-komparatističkim simpozijima u Pečuhu, na susretu kroatista i slovenista u Sloveniji, na Danima Dobriše Cesarića.
28. svibnja 2002. u Vijećnici Filozofskoga fakulteta priredio je znanstveni kolokvij Važno je imati stila na kojemu je sudjelovalo 19 naših istaknutih znanstvenika čije su matične struke znanost o književnosti, lingvistika, stilistika, fonetika, anglistika i slavistika.
Stručni profil dr. sc. Krešimira Bagića upotpunjuju i sljedeći podaci: 1. za vrijeme studija bio je urednik književne rubrike u Studenstkom listu; kasnije je uređivao časopis Quorum te stotinjak polusatnih emisija na Trećem programu Hrvatskoga radija (Bibliovizor, Rječnik Trećeg programa) i 2. dvije je godine (1991. i 1992) bio voditelj Sekcije za teoriju književnosti pri Društvu sveučilišnih nastavnika.
V. Zaključak: mišljenje i prijedlog
Na temelju uvida u znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost pristupnika, Stručno povjerenstvo smatra da je dr. sc. Krešimir Bagić, docent pri Katedri za stilistiku Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, znanstveno izrađen i pedagoški savjestan stručnjak, stilističar koji u svojim knjigama, člancima i predavanjima marljivo, uporno i uspješno spaja lingvističku i književnoznanstvenu perspektivu, interpretator književnosti koji u jeziku teksta nalazi uporišta svojim analitičkim ekspertizama i koji umješno uočava, izdvaja, opisuje i pojmovno imenuje poetičke paradigme u hrvatskoj književnosti. Njegova stilistička metodologija uključuje spoznaje, analitičke tehnike i postupke disciplina poput leksikografije, semiotike, teorije teksta, pragmatike, stilističke i tematske kritike i sl., što je posve u suglasju s recentnim statusom stilistike kao discipline koja je otvorena spram različitih znanstvenih područja koja su fokusirana na pitanje diskurza.
Objavljenim knjigama, znanstvenim i stručnim radovima, nastavnom djelatnošću (kako na matičnom fakultetu tako i drugdje – od Pule do Pariza), dr. sc. Krešimir Bagić je udovoljio uvjetima iz članka 42, stavka 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 74, stavka 2 Zakona o visokim učilištima. Pristupnik je, također, ukupnim svojim djelovanjem, do izbora u zvanje docenta i poslije njega, potpuno udovoljio uvjetima Rektorskoga zbora, tj. Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (Narodne novine, br. 94, 1996, str. 4097-4098), kao i čl. 8 Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (Narodne novine, br. 18, 2001), i to, 1. osobito, trima autorskim knjigama objavljenim nakon izbora u zvanje docenta (u Bibliografiji pod br. 95, 96 i 97) in extenso opisanih i vrednovanih u ovom Izvještaju na str. 2-5; 2. izvornim znanstvenim radovima (njih sedam), također objavljenim nakon izbora za docenta (u Bibliografiji pod br. 100-106) i također in extenso opisanih i vrednovanih u ovom Izvještaju na str. 5-7.
Na temelju svega rečenoga, Stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
da se dr. sc. Krešimira BAGIĆA izabere ter imenuje u zvanje izvanrednoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, a pri Katedri za stilistiku hrvatskoga jezika u Odsjeku za kroatistiku – s punim osvjedočenjem da on to u potpunosti zavređuje.
Stručno povjerenstvo
_______________________________
Krunoslav Pranjić, prof. emeritus, v. r.
_______________________________
dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof, v. r.
_______________________________
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof, v. r.
KREŠIMIR BAGIĆ: BIBLIOGRAFIJA
I. DIO
RADOVI OBJAVLJENI DO POSLJEDNJEG IZBORA (1985-1998)
A. Knjige
1. Živi jezici (Poetska pisma I. Slamniga, J. Severa i A. Žagar), Naklada MD, Zagreb 1994.
2. Poštari lakog sna (Proza Quorumova naraštaja), uvodna studija i izbor proze, Quorum, br. 2/3, Zagreb 1996.
suautor:
3. Korekcijski rukopis (u: 'Četiri dimenzije sumnje', zajedno s J. Matanović, V. Bogišić i M. Mićanović), Quorum, Zagreb 1988, str. 269-355.
4. Kronologija Hrvatska - Europa - svijet (uredio: I. Goldstein), autor natuknica iz područja novije hrvatske književnosti (od 1835. do danas), Novi Liber, Zagreb, 1996. i ˛2002.
uredio:
5. Rječnik Trećeg programa (ur.), Biblioteka Hrvatskog radija, Zagreb 1995.
B. Izvorni znanstveni radovi
6. O stihu hrvatskoga srednjovjekovlja, Pitanja, br. 3/4, Zagreb 1985, str. 205-226.
7. Sumnja, roman, priča, tematska knjiga priča (proza Danila Kiša), Quorum, br. 1, Zagreb 1986, str. 19-40.
8. Mogućnosti interpretacije pjesničkoga teksta ili: 'zvučni vatromet' bitke Josipa Severa, Umjetnost riječi, br. 4, Zagreb 1990, str. 371-385.
9. Poezija Ivana Slamniga, Zrcalo, br. 1/2, Zagreb 1992, str. 33-63.
10. Tema 'praznine' u suvremenom hrvatskom pjesništvu, Treći program Hrvatskog radija, 17. i 18. 12. 1994.
11. Die Prosa der Quorum-Generatin, u: Diskurs der Schwelle. Aspekte der kroatischen Gegenwartsliteratur, priredili: Vladimir Biti i Dagmar Burkhart, preveo: Sead Muhamedagić, Frankfurt/Main 1996.
12. Beletristički stil, Kolo, br. 2, Zagreb 1997, str. 5-16.
13. Antun Branko Šimić (Mogući portret pjesnika), Quorum, br. 4, Zagreb, 1997, str. 33-47.
14. Tko je plagijator, a tko đak? (polemika Matoš-Ujević), Republika, br. 5/6, Zagreb 1997, str. 50-62.
15. 'Emptiness' in Croatian contemporay poetry, Most, br. 1/2, Zagreb 1998, str. 154-162, preveo: Živan Filippi.
C. Ostali radovi
STRUČNI RADOVI
16. Hrvatska znanost o književnosti 1991/92, Umjetnost riječi, br. 3/4, Zagreb 1993, str. 223-234.
17. Mlada srpska proza, Studentski list, Zagreb, 14. 11. 1985.
18. Mlado hrvatsko pjesništvo, Student, Beograd 1986, str. 16-17.
19. Književna kritika ili korekcijski rukopis, Quorum, br. 4, Zagreb 1988.
20. O čemu govorimo kada govorimo o Krleži (Krležijana I /A-LJ/), Republika, br. 1/3, Zagreb 1994, str. 190-197.
21. 'Patetična zaušnica' (Jedna Matoševa polemika), Moderna vremena, br. 2, Zagreb, 1995, str. 60-61.
PREGLEDNI ČLANCI
22. Harmoniziranje kaosa (o pet knjiga mladih hrvatskih pisaca), Quorum, br. 8, Zagreb 1987, str. 121-122.
23. Arhetipologija imaginarnih slika i simbola (G. Durand: Antropološke strukture imaginarnog), Encyclopedia moderna, br. 1 (37), Zagreb 199, str. 159-164.
24. Poetski rukopis I. Slamniga (I. Slamnig: Izabrane pjesme), Bibliovizor, Treći program Hrvatskog radija, 1991.
ESEJI
25. Anantomija stvaralačkog čina, Studentski list, Zagreb, 11. 6. 1985.
26. Angažman koji se ne primjećuje,Quorum, br. 1, Zagreb 1985.
27. O recepciji jednog dijela suvremenog pjesništva, proizvoljno, Quorum, br. 1, Zagreb 1986.
28. Mucanje: šutnja ili brbljanje, Polet, Zagreb, 13. 02.1987. (književni dodatak Plexus, str. 8)
29. Grafit i suvremena hrvatska poezija, Polet, Zagreb, 25. 7. 1988.
30. Lavanda, Subotica, kestenov list (o djelu Danila Kiša), Quorum, br. 5/6, Zagreb 1989.
31. Kako doći do zraka (pjesništvo Branka Čegeca), u: Vrbovec u prošlosti i sadašnjosti, Matica hrvatska, Vrbovec 1995, str. 140-149.
32. Središnja praznina na Cvjetnom trgu (o pjesništvu Danijela Dragojevića), Dubrovnik, br. 2/3, Dubrovnik 1995, str.57-67. Kako doći do zraka (pjesništvo Branka Čegeca), u: Vrbovec u prošlosti i sadašnjosti, Matica hrvatska, Vrbovec 1995, str. 140-149.
33. Središnja praznina na Cvjetnom trgu (o pjesništvu Danijela Dragojevića), Dubrovnik, br. 2/3, Dubrovnik 1995, str.57-67.
34. Voici des vers en attendant l'hiver (R. Marinković: Never more), Most, br. 9/10, Zagreb 1995, str. 52 - 57, prevela: Khédidja Mahdi-Bolfek.
35. Nabukadenezar (D. Miloš: Nabukodonozor), Most, br. 1/2, Zagreb, 1996, str. 185-187.
36. Pjesništvo Stojana Vučićevića, u: I. Lučić: Ravno, Popovo, Ravno-Zagreb, 1997, str. 51-57.
KRITIKE/ PRIKAZI
37. Čitajući "S" Sanje Marčetić, Pitanja, br. 5/6, Zagreb 1984, str. 222-225.
38. Slovo o gospodarima priča (o knjigama S. Basare i Đ. Pisareva), Quorum, br. 2, Zagreb 1985.
39. Milorad Pavić: Hazarski rečnik, Polet, Zagreb 1985.
40. Kratka priča kao književni žanr, Studentski list, br. 923/ 924, Zagreb 1986.
41. Pripovjedač i akupunktura (N. Orhel: Ponoćni susret), Quorum, br. 2/3, Zagreb 1986.
42. Kako uspavati unuka (I. Aralica: Graditelj svratišta), Republika br. 9/10, Zagreb 1987.
43. Poljuljana aura autentičnosti (M. Savić: Testament), Quorum, br. 1/2, Zagreb 1987.
44. Pjesma i svijet - kaos i tmina (D. Rešicki: Sretne ulice), Pogledom u riječ, br. 1, Rijeka 1987.
45. Istrajati na početku (Damir Miloš: SE), Studentski list, br. 957/958, Zagreb 1987.
46. Eagletonova teorija diskursa ili kako ući u zgradu književnu (T. Eagleton: Književna teorija), Studentski list, Zagreb, 24. 6. 1987, str. 15.
47. Poneki dim najčudesnija slovopisa (Daniil Harms: Nule i ništice), Studentski list, Zagreb, 01. 07. 1987, str. 22.
48. Originalna perspektiva (G. Greene: Deseti čovjek),Studentski list, Zagreb, 13. 5. 1987.
49. Oprez ili lijenost (I. Mandić: Jedna antologija hrvatske poratne poezije), Studentski list, 4. 11. 1987.
50. Model za proučavanje (Zvonko Kovač: Interpretacijski kontekst), Studentski list, Zagreb, 04. 11. 1987, str. 23.
51. Sjetno umijeće (L. Paljetak: Izabrane pjesme), Studentski list, 10. 2. 1988.
52. Tekstovna mitologija (H. Pejaković: Zabranjeni grad), Quorum, br. 2, Zagreb 1988, str. 373-375.
53. 'Depiliranje podatnih jezika' (o pjesničkim zbirkama Tišina, Gnomi i Sretne ulice Delimira Rešickog), Pitanja, br. 3/4, Zagreb 1988, str. 228-231.
54. Jesmo li naučili govoriti (uz pjesništvo Branka Čegeca), Quorum, br. 6, Zagreb 1988, str. 395-400.
55. Psihosistematika – ‘superlativ od razumjeti’ (G. Guillaume: Principi teorijske lingvistike), Quorum, br. 3, Zagreb 1989.
56. Labirinti i zrcala starosti (J. L. Borges: Urotnici/ Atlas), Quorum, br. 5/6, Zagreb 1989, str.743-746.
57. Kako izbjeći šutnju (Miroslav Kirin: Od nje do vječnosti), Quorum, br. 5/6, Zagreb 1989, str. 374-375.
58. Gajo Peleš: Priča i značenje, Bibliovizor, Treći program Hrvatskog radija, ožujak, 1990.
59. Pisanje je prije svega čitanje (P. Marković: Otmenost duše), Književnost, br. 6, Beograd 1990.
60. Biser i školjka (A. Žagar: Bešumno, bijelo), Quorum, br. 5/6, Zagreb, 1991.
61. Predgovor zbirci 'More i prašina' Miroslava Mićanovića, Zbirka Biškupić, Zagreb 1991.
62. Komunikacija, kreacija, spoznaja (Z. Glovacki-Bernardi: O tekstu), Radovi zavoda za slavensku filologiju, br. 27, Zagreb 1992.
63. Jezik kaosa, ljubavi i nade (S. Jendričko: Hrvatska sfinga), Sisački tjednik, Sisak, 7. 5. 1992.
64. Prezent, nesnosan zavičaj (B. Maruna: Ovako), Vjesnik, Zagreb, 26. 8. 1992.
65. Pjesma kao model svijeta (J. Užarević: Kompozicija lirske pjesme), Vjesnik, Zagreb, 16. 9. 1992.
66. 'Pjesme o Guaru' A. Žagar (napomena), Riječi, br. 6/7, Sisak 1992, str. 38-39.
67. Eros prema daljinama (V. Košćak: Vedrine), Vjesnik, Zagreb, 18. 11. 1992.
68. Univerzalan sugovornik (o zborniku 'Bahtin i drugi'), Vjesnik, Zagreb, 9. 12. 1992.
69. Teorija i tipologija jezičnih rječnika (L. Zgusta: Priručnik leksikografije), Suvremena lingvistika br. 33, Zagreb, 1992.
70. Dva i dva nisu četiri (Z. Maković: Prah), Vjesnik, Zagreb, 15. 5. 1993.
71. Kako isključiti daljinski upravljač (B. Čegec: Ekrani praznine), Bibliovizor, Treći program Hrvatskog radija, 1993.
72. Mašta koja dopunjuje (S. Mihalić: Zavodnička šuma), Vjesnik, Zagreb, 20. 3. 1993.
73. Hvala, spontanosti više ne trebam (B. Majhut: O nekim teškoćama koje nastaju prilikom olakšanja), Vjesnik, Zagreb, 4. 4. 1993.
74. Stane li more u sonet (Z. Mrkonjić: Šipanski soneti),Vjesnik, Zagreb, 8. 5. 1993.
75. Mrak u bijelom jastuku (A. Žagar: Guar, rosna životinja), Republika, br. 9/10, Zagreb 1993.
76. Naša ljubavnica tlapnja (Mrkonjić/ Pejaković/ Škunca: Naša ljubavnica tlapnja, antologija hrvatskih pjesama u prozi), Večernji list, 5. 9. 1993.
77. Pogovor zbirci 'Nebo - Zemlja' Dražena Katunarića, Durieux/ Matica hrvatska Dubrovnik, Zagreb 1993.
78. Literatura je društvena igra (Antun Šoljan: Prošlo nesvršeno vrijeme), Forum, br. 10/11/12, Zagreb 1993.
79. Sonet - 'kurva koja se svakom daje' (Tonko Maroević: Sonetna struka), Forum, br. 10/11/12, Zagreb, 1993.
80. Evo rime prije zime (u povodu romana 'Never more' Ranka Marinkovića), Dubrovnik, br. 6, Dubrovnik 1993.
81. Anka je glavna (ocjena hrvatske književne produkcije u 1993.), Danas, 28. 12. 1993.
82. Kako nastaje kristal (D. Dragojević: Zvjezdarnica/ D. Dragojević: Cvjetni trg), Vjesnik, Zagreb, 12. 11. 1994.
83. Igra staklenim biserima (V. Biti: Pojmovnik suvremene književne teorije), Nedjeljna Dalmacija, 1. 4. 1995.
84. Damir Miloš: Nabukodonozor, Moderna vremena, br. 1, Zagreb 1995, str. 14.
85. Danilo Kiš: Lauta i ožiljci, Moderna vremena, br. 1, Zagreb 1995, str. 15.
86. Gaetano Berruto: Semantika, Moderna vremena,br. 1, Zagreb 1995, str. 21.
87. Antun Golubić: To sam ti došao reći, Nastavni vjesnik, br. 1, Zagreb, 1995, str. 108-109.
88. Nitko ispod tridesete (Tonko Maroević: Uskličnici /antologija hrvatskog pjesništva 1971-1996), Vjesnik, Zagreb, 04. 04. 1997, str. 17.
89. Izazovno, nepoznato lice (Višnja Machiedo: Osamnaest izazova I/II, francuski pjesnici XX. stoljeća), Vjesnik, Zagreb, 17. 04. 1997, str. 18.
90. Abecedni svjetovi, Večernji list, Zagreb, 15. 3. 1998.
91. Šutnja - mjesto susreta dviju samoća, Novi list, Rijeka, 10. 1. 1999.
RAZGOVORI:
92. Ovdje nedostaju pitanja o nogometu, Studentski list, Zagreb, 15. 3. 1989.O naušnicama i kuloarima, Vijenac, Zagreb, 11. 7. 1996.
93. La gioia di entrare nel vuoto, Avvenimenti, Roma, 7. 8. 1996.
94. Ispunjavanje praznine, Quorum, br. 4, Zagreb 1997, str. 7-32.
II. DIO
RADOVI OBJAVLJENI OD POSLJEDNJEG IZBORA (1998-2004)
A. Knjige
95. Umijeće osporavanja (Polemički stilovi A. G. Matoša i M. Krleže), Naklada MD, Zagreb 1999.
96. Brisani prostor, Meandar, Zagreb 2002.
97. Goli grad (Antologija hrvatske kratke priče 80-ih i 90-ih), Naklada MD, Zagreb 2003.
suautor:
98. Kronologija Hrvatska - Europa - svijet (uredio: I. Goldstein), autor natuknica iz područja novije hrvatske književnosti (od 1835. do danas), Novi Liber, Zagreb, 2002. (drugo izdanje)
uredio:
99. Važno je imati stila, Disput, Zagreb 2002.
B. Izvorni znanstveni radovi
100. Pjesnički naraštaj devedesetih, Zarez, br. 40, Zagreb, 12. 10. 2000, str. 10-11; ˛Reč, br. 61-7, Beograd 2001, str. 157-161; łZbornik Zagrebačke slavističke škole, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb 2001, str. 212-221; 4Drugo slovensko-hrvaško slavistično srečanje, Ljubljana 2003, str. 129-139.
101. Je li moguće napisati sve - ispočetka? (u: Z Maković: Veliki predjeli, kratke sjene), Meandar, Zagreb 2000, str. 5-22.
102. Neue Literatur aus Kroatien (I). Katalog des Dichternachwuchses am Ende der 90er Jahre (izbor i predgovor 'Verführung durch Gewönlickeit'), Botschaft der Republik Kroatien, Beč 2001.
103. Neue Literatur aus Kroatien (II). Katalog des literarischen Nachwuchses am Ende der 90er Jahre (izbor i predgovor 'Die Kurtzgeschichte der Neunziger'), Botschaft der Republik Kroatien, Beč 2001.
104. Kratka priča devedesetih, Zbornik Zagrebačke slavističke škole, Zagreb 2002, str. 42-56.
105. Damoklov mač stvarnosti, Reč, br. 69.15, Samizdat B92, Beograd 2003, str. 277-295.
106. Figure ponavljanja v pesništvu Miroslava Mićanovića, u: Zbornik slavističnega društva Slovenije 14, Ljubljana 2003, str. 325-329.
C. Ostali radovi
STRUČNI RADOVI
107. Kako je 'opijelo' postalo 'epitaf'? (Polemička analiza rečenice), Vijenac, Zagreb, 24. 9. 1998, str. 40.
108. Krleža od A do Ž ili: prevlast interpretacije nad recepcijom (Krležijana I/III), Zarez, br. 21/22, Zagreb 1999, str. 46-47.
109. Des intellectuels pour ou contre, Courrier international, N° 605, Paris 2002, str. 62.
110. Matoš désherbe le jardin, Most, br. 1/2, Zagreb 2002, str. 225-231, prevela: Brankica Radić.
PREGLEDNI ČLANCI
111. Popović, Bruno, natuknica u 2. svesku Krležijane (M-Ž), LZ 'Miroslav Krleža', Zagreb 1999, 219-220.
112. Pranjić, Krunoslav, natuknica u 2. svesku Krležijane (M-Ž), LZ 'Miroslav Krleža', Zagreb 1999, 227-228.
113. Prof. dr. Krunoslav Pranjić. Portret i bibliografija (s I. Pranjkovićem i M. Protrkom), Bilten Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije, br. 5, Visoko 2002, str. 74-84.
114. Stilistika kao ključ za poetsku funkciju (G. Molinié: Stilistika), Jutarnji list, Zagreb, 7. 12. 2002.
115. Čitanje hrvatske kratke priče s kraja stoljeća, Jutarnji list, Zagreb, 31. 5. 2003.
116. Stil je, kao i Bog, u detaljima (G. Gennete: Fikcija i dikcija), Jutarnji list, Zagreb, 23. 8. 2003.
117. Kako lingvist čita literaturu (I. Pranjković: Jezik i beletristika), Jutarnji list, Zagreb, 10. 1. 2004.
ESEJI
118. An immagination the supplements, Most, Zagreb, br. 1/2, Zagreb 1998, str. 71-73, preveo: Miljenko Kvačićek.
119. Predgovor 'Fantastičnom bestijariju Hrvatske Ž. Zorice, Naklada Moderna vremena, Zagreb 2000, str. 4-5.
120. Stilske vježbe na zadane pisce (pogovor zbirci 'Irski Iranec' i 'Iranski Irec' T. Mujičića), Naklada MD, Zagreb 2000, str. 135-141. Astrolog u bijeloj kuti (pogovor zbirci 'Naplavine' T. Maretića), Felsina, Zagreb 2002, str. 220-223.
121. Zavođenje običnošću (Hrvatski pjesnički naraštaj devedesetih), u: M. Šicel: Antologija hrvatskog književnog eseja XX. stoljeća II, Disput, Zagreb 2002, str. 459-469.
122. Matoševski o Matošu (predgovor 'Uspomenama na A. G. Matoša' Karla Häuslera), Gradska knjižnica 'Franjo Marković', Križevci 2002, str. 119-123.
123. Pogovor knjizi Odraz u bijelom Darka Desnice, Moderna vremena, Zagreb 2002, str. 127-134.
124. Pogovor Triangulaciji (J. Mlakić/ R. Mlinarec/ D. Šimović – Triangulacija), Hercegtisak, Split-Široki Brijeg 2003, str. 89-93.
KRITIKE/ PRIKAZI
125. Novi raspored istih stvari (L. Paljetak: Tvoje poglavlje), Jutarnji list, Zagreb, 7. 12. 1999.
126. Ljubav, strast i Narcis ispod plahte (D. Jagić: Plahta preko glave), Jutarnji list, Zagreb, 14. 12. 1999.
127. Treba li zabraniti miješane brakove (S. Sacher: kargo kult), Jutarnji list, Zagreb, 21. 12. 1999.
128. Poetične fotografije i retorične pjesme (A. Škunca: Novaljski svjetlopis), Jutarnji list, Zagreb, 28. 12 1999.
129. Poslije orgija, terapija 'prepisivanjem' (I. Prtenjača: Pisanje oslobađa), Jutarnji list, Zagreb, 4. 1. 2000.
130. Pjesnik koji se ponaša kao da je sam na svijetu (J. Užarević: Nakon svega), Jutarnji list, Zagreb, 11. 1. 2000.
131. Gdje se nalazi suprotna strana ulice (N. Petrak: Razmicanje paučine), Jutarnji list, Zagreb, 18. 1. 2000.
132. Veliko skladište uspomena (Z. Bubnjar: Svjetlocrveno), Jutarnji list, Zagreb, 26. 1. 2000.
133. O pjesniku i znanstveniku ili vinogradu i vinogradaru (Z. Kravar: Vinograd), Jutarnji list, Zagreb, 1. 2. 2000.
134. Žuti karton (D. Jurić: Metropola), Jutarnji list, Zagreb, 8. 2. 2000.
135. Šuma kao iskonski zavičaj (L. Derkač: Škrabica za sjene), Jutarnji list, Zagreb, 15. 2. 2000.
136. Krajolik kao duševno stanje (V. Maleković: Kameni vrtovi), Jutarnji list, Zagreb, 22. 2. 2000.
137. Srce i pokisli vrapci (D. Štambuk: Uklesano u planinama), Jutarnji list, Zagreb, 29. 02. 2000.
138. Poezija obilja i odsutnosti (I. Rogić Nehajev: Sredozemlje, sedmi put), Jutarnji list, Zagreb, 7. 3. 2000.
139. Iskustvo detalja (R. Vadanjel: Lekcija o postojanosti), Jutarnji list, Zagreb, 14. 3. 2000.
140. Boris Maruna i hrvatski pjesnici, Jutarnji list, Zagreb, 21. 3. 2000.
141. Neutralizacija razlike, (D. Rešicki: Ezekijelova kola), Jutarnji list, Zagreb, 28. 3. 2000.
142. Šahist među pjesnicima (I. Mijačika: Zrcalo bez obzora), Jutarnji list, Zagreb, 4. 4. 2000.
143. Treća dimenzija Slavonije (M. Plazibat: Postelja od orahove sjene), Jutarnji list, Zagreb, 11. 4. 2000.
144. Od proroka do kiborga (M. Stojević: Moj kućni mandarin), Jutarnji list, Zagreb, 18. 4. 2000.
145. Od gavrana do jata starih vrana (I. Babić: Kasna molitva prstiju), Jutarnji list, Zagreb, 25. 4. 2000.
146. Kritička mimeza svakodnevice (T. Gromača: Nešto nije u redu?), Jutarnji list, Zagreb, 3. 5. 2000.
147. 'En ten tini, ništa ti ne brini…' (E. Patricia Pekica: U podnožju neba), Jutarnji list, Zagreb, 10. 5. 2000.
148. Dvostruko progonstvo (M. Suško: Versus Exul), Jutarnji list, Zagreb, 17. 5. 2000.
149. Poetizacija mitske svijesti (A. Vuletić: Križaljka za čitanje sudbine), Jutarnji list, Zagreb, 24. 5. 2000.
150. Svesanica vječitog optimista (M. S. Mađer: Jesenja berba), Jutarnji list, Zagreb, 31. 5. 2000.
151. Vučica između glazbe i stiha (L. Bajuk Pecotić: Vučica), Jutarnji list, Zagreb, 7. 6. 2000.
152. Između nagosti i ritualnog presvlačenja (N. Grubišić: Djevojčica iz porječja), Jutarnji list, Zagreb, 14. 6. 2000.
153. Virtuoz i na harmonici (S. Mihalić: Akordeon), Jutarnji list, Zagreb, 21. 6. 2000.
154. 'Poetski jelovnik' Luke Milasa (L. Milas: Versar), Jutarnji list, Zagreb, 28. 6. 2000.
155. Cinik ili melankolik? (Ž. Paić: Opako ljeto), Jutarnji list, 5. 7. 2000.
156. Geste i greške (Ž. Buklijaš: Vježbe), Jutarnji list, Zagreb, 12. 7. 2000.
157. Ponor između Pariza i Zagreba (R. Ivšić: Poezija/ Poésie), Jutarnji list, Zagreb, 19. 7. 2000.
158. Magija broja i poetika iscrpljivanja (V. Krmpotić: Sedam koraka oko vatre), Jutarnji list, Zagreb, 26. 7. 2000.
159. 'Ne vleci vraza za rep' (T. Mujičić: Kokoš in the Rye), Jutarnji list, Zagreb, 2. 8. 2000.
160. Lokalni idiom i univerzalno iskustvo (J. Prša: Zemlja od sadre), Jutarnji list, Zagreb, 9. 8. 2000.
161. Arsen i teško podnošljiva količina stvarnosti (A. Dedić: Čagalj), Jutarnji list, Zagreb, 16. 8. 2000.
162. Kakva je uloga kauboja u hrvatskoj poeziji? (D. Radić: Lov na risove), Jutarnji list, Zagreb, 23. 8. 2000.
163. Beatifikacija ruba (S. Jendričko: Orguljaš na kompjutoru), Jutarnji list, Zagreb, 30. 8. 2000.
164. Poezija je negdje drugdje (J. Kokeza: Pas na tri noge), Jutarnji list, Zagreb, 6. 9. 2000.
165. Zarez na opus Dražena Katunarića (D. Katunarić: Načitano srce), Jutarnji list, Zagreb, 13. 9. 2000.
166. Snovi u pohotnim rukama (Z. Đipalo: Silazak mudraca), Jutarnji list, Zagreb, 20. 9. 2000.
167. Stroj za proizvodnju stihova (L. Paljetak: Bijela tama), Jutarnji list, Zagreb, 27. 9. 2000.
168. Diskretni šarm 'Ženskih pjesama' (S. Pilić: Ženske pjesme), Jutarnji list, Zagreb, 4. 10. 2000.
169. Pjesništvo Jurice Iskre između zvuka i smisla (J. Iskra: Svetokrug), Jutarnji list, Zagreb, 11. 10. 2000.
170. Poklonica biljnog svijeta (B. Jelušić: Stolisnik), Jutarnji list, Zagreb, 18. 11. 2000.
171. Zašto čitaš ove otpatke? (T. Zajec: Rupa njegova imena), Jutarnji list, Zagreb, 25. 10. 2000.
172. Čakavica za 'eroplane, Internet i mrižu' (E. Rudan: Sve ča mi rabi ovega prolića), Jutarnji list, Zagreb, 2. 11. 2000.
173. Ironičar na Ponterossu (M. Stojević: Ponterosso), Jutarnji list, Zagreb, 8. 11. 2000.
174. Crveni karton A. G. Matošu (M. Vuković /ur./: Pjesnici Tinu Ujeviću), Jutarnji list, Zagreb, 15. 11. 2000.
175. 'Bičevi riječi, ključevi raja' (Lj. Mifka: Dugosilazno nebo), Jutarnji list, Zagreb, 22. 11. 2000.
176. Tadijanovićevo novo ruho (D. Tadijanović: Otvoren prozor/ An Open Window), Jutarnji list, Zagreb, 29. 11. 2000.
177. Poetika provokacije (L. Stamać: Lucifer), Jutarnji list, Zagreb 6. 12. 2000.
178. Kako popraviti veš-mašinu? (B. Radašinović: Sprega književnosti i prljavog rublja), Jutarnji list, Zagreb, 13. 12. 2000.
179. Koroman u zrcalu (V. Koroman: U zemaljsko vrijeme), Jutarnji list, Zagreb, 20. 12. 2000.
180. Od Gromače do Mihalića (pregled pjesničke produkcije u 2000.), Jutarnji list, Zagreb, 27. 12. 2000.
181. Kolinje u sonetu (S. Mijović Kočan: Sonet svinjcu i … Kati, naravno!), Jutarnji list, Zagreb, 3. 1. 2001.
182. Žudnja za praoblikom (K. Mujičić Artnam: Zona Zoo), Jutarnji list, Zagreb, 10. 1. 2001.
183. Snijeg i iskustvo dna (Ž. Knežević: Lijepo svjetlo dna), Jutarnji list, zagreb, 17. 1. 2001.
184. Modernistička gestualnost (N. Klanac/ D. Karačić: Tišina je večeras uragan), Jutarnji list, Zagreb, 24. 1. 2001.
185. Lovac na uspomene (B. Vladović: Lirika), Jutarnji list, Zagreb, 31. 1. 2001.
186. Neponovljiv i kad se ponavlja (I: Slamnig: Ranjeni tenk), Jutarnji list, Zagreb, 7. 2. 2001.
187. Kako nastaje nestvarni svijet (R. Jarak: Demon u pari kupaonice), Jutarnji list, Zagreb, 14. 2. 2001.
188. 'Najbolje se napreduje u mjestu' (M. Ganza: Izabrane pjesme), Jutarnji list, Zagreb, 21. 2. 2001.
189. Karikatura opuštenosti (M. Fošner: Put od Ljubljane do Folnegovićevog nasilja), Jutarnji list, Zagreb 28. 2. 2001.
190. Posoljeni stihovi (G. Zovko: Sol), Jutarnji list, Zagreb, 7. 3. 2001.
191. Rijetko dobra knjiga (D. Glamuzina: Mesari), Jutarnji list, Zagreb, 14. 3. 2001.
192. Provokativni i mirni Maković, Jutarnji list, Zagreb, 21. 3. 2001.
193. Zaustavljeno sjećanje (N. Tadić: Steinerov prozor), Jutarnji list, Zagreb, 28. 3. 2001.
194. Ja i ti, oblaci i sjene (T. Jendričko: Grudanje oblacima), Jutarnji list, Zagreb, 4. 4. 2001.
195. Yvesova mala drama (I. Prtenjača: Yves), Jutarnji list, Zagreb, 11. 4. 2001.
196. 'Ne ljuti se stihu tihi' (N. Petković: Dan na bijelu hljebu), Jutarnji list, Zagreb, 18. 4. 2001.
197. Što su teme(lji)? (V. Mataga: Molitvenik za (peri)patetičare), Jutarnji list, Zagreb, 25. 4. 2001.
198. Donatov ključ za ekspresionizam (B. Donat: Put kroz noć /antologija/), Jutarnji list, Zagreb, 2. 5. 2001.
199. Tko je junak našeg doba (A. Stanković: Jutra pobijeđenih), Jutarnji list, Zagreb, 9. 5. 2001.
200. Pisanje kao slobodan pad (A. Žagar: Male proze koje se uspinju natrag u nebo), Jutarnji list, Zagreb, 16. 5. 2001.
201. 'Proždiračica vremena' (S. Manojlović: Vješturkov tanac), Jutarnji list, Zagreb, 23. 5. 2000.
202. Simbolička obnova tijela (E. Jahić: Biografija i auto), Jutarnji list, Zagreb 6. 6. 2001.
203. 'Nema više pjesništva jezika (B. Bošnjak: Susačke razglednice), Jutarnji list, Zagreb, 13. 6. 2001.
204. Kiborško stanje svijeta (I. Žužul: Vodostaj vrtoglavice), Jutarnji list, Zagreb, 20. 6. 2001.
205. Bog i daljinski upravljač (J. Dautbegović: Božja televizija), Jutarnji list, Zagreb, 27. 6. 2001.
206. Od proroka do polemičara (D. Horvatić: Neprohodne magle), Jutarnji list, Zagreb 4. 7. 2001.
207. Pjesnik koji nije želio biti prorok nego 'dugoročni zabavljač' (Nekrolog I. Slamnigu), Jutarnji list, Zagreb, 5. 7. 2001. 2001.
208. Kajkavska jezična magija (Z. Kovač: Vrnoul se boum), Jutarnji list, Zagreb, 11. 7. 2001.
209. Nemoguća msija (M. Lamot: Priprema za obiteljsku fotografiju), Jutarnji list, Zagreb, 18. 7. 2001.
210. Figure diskontinuiteta (D. Šodan: Glasovne promjene), Jutarnji list, Zagreb, 25. 7. 2001.
211. U potrazi za točkom (V. Biga: Uhodeći vlastiti pogled), Jutarnji list, Zagreb, 1. 8. 2001.
212. 'Svetac u kurvi' (M. Valent: Jazz, afrička vuna), Jutarnji list, Zagreb, 8. 8. 2001.
213. Put u poznate predjele (Ž. Grabarević: Jednom), Jutarnji list, Zagreb, 14/ 15. 8. 2001.
214. Velike geste na velike teme (V. Martek: Volim čitati poeziju), Jutarnji list, Zagreb, 22. 8. 2001.
215. Lirski turizam (D. Štambuk: Crni obelisk), Jutarnji list, Zagreb, 29. 8. 2001.
216. U znaku Ziba (M. Mićanović: Zib), Jutarnji list, Zagreb, 12. 9. 2001.
217. Eliminacijsko pitanje (K. Pintarić: Divovski koraci), Jutarnji list, Zagreb, 19. 9. 2001.
218. Poetski 'Duhovi' Darka Rundeka (D. Rundek: Duhovi), Jutarnji list, Zagreb, 26. 9. 2001.
219. Voda i Divlja zemlja (A. Galović: Srebrni letač), Jutarnji list, Zagreb, 3. 10. 2001.
220. Krtica kao Orfej (S. Jendričko: Podzemni Orfej), Jutarnji list, Zagreb, 10. 10. 2001.
221. Solidan poetski prvijenac (M. Zdunić: Kad nas otme vrijeme), Jutarnji list, Zagreb 17. 10. 2001.
222. Od Shakespearea do Sinjske alke (M. Grčić: Nebeska vučica), Jutarnji list, Zagreb, 24. 10. 2001.
223. Pogled kroz ključaonicu (B. Zoko: Biće iz mraka), Jutarnji list, Zagreb, 31. 10. 2001.
224. Suci i knjige (J. Stošić: Đerdan), Jutarnji list, Zagreb, 7. 11. 2001.
225. Smije li riba pojesti udicu!? (Z. Kršul: Jutarnja tjelovježba), Jutarnji list, Zagreb, 14. 11. 2001.
226. Poezija između novinskih redaka (M. Kolanović: Pijavice za usamljene), Jutarnji list, Zagreb, 21. 11. 2001.
227. Tajna veza Budhe i Yahooa (S. Sorel: Hologrami, žudnje, strojevi zavođenja), Jutarnji list, Zagreb, 28. 11. 2001.
228. Od inovacije do stereotipa (L. Paljetak: Strpljivo stepenište), Jutarnji list, Zagreb, 5. 12. 2001.
229. Casanova i Baba Roga (S. Mraović: Laku noć Garbo), Jutarnji list, Zagreb, 12. 12. 2001.
230. Stihovi za pomirenje (M. Milišić: Fleka, e), Jutarnji list, Zagreb, 19. 12. 2001.
231. Od 'kiše' do 'mesara', Jutarnji list, Zagreb, 27. 12. 2001.
232. Poezija kao prvorazredni kulturni događaj, Jutarnji list, Zagreb, 3. 8. 2002.
RAZGOVORI:
233. Nogometne pjesme s Filozofskog fakulteta, Nacional, Zagreb, 18. 12. 2001.
234. Stihove pišem iz pozicije neznanja, Jutarnji list, Zagreb, 27. 4. 2002.
235. U književnosti prijatelja nemam, niti ih trebam!, Glas Slavonije, Osijek, 15. 5. 2002.
236. Generaciji SMS-a draža priča od romana (u povodu antologije ‘Goli grad’), Večernji list, Zagreb, 21. 5. 2003.
237. Nisam pokušavao miriti dvije generacije (u povodu antologije ‘Goli grad’), Slobodna Dalmacija, Split, 28. 5. 2003.
238. Htio sam istaknuti urbanu senzibilnost (u povodu antologije ‘Goli grad’), Glas Slavonije, Osijek, 31. 5. 2003.
LUETIĆ
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ODSJEK ZA ROMANISTIKU
Veza: Klasa: 640-03/03-01/126/28/143/144/149
Ur.broj: 3804-480-03-2 od 12.11.2003.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za španjolski jezik, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prijedlog da se izabere prof. Silvana LUETIĆ.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Izabrano od Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta na sjednici od 13.10.2003. Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za španjolski jezik, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, podnosi ovaj
I Z V J E Š T A J
Na javni natječaj objavljen u Vjesniku od 25.10.2003. u propisanom je roku zaprimljeno ukupno šest prijava. Podnijele su ih kandidatkinje koje su diplomirale studij španjolskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrerbu, a sve su hrvatske državljanke, neudate i bez djece: 1. Prof. Daša GRKOVIĆ, 2. Prof. Ivana LONČAR, 3. Prof. Silvana LUETIĆ, 4. Prof. mr.sc. Danka SINGER, 5. Prof. Barbara TARTAGLIA, 6. Prof. Maja ZOVKO.
Razmotrivši sve prispjele natječajne materijale prijavljenih pristupnica, a u skladu sa zakonskim odredbama (Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju – Narodne Novine, br. 123/2003., te Statut Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Upute Rektorskog zbora), Povjerenstvo je utvrdilo:
1. Pristupnica Daša Grković, rođena 1974. godine u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1993/94. upisala a 2001. diplomirala četverogodišnji studij hispanistike (A1: francuski, A2: španjolski).
Ima ukupno četiri godine radnog iskustva u direktnoj nastavi španjolskog jezika, što je stekla na zagrebačkoj XVI. gimnaziji i, paralelno, u Centru za strane jezike u Vodnikovoj ulici. Položila je državni stručni ispit za profesora španjolskog jezika i književnosti. Povremeno se bavi i prevoditeljskim radom.
Radi dodatnog stručno-pedagoškog usavršavanja godinu je dana boravila u Španjolskoj te je kasnije, u nas i u Španjolskoj, sudjelovala u stručnim seminarima namijenjenima nastavnicima španjolskog kao stranog jezika. Uspješan je nastavnik, pa su njeni učenici zauzimali visoka mjesta na srednjoškolskim natjecanjima iz poznavanja španjolskog jezika. Aktivno djeluje kao profesor-mentor u praktičnom izvođenju nastave metodike za studente hispanistike, član je Komisije za izbor srednjoškolskih udžbenika iz španjolskog jezika, autor je testova za školska natjecanja iz španjolskog jezika, asistira pri međunarodno priznatim ispitima iz poznavanja španjolskog jezika (DELE) u okviru zagrebačkog Instituta Cervantes. Aktivan je član Hrvatske udruge profesora španjolskog jezika (HUPŠ).
Nema navedenih objavljenih bilo stručnih bilo znanstvenih radova.
2. Pristupnica Ivana Lončar, rođena 1979. godine u Slavonskom Brodu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1997/98. upisala a u rujnu 2003. s prosječnom ocjenom 4,60 diplomirala četverogodišnji studij hispanistike (A1: španjolski, A2: komparativna književnost).
Tri godine radnog iskustva u direktnoj nastavi španjolskog jezika stekla je već tokom studija kao voditelj jezičnih tečajeva, počam od 2001. godine, u okviru Škole stranih jezika Studentskog centra u Zagrebu. Sada radi kao vanjski suradnik – pomoćnik urednika u izdavačkoj kući “Školska knjiga” gdje se bavi lekturom, korekturom i revizijom tekstova te problematikom otkupa autorskih prava vezanih za Španjolsku.
Dodatno se usavršavala pohađanjem stručnog seminara iz metodike španjolskog jezika i u radionici književnog prevođenja sa španjolskog jezika pri Društvu hrvatskih književnih prevodilaca. Kraće je vrijeme boravila u Španjolskoj.
Sa španjolskog je prevela tri manja književna djela – dva su prozna teksta pročitana na radiju, a drama je izvedena u kazalištu.
3. Pristupnica Silvana Luetić, rođena 1955. godine u Splitu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1974/75. upisala a 1978. diplomirala trogodišnji studij hispanistike (A: engleski, B: španjolski).
Ima ukupno 24 godine radnog iskustva koje je stekla radom u osnovnim školama, u gimnaziji i u Školi stranih jezika u Vodnikovoj ulici predavajući engleski i španjolski jezik. Direktnom nastavom španjolskog jezika pretežno i kontinuirano se bavi od 1994. godine u Centru za strane jezike u Vodnikovoj ulici gdje je i pročelnik za romansku jezičnu grupu te urednica udžbeničkih izdanja. U akademskoj godini 2002/03. i u tekućoj god. 2003/04., kao vanjski suradnik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vrlo uspješno i na opće zadovoljstvo slušačâ i kolegâ nastavnikâ održava cjelokupnu teorijsku i praktičnu nastavu iz kolegija Metodika nastave španjolskog jezika za studente III. odnosno IV. godine studija hispanistike.
Dodatno se stručno usavršavala studijskim boravcima te na specijaliziranim jezičnim tečajevima i seminarima o metodologiji nastave španjolskog kao stranog jezika organiziranima u Španjolskoj (u Madridu 1985, 1989, 1995; u Salamanki 2001.). Također je u zemlji i u inozemstvu (Pula, Opatija, Dubrovnik, Crikvenica, Zagreb, Beč, Milano, Firenca, Ancona, Budimpešta) aktivno sudjelovala na desetak seminara za stručno usavršavanje profesorâ stranih jezika.
Jedan je od pokretača – organizatora Hrvatske udruge profesora španjolskog jezika (HUPŠ) te član njenog Upravnog odbora. Također je idejni začetnik i koordinator ljetnog seminara za profesore španjolskog jezika koji je od 2001. već tri puta održan u Dubrovniku u suradnji Sveučilišta u Zagrebu, Centra za strane jezike, Veleposlanstva Španjolske u R.Hrvatskoj i Instituta Cervantes. U Centru za strane jezike priprema nastavne programe, ispitne materijale za mladež i odrasle te recenzira udžbenike. Član je komisije za provedbu takozvanih “posebnih” ispita (za provjeru pasivnog i aktivnog znanja jezika, za sudske tumače i sl.). Organizira i predsjedava ispitnom povjerenstvu pri međunarodno priznatim ispitima iz poznavanja španjolskog jezika (DELE) u okviru zagrebačkog Instituta Cervantes. Pri Ministarstvu prosvjete i športa R.Hrvatske, član je Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja srednjoškolaca iz poznavanja stranih jezika, te član ispitnog povjerenstva za profesore hrvatskog jezika u inozemstvu. Djeluje kao profesor-mentor i metodičar profesorima početnicima i studentima Filozofskog fakulteta. Povremeno se bavi prevođenjem stručnih tekstova.
Koatorica je dvaju udžbenika popraćenih radnim bilježnicama i kasetama “Piensa y Dílo en Espańol” knj. I, II (dva izd., Zagreb, “Školska knjiga” – Centar za strane jezike), koji su od Ministarstva prosvjete i športa RH preporučeni za nastavu španjolskog jezika u srednjim školama.
U 2003. godini Veleposlanstvo Španjolske u R.Hrvatskoj dodijelilo joj je priznanje “Espańa en Croacia” za učvršćivanje odnosa između Španjolske i Hrvatske.
4. Pristupnica Danka Singer, rođena 1960. godine u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1979/80. upisala a 1984. diplomirala četverogodišnji studij hispanistike (A1: španjolski, A2: engleski). Godine 1991. magistrirala je na anglistici s temom iz područja primijenjene lingvistike i metodike stranog jezika te obranila magistarski rad pod naslovom “Igra u nastavi stranog jezika kod djece mlađeg školskog uzrasta”.
Pristupnica ima ukupno 18 godina radnog iskustva. Nakon kratkog razdoblja rada u novinarstvu («Vjesnik», kulturna rubrika), od 1985. u stalnom je radnom odnosu u zagrebačkoj Školi za strane jezike «Sova» u Varšavskoj ulici gdje predaje engleski i španjolski jezik. U razdoblju 1994-2000. bila je pročelnik i mentor španjolske grupe, tj. osoba odgovorna za stručni rad, unapređenje nastave, organiziranje seminara i savjetovanja, izradu kontrolnih i završnih testova, nastavnih planova i programa te rad s profesorima-početnicima. Predavala je svim dobnim skupinama slušača s različitim razinama znanja te na tečajevima poslovnog jezika i za druge posebne namjene. Od godine 2000. predaje engleski jezik i na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu u svojstvu vanjskog suradnika s naslovnim zvanjem višeg predavača. U akademskoj godini 2002/03. bila je nastavnik-mentor studentima hispanistike prilikom školske prakse u okviru kolegija Metodika nastave španjolskog jezika.
Pristupnica se bavi lingvističkim istraživanjima (sociolingvistika, psiholingvistika, primijenjena lingvistika, metodika nastave stranih jezika, itd.). Na području hispanistike dodatno se stručno usavršavala slušanjem poslijediplomskog programa (Madrid, 1990-91. na Universidad Complutense) te aktivnim sudjelovanjem na brojnim seminarima, tečajevima i simpozijima: u Diplomatskoj školi u Madridu, 1993. (o španjolskom jeziku i književnosti); u Komori za industriju i trgovinu u Madridu, 1996. (gdje je stekla diplomu ispitivača međunarodnog ispita za poslovni španjolski jezik); za profesore španjolskog kao stranog jezika (Madrid 1994; Salamanca 2001, 2003; Dubrovnik 2001, 2003); Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku (2000, 2002, 2003), «Internet u nastavi stranih jezika» (1997), itd. Povremeno se bavi prevođenjem (književnih i stručnih tekstova za časopise i radio, kao turistički vodič, jezični savjetnik, itd.).
Član je Povjerenstva za udžbenike za španjolski jezik pri Ministarstvu prosvjete i športa R.Hrvatske. Recenzirala je četiri udžbenika španjolskog jezika. Aktivan je član Hrvatske udruge profesora španjolskog jezika (HUPŠ).
Među svojim radovima, pored prijevodâ (s engleskog i španjolskog), pristupnica je navela devet naslovâ objavljenih udžbenikâ engleskog jezika za osnovnu školu ili djecu školskog uzrasta kojih je autor, koautor odnosno prilagoditelj. Priloženi popis znanstvenih i/ili stručnih radova sadrži ukupno devet članaka (šest je objavljeno, a tri su prihvaćena za objavljivanje). Objavljeni članci su iz metodike učenja stranih jezika, primijenjene lingvistike, sociolingvistike i psiholingvistike, a uglavnom se odnose na engleski jezik.
5. Pristupnica Barbara Tartaglia, rođena 1968. godine u Splitu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1986/87. upisala a 1993. diplomirala četverogodišnji studij hispanistike (A1: engleski, A2: španjolski).
Od 1994. otkako radi kao profesorica engleskog i španjolskog jezika u školi stranih jezika “Svjetski jezici – Zagreb” u Varšavskoj ulici, stekla je ukupno desetak godina raznolikog radnog iskustva i povremenim, honorarnim ili prigodnim prevodilačkim radom za više poslodavaca (za španjolski bataljon UMPROFOR-a u Divuljama, kao turistički vodič, kao tajnica i prevoditeljica u Veleposlanstvu NR Kine u Zagrebu, kao učiteljica engleskog u dječjem vrtiću, kao recepcioner u ACI Marini Split, itd.). U školskoj godini 1997/98. Ministarstvo prosvjete i športa RH uputilo ju je u grad Punta Arenas (Čile) gdje je u tamošnjoj osnovnoj školi “República de Croacia” predavala hrvatski jezik i sudjelovala u organiziranju kulturnih aktivnosti hrvatskog iseljeništva. Aktivan je član Hrvatske udruge profesora španjolskog jezika (HUPŠ).
Nema objavljenih stručnih ili znanstvenih radova.
6. Pristupnica Maja Zovko, rođena 1975. godine u Sarajevu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1994/95. upisala a 1999. diplomirala četverogodišnji studij hispanistike (A1: njemački, A2: španjolski).
Nakon završetka studija predavala je njemački jezik u Školi stranih jezika Studentskog centra u Zagrebu, zatim u zagrebačkoj Školi za medicinske sestre i primalje, te kao profesorica u zagrebačkoj gimnaziji Lucijana Vranjanina. Od rujna 2001. do prosinca iste godine predavala je i španjolski jezik u Školi stranih jezika “Vita”. Tako je u razdoblju od 2000. do 2002. uspjela prikupiti nepune dvije godine radnog iskustva u nastavi stranih jezika.
Od jeseni 2002. godine, u Madridu na tamošnjem Universidad Autónoma, pohađa doktorski studij iz španjolske i hispanoameričke književnosti.
Dodatno se stručno usavršavala sudjelovanjem u Međunarodnoj radionici o španjolskoj i hispanoameričkoj književnosti (Dubrovnik, svibanj 1998), pohađanjem (u Escuela Oficial de Idiomas, Madrid – 2003.) triju seminara: o njemačko-španjolskom prevođenju; o umijeću pisanja na španjolskom; o didaktici španjolskog kao stranog jezika.
Nema objavljenih stručnih ili znanstvenih radova.
Na temelju gore navedenih podataka te osobnog poznavanja svih šest moliteljica, Stručno povjerenstvo je zaključilo da je riječ o iznimno kvalitetnim kandidatkinjama koje bi sve bile kadre zadovoljiti na radnome mjestu za koje se natječu. Međutim, imajući u vidu odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/2003. – članak 98, točka 6.) i ostalih relevantnih dokumenata, Povjerenstvo je utvrdilo da samo dvije pristupnice, tj. prof. Silvana Luetić i prof. mr.sc. Danka Singer, u potpunosti ispunjavaju i premašuju minimalne propisane uvjete.
Cijeneći i vrednujući obje potonje kandidatkinje te vodeći računa o sadašnjim potrebama Katedre za španjolski jezik, Stručno povjerenstvo je jednoglasno odlučilo Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predložiti da se u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za španjolski jezik, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, izabere prof. S i l v a n a L U E T I Ć.
U Zagrebu, 1. prosinca 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Karlo Budor, red.prof.
Mr.sc. Alica Knezović, viši lektor
Rudolf Kožljan, viši lektor u miru
Vijeće Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu je razmotrilo i podržalo ovaj Izvještaj na svojoj sjednici održanoj 2. prosinca 2003.
Pročelnik Odsjeka za romanistiku:
Dr.sc. Sanja Grahek, docent
Dr.sc.Živa Benčić-Primc, red.prof.
Dr.sc. Milenko Popović, red prof.
Dr.sc. Gadánji Károly, red prof.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o izboru doc.dr.sc. Natalije Vidmarović u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 9. prosinca 2002. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidatkinje za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za ruski jezik u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Stručno povjerenstvo podnosi ovo
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 24.prosinca 2002. za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora prijavila se jedna kandidatkinja, dr.sc. Natalija Vidmarović, docentica na Katedri za ruski jezik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz prijavu na natječaj kandidatkinja je priložila svu potrebnu dokumentaciju: životopis, izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, diplomu i domovnicu.
Životopis
Natalija Vidmarović rođena je 3. ožujka 1958. u Volkovysku, Bjelorusija. Srednju školu završila je u Kijevu 1975. Godine 1980. diplomirala je na Filološkom fakultetu Moskovskog državnog sveučilišta "M.V.Lomonosov" filologiju, mađarski jezik i književnost (1983. diploma je nostrificirana na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu). Godine 1982. udajom za hrvatskog državljanina preselila se u Hrvatsku, Zagreb i stekla hrvatsko državljanstvo. Majka je 20-godišnjeg sina Branimira.
Od dolaska u Zagreb do 1989. radila je u Kemijsko-tehnološkom i Građevinskom obrazovnom centru kao profesor ruskog i francuskog jezika. Godine 1987. diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ruski jezik i književnost kao prvi predmet i opću lingvistiku kao drugi. Godine 1989. obranila je magistarski rad iz ruskoga jezika pod naslovom Leksik “Slova o polku Igoreve”. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Pletenije sloves" u srednjovjekovnim slavenskim književnostima (s posebnim osvrtom na rusku književnost)" obranila je 1996. Upisana je u registar znanstvenih radnika pod brojem 173105.
Od g. 1989. zaposlena je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, najprije kao lektor za ruski jezik, a od g. 1994. kao viši lektor. Godine 1997. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za ruski jezik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti. Kao lektor predavala je pored jezičnih vježbi predmete Historijska gramatika ruskoga jezika i Kultura i civilizacija Rusije, a kasnije, kao docentica, i Analizu djela staroruske književnosti XI-XVI stoljeća. Sudjeluje u radu brojnih znanstvenih projekata i međunarodnih znanstvenih skupova. Aktivno se bavi leksikografskom i prevodilačkom djelatnošću. Godine 1997. boravila je mjesec dana radi znanstvenog usavršavanja na Debrecinskom Sveučilištu u Madžarskoj gdje se pod stručnim vodstvom prof.dr.sc Istvana Molnara bavila kompjutorskom fonetskom analizom srednjovjekovnih tekstova.
Član je Hrvatskog filološkog društva, Matice Hrvatske, Društva simultanih prevoditelja i Hrvatskog Društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja. Od 2002. obnaša dužnost Pročelnice Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.
Vlada ruskim, mađarskim, ukrajinskim, engleskim i francuskim jezikom.
I. ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST DO IZBORA U ZVANJE DOCENTA 1997.
1. Leksik "Slova o polku Igoreve". - Magistarski rad. Zagreb 1989.
2. "Pletenije sloves" u srednjovjekovnim slavenskim književnostima (s posebnim osvrtom na rusku književnost) - Doktorska disertacija. Zagreb 1996.
Znanstveni rad objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom ili u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći
1. "Исихазм и агиография” (“Hesihazam i hagiografija"). U: Filologija, Knj. 20-21, Zagreb 1992-1993., str. 489-501.
Znanstveni rad recenziran i objavljen u zborniku radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
1. "Madžarski književni utjecaj u pjesništvu Mate Meršića-Miloradića". U: Gradišćanski Hrvati: 1533-1983: zbornik. Društvo za suradnju s gradišćanskim Hrvatima i drugim hrvatskim narodnim manjinama u susjednim zemljama: Centar za istraživanje migracija, Zagreb, 1984, str. 149-154.
2. “К вопросу о звуковой стороне плетения словес"" ("O zvukovnoj strani "pletenija sloves"). U: V. Nemzetközi Szlavisztikai Napok. (Zbornik radova sa Međunarodnih slavističkih dana, održanih u Szombathelyu, Madžarska 27-28.5. 1994). II. kötet. Szerkeszti: Gadányi Károly. Szombathely 1996. str. 466-488.
3. "Словосложение в "плетении словес"" ("Složenice u "pleteniju sloves""). U: Slavica Quinqueecclesiensia sv. II. Urednici dr. Lendvai Endre i Hajzer Lajos, Университет им. Януса Паннониуса. Pécs 1996., str. 217-226.
Znanstveni rad u drugim časopisima
1. "Punoglasje i nepunoglasje u Slovu o polku Igoreve". U: - Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 25, Zagreb, 1990., str. 41-47.
2. “Sinonimijski nizovi u Slovu o polku Igoreve"). U: Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 26, Zagreb 1991., str. 27-35.
Sudjelovanje u radu znanstvenih projekata
1. Jezični dodiri u posrednom i neposrednom posuđivanju (voditelj Prof. dr. R.Filipović) g.1992.-1996.
2. Kontrastivno proučavanje hrvatskoga jezika prema stranim jezicima (voditelj Prof. dr. A.Menac) g. 1993. - 1996
3. Tropi i figure u hrvatskoj književnosti (voditeljice Prof. dr. Dunja Fališevac i Prof. dr. Živa Benčić) 1996-1997.
Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
1. Međunarodni slavistički dani, Szombathely, Mađarska, 27-28.V. 1994.
2. Russzisztika XX. - XX Debrecenski dani rusistike, Debrecin, Mađarska, 26-27. X. 1994.
3. Prvi hrvatski slavistički kongres, Pula, Hrvatska, 19-23. IX. 1995.
4. Teorija i praksa predavanja slavenskih jezika, Pečuh, Mađarska, 26-27. IV. 1996.
5. International Medieval Congress, Leeds, Velika Britanija, 8-11. VII. 1996.
6. Sv. Ivan Rilski i samostanska kultura u srednjovjekovnoj Europi, Sofija, Bugarska, 19-21. X. 1996.
7. Debreceni Filológiai Napok, Debrecen, Mađarska, 30-31. 1. 1997.
STRUČNA DJELATNOST
Članci
1. "Перевод медицинской терминологии" (Prijevod medicinske terminologije). U: Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije. Urednice: J.Mihaljević Djigunović i N.Pintarić. Hrvatsko društvo za primjenjenu lingvistiku. Zagreb 1995. str. 257-262.
Prikazi i recenzije
1. "Samostalnost razvoja jezika dokazuje se rječnikom, Deutch-burgenlandischkroatisch-kroatisches Wörterbuch - Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik, Eisenstadt-Zagreb, 1982". U: Matica, Zagreb 1982, 10, str. 35.
2. "László Kövágó: Kisebbség-Nemzetiség, Budapest, Kossuth könyvkiadó, 1977". U: Migracijske teme, Zagreb, 1/1985, br. 2, str. 123-124.
3. "Rudolf Joó: A Nyugat-Európai Kisebbségek Sajátosságai es Típusai, Akadémia Kiadó, Budapest, 1983". U: Migracijske teme, Zagreb, 1/1985, br. 2, str. 121-123.
4. "Filozofijsko istraživanje slavenskih jezika. Anto Knežević: Filozofija i slavenski jezici, Zagreb, 1988". U: Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 24, Zagreb 1989., str. 179-181.
5. "Russko-serbskohorvatskij slovar - Rusko-srpskohrvatski rečnik pod red. B. Stankovića, Moskva-Novi Sad, 1988". U: Strani jezici, god. XIX, br. 4, 1990, str. 240-241.
6. "Lingvistički temelji balkanskog modela svijeta T.V.Civjan: "Lingvističeskije osnovy balkanskoj modeli mira". Nauka, Moskva, 1990". U: Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 26, Zagreb 1991., str. 73-75.
Rječnici
1. Osmojezični enciklopedijski rječnik, glavni urednik Tomislav Ladan. JLZ "Miroslav Krleža". Zagreb 1987., sv. I. (ruski stupac) C216-C890; Č1 - Č198;D1658 - D2642; D2693 - D3683; sv. II. (ruski stupac) F, G, H, I, J, K.
Prijevodi knjiga
1. Sjaj ukrajinskih riznica (Katalog izložbe) Muzejsko-galerijski centar. Izdavač Muzejski prostor Jezuitski trg 4, Zagreb. 1989. Gl i odg. urednik Ante Sorić (prijevod teksta s ruskoga na hrvatski).
2. Hrvatska između rata i samostalnosti (prijevod na ruski zajedno s R. Venturinom i J. Užarevićem). Izdanje Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1991.
3. Vodič iz rata (prijevod na ruski zajedno s R. Venturinom, T. Fedorovsky i N.Možnik). NIP Glas Slavonije, 1991/1992.
4. Sustavna normalizacija tjelesne težine radi zdravlja. Dietpharm. Medicinsko-informativna služba. Zagreb 1994.
Književni prijevodi za časopis DHK “Most”, Zagreb
1. Dušanka Popović-Dorofejeva - Душанка Попович-Дорофеева, “На Ослином тропике” (Из романа “Как мы были счастливы”), 1983./3, стр. 59-62.
2. Vlatko Pavletić - Влатко Павлетич, “Поэт во всем, что создает: Матко Пеич”, 1983./4, стр. 22-32.
3. Pero Budak - Перо Будак “Маяк”, 1984./1-2, стр. 116-130.
4. Đorđe Zelmanović - Джордже Зелманович, “Нет равных в мире”, 1984./3, стр. 12-13.
5. Sunčana Škrinjarić - Сунчана Шкринярич, “Глава вторая, в которой зеленые резиновые туфли преследуют писателя”, 1985./1-2, стр. 52-57.
6. Cvjetko Milanja - Цветко Миланя, “Документ культурного и исторического существа”, 1985./3, стр. 33-38.
7. Cvjetko Milanja - Цветко Миланя, “О дискурсе военной литературы”, 1985./4, стр. 3-13.
8. Josip Vončina - Йосип Вончина, “Современная картина хорватского народного возрождения”, 1986./1, стр. 108-109.
9. Božidar Petrač - Божидар Петрач, “Восемь лет в Варшаве” Юлия Бенешича на польском языке”, 1986./1, стр. 118.
10. Cvjetko Milanja - Цветко Миланя, “Хорватская военна проза”, 1986./2, стр. 3-21.
11. Julian Kornhauzer - Юлиан Корнхаузер, “Спор вокруг ценности”, 1986./4, стр. 54-57.
12. Milan Đurčinov - Милан Джурчинов, “О возможностях и искушениях критики ценностей”,1986./4, стр. 58-61.
13. Aleksandar Flaker - Александр Флакер, “Хорватские видоизменения другого авангарда”, 1987./2, стр. 3-9.
14. Aleksandar Flaker - Александр Флакер, “Московская весна Крлежи”, 1987./2, стр. 10-14.
15. Dubravka Oraić - Дубравка Ораич, “Кросскультурный номадизм Йосипа Севера”, 1987./2, стр. 23-29.
16. Dubravka Ugrešić - Дубравка Угрешич, “Дай мне своего героя”, 1987./2, стр. 43-50.
17. Stjepan Čuić - Степан Чуич, “Портрет Сталина”, 1987./2, стр. 51-54.
18. Dubravka Oraić - Дубравка Ораич, “Крик Америки”, (11 pjesama), 1987./2, стр.76-82.
19. Nove knjige (prikazi) - Новые книги, (4 prikaza) 1983./3, стр. 81-84; (4 prikaza) 1983./4, стр. 99-102; (7 prikaza) 1984./1-2, стр. 151-158; (5 prikaza) 1984./4, стр. 82-88; (4 prikaza) 1985./1-2, стр. 57; 168-171; (5 prikaza) 1985./3, стр. 140-145; (3 prikaza) 1986./1, стр. 81-82; 84-86; (2 prikaza) 1986./2, стр. 91-93; (1 prikaz) 1986./4, стр. 70-71; (4 prikaza) 1986./5, стр. 98-100; 103-105; (2 prikaza) 1987./2, стр. 87-90.
II. IZVJEŠĆE O ZNANSTVENOJ I STRUČNOJ DJELATNOSTI NAKON IZBORA U ZVANJE DOCENTA 1997.
ZNANSTVENA DJELATNOST
Knjiga
1. “Священнобезмолвие” в древнерусской литературе. (“Sveta šutnja” u staroruskoj književnosti). FF Press. Zagreb 2003.
Urednica znanstvenoga zbornika
1. Studia Slavica Savariensia. Urednici Natalija Vidmarović i Károly Gadányi, Szombathely, Madžarska, Berzsenji Dániel Tanárképzö Föiskola, Szombathely, 1999.
Znanstveni rad objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom ili u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći
1. “Отражение исихастских идей в создании словесного образа святого” (“Odraz hesihastičkih ideja u stvaranju verbalne slike sveca”). U: Palaeobulgarica – Старобългаристика, Българска Академия на науките Кирило-Методиевски научен център, Sofija, Bugarska, 1998., 3., str. 51-66.
2. “Идеал красоты в древнерусской агиографии“ (“Ideal ljepote u staroruskoj hagiografiji”). U: Studia Slavica Savariensia. Urednik Gadánji Károly, Berzsenji Dániel Tanárképzö Föiskola, Szombathely, Madžarska, 1996/ 1-2 (časopis je izašao 1997.), str. 68-84.
3. "Особенности ритма в "Житии Сергия Радонежского""("Osobine ritma u "Žitiji Sergija Radonežskoga"). U Studia Slavica Savariensia. Urednici Natalija Vidmarović i Károly Gadányi, Szombathely, Madžarska, Berzsenji Dániel Tanárképzö Föiskola, Szombathely, 1999. str. 35-51.
4. “”Savršeno čovještvo” u staroruskoj hagiografskoj književnosti”. U: Književna smotra. Časopis za svjetsku književnost. Glavni urednik Dalibor Blažina. God. XXXIV, br. 123 (1). 2002., str. 45-52.
5. “Porijeklo hagiografskog emocionalno-ekspresivnog stila u staroruskoj književnosti”. U: Književna smotra. Časopis za svjetsku književnost. Glavni urednik Dalibor Blažina. God. XXXIV, br. 126 (4). 2002., str. 23-28.
6. “Оппозиция свет и тьма в древнерусских житиях” (“Opozicija svjetlost i tama u staroruskim žitijima”). Međunarodni zbornik “Svjetlost” i “boja” u slavenskim jezicima. Akademia Press. Melbourne (u tisku).
Znanstveni rad recenziran i objavljen u zborniku radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
1. “Семантическая адаптация адъективных англицизмов в русском, хорватском и венгерском языках“ (“Semantička adaptacija adjektivnih anglicizama u ruskom, hrvatskom i mađarskom jeziku”). U: Актуальные проблемы теоретической и прикладной лексикографии (Aktualni problemi teoretske i primjenjene leksikografije), Ivanovo, Ruska Federacija, Ivanovskij gosudarstvennyj Universitetet, “Junona”, 1997., str. 136-144.
2. “Мистико-аскетическая традиция исихазма накануне крещения Руси” (“Мistično-asketska tradicija hesihazma uoči pokrštavanja Rusije”). U: Studia Slavica Savariensia. Urednik Gadánji Károly, Berzsenji Dániel Tanárképzö Föiskola, Szombathely, Madžarska, 1-2. 2002., str. 312-325.
Sudjelovanje u radu znanstvenih projekata
1. Čovjek, prostor, vrijeme u hrvatskoj književnosti (voditeljica Prof. dr. Dunja Fališevac).
2. Općeslavenski lingvistički atlas i Europski lingvistički atlas (prevoditeljica, stručna suradnica i konzultantica) - (voditelj Akademik Dalibor Brozović).
Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima
1. Problemi dvojezične leksikografije. II. Međunarodna škola-seminar, Ivanovsko Državno Sveučilište. 25-27.09.1997. Ivanovo, Ruska federacija, Ivanovo, Ruska Federacija 1997.
2. International Medieval Congress. University of Leeds. 14.-17.07. 1997. Leeds. Great Britain.
3. Szlavisztika XXIV. Debreceni Filologiai Napok. 29.-30.01.1998. Debrecen, Madžarska.
4. VI. Međunarodni slavistički dani. 29-30.5.1998. Szombathely, Madžarska.
5. “Язык. Культура. Словари“ (“Jezik. Kultura. Rječnici”). IV. Međunarodna škola-seminar. 10-12. 09. 2001. Ivanovo, Ruska Federacija.
6. VII. Međunarodni slavistički dani. 23-24.5.2002. Szombathely, Madžarska.
Citiranost radova
Radovi dr.sc. Natalije Vidmarović citirani su u knjizi: Sambunjak; S. Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskog. Demetra, Zagreb 1998. i članku Medarić-Kovačić, M. “Владимир Набоков в русле орнаментальной прозы” (“Vladimir Nabokov u ornamentalnoj prozi”. U: Revue des etudes slaves. Paris 2000.
STRUČNA DJELATNOST
Članci
1. “Novo o starom”, U: Književna smotra. Časopis za svjetsku književnost. Glavni urednik Dalibor Blažina. God. XXXIII, br. 119 (1). 2001., str. 109-114.
2. “Проблемы представления иностранных имен и названий в хорватской лексикографии" (“Problemi predstavljanja stranih imena i naziva u hrvatskoj leksikografiji“). U: “Язык. Культура. Словари“ (“Jezik. Kultura. Rječnici”). Materijali IV. Međunarodne škole-seminara. 10-12. rujna 2001. Izdavački centar “Junona”, Ivanovo, str. 96-98.
Komentari i bilješke
1. “Slovo o Zakonu i Milosti”. Komentari. U: Slovo o Vojni Igorevoj. Vrhovi svjetske književnosti. Glavni urednici Vlatko Pavletić i Milivoj Solar. Školska knjiga, Zagreb 1999., str 9-47.
2. “Zadonščina”. Bilješke. U: Slovo o Vojni Igorevoj. Vrhovi svjetske književnosti. Glavni urednici Vlatko Pavletić i Milivoj Solar. Školska knjiga, Zagreb 1999., str. 125-155.
Rječnici, leksikoni i enciklopedije
1. Osmojezični enciklopedijski rječnik, glavni urednik Tomislav Ladan. HLZ "Miroslav Krleža". Zagreb 2000., sv. III. (ruski stupac) L-Na.., sv. IV. Zagreb 2002 (ruski stupac) Ne-O.
2. Natuknice o bjeloruskim književnicima (P.Brouka, J.Brylj, C.Gartny, J.Kolas, J.Kupala, K.Krapiva, A.Kuljašov i dr.) za Hrvatsku opću enciklopediju, sv. 1, 2, Zagreb, HLZ 2000.
3. Natuknice (Ajni, M.Auezov, A.Aleksandrovič,F.Baguševič, C.Gartny, M.Zarecki, Povijest minulih godina; J.Kupala, J.Kolas, Abaj Kunanbajev, M.Džalilj, Z.Bjadulja, Č.Ajtmatov, Ju. Ritheu, R.Hamzatov, P.Brouka, G.Ibragimov, Žitije protopopa Avvakuma) za Leksikon slavenskih književnosti, Školska knjiga, Zagreb 2000.
Prijevodi
1. “Slovo o Zakonu i Milosti” (zajedno s R.Venturinom i Josipom Užarevićem) U: Slovo o Vojni Igorevoj. Vrhovi svjetske književnosti. Glavni urednici Vlatko Pavletić i Milivoj Solar. Školska knjiga, Zagreb 1999., str 9-47. (prijevod sa staroruskog na hrvatski).
2. Edo Murtić. (Katalog izložbe). Izdanje galerije “Klovićevi dvori” Zagreb 2002. (prijevod s hrvatskog na ruski).
3. Slikari ispred svoga vremena (Katalog izložbe) Izdanje galerije “Klovićevi dvori”. Zagreb 2002. (prijevod s ruskog na hrvatski)
Sudjelovanje na međunarodnim stručnim skupovima
1. Svijetski forum diplomanata ruskih visokoškolskih ustanova. Sekcijska sjednica «Ruski jezik u zemljama svijeta». 12-15.05. Moskva, 2003.
Prikaz i ocjena znanstvenih radova objavljenih nakon izbora u zvanje docentice
Analizirajući znanstvene radove dr.sc. Natalije Vidmarović, koji su nastali nakon njezina izbora u znanstveno-nastavno zvanje docentice, u ovom čemo se izvješću ograničiti na prikaz nekih njezinih važnijih djela objavljenih nakon zadnjega izbora. Znanstveni interesi kandidatkinje vezani su prvenstveno za teme slavenskog srednjovjekovlja: podrijetlo i posebnosti stila “pletenija sloves” i utjecaj hesihazma na srednjovjekovne slavenske književnosti. Obje su teme izuzetno složene, a što se druge tiče, ona je vrlo slabo zastupljena u znanstvenoj literaturi pa se stoga radovi Natalije Vidmarović u nekom smislu mogu smatrati pionirskima.
Najprije ćemo se osvrnuti na knjigu “Svjaščennobezmolvije” v drevnerusskoj literature (hrv.: “Sveta šutnja” u staroruskoj književnosti). Knjiga obrađuje zahtjevnu temu, budući da iziskuje interdisciplinarni pristup i dobro poznavanje ne samo filološke problematike (srednjovjekovne bizantske i ruske književnosti, teorije književnosti, lingvističke teorije) nego i dubok uvid u filozofska i kulturna postignuća rečenoga razdoblja. Tema, koju je izabrala Natalija Vidmarović, unatrag posljednja dva desetljeća izuzetno se rijetko obrađivala (s izuzetkom filozofskih istraživanja), dok se u povijesti i teoriji književnosti kao i u lingvistici uglavnom zaobilazila (pojedini znanstvenici ili su odlučno negirali bilo kakav utjecaj “svete šutnje” na starorusku i općenito slavensku književnost ili su ga strogo ograničavali na književnu produkciju 14. i 15. stoljeća). Rad Natalije Vidmarović u tom je smislu inovativan jer nudi posve nov pristup problematici “svete šutnje”. U prvom poglavlju “Bizantski korijeni svete šutnje” autorica analizira teoriju i praksu te složene pojave, njen dubok utjecaj na kulturu i umjetnost, pa tako i na književnost bizantskog društva. Analizirajući prvenstveno radove kršćanskih apologeta, književnika i filozofa, Natalija Vidmarović iznosi tezu o “svetoj šutnji” kao svojevrsnom svjetonazoru staroruskih hagiografa i kao polazišnoj točki u razumijevanju hagiografije kao žanra. Ta je teza vrlo koncizno i sustavno prikazana u drugom dijelu knjige koji nosi naslov “Put svete šutnje”. Svoju argumentaciju Natalija Vidmarović potkrepljuje ne samo brojnim primjerima iz straroruskih i općenito slavenskih hagiografija nego i povlačenjem paralela i uočavanjem razlika u zapadnoj i istočnoj hagiografskoj tradiciji. Time njezina argumentacija dobiva dodatnu težinu. U trećem se dijelu knjige daje krajnje pomna i akribična jezična analiza hagiografija. Potrebno je spomenuti i priloge koji se temelje na zvukovnoj analizi pojedinih tekstova. Analiza je vršena pomoću računala uz korištenje najsuvremenijih znanstvenih metoda i uz konzultacije s vrhunskim stručnjacima iz područja fonetske analize. Uzevši u cjelini, knjiga Natalije Vidmarović vrijedan je znanstveni doprinos proučavanju srednjovjekovne književnosti, jezika i kulture. Napisana je na ruskom jeziku, što je posve opravdano s obzirom na to da bi prijevod brojnih primjera sa staroruskog i crkvenoslavenskog jezika na hrvatski zahtijevao uvođenje kompliciranog sustava transkripcije.
Problemima prikazivanja čovjeka u srednjovjekovnoj književnosti, prije svega ruskoj, posvećen je članak “”Savršeno čovještvo” u staroruskoj hagiografskoj književnosti”. U njemu kandidatkinja pomno razmatra problem viđenja čovjeka u srednjovjekovnoj antropologiji, utemeljenoj po njezinu mišljenju na učenju o čovjeku ranokršćanskih apologeta. To je svakako korak naprijed u usporedbi s viđenjem čovjeka koje su nudili istraživači srednjovjekovne književnosti i jezika poput Lihačeva, Gudzija, Eremina, Kožina i dr. Kandidatkinja, naime, pored već opisanog u ruskoj književnoj znanosti “ljetopisnog lika” nudi na uvid i detaljno analizira i bitno drugačiji “hagiografski lik”. Dokaz da je potonji izvršio nezanemariv utjecaj na kasniju rusku književnu produkciju Natalija Vidmarović podastire u članku “Идеал красоты в древнерусской агиографии“ (“Ideal ljepote u staroruskoj hagiografiji”). Kandidatkinja osim što opširno analizira ideal “hagiografskoga čovjeka”, koji su ispovijedali srednjovjekovni književnici, upozorava i na specifičnosti u njihovu shvaćanju ljepote kako čovjeka, tako i stvarnosti. U tom smislu se u članku na nov način tumače ne samo antropološke nego i prostorno-vremenske kategorije.
Književno-povijesna istraživanja Natalije Vidmarović tijesno su povezana s jezičnim istraživanjima. Jezičnom se problematikom Natalija Vidmarović bavi u radu "Особенности ритма в "Житии Сергия Радонежского""("Osobine ritma u "Žitiju Sergija Radonežskoga"). Većina srednjovjekovnih tekstova pisana je ritmičkom prozom. Iako postoji velik broj radova, koji pokušavaju pronaći zakonitosti stvaranja ritma u srednjovjekovnom djelu, za mnoge istraživače taj zadatak još uvijek ostaje kamen spoticanja. Ovaj se članak u analizi ritmičke organizacije jednoga od najzanimljivijih žitija ruske književnosti usredotočuje ponajviše na inače relativno rijetke slučajeve izosilabizma. Dr. sc. N. Vidmarović uočava, naime, tendenciju staroruskih hagiografa da ciljano koriste izosilabizam samo u strogo određenim dijelovima teksta. Riječ je o onim dijelovima u kojima hagiograf nastoji prikriti mistični podtekst skrećući pozornost čitatelja/ slušatelja na površinsku, dekorativnu stranu teksta. “Neposvećeni” čitatelji/ slušatelji u tom slučaju percpiraju samo površinsku stranu teksta, koja se odlikuje blagozvučnošću i ljepotom. Istodobno za takvu publiku sadržajni aspekt teksta ostaje prikriven. S druge pak strane, za “posvećenu”, znalačku publiku ta vanjska dekoracija, tj. izosilabizam služi kao svojevrstan signal za postojanje još jednog, skrivenog podteksta, tj. dubinskog značenja. Tezu o korištenju izosilabizma upravo na taj način dr. Vidmarović potkrepljuje brojnim primjerima.
U prethodnom članku kao i u člancima “Отражение исихастских идей в создании словесного образа святого” (“Odraz hesihastičkih ideja u stvaranju verbalne slike sveca”) i “Porijeklo hagiografskog emocionalno-ekspresivnog stila u staroruskoj književnosti” dr. sc. N. Vidmarović nadovezuje se na svoja dugogodišnja istraživanja fenomena «pletenija sloves». U svojim novijim istraživanjima kandidatkinja postavlja pitanje utjecaja pretkršćanske poganske umjetnosti i pjesništva skalda na nastanak toga stila u slavenskim književnostima. Autorica k tome iznosi tezu o mogućem postojanju dvaju razdoblja u razvoju stila «pletenija sloves» na slavenskome tlu.
U svojem posljednjem članku “Opozicija: svijetlost i tama u staroruskim žitijima” (recenziranom i prihvaćenom za tisak u međunarodnom zborniku “Svijetlost” i “boja” u slavenskim jezicima. Akademia Press. Melbourne, o čemu je autorica priložila i potvrdu glavnog urednika zbornika) autorica polemizira s općeprihvaćenim mišljenjem medijevalista o “bezbojnosti” srednjovjekovne ruske književnosti i o opoziciji svijetlost-tama kao o stereotipnoj pozitivno-negativnoj dihotomiji. Razmatrajući najnezanimljiviju, doduše samo na prvi pogled, podvrstu staroruskih hagiografija, takozvana žitija “svetaca-prepodobnika”, Natalija Vidmarović dokazuje da je takva ahromatičnost bila rezultat svjesnog izbora hagiografa, a ne njegove “neosjetljivosti” na boje. Istodobno ona pokazuje da opozicija “svjetlost – tama” i po nekoliko puta u istom tekstu može promijeniti značenje svojih polova (sa plusa na minus i obrnuto). Time autorica još jednom skreće pozornost na činjenicu da interpretaciji takozvanih “klišeja” treba pristupiti s velikom mjerom opreza.
Stručna djelatnost
Kandidatkinja je objavila 11 stručnih radova (4 nakon izbora u zvanje docenta) i veći broj natuknica za Hrvatsku opću enciklopediju i Leksikon slavenskih književnosti. Posebno treba izdvojiti rad na izradi ruskoga stupca Osmojezičnog enciklopedijskog rječnika HLZ "Miroslav Krleža" (glavni urednik prof. Tomislav Ladan), za koji je kandidatkinja prevela više od 12 000 leksičkih jedinica. Valja također upozoriti i na njezin izuzetno plodan i uspješan prevodilački rad: Natalija Vidmarović prevela je 3 knjige i 3 kataloga za izložbe te veći broj članaka, pripovjedaka, pjesama i sl.. Među prijevodima posebno se ističe prijevod “Slova o Zakonu i Milosti” (zajedno s R.Venturinom i Josipom Užarevićem) zbog izuzetne složenosti jezika i tematike.
Kandidatkinja je također prevoditelj Ureda Predsjednika Republike Hrvatske i Državnog Protokola.
Nastavna djelatnost
Kandidatkinja predaje predmete: Historijska gramatika ruskog jezika, Kultura i civilizacija Rusije i Analiza djela stare ruske književnosti XI-XVI st. Kolegij Analiza djela stare ruske književnosti XI-XVI st. Natalija Vidmarović samostalno je osmislila i uvela u program studija ruskoga jezika i književnosti znatno podignuvši time kvalitetu nastave. Za studente navedenoga kolegija predviđena je kao udžbenik i knjiga dr.sc.Natalije Vidmarović “Sveta šutnja” u staroruskoj književnosti.
Kandidatkinja je ozbiljno posvećena i mentorskom radu: pod njezinim vodstvom napisan je i obranjen 21 diplomski rad. Dvije njezine diplomantice - Arijana Herceg i Dubravka Đuračić dobitnice su nagrade “Josip Badalić”, a diplomski rad Arijane Herceg pod naslovom “Biblijski motivi u romanima L.Tolstoja i F.Dostojevskoga” objavljen je u časopisu “Književna smotra” br. 92-94. 1994. Pod njezinim mentorstvom pišu se i dva magistarska rada, i to postdiplomantice Branke Mrzić na temu prisutnosti staroruske književne tradicije u ruskoj književnosti 20. stoljeća i postdiplomantice Nevenke Borjan na temu nacionalnog stereotipa i nacionalnog karaktera.
Mišljenje i prijedlog
Dr.sc. Natalija Vidmarović objavila je ukupno 1 knjigu i 14 znanstvenih radova, od kojih je 7 objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom ili u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći, a 5 u zborniku radova s međunarodnoga znanstvenog skupa.
Od posljednjega izbora objavila je 1 knjigu i 8 znanstvenih radova, od kojih je 6 objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom ili u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći, a 2 u zborniku radova s međunarodnoga znanstvenog skupa. Znanstveni rezultati dr. sc. Natalije Vidmarović temelje se na dugogodišnjem istraživanju izvorne srednjovjekovne građe. Uzevši u cjelini, njezino se bavljenje tom građom odlikuje upornim traženjem i uspješnim pronalaženjem novih pristupa. U većini svojih radova dr. sc. Natalija Vidmarović pokazuje veliko umijeće u radu s tekstom koje najčešće rezultira uočavanjem dosada nezapaženih aspekata tekstualne strukture (recimo, spoznajnih funkcija izosilabizma, za koji se nerijetko tvrdilo da ima isključivo dekorativnu ulogu). Valja također istaknuti interdisciplinarnost njezina pristupa jer pri analizi književnoga teksta ona uvijek uzima u obzir i spoznajne rezultate drugih disciplina, prije svega filozofije, teologije, antropologije, ikonografije i sl.
Dr. sc. Natalija Vidmarović sudjeluje u radu znanstvenog projekta Čovjek, prostor, vrijeme u hrvatskoj književnosti (voditeljica Prof. dr. Dunja Fališevac), a angažirana je i kao prevoditeljica, stručna suradnica i konzultantica na projektu Općeslavenski lingvistički atlas i Europski lingvistički atlas (voditelj Akademik Dalibor Brozović).
Urednica je jednoga međunarodnog zbornika,zajedno s prof.dr. sc. Karolyem Gadanyi (Studia Slavica Savariensia. Urednici Natalija Vidmarović i Károly Gadányi, Szombathely, Madžarska, Berzsenji Dániel Tanárképzö Föiskola, Szombathely, 1999.)
Sudjelovala je na 13 međunarodnih znanstvenih skupova (na 6 nakon zadnjega izbora), a svojim je prevodilačkim radom doprinijela i popularizaciji i afirmaciji hrvatske književnosti i kulture u svijetu. Pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti vodi sve oblike nastave i nositeljica je triju kolegija od kojih je jedan uvela i osmislila upravo zato da bi unaprijedila nastavu. Pod njezinim je mentorstvom izrađen 21 diplomski rad, a 2 magistarska rada su u izradi.
Iz svega navedenoga proizlazi da dr.sc. Natalija Vidmarović u potpunosti zadovoljava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Svojim znanstvenim radom ispunila je uvjete čl. 42 st. 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. Istodobno svojim nastavničkim radom te uključenošću u sve važne aktivnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti u potpunosti udovoljava uvjetima čl. 74 st. 2. Zakona o visokim učilištima te uvjetima koje propisuje Rektorski zbor visokih učilišta Republike Hrvatske.
U skladu s rečenim stručno povjerenstvo predlaže da se dr.sc. Natalija Vidmarović izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za ruski jezik u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc.Živa Benčić-Primc, red.prof.
Dr.sc. Milenko Popović, red prof.
Dr.sc. Gadánji Károly, red prof.
U Zagrebu, 01.12. 2003.
Dr. sc. Živa Benčić-Primc, red. prof
Dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof.
Dr. sc. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ponovnom izboru prof. dr. sc. Josipa Užarevića u znanstveno-nastavno zvanje
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 10. studenoga 2003. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Stručno povjerenstvo podnosi ovo
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 25. studenoga 2003. godine prijavio se jedan kandidat, dr. sc. Josip Užarević, redoviti profesor na Katedri za rusku književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz prijavu na natječaj kandidat je priložio svu potrebnu dokumentaciju: životopis, izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, diplomu i domovnicu.
Životopis
Josip Užarević rođen je 11. siječnja 1953. u Gundincima, gimnaziju je završio u Slav. Brodu, studij slavistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu završio postdiplomski studij - smjer književnosti i 1981. obranio magistarski rad Bit i samosvojnost lirike Borisa Pasternaka, a na Sveučilištu u Zagrebu stekao je i naslov doktora znanosti 1988., na temelju obranjene disertacije Kompozicija lirske pjesme (na korpusu lirike O. Mandeljštama i B. Pasternaka). Godine 1989. izabran je dr. sc. Josip Užarević u znanstvenoistraživačko zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje filologije, a 1990. za docenta za rusku književnost pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Godine 1992. izabran je za višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje filologije, te upisan u registar istraživača pod matičnim brojem 63952. Godine 1993. izabran je za izvanrednog, a 1998. za redovitoga profesora ruske književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Sudjelovao je na brojnim inozemnim i domaćim znanstvenim skupovima, vodio je projekt Leksikon slavenskih književnosti: pisci i djela, a sada je glavni istraživač na projektu Romantizam: formiranje modernoga subjekta i europska ideja. Osobito mjesto u Užarevićevoj stručnoj biografiji zauzima urednička djelatnost: bio je dugogodišnji glavni i odgovorni urednik časopisa za svjetsku književnost «Književna smotra»; pokrenuo je Biblioteku «Književna smotra»; bio je jedan od urednika izdavačkoga pothvata Hrvatska književnost u 100 knjiga (Vinkovci, 1997-2001); uredio je nekoliko knjiga u «Alfinoj» biblioteci Scientiae et artes; jedan je od izvršnih urednika Leksikona stranih pisaca (Zagreb, 2001) te član uređivačkoga odbora Vrhova svjetske književnosti.
I. ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST DO IZBORA U REDOVITOGA PROFESORA 1998.
Knjige
1. Ruska književnost u hrvatskim književnim časopisima 1917-1945. Deskriptivna bibliografija, Croatica - bibliografije 28/29, Zagreb, 1982, str. 1-299. (Zajedno s I. Lukšić)
2. Književnost, jezik, paradoks, Revija, Osijek 1990, str. 1-258.
3. Kompozicija lirske pjesme (O. Mandeljštam I B. Pasternak), ZZK, Zagreb, 1991, str. 1-243.
4. Ruska književnost u hrvatskim književnim časopisima 1945-1997. Deskriptivna bibliografija, HFD, Zagreb, 1992, str. 1-381. (Zajedno s I. Lukšić)
Urednik znanstvenoga zbornika
1. Trag razlika. Čitanja suvremene hrvatske književne teorije, MD / HUDHZ, Zagreb 1995, str. 1-381. (Ur. zajedno s Vladimirom Bitijem i Nenadom Ivićem.)
Znanstveni rad u knjizi
1. Inkompatibilnost; u: Pojmovnik ruske avangarde 2, GZH - Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (dalje ZZK), Zagreb, 1984, str. 41-65.
2. Pjesništvo pamćenja, težine i nježnosti; u: Osip Mandeljštam, Pjesme i eseji, GZH, Zagreb, 1989, str. 7-21.
3. Boris Pasternak: život iznad barijera; u: Olga Ivinska, Talac vječnosti, Zagreb, Liber,
4. Lirski paradoks; u: D. Ugrešić, A. Flaker (ur.), Pojmovnik ruske avangarde 7, Zagreb, GZH / ZZK, 1990, str. 21-40.
5. Lirski ciklus; u: D. Ugrešić, A. Flaker (ur.), Pojmovnik ruske avangarde 8, Zagreb, GZH / ZZK, 1990, str. 109-118.
6. Florenski / Mandeljštam; u: D. Ugrešić, A. Flaker (ur.), Pojmovnik ruske avangarde 9, Zagreb, ZZK, 1993, str. 59-75.
7. Pavel Florenskij i problema illjuzij; u: Svjaščennik Pavel Florenskij: Osvoenie nasledija, Pomovskij i partnery, Moskva, 1994, str. 104-121.
8. Tropi i jezik. Zapažanja o metafori, metonmiji i sinegdohi; u: Ž. Benčić i D. Fališevac (ur), Tropi i figure, Zagreb, ZZK, 1995, str. 105-112.
9. Pavel Florenskij i Osip Mandel'štam; u: Postsimvolizm kak javlenie kul'tury, RGGU, Moskva, 1995, str. 28-38.
10. Znanost o književnosti i teorija interpretacije; u: V. Biti, N. Ivić, J. Užarević (ur.), Trag i razlika, MD / HUDHZ, Zagreb, 1995, str. 13-37.
11. Igra čarobnim zrcalom: vizualni kod dvadesetoga stoljeća; u: Ž. Benčić, A. Flaker (ur.), Ludizam, ZZK / Slon, Zagreb, 1996, str. 57-63.
12. Jedan život – dvije autobiografije. Problem «genija» u autobiografskoj prozi B. Pasternaka; u: M. Medarić (ur.), Autotematizacija u književnosti, ZZK, Zagreb, 1996, str. 173-184.
13. Der Urzustand (Über Mikroessay bei Danijel Dragojević); u: Diskurs der Schwelle. Aspekte der kroatischen Gegenwartslitaratur (Hrsg. Dagmar Burkhart, Vladimir Biti), Peter Land, Frankfurt am Main, Berlin, Bern, New York, Paris, Wien, 1996, str. 115-140.
14. Prostorno kodiranje vrijednosti. Tijelo i prostor; u: Hijerarhija (ur. Magdalena Medarić), ZZK, Zagreb, 1997, str. 19-27.
15. Pjesništvo Sergeja Jesenjina; u: Sergej Jesenjin, Pjesme, Konzor, Zagreb, 1997, str. 5-14.
Znastveni rad objavljen u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama
1. Nesovmestimost', "Russian Literature", XXIII (1988), str. 185-200.
2. Liričeskij paradoks, "Russian Literature", XXIX (1991), str. 123-140.
Znanstveni rad objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom ili u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći
1. Sintaksne i kompozicijske odlike lirike Borisa Pasternaka, Književna smotra, Zagreb, 1980, br. 40, str. 64-72.
2. Problem poezije-spužve i struktura zbilje u lirici Borisa Pasternaka, "Umjetnost riječi", Zagreb, 1981, izvanredni svezak, str. 273-280.
3. O nekim aspektima Lotmanove semiotike, Književna smotra, Zagreb, 1982, br. 47-48, str. 28-42.
4. O. Mandeljštam i B. Pasternak: dvije nesanice, KS, Zagreb, 1985, br. 57-58, str. 115-123.
5. "Umjetnost riječi": književnost i jezik, UR, Zagreb, 1986, br. 4, str. 289-231.
6. Problemi teorije kompozicije. A. Povijest pojma, Umjetnost riječi, Zagreb, 1989, br. 2-3, str. 165-182.
7. Problemi teorije kompozicije. B. Fenomenologija kompozicijskih aspekata lirske pjesme, Umjetnost riječi, Zagreb, 1989, br. 4, str. 259-300.
8. K probleme liričeskogo sub"kta v lirike Borisa Pasternaka, "Studia Filologiczne", zeszyt 31 (12). Poetika Pasternaka, Zeszyty Naukowe Wyzszej Szkoli Pedagogicznej w Bydgoszczy, Bydgoszcz, 1990, str. 23-35.
9. Kompozicijsko značenje smrti u lirici O. Mandeljštama i B. Pasternaka, Književna smotra, Zagreb,1989,br. 73-76, str. 31-46.
10. Nieprzystalalnosć, "Pamiątnik Literacki", rozcnik LXXXI, zeszyt 3, Wroclaw - Warszawa - Kraków, 1990, str. 285-198.
11. Prema teoriji pjesničkoga prevođenja, Književna smotra, Zagreb, 1994, br. 91, str. 90-97.
12. Struktura Očenaša, Književna smotra, Zagreb, 1994, br. 92-94, str. 84-91.
13. Zrcalna kompozicija, Umjetnost riječi, Zagreb, 1995, br. 2, str. 95-104.
14. Drvo i čelik (O lirskome subjektu Jesenjinova pjesništva), Književna smotra, Zagreb, 1996, br. 100, str. 90-100.
15. Problem poetske funkcije, Umjetnost riječi, Zagreb, 1997, br. 1-2, str. 73-85.
16. San i java Borisa Pasternaka (Zapažanja o pjesmi San), Književna smotra, Zagreb, 1995, br. 98
(4), str. 45-46.
Znanstveni rad u drugim časopisima
1. Organizacija prostora i vremena u lirici Borisa Pasternaka, "Dometi", Rijeka, 1981,
br. 6, str. 53-64.
2. Antinomije i paradoksi, "Dometi", Rijeka, 1983, br. 5-6, str. 11-22.
3. Muško i žensko načelo u lirici: Marina Cvetajeva i Boris Pasternak, "Žena", Zagreb,1986,br. 2-3, str. 78-90.
4. Svijet i oblik, "Filozofska istraživanja", Zagreb, 1987, br. l (20), str. 117-119.
5. Lirsko Nad-Ja i/ili lirski "paradoks", "Filozofska istraživanja", Zagreb, 1987, br. 4 (23), str. 1177-1187.
6. World and Form, "Synthesis Philosophica", Zagreb, vol. 3 fasc. l, 1988, pp. 105-110.
7. O stihu, "Radovi Zavoda za slavensku filologiju", Zagreb, 1988, vol. 23, str. 47-52.
8. Kompozicijski aspekti lirike O. Mandeljštama i B. Pasternaka, "Radovi Zavoda za slavensku filologiju", Zagreb, 1989, vol. 24, str. 97-152.
9. Vladimir Vidrić: Pejzaž I (Interpretacijska polemika), "Zrcalo", Zagreb, 1991, br. l, str. 133-146.
10. Aristotelova iluzija. Prilog fenomenologiji percepcije, "Filozofska istraživanja", Zagreb, 1992, sv. 3, br. 46, str. 691-706.
11. Pismo i smjer, "Suvremena lingvistika", Zagreb, 1992, sv. 2, br. 34, 309-330.
12. Zapažanja o kompoziciji Slova o polku Igoreve, "Filologija", Zagreb, 1992-1993, knjiga 20-21, str. 477-486.
13. Igra čarobni zrcalom: vizualni kod dvadesetoga stoljeća, "Republika", Zagreb, 1994, br. 90, str. 97-102.
14. Prvo stanje. O mikroeseju Danijela Dragojevića, "Quroum", Zagreb, 1995, br. 4, str. 79-102.
15. Treće oči ili o granicama vizualnosti, "Medijska istraživanja", Zagreb, 1995, br. 2, str. 219-226.
16. Vizualnost Vidrićeve lirike, "Republika", Zagreb, 1996, br. 5-6, str. 106-122.
Projekti
Jedan od pokretača projekta Leksikon slavenskih književnosti: pisci i djela, a ujedno glavni istraživač na tome projektu.
Godinama suradnik na projektu Pojmovnik ruske avangarde i Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća. U sklopu Zagrebačkoga pojmovnika kulture 20. stoljeća organizirao u Zagrebu, zajedno s Aleksandrom Flakerom, međunarodno savjetovanje na temu Vizualnost (1995).
Surađivao na ovim projektima: Tropi i figure (glavne istraživačice Živa Benčić i Dunja Fališevac), Autotematizacija u književnosti (voditeljica Magdalena Medarić), Umjetnost riječi - A szo muveszete (zbornik zajedničkih radova slavističkih katedara Sveučilišta u Szombathelyu i Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu).
Bio jedan od voditelja (uz Nenada Ivića i Vladimira Bitija) radionice Suvremena teorijska misao (1993-1995; u okviru djelatnosti Hrvatskoga udruženja za humanističke i društvene znanosti).
Znanstveni skupovi
- Međunarodni: Redovito sudjelovao na međunarodnim skupovima koji su se od 1982. svake godine organizirali u okviru projekata Ruska avangarda te Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća (1993. - Totalitarizam; 1994. - Ludizam; 1995. - Vizualnost; 1996. - Visoko/Nisko; 1997 .- Mistifikacija/Parodija/Plagijat).
Sudjelovao na Prvome hrvatskom slavističkom kongresu (Pula, 19.-23.9. 1995.), na međunarodnom simpoziju Kul'tura v period krizisa i aktual'nye zadači gumanitarnyh nauk (Moskva, 1992), na međunarodnome kongresu "100 let R.O. Jakobsonu", (Moskva, 1996). te na međunarodnome savjetovanju održanom u čast P. Florenskoga (Bergamo, 1989).
- Domaći: "Badalićevi dani" (1993. godine u Križu skup na temu Hrvatski prijevodi ruskog pjesništva).
STRUČNA DJELATNOST
Ogledi, bibliografije, prikazi, recenzije, intervjui
1. Prilog teoriji vica, "Književna smotra" (dalje KS), Zagreb, 1978, br. 30, str. 93-96.
2. 7. Pjesništvo pamćenja, težine i nježnosti, KS, Zagreb, 1985, br. 57-58, str. 5-8. (S F. Cacanom)
1. V. J. Propp: Problemi komizma i smijeha, KS, Zagreb, 1979, str. 81-84.
2. Dostojevski u hrvatskim književnim časopisima 1917- 1945, KS, Zagreb, 1981, br. 43-44, str. 137-155.
3. Poetika antinomija (Jakov Golosovker: Dostojevski i Kant, prevela Lidija Subotin, Grafos, Beograd, 1983), "Oko", Zagreb, 1983, br. 295, 7-21. srpnja str. 22.
4. Lotmanovi komentari "Jevgenija Onjegina", KS, Zagreb, 1983, br. 50, str. 131-135.
5. Pojmovnik ruske avangarde, KS, Zagreb, 1984, br. 51-52, str. 51-52.
6. Tvorac formalne metode. U povodu smrti Viktora Šklovskog, "Vjesnik", Zagreb, 15.12. 1984, str. 12.
7. Santa pliva u oceanu. (In memoriam. U povodu smrti Viktora Borisoviča Šklovskog), "Oko", Zagreb, br. 333, 20.12.1984-3.1. 1985., str. 7.
8. Glasnik zemaljske poezije /o O. Mandeljštamu/, "Vjesnik", Zagreb, 4.6. 1984, str. 11.
9. Mandeljštam u Jugoslaviji. Bibliografija, KS, Zagreb, 1985, br. 57-58, str. 145-149. (S F. Cacanom i D. Bajtom.)
10. Pojmovnik ruske avangarde 1,2, "Književna reč", Beograd, br. 267, 25.11. 1985, str. 21.
11. Afirmacija "Zagrebačke stilističke škole", "Vjesnik", Zagreb, 16.7. 1986, str. 11.
12. O lirici Marine Temkine, KS, Zagreb, 1987, br. 65-66, str. 117-119.
12. Prototeorija pripovijedanja (V. Biti, Interes pripovjednog teksta, Liber, Zagreb, 1988), "Oko", Zagreb, 12.-26. 1. 1989, str. 20.
13. Slavensko ljubomudrije (Anto Knežević, Filozofija i slavenski jezici, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1988), "Kulturni radnik", Zagreb, 1989, br. 4, str. 177-182.
14. Biti i drugi. U povodu knjige Vladimira Bitija: "Pripitomljavanje drugog", "Quorum", Zagreb, 1990, br. 2-3, str. 317-332.
15. Duhovna kultura kao sinteza filozofije i filologije /u povodu knjige Mislava Ježića: Mišljenje i riječ o bitku u svijetu. Filozofsko-filološki ogledi, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1989/, "Kulturni radnik", Zagreb, 1990, br. 4, str. 145-150.
16. Umijeće prevođenja /o Slamnigovu prijevodu "Jevgenija Onjegina"/, KS, Zagreb, 1991, str. 126-129.
17. Književnost i semiotika /u povodu knjige M. Bekera: Semiotika književnosti, ZZK, Zagreb, 1991/, UR, Zagreb, br. 2, str. 189-192.
18. Povijest kao tekst /o knjizi N. Ivića: Domišljanje prošlosti, ZZK, Zagreb, 1992/, "Vjesnik", Zagreb, 9.3. 1993, str. 18.
19. Anto Knežević: Najstarije slavensko filozofsko nazivlje (The Oldest Slavic Philosophical Terminology), Croatian Philosophical Society, Zagreb, 1991 (Biblioteka Filozofska istraživanja, no. 40), "Synthesis Philosophica", Zagreb, 1992, vol. 7, fasc. l, str. 221-223.
20. Abhazija i Abhazi. Manjina na svome tlu, "Vjesnik", Zagreb, 24.10, 1993, str. 18-19.
21. Estetička analiza književnoga djela, KS, Zagreb, 1993, br. 89, str. 122-123.
22. Kul'tura i vojna, "Vestnik gumanitarnoj nauki", Moskva, 1993, no. 5-6, str. 15-16.
23. Odlazak semiotike? U povodu smrti Jurija Mihajloviča Lotmana, "Vjesnik", Zagreb, 18.12. 1993, str. 19.
24. Znak manje. Jurij Mihajlovič Lotman (1922-1993), "Hrvatski rukopis", Zagreb, 7.1. 1994,br. 3, str. 34.
25. Ideja "Književne smotre" /u bloku posvećenu Z. Maliću/, KS, Zagreb, 1993, br. 90, str. 3-4.
26. Jurij Mihajlovič Lotman (28.2. 1922.-29.10. 1993.) /In memoriam/, KS, Zagreb, 1993, br. 90, str. 79.
27. Književnost i Biblija. Uvodna riječ, KS, Zagreb, 1994, br. 92-94, str. 3-4.
28. Kuća i grad, "Glasje", Zadar, 1994, br. 2, str. 10-11. (Emitirano na III. programu Hrvatskoga radija 2.11. 1992.)
29. Radoslav Katičić: Uz početke hrvatskih početaka, "Filozofska istraživanja", Zagreb, 1995, br. 56-57, str. 325-326.
30. Radoslav Katičić: Uz početke hrvatskih početaka (Sur les commencements des commencements croates), "Synthesis Philosophica", Zagreb, 1995, vol. 10, fasc. 1-2, str. 283-285.
31. Za Rječnik Trećega programa (ur. Krešimir Bagić), Zagreb, 1995, napisao niz "natuknica": Gundinci (str. 160-161), Iluzija (168-170), Kuća (216-217), Mali oglasnik (256-257), Negacija (309-311), Polemika (374-375), Sat (457-458), Teoretičar (506-507). Svi su ti tekstovi prije toga izgovoreni na Trećem programu Hrvatskoga radija.
32. Tragom unatrag (Damir Miloš, Nabukodonozor, Meandar, Zagreb 1995), "Vijenac", Zagreb, br. 54/IV, 25.1. 1996, str. 13.
33. Kulture se ne ponavljaju, nego se uvijek grade od ništice /intervju/, "Đakovački glasnik", Đakovo, 26.1. 1996, str. 24.
34. Krležijana, KS, Zagreb, 1996, br. 99, str. 77-79.
35. Poetika odgođene odluke /o proznoj knjizi Zorana Ferića: Mišolovka Walta Disneya/, "Vijenac", Zagreb, 25.7. 1996, str. 10.
36. U povodu stotoga broja, KS, Zagreb, 1996, br. 100, str. 3.
37. Proizvodnja svemira. O grafikama Nevenke Arbanas, KS, Zagreb, 1996, br. 100, str. 222-223.
38. Zlatko Slevec. Sedamdeset godina od rođenja, "Kontura", Zagreb, 1996, br. 47-48, str. 48-49.
39. Krug sitnoga /o proznoj knjizi Slobodana Šnajdera: Krug sitnoga, Konzor, Zagreb, 1996/, "Vijenac", 12.2. 1997, str. 13.
40. Prostor, "Glasje", Zadar, 1996, br. 6, str. 94-96.
41. O Džakulinu ciklusu Pisma djeteta, Godišnjak ogranka Matice hrvatske - Vinkovici, br. 14 za 1996. godinu, Vinkovci, 1997, str. 17-18.
42. Iz suvremene abhaske poezije, KS, Zagreb, 1997, br. 106, str. 99-100.
43. Summa theoriae /o knjizi Vladimira Bitija Pojmovnik suvremene književne teorije, MH, Zagreb, 1997, "Vijenac", 20.10, 1997, str. 13.
44. Mali odgovori na velika pitanja /o knjizi Wislawe Szymborske: Radost pisanja, Nova stvarnost, Zagreb, 1997/, "Vijenac", Zagreb, 13.11. 1997, br. 100, str. 16.
45. U povodu smrti Zdravka Malića, "Književna smotra", Zagreb, 1997, br. 104-105, str. 179.
Prijevodi
1. Osip Mandeljštam, Pjesme i eseji, HZH, Zagreb, 1989. (S F. Cacanom.)
Tematski brojevi časopisa
Uredio tematske brojeve "Književne smotre":
1. Osip Mandeljštam, KS, 1985, br. 57-58 (s Fikretom Cacanom).
2. Mogućnosti prepjeva, KS, 1994, br. 90 (sa Zoranom Kravarom).
3.Književnost i Biblija, KS, 1994, br. 92-94.
Izdavačko-urednička i priređivačka djelatnost
1. Sergej Jesenjin, Pjesme, Zagreb, 1997.
II. ZNANSTVENA I STRUČNA DJELATNOST NAKON IZBORA U REDOVITOGA PROFESORA 1998.
Knjige
1. Između tropa i priče. Rasprave i ogledi o hrvatskoj književnosti i književnoj znanosti, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003, str. 1-189.
Urednik znanstvenog zbornika
1. Vizualnost, Filozofski fakultet u Zagrebu / Naklada Slap, Zagreb, 2003, str. 1-690. (Ur. zajedno s A. Flakerom.)
Znanstveni rad u knjizi
1. Odna žizn' – dve avtobiografii. Problema «genija» v avtobiografičeskoj proze B. Pasternaka; u: A.B. Muratova, L. A. Iezuitova (ur.), Avtotematizacija. Sbornik statej, Sankt-Peterburg, Izdatel'stvo S.-Peterbugskogo universiteta, 1998, str. 167-175.
2. Vizualnost Vidrićeve lirike; u: Prvi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova III, HFD, Zagreb, 1999, str. 127-143.
3. Problema poetičeskoj funkcii; u: Roman Jakobson: teksty, dokumenty, issledovanija, Moskva, RGGU, 1999, str. 613-625.
4. Ilarionovo «Slovo o zakonu i milosti» i «Slovo o vojni Igorevoj» u kontekstu stare ruske književnosti; u: Slovo o vojni Igorevoj, ŠK, Zagreb, 1999, str. 169-182.
5. Karikaturnost' «filosofskogo anekdota»; u: Alfavit. Filologičeskij sbornik, SGPI, Smolensk, 2002, str. 51-56.
6. Aleksandr Puškin i ruska književnost; u: Aleksandr Puškin, Pjesme. Bajke. Drame, Hum, Zagreb, 2002, str. 3001-325. (Priredio Ivan Babić.)
7. Presvlačenje Anne (O Pranjićevu prijevodu Anne Karenine); u: K. Bagić (ur.),Važno je imati stila. Zbornik, Disput, Zagreb, 2002, str. 65-77.
8. Dugo u noć, u zimsku bijelu noć. Interpretacija; u: V. Brešić (ur.), Tema Tadijanović. Zbornik o Dragutinu Tadijanoviću u povodu 95. pjesnikova rođendana, Sla. Brod, 2002, str. 21-34.
9. Treće oči, ili o granicama vizualnosti; u; A. Flaker, J. Užarević, Vizualnost, Filozofski fakultet u Zagrebu / Slap, 2003, str. 79-90.
10. Lirska kamuflaža; u: S. Ludvig, A. Flaker, Mistifikacija / Parodija, Areagrafika, Zagreb, 2002, str. 26-33.
11. Pismo i smjer; u: G. Rem (ur.), O Slamnigu. Zbornik radova, Pedagoški fakultet, Osijek, 2003, str. 397-424.
12. Povijesnost budućnosti (O nekim aspektima znanosti o mozgu); u: V. Biti, N. Ivić (ur.), Prošla sadašnjost. Znakovi povijesti u Hrvatskoj, Naklada MD, Zagreb, 2003, str. 393-419.
Znastveni rad objavljen u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama
1. Obratnaja perspektiva, «Russian Literature», XLV (1999), str. 115-129.
2. Vzaimosnovidenie, «Russian Literature», LI (2002), str. 331-342.
3. Simul'tanizm vremen?, «Russian Literature», LI (2002), str. 343-3
Znanstveni rad objavljen u časopisima s međunarodnom recenzijom ili u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći
- Mat, «Studia Literaria Polonico-Slavica», 4, Utopia czystośi i góry śmieci, Slawistyczny Ośrodek Wydawniczy, Warszawa, 1999, str. 43-58.
- Aleksandr Puškin i ruska kniževnost, Književna smotra, Zagreb, 2000, br. 115-116, str. 55-56.
- «Krhotine srca» Marije Čaplinski, Književna smotra, Zagreb, 2001, br. 119 (1), str. 105-108.
- Liričeskij cikl / Pasternak i Mandel'štam, «Studia Russica», XIX, Budapeswt, 2001, str. 284-289.
- Liričeskij kamufljaž, «Studia Russica», XIX, Budapest, 2001, str. 290-294.
- Karikaturnost «filozofskoga vica», Književna smotra, Zagreb, 2001, br. 122 (4), str. 49-56.
- Dugo u noć, u zimsku bijelu noć. Interpretacija jedne Tadijanovićeve pjesme, Umjetnost riječi, Zagreb, 2000, br. 4, str. 217-228.
- Problem ponavljanja prekinutoga ponavljanja, Književna smotra, Zagreb, 2003, br. 127 (1), str. 37-44.
- Nikolaj Zabolockij i njegov svemir, Književna smotra, Zagreb, 2003, br. 128-129 (2-3), str. 59-63.
Znanstveni rad u objavljen u drugim časopisima
1. Povijesnost budućnosti (O nekim aspektima znanosti o mozgu), «Republika», Zagreb, 1998, br. 9-10, str. 121-131.
2. Pavel Florenskij i problem iluzija, «Filozofska istraživanja», Zagreb, 1998, sv. 2, br. 69, str. 301-310.
3. Fenomenologija psovke, «Republika», Zagreb, 1999, br. 5-6, str. 187-200.
4. Uzajamno sanjanje, «Republika», Zagreb, 1999, br. 11-12, str. 112-121.
5. Smrt u lirici Vladimira Kovačića, «Republika», Zagreb, 2000, br. 1-2, str. 97-112.
6. Simultanizam vreménā?, «Filozofska istraživanja», Zagreb, 2000, br. 1, str. 217-224.
Projekti
Upisan u registar istraživača pod matičnim brojem 063952.
- Bio glavni istraživač na projektu Leksikon slavenskih književnosti: pisci i djela; veći dio rezultata vezanih uz taj projekt objelodanjen je u Leksikonu stranih pisaca (Zagreb, 2001).
- Glavni istraživač na projektu Romantizam: formiranje modernoga subjekta i europska ideja.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Od 1998. godine sudjelovao na ovim međunarodnim skupovima:
1. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća. Simultanizam (Lovran, 1999);
2. Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća. Karikatura (Poreč, 2001);
3. Književnost i umjetnost u kontekstu kulture (Opatija, 2003);
4. Purgamenta – Śmiecie – Musor – Skoupidia (Warzszawa, 1998);
5. Drugi hrvatski slavistički kongres (Osijek, 1999);
6. Postsimvolizm III (Moskva, 2001),
7. Literaturnoe proizvedenie kak literaturnoe proizvedenie (Bydgoszcz, 2001);
8. Telo v slavjanskih kul'turah (Moskva, 2003).
Također je sudjelovao i na dva skupa u Hrvatskoj:
1. Tema Tadijanović (Slavonski Brod, 2000);
2. Važno je imati stila (Zagreb, 2002).
Znanstvena i strukovna društva
- Hrvatsko filološko društvo
- Hrvatsko semiotičko društvo
- Hrvatsko filozofsko društvo
- Matica hrvatska
STRUČNA DJELATNOST
Stručni radovi u knjigama
1. Predgovor; u: Vladimir Vidrić: Pjesme, «Riječ», Vinkovci, 1998, str. 7-17.
2. Osip Mandel'štam; u: Osip Mandel'štam, Izabrane pjesme – Izbrannye stihotvorenija, Matica hrvatska, Zagreb, 1998, str. 129-137.
3. Natuknice u Leksikonu hrvatskih pisaca (ŠK, Zagreb, 2000): Josip Badalić, Miroslav Beker, Zdravko Malić, Milivoj Solar, Gajo Peleš, Branko Vuletić, Vladimir Vidrić.
4. Predgovor; u: Vladimir Kovačić, Jantar na suncu, “Riječ”, Vinkovci, 1999.
5. Baštinik drveta; u: Franjo Džakula, Baštinik drveta, vlastita naklada, suizdavač MH Đakovo, Đakovo, 2001, str. 67-71.
6. Novosti iz hrvatske slavistike; u: Zbornik Zagrebačke slavističke škole. Trideset godina rada (1972-2001), Zagreb, 2001, str. 237-244.
7. “Svi ljudi sve znaju” (Poslovice – pučka filozofija); u: Božica Sedlić, Lijepa lijepu donosi. Rječnik poslovica. Poslovice na dvadeset različitih europskih jezika, Europa House, Slavonski Brod, 2001, str. XVI-XVII. (Isto i na engleskome jeziku, str. XVIII-XIX.)
8. Leksikon stranih pisaca (ŠK, Zagreb, 2001): 20-ak natuknica.
9. Protonarrativy: problema povestvovanija v literaturnyh mikroformah (na materiale poslovic i pogovorok); u: Tezisy meždunarodnoj naučnoj konferencii “Poetika prozy”, SGPU, Smolensk, 2003, str. 9-11.
10. Zavičajna infuzija; u: Popucale štrange i kajasi, Udruga za zaštitu prirodne i kulturne baštine «Različak», Strizivojna, 2001, str. 137-142.
Ogledi, recenzije, prikazi, intervjui, polemike u časopisima i novinama
1. Oči ponad svijeta /intervju/, «Brodski list», Slav. Brod, 25. lipnja 1998, str. 19.
- Samo cjelinu Evanđelja možemo shvaćati «doslovno», «Jutarnji list», Zagreb, 18.11. 1998, str. 50.
3. Končići bitka, ili mali odgovori na velika pitanja, KS, Zagreb, 1998, str. 107-109.
4. Jevgenij Onjegin (leksikonska natuknica), KS, Zagreb, 1999, br. 112-113 (2-3), str. 59-60.
5. Nesentimentalna osjećajnost, «Vijenac», Zagreb, 25.3. 1999, br. 132, str. 9.
6. Zavičaj u globalnome selu, «Vijenac», Zagreb, 26.8.1999, str. 15.
7. Funebralni stihovi, «Vijenac», Zagreb, 4.11.1999, str. 12.
8. Više od književnosti, «Vijenac», Zagreb, 24.2. 2000, str. 12.
9. Nova ruska poezija, «Word Literary Today», 1999, br.?, str. 556.
10. Pjesničko svođenje računa, «Zarez», Zagreb, 11.11. 1999, str. 39.
11. Je li car gol?, «Zarez», Zagreb, 11.11. 1999, str. 39.
12. Lirika noći, «Zarez», Zagreb, 9.12. 1999, str. 41.
13. O logici, prevođenju i pamćenju, «Zarez», Zagreb, 23.12. 1999, str. 54.
14. Vodeći hrvatski stihoslovac, «Vijenac», Zagreb, 10.2. 2000, str. 14.
15. Na pragu. Zavičaj i virtualna stvarnost, «34. Đakovački vezovi. Prigodna revija», Đakovo, 2000, str. 64-65.
16. Prostorna teorija pjesničkoga znaka, «Republika», Zagreb, 2000, br. 7-9, str. 297-300.
17. Doktor Živago, «Brodski list», Slavonski Brod, 22. 11. 2000, str. 19.
18. Slamnig, Prpić i Onjegin, «Književna revija», Osijek, 2001, br.1-2, str. 62-64.
19. Veliki Inkvizitor, ili o mogućnosti kršćanske samokritike; u: O kraljevstvu nebeskom – novo i staro. Zbornik radova u čast Bonaventuri Dudi, OFM, u povodu 75. rođendana i 50 godina svećeništva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001, str. 455-461.
20. Pogovor; u: Josip Jurjević, Privatni arhiv Antuna Brudera. Roman u dvije knjige, Posavska Hrvatska, Slav. Brod, 2000, str. 470-477.
21. Knjiga prostornog obilja, KS, Zagreb, 2000, br. 118 (4), str. 157-160.
22. Sjedište suvremene teorije, «Republika», Zagreb, 2001, br. 5-6, str. 258-262.
23. Književnost i nova teorijska paradigma, KS, Zagreb, 2001, br. 120-121 (2-3), str. 141-145.
- Pogled unatrag; u: Martin Grgurovac (ur.), Knjiga o knjigama, Riječ, Vinkovci, 2001, str. 31-33.
25. Ideja intermedijalne paremiologije, «Republika», Zagreb, 2002, br. 1-2, str. 254-257.
26. Svjetska književnost – hrvatska vizura, KS, Zagreb, 2001, br. 122 (1), str. 129-130.
27. Blizina i drugost, «Republika», Zagreb, 2002, br. 7-9, str. 252-255.
Tematski brojevi časopisa
Uredio tematski broj "Književne smotre":
- Aspekti suvremene ruske književne teorije, KS, br. 107 (1), 1998 (zajedno s Ivanom Esaulovom).
Izdavačko-urednička i priređivačka djelatnost
Od 1998.-2003. uredio ili priredio ova izdanja:
1. O. Mandeljštam: Izabrane pjesme - Izbrannye stihotvorenija, Zagreb, 1998.
2. Tematski broj «Književne smotre» (br. 107): Aspekti suvremene ruske književne teorije, Zagreb, 1998.
3. Vladimir Vidrić: Pjesme, Vinkovci, 1998.
4. Vladimir Kovačić, Jantar na suncu, Vinkovci, 1999.
5. Slovo o vojni Igorevoj, Zagreb, 1999.
6. Jurij Mihajlovič Lotman, Struktura umjetničkog teksta, Alfa, Zagreb, 2001.
Prevedene knjige
1. Boris Tomaševski, Teorija književnosti. Tematika, MH, Zagreb, 1998.
2. Ilarion, Slovo o zakonu i milosti; u: Slovo o vojni Igorevoj, ŠK, Zagreb, 1999. (Zajedno Natalijom Vidmarović i Radomirom Venturinom).
Rad na popularizaciji struke
U proteklome razdoblju sudjelovao na brojnim promocijama i tribinama, a više Užarevićevih tekstova (recenzija, eseja, rasprava) emitirano je na valovima Hrvatskoga radija (osobito na Trećem programu).
PRIKAZ I OCJENA ZNANSTVENIH RADOVA OBJAVLJENIH NAKON IZBORA U ZVANJE REDOVITOGA PROFESORA
Kao što se vidi iz priložene bibliografije, u razdoblju od 1998.-2003., tj. od izbora u zvanje redovitog profesora, dr. sc. Josip Užarević objavio je niz znanstvenih radova koji se mogu grupirati prema osnovnim pravcima njegovih znanstvenih interesa: a) rusistički radovi; b) kroatistički radovi; c) (književno)teorijski i filozofski radovi.
U ovome izvješću ograničit ćemo se samo na prikaz i ocjenu onih radova koji nam se čine osobito indikativnima za ukupnu znanstvenu djelatnost dr. Josipa Užarevića.
Kad je riječ o rusisitičkom području, može se uočiti da je u danom razdoblju dr. J. Užarević posvetio nekoliko rasprava stvaralaštvu Borisa Pasternaka - temi kojom se intenzivno bavio i u prethodnome razdoblju. Članak Odna žizn' – dve avtobiografii. Problema «genija» v avtobiografičeskoj proze B. Pasternaka (objavljen u zborniku Avtotematizacija, Sankt-Peterburg, 1998., str. 167-175) ruska je inačica članka objavljenog prije toga na hrvatskome jeziku. Pasternakološku liniju Užarevićevih interesa slijede još dva članka: Lirska kamuflaža (u zborniku Mistifikacija / Parodija, Zagreb, 2002, str. 26-33) i Lirski ciklus («Studia Russica», Budapest, 2001, str. 284-289). U prvome radu (Lirska kamuflaža), na koji ćemo se ovdje detaljnije osvrnuti, Užarević raspravlja o «ontologijskom statusu» lirskoga subjekta, odnosno poziciji iskaznoga Ja u lirskoj strukturi, te ustvrđuje kako lirsko Ja, za razliku od fikcionalnoga statusa likova u pripovjednim žanrovima (roman, pripovijetka i dr.), u pravilu ima stvarnu (autobiografsku) narav. Odatle česta potreba za kamuflažom u lirici (o čemu svjedoče postupci kao što su npr. anagramiranje, uporaba akrostiha, šifriranje «poruka» i sl.). U sučeljavanju s koncepcijom fikcionalnih i nefikcionalnih iskaza u K. Hamburger, dr. J. Užarević upozorava na paradoksalnu situaciju u lirici: lirski iskaz (tj. iskaz u lirskoj pjesmi) jest, sudeći po svemu, jedini tip iskaza u kojem se realni (nefikcionalni) smisao spaja s «literarnošću» (umjetničkom vrijednošću). Kao dobar primjer kamuflaže pokazuje se Pasternakova lirika gdje je lirsko Ja potisnuto u dubinu pjesničke strukture i «zasuto» pojavama izvanjskoga svijeta (Jakobsonovo metonimijsko načelo). Dr. J. Užarević osobito ističe da postupci skrivanja (kamuflaže) u lirici nikada nisu primarno pragmatične naravi, nego im je noseća funkcija uvijek estetska (umjetnička).
Kad je riječ o ruskom pjesništvu 20. stoljeća, Užarevićevu je istraživačku pozornost osim Pasternaka, Mandel'štama, Cvetaeve, Esenina i Ahmatove privukao i Nikolaj Zabolockij, jedan od najistaknutijih predstavnika «filozofske lirike». U članku pod naslovom Nikolaj Zabolockij i njegov svemir («Književna smotra», 2003, br. 3, str. 128-129) analizi je podvrgnuta pjesma N. Zabolockoga Kada se u daljini ugasi svjetlost danja (Kogda vdali ugasnet svet dnevnoj). Dr. J. Užarević smatra da je opozicija zemlja – svemir odnosno priroda – zvijezde konstitutivna za cjelokupno pjesništvo Zabolockoga. U danoj pjesmi aktivirana je i ideja simetrije – kao kompozicijskog načela na kojem je pjesma izgrađena. Tako zrcalna struktura pjesme odražava vlastitu temu - zrcalno simetričnu strukturu svemira. Osnovnu ideju pjesme – da u drugome kutu svemira («tamo») postoji isti locus i ista stvaralačka svijest kao i «ovdje» - dr. J. Užarević povezuje s idejom o «uzajamnom sanjanju» (koju je razradio u drugome članku): «mašta» jednoga pjesnika usmjerena je na realnost drugoga, i obrnuto.
Opsežna rasprava Aleksandr Puškin i ruska književnost (objavljena najprije u «Književnoj smotri», 2000, br. 115-116, a zatim, dvije godine poslije, i kao pogovor knjizi Puškinovih izabranih djela) pokušava baciti ne samo novo svjetlo na stvaralačku evoluciju «najvećeg ruskog pjesnika», nego i na njegovu nazočnost u ruskoj književnosti i ruskoj kritici 19. i 20. stoljeća. Autor zaključuje da Puškin može (treba) zaintrigirati i postmodernističkoga kritičara. Naime, neke Puškinove postupke nije teško prepoznati kao «postmodernističke»: autometaopisnost, autoreferencijalnost, (auto)ironičnost i parodičnost, igru citatima i književnim reminiscencijama, inter- i metatekstualnost.
Užarevićevo bavljenje ruskom književnošću nije ograničeno na noviju rusku književnost. Osobitu istraživačevu pozornost u više je navrata privlačilo književno remekdjelo iz vremena Kijevske Rusije – Slovo o vojni Igorevoj (kraj 12. stoljeća). U izboru staroruskih tekstova što ga je priredio u sklopu izdavačkoga projekta Vrhovi svjetske književnosti Užarević se pojavljuje i kao pisac pogovora (Ilarionovo Slovo o zakonu i milosti i Slovo o vojni Igorevoj u kontekstu stare ruske književnosti) i kao prevoditelj (zajedno s N. Vidmarović i R. Venturinom preveo je Slovo o zakonu i milosti – najstariji izvorni tekst ukrajinske, bjeloruske i ruske književnosti iz 11. st.). Iako mu srednjovjekovna književnost nije «uža specijalnost», Užarević – oslanjajući se na odgovarajuću literaturu o tome razdoblju – predlaže netrivijalne analize najstarijih djela istočnoslavenske pismenosti.
Kroatistički segment Užarevićeva bavljenja književnošću i književnom znanošću prilično kompletno reprezentira njegova najnovija knjiga Između tropa i priče. Rasprave i ogledi o hrvatskoj književnosti i književnoj znanosti (Zagreb, 2003). Knjiga je gotovo u cijelosti posvećena hrvatskim književnicima i književnim znanstvenicima druge polovice 20. stoljeća. Prvi dio govori o «liricima i prozaicima» (Dragutin Tadijanović, Vladimir Kovačić, Danijel Dragojević i dr..), a drugi o suvremenoj književnoj znanosti i pojedinim predstavnicima Zagrebačke književnoznanstvene škole (Zdenko Škreb, Aleksandar Flaker, Viktor Žmegač, Miroslav Beker, Milivoj Solar i dr.). U prvome dijelu knjige osobito su studiozno pisane rasprave o Tadijanovićevoj pjesmi Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, o smrti u lirici Vladimira Kovačića te o mikroeseju Danijela Dragojevića. U drugom pak dijelu posebno valja upozoriti na sintetsku raspravu Znanost o književnosti i teorija interpretacije (Zagrebački književnoznasntveni krug). U njoj Užarević najprije ocrtava ukupan dvadesetostoljetni kontekst znanosti o književnosti (upozoravajući na postupno pomicanje znanstvenih procedura od pola objekta prema polu subjekta), da bi se zatim, izlažući shvaćanja pojedinih predstavnika Zagrebačke književnoznanstvene (stilističke) škole, zadržao na statusu interpretacije u sustavu znanosti o književnosti. Istodobno je dana i svojevrsna povijest interpretacije na našem tlu: početkom 1960-ih dogodio se interpretacijski «bum», u 1970-im došlo je do krize, a u drugoj polovici 1980-ih uočava se «povratak interpretacije». Dr. J. Užarević na kraju rasprave ističe da interpretacija omogućuje interpretiranom tekstu semantičku potpunost. Parafrazirajući Kanta, on uvjerljivo dokazuje da su tekstovi bez interpretacija «slijepi», a interpretacije bez tekstova da su «prazne». Užarevićeva knjiga Između tropa i priče upotpunjuje ne samo naše spoznaje o nekim suvremenim procesima u hrvatskoj književnosti, nego također pokušava dati sustavan uvid u aktualno stanje naše književne znanosti. Važno je napomenuti da u tu knjigu nisu uvrštene rasprave o Vladimiru Vidriću, kojim se Užarević dosad bavio i najintenzivnije i najplodnije (v. npr. članak Vizualnost Vidrićeve lirike, u zbornku radova s Prvoga hrvatskog slavističkog kongresa, Zagreb, 1999. ili natuknicu o Vidriću u Leksikonu hrvatske književnosti, Zagreb, 2000). Plan je da se Vidrićološke rasprave objave kao zasebna knjiga. U kroatističku domenu mogli bismo uvrstiti i raspravu Presvlačenje Anne (O Pranjićevu prijevodu Anne Karenine), koja je izašla u zborniku Važno je imati stila (Zagreb, 2002). Ta je rasprava nastavak Užarevićeva interesa za teoriju prevođenja. Polazeći od semantičke bliskosti «presvlačenja» i «prevođenja», autor sugerira mogućnost «psihoanalitičke (frojdističke) teorije prevođenja» koja bi polazila od ideje suparništva među prevoditeljem i prevođenim autorom s jedne strane, a s druge – među autorom (idejom) i njegovim vlastitim tekstom (realizacijom).
Najveći broj radova dr. Josipa Užarevića u proteklome razdoblju posvećen je književnoteorijskim i/ili filozofskim pitanjima. Napomenimo da je dobar dio tih radova objavljivan istodobno i na hrvatskom jeziku (u našim časopisima) i na ruskom jeziku (u stranim časopisima). Ovdje ćemo se ograničiti na prikaz onih rasprava koje se u prvome redu tiču književnosti; ostale ćemo prikazati kumulativno.
Članak Problema poetičeskoj funkcii bio je napisan u povodu proslave Jakobsonove stogodišnjice u Moskvi 1996 (gdje je dr. J. Užarević nastupio s referatom), a nekoliko godina poslije (Moskva, 1999) objavljen je u zborniku koji je okupio najeminentnije svjetske poznavatelje Jakobsonova opusa. Ovdje se nećemo osvrtati na taj rad, jer se on prije objavljivanja na ruskome jeziku već bio pojavio na hrvatskome (1996). Možemo samo istaknuti da Užarević u njemu kritički raščlanjuje temeljni pojam Jakobsonove poetike – «poetsku funkciju» - s obzirom na različite pojmovno-problemske kontekste koji su uključeni u njezinu definiciju (poruka, funkcija, dominanta, hijerarhija, autoreferencijalnost i dr.).
Među radove koji se bave fundamentalnim problemima verbalne umjetnosti (književnosti) valja ubrojiti članak pod naslovom Ponavljanje prekinutoga ponavljanja. Termin «ponavljanje prekinutoga ponavljanja» ili «dvostruki paralelizam» pripada poznatom ruskom slavistu Igoru Smirnovu (koji već desetljećima živi i djeluje u Njemačkoj), a prihvatio ga je i razvio u međunarodnoj slavističkoj javnosti isto tako poznati poljski rusist Jerzy Faryno. Po mišljenju spomenutih znanstvenika, riječ je o «univerzalnom razlikovnom obilježju književnoga (umjetničkoga) diskursa ili literarnosti», odnosno o mehanizmu kojim se generiraju književni tekstovi. Dr. J. Užarević najprije dovodi u pitanje njihovu koncepciju, da bi potom – oslanjajući se na Farynovu teoriju autoreferencijalnosti i razvijajući vlastitu teoriju «znakovnoga predmeta» i njegova funkcioniranja u književnim strukturama – ipak ostavio mogućnost pozitivnog odgovora na pitanje je li «dvostruki paralelizam» sa svojom četverokomponentnom strukturom (usp. «formulu poetičnosti» Gertrude Stein: A rose is a rose is a rose is a rose) temeljni mehanizam jezičnoumjetničkoga oblikovanja.
Nekoliko Užarevićevih rasprava objavljenih u posljednje vrijeme svjedoči o njegovu pojačanu zanimanju za tzv. minimalističku književnost, odnosno za književne mikroforme. U središtu tog interesa leži pitanje: koji je minimum verbalne mase potreban da bi ona (verbalna masa) funkcionirala kao verbalna umjetnina. Ili drugim riječima: od koliko riječi se sastoji minimalan jezičnoumjetnički tekst? Ta su pitanja postavljena u članku Protonarrativy: problema povestvovanija v literaturnyh mikroformah, u zborniku posvećenu poetici proze (Smolensk, 2003). Užarevićev je odgovor na ta pitanja: dvije riječi. Vjerojatno upravo tu leži korijen njegova zanimanja za poslovice, aforizme, paradokse, psovke, viceve i druge «mikrostrukture».
Članak Fenomenologija psovke («Republika», 1999, br. 5-6) primjer je analitičkoga udubljivanja u povijest, tipologiju, strukturu i funkcioniranje psovke kao jezične analogije očnjaka, roga, kandže. Dr. Užarević argumentirano zaključuje da je psovka organski dio jezika odnosno ljudske svijesti u njezinim nasilnim (obrambeno-napadačkim) aspektima, a ne «jezično smeće», balast kojega bi se jezik trebao (ili mogao) lako riješiti. U područje jezičnih mikrostruktura svakako ide i vic. Njime se Užarević bavi u raspravi Karikaturnost «filozofskoga vica» («Književna smotra», 2001, br. 122). Skrećući najprije pozornost na žanrovsko-strukturna obilježja vica te na srodnost vica i karikature, dr. J. Užarević se usredotočuje na analizu «filozofskih viceva», imajući pritom na umu one viceve koji se bave filozofskim problemima kao što su istina i laž, identitet, više biće, vrijeme, povijest. Pokazuje se da, iako u takvim slučajevima vicevi vrše funkciju karikaturalnog naličja filozofije, postavljanje ili rješavanje filozofskih problema u njima nipošto nije irelevantno.
S književnoteorijskoga motrišta zanimljiva je i rasprava Vzaimosnovidenie («Russian Literature», LI (2002)), koja je objavljena i u hrvatskome prijevodu («Republika», 1999, br. 11-12). Riječ je o takvoj vrsti literarnih snova u kojima se dva lika uzajamno sanjanju, ali tako da prvi lik sanja stvarnost drugoga, a drugi stvarnost prvoga. Primjeri se mogu naći u lirskim pjesmama, novelama, romanima - od stare kineske književnosti, arapske srednjovjekovne književnosti (1001 noć) do Lermontova, Borgesa ili Pavića. U razmjeni snova između dva lika temeljnu strukturnu ulogu igra, po Užarevićevu shvaćanju, instanca Trećega (Nad-Ja): ona omogućuje ne samo kontakt među likovima, nego i cjelovitost (osmišljenost) sveukupne umjetničke strukture.
Od ostalih teorijskih i filozofskih problema kojima se dr. Josip Užarević bavio u proteklom razdoblju spomenimo radove s područja proučavanja vizualnosti (zbornik Vizualnost, Zagreb, 2003, što ga je uredio zajedno s Aleksandrom Flakerom i rasprava Treće oči ili o granicama vizualnosti objavljena u tome zborniku), simultanizma (Simultanizam vreménā?, «Filozofska istraživanja», 2000, br. 1) i neuroznanosti («znanosti o mozgu»; Povijesnost budućnosti; u zborniku Prošla sadašnjost, Zagreb 2003).
IZVJEŠĆE O NASTAVNOJ DJELATNOSTI
Dodiplomska nastava
Pri Katedri za rusku književnost dr. Užarević vodi dva kolegija - Uvod u studij ruske književnosti (za studente prve godine) te Ruska lirika 19. i 20. stoljeća (za studente druge godine). Zadaća je prvoga kolegija da slušateljima pruži uvid u sustav književnoznanstvenih naziva i pojmova - polazeći od specifičnosti ruske književnosti i jezika te ruske književnozanstvene tradicije. Kolegij Ruska lirika 19. i 20. stoljeća (unutar kojega dr. J. Užarević izdvaja kompleks ruske filozofske lirike) daje uvid u povijest ruskoga pjesništva 19. i 20. stoljeća, ali isto tako upućuje u metodologijsku problematiku vezanu uz analizu pjesničkih (stihovnih) tekstova i drugih "sitnih oblika".
Autorstvo udžbenika (knjige)
Knjiga dr. sc. Josipa Užarevića Kompozicija lirske pjesme služi kao sekundarna literatura studentima slavistike, komparatistike, kroatistike i fonetike, a knjiga Književnost, jezik, paradoks – i studentima filozofije.
Mentorstvo
U proteklome razdoblju dr. sc. Josip Užarević bio je mentor pri izradi više diplomskih radova, a kao član povjerenstava sudjelovao je u gotovo svim obranama diplomskih radova s područja teorije i povijesti književnosti te stilistike i lingvistike.
Bio je mentor pri izradi magistarskoga rada Sanje Veršić (Kultura kao semiotički problem u djelu Jurija Lotmana), doktorske disertacije Katice Ivanković (Karel Teige i češka književna avangarda), a trenutno se pod Užarevićevim mentorstvom pripremaju dva doktorata (Jasmina Vojvodić, Gestikulacijski aspekti u stvaralašvu Nikolaja Gogolja; Rafaela Šejić, Rečenica i stih u poeziji Iosifa Brodskoga) i jedan magisterij (Arijana Herceg: Poetika sna /riječ je o analizi funkcije i strukture snovnih pasaža u ruskoj prozi 19. stoljeća/).
Ostale nastavne djelatnosti
Osim redovitih konzultacija sa studentima, dr. sc. Josip Užarević održava ispite, pomaže u nabavci literature, potiče prevodilački rad studenata.
ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG
Ocjenjujući ukupnu znanstvenu i stručnu djelatnost dr. Josipa Užarevića, ovo je stručno povjerenstvo došlo do zaključka da je riječ o vrsnom i izuzetnom znanstveniku koji se nakon izbora u zvanje redovitog profesora u svojim istraživanjima uglavnom nadovezao na osnovna područja svojih znanstvenih interesa iz prethodnog razdoblja, ali na način da su ta interesna područja dobila još intenzivniju i bogatiju formu. U svim je njegovim rusističkim, kroatističkim i književnoteorijskim radovima postavljanje i rješavanje problema krajnje inovativno i originalno, a težnja prema filozofskom produbljivanju odlikuje ne samo njegove teorijske nego i književnoanalitičke tekstove. K tome, dr. Josip Užarević u svojim književnoznanstvenim istraživanjima redovito uzima u obzir i spoznajne rezultate kako drugih društvenih disciplina (recimo, filozofije, lingvistike, antropologije i dr.), tako i prirodoznanstvenih grana (recimo, neuroznanosti), pa je za sve njegove radove karakteristična i izrazita interdisciplinarnost pristupa. Naglasimo na kraju da je sve zamjetnija nazočnost dr. Josipa Užarevića na međunarodnoj znanstvenoj sceni – kako sudjelovanjem na međunarodnim skupovima diljem Europe, tako i objavljivanjem radova u stranim zbornicima i časopisima. Sa zadovoljstvom ističemo da dr. J. Užarević ponovno uspostavlja prekinuti znanstveni dijalog s rusistima iz same Rusije, a što se njegovih kroatističkih radova tiče, pogotovo njegovih uvida u stanje u novijoj hrvatskoj znanosti o književnosti, valja napomenuti da su oni potvrđeni i prihvaćeni u najširem, svjetskom znanstvenom kontekstu. Svime time dr. sc. Josip Užarević bitno doprinosi afirmaciji hrvatske književne znanosti, i to ne samo rusistike, u međunarodnim razmjerima.
Dr. sc. Josip Užarević objavio je dosad 5 znanstvenih knjiga i šezdesetak znanstvenih radova. Od toga je 5 radova objavljeno u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (Current Contents), a 25 u časopisima s međunarodnom recenzijom ili pak u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći. Uredio je 2 znanstvena zbornika, 4 tematska broja časopisa, a priredio ili uredio 8 knjiga. Voditelj je dvaju znanstvenih projekata, sudjelovao je na preko 25 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Objavio je preko 80 stručnih radova, prevodio s ruskoga, a više njegovih radova objavljeno je na ruskom, poljskom i engleskom jeziku.
Od posljednjeg reizbora objavio je 1 knjigu i uredio 1 znanstveni zbornik. U tome je razdoblju objavio 32 znanstvena rada, od kojih je 3 izašlo u CC, 12 u knjigama i zbornicima (uglavnom međunarodnima), a 9 u časopisima s međunarodnom recenzijom, odnosno u časopisima izjednačenima s njima po vrsnoći. Voditelj je znanstvenog projekta. Pri Katedri za rusku književnost nositelj je dvaju kolegija. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je desetak diplomskih radova, 3 magistarska rada te 1 doktorska disertacija. Mentor je dvjema doktorandicama i jednoj magistrandici.
Iz svega što je rečeno slijedi da dr. sc. Josip Užarević u cijelosti zadovoljava uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora. Svojim znanstvenim radom ispunio je uvjete čl. 43. stavka 3. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, a nastavničkim radom u potpunosti udovoljava uvjetima čl. 74. stavka 3. Zakona o visokim učilištima te uvjetima što ih je propisao Rektorski zbor.
U skladu s rečenim stručno povjerenstvo predlaže da se dr. sc. Josip Užarević ponovno izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Živa Benčić-Primc
Prof. dr. sc. Dubravka Oraić Tolić
Prof. dr. sc. Aleksandar Flaker
U Zagrebu, 12. prosinca 2003.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za sociologiju
IVANA LUČIĆA 3
10000 ZAGREB
FAKULTETSKOM VIJEĆU
U Zagrebu, 20. studenog 2003.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 14. srpnja 2003. g. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija vojske i rata, Povijesni uvod u sociologiju i Socijalna povijest ideja u Odsjeku za sociologiju. Podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na javni natječaj objavljen u Vjesniku od 21. srpnja 2003. g. prijavio se samo jedan kandidat – dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta. Radi se, dakle, o drugom izboru u zvanje redovitog profesora. U nastavku ovog izvještaja, ukratko ćemo se osvrnuti na osnovne stavke iz kandidatove biografije, znanstvene, stručne, nastavne i ostale djelatnosti.
Biografija kandidata. Prof. dr. sc. Ozren Žunec rođen je 1950. godine u Zagrebu. Državljanin je Republike Hrvatske. U Zagrebu završava osnovno i srednje obrazovanje. Godine 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost. Godine 1978. magistrirao je iz filozofije na Filozofskom fakultetu obranivši magistarski rad pod naslovom Mogućnost marksističke estetike, a na istom je fakultetu 1985. godine doktorirao obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom Grčka teorija mimesisa. Godine 1978. izabran je za asistenta u Odsjeku za sociologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, da bi 1986. godine bio izabran u zvanje docenta, 1991. godine u zvanje izvanrednog profesora i 1998. prvi puta u zvanje redovitoga profesora. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je predmet Teorija duhovnoga stvaranja i Sociologija znanja i znanosti (koji je uveo kao novi predmet), a danas na istom fakultetu predaje predmete Povijesni uvod u sociologiju, Sociologija vojske i rata (koji je uveo kao novi predmet) i Socijalna povijest ideja. Od rujna 1991. do ožujka 1993. godine časnik je u Zboru narodne garde i Hrvatskoj vojsci ali ne prekida nastavnu djelatnost osim u razdoblju liječenja od posljedica ranjavanja (studeni 1991. - ožujak 1992. godine). Od 1992. do 1994. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u zvanju izvanrednog profesora honorarno je predavao predmet Estetika. U veljači 2000. godine imenovan je za zamjenika predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i ravnatelja Hrvatske izvještajne službe, ali u travnju iste godine podnosi ostavku. S navedenih dužnosti razriješen je u svibnju 2000. godine kada se vraća na Filozofski fakultet u Zagrebu i odmah nastavlja s nastavnom djelatnošću. Na Filozofskom fakultetu u Zadru (danas Sveučilište u Zadru) akademske godine 2001./2002. godine honorarno predaje predmet Sociologija vojske i rata. Kao voditelj više kolegija sudjelovao je i sudjeluje u nastavi poslijediplomskih studija Sociologija (Filozofski fakultet u Zagrebu) i Forenzička psihijatrija (Medicinski fakultet u Zagrebu) te, kao gostujući nastavnik, na poslijediplomskom studiju Međunarodni odnosi (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu). Sudjeluje i u nastavi u Interuniverzitetskom centru Dubrovnik.
Osvrt na znanstvenu, stručnu, nastavnu i ostalu aktivnost kandidata. Kandidatovo područje bavljenja i djelovanja je sociologija, osobito sociologija vojske rata, te filozofija, a u posljednje vrijeme i povijest ideja. Objavio je ukupno šest znanstvenih knjiga (od toga dvije nakon izbora za redovitoga profesora), devet poglavlja u znanstvenim knjigama (četiri nakon izbora za redovitoga profesora), 23 znanstvena rada u časopisima (od toga četiri nakon izbora za redovitoga profesora), aktivno je sudjelovao u dva znanstvena projekta (od toga u jednom, Socijalni korelati Domovinskoga rata, sudjeluje nakon izbora za redovitoga profesora i to u svojstvu glavnog istraživača), održao tri pozvana međunarodna predavanja i 19 ostalih javnih predavanja (od toga sedam nakon izbora za redovitoga profesora), te sudjelovao na pet međunarodnih znanstvenih skupova (svi nakon izbora za redovitoga profesora) i na šest domaćih znanstvenih skupova.
Osim što je bio nositelj više predmeta u poslijediplomskom i dodiplomskom studiju, predložio je pokretanje i izradio program te bio prvi nastavnik predmeta Sociologija vojske i rata i Sociologija znanja i znanosti koji se do tada nisu izvodili na Sveučilištu u Zagrebu. Autor je jednog i suautor drugog srednjoškolskog udžbenika. Bio je mentor u izradi 11 diplomskih radova i pet doktorskih disertacija, a od 2002./2003. godine mentor je za dvoje znanstvenih novaka.Aktivno je radio i na stručnim projektima: Hrvatska vojska 2000.: Nacionalna sigurnost. oružane snage i demokracija te Strategija razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u XXI. stoljeću" – Nacionalna sigurnost na kojima je bio sukoordinator odnosno voditelj predmetnog zadatka a koji su zaključeni izdavanjem opsežnih izvještaja. Objavio je u suautorstvu jednu stručnu knjigu (nakon izbora za redovitoga profesora) te 12 stručnih radova u časopisima (od toga jedan nakon izbora za redovitoga profesora) a sudjelovao je na 14 međunarodnih i domaćih stručnih skupova (od toga osam nakon izbora za redovitoga profesora). Nakon izbora za redovitoga profesora preveo je i priredio za objavljivanje tri knjige, Spinozinu korespondenciju i Etiku te Kierkegaardovo djelo Filozofijsko trunje, napisavši i popratne pogovore i objašnjenja uz tekst. Boravio je na stručnom usavršavanju u Parizu (1981. godine), na Indiana University u SAD (1987. godine) te kao stipendist zaklade Fulbright na Yale University, SAD (1994.-1995.). Po pozivu održao je više predavanja u zemlji i inozemstvu (George Mason University, SAD, King’s College, UK i dr.). Bio je članom uredništava više časopisa, a pokretač je te glavni urednik (od prvog broja do danas) znanstvenog časopisa Polemos - časopis za interdiscplinarna istraživanja rata i mira. Član je više domaćih i međunarodnih znanstvenih udruga (Hrvatsko sociološko društvo, Hrvatsko filozofsko društvo, Udruga za promicanje filozofije, Interuniversity Seminar on Armed Forces and Society).
Znanstvena aktivnost. Kako smo već istaknuli, kandidat je objavio nekoliko znanstvenih knjiga. Navesti ćemo prvo knjige objavljene poslije prvog izbora u zvanje redovitog profesora (1998) - (1) (s Darkom Domišljanovićem) (2000.) Obavještajno-sigurnosne službe Republike Hrvatske. Stanje i načela preustroja za razdoblje konsolidacije demokracije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. 272 str. ISBN 953-6483-52-1; (2) (1998.) Rat i društvo. Ogledi iz sociologije vojske i rata. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo - Naklada Jesenski i Turk, 224 str. ISBN 953-6483-07-6 (NJT); 953-6552-07-8 (HSD), kao i engleski prijevod znatno proširene knjige (1997.) Planet mina. Taktičko-tehnički, humanitarni, socijalni, ekološki i međunarodnopravni aspekti uporabe kopnenih mina u suvremenom ratu. Zagreb: Strata istraživanja. 362 str. ISBN 953-6559-00-5 pod naslovom (3) (1999.) The Mine Planet. Tactical, Technical, Humanitarian, Social, Ecological and Legal Aspects of Use of Land Mines in Contemporary Warfare. Zagreb: Strata Research. XXIV+437 pages. ISBN 953-6559-01-3., a prije izbora u zvanje redovitog profesora objavio je sljedeće znanstvene knjige (4) (1997.) Planet mina. Taktičko-tehnički, humanitarni, socijalni, ekološki i međunarodnopravni aspekti uporabe kopnenih mina u suvremenom ratu. Zagreb: Strata istraživanja. 362 str. ISBN 953-6559-00-5., (5) (ur.) (1996.) Suvremena filozofija I. (Hrestomatija filozofije, sv. 7). 456 str. Zagreb: Školska knjiga. 456 str. ISBN 953-0-61304-0 (ISBN za cjelinu 953-0-61357-1)., priređivač sveska, autor uvodnih studija "Filozofija od Hegela do Nietzschea" (str. 7-34), "Sřren Aabye Kierkegaard" (str. 139-191) i "Karl Marx" (str. 263-292) te prevoditelj dijela Marxova Kapitala., (6) (1988.) Mimesis. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Platona. Zagreb: Latina et Graeca. 184 str., (7) (1980.) Mogućnost marksističke estetike. Zagreb: Filozofski fakultet. 1980. 245 str. Knjige navedene pod rednim brojem 6. i 7. predstavljaju autorovo proširene verzije magistarskog i doktorskog rada.
U knjizi (2000.) Obavještajno-sigurnosne službe Republike Hrvatske. Stanje i načela preustroja za razdoblje konsolidacije demokracije kandidat namjerava potaknuti pokretanje sustavnije rasprave o ciljevima, položaju, zadaćama, načelima djelovanja, metodama, sredstvima, načinima rada, normama, zakonskoj regulativi, ustroju, ovlastima, odnosima i nadležnostima te kadrovskim i materijalnim pretpostavkama djelovanja obavještajno-sigurnosnih službi Republike Hrvatske. Knjigom se isto tako nastojalo potaći procese i akcije upravljene na usklađivanje ukupnog djelovanja hrvatskih obavještajno-sigurnosnih službi sa zahtjevima demokratskog poretka odnosno društva čije su temeljne vrednote poštovanje individualnih sloboda i ljudskih prava, slobodno tržišno natjecanje, vladavina prava i suradnja u međunarodnim odnosima. Struktura knjige usklađena je s tim namjerama. U prvom poglavlju dane su temeljne informacije o obavještajno-sigurnosnim službama, zajedno s kratkim pregledom razvoja njihovih specifičnih zadaća, karakterističnih načina rada i tipičnih oblika organizacije, te su sumarno prikazana iskustva tranzicijskih zemalja. U drugom poglavlju prikazuje se obavještajno-sigurnosni sustav bivše SFRJ budući da su neki njegovi značajni organizacijski dijelovi, kao i određena rješenja u sustavu upravljanja, nadzora i načina rada, bili temelj stvaranja hrvatskih službi. U trećem poglavlju dan je prikaz ustrojavanja, rada, odgovarajuće zakonske regulative, kao i niza problema s kojima se hrvatski obavještajno-sigurnosni sustav suočavao od 1990. do konca 1999. godine. U posljednjem poglavlju razrađuju se temeljna načela i glavni elementi preustroja hrvatskog obavještajno-sigurnosnog sustava, usredotočujući se na one koji se tiču njegove učinkovitosti i demokratske odgovornosti. Neki od prijedloga koje ova knjiga sadrži, primjerice ovlast Hrvatskog sabora da donosi Strategiju nacionalne sigurnosti, u međuvremenu su prihvaćeni i uključeni u Ustav i zakone. Ova knjiga predstavlja prvu cjelovitu studiju iz civilnog rakursa, osnovanoj na složenoj komparativnoj analizi različitih ustroja u svijetu o aspektima ustroja i preustroja sigurnosnih službi u Hrvatskoj.
U knjizi (1998.) Rat i društvo. Ogledi iz sociologije vojske i rata kandidat je prikupio i preradio radove u kojima se sociologijski promišljaju i ispituju institucija oružanih snaga i fenomen rata, teme koje su u sociologiju ušle razmjerno kasno. Osim u prvom radu “Pruski generalštab i počeci sociologije” u kojem se problematizira utemeljenje sociologije vojske i rata, u ostalim se radovima analiziraju različiti aspekti i događaji Domovinskoga rata. Objavljivanje ove knjige izazvalo je i značajno zanimanje i pozitivnu recepciju kako stručne i znanstvene, tako i opće javnosti. U recenziji objavljenoj u časopisu Journal of Croatian Studies, primjerice, («Annual Review of the Croatian Academy of America») Vol. XL (1999.), pristupnikov rad o operaciji “Oluja” ocijenjen je kao “najbolje tumačenje ove operacije na bilo kojem jeziku”, a za knjigu je pristupnik dobio i godišnju Državnu nagradu za znanost.
Osim navedenog, kandidat je objavio i 4 poglavlja u knjizi poslije prvog izbora u zvanje redovitog profesora - (1) (2003.) “Democratic Oversight and Control Over Intelligence and Security Services.” U: Trapans, Jan – Philipp H. Fluri (eds.) Defence and Security Sector Governance and Reform in South East Europe. Insights and Perspectives. Vols. I-II. Geneva – Belgrade: Centre for the Democratic Control of Armed Forces – Centre for Civil Military Relations. Sv. I., str. 381-399., (2) (i Siniša Tatalović, Tarik Kulenović) (2000.): "The Post-Conflict Restructuring of Armed Forces: War Veterans in Croatia." U: Jelušić, Ljubica - John Selby (eds.) COST Action 10. Defence Restructuring and conversion: Sociocultural aspects. Brussels: European Comission, Directorate-General Research. Str. 292-303. ISBN 92-828-8505-4., (3) (1999.) "Operacije BLJESAK i OLUJA." U: Magaš, Branka - Ivo Žanić (ur.) Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zagreb-Sarajevo: Naklada Jesenski i Turk - Dani. ISBN 953-6483-48-3. Str. 93-110. (Sudjelovanje u raspravi: str. 138-144, 268-269.) – navedeno poglavlje izašlo je i u engleskom prijevodu iste knjige pod naslovom (2001.) "Operations Flash and Storm." In: Magaš, Branka i Ivo Žanić (eds.) The War in Croatia and Bosnia-Herzegovina 1991-1995. Foreword by Noel Malcolm. London - Portland, OR: Frank Cass. ISBN 0-7146-5204-0. Str. 67-83. Sudjelovanje u raspravi: str. 110-115, 249-251., (4) ( i Tarik Kulenović) (1999.): "Die Jugoslawische Volksarmee und ihre Erben. Entstehung und Aktionen der Streitkräfte 1991-1995.". U: Melčić, Dunja (Hrsg.) Der Jugoslawien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen. Opladen/Wiesbaden: Palais Jalta-Westdeutscher Verlag. Str. 381-407., a prije izbora u zvanje redovitog profesora kandidat je objavio 5 poglavlja u knjigama - (1) (1997.) "Benedikt de Spinoza." U: Barbarić, Damir (ur.) (1997.) Filozofija racionalizma. (Hrestomatija filozofije, sv. 5.). Zagreb: Školska knjiga. Str. 189-232., (2) (1995.) "Democracy in the 'Fog of War': Civil-Military Relations in Croatia." U: Danopoulos, C. P. – D.Zirker (Eds.) Civil-Military Relations in Soviet and Yugoslav Successor States. Boulder, Colorado: Westview Press. Str. 213-230., (3) (1990.) "Neki ekološki aspekti socijalnih institucija minojskog društva na Kreti". U: Cifrić, I. (ur.): U susret ekološkom društvu. Zagreb: SDH. Str. 9-34., (4) (1989.) "Fundamentalna ekologija: socijalna ekologija kao duhovnoznanstvena disciplina". U: Cifrić, I. (ur.): Ekološke dileme. Zagreb: SDH. Str. 9-21., (5) (1986.) "O pojmu protivurječnog i neprotivurječnog društva". U: Čaldarović, O. et al (ur.): Suvremeno društvo i sociologija. Zagreb: Globus. Str. 65-72.
Rad (2003.) “Democratic Oversight and Control Over Intelligence and Security Services.” predstavlja nastavak istraživanja poduzetih u knjizi Obavještajno-sigurnosne službe. Autor razmatra razvitak zakonske regulative i upravljanja sustavom obavještajnih i sugurnosnih službi u Hrvatskoj u razdoblju poslije 1999. godine te analizira socijalne i političke razloge sporosti poduzetih reformi, kontrastirajući tranzicijskoj zemlji primjerena zakonska rješenja s jedne strane i neodgovarajuću praksu s druge strane, te raščlanjuje utjecaj ovakvog razvoja na političku kulturu, a u radu (2) (2000.): "The Post-Conflict Restructuring of Armed Forces: War Veterans in Croatia." se razmatraju implikacije mobilizacije velikog dijela civilnog stanovništva u oružane snage i socijalni problemi koji iz toga proizlaze. Radom (3) (1999.) "Operacije BLJESAK i OLUJA, odnosno u istom radu koji je izašao i u engleskom prijevodu pod naslovom "Operations Flash and Storm." (2001) je pristupnik zastupljen u do danas najsveobuhvatnijem i najviše citiranom zborniku o ratovima u bivšoj Jugoslaviji. U svojim razmatranjima o završnim operacijama Hrvatske vojske autor nastoji dati objektivnu sliku o njihovom odvijanju, ishodu i značenju, pri čemu temeljem svojeg poznavanja vojne povijesti i vojne vještine nastoji ispraviti neke uobičajene ali nerealne ocjene o ovim operacijama, dok u radu (4) (1999.) "Die Jugoslawische Volksarmee und ihre Erben. Entstehung und Aktionen der Streitkräfte 1991-1995." daje pregled ustroja i djelovanja JNA na početku rata te prikazuje stvaranje oružanih snaga u zemljama nastalih raspadom Jugoslavije. Središnji dio rada posvećen je raščlambi vojno-strategijskih aspekata ratova u bivšoj Jugoslaviji koje su u u literaturi o tom ratu u dobroj mjeri zapostavljeni.
Osvrnut ćemo se ukratko i na neke znanstvene radove objavljene u časopisima citiranim u tercijarnim ili sekundarnim publikacijama i drugima s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima. Kandidat je objavio ukupno 4 rada od posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora u takvim časopisima - (1) ( sa Smerić, T.) (2002.): “Mišljenja hrvatskih časnika o ulasku Hrvatske u političko-vojne integracije.”Polemos, 5, 1-2 (9-10), str. 139-155., (2) (1999.) "Ethnic Rallying in Bosnia and Herzegovina: The Hobbesian Account." Sociological Imagination, 36, 2-3, pp. 94-108., (3) (1998.) "Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Drugi dio: Od Sarajevskog primirja do završnih operacija." Polemos 1, 2, str. 111-136., (4) (1998.) "Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Prvi dio: Uzroci rata i operacije do sarajevskog primirja." Polemos 1, 1, str. 57-87.
Rad “Mišljenja hrvatskih časnika o ulasku Hrvatske u političko-vojne integracije” predstavlja protokol i interpretaciju empirijskog istraživanja provedenog među časnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) u razdoblju preustroja i restrukturiranja. Rad polazi od uvida da se OSRH, stvorene tek pred nešto više od jednog desetljeća u nepovoljnim uvjetima oružanog sukoba, nalaze pred izazovom uključivanja u europske i euroatlantske političko-vojne saveze. Kako pripreme za ulazak i članstvo u tim organizacijama, osobito kad je riječ o NATO-u, iziskuju niz značajnih promjena (od promjena u koncepcijama i strategijama nacionalne sigurnosti i obrane do promjena u društvenom položaju profesionalnog vojnika) spremnost časničkog zbora na njihovo prihvaćanje jest važan čimbenik uspješnosti provedbe spomenutih integracijskih procesa. Istraživanje provedeno tijekom 2001. godine na prigodnom uzorku od 268 viših i nižih časnika OSRH predstavljalo je pokušaj stjecanja uvida u njihova mišljenja o različitim aspektima ulaska Hrvatske u političko-vojne integracije (od članstva u NATO-u do bilateralne vojne suradnje sa zemljama nastalim na prostoru bivše SFRJ). Dobiveni su rezultati pokazali da većina ispitanika prihvaća ulazak u političko-vojne saveze (u NATO i u vojne eurointegracije) kao jamstvo vanjske/vojne sigurnosti zemlje te kao pretpostavku tehnološke modernizacije oružanih snaga. Istodobno, hrvatski časnici gotovo bez izuzetka smatraju da i po pristupanju NATO-u OSRH moraju očuvati sposobnost samostalnog djelovanja sukladno nacionalnim interesima. Mjera skepticizma zastupljena u mišljenjima časnika u odnosu na članstvo u NATO-u vezana je uz procjenu mogućnosti znatnog gubitka suvereniteta zemlje, kao i uz razmjerno nepovoljnu ocjenu stvarnog doprinosa članstva Hrvatske u “Partnerstvu za mir” vojnoj sigurnosti zemlje.
U radu "Ethnic Rallying in Bosnia and Herzegovina: The Hobbesian Account" pristupnik razmatra implikacije rata na društvo u Bosni i Hercegovini te pokušava analizirati razloge socijalne stagnacije i regresije do koje je došlo nakon rata. Da bi ispostavio svoju tezu, autor na početku daje klasifikaciju socijalnih ratnih šteta i uvodi kategoriju “socijetalnih ratnih šteta”, odnosno razaranje samog smisla društva za njegove pripadnike. Navode se poteškoće u političkom, gospodarskom i socijalnom razvoju i identificiraju prepreke od kojih je većina posljedice političke volje a ne objektivnih okolnosti. Da bi održale svoju monopolističku vlast nad pripadnicima vlastite nacije, nacionalne oligarhije nemaju interesa ispraviti političke i materijalne rezultate i posljedice rata. Primjerice, uvođenje profesionalizma i učinkovite javne uprave, uz poštovanje ljudskih i građanskih prava, dovelo bi do stvaranja pravne sigurnosti i neovisnih agenata socijalnog života, a što bi načelo apsolutnu moć nacionalnih oligarhija. S druge strane, i samo stanovništvo pruža otpor sanaciji ratnih šteta te u vlastitom interesu održava moć oligarhija, kako je bilo vidljivo iz prvih nekoliko poslijeratnih izbora (koncem devedesetih godina). Autor zaključuje da popularna podrška nacionalnim oligarhijama proizlazi iz stanja u koje ih je doveo rat i u kojem su izgubili veliki broj svojih socijalnih obilježja i uloga. U opširnom dvodjelnom radu “Rat u Hrvatskoj 1991.-1995.” (Prvi dio: Uzroci rata i operacije do sarajevskog primirja; drugi dio: Od Sarajevskog primirja do završnih operacija) autor temeljem tada dostupnih izvora rekonstruira političke, socijalne i vojne aspekte Domovinskoga rata i daje cjelovitu analizu uzroka, tijeka i posljedica rata.
Kandidat dr. sc. Ozren Žunec, red. profesor Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu aktivno je sudjelovao u znanstvenim projektima – u projektu Socio-ekološki aspekti razvoja (Filozofski fakultet, istraživač) – prije posljednjeg izbora u zvanje te u projektu Socijalni korelati Domovinskoga rata (Filozofski fakultet u Zagrebu, glavni istraživač, od 2002.). Temeljni cilj projekta Socijalni korelati Domovinskoga rata na kojem je pristupnik glavni istraživač (projekt u sustavu potpore Ministarstva znanosti i tehnologije od 2002. godine) jest identifikacija i opis ključnih socijalnih korelata Domovinskoga rata odnosno socijalnih činjenica i procesa bitnih za razumijevanje njegova uzroka, naravi, tijeka i posljedica, te razvijanje odgovarajuće istraživačke metodologije. Istražuju se neki od najbitnijih društvenih procesa kao što su etnička (nacionalna) homogenizacija i protuhomogenizacija, izgradnja institucija potrebnih za pokretanje efikasne kolektivne akcije, paraliza federalnih državnih struktura, napad na te strukture i raspad centralne države, sukob elita u borbi za vlast, eskalacija nasilja, utjecaj uvjerenja o ugroženosti, nestabilnosti međunarodnog okruženja, vanjske nezainteresiranosti, dostupnosti resursa, pojave vođa i drugih faktora na dinamiku sukoba itd. Posebna pozornost posvećena je socijalnim čimbenicima koji su uvjetovali način organizacije obrane i vođenja rata, socijalnim i političkim uzrocima rata, odabiru strategija aktera, ključnim socijalnim posljedicama rata (npr. migracije), nastanku i razvoju ratne pučke kulture i ulozi medija, te razvijanju formalnih modela nasilnih društvenih sukoba koji bi pridonijeli razumijevanju tog fenomena i razvitku strategija prevencije. Ovaj bi projekt trebao indentificirati bitne socijalne korelate koji tvore uzroke odnosno posljedice Domovinskog rata i kako su oni utjecali na njegov tijek, identitete aktera i odabire njihovih strategija te opseg i dubinu socijalnih i socijetalnih posljedica rata. Očekuje se nadalje da se identificiraju i definiraju iskoristive metode predikcije, prevencije i regulacije mehanizama koji utječu na sukob, njegovo vođenje i sanaciju njegovih posljedica. U području migracija izradit će se scenariji za budućnost migracija u Hrvatskoj i Europi, u području medija strategije djelovanja medija u ratnim uvjetima, a u području pučke kulture definirat će se razlike i odnosi između pučkih i institucionaliziranih vrijednosti.
Kandidat je sudjelovao i u radu nekoliko međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova - (1) “Conference on Divided Societies IV.: Conflict and Security.” IUC - Inter-university Centre Dubrovnik. Dubrovnik, 22.IV.-2.V.2003. (Sudjelovanje priopćenjem "Social War Losses", te seminarom.), (2) “Wars of Former Yugoslavia: The Sociology of Armed Conflict at the Turn of Millennium.” Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 6.-8. XII. 2002. (Sudjelovanje priopćenjem "Mišljenja hrvatskih časnika o ulasku Hrvatske u političko vojne integracije", u koautorstvu s Tomislavom Smerićem.), (3) “Promišljanje umjetnosti. Filozofski simpozij.” Udruga za promicanje filozofije (Zagreb). Varaždin, 27.-28. IX. 2002. (Sudjelovanje priopćenjem "Arhitektura: vrijeme prostora".), (4) “Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1991.-1995.” The Bosnian Institute - London, Institute on Southeastern Europe - Budapest. Budimpešta, Madžarska, 25.-27.IX.1998. (Sudjelovanje priopćenjem.), (5) “International Workshop on Sociocultural Aspects of Defence Restructuring and Conversion. European Commission”. DG XII Science, Research and Development, COST Management Committee of COST A10 "Defence Restructuring and Conversion". Bled, Slovenija, 9.-12.VII.1998. (Sudjelovanje priopćenjem u koautorstvu.), (domaći skupovi) (1) “Hrvatsko društvo pred ekološkim izazovima. Znanstveno-stručni kolokvij.” Zagreb, 29.III.1996. (Sudjelovanje priopćenjem.), (2) “Vizualna i urbana kultura.” Arhitektonski fakultet. Zagreb, 24.IV.1991. (Sudjelovanje priopćenjem.), (3) “Napredak u slobodi.” Simpozij HFD. Zagreb, 6.XII.1990. (Sudjelovanje priopćenjem.), (4) “Položaj i razvoj sociologije.” Filozofski fakultet. Zagreb, 23.II.1989. (Sudjelovanje priopćenjem.), (5) “Proturječja i razvojni problemi suvremenog jugoslavenskog društva. Filozofski fakultet u Zagrebu, 24.II.1984. (Sudjelovanje priopćenjem.), (6) “Umjetnost i tehnika”. Simpozij Hrvatskog filozofskog društva. Zagreb, 7.VI.1979. (Sudjelovanje priopćenjem.), a bio je u nekoliko navrata i gostujući znanstvenik - (1) Yale University, SAD (poslijedoktorska stipendija zaklade Fulbright, 9 mjeseci, 1994.-1995.)., (2) Indiana University, SAD (poslijedoktorska stipendija Indiana Unversity, 7 mjeseci, 1987. godine), (3) Bibliotheque Nationale, Pariz, Francuska (poslijediplomska stipendija Republičkog sekretarijata za znanost i tehnologiju, 1982.). Kandidat je djelovao i kao pozvani predavač te je održao nekoliko međunarodnih predavanja - (1) “Croatian Armed Forces and Security Sector.” Department of War Studies, King’s College, London, UK, 5.XII.1997., (2) "Democracy in the 'Fog of War': Civil-Military Relations in Croatia." Lecture: Graduate Program in International Transactions. International Institute, George Mason University, Arlington, Virginia, SAD, 4.IV.1995., (3) "Containment or Spreading of War: Interactions of East and West in the Balkans." Round Table: Prospects for Peace and Stability in Post-Communist Europe. George Mason University, Fairfax, Virginia, SAD, 3.IV.1995. Valja posebno naglasiti da je pristupnik, dr. sc. Ozren Žunec, primio i Državnu nagradu za znanost na području društvenih znanosti (godišnja, 1999.), a član je sljedećih znanstvenih udruženja (1) Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, Hrvatska (član), (2) Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, Hrvatska (član; dopredsjednik, 2001.-, (3) Interuniversity Seminar on Armed Forces and Society, Chicago, Illinois, SAD (član), te urednik znanstvenog časopisa (1) Polemos, časopis za interdiscplinarna istraživanja rata i mira (pokretač, glavni i odgovorni urednik, 1998.-) a bio je i član uredničkog odbora znanstvenog časopisa (1) Revija za sociologiju, te časopisa (2) Erasmus i (3) Theleme.
Stručna aktivnost. Pristupnik je poslije posljednjeg izbora u zvanje objavio i jednu stručnu knjigu - (1) Žunec, Ozren et al. (1999.) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija. Materijal za raspravu. Zagreb: SocijalDemokratska partija Hrvatske - Strata istraživanja. 425 str., te nekoliko stručnih prijevoda, a priredio je i nekoliko knjiga (1) Spinoza, Benedikt de (2003., u tisku) Epistolarij. Razmjena pisama između Spinoze i njegovih prijatelja i suvremenika. Preveo i priredio O. Žunec. Pogovor. Zagreb: Demetra., (2) Spinoza, Benedikt de (2000.) Etika dokazana geometrijskim redom. Preveo O. Žunec. Pogovor. Zagreb: Demetra. X+534 str. ISBN 953-6093-76-6., (3) Kierkegaard, Sřren (1998.) Filozofijsko trunje. Ili: Trunak filozofije. Priredio i preveo O. Žunec. Pogovor. Zagreb: Demetra. 152 str. ISBN 953-6093-45-6. Nadalje, kandidat je objavio i stručne radove u časopisima - (1) (1998.) "Tranzicija Hrvatske vojske." Erasmus 6, 23, str. 29-31., (2) (1997.) "NATO i Hrvatska. (Sigurnosna politika i ideja o povijesnoj misiji.)" Erasmus, 5, 22, str. 10-14., (3) (1997.)"Socijetalne ratne štete u Bosni i Hercegovini: zašto je narod ponovno izabrao patnju." Erasmus 5, 20; str. 19-36., (4) (1997.) "Državni udar u Hrvatskoj: model i vjerojatnost uspjeha." Erasmus 5, 19, str. 6-22., (5) (1996.) "Pruski generalštab i počeci sociologije." Revija za sociologiju 27(1996)1-2, str. 3-19., (6) (1995.)"Okučanski zaključci." Erasmus 3, 12, str. 7-20., (7) (1994.) "Hrvatska u sukobu niskog intenziteta". Erasmus 2, 7, str. 46-63. , (8) (1993.) "Vojska i demokracija". Erasmus 1, 3, str. 47-55. - Engl. prijevod: "Armed Forces and Democracy in Croatia". Helsinki Monitor (Utrecht, Nizozemska), 5 (1994) Special Issue, str. 111-119., (9) (1993.)"Banalnost zla i usamljenost. H. Arendt: Politička teorija sa snagom antropologije." Erasmus 1, 2, str. 39-43., (10) (1993.) "Intelektualci: humanistička tradicija protiv demokracije". Erasmus 1, 1, str. 20-29., (11) (1991) "Ontologija apsolutne slobode". Filozofska istraživanja, 11, 1 (40). Str. 99-105., (12) (1989.) "Minojska Kreta i Platonova legenda o Atlantidi". Latina et Graeca 33/1989. Str. 9-16., (13) (1989.) "Ontologijski status predmeta sociologije". Revija za sociologiju 20, 1-2. Str. 35-47., (14) (1986.) "Ideja i Ništa. (Uz Platonov Simpozij 210E-211B.)". Godišnjak za povijest filozofije 4. Str. 168-208., (15) (1986.) "Fragment o ljubavi". Gordogan 8, 20-21. Str. 146-151., (16) (1984.) "Djelo filozofije. O 'angažiranoj filozofiji'". Theoria 27, 3-4. Str. 23-34., (17) (1980.) "Čovjek, praksa istine i umjetnost". Kulturni radnik 33, 3. Str. 119-152., (18) (1980.) "Ontologijske odredbe tehnike i umjetnost". Dometi 1/1980, str. 81-90., (19) (1979.) "Društvo kao 'nesvjesno umjetničko djelo'". Pitanja 11, 6-7, str. 23-32., (20) (1979.) "Prilog metafizici metafizike". Književna reč 8, 135, str. 15-16., (21) (1974.) "Povijest i metafizika kod Karla Marxa". Praxis 3-5/1974, str. 287-302.
Kandidat je sudjelovao i na više međunarodnih i domaćih stručnih skupova – (1) “Enhancing Democratic Control over the Armed Forces in Croatia. Parliamentary Workshop Center for European Security Studies (Groningen, The Netherlands) - Institut za međunarodne odnose (Zagreb, Croatia). Zagreb, 26.-27. X. 2001. (Moderator i sudjelovanje u raspravi.), (2) “Hrvatska između demokracije i političkog nasilja.” Okrugli stol Građanskog odbora za ljudska prava, Novinarski dom, Zagreb, 9.-10.XII.1999. godine. (Sudjelovanje s priopćenjem), (3) “Hrvatska između rata i Europe.” Europski pokret - Europski dom, Zagreb, 12.XI.1999. (Sudjelovanje priopćenjem "Vojska u demokratskom društvu".), (4) “Zagreb Regional Conference on Landmines.” Zagreb, 27.-29.VI.1999, (Adresa sudionicima.), (5) “Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija,” SocijalDemokratska partija Hrvatske i Strata istraživanja, Zagreb, 2.VI.1999. (Sudjelovanje s dva priopćenja.), (6) “Bosnian Paradigm. International Conference '98.” Međunarodni forum "Bosna". Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 18.-21.XI.1998. (Sudjelovanje priopćenjem u koautorstvu.), (7) “Nove metode otkrivanja mina.” Znanstveno vijeće Hrvatskog centra za razminiranje, Sisak, 17.XI.1998. (Sudjelovanje priopćenjem "Nevladine organizacije protiv mina - zadaće u Hrvatskoj."), (8) “Druga tranzicija: Politički pluralizam u Hrvatskoj - od oporbe do vlasti.” Okrugli stol. Erasmus Gilda, Hrvatski pokret za demokraciju i socijalnu pravdu (u osnivanju). Europski dom, Zagreb, 26.I.1998. (Sudjelovanje priopćenjem.), a prije posljednjeg izbora u zvanje, (9) “A Global Ban on Landmines.” Ottawa, Kanada, 2.-4.XII.1997., (10) “Committee Meeting and Seminar on Anti-personnel Landmines and their Humanitarian Implications.” Council of Europe, Parliamentary Assembly, Committee on migrations, refugees and demography. Budapest, 6.-7.III.1997. (Sudjelovanje priopćenjem.), (11) “Nove demokracije u poslijeratnoj tranziciji.” Erasmus Gilda, Zagreb, 13.-14.XII.1996. (Sudjelovanje priopćenjem.), (12) “8. svjetski kongres Međunarodne udruge promicatelja svjetskog mira (International Association of Educators for World Peace)”. Trogir, 26.XI.-1.XII.1996. (Sudjelovanje priopćenjem.), (13) “Kongres likovne pedagogije i kulture.” Zagreb, 16.-18.XII.1988. (Sudjelovanje priopćenjem.), (14) “Sociološki aspekti odgoja i obrazovanja.” Sociološka ljetna škola. Crikvenica, 5.-8.IX.1988. (Sudjelovanje priopćenjem.) Kandidat je i član različitih stručnih skupina - (1) Prosudbena skupina za znanstvene projekte na polju sociologije, Ministarstvo znanosti i tehnologije (predsjednik, 2001.-), (2) Područno vijeće za društvene znanosti, Ministarstvo znanosti i tehnologije (član, 2000.-), (3) Savjet za praćenje rada na znanstvenom projektu o Domovinskom ratu, Ministarstvo znanosti i tehnologije (član, 2000.-).
Kandidat je bio autor i koautor udžbenika – poslije prvog izbora u zvanje redovitog profesora (1) (1998. i ponavljana izdanja) Etika 2. U potrazi za istinom: religije svijeta. Udžbenik za drugi razred srednjih škola. Zagreb: Profil International. 163 str. ISBN 953-200-119-0., (2) Fanuko, N. et al. (1992; 1993; 1994; 1995.) Sociologija. Udžbenik za gimnazije. Zagreb: Školska knjiga. Autor poglavlja: "Istraživanje društvenih pojava: metode i tehnike", str. 7-16 i "Znanje i znanost", str. 195-200., a autor je i jedne stručne knjige objavljene poslije posljednjeg izbora u zvanje - (1999.) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija. Materijal za raspravu. Zagreb: SocijalDemokratska partija Hrvatske - Strata istraživanja. 425 str.Ova knjiga, koju je pristupnik priredio kao voditelj stručnog projekta u suradnji s nekoliko vodećih hrvatskih stručnjaka na području nacionalne sigurnosti, obrane i civilno vojnih odnosa, bila je zamišljena kao temelj za reformu sustava sigurnosti i obrane u razdoblju konsolidacije hrvatske tranzicijske demokracije.
Nadalje, pristupnik je aktivno sudjelovao u sljedećim stručnim projektima - (1) Strategija razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u XXI. stoljeću - Nacionalna sigurnost" (Vlada Republike Hrvatske, 2000.-2001. - voditelj predmetnog zadatka). Rezultati objavljeni kao Mahečić, Z. (ur.) (2001.) Nacionalna sigurnost. Zagreb: Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske. 266 str. ISBN 953-6430-27-4., (2) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija (Strata istraživanja, Zagreb, 1998.-1999. - sukoordinator projekta). Rezultati objavljeni u: Žunec Ozren et al. (1999.) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija. Materijal za raspravu. Zagreb: SocijalDemokratska partija Hrvatske - Strata istraživanja. 425 str. te prije posljednjeg izbora u zvanje (3) Nova agenda za nove demokracije (Erasmus Gilda, Zagreb - istraživač).
Pristupnik je održao i niz javnih predavanja – primjerice (1) Predstavljanje knjige: Grizold, A. – S.Tatalović – V.Cvrtila (1999.) Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti. Zagreb: Fakultet političkih znanosti., Zagreb, 2.II.2000., (2) “Organi represije i civilno društvo”. Klub studenata Filozofskog fakulteta. Filozofski fakultet, Zagreb, 12.I.2000., (3) “Javnost i obavještajna zajednica.” Novinarski dom, Zagreb, 24.VI.1999., (4) Predstavljanje knjige: Peruško Čulek, Zrinjka: Demokracija i mediji. Novinarski dom, Zagreb, 21.V.1999., (5) Predstavljanje knjige: Županov, Josip: Zaboravljeni rat: sociologija jednog sjećanja. Društvo sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenih radnika. Zagreb, 19.I.1999., (6) “Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.” Otvoreno društvo Hrvatska, Zagreb, 8.X.1998., (7) "Nevladine organizacije i međunarodna politika: Konvencija o zabrani protupješačkih mina." Klub studenata sociologije "Diskrepancija". Filozofski fakultet, Zagreb, 29. siječnja 1998. godine., (8) "Civilno društvo u poslijeratnom razdoblju." Centar za promociju civilnog društva (Sarajevo) i Centar za civilno društvo u jugoistočnoj Europi (Zagreb); Sarajevo, 19.II.1997. godine., (9) "Smrt Jugoslavije." Tribina Kluba studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kluba studenata sociologije "Diskrepancija". Filozofski fakultet, Zagreb, 30.XI.1995., (10) "Agonalni karakter bosanskog života" i "Etnički pariteti i civilno društvo". Sarajevo, 3-5.V.1994. (11) "Okrugli stol Srbi i Hrvati." Erasmus Gilda. Zagreb, 20-22. studenog 1993., (12) "Erasmus danas." Književni petak, Gradska knjižnica. Zagreb, 28. V. 1993., (13) Predstavljanje knjige: Meštrović, S. G., with M.Goreta and S. Letica: The Road from Paradise. Prospects for Democracy in Eastern Europe. Europski dom. Zagreb, 25. V. 1993., (14) Predstavljanje knjige Polšek, D.: Peta Kantova antinomija. Kulturno-informativni centar. Zagreb, 10. V. 1993. , (15) "Erazmova pulena". Promocija časopisa Erasmus. Zagreb, 4. V. 1993. Objavljeno u Erasmus 1(1993)2, str. 89-90., (16) Predstavljanje biblioteke Erasmus - Ash, Timothy Garton: Mi građani i Hobsbawm, Eric J.: Nacije i nacionalizam. Kulturno-informativni centar. Zagreb, 31. III. 1993., (17) "Umjetnost i revolucija i djelu Danka Grlića". Tribina HFD i SDH. Zagreb, 6. IV. 1984. , (18) Predstavljanje knjige Grlić, Danko: Za umjetnost. Književni petak. Gradska knjižnica, Zagreb, 14. X. 1983. , (19) Predstavljanje knjige Grlić, Danko: Friedrich Nietzsche." . Književni petak. Gradska knjižnica, Zagreb, 6. XI. 1981.
Nastavna aktivnost kandidata. Dr. sc. Ozren Žunec je razvio program i uveo nove predmete u nastavni program studija sociologije na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu – kolegij (1) Sociologija vojske i rata (dodiplomski predmet na studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uveden 1995. godine) - predlagatelj programa i izvoditelj nastave te kolegij (2) Sociologija znanja i znanosti (dodiplomski predmet na studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uveden 1988. godine) - predlagatelj programa i izvoditelj nastave od 1988. do 2001. godine. Kandidat je i mentor znanstvenim novacima za dva znanstvena novaka (od 2002. i od 2003. godine)., a bio je (jeste) mentor u izradi doktorskih disertacija u 5 navrata, kao i mentor za izradu više od 15 diplomskih radova. Pristupnik sudjeluje i u izvedbi više poslijediplomskih studija kao nastavnik - (1) Nositelj je kolegija Sociologija nacionalne sigurnosti (poslijediplomski studij “Sociologija”, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2001.-), (2) Nositelj kolegija Rat i ekologija (poslijediplomski studij “Sociologija”, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2000-2001.), (3) Nositelj kolegija Sociologija (poslijediplomski studij “Forenzička psihijatrija”, Medicinski fakultet u Zagrebu, 1996.-1997.), (4) Gostujući predavač (poslijediplomski studij “Međunarodni odnosi”, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, 2000.-2002.)., a na dodiplomskoj nastavi predaje (ili je predavao) kolegije (1) Socijalna povijest ideja 2001.-(2) Sociologija vojske i rata 1995-; Filozofski fakultet u Zagrebu i Filozofski fakultet u Zadru, 2001./2002.)., (3) Estetika (predavanja, studij slikarstva, kiparstva i grafike, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1992.-1994.), (4) Sociologija znanja i znanosti 1988.-2001.)., (5) Povijesni uvod u sociologiju 1987.-), te (6) Teorija duhovnog stvaranja 1978.-1990.
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Kako je vidljivo iz ovog izvještaja, kandidat dr. sc. Ozren Žunec, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu, vrlo je aktivan u znanstvenoj, stručnoj i široj zajednici kako u domaćim, tako i u međunarodnim okvirima. Ovaj pregled pokazuje da je do sada objavio ukupno šest znanstvenih knjiga (od toga dvije nakon izbora za redovitoga profesora), devet poglavlja u znanstvenim knjigama (četiri nakon izbora za redovitoga profesora), 23 znanstvena rada u časopisima (od toga četiri nakon izbora za redovitoga profesora), aktivno je sudjelovao (sudjeluje) u dva znanstvena projekta (od toga u jednom, Socijalni korelati Domovinskoga rata, nakon izbora za redovitoga profesora u svojstvu glavnog istraživača), održao tri pozvana međunarodna predavanja i 19 ostalih javnih predavanja (od toga sedam nakon izbora za redovitoga profesora), te sudjelovao na pet međunarodnih znanstvenih skupova (svi nakon izbora za redovitoga profesora) i na šest domaćih znanstvenih skupova.
Osim što je bio nositelj više predmeta u poslijediplomskom i dodiplomskom studiju, predložio je pokretanje i izradio program te bio prvi nastavnik predmeta Sociologija vojske i rata i Sociologija znanja i znanosti koji se do tada nisu izvodili na Sveučilištu u Zagrebu. Autor je jednog i suautor drugog srednjoškolskog udžbenika. Bio je mentor u izradi 11 diplomskih radova i pet doktorskih disertacija, a od 2002./2003. godine mentor je za dvoje znanstvenih novaka. Aktivno je radio i na stručnim projektima, a objavio je u suautorstvu jednu stručnu knjigu (nakon izbora za redovitoga profesora) te 12 stručnih radova u časopisima (od toga jedan nakon izbora za redovitoga profesora) a sudjelovao je na 14 međunarodnih i domaćih stručnih skupova (od toga osam nakon izbora za redovitoga profesora). Nakon izbora za redovitoga profesora preveo je i priredio za objavljivanje tri knjige te je boravio na stručnom usavršavanju u Parizu (1981. godine), u SAD (1987.) te kao stipendist zaklade Fulbright na Yale University u SAD (1994.-1995.). Po pozivu održao je više predavanja u zemlji i inozemstvu.
Uzimajući sve rečeno o pristupniku u obzir, povjerenstvo drži da on ispunjava propisane uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (pročišćeni tekst), (čl. 74. Zakona o visokim učilištima), te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta za izbor u navedeno zvanje jer:
· Ima više od tri godine znanstvenoistraživačkog rada u znanstvenom zvanju višeg znanstvenog suradnika, odnosno znanstvenog savjetnika
· Ima veći broj objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama
· Ima nove znanstvene radove objavljene poslije posljednjeg izbora u zvanje
· Ima radove koji značajnije utječu na razvitak određenog znanstvenog područja i struke
· Ima više od 6 godina neprekinutog nastavnog rada na visokom učilištu
· Je održao više od 5 priopćenja na znanstvenim skupovima
· Ima više od tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima
· Izradio je nastavni tekst (udžbenik)
· Je sadržajno i metodički unaprijedio nastavni proces
· Su pod njegovim mentorstvom više od 2 pristupnika izradili doktorat znanosti
· Je pod njegovim mentorstvom izrađeno je više od 8 diplomskih radova
· Je bitno unaprijedio stručni rad i bio je (jeste) voditelj istraživačkog projekta
· Je voditelj je kolegija i sudjeluje u nastavi na više poslijediplomskih studija.
Obzirom na sve rečeno u pristupniku, imenovano povjerenstvo ima čast predložiti Fakultetskom vijeću da prihvati ovaj izvještaj i time omogući ponovni izbor dr. sc. Ozrena Žuneca, red. prof. na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u znanstveno-nastavno trajno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija vojske i rata, Povijesni uvod u sociologiju i Socijalna povijest ideja u Odsjeku za sociologiju.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Ognjen Čaldarović red. prof.
Predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.
Član povjerenstva
Dr. sc. Ivan Rogić, red. prof.
(Arhitektonski fakultet u Zagrebu)
Član povjerenstva
Napomena:
Ovaj izvještaj raspravljan je i prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za sociologiju dana 24. studenog 2003.
P O P I S R A D O V A
Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
A. ZNANSTVENA DJELATNOST
1. Znanstveni radovi
1.1. Knjige
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (1998. godine)
(1) Žunec, Ozren - Darko Domišljanović (2000.) Obavještajno-sigurnosne službe Republike Hrvatske. Stanje i načela preustroja za razdoblje konsolidacije demokracije. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. 272 str. ISBN 953-6483-52-1.
(2) Žunec, Ozren (1998.) Rat i društvo. Ogledi iz sociologije vojske i rata. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo - Naklada Jesenski i Turk. 224 str. ISBN 953-6483-07-6 (NJT); 953-6552-07-8 (HSD).
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (1998. godine)
(3) Žunec, Ozren (1997.) Planet mina. Taktičko-tehnički, humanitarni, socijalni, ekološki i međunarodnopravni aspekti uporabe kopnenih mina u suvremenom ratu. Zagreb: Strata istraživanja. 362 str. ISBN 953-6559-00-5.
Napomena. Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora izašao je engleski prijevod ove knjige, znatno dopunjen u odnosu na izdanje na hrvatskome jeziku:
(3a) Žunec, Ozren (1999.) The Mine Planet. Tactical, Technical, Humanitarian, Social, Ecological and Legal Aspects of Use of Land Mines in Contemporary Warfare. Translated into English by Maja Starčević and Jasna Mati. Zagreb: Strata Research. XXIV+437 pages. ISBN 953-6559-01-3.
(4) Žunec, Ozren (ur.) (1996.) Suvremena filozofija I. (Hrestomatija filozofije, sv. 7). 456 str. Zagreb: Školska knjiga. 456 str. ISBN 953-0-61304-0 (ISBN za cjelinu 953-0-61357-1). Priređivač sveska, autor uvodnih studija "Filozofija od Hegela do Nietzschea" (str. 7-34), "Sřren Aabye Kierkegaard" (str. 139-191) i "Karl Marx" (str. 263-292) te prevoditelj dijela Marxova Kapitala.
(5*) Žunec, Ozren (1988.) Mimesis. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Platona. Zagreb: Latina et Graeca. 184 str.
(6*) Žunec, Ozren (1980.) Mogućnost marksističke estetike. Zagreb: Filozofski fakultet. 1980. 245 str.
* Napomena: Premda predstavljaju znanstvene radove, knjige pod rednim brojem 5. i 6. ne mogu se uračunati u znanstvene radove potrebne za izbor u znanstveno zvanje budući da sadrže preko 50 postog integralnog teksta iz magistarske (redni broj 6) i doktorske disertacije (redni broj 5).
1.2 Poglavlja u knjizi
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Žunec Ozren (2003.) “Democratic Oversight and Control Over Intelligence and Security Services.” U: Trapans, Jan – Philipp H. Fluri (eds.) Defence and Security Sector Governance and Reform in South East Europe. Insights and Perspectives. Vols. I-II. Geneva – Belgrade: Centre for the Democratic Control of Armed Forces – Centre for Civil Military Relations. Sv. I., str. 381-399.
(2) Žunec, Ozren - Siniša Tatalović - Tarik Kulenović(2000.): "The Post-Conflict Restructuring of Armed Forces: War Veterans in Croatia." U: Jelušić, Ljubica - John Selby (eds.) COST Action 10. Defence Restructuring and conversion: Sociocultural aspects. Brussels: European Comission, Directorate-General Research. Str. 292-303. ISBN 92-828-8505-4.
(3) Žunec Ozren (1999.) "Operacije BLJESAK i OLUJA." U: Magaš, Branka - Ivo Žanić (ur.) Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zagreb-Sarajevo: Naklada Jesenski i Turk - Dani. ISBN 953-6483-48-3. Str. 93-110. (Sudjelovanje u raspravi: str. 138-144, 268-269.) - () Engleski prijevod: Žunec, Ozren (2001.) "Operations Flash and Storm." In: Magaš, Branka i Ivo Žanić (eds.) The War in Croatia and Bosnia-Herzegovina 1991-1995. Foreword by Noel Malcolm. London - Portland, OR: Frank Cass. ISBN 0-7146-5204-0. Str. 67-83. Sudjelovanje u raspravi: str. 110-115, 249-251.
(4) Žunec Ozren Žunec, Ozren - Tarik Kulenović (1999.): "Die Jugoslawische Volksarmee und ihre Erben. Entstehung und Aktionen der Streitkräfte 1991-1995.". U: Melčić, Dunja (Hrsg.) Der Jugoslawien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf und Konsequenzen. Opladen/Wiesbaden: Palais Jalta-Westdeutscher Verlag. Str. 381-407.
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(5) Žunec Ozren (1997.) "Benedikt de Spinoza." U: Barbarić, Damir (ur.) (1997.) Filozofija racionalizma. (Hrestomatija filozofije, sv. 5.). Zagreb: Školska knjiga. Str. 189-232.
(6) Žunec Ozren (1995.) "Democracy in the 'Fog of War': Civil-Military Relations in Croatia." U: Danopoulos, Constantine P. - Daniel Zirker (Eds.) Civil-Military Relations in Soviet and Yugoslav Successor States. Boulder, Colorado: Westview Press. Str. 213-230.
(7) Žunec Ozren (1990.)"Neki ekološki aspekti socijalnih institucija minojskog društva na Kreti". U: Cifrić, I. (ur.): U susret ekološkom društvu. Zagreb: SDH. Str. 9-34.
(8) Žunec Ozren (1989.)"Fundamentalna ekologija: socijalna ekologija kao duhovnoznanstvena disciplina". U: Cifrić, I. (ur.): Ekološke dileme. Zagreb: SDH. Str. 9-21.
(9) Žunec Ozren (1986.)"O pojmu protivurječnog i neprotivurječnog društva". U: Čaldarović, O. et alii (ur.): Suvremeno društvo i sociologija. Zagreb: Globus. Str. 65-72.
1.3. Znanstveni radovi objavljeni u časopisu citiranom u tercijarnim ili sekundarnim publikacijama i drugima s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima (vidjeti privitke 4 i 5)
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Smerić, Tomislav – Ozren Žunec (2002.): “Mišljenja hrvatskih časnika o ulasku Hrvatske u političko-vojne integracije.” Polemos, 5, 1-2 (9-10), str. 139-155.
(2) Žunec, Ozren (1999.) "Ethnic Rallying in Bosnia and Herzegovina: The Hobbesian Account." Sociological Imagination, 36, 2-3, pp. 94-108.
(3) Žunec Ozren (1998.) "Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Drugi dio: Od Sarajevskog primirja do završnih operacija." Polemos 1, 2, str. 111-136.
(4) Žunec Ozren (1998.) "Rat u Hrvatskoj 1991.-1995. Prvi dio: Uzroci rata i operacije do sarajevskog primirja." Polemos 1, 1, str. 57-87.
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(5) Žunec Ozren (1997.)"Socijetalne ratne štete u Bosni i Hercegovini: zašto je narod ponovno izabrao patnju." Erasmus 5, 20; str. 19-36.
(6) Žunec Ozren (1997.)"Državni udar u Hrvatskoj: model i vjerojatnost uspjeha." Erasmus 5, 19, str. 6-22.
(7) Žunec Ozren (1996.)"Pruski generalštab i počeci sociologije." Revija za sociologiju 27(1996)1-2, str. 3-19.
(8) Žunec Ozren (1995.)"Okučanski zaključci." Erasmus 3, 12, str. 7-20.
(9) Žunec Ozren (1994.)"Hrvatska u sukobu niskog intenziteta". Erasmus 2, 7, str. 46-63.
(10) Žunec Ozren (1993.)"Vojska i demokracija". Erasmus 1, 3, str. 47-55. - Engl. prijevod: "Armed Forces and Democracy in Croatia". Helsinki Monitor (Utrecht, Nizozemska), 5(1994)Special Issue, str. 111-119. (Prevela Nataša Pavlović).
(11) Žunec Ozren (1993.)"Banalnost zla i usamljenost. Hannah Arendt: Politička teorija sa snagom antropologije." Erasmus 1, 2, str. 39-43.
(12) Žunec Ozren (1993.)"Intelektualci: humanistička tradicija protiv demokracije". Erasmus 1, 1, str. 20-29.
(13) Žunec Ozren (1991)"Ontologija apsolutne slobode". Filozofska istraživanja, 11, 1 (40). Str. 99-105.
(14) Žunec Ozren (1989.)"Minojska Kreta i Platonova legenda o Atlantidi". Latina et Graeca 33/1989. Str. 9-16.
(15) Žunec Ozren (1989.)"Ontologijski status predmeta sociologije". Revija za sociologiju 20, 1-2. Str. 35-47.
(16) Žunec Ozren (1986.)"Ideja i Ništa. (Uz Platonov Simpozij 210E-211B.)". Godišnjak za povijest filozofije 4. Str. 168-208.
(17) Žunec Ozren (1986.)"Fragment o ljubavi". Gordogan 8, 20-21. Str. 146-151.
(18) Žunec Ozren (1984.)"Djelo filozofije. O 'angažiranoj filozofiji'". Theoria 27, 3-4. Str. 23-34.
(19) Žunec Ozren (1980.)"Čovjek, praksa istine i umjetnost". Kulturni radnik 33, 3. Str. 119-152.
(20) Žunec Ozren (1980.)"Ontologijske odredbe tehnike i umjetnost". Dometi 1/1980, str. 81-90.
(21) Žunec Ozren (1979.)"Društvo kao 'nesvjesno umjetničko djelo'". Pitanja 11, 6-7, str. 23-32.
(22) Žunec Ozren (1979.)"Prilog metafizici metafizike". Književna reč 8, 135, str. 15-16.
(23) Žunec Ozren (1974.)"Povijest i metafizika kod Karla Marxa". Praxis 3-5/1974, str. 287-302.
2. Aktivno sudjelovanje u znanstvenim projektima
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Socijalni korelati Domovinskoga rata (Filozofski fakultet u Zagrebu, glavni istraživač, od 2002.).
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(2) Socio-ekološki aspekti razvoja (Filozofski fakultet, istraživač).
3. Pozvana predavanja
3.1. Pozvana međunarodna predavanje
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(1) “Croatian Armed Forces and Security Sector.” Department of War Studies, King’s College, London, UK, 5.XII.1997.
(2) "Democracy in the 'Fog of War': Civil-Military Relations in Croatia." Lecture: Graduate Program in International Transactions. International Institute, George Mason University, Arlington, Virginia, SAD, 4.IV.1995.
(3) "Containment or Spreading of War: Interactions of East and West in the Balkans." Round Table: Prospects for Peace and Stability in Post-Communist Europe. George Mason University, Fairfax, Virginia, SAD, 3.IV.1995.
3.2 Ostala javna predavanja
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Predstavljanje knjige: Grizold, Anton - Siniša Tatalović - Vlatko Cvrtila (1999.) Suvremeni sistemi nacionalne sigurnosti. Zagreb: Fakultet političkih znanosti.". Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska udruga za međunarodne studije, Zagreb, 2.II.2000.
(2) “Organi represije i civilno društvo”. Tribina iz ciklusa tjednih tribina "Zdravo društvo". Sekcija "Phronesis", Kluba studenata Filozofskog fakulteta. Filozofski fakultet, Zagreb, 12.I.2000.
(3) “Javnost i obavještajna zajednica.” Tribina Hrvatskog novinarskog društva. Novinarski dom, Zagreb, 24.VI.1999.
(4) Predstavljanje knjige: Peruško Čulek, Zrinjka: Demokracija i mediji. Novinarski dom, Zagreb, 21.V.1999.
(5) Predstavljanje knjige: Županov, Josip: Zaboravljeni rat: sociologija jednog sjećanja. Društvo sveučilišnih nastavnika i ostalih zanstvenih radnika. Zagreb, 19.I.1999.
(6) “Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.” Otvoreno društvo Hrvatska, Zagreb, 8.X.1998.
(7) "Nevladine organizacije i međunarodna politika: Konvencija o zabrani protupješačkih mina." Klub studenata sociologije "Diskrepancija". Filozofski fakultet, Zagreb, 29. siječnja 1998. godine.
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(8) "Civilno društvo u poslijeratnom razdoblju." Centar za promociju civilnog društva (Sarajevo) i Centar za civilno društvo u jugoistočnoj Europi (Zagreb); Sarajevo, 19.II.1997. godine.
(9) "Smrt Jugoslavije." Tribina Kluba studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kluba studenata sociologije "Diskrepancija". Filozofski fakultet, Zagreb, 30.XI.1995.
(10) "Agonalni karakter bosanskog života" i "Etnički pariteti i civilno društvo". Sarajevo, 3-5.V.1994. Predavanje objavljeno u *** (1995.) Federacija Bosna i Hercegovina: Država i civilno društvo. Zagreb: Novi Liber-Erasmus. Str. 4-5, 92-94.
(11) "Okrugli stol Srbi i Hrvati." Erasmus Gilda. Zagreb, 20-22. studenog 1993.
(12) "Erasmus danas." Književni petak, Gradska knjižnica. Zagreb, 28. V. 1993.
(13) Predstavljanje knjige: Meštrović, Stjepan G., with Miroslav Goreta and Slaven Letica: The Road from Paradise. Prospects for Democracy in Eastern Europe. Europski dom. Zagreb, 25. V. 1993.
(14) Predstavljanje knjige Polšek, Darko: Peta Kantova antinomija." Kulturno-informativni centar. Zagreb, 10. V. 1993.
(15) "Erazmova pulena". Promocija časopisa Erasmus. Zagreb, 4. V. 1993. Objavljeno u Erasmus 1(1993)2, str. 89-90.
(16) Predstavljanje biblioteke Erasmus - Ash, Timothy Garton: Mi građani i Hobsbawm, Eric J.: Nacije i nacionalizam. Kulturno-informativni centar. Zagreb, 31. III. 1993.
(17) "Umjetnost i revolucija i djelu Danka Grlića". Tribina HFD i SDH. Zagreb, 6. IV. 1984.
(18) Predstavljanje knjige Grlić, Danko: Za umjetnost. Književni petak. Gradska knjižnica, Zagreb, 14. X. 1983.
(19) Predstavljanje knjige Grlić, Danko: Friedrich Nietzsche." . Književni petak. Gradska knjižnica, Zagreb, 6. XI. 1981.
4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
4.1. Sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim skupovima
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) “Conference on Divided Societies IV.: Conflict and Security.” IUC - Inter-university Centre Dubrovnik. Dubrovnik, 22.IV.-2.V.2003. (Sudjelovanje priopćenjem "Social War Losses", te seminarom.)
(2) “Wars of Former Yugoslavia: The Sociology of Armed Conflict at the Turn of Millennium.” Hrvatsko sociološko društvo (Croatian Sociological Association). Zagreb, 6.-8. XII. 2002. (Sudjelovanje priopćenjem "Mišljenja hrvatskih časnika o ulasku Hrvatske u političko vojne integracije", u koautorstvu s Tomislavom Smerićem.)
(3) “Promišljanje umjetnosti. Filozofski simpozij.” Udruga za promicanje filozofije (Zagreb). Varaždin, 27.-28. IX. 2002. (Sudjelovanje priopćenjem "Arhitektura: vrijeme prostora".)
(4) “Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: 1991.-1995.” The Bosnian Institute - London, Institute on Southeastern Europe - Budimpešta. Budimpešta, Madžarska, 25.-27.IX.1998. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(5) “International Workshop on Sociocultural Aspects of Defence Restructuring and Conversion. European Commission”. DG XII Science, Research and Development, COST Management Committee of COST A10 "Defence Restructuring and Conversion". Bled, Slovenija, 9.-12.VII.1998. (Sudjelovanje priopćenjem u koautorstvu.)
4.2. Sudjelovanja na domaćim znanstvenim skupovima
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(1) “Hrvatsko društvo pred ekološkim izazovima. Znanstveno-stručni kolokvij.” Zagreb, 29.III.1996. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(2) “Vizualna i urbana kultura.” Arhitektonski fakultet. Zagreb, 24.IV.1991. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(3) “Napredak u slobodi.” Simpozij HFD. Zagreb, 6.XII.1990. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(4) “Položaj i razvoj sociologije.” Filozofski fakultet. Zagreb, 23.II.1989. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(5) “Proturječja i razvojni problemi suvremenog jugoslavenskog društva. Filozofski fakultet u Zagrebu, 24.II.1984. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(6) “Umjetnost i tehnika”. Simpozij Hrvatskog filozofskog društva. Zagreb, 7.VI.1979. (Sudjelovanje priopćenjem.)
5. Urednik znanstvenog časopisa
(1) Polemos, časopis za interdiscplinarna istraživanja rata i mira (pokretač, glavni i odgovorni rednik, 1998.-)
6. Član uredničkog odbora znanstvenog časopisa
(1) Revija za sociologiju (mandat završen).
(2) Erasmus (mandat završen).
(3) Theleme (mandat završen).
7. Gostujući znanstvenik
(1) Yale University, New Haven, Connecticut, SAD (poslijedoktorska stipendija zaklade Fulbright, 9 mjeseci, 1994.-1995.).
(2) Indiana University, Bloomington, Indiana, SAD (poslijedoktorska stipendiija Indiana Unversity, 7 mjeseci, 1987. godine).
(3) Bibliothčque Nationale, Pariz, Francuska (poslijediplomska stipendija Republičkog sekretarijata za znanost i tehnologiju, 1982.)
8. Nagrade za znanost
(1) Državna nagrada za znanost na području društvenih znanosti(godišnja, 1999.)
9. Članstvo u znanstvenim društvima (fukcija)
(1) Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, Hrvatska (član)
(2) Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, Hrvatska (član; dopredsjednik, 2001.-)
(3) Interuniversity Seminar on Armed Forces and Society, Chicago, Illinois, SAD (član)
B. NASTAVNA DJELATNOST
1. Program i uvođenje novih predmeta
Prije izbora u zvanje redovitoga
profesora (do 1998. godine)
(1) Sociologija vojske i rata (dodiplomski predmet na studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uveden 1995. godine) - predlagatelj programa i izvoditelj nastave.
(2) Sociologija znanja i znanosti (dodiplomski predmet na studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uveden 1988. godine) - predlagatelj programa i izvoditelj nastave od 1988. do 2001. godine.
2. Autorstvo i suautorstvo udžbenika
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Žunec, Ozren (1998. i ponavljana izdanja) Etika 2. U potrazi za istinom: religije svijeta. Udžbenik za drugi razred srednjih škola. Zagreb: Profil International. 163 str. ISBN 953-200-119-0.
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(2) Fanuko, N. et al. (11992; 21993; 31994; 41995.) Sociologija. Udžbenik za gimnazije. Zagreb: Školska knjiga. Autor poglavlja: "Istraživanje društvenih pojava: metode i tehnike", str. 7-16 i "Znanje i znanost", Str. 195-200.
3. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka
(1) Znanstveni novaci: mentor za dva znanstvena novaka (od 2002. i od 2003. godine).
(2) Doktorski radovi: mentor (ili mentor i predsjednik povjerenstva) za pet kandidata.
(3) Diplomski radovi: mentor za jedanaest kandidata.
4. Poslijediplomska nastava
(1) Nositelj kolegija Sociologija nacionalne sigurnosti (poslijediplomski studij “Sociologija”, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2001.-)
(2) Nositelj kolegija Rat i ekologija (poslijediplomski studij “Sociologija”, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2000-2001.)
(3) Nositelj kolegija Sociologija (poslijediplomski studij “Forenzička psihijatrija”, Medicinski fakultet u Zagrebu, 1996.-1997.).
(4) Gostujući predavač (poslijediplomski studij “Međunarodni odnosi”, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, 2000.-2002.).
5. Dodiplomska nastava
(1) Socijalna povijest ideja (predavanja i seminari, III. godina studija sociologije, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2001.-).
(2) Sociologija vojske i rata (predavanja i seminari, III./IV. godina studija sociologije i drugih studija, Filozofski fakultet u Zagrebu, 1995-; predavanja i seminari, III. godina studija sociologije, Filozofski fakultet u Zadru, 2001./2002.).
(3) Estetika (predavanja, studij slikarstva, kiparstva i grafike, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1992.-1994.)
(4) Sociologija znanja i znanosti (predavanja i seminari, III. godina studija sociologije i ostalih studija, Filozofski fakultet u Zagrebu, 1988.-2001.).
(5) Povijesni uvod u sociologiju (predavanja i seminari, I. godina studija sociologije, Filozofski fakultet u Zagrebu, 1987.-).
(6) Teorija duhovnog stvaranja (predavanja i seminari, II. godina raznih studija, Filozofski fakultet u Zagrebu, 1978.-1990.)
C. STRUČNA DJELATNOST
1. Stručne knjige
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Žunec, Ozren et al. (1999.) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija. Materijal za raspravu. Zagreb: SocijalDemokratska partija Hrvatske - Strata istraživanja. 425 str.
2. Stručni prijevodi i priređivanje knjiga:
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Spinoza, Benedikt de (2003., u tisku) Epistolarij. Razmjena pisama između Spinoze i njegovih prijatelja i suvremenika. Preveo i priredio Ozren Žunec. Pogovor. Zagreb: Demetra.
(2) Spinoza, Benedikt de (2000.) Etika dokazana geometrijskim redom. Preveo Ozren Žunec. Pogovor. Zagreb: Demetra. X+534 str. ISBN 953-6093-76-6.
(3) Kierkegaard, Sřren (1998.) Filozofijsko trunje. Ili: Trunak filozofije. Priredio i preveo Ozren Žunec. Pogovor. Zagreb: Demetra. 152 str. ISBN 953-6093-45-6.
3. Stručni radovi objavljeni u časopisima
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Žunec Ozren (1998.) "Tranzicija Hrvatske vojske." Erasmus 6, 23, str. 29-31.
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(2) Žunec Ozren (1997.) "NATO i Hrvatska. (Sigurnosna politika i ideja o povijesnoj misiji.)" Erasmus, 5, 22, str. 10-14.
(3) Žunec Ozren (1996.) "Hrvatskim društvom vlada potištenost: deprimiraniji od Hrvata samo su građani Litve, Latvije, Bjelorusije i Bugarske." Globus, br. 317, 27.XII.1996.
(4) Žunec Ozren (1996.) "Hrvatski hod po minama." Erasmus 4,16, str. 71-81.
(5) Žunec Ozren (1995.)"Država i pobunjenici: operacija 'Oluja' i njene posljedice." Erasmus 313, str. 4-10.
(6) Žunec Ozren (1994.) Gardun, Jasna - Davorka Matić - Ozren Žunec: "Predrasude bez odgovora". Erasmus 2, 6, str. 53-56.
(7) Žunec Ozren (21992.) "'Civilno društvo' u sociologiji". Predgovor knjizi: Haralambos, Michael - Robin Heald: Uvod u sociologiju. Zagreb: Globus. Str. 5-10.
(8) Žunec Ozren (1989.) "Revolucija i igra". U: Petrović, G. (ur.): Umjetnost i revolucija. Spomenica Danku Grliću (1923.-1984.). Zagreb: Naprijed. 1989. Str. 51-59.
(9) Žunec Ozren (1985.) "Jezik i subjekt". Predgovor knjizi: Coward, Rosalind - John Ellis: Jezik i materijalizam. Razvoji u semiologiji i teoriji subjekta. Zagreb: Školska knjiga. 1985. Str. 5-13.
(10) Žunec Ozren (1984.) "Moda i tradicija filozofije". Republika 40, 5. Str. 111-115.
(11) Žunec Ozren (1980.) "Estetika i takozvane društvene znanosti". Kulturni radnik 33, 6. Str. 111-117.
(12) Žunec Ozren (1978.) "Ferekid sa Sirosa". 15 dana 22, 6, str. 20-24.
4. Aktivno sudjelovanje u stručnim projektima
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) Strategija razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u XXI. stoljeću - Nacionalna sigurnost" (Vlada Republike Hrvatske, 2000.-2001. - voditelj predmetnog zadatka). Rezultati objavljeni kao Mahečić, Zvonimir (ur.) (2001.) Nacionalna sigurnost. Zagreb: Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske. 266 str. ISBN 953-6430-27-4.
(2) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija (Strata istraživanja, Zagreb, 1998.-1999. - sukoordinator projekta). Rezultati objavljeni u: Žunec, Ozren et al. (1999.) Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija. Materijal za raspravu. Zagreb: SocijalDemokratska partija Hrvatske - Strata istraživanja. 425 str.
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(3) Nova agenda za nove demokracije (Erasmus Gilda, Zagreb - istraživač).
5. Sudjelovanja na međunarodnim i domaćim stručnim skupovima
Poslije izbora u zvanje redovitoga profesora (od 1998. godine)
(1) “Enhancing Democratic Control over the Armed Forces in Croatia. Parliamentary Workshop Center for European Security Studies (Groningen, The Netherlands) - Institut za međunarodne odnose (Zagreb, Croatia). Zagreb, 26.-27. X. 2001. (Moderator i sudjelovanje u raspravi.)
(2) “Hrvatska između demokracije i političkog nasilja.” Okrugli stol Građanskog odbora za ljudska prava. Novinarski dom, Zagreb, 9.-10.XII.1999. godine. (Sudjelovanje priopćenjem koje je objavljeno u: Okrugli stol "Hrvatska između demokracije i političkog nasilja. Priredio Siniša Maričić. Zagreb: Građanski odbor za ljudska prava, 2000. ISBN 953-98203-0-8. (str. 3-6).
(3) “Hrvatska između rata i Europe.” Europski pokret - Europski dom, Zagreb, 12.XI.1999. (Sudjelovanje priopćenjem "Vojska u demokratskom društvu".)
(4) “Zagreb Regional Conference on Landmines.” Zagreb, 27.-29.VI.1999. (Adresa sudionicima.)
(5) “Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija.” SocijalDemokratska partija Hrvatske i Strata istraživanja, Zagreb, 2.VI.1999. (Sudjelovanje s dva priopćenja.)
(6) “Bosnian Paradigm. International Conference '98.” Međunarodni forum "Bosna". Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 18.-21.XI.1998. (Sudjelovanje priopćenjem u koautorstvu.)
(7) “Nove metode otkrivanja mina.” Znanstveno vijeće Hrvatskog centra za razminiranje, Sisak, 17.XI.1998. (Sudjelovanje priopćenjem "Nevladine organizacije protiv mina - zadaće u Hrvatskoj.")
(8) “Druga tranzicija: Politički pluralizam u Hrvatskoj - od oporbe do vlasti.” Okrugli stol. Erasmus Gilda, Hrvatski pokret za demokraciju i socijalnu pravdu (u osnivanju). Europski dom, Zagreb, 26.I.1998. (Sudjelovanje priopćenjem.)
Prije izbora u zvanje redovitoga profesora (do 1998. godine)
(9) “A Global Ban on Landmines.” Ottawa, Kanada, 2.-4.XII.1997.
(10) “Committee Meeting and Seminar on Anti-personnel Landmines and their Humanitarian Implications.” Council of Europe, Parliamentary Assembly, Committee on migrations, refugees and demography. Budimpešta, 6.-7.III.1997. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(11) “Nove demokracije u poslijeratnoj tranziciji.” Erasmus Gilda, Zagreb, 13.-14.XII.1996. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(12) “8. svjetski kongres Međunarodne udruge promicatelja svjetskog mira (International Association of Educators for World Peace)”. Trogir, 26.XI.-1.XII.1996. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(13) “Kongres likovne pedagogije i kulture.” Zagreb, 16.-18.XII.1988. (Sudjelovanje priopćenjem.)
(14) “Sociološki aspekti odgoja i obrazovanja.” Sociološka ljetna škola. Crikvenica, 5.-8.IX.1988. (Sudjelovanje priopćenjem.)
6. Stručna društva i druge stručne institucije i radne grupe (funkcija)
(1) Prosudbena skupina za znanstvene projekte na polju sociologije, Ministarstvo znanosti i tehnologije (predsjednik, 2001.-)
(2) Područno vijeće za društvene znanosti, Ministarstvo znanosti i tehnologije (član, 2000.-).
(3) Savjet za praćenje rada na znanstvenom projektu o Domovinskom ratu, Ministarstvo znanosti i tehnologije (član, 2000.-).
Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znananosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike
Zagreb, 16. prosinac 2003.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 12. svibnja 2003., temeljem članka 94 Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na natječaju objavljenom u Vjesniku 30 svibnja 2003. godine za izbor u zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike, temeljem odredbi članka 92 Zakona o visokim učilištima, prijavila se u propisanom roku mr. sc. Vivijana Radman, priloživši sve potrebne dokumente. Nakon uvida u poslanu dokumentaciju podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Mr. sc. Vivijana Radman rođena je 25. veljače 1966. godine u Splitu.
Obrazovanje:
1984. upisala studij Engleskog jezika i književnosti i Ruskog jezika i književnosti (nastavni smjer) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirala 1991.
Radno iskustvo
1991/1992 predavala engleski jezik u školi stranih jezika Zlatna vrata u Splitu.
Od 1993 do 1998 predavala “Engleski jezik u službi struke” kao vanjski suradnik u Centru za jezičnu nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te držala nastavu studentima Filozofskog fakulteta s ne-jezičnih odsjeka kao i studentim Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, te studentima Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.
1997. postala urednica izdavačkog projekta Ženske infoteke, tada Ženskog informacijsko dokumentacijskog centra, nevladine udruge (danas ustanove za prikupljanje i obradu podataka u ženskom pokretu). Tijekom rada na tom projektu objavila devet naslova iz područja psihologije, političke teorije, povijesti umjetnosti, teorije književnosti, teorije jezika, filozofije i sociologije, od kojih su mnogi danas ispitna literatura na različitim odsjecima Filozofskog fakulteta, te na Politološkom fakultetu i na Fakultetu za socijalni rad. Kao urednica i prevoditeljica sudjelovala ne samo u stvaranju temeljnog korpusa literature iz područja feminističkih/ ženskih/ rodnih studija, već i u stvaranju terminologije tih interdisciplinarnih studija.
1998. izabrana u zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika u Centru za jezičnu nastavu Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Niz godina se bavi prevođenjem, i to uglavnom tekstova iz područja društvenih i humanističkih znanosti. Redovno sudjeluje na stručnim skupovima te objavljuje u stručnim publikacijama.
Posebne kvalifikacije i usavršavanje:
1994. upisala i uspješno okončala eksperimentalni program Ženskih studija u Zagrebu.
1998. obranila magistarski rad “Lik žene u razdoblju filmskog postmodernizma” na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Izvorni znanstveni radovi:
Radman, Vivijana, “Lik žene u razdoblju filmskog postmodernizma”,
magistarski rad, 1998. (118 stranica).
Radman, Vivijana, “Hamlet; žensko čitanje”, Književna smotra, Godište XXXII/2000 br. 115-116 (1-2), 2000. (str. 139-143).
Stručni članci:
Radman, Vivijana “Ivana Brlić Mažuranić, pristajanje kao okvir nepristajanja “/ “Ivana Brlić-Mažuranić, le consentement – cadre du refus”, Most/le Pont, 3-4/1998, jesen-zima 1998. (str. 150-159).
Radman, Vivijana, ur., Kruh i ruže (broj 12, jesen 1999.), časopis za feminističku teoriju, tematski broj posvećen filmu, tj. feminističkoj filmskoj teoriji.
Radman, Vivijana, “Žena kao nacija: Ljubavne priče post-jugoslavenskih kinematografija”, zbornik radova sa seminara Žene i politika 2000. godine u organizaciji IUC i Ženske infoteke, Ženska infoteka, Zagreb, 2000. (str. 65 – 73).
Radman, Vivijana , “Serijski ubojica kao filmski junak”, Kruh i ruže (broj 14, 2001), tematski broj posvećen psihoanalizi, uredila Ljiljana Filipović, (str. 44 – 49).
Prijevodi s engleskog na hrvatski:
Camille Paglia, Seksualna lica, umjetnost i dekadencija od Nefertiti do Emily Dickinson (Sexual Personae, Art and Decadence from Nefertiti to Emily Dickinson), 2001., Ženska infoteka, Zagreb ( 582 str.) , prevele Vivijana Radman i Dragana Vulić-Budanko, (315 str. ili 12 eseja, cca. 500 kartica prevela V. Radman).
Gloria Steinem, Revolucija iznutra, knjiga o samopoštovanju (Revolution from Within, The Book of Self-Esteem), 2002., Ženska infoteka, Zagreb (338 str., cca. 400 kartica), prevela V. Radman.
S. Medlik, H. Ingram, Hotelsko poslovanje, sveučilišni udžbenik ( The Business of Hotels), 2002. Golden marketing, Zagreb (229 str., cca. 300 kartica), prevela V. Radman.
S. Hood i G. Crowly, Markiz de Sade za početnike (Introducing Marquis de Sade), 2002., Naklada Jesenki i Turk, Zagreb, (176 str., cca. 60 kartica), prevela V. Radman.
Prijevodi s hrvatskog na engleski:
– F. Nola. Jukebox Melita, 2001. (drama, naručitelj prijevoda autor), prevela V. Radman.
– S. Meštrović, Slava, 2002. (scenarij za dugometražni film, naručitelj prijevoda S. Vejnović, producentica), prevela V. Radman.
Prijevodi u tisku:
(iz edicije Introducing... ) Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
– Paul Cobley, et al, Semiotika
za početnike (naslov izvornika Introducing Semiotics)
– R. L. Trask, et al, Lingvistika za početnike (naslov izvornika Introducing Linguistics)
– Nick Groom, et al, Shakespeare
za početnike (naslov izvornika Introducing Shakespeare)
– Rada Iveković, ur. Muška nacija? (naslov izvornika Masculine Nation?), Ženska infoteka., Zagreb
Kao urednica za Žensku infoteku objavila:
– Carole Pateman, Ženski
nered, feminizam i politička teorija, 1998. (The Disorder of Women)
ISBN 935-96744-5-X
– Luce Irigaray, Ja,
ti, mi, za kulturu razlike, 1999. (Je, Tu, Nous - Pour Une Culture de la
Différence) ISBN
953-96744-6 8
– Erica Fisher, Aimée
und Jaguar, 2000. / ISBN 953-96744-8-4
– Mary Wollstonecraft, Obrana
ženskih prava 1999. (A Vindication of the Rights of Woman) ISBN
953-96744-7-6
– Carole Pateman, Spolni
ugovor, 2000. (The Sexual Contract) ISBN 953-6860-00-7
– Judith Butler, Nevolje
s rodom, Feminizam i subverzija identiteta, 2000. (Gender Trouble:
Feminism and the Subversion of Identity) ISBN 953-96744-9-2
– Anne Phillips, (O)rađanje
demokracije, 2001. (Engendering Democracy ) ISBN 953-6860-06-6
– Camille Paglia,
Seksualna lica, Umjetnost i dekadencija od Nefretiti do Emily Dickinson,.
2001. (Sexual Personae: Art and Decadance from Nefertiti to Emily Dickinson)
ISBN 953-6860-07-4
– Ljiljana
Filipović: Sokol u šusteraju, 2001.ISBN 953-6860-06-6
Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo
smatra da predloženica mr. sc. Vivijana Radman udovoljava uvjetima za
izbor u višeg predavača za engleski jezik u Centru za strane jezike
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona ima dugogodišnje radno iskustvo kao
predavač u Centru, gdje vrlo uspješno provodi nastavu koristeći
zadane udžbenike i autentične tekstove. Osim magisterija, i jednog
znanstvenog rada objavljenog u Književnoj smotri, Vivijana Radman ima
četiri objavljena stručna rada, i četiri objavljena prijevoda
knjiga. Kao urednica i prevoditeljica sudjelovala je u stvaranju temeljnog
korpusa literature iz područja feminističkih/ženskih/rodnih studija i
na sastavljanju terminologije iz tih interdisciplinarnih studija. Gore
navedeno, kao i sudjelovanje na mnogobrojnim stručnim skupovima, svjedoče
o njenom aktivnom angažmanu na poboljšanju nastave i struke.
mr.sc. Marija Marušić, viši lektor
dr. sc. Alka Krvavac, viši predavač
mr.sc. Katarina Ivić Doolan, viši predavač (Ekonomski fakultet, Zagreb)
Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje
Zagreb, 20. studenoga 2003.
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Na temelju Odluke Fakultetskoga vijeća od 13. listopada 2003. godine, temeljem članka 95. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine», br. 59/96. – pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Visokoj školi za glazbenu umjetnost «Ino Mirković» s pravom javnosti u Lovranu.
Na natječaj koji je raspisala Visoka škola za glazbenu umjetnost «Ino Mirković» u Lovranu objavljenom u Novome listu 2. srpnja 2003. prijavila se mr.sc. Ester Vidović, priloživši sve potrebne dokumente. Uvidom u dokumentaciju pristupnice podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Mr. sc. Ester Vidović, hrvatska državljanka, rođena je 26. prosinca 1962. godine u Rijeci. Nakon završene srednje škole u Rijeci, upisala je Engleski jezik i književnost te Ruski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1987. godine.
Godine 1995. upisala je poslijediplomski studij na Odsjeku za rusistiku, kroatistiku i polonistiku Sveučilišta u Aucklandu (Novi Zeland). Magistrirala je 1999. godine s najvišim ocjenama (cum laude) obranivši radnju koja se bavi jezičnim zbivanjima u standardnome hrvatskom jeziku u posljednjem desetljeću 20.st., osobito anglizmima i njihovu uvođenju u jezik. Diplomu je 22. svibnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu priznalo kao istovrijednu diplomi magistra humanističkih znanosti, znanstvena grana slavistika, znanstveno polje jezikoslovlje.
Tijekom boravka u Novome Zelandu 1996. godine završila je i tečaj stručnoga usavršavanja u organizaciji Službe za profesionalno usavršavanje Sveučilišta u Aucklandu namijenjen sveučilišnim predavačima početnicima.
U travnju 2000. godine uspješno završava tečaj za uvođenje u mentorstvo u organizaciji Filozofskoga fakulteta u Rijeci i Hrvatskog otvorenog društva.
Godine 2001. upisala je doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Namjerava se baviti usvajanjem termina iz područja znanosti o književnosti iz engleskog u hrvatski jezik. Do sad je s ocjenom odličan položila jedan od dva propisana ispita.
Pristupnica je 2002. godine imenovana stalnim sudskim tumačem pri Županijskome sudu u Rijeci.
Mr.sc. Ester Vidović ima raznovrsno i bogato radno iskustvo. Počela je raditi 1987., kad se zapošljava u Osnovnoj školi Kantrida kao profesor engleskog jezika. Godine 1991. prelazi u Osnovnu školu Zamet također kao profesor engleskoga.
Godine 1993. odselila je s obitelji u Novi Zeland, gdje se zapošljava u privatnoj kompjutorskoj školi i školi za hotelski management (Tricia's Academy of Learning) kao predavač engleskoga jezika za govornike drugih jezika (English for Speakers of Other Languages). Radila je s uglavnom s polaznicima iz azijskih zemalja čije znanje engleskoga nije bilo na razini zahtjeva tečajeva koje su upisivali. Naglasak tih tečajeva bio je na komunikaciji i svladavanju četiriju jezičnih vještina, te osnovnih gramatičkih struktura.
Godine 1995. počinje raditi kao predavač hrvatskoga jezika kao drugog slavenskog jezika na Odsjeku za rusistiku, kroatistiku i polonistiku Sveučilišta u Aucklandu. Predavala je osnove gramatike hrvatskoga jezika i prijevodne vježbe s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski. Na tome radnome mjestu ostaje do 1998.godine, kad se vraća u Hrvatsku.
Istodobno je honorarno radila kao prevoditeljica za prevodilačku agenciju Uniservices Translation Centre, prevodeći uglavnom upravno-pravne tekstove. Radila je i kao community interpreter za hrvatski jezik, za potrebe Ureda za useljenike u Aucklandu.
Po povratku u domovinu 1998. godine zaposlila se kao profesor engleskog jezika najprije u Hotelijersko-turističkoj školi u Opatiji, uz pola radnoga vremena, a zatim u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji uz puno radno vrijeme. Istodobno vodi tečaj engleskoga jezika u privatnoj školi Cosmopolitan, za koju ujedno honorarno radi i kao prevoditeljica.
Od siječnja 2003. godine zaposlena je u Visokoj glazbenoj školi «Ino Mirković» u Lovranu kao predavač engleskoga jezika. Predaje engleski jezik studentima prve, druge, treće i četvrte godine studija. Uz jezik struke (područje glazbe), pozornost posvećuje i općem jeziku, osobito usvajanju vještina, komunikaciji i složenijim gramatičkim strukturama.
Mentorica je studentima završne godine, te je do sad održala niz predavanja, kao i ocijenila predavanja studenata održanih u nekoliko razreda u kojima predaje.
Pristupnica je članica strukovne udruge HUPE (Hrvatsko udruženje profesora engleskoga jezika).
Prema gore izloženome, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da pristupnica mr.sc. Ester Vidović prema članku 80, stavak (1) ZVU ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik na Visokoj školi za glazbenu umjetnost «Ino Mirković» s pravom javnosti u Lovranu jer ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnog iskustva u struci, a svojom je dosadašnjom djelatnošću pokazala i sklonost prema nastavnome radu kako propisuje Rektorski zbor.
Da bi bila izabrana u zvanje predavača, pristupnica je obvezna održati nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima visokog učilišta koje je raspisalo natječaj. Nakon održanog nastupnog predavanja povjerenstvo će Fakultetskome vijeću priložiti izvješće.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka 10. prosinca 2003.
Povjerenstvo:
mr.sc. Nataša Pavlović
Jasenka Šafran, viši lektor
mr.sc. Jasna Bilinić-Zubak
Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za
Izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje
Humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje
FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici od 13. listopada imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Stručno povjerenstvo u sastavu:
I. mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
II. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor
III. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
podnosi ovo:
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u «Večernjem listu» 15. srpnja 2003. za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, javila se Alenka Mikulec.
Alenka Mikulec rođena je 1974. godine u Sisku. Osnovnu školu završila je u Petrinji, a srednju – Matematičku gimnaziju - u Sisku 1993. godine.
Diplomirala je 1999. Engleski jezik i književnost te Češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
2000. upisala je Poslijediplomski stručni studij glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Odobrena joj je izrada magistarskog znanstvenog umjesto stručnog rada (priložena potvrda).
Sudjelovala je na stručnom skupu učitelja engleskog jezika «Motivation and Learner Autonomy», održanom u Zagrebu 23. ožujka 1999. (priložena potvrda).
Na znanstveno-stručnom skupu «Treći dani Mate Demarina», održanom 23.-24. svibnja 2002, sudjelovala je kao voditelj radionice na temu «Priča u nastavi stranog jezika» .
Na međunarodnom znanstvenom i stručnom skupu «Četvrti dani Mate Demarina» Interaktivna komunikacija u nastavi i odgojnim aktivnostima, održanom na Brijunima 29.-30- svibnja 2003, prezentirala je svoj rad na temu «Developing Communicative Competence in a Class Environment». Rad će biti objavljen u zborniku radova na engleskom jeziku (priložena potvrda).
U razdoblju od listopada 2002. do ožujka 2003. sudjelovala je u radionicama projekta «Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi» (priložena potvrda).
2000. godine počela je raditi kao vanjski suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji, a 1. studenog 2002. primljena je u stalni radni odnos. Trenutno radi u zvanju stručnog suradnika.
Alenka Mikulec dosad je objavila sljedeće stručne članke:
I. Mikulec, A. i S. Šimek-Cvitković (2003.). «Priča u nastavi stranog jezika», Zbornik radova sa stručno-znanstvenog skupa Dani Mate Demarina: Učitelj-Učenik-Škola (ur. I. Prskalo i S. Vučak), Zagreb-Petrinja, Visoka učiteljska škola Petrinja i Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 318-327;
2. Šimek-Cvitković, S. i A. Mikulec. (2003.). «Pisanje u nastavi stranog jezika», Zbornik radova sa stručno-znanstvenog skupa Dani Mate Demarina: Učitelj-Učenik-Škola (ur. I. Prskalo i S. Vučak), Zagreb-Petrinja, Visoka učiteljska škola Petrinja i Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 352-357.
Stručno povjerenstvo smatra da Alenka Mikulec zadovoljava uvjete za izbor u predavača, zbog toga što ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 2. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» - pročišćeni tekst 59/96) te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta («Narodne novine» br. 94/96.). Pristupnica je pokazala sklonost prema nastavnom radu sudjelovanjem na nekoliko stručno-znanstvenih skupova čija je tematika vezana uz nastavni rad. Pristupnica je također upisala poslijediplomski studij iz glotodidaktike, a uz to je napisala i tri stručna rada, od kojih su dva objavljena, a treći u tisku.
Članovi stručnog povjerenstva:
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
mr. sc., Vesna Beli, viši lektor
mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
U Zagrebu, 15. siječnja 2004.
Izvješće prihvaćeno na sjednici Odsjeka 4. veljače 2004.
Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za
izbor u nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje
FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici od 9. lipnja imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku.
Stručno povjerenstvo u sastavu:
I. mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
II. mr. sc. Marka Filipović, viši lektor
III. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
podnijelo je izvješće 15. rujna 2003. Matično je povjerenstvo pod predsjedavanjem prof. dr. sc. Darka Novakovića na sjednici održanoj 27. listopada 2003. raspravljalo o tom predmetu te je zaključilo zamoliti stručno povjerenstvo da opiše i vrednuje stručne radove koji pristupnicu kvalificiraju za izbor u predloženo zvanje.
Stručno povjerenstvo podnosi ovo
DOPUNJENO IZVJEŠĆE
Dekan Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište u Splitu, raspisao je 10. siječnja 2003. godine u Slobodnoj Dalmaciji natječaj za izbor nastavnika u nastavnom zvanju predavača i više na predmetu Engleski jezik, jedan izvršitelj na neodređeno vrijeme i s punim radnim vremenom. Na natječaj se javila Helena Đurić, prof, koja je od 1998. na tom fakultetu stalno zaposlena zvanju predavača za engleski jezik.
Helena Đurić rođena je u Sarajevu 14. lipnja 1968. godine. Osnovnu je školu pohađala u Cavtatu, a maturirala je 1986. godine u Dubrovniku. Diplomirala je 1994. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je stekla zvanje profesora engleskog jezika i književnosti te francuskog jezika i književnosti.
Kratko je vrijeme radila u turističkoj agenciji «Atlas« kao turistički vodič. Po završetku studija honorarno je bila zaposlena u privatnoj školi za strane jezik iz Splita «Euroschool», gdje godinu dana poučava engleski i francuski.
Nakon toga godinu dana predaje engleski i francuski u Osnovnoj školi Cavtat, a od 1995. do 1997. zaposlena je na neodređeno vrijeme u XV. gimnaziji u Zagrebu, gdje također predaje engleski i francuski. Kao profesor francuskog bila je angažirana i u Internacionalnoj školi (International Baccalaureate) koja djeluje u sklopu XV. gimnazije. Učenike je pripremala za županijsko i državno natjecanje, na kojima su postigli zavidne uspjehe, a prof. Đurić je dobila pismena priznanja (u prilogu).
1997. godine položila je stručni ispit s izvrsnim uspjehom.
1997. godine vraća se u Cavtat i te godine postaje vanjski stručni suradnik na predmetu Engleski jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Od 1998. stalno je zaposlena na tom fakultetu u zvanju predavača za engleski jezik.
2002. upisala je Poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Helena Đurić objavila je četiri stručna rada. Prevela je veći broj kraćih tekstova te dva duža. Za izbor u zvanje višeg predavača smatramo da su relevantni sljedeći radovi:
Stručni radovi:
I. «Importance of Foreign Languages and Communication in the Hotel Industry» (2000.). Proceedings of the 5th International Conference «Travel Trade, Regional Development and Education», University of South Bohemia in Česke Budejovice, Faculty of Agriculture, Department of Service Industries an Tourism in Tabor, str. 243-244;
II. «Business Communication» (2000.). Sbornik referatu z mezinarodni vedecke konference «Marketing a cestovni ruch Ostrava 2000», Visoka škola banska – Tehnicka univerzita Ostrava, Ekonomicka fakulta ostrava, str. 42 – 44;
III. «The Importance of Communication in a Travel Agency Management» (2001.). Proceedings of the 6th International Conference «Travel Trade, Regional Development and Education, University of South Bohemia in Česke Budejovice Faculty of Agriculture, Department of Travel Trade in Tabor, str. 109-114;
IV. «Cost Control Systems» (2002.). Proceedings of the 13th International DAAAM Symposium «Intelligent Manufacturing & Automation: Learning from Nature», Vienna University of Technology, str. 49-50 (u suautorstvu).
Navedeni radovi relevantni su za pristupničin izbor zbog toga što pokazuju njezinu spremnost da istražuje te tako dođe do nekih novih saznanja, na taj način usavršavajući sebe i pridonoseći kvaliteti predavačke struke. Pokazala je također da poznaje literaturu relevantnu za predavača stranog jezika na visokoškolskoj ustanovi čiji je cilj obrazovati buduće djelatnike u turizmu. Osim toga, radovi su pisani solidnim engleskim jezikom te objavljeni u inozemstvu, što nikako nije zanemarivo.
Prijevodi:
1. Review for Law and Economics (2002.), Godina 3, Br. 1, Pravni
Fakultet Mostar, str. 1-81;
I. Review for Law and Economics (2002.), Godina 3, Br. 2, Pravni Fakultet Mostar,
str. 1-55.
Stručno povjerenstvo smatra da Helena Đurić zadovoljava uvjete za izbor u višeg predavača zbog toga što, prije svega, ispunjava uvjete iz članka 80. stavka 2. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» - pročišćeni tekst 59/96). Osim toga, pristupnica ima četiri objavljena stručna rada te dva prijevoda na engleski koji su duži od 20 stranica.
Uz to je pokazala sklonost prema nastavnom radu time što je cijeli svoj dosadašnji radni vijek radila u nastavi, a prihvaćala se i dodatnih aktivnosti koje su sve bile vezane uz poučavanje stranih jezika
Članovi stručnog povjerenstva:
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
mr. sc. Marka Filipović, viši lektor
dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
Dopunjeno izvješće prihvaćeno na sjednici od 31. 3. 2004.
U Zagrebu, 15. siječnja 2004.
Zagreb, 2. prosinca 2003.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i prijedlog da se izabere dr. sc. Vjera Bonifačić.
Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Vijeće nas je na svojoj sjednici od 13.10.2003. godine imenovalo u stručno povjerenstvo sa zadatkom da procijenimo rezultate natječaja za docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pošto smo pregledali prispjele dokumente i razmotrili sve relevantne činjenice, podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj, objavljen u Vjesniku 15. srpnja 2003., prijavila se samo dr. sc. Vjera Bonifačić.
Biografija. Dr. sc. Vjera Bonifačić rođena je 21. kolovoza 1947. u Zagrebu, gdje je završila školovanje diplomiravši s uspjehom na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Između god. 1969. i 1975. pohađala je poslijediplomski studij teorijske kemije na kanadskome Sveučilištu Alberta u Edmontonu. Studij je, zbog zasnivanja obitelji, prekinula, a 1988. upisala je novi poslijediplomski studij, ovoga puta humanističkih znanosti, također u Edmontonu, na Odjelu za humanu ekologiju s Odjelom za moderne jezike i komparativne studije. Studij je završila 1996. godine i diplomom stekla zvanje doktora filozofije (Ph.D.). Disertacija joj ima naslov Ethnological Research and Canonization of Autochtonous Folk Textiles in Croatia, 1896 to 1940: A Polysystem Study. Ima 157 gusto (računalno) ispisanih stranica, solidno je zasnovana, a zaključci su pomno izvedeni i znanstveno relevantni. Doktorska diploma nostrificirana je 3.7.1998. godine. Godine 1997. dobila je poslijedoktorsku dvogodišnju stipendiju federalne zaklade Social Sciences and Humanities Research Council of Canada, što joj je omogučilo dulji studijski boravak u Hrvatskoj. Nakon toga boravka ostala je u domovini.
Znanstveni rad. Znanstveno je počela raditi još dok je studirala kemiju, pa je god 1968.-1969. radila kao istraživački asistent u institutu Ruđer Bošković, a zatim sve do konca stoljeća na Alberta sveučilištu. Prvo je surađivala 1973.-1975. u projektu Atomic and molecular ”model potential” calculations, a zatim u prijektima s područja humanističkih znanosti: od 1989.-1991. Tekstilna kolekcija iz Hrvatske i Kosova, 1990.-1992. Žene u emigraciji kao proizvođači tekstila: prijenos tehnika proizvodnja, tržište i potrošnja ručno izrađenog tekstila u Alberti, Kanada, 1994.-1995. Procesi nacionalizacije “narodnih” kultura, 1996.-1997. Nove smjernice Odjela za odjeću i tekstil, University of Alberta, 1996.-1997. Tekstilne kolekcije u muzejima u Alberti te 1997.-1999. (kao samostalni poslijedoktorski istraživač) Simbolički identitet i ženski rad: čipkarstvo na otoku Pagu u Hrvatskoj.
Dr. sc. Vjera Bonifačić ustajno objavljuje stručne i znanstvene radove (popis je priložen). Od 1974.-1976. objavila je, u koautorstvu sa Sigeru Huzinaga, šest često citiranih znanstvenih radova iz područja teorijske kemije, a od 1992. objavljuje znanstvene radove sa širega područja etnologije. Od ukupno 10 radova ove druge skupine dva su još u tisku, a četiri u domaćim časopisima izjednačenima s časopisima s međunarodnom recenzijom (3 u časopisu Narodna umjetnost, 1 u Studia Ethnologica Croatica). Osvrnut ćemo se na neke od njih.
— Ethnological Research in Croatia: 1919 to 1940 (Narodna umjetnost 33/2:239-263, 1996.). U ovome je radu prikazano razdoblje između dva rata u hrvatskoj etnologiji. Znanstveni rad izvodi se pretežno u zagrebačkom Etnografskom muzeju, pa odatle pretežita usmjerenost na povijesni aspekt pojava materijalne kulture. To je korespondiralo s političkim načelima glavne hrvatske političke stranke, HSS, koja traži vrijednosti nacionalne kulture u tradicijskoj seljačkoj kulturi. Premda takav pristup napušta Radićevu multidisciplinarnu zamisao narodoznanstva i sužuje ju na proučavanje pojedinih kulturnih elemenata, prinosi vodećih osoba (Gavazzi, Matasović, Kus-Nikolajev) šire društveno zadane teorijsko-metodološke okvire.
— Antun Radić and Ethnological research of Clothing and Textiles in Croatia: 1896 to 1919. (Studia Ethnologica Croatica 7/8:161-179, 1996). Ovdje je naglasak stavljen na dva problema. Prvi je bolje razumijevanje Radićeve definicije narodne (seljačke) kulture, a drugi visoka relevantnost građe skupljene prema njegovoj Osnovi za današnja istraživanja. Autorica dokazuje da je Radić predložio odvajanje istraživanja narodne kulture od istraživanja elitne kulture iz pragmatičkih razloga, a ne zato što bi smatrao da narodna kultura funkcionira odvojeno od elitne.
— O polisistemskoj teoriji, folklorizmu i suvremenim pristupima istraživanju tekstila (Narodna umjetnost 34/2:137-151, 1997). Ovdje autorica prikazuje istraživanje tekstila provođeno u Sjevernoj Americi. Prvotna podijeljenost prema pojedinim disciplinama koje su obrađivale i tekstil, u posljednjim se desetljećima 20. stoljeća gubi i disciplinarne granice postupno blijede, a u raspravu se ubacuje i historiografija. Autorica posebice naglašava važnost rada The Anthropology of Cloth (1987) Jane Schneider i stavlja ga u okvire polisistemske teorije što ju je razvio na Tel-Avivskom sveučilištu Itamar Even-Zohar u okvirima filologije. U završnom dijelu rada pokazuje kako se zasadama ove teorije mogu protumačiti pojedini procesi u mijeni seljačkoga odijevanja i “narodne nošnje” u Hrvatskoj.
Radove dr. sc. Vjere Bonifačić odlikuju dobro poznavanje materijala i relevantnih suvremenih teorija i metodičkih postupaka, sustavno i pregledno iznošenje misli i jasno formuliranje zaključaka.
Dr. sc. Vjera Bonifačić sudjelovala je sa svojim izlaganjima od 1992. do danas na 15 znanstvenih skupova, od toga 4 u Hrvatskoj a 11 u inozemstvu (popis je priložen).
Nastavni rad. Dr. sc. Vjera Bonifačić započela je s radom u nastavi na Odjelu za odjeću i tekstil na Sveučilištu Alberta još kao poslijediplomski student 1980. god., a nakon doktoriranja održala je 1996. kao gost predavač na Alberti predavanja Odjeća kao simbol individualnog i grupnog identiteta i Muzeji kao mjesto društvene konstrukcije znanja. U Hrvatskoj djeluje od god. 1998. Prvo je u travnju 1988. održala na poslijediplomskom studiju etnologije na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu nekoliko predavanja na temu Povijest etnoloških istraživanja u Hrvatskoj, a odmah nakon toga angažrana je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu gdje je kreirala nove kolegije Istraživačke metode u kulturnoj antropologiji i Etnografska istraživanja: uvod u znanstveni postupak.
Zaključak i prijedlog. Iz izloženoga se vidi da dr. sc. Vjera Bonifačić ispunjava sve uvjete koje predviđaju Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (čl. 42) i Zakon o visokim učilištima (čl. 89) za izbor u zvanje docenta.
Zakon o visokim učilištima (NN 96/1993) u čl. 74 navodi kao uvjete za izbor u zvanje docenta:
— da ispunjava uvjete u zvanje znanstvenoga suradnika i uvjete koje propisuje rektorski zbor, te
— da ima potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje.
Uvjete za izbor u zvanje znanstvenoga suradnika donose Zakon o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 96/93. i 34/94.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN 29/1996) i Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/1997). Prema njima, za znanstvenoga suradnika u humanističkim znanostima treba imati :
· stupanj doktora znanosti i
· najmanje tri znanstvena rada, od toga dva objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.
Dr. sc. Vjera Bonifačić ima doktorat znanosti, više od tri (ukupno osam) znanstvena rada, od toga četiri objavljena u propisanim domaćim publikacijama i dva u inozemnim publikacijama;
Rektorski zbor je svojom Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta (NN 94/1996) propisao da pristupnik treba zadovoljiti dva od četiri uvjeta:
· da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu godinu,
· da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima, od kojih jedno na međunarodnom skupu,
· da je pomagao diplomandima ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s magistrandom i diplomandom, ili
· da se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.
Dr. sc. Vjera Bonifačić sudjeluje povremeno u nastavi od 1980., a stalno od 1998., održala je 11 priopćenja na meunarodnim znanstvenim skupovima i znanstveno se usavršavala u inozemstvu.
Stoga predlažemo da se dr. sc. Vjera Bonifačić, uz uvjet da s uspjehom održi nastupno predavanje, izabere u znanstvenonastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
Dr. sc. Ante Vladislavić, izv. prof.,
Tekstilo-tehnološki fakultet u Zagrebu
Dr. sc. Tihana Petrović, docent
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
Ul. Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu uputila je 13. ožujka 2003. Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta Ljiljane Ščedrov, koja se jedina javila na natječaj objavljen u «Vjesniku» 22. veljače 2003. za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija, za predmet Povijest glazbe.
Fakultetsko vijeće na sjednici od 9. lipnja 2003. godine imenovalo je Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija, za predmet Povijest glazbe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i to u sljedećem sastavu:
1. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije u Zagrebu
2. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije u Zagrebu
3. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Stručno je povjerenstvo pregledom dokumentacije ustanovilo da pristupnica Ljiljana Ščedrov ispunjava uvjete natječaja, te Fakultetskom vijeću podnosi sljedeće izvješće:
ŽIVOTOPIS PRISTUPNICE
Ljiljana Ščedrov rođena je 1. ožujka 1952. u Karlovcu, gdje je završila osnovno obrazovanje, gimnaziju i Srednju muzičku školu (smjerovi glazbena teorija i klavir). Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1977. godine studij muzikologije kao glavni (A) predmet, a godinu dana kasnije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i jednopredmetni studij psihologije. Godine 1989. upisala je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu poslijediplomski studij muzikologije, te započela rad na temi «Glazbeni život Karlovca do 1. svjetskog rata» pod mentorstvom akademkinje Koraljke Kos.
God 1978. zaposlila se u Glazbenoj školi Funkcionalne pedagogije u Zagrebu (danas Glazbeno učilište Elly Bašić) gdje je osim kao nastavnik glasovira i povijesti glazbe sudjelovala i u istraživanjima («Doživljaj glazbenih stilova u djece najmlađe dobi», «Brojalice i metroritamski senzibilitet») što ih je vodila utemeljiteljica škole, prof. E. Bašić.
Od 1981. godine do danas djeluje u Glazbenoj školi u Karlovcu, gdje redom predaje sljedeće predmete: povijest glazbe, analizu glazbenih oblika, upoznavanje instrumenata i solfeggio, te nekoliko godina harmoniju i polifoniju.
Temeljem nalaza o stručno-pedagoškom radu od 24.XI.2000. godine pristupnica je 07. lipnja 2001. napredovala u zvanje profesora-savjetnika za područje glazbene umjetnosti, a u studenome 2001. imenovana je ravnateljicom Glazbene škole u Karlovcu.
Dugogodišnje pedagoško iskustvo Ljiljana Ščedrov je uobličila i autorski, izradivši (uz Natašu Perak Lovričević i Ružicu Ambruš-Kiš, odnosno Sašu Marić) udžbenike za glazbeni odgoj za sva četiri razreda gimnazije, kao i završni razred osnovne škole, koja su, uz proširenja, podobna i za nastavu u glazbenim školama.
Bogatu predavačku aktivnost pristupnica je razvila i izvan stručnih škola, održavajući niz predavanja u okviru Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić u Karlovcu s najrazličitijim temama iz opće i nacionalne povijesti glazbe (J.S. Bach, G.F. Händel, D. Scarlatti, V. Lisinski, D. Pejačević i dr.). Kraće vrijeme pristupnica je predavala i psihologiju na Srednjoj medicinskoj školi i na Gimnaziji u Karlovcu.
U rečenom se razdoblju osim nastavničkom djelatnošću Ljiljana Ščedrov bavila i istraživačkim i spisateljskim radom, te je kao autor sudjelovala u knjizi Glazbom kroz povijest Karlovca, čiji je bila i glavni urednik, a koja je objavljena 1994. god. U povodu 190-te obljetnice osnivanja karlovačke Škole. Više od 15 godina redovito prati glazbeni život Karlovca objavivši preko osmdesetak glazbenih kritika i stručnih tekstova u dnevnim i tjednim listovima (Karlovački tjednik, Karlovački list) općim (recenzija knjige H. De la Motte-Haber: «Psihologija glazbe» objavljena u časopisu Vijenac) i stručnim časopisima, te na Radio Karlovcu i na Trećem programu Hrvatskog radija. Stručnim je izlaganjima s muzikološkom i glazbeno-pedagoškom tematikom sudjelovala na znanstvenim i stručnim skupovima Hrvatskog muzikološkog društva i Hrvatskog društva glazbenih teoretičara.
Pristupnica je član Hrvatskog muzikološkog društva i njegova Upravnog odbora, te Hrvatskog društva glazbenih teoretičara.
ZNANSTVENA DJELATNOST I OCJENA
U ovome se izvješću stručno povjerenstvo usredotočuje na prikaz odabranih pristupničinih znanstvenih i/ili stručnih radova.
1) Glasovirski opus Dore Pejačević, Zvuk (Sarajevo), 1978, 2, str. 56-65.
Rad je jedan od prvih priloga analizi i valorizaciji skladateljskog opusa Dore Pejačević, jednoj od najznačajnijih pripadnica generacije glazbenika s početka 20. stoljeća u Hrvatskoj, koju između ostalih još čine Blagoje Bersa, Vjekoslav Rosenberg-Ružić, Josip Hatze, Franjo Dugan, Franjo Lučić i dr., a koja tijekom usavršavanja u inozemstvu djelomice usvaja novije značajke europskog glazbenog govora. Ne preuzimajući radikalnija rješenja, spomenuti skladatelji grade glazbeni izraz na kasnom romantizmu obogaćujući ga značajkama impresionizma i ekspresionizma.
Ovaj je rad prvi prikaz glasovirskog opusa Dore Pejačević. Autorica se koristila rukopisnom glazbenom građom većinom pohranjenom u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda, a manjim dijelom tiskanim skladbama. Izbor ovdje prikazanih skladbi načinjen je prema njihovoj umjetničkoj vrijednosti i značenju u glazbenoumjetničkom razvoju skladateljice. Među istaknutijim su programni ciklusi Maštanja, op. 17., Blumenleben, op. 19 te Zwei Nocturnen, op. 50. te Zwei Intermezzi, op. 38., Capriccio, op. 47 i sonata u As-duru, op. 57. Analizom spomenutih skladbi autorica je po prvi put uočila značajke forme, ritmike, melodike i haromnijskog izraza kojima Dora Pejačević oblikuje osobni stil. Radu su priloženi notni primjeri i faksimili.
2) Franz Zihak: «prvi zakonski učitelj glazbe ugovorom postavljen u kraljevskom gradu Karlovcu», Glazba, riječi i slike, Svečani zbornik za Koraljku Kos, (Ur. V. Katalinić i Z. Blažeković), Zagreb: HMD, 1999, str. 261-271.
Otkriće dosad nepoznatog imena Franza Zihaka, prvog karlovačkog gradskog glazbenog učitelja, rezultat je autoričinih istraživanja spisa Gradskog magistrata pohranjenih u Povijesnom arhivu Karlovca. Zihakov životopis i djelovanje nedjeljivi su dio povijesti glazbene škole i glazbenog života Karlovca i u ovome se radu prvi put objavljuju.
Početkom 19. stoljeća, u vrijeme djelatnosti Franza Zihaka, vojni identitet Karlovca mijenja se u civilni te je osnivanje glazbene škole simbol početka novog razdoblja u kojemu glazba postaje važan dio građanskog života. Gradski magistrat, ubrzo nakon utemeljenja škole 1804. godine, izabrao je Franza Zihaka za prvog zakonskog učitelja glazbe ugovorom postavljenog u kraljevskom gradu Karlovcu.
Na temelju izvorne dokumentacije autorica je ovoga rada ustanovila da je Franz Zihak bio obrazovani glazbenik; svirao je orgulje i šest drugih instrumenata, dirigirao i podučavao pjevanje. Gradski magistrat povjerio mu je nabavku instrumenata za potrebe tek utemeljene škole, koju su pohađali siromašni, glazbeno nadareni mladići. Zihak je redovito izvještavao o njihovim dolascima na nastavu i uspjehu. Podaci o Zihaku kao gradskom orguljašu i učitelju mogu se pratiti do 1816. godine kroz platne spiskove gradskih činovnika. Desetak godina kasnije njegovo ime nalazimo na gradskim izvještajima, ali više ne u svojstvu glazbenog učitelja. Zihak je djelovao i kao skladatelj, a rukopise triju njegovih misa pronašla je autorica ovoga rada u franjevačkom samostanu u Koprivnici.
Temeljito dokumentirajući sveukupnu i razgranatu djelatnost ovog glazbenika, autorica je po prvi put ustvrdila da upravo Franza Zihaka možemo smatrati začetnikom karlovačkog profesionalizma i gradskog glazbenog života.
Sveukupni znanstveni radovi pristupnice, a osobito oni ovdje prikazani, svjedoče o njezinim izrazitim sposobnostima u baratanju arhivskom građom i njihovoj višestrukoj obradi, od transkripcije i transliteracije, do muzikološke analize i interpretacije. Te se sposobnosti u jednakoj mjeri očituju kada je riječ o primarnom glazbenom materijalu, kao i o sekundarnom povijesnom dokumentu, na temelju kojega autorica uspijeva formulirati izvorne kulturnopovijesne sinteze o do sada neobrađivanim temema.
STRUČNA DJELATNOST I OCJENA
1) Ivan Mane Jarnović. Bio-bibliografski pregled, u: Ivan Mane Jarnović
(ur. S. Tuksar), Zagreb.Osor: MIC, 1980, str. 27-57.
U ovom je radu autorica po prvi put prezentirala opširan izbor bibliografskih jedinica s osvrtom na nekoliko zanimljivijih, te tematski katalog Jarnovićevih djela pohranjenih u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda. Tematski katalog načinjen je na temelju ranih notnih izdanja i sadrži: 15 violinskih koncerata, 3 koncertna kvarteta, 6 dua za dvije violine, 6 koncertantna dua za dvije violine, 6 tema s varijacijama za violinu i violončelo i rondo za violinu i čembalo.
2) Bibliografsko stanje opusa obitelji Sorkočević, u: Luka i Antun Sorkočević (ur. S. Tuksar) Zagreb-Osor: MIC, 1983, str. 55-80.
Riječ je o tematskom katalogu djela Luke i Antuna Sorkočevića, te Jelene Pucić-Sorkočević, koji obuhvaća skladbe sačuvane u glazbenom arhivu samostana Male braće u Dubrovniku. Katalog što ga je autorica sačinila sadrži 15 skladbi Luke Sorkočevića, 14 skladbi Antuna Sorkočevića i 6 popjevki Jelene Pucić-Sorkočević.
3) Glazbeni život Karlovca do početka 19. stoljeća i okviri stvaranja glazbenog školstva; Zamah posljednjeg desetljeća, u: Glazbom kroz povijest Karlovca (ur. Lj. Ščedrov), Karlovac: Glazbena škola Karlovac i Karlovačka županija, 1994, str. 51-61 i 131-147.
Dva poglavlja o glazbenom životu Karlovca dio su fotomonografije kojoj je njihova autorica ujedno glavna urednica, objavljenoj u povodu 190. obljetnice Glazbene škole. Knjiga u cjelini, pa tako i spomenuta poglavlja, nadilaze, međutim, okvire povijesti jedne glazbenopedagoške ustanove, prerastajući u sliku glazbene kulture čitavog grada i regije kojemu je ovaj središte. Autorica je uspjela poznatu povijesnu građu prezentirati na iznimno privlačan i pregledan način koji osim kao stručni dokument ima i reprezentativno popularizatorsku vrijednost. Posebno valja istaknuti drugo od dva izdvojena poglavlja, u kojemu su detaljnije obrađeni Karlovački puhački orkestar i Karlovački komorni orkestar, te aktivnosti Škole tijekom Domovinskog rata.
Stručni rad pristupnice u cjelini, a posebno ovdje istaknuti radovi, dokazuju njezino sustavno bavljenje glazbenom baštinom sredine u kojoj i sama aktivno sudjeluje, te znalačku reviziju preuzete dokumentacije uz pomoć novijih nalaza i istraživanja. Pri upotpunjavanju povijesne slike određene sredine pristupnici uvelike pomaže iskustvo kritičkog promatranja i kroničarskog bilježenja što ga je razvila intenzivnom publicističkom djelatnošću. Istodobno bavljenje temama iz starije hrvatske glazbene baštine dokazuje otvorenost njezina stručnog interesa.
NASTAVNA DJELATNOST I OCJENA
Kao što je vidljivo iz Životopisa pristupnice, njezina nastavna djelatnost kontinuirano traje tijekom sveukupne profesionalne aktivnosti kao njezina najuočiljivija konstanta i to unutar širokog raspona disciplina od suho teorijskih do muzikologijskih, pa i izvan toga. Širina i sveobuhvatnost njezina dugogodišnjeg pedagoškog iskustva najuočljivije je, međutim, došla do izražaja u njezinim autorskim (koautorskim uz N. Perak Lovričević i R. Amruš-Kiš, odnosno . Marić) radovima na udžbenicima za glazbeni odgoj u općeobrazovnim školama.
1) Glazbeni susreti 1. vrste. Udžbenik glazbene umjetnosti za 1. razred gimnazije.
Zagreb: Profil, 2000.
Udžbenik se sastoji od tri dijela u kojima autorice obrađuju glazbene sastavnice, izbor glazbe različitih kultura diljem svijeta, te glazbenu povijest od Grčke do renesanse. Svako glazbeno razdoblje, uz najvažnija društvena zbivanja, sadrži i kratak pregled ostalih umjetnosti. Svaki udžbenik prate 3 kompaktna diska sa snimljenim djelima (ili ulomcima) koja ilustriraju svako poglavlje.
2) Glazbeni susreti 2. vrste. Udžbenik glazbene umjetnosti za 2. razred gimnazije.
Zagreb: Profil, 1998.
Prateći nastavni program udžbenik obrađuje razdoblje baroka, pretklasike i bečke klasike. Uz svako glazbeni-stilsko razdoblje prate se najznačajnija postignuća u ostalim umjetnostima te društveni i politički odnosi.
3) Glazbeni susreti 3. vrste. Udžbenik glazbene umjetnosti za 3. razred gimnazije.
Zagreb; Profil 1998.
Slijedeći osnovnu koncepciju sadržaja i pristupa prethodnog udžbenika, ovaj donosi glazbena zbivanja tijekom 19. stoljeća u Europi i Hrvatskoj.
4) Glazbeni susreti 4. vrste. Udžbenik glazbene umjetnosti za 4. razred gimnazije.
Zagreb: Profil, 1999.
Možda najzahtjevniji zbog nedovoljne distance i bogatstva događaja, program 4. razreda obuhvaća glazbu prve i druge polovine 20. stoljeća, te jazz i rock. Osobito su zanimljivi opširni uvodi u prvi i drugi dio stoljeća koji će učenicima približiti suvremena postignuća na različitim područjima. Način na koji je razvrstana glazbena građa originalan je prilog mogućem pregledu glazbe 20. stoljeća.
5) Glazbena osmica. Udžbenik glazbene kulture za 8. razred osnovne škole.
Zagreb: Profil International, 2003.
Koncepcija udžbenika istodobno daje završnost osnovnoškolskom glazbenom obrazovanju te je uvod u glazbeno obrazovanje budućih gimnazijalaca. Osim pjesama kojima se ujedno ponavljaju glazbene sastavnice, udžbenik sadrži pregled glazbeno-stilskih razdoblja te obrađuje scenske i koncertne vokalno-instrumentalne vrste.
Sveukupna nastavna djelatnost pristupnice iskazuje visok stupanj kreativnosti i izrazito inovativan. U želji da potakne nove i suvremenije načine usvajanja stručnog znanja i polazeći od temeljnih i svojedobno revolucionarnih pedagoških postavki Elly Bašić prema kojima muzikalitet nije samo pitanje dara, nego i vještina koju je pravilnim njegovanjem moguće i neophodno učiniti sastavnim dijelom opće kulture svakog čovjeka, pristupnica je u nizu objavljenih udžbenika izradila izvorni pedagoški model koji osim na poticanju individualnog senzibiliteta učenika počiva i na sagledavanju glazbene umjetnosti kao nedjeljive sastavnice općeg razvoja kulturnih i društvenih vrijednosti. Time je dala izniman doprinos statusu i ugledu glazbenog obrazovanja – unutar našeg općeobrazovnog sustava već godinama neopravdano zapostavljene nastavne discipline – i, valja se nadati, ujedno značajan doprinos za njegovu revalorizaciju.
ZAKLJUČNA OCJENA I PRIJEDLOG
Na temelju uvida u sveukupnu priloženu dokumentaciju i analize cjelovite djelatnosti i postignutih rezultata rada pristupnice Ljiljane Ščedrov,
ZAKLJUČUJEMO SLJEDEĆE
Pristupnica Ljiljana Ščedrov zadovoljava sve uvjete Zakona o visokim učilištima, čl. 80, st. 2. i Odluke Rektorskog zbora o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (N, br. 94. 8 studenoga 1996, str. 4098):
1. ima odgovarajuću stručnu spremu.
2. Ima objavljena 2 (dva) znanstvena i 8 (osam) stručnih radova, dakle ukupno 10 (deset) (po Odluci Rektorskog zbora morala bi imati najmanje pet objavljenih stručnih radova).
3. Ima bogatu nastavničku djelatnost, što dokazuju 3 (tri) godine njezina nastavnog rada na Glazbenoj školi funkcionalne muzičke pedagogije i 22 (dvadesetdvije) godine nastavnog rada na Glazbenoj školi u Karlovcu (ukupno 25 godina nastavničkog staža – po Odluci Rektorskog zbora morala bi imati najmanje 5), kao i priznato zvanje profesora savjetnika.
Povjerenstvo osobito ističe raznolikost predmeta što ih je pristupnica predavala, te veliko iskustvo u oblasti pedagoške metodologije posvjedočeno autorskim radom na nizu temeljnih udžbenika glazbene umjetnosti.
Zato
PREDLAŽEMO
Da se pristupnica Ljiljana Ščedrov izabere u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za predmet Povijest glazbe.
Dr. sc. Eva Sedak
Red, prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
Dr. sc. Nikša Gligo
Red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu
Dr. sc. Vitomir Belaj
Red. prof. Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 8. prosinca 2003. godine za članove Stručnog povjerenstva, koje će dati mišljenje ispunjava li pristupnik uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet filozofija odgoja, na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, podnosimo Vijeću slijedeći
IZVJEŠTAJ
a) Podaci o natječaju
Učiteljska akademiji Sveučilišta u Zagrebu raspisala je 22 listopada 2oo3. natječaj za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet filozofija odgoja,
Natječaj je objavljen 5. studenoga 2003. godine u Narodnim novinama broj 176, a 20. studenoga 2003. godine Učiteljska akademija uputila je Filozofskom fakultetu u Zagrebu molbu za davanje mišljenja ispunjava li jedini pristupnik, dr.sc. Milan Polić, uvjete za izbor u jedno od znanstveno-nastavnih zvanja.
b) Podaci o pristupniku
Milan Polić rođen je u Zagrebu 11.01.1946. godine, gdje je završio osnovnu i srednju Tehničku školu (elektronika).
Od 1968. - 1973. bio je zaposlen u Radio-industriji Zagreb.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1973. filozofiju i sociologiju, a na istom je fakultetu i doktorirao iz područja filozofije 1989. godine s temom “Emancipacijski odgoj na tragu Marxa – etički ili erotički”.
Od 1974. radio je kao srednjoškolski nastavnik, a od 1988. i kao honorarni suradnik na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti, gdje je 1992. zaposlen kao docent pri katedri za filozofiju odgoja. Na istom fakultetu bio je u jednom mandatu prodekan za nastavu. Sada je izvanredni profesor filozofije odgoja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu i honorarni suradnik Visoke učiteljske škole u Puli.
Kao potpredsjednik Hrvatskog filozofskog društva 1990. pokrenuo je još uvijek jedini hrvatski časopis za filozofiju odgoja Metodički ogledi čiji je bio prvi glavni i odgovorni urednik (od 1990. do 1994., te ponovo od 2001. na dalje).
Predsjednik Hrvatskog filozofskog društva bio je 2002. i 2003.
Član je uredništva časopisa Filozofska istraživanja od 1984. godine.
Desetak godina bio je član uredništva znanstvenog časopisa Žena, sve do gašenja časopisa.
Sudjelovao je u više znanstvenih i stručnih projekta. Održao je više desetaka pozvanih predavanja na međunarodnim i domaćim znanstvenim i stručnim skupovima, te desetak puta bio predsjednik ili član organizacijskog ili programskog odbora znanstvenog ili stručnog skupa.
Objavio je šest knjiga, pripremio za objavljivanje i napisao predgovor za knjigu Filozofija odgoja Pavla Vuk-Pavlovića (utemeljitelja hrvatske filozofije odgoja), te objavio više od sto znanstvenih i stručnih članaka, recenzija i prikaza..
c) Znanstvena djelatnost pristupnika
Dr. sc. Milan Polić objavio je šest knjiga i trideset i pet znanstvenih radova. Od toga poslije izbora za izvanrednog profesora: dvije knjige, sedam znanstvenih radova objavljenih u časopisima citiranim u sekundarnim publikcijama, te sedam radova objavljenih u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa ili u domaćim časopisima. Održao je šest pozvanih predavanja na međunarodnim znanstvenim skupovima i sedam pozvanih predavanja na domaćim znanstvenim skupovima.
Održao je jedno pozivno predavanje na međunarodnom stručnom skupu i sedam pozvanih predavanja na domaćim stručnim skupovima.
Znanstvenu rad dr.sc. Milana Polića dosljedno je fokusiran na problematiku filozofije odgoja.
Prva knjiga koju ovdje prikazujemo Život i djelo Pavla Vuk-Pavlovića, (Hrvtsko filozofsko društvo, Zagreb, 2001., 211 stranica) sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu prikazan je život i stvaralaštvo Pavla Vuk-Pavlovića. Polić je dao niz novih, do sada javnosti nepoznatih i zanimljivih detalja o društvenoj i porodičnoj sredini u kojoj je odrastao Pavao Wolf (Pavao Vuk-Pavlović). Tekstom i slikom prikazani su svi važniji momenti iz života porodica Granitz i Wolf, a opis Vuk-Pavlovićeva odrastanja i sazrijevanja obogaćen je mnogim do sada neobjavljenim fotografijama iz različitih razdoblja njegova života, te faksimilima važnijih dokumenata i svjedočanstvima Vuk-Pavlovićevih učenika i studenata.
Polić je dao do sada najpotpunije bibliografije Vuk-Pavlovićevih radova kao i radova o njemu, pregled njegove nastavne djelatnosti, pregled izlaganja na znanstvenim skupovima, pregled članstva u znanstvenim i stručnim ustanovama.
U drugom dijelu knjige kritički se u sedam poglavlja razmatraju određeni momenti Vuk-Pavlovićeva djela, s naglaskom na njegovom originalnom doprinosu filozofiji. Umjesto prepričavanja Vuk-Pavlovićeva djela Polić se odlučio za egzemplarno problemski pristup tragajući za onim dijelovima Vuk-Pavlovićeva opusa koji su mu se činili filozofski živi i suvremeni. Na taj način uspio je zanimljivo, znalački, originalno i provokativno smjestiti Vuk-Pavlovićevu filozofiju u suvremeni postmodernistički kontekst, pokazujući da je Vuk-Pavlović u mnogo čemu bio ispred svog vremena pa i nekih svjetski poznatih filozofa.
Knjiga je pobudila znatno zanimanje već prilikom predstavljanja uz znanstveni skup Pavao Vuk-Pavlović – život i djelo, HAZU i Institut za filozofiju, (2001.).
Druga knjiga “Filozofija odgoja”, (2002), CD interaktivni multimedijski priručnik u HTM formatu, Zagreb: Radionica Polić k.d. i Visoka učiteljska škola u Puli, oko 500 računalnih zaslona (cca 500 aut. kartica).
Priručnik je opremljen bogato, originalno je i funkcionalno strukturiran tako da se podaci pronalaze brzo i lako. Glavni dio čini 30 nastavnih cjelina koje prate program kolegija Filozofija odgoja za visoke učiteljske škole. Svaka se cjelina sastoji od tri dijela: izlaganja, radionice i materijala. Svako se izlaganje sastoji od tri stupca: u lijevom je stupcu autorski tekst o određenoj temi, u srednjem su stupcu izvorni navodi filozofa koji se odnose na temu (uz navod je i slika autora kada se pojavljuje prvi put), dok je desni stupac metodički, s tematskim ilustracijama, pitanjima za usmjereno čitanje, zadacima te prigodnom poslovicom ili izrekom. U dnu metodičkog stupca je izbornik za brzo prelistavanje CD priručnika. Poveznice (linkovi) u tekstu omogućavaju jednostavno i brzo pronalaženje riječi u rječniku, bibliografskih podataka ili drugih sadržaja važnih za trenutno proučavanu temu. Svaka se radionica sastoji od dva stupca. U lijevom su tekstualni, slikovni ili glazbeni sadržaji, a desni je stupac metodički. Svaki se materijal sastoji također od dva stupca: u lijevom su dodatni sadržaji koji upotpunjuju izlaganje, radionicu ili služe za daljnje samostalno promišljanje teme, a u desnom su stupcu informatički alati za samostalno prikupljanje podataka.
Elektronički priručnik »Filozofija odgoja« koncipiran je i izveden inventivno, interesantno, privlačno i praktično. Znanstveno je utemeljen, a metodički izvanredno dobro raščlanjen, pa može izvrsno poslužiti ne samo studentima, nego i svima onima koji su zaokupljeni problemima odgoja. Nastavnicima filozofije pak priručnik nudi vrijedna metodička rješenja i brojne poticaje.
Polić je znalački birao teme i probirao sadržaje. Uz svaku temu prizvao je širok raspon izvora, citata, izvornih tekstova s preciznim bibliografskim podacima o navedenim izvorima. Posebno ističemo autorovo komentiranje i kritičko promišljanje citata koje navodi da bi sam ponudio novo uvjerljivije gledište. On promišlja i formulira mnoge sadržajno nove teze, a posebno izdvaja one stavove za koje smatra da ih je potrebno problematizirati. Polićevo problematiziranje uvijek je radikalno kritički utemeljeno, ali i odmjereno s nijansiranom i dobrom prosudbom kako prinosa, tako i neprihvatljivih stavova pojedinih autora.
Znanstveni članci objavljeni nakon natječaja za izbor u zvanje izvanrednog profesora:
“Uz rane raspre hrvatskih filozofa o mjestu i zadatcima pedagogije”, FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, Zagreb, god. 19, sv. 3, br. 74/1999, str. 609-621.
U promišljanju mogućnosti i opravdanosti znanosti o odgoju Polić smatra korisnim analizirati filozofske rasprave koje su se o tome vodile u Hrvatskoj prije više od šezdeset godina. Njihovo naknadno čitanje otkriva neka suvremena rješenja i aktualizira neka bitna pitanja odnosa odgoja i znanosti o njemu. Posebno s obzirom na razliku odgoja i manipulacije, te kauzalnost odgojnog zbivanja. S iskustvom proteklih desetljeća, pokazuju se ne samo ideološke zablude tadašnjih autora, nego i mogućnosti produktivnijeg pristupa rješenju toga odnosa.
Pokazuje se naime da je znanost o odgoju, usprkos utemeljenosti odgoja u slobodi, ne samo moguća, nego upravo zato i za uspješan odgoj potrebna. No, bez onih ideoloških natruha kojima je pedagogija bila, pogrešnim određenjem predmeta i zadataka, pola stoljeća opterećena. Nakon što ju se oslobodi neznanstvenih pretenzija odnos znanosti o odgoju i filozofije dovodi se u istu ravninu kao i odnos filozofije i bilo koje druge znanosti.
“Spoznajne osobitosti suvremene nastave”, METODIKA, Zagreb, god. 1, sv. 1, br. 1/2000, str. 27-39
Nasuprot tradicionalnom odgoju koji je utemeljen na rascjepu vrijednosti i znanja, što pogoduje autoritativnom metodičkom pristupu i što se opet takvim pristupom podržava, suvremeni odgoj oslanja se na metode koje potiču i podupiru razvitak osobnosti.
Osnovno je pri tome da se metodički postigne spoznajno-vrijednosno jedinstvo poduke kao i spoznajno-vrijednosna transparentnost odgojne poruke. Umjesto da zahtijeva prihvaćanje gotovih znanja i vrijednosti, suvremena nastava osposobljava za samostalno istraživanje i kritičko promišljanje kako spoznajnog tako i vrijednosnog aspekta poruka, a s konačnim ciljem osposobljavanja učenika za stvaralaštvo. Za to su dakako potrebne nastavne metode bitno različite od tradicionalnih.
“Kaos u sustavu”, FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, Zagreb, god. 20, sv. 2-3, br. 77-78/2000, str. 267-276.
Misao, da u oblikovanju prirodnog reda upravo nered ima bitno mjesto, u povijesti je filozofije već odavno prisutna. Dapače već u predfilozofsko doba antički mitovi tvrde da je kozmos proizišao iz kaosa.
Epikur (341-270) je međutim, u već zamišljeni determinizam prirode, uveo kaos kao temeljnu teorijsku pretpostavku bez koje je nemoguće zamisliti i objasniti ne samo neprestane promjene stvarnosti, nego i samo njezino postojanje. Govoreći pak jezikom suvremene znanosti postavio je - možda još primitivnu, ali ipak već - teoriju “determinističkog kaosa”.
Za razliku od pozitivne znanosti, filozofija nikada i nije potpuno napustila misao o prožimanju reda i nereda, zakona i slučaja, kozmosa i kaosa. Uostalom, neki od temeljnih filozofskih pojmova, za koje u pozitivnoznanstvenom mišljenju nema i ne može biti mjesta, su pojmovi slobode i stvaralaštva koji uglavnom već po definiciji uključuju zakonitost i red, ali i “deklinaciju” ili divergenciju od postojećeg reda, pa i potpuni prekid s njime, da bi se uspostavio neki novi red.
Suvremena teorija kaosa upućuje na odmak od znanstvenog redukcionizma k holističkom i time više filozofskom pristupu. Što znači da znanost pokazuje potrebu vraćanja svojem iskonu.
“Vrijeme i kaos”, FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, Zagreb, god. 21, sv. 1, br. 80/2001, str. 69-78.
“Time and Chaos”, SYNTHESIS PHILOSOPHICA, Zagreb, vol. 16, fasc. 1, no 31/2001, pp. 85-96.
Vrijeme je uvijek vrijeme promjena i jedino s promjenama vrijeme jest. Polić pokazuje da matematičko-fizikalna apstrakcija vremena koja počiva na pretpostavci sveopće determiniranosti promjena ne može dospjeti dalje od predodžbe kontinuiranog, zapravo linearnog vremena u kojem se prošlo i buduće razlikuju samo po mjestu u vremenskom kontinuitetu nužnosti. Što znači da je "buduće" već implicitno prisutno u "prošlom", kao što je i "prošlo" implicitno prisutno u "budućem". Stoga je linearno vrijeme teorijski reverzibilno kao i gibanje u kontinuiranom prostoru. Iskustvo međutim to ne potvrđuje.
Suprotno tome povijesno je vrijeme u svojoj biti nelinearno. Događaj nije nešto nužno i očekivano, već naprotiv nešto bitno novo i neočekivano, nešto začuđujuće. Nešto što nije proizišlo iz kontinuiteta nužnosti, nego upravo kao prekid u tom kontinuitetu,. Stoga povijesno vrijeme nije reverzibilno.
Shvati li se ulogu kaosa u oblikovanju kozmosa ozbiljno, a ne tek kao privid nereda iza kojeg se skriva još nevidljivi red, fizikalno i povijesno razumijevanje vremena moguće je zadovoljavajuće približiti. Dozvoli li se naime da u kontinuitetu nužnosti postoje divergentne točke u kojima novi red započinje bezuzročno, dakle upravo kaotično, postaje jasno zašto ni fizikalno vrijeme ne može biti reverzibilno. Jer, ne samo da u divergentnim točkama ne bi bilo moguće unatrag slijediti tijek promjena, nego bi se i u prijašnjem kontinuitetu nužnosti u obratnom smjeru otvarale nove divergentne točke povećavajući kaotičnost zbivanja.
“Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja”, FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, Zagreb, god. 22, sv. 4, br. 87/2002, str. 709-716.
“Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja”, zbornik radova PAVAO VUK-PAVLOVIĆ ŽIVOT I DJELO, Zagreb, 2003., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Institut za filozofiju, str. 178-188
Iako je nastajala dvadesetih godina 20. stoljeća Vuk-Pavlovićeva filozofija odgoja ima sva obilježja jednog suvremenog teorijskog pristupa. Okrenut budućnosti i stvaralaštvu u kojem je ono buduće već prisutno i po kojem je budućnost jedino moguća, ali i s izvanrednim osjećajem za prošlost na koju se stvaralaštvo jednim dijelom opire, Vuk-Pavlović izvrsno zapaža da je upravo odgoj mjesto bitnog povijesnog dodira prošlosti i budućnosti. I da je on ona presudna spona među njima koja ih uvijek iznova povezujući omogućuje.
Odgoj je ona osnovna i najšira djelatnost kojom se novi naraštaji uvijek iznova ukorjenjuju u prošlosti, a stari dosežu do budućnosti. Odgojem se ljudi par excellence potvrđuju kao ljudi i stoga odgoj nije i ne treba biti sredstvo ičemu, već je svrha samome sebi. Jer biti čovjek znači upravo biti odgojen.
Iz toga proizlaze i bitne odlike odgoja. On je slobodan i slobodonosan. Njime se njeguje odgajanikova osobnost i potiče ga se na razvitak do ličnosti, koja kao takva sama postaje odgojnim uzorom. To znači da je odgoj suodnos koji se može graditi samo na uzajamnosti potreba odgajatelja i odgajanika, njihovom prepoznavanju, uvažavanju i zadovoljavanju. Na međusobnoj duševnoj pobudi koja obostrano potiče rast ljudskih moći, pa je utoliko ljubav najbolja podloga odgoja. Stoga svaki pokušaj ideološkog ujarmljivanja odgoja nužno vodi k njegovom rastakanju.
“O virtualnom i stvarnom na primjeru tzv 'virtualne stvarnosti'”, FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA, Zagreb, god. 23, sv. 1, br. 88/2003, str. 85-92.
“O virtualnom i stvarnom na primjeru tzv. 'virtualne stvarnosti'”, zbornik radova FILOZOFIJA I TEHNIKA, Zagreb, 2003., Hrvatsko filozofsko društvo, str. 255 -264
O tzv. »virtualnoj stvarnosti« često se govori kao o »prividnoj stvarnosti« ili o prividu stvarnosti. No, tzv. »virtualna stvarnost« ili bolje rečeno računalno proizvedena i podržavana stvarnost nije ništa manje stvarna, niti je više virtualna od ostalih dijelova stvarnosti. Njezina je doduše posebnost u računalnoj upravljivosti - pa bi joj stoga više odgovarao naziv kiber-stvarnost (cyber-reality), što je uostalom u skladu i s nazivom ostalih za računalnu komunikaciju vezanih pojava - ali ni ostali dijelovi stvarnosti nisu bez svojih posebnosti i zakonitosti koje vladaju samo u njima, a da zbog toga ne bivaju izjednačavani s prividom.
Kiber-stvarnost je zapravo samo još jedan dokaz da je ukupna stvarnost, i kao zbilja i kao privid, dio čovjekova svijeta i njegovo djelo.
“Suvremenost Vuk-Pavlovićeva poimanja budućnosti”, zbornik radova, OTVORENA PITANJA POVIJESTI HRVATSKE FILOZOFIJE, Institut za filozofiju, Zagreb 2000, str. 397-406
Svoje poimanje vremena, koje ako je bitno vrijeme izvire iz “budućnosti”, Pavao Vuk-Pavlović izgradio je dvadesetih godina 20. stoljeća. Iako ih on sam tako ne imenuje, ali za to daje dovoljnu osnovu, Vuk-Pavlović razlikuje prirodno i povijesno vrijeme. Prirodno je vrijeme linearno. Ono se očituje tek kao puki neprekinuti slijed jednakovrijednih nebitnih promjena prema nekom “prije” i “poslije”. U prirodnom vremenu nema ni “prošlosti” ni “budućnosti”, jer je ono lišeno vrijednosti i svrhe.
“Prošlost” i pogotovo “budućnost” u biti su povijesnog vremena. No upravo zato što izvire iz “budućnosti” povijesno je vrijeme nelinearno, nejednako zgusnuto i ne uvijek na istom pravcu. Povijesno se vrijeme očituje kao ostvarenje vrijednosti s kojima je “budućnost” naslućena. Dakle kao povijesno događanje ili kao događanje povijesnog, a ne kao puko bivanje više-manje istog.
Ostvarenje pak novih vrijednosti nije moguće bez stvaralaštva nošenog vjerom i nadom u ostvarenje vrijednosti kojima je to stvaralaštvo pokrenuto. To znači da je budućnost prisutna u ljudima kao sloboda, ili da ljudi samo kao slobodni još imaju budućnosti.
Vuk-Pavlovićevo poimanje “budućnosti” kao izvora povijesnog vremena ne samo da je bilo na filozofskoj razini nekih njegovih svjetski poznatih suvremenika, nego je svakim danom, s novim odmacima od znanstvenog redukcionizma, sve aktualnije.
.
Ono što smo utvrdili za navedene radove vrijedi u potpunosti i za ostale znansvene radove, koje pristupnik navodi u svom popisu u prilogu (Znanstvena djelatnost). Dr. sc. Milan Polić je ne samo vrstan znalac nego i originalan mislilac, koji istražuje i argumentirano promišlja širok raspon filozofskih pitanja. U području pak filozofije odgoja razvija se i potvrđuje kao vodeći mislilac u nas.
Na kraju, ocjenjujući sveukupnu znansvenu djelatnost (objavljene knjige i članke, sudjelovanje u znansvenim projektima, brojna pozvana predavanja, sudjelovanje na međunarodnim i domaćim znansvenim skupovima, njihovo organiziranje, predsjedanje Hrvatskom filozofskom društvu, urednički rad u časopisu, itd.), valja utvrditi da dr. sc. Milan Polić ispunjava i obilno premašuje sve propisane uvjete za napredovanje u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora.
d) Nastavna djelatnost
Dr. sc. Milan Polić izabran je 1999. godine u zvanje izvanrednog profesora za predmet Filozofija odgoja.
Polić je iskusan, izvrsan i savjestan nastavnik. Dok je radio u srednjoj školi, bio je više godina mentor sudentima u kolegiju Metodika nastave filozofije.
Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu bio je prodekan za nastavu. Sa studentima surađuje veoma dobro i uspješno uvodi elektroničke oblike komuniciranja.
Autor je udžbenika u području filozofije odgoja, te autor nastavnog programa za kolegij Filozofija odgoja za učiteljske akademije. Suautor je jednog od važećihprograma za nastavu filozofije u gimnazijama. Kao urednik časopisa Metodički ogledi i autor članaka unapređuje metodiku nastave filozofije.
Sveukupna nastavna djelatnost pristupnika kvalificira ga za izbor u zvanje redovitog profesora.
d) Stručna djelatnost pristupnika
Doprinos dr. sc. Milana Polića isto je tako velik i vrijedan i na planu stručne djelatnosti. Brojni stručni radovi sudjelovanje u radu međunarodnih i domaćih stručnih skupova, organiziranje tih skupova, urednički i autorski rad u časopisima kvalificiraju ga za izbor u zvanje redovitog profesora.
f) Zaključak i prijedlog
Uvidom u kvalitete knjiga i brojnih znanstvenih radova, referata na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima, urednički rad u časopisu Metodički ogledi i drugim časopisima, izrade nastavnih programa, izrazito nastavničko iskustvo, inovacije u nastavi, utvrđujemo da pristupnik ispunjava i obilno premašuje sve propisane uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora.
Predlažemo, zato, da se dr. sc. Milan Polić izabere u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Filozofija odgoja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.
U Zagrebu, 21. prosinca 2003
Članovi stučnog povjerenstva:
Red. prof. dr. sc. Boris Kalin
Red. prof. dr. sc. Lino Veljak
Red. prof. dr. sc. Nadežda Čačinović
dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.
dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
dr. sc. Snježana Prijić-Samardžija, izv. prof.
Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za kolegije Etika i Filozofija politike, na Filozofskomu fakultetu u Rijeci, imenovano na sjednici Fakultetskoga vijeća 15. rujna 2003., daje slijedeće
MIŠLJENJE
Na natječaj objavljen u “Novome listu” 22. svibnja 2003. javio se je samo jedan kandidat, dr. sc. Elvio Baccarini, koji je svojoj prijavi priložio potrebne dokumente. Na osnovi prijave, životopisa, izvještaja o vlastitome znanstvenom, nastavnom i stručnom djelovanju, te priloženih radova, predlažemo Matičnome povjerenstvu izbor dr. sc. Elvia Baccarinija u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora.
Elvio Baccarini rođen je u Rijeci 3. rujna 1961. Srednju školu završio je u Rijeci (Centar za obrazovanje na talijanskome jeziku, današnja Srednja talijanska škola). Filozofiju je diplomirao na Filozofskomu fakultetu Univerziteta u Trstu 1986. (s najvećim mogućim brojem bodova, pohvalom, te preporukom za objavljivanje diplomskoga rada). Magistrirao je 1992. na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu, a doktorat je obranio na Univerzitetu u Urbinu (Italija).
Nastavno je djelovanje započeo u Srednjoj talijanskoj školi u Rijeci, nastavivši kao mladi istraživač (i nastavnik predmeta Suvremena filozofija) na Filozofskomu fakultetu u Zadru, te kao vanjski suradnik u nastavi iz predmeta Teorija prava i države na Pravnomu fakultetu Sveučilišta u Rijeci i u nastavi u okviru seminara iz filantropije na Pedagoškomu (danas Filozofskom) fakultetu Sveučilišta na Rijeci.
Od osnivanja Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci (akademijska godina 1998./99.) Baccarini sudjeluje u izvođenju nastave, najprije kao vanjski suradnik, a od 2000. kao zaposlenik fakulteta. Svake akademijske godine predavao je predmet Etika, a u posljednje dvije godine i predmet Filozofija politike.
21. prosinca 1999. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije. Nakon ovoga izbora sudjelovao je u istraživačkome projektu Racionalnost koji podržava Ministarstvo znanosti i tehnologije, a vodi i hrvatsko-slovenski znanstveni projekt Praktična etika – normativnost i racionalnost. Jedan je od osnivača i izvršni urednik časopisa “Croatian Journal of Philosophy”, te član savjeta časopisa “Prolegomena”.
Od izbora u zvanje docenta kandidat je objavio jednu knjigu, pet članaka u časopisima koji se referiraju u međunarodnim publikacijama, te tri izvorna znanstvena rada u međunarodnim publikacijama radova s međunarodnih znanstvenih skupova.
Bioethica. Analisi filosofiche liberali (Trauben, Torino 2002.) najznačajniji je kandidatov rad u promatranome razdoblju. Riječ je o knjizi koja (društveno i uže stručno) izrazito aktualnome problemu bioetike pristupa iz perspektive javne normativnosti. Na taj se način bioetička rasprava interpretira kao sastavnica rasprava koje se bave teorijom pravednosti, pod jasnim utjecajem Rawlsove pozicije. Prvo poglavlje knjige bavi se određenjem osobe (uzimljući u obzir čitav raspon između empirijskoga i metafizičkog pristupa), polazeći od biologijskoga aspekta (s obzirom na znanstvene podatke), te dospijevajući, u drugome poglavlju koje propituje etičku debatu, do normativnoga (s obzirom na relevantne normativne teorije). Treće poglavlje razmatra problem pobačaja, posebice s obzirom na pitanje o mogućoj osobnosti embrija. Četvrto se bavi liječnički potpomognutim začećem, peto genetikom (naročito s obzirom na brojne mogućnosti manipuliranja na tom području), šesto definicijom smrti, sedmo eutanazijom i liječnički potpomognutim samoubojstvom, a osmo presađivanjem organa. Čitav rad demonstrira veoma dobro informiranu raspravu o ključnim znanstvenim i moralno-filozofijskim stajalištima i pokazuje konzekventnu koncentriranost na filozofijsku argumentaciju u prilog liberalne opcije, s time da su i konstrukcijski problemi ove opcije također kritički promotreni, a u obzir su uzeta i relevantna svjetonazorski suprotstavljena stajališta (npr. katoličko-teologijsko, i sl.). Radi se, riječju, o najboljoj knjizi iz ovoga područja koju je napisao neki hrvatski znanstvenik (što beziznimno potvrđuju i recenzije u domaćim i inozemnim časopisima).
Uz ovu knjigu kandidat je objavio i članak «Etika i kazneno pravo» koji na strog način razmatra moduse i legitimiranost realizacije moralnih načela kroz kazneno zakonodavstvo, te kazneno-pravne intervencije u moralno područje (posebice na primjeru paradigmatičke Hartove kritike tzv. Wolfendenova izvještaja). Rasprava je aktualizirana (slijedom komunitaristički inspiriranih rasprava) pitanjem o ulozi kulturnih zajednica u stvaranju načela koja je opravdano provoditi zakonskim putem.
U članku «On Speciesism» Baccarini raspravlja o moralnome statusu ljudskoga bića u odnosu na druga živa bića, tj. o argumentima za privilegirani status ljudskih bića. Okosnica je rasprave dana poznatim stajalištima Petera Singera koja, u specifičnoj interpretaciji, kandidat podržava polazeći od toga da se moralni status bića ne može jamčiti naprosto na osnovi pripadnosti skupini (pa ni ljudskome rodu), već isključivo na osnovi individualnih zasluga.
U radu «Rawls and the Question of Physician-Assisted Suicide» raspravlja se o eutanaziji i lječnički potpomognutome samoubojstvu. Teorijski je kontekst preuzet iz Rawlsove interpretacije Kantove moralne filozofije, te sukobljena shvaćanja kod J. D. Vellemana. Riječ je o mogućnosti primjene druge formule kategoričkoga imperativa, pri čemu kandidat, u osnovi, podržava Rawlsovu intepretaciju.
Rasprava «A Liberal Argument on the Topic of Genetic Engineering» iskušava mogućnosti primjene liberalne teorije pravednosti, kako ju formulira Bruce Ackerman, na rasprave o moralnoj opravdivosti genetičkoga inženjeringa. Polazeći od Ackermanove metodologije vođenja moralnih rasprava korištenjem pravila neutralnosti i racionalnosti nastoji se oko preciziranja kriterija moguće moralne prihvatljivosti usavršavanja genetskih osobina pojedinaca. Autor pritom dospijeva do zaključka da je ovaj tip intervencija legitiman ako odstranjuje nedostatke individue ne stvarajući nove, te ako usavršava stanovite njezine sposobnosti ne eliminirajući ostale.
Rasprava «Kantovo nasljeđe i pitanje eutanazije» razmatra neke suvremene interpretacije Kantove filozofije (posebice prijedloge Christine Korsgaard i Thomasa Hilla). Riječ je ponajprije o pokušaju preciziranja kategoričkoga imperativa s obzirom na Kantovo promišljanje samoubojstva. Pritom se dospijeva do stajališta prema kojemu se na osnovi pažljiva tumačenja Kantove filozofije ne mogu naći dostatni argumenti za osudu samoubojstva, pa ni liječnički potpomognuta samoubojstva ili pak eutanazije.
«Truth and Warrant in Ethics» je rad koji se bavi primjenom koherentističke metode u moralnoj spoznajoj teoriji. Kandidat nastoji oko unapređenja koherentističke metode kritizirane zbog statičnosti, polazeći od prijedloga Michaela DePaula koji ovu metodu teži nadopuniti usavršavanjem moralnoga senzibiliteta moralnog spoznavatelja.
«New Values for New Societies» predstavlja raščlambu mogućnosti primjene Rawlsove teorije pravednosti u državama koje nemaju čvrstu demokratsku tradiciju. Ova se teorija uzima u obzir kao model suživota skupina različitih kulturnih identiteta na novo nastalome političkom prostoru. Prednost Rawlsova stajališta pokazuje se posebice u odnosu na institucijski make-up u postkomunističkome kontekstu.
«Utilitarizam, liberalizam i bioetika» propituje privilegiranu poziciju utilitarizma u suvremenim bioetičkim raspravama. Prihvaćajući kritiku utilitarističke paradigme – posebice u redakciji Anne MacLeane – u pitanje se postavlja doseg ove kritike s obzirom na liberalnu poziciju.
Elvio Baccarini je u izvještajnome razdoblju bio jedan od organizatora međunarodnoga simpozija Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci (2000. i 2002. godine), međunarodnoga simpozija «Human Mind: Description and Normativity», održanoga lipnja 2001. u Rijeci, te zajedničkoga simpozija riječkih i padovanskih filozofa, «Philosophy between Padova nad Rijeka».
Uz redovnu nastavu, kandidat je i koordinator uvođenja bioetike u nastavu na riječkome sveučilištu (riječ je o suradnji filozofskoga, medicinskoga i teološkoga fakulteta). Uz to je bio i mentorom dvama kandidatima za doktorat, a mentorski radi i s petoro diplomanata filozofije. Nositelj je predmeta Filozofija kniževnosti na postdiplomskome studiju «Književnost i društveno-humanistički kontekst» na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci.
Na poziv inozemnih univerziteta održao je predavanja u Vercelli (prosinac 1999.), Mariboru (siječanj 2000.), Padovi (veljača 2003.) i Ljubljani (veljača 2003.)
Kandidat doc. dr. Sc. Elvio Baccarini ispunjava uvjete određene člankom 42 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i člankom 74 Zakona o visokim učulištima, te minimalne uvjete Rektorskoga zbora visokih učilišta, jer je:
· prije izbora u zvanje docenta objavio 3 knjige i 9 izvornih znanstvenih radova;
· poslije posljednjega izbora još jednu knjigu i osam izvornih znanstvenih radova;
· održavao ne samo nastavu na predmetima za koje je izabran, nego i na postdiplomskome studiju, te na stranim univerzitetima;
· uvodio nove sveučilišne kolegije;
· bio aktivan i uspješan organizator znanstvenih skupova;
· sudjelovao referatima na desetak međunarodnih znanstvenih skupova;
· vodio (i vodi) dva znanstvena projekta (jedan je međunarodne naravi).
Iz svega navedenoga slijedi da doc. dr. sc. Elvio Baccarini ispunjava sve uvjete za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje. Riječ je, razvidno, je o izrazito aktivnome znanstveniku i nastavniku koji neprestance širi svoje područje interesa, koji je već stekao ugled i jednoga od vodećih stručnjaka na području praktičke filozofije u Hrvatskoj, ali i sudionika međunarodno relevantnih filozofijskih rasprava. Istovremeno, na matičnome fakultetu i sveučilištu kandidat je neprestance nastavno i znanstveno nazočan u razvoju mlade znanstveno-nastavne ustanove. Stoga Povjerenstvo smatra svojom obvezom predložiti izbor docenta dr. sc. Elvija Baccarinija u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Etika i Filozofija politike na Filozofskomu fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
(dr. sc. Žarko Puhovski, redovni profesor)
(dr. sc. Lino Veljak, redovni profesor)
(dr. sc. Snježana Prijić-Samardžija, izv. profesorica, Filozofski fakultet, Rijeka)
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Vijeću Filozofskog fakulteta
Izvještaj povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika Delfine Krišković za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole te suradničko zvanje (stručni suradnik ili asistent visoke škole ) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete Filozofija, Estetika i Etika, na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu
Davanje mišljenja bilo je usporeno potrebom da se utvrdi status Visoke škole te vrijednost diplome i dodatnog usavršavanja pristupnice. Pristupnica je diplomirala na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove a prilaže potvrdu o završenom sveučilišnom dodiplomskom studiju (završeni filozof i religiolog) koju je u ime Sveučilišta u Zagrebu potpisao tadašnji rektor Prof.dr.sc.Branko Jeren a gdje se u zaglavlju pojavljuje osim FF Družbe Isusove i Hrvatski studiji dok se kao diploma prilaže bakalaureat FF Družbe Isusove. Pristupnica također prilaže potvrde o znanstvenom usavršavanju i o radnom stažu. Ukoliko se diploma koju je stekla priznaje kao odgovarajući studij ( a povjerenstvo nema potanke podatke o studiju koji nije dio Sveučilišta osim preko Hrvatskih studija, čiji je status u međuvremenu reguliran) pristupnica ispunjava minimalne zakonske uvjete za izbor u predavača, uključujući upute Rektorskog zbora , budući da ima zahtjevanu dužinu staža u struci (priložena kopija radne knjižice) te da se usavršavala (priložene potvdre Ministarstva za znanost te Hrvatskog filozofskog društva). Povjerenstvo stoga predlaže da joj se omogući izbor u to zvanje.
Dr.sc.Nadežda Čačinovič
Dr.sc.Gordana Škorić
Dr.sc.Elvio Baccarini
Zagreb,13.veljaće 2004
Dr. sc Žarko Puhovski, red. prof.
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.
Imenovani na sjednici Fakultetskoga vijeća od 12. svibnja 2003. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno zvanje predavača ili višega predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Socijalna filozofija na Visokoj elektrotehničkoj školi s pravom javnosti u Varaždinu, podnosimo slijedeći
I Z V J E Š T AJ
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 23. veljače 2003. javio se je Blago Spajić koji je svojoj prijavi priložio sve tražene dokumente.
Blago Spajić rođen je 27. veljače 1940. u Grudama, Bosna i Hercegovina. Nakon završetka srednje škole radio je sedam godina kao strojarski tehničar. Potom je upisao i 1975. završio studij Filozofije I ruskoga jezika na Filozofskomu fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U akademijskoj godini 1974./75. završio je dopunski studij iz Osnova marksizma i teorije i prakse samoupravnoga socijalizma. Po završetku studija predavao je, na gimnazijskomu odjelu Elektrostrojarske škole u Varaždinu, petnaest godina Filozofiju, Sociologiju, Psihologiju, Logiku, te Osnove marksizma i TIPSS. Od 1986. djeluje kao ravnatelj Elektrostrojarske škole u Varaždinu, te na razvoju Visoke elektrotehničke škole s pravom javnosti u istome gradu, u kojoj obavlja i nastavu iz kolegija Socijalna filozofija, na osnovi programa koji je sam koncipirao.
1978. kandidat je upisao Postdiplomski studij iz Filozofije i apsolvirao ga. 2001. dobio je Nagradu grada Varaždina «za značajan doprinos u radu i ostvarenjima Elektrostrojarske škole». Kandidat je sporadično objavljivao u «Školskim novinama».
Na osnovi uvida u dokumentaciju i odgovarajuće zakonske odredbe, te odredbe iz Odluke Rektorskoga zbora visokih učilišta o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti, Povjerenstvo donosi slijedeće
Mišljenje
Iz natječajnoga je materijala razvidno da je kandidat izrazito aktivan nastavnik koji je, uz redovne obveze, stvaralački sudjelovao u razvoju školskih ustanova u kojima radi i, posebice, nastavnoga programa u njima. Za to je dobio i stručna priznanja, kao i priznanje lokalne zajednice. Kandidat, također, godinama radi na vastitu stručnome usavršavanju. Time zadovoljuje uvjete čl. 80 Zakona o visokim učilištima i minimalne uvjete Rektorskoga zbora za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Socijalna filozofija na Visokoj elektrotehničkoj školi s pravom javnosti u Varaždinu.
Zagreb, 1. ožujka 2004.
(dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.)
(dr. sc. Lino Veljak, red. prof.)
(dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.)
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 14. srpnja 2003. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u "Novom listu" od 22. svibnja 2003. javila se Aneta Stojić.
Kandidatkinja je 1966. na Filozofskom fakultetu u Zadru završila studij njemačkog jezika i književnosti te francuskog jezika i književnosti. Nakon studija radila je kao profesor njemačkog jezika na Elektrotehničkoj školi u Rijeci. Od travnja 1998. radi kao lektor za njemački jeziku na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Godine 2000. upisala se na poslijediplomski studij lingvistike.
Aneta Stojić priložila je svojoj prijavi na natječaj jedan znanstveni članak u koautorstvu sa prof. dr. Marijom Turk, jedan pregledni članak, jedan stručni članak u koautorstvu sa austrijskom lektoricom na Filozofskom fakultetu u Rijeci Christinom Okresek te više prijevoda s hrvatskog na njemački i obrnuto.
Sudjelovala je na nekoliko znanstvenih skupova i stručnih skupova, na dvjema je održala referate koji su kasnije objavljeni u zbornicima sa tih skupova. Znanstveni članak "Pridjevska antonimija i negacija u hrvatskome i njemačkome jeziku" napisan u koautorstvu s prof. dr. Marijom Turk bavi se odnosom antonimije i negacije u hrvatskom i njemačkom jeziku. Utvrđuju se podudarnosti i razlike na tvorbenoj i semantičkoj razini. Kontrastivnom metodom opisuju se antonimski odnosi, kolokacije antonimskih parova i prividni antonimski parovi.
Stručni članak " Der, die ili das Link-internet u nastavi njemačkog jezika", napisan u koautorstvu s Christine Okresek bavi se pitanjem korištenja interneta u nastavi njemačkog jezika na temelju ankete provedene u osnovnim i srednjim školama u Primorsko-goranskoj županiji. Autorice konstatiraju da se internet premalo koristi u školama, pa tako i u nastavi stranih jezika.
Uzmu li se u obzir pregledni članak "Žene i jezik" te objavljeni prijevodi, može se utvrditi da Aneta Stojić ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg lektora i stručno povjerenstvo predlaže da se u to zvanje izabere.
U Zagrebu, 14.11.2003.
Prof. dr. sc. Stanko Žepić
Prof. dr. sc. Mirko Gojmerac
Doc. dr. sc. Ute Karlavaris-Bremer, Filozofski fakultet Rijeka
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za njemački jezik na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 10. studenoga 2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 11. rujna 2003. prijavili su se sljedeći pristupnici:
Veljko Dunjko,
Višnja Fabijanić-Čubrilo,
Ljiljana Marjanović-Cipek,
Dajana Mužić i
Ankica Švob.
Pregledom pristigle dokumentacije povjerenstvo je steklo uvid u nastavnu i stručnu djelatnost te podnosi sljedeći
IZVJEŠTAJ
Veljko Dunjko
priložio je prijavu u sklopu koje je životopis, presliku diplome, presliku svjedodžbe o položenom stručnom ispitu, potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, presliku odluke o prihvaćanju sinopsisa za magistarski rad i objavljene radove.
Pristupnik je rođen 5. veljače 1965. u Čakovcu gdje je završio srednju školu. Diplomirao je 20. lipnja 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, stekavši zvanje profesora njemačkoga jezika i opće lingvistike. Tijekom studija boravio je na stipendiji u Njemačkoj. Nakon završetka studija radio je kao predavač za njemački jezik u Centru za strane jezike u Vodnikovoj u Zagrebu (iz životopisa nije razvidno koliko dugo). 4 godine bio je zaposlen kao prevoditelj u jednoj tvrtci (iz priloženih materijala nije razvidno u kojoj). Stalni je sudski tumač za njemački jezik. Od 1998. radi kao nastavnik njemačkoga jezika u Strukovnom i umjetničkom učilištu Zabok. Kao nastavnik usavršavao se u zemlji i inozemstvu. Autor je sljedećih knjiga: "Textil, Bekleidung, Mode 1", priručnik njemačkoga jezika za tekstilnu i odjevnu struku za 1. razred srednje strukovne škole, Zagreb: Školska knjiga, 2001. te "Textil, Bekleidung, Mode 2", udžbenik njemačkoga jezika za učenike tekstilne i odjevne struke za 2. razred srednje strukovne škole, Zagreb: Školska knjiga, 2003.
Mišljenje povjerenstva: Uvidom u natječajni materijal povjerenstvo je utvrdilo da Veljko Dunjko ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i više od tri godine radnog iskustva u struci, pa tako udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU. Kanditat također ispunjava odredbe rektorskoga zbora, jer je pokazao sklonost nastavnom i stručnom radu. U prilog tome govori i činjenica da je autorom dvaju srednjoškolskih udžbenika njemačkoga jezika za tekstilne strukovne škole. Stručno povjerenstvo upućuje pristupnika na nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.
Višnja Fabijanić-Čubrilo
priložila je prijavu sa životopisom i popisom radova. Naknadno je dostavila presliku diplome.
Pristupnica je rođena u 10. travnja 1950. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. 1974. godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, stekavši zvanje profesora njemačkoga i francuskoga jezika i književnosti. Zaposlena je od 1974. godine. Najprije je radila na poslovima samostalnog komercijalista, a zadnjih 10-ak godina zaposlena je kao nastavnik u Školi za medicinske sestre, Mlinarska, Zagreb. Kao nastavnik sudjelovala na seminarima za stručno usavršavanje u inozemstvu, a zadnje je tri godine mentor za metodiku njemačkoga jezika za studente germanistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Ove je godine, uz redoviti nastavnički rad, imenovana voditeljem smjene i kao takva zamjenikom ravnatelja u popodnevnim satima. Organizator je višegodišnje suradnje između matične ustanove i škole u francuskom gradiću Le Puyu, a vodila je i brojne stručne ekskurzije u inozemstvo. Iako pristupnica navodi popis radova, taj je popis neprecizan jer ne sadrži bibliografske informacije, pa nije razvidno jesu li ti radovi i tiskani ili su tek u obliku tiposkripta.
Mišljenje povjerenstva: Iz natječajnog materijala proizlazi da Višnja Fabijanić-Čubrilo udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU, tj. ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i više od tri godine radnog iskustva u struci. Što se tiče odredaba rektorskoga zbora, pristupnica također zadovoljava sve uvjete jer je dugogodišnjim radom u nastavi pokazala sklonost prema nastavnom radu. Stručno povjerenstvo upućuje pristupnicu na nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.
Ljiljana Marjanović-Cipek
priložila je prijavu sa životopisom, izvješćem o nastavnoj i stručnoj aktivnosti, uvjerenje o diplomiranju i potvrde o stručnom usavršavanju.
Pristupnica je rođena 9. travnja 1963., udana je i majka dvoje djece. Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu, a diplomirala je 29. travnja 1987. na Filozofskom fakultetu, stekavši zvanje profesora njemačkoga jezika i književnosti i fonetike. Tijekom studija usavršavala se na sveučilištima u Mainzu i Frankfurtu na Majni. Kao studentica, bila je jedna od suautorica knjige "Zagreb. Alternativni vodič", Zagreb, 1987., što ga je uredio Siegfried Gehrmann.
Nakon diplomiranja, najprije je nekoliko mjeseci 1987. godine radila u OŠ Šestine, a od 1987. do 1992. bila je nastavnik njemačkoga jezika u srednjoškolskom centru "Vladimir Bakarić", gdje je predavala njemački jezik gimnazijalcima te stručni njemački jezik strojarstva, elektrotehnike i ekonomije. 1992. godine osnovala je školu stranih jezika "Lingua Club" u Velikoj Gorici, gdje od njezina osnutka predaje njemački jezik svim uzrastima učenika i odraslima. Tijekom nastavne djelatnosti kontinuirano se usavršavala na brojnim seminarima u zemlji i inozemstvu. Od 1996. ovlaštena je ispitivačica za austrijsku diplomu njemačkoga jezika, "Österreichisches Sprachdiplom Deutsch".
Mišljenje povjerenstva: Iz natječajnog materijala vidljivo je da Ljiljana Marjanović-Cipek udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU, tj. ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i više od tri godine radnog iskustva u struci. Što se tiče odredaba rektorskoga zbora, pristupnica također zadovoljava sve uvjete jer je dugogodišnjim radom u nastavi pokazala sklonost prema nastavnom radu. Osim toga, posebno treba istaknuti i njezine organizacijske sposobnosti što ih je pokazala osnovavši školu stranih jezika kao i činjenicu da se sustavno educirala na seminarima u zemlji i inozemstvu. Stručno povjerenstvo upućuje pristupnicu na nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.
Dajana Mužić
priložila je prijavu sa životopisom, presliku diplome i presliku radne knjižice.
Pristupnica je rođena 17. siječnja 1973. godine u Frankfurtu na Majni, Njemačka. Osnovnu i srednju hotelijersko-ugostiteljsku školu završila je u Zagrebu. Diplomirala je na 21. 4. 2000. Filozofskom fakultetu u Zagrebu, stekavši zvanje profesora njemačkoga i češkoga jezika i književnosti. Od rujna 2000. do prosinca 2001. godine radila je kao učitelj njemačkoga jezika u OŠ Lovre pl. Matačića, a od siječnja 2002. zaposlena je u OŠ Ante Kovačića. Sudjelovala je na stručnim seminarima u Hrvatskoj.
Mišljenje povjerenstva: Iz natječajnog materijala razvidno je da Dajana Mužić ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i više od tri godine radnog iskustva u struci te time udovoljava minimalnim uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU. Međutim, u stručnome smislu nema nikakvih posebnih postignuća, pa smo mišljenja da ne udovoljava uvjetima rektorskoga zbora koji se odnose ne samo na nastavnu, nego i na stručnu djelatnost.
Ankica Švob
priložila je prijavu sa životopisom, kopiju diplome o završenom studiju, popis objavljenih radova i same objavljene radove.
Pristupnica je rođena 8. lipnja 1958. u Splitu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla je 1984. diplomu profesora njemačkoga jezika i književnosti (prvi predmet) i filozofije (drugi predmet). Udana je i majka je dvoje djece. Tijekom srednjoškolskoga obrazovanja usavršavala je njemački jezik na ljetnim tečajevima Sveučilišta u Beču, a kao studentici dodijeljena joj je jednosemestralna stipendija za studijski boravak na Sveučilištu u Rostocku.
Radno iskustvo počela je stjecati tijekom studija kao honorarni predavač u Školi za strane jezike, Varšavska 14 (kasnije: Škola za strane jezike "Sova"). U toj je školi radila kao nastavnik njemačkoga jezika od 1984. do prestanka rada te škole 2003. godine. Posljednjih desetak godina držala je na toj školi više, visoke i konverzacijske tečajeve njemačkoga jezika za odrasle, a u nekoliko je navrata bila mentorica za metodiku njemačkoga jezika studentima germanistike s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Tijekom rada usavršavala se na stručnim seminarima u zemlji i inozemstvu. Od 8. rujna 2003. zaposlena je kao profesor njemačkoga jezika u OŠ Jordanovac. Ovlašteni je sudski tumač za njemački jezik.
Autorica je udžbeničkog sklopa "Deutsch für kleine Leute" (Njemački za male ljude) koji se sastoji od udžbenika (Deutsch für kleine Leute 1, Zagreb: Škola za strane jezike, Varšavska 14, 1991., 113 str. + dvije audio-kasete, dijafilm, slikovne kartice i medijska mapa za nastavnika), transkripta teksta s audio-kaseta koje prate udžbenik (Deutsch für kleine Leute 1: Transkriptionen, Zagreb: Škola za strane jezike, Varšavska 14, 1993., 66 str.) te priručnika za nastavnike (Deutsch für kleine Leute 1: Lehrerhandbuch, Zagreb: Škola za strane jezike, Varšavska 14, 1994., 81 str.).
Mišljenje povjerenstva: Iz natječajnog materijala proizlazi da pristupnica Ankica Švob u potpunosti udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU, tj. ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i više od tri godine radnog iskustva u struci, što ga stekla radeći s odraslima na tečajevima njemačkoga jezika u Školi za strane jezike, Varšavska 14, Zagreb. Prema odredbama rektorskoga zbora pristupnica također zadovoljava sve uvjete jer je dugogodišnjim radom u nastavi pokazala sklonost prema nastavnom radu. Metodološko-didaktička kompetencija također je dokazana činjenicom što je objavila udžbenički sklop "Deutsch für kleine Leute". Stručno povjerenstvo upućuje pristupnicu na nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.
Zaključno mišljenje povjerenstva:
Pristupnici Veljko Dunjko, Višnja Fabijanić-Čubrilo, Ljiljana Marjanović-Cipek i Ankica Švob udovoljavaju zakonskim uvjetima i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača, te se upućuju na nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. Pristupnica Dajana Mužić udovoljava minimalnim zakonskim uvjetima, ali ne i uvjetima Rektorskoga zbora.
U Zagrebu, 8. prosinca 2003.
Stručno povjerenstvo
1. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
3. dr. sc. Zygfryd Eckart Gehrmann, izv. prof.
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja
o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje
predavača ili višeg predavača na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Budući da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 23. lipnja 2003. imenovalo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, za predmete Scenska kultura te Lutkarstvo i scenska kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, podnosimo Vijeću ovo skupno
IZVJEŠĆE
Nastavničko vijeće Visoke učiteljske škole u Splitu donijelo je na svojoj 46. sjednici odluku da raspiše natječaj za naslovno zvanje predavača ili više iz prije spomenutih predmeta. Natječaj je objavljen u Vjesniku 14. ožujka 2003, a na nj se javio samo jedan kandidat: Jasen Boko. Kandidat je svojoj molbi priložio životopis, preslike domovnice, dviju diploma i popis radova, kao i same radove.
Na temelju priloženih dokumenata ovo povjerenstvo utvrdilo je da je kandidat rođen u Splitu 1961, da je hrvatski državljanin, da je od 1981. do 1989. u Beogradu paralelno studirao opću književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu i dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti te stekao dvije diplome, naime diplomu profesora opće književnosti i teorije književnosti (1987) i diplomiranog dramaturga (1989). Od 1990. do 1994. bio je dramaturg Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu, a od 1994. do danas zaposlen je kao urednik, novinar-komentator i kazališni kritičar u dnevnim novinama Slobodna Dalmacija. Od akademske godine 2000/01. kao stručni suradnik izvodi nastavu iz kolegija Scenska kultura te Lutkarstvo i scenska kultura na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu. Objavio je oko 800 novinskih članaka i kazališnih kritika u dnevnim novinama i više od 20 stručnih članaka u tjednicima za kulturu, časopisima, zbornicima i knjigama. Među tim radovima, visokom stručno razinom i kritičkim uvidom u suvremenu hrvatsku dramsku književnost i suvremenu europsku dramu, kao i suvremeno kazalište, ističu se tekstovi «Dramsko pismo Mira Gavrana» (Kolo, 1997, br. 2), «Tko nas je protjerao u svinjac? (Splitska kazališna kronika)» (Kolo, 1998, br. 4), «Nova hrvatska drama» (Kazalište, 2001, br. 5-6), «Nova europska drama u devedesetima – scenski odgovor na neuspjeh utopije 'Nova Europa'» (Kazalište, 2002, br. 9-10) i «Nosi nas rijeka» (isto). Uredio je i antologiju dramskih tekstova Nova hrvatska drama (Zagreb, 2002), za koju je napisao predgovor. Autor je i nekolicine dramskih tekstova za mlade i dramatizacija, sudjelovao je na sedam strukovnih, stručnih i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Moskva, Berlin, Ulan Bator, Tempere). Član je Hrvatskoga centra ITI-UNESCO i glavnog odbora Foruma dramskih pisaca te organizacije.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu prihvatilo mu je sinopsis magistarskoga rada na temu odnosa prema zbilji u hrvatskoj drami devedesetih godina 20. stoljeća.
Iz svega navedenoga može se zaključiti da Jasen Boko ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača (jednako tako uvjete propisane člankom 80. Zakona o visokim učilištima kao i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta) te predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati naše pozitivno mišljenje i proslijedi ga Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
U Zagrebu, 2. siječnja 2004.
Izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača na Visokoj učiteljsko školi u Splitu (pristupnik: Jasen Boko) je prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za komparativnu književnost dana 23. siječnja 2003. godine.
Dr. sc. Boris Senker, red. prof
Dr. sc. Antonija Bogner Šaban, viši znan. savjet., HAZU, Zagreb
Dr. sc. Dean Duda, doc.
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta
predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača
za nastavni predmet Interpretacija književnog djela
na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE
HUMANISTIČKIH ZNANOSTI REKTORSKOG ZBORA
VISOKIH UČILIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE
POLJE KROATISTIKA
10000 Zagreb, Trg maršala Tita 14
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor
u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača
za nastavni predmet Interpretacija književnog djela na
Visokoj učiteljskoj školi u Splitu
Visoka učiteljska škola u Splitu uputila je 1. travnja 2003. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu zamolbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta kandidata koji su se prijavili na natječaj objavljen u "Vjesniku" od 14. ožujka 2003. za izbor u
u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za nastavni predmet Interpretacija književnog djela.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu u sastavu: dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof., dr. sc. Krešimir Bagić, docent, i dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.
Na raspisani javni natječaj javio se Petar Opačić. Nakon proučavanja dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
U skladu sa Zakonom o visokom školstvu (Narodne novine, br. 59/96.) te naputkom Rektorskoga zbora (Narodne novine, br. 94/96.) - djelatnost je pristupnika, relevantna za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, prikazana u sljedećim posebnim dijelovima ovog izvješća:
1. Životopis
2. Nastavna djelatnost
3. Znanstvena djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje
1. Životopis:
Petar Opačić rođen je 29. srpnja 1952. u Solinu. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, Pedagošku gimnaziju i Pedagošku akademiju u Splitu, a Filozofski fakultet u Zadru.
Radio je dvije godine kao vanjski suradnik u izdavačkoj kući Čakavski sabor u Splitu, a zatim je profesor u Centru za odgoj i obrazovanje u Splitu i odgojitelj u Domu za odgoj mladeži. U časopisu Mogućnosti urednik je za poeziju i odgovorni urednik.
Objavio je sljedeća književna djela: Salonae (pjesme), Čakavski sabor, Split, 1978; Protejev san (drama), Vidik, Split, 1979; Salonae II (poema), Vidik, Split 1980; Salonae III (poema), Mogućnosti, Split, 1985; Plovidba (pjesme), Logos, Split, 1985; Anastazija (pjesme), Književni krug, Split, 1988; Alemanski kvartet (pjesme), Književni krug, Split, 1990; Salonae IV (poema), Mogućnosti, Split, 1991; Vihri žitja (pjesme), Mogućnosti, Split, 1993; Sutikva (pjesme), Književni krug, Split i Solin 1995; Sarcem splamil (pjesme), Mogućnosti, Split, 1994; Historia, ae, f. (pjesme), Književni krug, Split, 1995. i Astrolab (pjesme), Književni krug, Split, 1997.
Zastupljen je u antologijama i zbornicima: Quadrispatium. Antologija hrvatske poezije o moru, Dubrovnik, 1990; Sveti Vlaho. Antologija poezije o Sv. Vlahu, MH-Dubrovnik, 2001; Balada o vukovarskoj ruži. Antologija poezije o Vukovaru, MH-Imotski, 2001; Dobrojutro more. Poezija o moru, Podstrana, 2001; Svetog Duje anđeli. Hrvatske pjesme splitskom zaštitniku, HKD Napredak, Split, 2002; Splite moj. Poezija o Splitu, Književni krug, Split, 2002. i Smrt Petra Svačića. Zbornik pjesama o Petru Svačiću, MH Imotski, Imotski, 2002.
Prikazivao je djela istaknutih hrvatskih i svjetskih pisaca pod naslovom TV-lektira dvije godine u dnevniku Slobodna Dalmacija. Recenzirao je i predstavio mnoge knjige, likovne kataloge i dr.
Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.
2. Nastavna djelatnost:
Radio je više od dvadeset godina kao profesor u Centru za odgoj i obrazovanje u Splitu i kao odgojitelj u Domu za odgoj mladeži.
3. Znanstvena djelatnost:
U popisu radova i priloženim radovima Stručno povjerenstvo nije pronašlo znanstvene radove.
4. Stručna djelatnost:
Objavio je prikaze i ocjene mnogih knjiga u različitim listovima i časopisima. Izdvajamo:
Ateriranje u geometriju (Nikola Šop: Osvajanje kocke, Logos, Split, 1987), Mogućnosti, Split, 1988, 3-4, str. 379-381, Epidermalni kontrapunkt (Srećko Diana: "Koža kože", Naprijed, Zagreb, 1991), Mogućnosti, Split, 1996, 1-3, str. 22-23. i Plejada poljskih pjesnika 20. stoljeća (Književni krug, Split, 1997 /odabrao i preveo Pero Mioč/), Mogućnosti, Split, 1999, 3-4, str. 230-234.
Izabrao, preveo i bilješkama je popratio antologije: Panorama engleske poezije 20. stoljeća, Mogućnosti, Split, 1995; Tao priče. Priče drevne Kine, Split, 2000; Suvremena Američka kratka priča, Split, 2002. i Stars and stripes. Antologija američke postmodernističke poezije, Split, 2003.
Preveo je knjige: Allen Ginsberg, Urlik (poema), Mogućnosti, Split, 1997; T. S. Eliot, Stariji državnik (drama), Split, 1999; T. S. Eliot, Povjerljivi činovnik (drama), Dubrovnik, 1999; T. S. Eliot, Domjenak (drama), Mogućnosti, Split, 2000; T. S. Eliot, Obiteljski skup (drama), Mogućnosti, Split, 2001; Robert Creeley, Hello: dnevnik (pjesme), Split, 2002; Jack Spicer, Krivotvoreni roman o životu Arthura Rimbauda (poema), Dubrovnik, 2001; Jack Spicer, Sveti gral (poema), Dubrovnik, 2002. i Walt Whitman, Pjesme izostavljene iz Vlati trave (pjesme), Mogućnosti, Split, 2002.
5. Zaključno mišljenje:
Petar Opačić ispunjava uvjete za predavača iz čl. 80, 86 i 95 Zakona o visokim učilištima RH.
Predlažemo izbor Petra Opačića u naslovno zvanje predavača za nastavni predmet Interpretacija književnog djela na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
Stručno povjerenstvo:
_____________________________
dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
______________________________
dr. sc. Krešimir Bagić, docent
______________________________
dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.
U Zagrebu 20. rujna 2003.
Dr. sc. Ivo Pranjković, redoviti profesor
Dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u miru
Dr. sc. Josip Silić, redoviti profesor
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI – POLJE JEZIKOSLOVLJA I ZNANOSTI O KNJIŽEVNOSTI
S obzirom na primjedbe koje se tiču našeg izvještaja kojim smo dali mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika na Sveučilištu u Splitu (izbor predloženika dr. sc. Stojana Vrljića), što nam ih je Matično povjerenstvo uputilo u dopisu br. 01-3134/1-2003. od 27. listopada 2003. godine, upućujemo istom Matičnom povjerenstvu sljedeću
DOPUNU IZVJEŠTAJA
Od znanstvenih radova (a2) koji pristupnika kvalificiraju u predloženo zvanje izdvajamo prilog Jezik i stil Matiše Škijića (Ja bi svojin ričin) objavljen u zborniku radova Mostarski dani hrvatskog jezika, Mostar, 1999, str. 69-92. U tom se prilogu s više aspekata analizira jezik širokobriješkoga novinara Frane Vukoje, koji je svoje priloge objavljivao pod pseudonimom Matiša Škijić. U toj su Vrljićevoj znanstvenoj raspravi dobro opisani neki karakteristični stilski postupci u jeziku spomenutoga autora, npr. poraba augmentativa, turcizama, pasivnih i refleksivnih konstrukcija (usp. ... baška šta je pusta svita potrano i ženska beterisano), inkorporiranja u tekst narodnih izreka (usp. Mlado lito svakom si sito; Ražanj se siče a zeca nigdi), frazeologizama (usp. ... imat ćete i tičijeg mlika), vrlo brojna poređenja (usp. ... unda ga jami smij ko u cure prid udaju) itd. Osim toga, posredno su u ovom prilogu opisane i brojne osobitosti govora zapadne Hercegovine i na fonološkoj razini (npr. asimilacije, disimilacije, glasovna sažimanja i sl.), a i u području morfologije, sintakse, leksika i frazeologije.
Kao drugi znanstveni prilog koji pristupnika kvalificira u predloženo zvanje izdvajamo Jezik i stil u poeziji Veselka Koromana (Motrišta, 15, Mostar, 2000, str. 95-103). Tu se na primjerima novijih Koromanovih pjesama (posebno pjesama Dok sam na putu, Sada već, Južno drvo i Iz dolova vlažnih) nudi respektabilna jezična i stilska analiza. Posebno upozoravamo na raščlambu Kromanove porabe nekih gramatikaliziranih riječi, osobito veznika, koji u njega često dolaze na početku stihova ili čak na početku naslova, posebno primjerice veznika dok (npr. Dok sam na putu, Dok jesam, Dok ptica se luckasta javlja opet na sedam jezika) i jer (npr. Jer već imam stotinu i godinu koju). Upozoravamo također na opis uloge kontrasta u gradnji Koromanovih stihova te na opis nekih postupaka vezanih za red riječi. Tako npr. Vrljić upozorava na izrazito stiloindikativnost stavljanja zanaglasnice na prvo mjesto u rečenici/stihu, npr. Te čara, vara s krivog duba (umjesto Čara te, vara s krivog duba). Zbog svega rečenoga mislimo da je ovaj znanstveni članak vrijedan prilog jezičnome i stilskom opisu pjesništva jednoga od najboljih hrvatskih pjesnika u BiH – Veselka Koromana.
Od radova objavljenih u časopisima i drugim (sličnim) publikacijama (a1) izdvajamo najprije rad Denotativno i konotativno značenje riječi na odabranim primjerima (Filologija, 30-31, 1998, str. 369-378). U njemu se govori o denotativnoj i konotativnoj vrijednosti riječi uopće, a onda o tome kako jedan niz jezičnih elemenata stoji u konotacijskoj opoziciji prema drugom nizu elemata i tako konstruira jedno područje koje autor naziva stilotipom. Jedan takav stilotip čine npr. u hrvatskome jeziku turcizmi. Nakon toga se analiziraju neke karakteristične konotativne vrijednosti turcizama u djelu Ive Andrića (npr. ćuprija, sikter, šejtan, raja, hanuma, akšam, šerbe, kadija, feredža, serasker, mahala, merhaba itd.), osobito s obzirom na to kako su te riječi prevedene (ili su ostavljene u originalu) u njemačkim prijevodima Andrićevih djela.
U članku Jezična politika kao sredstvo usuglašavanja komunikativne i simboličke funkcije jezika u nacionalno nehomogenim zajednicama (referat na međunarodnom skupu Jezik i demokratizacija, Institut za jezik, Sarajevo, 2001, str. 163-168) riječ je promjenama koje su se u posljednjem desetljeću događale u hrvatskom, srpskom i bosanskom (autor govori o bošnjačkom) jeziku i o pokušaju da se odgovori na pitanje kako u BiH «sačuvati simboličku funkciju jezika a ujedno očuvati i visoku razinu njihove komunikativne funkcije?» (str. 164). Praksu prema kojoj se u pojedinim dijelovima (županijama, kantonima) govori većinskim standardnim jezicima autor smatra upitnom jer se tako ne štiti manjina. Mišljenja je međutim da će takvo rješenje ostati u praksi sve dok se eventualno ne pojavi neko drugo, bolje rješenje.
I napokon, u članku Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačke verzije Matoševe «Utjehe kose», koji je pročitan na IV. međunarodnom znanstvenom skupu Istraživanje govora i objavljen u časopisu Motrišta (br. 26, 2003, str. 191-196), uspoređuje se original spoemnute Matoševe pjesme s njemačkim prijevodom (Der Trost des Haares), s posebnim insistiranje na adekvatnosti ili neadekvatnosti prijevoda riječi i/ili sitagmi kao što su utjeha kose, dvorana kobna, mrtvačnica, krasna smrt i sl.
PREDAVANJA ODRŽANA NA MEĐUNARODNIM
ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
1. Važnost poznavanja stranih jezika za razvoj Herceg-Bosne, referat na međunarodnom znanstvenom skupu “Pravci razvoja Herceg-Bosne”, Neum, 1994, Zbornik radova Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 1994.
2. Frazemi u hrvatskom jeziku i njihovi prijevodni ekvivalenti u njemačkom, referat na Prvom hrvatskom slavističkom kongresu održanom u Puli 1995. godine, usp. Zbornik radova Prvog hrvatskog slavističkog kongresa, Zagreb, 1997, str. 407-410.
3. Hrvatski jezik u javnoj uporabi u Bosni i Hercegovini, predavanje na znanstvenom skupu Hrvatski jezik u javnoj uporabi u Bosni i Hercegovini, Mostar, 1997.
4. Denotativno i konotativno značenje riječi na odabranim primjerima, referat na međunarodnom leksikološko-leksikografskom skupu u Zagrebu, usp. Filologija, 30-31, Zagreb, 1998, str. 369 – 378.
5. Usvajanje materinskog jezika u odnosu na usvajanje stranog jezika, predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu, Pedagoški fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 1998.
6. Stilska vrijednost stranih riječi u hrvatskom jeziku, predavanje održano na II. hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku, Osijek 1998.
7. Jezik i stil Matiše Škijića (Ja bi svojin ričin), referat na međunarodnom znanstvenom skupu u Mostaru, usp. Zbornik radova Mostarski dani hrvatskog jezika, Institut za hrvatski jezik, književnost i povijest i Pedagoški fakultet u Mostaru, Mostar, 1999, str. 69 – 92.
8. Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini, referat na međunarodnom znanstvenom skupu “Hrvatski jezik u BiH” u Mostaru, usp. "Hrvatski jezik u BiH", Zbornik radova Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2000, str. 107–111.
9. Jezična politika kao sredstvo usuglašavanja komunikativne i simboličke funkcije jezika u nacionalno nehomogenim zajednicama, referat na međunarodnom znanstvenom skupu «Jezik i demokratizacija» u Neumu, usp. Zbornik radova Jezik i demokratizacija, Institut za jezik, Sarajevo, 2001, str. 163-168.
10. Prijevodni ekvivalent hrvatskih turcizama u njemačkom i ruskom jeziku, referat na III. međunarodnom leksikološko-leksikografskom znanstvenom skupu u Zagrebu, studeni 2001, usp. Filologija, 38-39 (2002), str. 273-284.
11. Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačke verzije Matoševe «Utjehe kose», referat na IV. međunarodnom znanstvenom skupu «Istraživanje govora», Zagreb, prosinac 2001, usp. Motrišta broj 26, ožujak 2003, str. 191-196
12. Frazemi i poredbeno jezikoslovlje, referat na III. hrvatskom slavističkom kongresu u Zadru, listopad 2002 (u tisku).
13. Ivo Andrić u prijevodima, referat na međunarodnom znanstvenom skupu, Mostar, listopad 2002 (u tisku).
14. Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačke verzije Šimićeve pjesme «Ljubav», referat na međunarodnom znanstvenom skupu “V. riječki filološki dani”, listopad 2002 (u tisku).
15. Što je to u tekstovima Marka Marulića jezično inspirativnim i danas, referat na međunarodnom znanstvenom skupu “Marulićevi dani 2003”, Split, travanj 2003 (u tisku).
BIBLIOGRAFIJA
I. Znanstveni radovi (a2)
1. Jezik i stil Matiše Škijića (Ja bi svojin ričin), "Zbornik radova Mostarski dani hrvatskog jezika", Institut za hrvatski jezik, književnost i povijest i Pedagoški fakultet u Mostaru, Mostar, 1999, str. 69-92
2. Jezik i stil u poeziji Veselka Koromana, "Motrišta", broj 15, Mostar 2000, str. 95-103.
II. Radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom
recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1)
3. Denotativno i konotativno značenje riječi na odabranim primjerima, "Filologija", 30-31, Zagreb, 1998, str. 369-378.
4. Jezična politika kao sredstvo usuglašavanja komunikativne i simboličke funkcije jezika u nacionalno nehomogenim zajednicama (referat na međunarodnom znanstvenom skupu «Jezik i demokratizacija» u Neumu), Institut za jezik, Sarajevo 2001, str. 163-168
5. Kontr-astivna lingvostilistička analiza njemačke verzije Matoševe «Utjehe kose» (referat na IV. međunarodnom znanstvenom skupu «Istraživanje govora», prosinac 2001), «Motrišta» broj 26, ožujak 2003, str. 191-196
III. Ostali članci, rasprave, predgovori, pogovori i sl.
6. Frazemi u hrvatskom jeziku i njihovi prijevodni ekvivalenti u njemačkom, "Zbornik radova" Drugog kroatističkog kongresa održanog u Puli 1995, str. 407-410
7. Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini, "Hrvatski jezik u BiH", Zbornik radova Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2000, str. 107–111
8. Prijevodni ekvivalent hrvatskih turcizama u njemačkom i ruskom jeziku (referat na III. međunarodnom leksikološko-leksikografskom znanstvenom skupu u Zagrebu, studeni 2001), Filologija 38-39 (2002), str. 273-284
9. Predgovor knjizi "Pjevam Hercegovini" Snježane Jelinić, Široki Brijeg, 1995.
10. Putokazi u životu jednog kraja i jednog naroda, predgovor knjizi "U mirisu božura" Snježane Jelinić, Imotski, 1996, Matica hrvatska, Ogranak Imotski.
11. Hrvatske pučke molitvene pjesme iz Bosne i Hercegovine, "Osvit" broj 1-4, Naklada društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Mostar, 1997, str. 139-142
12. Uz petu obljetnicu Pedagoškog fakulteta u Mostaru, "Motrišta" broj 12, Mostar 1999, str. 180 – 183
13. Snježanin put budnosti, pogovor knjizi "Put budnosti" Snježane Jelinić, Imotski, 1999, Knjižnica: Ta Imota
14. Jezik naš hrvatski, "Zbornik radova Popularna srijeda", Institut za hrvatski jezik, književnost i povijest i Pedagoški fakultet u Mostaru, Mostar, 1999, str. 215-218.
15. Žar na dlanu Đure Perice, Popularna srijeda, Mostar 1999, str. 191-192
16. Iskrenost i jednostavnost jesu stil i filozofska potka pjesničkog djela, "Motrišta" broj 14, Mostar, 1999, str. 209-210
17. "Jesen" S. Jesenjina u prijevodima, "Motrišta" broj 16, Mostar, 2000, str. 132-135
18. Predgovor knjizi "Pokretač svega" Snježane Jelinić, Imotski, 2001.
19. Frazemi i poredbeno jezikoslovlje (referat na III. kroatističkom kongresu u Zadru, listopad 2002) (u tisku)
20. Ivo Andrić u prijevodima (referat na Mostarskim danima hrvatskog jezika, listopad 2002), Motrišta broj 28, Mostar, rujan 2003.
21. Kontrastivna lingvostilistička analiza njemačke verzije Šimićeve pjesme «Ljubav» (referat na V. riječkim filološkim danima, Rijeka, listopad 2002) (u tisku)
22. Što je to u tekstovima Marka Marulića jezično inspirativnim i danas (referat na Marulićevim danima 2003. u Splitu, travanj 2003) (u tisku)
23. Važno je imati stila, Motrišta broj 28, Mostar, rujan 2003.
IV. Objavljene knjige
1. Andrić u njemačkom, II. izdanje, Matica hrvatska Mostar – Logos Split, 2000.
2. Jezik naš hrvatski, Matica hrvatska Mostar – Logos Split, 2000.
3. Andrić u ruskom, Matica hrvatska Mostar – Logos Split, 2003. (u tisku).
Na osnovi svega rečnoga i u prethodnom našem izvještaju i u ovoj dopuni izvještaja mislimo da dr. sc. Stojan Vrljić ima sve uvjete da bude izabran na mjesto docenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika na Sveučilištu u Splitu, Odjel za humanističke znanosti.
P.S. Dužni smo na kraju ove dopune izvještaja objasniti zbog čega smo dr. sc. Stojana Vrljića u svom prethodnom izvještaju predložili za mjesto redovitoga profesora unatoč tome što smo znali da nema stvarnih uvjeta za to mjesto. Učinili smo to zato što je predloženik na to mjesto već bio biran na Sveučilištu u Mostaru (doduše u jednoj proceduri koju neki smatraju spornom).
U Zagrebu, 5. siječnja 2003.
STRUČNO POVJERENSTVO
......................................................
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
......................................................
dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u miru
......................................................
dr. sc. Josip Silić, red. prof.
Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
Dr. sc. Antun Mijatović, red. prof.
Zagreb, 26. siječnja 2004.
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača
ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih
znanosti, za predmet Pedagogija djece s teškoćama u razvoju, na Visokoj učiteljskoj
školi u Osijeku.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu br. 3805-480-03-2, od 16. srpnja 2003. godine, imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Neven Hrvatić, doc. (predsjednik), dr.sc. Ana Sekulić-Majurec (član) i dr.sc. Antun Mijatović (član), a za davanje mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Pedagogija djece s teškoćama u razvoju, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku. Na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju te u skladu sa Zakonom o visokim učilištima (NN br. 59/96) te uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" 94/96) i minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" 38/97) povjerenstvo podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Opće odredbe
Visoka učiteljska škola u Osijeku raspisala je natječaj za izbor nastavnika u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet "Pedagogija djece s teškoćama u razvoju”. Natječaj je proveden u skladu sa Zakonom o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96.) i uputama Rektorskog zbora. Na natječaj objavljen u "Glasu Slavonije" 19. ožujka 2003. godine javio se jedini pristupnik mr. sc. Geza Dudaš.
Pristupnik je prijavi na natječaj priložio: životopis, preslik diplome Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, preslik diplome o završenom postdiplomskom obrazovanju Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, domovnicu, izvod iz matične knjige rođenih, popis radova i same radove.
1. Biografski podaci
Geza Dudaš rođen je 10. lipnja 1948. godine u Kuli (SCG). Završio je gimnaziju u Novom Sadu, a diplomirao na Fakultetu za defektologiju u Zagrebu 1975. godine na smjeru: oštećenje vida, sluha i govora. Završio je poslijediplomski studij na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu i magistrirao 1988. godine.
Od 1973. do 1980. zaposlen je u Zavodu za rehabilitaciju slijepih u Osijeku, kao nastavnik i odgojitelj, a od 1980. u Centru SUVAG za rehailitaciju slušanja i govora u Osijeku, kao logoped.
Od 1988. do 2002. godine bio je ravnatelj Poliklinike SUVAG Osijek.
Od 1992. godine vanjski je suradnik Pedagoškog fakulteta i Visoke učiteljske škole u Osijeku, kao predavač za predmete Specijalna pedagogija – za učiteljski studij i Pedagogija djece s teškoćama u razvoju – za studij predškolskog odgoja.
Od 1980. godine član je prvostupne komisije za razvrstavanje djece s teškoćama u razvoju pri Centru za socijalnu skrb u Osijeku.
2. Znanstvena djelatnost
Pristupnik je do sada objavio 12 znanstvenih i stručnih radova, jedan apstrakt sa međunarodnog znanstvenog skupa, jednu recenziju i jedan prijevod knjige.
1. Dudaš, G. (1986), Predikcija usvajanja vještine čitanja, Defektologija, 2(22): 19-27.
U radu su prikazani rezultati istraživanja uspješnosti čitanja. Na uzorku učenika prvog razreda osnovne škole primjenjeno je šest prediktorskih testova za predviđanje uspješnosti u usvajanju vještine čitanja. Kriterijska varijabla /usvojenost vještine čitanja/ mjerena je kod istih ispitanika na početku četvrtog razreda.
Posebno vrijednim u ovom radu ističemo što je u njemu, korištenjem relevantne svjetske i domaće literature i temeljem longitudinalnog istraživanja /iako na relativno malom uzorku/ dan prikaz mogućeg pristupa predviđanja uspjeha u usvajanju čitanja.
2. Dudaš, G., Sloboda, K. (1987), Utjecaj nekih govornih poremećaja na prijenos semantičke informacije. Defektologija, 1(23): 177-180.
U radu je prikazana realizacija istraživanja prijenosa semantičke informacije u uvjetima nekih govornih poremećaja. Istraživanje je provedeno na uzorku 118 ispitanika /11-12 godina/ na tri eksperimentalne i jednom kontrolnom skupinom.
Utvrđeno je da je čtanje s dislaličnim smetnjama, rotacizmom i mucanjem bitno ometalo prijenos semantičke informacije, dok se ona najbolje prenosi normalnim čitanjem.
3. Dudaš, G. (1989), Lateralizacija slušanja raznovrsnih govornih znakova, Govor, 1(4): 65-74.
U radu se govori o istraživanju lateralizacije slušanja raznovrsnih govornih znakova. Istraživanje je provedeno na uzorku 144 ispitanika i 150 riječi. Dobiveni rezultati pokazuju da se logički znakovi više lateraliziraju na desno uho, a ekspresivni znakovi na lijevo uho ili se primaju bilateralno. Autor pretpostavlja da se logički znakovi procesuiraju u lijevoj hemisferi mozga, dok se ekspresivni znakovi više procesiraju u desnoj hemisferi, ali se mogu procesirati i bihemisferalno.
4. Dudaš, G. (1993), Kako se zaboravlja materinski jezik, Govor, 2(10), 79-85.
U radu prikazani rezultati istraživanja provednog u Pečuhu, Mađarska na uzorku 38 učenika 5-8 razreda koji žive u bilingvalnoj sredini i svima je materinski jezik deklarativno hrvatski.
Zanimljivost rada je što je autor ukazao da govorno okruženje u najvećoj mjeri utjeće na gubljenje prozodijskih elemenata govora, zatim se zaboravlja glasnički sustav. Gubi se i gramatičnost govora i na kraju značenje riječi. Autor zaključuje da školovanje na materinskom jeziku najviše pridonosi čuvanju gramatičnosti govora i bogatstvu rječnika, dok govorno-socijalna okolina najviše utjeće na zaboravljanje prozodijskog sustava.
5. Dudaš, G. (2001), Neki uzroci nastanka teškoća u glasu kod odgojitelja, Govor, 2(18): 141-157.
U radu se govori teškoćama u glasu odgojitelja, odnosno koji faktori uporabe glasa utječu na pojavu teškoća u glasu. Temeljem uvida u relevantnu svjetske i domaću literaturu, kao i provedenog istraživanja, autor zaključuje kako najveći utjecaj imaju četiri varijable: dob, radni staž i skolnost prehladama (više teškoća u glasu), dok učestalost govora kod kuće uvjetuje manje teškoća u glasu.
6. Dudaš, G. (1998), Vrjednovanje ranoga tretmana teškoća u čitanju i pisanju, U: Peko, A., Vodopija I. (ur.) Vrjednovanje obrazovanja, (str. 174-185), Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera – Pedagoški fakultet Osijek, Osijek.
U su prikazani rezultati ispitivanja uspješnosti usvajanja čitanja i pisanja pri polasku u osnovnu školu. Autor pretpostavlja da se na uspjeh u usvajanju čitanja i pisanja može značajno utjecati vježbama za razvoj senzomotorike, vizuomotorne percepcije, jezično-govornih sposonosti, kao i vježbama za razčlambu i spajanje riječi i glasova. Tim se vježbama istovremenu smanjuju teškoće u čitanju i pisanju kod učenika, što je kod polaska u osnovnu školu posebno značajno.
3. Nastavna djelatnost
Pristupnik je od 1973. do 1980. godine radio kao nastavnik i odgojitelj u Zavodu za rehabilitaciju slijepih u Osijeku, a od 1980. godine Centru SUVAG za rehabilitaciju slušanja i govora u Osijeku kao logoped. Od 1988. godine do 2002. bio je i ravnatelj Poloklinike SUVAG Osijek.
Od 1992. godine vanjski je suradnik Pedagoškog fakulteta i Visoke učiteljske škole u Osijeku, kao predavač za predmete Specijalna pedagogija i Pedagogija djece s teškoćama u razvoju – što ukazuje na njegovu veliku predanost nastavničkom zanimanju, posebno u području specijalne pedagogije.
4. Stručna djelatnost
Iza pristupnika stoji bogata stručna djelatnost. Kao predavač i uvodničar sudjelovao je na više stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.
Osim toga, od 1980. godine član je Prvostepene komisije za razvrstavanje djece s teškoćama u razvoju pri Centru za socjalnu skrb u Osijeku.
5. Zaključak
Na osnovu uvida u dostupnu nam dokumentaciju povjerenstvo ocjenjuje da pristupnik mr.sc. Geza Dudaš prema Zakonu o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96, čl. 80, stavak 1) i odluci Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine 94/96) ispunjava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za za predmet "Pedagogija djece s teškoćama u razvoju” na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.
O b r a z l o ž e n j e
1. Priloženi dokumenti o stručnoj spremi dokazuju da predloženik ima odgovarajuću visoku stručnu spremu i poslijediplomski studij-magistar znanosti, a da završeni bazični i magistrski studij odgovaraju karakteru institucije u kojoj radi i programskim potrebama predmeta za kojeg se natječe.
2. Nadalje, predloženik ima objavljenih 5 izvornih znanstvenih radova, jedan pregledni, te 7 stručnih radova objavljenih u zbornicima i stručnim časopisima.
3. Predloženik ima 30 godina radnog iskustva (znatno više od propisanog minumuma od 5 godina), odnosno, 11 godina (neposredno kao vanjski suradnik) na poslovima relevantnim za uvjete izbora u nastavno zvanje.
POVJERENSTVO:
----------------------------------------------
Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
----------------------------------------------
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
-----------------------------------------------
Dr. sc. Antun Mijatović, red. prof.
Dr.sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr.sc. Ana Sekulić – Majurec, red.prof.
Dr.sc. Anđelka Peko, doc.
MATIČNO POVJERENSTVO ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI
REKTORSKI ZBOR VISOKIH UČILIŠTA REPUBLIKE HRVATSKE
IZVJEŠĆE STRUČNOG POVJERENSTVA
1.Opće odredbe u svezi sa raspisanim natječajem
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor nastavnika u zvanje docenta iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmete Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Na temelju čl. 95. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine”, br. 59/96. – pročišćeni tekst), Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 8. prosinca 2003. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Edite Borić, za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete: Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, u sastavu; 1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (predsjednik), 2. dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof., (prvi član) i 3. dr. sc. Anđelka Peko, doc. (drugi član).
Na raspisani javni natječaj objavljen u glasilu "Glas Slavonije" od 6. studenog 2003. godine javila se dr. sc. Edita Borić, viši asistent iz metodike biologije na Pedagoškome fakultetu u Osijeku, Zavoda za biologiju, kao jedini pristupnik.
Prema važećim zakonskim odredbama, te Pravilniku Rektorskog zbora o ustroju i načinu rada Matičnih povjerenstava (Narodne novine 18/2001.) djelatnost pristupnice, relevantne za izbor u traženo znanstveno – nastavno zvanje docenta, prikazano je u sljedećim zasebnim dijelovima ovoga izvješća:
2. Bibliografski podaci
3. Znanstvena djelatnost
4. Nastavna djelatnost
5. Stručna djelatnost
6. Zaključak, mišljenje i prijedlog stručnog povjerenstva
7. Popis objavljenih znanstvenih radova te objavljenih i izvedenih stručnih radova i poslova
2. Bibliografski podaci
Dr.sc. Edita Borić rođena je 27.04.1962. godine u Feričancima, Republika Hrvatska. Osnovnu i srednju školu završila je u Osijeku. Studij biologije i kemije upisala je 1981. godine na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, te diplomirala 1985. godine i stekla stručni naziv profesora biologije i kemije. Poslijediplomski studij na Prirodoslovno - matematičkom fakultetu u Zagrebu upisala je 1987. godine. Obranivši magistarski rad "Rasprostranjenost termofilnih bakterija u tlima Baranje" stekla je stručni naziv magistar prirodnih znanosti iz područja biologije polje mikrobiologija. Doktorirala je 1998. godine na Biotehnološkom fakultetu na Oddelku za biologijo Univerze v Ljubljani iz područja biologija - metodika biologije obranivši doktorsku disertaciju " Odgoj i obrazovanje za okoliš u osnovnoj školi". Senat Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine priznao je potpunu istovjetnost diplome doktora znanosti.
Radni odnos započela je nakon dodiplomskog studija 1985. godine u osnovnim (Valpovo, Markušica, Laslovo) i srednjim školama (Valpovo i Osijek). Tijekom školskih godina 1985./86. i 1986./87. predavala je nastavne predmete: priroda, biologija, kemija, prva pomoć i domaćinstvo u osnovnoj školi, a u srednjim školama biologiju, mikrobiologiju, biokemiju i kemiju.
Od 1987. godine zaposlena je na Katedri za biologiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku Sveučilište J.J. Strossmayera najprije kao pripravnik - istraživač, a od 1991. godine kao asistent za kolegije Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije i Seminar iz metodike nastave biologije.
Od 1989. do 1993. godine pomagala je u izvođenju praktikuma iz Mikrobiologije i praktikuma iz Genetike (tijekom školske 1993./94. godine).
2000. godine izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta za kolegije Seminara iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije. Od školske godine 2001./2002. do danas povjerena su joj predavanja iz kolegija Metodika nastave biologije odlukom Fakultetskog vijeća Pedagoškog fakulteta u Osijeku.
Školske godine 2001./2002. mentor je diplomskih radova iz kolegija Metodika nastave biologije. Rad s diplomantima koji uključuje istraživanja i finaliziranje diplomskog rada obavlja na kolegiju Seminar uz diplomski rad.
Kao pripravnik - istraživač sudjelovala je u znanstvenom projektu "Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Godine 1996. bila je uključena u projekt "Obrazovanje za okoliš" gdje je obavljala poslove stručnog suradnika s metodičkoga aspekta, te organizira, priprema i provodi pedagošku radionicu na temu organskoga otpada. Od 1997. godine suradnik je na znanstvenom projektu "Zaštita voda rezervata Kopački rit" (0122009) financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske gdje je ostvarila zadatke vezane uz promicanje ekološke svijesti mladih.
Od 2003. godine voditelj je znanstvenog projekta Poticanje ekološkoga obrazovanja mladih u Istočnoj Slavoniji (0122029), financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u kojem primjenjuje znanstvene spoznaje biologije koristeći se pedagogijskom metodologijom.
Rezultate svojih istraživanja predstavila je na domaćim i međunarodnim skupovima i javnim predavanjima. Aktivno vlada engleskim jezikom.
Na poziv Biološkog društva u Osijeku održala je četiri predavanja.
Sudjelovala je na devet međunarodnih znanstvenih skupova u Hrvatskoj s dvanaest priopćenja i jednome znanstvenome skupu održanom izvan Hrvatske s dva priopćenja.
Pristupnica je 1993. godine angažirana na promicanju ekoloških spoznaja i svijesti kroz rad u organiziranju i provođenju susreta natjecanja pokreta prijatelja prirode "Lijepa Naša" i pokreta "Znanost mladima". Ostvarila je kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu u Osijeku gdje svoje znanje i iskustva prenosi mladima i drugim stručnjacima putem javnih predavanja. U znanstveno- istraživačkom radu primjenjuje znanstvene spoznaje biologije koristeći se pedagogijskom metodologijom.
Član je Hrvatskog biološkog društva, Hrvatskog ekološkog društva i Biološkog društva Osijek.
3. Z n a n s t v e n a d j e l a t n o s t
3.1. Podaci o magistarskom radu, disertaciji i znanstvenim radovima
Dr. sc. Edita Borić završila je poslijediplomski studij na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu. Magistarsku radnju "Rasprostranjenost termofilnih bakterija u tlima Baranje" obranila je 23. ožujka 1990. godine u Zagrebu na Zavodu za mikrobiologiju i stekla naziv magistar prirodnih znanosti iz područja biologije polje mikrobiologija.
Doktorsku tezu "Odgoj i obrazovanje za okoliš u osnovnoj školi" obranila je 1998. godine na Biotehnološkom fakultetu na Oddeleku za biologijo Univerze v Ljubljani iz područja biologija - metodika biologije pred povjerenstvom: Kazimir Tarman, doktor bioloških znanosti, redovni profesor za Ekologijo živali, zoogeografijo in biologijo strunarijev, kao predsjednik; Joszef Mikuska, doktor bioloških znanosti, redovni profesor za Ekologiju i zoogeografiju; Zdenka Lelas, doktorica bioloških znanosti, izvanredni profesor za Metodiku biologije; Tatjana Verčkovnik, doktorica bioloških znanosti, izvanredni profesor za Biološko didaktiko in Metodiko biološkega izobraževanja; Barbara Bajd, doktorica bioloških znanosti, docentica za Naravoslovlje - biološke vsebine, kao član.
Senat Sveučilišta u Zagrebu na 12. sjednici u ak. god. 1998./99. održanoj 13. rujna 1999. godine priznao je potpunu istovrijednost diplome doktora znanosti s domaćom diplomom o stečenom doktoratu znanosti i priznao je stečeni akademski stupanj doktora znanosti metodike nastave biologije s obrazloženjem da se disertacija zasniva na pedagogijskoj metodologiji, a temeljena je na biologiji kao supstratu te pokriva interdisciplinarno područje društvenih i prirodnih znanosti.
Do sada je objavila ukupno 21 znanstvenu jedinicu od kojih 18 znanstvenih radova i 3 stručna rada. Objavila je 3 sažetka.
Iz popisa objavljenih znanstvenih radova do izbora u znanstveno – nastavno zvanje docenta pristupnica je objavila: 4 znanstvena rada u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama, 5 znanstvenih radova u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom, 5 znanstvenih radova u domaćim časopisima s domaćom recenzijom, 4 znanstvena rada u zbornicima radova s međunarodnih skupova bez recenzije, 3 stručna rada objavljena u domaćem časopisu s recenzijom, 3 sažetka objavljena u zbornicima sažetaka s međunarodnih znanstvenih skupova.
3.2. Objavljeni znanstveni radovi relevantni za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta
U nastavku se prikazuju potrebni osnovni znanstveni radovi pristupnice, a prema klasifikaciji koja je predviđena za pisanje izvješća o izboru u znanstveno – nastavna zvanja.
3.2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama (a1)
1.
Borić,
E., Peko, A. (2003) : Razvijanje ekoloških spoznaja učenika u
osnovnoj školi. Napredak, 144 (2),206-212. UDK: 379.8, ISSN
1330-0059. (Prethodno priopćenje)
Provedeno je interdisciplinarno istraživanje. U ovome radu se navodi dio istraživanja usmjerenoga na različite načine podučavanja djece glede zbrinjavanja otpada. Djeca su o načinima zbrinjavanja otpada podučavana nastavnom ekskurzijom, klasičnim predavanjem i obrazovnim kompjutorskim programom. Izneseni su pokazatelji dobiveni zadacima objektivnog tipa i anketiranjem prije i poslije različitih postupaka podučavanja.
U radu autorice ispituju kakva je uspješnost usvajanja ekoloških sadržaja primjenom različitih strategija u nastavi, te koji su najčešći izvori ekoloških spoznaja i njihov utjecaj na razvijanje ekološke svijesti. Ispitale su: stavove učenika o učenju ekologije u školi, interese učenika o učenju ekoloških sadržaja u školi i izvan nje, aktivan odnos prema okolišu, uspješnost primjene različitih postupaka u nastavi kod usvajanja ekoloških sadržaja.
Pedagoški eksperiment provele su s 83 učenika osmih razreda osnovne škole. Podaci su prikupljani anketom o stečenom znanju, interesima učenika poučavanjem ekoloških sadržaja te mogućnostima primjene naučenoga. Provedeno je inicijalno i finalno ispitivanje znanja zadacima objektivnog tipa. Primjenjene su različite nastavne strategije.
Rezultati kvalitativnog empirijskog istraživanja ukazuju da učenici imaju pozitivne stavove glede učenja ekologije u školi. Istraživanjem je uočeno da u razvijanju ekoloških spoznaja učenika osnovne škole važno mjesto uz aktualnost ekoloških sadržaja ima i kombiniranje različitih izvora i metoda. Zaključuju da je potrebno tijekom cjelokupnoga školovanja učenje glede stvaranja zdravoga okoliša i održavanja stvorenoga.
Rad je kategoriziran kao prethodno priopćenje. Autorice nastoje ukazati ne samo na važnost podučavanja glede zbrinjavanja otpada već ukazati i na različite načine te poduke kao i rezultate tih načina. Podastiru se rezultati različitih razina učeničkoga poznavanja zbrinjavanja otpada i nakon provedenih različitih pristupa u nastavi.
Primijenjeno je kvalitativno istraživanje. Ono nam omogućuje razumijevanje stvarnih situacija u obrazovnome okružju.
Izbor problema, metodološka usmjerenost i način interpretacije empirijskih rezultata čine ovaj rad originalnim. Upravo u tome je znanstvena vrijednost rada.
Znanstveni doprinos ovoga rada je u metodologijskom i interdisciplinarnom pristupu kojega pristupnica dosljedno primjenjuje u navedenom istraživanju. Ona kritičkim promišljanjem i znanstvenom sintezom stvorenim zaključcima daje znanstveni doprinos izobrazbi učiteljstva o suvremenim ekološkim spoznajama.
Rad predstavlja originalan znanstveni doprinos polju odgojnih znanosti didaktike i metodike biologije što je poseban interes znanstvenoga rada pristupnice.
2.
Peko, A.,
Munjiza, E., Borić, E. (2003): Mogućnost simetrične nastavne
komunikacije. Napredak, 144 (4), 451-458. UDK: 371.311.5, ISSN
1330-0059. (Pregledni članak)
U radu se analizira nastavnikova uloga. Ukazuje se na važnost osvješćivanja nastavnika glede puta i mogućnosti izmjene njegove prenaglašene uloge. Navode se rezultati istraživanja verbalne nastavne komunikacije.
Da bi se promijenila nastavna komunikacija, nužan je rad s nastavnicima u svezi s njihovom govornom aktivnosti.
Izrađen je program rada kojim je obuhvaćeno 26 nastavnika osječkih gimnazija tijekom pola godine.
U radu je izložen program rada s nastavnicima. Na kraju su izneseni rezultati istraživanja. Na temelju prezentiranih rezultata može se zaključiti da je došlo do promjene u ukupnoj govornoj aktivnosti nastavnika. U inicijalnom ispitivanju iznosilo je dvije trećine promatranoga vremena, a u finalnome pola promatranoga vremena. Ukupna govorna nastavnikova aktivnost statistički je značajno smanjena u završnom ispitivanju.
Naglašava se da svaki nastavnik valja prilagođavati pristup učenicima s kojima ostvaruje nastavnu komunikaciju kao i samome sebi.
Vrijednost rada ogleda se u znanstvenome strukturiranju problema i visokom stupnju primjenjivosti rezultata.
Rad je kategoriziran kao pregledni članak. Može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika, učitelja uopće. Oblikovan je i analiziran mogući put razvijanja komunikacijskih vještina.
Rad je važan za pedagogijsku teoriju i pedagošku praksu jer pokazuje jednu mogućnost praćenja učiteljeva rada u nastavi i kako učiniti da su učenici u nastavi više od učitelja verbalno aktivni.
Provedenim istraživanjem i postupnim promjenama prakse, pristupnica izgrađuje i pokazuje konkretnu metodologiju unapređivanja kvalitete odgojno-obrazovnoga procesa pa je to i jedan od njezinih doprinos ovome istraživanju i radu. Posebno se angažira na izobrazbi nastavnika o mogućim putovima komunikacije i razvijanju komunikacijskih vještina u nastavi.
Rad predstavlja znanstveni doprinos pedagogiji.
3.
Borić, E.,
Novoselić, D. (2001): Kopački rit wetland (Croatia) as an educational
tool for teaching ecological concepts and raising students, lowlevel
of environmental knowledge and awareness. Periodicum biologorum,
Vol. 103, No 3, 201 – 205. UDC 57:61, ISSN 0031 – 5362 (Education
metodology)
Rad je dio istraživanja znanstvenog projekta "Zaštita voda rezervata Kopački rit" koji je imao za cilj izradu drukčijega promišljanja i ostvarivanja nastave.
U radu se prezentiraju rezultati istraživanja poznavanja biologije Kopačkoga rita, jedinstvene i neiscrpne učionice i laboratorija u prirodi. Prikazan je dosadašnji način organiziranja posjeta i informiranja o Kopačkome ritu.
Rezultati provedene ankete među ispitanicima osnovnih škola, srednjih škola, studentima budućim nastavnicima razredne nastave i studentima budućim nastavnicima biologije – kemije ukazuju na važnost organiziranja nastave u prirodi u Kopačkome ritu. Zapravo u radu se ukazuje na potrebu globalnoga očuvanja okoliša djelovanjem u neposrednome zavičaju.
Autorice daju prijedlog modela učenja i organiziranja nastave putem nastave u prirodi kao vrijedno rješenje učenja prirode i biologije u Kopačkom ritu. Detaljno je prikazana organizacija istraživanja u Kopačkom ritu kao model projektne istraživačke nastave u prirodi.
U zaključku autorice ukazuju na važnost učenja u prirodi radi njezinoga očuvanja i brige o njoj u smislu globalne zaštite prirode.
Rad je kategoriziran kao education metodology i predstavlja originalan znanstveni doprinos metodici biologije. Ovaj rad predstavlja znanstveni prilog učenja biologije o zavičajnim sadržajima. Rad je značajan po predloženome modelu učenja u neposrednom okolišu s ciljem generalizacije. Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnostima podizanja kvalitete ekološkog odgoja i odgoja za okoliš.
Znanstveni doprinos ovoga rada ogleda se u mogućnosti primjene dobivenih znanstvenih spoznaja u praksi te je važan znanstveni je doprinos polju odgojnih znanosti.
U ovome radu pristupnica se bavi planiranjem i programiranjem nastave, organizacijskom utemeljenosti nastave, izvorima informacija u nastavi, nastavnim metodama rada na terenu, nastavnoj strategiji, što čini njen poseban doprinos ovome radu.
Izborom sadržaja, primjenom kvalitetnih metoda, pristupnica izlazi iz tradicionalne nastave usmjerene ka nastavniku. Doprinijela je promicanju zavičajnih sadržaja i njihovoj primjeni u nastavi.
Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos metodici biologije i didaktike.
4.
Borić, E.,
Merdić, E., Vučković, S. (2003): Project work in biology
teachin. Periodicum biologorum, Vol. 105, No 2, 201 – 205. UDC
57:61, ISSN 0031 – 5362 (Forum)
U radu se ukazuje na nužnost redefiniranja općih ciljeva, učenja i postavljanja individualnih. Autori iznose važnost izmjene cjelokupne uloge učenika i nastavnika. Ukazuju na uzajaman cirkularan odnos - ciljevi učenja - materijali - aktivnosti - uloga učitelja - uloga učenika - evaluacija.
Posebna pozornost u radu usmjerena je na strategije koje potiču autonomiju učenika. Navodi se primjer nastavne strategije koja potiče autonomiju učenika. Dan je model izrade projekta u nastavi kao mogući put pripremanja mladih za djelotvorno učenje, te buduće samostalno i timsko djelovanje. Primjenjen je i proveden projektni rad na sadržaju biologije. Naglašena je svrha projektnog rada studenata – budućih profesora, koja je, da nakon osobnog iskustva mogu biti voditelji i suradnici učenicima u nastavi koja će biti usmjerena istraživanju u prirodi. Ispitana je i reakcija studenata na provedene nastavne strategije.
Autori zaključuju da se uporabom nastavnih strategija omogućuje oblikovanje uloge učenika da uz pomoć učitelja postavljaju vlastite ciljeve učenja, odlučuju o načinima učenja te postaju suodgovorni za svoj rad.
Rad je kategoriziran kao forum. Predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe učitelja, te teorije učenja i poučavanja, na teorijskoj razini - elaboracijom interaktivnoga pristupa utemeljenoga na konstruktivističkoj paradigmi učenja i poučavanja, a na praktičnoj raznolikosti strategija. Rad može poslužiti kao uporište za stvaranje drukčije orijentacije nastave.
Doprinos pristupnice ovome radu je u postavljanu suvremenog modela nastave. Provedenim projektom iz biologije iznosi spoznaje o autonomiji učenika (studenta) i mogućim putovima njenoga oblikovanja. Postavlja originalan model izrade projekta u nastavi. Primjenjuje projektni rad u nastavi biologije te pokazuje implementaciju biološkog istraživanja u predloženi model nastave. Ostvareni model nastave karakterizira usmjerenost na dijete (studenta). Osmislila je didaktički model koji nudi konkretan oblik organizacije suvremene nastave.
Znanstveni je doprinos metodici biologije i didaktici.
3.2.2. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (a2)
1.
Borić,
E., Peko, A. (1998): Poticanje i praćenje razvoja učenikova
djelatnog odnosa prema okolišu, str. 220-230., U: Peko, A., Vodopija, I.
(ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa
"Vrednovanje obrazovanja", Osijek, Pedagoški fakultet u Osijeku.
ISBN 953-6456-04-4.
Autorice ukazuju na važnost razvijanja i praćenja djelatnog odnosa prema okolišu. U skladu sa suvremenim pristupima u nastavi u kojima se naglašava kako je znanje kao misaona tvorevina valjano ako je utemeljeno na iskustvu, određuju se pristupi koji to i uključuju.
Razrađuje se slijed radionica u kojima se razvija djelatni odnos učenika osnovno-školske dobi glede zbrinjavanja i smanjivanja otpada.
Ukazuje se kako se kroz ovakve pedagoške radionice upoznaju načini i postupci neposredne stvarnosti, analiziraju dobre i loše strane, vrjednuje navedeno te primjenjuje u praksi. U radionicama je sudjelovalo 34 sudionika (nastavnici i studenti) koji su bili uključeni u projekt "Obrazovanje za okoliš". Nakon ostvarenih radionica ispitana je njihova motiviranost za ovakav rad. Autorice ukazuju da je ovim radioničkim pristupom ostvarena svrha, a to je obrazovati nastavnike, studente (i sve druge odgajatelje) za realizaciju ekoloških sadržaja kako bi sami razvijali djelatni odnos u učenika glede očuvanja okoliša.
Rad je kategoriziran kao pregledni članak inovirane nastavne prakse.
Rad može poslužiti kao teorijska osnova za kreiranje učenja u obrazovanju studenata budućih nastavnika, kao i nastavnika praktičara u njihovoj daljnjoj izobrazbi. Može poslužiti kao model daljnjih istraživanja inovirane nastave u praksi. Znanstvena vrijednost ovoga rada ogleda se prije svega u njegovoj aplikativnosti u praksi.
Udio pristupnice ovome radu ističe se u osmišljavanju pedagoške radionice, njezinom provođenju s nastavnicima i studentima. Posebno se zalaže za obrazovanje o očuvanju okoliša i primjeni djelatnog odnosa u okolišu. Ovaj njezin rad predstavlja doprinos teoriji i praksi izobrazbe nastavnika i studenata o suvremenim ekološkim pitanjima i njihovu primjenu u nastavi i životu.
Rad predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi metodike biologije i didaktike.
2.
Borić, E.
(1999) : Utjecaj nastavnika na kvalitetu odgoja i obrazovanja za okoliš,
str.540-547., U: Rosić, V. (ed), Zbornik radova s
međunarodnog znanstvenog skupa (Collection of Scientific papers
"Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju" (The
Teacher as a Ciontributor to Quality in Education), Rijeka, Filozofski
fakultet u Rijeci. ISBN 953-3-6104-15-6.
U radu se analizira nastavnikova uloga. Ukazuje se na osvješćivanje nastavnika glede puta i mogućnosti izmjene njegove prenaglašene uloge.
Navode se rezultati empirijskih istraživanja o kvaliteti i kvantiteti sadržaja o okolišu u nastavnom predmetu Priroda i Biologija. Ukazuje se na različite razine učeničke ekološke svijesti.
Raspravlja se o ulozi i utjecaju nastavnika na kvalitetu odgoja za okoliš. Osnovna je zadaća nastavnika osvijetliti misao o koristi očuvanja i brige za okoliš. Naglašava se kako svaki nastavnik treba prilagođavati pristup učenicima s kojima ostvaruje nastavu prirode o okolišu primjenjujući različite metode, oblike i postupke pri obradi tih sadržaja u okolišu.
Autorica prikazuje rezultate istraživanja u kojemu je sudjelovalo 177 učenika triju osječkih osnovnih škola. Dobivene razlike aritmetičkih sredina eksperimentalne i kontrolne skupine učenika potvrdile su pretpostavke o manjkavosti obrazovanja za okoliš, a posebno odgoja za okoliš u nastavnom predmetu Priroda i Biologija. U radu se posebno ističu interesi i želje učenika o nastavi ekologije u školi i izvan nje.
U zaključku autorica na osnovi rezultata istraživanja ukazuje na važnost kontinuiranog obrazovanja nastavnika osnovnih škola o ekologiji i zaštiti okoliša.
Rad može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika. Odabrani problem istraživanja, korištena metodologija, interpretacija rezultata i zaključci ukazuju na visoku razinu znanstvenog promišljanja autorice.
Doprinos je definiranju nastavnikove uloge u kvaliteti odgoja i obrazovanja za okoliš u kojoj bitno mjesto zauzima ekološko obrazovanje nastavnika i njegova emocionalna podrška djeci.
Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnosti podizanja kvalitete ekološkog odgoja i obrazovanja učenika. Iz rada je vidljivo da autorica dosljedno i cjelovito pristupa preispitivanju uloge nastavnika u novim zahtjevima koje pred nju postavlja zbilja. Rad može poslužiti unapređivanju obrazovanja učitelja.
Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos metodici biologije i polju odgojnih znanosti.
3.
|
U radu se obrazlažu spoznaje glede važnosti propitivanja metoda koje potiču i razvijaju iskustveno učenje, te omogućuju otvorenu strukturu nastave. Prikazano je empirijsko istraživanje provedeno s 94 učenika osnovne škole. Snimanje stanja prije obrade eksperimentalnih sadržaja obavljeno je anketom učenika. Primijenjen je finalni ispit znanja zadacima objektivnog tipa. Jedna eksperimentalna skupina sadržaje je obrađivala samostalno izvodeći pokuse, a druga eksperimentalna skupina te pokuse upoznala je demonstracijom nastavnika.
Autorice provedenim istraživanjem potvrđuju da u nastavi prirode još uvijek prevladava frontalni oblik rada uz demonstraciju pokusa.
Ukazuju kako u iskustvenom učenju s učenicima, valja poći od onoga što učenici mogu i ići k tome što još trebaju naučiti o predmetu izučavanja. Cilj mora biti jasan i nastavniku i učeniku.
Nastavnik se mora osloboditi stalnoga praćenja i usmjeravanja učeničkih aktivnosti. Svaka učenička aktivnost se prihvaća te se time ostvaruju novi ciljevi nastave.
Prikazuju primjere metode praktičnih radova s naglaskom na tijek pokusa provedenih u osječkoj osnovnoj školi. U radu su ukazale na samostalni rad, pokuse, kojima je učenicima omogućeno stjecanje znanja vlastitom aktivnošću, osiguravanje interesantnosti i aktualnosti nastave, te ostvarenju niza paralelnih ciljeva. Ističu da istraživanje ima važno mjesto u nastavi biologije.
Nastava biologije pruža mogućnost svakom učeniku da kroz praktičan rad učenik u nastavi bude subjekt a ne objekt.
U radu su usustavljene nove teorijske spoznaje koje su ugrađene u ostvarenu nastavu. Odabrani pristup nudi uporabu suvremenih pristupa u nastavi.
Autorice analizirajući ostvareni nastavni pristup ukazuju na drukčiju ulogu nastavnika.
Prikazuju primjere metode praktičnih radova s naglaskom na tijek pokusa. U radu su ukazale na samostalni rad, pokuse, kojima je učenicima omogućeno stjecanje znanja vlastitom aktivnošću, osiguravanju interesantnosti i aktualnosti nastave, te ostvarenju niza paralelnih ciljeva. Ističu da istraživanje ima važno mjesto u nastavi.
Pristupnica je provela eksperimentalni dio istraživanja s učenicima osnovne škole temeljeno na postavljenom modelu eksperimentalnih skupina. Ukazuje na samostalni rad, pokuse, kojima je učenicima omogućeno stjecanje znanja vlastitom aktivnošću, osiguravanju interesantnosti i aktualnosit nastave, te ostvarenju niza paralelnih ciljeva.
Primjenjuje u radu metode iskustvenog učenja na primjerima u nastavi biologije. Nastavu biologije, kroz praktičan rad, usmjerava učeniku koji je u toj nastavi subjekt a ne objekt što je jedan od doprinosa ovome radu.
Primjenjivost rezultata poseban je znanstveni doprinos ovoga rada, posebice razvoja i znanstvenoga usavršavanja metodike nastave biologije i didaktike.
4.
Peko, A.,
Borić, E . (2001): Projektna metoda u nastavi, str. 79-85.,U: M.
Kramar i M. Duh (ed), Knjiga referatov z mednarodnega znanstvenoga
posveta "Didaktički in metodički vidiki prenove in
razvoja izobraževanja". Maribor, Pedagoška fakulteta Maribor. CIP
371.3 (082), ISBN 86-80693-68-5 mžBorić,
E. (1999) : Utjecaj nastavnika na kvalitetu odgoja i obrazovanja za
okoliš. Međunarodni znanstveni kolokvij na temu "Nastavnik čimbenik
kvalitete u odgoju i obrazovanju" (The Teacher as a Ciontributor to
Quality in Education), Rijeka, 25. i 26 ožujka 1999., Zbornik radova s
međunarodnog znanstvenog skupa (Collection of Scientific papers),
str. 540-547. ISBN 953-3-6104-15-6.
U radu se iznose prednosti i rezultati primijenjene projektne metode u nastavi kao mogućnost socijalnog i interkulturalnog učenja te misaonog operiranja s interdisciplinarnim sadržajima. Primjenom ovoga načina rada nestaje hijerarhijski odnos nastavnika (koji sve zna) i učenika (koji ništa ne zna).
Prikazana je projektna metoda u nastavi kao mogući način učenja gdje su učenici sami organizatori rada i tako preuzmu odgovornost za vlastit rad.
U radu se navodi jedan primjer projektne nastave ostvarene u osječkoj osnovnoj školi. Empirijskim istraživanjem obuhvaćeno je 155 učenika.
Nakon provedene nastave kao razredni projekt, učenici su ispitani zadacima objektivnog tipa i prosudili su svoje sudjelovanje u projektu. Nastava je provedena u osam etapa koje autorice detaljno opisuju. Iscrpno je opisana priprema i organizacija rada na projektu, kao i zadaci učenika i nastavnika. Nakon primjene projektne metode u nastavi učenici su pokazali visok stupanj znanja o temi projekta.
Autorice iznose zaključke da je nastava usmjerena k učeniku jer je tema projekta odabrana demokratskim putem, a učenici su partneri i osjećaju da se njihov rad uvažava. Razrednim projektom omogućeno je stjecanje iskustva u stvarnosti gdje je prisutno uočavanje i definiranje problema; aktivnost svakog pojedinca na pronalaženju rješenja; nalaženje rješenja i izvođenje zaključaka. Tim putem moguće je izgrađivati praktično znanje.
Autorice obznanjuju rezultate istraživanja rada učenika na projektu. Nastava je inovirana radom na projektim,) tijekom koje je praćeno ponašanje učenika pri učenju i sami efekti učenja.
Navedeni razredni projekt jedna je od mogućnosti rada s učenicima. Organizacijski je postavljen i osmišljen drugačije od uobičajene sheme održavanja nastave i stjecanja znanja i iskustva u školi. Radno usmjerena nastava omogućuje učenicima da osobnom djelatnošću dođu do spoznaje.
Znanstveno utemeljena analiza, kritičko promišljanje i iznošenje argumenata predstavlja doprinos znanstvenom utemeljenju projektne nastave.
Rad je znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe profesora biologije, te teoriji učenja i poučavanja. Na teorijskoj razini - elaboracijom autonomnoga učenja, a na praktičnom primjenom projektne nastave.
Prikazan rad znanstveni je doprinos polju odgojnih znanosti i organizaciji suvremene nastave.
Doprinos pristupnice ovome radu je u postavljanju metode projektne nastave i njenoj implementaciji u nastavu biologije. Sudjelovala je i u izradi zadataka objektivnog tipa, anketnih pitanja, evaluaciji provedenog projekta, izučavanju literature, obradi podataka kao i cjelokupnom oblikovanju rada.
Poseban doprinos ovome znanstvenom radu dala je primjenjivosii i provođenju projektne metode u nastavi.
Rad je znanstveni doprinos metodici biologije i didaktici.
5.
Peko, A.,
Munjiza, E., Borić, E. (2002): Nastava (NE) uspješna komunikacija,
Teaching: (UN) suggessful communication, str. 143- 15, U: Rosić, V.
(ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog kolokvija
(Collection of scientific papers)"Odnos pedagogijske teorije i
pedagoške prakse" Relationship of pedagogical theory and pedagogic
practice, Crikvenica, Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju,
Graftrade, ISBN 963-6839-19-9 9) mžBorić,
E. (1999) : Utjecaj nastavnika na kvalitetu odgoja i obrazovanja za
okoliš. Međunarodni znanstveni kolokvij na temu "Nastavnik čimbenik
kvalitete u odgoju i obrazovanju" (The Teacher as a Ciontributor to
Quality in Education), Rijeka, 25. i 26 ožujka 1999., Zbornik radova s
međunarodnog znanstvenog skupa (Collection of Scientific papers),
str. 540-547. ISBN 953-3-6104-15-6.
U radu se analizira nastavnikova uloga. Ukazuje se na osvješćivanje nastavnika glede puta i mogućnosti izmjene njegove prenaglašene uloge u verbalnoj aktivnosti na nastavi.
Osnovno je pitanje čije odgovore propituje ovaj rad, jesu li suvremeni standardi nastave u nas još samo u pedagoškoj teoriji.
Navode se rezultati empirijskih istraživanja o kvaliteti i kvantiteti verbalne aktivnosti nastavnika. Autori na osnovi rezultata istraživanja ukazuju na važnost kontinuiranog obrazovanja nastavnika za komunikaciju.
U radu je ukazano na tromost promjena nastavnoga procesa. Tijekom jednoga desetljeća provedena su istraživanja verbalne nastavne komunikacije. Uočava se naglašena verbalna aktivnost nastavnika u oba istraživanja. Dvije trećine promatranoga vremena nastavnik je verbalno aktivan. Prisutna je metodička monostruktura nastave.
Analizirano je koliko vremena u nastavnome procesu zauzimaju verbalne aktivnosti nastavnika, a koliko verbalne aktivnosti učenika te o kojima je aktivnostima riječ, u vremenskom razmaku od deset godina. Uključeno je 27 nastavnika. Obuhvaćeni su prirodni i društveni predmeti. Istraživanje pokazuje kako dominira nastavnik svojom aktivnošću u dvije trećine promatranoga vremena.
Komunikacija se promatra kao čimbenik koji pridonosi lakšem snalaženju u školi i rješavanju mnogih problema na koje nastavnici nailaze. U tom svjetlu analiziraju se vještine neophodne za ostvarivanje dobre verbalne komunikacije nastavnika.
U našim školama nastavana praksa ukazuje na usmjerenost nastave ka nastavniku.
Primijenjeno je kvalitativno istraživanje verbalne nastavne komunikacije. Ono nam omogućuje razumijevanje stvarnih situacija. Predloženi postupci i putovi promjena nastave i komunikacije važan su dio ovoga rada. Izbor problema i način interpretacije empirijskih rezultata čine ovaj rad originalnim.
Odabrani problem istraživanja, korištena metodologija, interpretacija rezultata i zaključci ukazuju na visoku razinu znanstvenog promišljanja pristupnice. Autorica ukazuje na važnost obrazovanja nastavnika za verbalnu komunikaciju.
Rad može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika i važan je za pedagogijsku teoriju i pedagošku praksu.
3.2.3. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova bez recenzije (a2)
1.
Borić, E.,
Živanović, B., Stilinović, B. (1990): Kvalitativni i
kvantitativni sastav asporogenih i sporogenih termofilnih bakterija u
različitim tlima Baranje, str. 187-196., U: Stilinović, B. (ed),
Zbornik radova ( The Book of Scientific Papers), "II
jugoslavenski simpozij mikrobne ekologije" (Second Yugoslavian
Simposium on Microbial Ecology), Zagreb, Hrvatsko ekološko društvo. ISBN
86-81629-01-8
U radu se iznose rezultati empirijskih istraživanja odnosa asporogenih i sporogenih termofilnih bakterija u različitim vrstama tla.
U obradi uzoraka tla korištene su standardne indirektne bakteriološke metode. Istraživanjem je obuhvaćeno pet vrsta tala u Baranji tretiranih i obrađivanih na različite načine. Uzorkovanje je obavljeno na tri dubine.
Autori ukazuju na važnost i ulogu termofilnih bakterija kao pokazatelja rasprostranjenosti kvantitete i kvalitete organske tvari i utjecaju različitih ekoloških faktora na životnu aktivnost mikroorganizama.
Analizirane su dobivene razlike broja tremofilnih bakterija u gnojenim tlima stajnjakom i tlima gnojenim umjetnim gnojivom potvrdile su pretpostavke glede ovisnosti termofilnih bakterija o količini organske tvari .
U zaključku autori na osnovu rezultata istraživanja ukazuju na važnost prihranjivanja tla prirodnim stajskim gnojivom bogatim organskom tvari.
Rad predstavlja znanstveni doprinos mikrobiologiji tla. Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnosti podizanja kvalitete tla. Problematika prikazana u ovom radu važna je za ekologiju tla i očuvanje okoliša.
Metodologija rada može se u cijelosti implementirati u nastavu biologije pa ima važno mjesto u metodici biologije i odgojnim znanostima.
Doprinos pristupnice ovome radu je primjena metodologije, izučavanje nove skupine bakterija i ukazivanje na njihovu ulogu za ravnotežu u prirodi kao i primjenjivost u suvremenoj tehnologiji što omogućava kvalitetniji život.
Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos mikrobiologiji i metodici biologije.
2.
Borić, E.,
Stilinović, B. Živanović, B. (1990) : Odnos termofilnih bakterija
u goveđem stajnjaku i lumbri humusu, str. 197-205., U:
Stilinović, B. (ed), Zbornik radova ( The Book of Scientific
Papers), "II jugoslavenski simpozij mikrobne ekologije"
(Second Yugoslavian Simposium on Microbial Ecology), Zagreb, Hrvatsko
ekološko društvo. ISBN 86-81629-01-8
Autori iznose rezultate empirijskih istraživanja o odnosu temofilnih bakterija u goveđem stajnjaku i lumbri humusu. U radu se ukazuje na preživljavanje termofilnih bakterija nakon prolaska kroz probavilo gliste. Prikazan je hranidbeni lanac prirodne prerade organskog otpada i iskorištavanje istog u prirodi. Istaknuta je uloga glista u razgradnji organske tvari bačene u okoliš i njezin udio u obogaćivanju tla termofilnim bakterijama.
Za obradu uzoraka korištene su standardne indirektne bakteriološke metode.
Korištenjem suvremenih znanstvenih spoznaja autori nastoje ukazati na važnost termofilnih bakterija glede njihovog iskorištavanja u prirodi i na njihovu ulogu u popularizaciji zaštite okoliša i brige za zdravlje.
U zaključku autori ukazuju na znatno manji udio tremofilnih bakterija u lumbri humusu obrazlažući rezultate razgradnjom organske tvari u probavilu gliste gdje su promijenjeni i specifični ekološki uvjeti za razvoj termofilnih bakterija.
Ovaj rad popunjava postojeće praznine u biološkoj znanosti o termofilnim mikroorganizmima tla. Predstavlja znanstveni prilog boljem razumijevanju kruženja biološke – organske tvari u prirodi.
Znanstvena vrijednost rada očituje se u empirijski utvrđenim spoznajama o mogućnosti podizanja kvalitete tla. Rad predstavlja znanstveni doprinos mikrobiologiji tla. Problematika prikazana u ovom radu važna je za ekologiju tla i očuvanje okoliša.
Pristupnica u ovome radu primjenjuje novu metodologiju i izučavanje nove skupine bakterija i ukazivanje na njihovu ulogu za ravnotežu u prirodi ekološki zdravog okoliša. Doprinosi priloženim rezultatima empirijskog istraživanja koji upućuju na zdraviji način obrade tla te uzgoja biljka nužnih za prehranu. Znanstvene spoznaje dobivene istraživanjem o tremofilnim bakterijama moguće je i potrebno primijeniti u nastavi za obrazovanje učenika i studenta o ekologiji i očuvanju okoliša kao i biologiji uopće.
Rad predstavlja originalni znanstveni doprinos mikrobiologiji..
3.
Borić, E.,
Novoselić, D. (2002): Eksperimentalni rad u nastavi biologije uz
pomoć hipoteze, str. 75-81.,U: N. Tatković i A. Muradbegović
(ed), Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa
"Drugi dani Mate Demarina – Kvalitetna edukacija i stvaralaštvo".
Kniga II, Pula, Hrvatski pedagoško-književni zbor-Zagreb. UDK
371.388:372.857, ISBN 953-98198-5-7
U radu se ukazuje na važnost hipoteze u odgojno – obrazovnom procesu. Iznose se spoznaje o učeničkom pristupu i aktivnom sudjelovanju u eksperimentiranju na nastavi biologije. Prezentirana je mogućnost implementacije znanosti u nastavi biologije. Autorice ističu da implementacija znanosti u funkciji nastave treba rezultirati razvojem kritičkog mišljenja učenika.
Za navedene postavke u radu, autorice daju primjere iz biologije. Prikazani su primjeri pokusa koji obuhvaćaju: teoretski sadržaj, proučavanje postupka pokusa, pripremanje potrebnog materijala i pribora za eksperiment, postavljanje hipoteze, određivanje zavisne i nezavisne varijable i donošenje zaključaka. Ilustracijom je prikazan tijek pokusa i to kao stepenice koje vode do rješavanja uočenog problema i dolaženja do odgovora.
Autorice zaključuju da se uporabom hipoteze u nastavi biologije omogućuje oblikovanje uloge učenika da odlučuje o načinima učenja te postaje suodgovoran za svoj rad.
Rad može poslužiti unapređivanju nastave biologije, posebno eksperimentalnog dijela i znanstveno – istraživačkog pristupa u biologiji i nastavi uopće. Posebna znanstvena vrijednost rada je bogata teorijska utemeljenost problema i sam pristup koji može pomoći učeniku da donese zaključke na temelju dokaza.
Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog implementacije znanosti u funkciji nastave. Doprinos ovoga rada ogleda se u načinu interpretacije tijeka provođenja eksperimenta..
U radu pristupnica je sudjelovala u odabiru primjera za praktičan rad i napravila njihovu implementaciju u nastavi biologije. Poseban doprinos u radu očituje se u prikazanim primjerima temeljenim na znanstvenoj teoriji.
Oblikovanje i analiza mogućeg puta rješavanja određenog problema razvija spretnost, kreativnost i kritičnost kod učenika.
Pristupnica je pokazala konkretnu metodologiju unapređivanja kvalitete obrazovnog procesa.
Rad predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije.
4.
Borć, E.,
Peko,A., Vujnović,M. (2002): Učiti o prirodi iz prirode, str.
93-100., U: I. Hicela (ed), Zbornik radova stručno - znanstvenog
skupa s međunarodnom suradnjom "2. dani osnovne škole
splitsko-dalmatinske županije". Split, Hrvatski pedagoško – književni
zbor – Ogranak Split. ISBN 953-96977-1-9
Autorice analiziraju važnost škole u prirodi. Posebnu pozornost poklanjaju planiranju i programiranju nastave u prirodi, obrazovnom sadržaju i opsegu obrazovnog sadržaja. Naglašavaju važnost fleksibilne organizacije oblikovanja sadržaja koji će pomoći učenicima u razumijevanju usvajanja tih sadržaja te ostvarivanju individualnih ciljeva obrazovanja.
U skladu sa suvremenim pristupima u nastavi u kojima se naglašava kako je znanje kao misaona tvorevina valjano ako je utemeljeno na iskustvu, određuju se pristupi koji to i uključuju.
Detaljno analiziraju opće i individualne ciljeve obrazovanja. Navode zadatke i organizaciju škole u prirodi. Razrađuju slijed provođenja nastave u prirodi u kojem se razvija djelatni odnos učenika glede upoznavanja zavičaja s ciljem zaštite prirode i očuvanja okoliša. Ukazuju kako se kroz ovakvo organiziranje nastave upoznaju načini i postupci neposredne stvarnosti i primjenjuje u praksi.
U radu je dan primjer kako se može organizirati nastava prirode u školi u prirodi Parka prirode Kopački rit. Ponudile su aktivnosti koje se mogu provesti boravkom u školi u prirodi. Potiču učenje temeljeno na iskustvu i životnom znanju, da ga učenik u novoj životnoj sredini povezuje s programskim i zavičajnim sadržajima.
Autorice kritičkim promišljanjem i znanstvenom sintezom stvorenim zaključcima daju znanstveni doprinos izobrazbi nastavnika. Iz rada je vidljivo da autorice dosljedno i cjelovito preispituju važnost drugačije organizirane nastave te uloge učenika i nastavnika u suvremenoj nastavi.
Rad može poslužiti kao teorijska osnova za kreiranje izvanučioničnog učenja u obrazovanju studenata budućih nastavnika, kao i nastavnika praktičara u njihovoj daljnjoj izobrazbi.
Doprinos pristupnice ovome radu je poticanje unapređivanja odgoja i obrazovanja učenika o zavičajnim prirodnim znamenitostima. Ukazala je na ugrađivanje novih standarda u nastavu, koji će voditi ka djelotvornijem učenju i poučavanju
Rad predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije i didaktici.
3.2.4. Znanstveni radovi objavljeni u domaćim časopisima s domaćom recenzijom (a2)
1.
Borić,
E., Lelas, Z. (2000): Efikasnost učenja biocenoza livada
različitim oblicima rada na terenu. Život i škola, 3, 103-110. UDK:
371.3:57, ISSN 0044-4855.(Izvorni znanstveni članak)
.
U radu se prezentiraju rezultati rada istraživanja primjene različitih oblika rada u prirodi. Istražuje se učinkovitost skupnog rada, rada u paru i individualnog rada za ostvarivanje zadaća nastave prirode na terenu.
Istraživanje su autorice ostvarile u tri osječke osnovne škole. U odabranim školama bilo je uključeno 247 učenika šestoga razreda. Primijenjen je eksperiment s paralelnim skupinama.
Izložena je organizacija nastave na terenu. Na kraju su izneseni rezultati istraživanja. Posebno se ističu rezultati znanja učenika koji uče u skupinama u prirodi.
Rezultati provedene ankete i intervjua među učenicima osnovne škole ukazuju na želje učenika za učenjem u skupinama u prirodi. Upućuje se na važnost učenja programskih sadržaja nastavnog predmeta u neposrednom okolišu kao i izvan učionice uopće.
U radu autorice ukazuju na potrebu i važnost individualizacije nastave radi uvažavanja individualnih interesa i razlika učenika.
Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni članak. Predstavlja znanstveni doprinos ostvarivanju nastave na terenu. Može poslužiti kao uporište za stvaranje drugačije orijentacije nastave biologije i nastave uopće.
Znanstveni je doprinos unapređivanju obrazovanja učenika u neposrednome okolišu. Znanstvena vrijednost rada ogleda se u aktualizaciji nastave prirode u prirodi utemeljene na iskustvu učenika.
Znanstveni doprinos rada je u metodologijskom i interdisciplinarnom pristupu kojega pristupnica dosljedno primjenjuje u navedenom istraživanju. Pristupnica je osmislila didaktički model koji nudi oblik organizacije praktične nastave.
Rad može poslužiti kao uporište za stvaranje drukčije orijentacije nastave. U rad je usustavila nove teorijske spoznaje koje su ugrađene u ostvarenu nastavu. Odabranim pristupom nudi uporabu suvremenih pristupa u nastavi. Ukazala je na prednost inovativnoga pristupa u predmetnoj nastavi u odnosu na tradicionalni način rada.
Interdisciplinarnost predmeta i sadržaja u nastavi poseban je znanstveni doprinos ovoga rada, posebice razvoja i znanstvenog usavršavanja metodike nastave biologije i didaktike..
2.
Borić, E.
(2001):Važnost ekoloških sadržaja u odgoju i obrazovanju. Život i škola,
6, 23-29. UDK371.3:502, ISSN 0044-4855.(Pregledni članak)
U radu se propituju izvori, sadržaji i metode koje potiču i razvijaju ekološku svijest učenika.
Rad karakterizira sustavnost u pristupu odgoja za okoliš kao jednog od najvažnijih čimbenika podizanja ekološke svijesti učenika.
Autorica analizira važnost odgoja za okoliš u školi i odnos škole prema odgoju za okoliš. Obrazlaže se angažiranje škole u poticanju ekološke svijesti. Ukazuje se na povezanost ekologije s nastavnim predmetima prirodnih i društvenih znanosti.
Prikazuje se uloga nastavnika u provođenju odgoja i obrazovanja za okoliš. Naglašava se kako je ekološki odgoj i obrazovanje trajan i kontinuiran proces.
U zaključku autorica ukazuje na važnost preoblikovanja uloge nastavnika u ostvarivanju ekoloških sadržaja. Ističe se potreba odgoja i obrazovanja u području ekologije radi trajnih reakcija i odnosa prema prirodi – okolišu.
Ukazuje se na nužnost aktivnoga sudjelovanja u učenju radi stvaranja pozitivnog stava prema okolišu.
U radu su usustavljene teorijske spoznaje i iskustva autorice.
Rad je kategoriziran kao pregledni članak. Znanstvena vrijednost rada jest u teorijskoj utemeljenosti problema.
Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog aktualiziranju ekoloških sadržaja u nastavnom programu. Znanstvena analiza pedagoških aspekata odgoja i obrazovanje o ekološkim sadržajima te iznošenje znanstvenih argumenata za moguće primjene predstavlja poseban doprinos didaktičkoj teoriji.
Znanstvena vrijednost rada je bogata teorijska utemeljenost problema ekološkog odgoja u školi i sam pristup koji može pomoći u poticanju ekološke svijesti. Znanstveni je doprinos metodici biologije i didaktici.
3.
Borić, E.,
Novoselić, D. (2001): Metodički model praktičnog rada
učenika u edukaciji za okoliš. Metodika, Vol. 1. br.2 –3, str.
229-235. UDK 37.015.2, ISSN 1332-7879 (Izvorni znanstveni rad)
U ovome radu uvodni je dio istraživanja usmjeren na praktičan rad učenika glede zbrinjavanja i smanjenja otpada.
Izložen je model praktičnog rada koji omogućuje afirmaciju istraživački usmjerene nastave.
Autorice su istraživanje ostvarile u tri osječke osnovne škole. U istraživanju je sudjelovalo 665 učenika od petog do osmog razreda.
Podaci o razini poznavanja vrsta otpada, postupaka zbrinjavanja i iskorištavanja otpada su prikupljeni prvim i drugim upitnikom. Ispitivana je razina poznavanja ekološkoga problema otpada kao i ekološke svijesti učenika. Primijenjeno je kvalitativno istraživanje. Ono omogućuje razumijevanje stvarnih situacija ekološkog odgoja u obrazovnom okruženju.
U zaključku autorice na osnovi rezultata istraživanja ukazuju na važnost uvođenja suvremenih sadržaja u nastavni program prirode i biologije.
Prikazan je metodički model praktičnoga rada učenika. Organizacija nastave za zaštitu okoliša jest značajna sastavnica kvalitetne izobrazbe.
Rad je kategoriziran kao izvorni znanstveni rad.
Primjenjivost rezultata poseban je doprinos ovoga rada. Rad je posebice usmjeren na razvoj znanstvenoga usavršavanja metodike nastave biologije. Nudi se uporaba suvremenih pristupa u nastavi. Ukazano je na potrebu dopune nastavnoga programa biologije novim ekološkim sadržajima kao pretpostavke kvalitetnijeg odgojno-obrazovnog rada.
Izbor problema, metodološki pristup te na kraju interpretacija empirijskih rezultata čini ovaj rad posebnim doprinosom teoriji i praksi metodike biologije i didaktici.
Pristupnica je ostvarila zanimljiv pristup glede propitivanja područja koje je ključno u suvremenoj nastavi.
Autorica na osnovi rezultata istraživanja ukazuje na važnost sustavne podrške mladima u djelatnom odnosu prema okolišu i poticanju njihove ekološke svijesti.
Rad je značajan po predloženom modelu i metodici korištenja suvremenih nastavnih strategija. Znanstveni je doprinos metodici biologije i didaktici.
4.
Borić, E.,
Peko, A., Vujnović, M. (2002): Od riječi do djela u nastavi
prirode i biologije (metode odgoja za okoliš). Život i škola, 7 ,
117-124. UDK 371.3:502, ISSN 0044-4855 (Pregledni članak)
Posebna pozornost u ovom radu poklonjena je govornim i istraživačkim djelatnostima za poticanje i razvijanje pozitivnog stajališta i djelatnog odnosa učenika prema okolišu.
Navedeni su pristupi, metode i otvoreni modeli odgoja za okoliš na odabranim sadržajima iz prirode i biologije koji se mogu primijeniti u školi.
Autorice prikazuju pojedine metode učenja o okolišu kao rezultat brojnih teorijskih i praktičnih veza što ga čini raznovrsnijim, smišljenijim i kreativnijim.
Dale su primjere za verbalne djelatnosti: literarni radovi, pripovijedanje, pričanje i dramatizaciju. Kao primjer istraživačke djelatnosti obradile su pokus i projekt.
Uz svaki primjer ostavljen je prostor učeniku da sam završi predloženo. Ponuđene su djelatnosti eko-komunikacije koja se odvija u konkretnim eko-situacijama. Nabrojane su i predložene eko-djelatnosti kao mogući put poticanja i razvoja ekološke svijesti.
Rad je karakteriziran kao pregledni članak. Može poslužiti unapređivanju obrazovanja nastavnika i za primjenu različitih nastavnih metoda odgoja za okoliš. Podastrti su primjeri različitih verbalnih i djelatnih metoda odgoja za okoliš.
Izneseni su primjeri verbalnih, zornih i djelatnih metoda sa zadacima kao poticaj učeniku za brigu o okolišu. Odabir metode je individualan što je važno za odgoj o okolišu da svako rabi načine učenja i djelovanja koji njemu odgovaraju.
Rad predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe o očuvanju okoliša. Može poslužiti kao uporište za stvaranje drugačije orijentacije u nastavi.
Doprinos pristupnice ovome radu ogleda se u odabiru primjera za verbalne metode i osmišljavanju zadataka uz svaku metodu. Autorica se posebno zalaže za promicanje i poticanje ekološke svijesti mladih, što čini njezin doprinos odgojnim znanostima a posebno metodici biologije.
Znanstveni je doprinos didaktici i metodici biologije.
5.
Vidaković, J.,
Bogut, I., Borić,E., Zahirović, Ž. (2002): Hidrobiološka
istraživanja u parku prirode Kopački rit u razdoblju od studenog 1977.
gdo listopada 2001. Hrvat. vode, 10 (2002) 39,127-144. UDK
556.04(497.5 Kopački rit)"1997/2001", ISSN 1330-1144
(Izvorni znanstveni članak)
Rad je dio znanstvenog projekta. U radu su prikazani rezultati dijela opsežnih hidrobioloških istraživanja u okviru zadatka projekta Zaštita voda Rezervata Kopački rit u razdoblju od studenog1997. do listopada 2001. godine.
Istraživano je i utvrđivano hidrološko i hidrobiološko stanje rezervata nakon ratom prekinutih istraživanja. Utvrđivan je proces eutrofizacije i isušivanje rezervata radi očuvanja ritskog ekosustava.
Kvalitativnom i kvantitativnom analizom fizičkih, kemijskih i bioloških čimbenika voda kanala i jezera utvrđena je značajna eutrofizacija svih istraživanih postaja.
Provedeno je i istraživanje poznavanja prirode i kulturne baštine Kopačkoga rita. Podaci su prikupljeni anketom. Anketirani su učenici osnovnih i srednjih škola i studenti Pedagoškog fakulteta smjer biologija-kemija u Osijeku. Ukupno je obuhvaćeno 336 ispitanika.
Obradom podataka dobivenih anketom utvrđena je vrlo niska razina poznavanja biologije i kulturne baštine Kopačkoga rita. Posjećenost i učestalost odlazaka u Kopački rit je mala.
Autorica ukazuje na nedostatak poznavanja i učenja o i u zavičaju. Upozorava na nužnost definiranja i oblikovanja ekoloških sadržaja u okviru postojećih školskih programa. Predlaže izradu modela terenske nastave i izvannastavnih ekskurzija u Kopački rit.
Rad je kategoriziran kako izvorni znanstveni članak. Znanstveni je doprinos hidrološkim i hidrobiološkim istraživanjima Kopačkoga rita.
Dio rada, koji se odnosi na poznavanje prirodne i kulturne baštine Kopačkoga rita, predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije, didaktici i odgojnim znanostima uopće.
Pristupnica je svoj doprinos ovome radu dala cjelokupnim kvalitativnim i kvantitativnim istraživanjima poznavanja prirodne i kulturne baštine Kopačkoga rita važnog zavičajnog obilježja u kojem živi i radi.
Znanstvena vrijednost rada jest u empirijskoj utemeljenosti problema. Predstavlja originalan znanstveni doprinos biologiji i metodici biologije.
3.3. Rad na znanstveno-istraživačkim projektima
Pripravnik istraživač na znanstvenom projektu od 1987. do 1990. godine
"Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Suradnik u domaćem znanstvenom projektu od 1991. do 1996. godine
"Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Suradnik u domaćem znanstvenom projektu od 1997. do 2002. godine.
"Zaštita voda rezervata Kopački rit" (0122009), Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Voditelj domaćeg znanstvenog projekta od 2003. godine.
"Poticanje ekološkoga obrazovanja mladih u Istočnoj Slavoniji" (0122029), Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
3.4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
a) Priopćenja na međunarodnim skupovima
Dr. sc. Edita Borić sudjelovala je na više međunarodnih skupova (na deset skupova s četrnaest priopćenja).
Mjesto: Zagreb
Datum: 16. do 19. listopada 1990.
Izlaganje: Kvalitativni i kvantitativni sastav asporogenih i sporogenih termofilnih bakterija u različitim tlima Baranje (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
i
Odnos termofilnih bakterija u goveđem stajnjaku i lumbri humusa (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Pula
Datum: 3. do 7. listopada 1994.
Izlaganje: Efikasnost učenja biocenoza livada različitim oblicima rada (Tekst uvršten u Zbornik sažetaka sa znanstvenoga skupa)
i
Rezultati istraživanja vezani uz obradu gradiva biologije u sedmom razredu osnovne škole (Tekst uvršten u Zbornik sažetaka sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Osijek
Datum: 12. do 13. prosinca 1996.
Izlaganje: Poticanje i praćenje razvoja učenikova djelatnog odnosa prema okolišu (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Rijeka
Datum: 25. do 26. ožujka 1999.
Izlaganje: Utjecaj nastavnika na kvalitetu odgoja i obrazovanja za okoliš (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Maribor
Datum: 22. do 24. studeni 2001.
Izlaganje: Projektna metoda u nastavi (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
i
Iskustveno učenje u nastavi biologije (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa )
Mjesto: Pula
Datum: 14. do 16. lipnja 2001.
Tema: Eksperimentalan rad u biologiji uz pomoć hipoteze (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Split
Datum: 4. do 6. travnja 2002.
Tema: Učiti o prirodi iz prirode (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Crikvenica
Datum: 18. i 19. travnja 2002.
Tema: Nastava (ne) uspješna komunikacija (Tekst uvršten u Zbornik radova sa znanstvenoga skupa)
Mjesto: Osijek
Datum: 5. i 6. prosinca 2002.
Tema: Jasni standardi vrednovanja
i
Suradnja roditelja i škole
Mjesto: Zagreb
Datum: 27. do 2. listopada 2003.
Tema: Izobrazba nastavnika o Kopačkom ritu za Kopački rit (Tekst uvršten u Zbornik sažetaka sa znanstvenoga skupa)
3.4. Znanstveno usavršavanje
U cilju znanstvenog i stručnog usavršavanja pristupnica je doktorsku tezu iz metodike biologije obranila na Univerzi v Ljubljani 1998. godine .
OCJENA SVEUKUPNE ZNANSTVENE DJELATNOSTI PRISTUPNICE
Povjerenstvo ocjenjuje da se pristupnica dr. sc. Edita Borić intenzivno bavila znanstvenom djelatnošću u metodici biologije, polje odgojnih znanosti.
U dosadašnjem radu pristupnica je razvila bogatu znanstvenu djelatnost. Ukupno je objavila osamnaest znanstvenih radova.
Uvidom u objavljene znanstvene radove i cjelokupnu znanstvenu djelatnost povjerenstvo ističe da je pristupnica objavila:
· 4 znanstvena rada u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama ("Napredak" i "Periodicum biologorum" ) – a1
· 5 znanstvenih radova objavljenih u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (zbornike su izdali: Pedagoški fakultet u Osijeku, Pedagoški fakultet u Rijeci, Pedagoški fakultet u Mariboru) – a2
· 4 znanstvena rada u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova bez recenzije (zbornike su izdali: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski pedagoški–književni zbor- Ogranak Split, Sveučilište u Rijeci Visoka učiteljska škola u Puli) – a2
· 5 znanstvenih radova u domaćim časopisima s domaćom recenzijom ("Život i škola" i "Metodika") – a2
· 3 sažetka u zbornicima sažetaka s međunarodnih skupova s domaćom recenzijom (zbornike je izdalo Hrvatsko biološko društvo u Zagrebu)
Uz navedene objavljene znanstvene radove pristupnica je:
· sudjelovala kao istraživač u dva domaća znanstvena projekta
Bila je suradnik na znanstvenom projektu "Biološka istraživanja Specijalnog zoološkog rezervata Kopački rit" (1-08-183), i "Zaštita voda rezervata Kopački rit" (0122009), financiranih od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Zadatak na projektu je bio promicanje ekološke svijesti mladih, izobrazba nastavnika za očuvanje okoliša, izrada metodičkih modela obrazovanja za okoliš. U okviru projekta razvila je znanstveno-stručnu izdavačku djelatnost.
· vodi domaći znanstveni projekt
Od 2003. godine voditelj je znanstvenog projekta, iz područja društvenih znanosti, "Poticanje ekološkoga obrazovanja mladih u Istočnoj Slavoniji" (0122029), financiranog od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Na ovom projektu primjenjuje znanstvene spoznaje biologije koristeći se pedagogijskom metodologijom.
· sudjelovala na deset međunarodnih znanstvenih skupova s četrnaest priopćenja
Pristupnica je aktivno s četrnaest priopćenja sudjelovala u radu deset međunarodnih znanstvenih skupova (Zagreb 1990., 2003., Pula 1994., 2001., Osijek 1996., 2002., Rijeka 1999., Maribor 2001., Crikvenica 2002., Split 2002.).
· znanstveni doprinos polju odgojnih znanosti
Iz radova i uvida u cjelokupnu znanstvenu djelatnost pristupnice vidljivo je da njen znanstveni interes obuhvaća sljedeće aspekte pedagogije: nastavnu komunikaciju, izobrazbu nastavnika o zavičajnim sadržajima, vrjednovanje nastave, ekološku izobrazbu, primjenu pedagogijske metodologije na znanstvenim biološkim spoznajama.
Prema minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja u području društvenih znanosti predloženik mora za izbor u zvanje docenta ukupno objaviti 5 znanstvenih radova od čega 2 rada moraju biti objavljena u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a1). Sukladno članku 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (N.N. 38./97.), u ovom izvješću se ocjenjuje da pristupnica ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje docenta.
Na osnovi objavljenih znanstvenih radova (a1) = 4, (a1) + (a2) = 18 (Narodne novine broj 38/1997.) i rezultata rada sudjelovanja na znanstvenim projektima, vođenju znanstvenog projekta, te na temelju sudjelovanja na znanstvenim skupovima i drugim gore opisanim elementima znanstvenog rada očito je da u ovom dijelu svoje aktivnosti dr. sc. Edita Borić udovoljava postavljene kriterije za unapređivanje za znanstvenog suradnika (Docenta).
4. N a s t a v n a d j e l a t n o s t
Nakon završenog dodiplomskog studija pristupnica je 1985. godine zaposlena u osnovnim (Valpovo, Markušica, Laslovo) i srednjim (Valpovo i Obrtnička škola u Osijeku) školama. Tijekom školskih godina 1985./86. i 1986./87. predavala je nastavne predmete: priroda, biologija, kemija, prva pomoć i domaćinstvo u osnovnoj školi, a u srednjim školama biologiju, mikrobiologiju, biokemiju i kemiju.
Od 1987. godine zaposlena je na Katedri za biologiju Pedagoškog fakulteta u Osijeku Sveučilište J.J. Strossmayera na kojem pristupnica drži kolegije: Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije, Metodiku nastave biologije i Seminar uz diplomski rad. Za to vrijeme pomagala je u izvođenju praktikuma iz Mikrobiologije (od 1989. do 1993. godine), te praktikuma iz Genetike (tijekom školske 1993./94. godine).
2000. godine izabrana je u suradničko zvanje višeg asistenta za kolegije Seminara iz metodike nastave biologije i Praktikuma iz eksperimentalne nastave biologije.
Osim rada u nastavi, pristupnica je član svih povjerenstva za ocjenu diplomskih radnji i diplomskoga ispita iz biologije. Mentor je pri izradi mnogih diplomskih radnji iz metodike biologije. Naslovi nekih diplomskih radnji su: Komunikacija u nastavi biologije, Istraživački usmjerena nastava biologije, Suradnja roditelja i škole, Metode ponavljanja u nastavi biologije, Škola u prirodi parka prirode Kopački rit, Izvori spoznaja u nastavi biologije, Različite metode rada u nastavi biologije, Razvijanje kritičkog mišljenja u nastavi biologije, Sat zoologije u zoološkom vrtu, Akcija skupljanja starog papira i ekološka svijest učenika osnovne škole.
U nastavnome radu (sa studentima i nastavnicima) posebno se zalaže za uvođenje sadržaja o Kopačkome ritu, kao zavičajnome sadržaju. Osmislila i organizirala je obrazovanje nastavnika i studenata za rad na terenu. Primjenjuje u nastavi, sa studentima, suvremene metode i strategije koje promiču aktivno učenje i kritičko mišljenje.
Organizirala je i provela radionicu na temu "Poticanje i praćenje djelatnog odnosa okolišu" za nastavnike i studente.
OCJENA SVEUKUPNE NASTAVNE DJELATNOSTI PRISTUPNICE
Proteklih osamnaest godina radila je u osnovnoj i srednjoj školi (dvije godine) i na dodiplomskom (šesnaest godina) studiju biologija-kemija Pedagoškoga fakulteta u Osijeku. Pristupnica, u tom vremenu, ostvaruje vidne rezultate u dodiplomskom studiju na kolegijima: Praktikum iz mikrobiologije, Praktikum iz genetike, Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije, Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, Seminar uz diplomski rad.
Veći niz godina pristupnica ostvaruje dobre rezultate u nastavnoj djelatnosti.
· Izvodila je nastavu iz biologije u osnovnim i srednjim školama.
· Sudjelovala je 16 godina u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na šest kolegija.
· Osim rada u nastavi, pristupnica je član svih povjerenstva iz biologije za ocjenu diplomskih radnji i ispita.
· Bila je mentor pri izradi mnogih diplomskih radnji iz metodike biologije.
· Organizirala je i provela radionicu za nastavnike i studente.
· Znanstvene spoznaje o prirodi učenja i poučavanja pristupnica ugrađuje u nastavne programe biologije i metodologiju nastave.
Prema gore navedenim podacima, sukladno Odluci Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine broj 18/01.), pristupnica udovoljava uvjetima iz članka 42. Stavka 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine 59/96.) i članka 74. Stavka 1. Zakona o učilištima (Narodne novine 59/96.) u potpunosti zadovoljava uvjete za izbor u docenta.
Temeljem navedenih činjenica, stručno povjerenstvo ocjenjuje da je dr. sc. Edita Borić značajno sudjelovala u unapređivanju nastave u osnovnim i srednjim školama kao i dodiplomske nastave te da je zadovoljila sve potrebne uvjete za izbor u zvanje docenta.
5. S t r u č n a d j e l a t n o s t
Pristupnica je objavila tri stručna rada.
5.1. Stručni radovi objavljeni u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama
1.
|
U radu su prikazane prednosti interdisciplinarnog pristupa u radu učenika na nastavnoj ekskurziji. Autorica iznosi plan nastavne ekskurzije na livadi s učenicima osnovne škole u sklopu izvannastavnih aktivnosti. Posebno razrađuje zadatke na nastavnim listićima koji učenike upućuju na način ispitivanja, rješavanje određenih problema te njihovo ostvarivanje, obradu i interpretaciju rezultata nakon ekskurzije. U ovom radu pristup i način znanstvenoga istraživanja primijenjen je u nastavi.
Naglašene su prednosti nastave organizirane na terenu u kojoj je ugrađen interdisciplinarni pristup. Povezanost nastavnih programa različitih predmeta osnovne škole je ostvaren.
U zaključku autorica smatra kako će sadržaji izvedeni na ovakav način- interdisciplinarno na ekskurziji, omogućiti stjecanje različitih iskustava i uspješno rješavanje problema proučavanih u prirodi. Ističe potrebu nastavne ekskurzije koja je organizirana i metodički pripremljena. Tako ostvarena ekskurzija zauzima važno mjesto u odgojno – obrazovnom procesu.
Rezultati istraživanja ukazuju na značajnu prednost inovacija u nastavi u odnosu na tradicionalan način rada. Primjenjivost rezultata poseban je doprinos ovoga rada, posebice razvoja i znanstvenog usavršavanja metodike biologije.
Model kojeg razvija autorica, a koji preferira integrirani pristup obrazovanja učenika, predstavlja vrijedan doprinos razvoju interdisciplinarne nastave biologije. Rad može poslužiti obrazovanju nastavnika za izvođenje interdisciplinarne nastave.
Iako je rad određen kao stručni rad, zbog primjene u nastavnoj praksi i danog modela nastavne ekskurzije rad predstavlja znanstveni doprinos metodici biologije i didaktici.
2.
Borić, E., Novoselić, D.( 2002)
: Obrazovanje za očuvanje okoliša. Napredak, 143 (1),
41-46.UDK:372.32. ISSN 1330-0059
U radu autorice iznose razloge koji obvezuju na temeljite dopune nastavnih programa prirode i biologije u osnovnim školama ekološkim sadržajima.
Prezentirale su rezultate istraživanja o poznavanju suvremenih ekoloških sadržaja i njihovu funkciju u obrazovanju za okoliš.
U istraživanje su uključeni učenici triju osječkih osnovnih škola. Izneseni su kvalitativni i kvantitativni rezultati učenika o poznavanju suvremenih ekoloških problema. Učenici su putem ankete izrazili svoje mišljenje i želje o učenju ekologije u školi.
Rezultati provedenoga ispitivanja znanja o usvojenosti ekoloških sadržaja u školi ukazuju na važnost uvođenja suvremenih sadržaja u nastavni program prirode i biologije kao i metoda učenja kojima će se aktivno uključiti u učenje o okolišu.
U zaključku autorice ukazuju na važnost preoblikovanja i osuvremenjivanja ekoloških sadržaja nužnih za provođenje odgoja za okoliš.
U radu se precizno i cjelovito ukazuje na problem ekološkoga obrazovanja mladih i sve što uključuje nedovoljan i neadekvatan odgoj za okoliš. Izbor problema, metodološki pristup te na kraju interpretacija empirijskih rezultata čini ovaj rad posebnim doprinosom teoriji i praksi metodike biologije. Autorice su ostvarile zanimljiv pristup glede propitivanja područja koje je ključno u suvremenoj biološkoj nastavi.
Pristupnica ukazuje na nužnost upućivana nastavnika u mogući put realizacije ekoloških sadržaja kako bi sami razvijali djelatni odnos glede očuvanja okoliša.
Kritičkim promišljanjem i znanstvenom sintezom stvorenim zaključcima daje znanstveni doprinos. Doprinijela je obrazovanju za okoliš izborom problema, metodološkoj usmjerenosti i načinu interpretacije empirijskih rezultata.
Iako je rad određen kao stručni rad, zbog primjene u nastavnoj praksi i provedenoga istraživanja rad predstavlja doprinos metodici biologije i polju odgojnih znanosti.
5.2. Stručni radovi objavljeni u domaćim časopisima s domaćom recenzijom
1.
|
Posebna pozornost u radu usmjerena je na praktičan individualan rad učenika. Navodi se primjer nastavne strategije koja potiče autonomiju učenika. Dan je metodički model izrade entomološke zbirke u nastavi biologije kao mogući put pripremanja mladih za djelotvorno učenje, te buduće samostalno i timsko djelovanje. Prikazane su dvije entomološke zbirke kao rezultat primjenjenog metodičkog modela izrade zbirke.
Naglašena je svrha individualnog rada studenata–budućih profesora koja je da nakon osobnog iskustva mogu biti voditelji i suradnici učenicima u nastavi koja će biti usmjerena istraživanju u prirodi. Autori zaključuju da se individualnim praktičnim radom omogućuje oblikovanje uloge učenika da uz pomoć učitelja postavlja vlastite ciljeve učenja, odlučuje o načinima učenja te postaje suodgovoran za svoj rad.
U radu se ukazuje na nužnost redefiniranja općih ciljeva, učenja i postavljanja individualnih. Autori iznose važnost izmjene cjelokupne uloge učenika i nastavnika. Ukazuju na uzajaman cirkularan odnos - ciljevi učenja - materijali - aktivnosti - uloga učitelja - uloga učenika - evaluacija.
Rad predstavlja znanstveni doprinos teoriji i praksi izobrazbe učitelja Može poslužiti kao uporište za stvaranje drukčije orijentacije nastave.
Prikazan je metodički model praktičnoga rada studenata budućih profesora. Ostvareni metodički model karakterizira usmjerenost na dijete (studenta). Izložen je model praktičnog rada koji omogućuje afirmaciju istraživački usmjerene nastave. Primijenjenim metodičkim modelom izrade zbirke i obrade biološkog materijala pruža mogućnost individualan pristup u nastavi biologije.
Doprinos pristupnice ovome radu je originalan u postavljanu suvremenog modela nastave. Pristupnica je ostvarila zanimljiv pristup glede propitivanja područja koje je ključno u suvremenoj nastavi. Postavlja model izrade zbirke i njene primjene u nastavi.
Rad je posebice usmjeren na razvoj znanstvenoga usavršavanja metodike nastave biologije. Doprinos je metodici biologije i didaktici.
5.2. Stručni projekti
· suradnik na stručnom projektu
U projektu Obrazovanje za okoliš (1996.) pristupnica je vodila metodički dio projekta pod naslovom "Suvremeni pristup obrazovanja za okoliš".
· sudjelovanje na stručnim skupovima
Sudjelovala je u radu stručnog skupa "Mogućnosti učeničkih istraživanja u biologiji" za nastavnike biologije.
· stručno usavršavanje
Pohađala je i prošla radionice, te izobrazbu na projektu "Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje" Foruma za slobodu odgoja (prosinac 2000. do svibanj 2001. godine) kroz četiri bloka radionica.
· pozvana predavanja
Na poziv Biološkog društva u Osijeku održala je četiri predavanja za nastavnike, studente, učenike i sve koji se bave odgojem i obrazovanjem:
Mjesto: Osijek
Datum: travanj 1997.
Tema: Poticanje i praćenje djelatnog odnosa u okolišu
Mjesto: Osijek
Datum: 14. listopada 1997.
Tema: Metode odgoja za okoliš u nastavi prirode i biologije
Mjesto: Osijek
Datum: 9. veljače 1999.
Tema: Razina poznavanja bioloških i socio–kulturoloških značajki Kopačkoga rita
Mjesto: Osijek
Datum: 13. studenog 2001.
Tema: Kreativnost u nastavi biologije
· suradnja sa Županijskim uredom za prosvjetu, kulturu i šport
Pristupnica je ostvarila kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu kroz rad u organiziranju i provođenju mjesnih i županijskih natjecanja i susreta pokreta Znanost mladima iz biologije za srednje škole.
Bila je predsjednik povjerenstva i sastavljač dijela pitanja za susrete i natjecanja učenika srednjih škola.
U okviru pokreta prijatelja prirode Lijepa Naša na županijskim susretima sudjelovala je kao aktivan član povjerenstva za pripremanje i provođenje Eko – kviza. Sudjelovala je u pripremanju pismenih i usmenih pitanja za Eko - kviz.
5.3. Priznanja za stručni rad
Pristupnica je dobila dva priznanja za osobni prijegor u organizaciji:
Eko –kviza "Lijepa Naša" Županije osječko – baranjske za osnovnu školu 1997.
Eko –kviza "Lijepa Naša" Županije osječko – baranjske za osnovnu školu 1998.
OCJENA SVEUKUPNE STRUČNE DJELATNOSTI PRISTUPNICE
Dr. sc. Edita Borić je kao znanstvenik i javni djelatnik znatno doprinijela popularizaciji struke. O tome rječito govore stručni članci u kojima se bavi aktualnim pitanja odgoja i obrazovanja nastavnika i mladih za okoliš. Isto tako predavanjima i radom sa studentima i nastavnicima omogućila je veće razumijevanje problema odgoja za okoliš i primjenu u praksi različitih istraživačkih i odgojnih metoda. Pristupnica je:
· objavila 3 stručna rada
· suradnik na stručnom projektu
· sudjelovala na stručnom skupu
· prošla stručno usavršavanje
· održala 4 pozvana predavanja nastavnicima, studentima i učenicima
· ostvarila je kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu kroz rad u organiziranju i provođenju mjesnih i županijskih natjecanja i susreta pokreta Znanost mladima iz biologije za srednje škole.
· predsjednik povjerenstva i sastavljač pitanja za susrete i natjecanja učenika srednjih škola za natjecanja "Znanost mladima" i "Eko-kviz".
· radila na promicanju i popularizaciji izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti iz biologije kod učenika osnovne i srednje škole.
Povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica aktivno sudjelovala u popularizaciji struke objavljivanjem stručnih radova, radu na stručnom projektu i održanim pozvanim predavanjima. U ukupnoj stručnoj djelatnosti pristupnice, razvijena je sustavnost i dosljednost u odabiru područja interesa i primjeni znanstvenih spoznaja u unapređivanju stručnoga rada na teorijskoj i praktičnoj razini.
Temeljem navedenoga držimo kako dr.sc. Edita Borić zadovoljava postavljene uvjete u svojoj stručnoj djelatnosti za izbor u zvanje docenta.
6. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
Dr. sc. Edita Borić, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku jedini je pristupnik na objavljeni natječaj Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Stručno povjerenstvo je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnica uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
Dobivši na uvid radove pristupnice relevantne za izbor i proučivši kompletnu priloženu dokumentaciju, stručno povjerenstvo jednoglasno je zaključilo kako dr. sc. Edita Borić ispunjava sve uvjete predviđene zakonskim propisima, a koji su potrebni za izbor u znanstveno – nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije. (Narodne novine br. 94/96.)
Pristupnica dr. sc. Edita Borić objavila je ukupno 21 znanstvenu jedinicu od kojih 18 znanstvenih radova i 3 stručna rada. Objavila je 3 sažetka. Iz popisa objavljenih znanstvenih radova do izbora u znanstveno–nastavno zvanje docenta pristupnica je objavila:
· 4 znanstvena rada u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom i s njima izjednačenim publikacijama ("Napredak" i "Periodicum biologorum" ) – a1
· 5 znanstvenih radova objavljenih u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodnom recenzijom (zbornike su izdali: Pedagoški fakultet u Osijeku, Pedagoški fakultet u Rijeci, Pedagoški fakultet u Mariboru) – a2
· 4 znanstvena rada u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova bez recenzije (zbornike su izdali: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski pedagoški–književni zbor- Ogranak Split, Sveučilište u Rijeci Visoka učiteljska škola u Puli) – a2
· 5 znanstvenih radova u domaćim časopisima s domaćom recenzijom ("Život i škola" i "Metodika") – a2
· 3 sažetka u zbornicima sažetaka s međunarodnih skupova s domaćom recenzijom (zbornike je izdalo Hrvatsko biološko društvo u Zagrebu)
· sudjelovala je kao istraživač u dva domaća znanstvena projekta (1-08-183; 0122009)
· vodi domaći znanstveni projekt (0122029)
· sudjelovala je na deset međunarodnih znanstvenih skupova s četrnaest priopćenja.
Iz ukupne znanstvene djelatnosti pristupnice, vidljiv je kontinuitet bavljenja navedenim aspektima pedagogije: znanstveni radovi, znanstveni projekti i sudjelovanje na znanstvenim skupovima što čini znanstveni doprinos polju odgojnih znanosti.
U svojim istraživanjima i objavljenim znanstvenim radovima primjenjuje pedagogijsku metodologiju temeljenu na biologiji kao supstratu. Uspješno primjenjuje znanstvene inovacija pedagogije u nastavi biologije.
· Izvodila je nastavu iz biologije u osnovnim i srednjim školama
· Sudjelovala je 16 godina u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na šest kolegija.
· Osim rada u nastavi, pristupnica je član svih povjerenstva iz biologije za ocjenu
diplomskih radnji i ispita.
· Bila je mentor pri izradi mnogih diplomskih radnji iz metodike biologije.
· Organizirala je i provela radionicu za nastavnike i studente.
· Znanstvene spoznaje o prirodi učenja i poučavanja pristupnica ugrađuje u nastavne programe biologije i metodologiju nastave.
Dr. sc. Edita Borić je kao znanstvenik i javni djelatnik znatno doprinijela popularizaciji struke. Pristupnica je:
· objavila 3 stručna rada
· suradnik na stručnom projektu
· sudjelovala na stručnom skupu
· prošla stručno usavršavanje
· održala 4 pozvana predavanja nastavnicima, studentima i učenicima
· ostvarila je kontinuiranu suradnju sa Županijskim uredom za prosvjetu kroz rad u organiziranju i provođenju mjesnih i županijskih natjecanja i susreta pokreta Znanost mladima iz biologije za srednje škole .
· predsjednik povjerenstva i sastavljač pitanja za susrete i natjecanja učenika srednjih škola za natjecanja "Znanost mladima" i "Eko-kviz".
· radila je na promicanju i popularizaciji izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti iz biologije kod učenika osnovne i srednje škole.
Na osnovi objavljenih znanstvenih radova (a1) = 4, (a1) + (a2) = 18 (Narodne novine broj 38/1997.) i rezultata rada sudjelovanja na znanstvenim projektima, znanstvenim skupovima, unapređivanju nastave u osnovnim i srednjim školama kao i dodiplomske nastave, objavljenih stručnih radova i drugim gore opisanim elementima znanstvenog, nastavnog i stručnog rada dr. sc. Edita Borić udovoljava postavljene kriterije za unapređivanje za znanstvenog suradnika (Docenta).
Uvidom u dokumentaciju i procjenom znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti pristupnice, stručno povjerenstvo jednoglasno je ustanovilo kako kandidatkinja zadovoljava potrebne uvjete za izbor u više zvanje, kako uvjete Rektorskoga zbora, tako i Znanstvenoga područnoga vijeća za društvene znanosti (Most 12/1994.), kao i dodatne minimalne uvjete Rektorskoga zbora (Narodne novine 94/96.).
Na osnovi ovoga izvješća, mišljenje stručnog povjerenstva je da dr. sc. Edita Borić ispunjava zakonske uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije .
Na temelju navedenoga povjerenstvo predlaže Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti da donese mišljenje da pristupnica dr. sc. Edita Borić ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete na Metodika nastave biologije, Seminar iz metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Stručno povjerenstvo:
--------------------------------------
Prof. dr. sc. Vladimir Jurić
--------------------------------------
Prof. dr. sc. Ana Sekulić – Majurec
----------------------------------------
Doc. dr. sc. Anđelka Peko
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Broj: 04-03-10/2.
Zagreb, 7. studenoga 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na osnovu prispjeloga predmeta 640-03/03-04/83; godina 2003, ur. br. 3804-180-03-2 i odluke o imenovanju komisije za davanje stručnoga mišljena za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole te suradničko zvanje (asistent visoke škole ili stručni suradnik) iz dopisa od 17. rujna 2003., a u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u »Novom listu« dana 2. svibnja 2003. godine za predavača na kolegiju Povijest umjetnosti na Visokoj školi za glazbenu umjetnost s pravom javnosti »Ino Mirković« u Lovranu, jedini je pristupnik Branko Metzger Šober.
Podatci iz životopisa
Branko Metzger Šober rođen je 1966. godine u Rijeci. U rodnom je gradu završio osnovno i srednje obrazovanje te Pedagoški fakultet, smjer likovna kultura. Diplomirao je s radom Nadgrobni spomenici Ivana Rendića u Riječkoj regiji na prijelomu 19./20. stoljeće kod dr. sc. Julije Lozzi – Barković. Obzirom da je diploma izdata na ime Branko Popović, a u fotokopiji radne knjižice pojavljuju se druga i treća varijanta prezimena (uz Branko Popović i Popović – Šober i Metzger Šober), komisija je zamolila pristupnika za dodatne dokumente koji svjedoče o identitetu, odnosno o promjeni prezimena. Pristupnik je dostavio rodni list s evidencijom o promjenama (1991. u Popović-Šober, a 1998. u Mezger-Šober), koji komisija prilaže osnovnoj dokumentaciji. Kao vanjski suradnik surađuje na Visokoj školi za glazbenu umjetnost »Ino Mirković« u Lovranu od 1994. godine.
Znanstvena djelatnost
Nakon dovršetka studija na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, smjer likovna kultura (1991.), Branko Metzger-Šober u akademskoj godini 2000./2001. i 2001./2002. redovno je upisao i odslušao nastavu poslijediplomskoga znanstvenog studija »Graditeljsko nasljeđe« na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nastavna djelatnost
Branko Metzger-Šober školske godine 1993./1994. radi u osnovnoj školi Ivan Goran Kovačić i Srednjoj školi Delnice, a od 1994./1995. predaje kolegij Povijest umjetnosti na Visokoj školi za glazbenu umjetnost »Ino Mirković« u Lovranu.
Stručna djelatnost
Još kao student, Branko Metzger-Šober sudjeluje u projektima i radionicama koje imaju težište na metodološkim problemima: kako približiti umjetničku baštinu različitim dobnim skupinama djece. U tom je smislu zapaženo njegovo sudjelovanje u stvaranju prve Riječke dječje likovne radionice (1991.), a potom i iznimno uspješne Radionice za kulturni krajolik (od 1995.). U okviru posljednje djeluje kao autor, voditelj i organizator godišnjih Međunarodnih interdisciplinarnih radionica, koje su se od 1997. do 2002. godine održavale u Dobrinju na otoku Krku.
MIŠLJENJE
Branko Metzger-Šober zadovoljava sve uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača koja propisuje članak 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (»Narodne novine« – pročišćeni tekst 59/96.) te popisani uvjet po odluci Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (»Narodne novine« 94/96) o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u naslovno nastavno zvanje.
Pristupnik ima neprekinuto devetgodišnje iskustvo u nastavi kolegija Povijest umjetnosti, a u svom stručnom radu pokazuje izrazitu sklonost pedagoškoj problematici u ukviru likovne umjetnosti. Stoga smatramo dosadašnja nastavna i stručna djelatnost kvalificira Branka Mezger-Šober za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača. Pristupnik se prvi puta bira u nastavno zvanje te stoga, prema Zakonu o visokim učilištima, mora zadovoljiti poseban uvjet, odnosno nastupno predavanje.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta izabere Brkanka Metzger-Šober u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, za kolegij Povijest umjetnosti.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Sanja Cvetnić,
docent
dr. sc. Zvonko Maković,
docent
dr. sc. Milan Pelc,
docent
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Broj:
Zagreb, 14. svibnja 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozafskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 29. travnja 2003. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjenju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje Humanističkih znanosti, polje Povijest umjetnosti, grana Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Metodika likovnog obrazovanja, na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» od 22. srpnja 2002. za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača na kolegiju Metodika likovnog obrazovanja jedina je pristupnica mr. sci. Anita Ercegović.
Podatci iz životopisa
Mr. sci. Anita Ercegović rođena je u Splitu 1943. godine, gdje je završila Klasičnu gimnaziju 1961. godine. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1966. godine. Postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1987. godine, gdje je obranila magistarski rad 1991. godine. Od 1968. godine se zaposlila na Prvoj gimnaziji «Ćiro Gamulin» u Splitu kao profesor povijesti umjetnosti. Istovremeno sa radom na gimnaziji trinaest godina je surađivala s prof. Ivankom Parać, predavačem Metodika likovnog obrazovanja na studiju Likovne kulture pri Fakultetu prirodoslovnih-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu kao mentor studentima četvrte godine. Nakon poziva 1992. godine prelazi na Fakultet prirodoslovnih matematičkih znanosti i odgojnih područja kao predavač kolegija Metodika likovnog obrazovanja (danas Metodika povijesti umjetnosti) na studiju Likovna kultura. Studentima glazbe na prvoj godini predaje kolegij Uvod u povijest umjetnosti. U nastavno zvanje višeg predavača izabrana je 1997. godine.
Znanstvena djelatnost
Kod mentora prof. dr. sci. Ive Maroevića obranila je magistarski rad sa naslovom «Pučka arhitektura splitskih predgrađa» 1991. godine. Nakon obrane magistarskog rada u prosincu 2002. objavljena je u izdanju Književnog kruga Split, u biblioteci znanstvenih djela knjiga «Pučka arhitektura starih splitskih predgrađa». Sve fotografije i analitički crteži su djelo autorice. Recenzenti red. prof. dr. sci. Tomislav Marasović i izv. prof. dr. sci. Ivana Prijatelj Pavičić su knjigu ocijenili kao izvorni znanstveni rad jer je prvi puta sustavno obrađeno pučko graditeljstvo Splita. Objavljivanje knjige je omogućeno novčanom potporom: Ministarstva znanosti i Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Poglavarstva grada Splita i Sveučilišta u Splitu. .
Nastavna djelatnost
Nakon imenovanja za predavača Metodike likovnog obrazovanja (danas Metodika nastave povijesti umjetnosti) mr. sci. Anita Ercegović je nastojala unaprijediti nastavu novim znanstveno-nastavnim sadržajima. Za potrebe nastave udvostručila je broj postojećih diapozitiva, zajedno sa studentima je izradila grofofolije, presnimila više televizijskih dokumentarnih filmova. U nastavi je uvela suvremeni pristup likovnoj umjetnosti sa naglaskom na multidisciplinarnom pristupu, interpretaciji i povezivanju sadražaja različitih umjetničkih područja (likovnih umjetnosti sa književnošću i glazbom). Posebno je razradila metode demonstracije: grafičkih radova, radova s tekstom i praktičnih radova. U radu sa studentima uvedeno je izrađivanje kartonskih modela značajnih arhitektonskih ostvarenja zbog boljeg razumijevanja odnosa volumena i prostora u arhitekturi i graditeljstvu. U praktični dio nastave uključeni su seminari i usmene vježbe na analizi i interpretaciji umjetničkog djela. U radu sa studentima naglasak je stavljen na individulanom pristupu. Studenti treće godine pripremaju i izvode u predavaonici simulirana predavanja na osnovu prethodnih konzultacija. Studenti četvrte godine izvode dva javna predavanja u gimnaizijama na osnovu temeljitih konzultacija, sa zajedničkom analizom i diskusijom prije donošenja konačne ocjene. Svi studenti četvrte godine uključeni su u Likovni projekt koji izučava mogućnosti kreativne interpretacije umjetničke baštine u uvjetima srednje škole. Projekt razrađuje teoretski pristup, praktičnu realizaciju zadatka te pokazuje moguća likovna rješenja. Svi radovi obrađuju istu temu: Dioklecijanov mauzolej (od. splitska katedrala) u odnos cjeline i pojedinih fragmenata.
Stručna djelatnost
Mr. sci. Anita Ercegović je stručni ispit za profesora srednjih škola položila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1971. godine. Za potrebe nastave na kolegiju Metodika likovnog obrazovanja (danas Metodika nastave povijesti umjetnosti) izradila je slijedeće tekstove-skripte za internu upotrebu: Likovni jezik, Zadaci nastave likovne umjetnosti u srednjoj školi, Misaoni postupci, Metode grafičkih listova, Metoda rada s tekstom, Pitanje integracije estetskih područja i likovna kultura, Povezivanje umjetnosti u jezično-umjetničkom području, Korelati i korelacije – primjeri, Vrednovanje likovnog djela, O kiču, Rotonda u Hrvatskoj, Pismo – pvojest i razvoj, Parkovna arhitektura: povijesni razvoj vrta, Uvod u muzeologiju – muzejski pedagog, Etnografske bilješke: Božić i Uskrs.
Izvan rada na fakultetu aktivno je sudjelovala u radu udruge Likovna asocijacija kao stručni savjetnik i pisac tekstova u katolozima izložbi: «Biljka – okoliš – grad» i «Splitska varoška kuća». Mr. sci. Anita Ercegović je recenzirala priručnik za srednje tekstilne, obrtničke i škole primjenjene umjetnosti autorica Loare Blažević i Sanje Pribić, «Estetika odijevanja», 2000, Zagreb.
Članica je «Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske» i «Društva pedagoga likovnih umjetnosti Hrvatske».
M I Š LJ E NJ E
Mr. sci. Anita Ercegović zadovoljava sve uvjete iza izbor u naslovno nastavno zvanje višeg pšredavača koje propisuje članak 80. stavak 1. Zakona o visokim učilištima («Narodne novine» - pročišćeni tekst 59/96.) te propisani uvjet po odluci Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske («Narodne novine» 94/96) o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktinvosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja, odnosno sklonost prema nastavnom radu.
Ukratko:
- pristupnica ima više od pet traženih objavljenih stručnih radova i izuzetan izvorni znanstveni rad.
- pokazala je izrazitu sklonost prema nastavnom radu, što dokazuje svojom samostalnom djelatnošću na kolegiju Metodika likovnog obrazovanja (danas Metodika povijesti umjetnosti) na studiju Likovna kultura na Fakultetu prirodoslovnih matematičkih znanosti i odgojnih područja i na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
- iznimno je cijenjena kaa stručnjak.
Stoga smatramo da objavljene publikacije, kao i dosadašnja nastavna i stručna djelatnost kvalificira mr. sci. Anitu Ercegović za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izabere mr. sci. Anitu Ercegović u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje Humanističkih znanosti, polje Povijest umjetnosti, grana Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Metodika likovnog obrazovanja.
Stručno povjerenstvo:
docent dr. sci. Zlatko Jurić dipl. ing. arh.
docent dr. sci. Sanja Cvetnić
izv. prof. dr. sci. Ivana Prijatelj Pavičić
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 19. prosinca 2003.
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETAA UU ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 14. srpnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Suvremena likovna umjetnosti, na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. U skladu s odredbama zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 8. travnja 2003. za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Suvremena likovna umjetnost na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu javile su se dvije kandidatkinje: dr. sc. Jasna Galjer i mr. sc. Leonida Kovač.
Dr. sc. Jasna Galjer (r. Kloštar Podravski, 19.10.1959) diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povijest umjetnosti kao prvi predmet i komparativnu književnost kao drugi 1982. godine. Upisala je poslijediplomski studij na Odsjeku za poviejst umjetnosti i 1988. obranila magistarski rad pod naslovom “Likovna kritika u Hrvatskoj između dva rata”. Na istome je fakultetu 1995. pokrenula postupak za stjecanje doktorata znansoti i 1999. obranila doktorsku disertaciju “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951”. Od 1985. do 2001. bila je zaposlena u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu u kojemu je od 1997. radila u zvanju muzejske savjetnice. Od. 1. listopada 2001. radi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u zvanju više asistentice, a od srpnja 2002. docentice.
Znanstveni rad dr. sc. Jasne Galjer moguće je prosuditi iz priložena popisa, a tu osobito valja istaknuti tri: knjigu “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951”, “20. stoljeće na zagrebačkom Gornjem gradu: između projekta i realizacije” i “Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn”. Knjiga “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951” (Meandar, Zagreb, 2000, 448 strana) nastala je na osnovu ranije obranjene doktorske disertacije koja je za tisak izmijenjena. Ovdje je autorica istražila dosad sustavno još neobrađen segment naše kulturno-umjetničke baštine. Kroz deset je poglavlja objasnila kroz povijesni pregled i sve ključne metode kritike. Pri tome se pozivala na relevantne europske referencije nastojeći u takvom odmjeravanju objasniti konstantni “problem zaostajanja”. Kao mogući zaključak ove knjige moglo bi se uzeti autoričino stajalište kako sudbina kritiek slijedi sudbinu umjetnosti, te kako se ključni problemi kritike i ne mogu promatrati odvojeno od umjetnosti. Budući naša povijest umjetnosti još uvijek nema niti ejdan relevantan pregled koji bi obuhvatio razdoblje obudhvaćeno ovom knjigom, njome se, na neki način, dobiva i stanovita sinteza hrvatske umjetničke baštine od ruge polovice 19. do sredine 20. stoljeća. Završavajući knjigu iscrpnom bibliografijom naše likovne kritike, od najranijih tekstova iz 1868. do onih iz 1952. godine (str. 342-408) autorica je skupila dragocjenu građu iz koje ne upoznajemo samo umjetničku produkciju i recepciju, već i kulturne standarde sredine.
Osim ove knjige pristupnica ima i dva rada objavljena u Radovima Instituta za povijest umjetnosti – “20. stoljeće na zagrebačkom Gornjem gradu: između projekta i realizacije” (Radovi IPU, br. 19, Zagreb, 1995, str. 133-141) i “Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn” (Radovi IPU, br. 21, Zagreb, 1997, str. 167-181). U ova se dva spomenuta izvorna znanstvena rada Jasna Galjer bavi hrvatskom arhitekturom prve polovice 20. stoljeća. tako u studiji “20. stoljeće na zagrebačkome Gornjem gradu: između projekta i realizacije” kroz niz interpolacija objašnjava i vrednuje pojedina arhitektonska djela i sagledava ih u kontekstu povijesne jezgre. Autorica tu pokazuje sposobnost analitičkog čitanja moderne arhitekture uočavajući njezina slojevita značenja koja proizlaze iz odnosa što ga dobivaju u specifičnoj urbanoj sredini. Tema teksta je odnos starog i novog u arhitekturi na primjeru intervencija moderne arhitekture u urbanom tkivu Gornjega grada. Analiza, interpretacija i vrednovanje niza projekata nastalih tijekom 20. stoljeća ujedno je i studija interpolacije na konkretnim primjerima, kako bi se pokazali njezini dosezi u nastojanju obogaćivanja postojećih arhitektonskih i urbanih vrijednosti. Tekst je rezultat istraživanja arhivske dokumentacije i muzejskih fundusa te sadrži podatke od kojih su neki objavljeni prvi put.
Monografska studija o arhitektu Aladaru Baranyaiu (“Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn”) važan je pokušaj sinteznog sagledavanja i vrednovanja ovog značajnog arhitekta. Iako Baranyai nije nepoznato ime u povijesti hrvatske arhitekture, Jasna Galjer točno je naznačila kompleksnost njegova opusa. Vrednujući ga, autorica na neki način relativizira arhitektov doprinos secesiji, a ističe njegovo kasno razdoblje u kome se osobito izdvaja Vila Ilić na Paunovcu u Zagrebu (1918/20). Vrhunskom kvalitetom prostorne artikulacije i total dizajnom opreme, od kvaka i rasvjetnih tijela do namještaja i ostalih uporabnih predmeta, ovo je djelo u cjelini i svakom pojedinom detalju izraz duboke Baranyaijeve privrženosti secesijskom idealu Gesamtkunstwerka, kojemu u genezi moderne hrvatske arhitekture pripada jedno od najistaknutijih mjesta. Pažljivom analizom i dobrim kontekstualiziranjem (usporedba a Hoffmannovom Palačom Stocklet u Bruxellesu iz 1905/11) autorica je na originalan način interpretirala i valorizirala ne samo ovo Baranyaijevo djelo, već kroz njegovo kasno razdoblje naznačila i moguće novo ishodište zagrebačke arhitekture međuratnoga razdoblja. Pomicanje prema modernizmu ovaj je arhitekt činio s iznimnim osjećajem za mjeru: nikada se nije upuštao u neku radikalniju gestu, a oslanjajući se na vlastitu prošlost kao da je isticao vrijednost kontinuiteta.
Iako ih stavlja u popis znanstvenih radova, prilozi dr. sc. Jasne Galjer u Hrvatskom leksikonu (natuknice “Grafičko oblikovanje”, HL, sv. I, 1996, str. 408-409; “Plakat”, HL, sv. II, 1996, str. 266-267) te Hrvatskom biografskom leksikonu (natuknica “Geiger, Kornelija”, HBL 4, 1998) predstavljaju, uz više navedenih stručnih radova, vrlo dobar standard njezine stručno-publicističke djelatnosti.
Druga pristupnica koaj se javila na natječaj mr. sc. Leonida Kovač (r. Split, 1962) diplomirala je 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij povijesti umjetnosti i arheologije, a 1991. na istome je fakultetu i magistrirala. Od 1987. do 1993. bila je zaposlena u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, a od 1993. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje je sada u zvanju više kustosice. Godine 2002. bila je izbornica hrvatske izložbe na Međunarodnom biennalu suvremene umjetnosti u Sao Paulu, a 2003. nacionalna izbornica i kustosica hrvatskoga paviljona na 50. Venecijanskom biennalu.
Iz priloženog popisa radova mr. sc. Leonide Kovač izdvajaju se četiri knjige: “Konteksti” (Naklada Meandar, Zagreb, 1997), Zagreb, 2001), “Kodovi identiteta” (Naklada Meandar, Zagreb, 2001), “Edita Schubert” (Naklada Horetzky, Zagreb, 2001) i “Goran Petercol: Radna monografija” (s Gregorom Podnarom, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2002). Prve dvije knjige su zbirke studija o suvremenim umjetnicima i umjetnicama, te o suvremenoj umjetnosti. Autorica je u njima pokazala ne samo superiorno poznavanje novije teorije umjetnosti, već i sposobnost interpretacije. To isto može se reći i kada su u pitanju dvije monografije. Dvadesetak tekstova u katalozima izložbi i stručnim publikacijama koje je Leonida Kovač objavila od sredine devedesetih godina naovamo, njezino sudjelovanje na mnogim međunarodnim kongresima i stručnim skupovima na kojima su joj izlaganja bila visoko ocijenjena, izložbe koje je kao kustosica radila u zemlji i inozemstvu, te, konačno, 2002. i 2003. godine kada je bila nacionalna izbornica na najprestižnijim međunarodnim izložbama svjedoče o visoko kvalificiranoj povjesničarki i teoretičarki umjetnosti. Upravo je ova autorica u našoj sredini otvorila nov pristup u tumačenju umjetnosti i danas je u nas nedvojbeno najuvjerljiviji autoritet kada je suvremena umjetnosti u pitanju. Unatoč svih visoko kvalificiranih stručnih i znanstvenih osobina mr. sc. Leonida Kovač nema formalne uvjete za izbor u naslovno znanstveno-zavnje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora. Nema, naime, doktorat znanosti.
Povjerenstvo stoga predlaže da se izabere pristupnicu dr. sc. Jasnu Galjer u naslovno znanstveno-zvanje docenta za kolegij Suvremena likovna umjetnost na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pristupnica je zvanje docenta već stekla i ispunjava propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika koja propisuje članak 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96) i članka 74. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96).
-ima tri (tri) znanstevna rada koji je kvalificiraju u predloženo zvanje prema uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti (NN 38/97) i Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN 2/97). To su slijedeći radovi:
1. “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951”, Naklada Meandar, Zagreb, 2000. (448 strana)
2. “20. stoljeće na zagrebačkom Gornjem gradu: između projekta i realizacije”, Radovi IPU, br. 19, Zagreb, 1995, str. 133-141.
3. “Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn”, Radovi IPU, br. 21, Zagreb, 1997, str. 167-181.
Pristupnica također zadovoljava uvjete (tri, dva potrebna) koje propisuje Rektorski zbor visokih učilišta RH (NN, 94/96):
- sudjeluje u izvođenju nastave na dodiplomskome studiju, radi od 1991. na istrživačkome projektu, a od ožujka 2003. samostalno vodi znanstveni projekt “Hrvatski dizajn i primijenjena umjetnost 19. i 20. stoljeća”.
- održala je tri priopćenja na znanstvenim skupovima, od čega dva na međunarodnim skupovima
- znanstveno se usavršavala u inozemstvu nakon obrane disertacije (stipendija za rad u Archiv Hochschule für Gestaltung u ulmu, BRD)
Smatramo da dr. sc. Jasna Galjer, docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zadovoljava sve uvjete iz natječaja i da ju se izabere da predaje na kolegiju Suvremena likovna umjetnost na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Zvonko Maković, docent
dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor
dr. sc. Nikola Filipović, redoviti profesor
FILOZOFSKI FAKULTET
I. Lučića 3
10000 ZAGREB
FAKULTETSKOM VIJEĆU
U Zagrebu, 25.09.2003.
PREDMET: DAVANJE MIŠLJENJA O ISPUNJAVANJU UVJETA ZA IZBOR U ZVANJE DOCENTA, IZVANREDNOG ILI REDOVITOG PROFESORA ODJELU ZA SOCIOLOGIJU SVEUČILIŠTA U ZADRU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 14. srpnja 2003. imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavna zvanja docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana metodologija, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum na Sveučilištu u Zadru – Odjel za sociologiju.
Podnosimo Vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Na natječaj za navedeno radno mjesto objavljen u «Vjesniku» od 31. svibnja 2003. g. prijavio se samo jedan kandidat – doc. dr. sc. Anči Leburić, dosadašnji nastavnik Sveučilišta u Zadru – Odjela za sociologiju. Povjerenstvu su bili dostupni svi potrebni materijali propisani zakonom za davanje mišljenja o navedenom predmetu. U nastavku ovog izvještaja osvrnut ćemo se na najvažnije elemente biografije te stručnih i znanstvenih kvalifikacija pristupnice.
Kratka biografija kandidatkinje.
Doc. dr. sc. Anči Leburić rođena je 2. svibnja, 1958. u Splitu, po narodnosti je Hrvatica, hrvatskog državljanstva. Osnovno i srednje školovanje završila je u Splitu, a 1981. g. je diplomirala na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju) studij sociologije kao jednopredmetnu grupu studija i stekla stručni naziv profesora sociologije. 1990.g. magistrirala je na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet) i stekla stručnu spremu VII stupnja iz područja sociologije (naslov magistarskog rada: Metodološki model istraživanja religijskog fenomena u Jugoslaviji). 1998. g. doktorirala je na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet) i stekla akademski stupanj doktorice društvenih znanosti u polju sociologije (naslov disertacije: Case study istraživanje – kompleksan metodološki pristup u sociologiji). 2000 g. na Sveučilištu u Splitu (Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za sociologiju) birana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice u području društvenih znanosti, polje sociologije, grana metodologije, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum.
Radna karijera.
Doc. dr. sc. Anči Leburić je u periodu 1981–1988 bila zaposlena kao nastavnica Sociologije i Sociologije kulture u splitskim srednjim školama, a u periodu 1988.-1993. radila je kao istraživačica-analitičarka u Centru za socio-religijska istraživanja Sveučilišta u Splitu. U periodu 1993.-2000. zaposlena je kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za sociologiju, 2000.-2003. g. kao docentica na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za sociologiju u kojem se zvanju i danas nalazi na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Kolegica Leburić je bila predstojnica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (2001-2003.), a od 1.5. 2003 g. je zamjenica pročelnice Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Upisana je u državni registar istraživača od 1990., u znanstvenom polju sociologije, pod matičnim brojem 159760. Kandidatkinja se služi engleskim (aktivno), talijanskim (aktivno), njemačkim, te slovenskim, latinskim i grčkim jezikom (pasivno).
Osvrt na znanstvenu, istraživačku, nastavnu i stručnu djelatnost kandidatkinje.
Znanstvena aktivnost. Uvid u natječajne materijala pokazuje da je doc. dr. sc. Anči Leburić izuzetno aktivan i plodonosan znanstveni radnik. U zvanju docentice nalazi se od 24. svibnja 2000. godine, a od početka 1990-ih godina aktivno sudjeluje ili vodi istraživačke projekte čije rezultate redovito objavljuje u stručnim i znanstvenim publikacijama, ali i prezentira javnosti na tiskovnim i drugim konferencijama. Kao samostalna istraživačica, znanstveno se orijentira najčešće prema metodološkom planiranju i realizaciji socio-empirijskih istraživanja različitih tipova (kvalitativnih i kvantitativnih), razvijajući tako intenzivnije sociološku metodologiju, kao i metodologiju s područja nekih humanističkih znanosti. Istražuje i u različitim sociologijskim područjima ili zasebnim sociologijskim disciplinama kao što su npr. sociologija medija, sociologija mladih, sociologija zabave, sociologija slobodnog vremena, sociologija roda, sociologija grada, sociologija jezika, sociolingvistika i sociologije religije. U svom radu nastoji afirmirati interdisciplinarni istraživački rad, istovremeno nastojeći razvijati novije metodološke pristupe, koji su (relativno) bili zanemarivani u nekim posebnim sociologijama. Također se trudi uključivati u svoje istraživačke projekte mlađe sociologe, afirmirajući tako ideje timskog istraživačkog rada.
Do danas je ukupno objavila 6 knjiga (u koautorstvu), 6 poglavlja u knjizi, 11 izvornih znanstvenih radova, 3 pregledna rada, 1 prethodno priopćenje, 3 stručna rada, 3 sažetka u zbornicima skupova, te 5 ostalih radova (recenzija). Do posljednjeg izbora za docenticu aktivno je sudjelovala u sljedećim znanstvenim projektima: 1.(1986) u okviru projekta financiranog od strane Ministarstva znanosti "Omladina u ukupnom razvoju regije", sudjelovala u projektnom zadatku "Idejno političke orijentacije srednjoškolske omladine u Splitu"; 2. (1988-1989) projekt SKRF-2.07.01 (Sociokulturni razvoj), koordinator IDIS u Zagrebu, "Suvremena religijska gibanja" potprojekt, sudjelovala u projektnom zadatku "Geneza i metamorfoze socijalne doktrine Katoličke crkve"; 3.(1989-1990) projekt SKRF-2.07.01 (Sociokulturni razvoj), koordinator IDIS u Zagrebu, potprojekt "Suvremena religijska gibanja", sudjelovala u projektnom zadatku: "Strategija Katoličke crkve u odnosu prema omladini u osamdesetim godinama"; 4. (1992-1993) projekt "Socioreligijska karta Hrvatske", Institut za primijenjena društvena istraživanja-Centar Split; 5. (1991-1995) projekt IDIS u Zagrebu, br. 5-12-234 "Religijska situacija u Hrvatskoj"; 6.(1998-1999) Svjetska banka, projekt “Društveni uvjeti obnove povijesne jezgre Splita”; 7.(1999) Svjetska banka, projekt “Društveni uvjeti uređenja Salone”.
Do posljednjeg izbora za docenticu (2000) rukovodila je sljedećim istraživačkim projektima: 1. (1995) "Mladi u ratu i poslije rata", 2. (1995/1996) "Svakodnevni život mladih u Dalmaciji", 3. (1996) “Uloga škole u interakcijskim odnosima između roditelja i djece”, 4. (1996) "Slušanost radija u Splitu", te 5. (1997/1998) “Mladi u (o) disko klubovima”.
Do posljednjeg izbora za docenticu kandidatkinja je sudjelovala u sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima: 1. Bled, 1990, "Blejsko metodološko srečanje", organizator Sekcija za metodologiju i statistiku pri Jugoslovenskom udruženju sociologa, s referatom "Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije - analiza empirijskog istraživačkog opusa od 1957 - 1987 godine"; 2. Zagreb, 18-19.04.1997 (Novinarski dom, Zagreb) organizator časopis “Medijska istraživanja”, skup na temu “Uloga lokalnih radio i TV-postaja u demokratizaciji medija i društva”, s referatom na temu “Noviji metodološki pristupi u istraživanjima lokalnih medija”.
Do posljednjeg izbora za docenticu sudjelovala na sljedećim domaćim skupovima: 1. Osijek, 10.03.1989., skup Perspektive jugoslavenske omladine s saopćenjem “Idejnost mladih"; 2. Zagreb, 25-26.travnja, 1996., savjetovanje "Dani Rudija Supeka - Zanat sociologa: Primijenjena sociologija i hrvatsko društvo", na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog sociološkog društva i Odsjeka za sociologiju, gdje je održala saopćenje "Uloga škole u interakcijskim odnosima između roditelja i djece: osvrt na empirijske rezultate sociološkog istraživanja provedenog u Splitu početkom 1996."
Radovi i stručno-znanstvena aktivnost iza posljednjeg izbora u zvanje docenta (2000).
Kandidatkinja je poslije posljednjeg izbora u docenticu ukupno objavila 5 knjiga, 2 poglavlja u knjigama, 1 izvorni znanstveni rad koji se citira u primarnim publikacijama, 3 izvorna znanstvena rada u časopisima po vrsnoći izjednačenima s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, 4 izvorna znanstvena rada u ostalim časopisima, 2 pregledna rada u ostalim časopisima, 1 prethodno priopćenje u ostalim časopisima i 3 sažetka u zbornicima skupova. Također, nakon izbora za docenticu kandidatkinja je rukovodila sljedećim istraživačkim projektima: 1. (1999) “Životni stilovi mladih”, 2. (1999) “Studenti uoči izbora 2000.”, 3. (2000) “Nove medijske tehnologije” – studija (u pripremi za tisak), 4. (2001) “Mladi u (o) diskoklubovima”- ponovljeno istraživanje iz 1997/98 - komparativna studija (u tisku), 5. (2001) ) «Mediji u Hrvatskoj početkom trećeg milenija» - (studija na recenziranju), 6. (2001) «Dijalekti kao posebnosti u hrvatsko-talijanskim interakcijama» - rezultati istraživanja prezentirani su u Zagrebu 2001. na međunarodnom skupu «Istraživanja govora» (tekst je u pripremi za tisak), 7. (2001) «Talijanski mediji u Hrvatskoj» - kulturološka studija (u pripremi za tisak), 8. (2002) «Kvaliteta života u Hrvatskoj» studija (u pripremi za tisak ), 9. (2002) «Mišljenja različitih društvenih skupina u Hrvatskoj o ovisnostima i zlouporabi opojnih droga» .
Nakon izbora za docenticu sudjelovala je sa izlaganjima na sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima (izbor) :1. Ljubljana (Slovenija) (2000) International Conference Young People in a Risk Society gdje je prezentirala dva izlaganja: 1. Tomić-Koludrović I. & A.Leburić: “Lifestyle or Survival Strategy - Croatian Youth in the Late 1990s” i 2. “Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politization” 2. Zagreb (2001) – 6.- 8. 12. 2001.- skup Istraživanja govora, organizator Odsjek za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Odjel za fonetiku Hrvatskog filološkog društva, gdje je sudjelovala s izlaganjem «Sociolingvističko istraživanje dijalekata kao posebnosti u hrvatsko-talijanskim interakcijskim procesima»; 3. Zagreb (2001) organizator The International Study of Religion in Eastern and Central Europe Association, na konferenciji Religion and Patterns of Social Transformation gdje je podnijela saopćenje pod naslovom «Methodological aspects of religion research»; 4. Zagreb (2002), skup na temu Ženski studiji na Sveučilištu-spoznajne i metodologijske perspektive, organizator Centar za ženske studije, Zagreb, gdje je kandidatkinja sudjelovala s izlaganjem «O nekim novim metodološkim pristupima ili o alternativnoj metodološkoj paradigmi u ženskim/rodnim istraživanjima»; 5. Rijeka (2003), skup Youth Leisure and Tourism gdje je sudjelovala sa izlaganjem na temu «Youth Leisure in Croatia».
Osvrt na nastavnu djelatnost pristupnice.
Od 1993. g. do danas doc. dr. Anči Leburić je zaposlena na Odjelu za sociologiju (bivši istoimeni Odsjek na Filozofskom fakultetu) u Zadru, gdje izvodi (dodiplomsku) nastavu iz dva predmeta: Metode istraživanja I i II i Osnovni pojmovi sociologije (do 1998). Unapređujući nastavni proces, predmete Sociološki praktikum I i II (koje vodi od 1993), programira i izvodi kao svojevrsnu “metodološku radionicu”, uvođenjem dinamičnih i interaktivnih nastavnih metoda. Sadržajno i metodološki mijenja koncepciju tih nastavnih predmeta od 2000.godine. Na sličnim metodološkim principima koncipira nastavu iz dva predmeta - Metodologija istraživanja jezika i Kvalitativne i kvantitativne analize jezika, koje vodi kao izborne predmete (od 2001.godine) na svim odsjecima (Talijanistici, Anglistici i Kroatistici) novoosnovanog Odjela za humanističke znanosti na Sveučilištu u Splitu. Kao predstojnica Odsjeka za sociologiju (Filozofski fakultet u Zadru) u periodu od 2001 do 2003. revidirala je Nastavni plan i program studija, uvođenjem novih izbornih kolegija/predmeta. Sudjelovala je u aktivnostima oko transformiranja Odsjeka za sociologiju u novi Odjel na novoosnovanom Sveučilištu u Zadru, na kojem je trenutno zamjenica pročelnice Odjela za sociologiju. Sudjelovala je i u pripremi Nastavnog plana i programa novog poslijediplomskog studija na Sveučilištu u Zadru, pod naslovom Kultura i društvo, na kojem uvodi Metodologiju socioloških istraživanja kulture, koji se sluša kao obvezni predmet.
Kao što je vidljivo iz prezentiranih podataka, kandidatkinja sudjeluje u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi. Trenutno je mentor 17 studenata u izradi diplomskih radova, dvojici doktoranada te trojici magistranada. Do posljednjeg izbora za docenticu, pod njenim mentorstvom diplomiralo je 4 (četvoro) zadarskih studenata/ica sociologije.
Osvrt na stručnu djelatnost pristupnice.
Od 1986.g. do danas objavljuje u hrvatskom dnevnom, tjednom i mjesečnom tisku (Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Glas Dalmacije, Zarez), čest je gost radijskih emisija na temu društvenih aspekata raznih fenomena, u kojima komentira ili prezentira istraživačke rezultate vlastitih istraživanja, istovremeno popularizirajući i sociološku struku, a održala je i niz javnih predavanja, na različite društvene teme, te promovirala nekoliko knjiga. Nadalje, pristupnica je i recenzirala nekoliko socioloških studija kao i neke od predloženih projekata (2002.) Ministarstvu znanosti i tehnologije RH, a od studentskih dana članica je Hrvatskog sociološkog društva, u periodu 1994-1996 je članica Predsjedništva Hrvatskog sociološkog društva, od 2001. do danas je članica Hrvatsko-talijanske kulturne udruge Dante Alighieri u Splitu. Od 2002. do danas je članica Stručnog savjeta Ureda (Vlade Republike Hrvatske) za suzbijanje zlouporabe opojnih droga (imenovana od strane predsjednika Vlade RH).
Osvrt na radove objavljene do posljednjeg izbora za docenticu 2000. Iz natječajnog materijala vidljivo je da je do posljednjeg izbora u zvanje docenta kandidatkinja objavila jednu knjigu (1991) Grafiti i subkultura - Najsmo luđi (u koautorstvu s D.Lalić i N.Bulat). Zagreb: Alinea, gdje je kanditakinja samostalna autorica u 5 poglavlja, zatim 4 poglavlja u knjigama - (1990) «Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije -analiza empirijskog istraživačkog opusa od 1957-1987 godine»; (1993) «Društvena uloga i značaj komisija za odnose s vjerskim zajednicama te drugih odbora, tijela ili sekcija pri društveno-političkim organizacijama», u: Religija i sloboda - Prilog "Socioreligijskoj karti Hrvatske" I. Split: Institut za primijenjena društvena istraživanja-Centar Split. Str.239-269., (1996) «Metodološki aspekti sociološkog empirijskog istraživanja društvenih fenomena», u: Teorijski izazovi i dileme: prilog sociologiji hrvatskog društva. Zadar: Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju; (1996) «Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije», u: Teorijski izazovi i dileme: prilog sociologiji hrvatskog društva Zadar: Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju. Nadalje, kandidakinja je u časopisima objavila jedan rad (1997) «Kontekstualizacija istraživanja suvremene mladosti na primjeru mladih u Dalmaciji» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović) Radovi-razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar: Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar.Vol.36(13):149-166.). Nadalje, kandidatklinja je objavila i dva pregledna rada u hrvatskim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom - 1. (1996) «Empirijska istraživanja religijskog fenomena u Hrvatskoj: pregled i metodološke pouke», Revija za sociologiju 27(1-2):73-84., kao i stručni rad citiran u međunarodnoj bazi podataka Current Contents (1996) «Mladi danas: drukčiji, ali isti» (u koautorstvu s I. Tomić-Koludrović), Društvena istraživanja, 5(5-6):963-975. Osim navedenog, kandidatkinja je objavila samostalno ili u koautorstvu i 7 radova u domaćim sociološkim ili srodnim časopisima.
Osvrt na radove nastale iza posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta (2000.).
Kandidatkinja je pokazala veliku produktivnost i u periodu iza posljednje izbora u zvanje docentice (2000). Objavila je nekoliko knjiga –
1. (2001) Skeptična generacija: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj (u koautorstvu s I.Tomić - Koludrović). Zagreb: AGM. S autorskim dijelom «Životni stilovi-metodološki i empirijski aspekti», str.75-154 koji se nalazi u drugom dijelu knjige a sastoji se od dvaju poglavlja. U prvom poglavlju se izlaže metodološka strategija istraživanja životnih stilova mladih, te se elaboriraju metodološki uvjeti istraživanja, upotrijebljeni izvori podataka, metodološki postupci, te primijenjene istraživačke metode. Posebno se objašnjavaju uloge analitičke, odnosno sintetičke faze u istraživanju. U drugom poglavlju se prezentira empirijska slika mladih u Hrvatskoj kao nositelja životnih stilova. Pritom se iznose i interpretiraju rezultati cjelovitog empirijskog istraživanja životnih stilova mladih realiziranog tijekom 1999. godine. Zaključno se daju neke metodološke naznake za buduća istraživanja mladih. Temeljni cilj artikuliranja empirijsko-metodološke strategije u knjizi bio je pronaći načine da se u istraživanju mogućnosti ili nemogućnosti uspostavljanja postindustrijskih individualnih životnih stilova u Hrvatskoj ostvari i teorijsko-metodološki dijalog koji bi odgovarao proučavanom fenomenu i njegovoj adekvatnoj društvenoj kontekstualizaciji. Budući da upravo mladi iskazuju najznačajniji potencijal za uključivanje u postmoderni-zacijske procese, u istraživanje se krenulo od hipoteze da u populaciji mladih u Hrvatskoj nema inidividualiziranih životnih stilova identičnih onima u postindustrijski moderniziranim društvima, ali da postoje sličnosti u načinu korištenja slobodnog vremena, odnosu prema vršnjacima, te elementima identiteta. Na temelju spoznaja o istraživanju životnih stilova mladih u europskoj sociološkoj praksi konstruirana je hipotetska tipologija od osam tipova životnih stilova izvedenih iz empirijskih i teorijskih analiza mladih u različitim europskim zemljama tijekom posljednja dva desetljeća. Empirijski istraživački rezultati su pokazali da neki stilovi i orijentacije ipak postoje. Dobivena je, naime, opća empirijska slika od šest životnih stilova.U poglavlju “Metodološka arhiva” u cijelosti su prezentirani temeljni mjerni instrumenti upotrijebljeni u kvantitativnom i u kvalitativnom dijelu istraživanja. Tu je data i hipotetska tipologija životnih stilova mladih, koja je kao teorijski konstrukt artikulirana u različitim empirijskim fazama istraživanja. Iz načina na koji je drugi dio knjige strukturiran vidljivo je nastojanje autorice da empirijski elaborira koncept životnog stila kao modela za analizu mladih, koji je poslužio u teorijsko-empirijskom pokušaju razumijevanja današnjega hrvatskog društva. Konačno, autorica na tragovima empirijske studije predlaže buduće pravce u razvoju istraživanja u sociologiji mladih ili sociologiji životnih stilova.
2. (2002) Nova političnost mladih (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović). Zagreb: Alinea, te s autorskim dijelom kandidatkinje u prvom dijelu knjige «Nova značenja političnosti mladih», str.7-70. U ovom poglavlju knjige autorica se bavi mladima u Dalmaciji (Hrvatskoj) koncem devedesetih godina dvadesetog stoljeća, odnosno preciznije stupnjem politiziranosti mladih. Polazi od teze da su u proteklom desetljeću mladi u Hrvatskoj bili marginalizirani, podjednako u društvenom životu i službenom diskursu, koji je u onom segmentu što se tiče mladih favorizirao "velike nacionalne teme" (poput populacijske politike, legalnosti pobačaja i sl.). Njihovo "apolitično ponašanje" bilo je posljedica i tipična reakcija mladih na njihov marginalni položaj. U knjizi se nadalje prezentiraju rezultati istraživanja studenata Dalmacije, koje je izvršeno kombinacijom strukturiranog intervjua i metode ankete. Ono što je, međutim, u ovom radu posebni novum jest način iznošenja rezultata koji je istodobno originalan i zahtjevan. Tekst nije opterećen nizom podataka, već se oni grupiraju i analizirani prikazuju nizom dijagrama i slika. Time su mnogi rezultati prikazani na inovativan i zanimljiv način, način koji će svakako izazvati pozornost, ali će tražiti i preciznije čitanje teksta te poznavanje “logike” određenih metoda, kako bi se u potpunosti moglo shvatiti što je sve određenom slikom prikazano. Tijekom devedesetih godina, u javnom diskursu mladi su se prikazivali kao izvor društvenih problema i povezivali su se s temama poput narkomanije, nezaposlenosti, delinkvencije, socijalne indiferentnosti, bijega od realnosti i nasilja. Za razliku od barem dijela svojih vršnjaka u postindustrijski moderniziranim društvima, mladi u Hrvatskoj percipirali su politiku kao nešto posve apstraktno. Kandidatkinja u studiji raspravlja o rezultatima empirijskog istraživanja provedenog među studentima/cama splitskog sveučilišta u prosincu 1999. Analizira i podatke iz prethodnih istraživanja provedenih tijekom devedesetih godina. Najnoviji podaci ukazuju na pojavu nove političke svijesti u mladih, odnosno njihovu sve veću političnost. Međutim, ova nova političnost nije pokušaj da se preispitaju vrijednosti dominantne kulture, nego da se u pitanje dovedu njezini politički rituali. Generacija istraživanih studenata/ica, uz visoko vrednovanje privatnosti, hedonizma i slobodnog vremena, ipak iskazuje i potrebu za promjenom stranački organiziranih vladajućih političkih elita, te za uvođenjem novih pravila političke participacije. Te ih osobine približavaju «djeci slobode» u razvijenim postindustrijskim društvima i njihovim stremljenjima prema subjektivizaciji i individualizaciji. Istraživanjem autorica također pokazuje da mladi jesu kritični prema svemu što se zbiva u društvu, ali nisu bez predrasuda. Oni načelno prihvaćaju elementarne norme tolerancije i suživota, ali su izrazito pragmatični u potrazi za ugodnijom svakodnevnicom. To su mladi koji iskazuju distancu prema pripadnicima drugih etničkih skupina i vjera, što implicira određenu dozu netolerancije prema različitosti općenito.Uostalom, bez obzira na znakove nove političnosti koje su u interpretiranom istraživanju iskazali mladi u Hrvatskoj, pokazatelji njihove nesamostalnost, netolerantnosti, eskapizma i nedostatka angažmana u dobrovoljnom radu za dobrotvorne svrhe, svjedoči da se još uvijek ne radi o "djeci slobode", nego još uvijek o klasičnoj, tradicionalnoj, o obitelji ovisnoj mladosti. Zato autorica zaključuje da je to mladost, koja će i ubuduće, više ili manje efikasno, izgrađivati svoju (novu) etiku individualne i socijalne odgovornosti.
3. (2002) Sociologija životnog stila: prema novoj metodološkoj strategiji (u koautorstvu s I.Tomić- Koludrović). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo. Kandidatkinja je napisala autorski dio u knjizi pod naslovom «Case study: nova metodološka strategija u istraživanjima životnog stila», (195-366). Temeljni motiv drugog dijela knjige bio je ukazati na potrebu kombiniranja i integriranja kvalitativne i kvantitativne paradigme, s namjerom njihovog udruživanja u jednu jedinstvenu i cjelovitu istraživačku strategiju. Ta metodološka strategija relativno je nova u sociološkoj znanosti i njenim empirijskim istraživanjima, jer u suvremenoj sociološkoj produkciji nije primjenjivana i razvijana. Jedan od razloga tome je i prevlast kvantitativne metodologije u ekspandirajućem kompjuteriziranom svijetu. Stoga autorica pronalazi “izlaz” predlažući case study istraživačku strategiju životnih stilova. Upravo ona bi mogla valjano integrirati većinu postojećih, već kodificiranih metoda, pristupa i istraživanja u sociološkoj metodologiji. Ključna autoričina hipoteza je shvaćanje da se u pojedinim sociologijskim područjima zbiva revival kvalitativnog, koji se naročito prodorno pojavljuje od 1990-ih godina. U tom kontekstu predlaže se case study istraživačka strategija, čija je temeljna karakteristika mnogostrukost. Autorica zaključuje kako bi u budućnosti takva strategija mogla dominirati sociologijskim istraživačkim nacrtima, kao potencijalno jedna od strategija koja bi u trećem mileniju intenzivnije utjecala na prosperitetniji razvitak sociološke znanosti, naročito u okvirima teorijsko-istraživačkih djelatnosti u Hrvatskoj. Sugerirajući u području metodologije, integracije na nivoima teorijsko-empirijsko, kvalitativno-kvantitativno, te mikro-makro, a koje su rijetke u sociološkoj istraživačkoj tradiciji, ova studija doprinjet će njihovom unapređivanju, te intenzivnijem razvijanju. Prema tome, interaktivnim integriranim pristupom bilo bi moguće sintetizirati case study istraživanja životnih stilova, s drugim vrstama empirijskih istraživanja životnih stilova, u jedinstvenu case study istraživačku strategiju životnih stilova
4. (2002) Splitska povijesna jezgra: zapušteno srce grada (sociološka studija) /Split Historic Core: Neglected Heart of the City (Sociological Study/, u koautorstvu sa M. Maroević i I.Rogić). Split: Gradsko poglavarstvo, Služba za staru gradsku jezgru. U ovoj dvojezično reprezentativno tiskanoj knjizi kandidatkinja je napisala IV. poglavlje «Metodološki aspekti istraživanja povijesne jezgre», str.60-73 V. Poglavlje «Empirijsko istraživanje splitske povijesne jezgre», str.74-95., VI. poglavlje «Istraživanje stanovnika povijesne jezgre Splita i stanovništva okolnih stambenih splitskih četvrti, te poduzetnika koji u povijesnoj jezgri rade i borave», str. 96-121 te XI. poglavlje «Prilozi», str.178-226. U ovoj se knjizi prezentiraju rezultati empirijskog istraživanja društvenih uvjeta obnove povijesne jezgre Splita iz 1998 godine. Doc.dr. A. Leburić se posebno metodološki bavila splitskom povijesnom jezgrom. Opća karakteristika prikazane metodologije istraživanja povijesne jezgre Splita je upotreba i kvalitativnog i kvantitativnog pristupa, kao osnova za dublje i raznolikije interpretacije. Istraživanje je financirala Svjetska banka, a ispitani su lokalni stručnjaci, te razne društvene grupe koje su ocijenjene najrelevantnijima za proces obnove povijesne jezgre, pa čak i turisti koji su pronalaženi u prostorima Palače. Kao temeljni istraživački rezultat, postignut je zajednički dogovor o važnosti povijesne jezgre i o njezinoj kulturnoj, povijesnoj, društvenoj i simboličkoj vrijednosti. Svi anketirani i intervjuirani sudionici složili su se da je jezgra najvažniji dio grada, zbog koncentracije povijesnih i kulturnih spomenika, kao i zbog koncentracije funkcija i simbola. Stvarno stanje unutar povijesne jezgre nije zadovoljavajuće. Zgrade i društvena struktura su zapušteni i devastirani, a budućnost jezgre ovisi o sposobnostima svih zainteresiranih da odrede i provode adekvatnu i konzistentnu strategiju obnove. Sudionici ili zainteresirani za njezinu obnovu su, s jedne strane, stanari unutar povijesne jezgre, građani Splita, poduzetnici i pojedini stručnjaci, a s druge strane, to je općinska vlast, Crkva, profesionalne udruge, sveučilište itd. Anketirani ispitanici su uglavnom optimistični i smatraju da se znatnim ulaganjem može poboljšati povijesna jezgra. Poslovni ljudi također su pokazali veliki interes za obnovu, jer smatraju da je stara povijesna jezgra zaista "srce" grada. Njihova se mišljenja tek ponešto razlikuju u popisu prioriteta, ali te razlike nisu nikakva sukobljavanja mišljenja. Tranzicija ne donosi samo nove inicijative, nego i poteškoće u upravljanju i nadzorom nad razvojem grada. Iz toga slijedi da grad mora voditi politiku obnove i gospodarenja jezgrom i da to mora biti permanentan proces. Ako se ta politika bude provodila, neophodno je da ima ekonomsku, zakonsku i institucionalnu podršku. Analiza rezultata empirijskog istraživanja stanovnika i poduzetnika pokazala je da je povijesna jezgra u zadnje vrijeme doživjela procese feminizacije, senilizacije, edukacije i migratorne stabilizacije. Naselja oko povijesne jezgre pokazuju povoljnije karakteristike. Interesantna je analiza poduzetnika koji imaju radnje u povijesnoj jezgri, a koja pokazuje da se većinom radi o mladim ljudima, muškarcima, najvećim dijelom trgovcima i ugostiteljima, obrtnicima, raznim uslugama i sl. Interakcija između stanovnika i povijesne jezgre analizirana je dvojako: kroz aktualnu i kroz prospektivnu interakciju. I tu se u prvu skupinu svrstava cjelovitost povijesnih spomenika i vrijednih objekata, ali i centralni položaj jezgre. Stanovnici su zadovoljni funkcioniranjem trgovina i usluga te muzeja, osrednje su zadovoljni restoranima, manjim prolazima i uličicama te kinima, a nezadovoljni su zelenim površinama i prilazima kućama i trgovinama. U prospektivnom smislu stanovnici su vrlo aktivni davanjem prijedloga za uređenje, pa čak i nuđenjem svog fizičkog i intelektualnog rada, ali gotovo nitko nije spreman uložiti novac u to. Stanovnicima okolnih naselja povijesna jezgra je interesantnija kao centar grada nego kao prostor pojedinih objekata. Njihovi odgovori se ne razlikuju bitno od odgovora stanovnika povijesne jezgre, osim u tome da bi 1/3 njih uložila sredstva u kupovanje poslovnih ili stambenih prostora u povijesnoj jezgri. Poduzetnici su relativno zadovoljni funkcioniranjem povijesne jezgre, posebno s različitim osobenostima jezgre. Oni su još skloniji ulaganju sredstava u revitalizaciju, čime bi po njima povijesna jezgra procvjetala.
Osim ovih ukratko prezentiranih radova (knjige - poglavlja u knjigama) kandidatkinje, valja naglasiti da je iza posljednjeg izbora u zvanje docentice ona objavila i knjigu
5.(2003) Ovisnički identiteti: mišljenja različitih društvenih skupina u Hrvatskoj – sociološko empirijsko istraživanje 2002. (u koautorstvu sa Zrinka Radnić, Ante Barbir). Zagreb: Alinea gdje je napisala sljedeća poglavlja «Uvod», str.7-10. II. pogl. «Metodološki aspekti istraživanja», str.11-21., V. pogl. «Zaključak», str.74-77., VI. pogl. «Metodološka i empirijska arhiva», str.78-116. te u koautorstvu s Z. Radnić III. pogl. «Empirijski aspekti istraživanja», str.22-.60., kao i nekoliko poglavlja u drugim knjigama – primjerice, (2002) «Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politization» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), u: Flying Over or Falling Through the Cracks?: Young People in the Risk Society. B.Tivadar & P.Mrvar (eds). Ljubljana, Slovenia: Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Slovenia & Office of the Republic of Slovenia for Youth. Str. 59-66., (2002) «Lifestyle or Survival Strategy: Croatian Youth in the Late 1990s» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), u: Flying Over or Falling Through the Cracks?: Young People in the Risk Society. B.Tivadar & P.Mrvar (eds). Ljubljana, Slovenia: Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Slovenia & Office of the Republic of Slovenia for Youth. Str.113-119, te jedan znanstveni (izvorni) rad citiran u Current Contentsu - (2001) «U potrazi za dobrom zabavom: istraživanje noćnoga života mladih u diskoklubovima na području primorskih županija» (u koautorstvu s R.Relja), Društvena istraživanja 10(6):1083-1107., te nekoliko znanstvenih (izvornih) radova u hrvatskim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom- 1999) «Kultura i zabava mladih u slobodnom vremenu» (u koautorstvu s R.Relja), Napredak 140(2):175-183, 2.(1999) «Putovanje mladih u tamu noći: prinosi sociologiji zabave» (u koautorstvu s R.Relja), Sociologija sela 37(2-3):249-263, 3.(2001) «Svakidašnjica otočnih žena krajem devedesetih» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), Sociologija sela 39(1-4):239-255, 4.(2001) «Integracija kvalitativnih i kvantitativnih aspekata: perspektive empirijskih istraživanja otoka», Sociologija sela 39(1-4):189-210., kao i niz drugih znanstvenih, stručnih i popularizacijskih radova u našoj periodici.
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Kako je vidljivo iz ovog izvještaja – stručnog mišljenja, doc. dr. Anči Leburić je vrlo aktivna znanstvena radnica, koja je značajno unaprijedila i nastavni proces i dala značajne i važne doprinose u rauzvoju njene matične struke – sociologije. Posebno impresionira njena neprekinuta aktivnost, izražena u različitim područjima, posebno u sociološkoj metodologiji što predstavlja izuzetno važan aspekt djelovanja za bilo koju struku, pa tako i za sociologiju. Nadalje, predmetni interesi kandidatkinje vrlo su široki i uspješno pokazuju kombiniranje teorijskih i aplikativnih dimenzija sociologijskog djelovanja. U svom je djelovanju ne samo samostalno istraživala i objavljivala, nego i potakla druge sociologe na zajedniučki rad o mnogim problemima. Radi se neosporno u izuzetno vrijednom, aktivnom i predanom članu šire znanstvene zajednice koja u okviru sociologije djeluje vrlo korisno i unapređuje svoju matičnu struku.
Stoga, obzirom na cjelokupni znanstveni, stručni i nastavni doprinos kandidatkinje doc. dr. sc. Anči Leburić, docentice Odjela za sociologiju Zadarskog sveučilišta, te ocjenjujući njenu znanstvenu produktivnost i cjelokupnu aktivnost, povjerenstvo zaključuje da kandidatkinja ispunjava uvjete za izbor u zvanje izvanrednog profesora – višeg znanstvenog suradnika, budući da ispunjava uvjete propisane čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, čl. 74. Zakona o visokim učilištima te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta te minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja jer:
- je sadržajno i metodički unaprijedila nastavni proces
- je nekoliko kandidata izradilo diplomske radove pod kandidatkinjinim mentorstvom, kao i nekoliko kandidata koji izrađuju magisterij i doktorat;
- je bitno unaprijedila stručni rad i jest nositelj kolegija na poslijediplomskom studiju;
- ima više od 4 znanstvena rada (a1) i više od 13 radova (a1+a):
- ima nove radove objavljene iza posljednje izbora te više od tri godine nastavnog rada na viskom učilištu;
- ima stupanj doktora znanosti i objavljene značajne znanstvene radove u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama.
Povjerenstvo posebno, kao kvalifikacijske radove kandidatkinje, ističe sljedeće radove: (2001) Skeptična generacija: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović). Zagreb: AGM, (2002) Nova političnost mladih (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović).,Zagreb:Alinea, (2002) Sociologija životnog stila: prema novoj metodološkoj strategiji (u koautorstvu s I.Tomić- Koludrović). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, (2002) Splitska povijesna jezgra: zapušteno srce grada (sociološka studija) /Split Historic Core: Neglected Heart of the City (Sociological Study/, u koautorstvu sa M.Maroević i I.Rogić). Split: Gradsko poglavarstvo, te (2002) «Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politization» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), u: Flying Over or Falling Through the Cracks?: Young People in the Risk Society. B.Tivadar & P.Mrvar (eds). Ljubljana, Slovenia: Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Slovenia & Office of the Republic of Slovenia for Youth. Str. 59-66.
Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj i mišljenje te time omogući nastavak procedure izbora kandidatkinje doc. dr. sc. Anči Leburić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (višeg znanstvenog suradnika) u znanstvenom području društvenih znanosti, polju sociologije, grani metodologije za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Stručno povjerenstvo:
_____________________________
dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
_____________________________
dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
_____________________________
dr. sc. Aleksandar Halmi, izv. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3, Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. Srpnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije, na Sveučilištu u Zadru – Odjel za sociologiju.
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u Vjesniku 31. svibnja 2003. prijavila se doc. dr. sc. Inga Tomić-Koludrović. Svojoj prijavi priložila je životopis, izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, popis objavljenih radova i radove.
Biografski podaci
Inga Tomić-Koludrović rođena je 1952.g. u Metkoviću, maturirala na Klasičnoj gimanziji »Natko Nodilo« u Splitu, a 1972. diplomirala studij sociologije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. God. 1992. magistrirala je na postidplommskom studiju iz sociologije kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani s temom »Alternativne inicijative i novi društveni pokreti u Hrvatskoj (1974-1988«, a 1998. doktorirala je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom »Sociološke dimenzije životnog stila u kontekstu postiindustrijske modernizacije društva«.
Radila je najprije kao novinarka u RTV Centru Split, a od 1978.-1994. nastavnica je u srednjim školama u Splitu. Od 1994.-1999. radi na Filozofskom fakultetu u Zadru kao predavačica na predmeta Sociološke teorije 19. i 20.stoljeća. God. 2000. izabrana je u zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije.
Znanstvena djelatnost
Kandidatkinja je objavila 32 rada, od čega 29 znanstvenih radova, uključujući 4 knjige. Od toga je 9 radova objavljeno u kategoriji A1 znanstvenih radova, u časopisima i drugim publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom (Društvena istraživanja, Sociologija sela, Revija za sociologiju, The Journal of Artificial Societies and Social Simulation, i drugima). Ostalih 20 radova po vrsnoći spada u kategoriju A2.
Najveći je broj radova, ukupno 20, od čega 4 knjige, objavila nakon posljednjeg izbora u zvanje docenta, od toga 6 znanstvenih radova u kategoriji A1 i 14 u kategoriji A2 znanstvenih radova.
U nastavku ćemo ocijeniti doprinose nekih od značajnijih radova A1 kategorije te dviju knjiga, objavljenih u potonjem razdoblju.
"Alternative Fashion in Late Socialism", Društvena istraživanja, Zagreb, 10 (2001), 6 (56) izvorni je znanstveni rad kandidatkinje o djelatnosti modne proizvodnje u društvenom kontekstu kasnog socijalizma u Hrvatskoj, s posebnim obzirom na tada nepriznati status takozvane “alternativne mode”. Taj fenomen autorica originalno objašnjava kao simbolički proizvod koji zbog svoje antisistemske poruke nema puta u masovnu proizvodnju (kao u zapadnoj visokoj modi, nego se po razumijevanju kao beskoristan tradicionalno svrstava u “umjetnost”. Ovim se člankom, kao i nizu ostalih, autorica upustila u područja sociologije kulture koja su u Hrvatskoj do tada istraživački neobrađivana.
To je izrazit slučaj sa člankom "Mixed Reality or One Reality: A Socio-Semiotic Approach to Hybrid Multiagent Environments", JASSS The Journal of Artificial Societies and Social Simulation, 2002, 5, 1; 40-55), kojeg je napisala u suautorstvu s M. Petrićem i M. Mitrović. Riječ je o sociološko-semiotičkoj raspravi o terminu "miješana stvarnost" ("mixed reality") i njegovoj upotrebi u nesociološkim studijama okoliša, informacijskog prostora i arhitekture. Kako sociološku definiciju "realnosti" uskladiti u uvjetima interakcije u multiagentnim sustavima koji uključuju ljudske i umjetne agente. Zaključak je da za agente koji sudjeluju u takvim interakcijama postoji samo jedna stvarnost (u sociološkom smislu riječi), bez obzira na njeno perceptivno proširenje ili integraciju "stvarnog" i "virtualnog" od strane ljudskog korisnika, te se kao prikladniji uvodi termin "hibridni multiagentni okoliš". Drugim riječima, društvena stvarnost temelji se na određenom skupu interakcijskih pravilnosti koji objedinjuju sve aktere bez obzira na njihov ontološki “čist”, “umjetan” ili “hibridan” način postojanja. Valja naglasiti da članak obrađuje problem “realnosti” pod osobitim utjecajem nove paradigme informacijskog društva, kao i to da je u hrvatskoj produkciji iz sociologije kulture prvi rad na tu temu.
U člancima "Skeptična generacija u protumodernom kontekstu" (Politička misao, 36 /1999, 3) i "Od subkultura do životnih stilova mladih" (Napredak, 140/1999, 2, 165-174) kandidatkinja piše o temi kojoj se najduže istraživački bavi i s najviše referenci spram općih socioloških teorija. Analizira i objašnjava kaleidoskop društvenih promjena pod utjecajem "dezintegracijskog kapitalizma" (Ulrich Beck) u kojem se oblikuju društveni prostori i orijentacijski okviri mlade generacije. U tom svjetlu posebno se bavi mladima u Hrvatskoj čiju društvenu situaciju označava ambivalentnom, glavnu orijentaciju kao težnju prema privatizaciji, a stav prema budućnosti skeptičnim. U drugom spomeutom članku taj profil interpretira u kategorijama životnog stila i ponovo dovodi u vezu s determinizmom nove društvene strukture, ali i izvjesnim (sub)kulturnim pluralizmom. Tim se radovima kandidatkinja iskazala kao vrstan poznavatelj teorija društva u njihovoj primjeni na području istraživanja supkultura i kao originalan istraživač orijentacija mladih u Hrvatskoj u kontekstu tranzicije i onoga što opisuje kao novu nesigurnost uzrokovanu napuštanjem tradicionalnog društva u korist mješavine modernizacijskih i postmodernizacijskih obrazaca privređivanja i životnog stila.
Istraživački se također bavi temom položaja žene u društvu, o čemu je objavila više radova. Izdvajamo najprije rad objavljen u suautorstvu s A. Leburić “Svakidašnjica otočnih žena krajem devedesetih” (Sociologija sela, 29/2002, 1-4, 239-255). To je empirijska studija o stavovima, vrijednostima i načinima ponašanja u slobodnom vremenu žena u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Rezultati istraživanja pokazuju različite, zapravo mješavite, sustave vrijednosti u pretežno ruralnim područjima splitskog zaleđa i na otocima. Vrijednosti otočnih žena su pretežno postmoderno-moderne, dok su vrijednosti žena iz zaleđa pretežno predmoderno-moderne. Sa ženama iz zaleđa, otočanke dijele temeljnu katoličku patrijarhalnu paradigmu, a isto tako i tradiciju zadružnog sustava hijerarhijskog autoriteta, te recentniju socijalizaciju u vrijednosni sustav socijalističkog kolektivizma. Pored samih empirijskih rezultata, originalnost studije odnosi se na vlastitu konstrukciju tipologije obrazaca ponašanja i vrijednosti i žena u tom dalmatinskom podneblju.
I prije toga, knjigom napisanom sa S. Kunac, Rizici modernizacije: žene u Hrvatskoj devedesetih, (Split: U.G. Stope nade, 2000, 328 str.), kandidatkinja se afirmirala kao istraživačica položaja žene u Hrvatskoj i vrstan poznavatelj feminističkih varijanti teorije društva te ženskih ili rodnih studija. Osnovu ove monografije sačinjava obiman empirijskoistraživački rad. Na uzorku od 3.200 žena u četiri hrvatske županije (grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska županija, Osječko-baranjska županija, Istarska županija) analizirani su mnogi relevantni ali često javno nevidljivi aspekti životne situacije i društvenog položaja žena. Studija podastire čvrste dokaze o tome da u hrvatskom društvu još uvijek prevladava patrijarhalni odnos prema ženama, što se dovodi u vezu s “utjecajem tradicionalnih socio-ekonomskih uzora”. Kao posljedica toga, žene su trostruko opterećene: na poslu, u kući i «sivoj ekonomiji».
Napokon, knjiga Sociologija životnog stila, objavljena prošle godine i napisana i suautorstvu s A. Leburić (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo, 2002, 367 str), gdje je kandidatkinja napisala prvi, zaseban i teorijski dio knjige, predstavljaju ju kao sustavnog tumača ključnih teorijskih radova relevantnih za proučavanje životnih stilova. Ona interpretira teorije postindustrijske modernizacije, s osloncem na radove Bella, Tourainea, Lyotarda, Blocka, Featherstonea, Becka i drugih autora. Pri tom kombinira makro i mikro pristup, budući da životni stilovi ne podliježu samo ekološkim, ekonomskim i ostalim objektivnim uvjetima, nego i subjektivnim u smislu biografije, planiranja života i strukture interkacija individue i grupe i drugima. Glavni doprinos ove studije suvremenoj sociološkoj teoriji upravo je povezivanje mikro i makro pristupa, odnosno dviju modela kauzalnosti u društvenim znanostima, jednog strogo determinističkog i drugog kontingentnog.
Ukupna znanstvena djelatnost Inge Tomić-Koludrović obimna je i kvalitetna, a noviji radovi pokazuju velik i nagli napredak u znanstvenoj djelatnosti i u pogledu produktivnosti i u pogledu znanstvenoistraživačke kvalitete. Afirmirala se kao vodeći istraživač u Hrvatskoj u području sociologije životnog stila i sociologije roda. U teorijskim poglavljima svojih knjiga i članaka pokazala je visoku upućenost u najsuvremenije teorijske doprinose i interpretativnu sigurnost u njihovoj primjeni u vlastitom istraživačkom radu.
Od 2001. do danas sudjeluje u znastvenoistraživačkom radu na dvama projektima, projektu "New Media and New Political Space in Transition Countries" u sklopu programa ALIS (suradnja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i The British Council), a glavna je istraživačica u projektu Ministarstva znanosti i tehnologije RH, br. 215001: "Novi mediji: sociološki, estetski i tehnološki aspekti".
Najzad, održala je 2 izlaganja na domaćim i 13 izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima, od potonjih 11 nakon posljednjeg izbora u zvanje.
Nastavna djelatnost
Na dodiplomskom studiju sociologije izvodi nastavu iz predmeta Sociološke teorije 19.stoljeća i Sociološke teorije 20.stoljeća bitno ih je preradila. Između ostalog, uvela je nove teme u program te je prvi predmet sa 7. i 8. prebacila na 5. i 6. semestar studija, što je studentima omogućilo bolje praćenje izbornih predmeta na završnim godinama studija.
Na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje honorarno izvodi nastavu, izradila je programe predmeta Sociologija, »Socijalna povijest filma« i »Komunikološki praktikum«, čime je studenti(ca)ma omogućila pristup nizu znanja i vještina koji do tada nisu bili uključeni u programe studija.
Time je metodički unaprijedila nastavni proces.
Podaci o dosadašnjim izborima u zvanja navedeni su u biografskom dijelu ovog izvještaja.
Ukupnu nastavničku djelatnost ocjenjujemo uspješnom stoga što je unijela mnogo novih i suvremenih sadržaja u nastavi na dodiplomskom studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru i to nakon posljednjeg izbora u zvanje.
Stručna djelatnost
Doc. dr. sc. Inga Tomić-Koludrović objavila je 3 stručna rada, uredila knjigu sažetaka s međunarodne konferencije o dijalogu među kulturama (ref. 4.1. priloženog popisa objavljenih radova), popularizira struku kroz tekstove koje kontinuirano objavljuje u medijima, svojim uvodnim izlaganjima sudjelovala je na 11 javnih tribina, održala 4 javna predavanja i sudjelovala na 5 okruglih stolova. Ta se njezina aktivnost također značajno povećala nakon posljednjeg izbora u zvanje.
Članica je Hrvatskog sociološkog društva, od 1996-8. i njegova predsjedništva, inicirala je osnivanje podružnice Društva u Splitu i u tom sklopu kooridinirala petnaestodnevne »Znanstvene razgovore«. Od 2002. do danas članica je International Sociological Association i Association of Internet Researchers.
Bez pretjerivanja možemo ustvrditi da je kandidatkinja najaktivnija sociologinja izvan Zagreba, kako u domaćoj tako i međunarodnoj profesionalnoj komunikaciji. Ambiciozna je, marljiva i uspješna u stručnom i javnom radu, uostalom kao i znanstvenom i nastavnom, što rezultira njenom prepoznatljivoošću kako u stručnoj tako i široj javnosti, čime značajno doprinosi i ugledu sociološke struke u Hrvatskoj.
Zaključak, mišljenje i prijedlog
Na temelju do sada iznesenih sudova o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti doc. dr. sc. Inge Tomić-Koludrović, zaključujemo da ona ispunjava uvjete raspisanog natječaja za izbor u zvanje izvanrednog profesora. Taj zaključak temeljimo na Pravilniku o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (Narodne novine, br 18/2001., posebno čl. 8.) te Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za izbor u zvanje (NN, br. 94/96 i br. 38/97). Kandidatkinja zakonske uvjete ispunjava na slijedeći način:
- objavila je ukupno 9 radova u kategoriji A1 znanstvenih radova u časopisima i drugim publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom (zakonski minimum za zvanje izvenrednog profesora je 4), a ukupno 29 znanstvena rada (A1 + A2) (minimum 13);
- od posljednjeg izbora u zvanje docenta kandidatkinja je objavila je 6 znanstvenih radova u kategoriji A1 (minimum 1) i 14 u kategoriji A2 znanstvenih radova (minimum 3);
- na dodiplomskoj nastavi sociologije vodi nastavu iz 2 predmeta;
- bila je mentor u izradi 10 diplomskih radova (zakonski minimum je 5);
- bitno je unaprijedila stručni rad.
Mišljenja smo da time ona ne samo ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje izvanrednog profesora, nego ih i premašuje. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da doc. dr. sc. Ingu Tomić-Koludrović izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije, na Sveučilištu u Zadru – Odjel za sociologiju.
U Zagrebu, 8. rujna 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
Dr. sc. Esad Ćimić, prof. emeritus
Sveučilište u Zadru
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za sociologiju
IVANA LUČIĆA 3
10000 ZAGREB
FAKULTETSKOM VIJEĆU
U Zagrebu, 25. studenog 2003.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 13. listopada 2003. g., imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u dnevnom listu «Novi list» 10. rujna 2003. g. prijavila su se dva kandidata – dr. sc. Nenad Fanuko, nastavnik predmeta Sociologija i Sociologija odgoja na Filozofskom fakultetu u Rijeci i mr. sc. Edita Petronijević. Kandidatkinja E. Petronijević ne ispunjava stručne uvjete za navedeno radno mjesto obzirom na uvjete propisane čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, čl. 74. Zakona o visokim učilištima kao ni uvjetima propisanima od strane Rektorskog zbora visokih učilišta. Stoga će ova izvještaj prikazati profil i djelatnost pristupnika dr. sc. Nenada Fanuka.
Biografija pristupnika. Dr. sc. Nenad Fanuko se rodio 1955 g. u mjestu Buje, RH, državljanin je Republkike Hrvatske, i poslije završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, grupe Sociologija i Filozofija. 1979. je diplomirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a poslije završenog poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za sociologiju u Zagrebu, 1985. g. magistrira s temom Problem vrijednosti u sociologiji. 2002. g. je doktorirao na istom fakultetu s temom Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva. Kraći osvrt na radnu biografiju prostupnika pokazuje da je dr. sc. Nenad Fanuko, radio u časopisu Naše teme kao profesionalni urednik, a u periodu 1986.– 1989. bio je predavač grupe društvenih predmeta na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U periodu 1989. – 1997. N. Fanuko je znanstveni asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje samostalno održava nastavu iz predmeta Uvod u sociologiju i Sociologija odgoja i obrazovanja, a asistent je na kolegiju Suvremene sociološke teorije, dok tijekom 1996-1997 samostalno održava i nastavu iz kolegija Sociologija politike, a tijekom 1993-1994 i iz kolegija Osnovni pojmovi sociologije. 1998. g. izabran je u zvanje viši predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci za kolegije Sociologija i Sociologija odgoja. Na tom fakultetu se i danas nalazi u istom nastavnom zvanju.
Osvrt na znanstvenu, stručnu, nastavnu i ostalu djelatnost pristupnika. Kandidat dr. sc. Nenad Fanuko je do sada objavio jednu knjigu - znanstveni rad – Vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih Hrvatske, (sa B. Čulig i V. Jerbić), CDDSSOH, Zagreb, 1982., te dva poglavlja u znanstvenim knjigama - «Politički angažman i odnos prema politici», u: Radin, F. (ur.), Fragmenti omladine, RZRKSSOH i IDIS, Zagreb, 1988.: 147-162., te poglavlje pod naslovom «Okvir za razumjevanje ponašanja ekstremnih navijača», u: Radin, F. (ur.), Zagrebački nogometni navijači: grupni portret s BBB u središtu, IDIS, Zagreb, 1991.: 9-22. Nadalje, pristupnik je objavio i ukupno 5 znanstvenih radova objavljenih u znanstvenim časopisima – rad «Vrijednosni sistem omladine», Pogledi 12(3), Split, 1982., 73-78, (isti rad pretiskan je i u zborniku Mlada generacija, danas, Beograd, 1982.: 301-307)., rad «Sociološka teorija i društvena promjena», Kulturni radnik 38(3), Zagreb, 1985. 16-33., rad «Vrijednosti i društvena integracija u teoriji Talcotta Parsonsa», Revija za sociologiju 15 (3-4), Zagreb, 1985.: 231-246., rad «Rezultati istraživanja subotnjeg izdanja 'Večernjeg lista', 'Vjesnik'”, Zagreb, 1988, te rad pod naslovom «Elementi Parsonsove teorije ideologije», Revija za sociologiju 33 (3-4), Zagreb, 2002.: 137-158. te rad (predgovor knjizi) pod naslovom «Zapovjedništvo operativne grupe Zagreb i počeci hrvatske sociologije vojske i rata», u knjizi: Žunec, O., Rat i društvo: Ogledi iz sociologije vojske i rata, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.: 7-15.
Nadalje, pristupnik je objavio i jedan znanstveni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa – rad pod naslovom «Dediferencijacija i rat», u: Čaldarović et al. (ur.), Sociologija i rat, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1992.: 51-62. U nastavku ovog izvještaja, ukratko ćemo prikazati neke radove pristupnika.
Rad pristupnika “Politički angažman i odnos prema politici” (u Radin /ur./, Fragmenti omladine, Zagreb 1988: 147–162) zasniva se na analizi empirijskih podataka iz hrvatske dionice Jugoslavenskog programa istraživanja omladine. Autor polazi od ondašnjeg društveno poželjnog oblika političkog djelovanja mladih i ispituje u kojoj se mjeri istraživana populacija uklapa u model koji u svojoj osnovi ima ideologijske (i često mitske) elemente, dok mu je osnovna funkcija mobilizacijska. Sve to onda, konzekventno, pretpostavlja potpuno neupitnu legitimacijsku osnovu vlasti. Autor načinje značajno pitanje u kojoj je mjeri ondašnji model političke mobilizacije mladih sukladan s vrijednosnim orijentacijama onih koji bi trebali biti mobilizirani. Različiti podaci, do kojih autor dolazi analizom empirijskog materijala, pokazuju nazočnost osjećaja nemoći, besmisla i anomije, temeljem čega autor zaključuje da bi se politička kultura mladih mogla započeti kretati u regresivnom smjeru – od privatizma i izolacije do različitih oblika populizma.
U radu “Okvir za razumijevanje ponašanja ekstremnih navijača” (u Radin /ur./, Zagrebački nogometni navijači: grupni portret s BBB u središtu, Zagreb, 1991:9–22) autor, polazeći od postulata interpretativnog i interakcionističkog pristupa (primjerice Geertza i Goffmana), razvija pojmovni okvir i matricu za razumijevanje ne samo ekstremnih nogometnih navijača, nego i pripadnika omladinskih subkutura uopće. Karakteristike ponašanja ekstremnih nogometnih navijača dozvoljavaju analizu pomoću pojmova razvijenih u istraživanjima subkultura. To se ponajprije odnosi upravo na stilske i simboličke vidove navijačkog ponašanja, tj. kulturni sinkretizam po kojem su navijači slični nekim drugim subkuturnim grupama. I neke druge značajke ponašanja navijača navode na svrstavanje u posebnu subkulturu u kojoj visoko mjesto zauzimaju elementi kolektivne solidarnosti, izrazite teritorijalnosti i egzaltirane muškosti. Međutim, usprkos nedvojbenim subkulturnim elementima, autor nalazi da se može govoriti radije o situacijskoj subkulturi, odnosno takvom ponašanju i simbolici koji, doduše, imaju neke značajke podkulture, ali se u punom opsegu očituju jedino u svezi s određenom situacijom. Situacijska subkultura kao koncept omogućuje da se istodobno s diskretnošću navijačkog ponašanja (vezanost za konkretan događaj) obuhvati i stalnost simbola, rituala i ponašanja kao strukturirane cjeline. Autor naglašava da je, za razliku od europskih navijača, djelovanje ekstremnih navijača u Hrvatskoj svjesno usmjereno i na područje politike i ideologije, pa zaključuje: “S obzirom na to da je u komunističkom razdoblju kod nas problematika nacionalnog bila automatski oporbena, te su manifestacije isticanja nacionalnog imale snažan politički odjek, nije čudno što je većina navijača velikih klubova preuzela upravo nacionalni diskurs. Sada, kad je nacionalno postalo okosnica službene politike, najvjerojatnije će uslijediti politička ekstremizacija navijača” (str. 20).
U radu “Dediferencijacija i rat” (u Čaldarović et al. /ur./, Sociologija i rat, Zagreb, 1992: 51–62) pozornost pristupnika je usmjerena na međusobni odnos dva društvena procesa: diferencijacije i dediferencijacije. Nakon pregleda shvaćanja tih procesa u nekim sociološkim teorijama, u tekstu se razmatra primjenjivost koncepta dediferencijacije na analizu ratne situacije u Hrvatskoj i nastoji pokazati kako nije samo rat, nego i naslijeđena socijalna struktura plodno polje za dediferencirajuće procese. Nakon opsežnih i svestranih razmatranja autor dolazi do sljedećih zaključaka: prvo- na razini sistemske integracije rat ima dediferencirajuće učinke koji se očituju u militarizaciji ekonomije, polarizaciji u sistemu socijalne stratifikacije (po obrascu elita/masa), ujednačavanju (u nerazvijenosti) ratom pogođenih regija, dominaciji vojnog i političkog vrha, strukturalnoj fuziji funkcija društvenih organizacija i institucija i regresiji političkog koda s temporalne sheme progresivo/konzervativno na “simbiotsku” shemu prijatelj/neprijatelj; drugo - na razini socijalne integracije rat pospješuje manifestaciju autoritarnosti kao izvornog vrijednosnog kompleksa društvenog sistema, reducira vrijednosni pluralizam i “fundamentalizira” vrijednosti, te tako homogenizira pojedince (proizvodeći tako veći stupanj socijalne kohezije, solidarnosti, identifikacije s kolektivom) i stvara povoljnije pretpostavke za njihovu mobilizaciju; treće - postsocijalističko društvo zasnovano na nacionalnoj ideologiji i dalje ima neke bitne sistemske značajke “realnog socijalizma”: ideologijsko proizvođenje društva, dominaciju i multifunkcionalnost političkog subsistema, preplitanje socijetalne i političke legitimacije. Orijentacija na naciju umjesto na klasu ne mijenja bitno te sistemske značajke, tako da je u takvom društvu prisutna sistematska tendencija prema dediferencijaciji vrlo slična onoj u “realnom socijalizmu”. Ta forma dediferencijacije izraz je inercije, otpora i kočnica ugrađenih u sistem, što rezultira deformiranom modernizacijom; četvrto - vladajući kulturni i socijalizacijski obrasci (autoritarnost, etnocentrizam, radikalni egalitarizam), vrlo inertni po svojem karakteru, pogodno su tlo za kontinuiranu homogenizaciju i mobilizaciju pučanstva putem nacionalne ideologije. To omogućuje autoritarni stil vladanja, karizmatski tip legitimacije i vrijednosni apsolutizam, što je sve karakteristično za dediferencijaciju. Za razliku od dediferencijacije kao sistemskih otpora i prepreka modernizaciji, u ovom slučaju prisutna je dediferencijaciju u dinamičkom smislu – kao regresija, (karizmatska) retradicionalizacija, jačanje askriptivnih kriterija kao osnove za ekskluziju i vrijednosni fundamentalizam.
Rad “Zapovjedništvo operativne grupe Zagreb i počeci hrvatske sociologije vojske i rata” je predgovor knjizi O. Žuneca Rat i društvo: Ogledi iz sociologije vojske i rata (Zagreb, 1998.: 7-15). Nadilazeći prigodni karakter predgovora, autor u tom tekstu stavlja problematiku rata i vojske u širi kontekst razvoja sociologije, s posebnim naglaskom na situaciju u Hrvatskoj nakon uvođenja višestranačja. Ratnim i vojnim temama uobičajeno se bave vojni analitičari, geostratezi, istraživači međunarodnih odnosa, psiholozi i mnogi drugi, dok ih sociolozi zbog nečega zaobilaze ili izbjegavaju. Otkuda takav zazor sociologije prema tako važnoj temi kao što je rat i tako bitnoj instituciji kao što je vojska, pita se kandidat? Općenito govoreći, smatra autor, taj se zazor može objasniti dvama razlozima: unutarnjom logikom sociologije kao znanstvene discipline, i specifičnim kulturno-ideološkim značajem sociologije. U pogledu prvoga, rat je za sociološki “mainstream” točka diskontinuiteta, odnosno točka u kojoj nešto završava i nešto drugo počinje. I ono prije i ono poslije toga “big banga” podložno je sociološkoj analizi. Sama točka prijeloma, međutim, nije. Ona je preddruštvena (ili izvandruštvena) i kao takva nespoznatljiva. Specifični kulturno-ideološki značaj sociologije drugo je moguće objašnjenje za marginalni položaj tema rata i vojske u sociologiji. Mada po svojim povijesnim izvorištima ponajprije konzervativna, sociologija se tijekom dvadesetog stoljeća s obzirom na temeljne vrijednosne zasade oblikovala kao pretežno liberalna disciplina. Zazor spram rata kao nehumane i necivilizirane pojave, a posebice spram vojske kao autoritarne i nedemokratske društvene institucije proizašao je kao prirodna posljedica takvog vrijednosnog usmjerenja. Dodajmo ovome i regionalnu posebnost. U nekadašnjim socijalističkim zemljama vojska je zazuzimala izniman položaj u društvu. To naravno vrijedi i za bivšu Jugoslaviju, gdje je JNA funkcionirala kao korporacija, izuzeta iz pravila i odnosa koji su vrijedili za ostale društvene institucije. Poseban sustav školovanja, stambenog zbrinjavanja, proizvodnje oružja, zasebna organizacija komunističke partije - sve te i mnoge druge značajke ukazivale su na korporativni karakter Armije. Isto je vrijedilo i za istraživanja iz područja društvenih znanosti. Oskudni - sociološki zanimljivi - podaci u pravilu su bili nedostupni široj znanstvenoj javnosti. Svaka diskusija o potrebi i mogućnostima istraživanja vojnih pitanja sudarala se s paranoičnim upozoravanjem na opasnost od slabljenja obrambene moći zemlje i klasifikacijom vojne tajne. Demokratskim izborima 1990. godine započet je proces «vesternizacije» hrvatskoga društva, gdje je bilo prirodno očekivati da će vojska zadobiti drugačiji status u društvu, pa onda - konzekventno - i u znanosti. Civilna kontrola nad vojskom, interpenetracija civilnog i vojnog sektora (u proizvodnom, socijalnom i obrazovnom pogledu), izjednačavanje vojske s ostalim društvenim institucijama - samo su neke najvažnije točke tih promjena. Isto, naravno, vrijedi i za otvorenost i transparentnost vojske za znanstveno proučavanje. Iako specifična i vrlo značajna, vojska je ipak trebala postati samo još jedna u nizu društvenih institucija kojima se bave društvene znanosti. Autor zaključuje da Žunecova knjiga predstavlja istinski početak hrvatske sociologije vojske i rata.
Rad “Elementi Parsonsove teorije ideologije”, (Revija za sociologiju 33 (3-4), Zagreb, 2002.: 137-158) pokazuje kontinuitet autorova interesa za sociološku teoriju vidljiv već i u ranijim tekstovima: “Sociološka teorija i društvena promjena” (Kulturni radnik 38(3):16-33) i “Vrijednosti i društvena integracija u teoriji Talcotta Parsonsa” (Revija za sociologiju 15 (3-4):231-246). U spomenutom radu autor razmatra neke aspekte Parsonsovog teorijskog sustava s posebnim osvrtom na koncept ideologije. Parsonsa se standardno uzima kao najistaknutijeg predstavnika “teorije o zajedničkoj kulturi”, koja se implicite shvaća kao apologija dominantne ideologije. Vrijednosti, konsenzus, integracija, solidarnost neke su od ključnih riječi kojima se Parsonsa optužuje za jednostran pogled na društvo kao harmoničnu cjelinu. U strukturalno-funkcionalnoj fazi svoje teorije (u knjizi The Social System) Parsons govori o ideologiji na dva načina: prvo, sa stajališta sociologije znanja i kognitivnih manjkavosti ideologije, i drugo, u vezi s socijalnim funkcijama ideologije - usmjerenosti na integraciju kolektiva, tako da je njegova pozicija izvorno sociološka a ne epistemološka. U razmatranju društvene promjene Parsons ideologiju kritički smješta u konceptualni okvir povezan s Weberovom tezom o racionalizaciji i Durkheimovom teorijom diferencijacije. Taj dinamički međuodnos između Durkheimove teorije solidarnosti i Weberove teorije racionalizacije i karizme pokazuje kako Parsons promatra ideologiju vrlo obuhvatno - kao integrativni i istodobno “remetilački” faktor u društvenoj evoluciji. To se može pokazati na dva koncepta iz kasnije faze Parsonsove teorije - na konceptima socijetalne zajednice i dediferencijacije. Ovdje se ideologija jedanput pojavljuje kao integrativna i stabilizirajuća (u obliku vrijednosne generalizacije i inkluzije) a drugi put kao dinamizirajući faktor (kao vrijednosni fundamentalizam i Gemeinschaft). Autor pokazuje da nakon dužeg razdoblja izrazito nepovoljnog tretmana Parsonsa, u suvremenoj sociologiji sve više jača svijest o obuhvatnosti i primijenjivosti njegove teorije na najvažnije probleme modernog društva.
Osvrnut ćemo se ukratko i na do sada najcjelovitije znanstveno djelo – disertaciju kandidata pod naslovom Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektivi koju je kandidat obranio 2002. g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad je napisan na ukupno 295 stranica teksta gušćeg proreda, a sastoji se od 6 poglavlja: 1. Akcijska i strukturalna perspektiva (str. 3-27), 2. Kultura, struktura, ideologija: problemi pristupa (str. 28-53), 3. Simbolička koncepcija ideologije (str. 54-87), 4. Dominantna ideologija (str. 88-145), 5. Teorije o zajedničkoj kulturi (str. 146-234), te 6. Sociološka teorija i ideologija (str. 235-275). Na kraju disertacije priložen je popis korištene literature od ukupno 408 jedinica, uglavnom na engleskom i hrvatskom jeziku. U zaključnoj ocjeni doktorskog rada pristupnika, povjerenstvo je ustvrdilo da je «...doktorski rad mr Nenada Fanuka, nastavnika sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva, izuzetno značajan rad za suvremenu sociologiju a po svojoj strukturi, temeljitosti i akribiji predstavlja svakako primjeran rad. Gotovo i da nema naslova ili autora kojeg kandidat nije u svojoj analizi temeljito kritički analizirao i povezao u smišljeni odnos svojeg razmatranja. Kandidat se suvereno kreće kroz mnoštvo vrlo kompleksnih pojmova, klasifikacija, koncepata i teorijskih stavova mnogih autora, komparirajući navedene ideje i koncepte međusobno, no uvijek imajući na umu svoj osnovni okvir postavljen kao cilj disertacije: kako suvremena sociologija pristupa analizi fenomena ideologije u akcijskoj i strukturalnoj perspektivi. U pokušajima da dade što je moguće cjelovitiji odgovor, kandidat je morao sintetizirati povijest socijalne misli gotovo od njenih početaka, uokviriti ga u selektivno i namjerno odabrane sisteme klasifikacije i ukazati na sličnosti, razlike, prednosti i manjkavosti svakog od pristupa i autora. U tom je smislu ovaj doktorski rad riznica koncepata, ideja, misli, teorija i stajališta najznačajnijih mislilaca u području društvene i humanističke misli. Strukturirajući raznolika stajališta, koncepte i teorije, mr Nenad Fanuko umješno rekonstruira cjelinu, ukazujući na prednosti i nedostatnosti, i na elemente mogućeg povezivanja u smišljene cjeline. U navedenom je smislu svaka od proučenih i kritički prezentiranih socioloških teorija u stanovitom smislu inovacijski nadopunjena, svaki autor kritiziran i nadograđen, a njegovi koncepti smješteni u mrežu globalnijih ideja i teorija. Slika sociološke teorije nije na ovaj način postala samo jasnija i cjelovitija, ona je nadograđena, usavršena i smještena u klasifikacijski i teorijski okvir koji nadopunjuje i osnovnu teorijsku dihotomiju koju mr Nenad Fanuko postavlja sebi kao zadatak – kako akcijska i strukturalna perspektiva u suvremenoj sociologiji tumače fenomen ideologije? Kandidat je inovacijskim restrukturacijama i sintezama doveo do niza novih klasifikacija i resistematizacija koje će u daljnjim razmatranjima navedenih pitanja svakako biti potrebno konzultirati. U tom bi se s mislu moglo reći da elementi kritičkog nadopunjavanja i nadograđivanja koje autor izlaže kao svoj osobni doprinos sociologijskoj teoriji čine potencijalnu osnovicu za izgradnju koncepta ili teorije koja bi prevladali mnogi od uočenih nedostataka suvremene sociološke teorije. Kako smo već ranije naglasili, vjerojatno ne postoji tema, autor ili koncept koji nije akribijski razmotren u ovom doktorskom radu. Koliko je nama poznato, ovakva disertacija u nas na navedeni način i uz primjenjeni model realizacije rada još nije bila napisana te je i stoga vrijedna posebne pohvale.»
Pristupnik je također aktivno sudjelovao u realizaciji nekoliko znanstvenih projekata – (1981.) Vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih Hrvatske, (1984.), Jugoslavenski program istraživanja omladine, Socio-kulturni razvoj Hrvatske (1984.–1988. i 1988.–1992.) pri Zavodu za sociologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, (projekt financiran od Ministarstva znanosti i tehnologije), (1988.) Profili čitalačke publike (SOUR “Vjesnik”), (1991.) Hrvatske izbjeglice i prognanici, (1990.–1992.), Tipovi stadionske publike i uloga ekstremnih navijača (projekt financiran od Ministarstva znanosti i tehnologije). Pristupnik je sudjelovao i u više znanstvenih skupova sa saopćenjima – (1991) Zagreb, skup Sociologija i rat, Hrvatsko sociološko društvo; također, na nekoliko savjetovanja pri Interuniversity Centre for Postgraduate studies, Dubrovnik, konferencija Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice, (2000) – saopćenje «Affective Basis of Social Order and Core Solidarities», (2002.) – saopćenje «How Society Is Possible?», (2000), te na skupu Hrvatskog sociološkog društva Europa, etničnost, stabilnost – položaj i uloga Hrvatske, s izlaganjem na temu “Liberalni nacionalizam kao mehanizam društvene integracije».
Pristupnik dr. sc. Nenad Fanuko je održao i nekoliko priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima- pri Interuniversity Centre for Postgraduate Studies, Dubrovnik, na savjetovanju pod naslovom Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice (1988), sa predavanjem pod naslovom “Principles of Social Order and the Position of Social Groups”, (2000.) s predavanjem na temu “Social Basis of Solidarity”, (2002), te s predavanjem na temu «Structuralistic Explanations of Social Order», (2000) s izlaganjem na temu “Liberalni nacionalizam kao mehanizam društvene integracije” na skupu Europa, etničnost, stabilnost – položaj i uloga Hrvatske.
Pristupnik dr. sc. Nenad Fanuko je bio (jeste) član uredničkog odbora znanstvenog časopisa – odgovorni urednik u časopisu Naše teme 1980.–1985., zamjenik glavnog i odgovornog urednika časopisa Revija za sociologiju (1984.–1986.), član uredništva časopisa Polemos (1998.- ), te član uredništva Biblioteke časopisa «Revija za sociologiju». Kandidat je bio i gostujući znanstvenik – (1990) na Indiana University, Bloomington, Indiana, SAD (7 mjeseci), te (2001.) na Ohio State University, Cleveland, Ohio, SAD (3 tjedna). Na istim sveučilištima pristupnik je bio i na specijalizaciji.
Nastavna djelatnost pristupnika također je vrlo bogata. Autor je programa i predlagač je uvođenje novih predmeta na Kulturalnim studijima (u osnivanju) na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje je razvio nastavni program za predmete Uvod u društvene znanosti, Sociologija kulture i Teorije ideologije, a kolegije koje predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci, prilagodio je i preuredio za potrebe nastave na dotičnom fakultetu. Za vrijeme dok je bio nastavnik društvene grupe predmeta na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Nenad Fanuko je izradio novi program predmeta Sociologija te predmeta Urbana sociologija, koje je prilagodio potrebama studija.
Kandidat ima veliko nastavničko iskustvo jer već godinama sudjeluje u realizaciji mnogih predmeta na dodiplomskoj nastavi – (1986.–1989.), predavač je grupe društvenih predmeta na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, honorarni je predavač predmeta Sociologija odgoja i obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, (1989.–1997.) znanstveni je asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje samostalno održava nastavu iz predmeta Uvod u sociologiju i Sociologija odgoja i obrazovanja, asistent je na kolegiju Suvremene sociološke teorije, a tijekom 1994/5 samostalno održava i nastavu iz predmeta Sociologija politike, a tijekom 1993-1994 iz predmeta Osnovni pojmovi sociologije. Od 1998. g. pristupnik je izabran u zvanje viši predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci za kolegije Sociologija i Sociologija odgoja.
Stručna djelatnost. Kandidat je vrlo aktivan i u okvirima svoje stručne djelatnosti te je u tom smislu objavio nekoliko knjiga i poglavlja u stručnim knjigama - knjiga Sociologija: udžbenik za gimnazije (voditelj autorske grupe i stručni redaktor te autor sljedećih dijelova knjige str. 1-6, 23-39, 48-56, 93-97, 101-104, 109-116, 118-121, 178-183, 186-189, 191-192, 200-203, 227-237), Školska knjiga, Zagreb, 1992 (izdanja 1993, 1994 i 1995), knjiga Sociologija: udžbenik za gimnazije (samostalni autor). Profil, Zagreb, 1997-2003), knjiga Politika i gospodarstvo: udžbenik za II razred obrtničkih škola (samostalni autor). Profil, Zagreb, 1999-2003., te knjigu Politika i gospodarstvo: udžbenik za gimnazije (samostalni autor), Profil, Zagreb, 2000-2003.
Kandidat je aktivan i u popularizaciji struke – (1990.) član je Odbora za nastavu sociologije pri Ministarstvu prosvjete i športa RH, a redovito sudjeluje na seminarima za srednjoškolske nastavnike za predmete Sociologija i Politika i gospodarstvo. Kandidat je autor i stručnog projekta - nastavnog programa predmeta Sociologija za gimnazije a objavio je mnoge recenzije knjiga objavljene u stručnim časopisima, prijevode radova s engleskog koji su objavljeni u časopisu Naše teme kao i u knjigama (primjerice u knjizi I. Kuvačić, Funkcionalizam u sociologiji (Sociološka hrestomatija), Zagreb, 1991. Nadalje, kandidat je u periodu 1998.–1999. sudjelovao u izradi Prostornog plana Istarske županije (demografska kretanja i projekcije), a autor je i stručne redakcije prijevoda knjige Haralambos, M. i M. Holborn, Sociologija: Teme i perspektive, Golden marketing, Zagreb, 2002.
Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Povjerenstvo, uzevši sve prosudbene elemente u obzir, smatra da dr. sc. Nenad Fanbuko, viši predavač Filozofskog fakulteta u Sveučilišta Rijeci, ispunjava sve potrebne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent propisane člankom 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, člankom 74. Zakona o visokim učilištima te Minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih uzčilišta jer:
- ima stupanj doktora znanosti i objavljene znanstvene radove u časopisima i publikacijama
- je sudjelovao (sudjeluje) u nastavi više od jedne akademske godina na dodiplomskoj razini
- je radio na znanstvenoistraživačkim projektima u zvanju istraživača
- je održao više od dva priopćenja na znanstvenim skupovima od čega više od jednog na međunarodnim skupovima
- ima više od 2 rada objavljena u primarnim časopisima, odnosno, više od 5 radova u časopisima po vrsnoći izjednačenim s časopisima s međunarodnom recenzijom
- je bitno unaprijedio nastavni poroces izradivši priručnike-udžbenike
- je bitno unaprijedio nastavni proces izradivši nove programe za predmete koje izvodi
Obzirom na rečeno, povjerenstvo konstatira da dr. sc. Nenad Fanuko, viši predavač Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u potpunosti ispunjava zakonske propisane uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika, odnosno, docenta, dok drugi pristupnik, mr. sc. Edita Petronijević, kako je to konstatirano na početku ovog izvještaja, ne ispunjava uvjete propisane natječajem.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
Predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
Član povjerenstva
Dr. sc. Nenad Smokrović, izv. prof.
(Filozofski fakultet u Rijeci)
Član povjerenstva
Napomena:
Ovaj izvještaj raspravljan je i prihvaćen na sjednici Vijeća odsjeka za sociologiju dana 24. studenog 2003.
Mišljenje
Predmet: izvješće o tome da li
Sandra Kantar ispunjava uvjete
za izbor u nastavno zvanje predavača
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće na sjednici od 11. studenog 2002. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome da li Sandra Kantar, diplomirani profesor sociologije ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Agrarna sociologija, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.
Podnosimo izvješće.
Visoko gospodarsko učilište u Križevcima obavijestilo je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta da se natječaj za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača javila Sandra Kantar, prof.
Iz priloženih dokumenata je vidljivo da je kandidatkinja predavala predmet Agrarna sociologija na Visokom gospodarskom učilištu u šk. god. 1999/2000, 2000/2001. i 2001/2002, te da ju studenti i nastavnici na tom učilištu cijene kao predavača.
Sandra Kantar rođena je 1973. godine u Koprivnici, osnovnu i srednju školu završila je u Križevcima, a diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje diplomiranog profesora sociologije. Na Odsjeku za sociologiju sada polazi postdiplomski studij. Tečno govori engleski i služi se računalom.
Sandra Kantar ispunjava uvjete ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača iz članka 80. Zakona o visokim učilištima, te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta. Ona se već afirmirala kao predavač u predmetu Agrarna sociologija, i to na visokom učilištu, koje je raspisalo natječaj za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija. Ima potrebnu stručnu spremu. Treba očekivati da će s uspjehom završiti poslijediplomski studij znanstvenog smjera
Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da donese odluku, u kojoj bi dalo mišljenje da Sandra Kantar ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, za predmet Agrarna sociologija, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.
U Zagrebu, 31. siječnja 2003. godine
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Stipe Šuvar, redoviti profesor,
predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor,
član povjerenstva
Dr. sc. Maja Štambuk, viši znanstveni
suradnik, član povjerenstva
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
PREDMET: DAVANJE MIŠLJENJA O IZBORU SANDRE KANTAR, PROFESORA SOCIOLOGIJE, U NASLOVNO NASTAVNO ZVANJE PREDAVAČA NA VISOKOM GOSPODARSKOM UČILIŠTU U KRIŽEVCIMA
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće na sjednici 11. studenog 2002. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome da li Sandra Kantar, profesor sociologije, ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.
Natječaj za to naslovno nastavno zvanje na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima objavljen je u «Vjesniku» 20. rujna 2002. godine. Visoko gospodarsko učilište u Križevcima obratilo se u listopadu 2002. godine s molbom za davanje mišljenja o tome da li pristupnica zadovoljava uvjete za izbor u to zvanje.
Svoj izvještaj, u kojem smo predložili da se pristupnica, koja se jedina javila na natječaj, izabere u naslovno nastavno zvanje predavača podnijeli smo 31. siječnja 2003. godine.
Međutim, Matično povjerenstvo za područje društvenih znanosti – polje politologije, sociologije, demografije i socijalnih znanosti na svojoj 7. sjednici održanoj 30. travnja 2003. godine konstatiralo je da u izvještaju nije navedeno da li pristupnica ispunjava uvjete sukladno člankom 83, st. 2. Zakona o visokim učilištima, te nas zamolilo da u tom smislu izvještaj nadopunimo.
Nakon što smo od pristupnice i Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima zatražili i dobili odgovarajuće podatke i informacije, podnosimo novi, dopunjeni izvještaj.
Sandra Kantar rođena je 1973. godine u Koprivnici. Osnovnu i srednju školu završila je u Križevcima. Studirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirala 2000. godine, stekavši zvanje profesora sociologije. Na Odsjeku za sociologiju upisala je 2001. godine postdiplomski studij i sada piše magistarsku radnju. Tečno govori engleski i služi se računalom.
Zaposlena je kao knjižničar-informator u Gradskoj knjižnici «Franjo Marković» u Križevcima.
Kao vanjski stručni suradnik, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima predaje agrarnu sociologiju od šk. god. 1999/2000. i po općem mišljenju nastavnika i studenata, a o čemu smo se informirali, uživa reputaciju dobrog predavača.
Sada se natječe za izbor u naslovno nastavno zvanje.
Na osnovu uvida u ispunjavanje njezinih obaveza polaznika postdiplomskog studija znanstvenog smjera na Odsjeku za sociologiju našeg Filozofskog fakulteta, stekli smo dojam da će ga obranom magistarske radnje s uspjehom okončati.
Na osnovu izloženog, stručno povjerenstvo smatra da Sandra Kantar ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje naslovnog predavača iz članka 83, st. 2. Zakona o visokim učilištima (NN 59/96. – prečišćeni tekst), te predlaže Fakultetskom vijeću da donese odluku, u kojoj bi dalo mišljenje da se ona može izabrati u nastavno zvanje naslovnog predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, za predmet Agrarna sociologija na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.
U Zagrebu, 5. prosinca 2003. godine.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Stipe Šuvar, redoviti profesor,
predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor,
član povjerenstva
Dr. sc. Maja Štambuk, viši znanstveni
suradnik, član povjerenstva
Zagreb, 27. ožujka 2004.
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje RENATE GELD
Renata Geld radi kao znanstvena novakinja na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije broj 130514 Engleski jezik u Hrvatskoj od 1. ožujka 2002. godine. U travnju 2002. godine izabrana je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.
Tijekom protekle godine Renata Geld bila je iznimno aktivna na znanstvenom, stručnom i nastavnom planu. U sklopu istraživačkog projekta Engleski jezik u Hrvatskoj sudjelovala je u organizaciji i provođenju svih istraživanja predviđenih za proteklu godinu dana. To je podrazumijevalo provođenje tehničkih predradnji za testiranje komunikacijske kompetencije u engleskom jeziku učenika osnovne i srednje škole, organiziranje testiranja u osamdesetak škola u Hrvatskoj, pripremanje prikupljenih podataka za obradu te osposobljavanje za procjenu kompetencije na razini produktivnih jezičnih vještina govora i pisanja. Kako je riječ o golemom i vrlo složenom poslu, važan je njezin doprinos funkcioniranju rada na projektu motiviranjem studenata za sudjelovanje u realizaciji dijela istraživanja. Vrlo je uspješno obavljala i tehničku stranu organiziranja radnih sastanaka članova projekta koji su u nekoliko navrata uključili stručne seminare i radionice sa suradnicima iz inozemstva.
Redovito je i uspješno izvršavala svoje obaveze na poslijediplomskom znanstvenom studiju lingvistike. Položila je tri ispita i predala dva seminarska rada. Odslušala je i dva dodatna kolegija na stručnom studiju glotodidaktike (Kognitivna psihologija i Kognitivne strategije). Prikupljala je literaturu za magistarski rad o ulozi kognitivnih procesa u usvajanju glagolskih vremena u engleskom kao stranom jeziku. Sudjelujući na međunarodnoj konferenciji o kognitivnoj lingvistici prošle godine u Poljskoj, uspostavila je kontakte s nekoliko vodećih stručnjaka u tom području. Kao rezultat toga u ožujku 2004. godine, na poziv domaćina, posjetila je sveučilište UNAM u Meksiku gdje je za meksičke studente održala predavanje o primjeni temeljnih koncepata kognitivne lingvistike na usvajanje jezika te prikupljala literaturu za svoj završni rad.
Pod stručnim nadzorom prof. dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović sudjelovala je u nastavi seminara i vježbi iz kolegija Metodika nastave engleskog jezika. Svojim suvremenim pristupom nastavi i komunikativnošću uvelike je potaknula interes studenata za taj kolegij. Jednako uspješno sudjeluje i u organiziranju studentske školske prakse te u aktivnostima kojima Katedra za metodiku pokušava pridonijeti stručnom usavršavanju mentora za školsku praksu studenata anglistike.
Zahvaljujući svom aktivnom i kvalitetnom radu u struci Renata Geld je u svibnju 2003. godine izabrana za potpredsjednicu Hrvatskoga udruženja profesora engleskog jezika (HUPE). Na njezin poticaj nedavno je utemeljena sekcija HUPE-a za studente anglistike – buduće profesore u sklopu koje studenti organiziraju izvannastavne aktivnosti prema svojim interesima i potrebama. Tako su, uz stručnu pomoć Renate Geld, organizirali nekoliko radionica za vježbanje transkripcije te započeli rad na nekoliko manjih projekata o nastavi engleskog jezika.
Kao hrvatska prestavnica u međunarodnom udruženju profesora engleskog TESOL dobila je američku stipendiju za odlazak u SAD na godišnju konferenciju TESOL-a.
Tijekom protekle godine Renata Geld je aktivno sudjelovala na nekoliko stručnih i znanstvenih skupova. Na međunarodnoj godišnjoj konferenciji Hrvatskoga udruženja profesora engleskog u travnju 2003. održala je zapaženo izlaganje pod naslovom 'Mind your student's mind' u kojem je na zanimljiv način pokazala mogućnosti primjene spoznaja kognitivne lingvistike u nastavi engleskoga kao stranog jezika. U svibnju je na godišnjem savjetovanju Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku izlagala o jezičnom posuđivanju ('Jezično posuđivanje – turbo u hrvatskom'), a u studenom je na konferenciji Dijete i jezik u Osijeku kao koreferent održala izlaganje pod naslovom 'Mjesto i uloga engleskog jezika u životu četverogodišnjeg hrvatskog djeteta'. Sva navedena izlaganja bit će tiskana u zbornicima radova tih konferencija. Znanstveni rad 'English in Croatia Today: Opportunities for Incidental Vocabulary Acquisition', koji je napisala u koautorstvu, upravo je objavljen u časopisu SRAZ.
Rad Renate Geld u protekloj godini dana ocjenjujem vrlo uspješnim.
Voditeljica projekta 130514 (Engleski jezik u Hrvatskoj)
prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Prof. dr. Marijan Bobinac
Katedra za njemačku književnost na Odsjeku za germanistiku
Predmet: Izvještaj o radu znanstvene novakinje Alme Kalinski u 2003. godini
I Z V J E Š T A J
Alma KALINSKI, profesor njemačkog jezika i književnosti i filozofije iz Zagreba, rođena je 1975. godine u Zagrebu. Nakon školovanja u Zagrebu, studirala je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1. veljače 2001. Alma Kalinski radi kao znanstveni novak na projektu “Hrvatsko-njemačke književne veze” (br. 130790) pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu a pod vodstvom prof. Marijana Bobinca. U akademskim godinama 2000/2001. i 2001/2002. pohađala je postdiplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Većinu ispita dosada je uspješno je položila, a istodobno radi i na svom magistarskom radu (tema: «Das geschichtsphilosophische Konzeption im Werk Manes Sperbers»), koji bi trebala okončati do kraja ove godine.
Od akademske godine 2001/2002. uspješno sudjeluje u nastavi na Odsjeku za germanistiku kao predavač kolegija «Književni proseminar 1».
Nakon što je sudjelovala na znanstvenim kolokvijima “Hrvatsko-njemačke književne veze” u Zagrebu 2001. (I. dio) i 2002. (II. dio), imala je u listopadu 2003. godine zapažen nastup na znanstvenom simpoziju «Tendenzen im Geschichtsdrama und Geschichtsroman des 20. Jahrhunderts» s referatom o koncepciji filozofije povijesti u djelima austrijskog pisca Manesa Sperbera. Zapažene su i njezine publikacije u stručnoj periodici, a jednako tako i njezin prevodilački rad. Dosada je objavila dva znanstvena rada u časopisu “Zagreber germanistische Beiträge”, te veći broj kraćih stručnih radova i recenzija. Analitičnost i diferenciran jezični izraz tih tekstova upućuju na to da je Alma Kalinski vrstan istraživač i da u potpunosti udovoljava zahtjevima struke.
Predlažem da Alma KALINSKI nastavi svoj rad na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku.
Zagreb, 17. ožujka 2004.
Prof. dr. Marijan Bobinac
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Prof. dr. Zrinjka Glovacki-Bernardi
Katedra za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku
Predmet: Izvještaj o radu znanstvene novakinje Maje Anđel
I Z V J E Š T A J
Maja Anđel rođena je 1970. godine u Zagrebu. Nakon školovanja u Zagrebu, diplomirala je germanistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1. ožujka 2001. godine Maja Anđel zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu "Hrvatsko-njemačke jezične veze" (br. 0130997, voditeljica prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi) pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Godine 1998. upisuje Znanstveni poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon obrane kvalifikacijskog rada, 26. listopada 2002. odobren joj je upis u doktorski studij. Odobrena joj je tema doktorskog rada "Strukturiranje glagolskih dopuna u konekcionističkom modelu".
U okviru projekta aktivno sudjeluje u izradi hrvatsko-njemačkog rječnika glagolske valencije. Sudjeluje i u izvođenju nastave (kolegij "Lingvistički proseminar I - fonetske vježbe za izvorne govornike). Zimski semestar akademske godine 2003/2004. provela je na stručnom usavršavanju u Beču kod prof. Wolfganga Dresslera na Institutu za lingvistiku, Sveučilište u Beču, te prof. Georga Dorffnera, Institut za medicinsku kibernetiku i umjetnu inteligenciju, Medicinsko sveučilište u Beču.
U proteklih godinu dana objavila je samostalno ili u suautorstvu nekoliko znanstvenih radova u međunarodnim i domaćim publikacijama (poglavlje u knjizi "La reformulation: Un principe universel d'acquisition" (Pariz), članak u časopisu "ZAS Papers in Linguistics" (Berlin), članak u zborniku "Germanistika v stičnem prostoru Evrope II" (Maribor), te dva članka u domaćim publikacijama ("Rehabilitacija", časopis u izdanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta). Smatram da svojim radom u potpunosti udovoljava zahtjevima struke.
Predlažem da zznanstvena novakinja Maja Anđel nastavi radom na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.
Zagreb, 22. ožujka 2004.
Prof. dr. Zrinjka Glovacki-Bernardi
Odsjek za kroatistiku
Filozofskog fakuteta
Sveučilišta u Zagrebu
Prof. dr. sc. Stipe Botica
voditelj projekta 130456
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Eveline Rudan
Evelina Rudan radi kao znanstvena novakinja od 15. ožujka 2000. godine na projektu “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)” koji se vodi pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, pod brojem 130456.
U četvrtoj godini rada na projektu koristila je porodiljski dopust u razdoblju od 8. svibnja 2003. do 12. prosinca 2003. godine pa je, Aneksom ugovora, rad na projektu produljen do 7. listopada 2004.
Novakinja Rudan upravo dovršava magistarsku radnju pod naslovom: Nadnaravna bića i pojave u usmenim predajama Istre koju je, u zadnje vrijeme proširila novim i književnoteorijskim i zapisivačkim dopunama.
U četvrtoj godini rada na projektu novakinja je:
– nastavila sa stručnom obradom građe koja se arhivira od 1986. (u tijeku je izrada i virtualnog kataloga za spremanje i pretraživanje te građe)
– obavljala konzultacije sa studentima o terenskim istraživanjima
– održavala seminarsku nastavu (2 sata) u razdoblju od 15. ožujka do 8. svibnja 2003., a održava je i u 2. semestru 2004. (od 1. ožujka)
– išla na terenska istraživanja (u sklopu projekta i u svrhu izrade magistarskoga rada): Buzet, Barušići, Račice, Sankovići i Bašići.
– sudjelovala u radu 32. seminara Zagrebačke slavističke škole kao tajnica Škole
– sudjelovala u radu uredništva Zbornika Zagrebačke slavističke škole 2003.
– sudjeluje u pripremi ovogodišnjeg seminara Zagrebačke slavističke škole u svojstvu tajnice Zbornika Zagrebačke slavističke škole (2003).
Svojim je ukupnim radom i na projektu, u nastavi i drugim aktivnostima pokazala visoku stručnost i profesionalnost te preporučujem Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivno izvješće o radu znanstvene novakinje Eveline Rudan.
U Zagrebu, 8. travnja 2004. ------------------------------
/ prof. dr. Stipe Botica /
Voditelj projekta “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti”
Prof. dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
Voditelj projekta br.
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
Zagreb, 18. veljače 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofsog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka Elvisa Orbanića za akademsku godinu 2003/2004.
Elvis Orbanić, diplomirani povjesničar zaposlen je od 1. veljače 2002. kao znanstveni novak na projektu «Hrvatska 1102.-1526.» koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, glavni istraživač prof. dr. sc. Tomislav Raukar.
Uz izvršavanje dijela ispitnih te seminarskih obveza na poslijediplomskom studiju povijesti, u okviru priprema za izradu magistarskog rada završio je veći dio prikupljanja i pregleda povijesnih izvora u Državnim arhivima Rijeke i Pazina. Pregledao je i veći dio tiskanih dokumenata i literature. U ljetnom semestru akademske godine 2004/2005. znanstveni novak računa predati magistarski rad na ocjenu i obraniti ga početkom zimskog semestra akademske godine 2005/2006.
U proteklom razdoblju od 24. ožujka 2003. do 23. studenog 2003. bio je na odsluženju civilnog vojnog roka.
Objavio je slijedeće radove tijekom akademske godine 2002/2003:
Stručni članci:
Od Male Azije do Istre - Sveti Nicefor u Pićanskoj biskupiji, Hrvatska revija 2.,
Zagreb, 2003.
Sveto carsko i kraljevsko veličanstvo, gospodarice premilostiva…, Istarska danica, Pazin, 2003.
Prikazi:
· Hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo u pisanoj riječi, Nacionalna i sveučilišna knjižnica 18. IV. – 31. V. 2002. Katalog izložbe, Zagreb 2002. Autor izložbe i urednik kataloga: prof. dr. sc. Nikola Mirošević. Historijski zbornik 56, Zagreb, 2003.
· Nežićevi historiografsko-publicistički prinosi, Historijski zbornik 56, Zagreb, 2003.
· Prilog poznavanju povijesti mletačko-hrvatskih veza, Nova Istra 3-4, Pula, (2003)
/Prof. dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof./
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUILIŠTA U ZAGREBU
PROF. DR. IGOR FISKOVIĆ
GLAVNI ISTRAŽIVAČ NA PROJEKTU
Zagreb, 3. veljače 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: godišnje izviješće o radu znanstvene novakinje Jasenke Gudelj
Na temelju odobrenja Ministarstva znanosti i tehnologije znanstvena novakinja Jasenka Gudelj započela je radom na projektu 715 “Umjetnička baština jadranske hrvatske od 11. do 16. stoljeća”, a u akademskoj godini 1999/2000. izabrana je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 10. travnja 2000. i uposlena je na Odsjeku za povijest umjetnosti.
Jasenka Gudelj odslušala je propisana četiri semestra poslijediplomskog studija iz povijesti umjetnosti upisanog akademske godine 1999/2000. i dana 24. studenog 2003. obranila magistarski rad pod naslovom “Ambijenti plemićke kulture u Istri: građevine obitelji Scampicchio” koji je ocijenjen odličnom ocjenom.
Tijekom godine održavala je seminare u okviru kolegija “Osnove arhitekture” te pomagala u održavanju pismenih ispita. Takodjer je sudjelovala u prikupljanju građe (ilustracije, dijapozitivi) i njenoj obradi za nastavu te održavala konzultacije. Zajedno sa znanstvenom novakinjom Dubravkom Boticom izradila je bazu podataka do sada obranjenih magisterija i doktorata koji obradjuju temu vezanu za hrvatsku povijest umjetnosti.
Jasenka Gudelj je kao stipendist Vlade Republike Italije od 1. ožujka do 31. svibnja 2003. boravila u Paviji pri Dipartimento di Scenza della Letteratura e dell'arte medievale e moderna. Tijekom svog studijskog boravka istražila je komparativni materijal vezan uz problematiku svog magistarskog rada. Od 7. do 12. 2003. godine sudjelovala je u radu Summer Institute in the Humanities pri Venice International University, takodjer kao dobitnik stipendije. U listopadu 2003. na znanstvenom skupu Dani Cvita Fiskovića VII znanstvena je novakinja izložila svoja istraživanja o pojavi renesansnog stila na otoku Cresu, dok joj je za objavljivanje u zborniku “Ladanjska kultura Hrvatske” prihvaćen znanstveni rad “Dvije vile obitelji Scampicchio u Istri”.
Jasenka Gudelj vrlo je savjesna i ozbiljna mlada istraživačica. Poznavanjem stranih jezika koji joj omogućuju praćenje znanstvene literature i jasno izraženim interesom za istraživanja arhivske grade o arhitekturi uspješno se razvija na znanstvenome putu. Njezin magistarski rad primjer je uzorno obavljenog istraživačkog rada s vrlo zanimljivim metodološkim pristupom. Njezin rad u protekloj godini, četvrtoj godini njezina sudjelovanja u projektu “Umjetnička baština jadranske Hrvatske od 11. do 16. stoljeća”, mogu ocijeniti vrlo uspješnim.
Prof. dr. sc. Igor Fisković
doc. dr. sc. Zvonko Maković
Glavni istraživač projekta 0130491
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
Ivana Lučića 3,
10 000 Zagreb
Zagreb, 10. veljače 2004.
GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA DRAGANA DAMJANOVIĆA
Znanstveni novak Dragan Damjanović zaposlen je na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za povijest umjetnosti, na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije od 1. ožujka 2003. godine, na projektu 0130491 "Hrvatska umjetnost 19. i 20. stoljeća u europskom kontekstu" voditelja spomenute katedre Zvonka Makovića.
Tijekom godinu dana rada na katedri pomagao je u održavanju pismenih i usmenih ispita iz predmeta "Umjetnost 20. stoljeća" u ljetnome, jesenskom i zimskom ispitnom roku. S mr. sc. Ivanom Bogavčićem sudjelovao je u dvodnevnoj terenskoj nastavi iz predmeta "Metodika povijesti umjetnosti" početkom lipnja 2003. u Veneciji.
U spomenutome periodu objavio je dva rada kategorizirana recenzijom kao izvorni znanstveni radovi, prvi Osječka pošta, pitanje stila i autorstva u Annalima HAZU-a, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku br. 19., 2003. god., str. 41. – 70. i drugi Secesijski armiranobetonski mostovi vukovarskoga inženjera Frana Funtaka u časopisu arhitektonskoga fakulteta Prostoru br. 11 (2003), 1(25), str. 11 - 32, te rad bez kategorizacije Fran Funtak, Županjska faza 1946. – 1960. u Godišnjaku Ogranka Matice hrvatske Vinkovci br. 20, 2003. str. 347. – 372. Izvršio je sve obveze na prvoj godini postdiplomskoga studija povijesti umjetnosti, položivši tri predviđena ispita s odličan i predavši seminarsku radnju. Sudjelovao je na dva intenzivna kursa u organizacijji Freie Universitae Berlin, Osteuropa Institut, u travnju u Banskom u Bugarskoj gdje je održao referat s temom "Bürgerliche Wohnkultur in Kroatien", te u studenome u Berlinu. Od početka studenoga do kraja siječnja iskoristio je od fakultetskoga vijeća odobreni plaćeni dopust, radi iskorištenja istraživačke stipendije u Berlinu, koju mu je dodijelio spomenuti Osteuropainstitut na Freie Universitaet.
Tijekom spomenutih godinu dana, znanstveni novak Dragan Damjanović arhivskim i terenskim istraživanjima u Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru, Novome Sadu i Beogradu radi na svome magisteriju s temom Vukovarski arhitekt Fran Funtak. Za Srpsko kulturno društvo Prosvjeta paralelno već dvije godine radi na povijesno-povijesno umjetničkoj monografskoj studiji o Sabornoj crkvi u Plaškom.
OCJENA
Dragan Damjanović pokazuje izrazitu sustavnost, savjesnost i ozbiljnost u istraživanju i pristupu svim obavezama. Uz sudjelovanje u održavanju ispita vrlo intenzivno radi na arhivskim i terenskim istraživanjima. Njegov rad u protekloj godini, prvoj godini rada na projektu mogu ocijeniti vrlo uspješnim.
doc. dr. sc. Zvonko Maković
Prof. dr. sc. Ivo Maroević, voditelj
projekta 0130410
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb, 12. travnja 2004.
IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA
MARKA ŠPIKIĆA
Marko Špikić je započeo s radom kao znanstveni novak na projektu
130710 početkom 2000. god.
Od 2001. do kraja 2003. god. boravio je na studijskim putovanjima: 2001. god. u
Berlinu (Njemačka) 7.-15. veljače 2001., u Italiji (Venecija, Padova)
2.-7. travnja i 20. srpnja -4. kolovoza 2001., kao i na jednodnevnim
putovanjima u Ljubljanu 19. ožujka, Kobarid 4. svibnja 2001. 2002. god. u
Italiji: Pisa - Scuola normale superiorei CRIBECU, od 10. siječnja do 10.
ožujka 2002. i Veneto, Marke, od 10. - 13. prosinca 2002. 2003. god. u Italiji,
Mantova - znanstveni skup "Leon Battista Alberti teorico delle arti",
24.-25. listopada 2003. i na znanstvenom skupu "Dani Cvita
Fiskovića" 3.-7. listopada 2003. s izlaganjem "Postulati
'obnove' u kulturnoj povijesti Hrvatske 15. stoljeća"
Tijekom 2001. godine odslušao je predavanja III. i IV. semestra poslijediplomskog
studija povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 21. studenog
2003. obranio je magistarski rad pod naslovom "Predstavljanje starina u
spisima talijanskog humanizma prve polovice 15. stoljeća".
Sudjelovao je u prikupljanju građe za moje knjige "Kronika
zagrebačke arhitekture 1981-1991." i "Antologija zagrebačke
arhitekture". Objavio je izvorne znanstvene članke u znanstvenom
časopisu "Prostor": "Sforzinda - Stvarno i nestvarno na
dvoru Francesca Sforze", vol. 8(2000)1(19)97-108 (tiskan 2002. god.) i
"Percepcije starina Leona
Battiste Albertija", vol. 10(2002)2(24)103-118 (tiskan 2003. god.).
Tijekom 2003. god. sudjelovao je u nastavi na Odsjeku za povijest umjetnosti.
Održavao je seminare u okviru predmeta "Zaštita spomenika". Sudjelovao
je kao član u povjerenstvima za obranu diplomskih radova iz istog
predmeta. Pripremio je sadržaj dvaju izbornih kolegija za studente povijesti
umjetnosti i arheologije.
Ocjena:
Marko Spikić se razvija u kvalitetnog mladog istrazivača. Njegov znanstveni
interes usmjeren je prema fenomenima komuniciranja kulturne bastine. Bavi se
istraživanjem povijesnih tema vezanih uz interpretaciju baštine, od renesanse
do 19. stoljeća. Objavio je dva izvorna znanstvena rada u respektabilnom
znanstvenom časopisu. U tom se pravcu nastavlja i njegov rad prema
pripremi doktorske disertacije. Njegovo sudjelovanje u nastavi vrlo je
uspješno, kako u seminarima, tako i u pripremi izbornih kolegija za studente
povijesti umjetnosti i arheologije. Njegov rad u proteklim godinama mogu
ocijeniti iznimno uspješnim.
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za psihologiju
Vijeću Odsjeka za psihologiju
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Andree Vranić
Andrea Vranić, prof. psihologije, zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu "Kibernetičko modeliranje ličnosti" (broj 130425) od 1. ožujka 2001. Andrea Vranić je od samog početka radnog odnosa uključena u sva istraživanja koja provode članovi projektnog tima. Od dosad objavljenih 5 znanstvenih i 3 stručna rada, 2 rada je objavila u protekloj godini. Također je s dva izlaganja sudjelovala na međunarodnom znanstvenom skupu 16. Dani Ramira Bujasa održanom od 11.-13 prosinca 2003. u Zagrebu.
Kao stipendist Sveučilišta u Oxfordu bila je aktivni sudionik ljetne škole "Connectionist modelling" na Odsjeku za eksperimentalnu psihologiju, Sveučilišta u Oxfordu.
Uz svoj istraživački rad Andrea Vranić je pomagala u održavanju nastave i izvođenju seminara u okviru nastave iz kolegija "Učenje, mišljenje i inteligencija", "Percepcija i pamćenje", te "Povijest psihologije" na Odsjeku za psihologiju.
Kao student poslijediplomskog studija na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu uspješno je ispunila sve dosada propisane obaveze. Također je i redovni poslijediplomski student druge godine magistarskog studija iz Biološke antropologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
Andrea Vranić aktivno sudjeluje u radu savjetovališta za studente Filozofskog fakulteta te je u protekloj godini pohađala edukaciju iz Gestalt psihoterapije. Prošle je godine također i vrlo aktivno sudjelovala u organizaciji i provedbi razredbenog postupka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Iz navedenog se vidi da je Andrea Vranić vrlo aktivna na svim područjima znanstvene i stručne psihološke djelatnosti te da vrlo uspješno obavlja svoje zadatke. Za svoj znanstveni doprinos protekle je godine nagrađena Godišnjom nagradom Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika za mlade znanstvenike.
U Zagrebu, 26. 03. 2002.
Voditelj projekta:
prof. dr. sc. Predrag Zarevski
Andrea Vranić
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
BIBLIOGRAFIJA
- IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI
1. Zarevski, P., Sladić, I., Vranić, A. (2001). Proaktivnost – evaluacija i predstavljanje konstrukta, Suvremena psihologija, Vol. 4, Br. 1-2, 73-93.
2. Zarevski, P., Marušić, A., Vranić, A. (2002). Proaktivnost i lokus kontrole kod menadžera. Društvena istraživanja, God. 11, Br. 4-5, 659-681.
3. Bratko, D., Vukosav, Ž., Zarevski, P., Vranić, A. (2002). The relations of shyness and assertiveness traits with the dimensions of the five-factor model in adolescence, Review of Psychology, Vol. 9., No. 1-2, 17-23.
4. Vranić, A. (2003). Personal Space in Physically Abused Children, Environment & Behavior, Vol. 35, No. 4, 550-566.
5. Bašić, J., Katić, S. Vranić, A., Zarevski, P., Babić, T., Mahović_Lakušić, D. (u tisku). Cognition in Parkinson's disease, Croatian Medical Journal
- STRUČNI ČLANCI
1. Karlović, A., Buljan Flander, G., Vranić, A. (2001). Validacija upitnika o
zlostavljanju u djetinjstvu, Suvremena psihologija, Vol. 4, Br. 1-2, 93-111.
2. Vranić, A., Karlović, A., Gabelica D. (2002). Incidencija zlostavljanosti u djetinjstvu na uzorku studenata zagrebačkih fakulteta, Suvremena psihologija, Vol. 5, Br. 1, 53-69.
3. Vranić, A., Zarevski, P., Ružić, M. (2003). Never-ending story: Utjecaj formata odgovora na psihometrijske karakteristike upitnika, Suvremena psihologija, Vol. 6, Br. 1., 93-103.
- KONGRESNA PRIOPĆENJA (objavljen sažetak)
1. Karlović, A., Gabelica, D., Vranić, A. (2001). Validacija upitnika o zlostavljanju u djetinjstvu i procjena incidencije zlostavljanja u djetinjstvu na uzorku zagrebačkih studenata, 15. psihologijski skup Dani Ramira Bujasa, 13.-15. prosinac 2001., Sažeci priopćenja: str. 28.
2. Vranić, A. (2002). Formalni modeli kratkoročnog pamćenja, XIII. Dani psihologije u Zadru, 23.-25. svibanj 2002. Sažeci priopćenja: str. 91.
3. Bratko, D., Zarevski, P., Vranić, A. (2002). Relations between shyness and assertiveness traits with the dimensions of the five-factor model, Abstracts: 6th Alpe Adria Conference of Psychology, Rovereto, 3-5 October 2002, pg. 88.
4. Vranić, A., Tonković, M., Maslić-Seršić, D. (2003). Akustična priroda kratkorogčnog pamćenja i efekt mjesta u seriji, 16. psihologijski skup Dani Ramira Bujasa, 11.-13. prosinac 2003., Sažeci priopćenja: str. 76.
5. Maslić-Seršić, D., Vranić, A., Tonković, M. (2003). Operacionalizacije emocionalne inteligencje. Neki podaci o Testu analize emocija i Upitniku emocionalne kompetentnosti, 16. psihologijski skup Dani Ramira Bujasa, 11.-13. prosinac 2003., Sažeci priopćenja: str. 53.
Prof. dr. Stipe Grgas, red.prof. Sveučilište u Zadru
Prof. dr. Sonja Bašić, profesor emeritus, Filozofski fakultet u Zagrebu
Prof. dr. Ljiljana Ina Gjurgjna, izvanredni profesor, Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: mr.sc. Sanja Runtić – prijava disertacije
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 12. svibnja 2003. godine donijelo je odluku kojom smo imenovani u stručno povjerenstvo sa zadatkom utvrditi zadovoljava li mr. sc. Sanja Runtić uvjete propisane člankom 51. st.1. zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom «Hibridnost i precrtavanje granica u suvremenom ženskom pismu američkih Indijanaca».
Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Mr. sc. Sanja Runtić podnijela je zahtjev za odobrenje postupka izrade i obrane disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom «Hibridnost i precrtavanje granica u suvremenom ženskom pismu američkih Indijanaca». Kao mentora predložila je Prof. dr. Stipu Grgasa s Odjela za engleski jezik i književnost, Sveučilišta u Zadru. Uz zamolbu kandidatkinje dostavljena nam je njezina biografija, popis objavljenih radova, preslike fakultetske i magistarske diplome, sinopsis disertacije, dokaz o objavljenom znanstvenom radu i potvrda o sudjelovanju na projektu.
Mr. sc. Sanja Runtić rođena je 1970. godine u Osijeku. Diplomirala je 1994. dvopredmetni studij anglistike i germanistike na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Magistrirala je 2000. godine na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tema rada je bila «Rađanje lika nove žene u američkom romanu na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće». Mr. sc. Sanja Runtić zaposlena je na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Osijeku gdje vodi nekoliko kolegija iz anglofonih književnosti. Mr. sc. Sanja Runtić je 2002. godine boravila u Berlinu gdje je kao stipendist instituta J.F. Kennedy prikupljala potrebnu literaturu za izdradbu doktorske disertacije. U međuvremenu je dobila Fulbright stipendiju i školsku godinu 2003./04. provodi u SAD na Sveučilištu Albuquerque na kojemu se nalazi najbolji Odjel za izučavanje kulture i književnosti američkih Indijanaca.
Na temelju priložene dokumentacije stručno povjerenstvo utvrđuje sljedeće činjenice: Mr. s. Sanja Runtić je objavila tri članka iz područja američke književnosti. Dva su članka tiskana u Osijeku u prigodničarskim publikacijama dok je članak «Polifonijski odjeci Dreiserove Sister Carrie: prilog prevrednovanju američkog naturalizma» objavljen u časopisu Književna smotra. U prilozima također nalazimo potvrdu o sudjelovanju na znanstvenoistraživačkom projektu (0079002).
Mr. sc. Sanja Runtić predložila je kao temu disertacije «Hibridnost i precrtavanje granica u suvremenom ženskom pismu američkih Indijanaca». Iz sinopsisa se razabire da težište rada želi staviti na iščitavanje fikcionalnih djela niza ženskih spisateljica američko-indijanskog podrijetla. Pored poznatih autorica kao što su Leslie Mormon Sliko ili Louise Eldrich ona će se u radu pozabaviti i manje poznatim imenima. Proučavanjem postojeće literature kandidatkinja je došla do uvida da ovaj korpus tekstova oprimjeruje književne strategije koje bismo mogli označiti pojmom hibridnosti. Ona u svojoj disertaciji želi pokazati kako se umjesto ranije usredotočenosti na opreku između bjelačkog i indijanskog pisma u suvremenoj ženskoj prozi američkih Indijanaca uprizoruje dvojnost i dijalog, kako se u tom korpusu predočuje iskustvo marginalizacije putem otpora prema ustanovljenim dihotomijama. U sinopsisu ona je označila teorijske koordinate unutar kojih će izložiti vlastitu argumentaciju i na temelju kojih će potkrijepi postavljene ciljeve rada. Na temelju priloženog sinopsisa možemo utvrditi da kandidatkinja argumentirano zastupa tezu da je hibridnost, kao teorijski pojam, kao spisateljske strategije ali i kao kulturalna praksa uvjerljiv kontekst unutar kojeg se mogu čitati tekstovi ženskih spisateljica američke indijanske književnosti. Izradom teze ne dvojimo da će mr. sc. približiti hrvatskoj anglistici korpus tekstova koji je posve nepoznat u našoj zemlji i da će pridonijeti teorijskoj aparaturi i spoznajama.
Na temelju svega izloženog stručno povjerenstvo zaključuje:
Mr. sc. Sanja Runtić zadovoljava uvjete za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Tema disertacije je opravdana jer kao predmet uzima područje koje je nedovoljno istraženo ne samo u Hrvatskoj nego i unutar američke književnosti ali i zbog toga jer pridonosi teorijskim spoznaja iz područja znanosti o književnosti.
S obzirom na područje istraživanja (anglofone književnosti, znanost o književnosti) Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je provesti postupak obrane disertacije.
Sukladno prijedlogu kandidatkinje za mentora se predlaže prof. dr. Stipe Grgas, redovni profesor Sveučilišta u Zadru.
Filozofskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu predlažemo dakle, da u skladu s člankom 51. st.1 Zakona o visokim učilištima prihvati prijavu disertacije mr. sc. Sanje Runtić pod naslovom «Hibridnost i precrtavanje granica u suvremenom ženskom pismu američkih Indijanaca» i odredi joj za mentora prof. dr. Stipu Grgasa.
U Zagrebu, 20. ožujka 2004.
Dr.sc. Stipe Grgas, red. prof.
Dr. sc. Sonja Bašić, prof. emeritus
Dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 9. veljače 2004. za članove stručnog povjerenstva koje će dati mišljenje zadovoljava li mr. sc. Aleksandra Golubović uvjete propisane čl. 51, st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti predložena tema disertacije Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda, podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Mr. sc. Aleksandra Golubović, državljanka Republike Hrvatske, rođena 24. lipnja 1972. u Rijeci, diplomirala je teologiju u Rijeci i magistrirala filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Potpunu istovjetnost magistarske diplome stečene 15. ruja 1999. priznalo je 2000. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1999. pristupnica predaje na Teologiji u Rijeci (logiku i kozmologiju), a od 2000. godine kao vanjska suradnica vodi na Filozofskom fakultetu u Rijeci kolegij i seminar Kršćanska filozofija. Od akademske godine 2001/02. na istom fakultetu predaje i Filozofiju odgoja te Metodiku nastave filozofije. Kao znanstvena novakinja (projekt Racionalnost glavnog istraživača B. Berčića) zasniva na Filozofskom fakultetu u Rijeci 1. siječnja 2002. godine radni odnos u suradničkom zvanju asistenta. Od 2002. drži i kolegij Povijest hrvatske filozofije. I dalje na Teologiji vodi kolegij iz kozmologije. Njezina nastavna djelatnost zaslužuje najvišu ocjenu.
Referatima je sudjelovala na tri međunarodna simpozija, dva na Filozofskom fakultetu u Rijeci, te jednom na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Objavila je dva znanstvena i dva stručna rada, a rasprava pod naslovom «Kierkegaardova paradigma postojanja» (RTČ, 18/2001, br. 2, str. 399-413) predstavlja izvorni članak koji u potpunosti dokazuje njezinu spremnost da dovrši disertaciju o filozofiji religije S. Kierkegaarda.
Pristupnica je kao naslov disertacije predložila temu Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda, obrazloživši je na uvjerljiv način i detaljno raščlanivši tematiku pojedinih poglavlja. Posebnu vrijednost disertaciji daje intencija da se na temelju promišljanja i vrednovanja Kierkegaardove filozofije analizira usud egzistencijalističke filozofije u okviru Katoličke crkve. Crkva je u više navrata osudila egzistencijalizam, a sve što je imalo prizvuk egzistencijalizma automatski je cenzurirano. Autorica iznosi svoje pesimističke prognoze o mogućnosti usklađivanja egzistencijalizma i katoličkog svjetonazora, a od disertacije možemo očekivati da će odgovoriti i na pitanje može li se neki oblik kršćanskog egzistencijalizma pomiriti s idejom kršćanske filozofije kakvu promiču katoličke institucije ili je, naprotiv, taj raskorak nepremostiv.
Imajući u vidu da je mr. sc. Aleksandra Golubović stekla akademski stupanj magistre znnanosti iz područja filozofije, da je objavila najmanje jedan izvorni znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom i da je od 2002. znanstvena novakinja i asistentica (dakle, zadovoljila je oba uvjeta koja se traže Zakonom o visokim učilištima), predlažemo da joj se odobri stjecanje doktorata humanističkih znanosti iz područja filozofije bez doktorskog studija. Imajući u vidu njezine dokazane istraživačke sposobnosti i relevantnost predložene teme, držimo da joj valja odobriti temu disertacije pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda. Predlažemo da se za mentore imenuju prof. dr. sc. Lino Veljak i prof. dr. sc. Ivan Koprek s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu.
U Zagrebu, 1. ožujka 2004.
Članovi Stručnog povjerenstva:
Dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
Dr. sc. Branko Despot, red. prof.
Dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, docent
dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
dr. sc. Elvira Petrović, red. prof. Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 9. veljače 2004. imenovalo nas je u stručno povjerensvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Ljubica Kordić uvjete propisane člankom 51 stavkom 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorkog studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Njemački kao strani jezik u pravnoj struci – postignuća, potrebe, perspektive. Podnosimo ovaj
izvještaj
Mr. sc. ljubica kordić ima akademski stupanj magistra znanosti, područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, stečen 1999. godine.
U projektu Ministarstva znanosti "Podučavanje i učenje njemačkog jezika u Hrvatskoj" sudjeluje kao istraživač od lipnja 2001. godine, no istraživačkim se radom bavi dulje vrijeme, o čemu svjedoče njezini tiskani radovi, od kojih su neki kao znanstveni radovi objavljeni u periodici s priznatom međunarodnom recenzijom.
S područja tematike disertacije (didaktika podučavanja stranih jezika u funkciji struke, posebno pravničke i upravne) spominjemo radove Obilježja njemačkoga jezika pravne struke (Pravni vjesnik Pravnog fakulteta u Osijeku, 2000, str.358-366), Politika i učenje stranih jezika – primjer osječke Velike gimnazije 1729-1927 (Zbornik radova HDPL 2002) i Strani jezik u funkciji pravne struke: istraživanje stavova djelatnih pravnika i studenata prava (Pravni vjesnik pravnog fakulteta u Osijeku, 2003).
Kandidatkinja radi kao viši predavač njemačkog jezika na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku, gdje je predstojnik katedre za strane jezike. Predaje dakle njemački kao stručni strani jezik budućim pravnicima, te za potrebe Pravnog fakulteta obavlja prevoditeljske i lektorske poslove, također i za engleski jezik.
Predložena tema disertacije opravdana je znanstveno i teorijski time što će, ukoliko bude obrađena na u sinopsisu prikazani način, dovesti do novih spoznaja. Naime, nastava njemačkog jezika pravne i upravne struke dosada u Hrvatskoj nije sustavno istraživana.
Kandidatkinja je prethodno provela istraživanje stvarnih potreba poznavanja njemačkog jezika u pravnoj struci. Rezultati tog istraživanja potvrdili su njezinu hipotezu o nedostacima trenutne ponude u nastavi njemačkog jezika na fakultetima u Hrvatskoj. Kandidatkinja smatra da bi se ta nastava mogla poboljšati – a u okviru današnje Hrvatske politike to smatra neobično važnim – kada bi bila zasnovana na primjeni suvremenih lingvističkih istraživanja jezika pravne struke i suvremenih pristupa podučavanju stranih jezika s jedne, te na istraživanju stvarne primjene njemačkog jezika među pravnicima u Hrvatskoj s druge strane, pri čamu valja uzeti u obzir i ostale specifičnosti naše sredine.
U svojoj disertaciji kandidatkinja namjerava analizirati trenutno kod nas korištene nastavne materijale za njemački jezik pravne struke s primijenjeno-lingvističkog i didaktičkog aspekta. Zatim će istražiti korištenje stručne literature na njemačkom jeziku u pravnim znanostima i djelatnostima u Hrvatskoj, kao i druge oblike korištenja njemačkog jezika među pravnicima. Na temelju rezultata prvog i drugog dijela koncipirat će smjernice za izradu nastavnih programa i udžbenika njemačkog jezika pravne struke, tako da rezultati ovoga rada mogu biti i praktično upotrijebljeni.
Tema disertacije, "Njemački kao strani jezik u pravnoj struci – postignuća, potrebe, perspektive", pripada znanstvenom polju jezikoslovlje, grana germanistika, dakle području za koje je Filozofski fakultet ovlašten.
Povjerenstvo prihvaća prijedlog da za mentoricu bude imenovana dr. sc. Maja Häusler, izv. prof., koja na Odsjeku za germanistiku vodi predmet "Metodika nastave njemačkog jezika".
Mr. sc. Ljubici Kordić može se pripisati autorstvo disertacije koncipirane kako je prikazano u ovom izvješću i u molbi kandidatkinje.
Na temelju iznesenog predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Ljubici Kordić odobri pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te da prihvati temu disertacije "Njemački kao strani jezik u pravnoj struci – postignuća, potrebe, perspektive".
Stručno povjerenstvo
dr. sc. Velimir Piškorec, docent
dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
dr. sc. Elvira Petrović, red. prof. Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku
Zagreb/Osijek, 14. travnja 2004.
Dr. sc. Olga Perić, izv. prof.
Dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
Dr. sc. Mate Križman, red. prof.
Zagreb, 5. travnja 2004.
Predmet: mr.sc. Relja Seferović -
izvještaj o ispunjavanju uvjeta za stjecanje
doktorata znanosti izvan doktorskoga studija
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici održanoj 22. ožujka 2004. imenovani smo u povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Relja Seferović uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li mu se odobriti predložena tema pod naslovom Seraphinus Maria Cerva: Prolegomena in sacram metropolim Ragusinam. Kritičko izdanje teksta uz ocjenu njegove jezične i historiografske vrijednosti, s dr. sc. Olgom Perić kao mentoricom. Podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Relja Seferović rođen je 4. kolovoza 1975. u Dubrovniku. Po završetku osnovne škole i gimnazije u rodnom gradu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je 1993. studij povijesti i latinskoga jezika i rimske književnosti. Diplomirao je 1998. godine i iste godine upisao poslijediplomski studij iz predmeta Hrvatska povijest srednjega vijeka na istome Fakultetu. U jesen 2000. godine magistrirao je u Cambridgeu i stekao naslov Master of Philosophy, a 2003. obranio je magistarski rad iz područja humanističkih znanosti pod naslovom Srednjovjekovni prevoditelji: naličje križarskih ratova. Ecclesia militans, s posebnim osvrtom na ulogu Hermana Dalmatinca i Ivana Stojkovića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tijekom 1999. godine radio je kao arhivist pripravnik u Hrvatskom državnom arhivu, zatim je kao stipendist boravio na Faculty of History na Sveučilištu u Cambridgeu. Po povratku kući izvršio je vojnu obvezu. Od 2002. radi u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao suradnik na znanstvenim projektima u svojstvu istraživača arhivskih dokumenata i druge neobjavljene knjižne građe. Sudjeluje također na projektu obrade umjetničke baštine i likovne kulture istočne obale Jadrana pod vodstvom prof. dr. sc. Igora Fiskovića.
Objavio je jedan znanstveni rad u suradnji s Katarinom Horvat-Levaj Barokna obnova Kneževa dvora u Dubrovniku (časopis Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27/2003, str. 163-183), a u tisku je rad Shvaćanje autoriteta u djelu Tractatus de Ecclesia Ivana Stojkovića (časopis Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 42 (2004).
Trajni znanstveni interesi kandidatovi usmjereni su na istraživanje latinističke baštine s posebnim težištem na ostavštini dubrovačkih latinista. Stoga je za temu doktorskoga rada predložio istraživanje neobjavljenog djela Serafina Marije Crijevića (1686-1759) Prolegomena in Sacram Metropolim Ragusinam – uvod u povijest dubrovačke biskupije od utemeljenja u X.st. do XVIII.st. Do sada je tom povjesničaru dominikancu objavljeno samo djelo Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur (kritičko izdanje uredio Stjepan Krasić, sv.I-III, Zagreb 1975., 1977. i 1980.). Baveći se pisanjem životopisa Crijević se nadovezuje na antičku književnu tradiciju.
Originalni rukopis cjelovita Crijevićeva djela Sacra metropolis Ragusina sadrži šest tomova i čuva se u knjižnici dominikanskog samostana u Dubrovniku pod signaturom 36-IV-14 (1-5), uz uvodni svezak Prolegomena in Sacram Metropolim Ragusinam (36-IV-13) koji ima 349 stranica. Drugi rukopis spomenutih Prolegomena nalazi se u knjižnici Franjevačkog samostana u Dubrovniku (sign. 212) prijepis je iz XIX.st. i sadrži 584 stranice. Treći je prijepis pohranjen u Arhivu HAZU u Zagrebu pod signaturom I c.61.
Kandidat je, pregledavši cjelokupnu građu, zaključio da je Crijević, stvarajući uvod svojem monumentalnom djelu, zapravo napisao samostalan i neovisan rad, jer je djelo cjelovito i s obzirom na sadržaj i na metodološki postupak. To je prvenstveno slika dubrovačkoga društva pod čijim je okriljem cvala snažna crkvena zajednica. U četrdeset poglavlja prikazana je povijest grada od osnutka do razdoblja političkog i gospodarskog procvata, istražuje se jezik prvih stanovnika, porijeklo dubrovačkih istaknutih obitelji, institucije gradske vlasti, crkveni obredi.
Kandidat će najprije uspostaviti tekst prema autografu uz uvid u naknadno nastale rukopise, a zatim će istraživanje usmjeriti prema Crijevićevim uzorima u filološkom i historiografskom pogledu. Poredbeno proučavanje Crijevićevih stilskih postupaka pokazat će koliko je osebujan i s jezičnog a ne samo historiografskog stajališta. Razmotrit će se postupci kojima postiže pripovjedačku živost i neposrednost (historijski prezent, izravno obraćanje čitaocu, pisanje u prvom licu). U zaključku odredit će se mjesto Prolegomena in Sacram Metropolim Ragusinam u cjelokupnom Crijevićevu stvaralaštvu i šire - u hrvatskoj latinističkoj historiografiji.
Iz dosadašnjeg znanstvenoga rada mr. sc. Relje Seferovića i iz priloženoga sinopsisa disertacije očito je da kandidat dobro poznaje građu koju će istraživati i da će doći do vrijednih zaključaka. Djelo Serafina Crijevića svakako zaslužuje da bude svestrano istraženo i objavljeno u kritičkom izdanju.
Povjerenstvo smatra da je kandidatov nacrt doktorskoga rada valjano obrazložen, te uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđuje:
1. mr.sc. Relja Sefereović ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest;
2. ima više od jedne godine istraživačkoga rada u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu;
3. predložena tema doktorskoga rada znanstveno je relevantna;
4. Filozofski fakultet ovlašten je povesti postupak u vezi s doktoratom.
Stručno vijeće stoga predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati prijavu doktorskoga rada mr.sc. Relje Seferovića Seraphinus Maria Cerva: Prolegomena in sacram Metropolim Ragusinam. Kritičko izdanje teksta uz ocjenu njegove jezične i historiografske vrijednosti s prof. dr. sc. Olgom Perić kao mentoricom.
Dr.sc. Olga Perić, izv. prof.
Dr.sc. Darko Novaković, red. prof.
Dr.sc. Mate Križman, red. prof.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagreb
Zagreb, 30. ožujka 2004.
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Davida Šporera za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija
Budući da smo odlukom Fakultetskoga vijeća imenovani u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi zadovoljava li mr. sc. David Šporer propisane zakonske uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li mu se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom Problem autora: književnopovijesne i književnoteorijske perspektive nakon strukturalizma (mentor doc. dr. Dean Duda), podnosimo sljedeći skupni
IZVJEŠTAJ
Mr. sc. David Šporer rođen je 1973. u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1997. dvopredmetni studij komparativne književnosti i filozofije. Diplomski rad pod naslovom Neka obilježja književnoteorijske metode Stanka Lasića obranio je na Odsjeku za komparativnu književnost. Dorađenu verziju rada objavio je u časopisu Republika, br. 3-4, 1999. Od 1999. godine zaposlen je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta, gdje je u razdoblju od 1999/00. do 2002/03. sudjelovao u izvođenju kolegija «Osnove teorije književnosti» i «Poststrukturalizam i novi historizam». Poslijediplomski studij književnosti završio je na Filozofskom fakultetu i magistrirao u svibnju 2003. radom Poetika kulture i ideologija drame (mentor dr. Dean Duda). Njegov magistarski rad o novom historizmu i kulturalnom materijalizmu povjerenstvo je ocijenilo kao izniman doprinos kritičkom promišljanju suvremene književne teorije, posebice njezina mjesta, veza i utjecaja u diskurzu suvremene humanistike, i to od teorije historiografskoga diskurza preko teorije kulture do poststrukturalističke filozofije. Problemski dobro postavljen i analitički sustavno izveden, Šporerov magistarski rad nudi kvalificirani uvid u područje utjecajnoga književnoteorijskog i književnohistoriografskog znanja koje je, sa stajališta njegove recepcije i utjecaja, uglavnom ostalo izvan interesa domaće struke. Vrsnoću rada potvrđuje i nakladnički interes: zagrebački AGM uvrstio je Šporerov rukopis u izdavački plan i najavio za 2004. objavljivanje knjige u biblioteci Sintagma (ur. prof.dr. M. Solar). Kandidat je dosad objavio dva znanstvena i desetak stručnih radova, recenzija i prikaza iz područja književnosti i filozofije. Surađivao je u Vijencu i na III. programu Hrvatskog radija, bio je član uredničkog kolegija Zareza i jedan je od autora dvosveščanog izdanja Lektira na dlanu: repetitorij književnosti za srednje škole (SysPrint, Zagreb, I. - 2000, II. – 2001). Za istog je nakladnika 2001. priredio Kovačićev roman U registraturi (predgovor, izbor iz književnokritičke literature). Godine 2002. kao stipendist Ministarstva znanosti RH i Ureda za jezičnu i kulturnu suradnju pri Veleposlanstvu Republike Francuske u Zagrebu, boravio je tri mjeseca na Sveučilištu u Lilleu. Sudjelovao je i na tri međunarodna znanstvena skupa: «Komparativna povijest hrvatske književnosti» (Split, 2000.), i «La Responsabilité. Droit et Societé. Morale et politique» (Lille, 2001.) i «Droits de l'homme et civilisations» (Dubrovnik, 2002.). Od kolovoza 2002. suradnik je na projektu «Književna teorija nakon strukturalizma» (voditelj dr. Dean Duda), odobrenom i financiranom od Ministarstva znanosti RH. Član je ICLA-a, međunarodne udruge za komparativnu književnost.
Problemski postavljena, tema Šporerove disertacije polazi od novije filozofske i književnoteorijske rasprave o «autoru» koju legitimiraju dva suprotstavljena stajališta. Na jednoj je strani «pozitivizam» i «pozitivistička» tradicija koja se, s određenim ublažavanjima, ne odriče relevantnosti autora za interpretiranje djela, a na drugoj slijed različitih pristupa koji polemiziraju upravo s tom tradicijom, tako što prioritet daju djelu samom, što 1970-ih dovodi do krajnje radikalizacije teze o irelevantnosti autora za tumačenje teksta. Osobito mjesto u slijedu tih rasprava pripada Michelu Foucaultu, i to iz dva razloga. Jedan je njegova zanimljiva i pomalo izdvojena pozicija – u odnosu na, pojednostavljeno rečeno, dva polemička tabora – koja je osobito došla do izražaja u njegovoj raspravi pod naslovom «Što je autor?». Drugi razlog je u tome što njegov rad općenito, a osobito krajem 1960-ih u kontekstu razrade povijesno-filozofske «arheologije», naznačuje smjer povezivanja teorijske i povijesne perspektive u analizi transformacije i formiranja termina, pojmova i ideja. Na tom bi tragu Šporer pratio strukturiranje problema autora i s povijesnog stajališta, tako što bi, polazeći od suvremenih rasprava, vraćanjem unatrag istražio različite moduse autorstva kroz povijest, te slijedio postupne transformacije koje započinju u kasnom srednjem vijeku i tijekom renesanse, a koje svoj epilog imaju u konstituiranju suvremene predodžbe «autora» i shvaćanju autorstva. Dvjestotinjak godina od prijelaza 15. u 16. st. do romantizma obično se smatra razdobljem u kojem dolazi do konstituiranja «autorstva» zbog niza povezanih procesa: pojave tiska i utjecaja tiska na književnost; mijene u recepciji književnosti povezane s opismenjavanjem i čitanjem, odnosno s mijenama općenite društvene distribucije informacija i znanja itd.
Stoga bi se Šporerov pokušaj, sagledan u u cjelini, sastojao u tome da se, kroz nekoliko problemskih i povijesnih slojeva, promotri na koji su se način i zašto mijenjali nazori o «autoru» i shvaćanje autorstva kroz povijest, te na koji je to način utjecalo na suvremene rasprave o tom pitanju, i to od povijesnog zakonsko-pravnog formiranja koncepta autora do književnih i kulturno-simboličkih potencijala povezanih s predodžbom (književnog) «autora» (društvena percepcija, te samo-percepcija i razumijevanje pozicije «autora») u onoj mjeri u kojoj to dolazi do izražaja u žanrovski raznolikim književnim i ne-književnim tekstovima.
Predloženi nacrt pokazuje da je kandidat kritički usvojio književnoteorijsko i književnopovijesno znanje koje je neophodno u razradi odabranoga problema i da raspolaže razrađenim autorskim tezama koje omogućuju izradu kvalitetne disertacije. Stoga povjerenstvo na temelju dostupne dokumentacije utvrđuje sljedeće: 1. mr.sc. David Šporer ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti; 2. ima više objavljenih znanstvenih radova i više od jedne godine istraživačkoga rada na projektu pri visokom učilištu; 3. predložena tema disertacije je znanstveno relevantna; 4. Filozofski fakultet ovlašten je za provedbu postupka stjecanja doktorata
Budući da su zadovoljeni svi propisani uvjeti, predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati temu disertacije mr. sc. Davida Šporera Problem autora: književnopovijesne i književnoteorijske perspektive nakon strukturalizma
U Zagrebu, 30. ožujka 2004. Stručno povjerenstvo:
1. dr.sc. Boris Senker, red. prof.
2. dr.sc. Andrea Zlatar, izv. prof.
3. dr.sc. Dean Duda, doc.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Sveučiliše u Zagrebu
Ivana Lučića 3, Zagreb
Na sjednici Fakuletskoga vijeća održanoj 9. veljače 2004. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za prosudbu o tome zadovoljava li mr. sc. Sanja Brbora uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i može li se prihvatiti predložena tema disertacije, te u tom svojstvu podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Sanja Brbora, diplomirani komparatist književnosti i opći lingvist, stekla je 1998. godine akademski stupanja magistra humanističkih znanosti (znanstveno polje: jezikoslovlje) obranivši magistarski rad pod naslovom „Obilježja dubrovačkoga narječja u Vojnovićevim dramama i danas“. Pored toga, kolegica Brbora objavila je osam radova – jedan izvorni znanstveni i nekoliko preglednih u časopisima i zbornicima s priznatom me�unarodnom recenzijom te više stručnih članaka. Tri su od najvažnijih radova usko vezana uz tematiku predložene disertacije.
Valja spomenuti da mr. sc. Sanja Brbora već ima svestrano stručno i nastavno iskustvo, od kojih su njezino bavljenje dubrovačkim leksikom (u magistarskom radu, ali i prilozima za Radiopostaju Dubrovnik) i suradnja na izradi Rječnika stranih riječi (Novi Liber, 2000.) i Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Novi Liber, 2002.) relevantni za širu problematiku kojom se namjerava baviti u doktorskoj disertacije.
U skladu s navedenim, mr.sc. Sanja Brbora udovoljava uvjetima za pristuapnje izradi doktorske disertacije izvan doktorskoga studija.
Mr.sc. Sanja Brbora za temu doktorske disertacije predlaže:
Djelotvornost ilustracije u rječniku (Slikovni rječnici – mogućnosti i ograničenja)
Izbor teme pristupnica obrazlaže činjenicom da je, bez obzira na velik broj i raspon slikovnih rječnika na tržištu, teorijske literature o recepciji takvih rječnika i učinkovitosti rječničke ilustracije kao sredstva komplementarna rječničkim definicijama (ili eventualno prijevodnim ekvivalentima) razmjerno malo.
Kandidatkinja stoga u disertaciji namjerava:
a) izučiti postojeću teorijsku literaturu te proučiti i kategorizirati slikovne rječnike i različite tipove ilustracija koje se u njima susreću (uzimajući u obzir namjenu; način korištenja ilustracije; kulturnu obojenost itd.)
b) provjeriti djelotvornost rječničkih ilustracija u učenju i nastavi stranoga jezika eksperimentalnim putem.
Hipoteza da su likovne ilustracije u rječnicima korisne za usvajanje i pamćenje vokabulara provjerit će se eksperimentalnom metodom na reprezentativnom uzorku učenika 4. razreda osnovne škole na početnom stupnju učenja engleskoga jezika. Kandidatkinja je u osnovnim crtama naznačila metodu kojom će se poučavanje vokabulara pomoću ilustracije provoditi i testirati te verificirati na kontrolnoj skupini.
Pri razradi metodologije i načina testiranja kandidatkinju zbog interdisciplinarne naravi teme upućujemo da se, osim s predloženim mentorom i članovima povjerenstva kompetentnima za različita područja relevantna za temu disertacije, posavjetuje i sa stručnjakom za metodiku nastave stranoga jezika (konkretno prof. dr. Jelenom Mihaljević, s Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta).
Očekivani je doprinos istraživanja zacrtanoga u sinopsisu ove disertacije:
- bolji uvid u djelotvornost rječničke ilustracije pri usvajanju i pamćenju novoga leksika kod učenika osnovnoškolske dobi
- smjernice za upotrebu ilustriranih rječnika i ilustracije općenito u nastavi stranih jezika
- smjernice za djelotvorniju upotrebu ilustracije u rječniku
- moguće opće spoznaje o utjecaju slike na usvajanje vokabulara
Smatramo stoga da je izbor teme opravdan i dostatno obrazložen, te da zacrtana metodologija pruža dobru osnovu za razradu i provedbu zamišljenoga iztraživanja. Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je za područje jezikoslovlja kojem pripada predložena tema.
Izabrano stručno povjerenstvo smatra da kandidatkinja mr. sc. Sanja Brbora zadovoljava sve pretpostavljene uvjete te da se na osnovi nacrta disertacije i upućenosti kandidatkinje u stručnu literaturu i šire područje istraživanja, može odobriti nastavak postupka stjecanja dokotrata znanosti izvan doktorskoga studija.
dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. Fakulteta prometnih znanosti
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent
član povjerenstva
dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
član povjerenstva
Predmet: Lj. Dobrovšak -
prijava disertacije
Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na svojoj sjednici od 9. veljače 2004. ovo je Vijeće donijelo odluku da nas imenuje u stručno povjerenstvo koje će dati izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Ljiljana Dobrovšak uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783 - 1873). Za mentoricu je predložena dr.sc. Mirjana Gross, red. prof. u miru.
O tome podnosimo ovaj izvještaj:
Lj. Dobrovšak ima stupanj magistra znanosti znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje povijest. U časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (a to su Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Časopis za suvremenu povijest, Društvena istraživanja) objavila je jedan veći znanstveni rad (s temom iz povijesti Židova) te više manjih priloga i recenzija. U svemu dosada ima 17 bibliografskih jedinica.
Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783-1873) je istraživačka tema dogovorena s mentoricom i nastavlja se na dosadašnja istraživanja kandidatkinje o povijesti Židova u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Na taj način otvara se dosada uglavnom neobrađeno područje za koje je Lj. Dobrovšak posebno kvalificirana dosadašnjim radom, smislom za kompoziciju i prikupljenim brojnim novim informacijama.
Ljiljana Dobrovšak je od 2000. godine zaposlena na radnom mjestu znanstvenoga novaka asistenta u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu te sudjeluje u znanstveno istraživačkom radu na projektima Instituta.
Filozofski fakultet te njegov Odsjek za povijest ovlašteni su za dodjelu doktorata s navedenom temom, a predložena mentorica je stručnjakinja za taj predmet istraživanja.
Zato predlažemo da Vijeće Filozofskoga fakulteta odobri mr. sc. Ljiljani Dobrovšak pristupanje izradi i obrani spomenute disertacije.
Zagreb, 15. ožujka 2004.
Dr. sc. Mirjana Gross, red. prof. u miru
Dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
dr. sc. Mario Strecha, docent
dr. sc. Damir Agičić, docent
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 9. veljače 2004. imenovani smo u povjerenstvo za podnošenje izvještaja o tome može li se mr. sc. Dinku Miriću odobriti promjena teme doktorske disertacije. Nakon uvida u dokumentaciju Vijeću podnosimo sljedeće
i z v j e š ć e:
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta je na sjednici od 15. svibnja 2002. mr. sc. Dinku Miriću odobrilo pristupanje izradi doktorske disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine”. Temu je odobrio i Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 11. lipnja 2002. Kandidat mr. sc. Dinko Mirić u svom zahtjevu predlaže da mu se odobri izrada disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1890. do 1910. godine”.
Postupak za odobravanje zahtjeva mr. sc. Dinka Mirića da mu se odobri izrada doktorske disertacije i tema disertacije odužio se zbog graničnih kandidatovih uvjeta za pristupanje izradi disertacije i nestručno sastavljene bibliografije vlastitih radova, zbog kandidatovih pogreška u formuliranju naslova teme, zbog promjene naslova, problema u izradi sinopsisa disertacije i zbog ozbiljnih teškoća u komunikaciji između kandidata i članova povjerenstva koje su završile na granici incidenta, konačnim prekidom komunikacije, zahtjevom članice povjerenstva i moguće mentorice da je Vijeće Odsjeka za povijest oslobodi daljnjeg sudjelovanja u postupku stjecanja doktorata mr. Mirića i odlukom predsjednika povjerenstva da će u daljnjem postupku kontakte s kandidatom održavati samo pismenim putem preko nadležnih služba Dekanata Filozofskog fakulteta, te zahtjevom kandidata da se protiv članova povjerenstva, napose njegova predsjednika, pokrene postupak pred disciplinskim povjerenstvom Filozofskog fakulteta zbog “nametanja” teme doktorske disertacije.
Prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje teme doktorske disertacije kandidat je u molbi i u priloženom nacrtu predložio dva različita naslova. U samoj molbi (od 14. studenog 2000.) predložio je naslov “Demografska tranzicija i modernizacija banske Hrvatske na prijelazu stoljeća” (razumijevajući pritom prijelaz 19. u 20. stoljeće), dok je priloženi nacrt sadržaja disertacije nosio naslov: “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu stoljeća”. Pritom se iz nacrta, kraćeg od jedne kartice, nije moglo zaključiti koji je od dvaju naslova pogrešan. Povjerenstvo – u sastavu prof. dr. sc. Nikša Stančić, prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan i doc. dr. sc. Iskra Iveljić – u svom izvješću (od 5. lipnja 2001.) predložilo je kandidatu da se u istraživanjima “ograniči na Zagrebačku županiju kojoj je (odnosno njezinu dijelu) posvetio i svoj magistarski rad”. Povjerenstvo je također konstatiralo je da su “demografska kretanja i općenito modernizacijski procesi u sjevernoj Hrvatskoj na prijelomu 19. i 20. st. (u popisnom razdoblju 1890.-1910.) relativno dobro istraženi”, te je preporučilo kandidatu da u disertaciji “istraži modernizacijske procese i u njihovu sklopu demografska kretanja u slabije istraženom razdoblju između 1848. i 1880. godine”. Pritom nije poreklo opravdanost istraživanja razdoblja na prijelomu 19. i 20. st., ali je smatralo da je u većem interesu historiografije obraditi procese u razdoblju između 1848. i 1880. god.
Nakon što je Fakultetsko vijeće prihvatilo izvješće povjerenstva kandidat je podnio Fakultetskom vijeću žalbu (od 30. srpnja 2001.) u kojoj je revidirao svoj prvobitni (dvostruki) prijedlog, prihvatio preporuku povjerenstva da temu ograniči na područje Zagrebačke županije, a zadržao je razdoblje prijeloma 19. i 20. stoljeća kao vremenski okvir istraživanja i zatražio da mu se odobri tema “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća”. U žalbi je polemizirao s prijedlogom povjerenstva da u disertaciji istraži razdoblje između 1848. i 1880. god., premda povjerenstvo na svom prijedlogu nije insistiralo, ali je to učinio na način zbog kojeg je povjerenstvo konstatiralo da “neki argumenti kandidata ne kvalificiraju kao istraživača koji raspolaže temeljnim pojmovima potrebnima za istraživanje predložene materije”. Zatražilo je također da prije davanja konačnog mišljenja kandidat ispravi nedostatke u sinopsisu u skladu s pismenim primjedbama priloženim izvješću.
Nakon toga je kandidat u novom podnesku (od 30. siječnja 2002.) predložio da mu se odobri tema doktorske disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine”, tj. prihvatio je – suprotno svojim dotadašnjim stajalištima i bez obrazloženja – preporuku povjerenstva iz prvog izvješća o vremenskom obuhvatu disertacije (premda, ponavljamo, povjerenstvo nije na toj svojoj preporuci insistiralo). Povjerenstvo je u svom završnom izvješću (od 19. travnja 2002.) predložilo Fakultetskom vijeću da odobri naslov koji je sam kandidat predložio, što je Vijeće učinilo i što je zatim prihvatio Senat Sveučilišta u Zagrebu.
Istodobno je članica povjerenstva dobila od Filozofskog fakulteta u Zadru zamolbu da prihvati članstvo u povjerenstvu za utvrđivanje ispunjava li mr. Dinko Mirić uvjete za prijavu doktorata i odobrenje teme “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća”, što je ona otklonila. Ovo povjerenstvo nije upućeno u tijek postupka na Filozofskom fakultetu, odnosno Sveučilištu u Zadru.
Ovo povjerenstvo konstatira da je mr. sc. Dinko Mirić u svom zahtjevu za izmjenu naslova doktorske disertacije podnio prijedlog da mu se odobri tema disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća”, tj. pod naslovom koji je u prethodnom postupku prvobitno predložio, zatim od njega sam odustao, a potom podnio na odobrenje Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru. Povjerenstvo konstatira da je kandidat tražeći promjenu naslova iznio uglavnom iste argumente koje je iznio u svom podnesku u prethodnom postupku kada je polemizirao s prijedlogom tadašnjeg povjerenstva da u disertaciji istraži razdoblje od 1848. do 1880. godine, koje je to povjerenstvo ocijenilo znanstveno neprihvatljivima, a od kojih je kandidat zatim bez obrazloženja sam odustao.
Ni ovo povjerenstvo, jednako kao i prethodno, ne smatra da je tema u sklopu koje bi bila provedena istraživanja o kretanjima u Zagrebačkoj županiji na prijelomu 19. i 20. stoljeća sasvim neprihvatljiva, ali jednako ocjenjuje da je u većem interesu historiografije obraditi procese u razdoblju između 1848. i 1880. god. Nadalje, ovo povjerenstvo također ocjenjuje da kandidatova argumentacija nije znanstveno utemeljena. Kandidat tvrdi da “za cjelovito istraživanje odobrenog razdoblja ne postoje nužne znanstvene pretpostavke”, a to obrazlaže tvrdnjama da demografska istraživanja u Zagrebačkoj županiji u razdoblju 1848.-1880. nisu izvediva s obzirom na obilježja statističke građe koja za to razdoblje istraživačima stoji na raspolaganju, da u tom razdoblju nema modernizacijskih kretanja koja bi bila povijesno relevantna i da u tom razdoblju u Zagrebačkoj županiji nema demografskog razvoja.
Slijedom tih argumenata konstatiramo da kandidatova tvrdnja kako se istraživanja na području povijesne demografije mogu temeljiti “jedino na dostupnim statističkim izvorima” u samoj osnovici nije točna, jer su brojni primjeri kvalitetnih demografskih istraživanja predstatističkog razdoblja, dakako uz primjenu odgovarajućih metoda, a za Zagrebačku županiju u razdoblju 1848.-1880. postoje i statistički podaci, ma koliko oni bili manje sustavni i manje kvalitetni od onih za razdoblje nakon toga. Nadalje, vlastitu tvrdnju da se “modernizacijska aktivnost” u Zagrebačkoj županiji “razvija tek na prijelazu stoljeća” i da tek tada ona postaje “povijesno značajna” kandidat sam relativizira konstatacijom da su i prije toga u Zagrebačkoj županiji postojale “naznake modernizacijskih procesa”. Dakle su u Zagrebačkoj županiji u to vrijeme već tekli modernizacijski procesi, a ovo povjerenstvo smatramo da je podjednako povijesno relevantno utvrditi činjenicu o tome da su oni postojali (tek) u naznakama, utvrditi u čemu su se oni očitovali i koji su uzroci sprečavali njihov razmah sve do prijelaza 19. u 20. stoljeće, premda se ni tada ne može govoriti o skoku već o modernizacijskom pomaku. Jednako tako, ako je i točna kandidatova konstatacija da sve do 1890-ih godina traje predtranzicijska etapa demografskih kretanja, nije točna tvrdnja da u prethodnom razdoblju “pravog demografskog razvoja na području Zagrebačke županije uopće nema”. Demografski razvoj je u Zagrebačkoj županiji, očigledno je, postojao i u predtranzicijskom razdoblju, ako on za kandidata i nije bio “pravi”, a relevantno je utvrditi i to kakav je zapravo bio, kao i međusobnu povezanost modernizacijskog i demografskog razvoja u tom razdoblju u kojem su se u sjevernoj Hrvatskoj izmjenjivali pokušaji “modernizacije izvana” i “modernizacije iznutra”.
Na osnovi svega iznesenog povjerenstvo ocjenjuje da zahtjev mr. sc. Dinka Mirića nije znanstveno obrazložen. U skladu s tim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
p r e d l a ž e m o
da ne prihvati zahtjev mr. sc. Dinka Mirića da mu se odobri promjena naslova doktorske disertacije.
Zagreb, 1. ožujka 2004.
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
dr. sc. Mario Strecha, docent
dr. sc. Damir Agičić, docent
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za povijest umjetnosti
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: promjena teme doktorske disertacije
Mr.sc. Dina Milinovića, asistenta na Odsjeku
Imenovani u stručno povjerenstvo za izvještaj o mogućnostima i razlozima promjene teme i naslova doktorskog rada asistenta Dina Milinovića, podnosimo ovo izvješće:
U srpnju 2001. godine Fakultetsko vijeće bilo je odobrilo mr.sc. Dinu Milinoviću
izradu doktorskog rada pod naslovom «Ut pictura poesis», Formiranje likovnog izraza na primjeru nekih prizora iz Kristova života u razdoblju Kasne antike» pod mentorstvom prof.dr. Miljenka Jukovića. Ustvari je to bio nastavak kandidatova rada na problematici koju je počeo obrađivati u okviru svojeg magisterija na Sorboni u Parizu. Povratkom u domovinu i nakon zaposlenja na našem fakultetu, Dino Milinović je došao do spoznaja o većoj koristi pa i nuždi okretanja istraživanju ovdašnje likovne spomeničke građe, dok bi mu proučavanje općih sadržaja poput prvoizabranog zadavalo i određene poteškoće u svezi s nabavkom literature i sl.
U svakom slučaju ovo povjerenstvo smatra Molbu za promjenu naslova i teme doktorskog rada razložitom to više što je Dino Milinović u međuvremenu uspješno rješavao neke srodne probleme iz hrvatske kulturne baštine usmjerivši se istraživanju građe na našem tlu. Sljedno navedenome uz sažimanje zanimanja na jedan značajni a dosad slabo istumačeni spomenik u Zagrebu, ukupni rad mladog istraživača dobiva dublji smisao. Opravdanje tome je razmotreno između njega i članova povjerenstva te se predlaže Fakultetskome vijeću da usvoji molbu za promjenu doktorskog rada. Ujedno se prijedlog onosi na usvajanje novoga naslova «Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse», koji bi se obrađivao pod mentorstvom prof.dr. Igora Fiskovića.
Temeljem ovog izvješća molimo Fakultetsko vijeće da u cijelosti odobri Molbu asistenta Dina Milinovića na slijedećoj svojoj sjednici
Zagreb, 25. ožujka 2004.
Dr.sc. Igor Fisković, red.prof.
Predsjednik povjerenstva
dr.sc. Miljenko Jurković, red. prof.
dr.sc. Sanja Cvetnić, doc.
Fakultetsko vijeće Dino Milinović
Filozofskoga fakulteta Gundulićeva 31
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3, Zagreb
Sinopsis doktorskog rada
BJELOKOSNI PLENARIJ IZ RIZNICE ZAGREBAČKE KATEDRALE U KONTEKSTU OTONSKE UMJETNOSTI
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest umjetnosti
Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Uvod
U Riznici zagrebačke prvostolnice čuva se tzv. "plenarij" (u literaturi poznat i kao "diptihon"), čiji središnji dio čine četiri pločice od bjelokosti na kojima je u dva registra prikazano deset epizoda iz Kristološkog ciklusa. Bjelokosni reljefi nastali su u nekom od zapaduo-europskih kulturnih središta, a u Riznicu zagrebačke katedrale dospjeli su vjerojatno u trenutku osnivanja Zagrebačke biskupije krajem XI. st. Sa sigurnošću možemo reći jedino da se plenarij u Zagrebu nalazio prije 1394., jer je te godine detaljno opisan u najstarijem sačuvanom inventaru Riznice.
Dosadašnja istraživanja
Plenarij je uvršten u katalog izložbi "Riznica zagrebačke katedrale" (1983.) i "Tisuću godina hrvatske skulpture" (1991.), ah nije našao mjesto u inače bogatom katalogu izložbe "Sveti trag" iz 1994. godine. Katalog iz 1983. uz prijepis latinskog teksta iz najstarijeg inventara Riznice (1394.) donosi kratki opis predmeta i dataciju u XI. st.; istu dataciju preuzima i autor kataloga iz 1991. Tu je dataciju (ostavljajući mogućnost da se radi o X. ili XI. st.) prvi predložio Karl Weiss1, uz napomenu da točno datiranje predstavlja "posebnu teškoću". Zanimljivo je da je Weissov opis iz davne 1863. sve do danas ostao najambiciozniji rad na temu plenarija. Adolph Goldschmidt, koji je zagrebački plenarij uvrstio u svoj monumentalni katalog srednjovjekovnih bjelokosti iz 1918.2, priključio se mišljenju da je riječ o XI. st. Goldschmidt je plenarij okvirno pripisao radionicama na području između Belgije i Kolna i usporedio ga s radovima tzv. "grupe malih figura" ("Kleinfigurige Gruppe"), naglašavajući, međutim, da se zagrebački plenarij u brojnim pojedinostima bitno razlikuje od predmeta iz grupe u koju ga je uvrstio3. Jedan od ciljeva ovoga rada je pokazati da Goldschmidtova atribucija samo djelomice odgovora na pitanja koja pred nas postavljaju stil i ikonografija bjelokosnih reljefa zagrebačkog plenarija.
Od hrvatskih povjesničara umjetnosti plenarij spominje Đuro Szabo4, a poslije njega u okviru proučavanja najstarijih inventara Riznice Dragutin Kniewald5. Budući da se svi dosadašnji napisi o plenariju slažu tek oko datacije u X ih XI. st., predloženi rad ima za cilj sveobuhvatnije stilski i ikonografski analizarati navedeni predmet, koji je ujedno ijedan od najstarijih u Riznici zagrebačke prvostolnice. Na primjeru plenarija nastojat ćemo ukazati na:
•
principe
umjetničkog stvaralaštva u vrijeme tzv. "otonske renesanse" -
jednog od
ključnih
razdoblja srednjega vijeka;
•
razvitak
ikonografije Kristološkog ciklusa u srednjovjekovnoj umjetnosti karolinškog i
otouskog
razdoblja (plenarij predstavlja jedan od ikonografski najpotpunijih prikaza
Kristova
života iz razdoblja ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj);
•
"iščitavajući"
plenarij na taj način posredno ćemo rnoći ukazati na mjesto i
ulogu mlade
zagrebačke
biskupije u mreži "povlaštenih" vjerskih i državničkih veza koje
u ovom
razdoblju
povezuju Zapadnu i Srednju Europu.
Metodološki postupci
U nedostatku odgovarajuće vanjske datacije, prepušteni smo stilskim i ikonografskim usporedbama sa sličnim umjetničkim predmetima. Kao što ćemo vidjeti, one nisu jednoznačne.
Kako zbog prirode materijala o kojemu je riječ (bjelokost), tako i zbog ikonografskih modela, upućeni smo na umjetnost ranokršćanskog razdoblja. Ikonografija plenarija u tom smislu može poslužiti kao ilustracija za poznatu konstataciju francuskog povjesničara umjetnosti Emilea Malea: "Srednji vijek je s poštovanjem prihvatio ogroman simbolički napor prvih kršćanskih stoljeća, ništa pritom ne mijenjajući i dodajući vrlo malo svoga".
1 Die Elfenbein-Reliquientafel des Domschatzes zu Agram, u Mitteilungen der K.K. Zentralkomissionfitr
Denkmalpflege, VIII, 1863., str. 231-234.
2 Die Elfenbeinskulpturen aus der Zeit der Karolingischen und Sachsischen Kaiser, reprint, Berlin, 1970.,
II, no. 62
3 "Verwandte Schöpfungen ... die allerdings im einzelnen stark abweichen", id., str. 8.
4 Đuro Szabo, "Diptihon" zagrebačke kaptolske riznice, u Narodna starina, VIII., 1929., str. 204-205.
5 Dragutin Kniewald, Najstariji inventari zagrebačke katedrale, Starine JAZU, knjiga 43, 1951., str. 79.,
bilj. 77.
Pa ipak, premda je na zagrebačkom plenariju jasno prepoznatljiv kontinuitet ranokršćanskih modela, njegov stil i ikonografija pod presudnim su utjecajem srednjovjekovne umjetnosti. Tako brojni detalji na plenariju upućuju na repertoar karolinških radionica, posebice Reimsa. Što se tiče otonskog razdoblja, koje nas posebno zanima zbog pretpostavljene datacije pleuarija s prijelaza iz X. u XI. st., posezanje za karolinškim modelima dio je programskog usmjerenja na renovatio (imperii) koje je obilježilo politiku careva iz otonske i salijske dinastije. Već Goldschmidt je primijetio kako se elementi kompozicije i ikonografije prisutni na karolinškim bjelokostima javljaju krajem X. st. kao dio opće tendencije preuzimanja karolinških modela ("otonska renesansa"). Pritom ne zaboravljamo niti stahie utjecaje bizantske umjetnosti koji su posljedica prisutnosti Bizanta u Italiji, ah i neposrednog dodira dvaju dvorova, povezanih vjenčanjem Otona II. i princeze Teofanu. Analiza zagrebačkog plenarija nam i u tom pogledu može poslužiti kao školska studija obilježja ovog razdoblja s kraja prvog i početka drugog milenija kršćanske povijesti.
Komparativni materijal u našoj analizi obuhvaća prije svega radove u bjelokosti, ah i ilustracije u rukopisima koji su korišteni u liturgijske svrhe ih za potrebe osobne pobožuosti. Oni su nam posebno dragocjeni jer obuhvaćaju iznimno širok ikonografski repertoar iz Novog Zavjeta koji nas ovdje zanima. Metodologija rada time ne postaje upitna, budući da znamo da su u ovom razdoblju umjetnici koji oslikavaju rukopise često isti oni koji izrađuju predmete od bjelokosti i da se pritom mogu koristiti istim modelima, što, naravno, ne mora biti pravilo.
Struktura rada
Iz gornjega proizlazi struktura rada. Ona će obuhvatiti detaljni opis predmeta koji se danas čuva u Riznici Zagrebačke katedrale i srednjovjekovne izvore koji predmet spominju i koji su garancija da nije riječ o krivotvorini 19. st., što je, pokazalo se, čest slučaj kod predmeta od bjelokosti. Ikonografski opis deset epizoda Kristološkog ciklusa i ikonografska analiza trebaju odrediti mjesto plenarija u odnosu na ikonografske tradicije otonskog razdoblja, koje obuhvaćaju ranokršćanske tradicije i doprinose karolinške renesanse. Stilska analiza popratit će ikonografsku kao element provjere, u nastojanju da se pobliže odrede moguća središta i vrijeme proizvodnje plenarija. Ove dvije razine analize trebale bi nam omogućiti interpretaciju plenarija u kontekstu umjetnosti otonske renesanse, tijekom koje dolazi do oživljavanja karolinških modela, ali i značajnijeg utjecaja Bizanta na umjetnost Zapadnog kruga. Napokon, posebno će biti razmotrena liturgijska namjena predmeta i mjesto koje je mogao imati u Bogoslužju tijekom prvih stoljeća Zagrebačke katedrale.
Očekivani znanstveni doprinos
Rad u središte istraživanja postavlja zagrebački plenarij kao predmet specifične liturgijske namjene iz tipične riznice jedne srednjovjekovne katedrale. Njegov povijesno-urnjetnički kontekst je onaj bogate zapadno-europske tradicije radova u bjelokosti koji zauzimaju važno mjesto u povijesti srednjovjekovne umjetnosti od ranokršćanskog razdoblja. Rezultati analize omogućit će nam uvid u principe srednjovjekovnog umjetničkog stvaralaštva, s iznimno kompliciranom igrom preuzimanja starih i stvaranja novih ikonografskih modela tijekom "karolinške" i "otonske" renesanse.
Krajnji rezultat možda potvrdi nemogućnost precizne lokalizacije mjesta proizvodnje zagrebačkog plenarija, ah stilska i ikonografska analiza trebala bi nam pomoći identificirati radionice u kojima su se umjetnici (umjetnik) plenarija školovah, kojim modelima su raspolagah i kojim su utjecajima bih izloženi, što je ujedno i jedini realni cilj koji si u ovom radu možemo postaviti.
Takva analiza neće nam samo pomoći preciznije odrediti mjesto zagrebačkom pleuariju u povijesti umjetnosti razdoblja kojemu pripada, već će ukazati i na moguće konzekvence takve atribucije. To se odnosi prije svega na liturgijsku namjenu plenarija. Moguće je da je plenarij dospio u Zagreb zajedno s nekim od najstarijih rukopisa u posjedu Zagrebačke katedrale (danas u Metropohtanskoj knjižnici), u kojem bi slučaju bjelokosni reljefi izvorno imali ulogu korica. Druga je mogućnost veza s komadićem Sv. Križa, najvrednijom relikvijom Riznice, koji je naknadno ugrađen u relikvijar iz XV. st. Opis u najstarijem inventaru čini se da ukazuje na to da su nekoć korišteni zajedno u liturgiji, stoga nije isključeno daje dragocjena relikvija križa na kojem je raspet Isus stigao u Zagreb ugrađena u središte plenarija, koji bi tako zapravo bio relikvijar - stauroteka bizantskog tipa.
Zagreb, 26. veljače 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr.sc. Igor Fisković, dr.sc. Ivo Maroević, mr.sc. Dino Milinović
red.prof. red.prof. asistent
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3, Zagreb
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. srpnja 2002. imenovalo nas je u Povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Irena Kraševac uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema pod naslovom Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a da se za mentora imenuje dr. sc. Zvonko Maković, docent. Na temelju potpune propisane dokumentacije i uvida u predloženu temu, podnosimo ovo
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Mr. sc. Irena Kraševac rođena je 12. rujna 1961. u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirala 1986. studijske grupe Povijesti umjetnosti i Španjolski jezik i književnost.. Od 1987. bila je zaposlena u Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu gdje je 1990. položila i stručni ispit za zvanje kustosa. Do 1993. radila je na realizaciji mnogih izložaba hrvatskih i stranih umjetnika u okviru izlagačkoga programa Muzejsko-galerijskog centra. Od 1993. do 1999. boravila je u Njemačkoj i tijekom toga boravka radila na istraživanju bibliografije kipara Ivana Meštrovića objavljene u časopisima i knjigama njemačkoga govornog područja. Na temelju tih iznimno iscrpnih istraživanja napisala je i magistarski rad «Ivan Meštrović – rano razdoblje» koji je 1999. obranjen na Odsjeku za povijest umjetnosti pod mentorstvom dr. sc. Zvonka Makovića. Od veljače 2000. mr. sc. Irena Kraševac zaposlena je kao asistentica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu gdje joj je uže područje istraživanja hrvatsko kiparstvo 19. i 20. stoljeća. Kolegica Irena Kraševac boravila je na stručnom istraživanju u Zentralinstitut für Kunstgeschichte, München.
Neposredno nakon diplomiranja i zapošljavanja u Muzejsko-galerijskome centru Irena Kraševac radila je kao tajnica ili suradnica na dvadesetak izložaba i tu pokazala visoke stručne kvalitete. Iako su izložbe bile raznorodne – od «Pisane riječi u Hrvatskoj» (1988), preko retrospektiva Zlatka Price (1989), Ivana Rabuzina (1990) i Ivana Lackovića-Croate (1992), pa sve do onih problemskih s djelima Victora Vasarelya, Miroslava Šuteja, Joana Miróa te keramike Zsolnay ili one posvećene ličnosti Fausta Vrančića - Irena Kraševac svakoj je prilazila s profesionalnog aspekta upravo uzorno. Mogućnost da boravi s obitelji u Njemačkoj omogućila joj je da svoju stručnost usmjeri na djelo kipara Ivana Meštrovića. Iako je ranije bila upisala poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest umjetnosti htijući se posvetiti baroknoj kulturnoj baštini, promijenila je i smjer i temu magistarskoga rada i sustavno istražila, pokazalo se, dotad površno obrađeno rano Meštrovićevo razdoblje. Nizom otkrivenih potpuno nepoznatih i djela, i izložbi, i napisa o kiparu u više je stručnih radova, jednim znanstvenim ( «Ivan Meštrović – rano razdoblje. Prilog istraživanju kiparevog školovanja u Beču», Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23/1999, str. 177-189) i, konačno, magisterijem na temelju kojega će objaviti i knjigu («Ivan Meštrović i secesija. Beč-München-Prag, 1900-1910», Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002) učinila izniman povijesnoumjetnički poduhvat. Može se bez pretjerivanja reći kako je najraniji dio opusa najvećeg hrvatskog modernog kipara upravo magistarskim radom i kasnije knjigom mr. sc. Irene Kraševac po prvi puta sagledan i vrednovan na osnovu što novootkrivenih, što provjerenih dokumenata i pomnog arhivskoga istraživanja.
Došavši na Institut za povijest umjetnosti, a pokazavši dobro poznavanje hrvatskoga i srednjoeuropskoga kiparstva 19. i 20. stoljeća, mr. sc. Irena Kraševac počela je svoj stručni i znanstveni rad usmjeravati prema tome području. Tema koju predlaže za svoju doktorsku disertaciju stoga je više nego korisna. «Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj», naime, do sada gotovo da nije u našoj znanosti ozbiljno niti doticana. Iako su arhitektura i urbanizam razdoblja historicizma, a riječ je upravo o tome, bolje istraženi, skulptura je iz više razloga bila marginalizirana. Razloga je za to više: od ukusa koji nije bio sklon historicističkoj sakralnoj skulpturi i oltarnoj arhitekturi ne samo u nas, već i šire, pa do mnogih drugih vidova. Dugogodišnji negativan stav prema neostilovima rezultirao je zanemarivanju toga dijela baštine, premda u drugoj polovici 19. stoljeća uspostavom Zagrebačke nadbiskupije, obnovom Zagrebačke katedrale, te restauracijom i podizanjem mnogih crkava nakon potresa (1880) dolazi do velike crkvene obnove i opremanja sakralnih objakata. Osnivanje Obrtne škole i udio Hermana Bolléa u Zagrebu, pa i cijeloj zemlji, omogućit će procvat i obrta i umjetnosti uopće. Paralelno s uvozom, mahom iz Tirola i Slovenije, crkvene opreme – skulpture i oltara - kandidatkinja bi istražila hrvatske posebnosti, štoviše rasvijetlila potpuno nepoznate kipare. Svoj će rad temeljiti ne samo na izučavanju i interpretaciji primarne građe, već isto tako i na sakupljanju i obradi arhivske građe iz naših, odnosno odgovarajućih stranih arhiva. Držimo kako mr. sc. Irena Kraševac ima sve kvalitete da taj zahtjevan posao uspješno izvede svojom doktorskom disertacijom. Time bi se, vjerujemo, razbilo uvriježeno mišljenje o uniformiranosti i jednoličnosti stila sakralne skulpture i oltarne arhitekture 19. stoljeća. Nadalje, po prvi bi se puta sakralna plastika sjeverozapadne Hrvatske toga razdoblja nadovezala na već obrađene i objavljene radove iste tematike na području Bavarske, Tirola, Gornje i Donje Austrije, Koruške i Štajerske. Ono, pak, što bi iz toga također proizišlo jest utvrđivanje umjetničke razine domaćih majstora čija su djela postupno konkurirala stranom importu.
Utvrđujući na temelju iznesenoga i svih relevantih priloga za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, povjerenstvo potvrđuje da mr. sc. Irena Kraševac udovoljava uvjetima čl. 51. stav 1. Zakona o visokim učilištima. Fakultetskome vijeću stoga predlažemo da uz odobrenje naslova «»Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj», te imenovanje mentora dr. sc. Zvonka Makovića, predmet uputi u daljnji postupak.
Zagreb, 15. ožujka 2004.
Povjerenstvo:
dr.sc. Zvonko Maković, docent
predsjednik
dr. sc. Sanja Cvetnić, docent
član
dr. sc. Jasna Galjer, docent
član
Ovo izvješće prihvaćeno je na sjednici Vijeća odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 15. ožujka 2004. godine.
Fakultetsko vijeće mr. sc. Irena Kraševac
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu Dvoriček 25
Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
10000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada
NEOSTILSKA SAKRALNA SKULPTURA I OLTARNA ARHITEKTURA U
SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ
Znanstevno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest umjetnosti
Grana: povijest i teorija umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komuniakcija
Sakralna skulptura 19. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj značajan je, ali nedovoljno istražen i neadekvatno vrednovan segment umjetničke i kulturne baštine, koja nas neposredno vezuje uz srednjoeuropsko povijesnoumjetničko okruženje historicističkoga stilskog razdoblja. Dugogodišnje negativno stajalište struke prema neostilovima doprinijelo je priličnome zanemarivanju toga dijela baštine, premda u drugoj polovici 19. stoljeća uspostavom Zagrebačke nadbiskupije (1852), obnovom Zagrebačke katedrale, te restauracijom i podizanjem mnogobrojnih crkava nakon potresa (1880) dolazi do velike crkvene odnove i opremanja sakralnih objekata. Radovi na Katedrali dali su bitan podstrek osnivanju Obrtne škole na čelu s Hermanom Bolléom čija je dugogodišnja plodna aktivnost zahvatila odnovu mnogobrojnih sakralnih objekata u Zagrebu i njegovoj široj okolici, a djelovanje Odjela za bogoštovlje i nastavu s Izidorom Kršnjavim također je potaknulo veliku crkvenu obnovu. Kroz to će se djelovanje ponajbolje i profilirati produkcija Obrtne škole. Pojave u Hrvatskoj u skladu su s procesima u Srednjoj Europi, odnosno njezinim katoličkim susjednim zemljama.
Revalorizacija historicizma, koja je uslijedila proteklih desetljeća, to je stilsko razdoblje priključila povijesnoumjetničkome lancu ostalih velikih stilskih epoha. Dosadašnja istraživanja historicizma u Hrvatskoj uglavnom su obuhvaćala arhitekturu i urbanizam (I. Maroević, Ž. Čorak, S. Knežević, Z. Jurić, J. Galjer i dr.), dok se skulpturom, posebice sakralnom na području kontinentalne Hrvatske bavio malen broj povjesničara umjetnosti (O. Maruševski, N. Tarbuk). Cilj istraživanja vezanog uz ovu disertaciju jest obrada opusa sakralne skulpture i pripadajuće joj oltarne arhitekture na području sjeverozapadne Hrvatske, njezina sistematizacija, analiza, kategorizacija te vrednovanje u okviru srednjoeuropskoga kulturnoga kruga.
Terenskim radom bit će obuhvaćene crkve na području katedralnog, kalničkog, zagorskog, vrbovečkog, varaždinskog, komarničkog i bekšinskog dekanata Zagrebačke nadbiskupije u 19. st., jer je na tome području bila najprisutnija aktivnost Obrtne škole, a blizina Slovenije i Austrije omogućila je neposredan import iz slovenskih i tirolskih radionica. Obradit će se dosad nedovoljno poznati izvori (Arhiv Obrtne škole u Arhivu grada Zagreba, Dokumentacija Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatski državni arhiv, Nadbiskupski arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjižnica), a komparativna i referentna građa (stručni boravak u Centralnom institutu za povijest umjetnosti u Münchenu i Institutu za povijest umjetnosti u Innsbrucku) omogućit će što bolju usporedbu, te konačnu valorizaciju i doprinos hrvatske umjetnosti razdoblju historicizma.
U uvodnom dijelu definirale bi se karakteristike i specifičnosti sakralne skulpture 19. st., dao povijesni presjek razdoblja, teritorijalni obuhvat istraživanja, te postignuća prethodnih istraživanja i nove spoznaje. Zasebno poglavlje obuhvatilo bi estetiku i teoriju umjetnosti u razdoblju historicizma, kriterij stila i kvalitete u interpretaciji neostilova, problem valorizacije historicizma te pojavu nove sakralne umjetnosti. U poglavlju o umjetnicima i umjetničko-obrtnim radionicama osvijetlila bi se ličnost i djelovanje Hermana Bolléa te osnutak Obrtne škole, njezino djelovanje na području opremanja sakralnih objekata i poticanje nacionalnog umjetničkog obrta. Uz Obrtnu školu (osim Hermana Bolléa važan doprinos dali su kipari i drvorezbari Ivan Budicki, Ignjat Franz, Dragutin Morak, Jakov Pešek, Vilim Pichler, August Posilović i dr.), bitan segment sakralne plastike predstavlja tirolski import rasprostranjen diljem Europe. Razlučile bi se pojedine radionice i vrsni majstori koji već ulaze u sastavni dio austrijske povijesti umjetnosti. Uz veliku produkciju Obrtne škole i tirolskog importa bilježimo i nekoliko individualnih pojava domaćih majstora koji djeluju na području sjeverozapadne Hrvatske, a ističu se kvalitetom i originalnošću (na pr. Jakov Bizjak). Obradila bi se osnovna tipološka i stilska podjela oltara, a interpretacija skulpture obuhvatila sve osnovne karakteristike i specifičnosti, dok bi zasebna poglavlja bila posvećena ornamentu i ikonografiji.
Pojava i djelatnost Obrtne škole u Zagrebu u kratkom je vremenu stvorila od periferne sredine jako središte umjetničkoga obrta i omogućila formiranje mnogih značajnih hrvatskih umjetnika u razdoblju moderne (R. Frangeš Mihanović, R. Valdec). Obrada i analiza pojedinačnih opusa relativizirala bi, ukoliko ne i sasvim izmijenila uvriježeno mišljenje o uniformiranosti i jednoličnosti sakralne skulpture 19. stoljeća. Prvi puta objedinjena sakralna plastika 19. st. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nadovezala bi se na već obrađene i objavljene radove iste tematike na području bavarske, Tirola, Gornje i Donje Austrije, Koruške i Štajerske. Tipološka podjela oltara i stilske karakteristike u kontekstu umjentičkog razvoja i stremljenja 19. st. pokazala bi visoku razinu domaćih majstora koji su mogli konkurirati stranome importu.
U posdljenjem bi se poglavlju prišlo sintezi koja bi trebala donijeti zaključke o istraženoj građi.
Kataloški dio sadržavat će biografije autora i muzeološki obrađena djela koja se navode u glavnoj građi disertacije.
Zaključno bi se navela sva korištena literatura s područja povijesti umjetnosti, likovne kritike ili pak drugih područja koja pobliže osvjetljavaju umjetničko stanje u razmatranom vremenskome rasponu.
Zagreb, 27. lipnja 2002.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Dr. sc. Zvonko Maković Prof. dr. sc. Ivo Maroević Irena Kraševac
Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta gđe Ljube Dabo-Denegri za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je, na svojoj sjednici održanoj 19. siječnja 2004., u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome ispunjava li gđa Ljuba Dabo-Denegri uvjete propisane člankom 51, stavak 1 Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Francusko-hrvatski jezični dodiri. Na temelju uvida u dokumentaciju priloženu molbi, odnosimo Fakultetskom vijeću ovo
IZVJEŠĆE
1. Gospođa Ljuba Dabo-Denegri stekla je 1989. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stupanj magistra društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije.
2. Objavila je više znanstvenih radova iz uže i šire tematike disertacije u časopisima izjednačenima po vrsnoći s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom. Ovdje je dovoljno spomenuti članak «Semantic Adaptation of Anglicisms in French», SRAZ XLIII(1998), 27-41. Sudjelovala je u dva istraživačka projekta MTZ Republike Hrvatske (Jezični dodiri u neposrednom i posrednom posuđivanju, 1988.-1997. i Hrvatski u dodiru s europskim jezicima, 1997.-2001.
3. Izučavanje jezičnih dodira, u ovom slučaju hrvatskog i francuskog, kao fenomena koji neizostavno prati povijesne, kulturne gospodarstvene i političke odnose dobrodošao je pa i nužan doprinos znanstvenom bavljenju hrvatskim, odnosno francuskim jezikom (i jezikom uopće), a današnji uvjeti, u kojima su spomenuti dodiri sve intenzivniji pa i neizbježni, čine ga još zanimljivijim. Predloženi specifičan pristup temi (ovdje u prvom redu mislimo na do sada relativno slabo izučen fenomen neizravnog posuđivanja) i revalorizacija pojedinih dosadašnjih spoznaja primjenom recentnih teorijskih postavki mogao bi dati značajan znanstveni doprinos.
4. Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je, s obzirom na područje, odnosno znanstveno polje, za provođenje postupka stjecanja doktorata znanosti na temelju predložene disertacije.
5. Za mentoricu je predložena dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, a za komentora akademik August Kovačec.
Na temelju svega što smo iznijeli zaključujemo da gđa Ljuba Dabo-Denegri ispunjava uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te predlažemo Fakultetsko vijeću da joj odobri pokretanje postupka izrade i obrane disertacije pod naslovom Francusko-hrvatski jezični dodiri.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Dražen Varga, doc.,
Filozofski fakultet u Zagrebu
dr. sc. Sanja Grahek, doc.,
Filozofski fakultet u Zagrebu
dr. sc. Vladimir Skračić, doc.,
Filozofski fakultet u Zadru
Zagreb, 03. 03. 2004.
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za romanistiku, održanoj 11.03.2004.
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za talijanistiku
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pristupnice mr. sc. Nikice Mihaljević
Na sjednici održanoj 9. veljače 2004. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu uvjeta za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija mr. sc. Nikice Mihaljević. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo
IZVJEŠĆE
Mr. sc. Nikica Mihaljević rodila se u 30. svibnja 1972. u Splitu, gdje je završila osnovnu i Ekonomsku školu. Studij talijanskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti upisala je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1989, a diplomirala 1994. Tijekom studija boravila je na stipendiji za usavršavanje znanja talijanskog jezika u Školi talijanskog jezika za strance u Pisi. Nakon diplome položila je ispit za stalnog sudskog tumača i prevoditelja za engleski i talijanski jezik. Prevela je veći broj znanstvenih i stručnih radova iz područja ekonomije, prava, građevinarstva i pomorstva, a bavi se i simultanim prevođenjem. Od 1994. radi kao nastavnica engleskog i talijanskog jezika u srednjoj školi i u nekoliko škola za strane jezike u Splitu. U svojstvu vanjskog suradnika u akademskoj godini 2001/2002. predavala je engleski jezik na Ekonomskom fakultetu u Splitu, a od 2002. vodi i lektorske vježbe vježbe te kolegije «Talijanska književnost 1» i «Talijanska književnost 2» na Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu. Član je Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika i društva «Dante Alighieri» u Splitu.
Pristupnica je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistarski rad pod naslovom Pirandellova poezija obranila u rujnu 2003. te time stekla akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja znanost o književnosti. Iz područja tematike disertacije objavila je jedan znanstveni rad na talijanskome jeziku u časopisu La Battana u Rijeci i dva stručna rada, također na talijanskome, od kojih jedan u elektronskom časopisu Sophia, a drugi u talijanskom časopisu Penna d'Autore u Torinu. Na temelju uvida u priložene radove zaključujemo da pristupnica udovoljava uvjetima propisanima člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Premda se časopis La Battana ne nalazi na popisu časopisa po vrsnoći izjednačenih s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, smatramo da rad što ga je pristupnica u njemu objavila kakvoćom udovoljava propisanim uvjetima.
Naslov teme disertacije koju mr. sc. Nikica Mihaljević predlaže glasi «Dijalog s Arturom Grafom: intertekstualnost u djelu Luigija Pirandella». Pristupnica predlaže da joj mentorica bude dr. sc. Morana Čale s Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U sinopsisu disertacije pristupnica naznačuje da je riječ o temi koja se dosad nije potanje istraživala u okviru talijanistike te uvjerljivo obrazlaže svoju namjeru da prouči intertekstualne i citatne veze između književnih opusa dvojice značajnih talijanskih pisaca brojnim podudarnostima na razinama tematsko-motivskih sklopova, narativne strukture i diskursa, na kojima pristupnica uočava dvojici autora zajedničku problematiku identiteta i dvojništva. Na temelju proučavanja spomenutih svojstava dvaju tekstualnih opusa te tumačenja odnosa koji se među njima uspostavljaju, mr. sc. Nikica Mihaljević nastojat će na nov način osvijetliti ne samo intertekstualne veze između književnog djela Artura Grafa i Luigija Pirandella, nego i pridonijeti razmatranju njihovog mjesta u talijanskom i europskom kontekstu.
Smatramo da je mr. sc. Nikica Mihaljević dobro potkrijepila prijedlog teme, kao i da je predloženo istraživanje relevantan prilog proučavanju modernističkih poetika u talijanskoj književnosti, s izgledima da ponudi uvid u dosad neobrađene aspekte djela talijanskoga nobelovca Luigija Pirandella. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati naslov radnje i prijedlog mentora te pristupnici mr. sc. Nikici Mihaljević odobri provedbu daljnjeg postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.
U Zagrebu, 31. ožujka 2004.
Dr. sc. Morana Čale, izv. prof.
predsjednica povjerenstva
Prof. dr. Mladen Machiedo, red. prof.
član povjerenstva
Dr. sc. Tatjana Peruško, viši asistent
članica povjerenstva
Stručno povjerenstvo za ocjenu
pristupanja izradi i obrani doktorske disertacije
mr. Roberte Matković
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 8. prosinca 2003.g. u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. Roberta Matković uvjete propisane člankom 51.St.1. Zakona o visokim uličištima, za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije, podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Mr. Roberta Matković rođena je 16. kolovoza 1969.g. u Puli, diplomirala je 02. prosinca 1994. god. na Odsjeku za talijansku književnost pri Pedagoškom fakultetu u Puli. 01. veljače 1997.g. izabrana je u zvanje mlađeg asistenta iz područja humanističkih znanosti za polje znanost o književnosti za predmet Talijanska književnost pri Filozofskom fakultetu u Puli. 1997.g. izabrana je u zvanje asistenta na Filozofskom fakultetu u Puli za predmet Talijanska književnost.
01. ožujka 2001.g. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s radnjom Retrospezione letteraria e portata critica del postumo Calvino.
Od 2001. g. surađuje na znanstveno-istraživačkom projektu dr. Nelide Milani-Kruljac, pod naslovom Žensko književno pisanje.
Sudjelovala je u radu više međunarodnih znanstvenih skupova, u čije su zbornike u pripremi, uključeni i njezini radovi.
Za temu svoje doktorske disertacije kandidatkinja predlaže: Moralizam, humor i fantastika u opusima braće Carla i Gaspara Gozzia.
Znanstveno zanimanje za pripovjednu vrstu bajke, kandidatkinja je pokazala već u radu o Calvinovoj znamenitoj zbirci talijanskih narodnih bajki. U razvoju bajke kao pripovjedne i kazališne vrste u talijanskoj književnoj tradiciji, književni opus Carla Gozzija predstavlja nezaobilaznu točku. Osobito su poznate i rado izvođene njegove kazališne bajke L'amore delle tre melarance, Turandot, La donna serpente i dr., a osim bajki i satiričko-moralističke poeme Marfisa bizzara, pisao je novele, autobiografske zapise i pisma. Gasparo Gozzi je pak talijansku kulturu osamnaestog stoljeća zadužio prvenstveno novinarskim radom ( utemeljitelj je dnevnog lista «Gazzeta veneta»), zatim književno-kritičkom polemikom Giudizio degli antichi poeti sopra la moderna censura di Dante attribuita a Virgilio) i autobiografskim zapisima u jedanaestercima (Sermona).
Došavši do zaključka da u talijanističkoj znanstvenoj bibliografiji nema sveobuhvatnih studija koje bi obuhvatile različite aspekte djelovanja braće Gozzi, uključujući njihov javni angažman u kulturnom i političkom životu Venecije u razdoblju prosvjetiteljstva, kandidatkinja namjerava svojom disertacijom obuhvatiti sljedeće točke:
1. Poimanje morala u Veneciji druge polovice 18.st.; etika i društveni zahtjevi aristokratskoga društvenog sloja; naslijeđene vrijednosti društvene klase i njihova tematizacija u djelima braće Gozzi
1.1. Konzervativni moral kao cilj u djelima braće Gozzi
1.2. Aristokratska etika i promišljanje morala u praksi kao osnovne odrednice u pronalaženju napretka u djelima Gaspara Gozzija
2. Pojmovi humora i zabave te funkcija ironija u djelima Carla Gozzija
2.1. Humor kao medij izražavanja osobnih stavova u javnosti
2.2. Književna funkcija humora i posljedice pisane ironije u javnom životu Carla Gozzija
3. Funkcija i cilj fantastike u venecijanskom kazalištu; karakteristike i učinak «fantastičnih» djela Carla Gozzija
3.1. Žanr fantastike kao medij slobode izražavanja, jasnoća iznesenih poruka, odnos publike i venecijanske javnosti prema djelima i autoru C. Gozziju
3.2. Uzroci i razlozi aktualnosti i prisutnosti «kazališnih bajki» Carla Gozzija na svjetskoj sceni današnjice
4. Književna stremljenja usklađena s novim težnjama i metodama promišljanja kulture i književnosti, te poimanje klasicističke retorike s naslijeđenim vrijednostima karakterističnim za venecijansku aristokraciju u djelima braće Gozzi; komparativne sličnosti i razlike
Stručno povjerenstvo utvrdilo je da mr. Roberta Matković zadovoljava uvjete članka 51.St.1. Zakona o visokim učilištima, odnosno da ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja znanosti o književnosti, da ima više godina istraživačkoga rada na Filozofskom fakultetu u Puli, te nekoliko znanstvenih članaka u međunarodnim zbornicima u tisku.
Stručno povjerenstvo smatra temu opravdanom i predlaže naslov disertacije Moralizam – humor – fantastika u opusima braće Gozzi.
S obzirom na potvrđenu dvojezičnost (diplomska radnja i magisterij napisani na talijanskom), predlažemo da se kandidatkinji omogući pisanje disertacije na talijanskom jeziku, pod naslovom Moralismo-umorismo-fantastico nell'opera omnia dei fratelli Gozzi.
Za mentora disertacije predlažemo prof. dr. Mladena Machieda.
1. .................................................
Dr. Tatjana Peruško, viši asistent
predsjednik povjerenstva
2. .................................................
Dr. Sanja Roić, red.prof.
član povjerenstva
3. ..................................................
Dr. Mladen Machiedo, red. prof.
član povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. veljače 2004. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Davora Piskača pod naslovom Književnoteorijski pogledi praškog strukturalizma, podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Doktorski rad mr.sc. Davora Piskača Književnoteorijski pogledi praškog strukturalizma ima ukupno 318 stranica kompjutorskog ispisa, a podijeljen je na uvod, jedanaest zasebno naslovljenih glava, od kojih su neke podijeljene i na zasebno naslovljena poglavlja, zaključak i literaturu. Posvećen je genezi i opisu književnoteorijskih shvaćanja takozvane praške škole i kritičkoj analizi književnoteorijskih pogleda nekoliko glasovitih teoretičara koje ujedinjuje zajednička orijentacija poznata u teoriji književnosti kao «praški strukturalizam».
Rad počinje kratkim neformalnim uvodom koji priziva razumijevanje «duha vremena» u kojem je praški strukturalizam nastao i u kojem se razvijao, a zatim slijedi oveća glava Opći pojam strukturalizma. (str. 9 . – 49.), koja je podijeljena na 11 poglavlja. U njoj autor nastoji odrediti pojmove strukture i strukturalizma u najširem obzoru, oslanjajući se na Piageta, kako bi dobio uporište za pokušaj ocrtavanja mjesta i značenja češkog strukturalizma u okvirima pojedinih znanosti, filozofije i, dakako, književnih teorija. Ponešto i odveć opširno izlaganje pojma strukture u pojedinim znanostima može se pri tome opravdati nastojanjem da se i u kasnijoj analizi upozorava na određene «paralele» i odnose književnoznanstvenih teorija s drugim znanostima i s filozofijom.
Nakon toga slijedi kraća glava koja je posvećena ključnom odnosu književnosti i jezika, budući da je praški strukturalizam bitno vezan s lingvistikom, a zatim dvije za genezu i opis najvažnije glave: Preduvjeti praškog strukturalizma (str. 58 – 88.) i Češki preduvjeti praške škole (str. 89. – 140.). Obje su te glave podijeljene na poglavlja, a nastoje iscrpno opisati intelektualne prilike u Češkoj i u Europi, osobito dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, međusobne odnose i utjecaje između čeških, ruskih i njemačkih teoretičara te nastajanje određene, prema nekim teoretičarima nove paradigme u proučavanju književnosti i jezika. Najviše se pozornosti posvećuje – s pravom – ulozi Jacobsona i Mathesiusa, od kojih je prvi najutjecajniji lingvist i teoretičar književnosti, a drugi uz sličan ugled i uspješan organizator, koji je uspio okupiti čitav niz suradnika i «pridobiti» ih za nove ideje i nove načine proučavanja književnosti i jezika.
Metoda izlaganja u tim glavama nastoji povezati povijesne prilike i okolnosti s genezom novih ideja, pa su tako pojedina poglavlja posvećena – i naslovljena – prema ključnim događajima, osobama, djelima ili pak intencijama, kao npr. OPOJAZ, Moskovski lingvistički krug, Lingvisti i revolucija, Afirmacija znanosti, Jakobson i Mathesius, Novo shvaćanje jezika, Fonologija i struktura. Pri tome su navedeni mnogi relativno malo poznati podaci i činjenice koje tek u suvremenom obzoru, nakon nastavljanja i svojevrsne obnove praške škole, dobivaju nešto drugačije značenje i važnost za razumijevanje procesa nastajanja kako pokreta tako i cjelokupne književnoznanstvene orijentacije.
Nakon toga slijedi kraća glava o Trubeckom (143 – 153), u kojoj se analiziraju temelji cjelokupnog strukturalizma u fonologiji, te dvije glave kojima je svrha da se upozori najprije na odnose tadašnje znanosti o književnosti u Češkoj i češke književne avangarde. Iduće dvije glave, Književnoteorijska pretpovijest praške škole i Praški književni strukturalizam (173 – 278), čine zatim drugi središnji dio cijelog rada, jer su posvećena nastanku orijentacije i doprinosu praškog strukturalizma isključivo s aspekta teorije književnosti i umjetnosti. Najprije se zato analiziraju dva ključna «izvora» književnoznanstvenog strukturalizma u De Saussureovoj lingvistici i ruskom formalizmu, a zatim je u središtu pozornosti Jan Mukařovsky, najutjecajniji, najvažniji i najpoznatiji predstavnik cjelokupne škole. U desetak poglavlja nastoji se pratiti razvitak temeljnih pojmova, od donekle «proširenog» pojma strukture, preko performativnosti i autoreferencijalnosti do analize estetske funkcije, norme i vrijednosti. Na kraju tog dijela rada autor zaključuje da je praški strukturalizam jasno zacrtao proučavanje umjetnosti kao «semiologijske činjenice», jer prema njegovom mišljenju «obje semiologijske funkcije, autonomna i komunikacijska, paralelno supostoje u sižejnim umjetnostima te se zbog dijalektičkih antinomija njihov dualitet razvija u opći pojam umjetnosti s obzirom na njihov odnos prema stvarnosti. Najkraće rečeno: obje izgrađuju nove svjetove!» (str. 268.)
Posebna glava posvećena je zatim Felixu Vodički, jer autor drži da je on pokušao teorijski model praškog strukturalizma primijeniti u praktičnom književnopovijesnom proučavanju i u izlaganju povijesti književnosti. Što bi pak takav «praktički model» mogao i danas značiti, autor obrazlaže u posljednjoj glavi, pozivajući se na Doležala i druge suvremene teoretičare. Nastoji utvrditi kako Doležalov «stratifikacijski model» - za koji drži da je i empirijski provjeren – zapravo na određeni način izvodi konzekvencije na temelju zamisli Mukařovskoga i Vodičke, pa znači nešto poput barem jednog konačno dovršenog modela suvremene književne semiotike. Time je prema njegovu mišljenju i dat načelni odgovor na pitanje o značenju i važnosti praškog strukturalizma u suvremenoj znanosti o književnosti. Ta se teza nastoji potkrijepiti i vlastitim analizama primjera te vlastitim zamislima o mogućim apstraktnim modelima i njihovim primjenama u književnoznanstvenom istraživanju.
Zaključak rada naslovljen je Konotacije umjesto zaključka (283-291), jer u njemu autor samo najkraće ponavlja ključne teze svoga rada, a zatim želi upozoriti na određenu «otvorenost» praškog strukturalizma. Pri tome se poziva na Luhmana i novije češke teoretičare, držeći da će upravo razvijanje sustava mogućih konotacija, na koje su već praški strukturalisti upozoravali, otvoriti i neke dalje i novije putove književnoznanstvenog istraživanja.
Gledan u cjelini doktorski rad mr.sc. Davora Piskača odlikuje se prije svega iscrpnim podacima i vrlo dobrim poznavanjem kako geneze praškog strukturalizma tako i suvremene književnoteorijske literature. Autor prati razvitak praške škole od njezinih preteča i osnivača sve do njezinih najnovijih nastavljača, pa je tako obuhvaćena cjelina sa suvremenog pogleda na cjelokupnu problematiku. Zato se i može upozoriti na mnoge ranije manje poznate i gotovo zanemarene utjecaje, recimo Masaryka, Husserla ili Bečkog neopozitivizma i razabrati kontinuitet unutarnjeg razvitka, ometanog vanjskim okolnostima. U tom smislu i sam pregled nastajanja i razvitka praškog strukturalizma nesumnjivo je prilog povijesti znanosti o književnosti, jer praški strukturalizam nije samo «karika» u «lancu» nastajanja književnoznanstvenog strukturalizma – kako se najčešće shvaća i tumači u pregledima povijesti suvremenih književnih teorija – nego je samosvjesno teorijsko dostignuće, koje je otvoreno i upravo prema najnovijim istraživanjima uloge i značenja čitatelja i društvenog konteksta književnosti.
Rad je s pravom ograničen na samo književnoteorijske poglede praškog strukturalizma, jer bi cjelokupna monografija pokreta i orijentacije morala obuhvatiti i strogo lingvističku problematiku, što bi zahtijevalo i nešto drugačiji aspekt pristupa i podjednako opširno, ako ne i opširnije izlaganje. Dakako, u radu se ne može odijeliti shvaćanje jezika od shvaćanja književnosti, pa je i to često razrađivano i analizirano, ali je u središtu pozornosti jasno zacrtana književnoznanstvena problematika, što omogućuje relativnu cjelovitost. Možemo doduše primijetiti da je autor ponekad sklon digresijama i redundantnosti, no kako on dobro poznaje opsežno recentnu književnoteorijsku literaturu, to ne šteti cjelokupnom izlaganju. Unatoč možda i pretjeranim brojem glava i poglavlja, cijeli je rad ipak jasan i pregledan: uspijeva povezati mozaik činjenica i zapažanja s jasno opisanim temeljnim zamislima, a uspijeva i zacrtati temeljne okvire doprinosa praškog strukturalizma suvremenoj znanosti o književnosti. Držimo zato da je mr.sc. Piskač ovladao znanstvenom metodologijom i da je njegov rad nesumnjivi doprinos kako povijesti znanosti o književnosti tako i njezinim suvremenim intencijama. A budući da je praški strukturalizam imao ne samo odjeka nego i nipošto zanemarivanog utjecaja na razvitak znanosti o književnosti u Hrvatskoj, on je i s tog aspekta doprinos hrvatskoj znanosti o književnosti.
Zbog svega toga predlažemo Fakultetskom vijeću da doktorski rad mr.sc. Davora Piskača PRIHVATI i time omogući dalji postupak za stjecanje naslova doktora znanosti.
U Zagrebu, 25.3. 2004.
1. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
2. dr.sc. Ante Stamać, red.prof.
3. dr.sc. Ivan Zoričić, red.prof. (Filozofski fakultet u Puli)
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Fakultetsko vijeće
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Ocjena doktorske disertacije Elene Stojanove "Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome jeziku - morfonološki aspekt"
Na svojoj ste nas sjednici od 8. ožujka 2004. imenovali u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Elene Stojanove "Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome jeziku - morfonološki aspekt". Pročitavši je i proučivši, utvrdili smo ovo:
- Doktorska disertacija "Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome
jeziku" ima14 poglavlja: I. Uvod, II. Povijesni pregled teorije alternacija, III. Cilj i postupak istraživanja, IV. Morfonološki karakter alternacija u bugarskome i hrvatskome jeziku, V. Geneza alternacija jata, VI. Konfrontacija jezičnih kategorija u bugarskome i hrvatskome jeziku, VII. Alternacije jata u supstantivnoj paradigmatici, VIII. Alternacije jata u adjektivnoj paradigmatici, IX. Alternacije jata u glagolskoj paradigmatici, X. Alternacije jata u glagolskoj imperfektivizaciji, XI. Popis morfema s alteracijom jata u oblikotvornim sustavima bugarskoga i hrvatskoga jezika, XII. Literatura, XIII. Ključni termini i XIV. Životopis. Ukupno ima 273 stranice.
- U uvodnome dijelu disertacije Elena Stojanova kaže da se alternacije jata u
standardnome bugarskom i u standardnome hrvatskom te u ostalim slavenskim standardnim jezicima u kojima je registrirano rascjepljenje kontinuante staroslavenskoga jata razmatraju kao izomorfološka činjenica koja nije vezana uz čimbenik genealoškoga srodstva ni uz jezičnu interferenciju u vremenu i prostoru. Dalje kaže da je u razmatranju problematike o kojoj je riječ primijenila analizu s gledišta funkcionalne morfonologije, u kojoj se načelo prouzročenosti oblika njegovom funkcijom suprotstavlja uvriježenu mišljenju o redundantnosti segmentnih diferencijacija kao pojavi asimetrije jezičnoga znaka. U funkcionalnoj morfonologiji formalna diferencijacija pretpostavlja i minimalnu značenjsku diferencijaciju, jer je, kaže, svaka informacija o izrazu istovremeno i informacija o sadržaju.Utvrdila je da diferencijacija oblika s jatom u sinkroniji može imati stilsku ili morfološku funkcionalnu specijalizaciju, dok se u dijakroniji segmentne modifikacije iskorištavaju u leksičkosemantičke svrhe ili u svrhe leksičkokategorijalne diferencijacije u okviru tranzitivnosti/intranzitivnosti, cjelovitosti/necjelovitosti i participnosti/adjektivnosti. Kao operativnu morfonološku jedinicu uvela je morfonem, koji, kaže, omogućuje koncizan i adekvatan opis svih morfonoloških fragmenata oblikotvornoga sustava. Motivaciju pronalazi u stvorenoj tradiciji "emičke" terminologije praškoga strukturalizma (usp. fonem, morfem, leksem, gramem, semem itd.), u uporabi termina u ruskim morfonološkim opisima i u raširenosti kod američkih deskriptivista te u činjenici da nije nepoznat hrvatskoj i bugarskoj jezikoslovnoj tradiciji (J. Silić, M. Turk, I. Lekov, M. Moskov). Svrstavanje alternanata u morfoneme provodi u okvirima morfoloških vrsta paradigmi morfonološkom analizom određene klase leksema prema vertikali (paradigmatska analiza) i prema horizontali (sintagmatska analiza). Takav joj postupak dopušta: 1. izdvajanje pojedinih alternanata i 2. izdvajanje morfonološki relevantnih pozicija u paradigmama. Iz morfonoloških pojava isključuje fonološke alternacije, jer se njihova uvjetovanost, kaže, izvodi iz pravila komplementarne fonemske distribucije, te se u njima ostvaruju alofonski odnosi u okviru fonema, a za realizaciju takvih odnosa, kaže, nije potrebno uvođenje morfema kao značenjskih jedinica (alteracije se provode automatski i na granici morfema i na sandhi-granici) Tumačenje alternacija jata u bugarskome jeziku kao fonološke alternacije zastupljeno je u morfonološkome opisu H. Aronson, a u tradicionalnim se bugarskim gramatikama alternacije jata svrstavaju u skupinu fonetskih promjena. Istražene prema morfonološkim kriterijima prikazanim tabelarno u svakome fragmentu oblikotvornih sustava dvaju jezika, alternacije jata pokazuju ograničavanje automatizma u okviru obličnih paradigmi s brojnim iznimkama, nisku ili nultu produktivnost, određen stupanj recesivnosti i fakultativan status u nekim morfonološkim pozicijama ili modelima, podložnost morfološkoj analogiji, što dokazuje njihovu morfonološku prirodu i zahtijeva uvrštavanje u morfonološke sustave i jednoga i drugoga jezika.
- Proučavanje geneze alternacija jata pod utjecajem različitih čimbenika -
regresivnoga konteksta i suprasegmentne opreke maksimalne razlikovnosti/nerazlikovnosti u bugarskome jeziku te regresivnoga konteksta i opreke dug/kratak slog u hrvatskome jeziku razotkrivaju kontrastivnu tipologiju putova defonologizacije strukturno asimetričnoga fonema s niskom funkcionalnom vrijednošću, u skladu s unutarsustavskim tendencijama razvoja. Načelne tipološke razlike koje se ogledaju u genezi alternacija jata potvrđuju Jakobsonovu univerzaliju da konsonantska korelacija prema palatalnosti i vokalna politonija ne mogu funkcionirati istovremeno u fonološkim sustavima. Geneza alternacija vezana je uz dijakronijski presjek srednjobugarskoga i srednjohrvatskoga razdoblja, na kojemu su se fonologizirale kombinatorne i pozicijske inačice jata, dok su u sinkroniji alternacije jata transponirane u morfonološke sustave u kojima sudjeluju u morfonološkome markiranju funkcionalnosemantičkih opreka. Njihovo funkcioniranje ovisi o djelovanju analogije i o produktivnosti jezičnih kategorija, koje one naglašavaju segmentnom diferencijacijom leksičkih osnova.
- Neistovjetnost jezičnih činjenica u dijakroniji i sinkroniji pronađena je u
remećenju etimoloških okvira alternacija u modelima za imperfektivizaciju u oba jezika. Sinkronija transformira dijakronijske zakonitosti za potrebe funkcionalnosemantičkih kategorija. Semantika upravlja oblikom, a morfonologija jata pokazuje načine na koje se dijakronijske zakonitosti iskorištavaju u funkcionalnosemantičke svrhe.
5. U imenskoj i glagolskoj paradigmatici alternacije jata doktorandica je razmotrila kao sastavnicu kompletnih markera sa složenom strukturom (fleksije + segmentne i suprasegmentne alternacije), prema kojima su morfološke vrste paradigmi podijeljene u morfonološke tipove prikazane grafijskim modelima. Morfonološku strukturu modela odredila je brojem segmentno diferenciranih varijanti osnove jednoga leksema ili klase leksema. Njihova morfonološka distribucija u paradigmi predočava morfonološku markiranost opreka u okviru funkcionalnosemantičkih kategorija, čijoj konfrontaciji u spomenutim jezicima prethodi opis svakoga morfonološkog fragmenta. Kompleksnost paradigmatskih markera kao oznaka funkcionalnosemantičkih kategorija svrstava fleksije u jezgrene, a morfonološka sredstva u periferijske modifikatore tih kategorija. U disertaciji je pokazano kako morfonološka markiranost funkcionalnosemantičkih kategorija alternacija jata u oba jezika ima nisku leksičku zastupljenost, pri čemu je većina alternacija neproduktivna ili s niskim stupnjem produktivnosti u okviru već u jeziku postojećih leksičkih morfema. U oblikotvornim sustavima dvaju jezika doktorandica je izdvojila stotinjak korijena - 106 u bugarskome i 110 u hrvatskome - i samo nekoliko gramatičkih nerelacijskih morfema u glagolskim osnovama - 4 u bugarskome i 2 u hrvatskome. Izvođenje leksema s istovjetnom morfonološkom strukturom u oba jezika omogućeno je u okvirima prefiksacije i kompozicije. Jedino se u modelima imperfektivizacije u oba jezika alternacije prenose na osnove bez etimološkoga jata. Morfonološki parametri u pojedinim fragmentima oblikotvornih sustava pokazuju izraženiju recesivnost alteracija jata u hrvatskome jeziku.
6. Doktorandica je utvrdila da kriteriji produktivnosti i leksičke zastupljenosti u morfonološkim sustavima dvaju jezika određuju središnje mjesto sufiksalnim alternacijama jata u glagolskoj paradigmatici, a da korijenske alternacije i u imenskoj i u glagolskoj paradigmatici ostaju izvan sustava. Visoku produktivnost imaju, kaže, samo one alternacije kod kojih je na planu izraza morfonološka alternanta izjednačena s eksponentom sufiksalnoga morfema. Sinkronijsko stanje u oba jezika potvrđuje univerzalnost i fakultativnost morfonoloških sredstava kao periferijskih modifikatora funkcionalnosemantičkih opreka naspram univerzalnosti i obvezatnosti gramatičkih morfema što ih čine jezgrenim modifikatorima jezičnih kategorija.
Zaključak: Pristup je alternacijama jata kakav je primijenila Elena Stojanova nov i u bugarskome i u hrvatskome jezikoslovlju. I u bugarskim se i u hrvatskim gramatikama alternacijama jata dosad pristupalo bilo kao fonetskim bilo kao fonološkim pojavama. Kao morfonološkim se pojavama alternacijama jata u bugarskome jezikoslovlju do disertacije o kojoj je riječ nije govorilo. No ni u hrvatskome se jezikoslovlju nije govorilo tako sustavno, pogotovo kad je posrijedi imenička, pridjevska i glagolska paradigmatika. Upravo se u tome dijelu nalaze dragocjene upute kako pristupiti cjelini jatovske problematike. U njemu se nalaze i teorijske inovacije u vezi s odnosom dijakronije i sinkronije, posebno kad se govori o "remećenju etimoloških okvira" u modelima koje sugerira imperfektivizacija i u bugarskome i u hrvatskome jeziku. No i općenito je stav o tome odnosu (dijakronije i sinkronije) prihvatljiv. Tako je npr. kad se govori o genezi alternacija (u vezi s fonologizacijom kombinatornih i pozicijskih inačica jata) i o alternacijama transponiranim u morfonološke sustave u kojima "sudjeluju u morfonološkom markiranju funkcionalnosemantičkih opreka").
Tekst je disertacije u pravome smislu disertacijski. Njezina je autorica najprije utvrdila teorijske okvire u kojima će raspravu voditi, zatim je odabrala adekvatne metode i logički ih slijedila do kraja. Pritom je svoj diskurs opremila vrsnim metajezikom, u kojemu nema protuslovlja.
U specifičnim područjima (kad je riječ npr. o pripadnosti alternacija ovomu ili onomu morfonološkom modelu) ima stavova koji mogu glasiti i drukčije. No o tome će biti govora na obrani.
U skladu s onime što je rečeno: Doktorska je disertacija Elene Stojanove "Kontrastivna tipologija u bugarskome i hrvatskome jeziku - morfonološki aspekt" udovoljila svim načelima po kojima se disertacije rade, pa vam predlažemo da je prihvatite i da njezinoj autorici omogućite pristup njezinoj obrani.
U Zagrebu, 29. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof., predsjednik
dr. sc. Josip Silić, red. prof., član
dr. sc. Lili Laškova, doc., član
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Predmet: Izvješće o doktorskom radu
mr.sc. Nevenke Videk
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 10. studenoga 2003. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. Nevenke Videk pod naslovom NAUK I DJELO FRANJE ASIŠKOGA U HRVATSKOME PJESNIŠTVU I PROZI OD 16. DO KRAJA 18. STOLJEĆA. Nakon što smo kao stručno povjerenstvo rad pročitali, procijenili i prosudili, podnosimo Fakultetskom vijeću ovo
I z v j e š ć e
Doktorski rad mr. sc. Nevenke Videk pod naslovom NAUK I DJELO FRANJE ASIŠKOGA U HRVATSKOME PJESNIŠTVU I PROZI OD 16. DO KRAJA 18. STOLJEĆA ima 289 stranica. Rad je, izuzev Uvoda, podijeljen na 10 poglavlja: I. Primjeri motivsko-tematskih preuzimanja u hrvatskome pjesništvu (32-41), II. Franjo Asiški u prigodničarsko-hagiografskom pjesništvu (42-61), III. Pjesništvo molitvoslovnoga sadržaja i izričaja u primjerima Petra Kneževića (62-78), IV. Franjo Asiški u molitvenim tekstovima (79-97), V. Franjo Asiški u vjerskoj pouci Marka Marulića (98-113), VI. Franjo Asiški u hrvatskoj propovjednoj prozi (114-212), VII. Franjo Asiški u katekizamskoj literaturi (213-224), VIII. Franjo Asiški u "hištorijama" Štefana Fučeka (225-232), IX. Odjeci bogoštovlja Franje Asiškoga u refleksivno-meditativnoj prozi Mihaila Radnića (233-243), X. Nasljedovanje franjevske duhovnosti u djelu Lovre Bračuljevića Uzao scerafinske (nafcki) goruche gliubavi... (244-258). Slijedi Zaključak (259-262), a zatim su navedeni Izvori i literatura (259-289).
U opsežnom Uvodu (1-31), koji je podijeljen na pet odjelitih cjelina postavlja se problemsko-teorijski okvir i osnovni ciljevi rada. U odjeljku Franjo Asiški – nauk i djelo određuju se značajke, mjesto i značenje nauka i djela Franje Asiškoga unutar europskoga srednjovjekovnoga duhovnoga i kulturnoga, i posebice književnoga prostora, s obzirom na njegovu prisutnost u usmenom i pisanom stvaralaštvu. Doktorantica polazi od konstatacije da je duhovno i književno nadahnuće svetog Franje snažno opečatilo europsko duhovno i kulturno stvaralaštvo. Ističe da se ono širilo preko izvorne Franjine (doktorantica pridjev piše: franjevske!) pisane ostavštine i usmene predaje te našlo svoj izraz ne samo u službenim kultno-promotivnim crkveno-kanonskim tekstovima, svjedočenjima i sjećanjima Svečevih suvremenika, u prijepisima i zbirkama propovjednih tekstova nego i u djelima poznatih europskih književnih stvaralaca (Dantea, Jacoponea da Todi, T. Tassa, Manzonija, Lope de Vege). Iako nevelika opsega, pisana ostavština Franje Asiškoga jedan je od bitnih izvora za tumačenje i razumijevanje njegova duhovnoga nauka, ali i za sagledavanje veze s društveno-političkim i religioznim utjecajima i socio-kulturnom pozadinom vremena koje mu je prethodilo i u kojem je živio i djelovao. U pregledu pisane ostavštine Franje Asiškoga doktorantica upozorava na njezinu izvornu biblijsku utemeljenost i raznolikost u njoj primijenjenih književnih oblika te ističe osobni utjecaj Franje Asiškoga u stvaranju nove europske duhovnosti, posebice nakon utemeljenja franjevačkoga reda. U odjeljku Temeljne postavke, značajke i smisao nauka Franje Asiškoga tumači se Franjina duhovna doktrina s aspekta spoznaje Boga, koja je utemeljena na osobnom religioznom iskustvu, i Franjinoj viziji čovjeka i njegova odnosa prema svijetu. U odjeljku Franjo Asiški u hrvatskoj književnosti doktorantica navodi primjere franjevačkoga nadahnuća i tragove duhovnoga nasljeđa u hrvatskoj srednjovjekovnoj glagoljskoj pismenosti i književnosti. Doktorantica je postavila sebi zadatak i cilj: analizirati utjecaje nauka i djela Franje Asiškoga u nekim djelima hrvatske nabožne književnosti od 16. do kraja 18. stoljeća. U odjeljku Bibliografski popis analizirane građe prema žanrovskim kategorijama navode se pisci i djela koji su predmet analize, a u odjeljku Pokušaj određenja glavnih elemenata žanrovskih oblika doktorantica izdvaja nekoliko žanrovskih modela: životopisno-hagiografski model, hagiografsko-prigodničarski pjesnički oblici, molitvoslovno pjesništvo, molitveni tekstovi, propovjedna proza, katehetsko-katekizamska proza, refleksivno-meditativna proza i "hištorije" te navodi njihove glavne značajke s aspekta nekih općih teoretskih žanrovskih određenja, ali i specifičnih ili pojedinačnih inačica s obzirom na analitičke rezultate unutar svoga rada. Taj nacrt provodi se temeljito u poglavljima doktorskoga rada, kako slijedi.
U prvom poglavlju Primjeri motivsko-tematskih preuzimanja u hrvatskome pjesništvu - uočavaju se i analiziraju primjeri motivsko-tematske povezanosti nauka i djela Franje Asiškoga i pjesničkih tekstova Ilije Crijevića, Jerolima Kavanjina i Antuna Kanižlića. Ilija Crijević se u primjeru Franje Asiškoga koristi jednim od najučestalijih motiva franjevačkoga motivskoga ciklusa – motivom stigmatizacije, koji ugrađuje u latinsku pjesmu Bratu Franji (za pjesničko umijeće) kao potvrdu svoje pjesničke teze o božanskom podrijetlu pjesništva. U djelu Jerolima Kavanjina Bogatstvo i uboštvo prepoznatljivi su franjevački motivi čistoće, poniznosti i serafske ljubavi. U pjesničkom opusu Antuna Kanižlića prepoznatljiva je upotreba stereotipnoga franjevačkoga motivsko-tematskoga gradiva, ali ono uključuje i primjenu zanimljivih stilskih postupaka s izrazitim priklonom estetskom efektu. Izbor Crijevićevih, Kavanjinovih i Kanižlićevih motiva iz franjevačkoga motivsko-tematskoga ciklusa potvrđuje navezivanje na srednjoeuropsku duhovnu tradiciju, a kod Antuna Kanižlića i upotreba motiva mističkoga sjedinjenja s Kristom, što upućuje na stariju pjesničku tradiciju, upravo na Ignjata Đurđevića i njegov motiv sličnoga nadahnuća u spjevu Uzdasi Mandaljene pokornice.
U drugom poglavlju Franjo Asiški u prigodničarsko-hagiografskom pjesništvu doktorantica otkriva ponavljanje istih motivsko-tematskih konstanti kao tzv. istovjetnih mjesta, ili loci communes u pjesničkim ostvarenjima Stipana Margitića Markovca, Tome Babića, Petra Kneževića i Emerika Pavića te konstatira da je riječ o prigodničarsko-hagiografskom pjesničkom modelu s istaknutom funkcijom angažirane kršćanske poruke. Usporedbom i analizom pjesničkih tekstova tih pisaca doktorantica uočava da je lik Franje Asiškoga u njihovom tematskom središtu te konstatira podudarnost u izboru motiva i tema, a uočava i neke razlike u variranju pjesničkih postupaka. U svim promatranim pjesničkim predlošcima korišteni su različiti elementi - apostrofe, komentari, očuđenje sadržaja - ali uvijek s istom funkcijom isticanja svetačke djelatne vrline i moralno-vjerske poruke. Posebice se promatraju motivsko-tematske varijacije na sadržajnoj razini i tipizirani retorički klišeji u razradbi hagiografskoga predloška u prigodnicama o svetoj Klari Asiškoj. Likovi Franje Asiškoga i Klare Asiške signirani su tipičnim retoričkim klišejima, stalnim atributima i općim oznakama. Doktorantica na osnovu analize tih tekstova zaključuje da je riječ o pjesničkim preuzimanjima iz istih izvora, i s istim didaktičnim ciljevima (slavljenje svetačkoga reprezentanta i utjecanje svecu kao putokazu kršćanskoga spasenja). Zaključak je da se pjesmotvori Stipana Margitića Markovca, Tome Babića, Petra Kneževića i Emerika Pavića uklapaju u poetiku hrvatskoga nabožnoga pjesništva koje nastavlja liniju srednjovjekovne crkvene poezije sadržajno povezane s crkvenim obredima, običajima i vjerskom praksom.
Treće poglavlje naslovljeno je Pjesništvo molitvoslovnoga sadržaja i izričaja u primjerima Petra Kneževića. U njemu se obrađuju teme Krista, Blažene Djevice Marije i pohvale Stvoritelju u tekstovima ovoga znamenitog franjevačkog pisca iz Dalmacije.
U četvrtom poglavlju Franjo Asiški u molitvenim tekstovima izdvajaju se primjeri hrvatske molitvene proze s temom sv. Franje Asiškoga u nekoliko molitvenih oblika: prosidbeni, hvalidbeni i zagovorni te kombinirani oblici. U odjeljku Molitve prošnje Katarine Zrinske, Antuna Josipa Knezovića i dubrovačkih klarisa analiziraju se prosidbeni molitveni sadržaji i utvrđuju se istovjetnost molitvenih postupaka i postojanje ustaljenih molitvenih obrazaca s obzirom na njihovu prigodno-praktičnu svrhu. Osim motivsko-tematskih uočavaju se i jezično-stilske sličnosti ili istovjetnosti, osobito u izboru leksika i stilskih sredstava, koja su karakteristična za srednjovjekovni ali i barokni figuralni književnostilski repertoar. U odjeljku Apostrofičko-hvalidbeni zaziv Franje Asiškoga u molitvama Katarine Zrinske, Juraja Muliha i Antuna Kanižlića razmatraju se primjeri izrazitije barokne retorike koja se očituje na jezično-stilskoj razini izborom barokiziranih stilskih sredstava i figura (epiteti i imeničke oznake, hiperbolički izričaji, toposi neizrecivosti, ponavljanja i kumulacije), a potvrđuju se i pučko-folklorni leksički utjecaji. Doktorantica smatra da su nauk i djelo Franje Asiškoga u promatranim molitvenim predlošcima realizirani s obzirom na njegovu svetačku osobnost, i to na međusobnom prepletu načela imitabilnosti i protektabilnosti na kojima se temelje svi navedeni molitveni oblici. U odjeljku "Litanie od S. Francefka Serafinskoga" i "Molitva Prifvetomu Trojfftvu" Emerika Pavića analiziraju se primjeri litanijske i individualne prosidbeno-zavjetne molitve, u kojima se mogu uočiti barokizirane kumulacije i gradacije bogoštovnih elemenata. Drukčije postupa Ivan Ančić u Svitlosti karstianskoj. U odjeljku Praktični molitveni obrazac s Franjom Asiškim Lovre Bračuljevića razmatra se molitveni obrazac prosidbeno-zavjetne (ili zakletvene) molitve te zaključuje da je Bračuljevićevo djelo u obradbi teme o svetome Franji podređeno moralizatorsko-didaktičnoj, tj. izrazito praktičnoj namjeni.
U petom poglavlju Franjo Asiški u vjerskoj pouci Marka Marulića doktorantica istražuje prisutnost nauka i djela Franje Asiškoga u izabranim poglavljima Marulićeva djela De Institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život po primjerima svetaca) i to na sadržajnoj razini, u dvije varijante. U odjeljku Preuzimanje motiva i elementi narativnoga postupka razmatra primjere o Franji Asiškom u kojima se glavnim motivima promiče i ilustrira određena tematska jezgra. Pritom svaki primjer o svetom Franji čini zasebnu i zaokruženu cjelinu unutar određenoga tematskoga područja. U odjeljku Primjeri motivsko-tematske povezanosti s naukom Franje Asiškoga doktorantica analizira kako je motivsko-tematski izbor o svetom Franji u Marulićevu djelu potekao iz franjevačkih izvora. Na temelju usporedbe nekih Marulićevih poglavlja sa Spisima Franje Asiškoga izdvajaju se glavne motivsko-tematske paralele (davanje i prošnja milostinje, izbjegavanje isprazne slave, čuvanje siromaštva, naučavanje evenđelja, iskazivanje časti svećenicima, druženje i izbjegavanje društva, odnos prema ženama, odijevanje i njega tijela, kažnjavanje tijela, šutljivost i umjernost u govoru, pokajanje) kojima se potvrđuje i neposredna i posredna povezanost djela Marka Marulića s naukom i djelom Franje Asiškoga. Doktorantica ističe i unutarnju motivsko-tematsku, odnosnu duhovnu vezu, koja se očituje u bliskosti Marulićeva i Svečeva svjetonazora. Smatra da Marko Marulić nudi istu spasenjsku poruku kao i Franjo Asiški, te na temelju uočenih poveznica u obliku moralno-teološkoga koncepta, kreacionističkoga shvaćanja Boga, soteriološke uloge Krista i njegova odnosa prema čovjeku konstatira da su poruke Marulićeve Institucije bliske teološkim i moralno-etičkim poimanjima svetoga Franje.
Šesto poglavlje pod naslovom Franjo Asiški u hrvatskoj propovjednoj prozi, je najopsežnije (114-212) i ima osam odjeljaka. Prvi, uvodni odjeljak Opće značajke hrvatskoga propovjednoga žanra polazi od općenitih teoretskih značajki propovjednoga žanra, koji se u pokušaju određenja hrvatske inačice propovjednoga izričaja o svetome Franji, nastoji sagledati u okvirima začetaka pismenosti i književno-povijesnih i duhovnih kretanja unutar hrvatskoga nabožnoga korpusa. Doktorantica drži da se s obzirom na vrlo duboke korijene hrvatske propovjedne proze, kao i na višestoljetnu djelatnost franjevačkog reda i širenje nauka Franje Asiškoga u hrvatskim krajevima, može pratiti razvoj i utjecaj franjevačke propovjedne prakse ali i mjesto Franjine svetačke pojave unutar općih propovjednih tijekova. Nakon kraće eksplikacije osnovnih obilježja, smisla, stila te ciljeva i zadataka izvorne franjevske propovijedi, doktorantica napominje da se ta propovijed u razvijanju svoga propovjednoga izričaja, poput ostalih književnih oblika, prilagođivala zahtjevima vremena u kojem je nastala i kojima se kroz stoljeća razvijala. Analizirala je propovijedi Franje Glavinića, Hilariona Gašparotija, Štefana Zagrebca, Đure Rapića, Emerika Pavića, Filipa Lastrića i drugih hrvatskih pisaca propovijedi, te navela brojne tekstualne potvrde i potkrijepe. Zaključnim postavkama doktorantica zaokružuje ovu široko zasnovanu cjelinu o propovjednom žanru te konstatira da propovijed o Franji Asiškome ne traga za novim motivsko-tematskim područjima, nego uglavnom preoblikuje naslijeđeno. Hrvatska propovijed o Franji Asiškome uzima građu iz ustaljenoga životopisno-legendarnoga kruga, pa su učestala ponavljanja motiva i tema, te tako nastaju svojevrsne motivsko-tematske konstante. Zbog poučne namjene propovjedna proza je redovito strukturirana formulama izravnoga obraćanja vjerničkom auditoriju, a temeljni cilj joj je poticanje štovanja Sveca kao savršenoga vjerničkoga uzora. Po svojim temeljnim žanrovskim značajkama, ideološkoj namjeri i religiozno-didaktično-moralnoj svrsi, ta djela pripadaju oblicima angažirane proze, a po specifičnom načinu motivsko-tematske obradbe, izborom i porabom jezično-stilskih sredstava i postupaka te strukturiranjem ponuđenoga svjetonazora ostvaruju se i kao književno-estetske vrijednosti.
Sedmo poglavlje Franjo Asiški u katehetsko-katekizamskoj literaturi u tri odjeljka razmatra se zastupljenost nauka, djela i svetačke pojave Franje Asiškoga u crkvenoj katehetskoj literaturi te se na primjerima katekizama Juraja Muliha, Inocenta Grgića i u katehetskoj propovijedi Jerolima Filipovića pokazuje kako Franjo Asiški postaje ilustrativnim te imitabilnim svetačkim modelom. Svetački lik Franje Asiškoga u katehetsko-katekizamskim tekstovima funkcionira na razini oprimjerenja, ilustracija i potvrda određenih vjerskih postavki, a njegova pojava, djelo i nauk u funkciji su navješćivanja evanđeoske i spasenjske poruke.
U osmom poglavlju Franjo Asiški u "hištorijama" Štefana Fučeka opisuje se zastupljenost franjevskih elemenata u posebnom obliku propovjedne proze - "hištorijama" tj. pripovjednim oblicima bliskim hagiografskim uzorcima, koji unatoč obilja elemenata čudesnoga i fantastičnoga, imaju i homiletske značajke. Franjo Asiški pojavljuje se u Hištorijama Štefana Fučeka u verziji koja potječe iz Cvjetića Svetog Franje, donekle prilagođena suvremenim uzorima, uz neke stalne motive iz srednjovjekovnih životopisa. Fučekovi primjeri o Franji Asiškom slikoviti su načini poticanja vjernika na razmišljanje o nekim vjerskim i općim pitanjima: prolaznost života, smrti pokora, obraćenje. Osim što su primjeri homiletske proze, "hištorije" Štefana Fučeka sadržavaju i elemente literarne obradbe hagiografske građe, što je vidljivo i u porabi motivsko-tematskih elemenata o Asiškom svecu.
Deveto poglavlje Odjeci bogoštovlja Franje Asiškoga u refleksivno-meditativnoj prozi Mihaila Radnića bavi se usporedbom nauka Franje Asiškoga iz njegovih Spisa s filozofsko-teološko koncipiranim razmatranjima Mihaila Radnića u djelu Razmiscglagna pribogomiona od gliubavi Boxye. Razmatranja Mihaila Radnića, poput propovijedi, pretpostavljaju naslovljenika, čitatelja, a kao primjeri lirski intoniranoga molitveno-meditativnoga govora mogu se usporediti s molitveno-pjesničkim izričajem i teološkim pojmovljem svetoga Franje. Te su proze usko povezane sa Spisima Franje Asiškoga, i to na razini filozofsko-teološkoj, motivsko-tematskoj te leksičko-stilskoj. Naglašena emotivnost Radnićeva meditativnoga svijeta bliska je lirskoj refleksiji svetoga Franje.
U desetom poglavlju Nasljedovanje franjevske duhovnosti u djelu Lovre Bračuljevića "Uzao scerafinske (nafcki) goruche gliubavi..." u tri odjeljka obrađuju se motivsko-tematskoga kompleks, žanrovsko-stilska raznolikost i pripovjedački postupak u praktično-poučnom priručniku franjevca Lovre Bračuljevića, i to s obzirom na Spise sv. Franje. Nauk i djelo Franje Asiškoga u tom su djelu zastupljeni u teoretskim razmatranjima i razradbi franjevačkih pravila, koja su svojevrsna parafraza pravila zapisanih u Svečevim Spisima te iz njih izvedenih pravila franjevačkog reda svih nominacija. Bračuljevićev se priručnik naslanja i na životopisno-hagiografske i martirološke sadržaje, koji su prisutni u molitvenim primjerima, molitvoslovnom izričaju i u parafrazama drugih franjevačkih izvora. Posebice uočava Svečev odnos prema Bogu i franjevačkom bratstvu. Po tome je Uzao Lovre Bračuljevića književnoumjetnički strukturirano djelo, s istaknutim vjersko-utilitarnim obilježjem.
U zaključnom poglavlju doktorantica ukratko rekapitulira temeljne sadržajne sastavnice rada te sintetizira i priopćuje rezultate analize prethodnih deset poglavlja. Zaključuje da je hrvatsko književno stvaralaštvo od 16. do kraja 18. st. snažno prožeto naukom i djelom Franje Asiškoga u djelima utilitarno-nabožno-poučnoga korpusa te u nekim tekstovima umjetničke poezije. U analiziranim pjesničkim i proznim djelima 16.-18. stoljeća utjecaj nauka i djela Franje Asiškoga oblikovao se na nekoliko načina, od kojih se mogu izdvojiti opisi i prikazi njegove svetačke osobnosti, književna prilagodba Svečeve pisane poruke iz njegovih Spisa, tradiranje životopisno-hagiografskoga gradiva, razvijanje i interpretaciju duhovne i teološke misli svetog Franje te misli franjevačkih životopisaca i naučitelja. Na sadržajnoj razini uočljiva je motivsko-tematska ograničenost i u pjesništvu i u prozi. U izboru tema i motiva primjetne su sadržajne i leksičko-stilske podudarnosti, ponavljanja i mehanička preuzimanja. Zavisno pak o stupnju autorske inventivnosti i participiranja u poetičkim postupcima određenih književnih razdoblja - baroka, prosvjetiteljstva ili pučke usmene tradicije - ti se tekstovi međusobno razlikuju. Najizrazitija je prisutnost Franje Asiškoga i njegova nauka u propovjednoj prozi. Ona najčešće slijedi model životopisa i obiluje biografsko-hagiografskim podatcima koje interpretira po vlastitoj logici. Hrvatsko pjesništvo i proza od 16. do kraja 18. stoljeća s obzirom na nauk i djelo Franje Asiškoga kreće se unutar ustaljenih motivsko-tematskih okvira kakve je zadao srednjovjekovni životopisno-hagiografski kanon. Svi promatrani pjesnički i prozni oblici s Franjom Asiškim kao tematskim središtem, ili samo kao jednim od motivsko-tematskih elemenata, nasljeduju tradicionalno srednjovjekovno franjevačko gradivo. Hrvatska književnost promatranoga razdoblja bila je poput ostalih europskih književnosti recepcijski djelatna i osjetljiva prema fenomenu franjevačkoga duhovnoga nasljeđa, a posebice prema svetačkoj osobnosti, duhovno-teološkoj misli, nauku i djelu Franje Asiškoga kao nezaobilaznoj sastavnici europske srednjovjekovne kulturno-povijesne te kršćanske književne baštine. Hrvatsko književno stvaralaštvo s tematikom o svetom Franji - u odnosu prema europskom - ostvaruje se unutar istih sadržajnih, književnoestetskih i žanrovskih kategorija, te tako ravnopravno sudjeluje u tijekovima zapadnoeuropske kršćanske književne tradicije.
Zaključak: Doktorantica se u svome radu koristila velikim brojem izvora kao i bogatom literaturom o svetom Franji, njegovu nauku i djelu i njegovoj prisutnosti u hrvatskoj kulturi i književnosti. Njezin se doktorski rad temelji na analitičkom čitanju, opisivanju i interpretaciji reprezentativnih primjera hrvatske književnosti od 16. do 18 stoljeća, a potom i na sintetičkom uoblikovanju dobivenih spoznaja. Književne predloške razvrstava kronološki a djelomice i regionalno, i to prema žanrovskoj pripadnosti. Utvrđuje da je propovijed najzastupljeniji prozni oblik s primjerima utjecaja nauka i djela Franje Asiškoga. Začuđuje stoga što joj je izbjeglo spomenuti i obraditi izdanje Cvjetića u Starim piscima hrvatskim (40, 1987) u knjizi Hrvatska proza Marulićeva vremena II, koju je za tisak priredio Josip Hamm. Poneka ponavljanja građe, bez obzira što su promatrana s drugoga gledišta, donekle smetaju u praćenju složene i bogate građe koju je u svom radu obradila.
Iz svega izloženoga razvidno je kako se mr.sc. Nevenka Videk radom Nauk i djelo Franje Asiškog u hrvatskome pjesništvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljeća iskazala kao vrsna istraživačica na polju vrlo složenih književno-povijesnih zadataka. Njezin doktorski rad pokazuje kako se dobro uputila i u književno-povijesnu i komparatističku situaciju različitih razdoblja stare hrvatske književnosti, te da zna uspostaviti relacije među djelima iz različitih perioda, te da ih zna kontekstualizirati i interpretirati. Njezin rad svjedoči da ona ima u svom istraživanju uvijek na pameti europski kontekst hrvatske književnosti, i da u tom kontekstu traži i pronalazi srodne poticaje. Nevenka Videk pokazala je u ovoj radnji dobro književno-povijesno znanje koje joj je pomoglo da je djela o kojima je raspravljala dobro opisala, ocijenila, i procijenila.
Prijedlog: Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovaj naš izvještaj odobri, a mr. sc. Neveku Videk uputi na nastavak postupka, to jest obranu radnje u cilju stjecanja doktorata znanosti.
1. Akademik Josip Bratulić, red. prof.
predsjednik povjerenstva
2. Akademik Mirko Tomasović
član povjerenstva
3. dr. sc. Ivan Golub, red. prof. Katoličkog bogoslovnog fakuteta
član povjerenstva
Zagreb, 2. travnja 2004.
Dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof.
Dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof.
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Zagreb, 14. travnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, I. Lučića 3
Predmet:
Mr. sc. Dubravka Zima - Ocjena doktorske disertacije
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo nas je na svojoj sjednici od 8. ožujka 2004. u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Dubravke Zime pod naslovom Hrvatski dječji roman. Nakon što smo pročitali dostavljeni rad, uskladili mišljenja i ocjene, Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Dubravka Zima rođena je 1972. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, te 1995. diplomirala na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za kroatistiku. Iste se godine zaposlila u Zavodu za znanost o književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao znanstvena novakinja na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Upisuje poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te 1999. magistrira s radom pod naslovom Ivana Brlić Mažuranić, monografija. U Zavodu za znanost o književnosti zaposlena je na tekućim projektima, uključujući i istraživački rad na projektu Enciklopedija hrvatske književnosti. Objavila je jednu knjigu i četiri znanstvena rada u časopisima, kao i niz stručnih radova iz područja dječje književnosti.
Doktorska disertacija Dubravke Zima Hrvatski dječji roman ima 282 stranice. Podijeljena je u četiri poglavlja: 1. Uvod (1-2), 2. Djetinjstvo (3-33), 3. Hrvatski dječji roman (34-260), 4. Zaključak (261-262), te je popraćena popisom korištene literature, primarne i sekundarne.
U Uvodu kandidatkinja upućuje na postojeće radove o odabranom segmentu nacionalne dječje književnosti te određuje predmet svog istraživanja unutar zadane teme najavljujući da će težište istraživanja biti na dječjem liku u hrvatskom dječjem romanu, odnosno na strategijama projiciranja stanovitih društvenih implikacija na dječji lik u dječjoj književnosti.
U prvom poglavlju, naslovljenom Djetinjstvo, u prvom se potpoglavlju, Društvene ideje o djetetu i odraz tih ideja u dječjoj književnosti, navode relevantni autori koji se bave poviješću odnosno teorijom djetinjstva, te se njihove teze primjenjuju na dječju književnost. Prva je od njih teza o djetinjstvu kao društvenom konstruktu, koju je u šezdesetim godinama prošlog stoljeća postavio Philippe Aričs u svojoj utjecajnoj studiji L'enfant et la vie familiale sous l'ancien regime (1962.). Aričs odnos sedamnaesto- i osamnaestostoljetnog društva prema djetetu definira u dvije različite koncepcije, 'maženje' i 'urazumljavanje'. Kandidatkinja ove dvije koncepcije povezuje s teorijom Chrisa Jenksa, koji utvrđuje da se u povijesti (i sadašnjosti) zapadne civilizacije mogu uočiti dvije različite ideje o djetetu, tzv. dionizijska slika djeteta i tzv. apolonska slika djeteta, od kojih se prva odnosi na ideju o djetetu koje je podložno zlu i kojemu je potreban odrastao da ga upućuje i usmjerava, dok je druga slika djeteta kao nevinog i čistog bića koje društvo još nije korumpiralo. Ključna je teza, koju kandidatkinja postavlja i razlaže u ovom poglavlju, mogućnost praćenja promjena u književnosti, odnosno, u ovom slučaju, u dječjem romanu, s obzirom na sliku djeteta kakva je projicirana u dječji lik. U drugom potpoglavlju, Sažetak povijesti djetinjstva u 19. i 20. stoljeću – odabrana područja, kandidatkinja navodi nekoliko izdvojenih povijesnih podataka o djetinjstvu u navedenim stoljećima, od dječjeg rada i dostupnih podataka o njemu za područje jugoistočne Europe, zatim institucionalnog intelektualnog odgoja do rodnih razlika u onom kontekstu koji se nameće kao relevantan, te povezuje ta područja s hrvatskim dječjim romanom.
Treće poglavlje, Hrvatski dječji roman, kandidatkinja dijeli u nekoliko potpoglavlja, od kojih u prvom, naslovljenom Dječji roman – stanje pojma, navodi i komentira postojeće definicije i određenja vrste u hrvatskoj znanosti o dječjoj književnosti, ali i u znanosti o dječjoj književnosti njemačkog i engleskog govornog područja. U sljedećem potpoglavlju, Dječji roman – operativno određenje, odabir građe i cilj istraživanja kandidatkinja određuje vlastitu definiciju dječjeg romana, te omeđuje korpus kojim će se baviti u istraživanju, a cilj svojega istraživanja određuje kao istraživanje i razotkrivanje različitih tipova diskursa u govoru o djetetu, te promatranje i detektiranje promjena značenja kojima se pojam djeteta opterećuje u pojedinim razdobljima, odnosno način na koji se te promjene transponiraju u dječji lik u hrvatskom dječjem romanu. U potpoglavlju Hrvatski dječji roman – periodizacijske konture kandidatkinja navodi sva dosadašnja nastojanja periodizacijskih podjela u povijesti hrvatskoga dječjeg romana, te obrazlaže vlastitu metodologiju pri vremenskom usustavljivanju građe, odbacujući model povijesne periodizacije kao nedostatan u pristupu hrvatskom dječjem romanu.
Potpoglavlje Dijete i dječji lik u hrvatskom dječjem romanu, koje započinje odlomkom o dječjem romanu u 19. stoljeću, naslovljenim Dijete nema identiteta: dječji roman u 19. stoljeću. U ovom potpoglavlju kandidatkinja pristupa primarnoj građi, te na primjerima devetnaestostoljetnih hrvatskih dječjih romana (Savka i Stanko i U radu je spas Davorina Trstenjaka, Sretni kovač Vjekoslava Koščevića, Tugomila Jagode Truhelke) tvrdi i obrazlaže da je dječji lik u tim romanima sveden na određenu funkciju odnosno konstruiran kao biće bez identiteta, koje tek odrastanjem zadobiva identitet. Kandidatkinja takav način prikazivanja djeteta povezuje s Jenksovom teorijom odnosno slikom o tzv. dionizijskom djetetu, koje je podložno zlu i treba odrasloga da mu posreduje i model (o)ponašanja i identitet.
U sljedećem potpoglavlju, Dijete zadobiva identitet: prva dva desetljeća 20. stoljeća, analiziraju se romani Ivane Brlić Mažuranić, Marije Horvat, Jagode Truhelke, Vladimira Nazora, te se u njima otkriva promjena u odnosu na prethodnu skupinu romana, i to prvenstveno u postavljanju dječjeg lika, koji u ovim romanima više nije bez identiteta, nego se pojavljuje kao zaseban entitet, u konstrukciji kojega se otkriva zametak spomenute tzv. apolonske predodžbe o djetetu, kao biću, s jedne strane, bliskom prirodi i neiskvarenom, a s druge strane nevinom i slobodnom od društvenih kodova i društvene korumpiranosti.
U središnjem i najopsežnijem potpoglavlju Testiranje novih ideja o djetetu: problem identiteta, idealizirano dijete, kolektivizam – tridesete godine 20. stoljeća, kandidatkinja na nizu primjera dječjeg romana nastalog u tridesetim godinama 20. stoljeća (romani Mate Lovraka, Josipa Pavičića, Ivane Brlić Mažuranić, Dragoslava Heiligsteina, Đure Vilovića, Josipa Selaka, Zlatka Špoljara, Dragutina Nemeta, Jože Horvata) pokazuje kako se predodžba o djetetu promijenila u odnosu na prethodno razdoblje, te uočava nekoliko karakteristika slike djeteta projicirane u dječji lik u dječjim romanima, od kolektivizma kao principa koji interpretira sliku apolonskog djeteta, zatim postojanja preživjele koncepcije djeteta bez identiteta koje postaje narativno poticajno s odrastanjem i napuštanjem razdoblja djetinjstva, te afirmacije apolonske predodžbe o djetetu kao dominantne u ovom razdoblju. U sljedećem potpoglavlju, Kolektivizam, utilitarnost, dokidanje autonomnosti: četrdesete godine 20. stoljeća, kandidatkinja uočava u dječjim romanima nastalima tijekom četrdesetih godina 20. stoljeća nekoliko novih momenata u odnosu na prethodna razdoblja, od dokidanja autonomnosti dječjih likova što su ga uveli autori u prethodnom desetljeću, zatim utilitarnosti u obrazovnom smislu koja obilježava jedan dio dječjih likova u spomenutom razdoblju, do kolektivizma koji nije, kao u prethodnom desetljeću, verzija apolonskog djeteta, nego zametak ideologizacije djeteta, koja dominira u dječjem romanu o ratu, što je sadržaj sljedećeg potpoglavlja, (Ne)ideologizirano dijete: dječji roman o ratu. U tom potpoglavlju kandidatkinja analizira dječje romane koji tematiziraju dva stvarna rata u hrvatskoj prošlosti, Drugi svjetski rat i Domovinski rat, uočivši zajedničku karakteristiku te dvije tematske cjeline upravo u dječjem liku odnosno njegovoj ideologiziranosti, koja se odnosi na dječju funkcionalizaciju u ideološke svrhe. U jednom dijelu dječjih romana, međutim, dječji se likovi ne konstruiraju u ideološkom ključu, što kandidatkinja također uočava i obrazlaže.
Posljednje je potpoglavlje u trećem poglavlju posvećeno dječjem romanu u drugoj polovici 20. stoljeća i naslovljeno Dijete samo konstruira svoj kulturni i socijalni identitet: druga polovica 20. stoljeća. U tom potpoglavlju kandidatkinja opsežno analizira romaneskne opuse dvojice najvažnijih autora u drugoj polovici 20. stoljeća, Milivoja Matošeca i Ivana Kušana, i to osobito s obzirom na predodžbu djeteta koja se može iščitati iz dječjih likova, te utvrđuje da obojica autora izbjegavaju generaliziranje u projekciji predodžbi o djetetu u dječjem liku, odnosno da na konstruiranje identiteta dječjih likova u romanima ove dvojice romanopisaca ne utječu likovi odraslih, nego djeca sama konstruiraju svoj socijalni, i, u manjoj mjeri, kulturni identitet. U drugoj polovici 20. stoljeća hrvatski dječji roman postaje dominantnom književnom vrstom u matičnoj dječjoj književnosti, utvrđuje kandidatkinja, te uočava nekoliko dominantnih obrazaca u konstrukciji dječjeg lika u romanima druge polovice 20. stoljeća, od izdvajanja djeteta iz društvenog i političkog života društvene zajednice u kojoj živi, odnosno sugestije o djetetovoj a-socijalnosti ili pre-socijalnosti, zatim odbacivanja ideje o djetetu kao o Drugome, uključivanja djeteta u socijalni i politički život društvene zajednice, zadržavanje apolonske predodžbe o djetetu, nastojanja djeteta da izbori poziciju ravnopravnosti u odnosu s odraslim koji je definiran autoritetom, te rodne problematike.
U posljednjem poglavlju, Zaključku, kandidatkinja izdvaja dva različita tipa diskursa u govoru o djetetu u hrvatskom dječjem romanu; prvi se od njih odnosi na devetnaestostoljetni dječji roman u kojem je dječji lik odnosno dijete biće podložno utjecajima, i to osobito negativnima, dok dvadesetostoljetni dječji roman dijete shvaća kao biće podložno tumačenju i propitivanju, u rasponu od dionizijskog djeteta i djeteta kao bića bez identiteta u prvoj polovici stoljeća, do djeteta koje prihvaća ali i preispituje pozicije moći u društvenoj zajednici u kojoj živi.
Doktorandica je primjenom relevantne kritičke literature, ali i na temelju samostalnoga znanstvenog osmišljanja, aktualizirala pojam i problem dječjeg romana u hrvatskoj dječjoj književnosti. Unosi i kritički opravdano osporavanje postojeće literature, što znači da se nije olako povodila za literaturom, nego je istraživački dopunjava. Nakon što je odredila mjesto svoga rada u kontekstu proučavanja hrvatskoga dječjeg romana, doktorandica određuje osnovne parametre unutar kojih će se kretati njezino istraživanje. Ona odustaje od periodizacije i katalogizacije korpusa hrvatskoga dječjeg romana, što je bio dominantan pristup u dosadašnjim proučavanjima, i odlučuje se za pristup s aspekta dječjeg lika kao elementa književne strukture i načina na koji on uspostavlja relacije s različitim razinama autoriteta unutar fabule kao i načina na koji ideje o djetetu projicirane u dječji lik korespondiraju s drugim dječjim likovima u vremenski podudarnim dječjim romanima. Time je izbjegla periodizacijske zamke nedosljednosti zbog teške svedivosti svih romana na nekoliko tipova bilo strukturne bilo tematske organizacije.
Uz informacije o cijelom nizu autora koji su se u navedenom razdoblju s više ili manje uspjeha ogledali kao tvorci dječjih romana doktorandica se zaustavlja na autorima ključnima za pristup koji je izabrala, a to su Davorin Trstenjak, Vjekoslav Koščević, Jagoda Truhelka, Ivana Brlić-Mažuranić, Marija Horvat, Dragutin Nemet, Dragoslav Heiligstein, Josip Selak, Zlatko Špoljar, Đuro Vilović, Mato Lovrak, Joža Horvat, Zlata Perlić, Eduard i Branko Špoljar, Agata Truhelka, Milivoj Matošec i Ivan Kušan. Doktorandica je tako inventarizirala korpus hrvatskog dječjeg romana od početaka (kraj 19. stoljeća) do druge polovice 20. stoljeća (zaključno s Kušanovim romanima), te nam ujedno ponudila nov način spoznavanja i razumijevanja dječje književnosti. Odbacujući dosadašnji način čitanja dječje književnosti kao izdvojenoga književnog i društvenog fenomena u hrvatskom kulturnom prostoru, ovaj rad nudi novo promišljanje dječjeg književnog sustava kao prostora interakcije različitih silnica društvenih odnosa i procesa, slijedeći na taj način aktualnu teorijsku misao u svjetskoj znanosti o dječjoj književnosti i kompetentno je primjenjujući na vrstu hrvatskog dječjeg romana.
Disertacija je popraćena popisom primarne i sekundarne literature koju je kandidatkinja iščitala u pripremi ovoga rada. Osobito je značajna tzv. sekundarna literatura, ne samo kao uvid u kandidatkinjin radijus kretanja po odgovarajućoj literaturi o pojedinim piscima i djelima, nego i kao ozbiljna registracija kritičkih napisa o autorima dječjih romana. Kako je riječ pretežito o kritičkim tekstovima iz časopisa i novina, uložen je velik trud da se svi ti tekstovi zabilježe.
Među književnim vrstama namijenjenima djeci dječji roman najatraktivnija je i najrasprostranjenija vrsta, pa možemo govoriti o njegovoj dominaciji, aktualnosti i napose plodnosti, što je sve ilustrirano ovim radom. Riječ je o slabo istraženom području i na književnoteorijskom i na književnopovijesnom planu. U hrvatskoj znanosti o dječjoj književnosti dječji se roman tretira, s jedne strane, kao zasebna književna vrsta koja se istražuje u vlastitom – gotovo isključivo dijakronijskom – kontekstu, te se rijetko ili gotovo uopće ne nastoji promatrati izvan vrstovnog konteksta. U tom smislu ovaj rad donosi bitnu novost, jer nastoji dječji roman dovesti u vezu s izvanknjiževnim kontekstom, odnosno propituje interakciju dječje književnosti i društva kao osnovu na kojoj se iščitavaju posebnosti odabrane književne vrste.
Na osnovi iznesenih činjenica smatramo da je doktorska disertacija mr. sc. Dubravke Zime pod naslovom Hrvatski dječji roman po jasnoj tezi, modernoj znanstvenoj metodologiji, iscrpnoj građi i istraživačkim rezultatima originalan znanstveni rad i vrijedan doprinos književnoj kroatistici, pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da disertaciju prihvati, a pristupnicu uputi na daljnji postupak.
Dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof..
Dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Stručno povjerenstvo (dr. sc. Goran Filipi, red. prof., Pula;
dr. sc. August Kovačec, red. prof.; dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.):
ocjena doktorskoga rada mr. sc. Jasne Gačić (Etimološka i
leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog
/dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih/ podrijetla u Dalmaciji)
i prijedlog da se doktorski rad prihvati, a kandidatkinja uputi na
daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Ul. Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Na sjednici održanoj 19. siječnja 2004. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti doktorski rad mr. sc. Jasne Gačić. Kako je naslov predanoga teksta rada samo sadržajem, a ne i vanjskim oblikom, posve odgovarao naslovu što su ga svojedobno prihvatili Fakultetsko vijeće i Senat Sveučilišta u Zagrebu, Stručno povjerenstvo zatražilo je od kandidatkinje da oblik naslova uskladi s onim što je odobreno pa sada točan naslov glasi Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji[1].
Rukopis doktorskoga rada mr. sc. Jasne Gačić pod navedenim naslovom obuhvaća ukupno 335 stranica računalno složenoga teksta, od toga: I. Uvod (str. 7-49), gdje se izlažu ciljevi istraživanja, obrađuju – u skladu s relevantnom literaturom – odgovarajući pojmovi i nazivi koji će se u radu upotrebljavati, ocjenjuju dosadašnja istraživanja romanizama u Dalmaciji, prikazuje karakter građe koja će se u radu obrađivati, te jezični slojevi u Dalmaciji kako se u radu ogledaju; II. Analiza građe (str. 50-142), gdje se prema tipovima obrađuju romanski slojevi (u govorima Dalmacije) i različiti tipovi jezičnih pojava kako se očitavaju iz građe koja se ovdje obrađuje; III. Zaključci (str. 143-149), gdje se sumiraju rezultati istraživanaja sa socioingvističkoga i (jezično)povijesnoga stajališta; IV. Rječnik romanizama iz kuharsko-kuhinjskoga nazivlja (str. 150-313), gdje se sustavno u abecednom slijedu evidentiraju, u leksikološkoj i etimološkoj obradbi, svi dalmatinski romanizmi koji su tijekom istraživanja prikupljeni, bez obzira na to u kojoj su mjeri izravno bili obrađeni u čisto teoretskome dijelu. Doktorski se rad završava vrlo iscrpnom Bibliografijom (str. 314-329) znanstvenih radova i izvora kojima se kandidatkinja služila, Popisom kratica (str.330-333) i Sažetkom na hrvatskom jeziku (str. 334-335).
U Uvodu se najprije, na temelju najznačajnijih teoretskih radova, razmatraju osnovni strukturalni i sociolingvistički aspekti jezičnih dodira te temeljni pojmovi iz toga područja lingvistike prema različitim jezičnim razinama. Iako je kandidatkinja koristila vrlo bogatu literaturu, u ovome dijelu usredotočila se ponajprije na radove nekoliko najvećih predstavnika teorije jezičnih dodira (npr. U. Weinreich, E. Haugen,
R. Filipović i dr.), a na druge se poziva samo u slučajevima kada u odnosu na “utemeljitelje” donose bitno nove elemente. U tim teoretskim okvirima zatim se utvrđuje cilj i karakter provedenoga istraživanja: na temelju podataka iz objavljenih izvora i terenskih anketa, provedenih uglavnom tijekom 1994., nastoji se utvrditi stvarna uporaba i vitalnost identificiranih romanizama, iz područja kuhinjskoga i kulinarskog nazivlja, u hrvatskim govorima Dalmacije kao posljedica kulturnih kontakata među narodima.
Kako je već mnogo puta do sada utvrđeno, kuhinja i njezina oprema te jela i njihovo pripremanje jedno su od područja u nazivlju kojih se osobito dobro čuva tradicija, ali se jednako tako čuvaju i tragovi jezičnih dodira sa susjednim narodima. Tako se i u proučavanju jezičnih slojeva u Dalmaciji nerijetko pokazalo da se u kuharskom i kuhinjskom nazivlju u današnjim živim govorima do danas čuvaju ostaci iz jezika koji se davno više na tom području ne govore. Unatoč toj činjenici do sada je bilo vrlo malo (opsežnijih i značajnijih) radova koji bi tu vrstu nazivlja nastojali proučavati kao cjelinu, a pogotovu je bilo malo onih koji bi u proučavanju nastojali zahvatiti cijelo područje Dalmacije. Kako je riječ o nazivlju koje u tradicionalnom društvu – kakvo je društvo malih gradića ili pak gradskih dijelova u Dalmaciji - pripada (ili je pripadalo) području djelatnosti prvenstveno žena, sa sociolingvističkoga stajališta treba istaknuti da se radi o nazivlju koje su kroz niz naraštaja čuvale ponajprije žene. Doktorandica, dakako, razmatra u načelu ukupnu kuhinjsku i kulinarsku terminologiju (uključujući i sastavnicu slavenskog i eventualno drugog podrijetla), ali se njome služi samo radi usporedbe, a sustavno proučava samo nazivlje koje je u dalmatinske hrvatske govore ušlo iz romanskih jezika, odnosno preko romanskih jezika.
U tim okvirima bilo je nužno definirati pojam romanizma, pogotovu što se u dosadašnjim studijama taj naziv uzimao ili empirički ili pak u međusobno prilično udaljenim značenjima. Kandidatkinja zato polazi od temeljito argumentirane Muljačićeve definicije romanizma (iz g. 1972) prema kojoj je to svaka jezična jedinica koja je u jezik (dijalekt) što se proučava ušla izravno iz nekog od poznatih romanskih jezika i dijalekata. Prema takvoj definiciji u hrvatskom su romanizmi riječi kao banak, tovalja i barufa, jer su ušli iz romaskih jezika, bez obzira na to što su u dotičnim romanskim jezicima germanizmi. U takvu se istraživanju izravno uzima u razmatranje samo posljednji korak u posuđivanju. Pritom nije uvijek lako razdvojiti romanizme u užem smislu riječi od tzv. internacionalizama i europeizama, ali se u većini slučajeva pomnom analizom te dvije skupine mogu prilično jasno lučiti. Jednako tako, budući da je dio građe preuzimala i iz objavljenih studija i svoje zaključke sustavno uspoređivala s onim što je u proučavanju romanizama da sada učinjeno, kandidatkinja je kratko kritički ocijenila dosadašnje radove koji se bave dalmatinskim romanizmima, kako one hrvatskih tako i inozemnih autora.
Za onu vrstu analize kakvu je provela kandidatkinja bitno je upozoriti na način prikupljanja građe i na zastupljenost pojedinih dalmatinskih lokaliteta. Glavnina građe ekscerpirana je iz mnogobrojnih rječnika, općih i dijalektalnih, dijalektoloških radova, književnih djela na mjesnim govorima, ili pak povijesnih i etnografskih djela koja navode domaće nazive, a zatim je, također, dio građe rezultat anketa za pojedine specifične projekte (npr. Jezični atlas Mediterana) itd. Takva građa sama je po sebi raznorodna jer je prikupljana različitim metodologijama, za različite svrhe, a oni koji su ju bilježili nisu u tome bili ni jednako pouzdani ni jednako vješti. Zbog toga je bitan dio korpusa građa koju je kandidatkinja prikupila osobnim anketama na terenu. Anketa je provedena u ukupno devetnaest mjesta južne, srednje i sjeverne Dalmacije u ljeto 1994., s time da je za splitski Varoš kandidatkinja već od ranije raspolagala bogatom građom koja je sadržavala i kuhinjsko-kulinarske romanizme. Anketa se satojala ne samo u odgovorima na unaprijed pripremljena pitanja (ponajprije upitnik za Deanovićev Jezični atlas Mediterana, u dijelu koji se odnosi na kuhinju i kuharstvo) nego i u prikupljanju karakterističnih mjesnih kuhinjskih recepata, dakako na mjesnom govoru. Unatoč određenim ograničenjima koja su bila nametnuta pri izboru ispitanica, tako prikupljena građa, s jedne strane, omogućila je da se izdvoji sve ono što je u kuhinjskom i kuharskom nazivlju još uvijek u živoj uporabi, s druge pak strane da se provjeri, barem u velikoj mjeri, građa koja je ispisivana iz heterogenih i nerijetko slabo sumjerljivih izvora. Na taj način građa koja se ovdje proučava ima jasno određene kako vremenske (povijesne) tako i zemljopisne (prostorne) okvire. Građu preuzimanu iz objavljenih izvora kandidatkinja je razvrstala prema mjestima iz kojih potječe, pa je na taj način – bez obzira na to što ne može biti riječi o punom popisu naziva za svaki pojedini lokalitet – po uzoru na studije i rječnike P. Skoka i V. Vinje priredila popise kuhinjskog i kuharskog nazivlja za još gotovo devedeset lokaliteta.
Radi jasnoće u izlaganju kao i radi izbjegavanja mogućih nesporazuma, kandidatkinja daje kritički pregled jezične (i sociolingvističke) povijesti Dalmacije na temelju relevantne literature i izlaže današnje stanje poznavanja jezičnih slojeva u Dalmaciji. U tim je okvirima nužno voditi računa o tome da je na više punktova u Dalmaciji bilo romansko-hrvatske dvojezičnosti (autohtoni dalmatski i hrvatski), da su uloga Venecije na Jadranu, već od X. st., i posebno potonja mletačka osvajanja na istočnoj obali Jadrana i na otocima doveli također do različitih oblika dvojezičnosti (importirani mletački uz domaći hrvatski); bez obzira na to što je uporaba dvaju jezika obično bila funkcionalno, socijalno, profesionalno, prostorno itd. razgraničena, tijekom dugih razdoblja uvijek se jedan dio stanovništva u različitim situacijama služio s oba jezika. Bitno je također istaknuti da je u cijelom nizu uporabnih situacija mletački već od prijelaza iz srednjega u novi vijek počeo biti zamjenjivan talijanskim toskanskoga tipa, a značaj toga jezičnoga tipa sve je više rastao što se približujemo novijemu dobu. Druge romanske sastavnice za ovu su temu daleko manje značajne (npr. furlanski, južnotalijanski, francuski, okcitanski i sl.), a vlaškorumunjski i židovskošpanjolski (sefardski) jedva su i okrznuli nazivlje koje se ovdje istražuje (prvi zbog neznatnog društvenog prestiža njegovih govornika, drugi pak zbog malog broja pripadnika getoizirane zajednice). U tom razvoju središnja je uloga tzv. kolonijalnog mletačkoga koji kandidatkinja posebno pomno prikazuje sa sociolingvističkoga stajališta (str. 31-32). Jednako tako prikazuje i osnovne značajke današnjih hrvatskih govora u Dalmaciji, onoliko koliko je to nužno za analizu građe kojom se bavi. Svakomu aloglotskom sloju posvećen je kratak kritički prikaz, počevši od kronološki najstarijega balkanskolatinskog, zatim dalmatskoromanskoga, pa mletačkoga i talijanskog. S obzirom na različite pristupe posebice ovim dvjema sastavnicama, kao i s obzirom na njihov značaj u doticaju s hrvatskim, za mletački i talijanski izlažu se relevantne strukturalne značajke, s time da se posebna pozornost posvećuje dalmatinskomu mletačkomu, koji se razvio kao posebna regionalna varijanta mletačkoga na nekoliko punktova u Dalmaciji. Jednako tako i tršćanskomu, koji je iz povijesnih i gospodarskih razloga nerijetko igrao ulogu značajnoga posrednika u preuzimanju jezičnih elemenata, posvećen je podrobniji opis strukturalnih značajki važnih za potonju analizu. Kako prikaz dalmatinskog mletačkog tako i prikaz tršćanskog mletačkog daju kritički pregled najnovijih istraživanja o tim varijantama. Osim spomenutih slojeva za novije doba treba voditi računa i o francuskom sloju, bez obzira na to što ni on u kuhinjskom i kuharskom nazivlju nije ostavio ni onoliko mnogobrojne ni onoliko značajne tragove kao raličiti talijanski slojevi. U zaključku se odnos među romanskim slojevima nastoji, prema literaturi, okarakterizirati i statistički.
Drugi razdio posvećen je pitanjima etimološke obradbe romanizama u dalmatinskim govorima, s time da se ovdje razmatraju samo najkarakterističniji (ili eventualno problematični) slučajevi za pojedine skupine i pojave. Bez obzira na ranije istaknutu definiciju romanizma, u ovom se dijelu iz lingvističkih i kulturnopovijesnih razloga ne obrađuje samo etymologia proxima, nego i oni njezini slojevi koji su prethodili romansko-hrvatskomu dodiru. U etimološkoj je analizi prva briga kako razgraničiti najstariji sloj posuđenica iz “balkanskog” latiniteta od posuđenica iz tzv. dalmatskoga (dalmatoromanskog) jezika (koji je, kako je upozorio Muljačić, imao najmanje tri karakteristične regionalne varijante) . U tom se pogledu tumačenja razilaze, pa dok je P. Skok pretpostavljao postojanje tzv. “balkanskoga latiniteta”, H. Barić takvu je mogućnost odbacivao tvrdeći da takvoga “jezičnog zajedništva” na Balkanu nije bilo, nego se od početka razlikovao latinitet iz kojega se u unutrašnjosti razvio rumunjski (kontinentalni latinitet) od onoga latiniteta iz kojega se uz jadransku obalu razvio dalmatski (primorski latinitet). Najstarijemu, latinskomu sloju pripadaju leksički elementi kao komin i srodni oblici, konestra i srodni oblici, konoba (i sr.), pupa. repa, rodakva, ulje (dakako, u različitim regionalnim varijantama) i dr., a daju se razvrstati u taj najstariji sloj na temelju glasovnih, semantičkih itd. kriterija. Naravno da je samim time što se razvio iz balkanskoga (odnosno dalmatinskoga) latiniteta dalmatski (u svojoj raguzejskoj, veljotskoj i labeatskoj varijanti) hrvatskim govorima u Dalmaciji prenosio ne samo latinske nego i grčke elemente. Osim ihtionima koji su preuzeti iz dalmatskoga, a grčkoga su podrijetla (agač, bukva, dupin, kirnja, pika, pirka, salpa, samar, škarpina, štrumba, tunj, dakako s mjesnim varijacijama u glasovnom obliku), iz grčkoga je, preko varijanata dalmatskoga, preuzet i određen broj naziva koji nisu ihtionimi (čičimak, kačica, kopar, krtol, komin, komoštre, kukumar, /gu/orkula, pipun i dr., i opet s varijantama), a ulaze i u kuhinjsko-kuharsko nazivlje. Na temelju Muljačićeve metode eliminacije romanskih elemenata koji nisu dalmatski kandidatkinja je etimološkom analizom (str. 53-56) utvrdila popis razmjerno sigurnih romanizama dalmatoromanskoga podrijetla u kuhinjsko-kuharskom nazivlju u hrvatskim govorima Dalmacije. Iako se za većinu elemenata s popisa možemo bez rezerve složiti, primjerice element pogača, kao što pokazuje njegova arelna raširenost i neke glasovne značajke (što ih navodi i Skok), upućuju na to da to može biti romanizam, ili latinizam, koji nije dalmatski. Naravno, svoj toj građi treba dodati (str. 56) i hrvatske izvedenice od osnovnih dalmatoromanizama.
S obzirom na složenost etimološke analize kao i na nedostatak mnogih karika u etimološkim povezivanjima previdi i pogreške u utvrđivanju etimologije uvijek su mogući, o čemu uostalom svjedoče i prilično brojna razilaženja u tumačenju pojedinosti kod najznačajnijih stručnjaka za ta pitanja. Zbog toga je kandidatkinja dobro učinila što je izdvojila u posebnu skupinu one dalmatizme koji su iz ovih ili onih razloga ili sporni il nesigurni (npr. arbun,bolsa/borsa, fumar, jaglun, javor/lovor, kunka, pulenta, pladanj itd.). Kako god bilo, u građi koju je analizirala kandidatkinja (pouzdane) posuđenice iz dalmatoromanskoga čine oko 13% građe, što je za dano kulturno i semantičko područje značajan podatak (vrlo brojan predmletački sloj), jer je u općem rječniku taj postotak znatno niži. Praktičnim značajem i brojčanom zastupljenošću može se objasniti i to što su neki hrvatski “dalmatizmi” preuzeti i u neke južnotalijanske i mletačke govore (dakako, kao kroatizmi: blitua, canata, scagnata). To upućuje da nije preuzimao samo hrvatski iz talijanskoga, nego i talijanski iz hrvatskoga, pa zahvaljujući tomu postoji i posebno poglavlje hrvatsko romanskih jezičnih dodira kada se radi o riječima povratnicima (njem. Rückwanderer; u kandidatkinjinoj građi, osim primjera kod drugih autora, također galatina – želadija, britva – britulin, gof – gofo).
Posebno su zanimljivi slučajevi tzv. etimoloških dubleta, kada se ista osnovna romanska riječ u više navrata posuđuje u hrvatski, ali svaki put iz različitog romanskoga kronološkog ili pak geografskoga sloja. Ta je pojava u sociolingvističkom, stilističkom i semantičkom smislu osobito značajna za zapadnoromanske jezike (ponajprije za francuski; posredno i za engleski) nakon karolinške [kulturne i jezične] reforme, kada su mnoge latinske riječi zadržane u pučkom obliku (na temelju neprekinutog glasovnog razvoja), a zatim ponovno u jednom ili u više navrata, na različitim stadijima jezičnoga razvoja, bile posuđene iz latinskoga (ili pak kojeg romanskog) jezika; sličnu pojavu poznaju i slavenski jezici kada pored pučkih riječi imaju i starocrkvenoslavenizme, što je osobito izraženo u ruskom (gorod – grad; ovamo u širem smislu riječi idu i slučajevi od različitih korijena konj – lóšad’, oči – glazá). Budući da je ta izvanredno značajna pojava stvaranja višestrukih klavijatura vokabulara slabije proučena nego što bi zasluživala, kandidatkinja je izvrsno učinila što je donijela gotovo iscrpan popis dubleta te vrste u dalmatinskim govorima (str. 61-63; npr. basilk – bašel, bolfin – volpin, cipal – ćeful, čičimak –džudžola, dupin –dolfin, galatina –žilatina, gratakež - /g/ratakaž/a/, jastog –astež, kopar – kapar, kopun – kapun, lukijerna – lučerna, ovrata – orada, ocat –acido, ogriesta – agrišta, pika – figa, tunj – tun/a/ itd., ako spomenemo samo najznačajnije; istomu redu, ali izvan ovoga semantičkoga polja, pripada i dubrovačko plaki/je/r – plačer). Ipak, za razliku od dubleta u romanskim književnim jezicima, u Dalmaciji one dolaze rjeđe unutar jednoga govor, a obično u različitim govorima dalmatinskoga prostora (to su dakle često lažne dublete). Ta pojava svakako svjedoči o osobitom intenzitetu jezičnih dodira u Dalmaciji između hrvatskoga i različitih oblika romanskoga, a sama za sebe svjedoči o izvanrednoj složenosti istraživanja tih dodira. Problemu dubleta (leksičkih dvojnika) kandidatkinja će posvetiti osobitu pozornost i poslije kada obrađuje kriterije za razlikovanje mletačkih (talijanskih) i (toskanskih) talijanskih elemenata (str.74-77). Ističući mnogoslojnost romanskoga elementa u Dalmaciji kandidatkinja na kraju navodi popis elemenata kojima se etimologija ne da nedvosmisleno razriješiti, ali koji su, s obzirom na semantičke i kulturne kriterije, vjerojatno preuzeti iz nekoga romanskog sloja (str. 64).
Noviji romanski sloj mnogo je lakši za tumačenje i za rekonstruiranje putova kojima je ušao u hrvatski, s time da mletački sloj (gradski mletački, dalmatinskomletački, tršćanski i istromletački) daje 68,9% analiziranoga korpusa posuđenica. Iako sam glasovni oblik ne otkriva uvijek od prve razlike između mletačkih i drugih talijanskih posuđenica, dodatni kriteriji (semantički, kulturnopovijesni i sl.) omogućuju u većini slučajeva da se te skupine prilično jasno razdvoje. Zbog velike količine elemenata mletačkoga podrijetla kandidatkinja nije sve te elemente navodila sustavno, nego je navela samo nekoliko karakterističnih primjera (ionako će svi biti sustavno obrađeni u rječniku). Naprotiv, u slučajevima kada je talijanski (posebice mletački) poslužio kao posrednik za unošenje u hrvatske govore Dalmacije elemenata drugoga podrijetla, doktorandica se trudila u tumačenjima građe navesti iscrpne popise. Tako se poimence obrađuju 24 kulinarska romanizma francuskoga podrijetla koji su u dalmatinske govore ušli preko talijanskoga (mletačkoga; npr. bumbon, damižana, filet, galeta, krokanat, moščarda, rulada i dr.; bez obzira na to što roulade nije u svim segmentima izvorna francuska /francijska/ riječ), 4 romanizma okcitanskoga (provansalskog) podrijetla (bujabeš, dunzela, lazanje, panjoka, dakako s varijantama) te 8 romanizama španjolskog podrijetla (među ostalim npr. baul, gamela, kikara, pošade i sl.). Istim posredstvom (talijanski, osobito mletački) ušli su u dalmatinski hrvatski i drugi aloglotski elementi kuhinjskoga i kuharskog nazivlja, primjerice germanskoga ili posebno njemačkog podrijetla (npr. bira, delikateca, gvarnit, kosta, lišo, maganjat, marcipan, plucer, sparenjat, čemu treba dodati i neke ranije spomenute riječi). Dakako da se ne smije zaboraviti ni poneki element iz engleskoga koji je u Dalmaciju uvezen preko talijanskoga (napr. bišteka), ali ćemo ponovno upozoriti da sve te riječi, prema kriteriju posljednjega koraka u posuđivanju, treba promatrati kao romanizme.
Doktorandica ističe kako se stanovit broj elemenata preuzetih iz talijanskoga ne može svesti na neki određeni regionalni ili dijalektalni obik, nego pripada kategoriji tzv. svetalijanskih elemenata (21,8% analizirane građe; radi ilustracije spominju se primjeri kao armelin, balota, kapar/a/, saket itd.). Kao isključivi davatelj u dalmatinskom kuhinjskom i kuharskom nazivlju skromno je zastupljen talijanski standardni jezik, pa se tako iz ukupne analizirane građe samo oko šezdeset riječi (s varijantama) može etimološki protumačiti jedino iz standardnoga talijanskog jezika. To nedvojbeno upućuje na zaključak da je u hrvatsko-romanskim jezičnim dodirima u Dalmaciji veći značaj imao jezik žive govorne komunikacije (barem što se tiče područja o kojem je ovdje riječ) nego jezik knjige i pisane komunikacije. Iako Dubrovnik i područje južnog Jadrana (gdje je mletačka dominacija trajala mnogo kraće) imaju nešto veći udio elemenata standardnoga jezika, u načelu na cijeloj istočnoj obali Jadrana prevladava u posuđenicama mletački element. Jednako je tako kandidatkinja (str. 72-73) izdvojila određeni broj primjera gdje se talijanske posuđenice prilagođavaju pretpostavljenomu ili potvrđenomu dalmatskomu elementu. Svim tim pojavama kandidatkinja nastoji dati jezično, sociolingvističko i kulturnopovijesno objašnjenje.
Držeći se kriterija koje je postavio Muljačić kandidatkinja je sustavnoj analizi podvrgnula dublete (dvojnike) među hrvatskim romanizmima u Dalmaciji koji su posljedica posuđivanja jednom iz mletačkoga drugi put pak iz kojega drugog oblika talijanskoga (najčešće standardnoga jezika na toskanskoj osnovici). Impozantan broj od tridesetak takvih dubletnih parova (/n/arancin – aranćin, arbakokula – barakokul, balanča – balanca, bavajol – bavarin, brodet – brujet, džonta –žunta, fadžuo – fažol, kotonjata – kotonjada, kukuma – kogoma, sapur – saur itd.) dovoljno sam za sebe govori o intenzitetu romansko-hrvatskih jezičnih dodira u Dalmaciji tijekom stoljeća. Sa stajališta ovoga tipa analize nije osobito važno to što se takve dublete samo iznimno mogu otkriti unutar jednoga mjesnoga govora, a najčešće svaka od riječi koje čine dubletni par dolazi na drugom prostoru (tzv. lažne dublete). U daljnjoj se analizi ističe kako je dalmatinski mletački imao niz svojih značajki pa se dalmatinski venecijanizmi često ne mogu protumačiti mletačkim iz Venecije ili pak iz Trsta. Novija su istraživanja pokazala da je taj tip mletačkoga imao određene glasovne, morfološke, leksičke itd. značajke kojih nema u mletačkome preko mora. U skladu s tim konstatacijama kandidatkinja navodi i analizira 32 očita venecijanizma (str. 78-79) koji se, međutim, ne mogu objasniti venecijanskim ili pak tršćanskim mletačkim, nego dalmatinskim varijetetom toga idioma, a u njemu se s popriličnom vjerojatnošću mogu pretpostaviti određene interferencije s dalmatoromanskim (primjerice u slučajevima kada dalmatinski venecijanizmi imaju rod različit od onoga u mletačkom na sjeveru Italije, na što je već bio upozorio i Muljačić). I sama doktorandica je već ranije upozorila na takav odnos, ali je postotak takvih slučajeva u kuhinjsko-kuharskom nazivlju znatno učestaliji nago u općem rječniku. U daljnjoj se analizi izlučuju posuđenice koje, sudeći prema relevantnim kriterijima, potječu iz tršćanskoga mletačkoga, s time da je taj izvor venecijanizama nešto manje izdašan nego što bi se moglo očekivati s obzirom na povijesne i zemljopisne uvjete. Slijedeći Muljačićevu metodologiju kandidatkinja je u svojoj građi izlučila i određen broj elemenata koji se etimološki dovode u vezu s abruceškim, markezanskim, južnotalijanskim (bez mogućnosti da se točno utvrdi dijalekt).
Na kraju ovoga razdjela kandidatkinja je nastojala dati neke statističke pokazatelje u vezi s romanizmima u dalmatinskim govorima i romanizmima u njihovu kuhinjsko-kuharskom nazivlju. Unatoč visokim postocima romanizama u nekim popisima (korpusima), upozorava se na neujednačenost kriterija pri izradbi pojedinih repertoara, s druge pak strane na razlike koje nužno postoje između općeg i specifičnog (tehničkog) vokabulara. Kako god bilo, udio romanizama u dalmatinskim govorima mnogo je veći u kuhinjsko-kuharskom nazivlju nego u općem rječniku, ali treba biti oprezan pri formuliranju općih zaključaka (kao odgovor na pitanje tipa: “Od koga dalmatinski Hrvati naučiše kuhinjsko i kuharsko nazivlje?”) jer se građa prikupljena za pojedine punktove i količinom i kakvoćom znatno razlikuje. Za konačne odgovore na slična pitanja valjalo bi pojedine punktove ispitati prema jedinstvenom i, koliko je to moguće, iscrpnom upitniku. Etimološki se razdio zaključuje popisom romanizama, s leksičkom i etimološkom obradbom, prikupljenih u anketi iz 1994. uglavnom iz recepata (str. 85-90), a koji u reprezentativnom broju dalmatinskih punktova još i danas funkcioniraju u živoj uporabi, iako pripadaju različitim slojevima koji su ranije u ovome radu obrađeni.
Dok se do sada rad bavio prvenstveno etimološkom identifikacijom elemenata, u idućem se razdjelu proučavaju leksičke i semantičke pojave do kojih je dolazilo u romansko-hrvatskome dodiru (leksičke interferencije), u uvjetima većeg ili manjeg stupnja i intenziteta dvojezičnosti. Polazeći od modela leksičke interferencije koje je formulirala suvremena teorija jezičnih dodira kandidatkinja proučava mehanizme posuđivanja riječi (kao cjelovitoga znaka) i slučajeve semantičkoga posuđivanja (kada se oblik, označitelj, ne posuđuje). Mnogobrojni su primjeri kada su iz pojedinih romanskih idioma u dalmatinske hrvatske govore posuđeni elementi kao cjeloviti znakovi (“označeno” i /označitelj/) i oni su već do sada u radu bili obilno ilustrirani, bez obzira na to što je u pojedinim slučajevima došlo do posuđivanja samo jednoga /dijela/ značenja ili pak do pomaka značenja u jeziku primaocu. No u uvjetima romansko-hrvatske dvojezičnosti posebno su zanimljivi i značajni kalkovi (u općem jeziku bez druge prema tal. senz’ altro, bez daljnjega prema njem. ohne weiteres), u u ovoj građi doslovni ili približni prijevodi talijanskih izraza. Tako se talijansko fior di farina ne posuđuje na razini označitelja (glasovnoga oblika) nego se istovjetna struktura značenja izražava hrvatskim označiteljima (cvijet od brašna, cvijet). Semantičko posuđivanje (pojednostavnjeno rečeno prevođenje) vrlo je složena pojava s velikim brojem varijantnih rješenja (homonimske posuđenice, sinonimske posuđenice /sa semantičkim premještanjem i semantičkim brkanjem/, semantički kalk; do promjena značenja posuđenica dolazi metaforom, metonimijom, pučkom etimologijom, elipsom itd.) pa kandidatkinja te pojave najprije definira na teoretskoj razini da bi zatim prešla na analizu pojedinih tipova. Posuđeni elementi u jeziku primaocu obično suzuju značenje, ali pri sekundarnoj adaptaciji posuđenica može doći i do proširenja njihova značenja. Nakon takva uvoda kandidatkinja donosi, u leksikološkoj obradbi, kratak popis najtipičnijih očitih kalkova kuharskih naziva u dalmatinskim govorima prema romanskim (talijanskim) predlošcima (str. 102-103), a tomu se zatim dodaje nakoliko kalkiranih složenih izraza (crni rižot – riso nero/risi neri, švoljana pašta - /pasta/ sfoiada itd.). Istodobno se razmatraju i kuharski izrazi koji nisu prevedeni, koji po obliku ostaju potpuno neprilagođeni jeziku primaocu (ala peškadora, boka de dama, brokuli de garifuli, galina del mar, pasta al forno itd.; izvan kulinarskog leksika kurtavišta, kolafjaka). Naravno da se strani uzorci tvorbe složenih izraza mogu reproducirati i s pomoću domaćih elemenata (tj. postaju produktivni), za koje nema izravnoga predloška u stranome jeziku (cipal o’ porta, mali o’ broda, makina od mesa i sl.).
U radu se zatim proučavaju slučajevi promjena značenja u procesu adaptacije posuđenoga elementa jeziku primaocu, pa se, uglavnom slijedeći Filipovićeva teoretska načela, analiziraju slučajevi promjene značenja koji se mogu svesti pod metaforu (skraćenu poredbu), metonimiju, pučku etimologiju i elipsu. Mnogobrojni su primjeri metafore bez obzira na to je li metafora preuzeta iz jezika davatelja ili pak je do nje neovisno došlo u jeziku primaocu (str. 106, 107-108). Metonimija (asocijacija koja se temelji na povezanosti po značenju) mnogo je rjeđa i najčešće je preuzeta iz jezika davatelja. Osobito su zanimljive promjene prema tzv. pučkoj etimologiji, kada se jedan element dovodi u krivu etimološku vezu s drugim elementom (npr. kada riječ bićerin na temelju krivoga etimološkoga povezivanja s glagolom piti ili imenicom piće postaje pićerin), pogotovu što se takva kriva poistovjećivanja mogu preuzimati iz jednoga jezičnoga sloja u drugi. Napokon elipsom jedan dio sintagme dobiva značenje cjeline (npr. konšerva “ukuhana rajčica” prema mletačkom conserva de pomidori).
No kako je riječ o oznakama tehničkih i kulturnih inovacija koje su preuzete od drugoga naroda, u velikom broju slučajeva posuđenice, kao tehnički nazivi kuhinjskoga i kuharskoga područja, nisu pretrpjeli nikakvih bitnih promjena u značenju; njihovo se posuđivanje upravo tumači civilizacijsko-tehničkim potrebama. Broj takvih jedinica u kandidatkinjinu korpusu vrlo je velik (popisi jedinica u leksikološkoj obradbi po semantičkim skupinama, str. 112-121, obuhvaćaju nekoliko stotina riječi). Samo je po sebi razumljivo da se isti posuđeni elementi u jednim punktovima mogu ponašati na jedan način (npr. s tzv. nultom ekstenzijom značenja) a u drugim punktovima doživjeti manje ili veće promjene (primjeri na str. 121-122). Pomno se držeći načela koja je formulirao Filipović, a pozivajući se i na druge teoretičare, kandidatkinja podrobno prikazuje, s iscrpnim popisima leksikološki obrađenih primjera, slučajeve suženja značenja (suženje broja značenja, str. 123-124, i suženje polja značenja, str. 124-128) te proširenja značenja (proširenje u značenjskom polju, str. 128-131, i proširenje značenja u broju, str. 131-138). U pomnoj obradbi velikog broja pojedinačnih primjera kandidatkinja raspravlja o rješenjima koja su predložili drugi autori, a u nizu slučajeva, na temelju svoje bogate dokumentacije i semantičke zatvorenosti korpusa, uspijeva precizirati ili pak ispraviti neka tuđa rješenja. U kategoriju promjena značenja ide i njegova pejoracija i njegova melioracija pa i njih kandidatkinja posebno obrađuje (npr. panjoka “okrugli kruh” → “glava bez pameti” ; šporak “prljav” → makaruni šporki “makaroni s umakom od mesa”).
Mnogobrojni romanski elementi koji su, zahvaljujući manjem ili većem stupnju dvojezičnosti, u Dalmaciji preuzeti u hrvatske govore iz romanskih idioma posljedica su kulturnih i civilizacijskih razlika koje su postojale među društvima u kontaktu: neki elementi romanske kulture i materijalne civilizacije u hrvatskome društvu nisu postojali, pa su s njihovim prihvaćanjem prihvaćeni i romanski nazivi; u drugim slučajevima kulturni i civilizacijski elementi u dva društva u kontaktu jednostavno su bili različiti, pa se za drugačiji tip pojave preuzimao i drugačiji naziv. S obzirom na prestiž mletačke kuhinje i kuharstva u Dalmaciji, posebno u gradskim sredinama, lako se može protumačiti to što je u tom području nazivlje u daleko većem postotku romanskoga podrijetla nego u tzv. općem rječniku.
U ovoj disertaciji kandidatkinja je analizirala korpus od 2312 romanizama (s varijantama) kuhinjskoga i kuharskog nazivlja prikupljenih na 95 punktova (lokaliteta) sjeverne, srednje i južne Dalmacije. Građa potječe uglavnom iz XX. st. i rječničke je naravi, osim građe koja je dobivena terenskom anketom (odgovori na upitnik i recepti) u 19 dalmatinskih mjesta. Etimološkom analizom i utvrđivanjem leksičkih slojeva kandidatkinja je mogla doći i do zaključaka u vezi sa zastupljenošću pojedinih sastavnica u dalmatinskoj kuhinjskoj i kuharskoj terminologiji (iz balkanskog latiniteta 1,3% naziva, iz dalmatskoga 13% naziva itd.), bez obzira na to što određen broj spornih tumačenja etimologije može te postotke ponešto modificirati. Za povijest romansko-hrvatske dvojezičnosti u Dalmaciji u proteklim stoljećima (dugotrajna dvojezičnost i prepletanje idioma) osobito su bitni mnogobrojni slučajevi leksičkih dvojnika (dubleta), s jedne strane, i s druge strane slučajevi riječi povratnika koji svjedoče o tome kako je leksičko posuđivanje, unatoč nerazmjeru, bilo dvosmjerno, pa je određen broj hrvatskih (i hrvatsko-dalmatskih) elemenata prešao u apeninske idiome. Dominantan civilizacijski utjecaj Venecije očituje se, kada je riječ o kuhinjskom i kulinarskom nazivlju, i u tome što je 68,9% tih naziva u Dalmaciji nedvojbenoga mletačkog podrijetla (doduše iz različitih varijanata mletačkoga). Visok je postotak i tzv svetalijanskih elemenata, koji se ne mogu ograničiti na određeni dijalektalni tip. Iz raznorodnosti talijanskih izvora proistječe i značajan broj dubleta u nazivlju u Dalmaciji (dublete zasnovane najčešće na mletačko-/talijansko/toskanskim razlikama). Romansko-hrvatske leksičke interferencije na proučavanoj građi iznimno su bogate i raznolike, pa je njihovo proučavanje omogućilo da se razmotre mnogobrojne njihove pojavnosti. I ova građa potvrđuje da je potrebno razlikovati “nužne” i “luksuzne” posuđenice; prvima se označuju civilizacijski i kulturni elementi koji ranije u jeziku primaocu nisu bili poznati, druge pak u jezik ulaze zbog kulturnog ili kakva drugog prestiža jezika davatelja, ili pak “zbog mode”. Osobito su složene, pri jezičnom dodiru, pojave u vezi sa značenjem riječi, bez obzira na to je li riječ o promjenama značenja riječi u jeziku primaocu ili pak o posuđivanju semantičkih uzoraka koji se preuzimaju za već postojeće riječi jezika primaoca. Kao prvi rad te vrste, koji kuharsko i kuhinjsko nazivlje romanskoga podrijetla promatra na cijelom području Dalmacije i na dovoljno gustom broju punktova, ovaj rad potvrđuje kako je upravo to semantičko područje izrazito arhaično pa omogućuje otkrivanje vrlo bogatih i složenih slučajeva leksičkog posuđivanja i jezične interferencuje općenito. Svjesna da se njezinim istraživanjem ova tema ne iscrpljuje, kandidatkinja je (str. 148-149) dala nekoliko smjernica za daljnja istraživanja koja posve sigurno mogu dovesti do novih spoznaja i na teoretskoj i na činjeničnoj razini.
Ako je prvi dio rada jezične pojave u vezi s dalmatinskim romanizmima u kuhinjskom i kuharskom nazivlju promatrao ponajprije s teoretskoga stajališta suvremene teorije jezičnog dodira i etimologije, pa se mogao povremeno zadovoljiti u analizi samo izborom najkarakterističnijih primjera iz spomenute građe, u Rječniku (str. 150-313) pomno je pobilježena sva terminologija, koja se u ovome radu istraživala, u primjerenoj leksikografskoj i leksikološkoj obradbi. Kako je građa crpljena iz heterogenih izvora, potpunost obradbe svake natuknice izravno je ovisjela o izvoru iz kojega je peuzeta. Time se tumači što za neke riječi nema prozodijekih podataka, kao što ih nema ni u izvoru iz kojega su preuzete. Za svaku se natuknicu navodi značenje (za ihtionime i sistematsko latinsko ime), navodi se mjesto (mjesta) u kojem je riječ zabilježena (ako je zabilježena u većem broju punktova, navode se i mjesne varijante kada ih ima). Etimologija se navodi za svaku natuknicu (ili se upućuje na to da ona nije pouzdana, ili da je nepoznata), ali se radi štednje prostora etimološki navodi istodobno sustavom uputnica povezuju s etimologijama za druge riječi u Rječniku, u kojima se nerijetko navodi i literatura. Tako se iz nekih članaka ne samo može očitati danas prihvaćena etimologija nego i povijest njezina nastanka u odgovarajućim znanstvenim publikacijama. Zbog svega toga Rječnik ima dvostruku funkciju: on s jedne strane služi kao izvor za potpuniju ili dodatnu dokumentaciju svega onoga što se u teoretskom dijelu radnje navodilo u vezi s pojedinačnim pojavama, s druge pak se strane može promatrati kao posve samostalno djelo – opisni i etimološki rječnik kuhinjskog i kuharskog nazivlja u hrvatskim govorima Dalmacije. U tom smislu ovaj je Rječnik nužno polazište za svako buduće istraživanje kuhinjskog i kuharskoga nazivlja romanskoga podrijetla u Dalmaciji (po našem mišljenju, bilo bi ga korisno proširiti i na područje Istre i Kvarnera), ali jednako tako i uzorak prema kojem bi se mogla, leksikografski i etimološki, bilo koja dobro definirana skupina naziva (slična djela postoje za brodograđevnu terminologiju, ornitonimiju i dr.).
Ovim radom kandidatkinja mr. sc. Jasna Gačić pokazala je da je sposobna samostalno organizirati i uspješno privesti kraju istraživanje na području romansko-hrvatskih jezičnih dodira, da raspolaže sustavnim teoretskim znanjima iz opće i romanske lingvistike te da solidno poznaje relevantnu znanstvenu literaturu, kako onu koja se tiče teorije jezičnih dodira i leksičke interferencije tako i onu koja se tiče pitanja vezanih uz romanske jezične relikte na hrvatskim prostorima (o tome svjedoči i opsežan popis konzultiranih djela, str. 314-329, koja se obilno navode i u tekstu rada). Valja jednako tako istaknuti da je kandidatkinja u prikupljanju građe, osim ispisa iz objavljenih rječnika i tekstova, kompetentno prikupila građu također i s pomoću anketa na terenu, a ukupnost te (heterogene) građe znalački je, u dobrom dijelu, uspjela proučiti prema pristupu lingvističke geografije. Zahvativši svojim proučavanjem semantički zaokružen (i donekle zatvoren) segment dalmatinskih romanizama kandidatkinja je bitno pridonijela poznavanju jezične stratifikacije u Dalmaciji i poznavanju romansko-hrvatskih jezičnih dodira na tom prostoru. Zbog svega toga predlažemo Znanstvenomu vijeću da rad mr. sc. Jasne Gačić Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji prihvati kao doktorsku disertaciju, a kandidatkinju uputi na daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti.
U Puli/Zagrebu, 17. veljače 2004.
Dr. sc. Goran Filipi, redoviti profesor,
Filozofski fakultet u Puli
Dr. sc. August kovačec, redoviti profesor,
Filozofski fakultet u Zagrebu
Dr. sc. Maslina Ljubičić, izvanredni profesor,
Filozofski fakultet u Zagrebu
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
Ivana Lučića 3
Br.
Zagreb, 5.3.2004.
Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada
Kristine DŽIN
«Rimska opekarsko keramička središta u Istri»
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Džin pod nazivom Rimska opekarsko keramička središta u Istri, u sastavu: dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof, predsjednik povjerenstva; dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof, član povjerenstva; dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru, član povjerenstva.
Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:
Magistarski rad Kristine Džin obuhvaća 173 strane teksta pisanog računalnim slogom (font 14) s dvostrukim proredom. Prilog radu čini 10 zemljopisnih karata i 32 table slikovnog materijala.
Sam rad Rimska opekarsko keramička središta u Istri podijeljen je na 6 velikih poglavlja i svako od njih na niz manjih pod-poglavlja. 1. Uvodna razmatranja (str. 6) daje povijest keramičarske proizvodnje od prapovijesti do rimskog vremena i opisuje kada i kako rimska keramika ulazi u Istru. 1.1. Vrela (str. 13) dio je koji daje pregled izvora i literature o keramičarskoj proizvodnji u Istri, te o proučavanju proizvodnje amfora i pečata s amfora. 1.2. Zemljopisno-prirodni pojam Istre (str. 19) govori o geografskim, geološkim i pedološkim karakteristikama Istre. Zaključuje se da Istra nije imala dovoljno sirovina potrebne kakvoće, što bi keramičku proizvodnju ograničilo na male količine za lokalnu upotrebu. 1.3. Povijest prapovijesne i antičke Istre (str. 24) je poglavlje u kojem se daje pregled od najranije pojave čovjeka na ovom području prije oko milijun godina, potvrđene nalazima u pećini Šandalja I, preko srednjeg paleolitika, do mlađeg paleolitika u Šandalji II. i Romualdovoj pećini. Neolitik je izražen tek u kasnom razdoblju. S neolitikom dolazi i prva keramika – cardium impresso. Najveće naselje kasnog neolitika nalazilo se na Velikom Brijunu. U brončanom dobu u Istri je registrirano preko 400 gradina, koje su možda pripadale tzv. Protoilirima. Krajem 2. tisućljeća pr. Kr. dolaze nosioci kultura željeznog doba i oni su možda jezgra iz koje su se razvili historijski Histri. U 4. st. pr. Kr. prodiru Kelti, a ovaj kraj je već u 3. st. pr. Kr. zainteresirao Rimljane, koji napokon 177.g. pr. Kr. zauzimaju Nezakcij. Istra je do kraja romanizirana za vrijeme Augusta, a 12. g. pr. Kr. postaje X. Italska regija. Možda je Pula postala kolonija već u vrijeme Cezara između 46. i 44.g. pr. Kr. Druge su kolonije Parentium (Poreč) i Tergeste (Trst). Tijekom rimske uprave razvija se složeni ekonomski sistem s vilama rustikama uz koje su povezane i značajne radionice ( npr. Fažana, Červar Porat, Antenal, Monforno).
2. Keramičarska proizvodnja (str. 43) poglavlje je o pravoj temi ovog rada. 2.1. Sirovina i prerada gline (str. 45) raspravlja o definicija glina i njihovom kemijskom sastavu. U upotrebi su razne vrste glina, čiste i nečiste, sedentne i transportirane, masne i posne. Gline se procjenjuju mineraloški, geološki i tehnološki. Što se obrade tiče, u antici su bila poznata tri načina: ručno, na kolu i u kalupu i opisuje se svaki od tih načina. 2.2. Tehnologija proizvodnje (str. 53). Antički su pisci opisali proizvodnju gline i te se spoznaje mogu primijeniti i na Istru. Faze su poznate od ranijih civilizacija i nisu se s vremenom mijenjale. To su 1. priprema gline; 2. izrada predmeta; 3. priprema za pečenje; 4. pečenje i dorada predmeta. Detaljno se opisuje svaka od tih faza. Posebna je pažnja posvećena tipovima rimskih peći, točnije vertikalnim i horizontalnim, te jednodijelnim i dvodijelnim pećima. Zatim se raspravlja o svakom dijelu keramičke peći posebno (prefurnij, zidovi, kupola, komora za pečenje, rešetka, ložište). S obzirom na vanjski izgled peći i na oblik ložišta načinjena je složena i opsežna tipologija rimskih keramičkih peći koja se ovdje donosi u detalje.
3. Keramičarska i opekarska središta u Istri (str. 70.) pregled je arheoloških nalaza ovog tipa u Istri. 3.1. Lokaliteti keramičarske proizvodnje (str. 71) je poglavlje koje govori o mogućim radioničkim središtima. Poimence to su Fažana i Valbandon kod Pule, Červar Porat kod Poreča, Loron kod Poreča, Antenal kod Novigrada, Monforno ispod Motovuna, Čepić u dolini Raše. Vrlo važan lokalitet upravo je Fažana gdje je bila rimska vila (u funkciji od 1. do 4.st.) kojoj je pripadao keramičarsko-proizvodni kompleks Gaja Lekanija Basa, koji je radio u 1.st. negdje do početka Vespazijanova vladanja. Gospodarski kompleks u Červaru kod Poreča također se pokazao vrlo važnim. Rebrasta peć imala je tunel ložišta dug 9 m i širok 1 m. Peć je mogla odjednom peći 8-9 tisuća crepova. Kompleks je bio u funkciji od Nerona, te prestaje s radom u vrijeme Flavijevaca. U Loronu su nađene goleme količine keramičkog otpada, što sugerira veliki proizvodni centar, ali same peći još nisu otkrivene. U Antenalu su bile uočene bar tri keramičke peći, ali je lokalitet u međuvremenu teško oštećen. U Monfornu su nađene gomile «industrijskog» otpada (komadi amfora, tegula, imbreksa), ali sama radionica ne. Sličan je slučaj s Čepićem u dolini rijeke Raše. 3.2. Proizvodnja keramičkih predmeta (str. 91). Nalazi s navedenih lokaliteta pomogli su da se sastavi katalog vrsta i oblika keramike koja se proizvodila u Istri. Dvije su osnovne grupe: građevinska keramika i uporabna keramika. U građevinsku keramiku pripadaju crepovi (tegulae), kanalice (imbrices), krovni vijenci (antefixa), opeke (lateres), podne opeke (spicae), cijevi (tubuli). O svakoj se vrsti proizvoda govori detaljno. Posebno su zanimljivi crepovi – na mnogima su radionički pečati, ali malo ih je istarskog porijekla. Crepovi bez pečata vjerojatno su lokalne proizvodnje. Kanalice su se možda pekle u Fažani i Loronu. Za proizvodnju antefiksa nema naznaka, kao ni za proizvodnju građevinskih opeka. Podne opeke su se možda proizvodile u Fažani i Červar Portu, ali bez pečata. Proizvodnja uporabne keramike slabije je poznata. Fino stolno posuđe uglavnom se uvozilo iz Aretija, Akvileje, Galije, Panonije i sjeverne Afrike. Amfore (tip Dressel 6B – tzv. istarska amfora) proizvodile su se u Fažani i Loronu. Utezi za ribarske mreže također su se proizvodili u Fažani. Kalupi za izradu svjetiljki pronađeni u Fažani, svjedoče da se i ova vrsta keramike izrađivala u radionici Gaja Lekanija Basa. Poznati su mnogi pečati na keramičkim proizvodima i autorica donosi pregled mišljenja o kriterijima za stavljanje pečata, kao i o njihovu značenju. U Rimu se pečati na opekama pojavljuju tek krajem 1.st. pr.Kr, a najčešći su u 2.st. pos. Kr. Posebna je pažnja posvećena najvažnijim pečatima u Istri. Oni pokazuju velike količine uvozne robe, naročito uvoz svjetiljki iz Akvileje. Od domaćih pečata važni su oni Gaja Lekanija Basa na amforama iz Fažane, Kalvije Krispinile iz Červara i Lorona, te Manija Acilija Glabriona iz Monforna.
4. Zaključna razmatranja (str. 128). U ovom se poglavlju sažimaju najvažnije spoznaje iz cijelog rada s posebnim naglaskom na važnosti istraživanja bitnih lokaliteta. Tome se dodaje i rasprava o istarskim toponimima koji bi mogli upućivati na lokalitete s keramičkim pećima.
5. Bibliografija (str. 146) sadrži 224 bibliografske jedinice. 6. Popis ilustracija (str. 171) zaključuje tekst nakon kojeg slijede slikovni prilozi: 10 zemljopisnih karata i 32 table slikovnog materijala.
Sve što je do sada navedeno potvrđuje da je Kristina Džin savjesno pristupila izradi svog magistarskog rada, da ga je napisala temeljito, sustavno i jasno. Upotreba relevantne literature pokazuje da je kandidatkinja potpuno savladala metode znanstvenog rada, a za pohvalu su i table materijala koje omogućuju potpuno razumijevanje svega što je rečeno. Važno je što je na jednom mjestu skupljeno sve što se do sada zna o keramičarskoj proizvodnji u Istri – radionicama, nalazištima keramike i mogućim lokalitetima, što je uputa za dalja istraživanja. Isto je tako dobro istaknuta povijesna perspektiva, naročito kad je riječ o ličnostima koje su nam poznate iz povijesnih izvora, a ovdje se pojavljuju kao potpisani vlasnici pojedinih radionica u Istri. Ovaj rad ne samo da je kompendij svega onoga što je do sada napisano o keramičkoj industriji istarskog poluotoka, već je i podloga za dalja istraživanja i vodič u do sada neispitane dijelove Istre, koji bi mogli dati važne rezultate. Stoga stručno povjerenstvo smatra da je kandidatkinja Kristina Džin udovoljila svim postavljenim zahtjevima i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati rad i kandidatkinju uputi na postupak obrane magistarskog rada.
dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
Ivana Lučića 3
Br.
Zagreb, 18.3.2004.
Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada
Domagoja TONČINIĆA
Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj
1. ožujka 2004. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Domagoja TONČINIĆA pod nazivom Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije u sastavu: dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof, predsjednik povjerenstva; dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof, član povjerenstva; dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru, član povjerenstva.
Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:
Magistarski rad Domagoja Tončinića obuhvaća 230 strana teksta pisanog računalnim slogom (font 12) bez proreda. Prilog radu čini sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na njemačkom jeziku, 31 tabelarni prikaz, 16 grafičkih priloga, 60 slika, popis kratica i bibliografija.
Domagoj Tončinić rođen je 1972.g. u Zagrebu, osnovnu školu završio je u Frankfurtu na Maini, a realnu gimnaziju u Beču. Studij arheologije upisao je 1991.g. u Beču, a 1992.g. prebacio se na studij u Zagrebu, gdje je upisao arheologiju i povijest. Još kao student sudjelovao je na brojnim arheološkim iskopavanjima. Diplomirao je 2000.g. s temom Naseljavanje zagrebačkog prostora od prapovijesti do osnivanja biskupije 1098. Iste je godine upisao poslijediplomski studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 2001.g. primljen je kao znanstveni novak na projektu Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij (voditeljica projekta prof. dr. Mirjana Sanader).
Sam rad Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije podijeljen je na 6 velikih poglavlja i svako od njih na niz manjim pod-poglavlja. Počinje sadržajem, a nakon njega slijedi II. Uvod (str.5) gdje se daje sažeti pregled istraživanja i metode rada.
III. Stanje istraživanja (str. 6) je poglavlje u kojem kandidat prikazuje svu literaturu o VII. legiji i probleme koje su istaknuli dosadašnji istraživači. Najvažnije je pitanje kada je legija došla u Dalmaciju i odakle je došla. U drugom dijelu ovog poglavlja riječ je o pregledu spomenika VII. legije koji se nalaze širom Dalmacije i o njihovom objavljivanju i valoriziranju u literaturi. Ističe se da je jedna kategorija spomenika izazvala veću pažnju od ostalih, a to su stele s prikazom vrata. One su još 1905. označene kao maloazijski tip, da bi kasnije vrata bila izjednačena s porta inferi, kakva se pojavljuju na italskim stelama. Novije teze to smatraju prikazom naiska po uzoru na italske stele. Druga skupina spomenika koji su privukli pozornost su međaški natpisi, tj. natpisi o razgraničenjima zemljišta u kojima su uredovali časnici VII. legije.
IV. Katalog spomenika VII. legije (str. 16). Ovdje su kataloški obrađeni svi poznati spomenici VII. legije, njih 99 na broju. Svaki spomenik potpuno je opisan, s mjestom nalaza, mjestom čuvanja, dimenzijama, opisom spomenika, tekstom natpisa, datacijom, literaturom o spomeniku, kratkim komentarom i fotografijom, odnosno crtežom.
V. Rasprava (str. 143) gdje se navode neki spomenici koji su se inače pripisivali vojnicima VII. legije, ali nisu uvršteni u ovaj rad jer njihova atribucija po svoj prilici nije točna. Slijede manja poglavlja: 1. Podjela spomenika prema imenu legije (str. 145) u kojem se počinje raspravom o pravom imenu legije, koja se u početku zove samo legio VII, da bi nakon što je tijekom Skribonijanove pobune 42.g. ostala vjerna caru Klaudiju, dobila počasni naslov legio VII Claudia Pia Fidelis. Početkom 3.st. naziv se skraćuje na legio VII Claudia. Kandidat je razradio cijelu statistiku tri verzije imena legije. Posebna pažnja posvećena je natpisima koji su tako oštećeni da se ne može sigurno pročitati točan naziv legije. 2. Podjela spomenika prema namjeni (str. 153). Riječ je o namjeni spomenika koje postavljaju vojnici VII. legije. U provinciji Dalmaciji najviše ih je nadgrobnih (81), potom slijedi 5 sakralnih spomenika, 7 međaških i 2 građevinska. Među nadgrobnim spomenicima najviše su pažnje uvijek privlačile stele, pogotovo one s prikazom vrata. Raspravlja se i o tipologiji stela, o arhitektonskom tipu A i reduciranom tipu. Slijedi rasprava o arama, kojih je u Dalmaciji svega 4 s dedikacijama pripadnika VII. legije. Ove nadgrobne are dijele se na dva tipa. Na jednoj se ari, izuzetno, nalazi motiv vrata, inače karakterističan za stele. Tituli su poznati kao slobodno stojeći spomenici, ali i kao uklesani u živu stijenu. Sakralni spomenici mogu dati predodžbu koje su bogove štovali pripadnici VII. legije: natpisi spominju Herkula, Jupitera, Nemezu, Nimfe (?). Građevinski spomenici svjedoče pak o aktivnostima legije u gradovima provincije Jaderu i Saloni, te o gradnji cesta za vrijeme uprave Publija Kornelija Dolabele. Posebnu pažnju zavređuju međaški natpisi. U Dalmaciji ih je zabilježeno 7 sa spomenom VII. legije. Svjedoče o tome kako su časnici legije presuđivali u sporovima oko zemlje među domaćim ilirskim zajednicama. 3. Podjela spomenika prema mjestu nalaza (str. 168). Tabela pokazuje sva nalazišta spomenika VII. legije i iz nje je vidljivo da ih je većina koncentrirana u Saloni (u glavnom gradu provincije Dalmacije) i Tiluriju (logoru legije). Čitavo područje rasprostiranja spomenika je od Jadera na sjeveru do Narone na jugu. Dalje kandidat raspravlja o svakom zabilježenom lokalitetu posebno: Tilurium, Pagus scunasticus, Salona, Tragurium, Equum, Narona, Jader, Dugopolje, Corinium, Asseria, Municipium Riditarum, Andetrium, Burnum. 4. Analiza natpisa (str. 178). U ovom se poglavlju analiziraju svi elementi informacija koje nam pružaju natpisi. Posebno se obrađuju sva imena (praenomina), gentilna imena (nomina), filijacije, nadimci (cognomina), tribusi, porijeklo vojnika (domus), njihove dužnosti (officium) i godine starosti i vrijeme provedeno u službi (annorum i stipendiorum), te prosječna dob novačenja vojnika. Ustanovljeno je da dobar dio vojnika iz Male Azije nosi gentilna imena Marka Antonija i njegovih visokih časnika. Većina vojnika ima gentilna imena poznata iz ostalih dijelova carstva i iz Italije, no neka su rijetka (npr. Bittius, Lartinius, Lastus, Manticus, Ucenteus itd.) Vrlo su zanimljivi domusi pojedinih vojnika: najviše ih je iz Male Azije (25%), potom iz Italije, Makedonije, Galije Narbonensis, dok se za dobar dio njih domus nije mogao ustanoviti. Godine života također su zanimljive: analiza spomenika s područja Tilurija pokazuje da je 16 legionara preminulo između 30. i 45. godine života. Novačeni su u dobi od 18 do 28 godina. Dvadeset legionara u Dalmaciji doživjelo je 45 ili više godina. Umirovljeni veterani preminuli su u dobi između 44 i 70 godina.
VI. Zaključak (str. 219). Ovdje kandidat sažima sve postavke iznesene u radu, raspravu o broju spomenika, imenu legije, vrstama spomenika, njihovoj dataciji i metodama datiranja. Naglašava se uloga legije u izgradnji cesta u Dalmaciji i, sudeći prema natpisima, VII. legija mora da je gradila barem dva cestovna pravca.
VII. Dodatak tekstu (str. 221) sastoji se od nekoliko dijelova: 1. popis kratica (str. 221); 2. Popis literature (str. 223) sa 115 bibliografskih jedinica; 3. Popis tabelarnih prikaza (str. 231), njih 31; 4. Popis grafičkih priloga, njih 16; 5. Popis slika, sa 60 ilustracija. U prilozima se još nalaze sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na njemačkom jeziku, ključne riječi i kratak životopis kandidata.
S obzirom na sve što je do sada izneseno, smatramo da je kandidat Domagoj Tončinić potpuno zadovoljio svim postavljenim uvjetima za izradu magistarskog rada. Rad je napisan korektno, precizno, sa svim znanstvenim aparatom i time je kandidat pokazao da je potpuno savladao metode znanstvenog istraživanja i način opisivanja rezultata. Posebno je temeljito načinjen katalog nalaza i sa svim instrumentarijem bez kojeg se danas izrada kataloga više ne može zamisliti. Osim toga, ovaj će rad biti veliki doprinos našem poznavanju rimske vojske u Dalmaciji: ovdje su napokon skupljeni svi natpisi VII. legije koji su se do danas pronašli u Dalmaciji (ali i izvan nje) i bit će nezaobilazan priručnik svakome tko se bavi rimskom vojskom ili rimskim vojnicima u našim krajevima, zato se nadamo da će ovaj rad biti i tiskan i tako dostupan svima koji su zainteresirani za temu. Kandidat je priložio mnoge grafikone i izradio je statistiku svih podataka od kojih možda najviše pažnje privlači njegov zaključak da je prosječna dob veterana u Dalmaciji bila 55,33 godine, inače je unovačeni vojnik mogao očekivati da će doživjeti 44,87 godine, a ako je preživio aktivnu vojnu službu pred njim su bile još 2,78 godine života. Da bi dobio preciznu statistiku kandidat je morao obraditi baš sve nađene natpise i time je pokazao ne samo znanje nego i temeljit pristup poslu. Stoga stručno povjerenstvo smatra da je kandidat Domagoj Tončinić udovoljio svim postavljenim zahtjevima i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati rad i kandidata uputi na postupak obrane magistarskog rada.
Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Dr. sc. Mirja Jarak, doc.
Dr. sc. Krešimir Filipec, doc.
Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG
FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 9. veljače 2004., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada Tatjane Tkalčec pod naslovom “Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj”. Zahvaljujemo Vijeću na imenovanju i podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Tatjane Tkalčec pod naslovom “Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj” obuhvaća 336 stranica. Rad je podijeljen na nekoliko tematskih cjelina unutar kojih su manja poglavlja. Nakon “Uvoda” (str. 3-8) izložene su sljedeće tematske cjeline: “Gradišta Hrvatske i Europa” (str. 9-35), “Gudovac – Gradina” (str. 36-49), “Torčec – Gradić” (str. 50-56), “Katalog gradišta” (str. 57-235), “Tipologija gradišta” (str. 236-252), “Datacija i funkcija gradišta” (str. 253-271), “Zaključak” (str. 272-276), “Literatura” (str. 277-294), “Popis slikovnih priloga” (str. 295-299), “Slikovni prilozi” (str. 300-331), “Sažetak – Summary” (str. 332-336). Autorica je tematske cjeline koncipirala na temelju vrlo dobrog poznavanja problematike gradišta u suvremenoj literaturi i na temelju najnovijih spoznaja proizašlih iz arheoloških istraživanja nekih gradišta u Hrvatskoj. Tako su rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta Gudovac – Gradina i Torčec – Gradić obuhvaćeni u zasebnim tematskim cjelinama, pri čemu je svim detaljima koji su vezani uz arheološka istraživanja gradišta, poklonjena puna pažnja. Prema paradigmi izdvojenih dvaju lokaliteta, može se zaključiti o vrijednosti i značenju arheoloških istraživanja gradišta u Hrvatskoj.
Magistarski rad Tatjane Tkalčec po prvi put u našoj literaturi donosi sintetski osvrt na problematiku gradišta u Hrvatskoj. Pod ambicioznim naslovom “Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj” ukazano je na karakteristike i uvjetovanosti nastanka srednjovjekovnih gradišta u Hrvatskoj. Uz srednjovjekovna groblja i naselja otvorenog tipa, gradišta, pod kojima se podrazumijevaju utvrđena srednjovjekovna naselja, predstavljaju najznačajniju kategoriju arheoloških srednjovjekovnih lokaliteta. U magistarskom radu Tatjane Tkalčec vrlo dobro je pokazano kakvo je stanje istraživanja gradišta u Hrvatskoj, što se na temelju dosadašnjih spoznaja može zaključiti o hrvatskom srednjovjekovnom društvu i sličnosti u razvojnim procesima između Hrvatske i drugih slavenskih sredina.
U “Uvodu” autorica temeljito obrazlaže razloge odabira teme svoga magistarskog rada i ciljeve i metode kojima se služila. Već na ovim prvim stranicama magistarskog rada, dolazi do izražaja autoričino detaljno poznavanje problematike i njezina sposobnost da vrlo široko određenu temu, primjenom adekvatnih metoda, što iscrpnije obradi. Pored osnovnih arheoloških metoda, rekognosciranja terena zbog uočavanja određenih tipova lokaliteta i arheoloških iskopavanja ciljano odabranih lokaliteta, Tatjana Tkalčec je u svojoj obradi srednjovjekovnih gradišta u Hrvatskoj iskoristila i povijesne izvore te je, posebno u kataloškoj obradi gradišta, za svaki lokalitet dala i dostupne povijesne izvore. Stoga je njezina obrada gradišta zanimljiv tekst kako za arheologe tako i za povjesničare. S obzirom na veličinu zadane teme, Tatjana Tkalčec je, metodološki korektno, suzila područje istraživanja koje će poslužiti kao osnova za izvođenje općih zaključaka o gradištima u Hrvatskoj. Naime, s obzirom na veličinu Hrvatske, brojnost gradišta i stanje njihova istraživanja u različitim područjima (primjerice na obalnom području Hrvatske gradišta gotovo uopće nisu poznata, na području istočne Slavonije ona su vrlo slabo istražena i nema dovoljno podataka o njihovom razmještaju na terenu) nije bilo moguće detaljno prikazati problematiku gradišta na cijelom prostoru Hrvatske. Stoga je, kao područje koje će biti sustavno obrađeno i koje će pružiti podatke relevantne za opću sliku o gradištima u Hrvatskoj, izabrano područje Središnje Hrvatske. Kako će dalje u radnji pokazati bogatstvo podataka o gradištima s područja Središnje Hrvatske, odabrani prostor zaista može poslužiti za stvaranje općenitije slike o gradištima u Hrvatskoj.
U tematskoj cjelini “Gradišta Hrvatske i Europa” problematika gradišta predočena je u širim, evropskim okvirima. Gradišta u Hrvatskoj predstavljaju dio gradišta u Evropi i ona su u našoj zemlji i prepoznata kao dio šireg, posebno slavenskog arheološkog nasljeđa. Gradišta kod istočnih i zapadnih Slavena mnogo su bolje poznata i istražena nego gradišta u Hrvatskoj. U ovom segmentu ranosrednjovjekovnog nasljeđa ponavlja se situacija slična onoj s najranijom arheološkom baštinom Slavena iz 5. do 7. stoljeća. Kao što su najranija slavenska naselja i groblja s područja istočnih i zapadnih Slavena (Ukrajina, Poljska, Češka, Slovačka, Moravska, istočna Njemačka) dobro istražena i poznata u arheološkoj literaturi dok o takvim nalazima u Hrvatskoj tek postoje neke naznake, tako su i ranosrednjovjekovna gradišta dobro poznata na slavenskim područjima izvan Hrvatske, a njihovo istraživanje u Hrvatskoj tek je u začecima. Bitna je razlika spram Hrvatske, istraženost i poznavanje arheološke građe iz ranog srednjega vijeka, iz vremena do kraja 11. stoljeća. O toj građi, i između ostalog o gradištima, postoji opsežna strana literatura dok je u Hrvatskoj razdoblje ranog srednjeg vijeka u pogledu naselja uopće, a zatim i u pogledu gradišta, slabo istraženo. U sljedećim poglavljima magistarskog rada Tatjana Tkalčec će također ukazati na činjenicu slabog poznavanja gradišta ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj., što je povezano i s terminološkim pitanjima adekvatnosti naziva gradište za utvrđena naselja razvijenog i kasnog srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Dok su evropska utvrđena naselja – gradišta – ranosrednjovjekovnog postanja, gradišta u Hrvatskoj, koliko pružaju arheološki i povijesni podaci, pripadaju razvijenom i kasnom srednjem vijeku, a tek sporadično nalazi na pojedinim lokalitetima govore o postojanju gradišta u ranom srednjem vijeku. Jedan od rezultata istraživanja gradišta u Hrvatskoj T. Tkalčec. svakako je jasna slika o nedostatku potvrda za ranosrednjovjekovno porijeklo većeg broja gradišta u Hrvatskoj.
Kompleksni pristup gradištima Tatjana Tkalčec je posebno predočila u tematskoj cjelini o gradištu u Gudovcu. Lokalitet Gudovac – Gradina tipičan je primjer nizinskog gradišta. Lokalitet je smješten u blizini Bjelovara, na močvarnom zemljištu. Dijelom je sačuvan obrambeni sistem izgrađen kao zaštita za središnje uzvišenje promjera oko 50 m. Kao što je uobičajeno za Središnju Hrvatsku, bedem gradišta bio je izgrađen od zemlje. O značenju gradišta govorili su nalazi sakupljeni radom arheologa – amatera još u 1. pol. 20. st. Kako bi se gradište sačuvalo i dobili znanstveno relevantni podaci, 2003. g. Tatjana Tkalčec započela je sustavna arheološka istraživanja lokaliteta. U istraživanjima su otkriveni značajni nalazi. Pored srednjovjekovne keramike, oruđa, ostataka flore i faune, otkriveni su i ostaci neke drvene građevine, kojoj je zasada teško utvrditi funkciju. Pored arheološkog materijala, koji je već iz provedenih početnih istraživanja, vrlo bogat, o značenju gudovačkog gradišta govore i povijesni izvori koji su vrlo brojni za kasnosrednjovjekovno razdoblje. Na osnovi tih izvora Tatjana Tkalčec je sastavila rodoslovlje obitelji koje su držale posjed u Gudovcu. Prema karakteristikama različitih nalaza, može se zaključiti da je gradište u Gudovcu imalo funkciju plemičkog posjeda i da je život na gradištu bio osobito intenzivan u 15. stoljeću. Je li gradište sagrađeno ranije, u 14. st., ostaje otvoreno, i odgovor će možda dati buduća arheološka istraživanja.
Drugo gradište o kojemu se u magistarskom radu Tatjane Tkalčec daje opširniji osvrt, gradište je Torčec – Gradić. I to je gradište istraživano u najnovije vrijeme i dalo je dragocjene nalaze. Otkriveni su primjerice ostaci drveta koji su vjerojatno služili za učvršćivanje zemljanog bedema. U vezi tog nalaza, T. Tkalčec daje osvrt na slične nalaze u sklopu zemljanih bedema. Uzorci drveta analizirani su metodom C 14 i dali vrijednosti koje govore o podizanju gradišta u vrijeme ko tatarske provale. I prema drugim nalazima, gradište pripada razvijenom i kasnom srednjem vijeku, a negdje u 2. pol. 15. st. prestalo je postojati.
Najopsežniji dio magisterija pripada katalogu gradišta. Na gotovo 200 stranica nižu se podaci o gradištima u Središnjoj Hrvatskoj. Za svako gradište dani su podaci o položaju (općina-grad, županija), o toponimima, dataciji, položaju nalazišta, vrsti nalazišta, opisu nalazišta, današnjem stanju, istraživanjima, pokretnim nalazima i pohrani, povijesnim izvorima, literaturi. Dan je i osvrt na povijesne izvore i dosadašnja istraživanja te eventualne napomene. Tako koncipiran katalog zaista omogućava uvid u gradišta Središnje Hrvatske iz čega je moguće izvođenje općih zaključaka o gradištima u Hrvatskoj. Ti opći zaključci slijede u završnom dijelu teksta magistarskog rada.
U poglavlju “Tipologija gradišta” izvedeni su zaključci o vrstama gradišta po položaju (visinska i nizinska gradišta) i po obliku i veličini (jednodjelna, dvojna i višedjelna gradišta). Razmatraju se zatim građevinski elementi gradišta, organizacija unutrašnjeg prostora,stanje očuvanosti i istraženosti gradišta. Autorica upozorava na nužnost zaštite gradišta, od kojih su mnoga loše sačuvana i bez zaštite bila bi prepuštena daljem propadanju.
Sljedeći, završni dio magistarskog rada bavi se datacijom i funkcijom gradišta. Ovaj je dio radnje pisan zaista znalački s upućivanjem na povijesnu situaciju, na ovisnost gradišta kao posebnih utvrđenih naselja o specifičnim prilikama hrvatskih područja u srednjem vijeku. U posebnom manjem poglavlju autorica raspravlja o gradištima od doseobe Slavena do 11. stoljeća. Ističe naše slabo poznavanje gradišta u tom ranom razdoblju. Nasuprot tome, gradišta razvijenog i kasnog srednjeg vijeka bolje su poznata, o čemu svjedoče prikupljeni podaci u magistarskom radu. U svom završnom raspravljanju, Tatjana Tkalčec donosi još neke zanimljive podatke (primjerice toponime, podatke o smještaju gradišta u odnosu na cestovne komunikacije itd.) kojima upotpunjuje sliku o srednjovjekovnim gradištima u Hrvatskoj.
Na kraju treba spomenuti brojne i vrlo uspjele ilustracije kojima je opremljen magistarski rad Tatjane Tkalčec. Gradišta su predočena crtežima i fotografijama, zračnim snimcima i isječcima topografskih karata. Time je omogućen i djelomičan uvid u stanje njihove sačuvanosti na terenu, a opisi oblika i smještaja gradišta dobili su i svoj slikovni izraz. Ilustracije su izrađene vrlo kvalitetno i doprinose sveukupnom izvrsnom dometu magistarskog rada. Svojom veličinom (preko 300 stranica), brojnošću i raznolikošću prikupljenih podataka, te lijepim ilustracijama, rad se pojavljuje kao vrlo vrijedno djelo. Autorica je pokazala dobro poznavanje literature i sposobnost interpretacije arheoloških nalaza unutar općih povijesnih i društvenih relacija srednjega vijeka. U radu su prikupljeni brojni novi podaci i ukazano je na razvoj gradišta u Hrvatskoj prema slici koju daju svi dostupni izvori. Rad ima i analitički i sintetički karakter i predstavlja znanstveni doprinos u istraživanju gradišta u Hrvatskoj. I svojom veličinom i navedenim znanstvenim doprinosom, umnogome premašuje okvire magistarskog rada i zaslužuje najvišu ocjenu. Stoga sa zadovoljstvom najpozitivnije ocjenjujemo magistarski rad Tatjane Tkalčec koji predstavlja značajan znanstveni doprinos u proučavanju gradišta u Hrvatskoj.
U Zagrebu, 5. 04. 2004.
Doc. dr. Mirja Jarak
Doc. dr. Krešimir Filipec
Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za obranu magistarskog rada Jelene Kuvač pod naslovom "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju". Podnosimo
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Jelene Kuvač obasiže 150 stranica i priloge. Rad je podijeljen u deset poglavlja, a priloženo mu je osnovno pojmovlje diskursne lingvistike i psiholingvistike korišteno u radu, slikovnica, primjeri zapisa u CHAT programu, primjeri analiza zapisa u CLAN programu, statistici za sve varijable dobiveni primjenom t-teksta i analize varijance.
U magistarskom radu "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju" ispitano je 56-oro predškolske djece polaznika dječjih vrtića u dobi od treće do šeste godine. Svako je dijete ispitano pojedinačno uz pomoć slikovnice "Frog, where are you ?". Ta je slikovnica osnova za međujezične usporedbe u različitim uzorcima ispitanika. U središtu su istraživanja prostorna i vremenska dimenzija priče, a promatrane varijable: glagolska vremena, vid, leksičko označavanje vremena, situacijski predikat, označavanje prostora, organiziranje priče te dobna obilježja pripovijedanja. Podaci su obrađeni programom SPSS 11. na razini deskriptivne statistike i analize varijance.
U uvodnom dijelu Jelena Kuvač bavi se pitanjem jezičnog razvoja odnosno usvajanja jezičnih sastavnica uz poseban prikaz razvoja i postignuća hrvatske psiholingvistike u opisu usvajanja hrvatskoga jezika. Zasebno je poglavlje posvećeno lingvističkom određenju pripovijedanja - diskursu i diskursnoj analizi te diskursnim kategorijama kao i samom pripovijedanju kao jednoj od kategorija diskursa. Daljnja poglavlja usmjerena su na razvoj pripovjedačke sposobnosti kod djece, njezin značaj za dječji jezični i spoznajni razvoj te prikazu utjecaj kulture, socioekonomskog statusa i spola na razvoj pripovijedanja. Od osobite su važnosti za rad označavanje likova priče, prostora i vremena u priči. Slijedi prikaz međuodnosa spoznajnog razvoja i pripovijedanja odnosno spoznajnog strukturiranja priče, a nakon toga utjecaj vanjskih čimbenika na razvoj pripovijedanja.
Jelena Kuvač prikazuje i dosadašnja istraživanja priče i pripovijedanja u hrvatskoj psiholingvistici, što je od osobite važnosti za mogućnosti primjene rezultata rada, jer je pripovijedanje, za razliku od tradicionalnih vrsta, i vrsta terapije.
U težišnom dijelu magistarskog rada "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju" istražuju se moguće razlike u istraživanju vremenske i prostorne sastavnice između mlađe i starije djece predškolske dobi na lokalnoj i globalnoj razini u strukturnom oblikovanju priče, pri čemu se polazi od pretpostavki da će djeca starije predškolske dobi (petogodišnjaci i šestogodišnjaci) vremensku sastavnicu priče izražavati složenije i rabiti veći broj različitih gramatičkih i leksičkih struktura od djece mlađe dobi. Prostornu će sastavnicu priče djeca starije predškolske dobi vjerodostojnije označavati od djece mlađe predškolske dobi. Prostorna je dimenzija priče spoznajno predočljivija, a time i jezično ranije obilježena u dječjoj priči nego vremenska dimenzija te će stoga biti i prije označena na globalnoj razini. Pripovijedanje na lokalnoj razini, bez označavanja globalne razine priče, obilježje je djece samo mlađe predškolske dobi. Priče djece starije predškolske dobi strukturiranije su od priča djece mlađe dobi.
Jelena Kuvač je u magistarskom radu "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju" rezultatima istraživanja potvrdila međuovisnost sposobnosti pripovijedanja s jezikom i spoznajom. Dobiveni statistici jezičnih i spoznajnih varijabli potvrđuju razlike u odnosu na dob te u odnosu na uporabu jezičnih označivača prostornih i vremenskih obrazaca priče.
Ovaj je rad vrijedan doprinos opisu usvajanja hrvatskoga jezika osobito s obzirom na usvajanje jezičnih sastavnica. Stoga predlažemo da Fakultetsko vijeće rad prihvati i da se Jeleni Kuvač odobri obrana magistarskog rada.
Zagreb, 17.3.2004.
dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
dr.sc. Melita Kovačević, izv. prof. Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
dr.sc. Zrinka Jelaska, doc.
Dr.sc. Milan Mihaljević, znan. sav. Staroslavenskog instituta,
predsjednik povjerenstva
Dr.sc. Marko Tadić, izv.prof., član povjerenstva
Dr.sc. Zdravko Dovedan, izv.prof., član povjerenstva
Ocjena magistarskog rada Kristine Vučković
Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na svojoj sjednici 13. listopada 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeće
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika sadrži 180 stranica. Rad obuhvaća jedanaest poglavlja, jedanaest stranica s popisom literature, dvanaest priloga s tablicama, slikama i popisom kratica.
U 'Uvodu' magistrandica ističe razliku između dubinske i površinske analize rečenice kao i razliku uporabe pojma padež na tim dvjema razinama. Stoga predlaže istraživanje čija je krajnja svrha ustanoviti koja je padežna analiza rečenice primjerenija računalnoj padežnoj obradi hrvatskog jezika.
Drugo poglavlje 'Padeži kroz povijest' opisuje uporabu, popise i opise površinskih i dubinskih padeža.
Treće poglavlje 'Padeži' iscrpnije prikazuje površinske, dubinske i apstraktne padeže.
Četvrto poglavlje 'Tesničreov model' obrađuje Tesničreov model opisa rečenice kao inspiraciju kasnijemu Fillmoreovu prijedlogu padežne gramatike. U ovom je poglavlju detaljnije opisana središnja uloga glagola u rečenici i teorija valentnosti.
Peto poglavlje 'Fillmoreov model' detaljno prikazuje Fillmoreove padežne gramatike, njegove dubinske strukture, padežni sustav, padežne okvire i skup pravila koja povezuju dubinsku s površinskom strukturom.
Šesto poglavlje 'Chafeov model' prikazuje semantičku strukturu rečenice kako je opisuje Chafe, njegov padežni sustav od sedam dubinskih padeža te pet tipova glagola (osnovni, iskustveni, korisnički, dopunjivi i lokativni glagoli).
Sedmo poglavlje 'Andersonov model' prikazuje lokalistički pristup padežnoj gramatici koja se ponajprije temelji na pojmovima lokacije i pravca. Andersonov model sastoji se od svega četiri dubinska padeža uz koje se koristi pravilima potkategorizacije, ovisnosti i transformacijska pravila kako bi opisao šest osnovnih površinskih struktura. Prikrivene padežne uloge obvezatan su dio Andersonova modela i, ovisno o tipu uloge, pojavljuju se u različitim parovima.
Osmo poglavlje 'Cookov model' opisuje posljednji u radu obrađeni dubinski padežni sustav. Taj se model temelji na radovima Fillmorea, Chafea i Andersona iz kojih je Cook pokušao izvući ono najbolje. Taj matrični model padežne gramatike sastoji se od pet dubinskih padeža, dvanaest padežnih okvira, derivacija za dobivanje glagolskih oblika te teorije prikrivenih padežnih uloga koja objašnjava nejednakosti između dubinske i površinske strukture rečenice.
Deveto poglavlje 'Padeži i hrvatski jezik' sadrži pregled površinskoga padežnog sustava hrvatskog jezika. Magistrandica površinski padežni sustav hrvatskog jezika analizira u odnosu na padežne nastavke i prijedloge koji se mogu (ili ne mogu) naći uz pojedine padeže. Nakon analize dolazi do zaključka da je od ukupno 55 različitih padežnih kombinacija: njih 27 moguće jednoznačno identificirati u cijelosti, dok se u preostalim kombinacijama (njih 28) problem pojavljuje u identificiranju sljedećih parova: nominativ – vokativ, genitiv – akuzativ, genitiv – lokativ i genitiv – instrumental. U ostalim potpoglavljima prikazana je primjena četiriju navedenih modela dubinskih padeža na rečenicu hrvatskog jezika.
Deseto poglavlje 'Primjena D-padežnih teorija' prikazuje područja u kojima je padežna gramatika našla svoju primjenu (računalna lingvistika, fizika, tagmemska analiza, računalne simulacije, teorija učenja jezika).
Jedanaesto poglavlje 'Zaključak' sažima rečeno i iznosi znanstveni rezultat rada. Magistrandica zaključuje da je postojeći površinski padežni sustav hrvatskog jezika dostatan za njegovu računalnu padežnu analizu (ako ne dostatan, onda sigurno najbolji). Daljnji rad na tom području trebao bi naći rješenja za preostale probleme.
U dvanaestom je poglavlju 'Literatura' opsežan popis citirane literature i izvora.
U poglavlju 'Prilozi' dvanaest je priloga nakon kojih slijedi sažetak (na hrvatskom i engleskom jeziku) te životopis.
Na temelju iznesenog u ovom izvješću predlažemo sljedeću
Ocjenu
Magistarski rad Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika pokazuje da je autorica u svojem istraživanju primijenila i svladala metodologiju znanstvenoistraživačkog rada.
Magistrandica je na osnovu proučavanja odgovarajuće literature i analize podataka dobivenih detaljnim proučavanjem došla do rezultata koji je primjereno analitički iscrpan i predstavlja temelj za daljnje praćenje teme.
Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskomu vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika i dopusti daljnji postupak obrane.
U Zagrebu 02. travnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Milan Mihaljević, Staroslavenski institut,
predsjednik povjerenstva
Dr.sc. Marko Tadić, izv.prof.
član povjerenstva
Dr.sc. Zdravko Dovedan, izv.prof.
član povjerenstva
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Jelene Rudež
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o ocjeni magistarskog rada
Jelene Rudež
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. imenovalo je stručno povjerenstvo: dr. sc. Julijana Matanović, doc., dr. sc.Vlado Pandžić, red. prof., dr. sc. Vladimir Biti, red. prof., dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof., i dr. sc. Ana Pintarić, red. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku.
Stručno povjerenstvo podnosi ovo skupno
I Z V J E Š Ć E
Jelena Rudež rođena je u Splitu, 20. ožujka 1973. Godine 1991. maturirala je u Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1996. kroatistiku te stekla zvanje profesora hrvatskog jezika i književnosti. Iste godine upisala je poslijediplomski studij iz književnosti. Nekoliko mjeseci predavala je hrvatski jezik i književnost u XV. gimnaziji u Zagrebu, a u ožujku 1997. zaposlila se u Odjelu za humanističke programe Ministarstva razvitka i obnove te u Odjelu za kulturu, prosvjetu i znanost Ministarstva vanjskih poslova. Sudjelovala je na međunarodnim konferencijama posvećenim kulturološkoj tematici; bila je nositeljica projekta Patrimonie de la Passione des les Jeunes (Amiens, Francuska, 2001.); dva mjeseca radila u Veroni (ESSU sveučilište, Italija) u okviru razmjene kulturnih djelatnika. Od travnja 2001. do studenog 2003. kao znanstvena novakinja, odnosno mlađa asistentica, radila je na Katedri za teoriju književnosti u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Zagrebu. Pisala je pojmove-natuknice iz teorije književnosti za novu Hrvatsku enciklopediju. U listopadu 2001. izlagala je na međunarodnoj semiotičkoj konferenciji u Beču, a naslov je njezina rada: Forging Selves: A Recent Remapping of the Croatian Socio-cultural Paradigm. U svibnju 2002. sudjelovala je u organizaciji međunarodne konferencije “Framing Contingency-History and Heterology” u Dubrovniku. U lipnju 2003. u Zagrebu., kao vanjska suradnica, pomagala je u organizaciji međunarodne konferencije “Universal Declaration on the Human Genome and Human Rights…”, u organizaciji Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO i HAZU. Od studenog 2003. ponovno je zaposlena u Ministarstvu vanjskih poslova.
Magistarski rad Jelene Rudež pod naslovom Biblioterapija ima ukupno 156 stranica računalnog ispisa. Na početku je Predgovor (str. 1-3.). Slijede poglavlja Uvod (u biblioterapiju) (str. 4-39.), Metodologija biblioterapije (str. 49-79.), Književnoteorisjka osnova biblioterapije (str. 80-94.), Biblioterapija: sprega znanosti i umjetnosti; čitanje, poezioterapija i utjecaj ritma na čovjeka(str. 95-105.), Primjena biblioterapije(str. 106-113.), Biblioterapijski eksperiment u dječjoj čitanci (str. 114.128.), Kako razlučiti biblioterapiju od "biblioterapije" (str. 129-135.) , a na kraju je Zaključak (str. 136-142.), Literatura (str.143-149.), Sažetak (na hrvatskom i engleskom jeziku), Ključne riječi (na hrvatskom i engleskom jeziku), kratak Životopis i Sadržaj.
U Predgovoru se jezgrovito i svrhovito određuje tema, najavljuje širina problematike, apostrofiraju načela čitanja književnog teksta kao mogućnosti terapije, izdvajaju imena znanstvenika koji su dali najznačajnije doprinose istraživanju biblioterapije, ističu procesi što ih izaziva čitanje književnih tekstova te naznačuju korijeni biblioterapije.
Prvo poglavlje pod naslovom Uvod (u biblioterapiju) sastoji se od četiri potpoglavlja. U prvom Definicija termina "biblioterapija"; koncepti i ciljevi biblioterapije - nakon jednostavna određenja pojma i apostrofiranja Aristotelove analize oslabađanja emocija izazvanih recepcijom tragedije – navodi definicije i koncepcije najrelevantnijih istraživača biblioterapije, medicinara, psihologa i teoretičara književnosti: Samuela Crothersa, L. H. Twefforta, Kennetha Appela, Louisa Gottschalke, Louise Rosenblatt, Caroline Shrodes i dr.
Potpoglavlje Biblioterapija – razvojni tijek: od mita do institucionalizacije donosi iscrpno obrazlaganje primjera uporabe književnosti kao sredstva emocionalnog rasterećenja ili odgojnoga sredstva od antike pa do prvih institucionalnih prihvaćanja biblioterapije kao pomoćne discipline u medicini. Primjenom komparativne metode, usporedbama podudarnosti i razlika, istraživanje se smješta u povijesni i sociokulturni kontekst. Može se reći da je pristupnica na temelju analize oblikovala prikladan pregled i usmjerila na obzore očekivanih proučavanja povijesti biblioterapije.
U potpoglavlju Sprega dječje književnosti i biblioterapije te razvojni put biblioterapije kroz 20. stoljeće povezuju se i analiziraju prvi didaktični primjeri biblioterapije mladeži. Donosi se i zanimljiv pregled suvremene književne tematike namijenjene izrijekom adolescentima. Analitičko-sintetička metodologija dopunjena je i empirijskim istraživanjima. Kvantitativnom i kvalitativnom raščlambom rezultata i solidnom interpretacijom došla je do zanimljivih spoznaja o ulozi dječje književnosti u biblioterapiji.
U potpoglavlju Hrvatska dječja književnost nastojala je pristupnica napraviti pregled djela istaknutih hrvatskih dječjih pisaca i likova ("junaka") njihovih književnih djela koji su utjecali na mnoge mlade naraštaje. Iznosi i obrazlaže tvrdnje da je bilo pisaca koji su izravno željeli poučavati, utjecati na mladež, te kao zanimljivost ističe da su mnogi pisci bili učitelji. Interpretira rezultate istraživanja uloge hrvatske dječje književnosti temeljeći zaključke na nedvojbenim činjenicama. Poklanja posebnu pozornost učeničkoj nezainteresiranosti za dječju književnost koja otvoreno nudi pouke te zaključuje da je utjecajnija dječja književnost koja nenametljivo nudi smjerokaze. Zanimljivo je predstavila promišljanje i istraživanje zapostavljene problematike recepcije dječje književnosti i istodobno ukazala na putove razvijanja učeničke književne osjetljivosti i interesa potrebnih za spoznaju i prihvaćanje stalnih književnih vrijednosti. Nastojala je razotkriti mijene dječjih recepcijskih sposobnosti te je stupnjevala bliskost knjige djeci. Raspravljajući o estetici prihvaćanja i utjecaja dječje knjige, upućuje i na razvrstavanje mladih recipijenata. Ovo je potpoglavlje prepoznatljivo utemeljeno na teorijama recepcije. Pridonosi traženju novih, svrhovitih putova dječje recepcije književnosti te u okviru toga i biblioterapije.
Poglavlje Metodologija biblioterapije sastoji se od pet potpoglavlja: Filozofski temelj biblioterapije, Biblioterapeutska metoda, Biblioterapeutske sastavnice, Odabir biblioterapijskih priča/tekstova i Tehnike učenja priča i pripovijedanja. Ponajprije se razlažu teorijske postavke biblioterapije, zatim njezine psihologijske temeljnice te biblioterapijski model koji je predstavljen po etapama procesa što se zbiva tijekom čitanja književnih djela. Ukratko je obrazložena filozofska poveznica između "čovjekove-čitateljeve dinamičke biti" i njegove potrebe za konstantnim stvaralaštvom kao paralelom s čitanjem, "nikad dovršenim umjetničkim činom". Donosi se prikaz i analiza tehnika, odnosno metodoloških obrazaca biblioterapije. Određuje se i analizira primjena i korisnost književnih djela. Ukazuje se i na granice biblioterapije kojima treba obratiti pozornost tijekom konkretne primjene. Analiziraju se djelatnosti nakon čitanja književnih djela. Posebice se ističu prozne vrste pogodne za biblioterapiju. Usporedbe nekadašnjih i suvremenih recepcija omogućile su nedvojbene zaključke koji postaju oslonci u oblikovanju ambicioznih modela s biblioterapeutskom svrhom.
U četvrtom poglavlju koje nosi naziv Književnoteorijska osnova biblioterapije predstavljena je analiza književnih teorija recepcije, kojoj je "začetnik Aristotel" kako pristupnica navodi, u središtu su pozornosti djela Hansa Roberta Jaussa, Romana Ingardena, Wolfganga Isera, a dovode se u svezu s djelima Stanleya Fisha, Umberta Eca i Rolanda Barthesa. Raščlanjuje se više puta apostrofirana duboka sveza biblioterapije i teorije recepcije. Ukazuje se na djelatnu čitateljevu ulogu u životu književnoga djela pa i u samom procesu stvaranja književnoga djela, odnosno dvosmjernost djelovanja između čitatelja i teksta, te se istodobno razotkrivaju korijeni teoriji recepcije književnosti. U sintetskom oblikovanju završnice poglavlja učvršćuje se dokumentarnost prikladnim ilustracijama, dobro selekcioniranim navodima. Ovo poglavlje zaslužuje posebnu pozornost jer nudi i izrazito originalne tvrdnje o ulozi književnosti u ljudskom životu.
Poglavlje Biblioterapija: Sprega znanosti i umjetnosti; čitanje, poezioterapija i utjecaj ritma na čovjeka donosi raspravljanje o poeziji kao mogućnosti "emocionalne terapije". Ponajviše se raspravlja o utjecaju ritma na čovjeka te ubjašnjava “izo princip” na kojemu počiva poezioterapija. Traga se djelomice i za odgovorima na pitanja suodnosa čovjeka i književnosti u današnjoj vizualiziranoj komunikaciji što je omogućuju moderna sredstva priopćivanja. Pažljivo se razotkrivaju mogućnosti racionalnijega korištenja teksta kao poticaja za svrhovitu recepciju književnih djela s terapeutskom svrhom.
U posebno važnom šestom poglavlju pod naslovom Primjena biblioterapije razmatraju se konkretni primjeri biblioterapije u vrtićima, školama ("u različitim društvenim kontekstima") i bolnicama. Sadrži rezultate raščlambe uloge biblioterapije u odgoju pojedinca, podignuću na višu razinu njegove osjećajnosti, ali i osnaženju njegove osobnosti te stvaralačkih sposobnosti. Nesumljivo dokazuje kako književnost može biti izrazito učinkovita u intelektualnom, odnosno emocionalnom razvoju školske mladeži. Posebna se pozornost posvećuje estetskoj komponenti te problematici dobro planirane, zapravo ciljane interpretacije i recepcije književnosti. Uz razgovijetnu sintezu dosadašnjih istraživanja ponudila je odlučne odgovore na neka otvorena pitanja, obrazlažući ih dosad nepoznatim ili slabo osvijetljenim činjenicama iz pouzdanih izvora, te poticajno upozorava na još mnoga otvorena pitanja.
U poglavlju Biblioterapijski eksperiment u dječjoj čitaonici istaknuti su primjeri konkretne primjene biblioterapije u dječjoj ustanovi. Vidljivi su pozitivni rezultati biblioterapijske metode u kontroliranim uvjetima, pod medicinskim nadzorom. Dokazuju učinkovitost i potrebu daljnjih istraživanja, promišljanja i razradbe dotične metode za potencijalne nove recipijente koji se neprekidno mijenjaju u skladu s kulturološkim, sociološkim i komunikološkim čimbenicima recepcije. Pristupnica ističe stalnost izazovnosti dvojbi u traženju plodonosnijih putova do čitatelja, podizanja recepcije na više razine i ostvarenja željenoga trajnog zanimanja za književnost koja će zasigurno imati u budućnosti sve značajniju ulogu u terapiji. Očituje povisok stupanj povjerenja u biblioterapiju iako ne zaboravlja činjenice o zagonetnim i nedostatno istraženoj povijesti recepcije književnosti. Nastojala je što jezgrovitije usustaviti te predstaviti rezultate, spoznaje i zaključke o biblioterapijskom pokusu koji potiče niz pitanja, a nakon odgovora možda bi se našlo i razloga za isticanje nesuglasja s nekim tvrdnjama.
Osmo poglavlje Kako razlučiti biblioterapiju od "biblioterapije" vrlo odlučno i poticajno usmjeruje pozornost na zamke nehotične i slabo domišljene autoterapije. Kritički su prikazane različite knjige za "samopomoć". Dobro potkrijepljeno su istaknute osjetljivosti, dvojbe pa i opasnosti samostalnoga čitateljskog upuštanja u biblioterapiju. Stručnu znatiželju može izazvati raspravljanje o neprijepornu postojanju "edukacijske" ("didaktične") i tzv. "pomoćne književnosti" iako je riječ o problematici koja već dvadeset pet stoljeća zaokuplja istraživače recepcije književnosti. Pristupnica s dobrim uvidom u dosadašnja istraživanja istaknutih znanstvenika - otvorena pitanja problematizira i najavljuje nastavak svojih istraživanja u skladu sa zagonetnim tijekom vremena i pretpostavljenom mijenom recipijenata.
U Zaključku se rezimiraju prethodna poglavlja i ponavljaju već kroz raspravu dobro obrazložene tvrdnje. Između ostaloga još se jednom ističe da je književnost oduvijek bila iznimno važna u ljudskom životu. Iskonska potreba za stvaranjem može se izvršiti i ojačati biblioterapijom koja oslobađa čovjekove snage, pomaže u verbalizaciji njegovih ideja i čini ga u svagdašnjici ispunjenijim i plemenitijim.
Na posljetku prikaza magistarskog rada treba istaknuti da je Jelena Rudež navela velik broj relevantnih bibliografskih jedinica. Posebne pohvale posebice zaslužuje njezino sustavno proučavanje literature što bi moglo biti i motivacija za daljnja istraživanja dotične problematike.
Svoj je magistarski rad Jelena Rudež usustavila u skladu sa znanstvenim načelima, raspravljački je izložila rezultate svojih istraživanja. Ponudila je dokaze o sebi kao darovitoj i ustrajnoj raščlaniteljici i prosudbenici nedostatno istraživane problematike. Razotkrivajući širine znanstvenih obzora, specifičnom je akribijom oblikovala tekst koji vjerojatno u Hrvatskoj neće zaobilaziti zainteresirani profesori književnosti, psiholozi i medicinari. S posebnom pozornošću hrvatskim specifičnostima i smislom za prikladne ilustracije izložila je zanimljive i neprijeporne zaključke o biblioterapiji. Iako se glavne značajke ovoga rada posebice očituju u prožimanju kvalitativnoga i kvantitativnog istraživačkog pristupa, svojevrstan je prilog i praksi školske komunikacije, interpretacije i recepcije koje polaze od učeničkih stajališta i interesa. Uglavnom je zaokružila iscrpan i analitičan prikaz utjecaja i inplementiranosti književnosti u čovjekov život i povijest. Podsjetila je na vrednote i snagu utjecaja pisane riječi pozivajući se na antičke retoričare i filozofe, ali i pisce sve do naših dana. Navodi konkretne primjere korisnosti primjene biblioterapije u različitim dobnim skupinama. Predstavila je modele biblioterapije, kritički upozorila na njezine granice pa i moguće opasnosti u primjeni. Budući da su zakonitosti poučavanja uvjetovane nizom čimbenika (učenika, učitelja, priručnih tekstova, udžbenika itd.), usustavila je smjernice zaživljenja biblioterapije u predškolskim i školskim ustanovama. Usprkos izvjesnim metodološkim slabostima i neokončanosti istraživanja široke problematike, smatramo da je uglavnom vrlo dobro obradila planiranu temu.
Iz svega što je dosad navedeno može se zaključiti da je magistarski rad Jelene Rudež pod naslovom Biblioterapija izvorno znanstveno djelo. Na temelju ove obrazložene pozitivne ocjene predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da pristupnici odobri obranu magistarskog rada.
dr. sc. Julijana Matanović, doc., predsjednica povjerenstva
dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof., član povjerenstva
dr. sc. Vladimir Biti, red. prof., član povjerenstva
dr. sc. Zvonimir Knezović, red. prof., član povjerenstva
dr. sc. Ana Pintarić, red. prof.Pedagoškog fakulteta u Osijeku, član povjerenstva
Zagreb, 15. veljače 2004.
dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.
dr. sc. Miroslav Bertoša, red. prof.
Predmet: ocjena magistarske radnje Igora Dude U potrazi za odmorom i blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. siječnja 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Igora Dude pod naslovom U potrazi za odmorom i blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Igora Dude pod naslovom U potrazi za odmorom i blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih uspješno odgovara na istraživačka pitanja na koji je način zaposlenima u Hrvatskoj u pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća davano sve više slobodnog vremena, kako su ga oni koristili, osobito s obzirom na rast društvenog standarda, stvaranja potrošačkih navika te sve boljih mogućnosti putovanja. Radi se o tipu historiografskog istraživanja koje je u osnovi interdisciplinarno: kandidat istražuje fenomene suvremenoga društva, pa se njima, gotovo od trenutka njihove masovne pojave, bavila sociologija, a bilo je etnološko-antropoloških istraživanja. No, kandidatu su ipak manjkale prethodna istraživanja – hrvatska se historijska znanost potrošaštva, dokolice i turizma još nije dotakla, a malo je radova o pedesetima i šezdesetima uopće, dvama desetljećima ključnima za ove fenomene gotovo u cijeloj Europi pa i Hrvatskoj. Nažalost, ni druge srodne znanosti nisu sustavno analizirale slobodno vrijeme, dakle ni kulturu izleta, putovanja i godišnjih odmora, kao oblik potrošnje, kao bitnu značajku kvalitete života i odraz razine životnoga standarda.
Kandidat je imao praktički neizmjerne mogućnosti odabira izvora iz kojih bi crpio podatke za svoju temu. Stoga je nužno morao napraviti odabir te ga je vrlo vješto obrazložio: nije primijenio metode oral history, dakle, nije uzeo u obzir sjećanja suvremenika, već je pregledao pojedina godišta Vjesnika, potom Arenu, Studio, Vikend, različite stručne turističke časopise te Službeni list i Narodne novine. Osim toga, koristio je i druge izvore: primjerice, kada govori o tome kako se sve više putuje, citira dijalog iz Bulajićeva Vlaka bez voznog reda, u kojem žitelji šibenskog zaleđa 1946. migriraju put Baranje. Većini je to bila prva vožnja vlakom, a neki stariji tek su tada prvi put vidjeli more iako nisu od njega zemljopisno bili odviše udaljeni: «stante, dico, da vidin more! Vala Bogu koji je da da prija smrti vidin more! Vala gospodinu Bogu da se vozim u verati!» Kada govori o širenju običaja vikend putovanja citira hit Ive Robića Autobus Calypso iz pedesetih: «Požuri jer autobus već trubi. Ni časak ne čeka on, to znaš ... Zar propast mora svaki vikend naš?»
Igor Duda vrlo se dobro upoznao sa suvremenom inozemnom literaturom o svojoj temi, osobito anglosaksonskom. Osim toga, kontekstualizirao je povećanje slobodnog vremena i rast turističke privrede u socijalnu povijest evropskoga «zlatnog razdoblja» poslije Drugoga svjetskoga rata i jugoslavenskoga «privrednoga čuda». Prikazao je to razdoblje kao vrijeme nepopravljivog optimizma – citira jedno mišljenje iz 1969. koje prognozira da bi radnici 2000. godine mogli imati 3 mjeseca godišnjeg odmora.
Kandidat nastoji pokazati kako su pedesete i šezdesete i pored neriješenih ideoloških, nacionalnih i drugih pitanja te nepostojanja liberalne demokratske građanske države bile godine stvaranja blagostanja u hrvatskom društvu. Smatra da se nije radilo o prividu, već i o stvarnom hrvatskom zlatnom dobu. Naposljetku, u zaključku kaže kako su «mnogi bili općenito zadovoljni jer za bolje nisu ni znali».
Za razliku od nažalost sve većeg broja magistranada i doktoranada koji se muče sa stilom, sa sintaksom, pa čak i s pravopisom, Dudin je tekst lagan i razumljiv.
Igor Duda napisao je djelo u najboljoj maniri suvremenih historiografskih strujanja. Pokazao je da je sposoban, na razini zahtjevnosti magistarskog rada kakav se traži na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osobito na njegovu Odsjeku za povijest, postaviti istraživačko pitanje, proučiti i obraditi izvore te o tome napisati smislen i čitljiv tekst. Radi se o kandidatu koji se već i na ovom stupnju znanstveno-istraživačkog razvoja dokazao kao zreo istraživač, kao osoba koja je sposobna samostalno smišljati istraživačka pitanja, razvijati određene teze o njima i na njih davati argumentirane odgovore.
Kandidat je marljivim, sustavnim i iscrpnim radom dao važne znanstvene rezultate o dosad posve neistraženom aspektu hrvatske povijesti pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, a potkrijepio ih je obilnom izvornom građom.
Stoga povjerenstvo na temelju izloženog predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Igora Dude pod naslovom U potrazi za odmorom i blagostanjem. O povijesti dokolice i potrošačkog društva u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-ih te da time omogući nastavak postupka.
U Zagrebu, 19. veljače 2004.
dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Marijan Maticka, red. prof.
član povjerenstva
dr. sc. Miroslav Bertoša, red. prof.
član povjerenstva
dr. sci. Nenad Moačanin, predsjednik
dr. sci. Božena Vranješ Šoljan, član
dr. sci. Franjo Šanjek, član
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena magistarskog rada
Roberta Jolića
Na sjednici održanoj 10. studenoga 2003. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo je povjerenstvo u sastavu: dr. Nenad Moačanin, kao predsjednik, te dr. Božena Vranješ Šoljan i dr. Franjo Šanjek kao članovi povjerenstva, da bi ocijenili magistarski rad Roberta Jolića “Katoličko pučanstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i austrougarske vlasti od 18. st. do početka 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga”.
Povjerenstvo je proučilo rad Roberta Jolića i o njemu donosi ovo
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Roberta Jolića napisan je na ukupno 232 stranice s popisom literature i izvora uz dodatak tabelarnih prikaza vezanih uz sadržaj njegova rada.
Deveterodjelni magistarski rad Roberta Jolića počinje kraćim osvrtom na izvore, literaturu i metode kojima se služio (posebice komparativnu). Naglašava slabu, za starija razdoblja (prije 19. stoljeća) gotovo nikakvu istraženost demograskoga razvitka duvanjskog kraja. Objektivni razlog tomu je uništavanje znatnog dijela matičnih knjiga, osobito najstarijih, dijelom uslijed brojnih požara, a dijelom kao posljedica nebrige, odnosno represije vlasti. Razmjerno brojni dosadašnji radovi o pojedinim temama vezanim uz stanovništvo duvanjskih župa iz raznih su razloga malo koristili matične knjige, pa je u tome smislu valjalo u mnogočemu pristupiti pionirskom poslu, počevši od računalne obrade podataka (str. 6-10).
U drugom i trećem poglavlju (10-29) pisac predočuje stanje matičnih knjiga po župama i daje primjere pojedinih vrsta zapisa, te sustava kontrole matica. Četvrto poglavlje (29-44) raspravlja o kretanju duvanjskoga pučanstva od prvih nešto pouzdanijih podataka iz 18. stoljeća do potkraj 20. stoljeća, čime dolazi do stanovitoga nesklada s naslovom, premda se taj korak može prihvatiti s obzirom na vrijednost spoznaje do koje pisac dolazi. Ta se pak sastoji u periodozaciji razdoblja demografske tranzicije koja u duvanjskome kraju stvarno počinje istom šezdesetih godina 20. stoljeća. Svo dotadašnje razdoblje moglo bi se označiti kao doba naznaka takva procesa (u rukopisu se to implicitno nadaje).
S petim poglavljem («Život», 45-62) dospijevamo do jezgre rada. Pisac analizira problematiku nataliteta i fertiliteta, imenskih formula, krštavanja i krizmanja. Uz visoku stopu mortaliteta novorođenčadi (što je bilo uzrokom laičkim krštenjima u oko 11% slučajeva!), ističe se razmjerno dugo razdoblje fertiliteta odraslih. Na reprezentativnom primjeru matica krštenih župe Seonica Jolić pokazuje kako je fond imena u posttridentinskom razdoblju drastično reduciran, tako da dvadesetak imena čini gotovo tri četvrtine ukupnog fonda. Istodobno ukazuje na vezu netradicijskih imena s kulturno-političkim trendovima. Podaci pak o krizmi za istu župu u razdoblju 1838-1918 pokazuju da je dob krizmanika vrlo mlada (6,5 godina u prosjeku).
Šesto poglavlje («Smrt», 63-93) obuhvaća uz osvrt na tehničke okolnosti prijavljivanja, upisivanja i ukopa pokojnika, ponajviše pitanja vremena i dobi te uzroka umiranja. Pri tome se najviše ističe činjenica da je zamalo polovica svih umrlih predstavljala djecu mlađu od deset godina, a četvrtina djecu do jedne godine starosti. Upisi također spominju i donekle neočekivano velik broja staraca od 80 i više godina života. Ostali analizirani elementi, poput bolesti, epidemija, nasilnih smrti i ostaloga ne pokazuju neka neobična obilježja.
Sedmo poglavlje «Brak» (94-105) pokazuje, između ostaloga, relativno veliku zatvorenost duvanjskoga svijeta, s malim brojem slučajeva traženja partnera izvan duvanjskih sela, a i tada u neposrednom susjedstvu. prosječna dob za udaju utvrđena je na oko 23 godine, a zbog visoke smrtnosti prilikom poroda javlja se preko 15% ženika kao udovci, povisujući prosjek dobi za ženidbu s oko 26 na preko 27 godina. U osmom se poglavlju «Zanimanja» (106-118) utvrđuje golema brojčana premoć seljaštva nad bilo kojim drugim staležom.
Posljednje, deveto poglavlje «Migracije» (119-191) najdulje je i detaljno se bavi pitanjem podrijetla velikog broja duvanjskih rodova. Autor je pri tome vrlo oprezan u sudovima o ishodištima i putevima migracija, posebice onda, kada je jedina podloga za pretpostavku o preseljenju isti oblik prezimana, a nedostaje jaka potvrda u matičnim knjigama. Pretpostavlja da je do formiranja stalnih prezimena u širim slojevima doduše došlo pod utjecajem Tridentinskog koncila, ali sa zakašnjenjem od više od jednog stoljeća, s obzirom na povijesne okolnosti. Uz relativno dobro poznate velike migratorne pokrete (prema moru i nazad) Jolić posvećuje osobitu pozornost mikromigracijama pojedinaca, poglavito motivirane sklapanjem braka. Poglavlje završava popisom i klasifikacijom svih prezimena koja se navode u obrađenim maticama ( patronimi, matronimi, prema nadimku, podrijetlu i zanimanju). Pri tome se ističe pojava raslojavanja osobito čestih prezimena, koja tako dobivaju veći broj dvostrukih likova.
Potom slijede prilozi (192-226; matice vjenčanih, umrlih i krštenih, grafički prikazi, imena stradalih u Prvom Svjetskom ratu), zaključak te iscrpni popis izvora i literature.
Robert Jolić je u ovom radu znanstveno utemeljeno i vrlo savjesno pristupio jednoj nedovoljno poznatoj, ili nedostatno tumačenoj temi iz povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Osobita je vrijednost njegova rada u tome, što je uspio ustanoviti brojna ključna obilježja života jednog hrvatskog kraja i jednog segmenta hrvatskoga stanovništva u vremenu koje uglavnom prethodi demografskoj tranziciji, pa može uvelike pomoći kao model za istraživanje demografskih kretanja u Ranom Novom vijeku na istim ili bliskim prostorima. Pokazao je podjednako dobru upućenost u relevantnu literaturu kao i u najnovije i najbolje rezultate hrvatske historijske demografije (usporedbe s rezultatima S. Bertoše). Rješenja koja je ponudio mogu se koristiti kao poticaj za analizu slične problematike i drugih hrvatskih krajeva.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Magistarski rad Roberta Jolića napisan je na temelju istraživanja izvorne povijesne građe, na rezultatima i zaključcima mukotrpnog isčitavanja arhivalija. Autor je iskoristio i svu relevantnu do sada objavljenu građu i literaturu. Metodološki je pregledno rasčlanio i izložio temeljne teze svoga rada. Konačna kvaliteta njegova rada bitan je doprinos novom poznavanju demografske povijesti dijela hrvatskih prostora u Bosni i Hercegovini putem vrsnih “case study”. Njegov je rad jednako poticajan za sve buduće istraživače hrvatske demografske povijesti, jer jasno pokazuje kako treba satkati dobru sintezu jednog novog povijesnog prikaza ovog segmenta hrvatske povijesti.
Ovom magistarskom radu Roberta Jolića izabrano tročlano Povjerenstvo daje pozitivnu ocjenu i utvrđuje da je njime Robert Jolić u potpunosti udovoljio svim zahtjevima koji se traže za stjecanje magistra znanosti.
Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da Robertu Joliću odobri obranu magistarskog rada “Katoličko pučanstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i austrougarske vlasti od 18. st. do početka 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga”.
U Zagrebu, 21. veljače 2004. POVJERENSTVO:
dr. sci. Nenad Moačanin
dr. sci. Božena Vranješ Šoljan, član
dr. sci. Franjo Šanjek, član
Dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić, doc.
Dr.sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
Filozofski fakultet, Zagreb
Dr.sc. Jasna Hudek Knežević, izv. prof.
Filozofski fakultet, Rijeka
U Zagrebu, 29.03.04.
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet, Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 643-02/03-02/81 od 22. siječnja 2004. godine, donijetom na sjednici održanoj 19. siječnja 2004., imenovane smo u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada pod naslovom
Osobine ličnosti i suočavanje sa stresom u adolescenata
kojeg je, kao završni rad na postdiplomskom studiju znanstvenog usavršavanja iz psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izradila Barbara Kalebić Maglica. Proučivši priloženi tekst, podnosimo Vijeću ovaj
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Barbare Kalebić Maglica napisan je na ukupno 122 stranice. Glavni dio rada raspoređen je u sedam poglavlja: uvod, cilj, problemi i hipoteze, metoda, rezultati, rasprava i zaključci. Rad sadrži i poglavlje s prilozima koje se proteže na 12 stranica i sadrži neke dodatne statističke podatke i primjerke instrumenata korištenih u istraživanju. Popis literature sadrži 165 referiranih jedinica.
Barbara Kalebić Maglica u svom se radu bavi složenim problemom odnosa osobina ličnosti iz Eysenckove teorije, stilova upravljanja emocijama, kognitivnih procjena stresnosti situacije, načina suočavanja sa stresom i raspoloženja u adolescenata.
U uvodu autorica definira suočavanje sa stresom, a potom opisuje tri teorijska pristupa proučavanju suočavanja sa stresom. Pristupi koji drže kako je suočavanje determinirano dimenzijama ličnosti, koje pak određuju razmjerno stabilne stilove suočavanja sa stresom, opisani su vrlo kratko, jednako kao i aditivni pristupi koji drže kako pri suočavanju ulogu igraju tri skupine varijabli: varijable ličnosti, situacije i okoline. Najdetaljnije je opisan Lazarusov transakcijski model suočavanja sa stresom koji predstavlja teorijsko ishodište ovoga rada. Transakcijski model stres promatra u svjetlu dinamičke interakcije osobe i okoline, pri kojoj osoba procjenjuje zahtjeve situacije i vlastite mogućnosti svladavanja situacije i reagira fiziološkim, kognitivnim, emocionalnim i ponašajnim reakcijama. Nadalje, u uvodu Barbara Kalebić Maglica daje kratki prikaz pristupa u mjerenju suočavanja sa stresom i navodi neke od upitnika koji se koriste za ispitivanje suočavanja kod djece i adolescenata. Slijedi prikaz dosadašnjih istraživanja i spoznaja o strukturi suočavanja kod djece i adolescenata, spolnim razlikama u korištenju strategija suočavanje, te nekim korelatima i ishodima pojedinih strategija suočavanja. Središnji dio uvoda posvećen je prikazu dosadašnjih istraživanja povezanosti osobina ličnost iz Eysenckove teorije s načinima procjene potencijalno stresnih situacija i načinima suočavanja sa stresom, istraživanjima o načinima upravljanja emocijama i odnosu načina suočavanja i raspoloženja. Usprkos brojnosti istraživanih varijabli, one su u uvodu uspješno sažeto prikazane i kao i dosadašnje spoznaje o njihovim odnosima sa suočavanjem.
Navodeći kako dosada nije bilo istraživanja koja bi istodobno ispitivala odnos svih navedenih varijabli, te kako je većina postojećih istraživanja pojedinih podskupina tih varijabli provedene na odraslima, autorica navodi cilj istraživanja: ispitivanje složenih odnosa između osobina ličnosti, kognitivnih procjena i strategija suočavanja sa stresnim situacijama vezanima za školu te raspoloženja kod adolescenata. Pritom se osim općenitih odnosa navedenih varijabli ispituju i eventualne specifičnosti tih odnosa ovisno o spolu.
U skladu s navedenim ciljem definirana su tri problema pri čemu se u prvom ispituje odnos Eysenckovih dimenzija ličnosti i svih ostalih varijabli, u drugom odnos tih varijabli s razmjerno stabilnim stilovima upravljanja emocijama (izražavanje i potiskivanje) kao i spolne specifičnosti u tim odnosima. Treći problem bavi se ispitivanjem spolnih i dobnih razlika u korištenju različitih strategija suočavanja u stresnim situacijama vezanima za školu. Objedinjujući postojeće empirijske spoznaje i teorijske pretpostavke autorica generira hipoteze o izravnim i posrednim vezama između antecedentnih, posredujućih varijabli i ishoda, kao i smjer dobnih i spolnih razlika u učestalosti korištenja vrsti strategija suočavanja.
Opsežno poglavlje Metoda daje detaljan opis postupka sudionika (545 učenika osnovnih i srednjih škola), postupka prikupljanja podataka te sustavni prikaz operacionalizacije svih prediktorskih i kriterijskih varijabli.
Pod naslovom Rezultati navedeni su i opisani glavni nalazi za ukupni uzorak i poduzorke po spolu (a za treći problem i po dobi), te njihova interpretacija. Općenito, rezultati istraživanja pokazali su kako osobine ličnosti (neuroticizam, ekstraverzija, psihoticizam, potiskivanje i izražavanje emocija) izravno, ali i posredno (preko kognitivnih procjena stresne situacije i strategija suočavanja) povezane s raspoloženjima djece i adolescenata, ali i kako ta povezanost varira ovisno o spolu.
U raspravi autorica uspoređuje rezultate svojeg istraživanja s rezultatima ranijih istraživanja, komentira ih pod vidom Lazarusovog modela stresa i Eysenckove teorije ličnosti, ukazuje na neke njihove praktične implikacije i kritički se osvrće na neke metodološke aspekte svog istraživanja.
Magistarski rad Barbare Kalebić Maglica može se ocijeniti kao vrijedan prilog istraživanju niza još nedovoljno provjerenih odnosa između varijabli ličnosti, suočavanja sa stresom i suočavanja kod djece i adolescenata. Problemi istraživanja teorijski su dobro utemeljeni, postupak istraživanja je adekvatno isplaniran i realiziran, primijenjeni su adekvatni statistički postupci obrade podataka, a prikaz i analiza podataka provedeni na odgovarajući način. Autorica se prihvatila vrlo zahtjevnog zadatka provjere odnosa varijabli sa svih razina Lazarusovog modela stresa i uspjela je koncizno i jasno prikazati iznimno obimnu količinu dobivenih rezultata. No, takva velika količina podataka mogla je rezultirati još nekim zanimljivim analizama, kao primjerice nije potpuno jasno zašto se autorica isključivo ograničila na provjeru odnosa ispitivanih varijablu unutar poduzoraka po spolu, ali ne i po dobi. Također, bilo bi zanimljivo razmotriti istodobni utjecaj svih antecedenata (Eysenckovih dimenzija ličnosti i stilova upravljanja emocijama) na posredujuće varijable i ishode, kao i njihove međusobne odnose.
Iako je generabilnost dobivenih spoznaja ograničena ispitivanom vrstom stresnih situacija i prigodnim uzorkom, te premda su se u interpretaciji podataka mogle navesti još neke postavke, to ne umanjuje u većoj mjeri ukupnu vrijednost ovoga rada. Autorica je u svome magistarskom radu pokazala primjerenu razinu znanstvene promišljenosti, te zato navedeni nedostaci nisu utjecali na općenito pozitivnu ocjenu njezina rada.
Zbog svega navedenog, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada pristupnice Barbare Kalebić Maglica i da joj odobri nastavak postupka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.
Stručno povjerenstvo:
Doc. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, predsjednica
Prof. dr.sc. Lidija Arambašić, član
Prof. dr.sc. Jasna Hudek Knežević, član
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o magistarskom radu Rosande Pahljina–Reinić.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. siječnja 2004. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Rosande Pahljina-Reinić pod naslovom Uloga percipirane socijalne podrške, percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i strategija suočavanja u emocionalnoj prilagodbi na rak dojke. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće
Izvješće
Magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić ima 149 stranica teksta koji uključuje veći broj tablica, 277 referenci u popisu korištene literature, te priloge (instrumentarij korišten u istraživanju, tablice s dopunskim rezultatima, shematski prikazi). Građa je raspodijeljena u osam cjelina: Uvod, Cilj, problemi i hipoteze istraživanja, Metoda, Rezultati, Rasprava, Zaključci, Literatura, Prilozi
U uvodnom dijelu autorica definira pojam rak kao skupinu oboljenja čiju zajedničku osnovu čini mutacija, odnosno promjena molekularne i biokemijske strukture stanične jezgre koja uzrokuje nekontrolirani rast i razmnožavanje stanica u organizmu. U posljednjih pola stoljeća broj ljudi umrlih od zloćudnih tumora povećao se za 250%. Usprkos napredcima u području ranog otkrivanja i novim načinima liječenja, rak i dalje predstavlja vodeći problem javnog zdravstva. Pri tome je važno istaknuti kako su se medicinski modeli bolesti pokazali preuskim u razumijevanju prirode bolesti, te je sve više istraživanja usmjereno ka pojašnjavanju uloge psihosocijalnih varijabli u etiologiji i kliničkom tijeku raka, kao i u psihosocijalnoj prilagodbi na život s tim oboljenjem.
Rak dojke je jedan od najčešće ispitivanih vrsta oboljenja od raka. U prvom dijelu uvoda autorica navodi podatke o epidemiologiji, rizičnim čimbenicima, klasifikaciji raka dojke, načinima dijagnostike, prognostičkim čimbenicima i liječenju ove zloćudne bolesti. Rak dojke je u Hrvatskoj vodeći uzrok smrtnosti od raka i šesti pojedinačni uzrok smrti kod žena općenito. Iako pravi uzrok raka dojke nije poznat, analize njegove učestalosti upućuju na zaključak da uz nasljedne i neki okolinski čimbenici igraju ulogu u smjeru povećanja rizika pojave bolesti, te na klinički tijek bolesti. Nakon dijagnosticiranja raka, psihosocijalni čimbenici imaju presudnu ulogu u načinu prilagodbe na bolest. pri čemu se posebno ističu: povijest bolesnice (mentalni poremećaji, nedavni gubitci, i sl.), demografski podaci (dob, bračni i socioekonomski status), intrapersonalni kapaciteti (stilovi i strategije suočavanja), te interpersonalna socijalna podrška koju bolesnica prima od svoje okoline. Uspješnost prilagodbe izravno će se odraziti na kvalitetu života bolesnice. Kako ovaj magistarski rad ispituje odnos suočavanja i socijalne podrške s emocionalnom prilagodbom bolesnica s rakom dojke, zadnji dio uvoda prikazuje konceptualne okvire i rezultate istraživanja u ovom području. Detaljno je prikazana transakcijska teorija stresa i suočavanja Lazarusa i Folkmanove (1984) koja predstavlja teorijski okvir za provedeno istraživanje. Ovaj teorijski model razmatra suočavanje sa stresnim događajima preko razlikovanja uzročnih prethodnika, posredujućih procesa i ishoda suočavanja. Uzročni prethodnici su varijable ličnosti i okoline koji utječu na kognitivnu procjenu stresne situacije i preko nje na suočavanje. Posredujući procesi se odnose na primarnu i sekundarnu kognitivnu procjenu, te načine suočavanje sa zahtjevima koje situacija stavlja pred pojedinca. Dva su osnovna načina suočavanja: problemu usmjereno i emocijama usmjereno suočavanje. Ishodi suočavanja su neposredni (pozitivni i negativni osjećaji, procjena kvalitete suočavanja) i odloženi (psihičko i tjelesni zdravlje, zadovoljstvo životom).
Dijagnoza raka dojke predstavlja specifičan stresni životni događaj. Predloženi teorijski model najčešće je korišten konceptualni okvir u aktualnim istraživanjima na području suočavanja i prilagodbe na bolest. Emocionalna prilagodba na bolest izuzetno je složen proces, te su, usprkos velikom broju istraživanja, još uvijek otvorena brojna pitanja koja nemaju jednoznačne odgovore.
Cilj istraživanja prikazanog u magistarskom radu Rosande Pahljina-Reinić bio je ispitati odnos između percipirane socijalne podrške, strategija suočavanja te percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i emocionalne prilagodbe bolesnica s rakom dojke prije i nakon kirurškog zahvata.
Istraživanje je provedeno na kliničkom uzorku od 70 novodijagnosticiranih bolesnica s rakom dojke podvrgnutih kirurškom zahvatu pri Kliničkom bolničkom centru Rijeka.
Ispitanice su intervjuirane u dva navrata: tjedan dana prije kirurškog zahvata, te dva tjedna nakon kirurškog zahvata.
Tijekom intervjua primijenjeni su mjerni instrumenti kojima se određivala:
-percipirana socijalna podrška obitelji, prijatelja i zdravstvenog osoblja
-strategije suočavanja : obuhvaćene strategije: opcijama usmjereno suočavanje, izbjegavanje.
- percipirana kontrola nad posljedicama oboljenja
- negativna i pozitivna emocionalnost kao stanje –
Percipirana socijalna podrška obitelji, percipirana podrška prijatelja i percipirana podrška zdravstvenog osoblja predstavljale su varijable prethodnike. Percipirana kontrola nad posljedicama oboljenja te strategije suočavanja shvaćene su kao posredujuće varijable, dok su ishodne varijable operacionalizirane preko negativne i pozitivne emocionalnosti kao stanja.
Prikupljeni rezultati obrađeni su adekvatnim statističkim postupcima (deskriptivna statistika, faktorske analize, analize puta, analize varijance).
Rezultati su pokazali da je u razdoblju prije kirurškog zahvata, u skupini varijabli prethodnika, samo percipirana socijalna podrška zdravstvenog osoblja izravno povezana s emocionalnom prilagodbom bolesnica, ali u smjeru suprotnom od očekivanog, odnosno veće podrška povezana je s negativnim emocijama, što autorica objašnjava mogućnošću da bolesnice s većim poremećajem raspoloženja potiču zdravstveno osoblje na pružanje veće emocionalne podrške. Veća percipirana podrška zdravstvenog osoblja povezana je s većom percipiranom kontrolom nad posljedicama oboljenja, dok je veća percipirana podrška prijatelja povezana s češćom uporabom emocijama usmjerenog suočavanja. Percipirana podrška obitelji prije kirurškog zahvata uopće nije imala značajnih učinaka kako na posredujuće tako i na ishodne varijable u razdoblju prije kirurškog zahvata.
Bolja emocionalna prilagodba kao ishodna varijabla u razdoblju prije zahvata povezana je s većom percipiranom kontrolom nad posljedicama oboljenja te rjeđim korištenjem strategije izbjegavanja u suočavanju s oboljenjem od raka dojke.
U razdoblju nakon kirurškog zahvata podrška obitelji pokazuje povoljan izravan učinak na emocionalnu prilagodbu u smjeru snižavanja razine negativnih emocija.
Percipirana socijalna podrška zdravstvenog osoblja i prijatelja povoljne su učinke na emocionalnu prilagodbu ostvarile neizravno, putem percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja.
Češća uporaba emocijama usmjerenog suočavanja povezana je s višim razinama negativnih, te s nižim razinama pozitivnih emocija. Izbjegavanje kao strategija suočavanja pokazuje isti trend - češća upotreba dovesti će do intenziviranja negativnih emocija.
U razdoblju nakon kirurškog zahvata u usporedbi s razdobljem prije njega bolesnice iskazuju značajno niže razine negativnih emocija, više razine percipirane socijalne podrške obitelji, prijatelja i zdravstvenog osoblja, manji doživljaj kontrole nad posljedicama oboljenja, te značajno rjeđe koriste strategije izbjegavanja.
Autorica na kraju radnje zaključuje kako rezultati njezinog istraživanja jasno pokazuju kako je svaka točka kontinuuma kliničkog tijeka oboljenja od raka dojke specifična stresna situacija sa zasebnim suočavajućim zahtjevima. Dokazana je važnost postizanja i očuvanja kontrole nad posljedicama oboljenja u različitim životnim područjima. Utvrđena značajna uloga zdravstvenog osoblja u emocionalnoj prilagodbi na početku kliničkog tijeka bolesti upotpunjava sliku o iznimnoj važnosti psihosocijalnih dimenzija u zdravstvenoj skrbi ovih bolesnica. Neuspjeh u demonstriranju učinkovitog načina suočavanja, prema mišljenju autorice, pokazuje kako je prilagodba na stres izuzetno složen proces za čije su obuhvaćanje potrebna longitudinalna istraživanja, sofisticirani mjerni instrumenti i pažljivo odabran uzorak. Na kraju radnje autorica je iznijela metodološka ograničenja provedenog istraživanja.
Sveukupno ocjenjujući magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić može se zaključiti da je autorica u izradi svoje radnje pokazala iznimno poznavanje teorija i metodoloških pristupa u proučavanju načina suočavanja i prilagodbe na bolest. U provedbi istraživanja autorica je uložila poseban napor u prikupljanju uzorka, modifikaciji instrumentarija i provođenju ispitivanja. Sofisticirana statistička obrada rezultata omogućila je dobivanje cjelovitije slike utjecaja prethodnih i posredujućih varijabli na ishod emocionalne prilagodbe na bolest. Autorica je dala i kritički osvrt, upućujući na metodološke poteškoće ovog tipa istraživanja, kao i ograničenja u generalizaciji dobivenih rezultata, čime je dokazala zrelost u znanstvenom radu. Iznimna rijetkost ovakvih istraživanja na našem području dodatno govori o uloženom trudu, ali i značaju ovog istraživanja koje je polučilo korisne uvide u ulogu psihosocijalnih dimenzija u zdravstvenoj skrbi bolesnika oboljelih od raka.
Iz svega navedenog proizlazi da je magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić pod naslovom “Uloga percipirane socijalne podrške, percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i strategija suočavanja u emocionalnoj prilagodbi na rak dojke” vrijedan znanstveni doprinos razumijevanju emocionalne prilagodbe na bolest. Stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić, te da joj se odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz područja psihologije.
U Zagrebu, 29. ožujka 2004. Dr.sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
Dr.sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
Dr.sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof.
Filozofski fakultet Rijeka
Stručno povjerenstvo (dr. sc. Nada Vajs Vinja, znanstv. sur.,
dr. August Kovačec, red. prof., dr. sc. Mirjana Sokol-Matijević, doc.)
za ocjenu i obranu magistarskog rada Vesne Lisičić pod naslovom
Rukopisi na francuskom jeziku iz ostavštine grofova Zrinskih
i njihove jezične karakteristike
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Na sjednici održanoj 9. veljače 2004. Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta donijelo je odluku kojom nas je imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskoga rada Vesne Lisičić pod naslovom Rukopisi na francuskom jeziku iz ostavštine grofova Zrinskih i njihove jezične karakteristike. Pregledavši rukopis kandidatkinjina magistarskoga rada koji nam je Vijeće dostavilo podnosimo Fakultetskomu vijeću ovaj izvještaj i
O C J E N U
Magistarski rad Vesne Lisičić pod navedenim naslovom obuhvaća ukupno 147 stranica, a sastoji se od četiri osnovna razdjela (I. Povijesni okvir, II. Jezici na dvorovima Zrinskih i Frankopana, III. Rukopisi na francuskom jeziku, IV. Analiza jezika u pismima zatečenima u ostavštini Zrinskih) i popratnih dijelova (Uvod, Zaključak, Literatura, Preslike, Sažetak/Résumé, Životopis).
Kandidatkinja je za predmet svojega rada uzela rukopise na francuskom jeziku koji se čuvaju u dijelu ostavštine grofova Zrinskih koji je pohranjen u fondu Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu; uglavnom se radi o prijepisima diplomatskih spisa i pisama u kojima se izvještava o političkim zbivanjima i međudržavnim odnosima. Povijesna je važnost tih tekstova nedvojbena, ali oni jednako tako imaju određen značaj za jezičnu povijest, pa je kandidatkinja te tekstove nastojala obraditi s filološkog i lingvističkog stajališta u kulturnopovijesnom i povijesnom kontekstu. Iako je rad u osnovi filološki i lingvistički, kandidatkinja je, uz pomoć profesionalnih povjesničara, nerijetko morala ulaziti i u razmatranje povijesnih problema. Dobro je poznato da su Zrinski, u pokušaju suprotstavljanja središnjoj kraljevskoj vlasti u Beču, pokušavali pronaći saveznika i pomoć na francuskom dvoru. Taj je pokušaj propao, a uvid u pisma koja su u Hrvatsku bila poslana iz Pariza, Bruxellesa i Haga pružaju neke elemente za upotpunjavanje slike o tom ključnom razdoblju hrvatske povijesti.
Rukopisi iz spomenute ostavštine u Hrvatskome državnom arhivu čuvaju se u osam većih kutija, a razvrstani su u skladu s povijesnim sadržajem i podrijetlom tekstova. Kako nisu razvrstani prema jeziku teksta, prva je kandidatkinjina zadaća bila pažljivo pregledati sve tekstove i izdvojiti one na francuskom jeziku. Potom je tekstove razvrstala kronološki, da bi ih zatim transliterirala i mogla prevesti. Iako je grafija tekstova razmjerno prepoznatljiva, radi veće sigurnosti u transliteraciji kandidatkinja se, na Osjeku za povijest, dodatno sustavno uputila u probleme čitanja starijih rukopisnih oblika latiničkog pisma. U pojedinostima je transliteracija ipak zadavala podosta praktičnih problema što zbog oštećenja pojedinih listova, što zbog mjestimično nečitkog rukopisa, uključujući i velik broj završetaka riječi koji nedostaju. Transliteriran tekst zatim je filološki i lingvistički obrađen i preveden na hrvatski.
Prvi razdio rada (I. Povijesni okvir, str. 3-24) donosi, na temelju relevantne literature, osnovne podatke o obitelji Zrinskih u XVII. st., posebno o njezinu značaju u gospodarskom, političkom i kulturnom životu onoga doba. Tako se na temelju izvora izlažu podaci o zrinskim dvorovima u Čakovcu i Ozlju (u usporedbi s onodobnim dvorovima u drugim dijelovima Europe), ističe se da je obitelj posjedovala bogatu knjižnicu (kojom su se njezini članovi skoristili i u vlastitom spisateljskom radu), upozorava se na značaj ozaljskoga intelektualnog kruga koji je započeo rad na stvaranju hrvatskoga standardnoga jezika na podlozi triju narječja. U općem društvenom i kulturnom kontekstu europskoga XVII. st., ukratko se prikazuje kako su se širile vijesti o događajima na dvorovima, da bi se zatim istaknulo kako su pisma na francuskom jeziku koja su pristuzala Zrinskima trebala toj velikaškoj obitelji pružiti obavijesti koje bi im omogućile da se – stiješnjeni između stalnoga turskoga pritiska i presezanja habsburškoga dvora – lakše održe i eventualno izađu iz teškog položaja. Oslikava se i polivalentan odnos Zrinskih prema Habsburgovcima i Habsburgovaca prema Zrinskima. Zrinski kraljevima u Beču, s jedne strane, daju dokaze vazalske odanosti, ali su jednako tako prema njima uvijek oprezni, kraljevi bi sad željeli skršiti moć i utjecaj hrvatskih velikaša, sad pak su ovisni o njihovoj pomoći i suradnji. U prilikama kada bečki dvor ne samo što nije organizirao djelotvornu obranu od Turaka, nego je nerijetko Zrinskima priječio da se brane, Zrinski su sve češće nastojali naći pomoć izvan tadašnje države. U takvim okolnostima Zrinskima se činilo da je najizglednije očekivati pomoć od Francuske. Izravni kontakti koji su uspostavljeni 1664. doveli su do korespondencije između Nikole Zrinskoga i francuskoga dvora. Prikazuju se u glavnim crtama i drugi kontakti Zrinskih s predstavnicima Francuske, koji su urodili razmjenom pisanih obavijesti. Sve te veze smještaju se u uvodnom dijelu u opći europski politički i civilizacijski kontekst. U tim se okvirima ukratko prikazuje kako su se prikupljale informacije i kako su se one upućivale na željena odredišta. Osim veza s francuskim dvorom Zrinski su veze održavali, među ostalim i radi prikupljanja obavijesti, i s drugim vladarima i velikašima u Europi. Pisma na francuskom jeziku iz Hrvatskoga državnog arhiva nisu dio korespondencije s francuskim dvorom, nego pisma koja su, zbog zanimljivih obavijesti, bila poslana Zrinskima na uvid (vjerojatno prijepisi tuđih pisama). S tim u vezi navodi se, prema literaturi, kako je Nikola Zrinski dolazio do informacija o neprijateljima i o prijateljima.
Drugi razdjel (II. Jezici na dvorovima Zrinskih i Frankopana) donosi podatke o tome kojim su se jezicima Nikola i Petar služili. Postoje podaci da su uz hrvatski i madžarski učili još latinski, njemački i talijanski, ali o francuskome nema spomena. Donose se zanimljivi podaci o tome kako se, iz ovih ili onih razloga, tajilo znanje jezika, pa se za iste osobe da utvrditi kako jednom izrijekom kažu da taj i taj jezik ne znaju, drugdje pak se otkriva da ga zapravo znaju. Tako iz izravnih podataka nije moguće zaključiti tko se i u kojoj mjeri na dvoru Zrinskih služio francuskim jezikom; zna se da se Nikola Zrinski francuskomu dvoru obraćao na talijanskom, a ni za Petra se ništa pouzdano u vezi sa znanjem francuskoga ne može utvrditi. Ni za Katarinu nema izravnih podataka o znanju francuskoga. Bez obzira na to jesu li pisma na francuskom čitali uz pomoć prevoditelja ili izravno, činjenica je da se sa Zrinskima i u Hrvatskoj i u Madžarskoj javlja veći interes za francuski jezik. No neke referencije na francusku literaturu u njihovim djelima kao i određen broj francuskih knjiga iz njihove knjižnice (među ostalim i knjige o umijeću ratovanja, što je za Zrinske bilo od vitalnoga značenja) govore u prilog tomu da, s obzirom na njihovu izobrazbu i poznavanje većeg broja jezika, nije isključeno da su se pojedini članovi obitelji u ovoj ili onoj mjeri mogli služiti i francuskim jezikom. Devet tekstova iz ostavštine Zrinskih u Zagrebačkom državno arhivu potječe iz razdoblja između studenoga 1667. i siječnja 1668. godine. Magistrandica je utvrdila da je riječ o prijepisima. Pisma su pristigla iz Bruxellesa, Pariza i Haga, a izvještavaju o stanju u Nizozemskoj i Belgiji, o francusko-španjolskim i francusko-portugalskim odnosima, o tračevima s portugalskog dvora itd. Kako se nijedno od tih “pisama” ne bavi stanjem u Hrvatskoj, moguće je zaključiti kako su ona Zrinskima služila kao pomoć za praćenje stanja u zapadnoj Europi, a iz toga se moglo ponešto naslutiti i o ponašanju i namjerama Habsburgovaca.
Treći razdjel (III. Rukopisi na francuskom jeziku, str. 33-77) donosi transliterirane tekstove 11 pisama (4. i 5. pismo u dvije verzije, 4a i 5a) uz usporedni prijevod na hrvatski. Kako je riječ o razdoblju u kojem je francuski već bio u Europi glavni jezik međunarodne komunikacije, u samoj pak Francuskoj visoko standardiziran, u jezičnom razumijevanju tekstova nema većih poteškoća, a previdi i pogreške u pisanju lako su uočljivi. U bilješkama na kraju svakoga teksta kandidatkinja je evidentirala sva nečitka ili teško čitljiva mjesta, ispravke i očigledne pogreške, tako da se u transliteraciji uočavaju sve značajke tekstova koje iz filoloških ili kakvih drugih razloga mogu biti ili važne ili zanimljive. Kako je na kraju rada donesena fotokopija svakoga od 11 obrađenih tekstova, usporedbom preslike izvornika s transliteriranim tekstom može se utvrditi da je kandidatkinja taj posao obavila pouzdano i uspješno te da je uspjela razriješiti i ona mjesta koja se, na prvi pogled, mogu učiniti teško razrješivima. To svjedoči da se udubila u povijesni i kulturnopovijesni kontekst uz koji su ti tekstovi vezani.U prijevodu je ponajprije vodila računa o tome da se što vjernije pretoči značenjski sadržaj i informacija. Upravo zbog toga nije, u prijevodu, nastojala prenijeti formalne načine izražavanja (i neke stereotipne stilske postupke) ako oni u suvremenom hrvatskom ujedno i ne donose obavijest; uostalom, takvi su formalni elemeni obrađeni u dijelu koji se tiče opisa jezika.
Transliterirana pisma s prijevodom nižu se ovim slijedom: 1. Pariz, 13, XI. 1667.(u vezi s mogućim ugovorom između kralja i nizozemskih staleža); 2. Bruxelles, 28. XI. 1667. (vjerojatno neki Nizozemac, izvještava o situaciji u Bruxellesu); 3. Bruxelles, 5. XII. 1667. (o odnosima između Portugala, Španjolske i Francuske); 4. Bruxelles, 10. XII. 1667. (isto i 4a) (vjerojatno neki Nizozemac, kritizira odredbe Louisa XIV.); 5. i 5a. Bruxelles, isti nadnevak (izvještaj o tome kako Francuzi pljačkaju po Nizozemskoj); 6. Pariz, 17. XII. 1667.(službenim tonom izlažu se francuske mirovne ponude Španjolskoj); 7. Pariz, 21. XII. 1667.(pismo je potpisao Louis de Lionne, a prepričava točke ugovora između Louisa XIV. i nizozemskih staleža; naslovljeno je “prijateljima i saveznicima”); 8. Hag, 3.I. 1668.(pismo je sačuvano djelomice, a govori o događajima i stanju u zapadnoj Europi); 9. Pariz, 14. I. 1668.(komentar izgleda za rat ili mir, prepričavanje tračeva iz portugalske kraljevske ložnice); 10. Pariz, 21. I. 1668.(političke i vojne procjene; stanje na ratištu u Nizozemskoj; nagađanja i kombinacije o mogućim političkim brakovima); 11. Hag, 26. I. 1668. (dojave nekomu “Njegovu Veličanstvu” o postupcima i kretanju određene važne osobe).
Ćetvrti razdio rada (IV. Analiza jezika u pismima zatečenima u ostavštini Zrinskih, str. 78-108) sustavno i sintetički analizira jezične značajke navedenih pisama nastojeći, s jedne strane, na temelju jezika doći do nekih zaključaka, ili barem pretpostavki, u vezi s autorima pisama (samo je jedno od njih potpisano), s druge pak strane odrediti mjesto jezika tih pisama u odnosu na francuski jezik XVII. st. općenito, koji je tada već bio postigao vrlo strogu i dosljednu normu.
Kandidatkinja zato najprije iznosi u pregledu osnovne činjenice o francuskom jeziku XVII. st., pogotovu o književnom jeziku na “francijskoj” (pariškoj) osnovi. Naime, u XVII. st. u državu se i društvo, nakon prethodnoga “razbarušenog razdoblja” nastoji posvuda uvesti red, pa tako i u jezik. S jedne strane kraljevski dvor, koji je opet stalno u Parizu, davao je ton ukupnomu društvenomu i javnomu životu pa tako i jeziku. Predstavnici elite bliske dvoru svjesno su krojili norme “književnoga” jezika (Malherbe, Vaugelas) nastojeći elemente gramatike i rječnika učiniti preciznima, “jednoznačnima” i “logičnima”, te ekonomičnima i “svima razumljivima”, a pritom su se osobito okomili na arhaizme i inovacije, “nepotrebne posuđenice”, dijalektizme i elemnte govora “običnoga puka”. Institucionalno je tomu discipliniranju i sređivanju jezika najviše trebala pridonijeti novoosnovana Francuska akademija (i njezin rječnik), ali je takvu razvoju pogodovala opća društvena i kulturna klima kao i poticaji koji su dolazili s dvora i od pariške elite. Nekoliko velikih pjesnika (i pisaca u stihu) vrlo je strogo primijenilo u svojim djelima načela što su ih formulirali i proklamirali gramatičari, a ubrzo su ista načela počeli primjenjivati i prozni pisci i – dakako – državna uprava, sudstvo itd. Tako je u drugoj polovici XVII. st. dobio gotovo definitivne konture moderni francuski jezik koji se, što se tiče osnovnih načela ustroja i funkcioniranja, sve do danas (kao standardni!) ni u čemu bitnome nije promijenio.
No XVII. je stoljeće još uvijek razdoblje vrlo žive prisutnosti jezičnih navika iz proteklih razdoblja, a stroga norma koja je bila nametnuta u književnim tekstovima teško se mogla bez ostatka nametnuti u neknjiževnim, privatnim i tehničkim (u širokom smislu te riječi) tekstovima (škola sve do Revolucije nije bila odviše obuhvatna institucija). Analiza pisama iz ostavštine Zrinskih pokazuje da je riječ o tekstovima koji, u osnovnim crtama, novu normu nastoje poštovati, ali s obzirom na njihovu tematiku, kao i s obzirom na moguće podrijetlo njihovih autora, ne pripadaju tzv. visokomu (najvišemu) stilu. Kandidatkinja je jezične značajke sintetički prikazala prema razdjelima: Ortografija, Morfologija, Sintaksa, Pogreške, Semantika.
Razdio Ortografija obuvaća problematiku širu od samih pravopisnih ili grafijskih pitanja pa se odnosi i na neka rješenja koja su naslijeđena iz ranijih razdoblja. Analizirani materijal pisan je derivatom humanistike u kojoj su se zadržala neka rješenja iz historijskih pisama, primjerice kratice čestih izraza (vladarskih naslova i sl.) i imena, referencijalnih riječi i sl. Iako se većina upotrijebljenih kratica može uz određen napor jednoznačno razriješiti, zbog vrlo nedosljedne grafije (ostatak iz razdoblja prije uvođenja norme, ili pak posljedica toga što su tekstove pisali stranci) nije moguće sa sigurnošću utvrditi kako bi se koja od takvih riječi pisla u punom tekstu. Različito pisanje istih riječi od pisma do pisma (rjeđe i unutar istoga rukopisa) tumači se time što će sve do Revolucije ortografija ostati ili stvar tiskara ili pak osobno pitanje. Kandidatkinja navodi niz kolebanja i dvojnosti u načinu pisanja pojedinih riječi i oblika (str. 81). Slično i analiza interpunkcije, uporabe velikih i malih slova, pisanja jednostrukih ili dvostrukih suglasničkih slova, bilježenja grafičkih akcenata, brkanja (i) i (j), (i) i (y), uporaba dijereze (treme), bilježenje ili nebilježenje [mukloga] s, odnosno njegovo hiperkorektno bilježenje (to će ostati također problem sve do Revolucije), brkanje –se- i –ce-, -si- i –ci-, elementi individualnih i nedosljednjih “etimoloških” grafija itd. pokazuje niz nedosljednosti i neustaljenih rješenja, što je također prevladavajuća značajka pisanih tekstova toga doba općenito, s time da su neke grafije posve proizvoljna i individualna rješenja (to pak može upućivati na pisanje “po nefrancuskom uhu”, možda čak slavenskom).
U Morfologiji je kandidatkinja – prema vrstama riječi – evidentirala samo najzanimljivije oblike, bez pretenzije da dadne opis svih oblika koji dolaze u pismima. Naravno da treba voditi računa da su mogući određeni otkloni od norme jednostavno zbog grafije, ili pak je riječ o tradicionalnim epistolarnim izrazima i elementima koji su se, u tekstovima koji nisu bili strogo službeni, očuvali iz prošlih vremena. Starinski je oblik demonstrativa iceluy; dok oblici cest i ceste mogu, zbog mukloga s, biti promatrani jednostavno kao grafičke varijante (uz potpuno moderno cet i cette), pokazna zamjenica cil arhaizam je mjesto celui. Uporaba neodređene zamjenice aucun, aucune (očigledno grafička varijanta alcun, alcune) znači čuvanje starijega jezičnog stanja. Grafija touts u množini (mjesto tous) zapravo ne dira morfološki status elementa. Osobito su mnogobrojni otkloni od “norme” (odnosno od modernoga jezika) u oblicima priloga i prijedloga, pa neke oblike (među kojima ima i grafičkih varijacija, bez posljedica po glasovni oblik, ili pak “individualnih” rješenja) ne navode ni standardni inventari jezikla XVII. st. (npr. Cayrou) ni povijesti jezika i povijesni repertoari leksika. Dok su za priloge to varijacije koje bitno ne zadiru u strukturu samoga elementa, kod prijedloga i veznika (što je i razumljivo, jer je riječ o elementima koji označuju funkcije drugih ekelemenata) riječ je o bitno različitim strukturama (staro pres a naprama modernomu prčs de, zastarjelo devers lui prema uobičajenom vers lui). Iako na razini sustava glagol XVII. st. ni u čemu bitnome ne odudara od glagolskoga sustava modernoga jezika, jezik pisama koji se ovdje analizira pokazuje velik broj pojedinosti u kojima su glagolski oblici u otklonu prema normi. Valja odmah naglasiti da su takvi otkloni, koliko se god na prvi pogled činili ozbiljnima, u velikom broju slučajeva posljedica grafijskih rješenja ili pak individualnih invencija. Analizirajući jezik općenito i glagol kandidatkinja (npr. u pismu br. 6) upućuje na mogući hrvatski utjecaj, a da je riječ o tekstovima koje su, barem djelomice, pisali stranci, svjedoče prilično brojne pogreške u oblicima i u slaganju participa (str. 98).
Do sličnih zaključaka može se doći i analizom sintakse spomenutih tekstova, samo što su u njoj nedvojbeni tragovi talijanskoga utjecaja. Konstrukcije po uzoru na latinski, koje u ovim pismima nalazimo, česte su i kod učenih Francuza XVII. st.
U analizi pogrešaka kandidatkinja luči na jednoj strani one (prilično brojne) koje se mogu razvrstati pod lapsus calami, jer očito nije bilo dovoljno vremena za provjeravanje prepisanog (napisanog) teksta, i njima se nije potrebno posebno baviti. No ima pogrešaka, primjerice u rodu imenica ili pak u njihovu slaganju, koje nisu samo posljedica lošega prijepisa, nego vjerojatno i opet govore da su barem jedan dio tekstova pisali ljudi koji su francuski naučili kao drugi jezik, naknadno, pa u njemu griješe čim im popusti pozornost. No kao što upozoravaju i neki povjesničari francuskoga jezika takve su pogreške u XVII. st. bile vrlo česte i kod samih Francuza, pogotovu kada je riječ o razlici među rodovima u grafiji, ali s istovjetnim izgovorom. Određene specifičnosti daju se utvrditi i u značenju (semantici) oblika (str. 102-105). Radi ilustracije problema s kojima se susrećemo u analizi tih tekstova kandidatkinja je navela (str. 105-106) usporedni popis rješenja (grafijskih, morfoloških) u dva prijepisa istoga teksta (4 i 4a te 5 i 5a). Radi potpunosti prikaza kandidatkinja je upozorila i na problem vlastitih imena (mjesnih i osobnih), posenbno onih koja nisu izvorno francuska, jer kod njih svi spomenuti problemi postaju još složeniji. Jednako je tako ukratko razmotrila elemente iz drugih jezika (latinskog, portugalskog) koji su umetnuti u francuski tekst.
Na kraju rada donosi se popis upotrijebljene literature.
Iz ukupne analize francuskih tekstova koja je ovdje provedena proizlazi da nije riječ o privatnim pismima nego o pismima koja su se prepisivala zbog važnih informacija koje donose. Jednako je tako vidljivo da je prepisivačima (piscima) pisama bio mnogo važniji sadržaj koji treba prenijeti nego elegancija ili dotjeranost jezika. Iako u pogledu osnovnih značajki jezik tih tekstova grafijski, morfološki i sintaktički odgovara bitnim proklamiranim normama francuskoga jezika XVII. st., iz analize otklona od te norme može se zaključiti da je većinu pisama pisao (prepisivao) stranac, kojemu francuski nije bio prvi jezik. Iako ima naznaka da su neki otkloni od jezične norme mogli biti uzrokovani slavenskim jezikom, ne da se zaključiti je li to bio hrvatski. Kako god bilo, ovako jezično i filološki obrađeni francuski tekstovi iz ostavštine Zrinskih mogu povjesničarima, s jedne strane, poslužiti kao korisna građa, s druge pak ih strane ponukati da u stranim arhivima pronađu eventualne originale tekstova, odnosno da utvrde tko ih je pisao i komu izrijekom uputio.
Izabirući za obradbu upravo ova pisma na francuskom jeziku, kandidatkinja je bila svjesna složenosti zahtjeva koji se pred nju postavljaju (da bi tekstove priredila za jezičnu analizu, morala se upoznati s metodama izvan lingvistike i primijeniti ih na građu), a bila je također svjesna da dugotrajna, često mukotrpna i strpljiva obradba te građe jedva može dovesti do spektakularnih rezultata. No takav pristup omogućio joj je da napravi takav lingvistički opis jednoga malog koprpusa povijesnih dokumenata koji će biti od koristi srodnim strukama, a od nje same zahtijevao je da u mnogobrojnim pojedinostima analize teksta primijeni teoretska znanja iz opće lingvistike, povijesti francuskoga jezika i francuske deskriptivne gramatike.
Držimo da je svim zahtjevima provedenoga istraživanja kandidatkinja u potpunosti udovoljila. Zbog svega toga predlažemo Fakultetskomu vijeću da ovaj izvještaj prihvati, a kandidatkinju Vesnu Lisičić uputi na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra.
U Zagrebu, 5. ožujka 2004. Dr. sc. Nada Vajs Vinja, znanstv. suradnik
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Dr. sc. August Kovačec, redoviti profesor
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Dr. sc. Mirjana Sokol-Matijević, docent
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Barbare Štebih
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 1. ožujka 2004. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Barbare Štebih. Na temelju donesene odluke podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Glagolski germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika podijeljen je u sedam cjelina.
Prvo je poglavlje uvod u osnove dodirnog jezikoslovlja. U njemu su predstavljeni najvažniji, strani i hrvatski, teoretičari dodirnog jezikoslovlja i definirani temeljni pojmovi te jezikoslovne grane.
U drugom je poglavlju dan kratki opis sociolingvističkoga konteksta njemačko-hrvatskoga jezičnog dodira.
U trećem se poglavlju govori o hrvatskome kajkavskome književnom jeziku - normiranom, polifunkcionalnom anorganskom idiomu koji je u razdoblju od 16. stoljeća do tridesetih godina 19. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj imao funkciju književnog jezika i jezika nadregionalne komunikacije.
Četvrto poglavlje trodijelno je. U prvom je dijelu dan teorijski okvir opisa adaptacije germanizama. U drugom su dijelu opisane fonološke, a u trećem morfološke adaptacije kajkavskih germanizama.
U petom se poglavlju definira što se u ovom radu smatra glagolskim germanizmom. Ujedno se daje kraći pregled načina označavanja germanizama u suvremenim hrvatskim rječnicima.
U šestom, najopsežnijem poglavlju dan je abecedni popis glagolskih germanizama iz dosada objavljenih devet svezaka Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Uz svaki se germanizam navodi njegova etimologija, izvori u kojima je potvrđen, njegova adaptacijska (fonološka i morfološka) obilježja i potvrđeni oblici.
Sedmo poglavlja predstavlja kratki zaključak. Na kraju rada donosi se popis literature.
Cilj je istraživanja bio utvrditi brojnost, način adaptacije te stupanj tvorbene plodnosti germanizama u hrvatskome kajkavskome književnom jeziku na temelju glagolskih germanizama ekscerpiranih iz dosada objavljenih devet svezaka Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (KRj). Temeljne teorijske postavke rada standardna su djela s područja kontaktne lingvistike (Haugen, Weinreich, Filipović) te noviji doprinosi istraživanju njemačko-hrvatskoga jezičnog dodira (Glovacki-Bernardi, Piškorec, Žepić).
U radu se glagolski germanizmi analiziraju s obzirom na svoje podrijetlo, razdoblje posuđivanja te fonološka i morfološka adaptacijska obilježja.
Analiza je potvrdila početne pretpostavke da su glagolski germanizmi u hrvatski kajkavski književni jezik posuđeni u različitim razdobljima, od starovisokonjemačkoga do novovisokonjemačkoga. S obzirom na fonološka obilježja glagolskih germanizama zaključeno je da stvarni jezik davalac u većini slučajeva nije bio njemački standardni jezik, već austrijskobavarski organski govori.
Proučavanje fonoloških adaptacijskih obilježja kajkavskih germanizama pokazalo je da su se germanizmi prošavši proces transfonemizacije (uglavnom djelomične i slobodne) u potpunosti uklopili u fonološki sustav hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Upravo zato što je transfonemizacija germanizama bila djelomična i slobodna, u analiziranom korpusu nalazimo i po nekoliko replika istoga modela (galopjerati – kalopjerati, komanderati – komandjerati – komanderati – komendirati). Utvrđeni su i dijafonski parovi njemačkoga i hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.
Analiza morfoloških adaptacijskih obilježja kajkavskih glagolskih germanizama pokazala je da se uglavnom radi o izravnim jednostavnim adaptiranim posuđenicama. U korpusu je prisutan i manji broj neizravnih posuđenica - i to izvedenica glagolskog, pridjevskog, imeničkog i interjekcijskog podrijetla te jedna prototipna pseudoposuđenica (ajnpakirati).
Analizom promjena koje prolazi osnovni oblik (infinitiv) modela tijekom adaptacije i prijelaza u osnovni oblik replike ustanovljeni su dijamorfski parovi njemačkoga i hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Pri tome je zaključeno da je adaptacijske procese nemoguće analizirati strogo odvajajući jezične razine.
Svekolikost i brojnost potvrđenih oblika glagolskih germanizama svjedoči o njihovoj uklopljenosti u kajkavski morfološki sustav. O visokom stupnju integriranosti u kajkavski sustav svjedoči i pojava dodavanja refleksivnosti te tvorbena plodnost germanizama koja se očituje, između ostaloga, i u tvorbi vidskih parnjaka (sufiksacijom ili prefiksacijom).
Provedeno je istraživanje pokazalo da većina kajkavskih germanizama potječe iz bavarskoaustrijskih organskih govora. S obzirom na svoja fonološka i morfološka adaptacijska obilježja analizirani germanizmi pokazuju uklopljenost u kajkavski sustav što se najbolje očituje u tvorbenoj plodnosti germanizama. Smatramo da je tema pod naslovom Glagolski germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika zanimljiva ne samo za hrvatsku i njemačku dijalektologiju, nego i kroatistiku i germanistiku općenito.
Pristupnica je uspješno svladala metodologiju istraživačkoga rada: služenje literaturom, analiziranje problema i donošenje jezikoslovno utemeljenih zaključaka. Rad je izradila ozbiljno, precizno i inventivno. Ostvarila je postavljeni zadatak i pridonijela boljem poznavanju fonoloških i morfoloških adaptacijskih procesa germanizama, koji su se integrirali u sustav hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.
Na temelju izloženoga Povjerenstvo predlaže Vijeću da Barbaru Štebih uputi na obranu rada.
Članovi:
_______________________________
dr. sc. Nada Vajs Vinja, znanstvena suradnica,
predsjednica povjerenstva
________________________________
dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
član povjerenstva
________________________________
Zagreb, 20. ožujka 2004. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
član povjerenstva
Stručno povjerenstvo
Dr. Tatjana Peruško, viši asistent
Dr. sc. Mladen Machiedo, redovni profesor
Dr. sc. Danilo Pejović, profesor emeritus
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 09. veljače 2004. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje NINA RASPUDIĆA pod naslovom “Slaba misao“ i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi.
Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Magistarska radnja Nina Raspudića obuhvaća 170 stranica teksta raščlanjenog na dva glavna dijela: I. Postmoderna i II. Postmoderna književnost.
Uz uvodno poglavlje, prvi dio radnje sastoji se od ukupno 7 poglavlja: Arheologija pojma «postmoderna», Moderna, Krah moderne i «postmoderno stanje», Dvostruko kodiranje – postmodernizam u arhitekturi, Filozofske diskusije o postmoderni (Lyotard, Habermas, Baudrillard, Jameson), Postmoderna u Italiji – dvije specifičnosti, Gianni Vattimo: postmoderna i slaba misao. Posljednje poglavlje sadrži i unutrašnju raščlambu strukturiranu prema glavnim točkama Vattimove teorije izložene u nekoliko različitih knjiga.
Drugi dio radnje podijeljen je na sljedeća poglavlja: Poetike postmodernizma (potpoglavlja obrađuju studije Linde Hutcheon, Briana Mchalea i ostalih autora o postmodernističkim poetikama); Italo Calvino – od formalne do «filozofske postmoderne» (u zasebnim potpoglavljima obrađuju se Nevidljivi gradovi i Palomar); Umberto Eco – postmoderno Ime ruže; Antonio Tabucchi – postmoderni Nokturno i Rekvijem; te naposljetku Alessandro Bariccco – laka postmoderna.
Radnja također obuhvaća Zaključak, te Bibliografiju koja sadrži 11 stranica, a podijeljena je na I. Književne tekstove i II. Teorijske i kritičke tekstove.
Kandidat je obavezan nakon obrane radnji priložiti i životopis, sažetak na hrvatskom i stranom jeziku s ključnim riječima.
U uvodu radnje N. Raspudić polazi od opažanja što ga je preuzeo od talijanskog kritičara Rema Ceseranija (cit. knjiga nosi naslov Raccontare il postmoderno, 1997) koji ističe činjenicu slabe rasprostranjenosti ili čak negativne percepcije pojmova «postmodernizam» i «postmoderan» u talijanskoj kulturi, paradoksalne s obzirom na to da su upravo talijanska arhitektura te talijanski pisci Calvino i Eco zastupljeni u svim anglosaksonskim i svjetskim pregledima postmoderne kulture, odnosno opisima postmoderne kao razdoblja. U talijanskim kritičkim i akademskim krugovima, tvrdi Ceserani, književni opus spomenutih pisaca radije se obilježava drugim terminima.
Dijelom potaknut tom činjenicom, a dijelom osobnim filozofsko-teorijskim interesima, kandidat je, prije no što će se upustiti u analizu izabranih književnih tekstova, proučio različite definicije postmoderne kao razdoblja (posebno se osvrnuvši na specifičnosti talijanskoga društva u razdoblju postmoderne), odnosno postmodernizma kao pravca u umjetnosti dvadesetog stoljeća.
Prvo se pozabavio arheologijom samog pojma «postmodernizam» koji se pojavio u nekoliko navrata, bitno ranije no što će se uvriježiti u europskoj estetici, filozofiji, književnoj kritici. U poglavlju Arheologija pojma "postmoderna" tako je, primjerice, među prvima zabilježen slučaj engleskoga slikara Wilkinsa Chapmana koji već 1870.g. vlastito slikarstvo naziva "postmodernim", određujući ga time kao avangardnije i modernije od impresionizma. Šezdesetih će se godina 20.st. u američkoj književnosti pojaviti niz autora i djela o čijoj će "postmodernoj književnosti" pozitivno govoriti američki kritičari i taj će trenutak za raspravu o postmodernoj književnosti biti od presudnog značaja.
Ponešto je različita kronologija uporabe termina u području arhitekture (kojoj kandidat posvećuje zasebno poglavlje u uvodnom dijelu radnje) u kojoj se, nakon ranijih sporadičnih primjera, rasprava o postmodernizmu otvara sredinom sedamdesetih godina. Postmodernu arhitekturu koja za njega započinje rušenjem naselja Pruitt-Igoe u državi Missouri, arhitekt i kritičar Charles Jencks objašnjava u prvom redu preko kategorije "dvostrukoga kodiranja" i uključivosti u odnosu na različite razine i stilove, za razliku od modernističkoga elitizma. Kandidat već u uvodu najavljuje kako će u dijelu radnje posvećenom postmodernim poetikama, pokazati primjenljivost Jencksova opažanja o dvostrukom kodiranju na opis postmodernističkih romana.
Posebno poglavlje posvećeno je i različitim interpretacijama povijesnih granica moderne, dok je o «modernizmu» više riječi u poglavlju o kraju moderne i «postmodernom stanju». Valja napomenuti da slojevitosti terminološke problematike pridonosi i činjenica da termin «modernizma» nije raširen u talijanskoj književnoj historiografiji. Kasnije će kao specifično obilježje postmoderne u Italiji, kandidat navesti raskorak između izrazito postmoderne slike svih razina talijanskoga društva početkom osamdesetih i njezina ignoriranja od strane većeg dijela akademske kritike. Drugo specifično obilježje je velika koncentracija događaja bitnih za prelazak iz modernog u postmoderno stanje upravo u razdoblju između 1979. i 1984.godine.
Središnji dio prvog dijela radnje predstavlja poglavlje o filozofskim raspravama o postmoderni, te opsegom najveće poglavlje o Vattimovoj filozofiji slabe misli.
Iz filozofske rasprave o postmoderni kandidat je izabrao primjer poznate Lyotardove teorije postmodernog stranja kao rasapa velikih legitimizirajućih priča, Habermasovu teoriju o nedovršenom prosvjetiteljskom projektu moderne, Baudrillarovo poimanje postmodernog društva kao društva simulakruma te Jamesonovo marksističko poimanje postmoderne kao kulturalnog signala novog stanja u povijesti vladajućeg načina proizvodnje.
U Vattimovu teoriju slabe misli Raspudić nas uvodi prvenstveno preko Heideggerove filozofije i pojmova Andenken, Pietas i Verwindung, koji će u Vattimovoj interpretaciji, po njegovom mišljenju, ponajbolje odgovarati simptomima postmodernog stanja. Pojmom Verwindung - odnosom prevladavanja koji u sebi sadrži i prihvaćanje i produbljivanje - Vattimo rješava «Lyotardov paradoks» (odbacivanje velikih priča kao samo još jedna u nizu velikih priča). Pietas označava odnos dužne pažnje prema prošlim vrijednostima iza kojih su ostali tragovi, spomenici, grobovi (pojam Andenken označava njihovo sabiranje, ponovno prikupljanje) a rabit će se u opisivanju odnosa postmodernističkog inkluzivizma i odnosa prema tradiciji.
Vattimova teorija slabe misli po Raspudićevu mišljenju najbolje pomiruje i objašnjava postmoderna proturječja i povijesno-kulturalnu uvjetovanost mišljenja. Pritom se «slaba misao» ne poima kao misao svjesna svojih granica, bez pretenzija na globalne metafizičke uvide, nego je ona "teorija slabljenja kao konstitutivnog obilježja bitka u razdoblju kraja metafizike" (str. 75. u radnji).
Ističući presudnu ulogu masovnih medija u stvaranju postmodernog društva, Vattimo razvoju tehnologije i pojavi globalne medijalizacije pristupa pozitivno, optimistički prepoznajući u njima jamstvo pluralizma, odupiranja nekoj središnjoj koordinaciji, a upravo u tom čuvanju relativnoga «kaosa» vidi nadu u emancipaciju (str. 66). Ostala važna obilježja postmodernog društva su derealizacija (svijet medijske nestvarnosti, virtualizacija ekonomije), zatim s njome povezana estetizacija, a u području postmodernog kršćanstva – pojava «polovičnog vjerovanja», simbolično predstavljenog u naslovu Vattimove knjige (Credere di credere).
Najveću vrijednost Vattimove filozofije kandidat prepoznaje u činjenici da mnogostruka problematika filozofske, estetske i književnopovijesne rasprave o postmoderni u Vattimovoj filozofiji slabe misli može pronaći svoj korelat, te u tom što se ontološka i gnoseološka perspektiva priče o krizi subjekta povezuju s opisom suvremene tehnologije i šire društvene panorame postmodernog razdoblja.
Za razumijevanje i vrednovanje drugog dijela radnje posvećenog prvo poetikama postmodernizma, a zatim konkretnim književnim tekstovima, važno je istaknuti tri apriorne kandidatove napomene. Prva se odnosi na to da je po njegovu mišljenju postmoderna književnost "ona koja na neki način reflektira postmoderno stanje" a budući da je u pitanju stanje bitnog pluralizma, kandidat zaključuje nemoguće je za nj odrediti neku čvrstu i jedinstvenu poetiku postmodernizma. Oko određivanja povijesnog trenutka u kojemu je uopće moguće reflektirati "postmoderno stanje" nema dvojbi: donju granicu, dakle početak postmodernog društva u Italiji kandidat prepoznaje u bitnim promjenama u politici, gospodarstvu, masovnim medijima i - posljedično - kulturi, do kojih dolazi koncem 70-ih i početkom 80-ih godina.
Također napominje da distinktivno obilježje postmodernističkih tekstova nije prisutnost novih narativnih postupaka, te da je učestalost nekih postupaka samo pokazatelj na temelju kojega je moguće postmoderno interpretirati djelo.
Treća apriorna napomena odnosi se na pojavu američkog postmodernizma šezdesetih godina čije je granice, po mišljenju kandidata, rasprava o postmodernizmu nadišla, pa se definiranje ili opisivanje postmoderne književnosti ne bi trebalo ograničavati na uspoređivanje ostalih djela s njome.
U nastavku drugog dijela radnje kandidat je prikupio i proučio relevantne studije o postmodernoj književnosti (prvenstveno engleskih i američkih autora: L. Hutcheon, B. Mc Halea, zatim I. Hassana, D. Lodgea, D. Fokkeme; od hrvatskih je teoretičara zastupljen M. Solar). Posebice je detaljno prikazana analiza postmodernističke poetike što su je u svojim poznatim studijama ostvarili Linda Hutcheon i Brian McHale.
Analiza književnih tekstova koja slijedi, otvara se pregledom postmoderne "motivike" u širem Calvinovom opusu, da bi zatim pomnijem čitanju iz perspektive Vattimove filozofije slabe misli bili podvrgnuti Calvinovi Nevidljivi gradovi i Palomar. Osobito se potonji pokazao zahvalnom građom za kandidatovo ciljano u/iš-čitavanje, budući da je riječ o tekstu u čijem se diskursu narativiziranoga filozofskog traktata lako pronalaze uporišta za zaključak da je riječ o "paraboli postmodernog stanja".
Podjednako se poticajnim pokazalo čitanje Ecova bestselera Ime ruže. Valja imati na umu da sam Eco u komentaru romana (Napomene uz Ime ruže), ne samo definira vlastitu prozu kao postmodernu, nego i upućuje na obilježja koja je takvom čine. U dvostrukom kodiranju, žanrovskoj hibridnosti, miješanju razina i drugim obilježjima, te osobito u problematizaciji vjere kao interpetacije i vjere kao dogmatskog čitanja, kandidat prepoznaje simptome opisane u Vattimovoj teoriji postmodernog stanja.
Tabucchijev Indijski nokturno i Requiem, pokazali su se u interpretaciji osobito plodnim materijalom za prikaz postmodernističkoga Pietasa, dok je Bariccova proza definirana kao «formalna» i «laka» postmoderna s iznenađujuće (s obzirom na teorijski definiran kontekst «olakšane stvarnosti», str. 70) pejorativnim prizvukom. Izbor autora i djela predstavlja također zanimljivu temu za moguću raspravu.
Autorovo prvenstveno zanimanje za teorijsko formuliranje fenomena postmoderne i postmodernizma očituje se već u činjenici da dvije trećine radnje otpadaju na prikaz filozofskih studija o postmoderni, postmodernom stanju u društvu i umjetnosti te teorijskih studija o postmodernim poetikama. Analiza književnih tekstova četvorice izabranih autora (s nemalim književnih opusima) zauzimaju jednu trećinu radnje. Takav omjer dovodi pomalo književne tekstove u poziciju ilustracijske građe u odnosu na središnje postavke filozofsko-teorijskog dijela radnje. Valja pritom napomenuti da je i inače takav "omjer snaga" raširena pojava u teorijskim raspravama o postmoderni, uključujući one citirane u radnji.
Utoliko će prilikom obrane radnje biti govora i o kritičkoj bibliografiji kojoj se može zamjeriti izostanak talijanskih teorijskih i kritičkih referenci (pogotovo ukoliko imamo na umu bogatu kritičku bibliografiju o Calvinovim i Ecovim, a danas već i o Tabucchijevim i Bariccovim djelima). Također je iz književno-teorijske i književno-kritičke perspektive moguće dalje razrađivati, za kandidatovu kritičku metodu inače presudnu, tvrdnju kako je u stanju "bitnog pluralizma nesvodivog na nekakav zajednički temelj", reflektiranje "postmodernog stanja" središnji kriterij za određivanje pripadnosti nekog djela poetici postmodernizma.
Istovremeno, kandidat je izrazito pregledno popratio razvoj pojmova «postmoderna» i «postmodernizam», te omeđio polje njihova pojavljivanja u različitim disciplinama (od filozofije, teorije likovih umjetnosti, teorije književnosti do povijesti arhitekture) u prvom dijelu radnje. Također je kroz navedene primjere i komentare razložno i obuhvatno predstavio glavne točke filozofske i književnoteorijske rasprave o postmoderni.
Čitljivosti i dinamičnosti radnje doprinosi (posve u skladu s izabranom temom, ali i s izabranim teorijskim studijama o postmoderni) posezanje za primjerima iz kandidatove suvremenosti, koji dodatno potvrđuju sliku postmodernističke hibridizacije, odnosno miješanja stilova, žanrova i diskursa.
Magistarskom radnjom “Slaba misao“ i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi, Nino Raspudić je pokazao sposobnost samostalnog istraživanja, te teorijskog i književnokritičkog zaključivanja. Stoga molimo Fakultetsko vijeće da našu pozitivnu ocjenu ovog rada prihvati, a kandidata uputi na daljni postupak stjecanja magisterija iz oblasti talijanske književnosti.
U Zagrebu, 01.04.2004.
.....................................................
Dr. Tatjana Peruško, viši asistent
.....................................................
Dr. Mladen Machiedo, red. profesor
......................................................
Dr. Danilo Pejović, profesor emeritus
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 22. 03. 2004.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi da li asistentica Marijana Belaj ispunjava uvjete predviđene Programom poslijediplomskoga studija etnologije/kulturne antropologije i može li joj se odobriti tema pod naslovom Sveci zaštitnici u hrvatskoj pučkoj pobožnosti. Uvidom u priloženu dokumentaciju Vijeću podnosimo sljedeće
Izvješće
Marijana Belaj rođena je 1970. godine u Zagrebu. Maturirala je 1988. godine u Centru za obrazovanje u kulturi u Zagrebu.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je etnologiju i informatologiju te diplomirala na Odsjeku za etnologiju u srpnju 1994. godine s odlično ocijenjenim diplomskim radom.
Poslijediplomski znanstveni studij etnologije/kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je akademske 1996/1997. godine.
Od 01. 09. 2000. godine zaposlena je na Odsjeku za etnologiju kao znanstvena novakinja na projektu Uništena tradicijska baština zapadne Slavonije (0130724).
U srpnju 2001. godine sudjelovala je na SemiEthnos (Međunarodni ljetni semestar za studente etnologije) u Pusztamergesu (Mađarska) u okviru CEPUS programa.
U listopadu 2001. godine na području Hrvatskog Zagorja sudjelovala je u terenskim etnološkim istraživanjima sa studentima etnologije iz Zagreba u suradnji s Oddelkom za etnologijo in kulturno antropologijo iz Ljubljane.
Na međunarodnoj konferenciji Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija (prosinac 2001. god. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) sudjelovala je s referatom Problemi računalne obrade podataka u etnološkoj kartografiji.
Odlukom Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18.02. izabrana je u zvanje mlađe asistentice, a od ljetnog semestra akademske 2001/2002. god. sudjeluje kao suradnica u kolegiju Etnološka kartografija.
Tijekom travnja i listopada 2002. godine u sklopu terenske nastave vodila je grupu studenata u Istru obrađujući teme iz pučkih vjerovanja.
Od 2002. god. sudjeluje na projektu Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca u okviru kojega prikuplja i obrađuje građu o pučkoj pobožnosti s naglasom na svece zaštitnike.
U svibnju 2003. god. sudjelovala je na stručno-znanstvenom skupu u Klanjcu (Skulptura u prostoru ) s referatom Skulptura u sakraliziranome prostoru (koautorstvo s prof. M. Mirković).
Dugogodišnja je suradnica u opremanju časopisa na Odsjeku za etnologiju – Studia ethnologica Croatica, a od 2003. i članica uredništva. Surađuje u oblikovanju časopisa Etnološka tribina i Cris (Povijesnog društva Križevci).
Od studenoga 2003. godine stalni je gost u emisiji Katoličkog radija «Hod kroz godinu» s temom Sveci zaštitnici u vjerovanjima na hrvatskom selu.
Govori engleski i solidno se služi njemačkim jezikom te literaturom na slavenskim jezicima.
Tijekom poslijediplomske nastave položila je propisani broj ispita i prikupila 60 bodova koliko je predviđeno programom doktorskog studija. U okviru svojih, poslijediplomskih obaveza napisala je i predala 3 izvorna znanstvena rada koja su povezana s temom disertacije:
1. Propitivanje religijskog identiteta u Istri
2. Skulptura u sakraliziranome krajoliku
3. Zaštitnici od kuge u Varaždinu
Uz navedene i publicirane radove u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol. 12/13, Zagreb, 2003) objavila je znanstveni rad Tradicijska arhitektura u Lonjskom polju.
Znanstveni rad Marijane Belaj odlikuje se pažljivom obradom građe, ozbiljnom interpretacijom i promišljanjem.
Sinopsis disertacije pod naslovom Sveci zaštitnici u hrvatskoj pučkoj pobožnosti dobro je koncipiran a problematizira «isječak» iz vjerničke prakse koja se odnosi na izvancrkvene aspekte štovanja svetaca. Polazišta su u terenskim istraživanjima koja se nadopunjuju, analiziraju i sistematiziraju podacima iz drugih stručnih i znanstvenih izvora. Pretpostavke za komparabilna istraživanja u radu će utvrđivati s motrišta više znanstvenih disciplina u skladu sa suvremenim holističkim pristupom i načelima kulturne antropologije.
Tim postupkom očekuje se da će kao novi moment u znanstveno doprinosu ovoga rada biti jasnije definirana «pučka pobožnost» u okvirima još uvijek, u etnologiji, nedovoljno istraženih različitih aspekata fenomena religije i religioznosti, kao i utvrditi kulturnopovijesne procese koji su utjecali na tu vrstu pobožnosti i nastale promjene tijekom vremena.
Stručno povjerenstvo zaključuje da opseg rada, pristup, cilj, te metodologija istraživanja i očekivani rezultati zadovoljavaju sve kriterije propisane za izradu doktorske disertacije.
Tema disertacije je znanstveno relevantna i spada u područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, za koja je ovlašten Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Temeljem iznijetih činjenica povjerenstvo utvrđuje da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za područje kojemu pripada tema disertacije i predlaže Vijeću da asistentici Marijani Belaj odobri nastavak poslije diplomskostudija kao doktorskog studija etnologije/kulturne antropologije kao doktorskog studija i prihvati predloženu temu za disertaciju pod naslovom Sveci zaštitnici u hrvatskoj pučkoj pobožnosti.
Povjerenstvo:
Doc. dr. Branko Đaković
Doc. dr. Tihana Petrović
Doc. dr. Milana Černelić
Marijana Belaj
Papova 10
10000 Zagreb
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: etnologija
Sinopsis doktorskoga rada u okviru
doktorskoga studija etnologije / kulturne antropologije
SVECI ZAŠTITNICI U HRVATSKOJ PUČKOJ POBOŽNOSTI
Predmet ovoga doktorskog rada jest isječak iz vjerničke prakse na hrvatskome selu, a odnosi se na određene izvancrkvene aspekte štovanja svetaca. Pojedine svece, naime, smatraju zaštitnicima protiv bolesti i za zdravlje ljudi uopće, zaštitnicima stoke, protiv štetočina, vremenskih nepogoda te zaštitnicima nekih djelatnosti i zanimanja. U okvir istraživanja ući će kazivanja i zapisi o vjerovanju u svece zaštitnike te o obilježavanju spomendana, hodočašćima, blagoslovima, procesijama, obredima, votivima, molitvama, uzrečicama i drugim njegovim izražajnim oblicima.
S obzirom na to da je promatrana pojava u narodu vrlo živa, a životni se uvjeti ubrzano mijenjaju, pretpostavljam da će se takve promjene odraziti i na štovanje svetaca zaštitnika. Pojedine su uloge svetaca odumrle (primjerice, zaštita od kuge), no pojavile su se nove, promaknute i od same Crkve (zaštita pojedinih djelatnika, primjerice novinara, djelatnika na računalima i dr.). Stoga se pruža prilika da se istraživanjima mogu utvrditi i pratiti živi procesi koji se danas odvijaju. Također, ovo svojstvo promatrane pojave omogućuje, uz promatranje uloga svetaca, i dijakronijski pristup.
Polazište u istraživanju bit će gradivo s terenskih istraživanja. Njemu ću pridodati gradivo iz drugih izvora koje samo po sebi nije zadovoljavajuće u rasvjetljavanju zadanoga problema ali je dostatno kao nadopuna temeljnom, terenskom, gradivu. S obzirom na to da štovanje svetaca tek jednim dijelom neposredno spada u područje interesa etnologije, uključit ću u razmatranje te pojave rezultate drugih disciplina (teologije, povijesti umjetnosti) koje se također njome bave. Naime, da bi se ta kompleksna pojava mogla bolje razumjeti, valja joj prići s različitih motrišta značajnih za više različitih znanstvenih disciplina. To će omogućiti cjelovitiji uvid u nju. Uostalom, tzv. holistički pristup jedno je od načela suvremene kulturne antropologije.
Još je jedan razlog za takav pristup. Vjerovanje u pomoć svetaca zaštitnika spada u domenu pučke pobožnosti, područja koje do danas nije jednoznačno definirano. Hrvatska se etnologija usudila javno pozabaviti pitanjima te vrste tek na posebnome simpoziju što ga je organiziralo Hrvatsko etnološko društvo u Zagrebu u proljeće god. 1991. Raniji etnološki radovi jako su rijetki, pa ću se nužno morati poslužiti radovima teologa i povjesničara umjetnosti koji se općenito bave pučkom pobožnošću ili nekim drugim njezinim oblicima koji su u posrednoj vezi s istraživanom pojavom (E. Hoško, T. Šagi Bunić, A. Badurina, J. Šimić).
Za ovu temu korisit ću gradivo prikupljeno na terenskim istraživanjima te podatke iz etnoloških rukopisnih zbirki i publikacija (primjerice, Upitnica IV. Etnološkog atlasa - tema broj 144: Sveci zaštitnici; Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena i dr.). Također ću uključiti i relevantne podatke s područja drugih znanosti koje se bave ovom temom (primjerice, povijest umjetnosti, folkloristika).
Cilj rada je istražiti kako je i u kojoj mjeri uraslo vjerovanje u svece zaštitnike u život ljudi te ispitati moguće mijene u toj pojavi. Na temelju toga pokušat ću na pojedinim primjerima iščitati i prikazati kulturnopovijesne procese koji su utjecali na oblikovanje pojave. Premda ću nastojati dati pregled promatrane pojave s čitavoga hrvatskoga prostora, ipak ću pojedine teme, kao primjere, temeljitije obraditi na užem prostoru (primjerice, u Istri, Hrvatskom zagorju).
Očekujem da će znanstveni doprinos ove disertacije biti, kao prvo, u tome što će omogućiti jasnije definiranje pojma “pučka pobožnost” u okviru u nas još posve nerazvijene etnološke discipline koja se bavi etnološkim (kulturnoantropološkim) aspektima fenomena religija i religioznosti, tzv. religijske etnologije (Religionsethnologie), koja je pak u uskoj svezi sa znanošću o religiji (“religiologija”). Kao drugo, očekujem da će disertacija pokazati kako je štovanje svetaca zaštitnika u Hrvata vrlo živo, ali podložno znatnim promjenama. Nadalje, očekujem da će se dijakronijskim pristupom moći razotkriti kulturnopovijesni procesi koji su utjecali na te promjene.
Metodologija rada bit će složena. Obuhvatit će tehnike prikupljanja gradiva, njegovu klasifikaciju i izradu tipologije, izradu pomagala (tablice, statistike, etnološke karte), funkcionalnu analizu te interpretaciju u okviru kulturnopovijesnoga pristupa.
Rad će sadržavati uvod, prikaz gradiva, razradu teme, zaključak i znanstveni aparat. U uvodu će biti riječi o predmetu i cilju rada, o metodologiji istraživanja te o povijesnom i prostornom okviru obrađenoga gradiva. Prikaz gradiva sadržavat će podatke dobivene na terenskom istraživanju i upotpunjene podacima iz drugih izvora. Ovdje ću također navesti dosadašnje radove i mišljenja o ovoj temi. Sljedeći dio (razrada teme) sadržavat će rezultate uočene iz viševrsnog prikaza podataka i analizu dosadašnjih radova i mišljenja radi tumačenja tih rezultata. U zaključnom dijelu ću utvrditi kako su se i u kojoj mjeri ispunila očekivanja ovoga istraživanja te naznačiti mogućnosti za daljnja istraživanja.
Zagreb, 18. ožujka 2004. god.
Mentor: Voditeljica studija: Kandidatkinja:
Doc. dr. sc. Branko Đaković Doc. dr. sc. Tihana Petrović Marijana Belaj
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 15. ožujka 2004.
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li asistentica Nevena Škrbić Alempijević sve uvjete predviđene Programom poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije/kulturne antropologije i može li joj se odobriti tema pod naslovom “Analogne pojave u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajma”. Pošto smo pregledali priložene isprave, slobodni smo izvijestiti Vijeće sljedeće:
Nevena Škrbić Alempijević rođena je 2. svibnja 1976. god. u Supetru na Braču. Diplomirala je na ovome Fakultetu etnologiju i engleski jezik i književnost 14. srpnja 1999. godine. Prosjekom ocjena od 4.77 ubraja se među 10% najboljih studenata u generaciji. Od 1. listopada 2001. radi kao znanstveni novak/mlađi asistent u Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Upisala je poslijediplomski studij etnologije/kulturne antropologije u akad. god. 2000./01., uredno sudjelovala u poslijediplomskoj nastavi, položila propisani broj ispita i prikupila 60 bodova, koliko je predviđeno programom doktorskoga studija. U okviru svojih studijskih obveza napisala je i predala 3 izvorna znanstvena rada koja su povezana s temom disertacije:
1. Narodni život u romanima Martina Kukučína,
2. Inverzija spolova u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima i
3. Predstavljanje svadbe u hrvatskim pokladnim običajima.
Radovi su prihvaćeni za objavljivanje u časopisu Studia ethnologica Croatica. Time je formalno zadovoljila uvjete za prijavu disertacije sadržane u programu poslijediplomskoga studija etnologije/kulturne antropologije.
Osim ovih radova koje je izradila u okviru samoga doktorskog studija, Nevena Škrbić Alempijević u protekle je četiri godine objavila 11 radova, sudjelovala je u dva znanstvena projekta financirana od Ministarstva znanosti i tehnologije RH, organizirala dvije izložbe postavljene u Pazinu, Zagrebu, Kittseeu u Gradišću/Burgenland i u Beču, sudjelovala na nekoliko seminara, ljetnih škola i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.
Znanstveni rad Nevene Škrbić Alempijević odlikuje se vrlo pažljivim prikupljanjem građe na terenu i brižnom analizom te građe, kao i one koja je već pohranjena u arhivima ili objavljena. Interpretacije su joj oprezne, ali oštroumne, sigurne i bez straha od autoriteta.
Sinopsis disertacije pod naslovom “Analogne pojave u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajma” brižno je koncipiran i pokazuje, kao i ranije spomenuti radovi, da je doktorandica već dobro svladala vještinu koncipiranja i pisanja znanstvenoga rada. Predmet rada su brojne analogije između pojedinih stalnih likova, postupaka i tradicijskih predstavljačkih oblika koji se javljaju i u hrvatskim svadbenim i u pokladnim običajima. Uočene probleme razmatrat će kao dijelove dinamičkoga društvenoga procesa, odnosno kao sustave otvorena značenja čije mijene ovise o konkretnom kontekstu.
Premda je sam glavni predmet disertacije (pokladni običaji) jedno od najobrađivanijih poglavlja iz pučke kulture, doktorandica mu želi pristupiti na inovativni način uspoređujući ga s igrama koje se odvijaju tijekom svadbe. Pokazalo se da se pojedini likovi, pa i cijeli motivi, ponavljaju, dakako, u drugom kontekstu. Tim postupkom očekuje da će rastvoriti dublje povijesne i značenjske slojeve odabranih pokladnih i svadbenih zbivanja i otkriti im strukture koje će omogućiti preciznije i uvjerljivije interpretacije no što su dosadašnje.
Stručno povjerenstvo zaključuje da opseg rada, pristup i očekivani rezultati zadovoljavaju sve kriterije koji se postavljaju pred doktorsku disertaciju. Predložena disertacija proširit će poznavanje činjenica, urediti ih i otvoriti nova važna pitanja, a ujedno oblikovati nove metodološke postupke potrebne za svladavanje postavljena zadatka.
Tema disertacije je znanstveno relevantna i spada u znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija i antropologija, za koja je ovlašten Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Na temelju iznijetih činjenica povjerenstvo utvrđuje da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten za područje kojemu pripada tema i predlaže Vijeću da asistentici Neveni Škrbić Alempijević odobri nastavak poslijediplomskoga studija kao doktorskoga studija s područja humanističkih znanosti (polje etnologija i antropologija) te da prihvati predloženu temu za disertaciju pod naslovom “Analogne pojave u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima”.
Povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Vitomir Belaj
Doc. dr. sc. Tihana Petrović
Doc. dr. sc. Milana Černelić
Nevena Škrbić Alempijević
A. von Humboldta 8
Zagreb
Znanstveno područje: humanističke znanosti
polje: antropologija i etnologija
Sinopsis doktorskog rada
ANALOGNE POJAVE U HRVATSKIM POKLADNIM
I SVADBENIM OBIČAJIMA
Uvod
Predmet rada su brojne uočene analogije između pojedinih stalnih likova, postupaka i tradicijskih predstavljačkih oblika koji se javljaju i u hrvatskim pokladnim i u svadbenim običajima. Obuhvatit će se ona događanja u okviru pokladnih običaja kojima se oponašaju svadbene situacije (uprizorenja predsvadbenih sastanaka i vjenčanja, dodjeljivanje svatovskih uloga maskiranim ophodnicima, kretanje ophodnika u vidu svadbene povorke, isticanje, ali i parodiranje svadbenih rekvizita), zatim prisutnost maskiranih likova i pokladnih rekvizita na svadbi (lažne nevjeste, svatovski časnik čauš, čija je osnovna uloga uveseljavanje svatova nesvakidašnjom odorom i ponašanjem, družine nepozvanih maskiranih posjetitelja na piru, zoomorfne figure, isticanje lutke tijekom svadbe), kao i pojedine pojave podjednako svojstvene pokladnim i svadbenim zbivanjima (kostimografska inverzija spolova, fingiranje poroda, predaje o grobljima poginulih sudionika itd.).
Građa na kojoj će se istraživanje temeljiti odnosi se na razdoblje od polovice 19. stoljeća do danas. Uključivat će etnološka i folkloristička izdanja, kao i rukopisne zbirke, u prvom redu podatke iz Upitnice Etnološkoga atlasa (Upitnica IV., teme 123.: Tok svadbe i 137.: Ophodi s maskama, pokladni običaji, ljuljanje). Uz materijal zabilježen na području Hrvatske, u obzor istraživanja ući će i podaci prikupljeni među pojedinim hrvatskim skupinama izvan granica Hrvatske. Kao dopuna postojećoj građi koristit će se rezultati vlastitih terenskih istraživanja (provedenih u Istri, senjskom zaleđu, Lici, srednjoj Dalmaciji, Hrvatskom zagorju, Međimurju i Slavoniji).
Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
Teorijsku podlogu čine radovi o odnosima između mitskih predodžbi, obrednog čina i današnjih običaja (Vitomir Belaj), kao i oni koji tematiziraju preplitanje svetoga i profanoga u svakodnevici, a kozmogonijski mit tumače kao uzor ljudskom ponašanju (Mircea Eliade). Proučavani problemi razmatrat će se kao dijelovi dinamičkoga društvenoga procesa, odnosno kao sustavi otvorena značenja čije mijene ovise o konkretnom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu (Ingeborg Weber-Kellermann). Pozornost će se usmjeriti i na smjehovni karakter pokladnih i svadbenih elemenata, načelo "svijeta naopako" koji se ostvaruje u trenucima prijelaza (Mihail Bahtin). Interpretacije pojedinih pojava, kao što su inverzija spolova te podjela uloga u pokladnim i svadbenim izvedbama, oslanjat će se na studije roda (Lada Čale Feldman, Judith Butler). Maskiranje i igranje uloga u tradicijskoj kulturnoj praksi također će se razmatrati u okviru teorije predstavljanja (Erwin Goffman, Richard Schechner).
Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos
Cilj istraživanja je sustavno prikazati i analizirati podudarnosti između sastavnica pokladnih i svadbenih običaja i time stvoriti osnovu za razmatranje njihove moguće zajedničke obredne pozadine. Također će se nastojati utvrditi postoje li prijenosi elemenata iz jednog korpusa običaja u drugi i u suvremenom kontekstu i na koji se način oni odvijaju.
Očekujem da će znanstveni doprinos ove disertacije biti ne samo u novoj prikupljenoj građi i njezinu razvrstavanju, nego u novom postupku. Naime, glavni predmet disertacije (pokladni običaji) jedno je od najobrađivanijih poglavlja iz pučke kulture, ali mu pristupam na novi način, uspoređujući ga s igrama koje se odvijaju tijekom svadbe. Pokazalo se da se pojedini likovi, pa i cijeli motivi iz jednoga korpusa običaja, ponavljaju u drugome, dakako, u drukčijem kontekstu. Tim postupkom očekujem da ću moći ući u dublje povijesne i značenjske slojeve odabranih pokladnih i svadbenih zbivanja i otkriti strukture koje će omogućiti preciznije i uvjerljivije interpretacije no što je to dosad bio slučaj.
Metodološki postupci
Metodološki postupci na kojima će se temeljiti istraživanje obuhvaćaju deskriptivnu, analitičku, komparativnu i interpretativnu razinu. Uključivat će prikupljanje relevantne građe (terenski rad, arhivska istraživanja) i njezinu klasifikaciju pomoću tehničkih pomagala (tablični prikazi, baze podataka), analizu podataka te njihovu interpretaciju u okviru kulturnopovijesnoga pristupa. Također će se nastojati primijeniti određena načela etnografije svakodnevice.
Nacrt strukture rada
Rad će se sastojati od: uvoda, prikaza gradiva, razrade teme, zaključka i znanstvenoga aparata. U uvodu će se izložiti predmet, svrha rada i istraživačke metode. Prikaz gradiva obuhvatit će osvrt na izvore, na dosadašnje teorijske pristupe i tumačenja ove teme. U drugom dijelu ove cjeline iznijet će se prikupljeni podaci, i to tablično uređeni. U sljedećem će se dijelu (razrada teme) uočene analogije analizirati i interpretirati. Nastojat će se utvrditi i značenjski pomaci koje te pojave doživljavaju u svojem povijesnom trajanju. U zaključnom poglavlju povezat će se rezultati provedenoga istraživanja.
Zagreb, 12. veljače 2004. godine
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
prof. dr. sc. Vitomir Belaj doc. dr. sc. Tihana Petrović Nevena Škrbić Alempijević
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Vijeću poslijediplomskih studija
Filozofskog fakulteta
Predmet: Uvjeti i tema za doktorat
Željka Jozića
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta humanističkih i društvenih znanosti imenovalo nas je na sjednici od 20. veljače 2004. u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li mr. Željko Jozić zadovoljio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja (mentorica dr. sc. Mira Menac-Mihalić). Nakon uvida u priložene dokumente i magistarski rad, podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
1. Željko Jozić upisao je Jednogodišnji doktorski studij kroatistike.
2. Kandidat je izvršio sve obaveze u skladu s programom studija:
a) Položio je sve propisane ispite.
b) Izradio je potrebne seminarske radove.
c) Prosjek mu je ocjena 4.4.
d) Sudjelovao je u znanstveno-istraživačkom radu u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje na projektu Hrvatski jezični atlas.
e) Ima objavljenih znanstvenih radova.
f) S mentoricom dr. sc. Mirom Menac-Mihalić dogovarao se o temi disertacije.
g) Izradio je i obranio doktorske kvalifikacijske radnje I i II.
3. Poredbena analiza dvaju ikavskojekavskih štokavskih govora Štitara i Donje Mahale (jednoga s bosanske, drugoga sa slavonske strane) izradit će se na temelju vlastitih terenskih istraživanja (uz pomoć unaprijed izrađenog ciljanog upitnika), snimanja nevezanoga govora izvornih govornika, kao i na temelju neobilne literature. Dva su navedena mjesta reprezentativna u dijalektološkom smislu zbog relativne postojanosti dijalekta, i kod mlađe i kod starije populacije, a oba su klasičan primjer staroštokavskoga ikavskojekavskoga govora s peteronaglasnim sustavom te zanaglasnim i dijelom prednaglasnim nenaglašenim duljinama. Slični su po strukturi stanovništva, oba su u blizini većih središta (Županje i Orašja), a bliski su jer ih dijeli samo rijeka Sava. Preliminarnim istraživanjem uočene su neke naglasne posebnosti koje su dale povoda za temeljitiju obradu morfološko-naglasno tipova tih dvaju govora.
Svrha je rada opisati fonološke, morfološke, leksičke i sintaktičke osobitosti proučavanih govora, a cilj doći do zaključaka o međusobnim razlikama navedenih govora, o njihovu odnosu i mjestu unutar posavskog dijalekta i unutar štokavskoga narječja.
Smatramo da je tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja zanimljiva ne samo za štokavsku i hrvatsku nego i za cijelu slavensku dijalektologiju. Stoga
ZAKLJUČUJEMO
da je Željko Jozić ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i da mu se tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja može odobriti.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
predsjednik povjerenstva
2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
član povjerenstva
3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
član povjerenstva
U Zagrebu, 1. ožujka 2004.
Fakultetsko vijeće Željko Jozić
Filozofskoga fakulteta V. Ruždjaka 16
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada
MORFOLOŠKO-NAGLASNA POREDBENA ANALIZA IKAVSKOJEKAVSKIH ŠTOKAVSKIH GOVORA OKO ŽUPANJE I ORAŠJA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Ikavskojekavski štokavski govori oko Županje i Orašja dio su staroštokavskih govora slavonske i (manjim dijelom) bosanske Posavine, koji su u literaturi poznati pod nazivom posavski dijalekt. U posavski se dijalekt osim ikavskojekavskih govora (koji obuhvaćaju najveći dio Posavine – od Banovaca, Bebrine i Brodskih Zdenaca zapadno od Slavonskoga Broda do Semeljaca i Babine Grede zapadno od Županje, zatim od Štitara do Račinovaca na krajnjem istoku Hrvatske zahvaćajući samo uski pojas mjesta uza Savu) ubrajaju i vrlo rasprostranjeni ikavski govori u preostalom dijelu Posavine, s iznimkom skupine od 11 mjesta jugozapadno od Vinkovaca u kojima se govori ekavski.
Na cijelom području posavskoga dijalekta, počevši od Mačkovca na zapadu pa do Račinovaca na istoku, nigdje nema dijalektne podudarnosti između govora s jedne i druge strane Save, a pogotovo ne pripadnosti istom naglasnom tipu kao što je to slučaj s govorima u okolici Županje i Orašja. Povijesna povezanost tih dvaju krajeva uza Savu, česte migracije s jednog područja na drugo te administrativno-upravna granica daju dovoljno povoda za jednu sustavniju analizu i usporedbu tih govora, pogotovu i stoga što se govori o kojima je riječ bez većih poteškoća u normalnoj komunikaciji mogu prepoznati kao različiti, i fonološki i morfološki, a da ne govorimo leksički i sintaktički. No u dijalektološkoj su literaturi ti govori vrlo rijetko bili predmetom istraživanja (najčešće je riječ o istraživanjima s početka 20. st., od kojih je posebno važna studija Stjepana Ivšića Današnji posavski govor iz 1913. g.), a komparatističkih studija kojima bi se utvrdile jezične različitosti i specifičnosti posavskih govora u Slavoniji i onih u Bosni nema.
Uže područje rada je morfološko-naglasna poredbena analiza dvaju ikavskojekavskih štokavskih govora (jednoga s bosanske, jednoga sa slavonske strane), a za to su odabrana dva reprezentativna mjesta: Štitar i Donja Mahala. Ta su dva mjesta reprezentativna u dijalektološkom smislu zbog relativne postojanosti dijalekta, i kod mlađe i kod starije populacije, a oba predstavljaju klasičan primjer staroštokavskoga ikavskojekavskoga govora s peteronaglasnim sustavom te zanaglasnim i dijelom prednaglasnim nenaglašenim duljinama. Jednako tako oba su mjesta vrlo slična po strukturi stanovništva, oba su u blizini većih središta (Županje i Orašja), a, ne manje važno, jedno na drugo bili su oduvijek i još uvijek jesu "naslonjeni" jer ih dijeli samo rijeka Sava. Preliminarnim istraživanjem govora tih dvaju mjesta uočene su mnoge fonološke, morfološke, leksičke i sintaktičke posebnosti, koje su dale povoda za temeljitiju usporedbu morfološko-naglasnih tipova tih dvaju govora.
Cilj je rada utvrditi međusobne razlike navedenih govora, koji prema svim klasifikacijama pripadaju istom govornom tipu, a usporedan prikaz tih dvaju govora dat će jasnu sliku fonoloških, ponajprije naglasnih, te morfoloških razilaženja, uz kratak prikaz leksičkih i sintaktičkih osobitosti. Osim toga, pokazat će se kako su neke govorne osobine (koje je Ivšić zabilježio i prema kojima je, dapače, utvrđivao pripadnost pojedinoj naglasnoj skupini) u govorima koji su temom ovoga rada netragom nestale ili se pronalaze još samo u tragovima. Dijalektološka vrijednost tih govora u naglasnom i morfološkom smislu jest u njihovoj prijelaznosti iz staroštokavskoga u novoštokavski sustav, pri čemu se može pratiti evolucija prahrvatskog tronaglasnog sustava širenjem preko dvaju novoštokavskih uzlaznih naglasaka (uz zadržavanje petog, novog ili metatonijskog akuta) u novoštokavski naglasni sustav.
Metodološki postupci u izradi rada obuhvaćaju vlastita terenska istraživanja, a ona podrazumijevaju ispitivanje govora uz pomoć unaprijed priređenog ciljanog upitnika, snimanje nevezanog govora izvornih govornika te naknadno provjeravanje jezični datosti prikupljenih takvim načinom rada. Na temelju znanstvene literature te takvog načina istraživanja dobit će se autentična jezična slika govorâ o kojima je u radu riječ.
Strukturu rada činit će uvodni dio u kojem će se jezično i zemljopisno smjestiti područje istraživanja, s osobitim naglaskom na dosadašnja djelomična istraživanja ikavskojekavskih govora u Posavini, te prikazati dijalektalno okružje istraživanih govora uz nekoliko zemljovida; zatim će se donijeti prikaz osnovnih fonoloških osobitosti tih govora kao uvod u temeljitu razradu morfoloških osobitosti s obzirom na naglasne tipove, za određivanje kojih su u obzir uzeti kriteriji postojanosti vrste i mjesta naglaska. Kako bi se dobila cjelovita slika o govorima koji su predmetom ove radnje, donijet će se i osnovne leksičke i sintaktičke značajke istraživanih govora.
21. siječnja 2004.
Mentorica: Voditelj studija: Pristupnik:
doc.dr.sc. Mira Menac-Mihalić prof.dr.sc. Ivo Pranjković
mr.sc. Željko Jozić
Dr. sc. Tatjana Jukić, doc.
Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
Dr. Sc. Boris Berić, viši. pred. (Osijek)
Imenovani u stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li Biljana Oklopčić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li joj se odobriti tema pod naslovom Tvorba ženskog identiteta na američkom jugu: Koncepti stereopije i/li subverzije u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa, podnosimo Vijeću ovo
IZVJEŠĆE
1. Gđa Biljana Oklopčić upisala je poslijediplomski doktorski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
2. Upisala je sve propisane kolegije i položila sve ispite.
Tijekom studija izradila je sve potrebne seminarske radove.
Prosjek ocjena: 4,9.
Kao profesorica engleskoga jezika na srednjim školama u Osijeku te, od 1. listopada 2003, predavačica engleskoga jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, sudjelovala je na nekoliko stručnih seminara, jezičnih i prevoditeljskih tečajeva; nije sudjelovala ni na jednom znanstvenom projektu.
Nema objavljenih znanstvenih radova.
Dogovorila se s mentorom o temi disertacije.
Izradila je veoma dobar kvalifikacijski rad na temu ženskoga identiteta u obiteljskim ciklusima W. Faulknera i M. Krleže.
3. Već svojim kvalifikacijskim radom kandidatkinja je dokazala da je ovladala teorijskom literaturom, napose feminističkom i arhetipskom kritikom, te da stečeno znanje može kompetentno primijeniti na izabrani korpus tekstova. Predložena tema njezine disertacije bliska je temi kvalifikacijskoga rada, ali nije istovjetna. U disertaciji će, naime, ostati na području amerikanistike te ispitati problem tvorbe ženskoga identiteta u dvojice svjetski poznatih predstavnika dvadesetostoljetne književnosti na Jugu Sjedinjenih Američkih Država. Iz sinopsisa se razaznaje da će se u središtu njezina znanstvenog zanimanja nalaziti 'patrijarhalni diskurs' i žena koja u njemu 'funkcionira kao radikalni pojam koji razotkriva i potire (njegove) strukture'. Budući da se o toj temi u nas nije pisalo, premda se usporedbom Faulknera i Krleže dokazalo da je ona za našu kulturu i književnost nadasve relevantna, mišljenja smo da je i opravdana, i uvjerljivo obrazložena, i da će biti poticajna za nova istraživanja srodnihi književnih i kulturalnih problema u nas i u svijetu.
Predlažemo, međutim, da se naslov disertacije skrati te da Vijeće odobri kandidatkinji njezinu izradu pod naslovom:
Tvorba južnjačkoga ženskog identiteta u djelima W. Faulknera i T. Williamsa.
U Zagebu, 29. siječnja 2004.
Dr. sc. Tatjana Jukić, doc.
Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
Dr.Sc. Boris Berić, viši. pred. Pedagoškog fakulteta u Osijeku
Biljana Oklopčić
Ulica omorika 1
31 000 Osijek
Sinopsis doktorske disertacije
TVORBA ŽENSKOG IDENTITETA NA AMERIČKOM JUGU:
Koncepti stereotipije i/li subverzije u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
1. Uvod
Disertacija bi obuhvatila narativnu prozu (romane i novele) Williama Faulknera te dramsku i narativnu prozu Tennesseeja Williamsa (novele, roman i drame) nastale u periodu između 1928. i 1962. Kao istovremeno specifično regionalne, ali i univerzalne književne tvorevine, Faulknerova i Williamsova djela mogu se shvatiti dvojako: kao vjerni dokumenti vremena u kojem su nastali i kao reakcija na vrijeme koje je u njima prikazano. Prvi pristup je odlika tradicionalne kritike koja je u ova dva pisca prepoznala kroničare svojega vremena, dok drugi pristup subverzijom i/li dekonstrukcijom propituje opreke na kojima patrijarhalni diskurs utemeljuje identitet i kulturu. Među tim oprekama nalazi se i opreka muškarac/žena, heteroseksualna matrica koju je zapadnjački diskurs učinio svojom osnovom, a koju svojim postavkama propituju i dovode u pitanje feministička teorija i rodni studiji. Žena, dakle, u Faulknerovoj i Williamsovoj narativnoj i dramskoj prozi, iako smještena u stereotipne uloge, funkcionira kao radikalni pojam koji razotkriva i potire strukture, pretpostavke i pojmove patrijarhalnog diskursa.
2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
Polazeći od shvaćanja književnosti kao polikontekstne znanosti koja je izložena utjecaju promjena unutar cjelokupnog znanstvenog sustava, disertacija bi se koristila teorijskom podlogom i aktualnim relevantnim spoznajama feminističke kritike. Kao teorijski diskurs, feministička kritika usmjerava svoju pozornost na postupke i strategije propitivanja i redefiniranja iskustva drugosti kako bi književnost, i ostale diskurse, oslobodila spolne tj. rodne, rasne, pa i kulturalne ograničenosti njenih koncepata. Teoretičarke koje se bave aspektima istraživanja značajnima za ovaj rad su, među ostalima, Gayle Austin, Catherine Belsey, Victoria E. Bynum, Doreen Fowler, Anne Fleche, Judith Spector, Bety Friedan, Susan Philips, Sarah Carter, Sandra Gilbert, Susan Gubar, Minrose C. Gwin, Diane Roberts, Annette J. Saddik i dr. Smatra se da upravo ovakav (ili sličan) izbor pisaca može omogućiti kako narativnu konstrukciju, tako i tematsko-pojmovna čvorišta važna za razumijevanje ove teme. Njima treba dodati i «klasike» književne teorije – Mihaila Bahtina i Sigmunda Freuda koji su svojim pojmovima klasičnog/grotesknog tijela i ženskosti našli svoje mjesto u konceptima gore navedenih teoretičarki.
3. Praktična primjenjivost spoznaja disertacije
Iako karakteristični za američko regionalno područje, koncepti stereotipnih uloga kojima se koristi (američko) patrijarhalno društvo kako bi kategoriziralo i klasificiralo ženu, mogli bi poslužiti kao primjer ili nacrt mogućeg obrasca opće stereotipizacije žena. Disertacija bi mogla poslužiti i kao polazište i kao osnova komparatističke studije o različitim vrstama ženskih stereotipova u različitim nacionalnim književnostima upućujući na moguće rasne, vjerske, kulturalne i dr. sličnosti i razlike među njima.
4. Uže područje rada
Disertacija bi se u početku usredotočila na obradbu pojma američkog Juga – kako «starog» tako i «novog» - kao paradigme patrijarhalnog diskursa koji kulturu i identitet ustanovljuje na mnoštvu binarnih opreka rasne, rodne, spolne, klasne i vjerske prirode. Američki Jug kao paradigma muškog, bjelačkog, regionalnog, agrarnog i kršćanskog upisuje svoj povijesno izdvojeni položaj u američku povijest, povijest koja traje i danas jer se Jug i dalje doživljava kao kaleidoskop proturječnih pojmova, reprezentacija i predodžbi, pozitivnih i negativnih, povijesnih, političkih i fikcionalnih - kao opreka američkog Sjevera.
Nakon rasne, klasne i spolne tj. rodne definicije američkog Juga pozornost bi se usmjerila na «negativni» tj. «neprivilegirani» dio binarne opreke na kojoj je američki Jug izgradio svoju hijerarhiju: bijelu, crnu, kršćansku, pogansku, klasno ne/svjesnu, heteroseksualnu i homoseksualnu ženu. Želi se pokazati kako opreka koja definira ženu onim što ona nije, nije niti prirodna niti nužna jer je konstrukt proizveden diskursima koji na njoj počivaju. Ako je američki Jug definiran kao paradigma patrijarhalnog diskursa, sredstvo razotkrivanja njegovih diskurzivnih praksi bit će u ovom radu dijakronijski pristup ženi. Naglasak će se, dakle, staviti na promjenljivu definiciju uloge, položaja i značenja žene s američkog Juga u razdoblju od 1600. do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Središnji dio disertacije obradio bi kompleksne interpretacije kako povijesnih tako i književnih konstrukcija pojma žene nastalih na području američkog Juga. Mnoge od njih oslanjaju se na prepoznatljive likove i stereotipe koji su pokušaj, manje ili više nasilnog, spajanja personifikacije i osobnosti, te zapravo reflektiraju duboko ukorijenjeni strah da žena može pobjeći hegemoniji patrijarhalnog društva što bi značilo anarhično rušenje simboličkog poretka baziranog na oprekama bijel/crn, gospodar/rob, časna žena/prostitutka, muško/žensko. Stereotip je siguran jer predstavlja zatvorenu, ograničenu i lako upravljivu personifikaciju; osoba, nasuprot tome, predstavlja ono što je samovoljno i problematično, dakle, potencijalno opasno. Stereotipima su, kao južnjaci, inspirirani i William Faulkner i Tennessee Williams. Mammy (dadilja), the Tragic Mulatta (tragična mulatkinja), the Confederate Woman (konfederativka), the Old Belle (stari tip južnjačke ljepotice), the New Belle (novi tip južnjačke ljepotice), the Spinster (usidjelica), the Mother (majka) samo su neki od stereotipnih ženskih likova u Faulknera i Williamsa. Oba autora, koristeći stereotipne prikaze južnjakinja iz klasične ili popularne književnosti, zapravo propituju kategorije u koje patrijarhalni diskurs smješta ženu, te ih doživljavaju kao disruptivnu snagu koja potkopava sve vrijednosne sustave južnjačke hijerarhije. Svako poglavlje ovog središnjeg dijela rada obradit će različiti ženski stereotip. Prvi dio svakog poglavlja prikazat će model određenog ženskog stereotipa u južnjačkoj kulturi, književni ili popularni kontekst u kojem se taj stereotip pojavljuje, te kontekst u kojem Willam Faulkner i Tennessee Williams oživljavaju taj stereotip u svojim djelima. Drugi dio svakog poglavlja predstavljat će direktnu reprezentaciju ženskog lika u Williama Faulknera i Tennesseeja Williamsa iz očišta feminističke teorije.
5. Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos
Istraživanje bi imalo slijedeće ciljeve:
- historiografski opis američkog Juga kroz prizmu rasnih, klasnih i spolnih /rodnih odnosa te usporedba tako dobivenih podataka sa slikom Juga u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa;
- pomak s globalne slike spolnih/rodnih odnosa na američkom Jugu na lokalnu i promjenljivu definiciju uloge, položaja i značenja žene s američkog Juga;
- propitivanje postojećih ženskih stereotipova na američkom Jugu;
- prikaz postojećih ženskih stereotipova u djelima Williama Faulknera i Tennesseeja Williamsa kao mogućeg načina subverzije koji potire koncept američkog Juga kao paradigme patrijarhalnog diskursa.
Uzevši u obzir sve navedeno, disertacija bi svojim spoznajama dala značajan doprinos Američkim studijima u Hrvatskoj, pomogla bi široj popularizaciji feminističke kritike kao teorijskog diskursa, te proširila postojeću kritičku građu o Williamu Faulkneru i Tennesseeju Williamsu na tlu Hrvatske. U kraćoj verziji i na engleskom jeziku rad bi se mogao predstaviti na simpoziju Faulkner and Yoknapatawpha koja se svake godine održava na mississippijskom sveučilištu.
6. Metodološki postupci
Metodologijom, koja će se temeljiti kako na pomnom čitanju tekstova i njihovih estetsko-književnih interesa tako i na njihovoj kontekstualizaciji, pokušalo bi se smjestiti ovu amerikanističku temu u suvremeni teorijski diskurs. Promišljanje ove teme najbolje se može obuhvatiti paralelnim teorijskim sustavima kao što su: feministička teorija, rodni studiji, teorija nastranosti, etnički studiji, bahtinovska poliglosija. Korisne spoznaje mogu pružiti i Američki studiji kao interdisciplinarni protokol.
7. Struktura rada
U uvodnom dijelu obrazložila bih izbor tekstova i definirala svoje stajalište. Potom bi bilo riječi o patrijarhalnom diskursu i pojmu američkoga Juga te o promjenljivoj definiciji ženskoga identiteta na američkom Jugu. U sljedećem dijelu problematizirao bi se odnos između postupka stereotipizacije i/ili subverzije u odabranim djelima Williama Faulknera i Tennesseeja Williamsa te bi se, kako je rečeno, analizirali prije spomenuti ženski stereotipi: Mammy, The Confederate Woman, The Tragic Mulatta, The Old Belle, The New Belle, The Spinster i The Mother. Na kraju disertacije formulirala bih zaključke koji bi slijedili iz tih analiza i navela literaturu kojom ću se koristiti pri njezinoj izradbi.
U Osijeku, 5. ožujka 2004.
Mentor Voditelj studija Kandidatkinja
Prof. dr. sc. Boris Senker Prof. dr. sc. Milivoj Solar Biljana Oklopčić
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
ZAGREB, I. Lučića 3
FAKULTETSKOM VIJEĆU
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Zagreb, 3. ožujka 2004.
Predmet: Molba Ivana Boškovića da mu se odobri izrada doktorske disertacije bez slušanja nastava i polaganja ispita na Poslijediplomskom studiju kroatistike u skladu s člankom 73. stavak 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 9. veljače 2004. godine izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi može li se Ivanu Boškoviću odobriti izrada doktorske disertacije bez slušanja nastave i polaganja ispita na Poslijediplomskom studiju kroatistike. S time u vezi podnosimo Fakultetskom vijeću i Vijeću poslijediplomskih studija sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Ivan Bošković podnio je Vijeću poslijediplomskog studija kroatistike molbu da mu se - u skladu s čl. 73, stavak 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju - omogući izrada doktorske disertacije bez slušanja nastave i polaganja ispita, ali s upisom jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike. Molbu potkrepljuje dugogodišnjim književno-kritičkim i znanstvenim radom koji je rezultirao trima knjigama te brojnim studijama, kritikama i esejima. Molbu su preporukama podržali akademik Pavao Pavličić i prof. dr. Vinko Brešić.
1. Životopis kandidata
Ivan (Jurin) Bošković rođen je 22. listopada 1953. godine u Sinju. Gimnaziju je završio 1972. godine u Sinju, a iste je godine upisao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studijske grupe Jugoslavenski jezici i književnosti (A predmet) i Filozofija (B predmet). Diplomirao je 1976. godine. Od 1978. godine radi u Srednjoškolskom centru u Sinju, a potom je od 1992. profesor hrvatskog jezika i književnosti na II. jezičnoj gimnaziji u Splitu. Trenutno radi kao viši predavač za kolegij Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu.
Znanstveni i stručni rad
Ivan Bošković počeo je pisati književne kritike još za vrijeme studija. Tijekom gotovo tridesetogodišnjeg rada objavio je nekoliko stotina književnih kritika, eseja, recenzija i osvrta u različitim glasilima, od dnevnih novina (Slobodna Dalmacija, Vjesnik) do specijaliziranih književnih časopisa (Mogućnosti, Vidik, Republika, Zadarska revija, Dubrovnik, Istra, Kolo, Most). Bošković je jedan od rijetkih u nas koji kontinuirano prati i kritički valorizira recentnu hrvatsku proznu produkciju.
Svoje je kritike sabrao u tri knjige:
1. Prozna vremena. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997., 371. str.
2. Iskustvo drugoga. Matica hrvatska, Zagreb, 1999., 186 str.
3. Lica i obrasci. Laus, Split, 2001., 316 str.
Za knjigu Prozna vremena kandidat je 1998. primio nagradu Julije Benešić, što je dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika, a za knjigu Iskustvo drugoga nagradu Antun Gustav Matoš za književnu kritiku i esejistiku (1999).
Ivan Bošković sudjelovao je na više znanstvenih skupova (Šoljanovi dani, Dani Josipa i Ivana Kozarca, Osječki dani kulture, Znanstveni kolokvij o Mirku Božiću) te na brojnim književnim tribinama i susretima na kojima je popularizirao suvremenu hrvatsku književnost.
Objavio je i šest znanstvenih radova u kojima je pokazao solidnu teorijsku i metodološku pripremljenost te smisao za vrednovanje hrvatske književne tradicije. Rasprave Čitanje Kaštelanove zbirke “Crveni konj” (“Vidik”, br. 15, 1979, str. 93-101), Hrvatska književnost u domovinskom ratu (“Iskustvo drugoga”, Zagreb, 1999, str. 111-137), Matko Peić i povijesti hrvatske književnosti (Zbornik Dani Josipa i Ivana Kozarca, Vinkovci, 1999., str.116 – 121), Šoljanovo poimanje časopisa (Šoljanov zbornik, Rovinj-Pula, 2001., str. 113-119), Splitski prozni trenutak (“Republika” br. 9-10, str. 31-46) i Romani Joze Laušića. (“Republika” br. 1, 2003., str. 50 –59.) pokazuju neosporne kvalitete akribična i sustavna istraživača kojega podjednako zanimaju i književnopovijesne analize i teme u kojima sintetički ocrtava glavne tendencije u suvremenoj hrvatskoj prozi. Bošković se s velikim marom bavi i proučavanjem dječje književnosti (koju i predaje), pa je i tom segmentu hrvatske književne tradicije napisao veći broj priloga. Povjerenstvo smatra da broj i kvaliteta znanstvenih radova idu u prilog kandidatovoj molbi.
2. Zaključak i prijedlog
Ivan Bošković afirmirani je književni kritičar, vrijedan i kompetentan proučavatelj hrvatske književnosti, osobito njezine suvremene dionice. Njegove tri knjige književnih kritika, šest znanstvenih radova te velik broj stručnih tekstova o književnosti za djecu dokaz su njegova sustavna i kontinuirana rada. Taj ga minuli rad kvalificira za daljnje razvijanje na doktorskom studiju.
Na temelju članka 73. (stavak 4.) Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju predlažemo Vijeću Fakulteta i Vijeću poslijediplomskih studija da se Ivanu Boškoviću omogući stjecanje doktorata bez pohađanja nastave i polaganja ispita, i to izradom kvalifikacijskog rada u skladu s Programom poslijediplomskog studija kroatistike, upisom jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike, izradom doktorskog rada.
Povjerenstvo
dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.
dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.
dr. sc. Josip Silić, red. prof.
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
Sofija Klarin
Bosiljevska 44
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
KATALOŽNI OPIS ELEKTRONIČKE GRAĐE
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijskih znanosti
Uvod
Elektronička se građa obrađuje i daje na korištenje u knjižnicama više od dvadeset pet godina. Kao posljedica razvoja proizvodnje, raspačavanja i korištenja građe, knjižnice su se u tom razdoblju suočavale s novim vrstama materijalnih nositelja, novim svojstvima građe i novim načinima pristupa građi. Te su promjene izravno utjecale na nazivlje, razvoj standardā i formatā za bibliografski opis te na knjižnični katalog. Brzi tehnološki razvoj nametnuo je i problem dugoročne zaštite elektroničke građe. Potrebno je ispitati mogu li standardni bibliografski opis i formati za strojno čitljivo katalogiziranje udovoljiti svim zahtjevima opisivanja elektroničke građe.
Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
Iz povijesne perspektive istražit će se utjecaj razvoja elektroničke građe na razvoj standardā i formatā za bibliografski opis elektroničke građe u posljednjih dvadeset pet godina. To će uključiti prikaz razvoja propisā za opis elektroničke građe kroz predstavljanje, analizu i usporedbu međunarodnih standardnih bibliografskih opisa Međunarodnog saveza bibliotečnih društava i ustanova (IFLA) od 1977. do 2003. godine, Anglo-američkih kataložnih pravila (AACR2), hrvatskih kataložnih pravila (1986.) te formata MARC (MARC21 i UNIMARC). Prikaz će uključiti i IFLA-inu studiju Funkcionalni zadaci bibliografskih zapisa (1997.). Zbog pojave novih shema za opis mrežne građe, bit će ukazano i na razvoj formata metapodataka. Analitička će studija biti usmjerena na ispitivanje elemenata opisa i modela opisa elektroničke građe.
Praktična primjenjivost
Iskustva izvršene analize, kritičko sagledavanje razvoja standarda i teorijsko promišljanje mogu se praktično primijeniti u prihvaćanju novih vrsta elektroničke građe u hrvatskim knjižnicama kao i rješavanju praktičnih problema njezina opisa.
Rad će dati smjernice za razvoj hrvatskih kataložnih pravila za opis elektroničke građe te sagledavanju povezanosti katalogizacije elektroničke građe i njezine dugoročne zaštite.
Uže područje rada
Uže područje rada ograničit će se na probleme vezane uz formalni opis elektroničke građe i posljedične veze razvoja tehnologije i kataložnog opisa. Osim analize nazivlja i vrsta publikacija, istraživanje će biti usmjereno ispitivanju svojstava elektroničke građe i posljedica tih svojstava na kataložni opis. Posebna pozornost posvetit će se svojstvu dinamičnosti građe i promjene građe uvjetovane razvojem i zastarijevanjem računalne tehnologije.
Prikazat će se različite vrste elektroničke građe i ispitati elementi njihova opisa. Analizirat će se modeli kataložnog opisa i ukazati na povezanost kataložnog opisa i dugoročne zaštite sadržaja građe osobito iz aspekta nacionalne knjižnice.
Ciljevi istraživanja
Cilj je ovog rada sustavno prikazati probleme te ponuditi moguća rješenja dobivena kritičkim sagledavanjem razvoja standarda te stručnih i teoretskih radova. Na temelju analize razvoja relevantnih standarda i smjernica, cilj je prikazati uvjetovanost elemenata kataložnog opisa elektroničke građe tehnološkim svojstvima građe, tehnološkim promjenama i potrebom dugoročne zaštite elektroničke građe. Analiza svojstava i vrsta elektroničke građe imat će za posljedicu precizniju klasifikaciju elektroničke građe i utvrđivanje specifičnih problema opisa kroz modele opisa. Ukazat će se i na pojedine otvorene probleme kataložnog opisa elektroničke građe koji zavise od tehnoloških rješenja.
Metodološki postupci
Istraživanje će se sastojati od povijesne studije i analitičkog ispitivanja. Pomoću deskriptivne i komparativne metode prikazat će se i usporediti relevantni standardi i smjernice, aktualni teoretski radovi i praktična rješenja.
Nacrt strukture rada
U uvodnom će se dijelu rada ukazati na aktualnost i važnost područja istraživanja i izložiti smjernice istraživanja. U prvom će poglavlju biti pojašnjen naziv, definicija i sadržaj pojma elektronička građa. Cilj je drugog poglavlja prikazati vrste i svojstva elektroničke građe. Treće poglavlje donosi povijesni prikaz razvoja IFLA-inih standarda za obradu elektroničke građe, smjernica i pojedinih kataložnih pravilnika. U četvrtom poglavlju razmotrit će se načini na koji su pravila i postupci obrade ugrađeni u formate za strojno čitljivo katalogiziranje građe, a ukazat će se i na shemu metapodataka Dublin Core. U petom će se poglavlju ispitati elementi opisa pojedinih vrsta elektroničke građe i njihove funkcije te obrazložiti uvjetovanost modela kataložnog opisa svojstvima elektroničke građe i potrebama pojedine knjižnice. U šestom će se poglavlju modeli opisa analizirati na primjerima zapisa jedinica elektroničke građe u katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice. U zaključnim će se razmatranjima sažeti iskustva istraživanja.
Zagreb, 4. ožujka 2004.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
dr. sc. Aleksandra Horvat dr. sc. Aleksandra Horvat Sofija Klarin
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
Sandra De-Villa
Radnička 7
Nova Gradiška
Sinopsis magistarskog rada
ZATVORSKE KNJIŽNICE U HRVATSKOJ
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Informacijske znanosti
Svi ljudi imaju jednako pravo pristupa informacijama. To je pravo zajamčeno međunarodnim konvencijama i domaćim zakonskim propisima. No, postoje skupine osoba kojima je pristup do informacija, privremeno ili trajno, otežan ili posve onemogućen. Takva su skupina, na primjer, zatvorenici. Prema hrvatskom Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (1999.), svaka bi zatvorska ustanova trebala imati knjižnicu, koja bi zatvorenicima omogućila slobodan pristup informacijama.
Smjernice za knjižnične usluge za zatvorenike Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) govore o knjižnicama kao o integralnom čimbeniku svih obrazovnih, društvenih i kulturnih programa namijenjenih zatvorenicima. Cilj je zatvorske knjižnice potaknuti stvaranje atmosfere intelektualne slobode i radoznalosti, odgovornosti i svijesti o kulturi. Zatvorska je knjižnica važan čimbenik u resocijalizaciji zatvorenika i njihovoj pripremi za povratak u društvo. Ona mora služiti i zatvorskom osoblju u njihovom profesionalnom razvoju. Po svom ustroju zatvorske knjižnice moraju biti nalik narodnim knjižnicama u zemlji. Kao i narodne knjižnice moraju biti zadovoljavajuće financirane i imati uporište u zakonskim propisima.
Cilj je rada istražiti kakve knjižnice postoje u zatvorskim ustanovama u Hrvatskoj i u kojoj mjeri one udovoljavaju odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Smjernicama za knjižnične usluge za zatvorenike. Također se želi ispitati u kojoj mjeri sadašnje knjižnične službe i usluge u zatvorima zadovoljavaju potrebe korisnika te da li zatvorske uprave planiraju poboljšati svoje knjižnice. Istražit će se postojanje i načini suradnje s mjesnim narodnim knjižnicama. Ispitat će se moguća vezanost knjižnice s obrazovnim programima koje organiziraju zatvorske ustanove te s kulturnim i rekreacijskim programima koji se organiziraju za zatvorenike.
Istraživanje će biti obavljeno anketiranjem i/ili intervjuiranjem ravnatelja zatvorskih ustanova, osoba zaduženih za rad u zatvorskim knjižnicama, te korisnika knjižnica. Istraživanje će uključiti i proučavanje literature relevantne za predloženu temu, te usporedbu rezultata iznesenih u sličnim istraživanjima u stranoj literaturi.
U uvodnom će se dijelu rada dati pregled odredbi iz međunarodnih konvencija i drugih dokumenata koji se odnose na slobodan pristup informacijama i postupak sa zatvorenicima, kao i odgovarajući zakonski propisi koji su na snazi u Hrvatskoj. Bit će izložene stručne preporuke i smjernice međunarodnih i nacionalnih knjižničarskih udruga o zatvorskim knjižnicama. Bit će pregledana i prikazana strana suvremena literatura o zatvorskim knjižnicama. Istraživanje će biti opisano, a zatim će biti izloženi i protumačeni rezultati. Rezultati će biti uspoređeni s onima iznesenima u stranoj literaturi. Na kraju rada bit će izneseni prijedlozi za poboljšanje knjižničnih službi i usluga u zatvorskim ustannovama u Hrvatskoj.
U Zagrebu, 1. ožujka 2004.
Mentor: Voditeljica studija: Student:
prof. dr. Aleksandra Horvat prof. dr. Aleksandra Horvat Sandra De-Villa
Fakultetsko vijeće Vesna Dubovečak
Filozofski fakultet Bana J. Jelačića 66
Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika Gorica
Sinopsis magistarskog rada
OSVJETLJAVANJE SPOMENIKA KULTURE I STARIH GRADSKIH JEZGRI
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: Povijest umjetnosti
Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Uvod
Od najranijih vremena ljudi su bili opčinjeni svjetlom i osvjetljenjem. U početku bilo je to samo svjetlo sunca po danu ili svjetlo otvorene vatre, baklje, uljne svjetiljke ili svijeće po noći. Danje svjetlo bilo je najvažniji faktor za dizajn zgrada. Za to su bila potrebna dugoročna promatranja kretanja sunca i klimatskih promjena. Osobito se pazilo na orijentaciju zgrada, promjene boja i jačine svjetla u danu i godišnjem dobu u godini. Ljeti na izražene kontraste svjetla i sjene, zimi na snijeg i refleksiju svjetla, kao i na difuzno svjetlo. Važnost objekta ili njegova dijela naglašavala se svjetlom sunca u određenom vremenu. Bit osvjetljavanja je naglašena mističnost svjetla, što pokazuju brojni primjeri kroz povijest.
Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
Teorijski tekstovi, idejni i izvedeni projekti osvjetljavanja spomenika kulture u Hrvatskoj te njihova usporedba s recentnim rješenjima u svijetu temelj su ovog rada. Razlozi primjene umjetne rasvjete u označavanju spomenika ili cjelina, vrsta rasvjete i suradnja svih relevantnih struka važan su faktor.
Utjecaj priredbi »SON ET LUMIERES« na današnje poimanje rasvjete spomenika kulture (od prve održane 1952. god. u dvorcu Chambord na obali rijeke Loire). Iako osmišljene za potrebe financiranja konzervatorskih službi Francuske nakon Drugog svjetskog rata, održavale su se po cijeloj Europi i bile su vrlo popularne. Priredbe se organiziraju i danas zbog privlačenja turista (Lyon u prosincu 2003. g. ili u Egiptu - Karnak, Luxor i piramide u Gizi gotovo svakodnevno).
Godine 1973. u gradu Hvaru održano je jedno od najsveobuhvatnijih savjetovanja o temi »OSVJETLJAVANJE SPOMENIKA KULTURE I STARIH SPOMENIČKIH JEZGRI«. Na savjetovanju su sudjelovali stručnjaci svih relevantnih struka vezanih za osvjetljavanje spomenika kulture.
Praktična primjenjivost spoznaja
Neko novo svjetlosno rješenje jedan je od vidova kultiviranja prostora u kojem živimo i trebalo bi biti usklađeno s drugim aspektima uređenja prostora. Pothvati osvjetljavanja spomenika kulture mogu potpunije revitalizirati određeni spomenički objekt (rasvjeta upozorava na njegovu prisutnost u prostoru), ali isto tako mogu stvoriti nove, neautentične situacije. Umjetna rasvjeta, temeljena na svojim velikim mogućnostima, sve više postaje sredstvo umjetničkog oblikovanja i izražavanja urbanog života. Kompleksnom rasvjetom (javnom i svečanom) ostvaruju se novi doživljaji prostora grada. Umjetno svjetlo može biti vitalni element u humaniziranju grada, unapređenju života građana, ali isto tako utječe i na život drugih živih bića (ptice, kukci). Zbog toga je danas aktualna tzv. EKOLOŠKA RASVJETA, koja puno manje svjetla reflektira u zrak. Ovaj rad pomaže da se nova uloga svjetla unese i u naše prostore.
Područje rada
Idejni i djelomično izvedeni projekti osvjetljavanja spomenika kulture i starih gradskih jezgri u Hrvatskoj od 70-ih god. 20. st. do danas.
Cilj istraživanja
Vrednovanje izvedenih projekata, prema kvaliteti izvedbe i dobivenim rješenjima. Na primjerima osvjetljavanja palače Sponza u Dubrovniku, starih gradskih jezgri gradova Hvara, Šibenika, Buzeta i usporedbom sa sličnim primjerima u Europi dobit ćemo potpuniju sliku odnosa osvijetljenih građevina s okolinom. Koliko novim izgledom nije narušena ili je narušena tektonika zgrade. Jesu li to novi umjetnički izrazi s novim medijem ili upotpunjavanje starih umjetničkih izraza.
Metodološki postupci
Najprikladnija je poredbena metoda jer omogućuje uvid u kvalitetu izvedenih projekata i analogiju sa suvremenim primjerima izvan Hrvatske.
Nacrt strukture rada
U uvodnom poglavlju bio bi ukratko prikazan povijesni razvoj rasvjete i neke osnovne tehničke spoznaje potrebne za dobro osvjetljenje. Nadalje, bili bi opisani suvremeni primjeri osvjetljavanja spomenika kulture u svijetu i neki primjeri u Hrvatskoj, neki izvedeni, a neki u fazi projektiranja (Buzet, Šibenik, Hvar). Način osvjetljavanja i utjecaj na okolinu. Analitika, usporedba i vrednovanje pratili bi iznesenu faktografiju. Sve bi bilo popraćeno crtežima i fotografijama. Završno se navode zaključci i literatura.
Zagreb, 19. veljače 2004.
Mentor Voditelj studija Kandidat
Prof. dr. Ivo Maroević Prof. dr. Ivo Maroević Vesna Dubovečak
Fakultetsko vijeće
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Kostadinos Argiris
Zalokosta 7, Trikala,
Grčka
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Odgojne znanosti - pedagogija
Sinopsis magistarskog rada
USPOREDNO ISTRAŽIVANJE INTERKULTURALNOG OBRAZOVANJA GRČKIH I HRVATSKIH NASTAVNIKA
UVOD
Interkulturalizam u obrazovanju i interkulturalno obrazovanje je doktrinarna dimenzija europskog školstva koja je u okviru EU potkrijepljena brojnim odlukama i preporukama. Od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je preko deset milijuna migranata tijekom jednog desetljeća promijenilo boravište i uputilo se u razvijene zemlje zapadne Europe, shvaćeno je da sučeljavanje različitih kultura, religija, radnih navika, jezika i civilizacijskih razina donosi brojne probleme i konfliktne situacije. Jednako tako je shvaćeno da konfliktna stanja, koja su u mnogim državama i regijama prerasla i ksenofobične pokrete za protjerivanje stranaca, imaju svoje povijesne, vjerske, obrazovne, civilizacijske, ekonomske i druge posljedice koje se u osnovi iskazuju brojnim stereotipima, predrasudama i apriornom mržnjom.
Prekomorske države kao što je Kanada, Australija i USA koje su useljeničke politiku provodile pozitivnom asimilacijom suočene su u to isto vrijeme rasnim nemirima i brojnim dokazima da djelotvornost «melting pota» nije zadovoljavajuća te da se treba usmjeriti na druga primjerenija rješenja. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća interkulturalizam je postao središnja tema europskih integracija i kasnije globalizacijskih procesa s brojnim dihotomijama i dvojbama koje traju i danas u rascjepu zamisli i ostvarenja, teorije i prakse, zakonodavstva i provedbe. Očekujući da škola postane glavni posrednik ideje i pozitivnih stavova prema interkulturalizmu, podjednako u Europi kao i prekomorskim zemljama, utemeljena je i interkulturalna pedagogija čija sastavnica će biti predmetom poredbenog istraživanja u teorijskim i empirijskim aspektima.
TEORIJSKA OSNOVICA
Rad se oslanja na brojne teorijske izvore (Porsche, Perotti, Rosengren, Lithman, Mangot, Gaag, Jakobsson, Rey, Previšić, Mijatović, Spajić-Vrkaš, Efthymiou, Nikolaou, Tzartzas i dr.) i rezultate istraživanja u području interkulturalizma (Van der Berg-Eldering, Tiriticcom, Olmos, Muller, Jenzer, Cesari, Katunarić, Hrvatić, Godler, Dragonau, Arhimidou, Gotovos i dr.) i interkulturalne pedagogije i referira se na međunarodne preporuke, deklaracije i odluke u kojima se eksplicitno interkulturalizam određuje kao doktrina globalnog svijeta i međunarodnih kulturnih odnosa. Ljudska prava, položaj manjina, rasna, kulturna, vjerska i spolna tolerancija, oblici diskriminacije i ublažavanje stereotipa, položaj Roma i marginalnih skupina samo su dio indikatora kojima se poredbeno mogu istraživati multikulturalni realiteti kao i odnos nastavnika prema interkulturalnim vrijednostima.
UŽE PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
Grčka je država članica EU sa svojim osobitostima i velikim brojem svojih državljana u razvijenim europskim zemljama (i oko 800 tisuća imigranata), a po mnogim značajkama Hrvatska ima sličnu situaciju (manjine, povijesne probleme sa susjedima) stoga je polazište identifikacije pristupa interkulturalizmu uspoređivanje školskih zakona, odredbi koje se odnose na sve elemente interkulturalizma kao i praksu provedbe u samoj nastavi. Posebna pozornost biti će usmjerena na istraživanje i uspoređivanje stavova i procjene stanja izobrazbe nastavnika koji rade na istim razinama školskog sustava (VII i VIII razred obveznog obrazovanja), a koji je predmet istraživanja u svim međunarodnim procjenama znanja i stavova učenika (vidjeti PISA procjene).
CILJ ISTRAŽIVANJA
Svrha istraživanja može se u najkraćem iskazu svesti na poredbeni prikaz zakonskih odredbi o interkulturalizmu u školskim zakonima (osnovno i srednje obrazovanje) u odnosu na «europsku obrazovnu dimenziju interkulturalizma», a anketiranjem nastavnika prvo će se procijeniti razina funkcioniranja zakona u praksi (od manjinskih oprava do udžbenika) i stavovi nastavnika o pozitivnim (ili negativnim) percepcijama interkulturalnog odgoja i obrazovanja i hrvatskim i grčkim školama s osvrtom na pedagoški i metodički pristup s procjenom djelotvornosti takvog pristupa.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Osim teorijskih odrednica u kojima se poredbeno mogu analizirati širi okviri ideje i prakse interkulturalizma u Grčkoj i Hrvatskoj istraživanja će se dominantno usmjeriti na poredbenu analizu legislativnih odrednica interkulturalizma u školskim zakonima s osvrtom na praktično funkcioniranje odredbi u praksi a širi spektar problema interkulturalizma bit će obuhvaćen istovjetnim upitnikom za grčke i hrvatske nastavnike o temeljnim problemima interkulturalizma u nastavi i njihovim osobnim stavovima (od znanja koja su dobili o tim pitanjima na studiju do procjene kvalitete ostvarenih rezultata) o tim pitanjima.
PRIMJENA REZULTATA
Primjena rezultata ovog istraživanja je višestruka i odnosi se, prije svega na evaluaciju stanja u jednoj zemlji prema stanju u drugoj zemlji uz nužna objašnjenja zašto je to tako u povijesnom, socijalnom i pedagoškom smislu. Nadležne prosvjetne vlasti u obije zemlje mogu izravno koristiti razlike i istovjetnosti, zakonodavna rješenja i metode za izmjenu i poboljšanje stanja uz napomenu da će dobiveni rezultati biti usporedivi i s rezultatima istraživanja u zemalja članicama OECD. Osim navedenog dodirne razine pojedinih pitanja mogu biti predmetom bilateralnih oblika suradnje i daljnjeg istraživanja.
NACRT STRUKTURE RADA
Uvodni dio rada objašnjava najvažnije odrednice interkulturalizma kako ih danas postavlja Hrvatska, Grčka i EU koja je interkulturalizam prihvatila kao temeljnu vrijednost višekulturne Europe. Teorijski okvir daje cjeloviti uvid u istovjetnosti i razlike u filozofiji i definiranju mnogobrojnih komponenata interkulturalizma i multikulturalizma s prikazom glavnih nositelja i rezultata istraživanja koja se mogu referirati. Uz navedeno, osobita pozornost će se usmjeriti na stajališta Hrvatske i Grčke o istovrsnim problemima koji će se utvrditi empirijskim istraživanjem putem upitnika na sličnom uzorku nastavnika u Hrvatskoj i Grčkoj.
U Zagrebu, 3. veljače 2004. godine
Mentor Voditelj studija Kandidat
Prof. dr. sc. Antun Mijatović Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Konstadinos Agiris
Fakultetsko vijeće Maja
Tančik
Filozofskog fakulteta Dragutina Novaka 2 h
Sveučilišta u Zagrebu 10255 Gornji Stupnik
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Znanost o književnosti
Sinopsis magistarskog rada
IGRE RIJEČI U SHAKESPEAREOVIM TRAGEDIJAMA
I NJIHOVI HRVATSKI PRIJEVODI
UVOD
U hrvatskoj šekspirologiji i šekspirskoj kritici postoji tek mali broj djela koja se na bilo koji način bave prijevodnim aspektom Shakespeareova opusa. Usto, prijevodi Shakespeareovih djela na hrvatski jezik do danas su se velikim dijelom proučavali sa stajališta njihove metričke komponente. Stoga se predloženo istraživanje fokusira na značenjski aspekt Shakespeareova teksta kako u izvorniku, tako i u prijevodu, te kao svoje uže područje određuje polje igara riječi, kojima Shakespeareov tekst već i zbog svoje pripadnosti manirističko-baroknoj poetici obiluje i koje ga također u stanovitoj mjeri određuju kao najutjecajniji opus zapadne kulture. Ovo istraživanje kani analizirati načine na koje su hrvatski prevoditelji pokušali prenijeti igre riječi u Shakespeareovim djelima i na koji način igra riječima, kao oblik kulturno specifične kategorije humora (ali ne isključivo), funkcionira u izvornom, a na koji u ciljnom, prijevodnom tekstu.
TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE SPOZNAJE
Primarni izvor materijala bit će svi prikupljeni prijevodi Shakespeareovih tragedija na hrvatski, od kojih neki nisu tiskani. Interpretacijsko polazište temeljit će se na aktualnim spoznajama posredovanim hrvatskim i angloameričkim književnokritičkim tekstovima. Tako će se konzultirati ne odveć brojni suvremeni prikazi hrvatskih prijevoda Shakespearea od samog početka hrvatske šekspirologije u 19. stoljeću do danas, kao i relevantni općešekspirološki kritički tekstovi, ponajprije djela Josipa Torbarine, Ive Hergešića, Ive Vidana, Janje Ciglar-Žanić i dr. U angloameričkoj kritičkoj tradiciji o Shakespeareovu jeziku te njegovim igrama riječi postoji relativno opsežna literatura. Većina suvremenih studija Shakespeareovo jezično eksperimentiranje promatra kao bitnu (književnopovijesno uvjetovanu) značenjsku sastavnicu njegova opusa, a nipošto tek kao puki dekorativni element. Igra riječi, kao jedan od Shakespeareovih samosvojnih jezičnih postupaka, figurira kao glavni instrument smisaone višeznačnosti koja u njegovu opusu posjeduje široku lepezu dramatskih funkcija. Analiza će se prvenstveno oslanjati na klasične tekstove M. M. Mahood, C. Spurgeon, E. Partridgea i W. Clemena, kulturološke studije D. Kennedyja, A. Easthopea i P. Parker, u okviru teorije prevođenja tekstove S. Bassnett, A. Lefeverea itd.
UŽE PODRUČJE RADA
Ovo istraživanje temeljit će se na suženom korpusu Shakespeareovih djela – njegovim tragedijama, s obzirom na specifičnu ulogu igre riječi kao poglavito humornog elementa koji u Shakespearea, međutim, na posebno intrigantan način figurira u tragediji, a sve u skladu s autorovim osebujnim nazorom (a donekle i prevladavajućim svjetonazorom onoga doba) koji ingeniozno spaja uzvišeno i ludičko, tragično i komično. Unatoč teškoćama koje se i danas javljaju pri pokušajima klasifikacije Shakespeareovih drama – čija je glavna značajka žanrovska hibridnost i nepristajanje uz klasične dramaturške modele, što svaku klasifikaciju konačno određuje kao problematičnu – za ovu prigodu bit će prihvaćena podjela prema kojoj se među tragedije svrstava 11 Shakespeareovih djela. To su: Rikard III, Tit Andronik, Romeo i Giulietta, Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Kralj Lear, Macbeth, Antonije i Kleopatra, Koriolan i Timon Atenjanin. Za njih postoji preko 60 hrvatskih prijevoda, koji će biti na navedeni način razmotreni.
CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja jest pokazati kojim su se sredstvima služili hrvatski prevoditelji pri pokušaju da očuvaju višeznačnost Shakespeareova jezika i koliko su uopće pritom bili svjesni specifičnih jezično-kulturnih poteškoća. Može se očekivati da će istraživanje pružiti mnoštvo uvida glede postuliranih pitanja. Analizom će se doći do spoznaja kako funkcioniraju motivski sklopovi Shakespeareova jezika unutar kontekstualnih pretpostavki hrvatskoga jezika i je li hrvatski prevoditelj uspio unutar ciljne kulture postići ekvivalentan učinak. Specijalno formuliran cilj istraživanja s obzirom na suženi korpus tragedija bit će i istražiti kako su hrvatski prevoditelji u matricu ciljne kulture upisali specifične stilske elemente izvornoga tragičkog teksta, i s kojim posljedicama za značenjske i ine registre. Cilj je istraživanja i pridonijeti razvoju šekspiroloških studija u Hrvatskoj, posebice s njihova prijevodnog aspekta. Nadalje, cilj je istraživanja (kao i njegova eventualna praktična primjena) osvijestiti hrvatske prevoditelje na potrebu dubljeg promišljanja kulturoloških konvencija te možda potaknuti na nove pokušaje daljnjeg prevođenja Shakespeareova kanona u okviru novonastalih spoznaja.
METODOLOŠKI POSTUPCI
Pri raščlambi prikupljene građe koristit će se metode kontekstualizacije i komparativne analize, s naglaskom na metodološke postupke kulturalnih studija, retorike i kognitivne znanosti, sve s obzirom na suvremena književnoznanstvena kretanja koja naglašavaju važnost složenih procesa transkulturacije te povezanost kognitivnih procesa i jezičnog izraza. Istraživanje će i u tom smislu predstavljati doprinos znanstvenoistraživačkom projektu “Prisutnost Shakespearea u Hrvatskoj: aspekti i značenja”.
STRUKTURA RADA
U uvodnim poglavljima razmotrit će se pojam i vrste igara riječi sa stajališta retorike i semantike. Zatim će se locirati i kategorizirati reprezentativni primjeri u temeljnom tekstu te razmotriti njihova funkcija s obzirom na kulturno-povijesnu smještenost i njihovu pripadnost Shakespeareovu kanonu. Naposljetku, izdvojit će se i s aspekta transkulturacije analizirati odgovarajuće prijevodne instance te ponuditi odgovor na pitanje u kojoj se mjeri kanonski tekst uspio prilagoditi hrvatskom jezično-kulturnom ustroju.
Zagreb, 15. ožujka 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić Prof. dr. sc. Milivoj Solar Maja Tančik
Fakultetsko vijeće Tomislav Vrančić
Filozofskoga fakulteta Put Medinjaka 35
Sveučilišta u Zagrebu 21 230 Sinj
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
PJESNIČKI STIL TONČIJA PETRASOVA MAROVIĆA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
KRATAK UVOD – razlozi za predloženo istraživanje
Hrvatska je književnost nakon 1950-ih snažno promijenila smjer u odnosu na dotadanju socrealističku koncepciju shvaćanja i usmjeravanja književnosti.
Perspektive novoga pristupa u okviru hrvatskoga književnog moderniteta usredotočene su na književni čin koji artikulira individualan, subjektivan pristup izboru tematike, odnosu prema tradiciji te jeziku kao prostoru različitih ozančiteljskih praksi.
U tom se kontekstu, krajem 1950-ih, javio i Tonči Petrasov Marović te među prvima pokazao avangardne sklonosti porabe pjesničkoga jezika (grafijska komponenta pisma, letrizam, nekomunikativnost pjesničke poruke ...), istodobno podastirući slojevitu književnu tradiciju od renesanse, Marulića do A. B. Šimića i Tina Ujevića.
TEORIJSKA PODLOGA I RELEVANTNE SPOZANJE
Književnoumjetnički stil pretpostavlja definiranje različitih značenjskih polja stila, dakle onoga što se kao stil može promatrati u književnoumjetničkom tekstu.
Načelno je stil shvaćen kao način, dakle kako pisanja, ili pak govorenja koji je karakterističan za neko književno razdoblje, književnu grupu, pojedino djelo ili opus pisca.
Dok je stara retorika propisivala modele pisanja, u modernoj stilistici stil se kao poetska kategorija može definirati kao način slobodnoga i individualnog stvaralaštva. U tom smislu moderna je stilistika znanstvena disciplina koja istražuje, popisuje i analizira književnoumjetničke postupke, a kako je književnost imanentno jezični medij, s te se točke gledišta mogu proučavati jezične strukture sa stilističkom vrijednošću.
Sa stilističkoga je aspekta Marovićev pjesnički opus u našoj stručnoj javnosti analiziran tek oko pojedinih stilskih faktura bez cjelovitijeg uvida u stilsku dimenziju.
CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj mi je pokazati da je veza tradicije i moderniteta konstrukt Marovićeva pjesničkoga stila te da se takav pjesnički stil gradi kako na formalnoj, strukturnoj razini pjesme, tako i na jezičnoj, kroz simultanost tradicionalno/avangardno.
PRAKTIČNA PRIMJENJIVOST RADA
Stilska analiza omogućit će uvid u poetiku koja premošćuje različite pristupe tradicionalne i avangardne, u jednu, marovićevsku, poetiku.
METODOLOŠKI PRISTUP RADU
Temeljni metodološki koncept rada zasniva se na lingvostilističkom deskriptivnom pristupu u analizi pjesničkoga stila.
NACRT STRUKTURE RADA
Zadani cilj pretpostavlja i raščlanjivanje sljedećih tema: siturianje poetike Tonča Petrasova Marovića u okviru povijesti hrvatske književnosti, njegova generacijska pripadnost; stilistički pristup; stilski model razlogovskoga literarnog naraštaja; pjesnički stil Tončija Petrasova Marovića; tipologija stila Marovićeva pjesništva.
26. ožujka 2004. godine
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
doc.dr.sc.Krešimir Bagić prof.dr.sc. Milivoj Solar Tomislav Vrančić
Kristina Riman
Trsatske stube 20
51000 Rijeka
tel. 217-514
Rijeka, 24. studenog 2003.
Vijeće poslijediplomskog studija
Odsjek za komparativnu književnost
Filozofski fakultet u Zagrebu
I. Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Zamolba za promjenu teme magistarskog rada
Molim Vijeće poslijediplomskoga studija da mi odobri promjenu teme magistarskoga rada pod naslovom ANTUN KALAC – KNJIŽEVNIK PREPORODNE KNJIŽEVNOSTI U ISTRI, mentor prof.dr.sc. Mirjana Strčić u rad pod naslovom TRADICIJSKE SASTAVNICE CITHARE OCTOCHORDE, mentor doc.dr.sc. Estela Banov.
Obrazloženje:
Zbog nedostupnosti građe, vezane uz odobrenu temu ANTUN KALAC - KNJIŽEVNIK PREPORODNE KNJIŽEVNOSTI U ISTRI, a zbog dostupnosti neistražene građe vezane uz hrvatsku duhovnu liriku, predložila bih i molim da se usvoji tema pod naslovom TRADICIJSKE SASTAVNICE CITHARE OCTOCHORDE.
Zahvaljujem na razumijevanju, uz dolično štovanje.
Kristina Riman
suglasna suglasna
Dr.sc. Mirjana Strčić dr.sc. Estela Banov
Fakultetsko vijeće Kristina Riman
Filozofskoga fakulteta Trsatske stube 20
Sveučilišta u Zagrebu 51000 Rijeka
I. Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
TRADICIJSKE SASTAVNICE CITHARE OCTOCHORDE
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
1. Kratak uvod iz kojeg se vide razlozi za predloženo istraživanje
Hrvatska književnost 18. stoljeća do nedavno je bila izvan glavnih tokova hrvatske književne povijesti. Veći interes za ovo razdoblje pokazan je u proteklom desetljeću, kada se sustavnije proučavaju pojedini književni rodovi i vrste. Jedna od temeljnih karakteristika pisane književnosti 18. stoljeća posebna je povezanost s usmenom književnošću i folklorom. Ova je povezanost uglavnom promatrana u epskom pjesništvu, nekim proznim oblicima i dramskim vrstama, a nešto manje u lirici jer je, kao i ostaloj književnost toga razdoblja, prosvjetiteljska funkcija pretpostavljena estetskoj. Nabožna književnosti zapisana u brojnim rukopisnim i tiskanim pjesmaricama tvorena je udjelom usmene poezije. Jedan od primjera nabožnog pjesništva s folklorističkim elementima zbornik je Cithara octochorda s pjesmama na hrvatskom i latinskom jeziku.
2. Utvrditi teorijsku podlogu i obrazložiti aktualne relevantne spoznaje.
U dosadašnjim istraživanjima ovaj se zbornik pjesama promatrao s više gledišta. S glazbenog gledišta vrijedne radove dali su Milovan Gavazzi, Lovro Županović, Izak Špralja i Miho Demović. Liturgijsko značenje tekstova obrađuje Vladimir Zagorac. Olga Šojat ukazuje na književnopovijesne odrednice zbornika, ali se ne upušta u istraživanje mogućeg podrijetla pojedinih pjesama. Antun Šojat situira tekstove u jezično-povijesno okruženje i aktualizira najznačajnije odrednice kajkavskog narječja iz vremena nastanka zbornika. Međutim, nije istraženo stvarno podrijetlo ni hrvatskih ni latinskih tekstova, nego se za pojedine tekstove navode kao izvornici "Sveti evangelioni" iz 1651. Nikole Krajačevića, Pavlinska pjesmarica, Drnjanska pjesmarica i drugi.
Budući da su glazbenici proučavali elemente narodnog melosa u zborniku, teolozi liturgijsku funkciju, javlja se potreba promatranja zbornika kao zbirke pjesama, a prema dosadašnjim nalazima u tome će se trebati poslužiti književnopovijesnom, komparativnom i tekstološkom analizom.
3. Uže područje rada
Rad će se posebno usredotočiti na hrvatske tekstove u pjesmarici Cithara octochorda. Ova je pjesmarica zbornik izrazito nabožne poezije s početka 18. stoljeća u kojoj su tekstovi dijelom oblikovani uz korištenje motivike i stilskih sredstava karakterističnih za usmenoknjiževni sustav, a dijelom europske tradicije duhovnog pjesništva koja svoje ishodište ima u biblijskim i antičkim literarnim konvencijama.
4. Ciljevi istraživanja
Cilj istraživanja je promotriti i utvrditi tradicijske sastavnice u nabožnim pjesmama zapisanim u Cithari octochordi. Nastojat će se odrediti, razgraničiti i povezati promatrani elementi. S obzirom na to da će se tekstovi promatrati s književnopovijesnog aspekta, može se očekivati cjelovitije njihovo sagledavanje, odnosno funkcioniranje pojedinih estetskih elemenata u pjesmama u skladu s poetikom usmene književnosti i starijih stilskih formacija pisane tradicije. Nastojat će se utvrditi stariji zapisi u kojima se nalaze inačice tekstova zapisanih u Cithari octochordi.
5. Metode
U ovom će se radu nastojati induktivnom metodom izdvojiti temeljne karakteristike nabožnog pjesništva 18. stoljeća. Metodom književne i jezične analize nastojat će se produbiti spoznaja o hrvatskom pjesništvu 18. stoljeća, a naročito o folklornim elementima koje sadrži. Primjeri će se nastojati klasificirati po temi, motivima, versifikacijskim pravilima, autorstvu i funkcijama. Na kraju će uslijediti sintetski prikaz temeljnih odrednica zbirke u cjelini.
6. Nacrt strukture rada
U uvodnom dijelu rada bit će istaknut cilj rada kao i značenje odabrane teme za povijest književnosti. U narednim poglavljima dat će se pregled književnopovijesne situacije u 18 stoljeću i opis ranijih zbornika duhovnog pjesništva. U glavnom dijelu rada govorit će se o Cithari octochordi i to kroz opis djela i njezin sadržaj. Poseban naglasak će se staviti na analizu hrvatskih tekstova, promatrajući tematsko-motivski aspekt, versifikacijske odrednice, jezične karakteristike, estetsku i izvanestetsku funkciju pjesama. Također, promotrit će se suodnos melodijsko-glazbenih i versifikacijskih osobina i odjeci pjesama i njihovih poetičkih osobina na duhovnu poeziju 19. i 20. stoljeća. U zaključku se će objediniti relevantni nalazi dobiveni u ovom radu.
Datum: 10. veljače 2003.
Mentor Voditelj studija Kandidat
dr. sc. Estela Banov dr. sc. Milivoj Solar Kristina Riman
Katarina Gugo Rumštajn
Kralja Tomislava 84
22300 Knin
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Molba za promjenom teme magistarskoga rada
Poštovani,
Slobodna sam Vas zamoliti za promjenu teme svog dosadašnjeg magistarskoga rada, koja ima naslov « Arheološka topografija kninskoga područja u srednjem vijeku «, u rad s temom «Ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području ». U realizaciji svog dosadašnjeg rada nisam naišla na odgovarajuću potporu, određenih muzejskih institucija, koje u svom fundusu imaju najveći broj materijala s kninskoga područja. Do određene obrade građe, ili pak do sada obrađene građe, koja bi kroz literaturu bila dostupna, nije bilo moguće doći.
Ispostavilo se i to, da je ova tema već najvećim dijelom obrađena, kroz rad kolegice Maje Petrinec, obranjene 1999. godine. Konačno, do rada koji je kolegica obranila, dolazim, i spoznajem da je materijal koji bi bio okosnica mog rada, uglavnom obrađen. Zamislila sam, da novi rad, ukoliko me podržite u mojim nastojanjima, bude polazna literatura, za nastavak svih budućih istraživanja na kninskom području za razdoblja antike i srednjega vijeka.
S poštovanjem,
U privitku: Mišljenje mentora prof. dr. sc. Željka Tomičića
Katarina Gugo Rumštajn
U Kninu, 16. veljače 2004. godine
Dr.sc. Željko Tomičić
Antuna Šoljana 3.
10 000 Zagreb
Zagreb, 17. veljače 2004.
Katarina Gugo Rumštajn
Kralja Tomislava 84
22300 Knin
Predmet: Molba za promjenom teme magistarskog rada
Poštovana,
U podrobnom, razložnom i potpuno utemeljenom dopisu od 16. veljače 2004. zamolili ste me da Vam kao mentor odobrim promjenu teme magistarskog rada. Točnije, bili ste, stjecajem okolnosti, dovedeni u položaj, bolje rečeno prisiljeni na taj krajnji korak, jer Vam doista nije bio omogućen pristup građi relevantnoj za raniji naslov Vaše teme. U međuvremenu je na temi donekle slična sadržaja već obranjen jedan magistarski rad. Dakle, nastupili su svi realni razlozi za jedino moguće rješenje prilagodbu teme magistarskog rada, koji bi bio posvećen svim dosadašnjim arheološkim istraživanjima antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području. Dakako, predlažete i dobro raščlanjen sinopsis nove teme, koja bi nosila naslov »Ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture na kninskom području »
Čini nam se kako bi ponuđeni magistarski rad mogao doista biti polaznom stručnom literaturom u svim budućim arheološkim istraživanjima antičkog, odnosno srednjovjekovnog naslijeđa na kninskom području. To nas ujedno uvjerava u opravdanost i nužnost promjene teme magistarskog rada, pa u tom smislu u potpunosti podupiremo Vaš prijedlog i očekujemo njegovo prihvaćanje i od strane Fakultetskog vijeća.
Uz kolegijalan pozdrav
Prof. dr. sc. Željko Tomičić
Fakultetsko vijeće Katarina Gugo Rumštajn
Filozofskog fakulteta Kralja Tomislava 84
Sveučilišta u Zagrebu 22300 Knin
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
OSTACI ANTIČKE I SREDNJOVJEKOVNE ARHITEKTURE NA KNINSKOM PODRUČJU
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Arheologija
1. UVOD
Arhitektura kao umijeće projektiranja i umjetničkog oblikovanja objekata poznata nam je i za kninsko područje kao i za širi prostor našega zaleđa i priobalja s dolaskom Rimljana. Područje u sastavu Rimske provincije Dalmacije poznato je po nizu naselja, koja su imala specifične odlike antičke arhitekture. Tragovi zdanja koja su nam danas poznata vidljivi su kroz arhitektonska ostvarenja pronađena arheološkim iskapanjima. Neka od takvih zdanja su i vile rustike ( villa rustica ). Objekti su to koji su podizani u razdoblju od 1. – 4. st. po. Kr. na otocima, ali i u zaleđu tadašnje rimske provincije Dalmacije, o kojima će u radu biti riječi. Na ovakvim tekovinama kasnije nastaje i srednjovjekovna arhitektura, koja ponegdje zadržava ponešto od antičkog naslijeđa, a negdje se stvaraju potpuno novi arhitektonski oblici, koji su obilježili srednjovjekovno razdoblje.
2. TEORIJSKA PODLOGA
Kao teorijska podloga istraživanja služit će izvori poput ALAČEVIĆ, D., La provinzia romana Dalmazia nella metŕ del secolo X geograficamente considerata, BASD 6, 1883, 84-88; 99-100; 115-117; 133-136. I stranih autora je tu kao što je ALFÖLDY, G., Die Verbreitung militärische Ziegelstempel in Dalmatien, ESt, 4, 1967, 44-51. Od domaćih autora BULIĆ, F., Iscrizioni inedite, BASD 8, 1885, 17-18., te kasnije godine 1882, 1900, 1893, 1899. u istom glasilu, i LJUBIĆ, u Arkeologičkim crticama, RadJAZU 1, 1867, 164-173 , te dr.
3. PRAKTIČNA PRIMJENJIVOST SPOZNAJE
Rad bi trebao biti polazna literatura za buduća istraživanja arhitekture na kninskom području iz razdoblja antike i srednjeg vijeka. Tim više što ću u radu dati arhitektonske i geodetske snimke, te presjeke arhitekture koji bi koristili u daljnjim istraživanjima.
4. UŽE PODRUČJE RADA
U središtu istraživanja su antička arhitektura podizana u razdoblju od 1. – 4. st. po. Kr. u zaleđu tadašnje rimske provincije Dalmacije. Bilo da je riječ o antičkim vilama rustikama ili o rimskom vojnom logoru. I srednjovjekovna arhitektura će se obraditi u svjetlu do sada istraživane ranosrednjovjekovne i kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture. Posebna pažnja bit će posvećena onoj antičkoj i srednjovjekovnoj arhitekturi na kninskom području koja je zadnjih godina istražena, ali nedovoljno obrađena i prezentirana.
5. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Rad će ukazati na dosad nedovoljno, a za neke lokalitete i po prvi put obrađenu arhitekturu Razmatrat će se izneseno i pokušati donijeti neke nove spoznaje do kojih sam i sama zadnjih godina došla, kao i problematiku s kojom se susrećem prigodom istraživanja, a koja je rezultat slabe istraženosti lokaliteta.
6. METODOLOŠKI POSTUPCI
U radu bi se pristupilo u prvom redu kronološkoj valorizaciji lokaliteta, a potom i tipološkoj valorizaciji arhitekture, prije svega antičkih zdanja; vojnog logora, gospodarskih objekata - vila rustika, i sakralne srednjovjekovne arhitekture. Pri tomu bi se koristila metoda opisivanja. Rezulati do kojih se došlo dobiveni su arheološkim iskapanjem slojeva i označavanjem dubina, radnim fotografijama istraživanja, arhitektonskim snimanjem, i geodetskim snimanjem bitnim za pronađenu arhitekturu.
7. NACRT STRUKTURE RADA
U uvodnom dijelu bit će izložen kratak pregled dosadašnjih istraživanja vezanih uz određene lokalitete s pripadajućom arhitekturom. Osvrnula bih se na izvore koje sam koristila, te namjeravam dati i geomorfološka obilježja područja koja u radnji obrađujem. Namjera mi je dati i slijedeći okvir: 1.povijest istraživanja antičke i srednjovjekovne arhitekture, 2. pregled nalazišta s pripadajućom arhitekturom. To je ujedno središnji dio istraživanja u kojem bih pokušala dati analizu: 1. kronološku valorizaciju arhitekture, 2. tipološku valorizaciju arhiotekture antičke i srednjovjekovne kninskoga područja. U zaključku će biti sintetizirane stečene spoznaje o navedenim problemima. Bibliografski podaci o tekstovima korištenima u istraživanju bit će navedeni na kraju rada i svrstani prema kategoriji izvora, te navedeni abecednim redoslijedom.
Zagreb, 16. veljače 2004.
Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja:
prof.dr.sc. Željko Tomičić prof.dr.sc.Marina Miličević Bradač Katarina Gugo Rumštajn
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Predmet: Priznavanje potpune istovrijednosti doktorske disertacije dr. sc. Damira Ćavara
Kao članovi stručnog povjerenstva u postupku priznavanja potpune istovrijednosti doktorske disertacije dr. sc. Damira Ćavara podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Damir Ćavar se rodio u Osijeku, hrvatski je državljanin, školovao se u u SR Njemačkoj, diplomirao je opću i teorijsku lingvistiku na Sveučilištu u Potsdamu radom Minimalist Aspects of the Syntax of Closed Class Elements i kvalificirao se za doktorski studij , koji je uspješno završio izradom doktorske disertacije . U međuvremenu predavao je lingvistiku dvije godine na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu. Želi se vratiti u Hrvatsku i Sveučilište u Splitu je zainteresirano da ga izabere.
Dr. sc. Damir Ćavar obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom "Aspects of the Syntax-Phonology Interface - Cliticization and related phenomena in Croatian" u rujnu 1999. godine na Sveučilištu u Potsdamu pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Gisbert Fanselow i prof. dr. sc. Peter Staudacher.
Disertacija koja je pisana na engleskom jeziku obaseže 242 stranice, a podijeljena je na pet poglavlja iza kojih je na deset stranica popis najnovije i najvažnije jezikoslovne literature u svezi s odabranom temom. Autor u njoj opisuje kliticizacijske pojave u različitim slavenskim jezicima, s osobitim obzirom na hrvatski jezik. U prvom, uvodnom poglavlju pobliže se određuje tema disertacije i problemi kojima će se ona baviti. Na temelju kratkog opisa nekih pojava povezanih s redom riječi, autor pokazuje s kakvim se problemima jezikoslovac mora suočiti pri opisu hrvatske sintakse. Dopunjači, čestica li i enklitike čiji je položaj u rečenici strogo određen pokazuju da red riječi u hrvatskom jeziku nije onako slobodan, kako se to često ističe, i da u njemu postoje određena vrlo stroga ograničenja i pravilnosti. Stoga zaključuje da je pravilno razumijevanje i objašnjenje svojstava i naravi klitika ključ za razumijevanje cijele hrvatske sintakse. Taj svoj zaključak proširuje i na druge slavenske jezike pokazujući da i tamo pravilno objašnjenje reda riječi bitno pridonosi boljemu razumijevanju sintaktičkih procesa u cjelini. Stoga kao središnji problem svoje disertacije uzima pitanje u kojoj mjeri proučavanje ponašanja klitika može pridonijeti boljemu razumijevanju sintaktičkih pravilnosti i reda riječi u slavenskim jezicima i boljemu poznavanju svojstava prirodnoga jezika uopće.
U drugom se poglavlju pod naslovom "Klitike u hrvatskom jeziku" (Clitics in Croatian) opisuju sintaktička, morfološka i fonološka svojstva hrvatskih klitika i formuliraju opisna poopćenja o njihovu ponašanju. Autor iznosi i neka nova poopćenja koja do sada nitko nije formulirao, a iznimno su važna za daljnju raspravu o toj temi. Zaključuje da u prozodijskom prikazu kao klitike mogu biti ostvarene sve funkcionalne vrste riječi, a ne samo zamjenice i pomoćni glagoli. Dokazuje zatim da klitike poštuju ograničenja o sintaktičkom razmještaju, ali da se, sintaktički gledano, sve klitike ne ponašaju kao jedan jedinstveni konstituentski tip. Utvrđuje da se enklitične zamjenice u hrvatskom jeziku strukturno ponašaju (i mogu prikazati) kao maksimalne sintaktičke projekcije (sintaktičke skupine, fraze), dok enklitični oblici pomoćnih glagola pokazuju svojstva minimalnih projekcija, tj. sintaktičkih glava.
U trećem poglavlju pod naslovom "Usporedba klitičkog smještanja" (Comparative Clitic Placement) autor uspoređuje položaj hrvatskih klitika u rečenici s položajem istih u poljskom i češkom jeziku. Pokazuje da se razlike među tim jezicima mogu objasniti s pomoću dvaju neovisnih ograničenja o smještanju klitika: 1. Tobler-Mussafijina ograničenja prema kojemu se klitike ne mogu pojavljivati na početnom položaju u rečenici i 2. Wackernagelova pravila prema kojemu se klitike smještaju na drugo mjesto u surečenici. Jedna je razlika među tim jezicima da klitike u poljskom ne moraju biti na drugom mjestu u surečenici, dok je u hrvatskom i češkom taj položaj više ili manje obvezatan. Tobler-Mussafijino ograničenje svrstava poljski i hrvatski u istu skupinu, nasuprot češkomu. U ta dva jezika strogo je zabranjeno pojavljivanje klitike na prvom mjestu u rečenici, dok u češkom takva ograničenja nema. Wackernagelovo se ograničenje može objasniti s pomoću sintaktičkoga procesa smještanja klitika, a Tobler-Mussafijino je ograničenje fonološke naravi.
Tema su četvrtoga poglavlja koje je naslovljeno "Opisi klitičkog smještanja" (Analyses of Clitic Placement) različiti pristupi klitičkomu smještanju u hrvatskom jeziku. Prema Bošković (1998.) i Franks (1998.) pristupi klitičkomu smještanju u hrvatskom jeziku mogu se podijeliti u dvije skupine: sintaktički i fonološki pristupi. Sintaktički pristupi tvrde da je smještanje klitika u osnovi sintaktički proces. Razlikuju se prema tome dopuštaju li da u taj proces mogu biti uključene i druge gramatičke sastavnice. Jedni (Ćavar i Wilder 1994., Franks i Progovac 1994., Rivero 1994. itd.) smatraju da je mjesto klitika u rečenici određeno isključivo sintaksom, a drugi (pristalice tzv. dinamičkoga pristupa: Halpern 1992., King 1996., Embick i Izvorski 1997. i dr.), dopuštaju mogućnost da su neka pomicanja moguća i u fonološkoj sastavnici gramatike (tzv. prozodijska inverzija). Neki fonološki pristupi (primjerice Radanović-Kocić 1988.) niječu postojanje sintaktičkih ograničenja za smještanje klitika tvrdeći da su znatne promjene reda riječi moguće i u fonološkoj (PF) sastavnici gramatike i da je mjesto klitika određeno samo takvim operacijama. Autor takve opise odbacuje jer nisu u skladu s podatcima ni s temeljnim pretpostavkama o naravi jezične strukture i uopće ih ne razmatra detaljno. Drugi pak (primjerice Zec i Inkelas 1990.) tvrde da se smještanje klitika odvija u sintaksi, ali da je određeno i ograničeno fonološki. Ćavar u ovom poglavlju dokazuje da se takvi pristupi, kao i dinamički sintaktički pristupi, suočavaju s ozbiljnim teorijskim i empirijskim problemima. Njihova je generativna moć istovremeno i premala i prevelika, a ne mogu na zadovoljavajući način objasniti ograničenja za smještanje klitika koja se jednostavno mogu opisati u sintaktičkom pristupu. Pokazuje da neki argumenti protiv fiksnoga sintaktičkog pristupa, koje su iznijeli pristalice dinamičkog opisa, ne samo da ne vrijede, već se, štoviše, mogu upotrijebiti protiv njihova opisa.
I na kraju, u petom poglavlju pod naslovom "Preispitivanje klitičkog smještanja i pomicanje glagola" (Reconsidering Enclitic Placement and Verb Movement) autor dokazuje da se položaj enklitika u hrvatskom jeziku mora opisivati sintaktički i potkrjepljuje to novim argumentima i novim podatcima. Pomicanje enklitika podložno je različitim sintaktičkim, tzv. otočnim ograničenjima (engl. island constraints), a različite vrste enklitika pokazuju glede toga različita svojstva. Enklitične se zamjenice ponašaju i pomiču kao maksimalne projekcije, a enklitični pomoćni glagoli kao projekcije nulte razine (sintaktičke glave). Tu razliku prozodijski (fonološki) pristupi ne mogu objasniti jer se na prozodijskoj razini, na kojoj se prema njima odvija smještanje klitika, više ne razlikuju različiti konstituentski tipovi. Pokazuje se isto tako da su razne konstrukcije za koje se tvrdilo da jako podupiru prozodijsko smještanje klitika - primjerice konstrukcije s tzv. razdijeljenim konstituentima (tj. činjenica da se enklitike u hrvatskom jeziku ne obaziru na granice sintaktičkih skupina) - sintaktički motivirane i da se mogu (i moraju) opisivati sintaktički. Iako dokazuje da se položaj hrvatskih enklitika mora opisivati sintaktički, autor upozorava da moramo ipak biti oprezni jer i sintaktički pristup ima puno problema. Kliticizacija nije samo sintaktička, već i fonološka i morfološka pojava. Stoga predlaže alternativan pristup prema kojemu su klitike jedinice koje se izvode (čiji se površinski oblik određuje) na postsintaktičkoj, tj. fonološkoj razini. Njihov položaj u rečenici opisuje se s pomoću sintaktičkog procesa smještanja punih oblika zamjenica i pomoćnih glagola. Ti se puni oblici tek na postsintaktičkoj razini pretvaraju u klitike. Takav pristup odbacuje uobičajenu pretpostavku da klitike imaju poseban položaj u sintaktičkom redu riječi i da se pojavljuju na mjestima u rečenici na kojima se njihovi puni parnjaci ne mogu pojaviti. Jedina je osobitost klitika to da tvore zatvoren razred jedinica kojima nije pridružen naglasak i stoga su podložne drukčijim prozodijskim ograničenjima koja mogu pojačati (unaprijediti) ili smanjiti na minimum prozodijska svojstva odgovarajućih jedinica. Time se uklanja i potreba za posebnim leksikalističkim pretpostavkama u opisu hrvatskih enklitika, jer enklitike nisu i ne moraju biti u leksikonu odvojene kao posebna vrsta
jedinica. Dovoljna je samo činjenica da im nije pridružen naglasak. Ključne su tvrdnje takva opisa dakle: 1. enklitike su sintaktički konstituenti čije se (sintaktičko) ponašanje opisuje s pomoću istih sintaktičkih procesa kao i ponašanje svih drugih konstituenata i 2. hrvatska je kliticizacija jednostavan fonološki proces koji nema veze s redom riječi i promjenama u njemu.
Disertacija dr. sc. Damira Ćavara teorijski je utemeljena na najnovijim postavkama generativne gramatike Noama Chomskog i njegovih sljedbenika. U takvim okvirima Ćavar izvodi vrlo važne i zanimljive teorijske zaključke koje potkrjepljuje obimnim korpusom empirijske građe. Njegova je disertacija izvorno, metodološki besprijekorno djelo visoke znanstvene vrijednosti koje nesumnjivo predstavlja znatan teorijski prinos jezikoslovlju, osobito teoriji generativne gramatike, ali i značajan empirijski doprinos opisu hrvatskih klitika i mnogih drugih sintaktičkih osobitosti hrvatskog jezika.
Stoga predlažemo da se disertaciji dr. sc. Damira Ćavara prizna položaj disertacije koja je obranjena u Republici Hrvatskoj i da se prizna potpuna istovrijednost njegove diplome o doktoratu znanosti.
U Zagrebu 5. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Milan Mihaljević, znan. sav., Staroslavenski institut,
predsjednik povjerenstva,
dr. sc. Dunja Jutronić, red. prof., Sveučilište u Splitu,
član povjerenstva,
dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus, Filozofski fakultet ,
član povjerenstva.
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: priznavanje jednakovrijednosti magistarskoga rada
Snježana Veselica-Majhut rođena je u Zagrebu 1963.g. gdje se školovala. Diplomirala je Anglistku i Filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao lektor za engleski jezik na Anglistici. Kao stipendist Ministarstva znanosti i Britanskoga savjeta 1999.g. upisala je poslijediplomski studij Britanskih kulturalnih studija na Sveučilištu Strathclyde u Glasgowu, koji je dovršila 2001. g. izradom magistarskoga rada pod naslovom: Changes in the Voice of 'Večernji List' –Changes in Discourse Types (Promjene u glasu Večernjega lista - Promjene diskurzivnih tipova). Nakon što smo upoznati sa sustavom postdiplomskoga studija na Sveučilištu Strathclyde i nakon što smo pregledali magistarski rad podnosimo Vijeću
IZVJEŠTAJ
Rad ima 98 stranica, od kojih 86 stranica teksta i dvije stranice bibliografije. Napominjemo da se u programu studija, osim spomenute radnje, zahtijeva slijed dodatnih referata u vezi s pojedinim modulima postdiplomskoga tečaja.
Rad je podijeljen na sljedeći način: Introduction, Objectives and Methodology, The Front Page of Večernji List, Analysis, Conclusion. Sažetak istraživanja bio bi sljedeći:
Gospodarske, društvene, političke, kulturalne i diskurzivne promjene koje se posljednjih desetak godina, pa i duže, zbivaju u takozvanim tranzicijskim društvima, kojima pripada hrvatsko društvo, nude osobito bogat materijal onima koji žele istraživati narav veza između, uopćeno rečeno, diskurzivnih i socio-kulturalnih promjena. Upravo su problemi konceptualiziranja i daljnjeg analiziranja veza između svojstava diskurzivnih praksi, prisutnih u tekstu, i društvenih i kulturalnih praksi, tema koja u posljednje vrijeme privlači sve veću pozornost onih koji se bave kritičkom lingvistikom i analizom diskursa (van Dyk, Fairclough, Fowler, Kress, Montgomery, itd..).
Magistarski rad 'Promjene u glasu Večernjeg lista -promjene u diskurzivnim tipovima' bavi se istraživanjem promjena koje su, što se dade intuitivno zamijetiti, nastupile u «glasu» ili modusu obraćanja čitatetljima (mode of address) Večernjeg lista u razdoblju tranzicije, za potrebe ovog rada omeđenom 1988. godinom, kao posljednjom godinom kasnog socijalizma, i 2000. godinom, godinom u kojoj su se tranzicijski procesi odvijali već desetak godina. Provedeno istraživanje diskurzivnih promjena ograničilo se na promatranje tih promjena u određenom poretku diskursa (order of discourse, Fairclough), a unutar njega se usredotočilo na dva različita diskurzivna tipa (discourse type, Fairclough) - kolumnu Embargo i naslovnu stranicu. Analiza je provedena na uzorku koji je dobiven metodom sustavnog nasumičnog odabira (tjedan u lipnju 1988. i tjedan u lipnju 2000).
Osnovni teorijski okvir na koji se provedeno istraživanje oslanja jest Kritička diskurzivna analiza, kako ju je osmislio i razradio britanski lingvist Norman Fairclough. Dok Faircloughov analitički i metodološki okvir predviđa tri analitičke dimenzije - a) analizu tekstova, b) analizu diskurzivnih praksi i c) analizu društvenih i kulturalnih praksi - u ovom je radu provedena tekstualna analiza zadanog uzorka, a ona, premda ostaje u prvoj dimenziji, tj. dimenziji analize tekstova, obuhvaća dvije razine analize - lingvističku i intertekstualnu.
Budući da je glavni cilj ovog rada analiza diskurzivnih pomaka uklopljenih u širi društveni i kulturalni kontekst koji ih konstituira, istraživanje se usredotočilo na intertekstualnu analizu, tj. analizu diskurzivnog tipa u smislu konfiguracije žanrova i diskursa koji ga čine. Potom se pristupilo lingvističkoj analizi tekstova, čiji je cilj bio istražiti lingvistička sredstva kojima se konstituirala upravo takva konfiguracija, da bi se na koncu pristupilo komparativnoj dijakronijskoj analizi.
U prvom poglavlju opisani postupak je proveden na uzorku naslovnih stranica iz dva razdoblja. Analiza naslovne stranice kao diskurzivnog tipa zahtijeva naglašeno multisemiotički pristup, za što se metodološko uporište pronašlo u «vizualnoj gramatici» britanskih lingvista Gunthera Kressa i Thea van Leeuwena. U središtu pozornosti su se nalazila dva vida intertekstualne konfiguracije analiziranog diskurzivnog tipa: grafička kompozicija stranice kao cjeline i kompozicija njenog tekstualnog elementa, tj. naslova. Značajan dijakronijski pomak je vidljiv već u grafičkoj organizaciji: dok je u uzorku iz 1988. godine naslovnica jasno grafički polarizirana na dvije zone, koje po sadržaju jedinica smještenih na njima, odgovaraju diobi na javnu i privatnu sferu, a središnji element služi za ublažavanje tog jaza, u uzorku iz 2000. godine vidljivo je napuštanje takvog načela polarizacije i snažna tendencija da se već samim grafičkim rasporedom elemenata ta granica izbriše. Tome kompatibilna tendencija jasno je uočena i u intertekstualnoj, i lingvističkoj, analizi kompozicije naslova koji, pomoću žanrova i diskursa koje prizivaju (cueing, Fowler) te dominantnih gramatičko-registarskih struktura kojima se koriste, kodiraju te dvije sfere ne kao jasno razdvojene, nego dapače kao međusobno zamjenjive.
U drugom je poglavlju provedena prvo intertekstualna, a potom lingvistička analiza uzorka tekstova iz Embarga iz 1988. godine, čiji je cilj bio jasnije odrediti specifičnu konfiguraciju žanrova i diskursa koji tvore ovaj osebujan diskurzivni tip, da bi se u trećem poglavlju pristupilo komparaciji s uzorkom tekstova iz 2000. godine.
U intertekstualnoj analizi vrlo se korisnim pokazao koncept «oralne naracije» (Labov), kao i određene kategorije kojima se koristi suvremena narativna teorija (Bal, Chatman) pri taksonomiji različitih tipova naracije i odnosa naratora i implicitnog čitatelja.
Pokazalo se da je svojom kompozicijskom strukturom Embargo neobično blizak, uz određena znakovita odstupanja, strukturi Labovljeve «oralne naracije», dok je u drugim žanrovskim facetama ta kolumna vrlo bliska uhodanim obrascima «otvorene naracije» (overt narration, Chatman). U uzorku tekstova iz 1988. godine intertekstualnu heterogenost prati i upadljiva lingvistička heterogenost, pomoću koje se konstruira specifičan, već samom žanrovskom konfiguracijom zadan, odnos «pripovjedača» tj. novinskog glasa i njegovih implicitnih čitatelja. Većina postupaka opisanih u lingvističkoj analizi - provedenoj na tri razine (razini uporabe interpunkcija, razini uporabe različitih registara i na sintaktičkoj razini)- dade se supsumirati pod fenomen «konverzacionalizacije» novinskog diskursa, koji se često tumači kao snažno ideologijsko sredstvo (Fowler).
Usporedba s tekstovima iz 2000. godine (treće poglavlje) pokazala je znatne pomake u ovom diskurzivnom tipu na nekoliko, međusobno povezanih, razina. Premještanje žarišta sukoba koji se nalazi u središtu svake epizode objavljene u ovoj kolumni (riječ je o pomaku na tematskoj razini, tj. razini priče, koja nije bila u središtu pozornosti u ovom radu) ima svoj parnjak u suptilnim pomacima u shematskoj kompoziciji i drugim facetama žanrovsko-diskurzivne konfiguracije teksta. Dok su promjene u shematskoj kompoziciji najuočljivije u reduciranju ili posvemašnjem izostanku posljednje faze (Evaluacija, Labov), na drugim je razinama jasno vidljiv pomak od obrazaca «otvorene naracije» ka obrascima «zatvorene naracije», što dovodi do snažnije intertekstualne homogenizacije, budući da je upravo pripovjedačev, tj. novinski glas, sa svojom ideologijskom ulogom, bio glavno izvorište intertekstualne heterogenosti. S promjenama u intertekstualnoj konfiguraciji paralelno su se odvijale i promjene u lingvističkoj strukturi teksta koji postaje homogeniji.
Cilj ove teze bio je analizirati socio-kulturalno uvjetovane promjene u «glasu» dnevnog lista koje su konceptualizirane kao pomaci ili nestabilnosti unutar dva čvrsta diskurzivna tipa. Provedena je analiza pokazala da su promjene u parametru koji je zanimao istraživača, tj. u glasu kojim se novine obraćaju svojim čitateljima, i kojih su čitatelji intuitivno bili svjesni, rezultat složenih promjena u intertekstualnoj konfiguraciji, a one su opet u izravnoj vezi s promjenama u širem društvenom kontekstu. Autoritarni glas iz novinskih naslova iz 1988. godine rasplinuo se u niz individualiziranih glasova (jednako kao što se i masovna fotografija anonimnih lica rasplinula u čitav niz personaliziranih sličica), jednako kao što se i dominatnim pripovjedačevim glasom kontrolirana «otvorena naracija» Embarga rastvorila u obrasce «zatvorene naracije» u kojoj pojedinačni glasovi pričaju svoje priče. Posrijedi su diskurzivne promjene koje stoje u izravnoj vezi s izmijenjenim shvaćanjem uloge novina i medija u društvu, koje ima svoj izvor u promjenama šireg društvenog konteksta.
Povjerenstvo smatra da je kandidatkinja vješto istražila zadani cilj rada primjenjujući na hrvatski tekst istraživačke metode koji joj pružaju radovi Fairclougha, Fowlera, Kressa, Labova, Montgomeryja i drugih kritičkih istraživača diskursa u okviru kulturalnih studija pa predlaže Vijeću da prizna ovaj magistarski rad kao potpuno istovrijedan magistarskim radovima koji se stiču na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te da joj prizna naslov magistra.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus,
predsjednik povjerentsva
Dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof.
članica povjerenstva
Dr. Dora Maček , red. prof.
članica povjerenstva
U Zagrebu, 5. travnja 2004.
Zagreb, 8. travnja 2004.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Alena Vitasa stečene na Sveučilištu u Grazu
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Alen Vitas, hrvatski državljanin, rođen je 1972. godine u Zagrebu. U Zagrebu je završio osnovnu školu te 1991. godine srednjoškolsko obrazovanje (Obrazovni centar za jezike). 1992. godine upisao je studij anglistike i amerikanistike na Sveučilištu u Grazu. Diplomirao je 1998. godine. Nakon odsluženja vojnog roka najprije dvije godine predaje kolegije iz suvremene američke književnosti i interaktivnih medija na Odsjeku za amerikanistiku Sveučilišta u Grazu. Potom dvije godine radi kao suradnik za odnose s javnošću u organizaciji "Graz 2003 – kulturna prijestolnica Europe" u Austriji, a od ožujka ove godine radi kao voditelj odnosa s javnošću i komunikacija pri Koncertnoj direkciji Zagreb.
Molitelj traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom diplomiranog anglista.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da je studij koji je molitelj završio potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti nenastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se molitelju može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom diplomiranog anglista Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Dr. sc. Damir Kalogjera, professor emeritus
Dr. sc. Sonja Bašić, professor emeritus
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
Zagreb, 16. siječnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o priznavanju potpune istovrijednosti diplome koju je Hajnalka Lukŕcs stekla na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd, Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Uvidom u dokumentaciju koju je Hajnalka Lukŕcs priložila zahtjevu da joj se prizna potpuna istovrijednost diplome stečene na studiju kroatistike Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti povjerenstvo je utvrdilo sljedeće:
1. Moliteljica je državljanka Republike Madžarske i zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti predmetne diplome podnosi prvi put u Republici Hrvatskoj;
2. Filozofski fakultet Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti, na temelju ispunjenih studijskih obveza tijekom ak. god. 1995/96-1999/2000, moliteljici je 15. veljače 2001. priznao stručni naziv profesora hrvatskog jezika i književnosti.
3. Tijekom redovnoga četvorogodišnjeg studija kroatistike na spomenutome Fakultetu moliteljica je odslušala ukupno 47 kolegija od kojih 15 kroatističkih, i to iz jezične kroatistike 10 kolegija:
1. Jezične vježbe (Alfirević, 4; 3; 2; 2; 2; 2)
2. Staroslavenski jezik (Zsuzsanna, 1+0; 2+2)
3. Povijest srpsko-hrvatskog jezika (Nyomarkay, 1+2; 1+2)
4. Razvijanje hrvatskog književnog jezika (Ham, 0+2)
4. Hrvatski pravi stručni jezik u drugoj polovici 19. st. (Krekić, 0+2; 0+2)
5. Čitanje istarskoga "ća" dijalekta (Vig, 0+2)
6. Hrvatska sociolingvistika (Vig, 0+2)
7. Jezični stručni seminar (Vig, 0+2)
8. Jezikoslovni stručni seminar (Nyomarkay, 0+2)
9. Hrvatski prevoditeljski seminar (Lukacs, 0+2)
5. Hrvatsko-talijanske jezične vježbe (Vig, 0+2)
10. Metodika nastave hrvatskog jezika i književnosti (Krekić, 0+2)
te iz književne kroatistike 5 kolegija:
1. Povijest hrvatske književnosti (Lukacs, 1+2; 1+2)
2. Stara hrvatska drama (Vig, 0+2)
3. Hrvatski realizam (Lukacs, 0+2)
4. Pitanja hrvatske moderne (Lukacs, 0+2)
5. Hrvatska književnost poslije 1945. (Lukacs, 0+2)
Prema navedenim činjenicama a s obzirom na program studija hrvatskoga jezika i književnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i s obzirom na čl. 4. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o priznavanju diploma stečenih u Republici Hrvatskoj i Republici Mađarskoj povjerenstvo zaključuje da se može priznati potpuna istovrijednost predmetne diplome i s tim u skladu stručni naziv profesora hrvatskoga jezika i književnosti pod uvjetom da položi dopunski ispit iz predmeta:
1. Starija hrvatska književnost
2. Novija hrvatska književnost i
3. Hrvatski standardni jezik prema propisanoj ispitnoj literaturi.
S poštovanjem!
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Dr. sc. Ivo Pranjković, red prof.
Akademik Josip Bratulić, red. prof.
Zagreb, 26. siječnja 2004.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o priznavanju potpune istovrijednosti diplome koju je Mariette Veres stekla na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti, Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Uvidom u dokumentaciju koju je Mariette Veres priložila zahtjevu da joj se prizna potpuna istovrijednost diplome stečene na studiju kroatistike stekla na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti povjerenstvo je utvrdilo sljedeće:
11. Moliteljici, državljanki Republike Hrvatske, Filozofski fakultet Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti na temelju ispunjenih studijskih obveza priznao je 15. srpnja 1999. stručni naziv profesora hrvatskog jezika i književnosti;
12. Tijekom dvogodišnjega studija hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jannus Pannonius u Pečuhu ak. god. 1993/94-1996/1997. moliteljica je - uz uvod u teoriju književnosti, povijest i kulturu Hrvata te drugih - slušala još 24 kroatistička kolegija od kojih 12 jezičnih:
1. Fonetika i fonologija (Barics, 2+2)
2. Vježbe govorenja i pisanja (Bakija, Šokčević, 4+4; 4+4)
3. Morfologija (Barić, 2+2)
4. Tvorba riječi (Frankovics, 2+2)
5. Rad na tekstu (Pavičić, Bakija, 2+2)
6. Povijest hrvatskog književnog jezika (Barics, 2+2; 2+2))
7. Leksikologija (Barics, 2+2)
8. Hrvatsko-mađarska kontrastivna gramatika (Prodan, 1+1)
9. Sintaksa (Prodan, 2+2; 2+2)
10. Jezik javnih medija u Hrvatskoj (Pavičić, 2+2)
11. Metodika nastave hrvatskog književnog jezika (Kollarne, 2+2)
12. Fonetika općeslavenskog jezika (Barić, 2+2)
i 12 književnih:
a. Usmena narodna književnost Frankovics, (2+2)
b. Srednjovjekovna hrvatska književnost i hrv. renesansa (Bakija2+2)
c. Književnost baroka i prosvjetiteljstvo (Pavičić, 2+2)
d. Realizam (Prodan, 2+2)
e. Književno djelo Josipa Kozarca (Prodan, 2+2)
f. Hrvatska moderna (Prodan, 2+2)
g. Hrvatsko-mađarske književne veze (Prodan, 1+1)
h. Hrvatska književnost između dva rata (Blažetin, 2+2)
i. Dječja književnost (Franković, 2+2)
j. Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1945. do danas (Blažetin, 2+2)
k. Književno djelo M. Krleže (Blažetin, 2+2)
l. Suvremena hrvatska književnost (Blažetin, 2+2)
13. Tijekom studija kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Eötvös Lorŕnd u Budimpešti ak. god. 1997/98-1998/99. moliteljica je slušala još 8 slavističkih, tj. u širem smislu kroatističkih kolegija:
6. Staroslavenski jezik (Raduly, 2 sem)
7. Povijest srpskog i hrvatskog jezika (Nyomarkay, 2 sem)
14. Povijesna gramatika hrvatskog i srpskog jezika (Nyomarkay,1 sem)
15. Metodologija proučavanja hrvatskog jezika i književnosti (Krekity, 1 sem)
16. Jezične vježbe (Alfirevic, 1 sem)
17. Uvod u znanost slavenske književnosti (Hanko; Milošević, 1 sem)
18. Uvod u znanost slav. jezika (Nyomarkay; Vigh, 1 sem)
Prema navedenim činjenicama a s obzirom na program studija hrvatskoga jezika i književnosti Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i s obzirom na čl. 4. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o priznavanju diploma stečenih u Republici Hrvatskoj i Republici Mađarskoj povjerenstvo zaključuje da se može priznati potpuna istovrijednost predmetne diplome i s tim u skladu stručni naziv profesora hrvatskoga jezika i književnosti.
S poštovanjem!
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Dr. sc. Mira Menac, docentica
Akademik Josip Bratulić, red. prof.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske diplome
VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Danijele Ančić, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, indeks, domovnica) utvrdili smo da je Danijela Ančić, rođena 14. kolovoza 1978. godine u Livnuu, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 19. rujna 2003. godine diplomirala studijsku grupu Hrvatski jezik i književnost o čemu joj je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 18. prosinca 2003.
Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je moliteljica završila na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te smatramo da se diploma Danijele Ančić može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti, ali uz uvjet da moliteljica položi razlikovne ispite i to iz predmeta:
1. Teorija književnosti II.
2. Svjetska književnost
3. Novija hrvatska književnost
4. Metodika nastave hrvatskog jezika
5. Metodika nastave hrvatske književnosti
Zagreb, 1. travnja 2004. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
dr. sc. Davor Dukić, doc.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Bachelor of Arts in History kolegice PETRE PODKUBOVŠEK, stečene na Rutgers State University (New Jersey, Sjedinjene Američke Države). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Petra Podkubovšek rođena je 19. studenog 1971. u Dubrovniku. Hrvatska je državljanka. Diplomirala je povijest na Rutgers State University (New Jersey, Sjedinjene Američke Države) 16. svibnja 1996. te je proglašena za Bachelor of Arts (BA) in History. Položila je tijekom studija ukupno dvadeset i četiri (24) ispita. Kolegica Podkubovšek predočila je povjerenstvu prijepise i prijevode relevantnih isprava (program studija i popis položenih ispita, preslika diplome, prijevod diplome od sudskog tumača). Osim toga, u prilogu je dostavila zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice i priznanicu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolegice Polić za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome pravovaljana.
Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita, povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegici Petri Podkubovšek uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome s onom diplomiranog povjesničara u Republici Hrvatskoj. Uvjeti za priznavanje diplome prethodno su položeni ispiti iz Uvoda u povijest, Latinskog jezika I, Latinskog jezika II, Pomoćnih povijesnih znanosti, Stare povijesti hrvatskih zemalja, Hrvatske povijesti srednjeg vijeka I, Hrvatske povijesti srednjeg vijeka II, Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, Hrvatske povijesti u 19. stoljeću i Hrvatske povijesti u 20. stoljeću. U skladu s odlukom Fakultetskog vijeća, s obzirom da je kandidatkinja cjelokupno obrazovanje završila u Sjedinjenim Američkim Državama, potrebno je priložiti i dokaz o poznavanju hrvatskog jezika.
U Zagrebu, 1. 3. 2004.
Povjerenstvo:
doc. dr. sc. Borislav Grgin, predsjednik
doc. dr. sc. Boris Olujić, član
doc. dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, član
Filozofski fakultet u Zagrebu / Odsjek za povijest
Stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome
Znanstveno-nastavno vijeće
Filozofskog fakulteta
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Svetlane Antić, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, Srbija i Crna Gora
– DOPUNA IZVJEŠĆU / urudžbeni broj 04-6-60 od 11.11.98.
Gospođa Svetlana Antić podnijela je 11. studenoga 1998. godine molbu za nostrifikaciju fakultetske diplome koju je stekla na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Moliteljica svome zahtjevu prvobitno nije bila priložila sve potrebite dokumente na temelju kojih bi Stručno povjerenstvo moglo donijeti prijedlog za postupak nostrifikacije. Dopunu materijala (uvjerenje o položenim ispitima s prijepisom ocjena sa studija) izvršila je u ožujku 2004., pa Stručno povjerenstvo donosi sljedeći prijedlog.
Iz priloženih dokumenata vidi se kako je Svetlana Antić 21. lipnja 1995. godine uspješno završila studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, te stekla stručni naziv profesor povijesti. Povjerenstvo je proučilo popis predmeta koji je gospođa Antić odslušala i uspješno položila na svome fakultetu. Budući da fakultetska diploma stečena na navedenom fakultetu ne odgovara u potpunosti uvjetima koji se moraju zadovoljiti da bi se stekao istovjetan akademski stupanj u Republici Hrvatskoj, Stručno povjerenstvo predlaže da se diploma Svetlane Antić nostrificira kao diploma profesora povijesti nakon što moliteljica položi sljedeće ispite iz hrvatske povijesti:
Hrvatska povijest srednjeg vijeka I
Hrvatska povijest srednjeg vijeka II
Hrvatska povijest u ranom novom vijeku
Hrvatska povijest u devetnaestom stoljeću
Hrvatska povijest u dvadesetom stoljeću.
O literaturi za svaki navedeni ispit moliteljica se treba posebno dogovoriti s predmetnim nastavnicima.
Ukoliko moliteljica nije završila osnovnu i srednju školu u Republici Hrvatskoj (iz priloženih materijala to se ne vidi), Stručno povjerenstvo napominje da je – prema propisima – dužna položiti ispit iz hrvatskog jezika.
Sa štovanjem!
Zagreb, 9. ožujka 2004.
Stručno povjerenstvo:
...............................................
doc. dr. Damir Agičić
...............................................
doc. dr. Mario Strecha
...............................................
doc. dr. Tvrtko Jakovina
Znanstvenom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb
Predmet: priznavanje potpune istovrijednosti diplome “Profesora francuskog jezika i književnosti”Sanje Kosanović
Obrazloženje
Sanja KOSANOVIĆ je u razdoblju između 1992 i 2002 godine upisala i završila dvopredmetni studij A-Francuskog jezika i književnosti (pedagoški smjer) i B-novinarstva na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Slovenija te stekla diplomu profesorice francuskog jezika i univerzitetski diplomirane novinarke.
Uvidom u popis odslušanih predmeta po godina (jezični dio i književnost) povjerenstvo zaključuje da je što se tiče obaveza iz jezičnog dijela kandidatkinja ispunila sve obaveze. Što se tiče dijela koji se odnosi na književnost, obaveze se razlikuju: iz popisa položenih ispita nije vidljivo da je kandidatkinja slušala posebne kolegije iz povijesti francuskog jezika, književnosti XVIII stoljeća te moderne književnosti (XIX i XX stoljeće) osim ako oni nisu bili uključeni u diplomski ispit.
Diploma “profesorice francuskog jezika i književnosti” Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani (pedagoški smjer) nije potpuno istovrijedna diplomi “profesorice francuskog jezika i književnosti” Filozofskog fakulteta u Zagrebu”. Da se postigne istovrijednost, kandidatkinja mora odslušati kolegije 3. i 4. godine studija francuskog jezika i književnosti koji se tiču povijesti francuskog jezika te kolegije iz francuske književnosti XVIII, XIX i XX stoljeća.
Popis kolegija:
1.Latinski jezik za romaniste
2.Čitanje i tumačenje starofrancuskih i srednjefrancuskih tekstova
3.Romanski jezici i vulgarni latinitet
4.Od latinskog do francuskog
5.Evolution du roman XVIIIe sičcle
6. Littérature française du XIXe sičcle
7. Littérature française du XXe sičcle
Povjerenstvo:
Dr.Nenad Ivić red. prof, predsjednik
Dr.Dražen Varga, doc.
Dr. Sanja Grahek, docent
ZNV
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Zahtjev magistrae artium INES HERMAN za priznavanjem istovrijednosti diplome stečene na Rajnskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu
I Z V J E Š T A J
Iz priložene dokumentacije za nostrifikaciju diplome magistrae artium INES HERMAN stečene na Rajnskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu i zahtjeva moliteljice za priznavanjem istovrijednosti te diplome sa diplomom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaključujemo sljedeće:
1. priznaje se istovrijednost stečene diplome na Rajnskom sveučilištu Friedrich_Wilhelm u Boonu sa dilomom studija Dvopredmetne slavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu tesmatramo da se njezina diploma nostrificira kao Diplomirana slavistica s posebnim obzirom na srbistiku i bugaristiku i
2. ne priznaje se studij germanistike na Rajnskom sveučilištu Friedrich-Wilhelm u Bonnu, jer nedostaje lingvistički dio studija.
U Zagrebu, 30.03.2004.
Dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof., pred. povjer.
Dr. sc. Borislav Pavlovski, izv. prof., član povjer.
Dr. sc. Dragutin Horvat, red. Prof., član povjer.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za talijanistiku
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 26. ožujka 2004.
PREDMET: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome koju je Veronika Ramov rođena Novak stekla na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani
Veronika Ramov rodila se 27. svibnja 1974. u Ljubljani. Ima slovensko državljanstvo. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani diplomirala je talijanski jezik i književnost te bibliotekarstvo 2002.
Podnositeljica zahtjeva moli da joj se prizna potpuna istovrijednost diplome talijanskog jezika i književnosti te bibliotekarstva stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani s diplomom profesora talijanskog jezika i književnosti odnosno diplomiranog bibliotekara Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Uvidom u stečenu fakultetsku diplomu i u prijepis položenih ispita te njihovom usporedbom s nastavnim planom i programom studija kojima se na Filozofskom fakultetu stječe diploma profesora talijanskog jezika i književnosti odnosno diplomiranog bibliotekara, a na temelju Članka 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN broj 57 od 12. 7. 1996.), ustanovili smo da studij bibliotekarstva koji je podnositeljica molbe završila odgovara u potpunosti studiju bibliotekarstva i studiju talijanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da Veroniki Ramov prizna potpunu istovrijednost fakultetske diplome stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.
Članovi stručnog povjerenstva:
dr. sc. Morana Čale, izv. prof.
dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.
dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.
ODSJEK ZA ANGLISTIKU
Zagreb, 1. travnja 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Prijedlog Odsjeka za anglistiku da se kod nove sistematizacije uvedu razrađeniji (a time i pravedniji) kriteriji vrednovanja opterećenja nastavnika:
S obzirom na izradu nove sistematizacije radnih mjesta, uvođenja novog načina financiranja te reformu studija, Odsjek za anglistiku predlaže Fakultetskom vijeću da pokrene inicijativu za promjenu kriterija vrednovanja opterećenja u nastavi. Naime, u modernoj (a napose u reformiranoj nastavi) nastavna se norma ne može vrednovati samo norma satima. Individualni projekti, seminarski i diplomski radovi te drugi oblici individualnoga rada sa studentima, opteretit će nastavnika s obzirom na broj studenata na vježbama, seminarima i predavanjima. Stoga bi u mjerenju opterećenosti nastavnika trebalo uzeti u obzir i broj studenata, a ne samo broj sati u nastavi.
Pročelnica Odsjeka za anglistiku:
Dr. Ljiljana Ina Gjurgjan, izv. prof.
ODSJEK ZA ANGLISTIKU
Zagreb, 1. travnja 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Primjedba Odsjeka za anglistiku na Odluku Fakulteta o promjeni studijske grupe:
Odsjek za anglistiku na svojoj je sjednici održanoj 31. 3. 2004. raspravljao o gore navedenoj odluci i zaključio da se ona, iako donesena u najboljoj namjeri da se uvede više administrativnoga reda, u praksi pokazuje kontraproduktivnom. Naročito nam se čini štetnim što studentice i studenti u slučaju promjene studijske grupe, godinu dana ne mogu pohađati jezične vježbe. Čini nam se stoga da bi najsretnija solucija bila da se studenticama i studentima koji mijenjaju studijsku grupu omogući da upisuju kolegije po istim kriterijima koji se odnose i na ponavljače: ako nisu položili prvu godinu studija one grupe koju nisu mijenjali da upišu jedan predmet, a ako su položili sve uvjete da upišu tri predmeta iz ponude na višoj godini.
Pročelnica Odsjeka:
Dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan
29. ožujka 2004.
Vijeću Odsjeka za kroatistiku
i
Fakultetskom vijeću
Predmet: Prijedlog Programa XXXIII. seminara Zagrebačke slavističke škole -
Hrvatskog seminara za strane slaviste
U skladu s čl. 12. Pravilnika o Zagrebačkoj slavističkoj školi - Hrvatskom seminaru za strane slaviste, a na prijedlog Stručnog vijeća Škole, predlažem vijeću Odsjeka za kroatistiku ovogodišnji program XXXIII. seminara.
XXXIII. seminar hrvatskoga jezika, književnosti i kulture za godinu 2003. održat će se u Dubrovniku od 23. kolovoza do 4. rujna 2004.
Stručno vijeće je predložilo da i ovogodišnjem seminaru, kao i prošlogodišnjem, prisustvuje osamdesetak seminarista (do 35 kandidata iz konvencijske kvote Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, do 35 iz ustanova gdje djeluju hrvatski lektorati, dvadesetak pozvanih stručnjaka, po odabiru Stručnog vijeća škola koji bi bili po jedan tjedan, zavisno o svom stručnom interesu).
U radu bi se zadržala dosadašnja koncepcija, s ovim sadržajima:
1. Rad lektorata. Ponudit će se lektorati i proseminari iz staroslavenskog ili starohrvatskog jezika (1), proseminar iz hrvatske povijesti i kulture (2), hrvatski za početnike (3), hrvatski za napredne (4), konverzacijske vježbe iz hrvatskog jezika (5), proseminar iz hrvatske književnosti (6) i proseminar iz jezične kroatistike (7). Trajno bi bilo nazočno osam lektora, a kako je u protekle tri godine lektorski tim vrlo uspješno ostvario sve sadržaje ostao bi isti, i proširio bi se lektorom iz novije hrvatske književnosti. Dosada su to bili: Krešimir Bagić, Tomislav Bogdan, Milvia Gulešić, Boris Kuzmić, Krešimir Mićanović, Ivica Prlender, Evelina Rudan, Josip Silić, Marija Smolić, Tanja Tomašić i Mateo Žagar.
2. Jezikoslovi blok. Ovogodišnju temu Suznačne riječi u hrvatskom jeziku osmislio je njezin voditelj prof. dr. Ivo Pranjković. U tjednom trajanju ostvarili bi se ovi sadržaji: "Suznačne (sinsemantične i samoznačne (autosemantične) riječi" (prof. dr. Josip Silić), "Suznačne riječi i njihove vrste" (prof. dr. Ivo Pranjković), "Veznici " (prof. dr. Barbara Künzmann-Müller), "Prijedlozi nekad i danas" (doc. dr. Vlasta Rišner), "Čestice" (prof. dr. Dubravka Sesar), "Novosti iz jezikoslovne kroatistike" (prof. dr. Marko Samardžija).
3. Književni blok. Ovogodišnju temu Europski okvir hrvatske književnost osmislio je njezin voditelj prof. dr. Krešimir Nemec. U petodnevnom trajanju ostvarili bi se ovi sadržaji: "Hrvatski petrarkizam" (akademik Mirko Tomasović), "Hrvatski i europski barok" (akademik Pavao Pavličić), "Hrvatski latinizam u europskom kontekstu" (prof. dr. Darko Novaković), "Bečka i hrvatska moderna" prof. dr. Krešimir nemec), "Hrvatski postmodernizam" (prof. dr. Dubravka Oraić Tolić).
4. Kulturni i kulturološki blok. Ovaj sadržajni blok, koji vodi prof dr. Stipe Botica, povezao bi sve one satržaje s kulturnim i kulturološkim oznakama koje se izvode na školi. To su prvenstveno sadržaji iz recentne likovne, glazbene, scenske umjetnosti i kulture, ali i drugi sadržaji s kulturološkim obzorom. Uz dava koncerta, posjete izložbama, kazalištu i sl., tu će se svakako okupiti sadražaji o povijesnom i kulturnom identitetu Dubrovnika (doc. dr. Ivica Prlender), aktualne teme iz dubrovačkoga života (dr. sc. Slavica Stojan), kultura dubrovačkoga područja (dr. sc. Željka Čorak), o mogućnosti primjene književnog zemljopisa Carla Donizetija na hrvatsku književnost (prof. dr. Mladen Machiedo). Upriličit će se cjelovečernji susret s jednim književnikom/književnicom.
5. Stručni izleti i putovanja. Uz obvezno razgladanje dubrovačkih kulturnih znamenitosti (hodom kroz Grad i zidinama, uz eminentne stručne vodiče), ostvarili bismo cjelodnevno putovanje Elafitskim otočjem (uz stručno elboriranje svih kulturnih sadržaja), obišli Cavtat i južno dubrovačko primorje, putovali do Stona (i usputno razgledali sve značajne lokalitete), gdje će se održati predavanje o prostroru dubrovačke kulture (prof. dr. Igor Fisković).
Ovaj progam može doživjeti neznatne promjene, koje će ovisiti i o visini financijskih sredstava i okolnostima koje se ne mogu predvidjeti. Inače, u našem predračunu, detaljno elaboriranom , predvidjeli smo visinu potrebitih sredstava od 625.000,00 kuna.
I uprava Škole, i Stručno vijeće Škole, misle da su ponuđeni dobri i primjereni sadržaji koji udovoljavaju naravi seminara čiji je glavni zadatak poticanje i promicanje poznavanja hrvatskoga jezika, književnosti i kulture izvan granica Republike Hrvatske, ponajprije među inozemnim kroatistima.
Stoga molim Vijeće Odsjeka za kroatistiku da prihvati ovaj prijedlog programa XXXIII. seminara Zagrebačke slavističke škole - Hrvatskog seminara za strane slaviste i uputi ga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta na odobravanje.
S poštovanjem
Voditelj XXXIII. seminara Zagrebačke slavističke škole
---------------------------------------
/ Prof. dr. Stipe Botica /
PRIJEDLOG PRAVILNIKA
O ORGANIZACIJI RADA
CENTRA ZA PSIHODIJAGNOSTIČKE INSTRUMENTE
I. Opće odredbe
Članak 1.
Ovim Pravilnikom uređuje se organizacija rada Centra za psihodijagnostičke instrumente (u daljnjem tekstu: Centar) Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Fakultet), utvrđuju njegova tijela, potrebni namještenici te djelatnosti i poslovanje Centra.
Članak 2.
Puni naziv Centra je: Centar za psihodijagnostičke instrumente
Skraćeni naziv Centra je CPI. Centar ima i svoj službeni logo.
Uz puni naziv Centra na hrvatskom jeziku, Centar koristi i naziv preveden na engleski jezik, a glasi: Centre for Psychodiagnostic Instruments (skraćeni naziv na engleskom jeziku je CPI).
Puni i skraćeni naziv Centra ravnopravni su u javnoj uporabi.
Članak 3.
Centar je ustrojbena jedinica Fakulteta, a organizacijski je pridružen Odsjeku za psihologiju.
Članak 4.
Temeljna svrha Centra je unapređivanje profesionalnih aktivnosti vezanih uz sistematizaciju, izradu i evaluaciju psihologijskih mjernih instrumenata (u nastavku PMI) i poboljšavanje kvalitete njihove upotrebe.
Djelatnosti Centra su:
a) Izrada i održavanje središnjeg informacijskog sustava PMI;
b) Izrada novih i profesionalno opremanje postojećih mjernih instrumenata;
c) Izdavanje i distribucija PMI i odgovarajućih pribora;
d) Izobrazba svih kategorija korisnika PMI i pružanje informacija o PMI;
e) Pružanje psihodijagnostičkih usluga;
f) Pružanje usluga povezanih s analizom podataka;
g) Znanstveno-istraživačka djelatnost vezana uz razvoj, izradu i evaluaciju PMI.
Članak 5.
Djelatnosti Centra ostvaruju se na temelju projekata i suradnje s vanjskim fizičkim i pravnim osobama.
Članak 6.
Centar se kroz svoje projekte može uključivati u postojeće mreže srodnih institucija koje podržavaju međunarodne organizacije te sudjelovati u međunarodnim projektima i programima.
II. Upravljanje Centrom
II. a. Voditelj Centra
Članak 7.
Čelnik Centra je voditelj Centra.
Voditelja Centra zamjenjuje zamjenik voditelja Centra.
Voditelj Centra brine se o cjelokupnom radu Centra, priprema godišnji izvještaj o radu Centra i za svoj je rad izravno odgovoran dekanu Fakulteta. U slučaju spriječenosti, poslove voditelja s jednakim obavezama i odgovornostima preuzima zamjenik.
Voditelja i zamjenika voditelja Centra imenuje dekan Fakulteta na prijedlog Vijeća Odsjeka za psihologiju i Fakultetskog vijeća na razdoblje od dvije godine.
II. b. Upravni odbor Centra
Članak 8.
Upravni odbor Centra razmatra i odlučuje o važnijim poslovnim, razvojnim i kadrovskim pitanjima Centra i odgovoran je za njegovo funkcioniranje.
Upravni odbor sastoji se od pet članova. Članovi Upravnog odbora po funkciji su voditelj i zamjenik voditelja Centra. Ostale članove imenuje dekan Fakulteta na prijedlog Vijeća Odsjeka za psihologiju i Fakultetskog vijeća.
Upravni odbor ima predsjednika i zamjenika predsjednika koje biraju njegovi članovi.
Upravni odbor sastaje se po potrebi, a sastanke saziva predsjednik ili zamjenik predsjednika Odbora.
Upravni odbor bira se na razdoblje od dvije godine.
II. c. Ostala tijela Centra
Članak 9.
Centar ima Savjet koji se sastoji od najviše 11 članova. Savjet Centra potiče rad Centra, pruža mu ekspertne i savjetodavne usluge, brine se za domaću i međunarodnu podršku radu Centra te brine o kvaliteti njegovog rada.
U Savjet Centra ulaze predstavnici Odsjeka za psihologiju te predstavnici drugih relevantnih ustanova i profesionalnih skupina.
Članove Savjeta Centra imenuje dekan Fakulteta na prijedlog Vijeća Odsjeka za psihologiju i Fakultetskog vijeća.
Savjet Centra ima predsjednika i zamjenika predsjednika koje biraju članovi Savjeta iz svoga članstva. Predsjednik Savjeta ili njegov zamjenik saziva sjednice Savjeta i nadzire provođenje zaključaka Savjeta.
Voditelj i zamjenik Centra prisustvuju sjednicama Savjeta i obvezni su, na zahtjev predsjednika Savjeta Centra ili njegovog zamjenika, prirediti potrebne materijale
Savjet Centra sastaje se po potrebi, a sastanke saziva predsjednik Savjeta ili njegov zamjenik.
Savjet Centra bira se na razdoblje od dvije godine.
III. Radnici Centra
Članak 10.
Ovisno o potrebama, Centar može zasnovati radni odnos s jednom ili više osoba.
IV. Financiranje Centra
Članak 11.
Djelatnosti Centra financiraju se prihodima iz projekata, prihodima ostvarenim vlastitom djelatnošću, donacijama te drugim načinima ovisno o radu Centra, a u skladu sa Statutom Fakulteta.
Centar izrađuje plan prihoda i rashoda za kalendarsku godinu i podnosi financijski izvještaj Upravi fakulteta.
V. Obveze Fakulteta prema Centru
Članak 12.
Fakultet:
- osigurava Centru poseban prostor za nesmetan rad, uključujući samostalnu telefonsku/fax liniju, priključak na Internet i najnužniju uredsku opremu,
- izvršava sve popravke u prostoriji i na strojevima na način na koji je to uobičajeno u drugim jedinicama Fakulteta,
- osigurava Centru pod-žiro-račun,
- prema dogovoru s Upravnim odborom određuje postotak izdvajanja iz ostvarenih sredstava Centra koji ne može iznositi više od 10% ukupnih sredstava,
- omogućuje Centru izradu prostor za postavljanje Web-stranice.
VI. Obveze Centra prema Fakultetu
Članak 13.
Centar je dužan:
- djelovati u skladu sa Statutom Fakulteta, tradicijom i duhom Fakulteta te raditi na širenju njegova ugleda u zemlji i svijetu,
- na kraju svake kalendarske godine izvještavati o radu Centra Vijeće Odsjeka za psihologiju, dekana i Fakultetsko vijeće.
Izvješće iz stavka 2. ovoga članka podnosi voditelj Centra. Izvješće mora sadržavati obavijesti o sadržaju rada Centra i financijsko izvješće.
VII. Prijelazne i završne odredbe
Članak 14.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave na oglasnoj ploči Fakulteta.
D E K A N:
Prof. dr. sc. Neven Budak
Ovaj Pravilnik objavljen je na oglasnoj ploči Fakulteta _________ 2004. i stupa na snagu ________ godine.
Zagreb, _____________
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Glavna tajnica Filozofskog fakulteta
Gospođa Neda Stazić
Molimo Vas da u dnevni red sljedeće sjednice Fakultetskog vijeća uvrstite donošenje Pravilnika o organizaciji rada Centra za psihodijagnostičke instrumente.
Na sjednici vijeća Odsjeka za psihologiju 16.01.04. prihvaćen je tekst Pravilnika o organizaciji rada Centra za psihodijagnostičke instrumente, koji Odsjek za psihologiju predlaže Fakultetskom vijeću za usvajanje.
Odsjek za psihologiju predlaže:
- za voditelja Centra dr. sc. Vladimira Kolesarića, red. prof.;
- za zamjenika voditelja Centra, koji ima ulogu koordinatora djelatnosti Centra, dr. sc. Damira Ljubotinu, docenta;
- u Upravni odbor Centra, osim V. Kolesarića i D. Ljubotine (koji su članovi Upravnog odbora po funkciji), dr. sc. Aliju Kulenovića, red. prof., dr. sc. Vlastu Vizek Vidović i dr. sc. Željka Jerneića, izv. prof.;
- U Savjet Centra dr. sc. Branimira Šverka, red. prof., dr. sc. Darju Maslić Seršić, docenticu, Ivicu Sobota, Hrvatski zavod za zapošljavanje, dr. sc. Vladimira Takšića, Psihološka komora, dr. sc. Jurja Božičevića, Ministarstvo znanosti, prosvjete i sporta, Matiju Subašić Maras, Pliva, Hrvatska i predstavnik Gospodarske Republike Hrvatske.
U Zagrebu, 07.04.04.
Pročelnica Odsjeka za psihologiju
Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović
ODSJEK ZA JUŽNOSLAVENSKE JEZIKE I KNJIŽEVNOSTI
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
FAKULTETSKO VIJEĆE
Predmet: Dogovor o znanstvenoj suradnji Odsjeka za nauku o jeziku i književnosti Sveučilišta «Martin Luther» u Halleu i Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Molimo Fakultetsko vijeće da prihvati dogovor o znanstvenoj suradnji Odsjeka za nauku o jeziku i književnosti Sveučilišta «Martin Luther» u Halleu i Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, budući da je slavistika u Halleu dobro razvijena upravo za južnoslavističko područje i poredbenu slavensku književnost, što je i naš primarni interes. Suradnja se već odvija suradnjom članova obaju Odsjeka na postojećim projektima, a koordinatori suradnje su prof. dr. A. Richter, direktorica Instituta za slavistiku i prof. dr. Z. Kovač.
Zagreb, 06.04.2004. Pročelnik Odsjeka za južnoslavenske
jezike i književnosti
______________________________
dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof.
Dr. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Odsjek za arheologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
Ivana Lučića 3
Zagreb, 2.4.2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
MOLBA
Molim naslov da mi odobri korištenje slobodne studijske godine u akad. god. 2004/05.
Za docenta na katedri za Klasičnu arheologiju izabrana sam 14. svibnja 1996.g. i prema tome imala bih pravo koristiti slobodnu studijsku godinu, budući da je od tada prošlo 8 godina.
Molbu za korištenje slobodne studijske godine upućujem prvi put od kada radim na ovom Fakultetu. Sada su se napokon ispunili uvjeti za to: dr. Helena Tomas, nakon obranjenog doktorata na Sveučilištu u Oxfordu vratila se na katedru za Klasičnu arheologiju i ona može pokrivati nastavu (predavanja i seminare).
Osobno se obvezujem održavati ispite na dodiplomskom studiju u redovitim rokovima (zimski, ljetni i jesenski rok), te održavati nastavu na Poslijediplomskom doktorskom studiju arheologije zajedno sa svim obvezama na Poslijediplomskom studiju.
Slobodna studijska godina potrebna mi je za rad na rukopisu knjige o grčkoj tradiciji i mitologiji, točnije za prikupljanje materijala i za posjete dobro opremljenim institucijama i knjižnicama.
S poštovanjem
Marina Milićević Bradač
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za fonetiku
I. Lučića 3, 10000 Zagreb
Zagreb, 6. travnja 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
MOLBA ZA ODOBRENJE SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
Molim Vas da mi odobrite slobodnu studijsku godinu, koju bih koristio u diskontinuitetu – u zimskom semestru ak. god. 2004/2005. i u zimskom semestru ak. god. 2005/2006. Slobodne studijske semestre koristio bih naizmjence s kolegicom s Odsjeka za fonetiku, dr. sc. Vesnom Mildner, tako da bih ja odradio svoju nastavu u njezinim terminima, dok je ona na slobodnom studijskom semestru (a ona bi odradila svoju nastavu u mojim terminima, dok sam ja na slobodnom studijskom semestru).
U razdoblju slobodne studijske godine planiram dovršiti knjigu Kaos u govoru, govor u kaosu – Pisanje povijesti, pripremiti nastavni materijal za svoje novije kolegije (većinom izborne) te obnoviti nastavni materijal za svoje starije kolegije (većinom obvezne).
Vijeće Odsjeka za fonetiku poduprlo je moju molbu na sjednici održanoj 5. travnja 2004. godine.
Dr. sc. Ivan Ivas, izv. prof.
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za fonetiku
I. Lučića 3, 10000 Zagreb
Zagreb, 6. travnja 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Molim da mi se odobri korištenje slobodne studijske godine u akademskoj godini 2004./2005. Zbog nastavnih, ispitnih i ostalih obveza na Odsjeku za fonetiku studijsku godinu koristila bih u dva dijela i to: prvi dio u ljetnom semestru ak. godine 2004./2005. (od 1. 3. 2005.), a drugi dio u ljetnom semestru ak. godine 2005./2006. godine (od 1. 3. 2006.). Nastavu ću odraditi unaprijed, u zimskom semestru koji prethodni slobodnom ljetnom semestru.
Tijekom slobodne studijske godine planiram pripremiti nastavni materijal za web stranicu iz predmeta Patologija sluha i Osnove rehabilitacije slušanja i govora, te obaviti dio terenskog rada u sklopu projekta Neurolingvistički aspekti bilingvizma kojega sam glavni straživač.
Vijeće Odsjeka za fonetiku na svojoj sjednici održanoj 5. travnja 2004. godine poduprlo je moju molbu.
Dr. sc. Vesna Mildner, izv. prof.