REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/04-11/1
Ur. br.: 3804-850-04-2
Zagreb, 4. veljače 2004.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 5. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 9. veljače 2004. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Uručivanje Odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o izboru prof. dr. sc. Brune Kuntić-Makvić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od 5 godina.
2. Verifikacija zapisnika 4. sjednice Fakultetskog vijeća održane 19. siječnja 2004.
A. IZBORI U NASTAVNA I SURADNIČKA ZVANJA
3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Vlatka Broza u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za engleski jezik, u Odsjeku za anglistiku na određeno vrijeme.
str. 17
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Krešimira Krnica u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
Pristupnik ispunjava uvjete iz članka 80. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 19
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr.sc. Zvjezdane Sikirić Assouline u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest u Zavodu za hrvatsku povijest
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N.N. br. 123/03). str. 24
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
6. Mišljenje za izbor mr. sc. Ljubice Pilepić i Nensi Lučić za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij Informacijska tehnologija, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji. str. 25
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
7. Izvještaj o radu Elenmari Pletikos, znanstvene novakinje u Odsjeku za fonetiku. str. 27
8. Izvještaj o radu Hrvoja Klasića,ml.asist. u Zavodu za hrvatsku povijest.
str. 29
9. Izvještaj o radu znanstvenog novaka mr.sc. Dubravke Botice na Odsjeku za povijest umjetnosti. str. 30
10. Izvještaj o radu Anite Lauri Korajlija, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju. str. 31
11. Izvještaj o radu mr. sc. Krunoslava Nikodema, znanstvenog novaka u Odsjeku za sociologiju (projekt: "Modernizacija i identitet hrvatskog društva", voditelj dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.). str. 33
12. Izvještaj o radu Đurđe Mikulić, znanstvenog novaka u Odsjeku za Odsjeku za sociologiju (projekt: "Modernizacija i identitet hrvatskog društva", voditelj dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.). str. 36
13. Izvještaj o radu Krune Kardova, znanstvenog novaka u Odsjeku za sociologiju (projekt: "Socijalni korelati Domovinskog rata», voditelj dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.).
str. 38
14. Izvještaj o radu Petre Rodik, znanstvenog novaka u Odsjeku za sociologiju (projekt: "Socijalni korelati Domovinskog rata», voditelj dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.).
str. 40
14.1. Izvještaj o radu Krešimira Šojata, znanstvenog novaka u Zavodu za lingvistiku (projekt "Razvitak hrvatskih jezičnih resursa", voditelj prof. dr. sc. Marko Tadić). str. 41a
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija
15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Perić Gavrančić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Ferićeve basne – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima, mentor: prof.dr.sc. Darko Novaković. str. 42
16. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Darka Dekovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Glagoljica i glagoljaštvo u gradu Rijeci. Mentor akademik Eduard Hercigonja. str. 46
17. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zdenka Baloga za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Umjetnički krug Hermana Celjskog, mentor dr. sc. Igor Fisković, red. prof. str. 50
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
18. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Dalibora Paulika pod naslovom Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku kazališnu tradiciju. str. 53
19. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Castilie Manea Grgin pod naslovom Društveni razvoj rumunjskih Hrvata – Kraševaca u 17. i 18. stoljeću. str. 55
20. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Matee Birtić pod naslovom Argumentna struktura imenskih riječi /Tvorba riječi u generativnoj morfologiji). str. 60
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
21. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lie Dragojević pod naslovom Analiza pomorske terminologije u romanu "Moby Dicka". str. 67
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Martinića pod naslovom Preventivna diplomacija i preventivna obrana. Teorija i praksa SAD-a te mogućnosti primjene za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. str. 73
23. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Renate Belušić pod naslovom Peter Altenberg u kontekstu bečke "Kaffeehausliteratur". str. 78
24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Eldi Grubišić Pulišelić pod naslovom Život i književni rad Murada Efendija. str. 81
25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Galić pod naslovom Bibliotheca Ragusina Serafina Marije Crijevića i tradicija dubrovačke latinističke biografije. str. 84
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 4. veljače 2004. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje predmeta (poseban prilog)
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
26. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Nikoline Drašković stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.
str.88
27. Zahtjev Ante Periše za obustavljanje postupka priznavanja doktorske diplome stečene na Sveučilištu u Beču.
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sandre Mateša stečene na Neofilološkom Sveučilišta Ruprechta Karla u Heidelbergu. str. 89
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Elene Rendulić, stečene na Taliattinskoj filijali Samarskog Državnog Pedagoškog Sveučilišta u Tolijatti. str. 90
30. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Branke Frlete stečene na John Caroll University, Cleveland, Ohio. str. 91
31. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Snježane Smodlaka stečene na Državnom Sveučilištu Rutgers, New Brunswick, u New Jerseyu. str. 93
32. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Suzane Zenzerović stečene na Sveučilištu u Trstu. str. 96
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
33. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku
1. dr. sc.Mirko Gojmerac, izv. prof.
2. dr. sc.Stanko Žepić, red prof. u miru
3. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
34. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmete Operacijska istraživanja i Osnove informatike, na Filozofskom fakultetu u Rijeci (Pristupnik: dr. sc . Marija Marinović )
1. dr. sc. Slavko Tkalac, red. prof.
2. dr.sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
3.dr. sc. Mario Radovan, red. prof.
35. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana opća pedagogija, za predmete Pedagogija i Uvod u pedagogiju, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (za dr.sc. Milu Silova)
1. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
2. dr.sc. Dubravka Maleš, red.prof.
3. dr.sc. Antun Mijatović, red. prof.
36. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Opća pedagogija, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (za dr.sc. Mariju Bratanić)
1. dr.sc. Dubravka Maleš, red.prof.
2. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
3. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.
37. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana opća pedagogija, na Hrvatskim studijima u Zagrebu ( za prof.dr. Zdeslava Dukata, prof.dr.sc. Alojzija Jembriha, prof.dr.sc. Marka Pranjića, doc.dr.sc. Ninu Aleksandrov-Pogačnik, dr.sc. Juraja Mirka Mataušića)
1. dr.sc. Antun Mijatović, red. prof.
2. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
3. dr. sc. Dubravka Maleš, red.prof.
38. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli (za mr.sc. Aidu Muradbegović)
1. dr. sc. Arjana Miljak, red.prof.
2. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
3. dr.sc. Vladimir Jurić, red. prof.
39. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja za izbor u nastavno zvanje, za znanstveno područje društvenih znanosti , polje odgojne znanosti, za predmet Pedagogija i Didaktika, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu
( za mr.sc. Marka Jurčića, Gordana Vojvoda, dipl. pedagog, mr.sc. Zvonimir Kotarac, prof. defektolog.)
1. dr.sc. Vladimir Jurić, red. prof.
2. dr.sc. Dubravka Maleš, red. prof.
3. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
40. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika ili znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, u Leksikografskom zavodu «M.Krleža» (Pristupnik:dr.sc. Pejo Čošković, znan.suradnik)
1.dr.sc. Neven Budak, red.prof.
2.dr.sc. Zdenka Janeković Roemere, izv.prof.
3.dr.sc. Franjo Šanjek, red.prof.
41. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmet Uvod u povijest umjetnosti, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
1.dr. sc. Jasna Galjer, docent
2.mr. sc. Ivan Bogavčić, asistent
3.dr. sc. Zvonko Maković, docent.
42. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Psihologija odgoja i obrazovanja i Psihologija kreativnosti, u Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci (kandidat: dr. sc. Ljiljana Arar).
1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
3. dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
43. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Francuski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku (Pristupnica: Ariana Violić)
1. mr.sc. Darja Damić-Bohač, viši lektor
2. dr.sc. Yvonne Vrhovac, redoviti profesor
3. dr.sc. Dražen Varga, docent
44. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku (Pristupnica: Daniela Falkoni-Mjehović)
1. dr.sc. Karlo Budor, red. prof.
2. mr.sc. Alica Knezović, viši lektor
3. Milivoj Telećan, viši lektor
45. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku (Pristupnica Zrinka Režić)
1. mr. sc. Vesna Deželjin, viša lektorica
2. Ingrid Damiani Einwalter, viša lektorica
3. mr. sc. Iva Grgić, viša lektorica
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
46. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Aleksandre Golubović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Religiozno egzistiranje kao vrhunac egzistiranja kod Kierkegaarda
1. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
3. dr. sc. Hotimir Burger, red. prof.
47. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ljubice Kordić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Njemački kao strani jezik u pravnoj struci - postignuća, potrebe, perspektive
1. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
2. dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
3. dr. sc. Elvira Petrović, red. prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku
48. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Željka Jozića za stjecanje doktorata znanosti na doktorskom studiju kroatistike i prihvaćanje teme pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
49. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Brbore za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Djelotvornost ilustracije u rječniku
1. dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. ( Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu )
2. dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent
3. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
1. dr.sc. Dubravka Maleš, red.prof.
2. dr.sc. Vladimir Jurić, red.prof.
3. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
51. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ivice Šute za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme Organizacija i djelatnost Gospodarske sloge (1935.-1941.)
1.dr.sc. Marijan Maticka, red.prof.
2.dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.
3.dr.sc. Mira Kolar, red.prof. u m.
52. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje da li se mr.sc. Dinku Miriću može odobriti promjena teme doktorskog rada pod naslovom Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine, odobrena na sjednici Fakultetskog vijeća 15. svibnja 2002. i na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2002., u novi naslov Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1890. do 1910. godine
1.dr.sc.Nikša Stančić, red.prof.
2.dr.sc.Mario Strecha, docent
3.dr.sc.Damir Agičić, docent
53. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zrinke Pešorda Vardić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme Dubrovački Antunini u kasnom srednjem vijeku
1.dr.sc. Zdenka Janeković Roemer, izv.prof.
2.dr.sc.Tomislav Raukar, red.prof.
3.dr.sc.Borislav Grgin, docent
54. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ljiljane Dobrovšak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783.-1873.)
1.dr.sc. Mirjana Gross, red.prof. u m.
2.dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.
3.dr.sc.Ivo Goldstein, red.prof.
55. Imenovanje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta mr.sc. Leonide Kovač za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema pod naslovom Normativni diskurzi i samoreprezentacija umjetnica 20. stoljeća
1. dr. sc. Zvonko Maković, docent
2. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent
3. dr. sc. Frano Dulibić, docent.
56. Imenovanje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta mr.sc. Joška Belamarića za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema pod naslovom Dioklecijanova palača
1.dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
2.dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
3.dr. sc. Zlatko Jurić, docent
57. Imenovanje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta mr.sc. Gorana Nikšića za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema pod naslovom Marko Andrijić
1.dr. sc. Nada Grujić, red. prof.
2.dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
3.dr. sc. Predrag Marković, docent
58. Imenovanje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta mr.sc. Petra Preloga za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema pod naslovom Slikarstvo Zemlje i nacionalni likovni izraz.
1.dr. sc. Frano Dulibić, docent
2.dr. sc. Zvonko Maković, docent
3.dr. sc. Jasna Galjer, docent
59. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marinka Košćeca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Poetika Michela Houellebecqa (Naratološka, stilistička i kontekstualna studija opusa)
1. dr.sc. Predrag Matvejević, red. prof. u miru
2. dr.sc. Nenad Ivić, red. prof.
3. dr.sc. Ingrid Šafranek, red. prof.
60. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nikice Mihaljević za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Dijalog s Arturom Grafom: intertekstualnost u djelu Luigija Pirandella
1.dr. sc. Morana Čale, izv. prof.
2.dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.
3.dr. sc. Tatjana Peruško, viši. asistent
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
61. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Davora Lauca pod naslovom Problem logičkog zaključivanja o promjenama i djelovanjima
1. dr. sc. Zvonimir Šikić, red. prof., Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu
2. dr. sc. Goran Švob, izv. prof.
3. dr. sc. Andrej Ule, red. prof. Filozofski fakultet u Ljubljani
62. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Davora Piskača pod naslovom Književnoteorijski pogledi praškog strukturalizma.
1. dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
2. dr.sc. Ante Stamać, red.prof.
3. dr.sc. Ivan Zoričić, red.prof. (Filozofski fakultet u Puli).
63. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Maje Ljubetić pod naslovom Samoprocjena i procjena pedagoške kompetentnosti roditelja.
1. dr.sc. Arjana Miljak, red.prof.
2. dr.sc. Dubravka Maleš, red.prof.
3. dr.sc. Josipa Bašić, red.prof. (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Zagreb)
4. dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red.prof.
5. dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.
64. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Nikice Barića pod naslovom Republika Srpska Krajina na području Republike Hrvatske 1990.-1991.-1995. (secesija, glavne značajke i slom)
1.dr.sc.Ivo Goldstein, red.prof.
2.dr.sc.Zdenko Radelić, viši znan.suradnik, Hrvatski institut za povijest, Opatička 10
3.dr.sc.Marijan Maticka,red.prof.
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
65. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tatjane Tkalčec pod naslovom Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj
1. dr. sc. Mirja Jarak, doc.
2. dr. sc. Krešimir Filipec, doc.
3. dr. sc. Željko Tomičić, znanstv. savjetnik (Institut za arheologiju, Zagreb).
66. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Džin pod naslovom Rimska opekarsko keramičarska središta u Istri
1. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
2. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.
67. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog stručnog rada Sandre Pavlović pod naslovom Prevođenje s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje međunarodnih odnosa
1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
2. mr. sc. Nataša Pavlović, lektor
3. mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak, lektor.
68. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anite Pavić Pintarić pod naslovom Wortbildungsmuster von der althochdeutschen bis zur neuhochdeutschen Zeit (Razvoj tvorbenih modela od starovisokonjemačkog do suvremenog njemačkog jezika)
1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
2. dr. sc. Stanko Žepić, red prof. u miru
3. dr. sc. Pavao Mikić, red prof. Filozofski fakultet u Zadru.
69. Promjena redoslijeda članova stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jelene Rudež pod naslovom Biblioterapija
1. dr. sc. Julijana Matanović, doc.
2. dr. sc. Vlado Pandžić red. prof.
3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.
4. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.
5. dr. sc. Ana Pintarić, red. prof.. Pedagoški fakultet Osijek.
70. Promjena člana stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Midhata Spahića pod naslovom Bosansko društvo za vladavine kralja Stjepana Tomaša, umjesto dr.sc. Tomislava Raukara
1.dr.sc. Borislav Grgin, docent
2.dr.sc. Zdenka Janeković Roemere, izv.prof.
3.dr.sc. Pejo Čošković,znan.sur. Leksikografski zavod,.Zagreb.
71. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Srećka Grebla pod naslovom Župna crkva sv. Jurja u Plominu; rezultati istraživanja i radova na obnovi; prilog interpretaciji kasnogotičke sakralne arhitekture i zidnog slikarstva u Istri
1.dr. sc. Predrag Marković, docent
2.dr. sc. Zlatko Jurić, docent
3.dr. sc. Emil Hilje, izv. prof. Filozofskog fakulteta u Zadru.
72. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antuna Kolumbića pod naslovom Urbana oprema grada Zagreba 1850. – 1940.
1.dr. sc. Tomislav Premerl
2. dr. sc. Zlatko Jurić, docent
3.dr. sc. Zvonko Maković, docent
73. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Ire Tretinjak pod naslovom Odnos ciljne orijentacije u učenju, strategija učenja i školskog postignuća.
1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, izv. prof.
2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
3. dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)
74. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Lisičić pod naslovom Rukopisi na francuskom jeziku iz ostavštine grofova Zrinskih i njihove jezične karakteristike
1. dr.sc. Nada Vajs Vinja, znanstvena suradnica – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2. dr.sc. August Kovačec, red. prof.
3. dr. sc. Mirjana Sokol-Matijević, doc.
75. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nina Raspudića pod naslovom Slaba misao i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi
1.dr. sc. Tatjana Peruško, viši asistent
2.dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.
3.dr. sc. Danilo Pejović, red. prof. u miru
76. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jelene Kuvač pod naslovom Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju
1. dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.
2. dr.sc. Melita Kovačević, izv.prof., Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet – Zagreb
3. dr.sc. Zrinka Jelaska, doc.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
77. Raspis natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za filozofsku antropologiju u Odsjeku za filozofiju
1. dr. sc. Hotimir Burger, red.prof.
2. dr. sc. Branko Despot, red.prof.
3. dr. sc. Lino Veljak, red.prof.
78. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti na Katedri za sistematsku pedagogiju
1. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.
2. dr.sc. Antun Mijatović, red.prof.
3. dr.sc. Nikola Skledar, red.prof.(Filozofski fakultet u Zadru).
79. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet Teorijsko proučavanje talijanske književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku
1.dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
2.dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.
3.dr. sc. Elis Deghenghi-Olujić, Fil.fakultet u Puli.
80. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku
1.mr.sc. Iva Grgić, viša lektorica
2.mr.sc. Anadea Čupić, viša lektorica
3.dr.sc. Josip Jernej, red.prof. u miru.
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
Održavanje nastave
81. Molba Odsjeka za povijest umjetnosti da se mr.sc. Marku Špikiću, asistentu odobri održavanje jednosemestralnog izbornog kolegija u ljetnom semestru akademske godine 2003/04. pod naslovom Zaštita spomenika u ranom talijanskom humanizmu, 1sat predavanja i 1 sat seminara tjedno.
Pročelnici i zamjenici odsjeka
82. Molba Odsjeka za talijanistiku za izbor Ingrid Damiani Einwalter, više lektorice za zamjenicu pročelnice za akad.god. 2003/2004.
Gostovanja
83. Molba Odsjeka za talijanistiku da se odobri gostovanje dr. sci. Alessandra Iovinelija koji će održati predavanje u ožujku 2004. pod naslovom Le parolle della fine analisi della morfologia e della funzione dei finali di alcune opere della letteratura italiana dell' Ottocento.
Mentori
84. Izbor mentora za Metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti na Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2003/2004.:
1. Ruža Mlikota, OŠ Mladost, Karamanov prilaz 3, Zagreb
2. Ilija Protuđer, OŠ Pujanke, Velebitska 73, Split
3. Renata Ružić, OŠ Jordanovac, Jordanovac 108, Zagreb
4. Marija Subašić, OŠ Augusta Šenoe, Selska cesta 95, Zagreb
5. Dragutin Šatović, OŠ Petra Preradovića, Zapoljska 32, Zagreb
6. Milvija Vuk, OŠ Vjenceslava Novaka, Vile Velebita 15a, Zagreb
7. Senka Peterlić, O.Š. Tina Ujevića, Koturaška cesta, Zagreb
8. Milena Lelas, O.Š. Vladimira Nazora, Jordanovac, Zagreb
9. Jadranka Bašić, X. gimnazija, Klaićeva 7, Zagreb
10. Biserka Brešić, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb
11. Zdenka Burda, Kemijska i geološka škola, Vukovarska 289, Zagreb
12. Marica Kurtak, Gimnazija, Matice hrvatske 17, Bjelovar
13. Vesna Muhoberac, V. gimnazija, Klaićeva 1, Zagreb
14. dr. sc. Goran Novaković, Tehnološka škola, Đure Prejca 2, Zagreb
15. Zdravko Pervan, Gimnazija, Zrinsko-frankopanska bb, Makarska
16. Joso Pilić, III. gimnazija, Kušlanova 52, Zagreb
17. Lidija Puljan, Gimnazija, Kralja Zvonimira 12, Metković
18. Vlasta Sabljak, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb
19. Višnja Sorčik, Gimnazija M. A. Reljkovića, Trg bana Josipa Šarčevića 1, Vinkovci
20. Dubravka Stamać, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb
21. mr. sc. Mery Ann Škare, Klasična gimnazija, Križanićeva 4, Zagreb
22. Srećka Škare, I. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Zagreb
23. Mirjam Zaninović, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb
24. Sanja Zolić-Neralić, VII. gimnazija, Križanićeva 4, Zagreb
85. Prijedlog Odsjeka za povijest za izbor mentora iz Metodike nastave povijesti u akademskoj godini 2003/04.
Lidija Dumančić, IV. gimnazija
Mirela Balešić, IV. gimnazija
Damir Mijatović, Športska gimnazija
Darko Benčić, O.Š. Jabukovac
Ljiljana Jambor, O.Š. A.Cesarec
Marita Batinović, O.Š. D. Trstenjak
Andrija Lovrić, I. gimnazija
Branka Topolovec, VIII. Gimnazija
Zdravko Naletilić, XV. gimnazija
Karolina Ujaković, V. gimnazija
Ivan Dukić, O.Š. J.J. Strossmayer
Frane Sabalić, O.Š. I.Kršnjavi
86. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za izbor mentora za metodiku nastave španjolskog jezika za akad.god. 2003/2004.
1. Cvjetanka Božanić, X. gimnazija, Klaićeva 7, Zgb
2. Daša Grković, XVI. gimnazija, Križanićeva 4a, Zgb
3. Andrea Vidmar, Gornjogradska gimnazija, Trg K. Zrinske 5, Zgb
4. Miranda Hercigonja, Gimnazija ''Vranjanin'',Zgb
5. Daniela Kreković, Centar za strane jezike, Vodnikova 12, Zgb
6. Silvana Luetić, '' '' '' ''
7. Višnja Mindoljević, Sova-škola za strane jezike, Varšavska 14, Zgb
8. Iris Radetić, '' '' '' ''
9. Danka Singer, '' '' '' ''
10. Dunja Frankol, Suvag-škola stranih jezika, Kneza Lj. Posavskog 10, Zgb
11. Danica Papić Koren, Sokrat-škola za strane jez., Hatzeova 21, Zgb
12. Dorica Perak, Svjetski jezici, Varšavska 13/I., Zgb
13. Barbara Tartaglica, '' '' ''
14. Ana Kalenić Matijević, Škola stranih jezika F.F-a, I. Lučića 3, Zgb.
Demonstratori
87. Prijedlog o izmjeni odluke o imenovanju demonstratora u knjižnici Odsjeka za informacijske znanosti. Umjesto imenovane Kristine Tarnik, od 1. 02. 2004. predlaže se Dubravka Vukalović .
88. Izbor demonstratora na Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2003/2004.:
1. Danijela Sunara, Katedra za povijest hrvatskoga jezika i dijalektologiju
__________
89. Prijedlog nove strukture radnih mjesta u Istraživačko-obrazovnom centru za ljudska prava i demokratsko građanstvo. str. 97
90. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za podjelu Odsjeka za slavenske jezike i književnosti na tri samostalna odsjeka:
1. Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti
2. Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti
3. Odsjek za južnoslavenske jezike i književnosti. str. 100
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
91. Molba Renate Geld, asistentice za odobrenje plaćenog dopusta od 15. ožujka do 2. travnja 2004. godine radi studijskog boravka u SAD-u i Meksiku. str. 102
92. Molba Nikolaja Lazića mlađeg asistenta u Odsjeku za fonetiku za odobrenje plaćenog dopusta od 8. veljače do 7.travnja 2004. radi prisustvovanja seminaru i nastavi na City University i South Bank University u Londonu (Tempus projekt) zbog rada na doktorskoj disertaciji.
93. Molba prof. dr. sc. Zdravke Matišić za odobrenje plaćenog dopusta od 20. veljače 2004. do 1.ožujka 2004. za rad na hindskim tekstovima s dr. Theom Damstegom u Leidenu.
94. Molba mr. sc. Sunila Kumara, višeg lektora za odobrenje plaćenog stručnog dopusta od 23. veljače 2004. do 11. ožujka 2004. u Indiju na Sveučilište u Delhiju, radi dovršenja disertacije "Semantičko - morfološki ustroj glagolskih oblika u hrvatskom i hindskom".
95. Molba dr.sc. Frane Dulibića, docenta za odobrenje plaćenog dopusta od 1. ožujka do 24. travnja 2004. godine radi korištenja stipendije Goethe Instituta u Berlinu.
96. Molba dr. sc. Tomislava Šole, red. prof. za odobrenje korištenja slobodne studijske godine od 1. ožujka 2005. do 1. ožujka 2006. godine. str. 103
97. Molba prof. dr. sc. Cvjetka Milanje za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u ak. godini 2004/2005. str. 104
98. Molba dr. sc. Nevena Budaka za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u akademskoj godini 2004/05. str. 105
__________
99. Obavijesti dekana i prodekana.
100. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak
P R I L O Z I
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izvješće za ocjenu rezultata javnog
natječaja za izbor u suradničko zvanje
asistenta za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski
jezik u Odsjeku za anglistiku (na određeno vrijeme)
Zagreb, 27. siječnja 2004.
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 23. prosinca 2003. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku (na određeno vrijeme).
Na natječaj objavljen u 'Vjesniku' 30. prosinca 2003. godine i ispravljen u Vjesniku
9. siječnja 2004. godine prijavio se Vlatko Broz, prof. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo sljedeće
Vlatko Broz rođen je 1975. godine u Zagrebu. Maturirao je 1993. godine u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4,2, a 1999. godine diplomirao je jednopredmetni studij engleskog jezika i književnosti s odličnim uspjehom. Tijekom studija na Filozofskom fakultetu studirao je i švedski jezik i književnost kao dodatni dodiplomski studij te nizozemski jezik od 1998. do 2000. godine. 1998. godine pohađao je IV. ljetnu školu komparativne keltske lingvistike na Sveučilištu u Maynoothu u Irskoj, a u kolovozu 1999. godine završio je viši stupanj njemačkog jezika na Rheinische Friedrich-Wilhelms Universität u Bonnu.
Svoje radno iskustvo Vlatko Broz započeo je kao knjižničar u Britanskome savjetu još kao student 1994. godine. Od veljače do lipnja 2000. godine radio je kao urednik za strane jezike u Odjelu za razvoj Školske knjige, a od rujna 2000. godine radi kao profesor engleskoga jezika u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U travnju 2002. godine primljen je za mlađega asistenta na Katedri za engleski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na određeno vrijeme. Tijekom zimskoga semestra školske godine 2002./2003. držao je seminar iz frazeologije na III. godini studija engleskoga jezika. Rad u seminaru studenti su ocijenili poticajnim i zanimljivim. Vlatko Broz pokazao se i kao vrlo marljiv suradnik u radu Katedre za engleski jezik Odsjeka za anglistiku.
Od listopada 2002. sve do 01. rujna 2003. predavao je i koordinirao nastavu engleskoga jezika na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.
Poslijediplomski studij, smjer lingvistika, upisao je u jesen 2000. godine. Na poslijediplomskom studiju preostala su mu još dva ispita, a ostale je položio s prosječnom ocjenom 4,5. Za vrijeme boravka u Norveškoj na šestomjesečnoj stipendiji Odsjeka za engleski Sveučilišta u Bergenu (od ljeta 2003. godine) radi na svojoj magistarskoj radnji pod naslovom «Frazni glagoli u ranom modernom engleskom». Osim istraživanja za magistarsku radnju, u Bergenu je završio i srednji stupanj norveškoga jezika.
Vlatko Broz napisao je i znanstveni članak pod naslovom «A Linguistic Analysis of the Croatian Verb brijati» prihvaćen za tisak za časopis Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, broj XLVII-XLVIII.
Prema gore izloženom, stručno povjerenstvo predlaže da se Vlatka Broza izabere u suradničko zvanje asistenta na Katedri za engleski jezik, Odsjeka za anglistiku (na određeno vrijeme) jer udovoljava odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN, br. 123/03.).
Stručno povjerenstvo:
I. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. profesor
II. dr. sc. Dora Maček, red. profesor
III. dr. sc. Damir Kalogjera, prof. emeritus
Zagreb, 28. rujna 2003.
MATIČNOMU POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
I
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Mišljenje povjerenstva o izboru u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo nas je na sjednici 14. srpnja 2003. u stručno povjerenstvo za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologija (zasad neprikladno kategorizirano samo kao jezikoslovlje) na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
Odsjek za orijentalne studije i hungarologiju zatražio je od Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta da se raspiše natječaj za mjesto predavača ili višega predavača na Katedri za indologiju, a na molbu Fakulteta Ministarstvo je znanosti i tehnologije odobrilo raspisivanje natječaja za to mjesto.
Natječaj je objavljen u Vjesniku 21. srpnja 2003.
Prijavio se samo jedan kandidat, i to mr. sc. Krešimir Krnic.
Krešimir Krnic rođen je 1964. u Varaždinu. Svršio je osnovnu školu u Ivancu. Studirao je na Filozofskom fakultetu i stekao 1989. zvanje profesor filozofije i indologije. Nakon stjecanja diplome, upisao je poslijediplomski studij književnosti. Izradio je magistarski rad na temu Elementi usmenog pjesništva i elementi klasične književnosti i uspješno ga obranio 1994. g. Time je stekao naslov magistar društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja filologije.
Oženjen je i ima troje djece.
Od 1989. do 1998. bio je zaposlen u Odsjeku za opću lingvistiku i orijentalne studije kao znanstveni novak na projektu. Sudjelovao je u nastavi sanskrta i hindskog. Sudjelovao je u nastavi predmeta Elementi sanskrtske gramatike, Elementi hindske gramatike na 1. godini studija, te u vođenju seminara iz sanskrta i hindskoga za 2. godinu.
Od 1999. do 2003. bio je zaposlen na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju kao asistent na Katedri za indologiju. Nastavio je sudjelovati u nastavi spomenutih predmeta i u vođenju seminara iz sanskrta i hindskoga. Sudjelovao je i u vođenju ispita i kolokvija.
Kanditat mr. sc. Krešimir Krnic pokazao je tijekom sudjelovanja u nastavi izrazitu sklonost tomu poslu, nadarenost i uspješnost u radu sa studentima.
Time je kandidat očito zadovoljio zakonski uvjet koji traži barem pet godina radnoga iskustva.
Objavio je 5 stručnih radova, od kojih jedan (br. 4) ima značajke znanstvenoga rada.
Osim toga, obranio je magistarski rad koji je zasad ostao neobjavljen. U magistarskom radu obradio je tipove formula i tema tipičnih za usmenu književnost u sanskrtskome epu Rāmāyaņa, kao i pjesničke figure tipične za klasično staroindijsko pjesništvo. To je rad kojim je zaslužio zvanje magistra znanosti.
K tomu je preveo s njemačkoga klasični udžbenik A. F. Stenzlera za sanskrt.
Time je zadovoljio zakonske uvjete koji se tiču stručnih radova za višega predavača.
Ujedno je time u potpunosti zadovoljio uvjete Rektorskoga zbora za izbor u to zvanje.
Radi na doktorskom radu s temom Književni rodovi i vrste sa životinjama kao junacima u staroj indijskoj književnosti. U doktorskoj će disertaciji koju sprema, prema sinopsi, obuhvatiti animalna metafore u vedskoj književnosti, ulogu životinjskih likova u etički poučnoj buddhističkoj književnosti, u politički poučnim zbirkama staroindijskih basana, u epu Rāmāyaņa, itd. Usporedba funkcije životinjskih likova u tim književnim rodovima pokazat će kontinuitet nekih motiva i tema, a inovativnost drugih ili njihovu karakterističnost samo za neke rodove, bit će i prilog dodatnom određivanju tih književnih rodova, a i osvijetliti neke osobitosti indijske književnosti i kulture, koje se na toj tematici mogu pokazati.
Osim toga, Krešimir Krnic je aktivno sudjelovao kao član domaćega dijela organizacijskoga odbora u organizaciji vrlo uspješne Dubrovačke međunarodne konferencije o sanskrtskim epovima i purāņama (DICSEP) 1997., 1999. i 2002.
Vrlo je vrijedan njegov prinos u tehničkoj izradi zbornika Dubrovačke konferencije: dosad je dovršio tehničku doradu dvaju svezaka zbornika konferencija iz 1997. i 1999.
Bio je tehnički urednik još nekih orijentalističkih knjiga: Ŗgvedskih upanišadi M. Ježića, Turkološke čitanke E. Čauševića, skripata Istočne religije M. Ježića, M. Jauk-Pinhak i K. Gönc-Moačanin, te zbornika Croato-Hungarica urednice M. Jauk-Pinhak.
Za prve je tri spomenute knjige izradio i vrlo podrobna kazala, za koja je trebalo ne samo tehničkih znanja, nego i mnogo stručnoga znanja i savjesnosti. Tako npr. Ŗgvedske upanišadi imaju opsežna kazala - Index nominum, Index rerum i Index locorum - koja čine knjigu mnogo upotrebljivijom i obavjesnijom.
Sve to čini mr. sc. Krešimira Krnica vrijednim kandidatom za izbor.
Nastupno će se predavanje organizirati prije izbora na Fakultetskome vijeću.
U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima (kao i novoga Zakona ZDVO), te s uvjetima Rektorskoga zbora, kandidat mr. sc. Krešimir Krnic po našem sudu zadovoljava sve uvjete za izbor. Svoje mišljenje šaljemo Matičnomu povjerenstvu, a Fakultetskomu vijeću preporučujemo da izabere kandidata u nastavno zvanje višega predavača.
Članovi povjerenstva:
Akademik Mislav Ježić, red. prof.
Dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, doc.
Akademik Stjepan Babić, red. prof. u miru
Zagreb, 5. prosinca 2003.
MATIČNOMU POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI
I
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Mišljenje povjerenstva o izboru u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju - dopuna
Na upit Matične komisije odgovaramo da je prema programu studija indologije dopušteno da predmete Elementi hindske gramatike, Elementi sanskrtske gramatike, te niže seminare (iz sanskrta i hindskoga) za 2. godinu studija drže nastavnici u zvanju predavača ili u znanstveno-nastavnim zvanjima.
Stoga mislimo da Matično povjerenstvo može poslati pozitivno mišljenje Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta.
S poštovanjem,
Članovi povjerenstva:
Akademik Mislav Ježić, red. prof.
Dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, doc.
Akademik Stjepan Babić, red. prof. u miru
Curriculum vitae
Ime, očevo ime, prezime: Krešimir, Josip, Krnic
Datum i mjesto rođenja: 02.11.1964, Varaždin, Hrvatska
Adresa, telefon i e-mail: IV. Ravnice 25,
10000 Zagreb
tel. ++385 1 2332020 kkrnic@mudrac.ffzg.hr
Državljanstvo: hrvatsko
Bračno stanje: oženjen, troje djece
1971-79. Osnovna škola "Josip Kraš”, Ivanec
1979-83. SŠ u Ivancu (1979-81), SC “Gabrijel Santo”, Varaždin, usmjerenje inokorespondent (1982-83)
1984-89. Filozofski fakultet, Zagreb, stečeno zvanje profesor filozofije i indologije
1989-1991. Filozofski fakultet, Zagreb, poslijediplomski studij književnosti
1994. Magisterij znanosti, stečeno zvanje magistar društvenih, humanističkih i teoloških znanosti s područja filologije
Tema magistarskg rada: Elementi usmenog pjesništva i elementi klasične književnosti u Rāmāyan.i.
1989.-1998. znanstveni novak na Odsjeku za opću lingvistiku i orijentalne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu
1999.-2003. asistent na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Od 1989. do 1998. godine bio sam zaposlen na Odsjeku za opću lingvistiku i orijentalne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao znanstveni novak na projektu i sudjelovao u nastavi sanskrta (predmet elementi sanskrtske gramatike i seminar Rāmāyan.a) i hindskog (predmet elementi hindske gramatike, seminar s čitanjem hindskih tekstova).
Od 1999. do 2003. zaposlen sam na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju Filozofskoga fakulteta kao asistent na Katedri za indologiju. Tjekom tih godina predavao sam filološke predmete s područja staroindijske filologije i s područja novoindijske filologije. Već čitav niz godina za studente prve studijske godine indologije (kao i za studente drugih studijskih grupa kojima je to izborni predmet) predajem predmet osnove sanskrtske gramatike. Osim toga držao sam i seminare iz čitanja sanskrtskih tekstova, čitanja hindskih tekstova te iz osnova hindske gramatike. Iz svih sam navedenih predmeta držao i ispite i kolokvije.
Godine 1992., tijekom pisanja magistarskog rada, proveo sam pet mjeseci na studijskom boravku u Indiji kao stipendist Vlade Republike Indije.
Sudjelovao sam u organizaciji Međunarodne dubrovačke konferencije o sanskrtskim epovima i purān.āma 1997., 1999. i 2002. godine. Vrlo sam aktivno sudjelovao i u tehničkoj izradi dva do sada izašla zbornika s tih konferencija. Pored toga kao tehnički urednik surađivao sam u izradi još nekoliko knjiga sa zahtjevnijom tipografijom kojih su autori bili profesori i suradnici Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju, a za neke od njih izradio sam i složena kazala (Çgvedske upanišadi prof. dr. Mislava Ježića, Turkološka čitanka prof. dr. Ekrema Čauševića, Istočne religije skupine autora te zbornika Croato-Hungarica).
Trenutno radim na doktorskom radu s temom Književni rodovi i vrste sa životinjama kao junacima u staroj indijskoj književnosti.
Prijevodi:
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
dr. sc. Iskra Iveljić, docent
dr. sc. Drago Roksandić, redoviti profesor
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnog natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te Vijeću podnosimo sljedeće
i z v j e š ć e:
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 30. studenog 2003. prijavila se dr. sc. Zvjezdana Sikirić Assouline, asistent u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Dr. sc. Zvjezdana Sikirić Assouline rođena je u Zagrebu 1966. Pohađala je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Povijest i latinski jezik i književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je pohađala i poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest. Tijekom poslijediplomskog studija se kao stipendist austrijske vlade usavršavala na Sveučilištu u Beču, a kao stipendist francuske vlade magistrirala je 1995. na Ecole des hautes etudes en sciences sociales u Parizu. God. 1996. je magistrirala, a 2003. doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kandidatkinja je od 1991. zaposlena na Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak u stručnom zvanju asistenta. Pauzirala je dvije godine zbog porodiljnog dopusta.
Znanstveni interes kandidatkinje usmjeren je prema hrvatskoj povijesti 18. i 19. stoljeća, napose prema povijesti Zagreba, s posebnim usmjerenjem prema socio-kulturnoj povijesti, također (kao diplomirani latinist) prema prevođenju povijesnih izvora s latinskog jezika. Sudjelovala je u više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.
Od 1996. god. redovito sudjeluje u održavanju nastave na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na osnovi iznesenog konstatiramo da je kandidatkinja postigla doktorat znanosti čime je u skladu s čl. 43. st. 6 i čl. 119. st. 1 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju stekla uvjete za izbor u stručno zvanje višeg asistenta, te Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
p r e d l a ž e m o
da dr. sc. Zvjezdanu Sikirić Assouline izabere u stručno zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje povijest u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Zagreb, 19. siječnja 2003.
dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor
dr. sc. Iskra Iveljić, docent
dr. sc. Drago Roksandić, redoviti profesor
Dr.sc. Zdravko DOVEDAN, izv.prof.
Dr.sc. Vladimir MATELJAN, izv.prof.
Dr.sc. Damir BORAS, izv.prof.
Fakultetskom vijeću
Odlukom Falultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 3804-460-03-2, donesenom na sjednici održanoj 14. travnja 2003. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij Informacijska tehnologija, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji.
Na natječaj objavljen u «Novom listu» 8. srpnja 2002. godine za prijavile su se Nensi Lučić i mr.sc. Ljubica Pilepić. Uvidom u poslanu dokumentaciju navedenih pristupnica podnosimo sljedeći
1. Nensi LUČIĆ
Pristupnica Nensi LUČIĆ rođena je 21.02.1974. godine u Rijeci. Osnovnu i srednju školu pohađala je i završila u Rijeci, gdje je 1992. godine maturirala. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine, na smjerovima matematika i informatika i stekla stručni naziv Profesor matematike i informatike. Budući da pristupnica Nensi LUČIĆ nema magisterij, ne ispunjava uvjete za izbor u stručno zvanje asistenta.
2. Mr.sc. Ljubica PILEPIĆ
Pristupnica mr.sc. Ljubica PILEPIĆ rođena je u Rijeci 14.05.1970. godine. Osmogodišnju školu završila je u Lovranu, a srednju školu «Centar za kadrove u obrazovanju i kulturi» završila je 1989. godine u Rijeci. U toku srednjoškolskog obrazovanja odslušala je brojne predmete iz informatike.
Po završetku srednje škole upisala se na Hotelijerski fakultet u Opatiji, kao redovna studentica. Tijekom studija bila je demonstrator iz kolegija «Operacijska istraživanja». Diplomirala je 1994. godine i stekla zvanje diplomiranog ekonomista u turizmu i ugostiteljstvu.
Odmah po završetku studija zaposlila se u poduzeću «Liburnia Riviera Hoteli» d.d. Opatija, u kojem je obavila pripravnički staž u informatičkom sektoru, a iz područja održavanja i razvoja, odnosno funkcioniranja i razvoja aplikativnih rješenja – programa.
Na poslijediplomski studij «Management u suvremenom hotelijerstvu» upisala se 1996. godine. Kolegije na poslijediplomskom studiju položila je s prosječnom ocjenom 4,8.
Godine 1997. primljena je kao mlađi asistent na kolegij «Informacijska tehnologija» na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji.
Dobitnica je «CEPUS» jednomjesečne istraživačke stipendije ÖAD-a na Wirtschaftsuniversitetu u Beču, gdje je boravila u travnju 2000. godine, posebno proučavajući utjecaj Informacijskih tehnologija na hotelsko poslovanje.
Kao koautorica dva rada, pod naslovom «Informatička infrastruktura za uvođenje sustava statističke kontrole procesa u hotelsko trgovačko društvo» i «Developing a Knowledge – Based Tourism Marketing Information System» učestvovala je na dva međunarodna znanstvena skupa, u Bratislavi i Dubrovniku.
Pristupnica mr.sc. Ljubica PILEPIĆ uspješno je obranila magistarski rad pod naslovom «Informacijska tehnologija i razvoj menadžmenta u hotelskoj industriji», 2002. godine.
Budući da pristupnica mr.sc. Ljubica PILEPIĆ (a) ima završen odgovarajući dodiplomski studij i (b) ima završen odgovarajući poslijediplomski studij znanstvenog usavršavanja, ispunjava sve uvjete propisane člankom 95. Zakona o visokim učilištima za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za kolegij Informacijska tehnologija. Osim toga, mislimo da je riječ o kandidatkinji dokazanih sposobnosti od koje se može očekivati uspješna karijera modernog istraživača i nastavnika u grani informacijski sustavi i informatologija te preporučujemo nadležnima da je prime i izaberu u navedeno suradničko zvanje.
U Zagrebu 30.01.2004.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Zdravko DOVEDAN, izv.prof.
Dr.sc. Vladimir MATELJAN, izv.prof.
Dr.sc. Damir BORAS, izv.prof.
Prof. dr. sc. Ivo Škarić
voditelj projekta
Odsjek za fonetiku
Zagreb, 22. siječnja 2004.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće
Izvještaj o radu znanstevne novakinje Elenmari Pletikos
Znanstvena novakinja asistentica Elenmari Pletikos vrlo uspješno obavlja sve studijske, znanstvene, nastavne i organizacijske obveze na Odsjeku za fonetiku i na projektu Hrvatska standardna prozodija riječi, 130 751.
I. Asistentica Elenmari Pletikos sudjeluje na projektu na način da je uključena u sva eksperimentalna istraživanja tog projekta, formira korpus za akustičku analizu naglasaka i za sociofonetsko vrednovanje prozodije. Objavila je tri rada u koautorstvu s tog područja (jedan znanstveni i dva stručna).
II. Asistentica Elenmari Pletikos intenzivno se školuje produbljujući znanje iz fonetike, napose iz područja akustičke prozodije. Upisala je i položila sve ispite poslijediplomskog studija lingvistike, smjera fonetike i predala kvalifikacijsku radnju, koje je procedura obrane sada u tijeku. Elenmari Pletikos je bila u trajanju od 5 mjeseci na stipendiji na Institutu za strojnu obradu govora u Stuttgartu, gdje je pohađala dodiplomska i poslijediplomska predavanja iz područja sinteze govora i percepcije govora, i to u zimskom semestru 2002/03. Prisustvovala je znanstvenim skupovima - s referatima na skupu Glas u Opatiji 2001, na Istraživanjima govora u Zagrebu 2001, na Savjetovanju HDPL-a u Opatiji 2002 te (bez izlaganja) na Svjetskom fonetskom kongresu ICPhS u Barceloni 2003.
III. Elenmari Pletikos obavlja nastavne i organizacijske poslove. Pod nadzorom prof. dr. sc. Ive Škarića izvodi jedan semestar nastave iz predmeta Opća fonetika i Praktikuma iz govorništva te aktivno sudjeluje u cjelokupnoj nastavi predmeta Govorništvo i Opća fonetika. Uz ovaj obrazovni, znanstveni i nastavni rad vrlo je aktivna u Hrvatskom filološkom društvu u predsjedništvu Odjela za fonetiku i u organizaciji znanstvenih skupova Odsjeka za fonetiku i Hrvatskog filološkog društva.
Kako namjerava upisati doktorski studij čim ispuni potrebne uvjete, očekujemo da će Ministarstvo znanosti i tehnologije produljiti ugovor s novakinjom Elenmari Pletikos, koji joj istječe 29. veljače 2004. Vjerujemo da će Vijeće, prihvaćajući ovaj izvještaj, prihvatiti i naš prijedlog i želju da sadašnju suradnju s asistenticom Elenmari Pletikos pretvori u dugotrajnu, jer po iskazanim sposobnostima, motiviranosti i radu iskazuje osobine vrijedne i vrsne znanstvenice i nastavnice poželjne i fonetici i našem fakultetu.
Sa štovanjem
Voditelj projekta 130 751
Prof. dr. sc. Ivo Škarić
doc. dr. Damir Agičić
Voditelj znanstvenog projekta 0130481
Projekt Hrvati i slavenske integracijske ideologije
Filozofski fakultet – Zagreb
Izvještaj o radu znanstvenog novaka Hrvoja Klasića
(siječanj 2003. – prosinac 2003.)
Hrvoje Klasić, prof. povijesti, od 1. siječnja 2003. godine zaposlen je kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest na projektu Hrvati i slavenske integracijske ideologije. Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 11. svibnja 2003. Hrvoje Klasić izabran je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za povijest.
Tijekom proteklih godinu dana asistent Klasić nastavio je raditi na svojemu već ranije preuzetom magistarskom radu Društveno-političke promjene u gradu Sisku, 1970-1972. Dovršio je opsežan posao skupljanja i proučavanja arhivske građe u Sisku i Zagrebu, iščitao literaturu te započeo rad na završnoj fazi izrade magistarskog rada. Za objavljivanje je pripremio znanstveni članak "Socio-demografska slika Siska uoči Hrvatskog proljeća".
Ispunjavajući svoje obveze na
znanstvenom projektu, asistent Klasić radio je na članku «Slavenski
kongres u Beogradu 1948.», koji će biti izložen na susretima hrvatskih i
poljskih povjesničara ove godine. Također, priredio je i na
međunarodnom znanstvenom skupu Hrvatsko-bugarski odnosi u 19. i 20.
stoljeću (Zagreb, 27.-28.10.2003.) izložio referat
"Hrvatsko-bugarski odnosi tijekom Domovinskog rata. Slučaj Dunavskog
Lloyda". Taj će članak biti objavljen u zborniku radova. Aktivno
je sudjelovao i na znanstvenom skupu Dijalog hrvatskih i srpskih
povjesničara/istoričara u rujnu 2003. u Zadru te bio predstavnik
Republike Hrvatske na znanstvenom simpoziju Povijest
filma na Balkanu (Skopje, 27-29.11.2003.).
Prošle je godine Klasić objavio tri prikaza, dva u časopisu Povijest u nastavi (br. 2/2003.) i jedan u časopisu Sjeverni obzor (br.1, 22.10.2003.).
Tijekom 2003. Klasić je aktivno sudjelovao i u nastavnim aktivnostima. Uključio se u rad mreže CEEPUS programa u koju je uključeno šest sveučilišta iz Mađarske, Češke, Slovačke, Poljske, Rumunjske i Hrvatske. Sudjelovao je također u izvođenju nastave iz predmeta Svjetska povijest 20. stoljeća.
Iz navedenoga se vidi da je Hrvoje Klasić bio aktivan na različitim područjima znanstvene i stručne djelatnosti te da uspješno obavlja postavljene zadatke. Njegov rad ocjenjujem pozitivnim.
U Zagrebu, 16. siječnja 2004.
Voditelj projekta:
doc. dr. Damir Agičić
Prof. dr. sc. Vladimir Marković
Glavni istraživač projekta 130407
Filozofski fakultet u Zagrebu
Ulica Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Zagreb, 23. siječnja 2004.
GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE
Mr. sc. DUBRAVKE BOTICE
Znanstvena novakinja Dubravka Botica suradnica je na projektu 130407 «Arhitektura i štafelajno slikarstvo 17. i 18. stoljeća u Hrvatskoj». Radom na prethodnom projektu «Crkve i crkvena oprema 17. i 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj» je temeljem odobrenja Ministarstva znanosti i tehnologije započela radom na Odsjeku za povijest umjetnosti. U akademskoj godini 1999./2000. izabrana u istraživačko zvanje mlađega asistenta odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Na poslijediplomskome studiju iz povijesti umjetnosti koji je upisala u akademskoj godini 1999./2000. Dubravka Botica izvršila je sve propisane obaveze. Izradila je magistarsku radnju pod naslovom «Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća» i predala je na postupak ocjene 27. lipnja 2003. Nakon pozitive ocjene Stručnog povjerenstva za ocjenu radnje, Dubravka Botica je 21. listopada 2003. obranila magistarsku radnju i stekla stupanj magistra znanosti.
Tijekom godine prikupljala je građu (ilustracije, dijapozitivi) nastavu predmeta «Umjetnost baroka» i izbornih kolegija. U sklopu predmeta «Umjetnost baroka» održavala je u ljetnom semestru 2002./2003. seminare te organizirala i vodila terensku nastavu iz predmeta u Hrvatskom zagorju, Samoboru i Varaždinu (29. ožujka 2003., 10. svibnja 2003. te 17. svibnja 2003.) s temama iz tipologije i stila barokne arhitekture.
Pomagala je u održavanju pismenih i usmenih ispita iz predmeta «Umjetnost 17. i 18. stoljeća» i «Umjetnost baroka» u zimskome, ljetnom i jesenskom ispitnom roku i održavala konzultacije iz navedenih predmeta.
Organizirala je i vodila stručnu ekskurziju po Zagrebu i Dalmaciji (Zagreb-Zadar-Šibenik-Trogir-Split-Salona) za kolege iz Zentralinstitut für Kunstgeschichte u Münchenu, u trajanju od 4. do 10. travnja 2003.
S kolegicom mr.sc. Jasenkom Gudelj izradila je bazu podataka s podacima o magistarskim i doktorskim radnjama iz područja povijesti umjetnosti u Hrvatskoj. Tijekom izrade baze podataka Dubravka Botica i Jasenka Gudelj prikupile su i obradile više od 450 naslova radnji.
OCJENA
Dubravka Botica pokazuje izrazitu sustavnost, savjesnost i ozbiljnost u istraživanju i pristupu svim obavezama. Izradom i obranom magistarskog rada potvrdila se kao kvalitetan mladi istraživač. Uz sudjelovanje u održavanju seminara i ispita, samostalno je organizirala i više terenskih nastava. Njezin rad u protekloj godini, četvrtoj godini njena sudjelovanja i rada na mogu ocijeniti vrlo uspješnim.
Prof. dr. sc. Vladimir Marković
Ovaj izvještaj prihvaćen je na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 23. siječnja 2004. godine.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
10 000 Zagreb, Lučićeva 3
Predmet: Izvještaj o jednogodišnjem radu znanstvene novakinje Anite Lauri Korajlija
U Zagrebu, 12. I. 2004.
IZVJEŠTAJ O JEDNOGODIŠNJEM RADU
ZNANSTVENE NOVAKINJE ANITE LAURI KORAJLIJA (2003. god.)
Anita Lauri Korajlija radi na mjestu znanstvenog novaka i to na projektu "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti" čija je voditeljica prof. dr. sc. Meri Tadinac-Babić.
U proteklom razdoblju Anita Lauri Korajlija bila je angažirana na poslovima pripreme i organizacije istraživanja, što je uključivalo prikupljanje literature, pripremu psihologijskih mjernih instrumenata i početna ispitivanja u svrhu provjere metrijskih karakteristika instrumenata. Osim toga, bila je angažirana na predavanjima i vježbama kolegija: "Klinička psihodijagnostika", "Zdravstvena psihologija". Bila je angažirana i na pismenim ispitima iz tih kolegija te kolegija "Psihoterapijski pravci", "Osnove psihologijskog savjetovanja" i "Psihologijsko savjetovanje u kriznim situacijama".
U proteklom razdoblju Anita Lauri Korajlija intenzivno je radila kao savjetovateljica u Savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Završila edukaciju "Praktikum iz kognitivno-bihevioralne terapije", odslušala predavanja i položila ispite na Poslijediplomskom studiju za znanstveno usavršavanje iz psihologije. Trenutačno intenzivno radi na prikupljanju podataka za svoj magisterij.
Objavila je jedan znanstveni rad: Lauri Korajlija, A., Jokić-Begić, N. i Kamenov, Ž. (2003.) Koliko je za neuspjeh u studiju odgovoran perfekcionizam i negativni atribucijski stil?, Socijalna psihijatrija, Vol. 31 (4), 171-224. Aktivno je s priopćenjima sudjelovala je na šest znanstveno-stručnih skupova (popis izlaganja nalazi se u prilogu izvještaju).
I u ovom razdoblju Anita Lauri Korajlija pokazala je zavidne kvalitete mladog istraživača i suradnika u nastavi: inicijativnost, savjesnost u obavljanju poslova, točnost i preciznost, samostalnost, te zainteresiranost za nova područja znanosti i struke.
Cjelokupan rad i suradnja s kolegama, što ih je u proteklom razdoblju pokazala Anita Lauri Korajlija, mogu se procijeniti izuzetno zadovoljavajućim.
prof. dr. sc. Meri Tadinac-Babić
Anita Lauri Korajlija
Kongresna priopćenja:
1. Jokić-Begić, N., Tadinac, M., Lauri Korajlija, A., Hromatko I., Žegura, I. Chronic illness and psychological disturbances: 24th International conference Stress and Anxiety, STAR, Lisabon, 10.-12. 07. 2003.
2. Jokić-Begić, N., Lauri Korajlija, A., Begić, D., Kamenov, Ž. Does cognitive-behavior group therapy change level of perfectionism in panic disorder?: XXXIII Annual Congress EABCT, Prag, 10.-13. 09. 2003.
3. Brozović, B., Ivšac, J., Ljubešić, M., Mejaški-Bošnjak, V., Lauri Korajlija, A. AB task and language in infants with early brain lesions: 6th IBRO World Congress of Neuroscience, Prag, 10.-15. 07. 2003.
4. Jokić-Begić, N., Kamenov, Ž., Lauri Korajlija, A. Je li teško biti različit?: XI. godišnja konferencija hrvatskih psihologa, Petrčane, 22. – 25. 10. 2003.
5. Bugarski, V., Lauri Korajlija, A. Zloupotreba Interneta ili put k novoj dijagnostičkoj kategoriji: XVI. Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 11. – 13. 12. 2003.
6. Okrugli stol: Jesmo li s MMPI – 2 poboljšali kliničku procjenu? XVI. Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 11. – 13. 12. 2003.
FILOZOFSKI FAKULTET
HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
prof.dr.sc. Ivan Cifrić
projekt “Modernizacija i identitet hrvatskoga društva”
(0130400)
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
HUMANISTIČKE I DRUŠTVENE ZNANOSTI
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 16.siječnja 2004.
PREDMET: IZVJEŠTAJ
o radu znanstvenog novaka mr.sc. KRUNOSLAVA NIKODEMA
Na temelju čl.8., 10., 11. i 12. Zakona o radu (Narodne novine, br. 38/95., 54/95., 65/95. i 17/01), čl. 54. i 56. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine, br. 59/96.) i suglasnosti Ministarstva znanosti i tehnologije, Klasa: 402-01/02-01/1276, Broj: 533-02/222-03-2 od 6. veljače 2003, Dana 3.ožujka 2003., sklopljen je ugovor o radu na određeno vrijeme između FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, Ivana Lučića 3 (zastupan po dekanu prof.dr.sc. NEVENU BUDAKU) i mr.sc. KRUNOSLAVA NIKODEMA, JMBG 0607971301009 sa prebivalištem u Našicama, Ivana Zajca 10.
Ugovor o radu sklopljen je na određeno vrijeme od 4 godine za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti i traje do 28. veljače 2007 godine. U skladu s navedenim mr.sc. Krunoslav Nikodem radi u statusu znanstvenog novaka na projektu “Modernizacija i identitet hrvatskoga društva” (0130400) gdje je glavni istraživač prof.dr.sc. Ivan Cifrić.
Na temelju članka 41. stavka 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i članka 37. Statuta Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Fakultetsko vijeće je na sjednici od 14. travnja donijelo odluku o izboru mr.sc. Krunoslava Nikodema u istraživačko zvanje asistenta, bez javnog natječaja u Odsjeku za sociologiju.
Rad mr.sc. Krunoslava Nikodema na projektu te na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu možemo prikazati sljedećim ostvarenim rezultatima:
1. Tijekom 2003. godine mr.sc. Nikodem radio je na pripremi prijave i teorijskom konceptu svoje doktorske disertacije pod radnim naslovom “Religijski identitet u Hrvatskoj, Sociološka obilježja”, te na izradi dijela instrumenata za empirijsko istraživanje u sklopu projekta.
2. Zajedno s prof.dr.sc. Ivanom Cifrićem, kao nositeljem kolegija, surađuje u nastavi na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta, u okviru kolegija “Sociologija religije”.
3. Tijekom 2003. godine mr.sc. Nikodem napisao je i objavio sljedeće radove:
Nikodem, Krunoslav (2003). Moderno društvo kao ‘tehničko društvo’, Društveno-
povijesna priprema razvoju neljudskih oblika života, Nova prisutnost,
Zagreb, str.29-43. (izvorni znanstveni članak)
Aračić, Pero, Črpić, Gordan, Nikodem, Krunoslav (2003). Postkomunistički
horizonti, Obrisi sustava vrijednosti i religijskih orijentacija u deset
postkomunističkih zemalja, Đakovo, Diacovensia.
Nikodem, Krunoslav, Unutrašnji totalitarizam umjesto demokracije, Jesmo li osuđeni
na distopiju? (Članak je prihvaćen za objavljivanje u časopisu
“Filozofska istraživanja”).
Nikodem, Krunoslav, Čiji su to svjetovi iza nas? Virtualna stvarnost i ljudski identiteti
(Članak je prihvaćen za objavljivanje u časopisu “Socijalna ekologija”).
4. Prikazi knjiga:
Stuart Hall and Paul du Gay (ur.) (2002). Question of Cultural Identity. London, SAGE Publications. (Prihvaćen za objavljivanje u časopisu “Socijalna ekologija”).
Kenneth J. Gergen (2000). The Saturated Self, Dilemmas of Identity in Contemporary Life, New York, Basic Books. (Prihvaćen za objavljivanje u časopisu “Socijalna ekologija”).
5. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima:
Međunarodni simpozij “Kršćanstvo i pamćenje”. Franjevački institut za kulturu mira i Hrvatski Caritas. 15-17.svibnja 2003. Trogir. Izložen rad “Postmodernističko rastvaranje povijesti i pitanje identiteta”.
Međunarodni simpozij 12. Dani Frane Petrića, “Demokracija i etika”, 22-24.rujna 2003. Cres. Izložen rad “Unutrašnji totalitarizam umjesto demokracije – Jesmo li osuđeni na distopiju?”
Annales Pilar 2003. Znanstveni skup. “Demografski razvoj, stanje i perspektive Republike Hrvatske.” 11-12. prosinca 2003. Zagreb. Izložen rad “Utjecaj vjerskog okruženje u obitelji na formiranje kršćanskog identiteta” (zajedno s prof.dr. Perom Aračićem).
Sukladno navedenim rezultatima, rad znanstvenog novaka mr.sc. Krunoslava Nikodema na znanstvenom osposobljavanju i usavršavanju u navedenom znanstvenom području smatram uspješnim. Mr.sc. Krunoslav Nikodem je svojim radom u navedenom razdoblju ispunio preduvjete za daljnje znanstveno usavršavanje te stoga preporučam nastavak njegova sufinanciranja tijekom 2004. godine za stjecanje doktorata znanosti “Modernizacija i identitet hrvatskog društva” (0130400).
Prof.dr.sc. Ivan Cifrić
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
Zagreb, Ivana Lučića 3
prof. dr. sc. Ivan Cifrić
projekt “Modernizacija i identitet
hrvatskog društva”
(130400)
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 27. siječnja 2004.
PREDMET: IZVJEŠTAJ
o radu znanstvene novakinje ĐURĐE MIKULIĆ
Temeljem ugovora Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, ĐURĐA MIKULIĆ izabrana je na mjesto znanstvenog novaka za znanstveno osposobljavanje i usavršavanje stjecanjem magisterija znanosti an Odsjeku za sociologiju, te je od 1. veljače 2003. zaposlena na projektu “Modernizacija i identitet hrvatskog društva” (130400).
Znanstvena novakinja Đurđa Mikulić također je izabrana u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija).
Ovogodišnji rad Đurđe Mikulić na projektu «Modernizacija i identitet hrvatskog društva» te na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu mogao bi se prikazati sljedećim rezultatima:
a) Završena prva godina Poslijediplomskog studija sociologije. Kandidatkinja je uspješno obavila sve predviđene obveze i redovito upisuje III semestar Poslijediplomskog studija.
b) Rad na konceptu magistarskog rada u okviru projekta, te konstrukciji instrumenata namijenjenih empirijskom istraživanju nekih aspekata sociokulturnog identiteta Hrvatske. Istraživanje će se provesti u proljeće 2004. godinea a dio rezultata kolegica će koristiti za izradu magistarskog rada.
c) Suradnja u provođenju pretestiranja empirijskog dijela istraživanja u okviru projekta. Kandidatkinja je uspješno i angažirano sudjelovala u prvom dijelu empirijske realizacije navedenog projekta, te u odgovarajućoj statističkoj analizi dobivenih podataka koji su poslužili kao osnova za evaluaciju i konstrukciju istraživačkoh instrumentarija.
d) Suradnja u nastavi na katedri za metodologiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na tri predmeta, odnosno kolegija. To su: «Osnove sociološke statistike», «Odabrana poglavlja statističke analize 1» i «Odabrana poglavlja statističke analize 2». Kandidatkinja je sudjelovala u pr0ovođenju niza odgovarajućih vježbi te održala dva samostalna predavanja u okvirima programa navedenih predmeta.
e) Pripremni rad na zbirci zadataka tematski vezane uz navedene predmete. Kandidatkinja je radila na selekciji i sređivanju opsežnog materijala, kao i provjeri točnosti rješenja odabranih zadataka.
***
Uzevši u obzir da je kandidatkinja Đurđa Mikulić završila tek godinu rada na navedenim poslovima i zadacima, smatramo da je njezin rad po opsegu bio izrazitozahtjevan, a po učinku natprosječno uspješan. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovaj izvještaj i kandidatkinji Đurđi Mikulić odobri nastavak njezina znanstvenog i nastavog usavršavanja na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i nastavak sufinanciranja na projektu “Modernizacija i identitet hrvatskog društva” (130400).
Prof. dr. sc. Ivan Cifrić
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
Odsjek za sociologiju
Projekt Socijalni korelati Domovinskog rata (broj projekta 0130999)
Glavni istraživač: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
Predmet: godišnje izvješće o radu znanstvenog
novaka K. Kardova, dostavlja.-
Zagreb, 31. siječnja 2004. godine
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENOG NOVAKA KRUNE KARDOVA
za razdoblje od 1. veljače 2003. do 31. siječnja 2004. godine
Temeljem odobrenja Ministarstva znanosti i tehnologije kl. 402-01/02-11/1133 br. 533-02/222-02-2 od 27. prosinca 2002. godine, Ugovora o radu kl. 112-03/03-01/4 br. 3804-850-03-1 od 3. veljače 2003. godine te Ugovora o radu kl. 112-03/03-01/96 br. 3804-850-03-1 od 3. studenog 2003. godine kao dopune Kruno Kardov, asistent, zaposlen je na određeno vrijeme od četiri godine za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti u statusu znanstvenog novaka na projektu Socijalni korelati Domovinskog rata (broj projekta 0130999; glavni istraživač: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.). Asistent Kardov otpočeo je s radom 1. veljače 2003. godine. Temeljem Ugovora rad mu traje do 31. siječnja 2007. godine.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 14. travnja 2003. godine Kruno Kardov izabran je u zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za sociologiju. Primjenom odredbe članka 119. stavak 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/2003, od 31. srpnja 2003. godine) preveden je u zvanje asistenta.
Kruno Kardov je u ljetnom semestru akademske 2002./2003. godine upisao poslijediplomski studij Sociologija i u roku izvršio studentske obveze u prva dva semestra studija.
Tijekom razdoblja za koje se podnosi izvješće Kruno Kardov surađivao je na različitim djelatnostima projekta Socijalni korelati Domovinskog rata s temeljnim fokusom interesa na posljedicama rata i rekonstrukciji društvene zajednice.
U razdoblju za koje se izvješće podnosi Kruno Kardov je objavio sljedeće radove:
Armano Srbljinović, Dražen Penzar, Petra Rodik, Kruno Kardov (2003) "An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation". Journal of Artificial Societies and Social Simulation 6(1). <http://jasss.soc.surrey.ac.uk/6/1/1.html>.
Kruno Kardov, Petra Rodik (2003) "Too much history per capita: Life of symbols in postwar Vukovar". U: Jörn Rüsen (ur.) Jarbuch 2002/2003. Essen: Kulturwissenschaftliches Institut im Wissenschaftszentrum NRW. Str. 222-232.
Kruno Kardov (2003.) "Mit o neutralnosti i etnički senzitivno odlučivanje". U: Obradović, Stojan – Tatalović, Siniša (ur.) Nacionalne manjine II. Zaštita manjinskih prava u Hrvatskoj. Split: Stina. Str. 54-57.
Kruno Kardov sudjelovao je na skupu:
Traditions of Historical Consciousness. Comparative Perspectives. Kulturwissenschaftliches Institut, Essen, Njemačka, 27.-29. ožujka 2003. Zajedno s Petrom Rodik prezentirao je rad naslovljen "Too Much History Per Capita: Politics of War Memory – Vukovar Case Study".
Kruno Kardov polaznik je kursa On Divided Societies IV: Conflict and Security održanog od 22. travnja do 2. svibnja 2003. u organizaciji IUC Dubrovnik.
Temeljem navednoga zaključujem da je rad znanstvenog novaka asistenta Krune Kardova bio uspješan kako u znanstvenom radu i osposobljavanju, tako i u obrazovanju na poslijediplomskom studiju pa molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga na daljnji postupak radi nastavka financiranja.
Ozren Žunec
FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU
Odsjek za sociologiju
Projekt Socijalni korelati Domovinskog rata (broj projekta 0130999)
Glavni istraživač: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.
Predmet: godišnje izvješće o radu znanstvene
novakinje P. Rodik, dostavlja.-
Zagreb, 27. siječnja 2004. godine
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE PETRE RODIK
za razdoblje od 1. prosinca 2002. do 30. studenog 2003. godine
Temeljem odobrenja Ministarstva znanosti i tehnologije br. 402-01-02-11/1132 kl. 533-02/222-02-2 od 15. studenog 2002. godine, Ugovora o radu br. 01-15-898-2002 od 21. studenoga 2002. godine te Ugovora o radu br. 3804-850-03-1 kl. 112-03/03-01/115 od 18. studenog 2003. godine kao dopune Petra Rodik, asistentica, zaposlena je na određeno vrijeme od četiri godine za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti u statusu znanstvenog novaka na projektu Socijalni korelati Domovinskog rata (broj projekta 0130999; glavni istraživač: dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.). Asistentica Rodik otpočela je s radom 1. prosinca 2002. godine. Temeljem Ugovora rad joj traje do 30. studenog 2006. godine.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 14. travnja 2003. godine Petra Rodik izabrana je u zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za sociologiju. Primjenom odredbe članka 119. stavak 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/2003, od 31. srpnja 2003. godine) prevedena je u zvanje asistenta.
Petra Rodik je u ljetnom semestru akademske 2002./2003. godine upisala poslijediplomski studij Sociologija i u roku izvršila studentske obveze u prva dva semestra studija.
Tijekom razdoblja za koje se podnosi izvješće Petra Rodik surađivala je na različitim djelatnostima projekta Socijalni korelati Domovinskog rata, izradivši, između ostalog, databazu oružanih sukoba u svijetu sa socijalnim varijablama. Ova databaza predstavlja jedno od najvažnijih dijelova rada na projektu i temelj je za istraživanja drugih istraživača.
U razdoblju za koje se izvješće podnosi Petra Rodik objavila je sljedeće radove:
Armano Srbljinović, Dražen Penzar, Petra Rodik, Kruno Kardov (2003) "An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation". Journal of Artificial Societies and Social Simulation 6(1). <http://jasss.soc.surrey.ac.uk/6/1/1.html>.
Kruno Kardov, Petra Rodik (2003) "Too much history per capita: Life of symbols in postwar Vukovar". Jarbuch 2002/2003. Essen: Kulturwissenschaftliches Institut im Wissenschaftszentrum NRW.
Petra Rodik, Dražen Penzar, Armano Srbljinović (2003) "An Ovierview of Databases on Conflicts and Political Crises". Interdisciplinary Description of Complex Systems 1(1-2): pp. 9-21.
Petra Rodik sudjelovala je na sljedećim skupovima:
Traditions of Historical Consciousness. Comparative Perspectives. Kulturwissenschaftliches Institut, Essen, Njemačka, 27-29. ožujka 2003. Zajedno s Krunom Kardovom prezentirala rad naslovljen "Too Much History Per Capita: Politics of War Memory – Vukovar Case Study".
Interdisciplinarni opis složenih sustava. Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 10. svibnja 2003. Sudjelovanje s kratkim izlaganjem "Prikaz baze Korelati rata".
First Swiss Summer School on Democratic Governance of Civil-Military Relations. Lucerne, Švicarska, 23-30. kolovoza 2003., u organizaciji Švicarske vojne akademije pri Švicarskom federalnom institutu za tehnologiju, Zurich (ETHZ) i Ženevskog centra za demokratsku kontrolu oružanih snaga (DCAF). Izložila rad na temu civilno-vojnih odnosa u Republici Hrvatskoj.
Petra Rodik imenovana je 27. lipnja 2003. godine za izvršnu urednicu časopisa za interdisciplinarna istraživanja rata i mira Polemos. U svibnju 2003. sudjeluje u osnivanju časopisa Interdisciplinary Description of Complex Systems, u čijem radu nadalje sudjeluje kao članica uredništva.
Temeljem navednoga zaključujem da je rad znanstvene novakinje asistentice Petre Rodik bio uspješan kako u znanstvenom radu i osposobljavanju, tako i u obrazovanju na poslijediplomskom studiju pa molim Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće i proslijedi ga na daljnji postupak radi nastavka financiranja.
Ozren Žunec
Dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
Dr. sc. Mate Križman, red. prof.
Dr. sc. Pavao Knezović, viši znan. suradnik
Zagreb, 23. siječnja 2004.
Predmet: mr. sc. Sanja Perić Gavrančić –
doktorata znanosti izvan doktorskoga studija
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici održanoj 8. prosinca 2003. izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Sanja Perić Gavrančić uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema pod naslovom: Ferićeve basne – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima, s prof. dr. sc. Darkom Novakovićem kao mentorom. Podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Sanja Perić Gavrančić rođena je u Zagrebu 2.V.1967. Maturirala je 1985. u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je 1991. na Filozofskome fakultetu diplomirala klasičnu filologiju. Godine 1999. obranila je magistarski rad iz područja hrvatskoga latinizma (Paskalićeve latinske ljubavne elegije, mentor prof. dr. sc. Darko Novaković). Od 1991. do 1997. radila je kao profesor latinskoga i grčkoga jezika u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1997. radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje kao znanstveni novak na temi Rječnici suvremenoga hrvatskoga jezika, a od 2002. na projektu Kritičko izdanje rječnika Blago jezika slovinskoga Jakova Mikalje. Sudjelovala je na nekoliko znanstvenih skupova (Drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek, 1999, s referatom Ilirska muza Ludovika Paskalića; Hrvatski filološki skup, Opatija, 2000, s referatom Kentaur ili Centaur; Treći hrvatski slavistički kongres, Zadar, 2002, s referatom Latinski stupac u rječniku Blago jezika slovinskoga fra Ljudevita Lalića). Objavila je jedan znanstveni i dva stručna rada (Sentencije u Senekinim tragedijama Medeja i Tijest, «Latina et Graeca» 38, 1991, str. 13-24; prikaz knjige Illyricum mythologicum Radolava Katičića, «Folia onomastica Croatica» 6, 1997, str. 205-213; prijevod gramatike Bartola Kašića Osnove ilirskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002, str. 1-379).
Za temu disertacije Sanja Perić Gavrančić izabrala je latinske i hrvatske basne Dubrovčanina Đure Ferića (1739-1820). Zbirka od 113 latinskih basana Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae (Dubrovnik, 1794) prvo je veće Ferićevo djelo; tiskane basne autor je naknadno preveo na hrvatski, no taj prijevod nikada nije objavljen (autograf se čuva u NSK, R 3128). U rukopisu je ostala i druga, veća zbirka Adagia Illyrica fabulis explicata / Prorecja je?ika Slovinskoga pricizam istomaccena, koja obuhvaća 346 latinskih basana i poslovica s usporednim prijevodom na hrvatski. Autograf je tek djelomično očuvan (Državni arhiv u Dubrovniku, AZ VI 8), a cjelovit se prijepis nalazi u Knjižnici Male braće u Dubrovniku (AMB 179).
Kandidatkinja s pravom zaključuje da je u takvim okolnostima recepcija Ferića kao basnopisca bila neprimjerena te da je taj dio njegova opusa ostao nedovoljno proučen. Pred sobom vidi dvije osnovne zadaće: situirati Ferića kao basnopisca u književnopovijesni kontekst i predstaviti ga kao prevoditelja basana i samoprevoditelja. Predlaže stoga da se u prvom dijelu svojega rada pozabavi tradicijskim pretpostavkama pojave basne u dubrovačkom latinizmu XVIII. stoljeća, opisu žanrovskoga modela kakav se zatječe u Ferića i Ferićevu odnosu prema antičkim žanrovskim prvacima Ezopu i Fedru; u istraživanju bližega žanrovskog konteksta osvrnut će se na Ferićev doticaj s La Fontaineom (1668-1694), Gayem (1685-1732) te suvremenicima Gellertom i Pignottijem (1739-1812) koje Ferić spominje u prologu tiskane zbirke basana.
Drugi dio rada namjerava započeti opisom grafije i jezičnih karakteristika hrvatskoga teksta. Odnos hrvatskoga teksta prema latinskom predlošku promatrat će s aspekta temeljnih pitanja teorije prevođenja: definiranja referencijalnoga, pragmatičkoga i unutarlingvističkoga značenja leksičkih jedinica, problema prijevodne ekvivalencije i njezine realizacije, problema tzv. bezekvivalentnoga leksika odnosno "neprevodljivih" elemenata teksta te mogućnosti njihove adaptacije ili prevođenja (transkripcija, kalk, opisni prijevod, prijevod pomoću analogije, transformacijski prijevod); pokušat će odgovoriti na pitanje o prijenosu gramatičkih oblika te dati pregled tipova leksičko-gramatičkih transformacija (premještanje, dopuna, ispuštanje, zamjena).
Treći dio disertacije bit će posvećen Ferićevu prijevodu Fedrovih basana (Phaedri Augusti liberti Fabulae Aesopiae versibus Illyricis a Georgio Ferrich Ragusino redditae / Fedra Augustova odsužnjika pričice Esopove u pjesni slovinske prinesene od Đura Ferića Dubrovčanina), koji je tiskan 1813. u Dubrovniku, gotovo dvadeset godina nakon objavljivanja zbirke autorskih basana. Budući da je prijevod katkad desetak stihova duži od latinskog predloška (npr. III, 6; III, 7; III, 10 itd.), a nerijetko i dvostruko duži (npr. II, 5; IV, 6; V, 2; itd.), kandidatkinja će analizom mjesta koja nemaju ekvivalenta u originalu pokušati ustanoviti je li riječ o prijevodu ili parafrazi. Njezina će pozornost nadalje biti usmjerena na Ferićeve postupke pri prevođenju imena mitskih i povijesnih likova te realija (npr. tunica ... linteo Pelusio /II, 5, 18/ = oghartaj... od lana ki je tkan togaj Egipskoga; alium in xystum /II, 5, 24/= u scetgnu ... drugu). Pokušat će odgovoriti zašto u nekim slučajevima Ferić latinske frazeme prevodi doslovno (npr. spiritum trahens / I, 20, 4/ = duh vodeći), a drugi put respektira hrvatsku porabu (uxorem ducere /I, 6/ = ?ceniti se). Osvrnut će se i na prijevod na razini rečenica ili većih tekstnih cjelina, pogotovu s obzirom na latinske sintaktičke konstrukcije.
Četvrti dio rada bit će posvećen Ferićevim autorskim basnama u zbirkama Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae i Adagia Illyrica fabulis explicata. Obje zbirke imaju isto načelo kompozicije, a to je dosljedno citiranje poslovica (na hrvatskom i na latinskom) na početku svake basne prije naslova, pri čemu istaknutu prednost imaju "ilirske" poslovice. Oslanjajući se na isti interpretativni postupak kandidatkinja će nastojati utvrditi postoji li razlika u metodologiji prevođenja tuđega i vlastitoga teksta. Pokušat će odgovoriti i na pitanje jesu li neka teško razumljiva mjesta u hrvatskom tekstu samo posljedica ograničenja koje nameću stih i rima ili se, na jezično-stilskoj razini, može govoriti i o dubljoj ovisnosti o latinskom predlošku.
Završni dio rada u sažetu će obliku predstaviti rezultate istraživanja.
Predloženi sinopsis pokazuje da kandidatkinja temeljito poznaje i rukopisni i tiskani dio relevantnoga korpusa te da je uspostavila logičnu hijerarhiju istraživačkih poslova. Primjeri kojima je popratila argumentaciju najavljuju vrlo zanimljive zaključke. Usprkos vrijednim doprinosima u drugoj polovici XX. stoljeća (Veljko Gortan, Željko Puratić, Gudrun Wirtz), Ferićeva ostavština još je i sad krupna književnopovijesna nepoznanica: disertacija Sanje Perić Gavrančić morala bi osvijetliti jedan od njezinih najmanje proučenih dijelova.
1. mr. sc. Sanja Perić Gavrančić ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti;
2. ima više od jedne godine istraživačkoga rada u institutu;
3. predložena disertacijska tema znanstveno je relevantna;
4. Filozofski fakultet ovlašten je povesti postupak u vezi s disertacijom.
Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati prijavu disertacije mr. sc. Sanje Perić Gavrančić Ferićeve basne – problemi uspostave žanra u različitim jezičnim medijima s prof. dr. sc. Darkom Novakovićem kao mentorom.
dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
dr. sc. Mate Križman, red. prof.
dr. sc. Pavao Knezović, viši znanstveni suradnik
Predmet: Ispunjava li mr. sc. Darko Deković uvjete
za pristupanje izradbi disertacije izvan doktorskoga
studija i može li mu se odobriti predložena tema
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Svojom odlukom 643 – 02/03 – 03/48, ur. broj 3804 – 240 – 03 – 02 od 12. prosinca 2003.
Naslov nas je imenovao u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj ispunjava li mr. sc.
Darko Deković uvjete propisane članom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za
pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i može li se prihvatiti
predložena tema disertacije Glagoljica i glagoljaštvo u gradu Rijeci. Podnosimo Vijeću
ovaj
I z v j e š t a j
Mr. Darko Deković rodio se u Rijeci 16. studenoga 1947. U rodnom je gradu stekao osnovno,
srednje i visoko obrazovanje. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci hrvatski ili
srpski jezik i jugoslavenske književnosti 1985. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je
1997. magistarski rad pod naslovom Zapisnik misni kaptola riečkoga ( mentor : akademik
Eduard Hercigonja) i stekao stručni naziv magistra humanističkih znanosti polja filologije.
Radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu «Ivan Zajc» u Rijeci, bio je časnik Hrvatske
vojske, a od 1995. do 2002. bio je direktor poduzeća «Rijeka – kino». Trenutno je bez posla.
Urednik je časopisa «Dometi» i predsjednik riječkoga ogranka Matice hrvatske.
Dekovićevo zanimanje za hrvatsku glagoljašku baštinu datira još iz srednjoškolskih dana kada
je učio uz akademika Branka Fučića načine pronalaženja i opisivanja glagoljičnih tekstova.
I sam je Deković otkrio, obradio i objavio više glagoljskih rukopisa i natpisa ili latiničnih
tekstova naslonjenih na glagoljičnu tradiciju ( list časoslova iz XIV. st., natpise u crkvi Sv.
Franje u Puli i na Gori Kalvariji kraj Kastva, rukopisni latinični - na glagoljičnu tradiciju
oslonjen - misal Jurja Manzina iz XVII. st te više tekstova kasnijega postanka).
Deković je sudjelovao na više znanstvenih, međunarodnih i domaćih, na kojima je izlagao o
svojim otkrićima s područja glagoljaštva : 1985. u Vatikanu o glagoljicom pisanim
kazuističkim tekstovima iz XII. st.; 1986. o glagoljičnome prijepisu Glavinićeva djela
Szvitloszt dusse verne na znanstvenom skupu Franjo Glavinić i njegovo doba na Trsatu;
u Zadru 1988. o Manzinovu misalu itd.
Bibliografija objavljenih radova ima 16 jedinica od kojih su 6 znanstveni radovi, dva prikazi,
a osam su stručni radovi koji često donose obavijest o otkriću nekoga novoga teksta.
Dekovićev magistarski rad Zapisnik misni kaptola riečkoga temeljito je obradio najopsežniji
dosad poznati tekst riječke glagolitike i stručno ga je povjerenstvo ( akademik Eduard
Hercigonja, akademik Josip Bratulić i prof. dr. Stjepan Damjanović) ocijenilo visokom
ocjenom.
Iz rečenoga je vidljivo da mr. sc. Darko Deković ispunjava uvjete propisane članom 51.
stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije: ima
magisterij iz humanističkih znanosti polja filologije i više znanstvenih radova koji s iz
tematike disertacije.
Za temu doktorske disertacije mr. sc. Darko Deković predložio je Glagoljica i glagoljaštvo u
gradu Rijeci. Pod glagoljaštvom pristupnik podrazumijeva svekolika zbivanja nastala kao
posljedicu uporabe glagoljičnoga pisma, a posebice staroslavenski i starohrvatski jezik u
bogoslužju Rimske crkve, a pod glagoljizmom, slijedeći Eduarda Hercigonju, podrazumijeva
idejnu i kulturnu nadgradnju glagoljaštva.
Grad Rijeka zemljopisno je središte sjevernojadranskoga glagoljaškoga područja: na zapadu
mu je Istra, na jugu i jugoistoku Krk i Cres, istočno Vinodol i u produžetku Senj, na sjeveru
Grobinšćina, na sjeverozapadu Kastav, dakle sve područja sa znatnom glagoljaškom
tradicijom. Na riječkome su se području, kao malo gdje, mijenjala svjetovna i crkvena vlast,
tj. mijenjala su se središta iz kojih se upravljalo riječkim područjem. Ipak, glagoljaštvo je na
ovom području konstanta i traje praktički od susreta Hrvata s ćirilometodskom tradicijom do
odredbi Drugoga vatikanskoga koncila (1963) kojima se u bogoslužje uvode narodni jezici.
Jedan od zadataka ove radnje je da dokumentirano dokaže ispravnost spomenute tvrdnje.
Drugi je zadatak obrazloženo potvrditi (i) urbani značaj glagoljaštva usuprot nerijetkim
tvrdnjama da je ono vezano isključivo za seoske sredine. To će pristupnik nastojati učiniti
što temeljitijim prikazom riječke glagoljaške tradicije i njezinim udjelom u ukupnom
društvenom životu grada Rijeke. Želi se pokazati da bez visoke obrazovne, umjetničke i
znanstvene razine glagoljaške djelatnosti u Rijeci, Vrbniku, Senju i sličnim sredinama nije
moguće razumjeti povijest tih gradskih sredina. Treći je zadatak da se pokaže da je upravo
Rijeka središte sjevernojadranskoga glagoljaštva. Pristupnik će nastojati obraditi svako
glagoljično štivo vezano uz Rijeku. Zamislio je radnju u trinaest poglavlja, a središnja će
obrađivati kulturno – povijesna razdoblja osobito važna za povijest riječkoga glagoljaštva:
od najstarijega prihvata glagoljaštva do najstarijega poznatoga riječkoga glagoljičnoga teksta
(IX. do XIV. st.), prvi ozbiljniji talijanski jezični utjecaj i prve zabrane glagoljanja u Rijeci
( XV. st.), vrhunac glagoljaške djelatnosti (XVI. st.), uzmak i životarenje ( 1593 – 1963).
Pristupnik je u svome sinopsisu podrobno opisao svoje namjere i skicirao svako poglavlje.
Tako zamišljena radnja pretpostavlja, uz vrednovanje dosadašnjih spoznaja, svestranu analizu
neproučavanih glagoljičnih tekstova i velike napore u pretraživanju riječkih i drugih arhiva.
Tema Glagoljica i glagoljaštvo u gradu Rijeci prikladna je za doktorsku disertaciju i
obećava nove spoznaje o hrvatskom glagoljaštvu: riječka dionica toga hrvatskoga
kulturnoga fenomena osobito je provokativna s obzirom na inače slabije istraženo
urbano glagoljaštvo i s obzirom na izrazito protivljenje na koje je riječko glagoljaštvo
nailazilo u svojoj sredini.
znanstvenih priloga, a svi se oni tiču riječkoga glagoljaštva, treba vjerovati da će nimalo lak
zadatak koji je pred sebe postavio uspješno privesti kraju.
Predlažemo Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati naše mišljenje da mr.
sc. Darko Deković ispunjava uvjete za pisanje doktorske radnje izvan doktorskoga
studija i da mu se može odobriti tema Glagoljica i glagoljaštvo u gradu Rijeci. Za
mentora predlažemo akademika Eduarda Hercigonju.
----------------------------------------------------
Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, predsjednik
-----------------------------------------------------
Akademik Eduard Hercigonja, član
-----------------------------------------------------
Doc. dr. sc. Mateo Žagar, član
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKI FAKULTET
ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko Vijće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 15. srpnja 2003. imenovalo nas je u Povjerenstvo sa zadatkom izvještanja zadovoljava li mr.sc. Zdenko Balog zakonske uvjete za pristupanje izradbi disertacije izvan doktorskoga studija i odobrenja teme pod naslovom “Umjetnički krug Hermana Celjskog”, uz predloženo mentorstvo prof.dr.sc. Igora Fiskovića, red.prof. Na temelju potpune propisane dokumentacije u uvida u predloženu temu, podnosimo Vijeću ovo
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Mr.sc. Zdenko Balog rođen je 1958. godine u Zagrebu, gdje je 1977. završio Školu primijenjene umjetnosti, grupa grafički dizajn. Upisavši na Filozofskom fakultetu studije povijesti umjetnosti i komparativne književnosti, diplomirao je 1988. Nastavio je poslijediplomski studij povijesti umjetnosti, te 1993. obranio magistarski rad pod naslovom “Vizualni identitet modne periodike u Hrvatskoj”, izrađen pod mentorstvom dr.sc. Zvonka Makovića. Time je stekao diplomu magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti.
Već od završnih godina dodiplomskog studija kao vanjski suradnik Instituta za povijest umjetnosti sudjelovao je u terenskim istraživanjima na projektima koje je vodio prof. dr. Milan Prelog s tematikom iz spomeničke topografije kontinentalne Hrvatske. Također je od 1984. na određeno radno vrijeme radio u Školi primijenjene umjetnosti, te u Gliptoteci HAZU kao kustos. Stalno je stručno zaposlenje dobio 1986. u dvorcu Trakošćan, ostavši do 1995. povremeno i u svojstvu ravnatelja. Otada je u Križevcima preuzeo dužnost ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta, tako da je nizom zaposlenja zacrtao muzeološko-konzervatorsku pa i istraživačko-znanstvenu usmjerenost. Njih dokazuje broj objavljenih izvješća i studija u prigodnim izdanjima, zbornicima i časopisima u Lepoglavi, Zagrebu, Buzetu i dr. U okviru iste djelatnosti redovno je sudjelovao u lokalnim i regionalnim skupovima koji su se bavili problematikom kulturno-umjetničke baštine. Neke od njih je i sazivao kao čelnik ustanova organizatora, a sa izlaganjima bio na značajnijim kongresima povjesničara umjetnosti u Sarajevu i Zagrebu.
Svoja isprva šira stručna zanimanja Zdenko Balog je postupno okretao regiji Križevaca gdje živi, te u sve većoj mjeri spisateljski pratio njezinu prošlost.Tako se od prvih bilješki o pretežno osobnim otkrićima u njegovoj bibliografiji redaju sve obimnije analitičke studije, bilo da se tiču izravno spomeničke građe na terenu iz više umjetničkih vrsta, ili obrađuju sukladnu arhivsku ostavštinu. Osvrtao se na arheološka nalazišta, pisao kraće preglede razvoja naselja i značajnijih građevnih sklopova, prikazivao nove knjige iz iste tematike, pratio tijek konzervatorskih i restauratorskih poslova u regiji. Usporedno je dosta zanimljivo ostavio traga i u proučavanjima povijesnog prostora Istre, dokazujući i s manjim prilozima intelektualnu živost ili spisateljsku marljivost. Pouzdano je pritom produbljivao svoja i opća znanja a usavršavao metodologiju znanstveno-istraživačkoga rada kako se potvrdilo davanjem kvalifikacije “izvornog znanstvenog rada” u uredno provedenim recenzijama vodećih časopisa iz područja povijesti umjetnosti u gornjoj Hrvatskoj. Također je tiskao knjigu “Križevačko-kalnička regija u srednjem vijeku” sintezne naravi, ali s mnoštvo novih spoznaja unutar interdisciplinarnog pristupa. Sve to čini uvjerljivu pretpostavku za daljnji napredak, to više što se mr.sc. Zdenko Balog u novijem razdoblju usmjerio vrlo zanimljivim, no dosad prilično slabo sagledanima, u biti neistraženim pitanjima umjetničkih odnosa društveno-političkih zajednica s prostora Slovenije i Hrvatske u kasnom srednjem vijeku, pa je iz toga područja predložio i svoj doktorski rad.
Tema “Umjetnički krug Hermana Celjskog” dotiče jednu od glavnih struja ulaska srednjoeuropske gotike u hrvatske zemlje. Dosad se na to gledalo u svjetlu uočavanja rada radionica obitelji Parler iz Praga s izbojima u Zagrebu, ali se davno postavljene teze akad.Anđele Horvat nisu bitno razvijale. Međutim, već su dosad provedena istraživanja Zdenka Baloga pokazala da se na tako tankoj crti ne mogu zasnivati daljnje ocjene važnih graditeljskih ostvarenja s pratećom kamenarskom opremom u prostorima kontinentalne Hrvatske iz šireg vremenskog raspona od 14. do 16. stoljeća. Na temelju morfološke analize više utvrda i crkava moguće im je odrediti zajedničke stilske karakteristike, dovoljno čvrste da im se odredi jedinstveno podrijetlo i skupni nastanak. Istraživač ga čita u luku od Ptujske Gore k varaždinsko-čakovečkom kraju i vezuje uz povijesni utjecaj obitelji grofova Celjskih, koji su stekli uvjete i za prijenos praških likovnih stremljenja zrelogotičkih obilježja. Postavke istraživačke teze su odreda vrlo uvjerljive, metodologija već provjerena dosadašnjim autorovim rezultatima kao što je razina pristupa zajamčena u suglasju obrade spomenika i izvora. S obzirom na to smatramo da će kandidat s uspjehom razriješiti postavljene zadatke, te izražavamo povoljno mišljenje o prijavi i nacrtu teme, kao i prijedlogu da se rad odvija pod mentorstvom prof.dr. Igora Fiskovića, voditelja Katedre za umjetnost romanike i gotike na našem fakultetu.
Ustvrđujući na temelju iznesenoga i svih priloga Zahtjevu mr.sc. Zdenka Baloga za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, da udovoljava uvjetima čl. 51. stav. 1. Zakona o visokim učilištima po tom pitanju, Vijeću predlažemo da uz odobrenje naslova “Umjetnički krug Hermana Celjskog” kao i imenovanje mentora prof.dr. Igora Fiskovića, predmet uputi u daljnji postupak.
Zagreb, 21.12.2003.
Povjerenstvo:
dr.sc. Igor Fisković, red.prof.
predsjednik
dr.sc. Sanja Cvetnić, doc.
član
dr.sc. Predrag Marković, doc.
član
Ovo izvješće prihvaćeno je na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 23. siječnja 2004. godine.
VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Ocjena doktorskoga rada Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku kazališnu tradiciju Dalibora Paulika
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta na sjednici od 10. 11. 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada Dalibora Paulika Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku kazališnu tradiciju. U vezi s tim podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Doktorski rad Dalibora Paulika obaseže 351 stranicu, od čega str. 1-336 otpadaju na autorski tekst, str. 337-344 na popis literature, a str. 345-351 na sažetke (na hrvatskom i engleskom jeziku). Autorski tekst dijeli se na 13 poglavlja, od kojih su prva četiri posvećena uvodnim i općim pitanjima (o naravi libreta kao dramske vrste, o njegovim povijesnim mijenama u okviru razvoja operne umjetnosti, o operi i libretistici u Hrvata), sljedećih osam najvažnijim hrvatskim libretima u razdoblju od ilirizma do današnjega vremena, a posljednje »zaključnim razmatranjima«. U radu ima oko 240 bilježaka.
Svojoj temi pristupa Paulik selektivno: o sudbini libreta u hrvatskom glazbenom kazalištu donosi zaključke na temelju šire analize odabranih primjeraka. Taj je pristup legitiman, a iskušan je i u radovima o libretistici izvan nacionalnih granica, na primjer, u knjizi A. Giera, Das Libretto. Theorie und Geschichte einer musikoliterarischen Gattung (Darmstadt 1998). Izbor analiziranih libreta odnosno opera ravna se prema lako obrazloživim kriterijima, među kojima je na prvom mjestu, barem kad su posrijedi stariji libreti, kvaliteta potvrđena povoljnom reakcijom kritike i publike kao i pripadnost danoga djela nacionalnom opernom repertoaru. Pri izboru djela iz novijega vremena važniji je kriterij originalnost i inovativna vrijednost, što autoru omogućuje da se pozabavi i libretima opera koje su zasada samo praizvedene, kadšto i uz podijeljeno reagiranje kritike i slušateljstva.
Pod »hrvatskim libretima« autor ima na umu tekstove koji su služili kao predložak hrvatskim skladateljima, pri čemu to može biti i djelo kojem autor nije hrvatski pisac: više libreta o kojima je u radu riječ adaptacije su stranih dramskih djela (na primjer, Shakespeareov Koriolan ili Ionescoov Novi stanar u adaptaciji i uglazbljenju Stjepana Šuleka odnosno Milka Kelemena). U jednom slučaju (Oganj Blagoja Berse) posrijedi je libreto izvorno napisan, pa i uglazbljen, na njemačkom jeziku, a naknadno preveden za hrvatsku praizvedbu.
Libreto određuje Paulik kao osobitu vrstu drame, za koju je specifično da se nalazi u nerazlučivu zajedništvu s izvanknjiževnim sastavnicama opernoga spektakla, prije svega s glazbom. To predodređuje i njegove analize pojedinačnih djela, u kojima se uvijek podjednako uzimlju u obzir i libretistički tekst i glazbena partitura. Apekt glazbeno-tekstualne međuovisnosti na koji autor stavlja osobito jak naglasak jest tzv. glasovna tipologija, tj. običaj da se, u okviru pojedinih povijesnih tipova opere, karakterizacija likova (po staleškim i etičkim kriterijima, po akcionom dijapazonu) podupire stereotipnom podjelom glasova. Svi povijesni tipovi opere (barokna pastorala i melodrama, klasicistička opera seria i opera buffa, nacionalni operni stilovi 19. stoljeća) razvili su vlastitu karkaterološku specijalizaciju muških, ženskih, a kadšto i kastratskih glasova. Paulik utvrđuje i analizira takve tipologije u hrvatskim libretima odnosno operama te ih dovodi u vezu s tendecijama u opernom stvaralaštvu velikih europskih nacija.
Paulik shvaća libreto kao visoko stiliziran tip drame, sa manje ili više kliširanim likovima koji, težeći predvidivim ciljevima (uglavnom iz tematskoga kompleksa erosa i moći), ulaze u tipske interakcije i pokreću stereotipne radnje, koje se mogu opisati uz pomoć nekoliko osnovnih aktancijalnih modela. Ali, osim samih libretističkih tekstova autora zanima i veza uglazbljenoga teksta s kazalištem kao medijem i njegova interakcija s kazališnom publikom, s obzirom na njezine navike, očekivanja i pripremljenost.
Glavni dio Paulikova rada posvećen je odabranim libretima hrvatskih opera. Premda su prvi pravi hrvatski libreti nastali u 19. stoljeću, Paulik je, u oslonu na stručnu literaturu, obradio i predpovijesti hrvatske libretistike, tj. hrvatsku baroknu tragikomediju (Pasko Primović, Ivan Gundulić, Junije Palmotić), koja, doduše nije služila kao podloga uglazbljenju, ali je nastala pod izravnim i snažnim utjecajem rane talijanske libretistike, a njezine izvorne izvedbe sadržavale su glazbene točke (pjevanje, ples). S libretima pak dviju opera Vatroslava Lisinskoga (Ljubav i zloba, Porin) zalazi autor na prostor svoje uže teme. Za podrobnom analizom hrvatskih libretističkih prvijenaca slijede podjednako detaljne analize sljedećih libreta: Badalić/Marković, Nikola Šubić Zrinjski (Zajc); Willner-Wilhelm, Oganj (Bersa); Tucić, Povratak (Hatze); Begović, Ero s onoga svijeta (Gotovac); Vojnović/Prpić, Ekvinocij (Brkanović); Ionesco, Novi stanar (Kelemen); Arrabal, Opsadno stanje (Kelemen); Shakespeare, Koriolan (Šulek); Lorca, Ljubav don Perlimplina (Belamarić); Shakespeare, Richard III (Kuljerić); Kaštelan, Prazor (Radica); Paljetak, Pričaj mi o Augusti (Juranić); Marulić/Parać, Judita (Parać).
Analize libreta ujednačene su, jer polaze od istih teoretskih pretpostavaka i slijede istu metodologiju. Autor najprije istražuje eventualni književni predložak danoga libreta odnosno porijeklo njegovih motiva, rekonstruira njegov nastanak i uglazbljenje kao i inscenaciju gotova opernoga djela. Uvijek nastoji pronaći i svjedočanstva o recepciji djela, najčešće novinske i časopisne kritike. Metodom pak unutrašnjega pristupa autor analizira glasovnu tipologiju i aktancijalnu shematiku, na što se nadovezuju zapažanja o interakciji djela i njegove epohe kao i o njegovim vezama ili tipološkim podudarnostima s egzemplarnim ostvarenjima iz svjetske libretističke i operne baštine.
U Zagrebu, 5. siječnja 2003.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. Zoran Kravar, red. prof.,
predsjednik povjerenstva
2. Akademik dr. Nikola Batušić, red. prof.,
član povjerenstva i mentor
3. Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
član povjerenstva
4. Akademik Pavao Pavličić, red. prof.
član povjerenstva
5. Dr. sc. Ennio Stipčević, red. prof.
član povjerenstva
dr. sc. Drago Roksandić, red. prof., predsjednik
dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof., član
dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u miru, član
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena doktorskog rada mr. sc. Castilie Manea-Grgin Društveni razvoj rumunjskih Hrvata-Karaševaca u 17. i 18. stoljeću
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 8. prosinca 2003. godine, izabrano je stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Castilie Manea-Grgin Društveni razvoj rumunjskih Hrvata-Karaševaca u 17. i 18. stoljeću u sastavu dr. sc. Drago Roksandić, red. prof., predsjednik, dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof., član te dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u miru, član.
Pročitavši rukopis doktorske disertacije, Povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću slijedeći
I Z V J E Š T A J
Doktorska disertacija mr. sc. Castilie Manea-Grgin napisana je na 323 strane pisanog teksta. Od toga je sâm rukopis na 288 strana, dva su priloga na str. 288-292, popis izvora i literature je na str. 293-316, a u nastavku su «Sažetak», «Summary», «Ključne riječi», «Key words» i «Životopis».
Rukopis disertacije se sastoji iz slijedećih dijelova: «Uvod: Stanje istraženosti i metodologija izučavanja povijesti Karaševaca u 17. i 18. stoljeću» (str. 1-7), «1) Politički, ekonomski i društveni okvir povijesti Hrvata u 18. i 18. stoljeću» (str. 8-64), «2) Karaševski Hrvati: ljudi i prostor» (str. 65-162), «3) Gospodarska i društvena struktura karaševskih sela u 16, 17. i 18. stoljeću» (str. 163-220), «4) Crkva kod karaševskih Hrvata u 17. i 18. stoljeću» (221-280) i «Zaključak» (281-288).
U uvodnom dijelu mr. sc. Manea-Grgin deklarira cilj svog rada, t.j., «po prvi puta rekonstruirati, metodama znanstvene historije, razne aspekte društvenoga razvoja karaševskih Hrvata u 17. i 18. stoljeću». Suočavajući se s razmjerno velikim brojem radova koji ponajčešće krajnje fragmentarno i često s vrlo različitim nacionalnoideologijskim pretpostavkama objavljuju izvore za povijest karaševskih Hrvata, odnosno, interepretiraju njihovu baštinu, mr. sc. Manea-Grgin metode svog rada odredila na sljedeći način: «Kako o brojnim aspektima istraživanja nema ni osnovnih podataka, pretežno će se kritički analizirati izvorna građa, a u analizi problema o kojima postoji opsežnija literatura koristit će se i komparativne metode, kako bi se karaševsko područje predstavilo u širem, lokalnom ili regionalnom kontekstu. Od pomoći će u određenoj mjeri biti i spoznaje drugih disciplina, primjerice kartografije i lingvistike.»
Najveći dio rada vremenski je fokusiran na 17. i 18. stoljeće, ali se brojni dijelovi teksta odnose i na znatno ranija zbivanja, najviše na razdoblje od 15. stoljeća dalje, a neka njezina istraživanja uključuju i razdoblja poslije 18. stoljeća, sve do suvremenog doba. Pored radova na hrvatskom jeziku, mr. sc. Manea-Grgin koristi radove, objavljene izvore ili literaturu, na - abecednim redoslijedom - bugarskom, engleskom, francuskom, latinskom, mađarskom, njemačkom, rumunjskom, ruskom, srpskom i turskom jeziku. Koliko god to u nas i ne bio često slučaj, mora se reći da je tako obuhvatno korištenje objavljenih izvora i literature na relativno velikom broju jezika bilo ne samo opravdano, nego i nužno. Naprotiv, da to nije bilo učinjeno, o povijesti karaševskih Hrvata u navedenom razdoblju jedva da bi se išta sustavnije moglo iskazati. Kada je o neobjavljenom arhivskom gradivu riječ, korištene su najviše matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih u karaševskom župnom arhivu od 1726. do 1779. godine. Uopće nije sporno da bi iscrpnije korištenje drugih arhivalija moglo imati pozitivne učinke. Bitno je da je za rekonstrukciju i provjeru, uvjetno rečeno, «završnog razdoblja» oblikovanja karaševske zajednice mr. sc. Manea-Grgin smatrala važnim istražiti matične knjige kao najpouzdaniji pokazatelj.
Polazeći od činjenice da je većina objavljenih naslova o karaševskim Hrvatima publicističke naravi, a kada je riječ o stručnim radovima – lingvističke, kolegica Manea-Grgin morala je rješavati skoro nepregledno mnoštvo historiografskih problema na multidisciplinaran način da bi se suočila s temeljnim problemom inicijalne protonacionalne integracije karaševskih Hrvata dijelom pod osmanskom, a dijelom pod habsburškom vlašću. Imajući na umu da je osmanska vlast na području karaševskih Hrvata ustaljena od sredine 16. stoljeća, a da je habsburška potrajala do početka 20. stoljeća te s druge strane, da je moderna hrvatska nacionalna integracija recentna povijesna pojava 20. stoljeća, usredotočavanje rada na 17. i 18. stoljeće opravdano je glavnom hipotezom da su ta dva stoljeća bila odlučujuća u «društvenom razvoju karaševskih Hrvata i njihovom oblikovanju kao posebne etničke grupe». Ova hipoteza operacionalizirana je u desetak istraživačkih pitanja, a artikulirana je i u nekoliko radnih hipoteza. Prva je u svezi s njihovim etničkim podrijetlom, druga se odnosi na pretežno negativne učinke osmanske vlasti, a treća na pretežno pozitivne učinke habsburške vlasti na razvoj karaševskih Hrvata.
Ovaj je rad izuzetno teško sažeto prikazati i jednoznačno vrednovati na uobičajen izvještajni način jer se njime otvara mnoštvo novih pitanja, istraživačkih pristupa i na kraju, sugerira više smjelih zaključaka glede povijesti ove, vjerojatno najslabije poznate hrvatske etničke zajednice. Nakon pažljivog čitanja, kao najupečatljiviji stječe se dojam da su se tijekom ranonovovjekovne povijesti karaševskih Hrvata u njihovoj uistinu maloj zajednici sustjecali učinci promjena u skoro svim imperijalnim i etnokonfesionalnim strukturama Donjeg Podunavlja, napose njegova banatskog «melting pot». S etničkog, biološkoantropološkog i kulturnoantropološkog stajališta, među karaševskim Hrvatima moguće je detektirati brojne hrvatske i druge sastavnice (razne južnoslavenske, rumunjske pa i ostale). Sociolingvističkim istraživanjima može se samo rekonfirmirati takve spoznaje. S druge strane, u njihovoj ekohistorijski i mikrohistorijski shvaćenoj zajednici isto je tako moguće rekonstruirati ona duga trajanja koja su tu zajednicu promjenljiva pravnog statusa u još promjenljivijim situacijama 17. i 18. stoljeća uvijek iznova činila ambijentalno distinktivnom. U tome je u navedenom razdoblju svog udjela mogao imati i način života i način proizvodnje i komunikacije itd., ali je, prema izvođenju i zaključivanju mr. sc. Manea-Grgin, odlučujući bio kulturološki učinak rimokatoličke obnove u osmanskim i habsburškim uvjetima tijekom navedena dva stoljeća. Povijest karaševskih Hrvata u svojim mikro- i makro-historijskim konotacijama, tijekom čitava istražavanog razdoblja, korespondira s poviješću obnove donjepodunavskog rimokatoličanstva. Riječ je o katoličanstvu na svojim eklezijalnim rubovima, često reduciranom na razinu pučke religijske kulture, ali i - makar s diskontinuitetima - glavnom uporištu franjevačkih i isusovačkih misija i prije i poslije sloma osmanske vlasti u tom kraju. Unatoč njihovim nerijetkim redovničkim međusobicama, karaševskohrvatsko rimokatoličanstvo je tijekom poodmaklog 18. stoljeća, s uređenom župom, u svakom pogledu stvorilo pretpostavke da se u kasnijim razdobljima - nakon svih elitnih etnografskih i lingvističkih «lomljenja kopalja» nad pitanjem njihova identiteta – procesom nacionalne etnokonfesionalne integracije «odozdo» sama karaševska zajednica najvećim svojim dijelom nacionalno hrvatski samoodredi.
Iako se o različitim vidovima ovog rukopisa doktorske disertacije može raspravljati s raznih stajališta, na prvom mjestu treba istaći da je mr. sc. Manea-Grgin iznimno zahtjevnom case-study karaševskih Hrvata u dugom povijesnom trajanju ranoga novog vijeka pristupila «susretnom» metodologijom makro- i mikrohistorijskog istraživanja, što je i po mišljenju Povjerenstva, bio jedino ispravan pristup. Takav, vrlo zahtjevan rad, nije bilo moguće uvijek dosljedno izvesti, ali je i ono što je učinjeno vrijedno i sugestivno. S ovom doktorskom disertacijom je moguće pouzdano zaključiti da karaševski Hrvati u modernoj historiografiji ne mogu biti istraživački problem samo u svome nesumnjivom (dakako, relativnom) autohtonizmu nego i kao jedno od stjecišta konfliktnih regionalnih procesa u ranonovovjekovnoj jugoistočnoj Europi, što je lokalno dodatno moglo jačati njihovu grupnu homogenost i prepoznatljivost.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Ovoj doktorskoj disertaciji mr. sc. Castilie Manea-Grgin izabrano tročlano Povjerenstvo daje pozitivnu ocjenu i utvrđuje da je njime kolegica Castilia Manea-Grgin u potpunosti udovoljila svim zahtjevima koji se traže za stjecanje znanstvenog stupnja doktora humanističkih znanosti iz područja povijesnih znanosti.
Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da mr. sc. Castiliji Manea-Grgin odobri obranu doktorskog rada Društveni razvoj rumunjskih Hrvata-Karaševaca u 17. i 18. stoljeću.
Zagreb, 25. siječnja 2004. godine
P o v j e r e n s t v o:
dr. sc. Drago Roksandić, red. prof.
dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.
dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u miru
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na Vašoj sjednici održanoj 8. prosinca 2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Matee Birtić pod naslovom Argumentna struktura imenskih riječi (Tvorba riječi u generativnoj morfologiji) i podnosimo o njemu ovaj
IZVJEŠTAJ
Disertacija Matee Birtić prvi je pokušaj u našem jezikoslovlju da se s pomoću generativne teorije opiše jedno poglavlje iz morfologije hrvatskog jezika. U njoj se s gledišta distribuirane morfologije, jednoga od najrecentnijih pristupa morfologiji koji je razvijen u okviru najnovije generativne teorije koja se zove minimalistički program, opisuje tvorba odglagolskih imenica u hrvatskom jeziku. Iako je to bio osnovni predmet njezina opisa, u disertaciji su dotaknuta i mnoga druga gramatička područja hrvatskog jezika kao što su: vid, neakuzativnost, veza između svršenosti i rezultativnosti, povezanost nesvršenosti i događajnosti, unutarnje ustrojstvo imenskih i glagolskih skupina itd. Budući da je pri opisu primjenjivala teorijski model koji je još u razvoju, autorica je morala zauzeti jasan stav i prema nekim važnim teorijskim pitanjima i problemima generativne morfološke teorije. Stoga se za rad Matee Birtić može s pravom reći da je pionirski u našem jezikoslovlju po tome što svoje istraživanje zasniva na teoriji distribuirane morfologije koja se dosad nije mnogo i cjelovito primjenjivala na hrvatski jezik, a u našoj se pak gramatičkoj literaturi nikako nije primjenjivala, pa Matea Birtić nije imala predloška ni uzora na koji bi se pri izradi svojega rada mogla osloniti.
Radnja obuhvaća 231 stranicu računalnog ispisa, a podijeljena je na pet poglavlja iza kojih je obilan i usustavljen popis literature u kojemu su navedeni i najnoviji radovi od kojih neki još nisu ni objavljeni i dostupni su samo u radnoj inačici. Prvo je poglavlje Uvod. U njemu autorica određuje temu svojega rada i obrazlaže izbor metodologije kojom će se služiti te unutarnju organizaciju rada.
Drugo je poglavlje naslovljeno Teorijske postavke, a podijeljeno je na dvije veće cjeline. Prva cjelina započinje iznošenjem osnovnih postavaka generativne gramatike (poglavlje 2.1.), a iza toga slijedi (u poglavlju 2.2.) prikaz razvoja morfološke teorije i pogleda na tvorbu riječi u generativnoj morfologiji od najranijih modela generativne gramatike u kojima morfologija nema posebno mjesto u gramatici pa do najnovije teorije, minimalističkoga programa. Nakon 1970. godine, kada je morfologija uključena u generativna istraživanja ravnopravno s drugim jezičnim razinama, oblikovala su se dva pristupa morfološkim problemima unutar generativne gramatike: 1. leksikalistički koji morfologiju i sintaksu smatra različitim podsustavima gramatike s različitim polaznim jedinicama i posebnim, barem djelomice različitim pravilima od sintaktičkih i 2. sintaktički koji morfologiju i sintaksu promatra samo kao različite pojavnosti istoga procesa i prema kojemu se i riječi i rečenice tvore od istih kategorija i s pomoću istih operacija (pravila). Kao primjere prvoga pristupa kandidatkinja je ukratko prikazala teorije Anne DiSciulo i Edwina Williamsa (1987) te Stephena Andersona (1992), a kao primjer sintaktičkoga pristupa teoriju Marka Bakera (1985. i 1988). Budući da se u svojoj radnji priklonila trećemu pristupu koji ima neka obilježja i leksičkoga i sintaktičkoga pristupa i da je opis unutarnje sturkture odglagolskih imenica u hrvatskom jeziku zasnovala na postavkama distribuirane morfologije, u poglavljima 2.3. i 2.4. detaljno prikazuje teorijske postavke toga modela. Teorija je nazvana distribuiranom morfologijom jer je u njoj morfologija raspodijeljena po različitim gramatičkim razinama (sintaksa, morfologija i fonologija). Sa sintaktičkim pristupima veže je pretpostavka da se riječi, kao i rečenice, tvore istim sintaktičkim operacijama spajanja, pomicanja i poništavanja i da imaju hijerarhijski ustrojenu unutarnju konstituentsku strukturu koja se može prikazati strukturnim stablima kakva su uobičajena u sintaksi. S leksikalističkom teorijom povezuje je pretpostavka da su snopovi morfosintaktičkih obilježja povezani s fonološkim obilježjima rječničkim (vokabularnim) jedinicama. Posebna je pozornost i cijelo poglavlje 2.4. posvećeno tvorbenim modelima Aleca Marantza (1997. i 2001) i Artemis Alexiadou (2001) na kojima kandidatkinja u najvećoj mjeri zasniva svoj rad i koje nastoji primijeniti i iskušati na hrvatskoj jezičnoj građi. Ta su dva modela mnogo u čemu slična (oba tvorbu riječi promatraju kao spajanje apstraktnoga, kategorijalno neodređenog korijena s funkcionalnim kategorijama), ali među njima postoje i manje razlike (Marantz primjerice pretpostavlja kod odglagolskih imenica preobrazbenu jedinicu n koja određuje kategoriju tvorenice, a Alexiadou ne). Šteta je što prvom dijelu 2. poglavlja kandidatkinja nije dodala i kratko poglavlje o odnosu generativne morfološke teorije i tvorbe riječi s tradiconalim (strukturalističkim i predstrukturalističkim) poimanjem morfologije u kojemu bi na jednom mjestu izrijekom iznijela osnovne sličnosti i razlike među tim pristupima koje su ovako vidljive iz cijele disertacije samo stručnomu oku. Najpogodnije bi mjesto za to bilo između sadašnjih poglavlja 2.2. i 2.3. U drugom dijelu drugoga poglavlja opisane su one generativne postavke koje kandidatkinja rabi u svojem opisu, a nisu potekle iz distribuirane morfologije. Riječ je u tom dijelu najprije o imenskim i glagolskim funkcionalnim kategorijama, kao temeljnim sastavnicama sintaktičkih i morfoloških cjelina. Najveća je pozornost posvećena unutarnjoj strukturi glagolskih skupina i vidskim funkcionalnim kategorijama. U zadnjem se dijelu te cjeline govori o pojmovima tematskih uloga, argumentne strukture te o neakuzativnosti i neergativnosti. Valja napomenuti da se tu prvi put u hrvatskom jezikoslovlju podjela neprijelaznih glagola na neergativne i neakuzativne predikate primjenjuje na hrvatski jezik. Ovim je poglavljem, ali i cijelom svojom radnjom, Matea Birtić pokazala ne samo da poznaje, prati i razumije najnovije generativne teorije - za što je, zbog obima publikacija, apstraktnosti i formaliziranosti pristupa, potreban izuzetan napor i sposobnost - već i da suvereno vlada metodološkom aparaturom te teorije, da je može stvaralački primijeniti na novu građu kao i to da o otvorenim i prijepornim teorijskim pitanjima može donositi vlastite zaključke i sudove.
Za razliku od drugoga, teorijskog poglavlja, treće je poglavlje Opis imenica prema raspodjeli u značenjske skupine empirijski usmjereno. U njemu su popisani i opisani sufiksi za tvorbu odglagolskih imenica u hrvatskom jeziku. Imenice su podijeljene na pet velikih značenjskih skupina prema Hrvatskoj gramatici skupine autora iz 1995. godine, a sufiksi su onda opisivani slijedeći tu podjelu. Pri opisu pojedinih sufiksa najveća se pozornost poklanjala odnosu sufiksa i glagolske osnove na koju se dodaje. Stoga se osnove promatraju s obzirom na prijelaznost i vid i istražuje se odnos pojedinih sufiksa s prijelaznošću ili neprijelaznošću osnova, kao i odnos sa svršenošću ili nesvršenošću. Kako je već rečeno, u toj se radnji prvi put na hrvatski jezik primjenjuje podjela neprijelaznih glagola na neergativne i neakuzativne. Stoga su u tom poglavlju osobito zanimljiva kandidatkinjina istraživanja tako podijeljenih neprijelaznih glagolskih osnova prema imeničkim sufiksima. Pokazuje se tako na primjer da se neki agentivni sufiksi, primjerice -ač i -telj, ne mogu spajati s neakuzativnim osnovama, a neki drugi (-ik) mogu. U tom poglavlju kandidatkinja je pokazala da dobro poznaje tvorbu riječi u hrvatskom jeziku i da je temeljito proučila njezine tradicionalne opise i pročitala najvažniju literaturu o toj temi.
Nakon što je i teorijski i empirijski dobro utemeljila svoju radnju, Matea Birtić pristupa svojemu glavnom zadatku, a to je generativni opis tvorbene strukture hrvatskih odglagolskih imenica, odnosno primjena teorijske aparature opisane u drugom poglavlju na hrvatsku građu koju je opisala u 3. poglavlju. Tom je zadatku posvećeno središnje, 4. poglavlje njezine radnje koje je naslovljeno Unutarnja struktura odglagolskih imenica u hrvatskom jeziku. I tu se imenice obrađuju prema raspodjeli u značenjske skupine kako su podijeljene u 3. poglavlju. Najprije se opisuju agentivne imenice. U skladu s postavkama distribuirane morfologije, pretpostavlja se da svaka riječ nastaje spajanjem apstraktnoga korijena koji je kategorijalno neodređen s funkcionalnim kategorijama koje određuju kategorijalnu pripadnost izvedene riječi i tako nastaju kategorije koje se tradicionalno zovu imenicama, glagolima i pridjevima. Sintaktički objekti (stabla) nastali operacijom spajanja apstraktne su jedinice koje se materijaliziraju (leksikaliziraju) s pomoću operacije vokabularnog unošenja. Važno je za strukturu odglagolskih imenica pitanje imaju li događajnu (procesnu) interpretaciju (complex event - Grimshaw 1990.) ili nemaju. Pretpostavlja se (Alexiadou 2001.) da je događajnost povezana s prisutnošću glagolskih funkcionalnih kategorija u strukturi imenice. Osobito je za događajnu interpretaciju važna kategorija vida i zato joj Matea Birtić posvećuje posebnu pozornost. U skladu sa Smith (1997.), na vid se gleda kao na točku motrišta (Viewpoint Aspect), a njezin je pristup vidu kombinacija više pristupa (Fowler 1996., Aljović 1999. i Travis 2002.). Za hrvatski pretpostavlja tri vidske funkcionalne glave: Perf, Asp i v. Funkcionalna glava Perf može biti samo perfektivna (svršena), a njezino je glasovno ostvarenje najčešće prefiks. Glava Asp može biti i perfektivna i imperfektivna, a novina je njezina pristupa da pretpostavlja kako i glava v, koja inače ima središnju ulogu u određivanju agentivnosti, može biti vidska glava i imati obilježje imperfektivnosti ili pak biti neutralna u odnosu na vid. Nasuprot uobičajenoj pretpostavci (Alexiadou 2001.) da događajne imenice u svojoj strukturi sadržavaju i glavu v i glavu Asp (i njihove projekcije vP i AspP), a agentivne imenice samo glavu v, kandidatkinja na primjeru hrvatskog sufiksa -ač pokazuje da i agentivne imenice mogu u svojoj strukturi imati glavu Asp, ali da ona nije spojena iznad vP, kao kod događajnih imenica, već unutar vP u strukturnom stablu. To znači da je zaključno utvrdila da događajne imenice, kada se dodaju i imenske funkcionalne kategorije D(eterminator), Pos(esiv) i Num (za broj), imaju unutarnju strukturu [D [ Pos [ Num [ Asp [ v [ Perf [ LP ]]]]]]], a agentivne strukturu [D [ Pos [ Num [ v [Asp [ Perf [ LP ]]]]]]]. Kod opisa mjesnih imenica postavilo se pitanje treba li u njihovoj strukturi, osim imenskih, pretpostaviti i glagolske funkcionalne kategorije, jer nedogađajna interpretacija tih imenica govori u prilog postojanja samo imenskoga funkcionalnog sloja, ali vidska obilježenost osnova upućuje i na možebitno potojanje glagolske funkcionalne strukture. Na kraju je zaključeno da u strukturi tih imenica najvjerojatnije ipak nema glagolskih funkcionalnih kategorija. Kandidatkinja uočava da bi taj problem bilo jednostavno opisati ako se pretpostavi da korijeni mogu biti vidski označeni, ali je ta mogućnost nespojiva s teorijskim modelom distribuirane morfologije zbog pretpostavke o kategorijalnoj neodređenosti korijena koja je u temeljima te teorije. Kod imenica koje označuju glagolsku radnju Matea Birtić posebno je temeljito razmotrila tzv. glagolske imenice na -nje i -će. Budući da su imenice na -nje tipični, pravi predstavnici složenih događajnih imenica, pridružena im je struktura tipična za te imenice s funkcionalnom glavom Asp iznad projekcije glave v. Za imenice na -će utvrdila je da im je ponašanje ambivalentno, tj. da granično mogu imati događajnu interpretaciju i zato pretpostavlja da mogu imati unutarnju strukturu ili događajnih (s glagolskim funkcionalnim kategorijama Asp i v) ili nedogađajnih imenica (samo imenske funkcionalne kategorije D, Pos i Num). Za njih predviđa i treću mogućnost, a to je da neposredno iznad korijena imaju samo glagolsku funkcionalnu kategoriju Perf koja može označavati rezultativnost. Utvrđuje također da i neke druge imenice iz te skupine, kao što su imenice na -ba/-idba i -a, mogu sekundarno imati događajnu interpretaciju. Za imenice sa značenjem ženske osobe pretpostavlja istu unutarnju strukturu kao za agentivne imenice jer se one odnose na agens (vanjski argument) radnje i stoga u strukturi moraju imati barem funkcionalnu kategoriju v s projiciranim specifikatorom (subjektom), a druge se glagolske funkcionalne kategorije (Asp i Perf) pretpostavljaju za pojedine sufikse prema odgovarajućim jezičnim dokazima. Za imenice sa značenjem trpitelja (pacijensa) radnje pretpostavila je istu strukturu kao i za agentivne imenice uz ograničenje da laki glagol v nema projiciran specifikator, tj. da te imenice u svojoj strukturi sadržavaju neprijelaznu inačicu malog v. I instrumentnim imenicama pridružila je različitu unutarnju strukturu, tj. ili strukturu i s imenskim i s glagolskim funkcionalnim kategorijama ili strukturu samo s imenskim funkcionalnim kategorijama, ovisno o tome imaju li događajnu interpretaciju ili ne. Imenicama za stvari (osim instrumentnih imenica) kao i mislenim i apstraktnim odglagolskim imenicama odredila je strukturu u kojoj se pojavljuju samo imenske funkcionalne glave.
Peto je poglavlje Zaključak i u njemu Matea Birtić na jedno mjesto sabire rezultate i zaključke do kojih je došla u prethodnim poglavljima.
Zaključak i prijedlog
Kandidatkinja je pokazala da dobro poznaje hrvatsku gramatiku, osobito tvorbu riječi, i da je temeljito proučila najnoviju jezikoslovnu literaturu iz toga područja, da suvereno vlada njezinom metodologijom i formalnom aparaturom te da o spornim i otvorenim teorijskim pitanjima može samostalno donositi vlastite zaključke i sudove. Primjenom novoga teorijskog modela na hrvatsku tvorbu riječi nisu samo na nov način opisane neke od ranije poznate pojave, već su otvorena i mnoga nova pitanja i problemi iz područja tvorbe, morfologije, sintakse i semantike imenica i glagola u hrvatskom jeziku . Neka se od tih pitanja po prvi put u našem jezikoslovlju obrađuju i rješavaju, npr. podjela prijelaznih glagola na neergativne i neakuzativne i tvorba agentivnih imenica od neakuzativnih glagola, pitanje događajnosti imenica i primjena odgovarajućih testova događajnosti za hrvatski jezik, proučavanje priložne modifikacije kao oznake događajnosti i sl. Neki su problemi samo naznačeni i time otvoreni za daljnje istraživanje i raspravu: odnos između vida i događajnosti/rezultativnosti, problem vidske označenosti/neoznačenosti osnove i interpretacije izvedene imenice, problem izvora genitivnoga padežnog označivanja u imenskim skupinama (kao mogući označivači naznačene su funkcionalne kategorije D, Pos, Num i Asp), pitanje je li posvojnik s ulogom vanjskog argumenta (agensa) u izračun ušao na mjestu specifikatora projekcije PosP ili je na taj položaj naknadno pomaknut s nekoga drugog položaja (možda Spec vP). Stoga se s pravom može reći da je disertacija Matee Birtić pionirski rad kojim je proučavanje tvorbe riječi u hrvatskom jeziku dobilo jednu sasvim novu dimenziju i da će ova disertacija biti nezaobilazna literatura svima koji se žele znanstveno baviti tim područjem.
Svaka primjena nekoga teorijskog modela na novu jezičnu građu iskušenje je i za sam model, jer ga ta građa može potvrditi, odnosno osporiti ili može pokazati da su neke njegove postavke neprikladne i da ih valja preinačiti i poboljšati. Tako i rezultati istraživanja Matee Birtić dovode u pitanje neke važne postavke teorije koju je primijenila. Primjerice, činjenica da morfološki ostvaren vid nije uvijek neraskidivo vezan uz postojanje aspektnih priloga, što je utvrdila proučavajući hrvatske odglagolske imenice tvorene sufiksom -ač, osporava dosad općeprihvaćenu Cinqueovu (Cinque 1997.) generalizaciju o korelaciji između funkcionalnih glava i vrste priloga prema kojoj svakoj glagolskoj funkcionalnoj glavi odgovara određeni tip priloga. Isto tako njezina (već spomenuta) konstatacija da bi u drukčijem gramatičkom modelu problem vidske obilježenosti mogao biti jednostavnije riješen ako se pretpostavi da korijeni mogu biti vidski obilježeni dovodi u sumnju jednu od temeljnih pretpostavaka distribuirane morfologije da korijeni nisu kategorijalno označeni. Zato ova radnja nije samo značajan prilog hrvatskom jezikoslovlju i kroatistici, već je zanimljiva i s općega jezikoslovnog motrišta. Sitnije (uglavnom terminološke) probleme i nedostatke, koji nisu takve naravi da im je mjesto u ocjeni rada, raspravit ćemo s kandidatkinjom na samoj obrani. Sve što je ovdje rečeno jednoznačno pokazuje da je doktorska radnja mr. sc. Matee Birtić izvorni rad visoke znanstvene vrijednosti i stoga predlažemo Vijeću da je prihvati i uputi doktorandicu na njezinu obranu.
Valja se nadati da će ta vrijedna disertacija biti brzo objavljena i tako postati dostupna široj znanstvenoj javnosti.
U Zagrebu, 14. siječnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Zrinka Jelaska, docent
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Milan Mihaljević, znan. svajetnik
član povjerenstva
dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znan. suradnica
član povjerenstva
Odsjek za anglistiku
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Lie Dragojević
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odlukom Vijeća br. 643-02/03-02/56 od 13. listopada 2003. izabrani u povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Lie Dragojević iz Dubrovnika pod naslovom Analiza pomorske terminologije u romanu “Moby Dick” podnosimo Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad pod navedenim naslovom obaseže 119 stranica i sadrži ova poglavlja: 1. Uvod, 2. Cilj istraživanja, 3. Teoretski pristup i metodologija, 4. Korpus, 5. Leksik engleskog jezika u pomorstvu, 6. Leksik hrvatskog jezika u pomorstvu, 6.1 Engleski jezik kao jezik komunikacije u pomorskom okruženju, Pregled povijesnog razvitka engleskog jezika, Kulturni, povijesni i književni okvir romana Moby Dick, 5.3.1 Herman Melville, 5.3.2 Moby Dick, 7. Pomorsko nazivlje u romanu Moby Dick – imenice, imenice koje označuju pojmove za brod, imenice koje označuju pojmove za dijelove broda, imenice koje označuju pojmove za opremu na brodu, imenice koje označuju pojmove za more, 8. Leksički odnosi obrađenih imenica, 9. Zaključak, Literatura.
Uvodno se određuju pojmovi iz semantike i leksikologije relevantni za istraživanje pomorskoga nazivlja (polazeći od oblika leksičkih jedinica do semantičkih odnosa unutar pomorskoga nazivlja i frekventnijih leksičkih skupova u pomorstvu). Na temelju spomenutog pojmovlja te opisa leksika pomorske struke određuju se i ciljevi istraživanja.
Pristupnica polazi od kontrastivne analize na leksičkoj i semantičkoj razini kao osnovne metode usporednog istraživanja engleskog i hrvatskog pomorskog nazivlja. U uvodnom dijelu i ciljevima istraživanja navodi kako je cilj njezina istraživanja utvrđivanje i lingvistički opis vokabulara engleskog i hrvatskog jezika u romanu H. Melvillea Moby Dick u specifičnom izvanjezičnom okruženju pomorske struke. Autorica u svom radu polazi od teoretskih postavaka proučavanja i poučavanja vokabulara R. Cartera (1998), tj. potrebe proučavanja semantičke strukture vokabulara, sintaktičkih okvira određenoga vokabulara, kolokacijskih i drugih sintagmatičkih odnosa unutar vokabulara, leksičkih asocijacija, fiksnih izraza i idioma.
Autorica se odlučila za poredbenu leksikologiju i kontrastivnu analizu kao najprimjereniju metodologiju proučavanja dvaju leksičkih sustava: dijela engleskog i hrvatskog pomorskog nazivlja identificiranog u romanu Moby Dick. Pritom se služi rezultatima višegodišnjeg kontrastivnog englesko-hrvatskog projekta Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. Rudolfa Filipovića te novijim sličnim istraživanjima drugih jezičnih parova na temelju velikih tekstualnih korpusa (usp. Altenberg, B. & Granger, S., ur., 2002). Jednako tako kandidatkinja raspravlja o vrijednosti ali i nedostacima kontrastivne analize u prevođenju i obrnuto s obzirom da njezin rad obuhvaća i analizu prijevoda navedenog romana na hrvatski jezik. Ovdje se posebice služi istraživanjima prof. dr. V. Ivira i prof. dr. M. Bonačić, a koristi i druge utjecajne studije kontrastivne analize (npr. James 1980 i Krzeszowski 1990).
Također uvodno autorica raspravlja o problematici prevođenja književnog djela koje sadrži izrazite elemente struke, u ovom slučaju pomorske (nedostatak leksikografske građe i terminoloških rječnika, vremenska udaljenost izvornika i prijevoda, engleska pomorska terminološka tradicija i obilježja razvitka hrvatskog pomorskog nazivlja, uloga fusnota itd.). Posebne teškoće predstavljaju i kulturalne razlike.
Četvrto poglavlje opisuje korpus za kontrastivno istraživanje englesko-hrvatskog pomorskog nazivlja u romanu Moby Dick, koji sadrži 1755 dvojezičnih kartica (izvornik i prijevod) primjera pomorskih termina s njihovim rečeničnim kontekstom. Hrvatski prijevod objavljen je 1985. godine, a prevoditelji su bili izvrsni i iskusni prevoditelji Zlatko Gorjan i Josip Tabak. Korpus je obrađen i abecedno po pojedinim leksemima pomorskog nazivlja, prema engleskom i hrvatskom popisu. Izbor nazivlja temelji se na nekim od najznačajnijih leksikografskih i leksikoloških radova o engleskoj pomorskoj terminologiji te značajnim objavljenim terminološkim i leksikološkim radovima hrvatskih leksikologa i jezikoslovaca. Svim ovim saznanjima autorica je pridodala svoje osobno iskustvo u višegodišnjem radu na visokom pomorskom učilištu u Dubrovniku.
Svaka kartica sadrži odrednicu vrste riječi, rečenični kontekst u izvorniku, stranicu izvornika, prijevod, vrstu riječi u prijevodu te stranicu u prijevodu. Autorica se prvenstveno odlučila za kontrastivnu obradu imenica (1139 primjera) kao najznačajnije vrste riječi u stvaranju pomorskog nazivlja. Popis uključuje 345 jedinica korpusa za glagole, 136 za pridjeve te 71 jedinicu za priloge. Naposljetku, u posebnoj dopuni rada navodi se 57 rečenica s primjerima specifičnih zapovijedi iz doba jedrenjaka.
Peto poglavlje opisuje i analizira leksik engleskog jezika u pomorstvu i sadrži sljedeća potpoglavlja: (1) uloga engleskog kao jezika komuniciranja u svjetskom pomorstvu, (2) pregled povijesnog razvitka engleskog pomorskog vokabulara (teoretska podloga za leksikološku analizu i kontrastiranje engleskog i hrvatskog pomorskog nazivlja), (3) kulturni, povijesni i književni okvir romana Moby Dick, (3) kratak osvrt na književni rad H. Melvilla te (4) kraća književno-stilistička analiza romana Moby Dick.
Šesto poglavlje pruža prikaz i opis hrvatskog pomorskog leksika. Uz prikaz poznatih radova o povijesnom razvitku hrvatskog pomorskog nazivlja (F. Vrančić, P. R. Vitezović, J. Stulli, A. Mikoč, B. Jurišić, B. Babić, J. Carić) posebice su vrijedni prikazi nešto manje opisanih dubrovačkih leksikografskih i terminoloških izvora. Konačno u ovom poglavlju ponuđen je i kraći sažet prikaz povijesti jezičnih dodira između hrvatskog i engleskog jezika u pomorstvu te razvitka nastave engleskog jezika na hrvatskim pomorskim učilištima.
Sedmo poglavlje, središnji dio magstarskog rada, nosi naziv: Pomorsko nazivlje u romanu Moby Dick, a raspravlja najvećim dijelom o imenicama te samo usputno o glagolima, pridjevima i prilozima. Imenice su u radu svrstane prema leksičkim/semantičkim poljima, odnosno leksikalizaciji temeljnih pomorskih pojmova, u imenice koje označuju: (a) pojmove za brod, (b) pojmove za dijelove broda, (c) pojmove za brodsku opremu, (d) pojmove za osobe na brodu te (e) pojam “more”. U romanu Moby Dick identificirani su sljedeći leksemi za pojam “brod”: ship, boat, craft, vessel, schooner, canoe te njihovi hrvatski prijevodni ekvivalenti: brod, korab, brodina, karampana, karkaša. Kao izrazi leksičkog skupa “brod / vrste brodova” ti se leksemi opisuju u oba jezika i kontrastiraju prema njihovim semantičkim obilježjima, sintaktičkom okruženju te njihovoj stilističkoj vrijednosti u romanu i njegovu prijevodu. Pri analizi autorica se koristi radovima klasika engleske pomorske terminologije i leksikografije (de Kerchove 1987, Layton 1961) te pri analizi prijevoda Hrvatskim enciklopedijskom rječnikom (Novi liber, Zagreb, 2002), Pomorskom enciklopedijom (HAZU), Pomorskim leksikonom JLZ-a 1990 itd. Analizom ovih leksema magistrandica utvrđuje formalne korespondente i prijevodne ekvivalente, te leksičke praznine u dijelu englesko-hrvatskog pomorskog nazivlja ograničenom na spomenuti roman i njegov prijevod. Na isti se način, utvrđujući frekvenciju pojavljivanja u izvorniku i frekvenciju prijevodnih ekvivalenata, analiziraju i utvrđuju ekvivalenti za lekseme boat (čamac), craft (brod, čamac, karakaš, brodina, podrtina), vessel (brod), schooner (škuna, bark), canoe (kanu, kovčeg, čun) te istražuju semantički, leksikološki, kotekstualni, kontekstualni, stilistički (preneseno značenje, metaforika itd.) i strukovni čimbenici koji određuju njihov prijevod na hrvatski jezik. U leksičkom skupu “dijelovi broda” (tj. sastavni elementi građe trupa jedrenjaka iz 19. stoljeća) na sličan su način analizirani leksemi: bow/s (pramac, kaštel, kašteo), bulwark (ograda, rubnjak), stern (krma), plank (podnica, palubna daska, daska, cjepotina, trup, trenica), deck (paluba), hull (korab, trupina, trup), keel (čamac, kolumba, kobilica), forecastle (kaštel, pramac, pramčana paluba), prow (pramac), hold (potpalublje, santina, štiva, utroba), hatch (bukaporta, špiraj, tovarni prostor). Isto vrijedi i za analizu leksema u leksičkom skupu “brodska oprema”: mast (jarbol), anchor (sidro), rigging (snast, pripone, jedrilje, konop), sail (jedro), spar (križ, penun, krstac, greda, sljemeni križ), oar (veslo), capstan (vitlo, vitao), tackle (kolotur, koloturnik, konop), shroud (pripona, sartija).
Posebno valja istaknuti detaljnu obradbu leksema iz skupa “osobe na brodu”: shipmate (drug, brat mornar, mornar), captain (kapetan, zapovjednik), sailor (mornar, pomorac, mornarsko čeljade), mate (božman, časnik), harpooner (harpunar), mariner (mornar), pilot (peljar), seaman (pomorac, mornar), commander (zapovjednik, kapetan). S obzirom na veliku zastupljenost u pomorskom stručnom vokabularu u daljnjim istraživanjima ove naravi valjalo bi identificirati i leksikološki obraditi višečlane leksičke jedinice s navedenim terminima kao temeljnim leksemina u višečlanim imenicama (npr. Chief Mate, Master’s Mate itd.). Konačno, utvrđeni su i nazivi za pojam “more”: sea (more, pučina, ocean), water (voda, more, površje), leksemi koji također zahtijevaju daljnja istraživanja u okviru kognitivne lingvistike i leksičke semantike.
U posljednjem dijelu središnjeg poglavlja na korpusu Melvilleova najvažnijega književnog djela istražuju se određeni primjeri semantičkih odnosa homonimije (ship), polisemije (forecastle, hatch), sinonimije (ship, vessel; bow, prow), antonimije, hiponimije i meronimije (npr. vessel u odnosu na nazive dijelova trupa te u odnosu na nazive opreme, jedrilja itd.). Rad se bavi i primjerima metaforičke uporabe nekih pomorski obilježenih leksema, npr. sail on the same track (slijediti iste stavove), sail/be in the same boat (biti u istoj situaciji), stir (privući pažnju), float/swim with the current; run into port, embark on (poduzeti neku stvar), miss the boat (zakasniti na nešto, izgubiti priliku) itd.
U svim primjerima gornjih leksičkih skupova magistarski rad istražuje potvrđenost prijevoda u glavnim hrvatskim leksikografskim/leksikološkim djelima utvrđujući ponegdje, gdje je to moguće, razloge za izostanak nekih leksema u tim djelima.
Stručno povjerenstvo je utvrdilo da magistarski rad Lie Dragojević udovoljava osnovnim zahtjevima koji se postavljaju pred kandidata s područja filologije jer je osnovna tema jasno izložena i uglavnom korektno prikazana, posebice pomorska terminologija 19. stoljeća te zbog toga što je magistrandica iscrpno obradila stručno nazivlje jednog od “najpomorskijih” romana u povijesti književnosti na engleskom jeziku. Također, koristeći se opsežnom znanstveno-stručnom literaturom (102 naslova) magistrandica je stekla solidan uvid u razvitak engleske i hrvatske pomorske terminologije od 19. stoljeća pa sve do naših dana.
Stručno je povjerenstvo međutim utvrdilo da magistarski rad Lie Dragojević ima i određen broj propusta (npr. nedovoljan broj primjera za neke tvrdnje, nepotpuna lingvistička analiza nekih leksičkih skupova, poneki propust formalno-tehničke naravi). O tim je propustima kandidatkinja obaviještena za vrijeme izrade rada te će se učinci toga provjeriti i pri obrani rada.
Na temelju svega što je rečeno članovi stručnog povjerenstva predlažu Filozofskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovo izvješće, koje sadrži u cjelini pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Lie Dragojević iz Dubrovnika pod naslovom Analiza pomorske terminologije u romanu “Moby Dick”, prihvati te magistrandici omogući daljnji postupak kojim će steći stupanj magistra znanosti.
U Zagrebu, 15. siječnja 2004. Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc., Damir Kalogjera, prof. emeritus
predsjednik povjerenstva
2. dr. sc., Sonja Bašić, prof. emeritus
član povjerenstva
3. dr. sc. Boris Pritchard, red. prof.
Pomorskog fakulteta u Rijeci
član povjerenstva
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada
Ive Martinića
Zagreb, dne 30. siječnja 2004. godine
Fakultetskome vijeću Filozofskoga Fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga Fakulteta u Zagrebu održanoj 13. listopada 2003. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ive Martinića pod naslovom Preventivna diplomacija i preventivna obrana. Teorija i praksa SAD-a te mogućnost primjene za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske (Odluka kl. 643-02/03-02/50 ur. br. 3804-320-03-2 od 15. listopada 2003. godine). Nakon što smo pomno pročitali rad i usuglasili stavove, osobita nam je čast i posebno zadovoljstvo podastrijeti naslovu sljedeće
IZVJEŠĆE
1. Prikaz magistarskog rada
Magistarski rad Ive Martinića Preventivna diplomacija i preventivna obrana. Teorija i praksa SAD-a te mogućnost primjene za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske obaseže 149 stranica (oko 200 kartica) i sadrži šest poglavlja teksta (str. 5-137), popis literature (str. 138-146), sažetke na hrvatskome i engleskome jeziku (str. 147-148) te životopis pristupnika (str. 149).
Kako je razvidno već iz samog naslova, rad je posvećen ključnim pitanjima sigurnosne i obrambene politike u razdoblju nakon okončanja Hladnoga rata, dokrajčenja bipolarnog međunarodnog sustava i pojave Sjedinjenih Američkih Država kao jedine svjetske supersile (ili “hipersile”). Valja istaći da kontekst u kojem se kreće tematski interes rada nije ograničen na sadašnjost i neposrednu budućnost, nego da bi se, imajući u vidu političku, gospodarsku i vojnu moć i potencijal SAD-a, moglo pretpostaviti da će – rebus sic stantibus – ovaj kontekst predstavljati okvir u kojem bi se međunarodna politika mogla odvijati i narednih nekoliko decenija. Tematski je dobrodošla i opravdana komparativna raščlamba mogućnosti i opcija koje u takvom kontekstu stoje na raspolaganju Republici Hrvatskoj kao akteru međunarodnih odnosa.
U prvom poglavlju naslovljenom “Uvod” autor razmatra međunarodno-političku i sigurnosnu situaciju u kojoj su se našli svijet i SAD nakon okončanja Hladnoga rata. Unatoč svome angažmanu u brojnim oružanim sukobima poslije Drugoga svjetskog rata, SAD je izbjegavši sukob s glavnim oponentom, Sovjetskim Savezom, i umješnom primjenom raznih sredstava i tehnika u međunarodnim odnosima osigurao za sebe i svoje glavne saveznike polustoljetno mirno razdoblje, često nazivano Pax Americana. Teroristički napadi na New York i Washington 11. rujna 2001. godine zorno su pokazali da su očekivanja o nastupu univerzalnog mira bila preuranjena te su u prvi plan stavili tendenciju promjene naravi središnje prijetnje od nuklearnog sraza velesila prema terorizmu, djelovanjima organiziranog kriminala i drugim oblicima nevojnih i asimetričnih sukoba.
Kako su, s druge strane, zapadne zemlje, a među njima osobito SAD, sebe navidjele kao korifeje širenja civilizacijskih i demokratskih vrednota u funkciji promicanja gospodarskog prosperiteta i osiguranja stabilnih i predvidljivih uvjeta razvoja, realna sigurnosna politika postala je nužno globalna i profilirala se u nekoliko novih strategija i metoda poznatih kao “prevencija sukoba”, “upravljanje krizama”, “preventivna diplomacija”, “preventivna obrana”, “preventivna akcija” itd. Ovi pojmovi ostali su razmjerno neodređeni i nedefinirani, čemu je pridonijela i potreba da se objedinjavaju diplomatski, gospodarski i vojni napori u cilju uspostave i održavanja optimalnih sigurnosnih uvjeta. Dakako, ove su promjene nalagale i temeljito preispitivanje tradicionalnih koncepcija nacionalne sigurnosti.
S obzirom na globalni cilj i doseg politike SAD, način njegova određivanja i oblikovanja uvjeta vlastite sigurnosti u znatnoj mjeri utječe na oblikovanje sigurnosnih politika i sigurnosti u cijelom svijetu, što autor zaoštrava tezom da u tome valja prepoznati dvojstvo američke strategije nacionalne sigurnosti koja s jedne strane naglašava potrebu zaštite nacionalnih interesa, a s druge pak strane potiče globalne procese koji se tiču mnogih aktera, budući da su nacionalni interesi SAD-a ujedno i njegovi globalni interesi. Navodeći cijeli niz implikacija ovih procesa i promjena koje će u nastavku rada detaljnije obraditi, uključivo i ulogu te mogućnosti Hrvatske u njima, autor u “Uvodu” razjašnjava i metodologiju koja se sastoji od komparativne raščlambe otvoreno dostupnog materijala, a posebno je značajno da je autor intervjuirao Williama J. Perryja, bivšeg ministra obrane SAD-a i tvorca koncepcije preventivne diplomacije, te niz drugih osoba pozicioniranih u sustavima nacionalne sigurnosti.
U poglavlju “Preventivna diplomacija i preventivna obrana – strategija sprječavanja sukoba” autor daje povijesni pregled nastanka i razvoja preventivne diplomacije počinjući od šezdesetih godina XX. stoljeća od tvorca izraza, glavnog tajnika UN-a Daga Hammarskjölda, gdje se odnosila na sprječavanje sukoba između velesila, a ne oružanog sukoba kao takvog. Potom se daje pregled koncepcija kojima se rukovodio UN, ali se konstatira da je UN tek od kraja Hladnoga rata s reaktivnog (djelovanje post festum) prešao na proaktivni pristup pa u tom pogledu autor prikazuje i raščlanjuje glavne dokumente te registrira ključna djelovanja ove organizacije, uz pregled relevantne teorijske literature o tom pitanju (npr. radovi Michaela Lunda).
Konstatirajući da su ova nastojanja ostala uglavnom neodređena – nedostajao im je i odgovarajući mehanizam primjene kojim UN nije nikada raspolagao – autor prelazi na raščlambu koncepcije “preventivne obrane” kako ju je zamislio W. Perry i koja je široka političko-vojna strategija s tri glavna cilja: sprječavanje pojavljivanja prijetnji koje ugrožavaju interese SAD-a, odvraćanje onih prijetnji čiju pojavu nije moguće spriječiti te neutralizacija onih prijetnji koje nije moguće odvratiti, odnosno “poražavanje” eventualnom uporabom vojne sile. Autor u nastavku pokazuje da koncept preventivne obrane, bez obzira što koristi sve instrumente vanjske politike (gospodarske, političke i vojne), u konačnici najveći naglasak stavlja na korištenje obrambenih odnosno vojnih resursa. Nadalje se u radu prati razvoj koncepta nakon odlaska W. Perryja s dužnosti ministra obrane i koncipiranje novih misija i zadaća. Vrlo širokom spektru moguće i stvarne konkretne primjene ove koncepcije autor potom posvećuje niz stranica, dajući čitatelju ne samo priliku da razumije kako koncepcija funkcionira, nego lokalizirano pokazuje i temeljne interese politike SAD.
Autor potom prelazi na razlaganje objedinjenog koncepta preventivne diplomacije i preventivne obrane i daje prikaz njihovih oblika i metoda, zadržavajući se osobito na definiranju pojma prevencije i izvedenih kategorija (npr. strukturalna, operativna prevencija) te razlikuje prevenciju pred izbijanje oružanog sukoba, eskalacijsku prevenciju i prevenciju ponovnog izbijanja sukoba. Nakon toga razmatraju se kolektivna sigurnost, kolektivna obrana i kooperativna sigurnost u funkciji prevencije sukoba te se daje pregled učinaka različitih međunarodnih organizacija i saveza na tom području (Liga naroda, UN, NATO i njegovi programi, EU, WEU, OESS itd.).
Nakon što je ovako sustavno i podrobno dao oris teorijskih pretpostavki i međunarodnog konteksta, autor se u trećem poglavlju, naslovljenom “Nacionalna sigurnost SAD-a i prevencija sukoba”, obraća svojoj središnjoj temi. Ističući neke posebnosti politike SAD-a u odnosu na sve druge zemlje svijeta (globalni pristup, svijest o iznimnosti, djelovanje promicanjem vrednota i sl.), autor na početku daje povijesni pregled teorije i prakse američke vanjske politike, osvrćući se posebno na razdoblje nuklearnog sučeljavanja velesila i uspostave zapadnog savezništva utjelovljenog u NATO-u i drugim savezima, te pokazuje rascjepe te politike i njene oscilacije između moći i ideala, idealizma i realizma te izolacionizma i internacionalizma. Potom autor daje pregled i raščlambu strategija nacionalne sigurnosti SAD-a od završetka Hladnoga rata do danas, posvećujući najviše pozornosti rješenjima i stavovima u tri posljednje američke administracije. Međutim, kako pod predsjednikovanjem Busha starijeg i Clintona nisu ostvarene ambiciozne vizije “novoga svjetskog poretka”, jednako kao što ni strategija širenja i promicanja demokracije nije zabilježila više od polovična uspjeha, pod predsjednikovanjem Georgea W. Busha pristupilo se reformulacijama do tada razmjerno neodređene i reaktivno profilirane politike. Tome je izravno i osobito dramatično pridonio teroristički napad 11. rujna 2001. godine.
Dotadašnji angažmani SAD-a, u nedostatku izravne prijetnje nacionalnoj sigurnosti, svodili su se na intervencije u svrhu zaštite humanitarnih načela u jugoistočnoj Europi, na Haitiju, u Africi i drugdje, a nakon tog prijelomnog događaja, zaključuje autor, nacionalna sigurnost opet uključuje obranu teritorija pa onda i globalno djelovanje SAD-a u prevenciji i rješavanju sukoba dobiva druge dimenzije. Dok su se ranije države koje bi strukturalno zakazale smatrale humanitarnim problemom, sada one postaju potencijalnim uporištima za djelovanje terorističkih skupina protiv SAD-a. Multilateralni angažmani promatraju se sada pragmatično, kao manje ili više privremena savezništva čija neodređenost, nestalnost i neinstitucionalnost dopušta maksimalnu fleksibilnost i potrebnu autonomiju.
Jedan od najvažnijih zaokreta je, svakako, proširivanje koncepcije preventivne obrane W. Perryja koju administracija Georgea W. Busha u Strategiji nacionalne sigurnosti SAD-a (iz rujna 2002. godine) nadopunjava koncepcijom preventivnog udara. U situaciji asimetričnog sukoba i mogućnosti uporabe oružja masovnog uništavanja, polazište je ovog dokumenta, reaktivne strategije moraju ustupiti mjesto preventivnima; u tom se smislu onda razrađuju strategije kombinacije prevencije, preventivnog udara, obrane i rješavanja posljedica. Autor potom daje prikaz razvoja doktrine uporabe oružane sile SAD-a i oružanih intervencija, naglašavajući i opet razliku između administracija Busha starijeg i Clintona s jedne te Busha mlađeg s druge strane od kojih je najvažnija ona da ovaj potonji uporabu oružanih snaga ne smatra posljednjim sredstvom koje se koristi tek kad sva ostala zakažu. Premda je i ranije u povijesti, kao i prethodnim administracijama, bilo rašireno uvjerenje da uvjerljivost diplomacije ovisi i o spremnosti uporabe vojne sile, sada se ovaj stav zaoštrava i povezuje u prvom redu s vitalnim nacionalnim interesima SAD-a, dočim se ostalim interesima posvećuju “mekša” sredstva i manji resursi. Doktrina preventivnog udara predstavlja ključni novum najnovije američke doktrine.
S obzirom na tu sve izraženiju ulogu oružanih snaga SAD-a u profiliranju međunarodnog poretka i njegovih procesa, autor posvećuje posebnu pozornost konkretnim doktrinarnim opredjeljenjima za njihovu uporabu, ne propuštajući da navede i njihovu ulogu u različitim inačicama mirovnih operacija.
U četvrtom poglavlju, naslovljenom “Iskustva i lekcije prevencije sukoba na području bivše Jugoslavije”, autor razmatra pitanje je li bilo moguće izbjeći te ratove te daje vrlo iscrpan pregled događaja kao i razmišljanja te djelovanja međunarodnih i drugih aktera koji su u tim ratovima i krizama djelovali. Opći je zaključak da su ovi ratovi pokazali sve slabosti pristupa koji se temelji na političkom dogovaranju i sporazumijevanju koje ne prati i odgovarajući mehanizam prisile. Autor u ovom poglavlju posebnu pozornost posvećuje uključivanju SAD-a u razrješavanje krize i zaustavljanju rata u bivšoj Jugoslaviji, sve do zrakoplovnih operacija protiv Jugoslavije u proljeće 1999. godine.
Peto poglavlje “Nacionalna sigurnost RH u kontekstu prevencije sukoba” ispituje načine na koje Hrvatska može i treba profilirati svoju politiku nacionalne sigurnosti, uvažavajući bitne metodologijske i geopolitičke promjene do kojih je došlo od vremena postizanja samostalnosti. Autor stoga razmatra temeljna doktrinarna opredjeljenja dokumenta Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (donesen u Hrvatskome saboru u ožujku 2002. godine) i daje pregled vanjskopolitičkih nastojanja Hrvatske da svoja opredjeljenja i djelovanja uskladi s načelima i politikom asocijacijama čijem članstvu teži (EU, NATO). U prikazu tih nastojanja autor daje pregled priprema Hrvatske za članstvo u NATO, izgradnje oružanih snaga općenito i u svrhu prevencije sukoba, te pregled suradnje Hrvatske sa SAD-om na području obrambene politike.
Na kraju tekstualnog dijela rada autor u “Zaključku” sumira rezultate svojih istraživanja te još jednom razmatra odnos preventivne diplomacije, preventivne obrane i nacionalne sigurnosti te zaključuje da je ključna zadaća nacionalne sigurnosti demokratskih država uporaba svih mehanizama kojima bi se uzroci nestabilnosti i mogućih sukoba riješili prije nego prerastu u sukobe. S obzirom na to da su uzroci nestabilnosti raznorodni i da ne uključuju samo vojne ugroze, koncept nacionalne sigurnosti mora biti multidimenzionalan i uključivati niz mjera u borbi protiv različitih prijetnji poput organiziranog kriminala, terorizma ili nedopuštene transnacionalne trgovine. Među njima se ističe međunarodna suradnja koju autor smatra neophodnim preduvjetom vlastite sigurnosti nacije, ali dodaje da je i funkcija oružanih snaga, osobito u mirovnim i drugim misijama, također povezana s operativnom prevencijom sukoba. Na kraju se konstatiraju i temeljne odrednice hrvatske politike prevencije, pa se u vojnom pogledu konstatira da je jedan od najvažnijih načela razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske postizanje interoperabilnosti sa snagama NATO-a koji je, smatra autor, za Hrvatsku stožerna organizacija europske sigurnosti i ključni čimbenik stabilnosti cijeloga kontinenta.
2. Ocjena i prijedlog
Magistarski rad Ive Martinića Preventivna diplomacija i preventivna obrana. Teorija i praksa SAD-a te mogućnost primjene za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske značajan je doprinos rasvjetljavanju novijih koncepcija nacionalne sigurnosti koje su se razvile nakon okončanja Hladnoga rata i osobito nakon terorističkog napada na SAD 2001. godine. Autor je dobro postupio što je izabrao SAD kao glavno područje svog interesa, budući da su koncepcijska i doktrinarna opredjeljenja te zemlje postala svjetski mjerodavna. S druge je strane posebno pohvalno što se u tom kontekstu razmatraju implikacije ovih koncepcija na Hrvatsku i njeno oblikovanje politike nacionalne sigurnosti, jednako kao što je korisno i autorovo nastojanje da događaje iz ratova u bivšoj Jugoslaviji sagleda s aspekta stvaranja, dozrijevanja i transformacije koncepcije preventivne obrane i preventivne diplomacije.
Autor je rad napisao koristeći se relevantnom teorijskom i povijesnom literaturom te intervjuima, pa je njegov pristup primjeren i s metodologijske strane.
Treba istaći da je u svojim izlaganjima i raspravljanjima o temama koje i danas izazivaju žestoka sporenja autor zadržao objektivan pristup koji dobro pokazuje svjesno autorovo nastojanje da cijelom problemu pristupi uz što manje vrijednosnih sudova, a što valja svakako pohvaliti.
Valja ipak kazati da na nekim mjestima u tekstu postoje određene nejasnoće, ali ovo stručno povjerenstvo drži da su one takve naravi da se mogu razjasniti na obrani.
Imajući sve rečeno u vidu, ovo stručno povjerenstvo zaključuje da je Ivo Martinić napisao i predao primjeren magistarski rad te ima čast i posebno zadovoljstvo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predložiti da se prihvaćanjem ovog izvješća autoru omogući obrana rada i dovršetak postupka stjecanja magisterija.
dr. sc. Vlatko Cvrtila, docent Fakulteta
političkih znanosti u Zagrebu
Predsjednik stručnog povjerenstva
dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor
Član stručnog povjerenstva
dr. sc. Ognjen Čaldarović, redoviti profesor
Član stručnog povjerenstva
ODSJEK ZA GERMANISTIKU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 24. studenoga 2003.
Predmet: Ocjena magistarskog rada Renate Belušić pod naslovom «Peter Altenberg u kontekstu bečke 'Kaffeehausliteratur'»
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. veljače 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Renate Belušić pod naslovom «Peter Altenberg u kontekstu bečke 'Kaffeehausliteratur'». Kandidatkinja je 7. listopada 2003. godine Fakultetu predala dorađeni tekst rada nakon što je u njemu učinila neke izmjene i dopune, te Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Renata Belušić, profesorica njemačkog jezika i književnosti iz Zagreba, u svom radu zahvaća slabo istražen, premda izuzetno važan i često spominjan aspekt bečke književnosti na prijelazu iz devetnaestoga u dvadeseto stoljeće, aspekt tzv. Kaffeehausliteratur. U središtu njezina interesa se pritom s pravom nalazi Peter Altenberg, najznatnija ličnost te vrste literature.
Pojam Kaffeehausliteratur odnosi se na difuzan, teško odrediv korpus raznorodnih tekstova, tekstova koji se ne mogu pribrojiti isključivo književnosti u užem smislu riječi. U njemu, međutim, nije presudan tematski aspekt, tj. tematiziranje bogatoga kavanskog života bečkoga fin de sičclea, premda je i on u korpusu često prisutan. Od većeg su značenja produkcijske i recepcijske karakteristike toga raznovrsnog štiva: rečeni su tekstovi, naime, uglavnom nastajali i vrlo često bili čitani u kavanama. Ta okolnost očituje se i u njihovim formalnim značajkama i vrsnoj pripadnosti: mahom su to skice, pjesme u prozi, kratke priče, feljtoni, aforizmi, dakle kraći žanrovi, primjereni specifičnom kavanskom ugođaju.
Peter Altenberg (1859–1919) ušao je u krug autora bečke moderne među posljednjima, tj. polovicom devedesetih godina 19. stoljeća, u razdoblju u kojem su već književno afirmirani autori poput Hermanna Bahra, Arthura Schnitzlera, Huga von Hofmannsthala i dr. intenzivno njegovali kavansko-književni način druženja i od bečke kavane stvorili navlastito «duhovno središte». I premda navedeni pisci, vodeći autori bečke književnosti fin de sičclea, od kraja devedesetih godina pokazuju znatno manje zanimanje za društveni život u kavanama i uz to mijenjaju načela svoje dotadašnje poetike, Altenberg – od prvih knjiga pravi majstor kratkih formi – temelji svoj književni rad do kraja života na – u osnovi – istim estetskim premisama; uz to, on vremenom postaje središnjom ličnošću bečkih kavana i najznačajnijim predstavnikom Kaffeehausliteratur.
Kao pisca crtica, aforizama i feljtona Altenberga valja promatrati u kontekstu onog dijela estetike moderne koji kratke književne forme svjesno oblikuje u analogiji prema promijenjenom osjećaju vremena. Posredujući isječke i nijanse iz svakodnevne stvarnosti, Altenbergov se književni postupak iz jednoga u drugi tekst varira i obnavlja, a na taj se način ujedno pokazuje i 'privremenim'. Ta 'privremenost' posve je u skladu sa samorazumijevanjem autora čiji je pogled bio usmjeren u budućnost i koji se u smislu alternativnoga životnog programa smatrao 'posrednikom onoga što nastaje'. Altenbergov 'estetski minimalizam', što svjesno stoji na distanci prema tradicionalnom pojmu književnosti i književnih vrsta, pokazuje srodnost s estetikom radikalnog dijela bečke moderne koji je striktno odbacivao ornamentalizam u umjetnosti. Nije slučajno što su Altenbergovi najprisniji prijatelji bili upravo Karl Kraus i Alfred Loos, kritičari ornamentalizma, koji su se, kao i on sam, zalagali za koncentraciju na ono 'bitno' i uz to, kao i Altenberg, svoj program temeljili na jasno profiliranim etičkim stavovima.
Svi navedeni aspekti Altenbergova djela jasno dolaze do izražaja u radnji Renate Belušić. Pri pisanju rada kandidatkinja je konzultirala relevantnu sekundarnu literaturu o Altenbergu i o 'kavanskoj književnosti'. O tim se temama, doduše, pisalo vrlo mnogo, no u toj množini postoji vrlo malo tekstova koji temu prezentiraju na adekvatan način; ta okolnost omogućila je kandidatkinji da istraživanom korpusu dade neke nove naglaske, premda se, gledano u cjelini, bitno ne udaljava od rezultata dosadašnjih istraživanja.
Ukupan tekst radnje obuhvaća 131 stranicu. Svoju tezu Renata Belušić razlaže u sljedeća poglavlja: u prvom pruža uvodna razmatranja o temi, ponajprije o «fenomenologiji Kaffeehausliteratur u kontekstu bečke moderne», o tipologiji bečke književne kavane i problemu literarne komunikacije, potom o duhovnom ozračju bečke moderne (a napose novinskog feljtona), te o teorijskim postavkama impresionizma. U drugom poglavlju pristupnica iznosi predmet svog rada – smještenost Petera Altenberga u kontekst bečke kavanske književnosti.
Potom, u trećem poglavlju, Renata Belušić iznosi hipotetični okvir rada, naglašavajući pritom kako joj nije namjera iznijeti «sistematsku, teorijsku raspravu o alternativnim pristupima u književnosti bečke moderne», već se želi upustiti «samo u egzegezu nekih književnih figura» u stvaralaštvu Petera Altenberga s «ciljem da se pokaže kako se može postići sinteza između tih nekoliko figura ili pravaca u razvoju Kaffeehausliteratur» (str. 32). Kandidatkinja naglašava nadalje da tako formuliran problem rada «implicira osnovnu tezu koja se argumentira na temelju analize ranih Altenbergovih djela», tezu prema kojoj «je zbilja socijalno konstruirana od strane sudionika u procesu simboličke interakcije i društvene komunikacije koja se zbiva u mikrosociološkim prostorima (kavanama)» (str. 32-33).
Iznijevši u četvrtom poglavlju sažete ciljeve svog rada, u petom se pristupnica osvrće na njegov metodološki okvir koji je, kako naglašava, «pluralističan» (str. 37): u tom postupku se «kombiniraju (...) različite tehnike – od hermeneutičke, fenomenološke, tipološke analize preko psihoanalitičke interpretacije teksta, pa sve do kvalitativne analize sadržaja» (str. 37).
U vrlo opsežnom šestom poglavlju, koje nosi naslov «Kvalitativna analiza empirijskog materijala», Renata Belušić ukazuje na dubinsku povezanost autorova života i djela. S tim u vezi ona posebno naglašava neke tematske i motivske aspekte Altenbergova djela, ponajprije aspekte «kulta unutrašnjosti i novog čovjeka», «kulta šutnje», «života», «ljepote», osobito ženske ljepote, te naposljetku položaj umjetnika i umjetnosti u suvremenom svijetu. Njihovu prisutnost kandidatkinja potom istražuje u ranim Altenbergovim zbirkama proznih crtica – Wie ich es sehe (1896), Ashantee (1897) i Was der Tag mir zuträgt (1901) – zbirkama što najbolje do izražaja donose one naoko neznatne treptaje ljudskih osjećaja na kojima se zasnivaju Altenbergovi «ekstrakti života». Završna poglavlja radnje donose osvrt na Altenbergovu estetiku dekadencije te naposljetku raspravu, zaključak i opsežan popis upotrebljene literature.
Svojom studijom o djelu Petera Altenberga u kontekstu bečke Kaffeehausliteratur Renata Belušić dala je zanimljiv prinos izučavanju manje poznatih segmenata književnosti fin de sičclea u austrijskoj metropoli. Premda u analizi mjestimice pokazuje sklonost prema feljtonističkom stilu i redundantnosti, donekle i nesigurnost u izvođenju svoje teze o povezanosti Altenbergovih tekstova s Kaffeehausliteratur, pristupnica se u cjelini pokazuje kao vrstan poznavalac i tumač književnih i društvenih fenomena, a napose onih koji se tiču predmeta njezine radnje.
Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da magistarski rad Renate Belušić prihvati i da kandidatkinju uputi na daljnji postupak.
Dr. sc. Viktor Žmegač, professor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Povjerenstva
Dr. sc. Marijan Bobinac, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, član Povjerenstva
Dr. sc. Nikola Batušić, redoviti profesor Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, član Povjerenstva
Ovaj izvještaj prihvatilo je Vijeće Odsjeka za germanistiku na svojoj sjednici od 25. studenoga 2003. godine.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Eldi Grubišić Pulišelić pod naslovom Život i književni rad Murada Efendija izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta 8. prosinca 2003. podnosi
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Eldi Grubišić Pulišelić, naslovljen Život i književni rad Murada Efendija, ima ukupno 326 stranica kompjuterskog ispisa, a podijeljen je na dva temeljna dijela Život Murada Efendija (Franza von Wernera) i njegova politička uloga i Književni opus Murada Efendija koji su opet podijeljeni na zasebno naslovljena poglavlja i zasebno naslovljene odjeljke. To je studija posvećena zagrebačkom Nijemcu Franzu Werneru, koji je kao časnik dezertirao, pobjegao u Tursku, obratio se na islam, uzeo ime Murad i potkraj života bio turski diplomat u Berlinu. Bio je svojevremeno dosta poznat pisac na njemačkom jeziku, no danas je uglavnom zaboravljen. Bio je i dosta važan političar, ali se autorica ograničila na njegov život – koji je svakako zanimljiv sa stajališta kulturologije – i na njegov književni rad – koji prema njezinom mišljenju ne zaslužuje potpuni zaborav. Njezini opisi i analize političke situacije u kojoj je Murad djelovao tako su samo nužan prilog u radu koji pripada području germanistike, komparativne književnosti, a u nekom smislu i kulturalnim studijima.
U vrlo opširnom radu autorica je posvetila neke glave Muradovom životu, a zatim književnom djelu. Svaka od tih glava ima poglavlja. Prvo poglavlje sadrži njegov životopis, a potom odjeljke posvećene društvenim i političkim prilikama u Osmanskom Carstvu od XVI. do XIX. st., prilikama u Austriji i Njemačkoj, pa književnosti i ulozi kazališta u drugoj polovici XIX. st. Uvodno poglavlje o autorovom životu umjesno je jer od sredine XVIII. st. do pod kraj XIX. st. život objašnjava književno stvaranje pisca. Tako je i u slučaju Murada. Međutim, glava o životu sadrži naprijed navedena poglavlja. To će reći da naslov poglavlja i nije dovoljno precizan, no poglavlja su ipak potrebita jer čine okvir u kojem je pisac djelovao i koji se odrazio u njegovu djelu. Autorica je kao glavno pitanje razdoblja opisala pitanje posuvremenjenja koje je počelo s Marijom Terezijom i Josipom II., odnosno Selimom III. u Turskoj. Ta su kretanja sukladna, no razlika je prema autorici u tome što su ona Habsburškoj Carevini i Njemačkoj uspjela uz dosta teškoća i ne odmah, dok u Turskoj uglavnom nisu uspjela. Međutim, u Habsburškoj i Njemačkoj politici prema Turskoj prevladava vjera u konačni uspjeh modernizacije Turske. Tu autorica nalazi ulogu Murada koji je bio posrednik između tri carstva, pa je svojim djelima upućivao čitateljstvo i gledateljstvo u kazalištu u turske prilike i probleme. Autorica je ovdje pokazala da dobro poznaje islamološku i turkološku literaturu.
Poslije općeg uvoda sa Muradovim životopisom i prikazom povijesnog razvitka u srednjoj Europi i Turskoj slijedi po jedno poglavlje o Muradovom kazališnom radu, dakle dramama, komedijama i tragedijama, putopisima, i na kraju o lirici i epici. Autorica je utvrdila da je Murad bio plodan pisac s ne malim uspjehom u svoje doba. Štoviše, on je imao osobnih prijateljstava među europskim suverenima, što je bila i reklama za njegova djela. Danas je, međutim, posve zaboravljen. U svojim kazališnim djelima on se oslanja na tradiciju njemačke klasike, ali je za razliku od klasike konzervativan monarhist i protivnik svakog povijesnog oblika republikanizma. Time se on priklanja srednjoeuropskim političkim doktrinama svog doba, a to su doktrine apsolutističke, policijske, militarističke i činovničke monarhije kakve se bile Habsburška Carevina i njemački Reich, ali on te doktrine u tragedijama primjenjuje i na Tursku u tragediji o sultanu reformatoru Selim III. Ovaj je sultan reformator, ali je i apsolutist; apsolutistička monarhija koja je Muradov ideal nije demokratska, premda je naprednjačka, a naprednjaštvo je poslije monarhizma Muradov ideal. Murad je slijedeći ovakva ideološka polazišta napisao niz tragedija iz europske povijesti, kao Marino Faliero, Ines de Castro, Mirabeau, Johanna Grey. Te tragedije svjedoče o europskom okviru ovog pisca koji je ipak omeđen njegovim konzervativnim monarhizmom. Autorica je analizirala ova djela prema teorijskim djelima Volkera Kolkera, Gerta Sautermeistera, Hans Peter Hermanna, Helmuta Schanze, Friedricha Michaela. Manfreda Pfistera, Hansa Daibera i dr. Došla je do zaključka da je Murad slijedio kazališni zanat klasicizma koji je realizmu prenio Gustav Freytag svojim djelom Die Technik des Dramas. Njegove tragedije spadaju u tragedije «zatvorene forme» prema Klozovoj klasifikaciji. Zaključak je svakako točan. Autorica ipak nije smjestila Murada u okvir kazališta njemačkog realizma i nije ga odredila u odnosu prema režiserima Heinrichu Laube, E. Devrientu, Meinigerovcima i teoretičaru drame Otto Ludwigu.
U poglavlju o Muradovim dramama autorica je u drami Auf dem Kreuzhof prikazala selo sa njegovim problemima, a ti su problemi u prvom redu pitanja sklapanja braka, spolnog života i imovine kao uvjeta sklapanja braka. Autorica je ta pitanja dovela u vezu sa austrijskim dramskim piscem Ludwigom Anzengruberom koji je na bečka kazališta doveo ljude iz nižih društvenih staleža i sa sela što je u ovoj drami učinio i Murad. U komedijama, to su Duech die Vase, Bogadil, Mit dem Strom i Professors Brautfahrt autorica je prikazala odnos Murada prema pitanjima čvrste i autoritativne monarhističke države, a to su militarizam, politika koju vodi državni aparat i diplomacija, pitanja odnosa politike i morala. Potom se bavi pitanjem propadanja zemljoposjedničkog plemstva, odnosima kapitala i plemstva koje se nastoji nastaniti u gradu. I napokon se komediji Professorf Brautfart bavi pitanjima uloge znanosti u društvu. U ovom poglavlju autorica je pobliže pokazala odnos Muradovog životopisa i književnog rada što je karakteristično za realizam. Prema autorici Murad je pisac koji se pozabavio najvažnijim pitanjima srednjoeuropskog društva druge polovice XIX. st. a to su pitanja zemalja s jakim odrazima Hegelovog etatizma i apsolutističkih tradicija.
Posebno poglavlje posvetila je Muradovim putopisima koje je objašnjavala i analizirala uz pomoć nevelike literature o putopisima, a to su djela Deana Dude i njezinoga mentora. Ti putopisi nastojali su približiti Tursku s njezinim problemima srednjoeuropskom čitatelju i baš tursko društvo i položaj žene u tom društvu, potom položaj djece, turski dvor, činovništvo, vojsku, vjerski život, sve pitanja karakteristična za činovničku državu XIX. st. s apsolutističkim tradicijama, pa se on time uklapa u okvir europskog putopisa realizma koji nastoji svijet učiniti shvatljivim u opisu kako funkcioniraju institucije suvremene državne vlasti u nekoj drugoj zemlji. Kako je Murad zbog potreba službe došao u Hercegovinu on je pisao i o Balkanu što predstavlja vrijedan izvor za povijest balkanskih naroda u Turskoj. Taj izvor nažalost do sada nije razmatran kod pisanja povijesti balkanskih naroda, a baca novo svijetlo na tu povijest.
Posljednje poglavlje posvećeno je njegovoj lirici u kojoj je pisac također nastojao približiti turski način života srednjoeuropskome čitatelju. Šaljivi ep Nasreddin Chodja ona je objašnjavala s njemačkim Schwankom i pučkim djelom Till Eulenspiegel što je svakako uvjerljivo. Nije spominjala orijentalne tradicije ovog književnog roda u islamskoj književnosti. U ovom radu autorica je istakla da Murad rješava pitanja suživota triju vjera u islamskoj državi i njihovih odnosa. Murad je pisao pored ostalog balade koje je autorica analizirala uz pomoć Wolfganga Kaysera Geschichte der deutschen Ballade (Berlin, 1936).
Gledano u cjelini magistarski rad Eldi Grubišić Pulišelić iscrpna je i znanstveno dokumentirana studija o zanimljivom životnom putu i književnom radu zaboravljenog pisca čiji književni rad upućuje na važna pitanja odnosa njemačke književnosti prema Turskoj i islamu. Autorica je obradila golemu građu, upozorila na njezino kulturnopovijesno ali i književno značenje, a u analizi i tumačenjima pokazala je da poznaje i suvremenu književnoznanstvenu metodologiju i da može odmjereno i znanstveno prosuđivati o određenim književnim i povijesnim pojavama i procesima. Njezin rad držimo tako važnim doprinosom proučavanja složenih književnih odnosa između Zapada i islama, pa predlažemo Vijeću da ga p r i h v a t i i odobri dalji postupak u stjecanju naslova magistra znanosti, polje humanističke znanosti, grana znanost o književnosti.
U Zagrebu, 15. siječnja 2004.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.
2. Dr.sc. Ivan Pederin, red.prof.
3. Dr.sc. Ivo Mardešić, red.prof.
dr. sc. Pavao Knezović, viši znan. suradnik
dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
Zagreb, 16. siječnja 2004.
Predmet: Ocjena magistarskoga rada Irene Galić
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 13. listopada 2003. donijelo je odluku (klasa: 643-02/03-02/59, ur. broj: 3804-240-03-2) kojom nas je imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Irene Galić «Bibliotheca Ragusina» Serafina Marije Crijevića i tradicija dubrovačke latinističke biografije. Podnosimo Vijeću ovo
Magistarski rad Irene Galić «Bibliotheca Ragusina» Serafina Marije Crijevića i tradicija dubrovačke latinističke biografije obaseže 157 stranice računalnog ispisa, od čega 145 stranica osnovnoga teksta s bilješkama, 7 stranica literature, 2 stranice sažetaka na hrvatskom i engleskom, te 2 stranice kazala, a podijeljen je na sljedeća pogavlja:
Uvod (1)
1. Književnoteoretski problemi biografskog žanra (2-18)
2. Latinska biografija u Dubrovniku prije Crijevića (18-26)
3. Biograf Ignjat Đurđević (27-30)
4. Serafin Marija Crijević i Dubrovačka biblioteka (30-129)
5. Dubrovačka latinistička biografija nakon Crijevića (130-144)
6. Zaključak (144-145)
U prvom dijelu rada u sedam manjih cjelina pretresene su različite definicije žanra, razmotren odnos autora prema subjektu o kojem piše, osvijetljena veza između biografije i povijesti i prikazan tradicionalni prijepor o znanstvenom odnosno umjetničkom karakteru biografije. Kad je riječ o pripovjednoj dimenziji, autorica se u ovom dijelu posebno bavi pitanjem zaokruženosti života opisana u biografiji, odnosom biografije i apologije te modalitetima pisanja o sebi i o drugome (autobiografija: biografija). Već se u ovom poglavlju nagovješćuje njezino razumijevanje Crijevićeve književnopovijesne pozicije: «Crijevićevo se pisanje biografija ne razlikuje puno od tendencija u europskoj književnosti s početka 18. stoljeća, kad se biografije pišu zato da bi se predstavio pojedinac koji odgovara pripovjedačevoj implicitnoj ideologiji i čiji život nije zanimljiv per se, već kao primjer i moralna pouka čitatelju» (str. 16).
Drugo i treće poglavlje bave se tradicijom dubrovačke latinističke biografije prije Crijevića, od pionirskoga sastavka Ambroza Ranjine (1540), preko Lovra Vitetića, Serafina Razzija, Gabrijela iz Konavala, Tome Karlovića, Ambroza Gučetića, Stjepana Gradića do Ignjata Đurđevića. Potonji zaslužuje posebnu pozornost, i to s razlogom, jer je riječ o Crijevićevu starijem suvremeniku i njegovu neposrednom žanrovskom prethodniku.
Četvrto poglavlje: «Serafin Marija Crijević i Dubrovačka biblioteka» središnji je dio rada i obaseže dvije trećine ukupnoga teksta. Razdijeljeno je na sedam nejednakih cjelina, od kojih je osobito podrobno razrađena druga, «Crijevićeva poetika», s 10 pododjeljaka. Na početku toga poglavlja utvrđuju se razlozi pisanja i kriteriji prema kojima je po Crijevićevu mišljenju netko zaslužio biografiju: «Njegov je rad proizišao iz želje da na jednom mjestu sačuva spomen na sve pojedince koji su nešto značili u Dubrovniku. Žalosno konstatiravši da grad poput Dubrovnika nema na jednome mjestu okupljena svjedočanstva o ljudima koji su ga zadužili, Crijević odlučuje popuniti tu prazninu» (str. 30). Tom poslu pristupa Crijević prvenstveno kao pripovjedač (narrator), koji «pojedince opisuje onakvima ‘kakvi su oni doista bili’» (str. 34), neprestano usklađujući izraz i sadržaj, pišući «simplici ac nudo sermone» (str. 37). Budući da Crijević slijedi pravila stare poetike s prevagom prodesse nad delectare (što je tipično za 18. st.), a za predmet ima «slavne muževe» (viros illustres), nije čudno što često nastupa i kao propovjednik koji «čitatelja želi dobrohotno poučiti da razlikuje dobro od zla i da slijedi istaknute pojedince» (str. 39). Karakteristično je za njegovo pripovijedanje da često citira opsežnu historijsku i književnu građu (usp. str. 40-42), čime Dubrovačkoj biblioteci daje jaka obilježja znanstvenoga djela. Pripovjedački talent ogleda se u tome da vješto oblikuje vrlo različite životne priče iz vrlo slične građe, kakva mu je bila na raspolaganju i kakvom je bio ograničen. Posebno je zanimljiv autoričin zaključak o apriornom pripovjedačevu stavu prema subjektima biografija: «Prije nego bi počinjao pisati nečiju biografiju, Crijević je već imao izgrađenu predodžbu o karakteru i njegovim učinjenim i napisanim djelima» (str. 59); komentirao je i interpretirao dokumente i nečija djela da bi izgradio neprekinutu i vjerodostojnu priču, pri čemu je često pribjegavao odabiru iz raspoložive građe. Umjereno se služio retoričkim pomagalima.
U trećem dijelu ovog poglavlja obrađena je starija hrvatska književnost u Crijevićevim biografijama («Bibliografije u biografijama Crijevićeve Biblioteke», «Dubrovačka historiografija», «Dubrovački identitet u Crijevićevim biografijama»). U sljedećem segmentu posebno je analiziran Crijevićev odnos prema vlastitoj redovničkoj zajednici (str. 99-115), koja je zastupljena sa 124 biografije, «što je i razumljivo jer je ova Biblioteka dijelom pisana i zbog toga da bi dominikanski red dobio svoju povijesnu pravdu, kao i drugi redovi u to vrijeme» (str. 99). Slijedi cjelina koja je u stanovitoj mjeri dopuna drugog poglavlja s novoga motrišta («Crijević i njegovi prethodnici», str. 115-120); u središtu je interesa razlika između Đurđevićeva i Crijevićeva poimanja biografije («U usporedbi s Đurđevićevim kratkim i fragmentarnim biografijama, Crijevićevi su tekstovi zasebne i završene cjeline», str. 119). U posljednjem dijelu četvrtoga poglavlja autorica se bavi predajom teksta («Prijepisi Dubrovačke biblioteke», str. 122-125) te iskorištenošću i ocjenom Crijevićeva djela u hrvatskoj književnoj historiografiji («Crijevićevo mjesto u povijestima hrvatske književnosti», str. 125-129).
Peto poglavlje govori o fortuni latinističke biografije u Dubrovniku nakon Crijevića (Bašić, Slade) i evoluciji žanrovskoga modela. Usprkos zajedničkoj želji biografa da «afirmiraju drugog» i proslave svoj Dubrovnik preko njegovih zaslužnih muževa, uočljive su i krupne razlike u poimanju oblika i sadržaja biografije. Na samom se kraju daje kontrastivni pregled biografija, odnosno historiografskih tekstova sa znatnijim bibliografskim aparatom, nastalih u drugim hrvatskim krajevima.
Rad ima 66 rubnih bilježaka (citirani izvori navode se kraticama u samom tekstu). U Literaturi je navedeno 67 jedinica abecednim redom, pri čemu valja primijetiti da nije uvrštena sva korištena literatura (npr. na str. 33. navodi se Gortan, 1978: 5 i d., ali te jedinice u popisu nema).
OCJENA I PRIJEDLOG
Bibliotheca Ragusina Serafina Marije Crijevića sadrži 435 životopisa, pa iako je i opsegom i brojnošću biografija najveća zbirka takve vrste u nacionalnoj književnosti, još uvijek nije pobudila primjeren književnopovijesni interes. Usprkos činjenici što je danas dostupna u kritičkom izdanju (Stjepan Krasić, Zagreb, 1975-1980), Bibliotheca se nedostatno koristi čak i na primarnoj faktografskoj razini. Tomu je zacijelo razlog i jezična barijera: osim neznatnih prevedenih ulomaka, Crijevićev se tekst može čitati samo u latinskom izvorniku.
Magistarski rad Irene Galić prvi je obuhvatni pokušaj da se Crijevićevo djelo smjesti u primjeren žanrovski kontekst, zavičajni, nacionalni i internacionalni. Analizom Crijevićevih pripovjednih i argumentativnih postupaka te njegova odnosa prema marljivo skupljanoj građi, autorica je došla do značajnih rezultata koji pridonose razumijevanju svekolike latinističke biografije u Dubrovniku i pružaju čvrst oslonac za opis i vrednovanje njezine uloge u nacionalnoj biografskoj tradiciji. Njezina interpretacija uvjerljivo pokazuje da Crijević, uza sve naslijeđene konvencije, nije ni laudator ni panegiričar, nego prvenstveno pripovjedač s dobrim osjećajem za mjeru: najveći broj njegovih vrijednosnih prosudaba vrijeme nije demantiralo.
Povjerenstvo jednoglasno zaključuje da rad Irene Galić 'Bibliotheca Ragusina' Serafina Marije Crijevića i tradicija dubrovačke latinističke biografije i metodološki i rezultatima udovoljava standardima koji se postavljaju za magisterij. Zbog toga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i uputi ju na daljnji postupak.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Pavao Knezović, viši znan. sur., predsjednik
dr. sc. Darko Novaković, red. prof., član
dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof., član
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za arheologiju
10000 Zagreb, Ivana Lučića 3
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti Fakultetske diplome Nikoline Drašković, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu.
Nikolina Drašković rođena je u Zagrebu 4.07.1978. godine.
4. rujna 2003. godine diplomirala je arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Do potpune istovrijednosti diplome potrebno bi bilo položiti sljedeće ispite:
1. Antička provincijalna arheologija (u dijelu koji se odnosi na teritorij Republike Hrvatske)
2. Srednjovjekovna nacionalna arheologija.
U Zagrebu, 26.01.2004.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
2. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.
3. dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske
diplome Sandre MATEŠA
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Sandre MATEŠA, stečene na Neofilološkom fakultetu Sveučilišta Ruprechta Karla u Heidelbergu, podnosimo sljedeći
Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Sandra MATEŠA, rođena 20. svibnja 1972. u Šibeniku, hrvatska državljanka, 30. studenog 2002. godine na Neofilološkom fakultetu Sveučilišta Ruprechta Karla u Heidelbergu, završila studij njemačke filologije kao strane filologije (glavni predmet) i pedagogije (sporedni predmet) i time stekla naziv magistre artium.
Provjerom programa studija i položenih ispita zaključili smo da rečeni studij svojim opsegom i sadržajem odgovara studiju germanistike (nastavničkog smjera) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pa smo mišljenja da se moliteljičinu zahtjevu za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome s onom stečenom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu može udovoljiti i dodijeliti joj zvanje profesorice njemačkog jezika i književnosti sa svim pravima, koja joj uz to zvanje pripadaju.
Glede priznavanja potpune istovrijednosti dijela diplome koji se odnosi na studij pedagogije mišljenja smo da je ono moguće samo pod uvjetom da moliteljica položi dodatne ispite iz kolegija:
1. Nacionalna povijest pedagogije
2. Pedagogija slobodnog vremena
3. Obiteljska pedagogija
4. Predškolska pedagogija
5. Politika odgoja i obrazovanja
Zagreb, 12. siječnja 2004.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet Zagreb
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 14. siječnja 2004.
Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Elene Rendulić
Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Elene Rendulić razmotrilo je prijevod s ruskog jezika diplome nastavnika predškolske pedagogike i psihologije; metodist predškolske ustanove i popis položenih ispita tijekom studija.
Odlukom Fakultetskog vijeća filozofskog fakulteta u Zagrebu ova je diploma priznata kao potpuno istovrijedna diplomi iz pedagogije pod uvjetom polaganja dopunskih ispita.
Povjerenstvo je utvrdilo da je Elena Rendulić (rođ. Šornikova), upisala 1993. godine Toljatinsku filijalu Samarskog Državnog pedagoškog sveučilišta, a 1997. stekla sveučilišnu diplomu smjera "Predškolska pedagogika i psihologija" i zvanje nastavnika predškolske pedagogike i psihologije; metodist predškolske ustanove. Nastavni plan i program koji je zahtjevateljica završila obuhvatio je samo četiri predmeta iz područja psihologije, te ni po čemu ne odgovara studiju psihologije koji se izvodi na našem fakultetu.
Povjerenstvo je zaključilo da se ova diploma ne može priznati kao sveučilišna diploma iz psihologije jer se nastavni plan potpuno razlikuje od nastavnog plana psihologije u nas.
Stručno povjerenstvo:
Prof.dr.sc. Dean Ajduković
Prof.dr.sc. Vlasta Vizek Vidović
Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za sociologiju
U Zagrebu, 20. siječnja 2004.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
PREDMET: IZVJEŠTAJ ZA PRIZNAVANJE POTPUNE ISTOVRIJEDNOSTI DIPLOME BRANKE FRLETE
Odsjek za sociologiju je razmotrio molbu Branke Frlete za priznavanje potpune istovjetnosti strane diplome s odgovarajućom diplomom u Republici Hrvatskoj.
Iz priloženih materijala koji su nam dostavljeni, moguće je vidjeti sljedeće:
Prijedlog: Predlažemo da se kandidatkinji propiše obaveza slušanja sljedećih kolegija jednopredmetnog studija sociologije koje mora odslušati i položiti za stjecanje diplome jednopredmetne sociologije, kao i druge potrebne obaveze koje proistječu iz strukture jednopredmetnog studija:
Za Odsjek za sociologiju:
Dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
Dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
Predmet: prof. Snježana Smodlaka
- priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome stečene na Državnom Sveučilištu Rutgers, New Brunswick, u New Jerseyu, SAD
I Z V J E Š Ć E
Odsjek za talijanistiku imenovao nas je u svojstvu stručnog povjerenstva za procjenu istovrijednosti doktorske diplome prof. Snježane Smodlaka, stečene na Državnom Sveučilištu Rutgers u New Brunswicku, New Jersey, SAD, a u skladu s hrvatskim Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma od 12. 7. 1996.
Kandidatkinja Snježana Čeh, udata Smodlaka, rođena u Splitu 3. kolovoza 1946. godine, upisala je nakon mature 1965. god. talijanski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je diplomirala 1970. s odličnim uspjehom. Zaposlila se zatim u Odjelu za Talijanistiku kao asistent, odnosno znanstveni asistent da bi upisala postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala 1981. god., obranivši radnju naslovljenu «Jezik i stil Cola di Rienza (pred povjerenstvom u sastavu prof.dr.sci. Pavao Tekavčić, prof.dr.sci. August Kovačec i prof.dr.sci. Vojmir Vinja). Kandidatkinja se zatim preselila u SAD gdje je od 1984. predavala talijanski jezik i književnost na St. Joseph Academy – Staten Island, New York, a povremeno i na nekoliko koledža, te na Rutgers University, New Brunswick, New Jersey, gdje je 1989. upisala postdiplomski studij u trajanju od dvije godine. Ondje je položila 16 ispita, popraćenih seminarskim radovima, čime je stekla – moglo bi se reći duple – uvjete za prijavu doktorske disertacije: pod naslovom «Il reale e il fiabesco in 'Lo cunto de li cunti' di Giambattista Basile. Disertaciju je, pod mentorstvom prof. dr. sci. Laure Sanguineti-White, dovršila 1994. i obranila pred povjerenstvom sastavljenim od pet članova (od kojih četiri redovitih profesora talijanistike) na Sveučilištu Rutgers u Brunswicku.
Kandidatkinja je, uza sve potrebne dokumente (domovnicu, bio-bibliografiju i dr.), priložila doktorsku diplomu u izvorniku i ovjerenom prijevodu.
Prije osvrta na samu doktorsku disertaciju valja dodati da je prof. Snježana Smodlaka objavila 13 znanstvenih i stručnih radova (na talijanskom, engleskom i hrvatskom) u talijanskim i hrvatskim časopisima i zbornicima, te jedan u časopisu Rutgers University, a sudjelovala je izlaganjima i na četiri kongresa (tri u SAD-u, jedan u Napulju). Pored toga, član je i AIPI-a (Associazione Internazionale dei Professori d'Italiano).
Doktorska disertacija prof. Snježane Smodlaka «Il reale e il fiabesco in 'Lo cunto de li cunti' di Giambattista Basile (uobičajenije bi bilo «ne» umjesto «in»!) napisana je na talijanskom jeziku, broji s bibliografijom 280 str., a obuhvaća: uvod, poglavlje o autoru (biografsko), razmatranje o strukturi djela, opširnu analizu stvarnog i bajkovitog (iz aspekta prostora, toponimije, vremena, likova i metamorfoza), osvrt na jezik i stil (pobliže na pitanje dijalekta i retoričkih figura, kao i «sintaksostilistike»), te zaključak. Iz samih tih naznaka, točnije u radnji podnaslova, proizlazi da je kandidatkinja pristupila predmetu sveobuhvatno i sustavno.
- 2 -
Neizvjesna je godina Basileova rođenja, dok je sigurna godina njegove smrti (1632), kad mu je djelo, pod anagramskim pseudonimom, još bilo u rukopisu, koji će dvije godine kasnije objaviti piščeva sestra. Pentamerone, po drugom popularnom nazivu, kao «pola Dekamerona» (pet prema deset dana) navodi naknadno na višestruke strukturalne analogije (okvirna bajka, 10 pričateljica), ali i bitne razlike u odnosu na model (slobodne, ne zadane, teme, pričateljice neuke i groteskne, pučki ton i uporaba dijalekta). Kažimo usput da jedino Basile u Seicentu pokušava individualno »parirati» Dekameronu, za razliku od (u disertaciji nespomenutih) Sto ljuvenih novela što su ih u tri (i vremenski razdvojena toma) potpisali članovi mletačke Akademije Nepoznatih. Autorica, međutim, vješto nadograđuje svoje bibliografske oslonce (poglavito B. Crocea i monografiju M. Petrinia, Il gran Basile, 1989): odnosnom harmatie (=konfliktualnosti) i nemesisa (=pomirenja), uočavanjem bajkovitog savladavanja razdaljina, analizom zbiljskih i izmišljenih toponima (posebno zanimljiv osvrt na sudbine «sadržane» samim toponimima), zatim razlaganjem vremena («pantemporalnost», hiperbolična ubrzanja i usporenja), tipologizacijom ženskih i muških likova (prvi redovito sublimirani ljubavlju, drugi u idealnom smislu dostojni prvima), te iscrpnim proppovskim pregledom 40 tipova metamorfoza (obrađuju se njihovi uzorci, funkcije, svijest likova o preobrazbi, a k tome i metaforičke preobrazbe kao i one onkraj klasifikacije). Odnos prema dijalektu objašnjava se na temelju preglednih socio-lingvističkih opozicija, dok se barokizam G.B. Basilea sugedrira već nizom epiteta što mu ih je pripisala kritika, te pobliže «morem morfostilema» (piščevih), otklonima od slaganja vremena i – nikako beznačajnom – anticipacijom Tesaurovih postavki. Posebno je zahtjevno poglavlje o metafori i metamorfozi (u potonjoj preinake doslovnog značenja i fizičkog oblika), odnosno pseudometamorfozi i dekonstrukciji metafore (primjerice: prijelaz A u B i povratak B u A). Po G. Gettu, neprijepornom znalcu baroka, Basileova metafora odgovara «polimorfnoj viziji života» (nasuprot Danteu, u kojeg je «hibridnost» podrazumijevala kaznu). Barokna bi bila i autorova sklonost prema gomilanju i nabrajanju. Protivno Boccacciovu humanističkom individualiziranju likova, oni u Basilea najčešće su sudbinski predodređeni. Arhaično se, naime, iskazuje bajkom, a ona pak teži harmoniji (Basile kao «Platonov duhovni sin»!). Pored toga, autorica upozorava (na primjeru «anatomskog sinkretizma» nemani) i na «hibridnu kompoziciju», koja arcimboldovski «sistematizira kompleksnost svijeta». Iz svega rečenog, i drugog, dade se zaključiti da je Smodlaka svestrano predočila jedinstvenu hibridnost Basileova djela – kao dvostruki iskaz pučkog, napuljskog Seicenta, ali istovremeno, da ne kažemo isprepleteno, i bajkovitog nasljeđa – postupcima znanstvene raščlambe na više razina.
Neke naknadne primjedbe zadirale bi u bibliografiju (neuključena Cristina Campo, teorijski o bajci, te o Seicentu općenito Giorgio Barberi Squarotti, Davide Conrieri… zatim Emanuele Tesauro citiran iz druge ruke i, kao takav na neuobičajen način uvršten u popis literature), male ispravke u inače vrlo artikuliranom talijanskom (in B. Croce, a ne da B. Croce, jer bi potonji prijedlog značio «a casa sua»; allo stesso livello, ne sullo ili nello; fr. en bloc, ne ein bloc, vjerojatno lapsus u prijepisu; fr. beaux gestes, ne geste u množini; prilozi «joyceanamente» /ne s početnim Y/ i «kafkianamante» malim, ne velikim slovom), a bilo bi poželjno izbjeći tautologiju kao: «Tutta la realta si rispecchia nella metafora come in uno specchio letterario», str. 208, gdje je zrcaljenje teorijski problematično kao takvo, jer je metafora ne-zbiljski spoj, u smislu uhvatljive referencijalne funkcije!).
Problem glede mogućeg tiskanja radnje očitovat će se za čitatelje, kao što se očitovao i za ovo povjerenstvo, u dijalektalnim citatima nenavođenima na književnom talijanskom (Basilea je, inače, preveo njegov sugrađanin Benedetto Croce, 1925, a Italo Calvino je popratio predgovorom pretisak tog prijevoda 1974), jer ni obrazovani Talijani ne razumiju u
- 3 -
potpunosti napuljski! Dodatan napor za povjerenstvo (barem glede primjerka stavljenog na raspolaganje njegovu prvom članu) očitovao se u nužnom ignoriranju tuđih znakova olovkom (neizbrisanih), za koje se pretpostavlja da pripadaju mentoru ili nekom članu američkog povjerenstva.
Držimo, međutim, da unatoč tim marginalnim primjedbama (kakve se, u pravilu, namjenjuju usmenoj obrani doktorskih disertacija) kandidatkinja prof. Snježana Smodlaka ispunjava sve uvjete propisane hrvatskim Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN. Broj 57 od 12.7.1996), točnije članom 8, st. 1 i 2 toga Zakona, pa predlažemo da se, kao takva, njezina diploma nostrificira i time joj se prizna status doktora znanosti.
U Zagrebu, 3. siječnja 2004.
Prof. dr. sci. Mladen Machiedo
Akademik Maja Bošković-Stulli
Prof. dr. sci. Glorija Rabac-Čondrić
Izvješće je jednoglasno prihvaćeno na sastanku Odsjeka za talijanistiku 19. siječnja 2004.
Zagreb, 19. siječnja 2004.
Dr. Morana Čale, izv. Prof.
Nela Jurko, asistent
Zagreb, 12.1.2004.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Suzane Zenzerović stečene na Sveučilištu u Trstu
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Suzana Zenzerović, hrvatska državljanka, rođena je 1972. godine u Kopru u Republici Sloveniji. Odrasla je u Umagu, gdje je pohađala osnovnu školu na hrvatskom nastavnom jeziku. U Piranu, u Republici Sloveniji, 1990. godine završila je srednjoškolsko obrazovanje na talijanskom nastavnom jeziku, a nakon toga je upisala četverogodišnji studij talijanistike (nastavni smjer) na Sveučilištu u Trstu. Diplomirala je 2002. godine i stekla diplomu ‘doktora jezika i književnosti ’.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da je studij koji je moliteljica završila potpuno usporediv sa studijem talijanskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora talijanskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Moliteljica mora položiti ispit iz hrvatskog jezika, jer je srednjoškolsko obrazovanje završila na talijanskom nastavnom jeziku.
Dr. Sanja Roić, red. prof.
Dr. Morana Čale, izv. prof.
Nela Jurko, asistent
Izvješće je jednoglasno prihvaćeno na sastanku Odsjeka za talijanistiku dne 19. siječnja 2004. godine.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za slavenske jezike i književnosti
Fakultetskom vijeću
Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu
Predmet: Podjela Odsjeka za slavenske jezike i književnosti na tri zasebna Odsjeka: Odsjek za zapadnoslavenske jezike i književnosti, Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti i Odsjek za južnoslavenske jezike i književnosti.
Na sjednici Odsjeka za slavenske jezike i književnosti održanoj 1. listopada 2003. godine razmatralo se pitanje preustroja Odsjeka na tri samostalne administrativne jedinice (Odsjeke za istočno, zapadno i južnoslavenske jezike i književnosti). Nakon rasprave uslijedilo je glasovanje na kojem su se od 37 nazočnih članova Odsjeka za podjelu Odsjeka izjasnila 32 člana, 4 su bila protiv i 1 suzdržan. Na temelju tajnoga glasovanja Odsjek za slavenske jezike i književnosti donio je odluku o pokretanju postupka za razdruživanje odnosno za formiranje triju samostalnih Odsjeka: za istočno, zapadno i južnoslavenske jezike i književnosti.
Napomena:
Sjednici Odsjeka prethodila je sjednica Predstojnika svih katedara Odsjeka, održana u svibnju 2003. godine, na kojoj je postignut dogovor o nužnosti razdvajanja. U rujnu 2003. godine svaka je katedra na zahtjev Pročelnika održala sjednicu na kojoj se također razmatralo pitanje o formiranju triju Odsjeka. Sve su se katedre koje obuhvaćaju zapadnoslavenske jezike i književnosti (Katedra za češki jezik i književnost, Katedra za poljski jezik i književnost, Katedra za slovački jezik i književnost) kao i katedre koje obuhvaćaju istočnoslavenske jezike i književnosti (Katedra za ruski jezik, Katedra za rusku književnost, Katedra za ukrajinski jezik i književnost) jednoglasno izjasnile za podjelu Odsjeka na tri zasebna Odsjeka, dok su katedre koje obuhvaćaju južnoslavenske jezike i književnosti (Katedra za slovenski jezik i književnost, Katedra za makedonski jezik i književnost, Katedra za srpsku i crnogorsku književnost) na svojoj zajedničkoj sjednici izjasnile protiv.
OBRAZLOŽENJE
Sadašnji je Odsjek za slavenske jezike i književnosti jedan od najvećih na Fakultetu, kako po broju nastavnika (sa stranim lektorima više od 50 zaposlenih), tako i po ukupnom broju upisanih studenata. Međutim, ono što čini Odsjek najsloženijim na čitavom Fakultetu jest činjenica da na Odsjeku postoji čak šest različitih studija: 1. ruskoga jezika i književnosti, 2. ukrajinskoga jezika i književnosti, 3. poljskoga jezika i književnosti, 4. češkoga jezika i književnosti, 5. slovačkoga jezika i književnosti i 6. slavistike (južnoslavenskih jezika i književnosti) koja je interno dvopredmetna, kao kombinacija dvaju južnoslavenskih jezika (bugarskog, slovenskog, makedonskog i srpskog). Inače se na Odsjeku godišnje izvodi po jedan program terenske nastave za studije zapadno i istočnoslavenskih jezika i književnosti (poljski, češki, slovački i ukrajinski), a 4 programa za studij južnoslavenskih jezika i književnosti (bugarski, slovenski, srpski i makedonski). Unatoč tome što bugarski jezik i književnost ima status lektorata na njemu se izvodi zasebna terenska nastava.
Uz brojne i složene administrativne poslove koje jedan pročelnik ne može obavljati bez aktivne pomoći predstojnika katedara poseban je problem i raspodjela novčanih i materijalnih sredstava općenito.
Zbog različitosti organizacija 6 studija, zbog specifičnosti problema koji se pojavljuju na svakom od njih (bilo da se radi o samoj biti pojedinog studija, o kadrovskim pitanjima, o studentskim molbama, izvješćima itd.) većina pitanja i problema prvo se mora raspraviti na sjednicama 9 različitih katedara gdje se donose zaključci bitni za funkcioniranje pojedinog studija, a zatim se na sjednicama Odsjeka samo izvještava o već donesenim zaključcima.
Organizacija Odsjeka u sadašnjem obliku administrativno nam jako otežava normalan rad. Što se tiče suradnje na stručnom i znanstvenom planu, ona će se odvijati i dalje.
Posebno napominjemo da bi i u novoj organizaciji Odsjeka dosadašnje tajnice radile za sva tri Odsjeka.
Pročelnica Odsjeka za slavenske jezike i književnosti
dr.sc. Natalija Vidmarović, doc.
U Zagrebu, 27.01.2004.
26. siječnja 2004.
Predmet: Molba za plaćeni dopust od 15. ožujka do 2. travnja 2004. godine radi studijskog boravka u SAD-u i Meksiku
Molim da mi se odobri plaćeni dopust od 15. ožujka do 2. travnja 2004. godine.
Od 15. ožujka do 2. travnja sudjelovala bih na konferenciji TESOL koja će se održati u Long Beach-u, Kalifornija, SAD. Riječ je o najvećoj svjetskoj konferenciji profesora engleskog jezika, a moje sudjelovanje na njoj omogućit će mi upoznavanje s najnovijim svjetskim kretanjima u metodici nastave engleskog jezika kao i uspostavljanje kontakata sa stručnjacima u tom području.
Nakon konferencije TESOL, na poziv profesora Ricarda Maldonada, posjetit ću UNAM (Universidad Nacional Autonoma de Mexico) u Meksiku, gdje ću imati mogućnost razgovarati s vrhunskim stručnjacima u području kognitive lingvistike – područja iz kojeg izrađujem kvalifikacijski rad za doktorski studij. Na molbu domaćina, održat ću i predavanje za studente toga sveučilišta o svojim dosadašnjim istraživanjima.
Renata Geld, asistent
Odsjek za anglistiku
Prilozi
Potvrda o dodjeli stipendije za sudjelovanje na konferenciji TESOL
Pozivno pismo s meksičkog sveučilišta UNAM, Mexico City
Prof. dr. sc. Cvjetko Milanja
Odsjek za kroatistiku
Katedra za noviju hrvatsku književnost
Predmet: Molba za slobodnu studijsku godinu 2004/2005.
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
i Odsjeku za kroatistiku
Molim da mi se odobri korištenje slobodne studijske godine u akademskoj godini 2004/2005., koju bih koristio za dogotovljenje Hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća, točnije knjige Simbolizam i novosimbolizam i dovršenje projekta Hrvatsko pjesništvo 1950-2000. (kome nedostaje četvrta knjiga).
Prema dogovoru s katedarskim kolegama – prof. dr. sc. Krešimirom Nemecom, prof. dr. sc. Vinkom Brešićem, doc. dr. sc. Julijanom Matanović te asistentom Tvrtkom Vukovićem, koji bi do tada trebao doktorirati – opseg nastave ne bi bio smanjen, to jest bio bi pokriven.
U nadi povoljna rješenja s poštovanjem vas pozdravljam!
U Zagrebu, 26. siječnja 2004.
Prof. dr. sc. Cvjetko Milanja