SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/03-11/1
Ur. br.: 3804-850-03-13
Zagreb, 5. prosinca 2003.
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 1. izvanrednu sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 15. prosinca 2003. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta sa sljedećim
DNEVNIM REDOM:
1. Rasprava o adaptaciji stare zgrade i izgradnji novih objekata Fakulteta.
2. Rasprava o reformi nastavnih programa i uvođenju ECT sustava.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.
ODSJEK ZA ORIJENTALNE STUDIJE I HUNGAROLOGIJU
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 3. prosinca 2003..
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
Molimo da Vijeće razmotri i usvoji ova načela za organizaciju bibliotečne službe u budućoj biblioteci Filozofskoga fakulteta ako se ona želi graditi i u nju seliti bibliotečni fond seminarskih knjižnica.
ZAHTJEVI ZA DOBRU ORGANIZACIJU BIBLIOTEČNE SLUŽBE
U NOVOJ BIBLIOTECI KOJA ĆE SE GRADITI
Odavna su se djelatnici Filozofskoga fakulteta, kao i njihovi predstavnici na Vijeću, složili da je bitno naše seminarske biblioteke objediniti virtualno, računalnom katalogizacijom, a ne fizički.
Seminarske su biblioteke obrazovno-kulturno-znanstvena stečevina koja je bitna odlika europskih sveučilišta. Zato je Vijeće Fakulteta više puta u prošlosti odbijalo prijedlog da se te biblioteke fizički ujedine i time ukinu.
Ukoliko želimo da se gradnjom tornja / aneksa zgradi Filozofskoga fakulteta, u koji bi se prenijeli fondovi naših seminarskih knjižnica ne unazadi proces obrazovanja na našem Fakultetu, trebalo bi organizirati prostor, knjižne fondove i organizaciju služaba, govoreći s gledišta korisnika (nastavnika i studenata), tako da se
- očuvaju stručne zbirke knjiga i časopisa na okupu na uporabu nastavnicima i studentima pojedine studijske grupe (i da se smatraju dijelom opreme pojedinoga odsjeka), i, naravno, svima drugima zainteresiranima,
- ili, alternativno, da se očuvaju zbirke knjiga zasebno, a da se časopisi eventualno objedine i budu dostupni u čitaonicama časopisa, s mogućnošću fotokopiranja članaka,
- da pristup knjigama bude olakšan računalnim katalozima 1. za pojedinu zbirku, 2. za sve zbirke zajedno (s naznakom u kojoj i gdje se knjiga može naći... ),
- da se osigura pristup virtualnim bibliotekama i bazama podataka preko računala.
- da pristup knjižnom fondu bude za nastavnike, a koliko je moguće i za studente, neposredan i otvoren,
- da uporaba literature bude moguća 1. u biblioteci (radni stolovi sa svjetiljkama, s osiguranim mjestima za nastavnike, i razumnim brojem mjesta za studente, mogućnost uporabe prenosivih računala... ), 2. za nastavnike i u njihovim kabinetima (uz evidentiranu posudbu), te 3. uz posudbu iz knjižnice (treba strogo osigurati fundus od neevidentiranoga iznošenja iz knjižnice bez zaduženja posuditelja),
- da posudba studentima bude razumno regulirana (broj knjiga, rokovi posudbe... ), a da posudba nastavnicima ne bude ograničena brojem knjiga ni rokom posudbe (bar u zbirkama koje su i studijske zbirke za neku struku, a ne samo nastavne), ali da bude jasno evidentirana i da se dogovore razumni uvjeti povrata svake tako posuđene knjige ili časopisa koja zatreba drugomu kolegi nastavniku ili studentu (možda tri dana, ili najviše tjedan, a moguć je i dogovor u uporabi među onima kojima treba ista bibliografska jedinica... ),
- da se dobro organizira služba fotokopiranja u knjižnici,
- da se dio literature potreban za nastavu u pojedinim semestrima ili trajno izdvoji za radne sobe studenata izvan biblioteke (da se biblioteka i stolovi u njoj rasterete – osim ako bude toliko obilje prostora), i to u slučaju knjiga koje postoje ili se mogu nabaviti u većem broju primjeraka da se izdvoji potreban broj knjiga za rad, a u slučaju nenabavljivih, unikatnih i vrijednih izdanja da se priredi potreban broj (uvezanih) fotokopija za radnu sobu,
- da u biblioteci u svakoj stručnoj (ili studijskoj) zbirci što više svojega radnoga vremena provodi bibliotekar stručnjak (filozof, germanist, anglist, lingvist, arheolog, indolog, povjesničar... ) i bude na pomoć studentima i nastavnicima (i treba se smatrati dijelom stručnjačkoga osoblja svojega odsjeka, odn. studijske grupe), a što manje vremena bibliotekari koji nisu te struke,
- da radno vrijeme biblioteke bude cjelodnevno.
Predlažemo da to budu načela na koja će Fakultetsko vijeće odlukom obavezati upravu Fakulteta i zadužene savjete ili tijela za gradnju tornja / aneksa i organizaciju rada u knjižnici (zbirkama) u aneksu.
Pročelnik Odsjeka / Zamjenik pročelnika Odsjeka
Prosinac 2003.
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
IZJAVA O PRIHVAĆANJU MODELA STUDIJA 4 + 1 + (2 do) 3
Smatramo da je model studija na kojem se prvi stupanj studija (prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju «preddiplomski studij») može završiti tek poslije 4 godine (a ne već poslije 3)
1. mnogo primjereniji dvodisciplinarnim i višedisciplinarnim studijima uopće, jer je na njima satnica za svaku disciplinu ionako ograničena na polovicu ili još manje ukupne osnovice (fonda) sati. A takvi studiji a) daju u načelu mnogo bolju akademsku naobrazbu od jednodisciplinarnih, i b) osiguravaju u prosjeku dvostruko ili više uvećane izglede za zaposlenje, što je u većini struka na FF, koje imaju mnogo veću akademsku nego tržišnu vrijednost, presudno bitno.
2. vredniji za studente i stoga što im može dati neku upotrebljivu završnost, te se poslije toga mogu smatrati korisnim stručnjacima za razne stručne poslove do neke razine znanstvene zahtjevnosti. Trogodišnji studij ili prvi stupanj studija, osobito na višedisciplinarnim studijima, mogao bi samo u birokratskome smislu proizvesti neku kvalifikaciju, ali u sadržajnome, stručnome ili znanstvenome, gotovo nikakvu (Tako je bilo rečeno i u prijedlogu Radne grupe FF). Da li se želimo rješavati mladih ljudi kao «neupotrebljivih poluproizvoda»?
3. rasteretio bi magistarski i doktorski studij, jer oni ne bi bili jedini oblici upotrebljive završnosti, pa bi na njih išao manji broj, i to znanstveno nadarenijih i zainteresiranijih, studenata. Time je realnije zamisliti da bismo s našim snagama (a i u tom bi se slučaju morale ojačavati, povećavati broj zaposlenih nastavnika) i mogućnostima (prostor, oprema... ) mogli organizirati dobre magistarske i doktorske studije (kakvima se neki koje imamo možda približavaju, npr. lingvistika) i uspješno svladavati zadatke na njima (vođenje magistarskih i doktorskih radova).
Također smatramo da time nije prejudicirano da bi magistarski studij morao trajati 1 godinu, a doktorski poslije njega 3 godine. I nadalje mislimo da je sustav od 4 + 2 i/ili 3 godine (do magisterija i/ili doktorata) bolji i kraći. Ipak, kako Zakon ZDVO preporučuje da «preddiplomski» studij traje «u pravilu» 3 do 4 godine, «diplomski» 1 do 2 godine, a «poslijediplomski» 3 godine, predlažemo
- sustav od 4 godine do baccalaureata, još (bar) 1 godinu do magisterija, te potom (2 do) 3 godine do doktorata.
Dakle, sustav od 3 + 2 godine produžuje studij do prve upotrebljive završnosti, a sustav od 3+ 2 + 3 produžuje studij do doktorata u usporedbi s dosadašnjim modelom (koji smatramo boljim) od 4 + 2 i/ili 3 godine. Da se ne bi studij po novome sustavu u skladu sa ZZDVO nužno produživao, predlažemo sustav od 4 + 1 + (2 ili) 3 godine (gdje bi se doktorat mogao steći nakon 8, ili – kao i dosad – već nakon 7 godina). To je po slovu zakonu dopustivo, a intenciji zakona i bolje odgovara.
2. Posebna argumentacija za studije na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju:
S obzirom na studije u našem Odsjeku, pogotovo smatramo da je model studija na kojem se prvi stupanj stječe poslije 4 godine jedini prihvatljiv i zamisliv
1. jer se na studijima indologije i turkologije od početka mora učiti više jezika (da bi se do kraja studija mogli do neke zadovoljavajuće mjere svladati): a) na indologiji od početka sanskrt i hindski, a kasnije vedski i prakrti (osobito pali), te avestički, možda starohindski dijalekti itd., a b) na turkologiji osmanski i suvremeni turski, a uz to i osnove perzijskoga i arapskoga!
2. jer se na studijima turkologije i hungarologije studenti susreću s vrlo zahtjevnim neindoeuropskim jezicima (turski i mađarski), što u nekim pogledima može biti zahtjevnije od studija indoeuropskih, a pogotovo samo suvremenih jezika. Drugih studija neindoeuropskih jezika na FF i nema (osim što se odavna na indologiji dravidski (osobito tamil) smatra za desideratum!). (Ima samo tečajeva kineskoga i japanskoga, i opet na našem Odsjeku, a nerijetko ih žele slušati upravo naši studenti.)
3. jer se uz učenje suvremenih jezika, koje pretpostavlja stjecanje makar i ograničene govorne kompetencije, čitaju te analiziraju i komentiraju tekstovi na tzv. mrtvim jezicima, klasičnim jezicima, a to pak zahtijeva solidna filološka znanja (kao i na klasičnoj filologiji), tj. poznavanje starih kultura i civilizacija naroda kojih se jezici studiraju.
4. jer studenti indologije i turkologije, za razliku od većine filoloških studija, moraju svladati i druga pisma, arapsko i devanagarsko (eventualno i neka druga), što također donekle produžuje vrijeme uvođenja u rad na tekstovima na studiju.
5. Stoga bi se po jednoglasnoj ocjeni članova našega Odsjeka prijelazom na model 3 + 2 pogubno ugrozila godinama izgrađivana akademska razina studija na prvome stupnju, a drugi, «magistarski», stupanj, kako se nudi, možda i ne predstavlja nastavak višedisciplinarnoga studija, nego samo jedne discipline u kojoj bi se spremao magistarski rad! Takav jednodisciplinarni nastavak nije za višedisciplinarne studije u modelu 4 + 1 nezamisliv (mada možemo žaliti za nepromišljenim odbacivanjem modela 4 + 2 i/ili 3), dok je u modelu 3 + 2 po našem mišljenju posve nezamisliv i predstavljao bi koban korak unatrag prema predsveučilišnim oblicima naobrazbe.
Zato predlažemo jedino:
- sustav od 4 godine do baccalaureata, još (bar) 1 godinu do magisterija, te potom (2 do) 3 godine do doktorata.
S poštovanjem,
Katedra za indologiju
Katedra za turkologiju
Katedra za hungarologiju