REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/03-11/1
Ur. br.: 3804-850-03-11
Zagreb, 4. studenoga 2003.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 2. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 10. studenoga 2003. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 1. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 13. listopada 2003.
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA
2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Maje Anđel znanstvene novakinje u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za germanistiku.
Imenovana ispunjava uvjete. str. 18
3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Irene Bratičević u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za klasičnu filologiju.
Imenovana ispunjava uvjete. str. 19
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Nikice Gilića u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana filmologija, na Katedri za teatrologiju i filmologiju u Odsjeku za komparativnu književnost.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 21
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Dubravke Maleš u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 24
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
6. Mišljenje za izbor dr. sc. Marka Sapunara u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmet Uvod u novinarstvo, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
- Prigovor dr. sc. Marka Sapunara na Odluku - negativno mišljenje Fakultetskog vijeća.
str. 66
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 67
Pristupnici ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 73
9. Mišljenje za izbor Ivane Marčinko u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Teorija testova, Uvod u psihologijsku statistiku i Inferencijalna statistika, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU. str. 79
10. Mišljenje za izbor Ane Kurtović, prof., Silvije Mihaljević, prof. i Uliksa Šimokovića, prof u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Praktikum iz eksperimentalne psihologije i Metodologija eksperimentalne psihologije, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku
Pristupnici Ana Kurtović i Silvija Mihaljević ispunjavaju uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU, a Uliks Šimoković ne ispunjava uvjete iz čl. 89 stav 1. ZVU. str. 81
11. Mišljenje za izbor dr. sc. Nikše Dubrete i Melanije Strika u suradničko zvanje mlađeg asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Zavodu za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnici: dr.sc. Nikša Dubreta ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU za višeg asistenta, a Melanija Strika ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU za mlađeg asistenta. str. 82
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
12. Izvješće o radu mr. sc. Tanje Kuštović, znanstvene novakinje za akad. godinu 2002/2003. u Odsjeku za kroatistiku. str. 84
13. Izvještaj o radu Mislave Bertoše, znanstvene novakinje u Odsjeku za lingvistiku za razdoblje od 1. listopada 2002. – 30. rujna 2003. str. 85
14. Izvještaj o radu Kristine Milković u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 87
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija
15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ljubice Perinić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Podrijetlo i narav kulta boga Silvana u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji, mentorica dr. sc. Branka Migotti (Odjel za arheologiju HAZU). str. 88
17. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ante Birina za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Knez Nelipac i hrvatski velikaški rod Nelipčića, mentor dr. sc. Tomislav Raukar. str. 91
18. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marije Karbić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Rod Borića bana. Primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji, mentor dr. sc. Tomislav Raukar. str. 94
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
19. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Igora Mikecina pod naslovom Religija, zajednica i sloboda u ranog Hegela i Hölderlina. str. 97
20. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Svjetlana Lacka Vidulića pod naslovom Spolni i ljubavni diskurs u austrijskoj književnosti koncem 19. i koncem 20. stoljeća. str. 106
21. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Line Pliško pod naslovom Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija. str. 112
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr.sc. Damira Matanovića pod naslovom Vojni komunitet Brod na Savi. Društvena i ekonomska struktura vojnokrajiškog grada 1753.-1848. str. 116
23. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije Tihane Brkljačić pod naslovom Razvoj modela za predviđanje davateljskog ponašanja. str. 119
24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Tomislava Smerića pod naslovom Sociologijski aspekti vojne profesije. str. 123
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nenada Smoljana pod naslovom Velika rasprava Shapley – Curtis u kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje. str. 129
26. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog specijalističkog rada Tihane Cukin pod naslovom Prijevod s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski jezik s osobitim obzirom na područje statistike zapošljavanja. str. 132
27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu stručnog specijalističkog rada Sandre Truntić pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje popularne psihologije. str. 135
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vlaste Maljković pod naslovom Metapodaci i metapretraživanje s osvrtom na Dablinsku jezgru (Dublin core). str. 137
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vladimira Kalšana pod naslovom Međimurje 1941.-1945. str. 140
30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasenke Gudelj pod naslovom Ambijenti plemićke kulture u Istri: građevine obitelji Scampicchio. str. 142
31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davorina Vujčića pod naslovom Hinko Juhn. str. 146
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 27. listopada 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 32. do 37.)
32. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Gordana Čupković ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Jezik hrvatskih glagoljskih basmi. Mentor dr.sc. Slavomir Sambunjak, red.prof.
1. dr.sc. Stjepan Damjanović, red.prof.
2. dr.sc. Slavomir Sambunjak, red.prof. Sveučilišta u Zadru
3. dr.sc. Anica Nazor, znan.savj. Staroslavenskog instituta u Zagrebu
33. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Adelija Čulić-Viskota ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Kodiranje dokaznosti u engleskom i hrvatskom jeziku: kontrastivna analiza. Mentor dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru.
1. dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof.
2. dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru
3. dr.sc. Josip Silić, red.prof.
34. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Biljana Oklopčić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li se odobriti tema pod naslovom Tvorba ženskog identiteta na američkom Jugu: Koncepti stereotipije i/li subverzije u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa. Mentor dr.sc. Boris Senker, red.prof.
1. dr.sc. Tatjana Jukić, doc.
2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
3. dr.sc. Boris Berić, viši predavač Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Osijeku
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
(znanstvenih)
35. Nikol Igračić pod naslovom Recepcija književnih djela Franza Kafke u Hrvatskoj, mentor prof.dr.sc. Dragutin Horvat str. 152
36. Elie Pekica-Pagon pod naslovom Uloga multinacionalnih kompanija kao novih aktera u međunarodnim odnosima i globalizaciji na primjeru Hrvatske, mentor prof.dr.sc. Radovan Vukadinović. str. 154
37. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija književnosti da se prof.dr.sc. Sonja Bašić imenuje mentorom Ireni Grubica, za izradu magistarskog rada pod naslovom "Književne aluzije u hrvatskim prijevodima Joyceova Uliksa".
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
38. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Borjane Škegro stečene na Sveučilištu u Alžiru. str. 156
39. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Dorote Poduka stečene na Neofilološkom fakultetu Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju, Poljska. str. 157
40. Izvještaj o priznavanju potpune istovrijednosti diplome Dinka Jurića stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Federacija Bosne i Hercegovine. str. 158
41. Izvještaj o priznavanju potpune istovrijednosti diplome Ivi Branimiri Beljan stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Federacija Bosne i Hercegovine.
str. 159
42. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Elene Rendulić r. Viktorovna Šornikova stečene na Talliatinskoj filijali Samarskog Državnog Pedagoškog Sveučilišta, Rusija. str. 160
43. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Danijele Trbojević stečene na Višoj stručnoj odgajateljskoj školi u Frankfurtu na Maini. str. 161
44. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti dijela studija Maje Hatvalić upisane na Sveučilište Universita Pontifizia Salesiana u Rimu, Italija, u svrhu prijelaza na dodiplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. str. 162
45. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome ''Profesora francuskog jezika iknjiževnosti'' Sanje Kosanović stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. str. 163
46. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetskih diploma Slavomire Ribarove stečenih na Filozofskom fakultetu u Pragu i na Filozofskom fakultetu u Skopju. str. 164
47. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Saše Šlosar, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. str. 166
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
48. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana antička arheologija, za rad na realizaciji programa trajne istraživačke djelatnosti Geneza i kontinuitet materijalne kulture Hrvata na znanstvenoistraživačkom projektu Antička arheološka topografija Hrvatske, u Institutu za arheologiju u Zagrebu (za dr. sc. Goranku Lipovac Vrkljan)
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
3. dr. sc. Petar Selem, red. prof.
49. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti polje, jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu (Pristupnici: Višnja Fabijanić-Čubrilo, Dajana Mužić, Ljiljana Marjanović-Cipek, Ankica Švob i Veljko Dunjko)
1. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
3. dr. sc. Zygfryd Eckardt Gehrmann, izv. prof.
50. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole u znanstveno podruje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Metodika nastave talijanskog jezika, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli (za Marisu Slaninu, prof.).
1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
2. dr. sc. Nives Sironić – Bonefačić, izv. prof.
3. dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.
51. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole u znanstvenom području humanističke znanosti, polje povijest, za kolegij Povijest – na talijanskom jeziku, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli (Pristupnik: dr.sc. Antonio Miculian)
1.dr.sc. Božena Vranješ Šoljan, izv.prof.
2.dr.sc. Slaven Bertoša, docent Pedagoški fakultet, Pula
3.dr.sc. Borislav Grgin, docent.
52. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu (kandidat: dr. sc. Vlado Šakić).
1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
3. dr. sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan, znanstvena savjetnica (Institut "Ivo Pilar" u Zagrebu).
53. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Osjeti i percepcija na Filozofskom fakultetu u Rijeci (kandidat: dr. sc. Dražen Domijan).
1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
3. dr. sc. Mladenka Tkalčić, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).
54. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (kandidat: mr. sc. Dean Štimac).
1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
3. dr. sc. Ksenija Bosnar, doc. (Kineziološki fakultet u Zagrebu).
55. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu (pristupnica: dr. sc. Zrinjka Peruško - Čulek).
1. dr. sc. Vesna Pusić, red. prof.
2. dr.sc. Ozren Žunec, red.prof.
3. dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znanstveni savjetnik (Institut za međunarodne odnose)
56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Kineziološka sociologija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (pristupnica: Sunčica Bartoluci)
1. dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
2. dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
3. dr. sc. Zoran Žugić, red. prof. (Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu).
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
57. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ane Barbarić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Zadaci suvremenog knjižničnog kataloga
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
2. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
3. dr. sc. Daniela Živković, doc.
58. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nikice Gilića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Filmska genologija i tipologija filmskoga izlaganja
1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
2. dr.sc. Ante Peterlić, red.prof.
3. dr.sc. Tatjana Jukić, doc.
59. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dubravke Crnojević-Carić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Gluma kao alteracija identiteta
1. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.
2. dr. sc. Boris Senker, red. prof.
3. dr. sc. Lada Čale-Feldman, Institut za etnologiju i folkloristiku.
60. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ratka Vučetića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Prostorni razvoj privilegiranih srednjovjekovnih gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do kraja 18. stoljeća.
1.dr. sc. Sanja Cvetnić, docent
2.dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
3.dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
61. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Tee Škokić pod naslovom Društveno kodiranje ljubavi: primjeri hrvatske etnografske građe XX stoljeća.
1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
2. dr. sc. Ines Prica, znanstv. suradnik (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)
3. dr. sc. Nadežda Čačinovič-Puhovski, red. prof.
62. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada dr. sc. Tarika Muranovića pod naslovom Strukturalno određenje kulturoloških procesa 20. stoljeća.
1. dr. sc. Gordana Škorić, doc.
2. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.
3. dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znanstveni savjetnik (Institut za međunarodne odnose)
63. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Alojza Ćubelića pod naslovom Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina.
1. dr. sc. Franjo Šanjek, red. prof. (Katolički bogoslovni fakultet)
2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
3. dr. sc. Ljerka Shiffler, red. prof.
64. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Nevenke Videk pod naslovom Nauk i djelo Franje Asiškoga u hrvatskome pjesništvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljeća.
1. dr.sc. Josip Bratulić, red.prof.
2. dr.sc. Mirko Tomasović, red. prof. u miru
3. dr.sc. Ivan Golub, red.prof. ( Katoličko bogoslovni fakultet)
65. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Dalibora Paulika pod naslovom Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku kazališnu tradiciju.
1. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.
2. dr.sc. Nikola Batušić, red.prof. (ADU)
3. dr.sc. Boris Senker, red.prof.
4. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.
5. dr.sc. Ennio Stipčević, doc. (Muzička akademija u Zagrebu).
66. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Renate Relja pod naslovom Noviji doprinosi sociološkoj metodologiji: suvremena etnografija.
1. dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
3. dr.sc. Anči Leburić, doc. (Filozofski fakultet u Zadru).
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
67. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Krešimira Blaževića, pod naslovom Matica hrvatska i hrvatska etnologija /Od osnutka Matice ilirske do početka XX. stoljeća/
1. dr. sc. Jadranka Grbić, znanstv. savjetnica (Institut za etnologiju i folkloristiku)
2. dr. sc. Branko Đaković, docent
3. dr. sc. Tomo Vinšćak, docent
68. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Alise Martek pod naslovom Elektronički časopisi i njihova uloga u malim znanstvenim zajednicama
1. dr. sc. Daniela Živković, doc.
2. dr. sc. Jelka Petrak, doc. (Knjižnica - Medicinski fakultet, Zagreb)
3.dr. sc. Aleksanrda Horvat, red. prof.
69. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Holjevac Turković pod naslovom Institucije središnjih tijela Narodne Republike Hrvatske 1945. – 1953.
1. dr. sc.Ivo Koprić, izv. Prof. (Pravni fakultet u Zagrebu )
2. dr. sc. Josip Kolanović, red. prof.
3. dr. sc. Tomislava Lauc, doc.
70. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Hebrang Grgić pod naslovom Izdavaštvo znanstvenih časopisa nakon 1990. godine
1. dr. sc. Daniela Živković, doc.
2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, u miru
3. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
71. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Roberta Jolića pod naslovom Katoličko pučanstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i austrougarske vlasti od 18. do početka 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga
1.dr.sc.Nenad Moačanin, red.prof.
2. dr.sc. Božena Vranješ Šoljan, izv.prof.
3.dr.sc.Franjo Šanjek, red.prof., Katoličko bogoslovni fakultet, Zagreb
72. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Margarete Jelić pod naslovom Provjera postavki teorije socijalnog identiteta na etničkim grupama.
1. dr. sc. Željka Kamenov, doc
2. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Šiber, red. prof. (Fakultet političkih znanosti u Zagrebu)
73. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu specijalističkog rada Dine Cvitanovića pod naslovom Kvaliteta života i motivacija za roditeljstvom kod trudnica i majki dojenčadi.
1. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.
2. dr. sc. Mladen Havelka, prof. visoke škole (Visoka zdravstvena škola u Zagrebu)
3. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodić, doc.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
74. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hungarologiju na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju
1. dr. sc. István Nyomárkay, red.prof.
2. dr. sc. Ivo Pranjković, red.prof.
3. dr. sc. Milka Jauk-Pinhak, docent
75. Raspis natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje kineziologija, na Katedri za kineziologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Predlaže se da se u stručno povjerenstvo izabere prof. dr. sc. Željka Fink Arsovski, izv.prof.
76. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju
1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
3. dr. sc. Vladimir Takšić, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)
77. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za rusku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti
1. dr. sc. Živa Benčić-Primc, red. prof.
2. dr. sc. Dubravka Oraić Tolić, red. prof.
3. dr. sc. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru
78. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Tomislava Pletenca u istraživačko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje etnologija, na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju
1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
2. dr. sc. Branko Đaković, docent
3. dr. sc. Tihana Petrović, docent
79. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Jelene Jesenković u istraživačko zvanje asistenta, na Katedri za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika na Odsjeku za fonetiku
1. dr.sc. Branko Vuletić, red.prof.
2. dr.sc. Ivan Ivas, doc.
3. dr.sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
80. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Lidije Tepeš Golubić, znanstvene novakinje u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za germanistiku
1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
3. dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
81. Ostavka prof. dr. sc. Slavka Tkalca na funkciji voditelja poslijediplomskog studija informacijskih znanosti. Vijeće Odsjeka za informacijske znanosti prihvaća ostavku i predlaže da se prof. dr. sc. Aleksandra Horvat imenuje za voditelja poslijediplomskog i doktorskog studija.
82. Ostavka prof. dr. sc. Slavka Tkalca na funkciji šefa Katedre za društveno humanističku informatiku. Vijeće Odsjeka za informacijske znanosti prihvaća ostavku i predlaže da se prof. dr. sc. Vladimir Mateljan imenuje za šefa Katedre za društveno humanističku informatiku.
83. Prijedlog prof. dr. sc. Zdravke Matišić za utemeljenje Katedre za novoindijsku filologiju na Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju. str. 167
84. Prijedlog Odsjeka za povijest da se Marka Šarića, novaka u Zavodu za hrvatsku povijest imenuje koordinatorom za dislocirani studij povijesti u Splitu.
Predstojnice katedri
85. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti da se dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof. imenuje za predstojnicu Katedre za ruski jezik, za akad. god. 2003./2004. i 2004./2005.
86. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za izbor dr. sc. Sanje Cvetnić za predstojnicu Katedre za umjetnost renesanse i baroka od 1. siječnja 2004. godine.
Održavanje nastave
87. Zamolba Odsjeka za anglistiku da se odobri pravo samostalnog održavanja nastave i ispita asistentici mr. sc. Jeleni Šesnić iz kolegija Američka književnost 19. stoljeća.
88. Zamolba Odsjeka za anglistiku da se odobri pravo samostalnog održavanja nastave i ispita iz kolegija Milton i njegovo doba mr. sc. Tomislavu Brleku.
89. Molba Odsjeka za fonetiku da se mr.sc. Jeleni Jesenković odobri samostalno izvođenje nastave iz predmeta Hrvatski dijalekti pod vodstvom nositelja kolegija prof.dr.sc. Branka Vuletića. str. 168
90. Molba Odsjeka za fonetiku da se mr.sc. Jeleni Jesenković odobri samostalno izvođenje nastave iz predmeta Govorne vježbe III u zimskom semestru akad.god. 2003/2004 pod vodstvom nositelja kolegija prof. dr. sc. Damira Horge do povratka mlađeg asistenta Marka Likera s odsluženja vojnog roka u siječnju 2004. godine.
91. Molba Odsjeka za kroatistiku da se znanstvenoj novakinji Tanji Kuštović odobri samostalno vođenje seminara iz staroslavenskoga jezika (4 sata tjedno) na Katedri za staroslavenski jezik pod nadzorom prof. dr. Stjepana Damjanovića.
92. Prijedlog Odsjeka za povijest da se odobri dr.sc. Damiru Agičiću održavanje ispita iz Gospodarske povijesti od akademske godine 2003/04. (umjesto dr. sc. M. Kolar).
Gostovanja
93. Molba Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja profesora Stevena Levera (Velika Britanija ). Gost bi održao predavanje 27. studenoga 2003. za studente anglistike.
94. Prijedlog Odsjeka za povijest da se odobri gostovanje mr.sc. Ante Nazora i dr.sc. Irene Benyovsky i sudjelovanje u jednom seminaru iz predmeta Hrvatska povijest u srednjem vijeku I.
Mentori
95. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za izbor mentora za školsku praksu za akad. god. 2003/2004. str. 169
96. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor mentora za metodiku nastave njemačkog jezika za akad. god. 2003./2004. str. 170
97. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju da se sljedeći nastavnici imenuju za mentore iz predmeta Metodika nastave klasičnih jezika, za akad.god. 2003/2004:
Ivana Jelić, prof. (V. Gimnazija, Zagreb)
Zdravka Martinić-Jerčić, prof. (Nadbiskupska klasična gimnazija, Zagreb)
Koraljka Crnković, prof. (Privatna klasična gimnazija, Zagreb)
98. Prijedlog Centra za strane jezike za izbor mentora za nastavni predmet metodike jezika - francuskog, engleskog, talijanskog, njemačkog i ruskog jezika - za akademsku godinu 2003/2004:
1. Jasna Ćirić, stručna suradnica u Centru (za francuski jezik)
2. Ana Matijević, stručna suradnica u Centru (za španjolski jezik)
3. Beatrice Mićunović, stručna suradnica u Centru (za engleski jezik)
4. Ariella Fabrio, stručna suradnica u Centru (za talijanski jezik)
5. Mirjana Šnjarić, stručna suradnica u Centru (za njemački jezik)
Vanjski suradnici
99. Molba Odsjeka za talijanistiku za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika - lektora za jezične vježbe (ime naknadno).
100. Prijedlog Odsjeka za komparativnu književnost da se zbog ispunjenja programa na posljednoj godini Dodatnog studija teatrologije odobri angažiranje vanjskog suradnika mr.sc. Gorana Sergeja Pristaša, 2 sata seminara tjedno u zimskom i ljetnom semestru iz kolegija Vrste kazališnih situacija, u akad.god. 2003/2004.
101. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjske suradnice dr. sc. Marije Znika, znan. sur. - 2 sata seminara tjedno na Katedri za hrvatski standardni jezik, u ak. god. 2003/2004.
102. Prijedlog Croaticuma – hrvatskog za strance (Pripremna godina studija) za angažiranje vanjskih suradnika u ak. god. 2003/2004.
- Ivana Puškarić, prof. - 15 sati jezičnih vježbi tjedno - Hrvatski standardni jezik
103. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za odobrenje angažiranja vanjskih suradnika u akademskoj godini 2003./2004. i to:
Silvana Luetić (španjolski jezik) – 2 sata predavanja, 4 sata seminara + hospitacije
Consuelo Elias Žitinski (španjolski jezik) - 4 sata vježbe
Marina Deur (portugalski jezik) - 3 sata vježbe
Carla Ferreira (portugalski jezik) - 3 sata predavanja, 2 sata vježbe
Održavanje nastave na visokim učilištima
104. Molba dr. sc. Milene Žic Fuchs, izv. prof., za održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Tuzli iz predmeta Semantika ( ukupno 16 sati semestralno).
105. Molba dr. sc. Tatjane Jukić Gregurić, docentice, za održavanje nastave na Filozofskom fakultetu u Tuzli iz predmeta Viktorijanska književnost (ukupno 16 sati semestralno).
106. Molba Filozofskog fakulteta u Rijeci za odobrenje održavanja nastave prof. dr. sc. Lini Veljaku za kolegij Filozofija povijesti (fond sati 1+1), u akad. god. 2003/2004.
107. Molba mr.sc. Gorane Stepanić za odobrenje održavanja nastave na Filozofskom fakultetu u Puli, iz predmeta Hrvatska latinistička književnost, u ak.god. 2003/2004.
108. Molba dr. sc. Vesne Buško, doc. za odobrenje održavanja nastave na Pedagoškom fakultetu u Osijeku iz kolegija Upotreba računala u psihologiji, u akad. god. 2993/2004.
109. Molba dr. sc. Zvonka Kovača, red. prof. za odobrenje održavanja nastave na poslijediplomskom studiju književnosti na Sveučilištu u Mariboru i Ljubljani, za akad. god. 2003./2004. i 2004./2005.
110. Molba dr. sc. Ognjena Čaldarovića, red. prof. za odobrenje održavanja nastave:
- na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Studiju krajobrazne arhitekture, iz predmeta Sociologija grada, u zimskom semestru akad. god. 2003/2004.,
- na Visokoj školi sigurnosti s pravom javnosti u Zagrebu na poslijediplomskom studiju iz sigurnosti, iz predmeta Društvo i rizici, ukupni fond 25 nastavnih sati tijekom zimskog semestra akad. god. 2003/2004.
Demonstratori
111. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za izbor Miroslava Razuma za demonstratora u nastavi na Katedri za klasičnu arheologiju u akad. god. 2003/04.
112. Prijedlog Fakultetske katedre za antropologiju za izbor Marka Nikolića, studenta II. godine studija antropologije, za demonstratora u nastavi za predmet: «Informatika u antropologiji», u akad. god. 2003/04.
113. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za izbor demonstratora za akademsku godinu 2003/2004.
1. Marta Klepo
2. Ivan Bunjački
3.Igor Bezinović
4. Lovela Machala
5. Dejana Kurbović
6. Goran Bernobić
7. Janko Kalšan
114. Prijedlog Odsjeka za fonetiku o promjeni demonstratora u knjižnici, umjesto Ive Mertić predlaže se Martina Kovačević.
115. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za izbor demonstratora:
- Anđela Pečanić za predmet Matematika i statistika i Algebarska lingvistika
- Ivan Galetić i Pavlina Krešimir za predmet Bate podataka.
116. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za izbor Danijele Kovačević za demonstratora na Katedri za noviju hrvatsku književnost, za akad. god. 2003/2004.
117. Prijedlog Odsjeka za povijest za izbor demonstratora za akademsku godinu 2003/04.
1. Dubravka Galenić
2. Stipica Grgić
3. Tea Čonč
4.Martina Jagnjić
5.Ivan Dujmić
6.Martina Mašić
118. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se za demonstratore u akad. god. 2003/2004 izaberu sljedeći studenti:
Čima Ana, Galić Mia, Hudolin Marina, Laketa Sunčana (knjižnica), Marković Kristina, Modić Koraljka, Nikšić Dubravka, Oljača Maja, Parmač Maja, Ružić Valentina, Tokić Ana i Tonković Maša.
119. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za izbor Maje Župan demonstratora na Katedri za rusku književnost, za akad. god. 2003./2004.
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
120. Molba Maje Anđel mlađeg asistenta u Odsjeku za germanistiku za odobrenje plaćenog dopusta od 1. studenog 2003. do 28. veljače 2004. zbog korištenja stipendije Ernst Mach u Beču zbog rada na doktorskoj disertaciji.
121.Molba dr.sc. Andree Zlatar za odobrenje plaćenog dopusta od 17. 11. do 4. 12. 2003. radi studijskog boravka u Francuskoj (korištenje stipendije francuske vlade iz područja kulturne politike).
122. Molba dr.sc. Brune Kuntić-Makvić za odobrenje plaćenog dopusta od 11. do 21. studenog 2003. radi studijskog boravka u Parizu.
123. Molba dr.sc. Nade Grujić za odobrenje plaćenog dopusta od 9. do 19. prosinca 2003. radi održavanja predavanja na Europskom poslijediplomskom studiju iz povijesti arhitekture koji se održava u Rimu.
124. Molba dr. sc. Natalije Vidmarović, doc. za odobrenje plaćenog dopusta od 24.11.2003. do 05.12.2003. radi boravka i rada u Međunarodnom «Puškin-institutu» u Moskvi, Rusija.
125. Izvještaj o radu dr. sc. Marijana Bobinca za vrijeme korištenja slobodne studijske godine u akad. god. 2002./2003. str. 171
126. Izvještaj o radu prof. dr. sc. Krešimira Nemeca za vrijeme korištenja slobodne studijske godine 2002/2003. str. 172
127. Izvještaj o radu dr. sc. Alije Kulenovića, red. prof. za vrijeme slobodne studijske godine od 01. 10. 2002. do 01. 10. 2003. str. 174
128. Molba dr. sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof. za odobrenje slobodne studijske godine od 01. 03. 2005. do 28. 02. 2006. str. 175
129.Obavijesti dekana i prodekana
130. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.
PRILOZI
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 15. rujna 2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za izbor Maje Anđel, znanstvene novakinje u istraživačko zvanje asistenta u Odsjeku za germanistiku. Podnosimo
IZVJEŠTAJ
Maja Anđel znanstvena je novakinja na projektu "Hrvatsko-njemački jezični dodiri" . Odslušala je poslijediplomski studij lingvistike, položila sve propisane ispite, obranila kvalifikacijski rad pod naslovom "Usvajanje morfologije u okviru psiholingvističkih teorija ( s osobitim naglaskom na teoriju prirodne morfologije)", odobrena joj je tema doktorskog rada "Strukturiranje glagolskih dopuna u konekcionističkom modelu".
Maja Anđel objavila je više stručnih i znanstvenih radova (popis u privitku).
Sukladno čl. 43. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te čl. 38 st.1 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje povjerenstvo zaključuje da Maja Anđel ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje asistenta.
Zagreb, 6.10.2003.
Prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi
Prof. dr. sc. Mirko Gojmerac
Dr. sc. Velimir Piškorec
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Odsjeka od 22. listopada 2003.
Odsjek za klasičnu filologiju
Zagreb, 10.X.2003.
Predmet: Izvještaj o izboru Irene Bratičević u istraživačko zvanje mlađega asistenta (bez javnoga natječaja)
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Irene Bratičević u istraživačko zvanje mlađega asistenta. Podnosimo Vijeću ovaj
Prema ugovoru s Ministarstvom znanosti i tehnologije Irena Bratičević od 1. prosinca 2002. surađuje kao znanstveni novak na projektu Neolatina Croatica kritička izdanja i interpretacije pri Odsjeku za klasičnu filologiju (voditelj prof. dr. Darko Novaković).
Kandidatkinja je rođena 27. III. 1977. u Zagrebu. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završila je u Dubrovniku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 2002. klasičnu filologiju; apsolvent je jednopredmetne kroatistike. Sudjelovala je na godišnjoj konferenciji nastavnika klasičnih jezika Euroclassica u Beču i u radu European Summer School of Classics u Trstu (travanj odnosno rujan 2003).
Za potrebe projekta snimala je ljetos u Dubrovniku latinske rukopise (Znanstvena knjižnica, Arhiv Male braće). U ovom semestru drži proseminar iz hrvatske latinističke književnosti na Odsjeku za kroatistiku (voditelj doc. dr. Davor Dukić) i iz odabranih tekstova Rajmunda Kunića na Odsjeku za klasičnu filologiju (voditelj prof. dr. Darko Novaković). U jesen 2002. upisala je postdiplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za ediciju Hrvatska književna baština II (ur. D. Fališevac, J. Lisac, D. Novaković) predala je rad Ekloge Rajmunda Kunića (40 kartica). Riječ je o do sada nepoznatom rukopisu poznatoga dubrovačkog latinista, koji je Irena Bratičević uzorno kritički priredila i opsežno interpretirala. U tisku joj je također prijevod propovijedi Josipa Paviševića: Sveti Josip, cvijet Staroga i Novoga zavjeta. Surađuje i u Hrvatskoj književnoj enciklopediji (ur. V. Visković i Z. Kravar).
Budući da Irena Bratičević ispunjava sve zakonske uvjete, stručno povjerenstvo predlaže Vijeću da ju izabere u istraživačko zvanje mlađega asistenta na Odsjeku za klasičnu filologiju.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
dr. sc. Olga Perić, izv. prof.
dr. Mate Križman, red. prof.
Ovaj izvještaj prihvaćen je na sjednici Odsjeka 28. listopada 2003.
Predmet:
Klasa: 640-03/03-01/60/43
UrBroj: 3804-360-03-2
F A K U L T E T S K O V I J E Ć E
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Stručno povjerenstvo imenovano na sjednici od 9. lipnja 2003. za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana filmologija, na Katedri za teatrologiju i filmologiju, u Odsjeku za komparativnu književnost podnosi slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. lipnja 2003. prijavio se jedan kandidat - mr. sc. Nikica Gilić.
Rođen 1973. u Splitu gdje je završio osnovnu srednju školu, mr. sc. Nikica Gilić diplomirao je 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je iste godine upisao poslijediplomski znanstveni studij književnosti. G. 1998. izabran je za znanstvenog novaka na projektu Komparativna povijest hrvatske književnosti pri Odsjeku za komparativnu književnost pod vodstvom prof. Mirka Tomasovića, a 1999. za mlađeg asistenta na Katedri za teatrologiju i filmologiju istoga Odsjeka. Od godine 2000. sudjelovao je u izvođenju kolegija «Uvod u filmologiju». 15. svibnja 2003-e obranio je magistarski rad pod naslovom «Filmološki aspekti naratologije» i stekao akademski stupanj magistar znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti.
Od 1995. Nikica Gilić redovito surađuje u stručnim i znanstvenim publikacijama, filmološkim i književnim. Prije izbora u zvanje mlađeg asistenta objavio je pet znanstvenih radova, a nakon izbora također pet (vidi: Popis objavljenih radova). S obzirom na tematiku ti se radovi mogu podijeliti u četiri sadržajem katkada interferentne skupine: na problematiku književne i filmološke naratologije, amerikanističke teme (Gilić je uz komparativnu književnost studirao i anglistiku), radove o postmodernizmu i studije o hrvatskom filmu (većinom tekstovi u okviru projekta Komparativna povijest hrvatske književnosti).
U skupini radova koji se odnose na naratološka istraživanja Gilićevoj magistarskoj radnji prethodio je tekst «Pripovijedač i podrazumijevani autor u teorijskom modelu Seymoura Chatmana». Budući da Chatman komparira fenomen književne i filmske naracije i budući da je pitanje «podrazumijevanosti» autora jedno od nedostatno istraženih pitanja filmološke naratologije, Gilićev analitički tekst čvrsta je baza za razradu svih srodnih problema s područja filmologije. Do te razrade dolazi u Gilićevom magistarskom radu «Filmološki aspekti naratologije» u kojem se uvodno, u svrhu lakšeg ali i složenijeg pristupa filmološkoj problematici, daje pregled književnih naratoloških pitanja, razvoj književne naratologije i komentar bitnih postavki tog znanstvenog usmjerenja. U ključnom dijelu radnje Gilić, pak, raspravlja o primjenjivosti književnih naratoloških postavki u filmu, i taj središnji i zaključni dio njegove radnje vrlo precizno upućuje na sličnosti i distinkcije koje se odnose i na uporabu terminologije i filmološku interpretaciju književnih modela. Ovaj temeljit, a i «pionirski» rad u našoj sredini Povjerenstvo je jednoglasno prihvatilo.
Drugoj skupini pripadaju tekstovi «Miller i Mamet – utjecaj postmodernizma na različita čitanja američkog sna» i «Aliens (Tuđinci) – interpretacija». U prvom Gilić uspoređuje dva poznata kazališna djela (A.Millerov «Smrt trgovačkog putnika» i D. Mametov «Glengarry Glen Ross») koja su doživjela i respektabilne ekranizacije (1951., odn. 1992.g); u oba se tematizira slom «američkog sna», ali Gilić konstatira i razliku koja se pojavljuje zbog postmodernističkog «čitanja» te teme u drugoj drami i filmu. Tekst o filmu «Tuđinci» analizira strukturu karakterističnu za američki žanrovski film u primjeru u kojemu se prepleću obrasci filma strave i znanstvenofantastičnog filma.
U trećoj su skupini tekstovi «Postmoderno i modernističko u suvremenom filmu», «Periodizacijska problematika filmskog postmodernizma», «Nostalgični modus postmoderne i nostalgija kao tema i značajka kraja (filmskog) stoljeća». Djelomično i «sistematizirajući» događanja u suvremenom svjetskom filmu, Gilić uspostavlja jasnu granicu između modernističkih i postmodernističkih sastavnica novije filmske produkcije, što je posebno važno jer se ta granica često gubi i što u našoj, pa i inozemnoj kritičkoj praksi, ona često ostaje nezamijećenom. Kao ključne elemente u tom razlikovanju Gilić otkriva često zanemarivani element nostalgijskog u postmodernističkom filmu, a daljnji naglasak stavlja na ironijski otklon koji zna prikriti nostalgijske kvalitete.
Iznimno značajna je Gilićeva suradnja na projektu Komparativna povijest hrvatske književnosti koji uključuje i istraživanja onih događanja u povijesti hrvatskog filma u kojima je zamjetljiva tematska, stilska ili žanrovska srodnost s književnom produkcijom. Tako, Gilić je najprije (1998.g.) komentirao adaptaciju fantastične novele «Notturno» Ksavera Šandora Gjalskog (redatelj Branko Ivanda) u tekstu «Ekranizacija 'Notturna' Ksavera Šandora Gjalskog», a taj tekst je dopunio razmatranjem mijena koje su se zbile u stilu u razdoblju od nastanka novele do ekranizacije, radeći na ovom projektu («Notturno, položaj novele i filma u mijeni stilskih formacija», 1999). Slično je usmjeren i tekst « Tržišno i književno kodiranje rane i suvremene filmske publicistike u Hrvatskoj» (2002). Napokon, jedan Gilićev tekst u naznačenom projektu u potpunosti se odnosi na književnu problematiku («Recepcija moderne / modernizma u hrvatskim časopisima od 1970 – 1990», 2000).
Sve Gilićeve znanstvene radove, a to se odnosi i na dvadeset njegovih stručnih radova i prikaza, odlikuju jasnoća izlaganja, temeljitost u obradi predmeta i vrsno poznavanje teorije filma, posebno i književne i filmološke naratologije.
Pored znanstvenih radova valja istaknuti i Gilićevu vrlo aktivnu angažiranost u uredništvu jedinog hrvatskog stručnog filmskog časopisa «Hrvatski filmski ljetopis», kao urednika upravo izašlog «Filmskog leksikona» Leksikografskog zavoda 'Miroslav Krleža' u kojemu je napisao brojne članke te predavački rad u Školi medijske kulture Hrvatskog filmskog saveza. Također, sada je među istraživačima na projektu Gluma u kazalištu i filmu (glavni istraživač je prof. Boris Senker). Kao predavač kolegija «Uvod u filmologiju» na Odsjeku za komparativnu književnost pokazao se kao vrstan mladi stručnjak i savjestan nastavnik.
Povjerenstvo stoga smatra da mr.sc. Nikica Gilić ispunjava uvjete za stjecanje zvanja asistenta iz članka 89. stavak 2. Zakona o visokim učilištima. Pored akademskog stupnja magistra znanosti, on je napisao još deset znanstvenih radova i uključen je u dva znanstvena projekta.
Zagreb, 27. listopada 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Ante Peterlić, red. prof.
Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
Dr. sc. Hrvoje Turković, izv. prof. ( ADU)
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Mužić, prof. emeritus
U Zagrebu, 25. lipnja 2003. godine
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
P r e d m e t: Izvješće stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja za izbor nastavnika
u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih
znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temeljem čl. 94. st. 1 Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 96/93) na 6. sjednici, održanoj 10. veljače 2003. godine, donijelo je odluku o raspisivanju javnog natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju. Imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Vladimir Jurić (predsjednik), prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan (član) i prof. dr. sc. Vladimir Mužić (član) koje je imalo zadaću ocijeniti ispunjavanje uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Dubravke Maleš, redovite profesorice, kao jedine pristupnice.
Na temelju proučene dokumentacije o znanstvenom, nastavnom i stručnom radu koju je pristupnica priložila, imenovano stručno povjerenstvo podnosi sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Na raspisani javni natječaj objavljen u Vjesniku od 20. veljače 2003. godine, za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju, kao jedina pristupnica javila se dr. sc. Dubravka Maleš, redovita profesorica u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prema važećim zakonskim odredbama, djelatnost pristupnice relevantna za izbor u predloženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključno mišljenje
6. Popis radova
1. ŽIVOTOPIS
Dr. sc. Dubravka Maleš, rođena je 29. kolovoza 1952. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Studij pedagogije (kao prvi) i sociologije (kao drugi glavni predmet) diplomirala je 1976. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Iste godine pristupnica je primljena na radno mjesto asistentice na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na istom Fakultetu 1983. godine pristupnica stječe znanstveni stupanj doktora društveno-humanističkih znanosti iz područja pedagogije obranom doktorske disertacije pod naslovom: "Utjecaj odgoja u potpunim i nepotpunim obiteljima na stavove djece prema ulogama spolova". Za znanstvenog suradnika i docenta izabrana je 1984. godine, za višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora 1990. godine, a za znanstvenog savjetnika i redovitog profesora 1998. godine.
U proteklih 27 godina dr. sc. Dubravka Maleš predavala je više kolegija iz područja sistematske pedagogije na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Utemeljiteljica je i nositeljica kolegija: Obiteljska pedagogija i Roditelji i odgojno obrazovna ustanova koje studenti slušaju kao obvezne predmete na studiju pedagogije. Osim toga, nositeljica je izbornih kolegija Pedagoška futurologija i Pedagoško savjetovanje. Isto tako, nositeljica je kolegija na poslijediplomskom znanstvenom studiju pedagogije.
Funkciju pročelnice u Odsjeku za pedagogiju obnašala je školske godine 1989/90. i 1990/1991., a od jeseni 1994. do jeseni 1998. godine (dva mandata) bila je prodekanica za znanost na Pedagogijskim znanostima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Školske godine 2001/2002. izabrana je za zamjenicu pročelnika Odsjeka za pedagogiju i zamjenicu voditelja poslijediplomskog znanstvenog studija u istom Odsjeku.
U cilju znanstvenog i stručnog usavršavanja pristupnica je boravila u Stockholmu (1980.), Petrogradu i Moskvi (1990.), Bergenu (1994.), Soestu (1994.), Tel Avivu (1995.), Los Angelesu, Calabasasu i Washingtonu (1997.). Od stranih jezika služi se engleskim i ruskim jezikom.
Pristupnica je sudjelovala u realizaciji više znanstvenih i stručnih projekata, od kojih je nekima bila voditeljica. Kao rezultat rada na projektima nastale su znanstvene i stručne knjige, studije i članci te programi rada s djecom predškolske dobi.
Dr. sc. D. Maleš autorica je ili koautorica šest knjiga (Obitelj i uloga spola, 1988.; Tinejdžeri traže odgovore, 1986.; Druženje djece i odraslih, 1991.; Mi poznajemo i živimo svoja prava, 2000.; Odgoj za razvoj, 2000.; Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djece u RH, 2001.), a u tisku su još dvije knjige.
Osim dviju znanstvenih knjiga (jedna je objavljena i na engleskom jeziku), pristupnica je autorica triju studija te 46 znanstvenih članaka, od čega su 1 knjiga, 2 studije i 12 znanstvenih članaka objavljeni nakon posljednjeg izbora (2 su rada tiskana u knjigama kao zasebna poglavlja, 2 su objavljena u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama, 3 u recenziranim zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova, 1 je rad objavljen u domaćem znanstvenom časopisu a 4 su rada objavljena u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova).
Nakon posljednjeg izbora pristupnica je sudjelovala u radu 9 međunarodnih i 8 domaćih znanstvenih skupova.
Od stručnih radova dr. sc. Dubravka Maleš objavila je u koautorstvu četiri knjige (od toga dvije izašle i u engleskom prijevodu), autorica je jedne stručne studije te više od 100 stručnih radova. Nakon posljednjeg izbora pristupnica je objavila dvije knjige (u koautorstvu, izašle na hrvatskom i engleskom jeziku), jednu mapu (hrv. i engl.), tri poglavlja u knjigama (dva su tiskana na hrvatskom i engleskom jeziku), jedan stručni rad u zborniku s međunarodnog stručnog skupa, šest stručnih radova u zborniku s domaćih stručnih skupova, osam radova objavljenih u časopisima te 25 manjih radova (prikazi, osvrti i sl.) objavljenih u novinama, znanstvenim ili stručnim časopisima. Osim toga, pristupnica je nakon posljednjeg izbora aktivno sudjelovala u radu dvaju međunarodnih te osam domaćih stručnih skupova.
Glavna je i odgovorna urednica znanstvenog časopisa Napredak te inicijator pokretanja i glavna urednica stručno-znanstvenog časopisa Dijete i društvo. Osim toga, urednica je stručnog časopisa Zrno. Uz svakodnevne znanstveno nastavne aktivnosti, pet je godina (od 1994.) obnašala funkciju nacionalnog koordinatora UNESCO-ovih udruženih škola pri Hrvatskoj nacionalnoj komisiji za suradnju s UNESCO-om. Od 1996. godine član je Nacionalnog odbora za obrazovanje za ljudska prava.
Za svoj rad dr. sc. Dubravka Maleš dobila je više priznanja i nagrada, među kojima i nagradu "Kata Pejnović" (1990.) za rad na unapređivanju obiteljskog odgoja te godišnju "Nagradu Ivana Filipovića" (1994.) za rad na unapređivanju pedagoške teorije i prakse.
U nastavku se prikazuju osnovni znanstveni radovi pristupnice objavljeni nakon zadnjeg izbora (1998.), a prema klasifikaciji koja je predviđena za pisanje izvješća o izboru u znanstveno-nastavna zvanja.
2. ZNANSTVENA DJELATNOST
2.1. Prikaz objavljenih znanstvenih radova relevantnih za izbor
2.1.1. K n j i g a
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (1999) Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF – Office for Croatia, 165 pages
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF – Ured za Hrvatsku, 163 str.
Milanović, M; Stričević, I; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2001) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. II. neizmijenjeno izdanje. Zagreb: Maba-com, 163 str.
Knjiga je nastala kao rezultat rada na projektu koji je vodila pristupnica. U knjizi se daje cjelovit pogled na pitanja važnosti ranog razvoja djeteta, koncepciju izvanobiteljskog predškolskog odgoja, mogućnosti poticanja ranog razvoja putem različitih programa namijenjenih djeci i njihovim obiteljima, te kao takva može biti putokaz za širenje mreže programa i odgovarajućih ustanova namijenjenih djeci predškolske dobi i njihovim roditeljima.
Dok se u prva dva poglavlja iznose teorijske postavke o važnosti ranog razvoja djeteta te o mogućnostima njegova poticanja, pri čemu se iznose rezultati znanstvenih istraživanja i primjeri programa kako u svijetu tako i kod nas, u trećem i četvrtom poglavlju iznosi se koncepcija programa namijenjenih poticanju dječjeg razvoja te programa za jačanje roditeljskih kompetencija. Posljednje se poglavlje može shvatiti i zaključnim. U njemu je prikazan model centra za obitelj koji je u našoj zemlji još nedovoljno afirmiran.
Predlaganje cjelovite koncepcije programa skrbi i poticanja ranog razvoja djeteta temelji se na rezultatima opsežnog terenskog istraživanja provedenog na uzorku od 1471 roditelja predškolske djece koja nisu uključena ni u jedan od predškolskih programa. U knjizi se ne iznose svi rezultati znanstvenog istraživanja već se navode oni koji su uzeti kao polazište za razmatranje kvalitete skrbi i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj.
Prilog pristupnice posebno je naglašen u iznošenju empirijskog dijela istraživanja, od metodoloških polazišta do obrade rezultata i njihove interpretacije.
Znanstvene sinteze i kritičko promišljanje glavne su odlike ove knjige. Povezivanjem teorijskih spoznaja s rezultatima terenskog istraživanja razvijena je koncepcija programa namijenjenih djeci predškolske dobi i njihovim roditeljima. Kroz prizmu sociologijskih, psihologijskih i pedagogijskih spoznaja uspješno se izdvaja nekoliko uporišnih točaka za dalje znanstveno produbljivanje ove problematike. Istodobno, rad ima i visoku aplikativnu vrijednost jer iznesene ideje predstavljaju pedagoške i obrazovno-političke smjernice onima koji rade na preobrazbi sustava odgoja i obrazovanja, s posebnim naglaskom na sustav predškolskog odgoja, temeljenog na demokratskim principima. Stoga je, uz svoju znanstvenu vrijednost, ovaj rad nezaobilazan za svakoga tko se želi baviti pitanjima predškolskih programa.
2.1.2. S t u d i j e
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1997) Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF - Ured za Hrvatsku, 107 str.
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1997) Needs of the Croatian Family for an organised out-of-family pre-school Education. Project Early Childhood Education. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy – Department of Education and UNICEF – Office for Croatia, 107 p.
Studija sadrži rezultate terenskog istraživanja provedenog na uzorku obitelji iz gotovo svih dijelova Republike Hrvatske. Cilj je bio ispitati potrebe hrvatskih obitelji s predškolskom djecom za različitim predškolskim programima. U uzorak su bile uključene obitelji u kojima djeca žive u različitim uvjetima – od visoko poticajnih do deprivirajućih, a jedini uvjet je bio da djeca nisu uključena niti u jedan predškolski program. Traženi podaci odnosili su se na socio-ekonomske značajke obitelji s djecom predškolske dobi, na stavove obitelji prema izvanobiteljskim predškolskim programima, na informiranost, korištenje i poželjnost predškolskih programa za djecu, kao i programa za roditelje. Prilog autorice posebno je značajan u dijelu koji se odnosi na interpretaciju rezultata dobivenih terenskim istraživanjem. Rezultati studije bili su osnova za raspravu o mogućnostima poboljšanja uvjeta za rani razvoj djeteta u Republici Hrvatskoj, a koju je organizirao Nacionalni odbor za odgoj i obrazovanje za ljudska prava.
Maleš, D.; Milanović, M.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1998) Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF - Ured za Hrvatsku, 116 str.
U studiji se prezentiraju razrađeni modeli odgojno-obrazovnih programa za djecu predškolske dobi i programi za roditelje, a polazišta su: suvremene znanstvene spoznaje o ranom razvoju djeteta, iskustva u provođenju različitih programa za djecu i roditelje u svijetu, rezultati ispitivanja potreba hrvatske obitelji glede izvanobiteljskog predškolskog odgoja, koncepcija razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u našoj zemlji te objektivne društvene mogućnosti za njezino ostvarenje. Prilog autorice posebno je naglašen u razmatranju situacije u Republici Hrvatskoj te propitivanju objektivnih društvenih mogućnosti za razvijanje različitih programa namijenjenih predškolskoj djeci i njihovim roditeljima. Ova je studija, pored ostalog, bila osnova za raspravu o mogućnostima razvijanja nacionalne i lokalne mreže programa namijenjenih predškolskoj djeci i njihovim roditeljima koja je održana s predstavnicima vlade, resornih ministarstava te tijela lokalne uprave i samouprave svih županija.
Znanstveni je doprinos ovih radova u metodologijskom, komparativnom i interdisciplinarnom pristupu koji se primjenjuju u teorijskom i empirijskom dijelu istraživanja. Zaključci do kojih se došlo poslužili su znanstvenom utemeljenju kasnije izrade koncepcije programa namijenjenih djeci predškolske dobi i njihovim roditeljima u Hrvatskoj te predstavljaju značajan znanstveni prilog pedagogijskoj teoriji kao i praksi koncipiranja sustava odgoja i obrazovanja.
2.1.3. Poglavlja u knjizi
Maleš, D. i Mijatović, A. (1999) Osnovica socijalne pedagogije. U: Mijatović, A.(ur.) Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 337-365.
U ovom se radu problematizira pitanje značaja, ishodišta i djelovanja funkcionalnih čimbenika odgoja i obrazovanja te odnos funkcionalnog i intencionalnog odgoja i obrazovanja. Kao što nije istina da je intencionalni odgoj uvijek ispravan tako ni funkcionalni odgoj ne mora biti uvijek loš. No, kad su funkcionalni odgoj i obrazovanje u cjelini pozitivni i sukladni ciljevima intencionalnog odgoja i obrazovanja učinkovitost i djelotvornost intencionalnog obrazovanja bit će veća i kvalitetnija i obratno. Autorica se posebno osvrće na ulogu obitelji, njezine mogućnosti i ograničenja u pogledu odgojno-obrazovnog djelovanja.
Vrijednost je ovog rada u njegovu doprinosu analizi funkcionalnog odgoja te njegova mogućeg utjecaja na razvoj djece i mladih. Na temelju iznesenih analiza moguće je pristupiti preispitivanju utjecaja pojedinih čimbenika koji djeluju u djetetovu okruženju te putem politike društva poticati njihovo pozitivno djelovanje odnosno razvijati strategije prevencije nepoželjnih oblika ponašanja kao posljedice negativnog djelovanja različitih odgojno-obrazovnih čimbenika u djetetovu okruženju.
Maleš, D. (2003) Afirmacija roditeljstva. U: Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 275-302.
Pristup roditeljskoj ulozi u suvremenom društvu pristupnica temelji na nužnosti uspostavljanja partnerskih odnosa između različitih čimbenika u lokalnoj zajednici koji utječu na razvoj djece i mladih i koji mogu pomoći roditeljima u kvalitetnom obnašanju roditeljske uloge. Takvo partnerstvo trebalo bi rezultirati trajnim promjenama na razini pojedinca, grupe, lokalne zajednice i cijeloga društva. Razvijanjem socijalne integracije, kao procesa povezivanja i ujedinjavanja pojedinaca, grupa i drugih dijelova društva u funkcionalno usklađenu sredinu, smanjuje se psihološka i socijalna distanca među njima te postupno dolazi do međusobnog prihvaćanja, psihološke blizine i integracije. Takav je pristup D. Maleš primijenila u razmatranju pitanja jačanja roditeljskih kompetencija te razvijanja partnerstva između obitelji i odgojno-obrazovne ustanove.
Za suvremenu pedagošku teoriju i praksu, kako u svijetu tako i u nas, možemo reći da ju obilježava preispitivanje tradicionalne autonomije odgojno-obrazovne ustanove te redefiniranje uloge roditelja u sustavu odgoja i obrazovanja. Ovaj rad predstavlja znanstveni prilog pedagoškoj teoriji koja služi kao temelj razmatranju roditeljske uloge u odnosu na odgojno-obrazovne ustanove i društvenu zajednicu. Osim što predstavlja znanstveni doprinos pedagoškoj teoriji, rad posjeduje i aplikativnu razinu te može poslužiti kao putokaz u promišljanju rješenja jačeg povezivanja i unapređivanja odnosa različitih odgojno-obrazovnih čimbenika u društvu. Istodobno, dobivene spoznaje znanstveni su prilog teoriji obiteljskog odgoja te posebnu vrijednost imaju sa stajališta pedagoške intervencije u obitelji i rada s roditeljima.
2.1.4. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama (a1)
Maleš, D. (2002) Obrazovanje – osnovno ljudsko pravo. Napredak. 143: br. 4, str. 388-402. (pregledni rad)
U radu se problematizira pitanje obrazovanja kao temeljnog ljudskog prava. Zbog svoje važnosti obrazovanje je u suvremenom svijetu dobilo status temeljnog prava čovjeka i preduvjet je izgradnje slobodnog društva. S obzirom na mogućnosti djelovanja, obrazovanje ima neizmjerljivu snagu unošenja promjena, u smislu poticanja razvoja i jačanja ljudskog potencijala, kako na individualnom tako i na društvenom planu. Autorica polazi od povijesnog prikaza pojavljivanja međunarodnih i domaćih instrumenata u kojima se određuje pravo na obrazovanje, a potom se navode najznačajniji međunarodni skupovi na kojima se raspravljalo o tom pitanju. U radu se pravo na obrazovanje promatra sa stajališta prava na školovanje, ali i sa stajališta prava na kvalitetno obrazovanje, jer samo takvo može pridonijeti potpunom razvoju ličnosti.
U radu se obrazovanju pristupa s očišta drugačijeg od, u pedagogiji, uobičajenog i u tom smislu je njegova posebna vrijednost. Obrazovanju se pristupa kao temeljnom ljudskom pravu a koje je pretpostavka ostvarivanja ostalih prava. Rad predstavlja vrijedan doprinos teoriji sociologije obrazovanja.
Maleš, D. i Stričević, I. (2003) Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece predškolske dobi. Napredak. 144: br. 2, str. 168-179. (prethodno priopćenje)
U teorijskom se dijelu ovog rada problematizira pitanje utjecaja roditelja i obiteljskog konteksta na razvoj pismenosti i čitalačke kulture kod djece u razdoblju ranog djetinjstva, a kao pretpostavke kasnije uspješnosti djeteta u školi. Na temelju analize znanstvenih istraživanja provedenih u svijetu, dolazi se do zaključka da djetetova okolina u značajnoj mjeri pridonosi razvoju predčitačkih vještina i motivaciji djeteta za samostalno čitanje. U empirijskom dijelu istraživanja prezentira se samo manji dio opsežnog terenskog istraživanja koje je provedeno na uzorku od 363 roditelja koji imaju predškolsko dijete u obitelji. Cilj ispitivanja bilo je saznati koliko roditelji predškolske djece čitaju svojoj djeci i koliko važnosti pridaju čitanju u obitelji. Na temelju dobivenih podataka autorice zaključuju da, unatoč tome što roditelji smatraju da je čitanje odraslih djetetu važno, roditelji nedostatno potiču razvitak djetetovih predčitačkih vještina, odnosno nedostatno se angažiraju oko čitanja i pričanja djetetu i s djetetom. Dok 97,2 posto roditelja navodi da dijete traži da mu se čita, svakodnevno to čini samo 40,2 posto roditelja. Iako dobiveni rezultati ne dopuštaju uopćavanje na cjelokupnu populaciju, mogu se prihvatiti kao indikatori određenog stanja u obiteljima glede razvijanja čitalačkih navika kod djece. Prilog pristupnice posebno je naglašen u iznošenju empirijskog dijela istraživanja, od metodoloških polazišta i opisa instrumenta do obrade rezultata i njihove interpretacije.
Uspješno nastojanje da se prožimanjem teorijskog i empirijskog pristupa osvijetli jedan, u našoj pedagoškoj teoriji i praksi marginaliziran, problem rezultiralo je ne samo značajnim znanstvenim prilogom obiteljskoj pedagogiji već i sagledavanjem pretpostavki za uspješno pedagoško djelovanje. Na temelju produbljene interpretacije dobivenih podataka te na njima zasnovanih teorijskih zaključaka u radu se predlaže pokretanje različitih vrsta programa usmjerenih na razvijanje obiteljske pismenosti. Kako je svrha istraživanja bila da se iz odgovora roditelja zaključi o stavovima i ponašanju roditelja glede čitanja djetetu u obitelji, dobiveni rezultati predstavljaju znanstveni doprinos za utemeljenje rada na unapređivanju obiteljske pismenosti.
2.1.5. Znanstveni rad recenziran, objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa
Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998) Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.) Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 316-325. (izvorni znanstveni rad)
U radu je prikazan dio istraživanja kojim su se ispitivale potrebe hrvatske obitelji s djecom predškolske dobi glede različitih vrsta i sadržaja programa izvanobiteljskog predškolskog odgoja. Istraživanje je provedeno tijekom 1997. godine na reprezentativnom uzorku od 1471 obitelji iz Grada Zagreba i 14 županija. Iz dobivenih rezultata je vidljivo da najveći broj roditelja želi svoje dijete uključiti u redoviti dječji vrtić (58,8 posto), a iskazana je i želja za uključivanjem djeteta u dječje vrtiće obogaćene dodatnim programima. Od kraćih programa roditeljima su najzanimljivije igraonice kao cjelovit program, zatim programi učenja stranih jezika, pa sportski, glazbeni i plesni programi. Neočekivano malo zanimanja su roditelji pokazali za program pripreme za školu. Pri odabiru institucije za koju smatraju da bi bila najpogodnija za organiziranje različitih programa za predškolsko dijete, najveći se broj obitelji opredijelio za dječje vrtiće, ali ih je veći dio iskazao i pozitivan stav prema školi, dječjim knjižnicama i crkvi kao poželjnim i mogućim organizatorima različitih predškolskih programa što otvara mogućnost različitih pristupa organiziranju i provedbi programa izvanobiteljskog predškolskog odgoja.
U okviru sinteze teorijskog i empirijskog aspekta istraživanja, koja predstavlja bitnu znanstvenu odliku ovog rada, udio se autorice posebno ističe u interpretaciji rezultata i obrazlaganju njihove primjenjivosti u odgojno obrazovnoj praksi. Vrijednost rada je i u njegovoj aplikabilnosti. Naime, dobiveni rezultati mogu poslužiti lokalnim zajednicama u planiranju i koncipiranju programa namijenjenih djeci predškolske dobi.
Maleš, D. (2002) Teorija i praksa odgoja i obrazovanja za ljudska prava. U: Rosić, V. Teorija i praksa odgoja. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Crikvenica, 2002. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 267-285.
Raspravljajući o odgoju i obrazovanju za ljudska prava pristupnica polazi sa stajališta da je za uspješnost programa važno pružanje znanja o ljudskim pravima, izgrađivanje stavova o važnosti njihova uživanja i zaštite te odvijanje odgojno-obrazovnog procesa u okruženju u kojem se ta prava poštuju. U radu se problematizira pitanje osposobljenosti učitelja za rad u ovom području odgoja i obrazovanja te se iznose rezultati istraživanja provedenih na uzorku osnovnoškolskih učitelja. Rezultati pokazuju da učitelji u osnovnim školama slabo poznaju prava djeteta te dokumente koji im trebaju biti polazište u radu u ovom području (Konvencija o pravima djeteta i Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava), a svojim ponašanjem ponekad ugrožavaju prava učenika u nastavi, a da toga uopće nisu svjesni. Autorica smatra da je za uspješnost u radu bitno da učitelji porade na sebi kako bi osvijestili svoje stavove i ponašanje kojim ugrožavaju prava djeteta, a potom moraju usvojiti znanja, vještine, stavove, ponašanje i metode rada koje se nameću kao nužnost za rad u ovom odgojno-obrazovnom području.
U radu se ističu tri aspekta odgojno-obrazovnog procesa, kognitivni, afektivni i psihomotorički - pitanje usvajanja određenog znanja, razvijanje intelektualnih vještina, vještina komuniciranja i socijalnog ponašanja te stvaranja okruženja u kojem pojedinac uživa temeljna ljudska prava. Rad odlikuje međusobno nadopunjavanje teorijskog i empirijskog znanstvenog pristupa, a iznesene interpretacije i zaključci tendiraju za maksimalnom objektivnošću. U radu dominira društveno-humanistički i demokratski koncept. Rad predstavlja značajan znanstveni prilog izradi koncepcije suvremenog odgojno obrazovnog sustava.
Maleš, D.; Stričević, I. (2002) Strengthening Parents' Competences. In: Korintus, M.; Arato, K. (eds.) Better Parenting Initiatives. Budapest: National Institute for Family and Social Policy, pp. 25-34.
U ovom se radu pristupa pitanju jačanja roditeljskih kompetencija s pozicija znanstvenog istraživanja te iznošenja hrvatske prakse. U teorijskom se dijelu istraživanja raspravlja o mogućnostima sustavnog rada na jačanju roditeljskih kompetencija putem društvenih inicijativa, programa za roditelje, programa za djecu i roditelje te roditeljskog sudjelovanja u programima za djecu te obrazlaže što znači društveno važan roditelj, informiran i obrazovan roditelj, zadovoljan roditelj i roditelj s društveno prepoznatom roditeljskom ulogom. Pristupajući problemu s povijesnih pozicija autorica zaključuje da tradicionalno shvaćanje obrazovanja roditelja treba napustiti, a novi pristup temeljiti na suvremenim andragoškim, sociologijskim i psihologijskim temeljima. Upravo razrada takvog novog pristupa predstavlja poseban doprinos autorice.
Rad predstavlja znanstveni doprinos pregledno teorijske vrste. Polazeći od najsuvremenijih znanstvenih spoznaja te primjenjujući interdisciplinarni pristup u radu se definira pojam kompetentnog roditelja te se određuju pozicije koje takav roditelj treba zauzimati u društvu. Polazeći od kritičko-analitičkog proučavanja svjetskih dometa autorica razvija osobni pristup ovoj problematici a koji uključuje i aspekt primjenjivosti u našem društvu.
2.1.6. Znanstveni radovi recenzirani, publicirani u drugim časopisima
Maleš, D. (2000) Spolni odgoj u kontekstu prava djeteta. Dijete i društvo. 2: br. 2, str. 201-219. (pregledni članak)
Prema Konvenciji o pravima djeteta pravo na obrazovanje i informacije predstavljaju temeljna prava djeteta. Jedan aspekt procesa odgoja i obrazovanja je onaj koji se odnosi na čovjekovu spolnost s ciljem osposobljavanja mladih za uspostavljanje kvalitetnih odnosa s osobama suprotnog spola, za uspješan spolni život te svjesno i odgovorno roditeljstvo. Iako spolni odgoj započinje od najranije dobi djeteta u obitelji, škola je ona koja na tom planu može najviše učiniti, sustavnim i objektivnim pristupom te kontinuiranim djelovanjem. U školama u Hrvatskoj gotovo da i nema spolnog odgoja, a što je posljedica odsutnosti jasne koncepcije i programa. U radu se iznosi povijesni pregled razvoja spolnog odgoja u Hrvatskoj, problematiziraju ustaljeni argumenti za i protiv spolnog odgoja u školi te iznose temeljna polazišta za izradu suvremenog programa spolnog odgoja.
Ovaj je rad znanstveni prilog sociologiji obitelji i predstavlja produbljenu analizu i objašnjenje današnje zainteresiranosti mladih za spolnim odgojem. Uz teorijsku vrijednost rad posjeduje i aplikativnu razinu te može poslužiti usuglašavanju znanstvenih spoznaja o utemeljenosti uvođenja spolnog odgoja u škole te eksploraciji i promišljanju putova razvijanja kvalitetnih odnosa između pripadnika različitog spola unutar sustava odgoja i obrazovanja.
2.1.7. Znanstveni radovi tiskani u zbornicima s domaćih skupova
Maleš, D. (2001) Partnerstvo obitelji i dječjeg vrtića u ostvarivanju prava djeteta. Još bliže djetetu i roditelju. Zbornik radova. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport i Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zavod za unapređivanje školstva, str. 7-15.
U radu autorica stavlja naglasak na razradu različitih modela odnosa između roditelja i odgajatelja te daje okvir za razvijanje strategija različitih vrsta odnosa između obitelji i dječjeg vrtića na nacionalnoj i lokalnoj razini te na razini pojedine ustanove. U izradi strategije suradnje D. Maleš ističe da je potrebno voditi računa, s jedne strane, o mogućem doprinosu roditelja, a s druge strane, o njihovim potrebama. Osim toga, u radu se obrazlaže nacionalna strategija unapređivanja roditeljskog uključivanja pri čemu se navode četiri razine čimbenika o kojima ovisi uspješnost suradnje između dječjeg vrtića i obitelji – razina vlade, lokalnih prosvjetnih vlasti, dječjeg vrtića i odgajatelja.
U radu se iznosi znanstvena argumentacija važnosti suradnje dječjeg vrtića i obitelji. Osim usporedbe recentnih svjetskih spoznaja o ovom pitanju, autorica izdvaja uporišne točke za građenje autentičnog modela uspostavljanja, sa stajališta korisnosti za dijete, kvalitetnih odnosa između obitelji i ustanove. Uvidom i kritičkim promišljanjem različitih teorijskih pristupa autorica dolazi do novih spoznaja i oblikovanja autentičnog modela uključivanja roditelja u rad odgojno obrazovne institucije. Znanstveni doprinos ovoga rada je u produbljenoj i kritičkoj analizi istraživanja ove problematike kao i u znanstveno utemeljenoj razradi strategija koje bi u nas trebale dovesti do boljeg povezivanja škole i obitelji, a što je pretpostavka uspješnosti akcija u izravnom odgojno-obrazovnom djelovanju.
Maleš, D. (2002) Odgojem i obrazovanjem do odgovornog roditeljstva. U: Pavletić, V. (ur.) Hrvatska demografska i demostrateška drama. Zagreb: AG Matoš, str. 273-291.
Autorica demografskoj problematici pristupa sa stajališta odgoja i obrazovanja te pozornost usmjerava na razlikovanje između populacijskog i spolnog odgoja. U obrazlaganju potrebe uvođenja spolnog odgoja u škole D. Maleš polazi od potreba današnjih mladih te naglasak stavlja na razvoj odgovornosti u nošenju s vlastitim emocijama, erotskim osjećajima i seksualnim željama i potrebama te zaključuje da bi vodeći princip spolnog odgoja danas trebao biti težnja k izgrađivanju svijesti o odgovornosti prema sebi i drugome i na taj način jačanje osobnosti pojedinca.
Ovaj rad predstavlja pokušaj da se na odgovarajućim znanstvenim temeljima inače složena demografska problematika sagleda kao fenomen s određenom unutrašnjom dinamikom unutar širokog društveno političkog okruženja. Primjenjujući analitičko sintetički pristup D. Maleš daje novo viđenje spolnog odgoja i njegovo mjesto unutar sustava odgoja i obrazovanja. Polazeći od znanstvene argumentacije autorica dolazi do zaključka o nužnosti drugačijeg ophođenja prema mladima te isticanja potrebe mijenjanja postojećih stavova učitelja, roditelja i svih onih koji utječu na obrazovnu politiku prema spolnom odgoju. Autorica je znanstveni problem teorijski razradila odgovarajućom metodologijom te prezentirala znanstvena objašnjenja, koja omogućuju unapređivanje odgojne prakse i u tom smislu predstavlja znanstveni prilog pedagogiji.
Maleš, D. (2003) Redefiniranje uloge učenika u svjetlu Konvencije o pravima djeteta. U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 209-216.
Polazeći od prava djeteta na izražavanje mišljenja i sudjelovanje kao člana grupe u radu se preispituje sadašnji položaj učenika u školi te problematizira pitanje u kom pravcu treba mijenjati školu. Kako bi učenik mogao uživati prava sudjelovanja potrebno je mijenjati odnos moći između učenika i učitelja, a što onda ima posljedice na metode rada i cjelokupno školsko ozračje. Koliko će djeca i mladi uživati svoja prava na sudjelovanje manje je pitanje zakona a više odraslih koji organiziraju i sudjeluju u procesu odgoja i obrazovanja.
Ovaj rad predstavlja znanstvenu analizu potrebe drugačijeg pristupa u obrazovnom radu u školi. Odabrani problem istraživanja, korištena metodologija, interpretacija i zaključci govore o visokoj razini znanstvenog promišljanja, a znanstvena vrijednost rada očituje se u novom pogledu na ulogu učenika u procesu odgoja i obrazovanja, a što treba imati za posljedicu promjenu tradicionalnih metoda rada u razredu te pridonijeti demokratizaciji odnosa u školi.
Maleš, D. (2003) Učitelj – čimbenik kvalitetne suradnje škole i obitelji. U: Ličina, B.
(pripremio) Učitelj – učenik – škola. Petrinja: Visoka učiteljska škola, Petrinja i Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 65-78.
O potrebi suradnje škole i obitelji mnogo se raspravlja, ali je vrlo malo radova u našoj zemlji koji su ovu potrebu obrazložili znanstvenim argumentima. Upravo se u ovom radu problematiziraju, sa stajališta znanstvenih spoznaja, razlozi suradnje roditelja i učitelja te njezine posljedice na učenika, roditelje, učitelje i cjelokupnu školu. S obzirom na potrebu otvaranja škole prema roditeljima, iznose se različite uloge koje roditelji mogu nositi unutar odgojno obrazovnog sustava te se obrazlaže njihova aplikativnost na naše društvene prilike. Polazište je pristupnice da je za uspješnost suradnje, prije svega, odgovoran učitelj. Stoga se u interpretaciji naglašava potreba obrazovanja učitelja i ostalih pedagoških djelatnika za rad s roditeljima.
Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog razmatranjima uloge profesionalaca u uspostavljanju kvalitetnih suradničkih odnosa s roditeljima učenika. Pristupnica je u ovom teorijskom istraživanju pokazala visoki stupanj znanstvene akribičnosti i kritičnosti pri građenju teorijske osnove komunikacijskog modela između roditelja i učitelja te nudi teorijsko polazište za razradu komunikacijske paradigme tih odnosa. U tom smislu ovaj rad predstavlja prilog metodici rada s roditeljima.
2.2. Rad na znanstveno istraživačkim projektima
Tijekom rada na Filozofskom fakultetu, dr. sc. Dubravka Maleš sudjelovala je u više znanstveno-istraživačkih projekata, bilo kao suradnik ili nositelj, u matičnoj i drugim ustanovama. Aktivno je sudjelovala u realizaciji sljedećih domaćih znanstvenih i znanstveno stručnih projekata: Stanje i projekcija teorije i metodologije znanstvenog rada u odgoju i obrazovanju; Sistem i program stručnog obrazovanja i usavršavanja nastavnika za rad u području planiranja obitelji; Efikasnost različitih odgojnih metoda u radu s djecom i omladinom kod kojih se javljaju teškoće u razvoju; Analiza stanja i putovi unapređivanja predškolskog odgoja; Pojavni oblici poremećaja u ponašanju djece u predškolskim ustanovama i uvjeti života u obitelji; Unutarnja (pedagoška) reforma osnovne škole i priprema naobrazbe za 21. stoljeće; Konstituiranje kritičke teorije odgoja i obrazovanja.
Nakon posljednjeg izbora sudjeluje u međunarodnom projektu (kao jedan od voditelja) pod naslovom: Istraživanje i briga za izbjeglice (UNESCO), bila je voditelj projektne jedinice Suradnja obitelji i škole unutar projekta Unutarnja reforma osnovnog odgoja i obrazovanja (Ministarstvo znanosti i tehnologije), voditelj projekta Rani razvoj djeteta (Ministarstvo prosvjete i športa i UNICEF) te suradnik u projektu Obrazovanje za mir i ljudska prava u hrvatskim osnovnim školama (UNESCO i Hrvatska komisija za suradnju s UNESCO-om). Kao rezultat rada na projektima nastali su mnogi zapaženi publicirani znanstveni radovi.
Od 1995.-1998. godine pristupnica je bila koordinator za međunarodnu znanstvenu suradnju na Filozofskom fakultetu- Pedagogijske znanosti.
2.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je pristupnica česti sudionik znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. U vremenu nakon posljednjeg izbora pristupnica je aktivno sudjelovala u radu 9 međunarodnih znanstvenih skupova (npr. Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Pedagoški fakultet, Odsjek za pedagogiju, 1998.; Common Goals - varieties of approaches: the promotion of peace, human rights and democratic citizenship through education. Dubrovnik: Croatian Commission for UNESCO, Faculty of Philosophy- Department of Educational Sciences-University of Zagreb, 1998.; 2. Regional Meeting of Central and Eastern European Countries on Early Childhood Care and Development. Budapest, 2000; XIII. Simpozij socijalne pedijatrije "Zdravo dijete". Međunarodno savjetovanje. Šibenik, 2001.; Međunarodna konferencija o ljudskim pravima i demokratizaciji. Dubrovnik, 2001; Better Parenting Initiatives. 3rd Central and Eastern European Early Childhood Care and Development Meeting. Budapest, 2001.; Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse. Međunarodni znanstveni kolokvij. Crikvenica, Filozofski fakultet u Rijeci, 2002.) i 8 domaćih znanstvenih skupova (npr. Obitelj u suvremenom društvu. Zagreb, 1999.; Susreti teorije i prakse. Odsjek za anglistiku i Ministarstvo prosvjete i športa RH; Dani Učiteljske akademije, 2001.; Hrvatska demografska i demostrateška drama. Zagreb, 2002.; Treći "Dani Mate Demarina". Učitelj/odgojitelj u razvoju djeteta i škole. Visoka učiteljska škola u Petrinji, 2002.).
Osim toga, pristupnica je nekoliko puta bila član organizacijskih odbora znanstvenih skupova (npr. član Organizacijskog odbora Međunarodne konferencije o ljudskim pravima i demokratizaciji. Dubrovnik, 2001.; član Programskog odbora znanstveno stručnog skupa Etika istraživanja s djecom. Zagreb, 2002.; član Organizacijskog odbora Sabora pedagoga RH, 2003.).
2.4. Gostujući znanstvenik
Tijekom proteklih 26 godina rada na Filozofskom fakultetu više puta je boravila u inozemstvu radi stručnog usavršavanja. Dvotjedni studijski boravak u Stockholmu (1980.) koristila je za upoznavanje nastave spolnog odgoja u švedskim osnovnim i srednjim školama; 1990. g. provela je dva tjedna u Lenjingradu kao gost njihovog Sveučilišta te je tom prilikom posjetila nekoliko visokoškolskih ustanova i instituta te održala dva predavanja. U rujnu 1994. boravila je tjedan dana u Bergenu (Norveška) gdje je koristila stipendiju a radi upoznavanja rada na sprečavanju nasilja među mladima. Iste godine, provela je dva tjedna u Soestu (Njemačka) kao gost UNESCO-ovih Udruženih škola. Tri godine kasnije, 1997. boravila je dva tjedna u SAD kao gost Centra za građanski odgoj iz Calabasasa, Kalifornija, te neko vrijeme provela u Washingtonu i Los Angelesu gdje se upoznala s koncepcijom građanskog odgoja.
2.5. Uredništvo znanstvenih časopisa
Pristupnica je glavna i odgovorna urednica znanstvenog časopisa Napredak (od 2002.) te glavna urednica stručno-znanstvenog časopisa Dijete i društvo (od 1999.).
Ocjena sveukupne znanstveno istraživačke djelatnosti pristupnice
Iz svega gore navedenog može se zaključiti da je pristupnica i prije i nakon posljednjeg izbora bila izuzetno aktivna na planu znanstveno-istraživačke djelatnosti, a što je rezultiralo bogatom i značajnom produkcijom radova. Pristupnica je objavila relativno velik broj radova koji su zapažen teorijski prilog obiteljskoj pedagogiji odnosno području suradnje obitelji i odgojno obrazovne ustanove. Teorijski i empirijski pristup istraživanim problemima odlikuje produbljena znanstvena analiza te oblikovanje teorijskih postavki koje rezultiraju bogaćenjem pedagoške teorije i prakse.
3. NASTAVNA DJELATNOST
Prof. dr. Dubravka Maleš radi u nastavi od 1976. godine, kada je primljena na radno mjesto asistentice na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za znanstvenog suradnika i docenta izabrana je 1984. godine, za višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora 1990. godine, a za znanstvenog savjetnika i redovitog profesora 1998. godine.
U proteklih 27 godina sudjelovala je u ostvarivanju dodiplomske nastave (za redovne i izvanredne studente), nastave na studiju za školske i domske pedagoge te poslijediplomske nastave različitih usmjerenja. Osim na matičnom Odsjeku, održavala je nastavu i na drugim odsjecima i fakultetima Sveučilišta u Zagrebu (u Odsjeku za predškolski odgoj i Odsjeku za razrednu nastavu Učiteljske akademije, u Interfakultetskom studiju za socijalni rad i na Medicinskom fakultetu u Zagrebu).
U dodiplomskoj nastavi na Odsjeku za pedagogiju predavala je sljedeće kolegije: Suvremena stremljenja u pedagogiji, Odgojna područja, Pedagogija i njezin predmet, Sistematska pedagogija, Uvod u predškolsku pedagogiju, Metodologijski praktikum, Metodika rada s roditeljima, Savjetodavni rad, Pedagoško vođenje i Futurologija odgoja. Utemeljitelj je i nositelj kolegija Obiteljska pedagogija, Roditelji i odgojno obrazovna ustanova te Pedagoško savjetovanje koji su prvi puta uvedeni u nastavne planove studija pedagogije. Osim toga, nositelj je kolegija Futurologija odgoja i Pedagoško vođenje.
Od posljednjeg izbora do danas prof. dr. Dubravka Maleš sudjeluje u dodiplomskoj nastavi na matičnom Odsjeku, predavala je na Odsjeku za razrednu nastavu izborni kolegij Obitelj i škola te je na Medicinskom fakultetu studentima IV godine držala predavanja o roditeljstvu i obiteljskom odgoju u okviru ciklusa predavanja na temu Zaštita materinstva i dijete.
Na poslijediplomskom znanstvenom studiju u Odsjeku za pedagogiju - smjer Škola i suvremeno društvo vodila je kolegij Obiteljska pedagogija; na smjeru Predškolska pedagogija vodila je kolegij Predškolsko dijete i obiteljsko okruženje. Bila je jedan od voditelja usmjerenja Predškolski odgoj u obiteljskom i institucionalnom okruženju (1998.- 2000.) te nositeljica kolegija Teorije i metode istraživanja obiteljskog odgoja i Partnerstvo roditelja i profesionalnih odgojitelja. Jedan je od nositelja kolegija Pedagogija u obiteljskom i institucijskom okružju i Suvremena stremljenja u socijalnoj pedagogiji na poslijediplomskom znanstvenom studiju pedagogije ( 2000.-2002.).
Osim na matičnom odsjeku sudjeluje u realizaciji stručnog poslijediplomskog studija glotodidaktike na Odsjeku za anglistiku gdje predaje kolegij Obiteljska pedagogija.
Za potrebe nastavnog rada pristupnica je sudjelovala u izradi plana i programa dodiplomskog i poslijediplomskog studija. Tako je za studente Odsjeka za razrednu nastavu na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu izradila program stručnog kolegija Obitelj i škola, a za Odsjek za predškolski odgoj Učiteljske akademije u Zagrebu programe kolegija Odgoj i prava djeteta i Suradnja obitelji i dječjeg vrtića, kao dio prijedloga koncepcije trogodišnjeg studija predškolskog odgoja.
Za potrebe znanstvenog poslijediplomskog studija, smjer Predškolski odgoj u obiteljskom i institucionalnom okruženju izradila je programe kolegija Teorije i metode istraživanja obiteljskog odgoja i Partnerstvo roditelja i profesionalnih odgojitelja, a za poslijediplomski znanstveni studij u školskoj godini 2000.-2002. izradila je program kolegija Pedagogija u obiteljskom i institucijskom okružju.
Za poslijediplomski stručni studij glotodidaktike na Odsjeku za anglistiku izradila je program kolegija Obiteljska pedagogija, a za stručni poslijediplomski studij na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu prijedlog programa kolegija Odgoj i obrazovanje za ljudska prava.
Osim rada u nastavi, pristupnica je član komisija za ocjenu uvjeta za stjecanje doktorata znanosti, za ocjenu i obranu magistarskih radnji i doktorskih disertacija te stručnih komisija za izbor u zvanja na matičnom odsjeku kao i na drugim odsjecima i fakultetima..
Pristupnica je bila mentor pri izradi 14 diplomskih radnji, mentor je pri izradi magistarskih (trenutačno vodi pet kandidata) i doktorskih radnji (dvije).
Pristupnica je koautor priručnika Odgoj za razvoj, kojim se koriste studenti u okviru izbornog kolegija Odgoj za razvoj u Odsjeku za predškolski odgoj Učiteljske akademije u Zagrebu.
Pristupnica je bila prodekan za znanost na Pedagogijskim znanostima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1994.-1998.), zamjenica je pročelnika Odsjeka za pedagogiju te zamjenica voditelja poslijediplomskog znanstvenog studija na istom Odsjeku. Za člana stručnog povjerenstva za vrednovanje nastavnog programa dodiplomskog studija pedagogije u Filozofskom fakultetu u Osijeku izabrana je 2002. godine (Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu).
Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti pristupnice
Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je prof. dr. Dubravka Maleš u razdoblju do i nakon izbora u zvanje redovitog profesora djelovala na unapređivanje kvalitete cjelokupnog nastavnog procesa – od izrade nastavnih planova i programa, preko njihove realizacije pa sve do vrednovanja rezultata. O kvaliteti njezinog nastavnog rada najbolje govori njezina angažiranost na matičnom odsjeku kao i na drugim odsjecima i fakultetima/Akademiji.
U svom nastavnom radu pristupnica uspješno povezuje teorijske spoznaje s primjerima iz prakse te nastoji u nastavi primijeniti najsuvremenije metode i tehnike rada. Primjenom interaktivnih metoda rada te povezivanjem teorije i prakse znanstvenog rada D. Maleš nastavu nastoji učiniti dinamičnim procesom koji se temelji na najnovijim znanstvenim spoznajama, u kojem je student subjekt koji se priprema za aktivnu ulogu onoga koji će unapređivati odgojno obrazovnu teoriju i praksu.
4. STRUČNA DJELATNOST
Prof. dr. Dubravka Maleš ima izuzetno bogat opus stručnih radova. Do izbora za redovitog profesora objavila je: dvije knjige (u koautorstvu); četiri brošure; pet radova objavljenih kao poglavlja u stručnim knjigama; šest radova objavljenih u zbornicima radova s međunarodnih stručnih skupova; šest radova objavljenih u zbornicima s domaćih stručnih skupova te više od pedeset većih ili manjih stručnih radova objavljenih u znanstvenim i stručnim časopisima i novinama. Osim toga, koautor je dviju slikovnica i dviju didaktičkih igračaka. Aktivno je sudjelovala u radu 11 međunarodnih i 17 domaćih stručnih skupova.
U vremenu nakon izbora u zvanje redovitog profesora pristupnica se u stručnim radovima intenzivnije bavi pitanjima odgoja i obrazovanja za ljudska prava i prava djeteta, pitanjima obiteljskog odgoja i suradnje s roditeljima te ranim razvojem djeteta. Kao rezultat takvog interesa nastao je pisani opus radova koji čine: dvije knjige (u koautorstvu, izašle na hrvatskom i engleskom jeziku) jedna mapa (hrv. i engl.), tri poglavlja u knjigama (dva su tiskana na hrvatskom i engleskom jeziku), jedan stručni rad u zborniku s međunarodnog stručnog skupa, šest stručnih radova u zborniku s domaćih stručnih skupova, osam radova objavljenih u časopisima te 25 manjih radova (prikazi, osvrti i sl.) objavljenih u novinama, znanstvenim ili stručnim časopisima. Ovdje valja istaknuti da u idućih nekoliko mjeseci izlaze još dvije knjige u kojima se pristupnica pojavljuje kao jedna od autorica (priručnik za rad u području prava djeteta namijenjen djelatnicima u predškolskim ustanovama te priručnik za rad u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava namijenjen učiteljima razredne nastave).
Za potrebe ovog izvješća istaknut ćemo, od radova objavljenih nakon njezinog izbora za redovitog profesora, samo one koje ovo povjerenstvo drži najznačajnijima, dok su ostali radovi navedeni u popisu literature.
Miljević-Riđički, R.; Maleš, D.; Rijavec, M. (1999) Odgoj za razvoj. Zagreb: Slap, 168 str.
Miljević-Riđički, R.; Maleš, D.; Rijavec, M. (1999) Education for Development. Zagreb: Slap, 168 pages
Knjiga je nastala kao rezultat rada u projektu Odgoj za razvoj, a zamišljena je kao priručnik za učitelje razredne nastave. Sadržajno je priručnik podijeljen u šest poglavlja. U prvome se poglavlju čitatelja upoznaje s koncepcijom odgoja za razvoj, a nakon toga slijede poglavlja od kojih svako obrađuje jednu od pet temeljnih cjelina: međuovisnost, poznavanje drugih i poštovanje različitosti, socijalna pravda, sukobi i njihovo rješavanje, promjena i budućnost. U knjizi se predstavlja koncepcija odgoja za razvoj kao usmjerenja kojemu je cilj jačanje osobnog identiteta učenika, razvijanje njihove odgovornosti, tolerancije, prihvaćanja različitosti i poštovanja ljudskih prava i sloboda. Priručnik obiluje primjerima koji se odnose na konkretne nastavne jedinice kao i aktivnostima koje učitelji mogu koristiti u svakodnevnim situacijama (npr. sukobi između učenika, buđenje motivacije za rad i sl.).
D. Maleš razradila je poglavlja koja se odnose na međuovisnost te promjene i budućnost. Pristup za koji se zalaže nudi učiteljima novu pedagošku paradigmu koja traži uravnoteženu skrb za kognitivni, afektivni te ukupni psihofizički razvoj mladih primjeren demokratskom društvu.
Knjiga pruža novi pristup u radu, nove metode i oblike rada koji mogu pridonijeti razvoju dobrih međusobnih odnosa i humanizirati cjelokupni odgojno-obrazovni proces. Umjesto naglašenog kompetitivnoga razredno-nastavnog ozračja, ovdje se nude strategije suradničkog učenja i pedagoške epizode koje omogućuju ostvarenje «pedagogije uspjeha za sve». Zalaganje za rad u paru i grupi, primjena interaktivnog učenja i ekspresivnog izražavanja ima za cilj poticanje učitelja na primjenu novih metoda rada koje učenike pretvaraju u aktivne aktere stjecanja znanja a ne pasivne slušatelje.
Maleš, D.; Stričević, I. (priredile) (2000) Mi poznajemo i živimo svoja prava. Zagreb: Školska knjiga, 290 str.
Maleš, D.; Stričević, I. (priredile) (2003) Mi poznajemo i živimo svoja prava. 2. neizmijenjeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga, 299 str.
Maleš, D.; Stričević, I. (prepared) (2001) Knowing and living our Rights. Zagreb: Školska knjiga, 290 pages
Knjiga Mi poznajemo i živimo svoja prava nastala je kao rezultat rada u projektu Promicanje prava djeteta. U izradi knjige sudjelovalo je sedam autora, a pristupnica je jedan od priređivača knjige te autor odnosno koautor 6 poglavlja i to: Predgovor, Značenje odgoja i obrazovanja o pravima djeteta, Pravo djeteta da zna svoja prava, Pravo na jednakost i zaštitu od diskriminacije, Pravo na obitelj – obitelj i država u osiguranju prava djeteta te Pravo djeteta koje je u sukobu sa zakonom. Knjiga predstavlja priručnik za rad na promicanja prava djeteta, a namijenjena je učiteljima u osnovnoj školi.
U prvom se dijelu iznose teorijska polazišta odgoja i obrazovanja za prava djeteta pri čemu se težište stavlja na značenje tog aspekta odgojno-obrazovnog rada sa stajališta razvoja ličnosti, razmatra se pitanje prava djeteta unutar nastavnog procesa, problematizira se utjecaj razrednog i školskog ozračja na mogućnosti uživanja prava djeteta u školi te razmatra uloga školske knjižnice u procesu upoznavanja i zaštite prava djeteta. U drugom dijelu priručnika iznose se primjeri pedagoških i didaktičkih strategija koje se preporučuju za rad u području odgoja i obrazovanja o pravima djeteta u osnovnoj školi.
Vrijednost ovog priručnika je višestruka. Ne samo da je za učitelje novina u sadržajnom pogledu već motivira praktičare na promjenu načina rada u smjeru poticanja dječje aktivnosti, interaktivnog učenja, suradnje među učenicima i slobode izražavanja, a sve u cilju humanizacije školskog okruženja.
Maleš, D.; Stričević, I.; Spajić-Vrkaš, V. (1999) Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Vlada RH, str. 33-53. (tiskano na hrvatskom i engleskom jeziku)
Spajić-Vrkaš, V.; Maleš, D.; Stričević, I. (1999) Odgoj i obrazovanje za ljudska prava u nižim razredima osnovne škole. Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Vlada RH, str. 53-76. (tiskano na hrvatskom i engleskom jeziku)
Pristupnica je jedan od autora dviju sekvenci Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava - programa koji se odnosi na sustav predškolskog odgoja i programa namijenjenog učenicima nižih razreda osnovne škole.
Pristupnica je teorijske spoznaje o moralnom i socijalnom razvoju djeteta kao i polazišta o potrebi stjecanja znanja, stavova o ljudskim pravima povezala i konkretizirala u program odgoja i obrazovanja za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja odnosno za niže razrede osnovne škole, programe prve takve vrste u našoj zemlji.
Maleš, D. (1999) Obrazovanje i odgoj. Djeca u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Republika Hrvatska - Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 17-30. hrv. i engl.
U članku autorica daje opsežan prikaz sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
S obzirom da je materijal pripremljen za međunarodni skup njegova je vrijednost u tome što je pridonio prezentiranju sustava odgoja i obrazovanja RH međunarodnoj stručnoj javnosti.
Maleš, D. (2002) Vzgoja in izobraževanje za otrokove pravice. Naravoslovje v osnovnoj šoli. Zbornik. Rogaška Slatina: Zavod Republike Slovenije za šolstvo, str. 46-49.
U radu se problematizira pitanje odgoja i obrazovanja za prava djeteta kao uvoda u odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Polazište je da demokratsko društvo traži aktivne građane koji poznaju i uživaju temeljna ljudska prava, poštuju tuđa prava i zalažu se za zaštitu osobnih prava kao i prava drugih osoba. Razvoj takvog građanina započinje u djetinjstvu, od najranije dobi. Autorica u razmatranju ove teme naglasak stavlja na određenje odgoja i obrazovanja o pravima djeteta i iznosi pretpostavke njegova provođenja. Pri tome naglasak stavlja na usporedbu tradicionalne nastave i nastave u kojoj se priznaju participativna prava učenika (pravo na osobno mišljenje, pravo na izražavanje, pravo na sudjelovanje).
Doprinos je ovog rada u isticanju važnosti škole i razrednog okružja u odgoju i obrazovanju za prava djeteta gdje su jednako važni i proces stjecanja znanja, kao i okruženje u kojem učenik treba uživati svoja prava.
Maleš, D.; Stričević, I. (1997) Dječja prava kao temelj ljudskih prava. Vrgoč, H. (ur.) Odgoj i obrazovanje za život u demokratskom društvu. Zbornik radova. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 76-79.
Da bi se netko zalagao za zaštitu i promicanje ljudskih, pa tako i prava djeteta, on prije svega mora razumjeti zašto je to važno, mora u sebi pronaći razloge za takvo ponašanje. Upravo pravilno odabran način odgojnog i obrazovnog rada temelj je dolaženja do spoznaja o važnosti ovih humanih, moralnih vrednota. O tome koliko je učitelj spretan učenika osposobiti za shvaćanje važnosti ljudskih prava ovisi koliko će učenik shvatiti važnost prava u svakodnevnom životu i angažirati se na njihovu poštivanju.
U radu se daju smjernice praktičarima kako raditi na promicanju prava djeteta u svakodnevnom životu, ali i kako ih poučavati ljudskim pravima odnosno pravima djeteta.
Maleš, D. (1999) Odgoj i obrazovanje za ljudska prava. 50. obljetnica Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a. Zbornik izlaganja. Zagreb: Ministarstvo znanosti i tehnologije, str. 41-45.
Odgoj i obrazovanje za ljudska prava nije pomodarstvo. U radu se iznose najznačajniji međunarodni skupovi, dokumenti i međunarodne organizacije koji su značajni sa stajališta razvoja ideje o potrebi uvođenja odgoja i obrazovanja za ljudska prava u sustav odgoja i obrazovanja.
Materija prezentirana u radu pokazuje da odgoj za ljudska prava ima dugogodišnju tradiciju u razvijenim zemljama svijeta te se ističu momenti koji su utjecali na uvođenje takvih programa u odgojno-obrazovne ustanove.
Maleš, D. (1999) Uloga majke i oca u razvoju djeteta. Obitelj u suvremenom društvu. Zbornik radova. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 105-113.
U radu se daje povijesni pregled položaja obitelji u društvu, od antike do suvremenog demokratskog društva. U suvremenoj europskoj obitelji roditelju se priznaje uloga glavnog odgajatelja, a od društva se očekuje da obitelji pruži podršku u obavljanju te uloge. U novim okolnostima roditelj postaje odgovoran za odgoj u obitelji, ali i za izbor drugih odgajatelja izvan obitelji. Ovakva uloga zahtijeva određena znanja od roditelja odnosno u prvi plan dolazi pitanje roditeljskih kompetencija, a posljedica toga je potreba organiziranja različitih oblika obrazovanja roditelja za roditeljsku ulogu.
Odabrana tema, njezina razrada i način prezentacije osnovne su vrijednosti rada. Teorijske postavke koje se iznose u radu imaju za cilj istaknuti važnost roditeljske kompetencije te izravno poslužiti praksi obiteljskog odgoja.
Maleš, D. (2001) Skrb i poticanje ranog razvoja. Zbornik radova. Zagreb: Humanitarna udruga Djeca prva, str. 11-12.
Maleš, D. (2001) Projekt Rani razvoj djeteta. Još bliže djetetu i roditelju. Zbornik radova. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport i Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zavod za unapređivanje školstva, str. 37-39.
Oba ova rada odnose se na pitanja ranog razvoja djeteta. Dok se u prvom radu objašnjava važnost ranog razvoja djeteta, u drugom radu se predstavlja trogodišnji projekt i rezultati do kojih se došlo.
Vrijednost je ovih radova što skreću pozornost na važnost prvih godina djetetova života te ističu odgovornost društvene zajednice u osiguravanju različitih predškolskih programa kako bi se zadovoljile različite potrebe obitelji s predškolskom djecom.
Maleš, D. (2002) Partnerstvo dječjeg vrtića, obitelji i lokalne zajednice. Dani dječjih vrtića grada Zagreba 2002. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport, str. 64-65.
U radu se ističe potreba povezivanja dječjeg vrtića s partnerima u društvenoj zajednici – od roditelja do odgojno-obrazovnih, kulturnih, sportskih i zdravstvenih ustanova. Ideja je da dječji vrtić mora doživjeti promjenu u smislu većeg otvaranja prema lokalnoj zajednici, a što nameće i potrebu redefiniranja radnih uloga u ustanovi.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF. (hrv. i engl.)
Ovaj je materijal nastao na temelju knjige istog naslova. Ideja je da, svima onima koji rade na pokretanju ili vrednovanju predškolskih programa, listovi koji se nalaze u mapi posluže kao svojevrsni hodogram u tim nastojanjima.
Pristupnica je nakon posljednjeg izbora sudjelovala u radu dvaju međunarodnih stručnih skupova (Human Rights Education and Reconciliation in Croatia. Joint Council of Europe/UNTAES, Strasbourg, 1997.; Odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Zagreb: Vlada Republike Hrvatske i Vijeće Europe, 1998.) te osam domaćih stručnih skupova (Prema kulturi mira i nenasilja - inovacijski modeli odgoja i obrazovanja na pragu trećeg tisućljeća. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa, 1999.;
Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Vlada RH, Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet - Odsjek za pedagogiju i UNICEF, 1999.; Psiho-socijalna podrška s elementima edukacije za predškolsku djecu i njihove majke – Integracija nacionalnih manjina. Zagreb, 2001.; Još bliže djetetu i roditelju. 5. dani dječjih vrtića grada Zagreba. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, 2001.; Dani dječjih vrtića Grada Zagreba 2002. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport, 2002.; Odgojem do zajedništva. Lovran: Ministarstvo prosvjete i športa; UNICEF i Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti, 1999.; 1. dani zagorskih dječjih vrtića. Zabok: Ministarstvo prosvjete i športa RH i Krapinsko-zagorska županija, 2003.
Osim što je aktivno sudjelovala u radu skupova, pristupnica je više puta bila u ulozi predsjednika organizacijskog odbora i/ili voditelja stručnih skupova, okruglih stolova i seminara odnosno član organizacijskog odbora.
Posljednjih nekoliko godina pristupnica intenzivno radi na projektima koji se bave pitanjima odgoja za razvoj te odgojem i obrazovanjem za ljudska prava odnosno prava djeteta. Projekti u kojima sudjeluje kao voditelj ili suradnik realiziraju se u okviru programa međunarodnih organizacija UNICEF-a i UNESCO-a (suradnik na projektu Odgoj za razvoj, 1997.-2000.; voditeljica projekta Odgoj za razvoj, toleranciju i suradnju u dječjim i školskim knjižnicama, 1996.-2000.; Promicanje prava djeteta, 1997.-2000.). Osim toga, bila je koordinatorica za područje odgoja za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja u projektu izrade Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava (1996.-1999.).
Pristupnica je održala brojna predavanja u dječjim vrtićima i školama te na seminarima namijenjenim stručnom usavršavanju odgojitelja, učitelja i stručnih suradnika. U okviru projekata koje je vodila, organizirala je više od 20 seminara namijenjenih stručnom usavršavanju školskih i dječjih bibliotekara za rad u području odgoja i obrazovanja za prava djeteta te senzibiliziranju predstavnika županijskih ureda za skrb i poticanje ranog razvoja djece. Sudjelovala je kao predavač u 22 seminara namijenjenih stručnom usavršavanju odgajatelja, učitelja i profesora za rad u području odgoja i obrazovanja za ljudska prava te upoznavanje Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Kao stalni suradnik Zavoda za školstvo Republike Slovenije sudjeluje na seminarima za učitelje.
U nastojanju da znanstvene spoznaje približi praksi i širem krugu korisnika, sudjelovala je u realizaciji više desetaka radio i TV emisija obrazovnog programa, na tribinama namijenjenim širem krugu publike te objavila popularno pisane članke u tisku namijenjenom širokom krugu čitateljske publike.
Kao rezultat istraživačkih i razvojnih postignuća može se navesti aktivnost pristupnice da u okviru projekta Rani razvoj djeteta pokrene rad 5 igraonica u sredinama u kojima postoji velika potreba za programima namijenjenima djeci predškolske dobi (Vukovar, Sisak, Zlatar, Brodski Stupnik, Knin). Te su igraonice bile poticaj za okupljanje roditelja, njihovo organiziranje i omogućavanje, samofinanciranjem, njihovog daljeg rada i nakon što je financiranje igraonica u okviru projekta prestalo.
Glavna je i odgovorna urednica časopisa Zrno, do nedavno je bila glavna urednica biblioteke za roditelje MAR te je česti recenzent knjiga, priručnika, udžbenika i članaka za časopise.
Osim što sudjeluje kao predavač pristupnica i sama sudjeluje na seminarima u cilju stručnog usavršavanja (npr. dvodnevni seminar o emocionalnom zlostavljanju i zanemarivanju djece koji je vodila norveška psihologinja H. Killien).
Od mnogih društvenih funkcija pristupnice ovdje izdvajamo samo neke kao što su: članica Radne skupine za izradbu Nacionalne obiteljske politike pri Državnom zavodu za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži; članica Radne skupine za izradbu Plana provedbe mjera Nacionalne obiteljske politike; član stručne radne skupine Vlade Republike Hrvatske za procjenu programa i projekata nevladinog neprofitnog sektora (za 2003. godinu); član Nacionalnog odbora za odgoj i obrazovanje za ljudska prava (drugi mandat); član Radne skupine za etička pitanja; zamjenica predsjednice Stručnog vijeća Centra za djecu, mlade i obitelj Velike Gorice (2002.); član udruge Civitas International – međunarodne nevladine organizacije koja radi na unapređivanju građanskog odgoja te članica Upravnog odbora Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (od 2002.).
Za svoj rad dr. sc. Dubravka Maleš dobila je više priznanja i nagrada, među kojima i nagradu "Kata Pejnović" za rad na unapređivanju obiteljskog odgoja te godišnju "Nagradu Ivana Filipovića" (1994.) za rad na unapređivanju pedagoške teorije i prakse.
Povjerenstvo ocjenjuje da je pristupnica učinila mnogo na planu stručnog rada te doprinijela popularizaciji struke. Na temelju analize stručnog rada vidljivo je da je D. Maleš pokretanjem projekata, objavljivanjem radova, brojnim izlaganjima i izdavačkom djelatnošću pridonijela buđenju interesa praktičara za pitanja prava djeteta u društvu odnosno odgoja i obrazovanja za ljudska prava i prava djeteta u sustavu odgoja i obrazovanja. Time je dala značajan prilog ne samo širenju teorijskih spoznaja o važnosti poznavanja, uživanja i zaštite ljudskih prava i prava djeteta već i unapređivanju prakse u odgojno obrazovnim ustanovama.
5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE
Dr. sc. Dubravka Maleš, redovita profesorica u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, javila se kao jedina pristupnica na objavljeni natječaj Filozofskog fakulteta. Stručno povjerenstvo koje je imalo zadaću utvrditi ispunjava li pristupnica uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora (u trajnom zvanju) sukladno čl. 42. st. 4 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96.) i čl. 74. st. 3 Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96.) zaključilo je da pristupnica u potpunosti ispunjava sve uvjete predviđene zakonskim propisima.
Prema uvjetima za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja za područje društvenih zanosit (NN, 38/97.), za izbor u isto zvanje (nakon posljednjeg izbora) potrebno je objaviti pet znanstvenih radova od kojih jedan mora biti objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom ili s njim po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisom i publikacijom. Pristupnica je nakon posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora objavila 1 knjigu, 2 studije i 12 znanstvenih članaka, od čega su 2 rada tiskana u knjigama kao zasebna poglavlja, 2 su objavljena u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama (a1), 3 u recenziranim zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova, 1 je rad objavljen u domaćem znanstvenom časopisu, a 4 su rada objavljena u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Na temelju analize znanstvenih radova stručno povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica ispunjava uvjete za ponovni izbor u zvanje redovitog profesora, koje je utvrdilo znanstveno područno vijeće društvenih znanosti.
Prema Odluci o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja (NN, 94/96) potrebno je za izbor u zvanje redovitog profesora održati najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima te zadovoljiti još tri od navedenih šest uvjeta. Analizom djelatnosti pristupnice povjerenstvo zaključuje da je pristupnica nakon posljednjeg izbora sudjelovala s priopćenjima u radu 9 međunarodnih i 8 domaćih znanstvenih skupova; jedan je od autora knjige koja predstavlja priručnik za kolegij na Učiteljskoj akademiji; glavna je i odgovorna urednica znanstvenog časopisa Napredak te glavna urednica stručno znanstvenog časopisa Dijete i društvo; pod njezinim je mentorstvom diplomiralo 14 studenata; mentor je pri izradi magistarskih (trenutačno vodi pet kandidata) i doktorskih radnji (dvije). Nositeljica je više kolegija na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na matičnoj ustanovi kao i na stručnom poslijediplomskom studiju na drugom odsjeku; sudjelovala je u izradi plana i programa dodiplomskog i poslijediplomskog studija i autor je više programa kolegija; član je komisija za ocjenu uvjeta za stjecanje doktorata znanosti, za ocjenu i obranu magistarskih radnji i doktorskih disertacija te stručnih komisija za izbor u zvanja na matičnom odsjeku kao i na drugim odsjecima i fakultetima; bila je voditeljica više projekata; objavila je u koautorstvu dvije knjige (na hrvatskom i engleskom jeziku) koje predstavljaju priručnike za odgojitelje i učitelje; jedna je od autorica Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava; bila je prodekanica za znanost na Pedagogijskim znanostima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1994.-1998.); zamjenica je pročelnika Odsjeka za pedagogiju te zamjenica voditelja poslijediplomskog znanstvenog studija na istom Odsjeku; bila je član organizacijskog odbora za više znanstvenih skupova.
Na temelju proučene znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti pristupnice Povjerenstvo ocjenjuje da je prof. dr. Dubravka Maleš i u razdoblju nakon prvog izbora za redovitu profesoricu nastavila svoju istaknutu, kvalitetnu i bogatu znanstvenu, kao i nastavnu i stručnu aktivnost. To se naročito odnosi na njezin prilog razvoju teorije obiteljske pedagogije, teorijsko osvjetljavanje pitanja odnosa obitelji i odgojno- obrazovne ustanove te koncepcije ljudskih prava i prava djeteta u suvremenom društvu, područjima koja su sve do nedavno bila na marginama znanstvenog i društvenog interesa u našoj zemlji. Orijentacija prema humanističkim vrijednostima i vizija razvoja demokratskog društva kao trajnog procesa temeljna su obilježja cjelokupnog djelovanja pristupnice.
Imajući u vidu prethodne ocjene znanstvenih radova kao i stručno nastavnih aktivnosti, mišljenje je Povjerenstva da dr. sc. Dubravka Maleš, redovita profesorica, kao jedini prijavljeni pristupnik na raspisani natječaj Filozofskog fakulteta, u potpunosti udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor u trajno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Katedri za sistematsku pedagogiju u Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Na temelju svega gore navedenog Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da pristupnicu prof. dr. Dubravku Maleš izabere u trajno zvanje redovitog profesora iz područja društvenih znanosti, polja odgojne znanosti, grane sustavna pedagogija.
Stručno povjerenstvo:
-----------------------------------------
Prof. dr. sc. Vladimir Jurić, predsjednik
-----------------------------------------
Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, član
-----------------------------------------
Prof. dr. sc. Vladimir Mužić, član
P O P I S R A D O V A
A) Z n a n s t v e n i r a d o v i
Radovi objavljeni p r i j e posljednjeg izbora
K n j i g e
Maleš, D. (1988) Obitelj i uloga spola. Zagreb: Školske novine, 116 str.
S t u d i j e
Maleš, D. (1986) Utjecaj odsutnosti jednog od roditelja na stavove djece prema ulogama spolova. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja, OOUR Pedagogijske znanosti Filozofskog fakulteta, 89 str.
Maleš, D.; Mužić, V. (1981) Predviđanja o realizaciji nekih zahtjeva za odgojno-obrazovnim preobražajem do kraja stoljeća. U: Odgoj i samoupravljanje. Zbornik radova. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Vol. 1., str. 213-237.
Maleš, D. (1982) Švedski koncept spolnog odgoja. U: Vukasović, A. (ur.) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 201-212.
Maleš, D.; Spajić, V. (1982) The Swedish concept of Sex Education. In: Vukasović, A. (ed.) Training Teachers for Educational Work in the Area of Humanization of Relations Between the Sexes. Zagreb: Publications of the Institute of Education Faculty of Philosophy, University of Zagreb, pp. 181-189.
Maleš, D. (1984) Psihosocijalni elementi pedagoške atmosfere u obitelji. Školski vjesnik. 33: br. 3-4, str. 187-196.
Maleš, D. (1984) Usvajanje spolnog identiteta i uloge spola. Žena. 42: br. 5-6, str. 45-61.
Maleš, D. (1985) Djelovanje škole na stavove učenika o jednakopravnosti spolova. U: Odgoj i škola. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 67-70.
Maleš, D. (1986) Interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u izučavanju odgoja i obrazovanja. U: Pivac, J.; Šoljan, N.N. (ur.) Pristup razradi pedagogije u društvu socijalističkog samoupravljanja. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja OOUR-a pedagogijske znanosti, Filozofski fakultet u Zagrebu, str. 85-95.
Maleš, D. (1988) Suradnja predškolske ustanove i obitelji kao pretpostavka uspješnog odgojnog djelovanja. U: Pojavni oblici poremećaja u ponašanju djece u predškolskim ustanovama i uvjeti života u obitelji. Zagreb: Fakultet za defektologiju, 55 str.
Bašić, J.; Maleš, D. (1988) Relacije između nekih indikatora strukture i socioekonomskog statusa obitelji i odnosa roditelja prema djeci predškolske dobi koja manifestiraju neke oblike poremećaja u ponašanju. U: Pojavni oblici poremećaja u ponašanju djece u predškolskim ustanovama i uvjeti života u obitelji. Zagreb: Fakultet za defektologiju, 37 str.
Maleš, D. (1988) Interdisciplinarnost u proučavanju odgoja i obrazovanja. U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj i obrazovanje na pragu 21. stoljeća. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, str. 413-416.
Maleš, D. (1989) Monodisciplinarnost, interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u proučavanju odgoja i obrazovanja. Istraživanja odgoja i obrazovanja. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vol. 7., str. 99-108.
Maleš, D.; Mužić, V. (1990) Mogućnost vrednovanja nastavnika od strane učenika. Život i škola. 39: br. 1, str. 1-22.
Maleš, D. (1991) Roditelji i škola: suradnici u odgojnom procesu. U: Matijević, M. (ur.) Osnovna škola na pragu XXI. stoljeća. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katehetski salezijanski centar, str. 120-130.
Maleš, D. (1991) Obavezno školovanje u Engleskoj. U: Matijević, M. (ur.) Osnovna škola u svijetu: komparativna studija. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Katehetski salezijanski centar, str. 37-51.
Maleš, D. (1991) Osnovna škola u Švedskoj. U: Matijević, M. (ur.) Osnovna škola u svijetu: komparativna studija. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kategetski salezijanski centar, str. 52-65.
Maleš, D. (1991) Nasilje roditelja nad djecom. Theleme. 1: br. 1, str. 57-69.
Maleš, D. (1992) Odnos škole i obitelji u kontekstu društvenih odnosa. U: Ličina, B.; Previšić, V.; Vučak, S. (ur.) Prema slobodnoj školi. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 67-74.
Maleš, D. (1992) Usporedba nekih aspekata odgoja u potpunim i nepotpunim obiteljima. Napredak. 133: br. 4, str. 409-420.
Maleš, D. (1992) Co-operation between school and family - a reflection of democratisation of society. In: Piwowarski, R. (ed.) Education under the circumstances of social and political changes. Warsaw: Institute for educational research, pp. 71-79.
Maleš, D. (1992) Znanstveni temelji eksperimentalnog programa "Druženje djece i odraslih". Nova koncepcijsko-programska usmjerenja - iskustva u primjeni i projekciji razvoja predškolskog odgoja u Hrvatskoj. 3. savjetovanje o predškolskom odgoju. Stubičke toplice: Pedagoško-književni zbor, str. 28-35.
Maleš, D. (1993) Barijere uspostavljanju uspješnih suradničkih odnosa između roditelja i odgajatelja. 2. dani predškolskog odgoja. Čakovec: Dječji centar, str. 24 - 31.
Maleš, D. (1993) Difficulties of Parenting in Croatia Today (abstract). Plans for presentations at the Author's forum. World NGO forum "Promoting Families for the Well-Being of Individuals and Societies". Malta, p. 11.
Maleš, D. (1993) Problemi svijeta i promjene odgoja i obrazovanja. Život i škola. 42: br. 4, str. 347-350.
Maleš, D. (1993) Globalno obrazovanje i interdisciplinarni pristup. Život i škola. 42: br. 4, 401-406.
Maleš, D. (1993) Škola - roditelji - djeca. Obnovljeni život. 48: br. 6, str. 587-593.
Maleš, D.; Mužić, V. (1994) Budućnost škole - uvijek aktualna tema. Napredak. 135: br. l, str. 32-41.
Jurić, V.; Maleš, D. (1994) Škola i roditelji. Napredak. 135: br. 2, str. 133-140.
Maleš, D. (1994) Različito shvaćanje suradnje roditelja i profesionalaca. Napredak. 135: br. 3, str. 342-349.
Maleš, D. (1994) Odnos obitelji, škole i društva. U: Vrgoč, H. (ur.) Obitelj-škola-društvo. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 11-18.
Maleš, D. (1994) Roditelji i odgajatelji - partneri u odgojnom procesu. 3. dani predškolskog odgoja - Čakovec '94. Čakovec: Dječji centar Čakovec, str. 7-15.
Maleš, D. (1994) Roditelji i pedagoški pluralizam. U: Matijević, M. (ur.) Prilozi razvoju pluralizma u odgoju i školstvu. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 74-81.
Maleš, D. (1995) Usporedba stavova roditelja iz potpunih obitelji i obitelji s jednim roditeljem prema poželjnosti osobina za dječake i djevojčice. Društvena istraživanja. 4: br. 4-5, str. 517-539.
Maleš, D. (1995) Pedagoško obrazovanje roditelja. U: Rosić, V. (ur.) Pedagoško obrazovanje roditelja. Zbornik s međunarodnog znanstvenog kolokvija. Rijeka; Pedagoški fakultet u Rijeci, str. 19-36. Hrv. i engl.
Maleš, D. (1995) Odgoj za toleranciju u obitelji i školi. U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj za toleranciju, međusobno razumijevanje i suradnju. Zagreb: Pedagoško-književni zbor, str. 22-29.
Maleš, D. (1995) Suradnja između roditeljskog doma i škole. U: Aračić, P. (ur.) Obitelj u Hrvatskoj - stanje i perspektive. Zbornik. Đakovo: Biskupski ordinarijat. Osijek: Zavod za znanstveni rad HAZU, str. 287-300.
Maleš, D. (1996) Od nijeme potpore do partnerstva između obitelji i škole. Društvena istraživanja. 5: br. 1 (21), str. 75-89.
Radovi objavljeni n a k o n posljednjeg izbora
K n j i g e
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (1999) Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF – Office for Croatia, 165 pages
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF – Ured za Hrvatsku, 163 str.
Milanovi, M; Stričević, I; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2001) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. II. neizmjenjeno izdanje. Zagreb: Maba-com, 163 str.
S t u d i j e
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1997) Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF, 107 str.
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1997) Needs of the Croatian Family for an organised out-of-family pre-school education. Project Early Childhood Education. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy – Department of Education and UNICEF – Office for Croatia, 107 pages
Maleš, D.; Milanović, M.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1998) Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF, 116 str.
Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998) Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.) Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 316-325.
Maleš, D.; Mijatović, A. (1999) Osnovica socijalne pedagogije. U: Mijatović, A.(ur.) Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 337-367.
Maleš, D. (2000) Spolni odgoj u kontekstu prava djeteta. Dijete i društvo. 2: br. 2, str. 201-219.
Maleš, D. (2001) Partnerstvo obitelji i dječjeg vrtića u ostvarivanju prava djeteta. Još bliže djetetu i roditelju. Zbornik radova. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport i Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zavod za unapređivanje školstva, str. 7-15.
Maleš, D. (2002) Obrazovanje – osnovno ljudsko pravo. Napredak. 143:br. 4, str. 388-402.
Maleš, D.; Stričević, I. (2002) Strengthening Parents' Competences. In: Korintus, M. and Arato, K. (eds.) Better Parenting Initiatives. Budapest: National Institute for Family and Social Policy, pp. 25-34.
Maleš, D. (2002) Teorija i praksa odgoja i obrazovanja za ljudska prava. U: Rosić, V. Teorija i praksa odgoja. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Crikvenica, 2002. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 267-285.
Maleš, D. (2002) Odgojem i obrazovanjem do odgovornog roditeljstva. U: Pavletić, V. (ur.) Hrvatska demografska i demostrateška drama. Zagreb: AG Matoš, str. 273-291.
Maleš, D. (2003) Redefiniranje uloge učenika u svjetlu Konvencije o pravima djeteta. U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 209-216.
Maleš, D.; Stričević, I. (2003) Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece predškolske dobi. Napredak. 144:br.2, str. 168-179.
Maleš, D. (2003) Afirmacija roditeljstva. U: Puljiz, V.; Bouillet, D. Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 275-302.
Maleš, D. (2003) Učitelj – čimbenik kvalitetne suradnje škole i obitelji. U: Ličina, B.
(pripremio) Učitelj – učenik – škola. Petrinja: Visoka učiteljska škola, Petrinja i Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 65-78.
Radovi objavljeni p r i j e posljednjeg izbora
K n j i g e
Maleš, D.; Braut-Kazić, S. (1986) Tinejdžeri traže odgovore. Zagreb: Alfa, 272 str.
Maleš, D.; Stričević, I. (1991) Druženje djece i odraslih. Zagreb: Školska knjiga, 224 str. .
Isto. (1996) Drugo neizmijenjeno izdanje.
S t u d i j a
Prijedlog sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj (1992) (priredila radna grupa projekta "Inovacijska škola", D. Maleš jedan od članova). Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja.
Maleš, D. (1994) UNESCO-ove udružene škole. Odgoj za međunarodno razumijevanje u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatska komisija za suradnju s UNESCO-om, Ministarstvo kulture i prosvjete, 67 str. Hrv. i engl.
B r o š u r e
Maleš, D. (1994) Sjeme budućnosti nalazi se u obitelji. Zagreb: Savez društava "Naša djeca" Hrvatske, 16 str.
Maleš, D. (1995) Između djetinjstva i zrelosti. Đakovo: Temposhop, 48 str.
Maleš, D.; Stričević, I. (1995. i 1997) U dječjoj knjižnici. Zagreb: Knjižnica Medveščak, 38 str.
Č l a n c i
Maleš, D. (1978) Savjeti roditeljima. Školske novine. 29: br. 29 od 26 rujna, str. 18.
Maleš, D. (1979) Pedagoški osmišljene igre. Školske novine. 30: br. 7 od 6. veljače, str. 18.
Maleš, D. (1979) Doprinos povijesti nacionalne pedagogije. Školske novine. 30: br. 24 od 5. lipnja, str. 18.
Maleš, D. (1979) Kibernetička istraživanja u suvremenom odgoju i obrazovanju. Pedagoški rad. 34: br. 7-8, str. 393-397.
Maleš, D. (1979) Devetnaesti jugoslavenski festival djeteta u Šibeniku. Pedagoški rad. 34: br. 9-10, str. 508-510.
Maleš, D. (1980) Stjepan Novotny - prvi urednik Napretka. Pedagoški rad. 35: br. 3-4, str. 163-168.
Maleš, D. (1980) Interdisciplinarni pristup razmatranju humanizacije odnosa među spolovima. Pedagoški rad. 35: br. 3-4, str.184-186.
Maleš, D. (1980) Pedagoško osposobljavanje roditelja. Školske novine. 31: br. 31 od 14 listopada, str. 14.
Maleš, D. (1981) A. Vukasović: Moralne kvalitete naših učenika. Odgoj i samoupravljanje. Zbornik radova. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 1, str. 239-240.
Maleš, D. (1981) V. Mužić: Kibernetika u suvremenoj pedagogiji. Odgoj i samoupravljanje. Zbornik radova. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 1, str. 244.
Maleš, D. (1981) J. Pivac - N.N. Šoljan: Znanost i obrazovanje. Odgoj i samoupravljanje. Zbornik radova. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 1, str. 247-248.
Maleš, D. (1981) Znanstveni skup: Interdisciplinarni pristup humanizaciji odnosa među spolovima. Odgoj i samoupravljanje. Zbornik radova. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Vol. 1, str. 263-264.
Maleš, D. (1981) Svjedočanstvo ljubavi. Školske novine. 32, br. 21 od 19. svibnja, str. 14.
Maleš, D. (1981) Suvremena koncepcija spolnog odgoja u Švedskoj. Pedagoški rad. 36: br. 3-4, str. 166-171.
Maleš, D. (1981) Velika Britanija. U. Vukasović, A. (ur.) Politehnizacija usmjerenog obrazovanja. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 22-23.
Maleš, D. (1981) Sjedinjene Američke Države. U: Vukasović, A. (ur.) Politehnizacija usmjerenog obrazovanja. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 23-25.
Maleš, D. (1981) Švedska. U: Vukasović, A. (ur.) Politehnizacija usmjerenog obrazovanja. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 25-27.
Maleš, D.; Vukasović, A. (1981) Bibliografija. U: Vukasović, A. (ur.) Politehnizacija usmjerenog obrazovanja. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 105-127.
Maleš, D. (1981) Futurologijski aspekti humanizacije odnosa među spolovima. U: Vukasović, A. (ur.) Interdisciplinarni pristup humanizaciji odnosa među spolovima. Zagreb: Liber, str. 279-285.
Maleš, D. (1982) Obitelj u životu pojedinca i društva. U: Vukasović, A. (ur.) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. 83-87.
Maleš, D. (1982) Humanization of relations between the sexes as a pedagogical issue. In: Vukasović, A. (ur.) Training teachers for educational work in the area of humanization of relations between the sexes. Zagreb; The Institute of Education, Faculty of Philosophy of Zagreb, str. 64-67.
Maleš, D. (1982) The family in the life of an individual and of society. In: Vukasović, A. (ur.) Training teachers for educational work in the area of humanization of relations between the sexes. Zagreb: The Institute of Education, Faculty of Philosophy of Zagreb, str. 78-83.
Maleš, D.; Silov, M. (1982) Literatura. U: Vukasović, A. (ur.) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. 315-339.
Maleš, D. (1984) Obitelj kao odgojna zajednica. Propisi-Praksa. 15: br. 3, str. 38-46.
Maleš, D. (1984) Naše porodice danas. Porodica i dijete. 33: br. 2-3, str. 7-8.
Maleš, D. (1984) Psihosocijalni elementi pedagoške atmosfere u obitelji. Propisi-Praksa. 15: br. 9-10, str. 41-47.
Maleš, D. (1986) Osposobljenost odgajatelja za rad s roditeljima. Pedagoški rad. 41: br. 7-10, str. 421-430.
Maleš, D. (1986) Arjana Miljak: Uloga komunikacije u razvoju govora djece predškolske dobi. Pedagoški rad. 41: br. 7-10, str. 458-460.
Maleš, D. (1987) Osposobljavanje nastavnika za odgojni rad u području humanizacije odnosa među spolovima. Spolni odgoj kao prioritetni zadatak u zdravstvenoj zaštiti mladih. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu majki i djece i Centar za suradnju s udruženim radom, str. 42-60.
Maleš, D. (1988) Budućnost i obrazovanje. Pedagoški rad. 43: br. 1, str. 130-132.
Maleš, D.; Mužić, V. (1989) Neke misli i mišljenja o ostvarivanju individualizacije u odgojno-obrazovnom procesu. Istraživanja odgoja i obrazovanja. Zagreb: Institut za pedagogijska istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Vol. 7 (1987), str. 91-98.
Maleš, D. (1989) Nepotpuna obitelj kao mogući izvor negativnih stavova prema ulogama različitih spolova. Vaspitni rad sa mladima neprihvatljivog ponašanja. Beograd: Savez pedagoških društava Jugoslavije, str. 284-288.
Maleš, D. (1990) Partnersko komuniciranje nastavnika i roditelja. Zrno. 1: br. 1, str. 13.
Maleš, D.; Stričević, I. (1990) Djeci su potrebni roditelji. Zrno. 1: br. 3-4, str. 3-4.
Maleš, D. (1991) Obitelj i ovisnosti mladih. Zrno. 1: br. 5-6, str. 5-7.
Maleš, D. (1991) Roditelji i polazak djeteta u školu. Zrno. 2: br. 11, str. 22.
Maleš, D.; Stričević, I. (1991) Igre u skloništu. Školske novine, br. 36 od 5. XI, str. 17
Maleš, D. (1992) Suradnja obitelji i dječjeg vrtića. Zbornik radova održanog seminara "Dani predškolskog odgoja Čakovec /92.". Čakovec, str. 32-37.
Maleš, D. (1992) Škola, obitelj i društvena sredina. U potrazi za suvremenom osnovnom školom. Sedmi križevački pedagoški dani, Križevci, str. 40-42.
Maleš, D. (1992) Obitelj i škola - pritivnici i suradnici. Zrno. 3: br. 1, str. 4-6.
Maleš, D. (1992) Ravnopravnost u suradnji. Zrno. 3: br.6(16), str. 12.
Maleš, D. (1992) Igračka-roditelji-dijete. Umjetnost i dijete. 23: br. 5, str. 277-281.
Maleš, D. (1992) Vraćeno dostojanstvo. Zrno. 3: br. 8-9, str.7.
Maleš, D. (1992) Kazalište u odgojnom djelovanju škole. Zrno. 3: br. 10, str. 16.
Maleš, D. (1993) Doprinos kvaliteti življenja. Školske novine, Zagreb, br. 22, 1. lipnja, str. 10.
Maleš, D. (1993) Kutić za roditelje. Zrno. 4: br. 3, str. 26.
Maleš, D. (1993) Lakši prijelaz u školu. Zrno. 4: br. 4, str. 21-22.
Maleš, D.; Stričević, I. (1993) A što sa slobodnim vremenom? Zrno. 4: br. 5, str. 5-6.
Maleš, D. (1993) Budućnost kao pedagoški izazov. Zrno. 4: br. 6, str. 28.
Maleš, D. (1993) Učenje počinje u obitelji. Zrno. 4: br. 1, str. 17-18.
Maleš, D. (1994) Ljetni kamp dječjeg prijateljstva - Rab '93. Napredak. 134: br. 4, str. 524-527.
Maleš, D.; Stričević, I. (1994) Međunarodna godina obitelji. Zrno. 5: br. 2-3, str. 30-33.
Maleš, D. (1994) Napadajmo problem, a ne dijete. Zrno. 5: br. 2-3, str. 40.
Maleš, D. (1994) Sjeme budućnosti nalazi se u obitelji. Zrno. 5: br. 4-6, str. 17-18.
Magdić, L.; Maleš, D.; Silov, M. (1994) Prijedlog okvirnog nastavnog programa iz područja odgoja za zajednički život. Život i škola. 43: br. 2, str. 119-127.
Maleš, D. (1994) Problemi obiteljskog odgoja u Hrvatskoj danas. Zrno. 5: br. 6-7, str. 19-21.
Maleš, D. (1994) Kako odabrati dječji vrtić. Zrno. 5: br. 6-7, str. 27.
Stričević, I.; Maleš, D. (1994) Dobra slikovnica - što je to? Zrno. 5: br. 8-9, str. 17.
Maleš, D. (1994) UNESCO-ve udružene škole. Zrno. 5: br. 8-9, str. 31-32.
Maleš, D. (1994) Svjetski forum nevladinih organizacija za obilježavanje Međunarodne godine obitelji na Malti. Napredak. 135: br. 1, str. 118-120.
Maleš, D. (1994) Međunarodni simpozij u povodu obilježavanja 40. godišnjice djelovanja Projekta udruženih škola. Napredak. 135: br. 1, str. 120-122.
Maleš, D. (1994) Proslavimo 1. međunarodni dan obitelji. Zrno. 5: br. 4-5, str. 21.
Maleš, D. (1994) Međunarodni Linguapax seminar. Napredak. 135: br. 3, str. 375-376.
Maleš, D.; Stričević, I. (1994) Božićno darivanje u svijetu. Zrno. 5: br. 10-11, str. 7-8.
Maleš, D.; Stričević, I. (1994) Darovi vas otkrivaju. Zrno. 5: br. 10-11, str. 43.
Maleš, D. (1994) Budimo prijatelji. Zrno. 5: br. 10-11, str. 49.
Maleš, D.; Stričević, I. (1995) Komunikacija - temelj suradnje roditelja i odgajatelja. 4. dani predškolskog odgoja, Čakovec '95. Čakovec: Dječji centar Čakovec, str. 15-17.
Maleš, D. (1995) Djetetova potreba za igrom. Zrno. 6: br. 15-16, str. 22-23.
Maleš, D. (1995) Umjetničko djelo kao poticaj za pismeno izražavanje. Zrno. 6: br. 15-16, str. 47.
Maleš, D. (1995) Poticanje čitanja. Zrno. 6: br. 15-16, str. 48.
Maleš, D. (1995) Kako odgajati za mir i toleranciju. Zrno. 5: br. 10-11, str. 15-16.
Maleš, D. (1995) Međunarodni odgoj i izobrazba. Školske novine, br. 5 od 31. siječnja, str. 14.
Maleš, D.; Stričević, I. (1995) Igra u životu djeteta. Zrno. 6:br. 12- 13, str. 5-7.
Maleš, D. (1996) Učenje o građanskim pravima u školi. Zrno. 7: br. 17- 18, str. 44.
Maleš, D. (1996) Rad na projektu - važan oblik školskog rada. Napredak. 137: br. 1, str. 79-83.
Maleš, D. (1996) Između djetinjstva i zrelosti. Zrno. 7: br. 17-18, str. 46-47.
Maleš, D. (1996) Obitelj s jednim roditeljem. Zrno. 7: br. 19-20, str. 15-18.
Maleš, D. (1996) Pedagoško obrazovanje roditelja. Zrno. 7: br. 21, str. 11-14.
Maleš, D. i Stričević, I.(1995) U Zagrebu jednoga jutra. Zagreb: Školska knjiga, 40 str.
Maleš, D. i Stričević, I. (1996) Najljepše je biti dijete. Dječja prava. Zagreb: Tipex, 28 str.
Plakat u povodu Međunarodne godine obitelji - 1994.
Rani razvoj djeteta (2001)
Prava djeteta (2001)
D i d a k t i č k e i g r a č k e
Igračka "Otkrivamo Zagreb", Zagreb, Maba-com, 1994.
Igračka "Lijepa naša - Memory Hrvatska". Zagreb: Maba-com, 1995.
Radovi objavljeni n a k o n posljednjeg izbora
Miljević-Riđički, R.; Maleš, D.; Rijavec, M. (1999) Odgoj za razvoj. Zagreb: Slap, 168 str.
Miljević-Riđički, R.; Maleš, D.; Rijavec, M. (1999) Education for development. Zagreb: Slap, 168 str.
Miljević-Riđički, R.; Maleš, D.; Rijavec, M. (2001) Odgoj za razvoj. 2. neizmijenjeno izdanje. Zagreb: Alinea, 126 str.
Maleš, D.; Stričević, I. (pripremile) (2000) Mi poznajemo i živimo svoja prava. Zagreb: Školska knjiga, 290 str.
Isto. (2003) 2. neizmijenjeno izdanje.
Maleš, D. ; Stričević, I. (pripremile) (2001) Knowing and living our Rights. Zagreb: Školska knjiga, 290 str.
B r o š u r e
Konvencija o pravima djeteta (1998) Brošura izdana povodom obilježavanja 10-te obljetnice Konvencije o pravima djeteta. Materijal UNICEF-a preveden i prilagođen hrvatskom auditoriju.
Maleš, D. (ur.) (2001) Konvencija o pravima djeteta. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 32 str.
Maleš, D.; Stričević, I. Moja prava. Zagreb: Udruženje Djeca prva, 44 str.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF.
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A.(2000) Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF.
Maleš, D.; Stričević, I. (1997) Dječja prava kao temelj ljudskih prava. U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj i obrazovanje za život u demokratskom društvu. Zbornik radova. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str.
Maleš, D. (1997) Jačanje uloge učitelja u svijetu promjena. Napredak. 138: br. 2, str. 114-116.
Maleš, D. (1997) Igraj se, ozdravit ćeš! Zrno. 8: br. 22-23, str. 8.
Maleš, D. (1997) Odnosi između roditelja – model za mlade. Zrno. 8: br. 22-23, str.20.
Maleš, D. (1997) Druženjem do zajedništva i kulture mira. Zrno. 8: br. 22-23, str. 22.
Maleš, D.; Stričević, I. (1997) Zajednički do kvalitetne igračke. Zrno. 8: br. 22-23, str. 35.
Maleš, D. (1997) Vrijeme je kupnje. Zrno. 8: br. 22-23, str. 36.
Maleš, D. i sur. (1998) Rani razvoj djeteta. Zrno. 8:br. 30-31, str. 2-8.
Maleš, D. (1999) Odgoj i obrazovanje za ljudska prava. U: 50. obljetnica Opće deklaracije o ljudskim pravima UN-a. Zbornik izlaganja. Zagreb: Ministarstvo znanosti i tehnologije, str. 41-45.
Maleš, D. (1999) Uloga majke i oca u razvoju djeteta. U: Obitelj u suvremenom društvu. Zbornik radova. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 105-113.
Maleš, D.; Stričević, I.; Spajić-Vrkaš, V. (1999) Odgoj za ljudska prava u sustavu predškolskog odgoja. U: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Vlada RH, str. 33-53.
Spajić-Vrkaš, V.; Maleš, D.; Stričević, I. (1999) Odgoj i obrazovanje za ljudska prava u nižim razredima osnovne škole. U: Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Zagreb: Vlada RH, str. 53-76.
Maleš, D.; Stričević, I.; Spajić-Vrkaš, V. (1999) The concept of upbringing for human rights in the system of pre-school education. In: National program of human rights education. Zagreb: Government of the Republic of Croatia - National Committee for Human Rights Education, pp. 37-57.
Spajić-Vrkaš, V.; Maleš, D.; Stričević, I. (1999) Human Rights Education in Class Teaching. In: National program of human rights education. Zagreb: Government of the Republic of Croatia - National Committee for Human rights Education, pp. 62-83.
Maleš, D. (1999) Obrazovanje i odgoj. Djeca u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Republika Hrvatska - Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 17-30.
Maleš, D.; R. Miljević-Riđički; M. Rijavec (2000) Ozračje u kojem djelujemo. Zrno. 10: br. 36, str. 8-11.
Maleš, D. (2000) Odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Zrno. 10: br. 36, str. 5-8.
Maleš, D. (2000) Seksualno zlostavljanje djece, dječja pornografija i pedofilija na Internetu: međunarodni izazov. Dijete i društvo. 2: br. 1, str. 95-101.
Maleš, D. (2000) Značenje odgoja i obrazovanja za prava djeteta. Dijete i društvo. 2: br. 1, str. 57-65.
Maleš, D. (ur.) (2000) Konvencija o pravima djeteta. Rani razvoj. Glasilo projekta Rani razvoj djeteta. God. 1, br. 1, 20. str.
Maleš, D. (2001) Djeca kao radna snaga u kućanstvu. Zrno. 14: br. 45-46, str. 45-47.
Miljević-Riđički, R.; Maleš, D.; Rijavec, M. (2001) Poznavanje drugih i poštovanje različitosti. Zrno. 14: br. 45-46, str. 39-40.
Maleš, D. (2001) Pravednost – pretpostavka dobrih međuljudskih odnosa. Zrno, 14: br. 47-48, str. 44-46.
Maleš, D. (2001) Dijete-obitelj-vrtić/škola. Zrno. 14: br. 47-48, str. 50-52.
Maleš, D. (2001) Prevencija poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. Dijete i društvo. 3: br. 3, str. 393-396.
Maleš, D. (2001) Dječji rad u kućanstvima izvan obitelji. Dijete i društvo. 3: br. 4, str. 507-515.
Maleš, D. (2001) Forum mladih u Budimpešti. Dijete i društvo. 3: br. 4, str. 593-596.
Maleš, D. (2001) Centar za obitelj – mogućnost cjelovitog pristupa unapređivanju kvalitete ranog razvoja. Dijete i društvo. 3: br. 4, str. 575-589, 2001.
Maleš, D. (2001) Životno važna pitanja. Školske novine. br. 6 od 13. veljače, str. 3.
Maleš, D. (2001) Skrb i poticanje ranog razvoja. Zbornik radova. Zagreb: Humanitarna udruga Djeca prva.
Maleš, D. (2001) Projekt Rani razvoj djeteta. Još bliže djetetu i roditelju. Zbornik radova. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport i Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zavod za unapređivanje školstva, str. 37-39.
Maleš, D. (2002) Vzgoja in izobraževanjeza otrokove pravice. Naravoslovje v sedmem razredu devetletne osnovne šole. Zbornik. Rogaška Slatina: Zavod Republike Slovnije za šolstvo, str. 46-49.
Maleš, D. (2002) Učitelj – čimbenik kvalitetne suradnje škole i obitelji. Učitelj/odgojitelj u razvoju djeteta i škole. Treći "Dani Mate Demarina". Petrinja: Visoka učiteljska škola, Petrinja i Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, str. 43-46.
Maleš, D. (2002) Partnerstvo dječjeg vrtića, obitelji i lokalne zajednice. Dani dječjih vrtića grada Zagreba 2002. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport, str. 64-65.
Maleš, D. (2002) Društvena vrijednost materinstva i roditeljstva. Narod. 8: br. 104, str. 18-19.
Maleš, D. (2002) Spolni odgoj u sustavu odgoja i obrazovanja. Narod. 8: br. 103, str. 18-19
Maleš, D. (2002) Prevencija poremećaja u ponašanju djece i mladih u lokalnoj zajednici. Zrno. 14: br. 50-51, str. 48-49.
Maleš, D. (2002) Prilozi obiteljskoj pedagogiji. Zrno. 14: br. 50-51, str. 50.
Maleš, D. (2002) Prilagodimo kućni okoliš djetetu. Zrno. 14: br. 52-54, str. 39-40.
Maleš, D. (2002) Bolje biti vjetar nego list. Zrno. 14: br. 52-54, str. 58.
Maleš, D. (2002) Bontončić. Ili kako svima biti prijatelj. Zrno. 14: br. 52-54, str. 59.
Maleš, D. (2002) Bonton u svakodnevnoj komunikaciji s osobama s invaliditetom. Zrno. 14: br. 52-54, str. 59.
Maleš, D. (2002) Etika istraživanja s djecom. Napredak. 143: br.4, str. 480-484.
Maleš, D. (2003) Spolno tipiziranje. Zrno. 14: br. 55-56, str. 32-33.
Maleš, D. (2003) M. Flego: Iz roditeljskog kuta ili roditelj u kutu. Zrno. 14: br. 55-56, str. 49.
Maleš, D. (2003) Za odgajatelje, učitelje i roditelje. Zrno. 14: br. 55-56, str. 50.
Maleš, D. (2003) Nije lako biti roditelj (prikaz: Maja Flego: Iz roditeljskog kuta ili roditelj u kutu. Školske novine, Zagreb, 2002.). Napredak. 144: br.2, str. 248-249.
Maleš, D. (2003) PISA – Program za međunarodnu evaluaciju znanja i vještina učenika. Napredak. 144: br.2, str. 270.
ZNANSTVENI RADOVI
objavljeni n a k o n posljednjeg izbora
(prema znanstvenoj klasifikaciji)
K n j i g e
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (1999) Early Childhood Care and Development in the Republic of Croatia. Zagreb: UNICEF – Office for Croatia, 165 pages
Milanović, M.; Stričević, I.; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2000) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: UNICEF – Ured za Hrvatsku, 163 str.
Milanovi, M; Stričević, I; Maleš, D.; Sekulić-Majurec, A. (2001) Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. II. neizmjenjeno izdanje. Zagreb: Maba-com, 163 str.
S t u d i j e
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1997) Potrebe hrvatske obitelji za organiziranim izvanobiteljskim predškolskim odgojem. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF, 107 str.
Maleš, D.; Milanović, M.; Miljak, A.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1997) Needs of the Croatian Family for an organised out-of-family pre-school education. Project Early Childhood Education. Zagreb: Ministry of Education and Sports of the Republic of Croatia, Faculty of Philosophy – Department of Education and UNICEF – Office for Croatia, 107 pages
Maleš, D.; Milanović, M.; Stričević, I.; Sekulić-Majurec, A. (1998) Programi skrbi za dijete i poticanja ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i športa RH, Filozofski fakultet-Pedagogijske znanosti i UNICEF, 116 str.
Članci objavljeni u tercijarnim publikacijama (A1)
Maleš, D. (2002) Obrazovanje – osnovno ljudsko pravo. Napredak. 143:br. 4, str. 388-402.
Maleš, D.; Stričević, I. (2003) Roditeljsko poticanje čitalačkih vještina u djece predškolske dobi. Napredak. 144:br.2, str. 168-179.
Maleš, D.; Milanović, M.; Sekulić-Majurec, A. (1998) Potrebe hrvatske obitelji za kvalitetnim izvanobiteljskim predškolskim programima. U: Rosić, V. (ur.) Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 316-325.
Maleš, D.; Mijatović, A. (1999) Osnovica socijalne pedagogije. U: Mijatović, A.(ur.) Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 337-367.
Maleš, D. (2000) Spolni odgoj u kontekstu prava djeteta. Dijete i društvo. 2: br. 2, str. 201-219.
Maleš, D. (2001) Partnerstvo obitelji i dječjeg vrtića u ostvarivanju prava djeteta. Još bliže djetetu i roditelju. Zbornik radova. Zagreb: Gradski ured za obrazovanje i šport i Ministarstvo prosvjete i športa RH, Zavod za unapređivanje školstva, str. 7-15.
Maleš, D.; Stričević, I. (2002) Strengthening Parents' Competences. In: Korintus, M. and Arato, K. (eds.) Better Parenting Initiatives. Budapest: National Institute for Family and Social Policy, pp. 25-34.
Maleš, D. (2002) Teorija i praksa odgoja i obrazovanja za ljudska prava. U: Rosić, V. Teorija i praksa odgoja. Zbornik radova. Međunarodni znanstveni kolokvij. Crikvenica, 2002. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 267-285.
Maleš, D. (2002) Odgojem i obrazovanjem do odgovornog roditeljstva. U: Pavletić, V. (ur.) Hrvatska demografska i demostrateška drama. Zagreb: AG Matoš, str. 273-291.
Maleš, D. (2003) Redefiniranje uloge učenika u svjetlu Konvencije o pravima djeteta. U: Vrgoč, H. (ur.) Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog društva. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 209-216.
Maleš, D. (2003) Afirmacija roditeljstva. U: Puljiz, V.; Bouillet, D. Nacionalna obiteljska politika. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, str. 275-302.
Maleš, D. (2003) Učitelj – čimbenik kvalitetne suradnje škole i obitelji. U: Ličina, B.
(pripremio) Učitelj – učenik – škola. Petrinja: Visoka učiteljska škola, Petrinja i Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, str. 65-78.
Sapunar
Dr. sc.Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc.Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc.Arjana Miljak, red. prof.
U Zagrebu, 2. prosinca, 2002. godine
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI,
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor pristupnice mr. sc. Lidije Vujičić u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Opća pedagogija i Didaktika na Filozofskom fakultetu u Puli.
Filozofski fakultet u Puli uputio je 23. rujna 2002. Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Lidije Vujičić koja se prijavila na natječaj objavljen u “Glasu Istre” 7. lipnja 2002. za izbor u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Opća pedagogija i Didaktika.
Fakultetsko vijeće, temeljem člana 118. Zakona o visokim učilištima ( Narodne novine, br.59/96 – pročišćen tekst) nadležno u ovom slučaju za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice za izbor u zvanje, a na prijedlog Odsjeka za pedagogiju imenovalo je stručno povjerenstvo na sjednici od 29. listopada 2002. godine. Isto povjerenstvo u spomenutom sastavu podnosi sljedeće
Na raspisani natječaj prijavila se mr. sc. Lidija Vujičić, kao jedina pristupnica.
Prema važećim zakonskim odredbama (Zakon o visokim učilištima, pričišćen tekst članak 80.); te naputku Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u nastavna zvanja (objavljenom u “Narodnim novinama” 1996.) djelatnost pristupnice relevantne za izbor u traženo naslovno nastavno zvanje, prikazan je u slijedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Zaključak, mišljenje i prijedlog
6. Popis objavljenih radova
1. Životopis
Rođena je u Karlovcu 13. listopada 1961. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Puli . Godine 1985. diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tema diplomskog rada bila je “Odgojno-obrazovni rad s iznad prosječnim učenicima u našoj pedagoškoj teoriji i praksi”. Na istom fakultetu 1996. godine obranila je magistarski rad pod naslovom “Postupci odgajatelja i promjene u mikroorganizaciji u odgojnim grupama vrtića” i stekla akademski stupanj magistra društvenih znanosti, znanstveno polje pedagogija. Odobrena joj je disertacije pod naslovom “Mijenjanje kulture predškolske ustanove-temelj kvalitetnih promjena u predškolskom odgoju”. Upisana je u Popis znanstvenika i istraživača pod matičnim brojem 224251.
Po završetku fakulteta, točnije od 1985 - 1994. godine radila je u Predškolskoj organizaciji Dječji vrtići i jaslice Pula, RJ Centar na poslovima i zadaćama stručnog suradnika, pedagoga. Od 1994. do danas radi u Ministarstvu prosvjete i športa, Zavodu za unapređivanje školstva, Odsjek u područnoj jedinici Rijeka u zvanju višeg školskog nadzornika za predškolski odgoj – samostalni izvršitelj sa sjedištem u Puli.
Završila je edukaciju iz realitetne terapije i teorije kontrole (izbora) i certificirani je realitetni terapeut Instituta for Control Theory, Reality Therapy & Quality Management u Los Angelesu (1996.).
Suradnik je Filozofskog fakulteta, prije Pedagoškog, u Puli od školske godine 1996/97.
2. Znanstvena djelatnost
Pristupnica je objavila tri znanstvena rada i to jedan znanstveni rad: Konstruktivistička paradigma u odgoju i obrazovanju, Napredak, (Zagreb),br.3.,1998.str.282-289,koji se po vrsnoći izjednačuje s časopisima s medjunarodno priznatom recenzijom.
Druga dva znanstvena rada objavljena su u Zbornicima s medjunarodnih skupova i odgovarajućom recenzijom u Rijeci :" Razvoj stručne kompetencije odgajatelja i kvaliteta življenja u vrtiću",U Zborniku :" Nastavnik čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju", Rijeka,1999,str.441-447. i "Mijenjanje kulture predškolske ustanove putem akcijskog istraživanja, U Zborniku , M.Kramar, M.Duh (urednici): "Didaktički in metodički vidiki nadaljnjeg razvoja izobraževanja".Pedagoška fakulteta,Univerza v Mariboru, 2000.str.92-98.
1.Konstruktivistička paradigma u odgoju i obrazovanju, “Napredak”, Zagreb, br.3/1998. str. 282-289.; dr.sc.A.Miljak.
U radu se polazi od konstruktivističke paradigme a paradigma se odredjuje kao temeljni svjetonazor koji vodi i usmjerava istraživača u izboru ontologije,epistemologije i metodologije. Konstruktivistička paradigma podrazumijeva drukčije promatranje, istraživanje procesa učenja, odgoja i obrazovanja, odnosa učitelja i učenika. Kvalitetne i dugoročne promjene u odgoju i obrazovanju mogu nastati samo promjenom kulture škole i promjenama u stručnom i profesionalnom razvoju učitelja. U ovoj se paradigmi istraživanja usmjeravaju na pitanja; koji su to uvjeti, situacije, pravila organizacije odgojno-obrazovnih ustanova koje kreiraju svi sudionici u ustanovi a koji pogoduje i djeluje na kvalitetno življenje, učenje, odgoj i obrazovanje sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Nastavljajući rad započet u dječjjm vrtićama Istre temeljući je na konstruktivističkom pristupu istraživanju autorice inose svoje preliminarne rezultate, prijedloge i vizije za dalje širenje i kvalitetno mijenjanje odgojne prakse u ovim ustanovama.
Znanstveni doprinos ovog rada očituje se ne samo u zalaganju za drugom paradigmom u odgoju i obrzovanju već i u istraživačkom radu utemeljneom na toj paradigmi. Istraživanje i mijenjanje odgojne prakse koje provode u dječjim vrtićima
Istre koristeći videorefleksivnu metodologiju usmjerava se na uočavanje posebnosti svake ustanove, na njezinu kulturu, smatrajući kako je temelj dugoročnih i kvalitetnih promjena u odgoju i obrazovanju upravo u mijenjanju tih značajki.
2. Razvoj stručne kompetencije odgajatelja i kvaliteta življenja u vrtiću (Development of professional competence of educators and the quality of living in kindergartens). U: Nastavnik - čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, Rijeka, 1999. str. 441-447.
U članku se na primjeru etnografskog istraživanja s elementima akcijskog provedenog u dvadeset vrtića u Istri, ukazuje na mogućnost podizanja kvalitete življenja razvojem stručne kompetencije odgajatelja. Odgajatelj postaje glavni kreator odgojno-obrazovnih programa a ne više osoba koja samo primjenjuje gotove programe koje je netko koncipirao. Takav pristup predpostavlja da je svaka ustanova jedinstvena, kako po svojoj unutrašnjoj organizaciji i ustroju, tako i po svojoj kulturi, okruženju, tradiciji u kojoj djeluje. Zato se nastoji svakog odgajatelja, učitelja osposobiti za otkrivanje, uvažavanje i/ ili mijenjanje tih značajki. Upravo istražujući svoju odgojnu praksu, raspravljajući o njoj sa svojim kolegama, razvijajući svoju stručnu kompetenciju na takav način, moguće je postiči jednu višu razinu kvalitetnog življenja, učenja odgoja i obrazovanja djece u institucijskom kontekstu.
3. Mijenjanje kulture predškolske ustanove putem akcijskog istraživanja. U: Didaktički in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja: (zbornik prispevkov z mednarodnega znanstvenega posveta v Mariboru), Maribor, 2000. str.92-97. dr. sc Arjana Miljak.
Promjene kulture odgojno-obrazovnih ustanova temelj su kvalitetnih promjena u njima. Medjutim, one se ne mogu dogoditi “ klasičnim” načinima, tj. promjenama kurikuluma, zakona i drugih akata. One moraju početi u samoj ustanovi promjenom ustroja, organizacije prostora, vremena i stvaranjem jednog suradničkog i poticajnog ozračja za sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa. Akcijsko istraživanje najpogodniji je način za takvo djelovanja. Stvaranjem zajednice refleksivnih istraživača, odgajatelja i članova stručnog tima iz različitih predškolskih ustanova diljem Hrvatske stvaraju su uvjeti za širenje promjena, mijenjanje kulture predškolskih ustanova i za profesionalizaciju odgajateljskog poziva.
3. Nastavna djelatnost
Pristupnica ima raznoliko i bogato nastavno iskustvo. Prvo ga je stjecala kao pedagog u Predškolskoj organizaciji Dječji vrtići i jaslice Pula, RJ Centar od 1985 do 1994. godine.
Zatim postaje ( 1994.) viša školska nadzornica u Ministarstvu prosvjete i športa, Zavodu za unapredjenje školstva, podružnica Rijeka sa sjedištem u Puli, u kojem radi i danas.
Kao vanjski suradnik - asistent na Pedagoškom fakultetu u Puli od 1997/8. godine vodi kolegij: Istraživanja u odgoju i obrazovanju za studente razredne nastave. Za to vrijeme bila je mentor za dvije diplomske radnje studentima razredne nastave ( Učitelj- voditelj odgojno-obrazovnog procesa u ozračju suvremene škole i druge : Mogućnost dramskog odgoja u odgojno-obrazovnom procesu.)
Podjelom pedagoškog fakulteta na Visoku učiteljsku školu i Filozofski fakultet u Puli dodijeljena joj je nastava iz kolegija Opće pedagogije i Didaktike na Filozofskom fakultetu i to studentima hrvatskog jezika i književnosti, talijanskog jezika i književnosti i studentima povijesti, a od 2001/2002. još i studentima Glazbene kulture i studentima izvanrednog studija iste studijske grupe.
Dvije godine predavala je Pedagogiju u sklopu dopunske pedagoško-psihološke izobrazbe koju je organizirao Filozofski fakultet u Puli.
Tijekom 1999. godine za potrebe Grada Rovinja vodila je ciklus radionica za roditelje pod nazivom “Pomozimo im rasti” u trajanju od 25 sati.
Pristupnica je od 1985. godine bila pedagog u dječjem vrtiću sve do 1994. godine kad je izabrana za višu školsku nadzornicu. Od 1997 godine kad je izabrana za asistenta- vanjskog suradnika na Pedagoškom fakultetu u Puli a zatim na Filozofskom fakultetu drži kao asistent- vanjski suradnik , kolegije iz Pedagogije i Didaktike.
4. Stručna djelatnost
Pristupnica takodjer ima bogatu i raznoliku stručnu djelatnost. Objavila je 20. stručnih radova i to dva na engleskom jeziku u zbornicima s domaćih skupova s medjunarodnim sudjelovanjem, 6. stručnih radova u časopisima i nekoliko recenzija i prikaza.
Držimo kako valja izdvojiti njezin rad na uredjenu i autorstvu (dva rada) zbornika sa stručnog skupa u Poreču 2000 “ Vrtić kao dječja kuća, odgajatelji Istre odgajateljima na zajedničkom putu odrastanja s djecom” u kojem odgajatelji Istre iznose svoja izravna iskustva u svezi provodjenja akcijskih istraživanja, mijenjanja svoje odgojne prakse tijekom tri godine zajedničkog rada. Zatim aktivno sudjeluje u uredjenju zbornika “ Vrtić u skladu s dječjom prirodom - dječja kuća”, Rovinj 2002. Novina je ovog zbornika u tomu što se odgajateljima iz Istre pridružuju i izlažu svoja iskustva odgajatelji iz još dvadeset vrtića iz različitih djelova Hrvatske. Konstatirano je da su u ovom Zborniku sudjelovala 156 autora koji se intezivno bave navedenom problematikom.
Osim navedene problematike pristupnica je ( 1987). sudjelovala u projektu Fakulteta za defektologiju sveučilišta u Zagrebu: “Pojavni oblici poremećaja u ponašanju djece u predškolskim ustanovama i uvjeti života u obitelji”. Aktivno se uključivala u sve skupove za djelatnike u predškolskom odgoju bilo pisanim radom bilo prezentacijom iskustava iz prakse.
Od lipnja 1993. godine bila je uključena u Projekat UNICEF-a, Ministarstva kulture i prosvjete i Zavoda za školstvo pod nazivom “Projekat psihosocijalne pomoći predškolskoj djeci, njihovim roditeljima i odgajateljima” i obnašala funkciju lokalnog supervizora za Istarsku županiju. U sklopu tog projekta (od 8. do 18. ožujka 1994.) aktivno je sudjelovala kao predstavnik predškolskog dijela programa s još deset profesora i stručnih suradnika iz Hrvatske u Izraelu.
U vrijeme trajanja projekta bila je uključena u mnogobrojne seminare i radionice:
- srpanj 1993. Crikvenica- edukaciju u trajanju od 48 sati iz područja Traumatske psihologije
- prosinac 1993. Tuheljske Toplice: “Žalovanje kod djece” – voditelj: Olaf Muller, klinički psiholog iz Norveške
- listopad 1994. Zagreb: “Spas”-Ofra Ayaron, klinički psiholog, obiteljski terapeut iz Izraela i druge.
Tijekom rada na Projektu održala je dvadesetak radionica za odgajatelje, stručne suradnike redovnih i prognaničkih/izbjegličkig vrtića Istarske županije i Grada Rijeke.
U školskoj godini 1995/96. sudjelovala je u Projektu UNICEF-a i Ministarstva prosvjete i športa “Odgoj za mir i toleranciju”, kao član tima koji je radio na edukaciji odgajatelja i stručnih timova vrtića.
Surađivala je s Visokom učiteljskom školom u Puli i to s Odsjekom za predškolski odgoj na hrvatskom i taljanskom jeziku u provođenju državnih stručnih ispita za odgajatelje. Surađuje također s Visokom učiteljskom školom u Rijeci gdje provodi programe stručnog usavršavanja za djelatnike u predškolskom odgoju i vodi stručne ispite za odgajatelje.
Aktivno je sudjelovala na European Reality Therapy and Choice Theory Conference Portorož-Slovenija, 4.-7.05. 1997. , Drugoj europskoj konferenciji realitetne teorije i teorije izbora u Zagrebu od 17. do 19. 05. 2001. i Prvom međunarodnom skupu prosvjetnih djelatnika koji primjenjuju Glasserove ideje kvalitetne škole u Rijeci od 27.-29. 10. 2000.
Za potrebe Mnistarstva prosvjete i športa (1999.) sudjelovala je u projektu: Obrazovanje za sve - program ocjene 2000. godine, u dijelu, Skrb i razvoj u ranom djetinstvu.
Aktivan je član podskupine za predškolski odgoj i obrazovanje Prosvjetnog vijeća Ministarstva prosvjete i športa, koja je izradila Prijedlog koncepcije ranog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Sudjelovala je na stručnim skupovima s članovima Prosvjetnog vijeća u prezentaciji Osnova za ustroj školstva Republike Hrvatskoj.
Održala je niz javnih predavanja i radionica :
- Pula, lipanj 1998.: Vrtić kao dječja kuća, stručno-znanstveni skup
- Opatija, ožujak 1999.: Međunarodni znanstveni kolokvij Nastavnik-čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju: Razvoj stručne kompetencije odgajatelja i kvaliteta življenja u vrtiću
- Opatija, ožujak 1999: Međunarodni stručno-znanstveni skup: Likovni izraz u integrativnom programu
- Rijeka, listopad 1999.: Ekologija prostora i društvenih odnosa u institucionalnom kontekstu – stručno-znanstveni skup
- Lovran, ožujak 2000: Pedagozi – stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi – stručno-znanstveni skup (24. škola pedagoga)
- Lovran, ožujak 2000: Pedagozi – stručni suradnici u inovacijskom vrtiću i školi – stručno-znanstveni skup (24. škola pedagoga)
- Novi Vinodolski, veljača 2000. seminar za promovirane mentore odgajatelje i učitelje razredne nastave: Organizacija i vođenje stručnog skupa
- Dubrovnik, ožujak 2001.: Različite pedagoške koncepcije u predškolskom odgoju (savjetovanje)
- Rijeka, travanj, 2001.: Osnove kurikuluma stručnog usavršavanja odgajatelja mentora pripravniku i studentu predškolskog odgoja
- Rovinj, svibanj 2002.: Proces stvaranja vrtića u skladu s dječjom prirodom – “dječje kuće” –stručno-znanstveni skup
- Dubrovnik, ožujak, 2002.: Cjeloživotno obrazovanje-razvoj i izobrazba.
5. Zaključno mišljenje i prijedlog povjerenstva
Iz priloženog Izvješća i popisa radova, povjerenstvo zaključuje da pristupnica Mr.sc. Lidija Vujičić, u stalnom radnom odnosu u Ministarstvu prosvjete i športa, Zavodu za unapredjenje školstva, Odsjek u područnoj jedinici Rijeka , ima obranjen magisterski rad, objavila je tri znanstvena rada, od kojih jedan : Konstruktivistička paradigma u odgoju i obrazovanju, Napredak, (Zagreb),br.3.,1998. str.282-289, koji se po vrsnoći izjednačuje s medjunarodno priznatom recenzijom ( a1). Druga dva znanstvena rada objavljena su u Zbornicima s medjunarodnih skupova i odgovarajućom recenzijom u Rijeci i Mariboru i odgovaraju klasifikaciji znanstvenih radova a2.
Pristupnica ima prijavljenu i odobrenu temu doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Nadalje, objavila je 20. stručnih radova u zbornicima uglavnom s domaćih skupova s medjunarodnim sudjelovanjem, od toga dva na engleskom jeziku, 6. stručnih radova u časopisima i nekoliko recenzija i prikaza.
Držimo kako valja izdvojiti njzin rad na uredjenu i autorstvu (dva rada) zbornika sa stručnog skupa u Poreču 2000 “ Vrtić kao dječja kuća, odgajatelji istre odgajateljima na zajedničkom putu odrastanja s djecom” i uredjenju drugog zbornika “ Vrtić u skladu s dječjom prirodom - dječja kuća” Rovinj 2002.
Bila je uključena u nekoliko projektu: u projektu Fakulteta za defektologiju, zatim u dva projekta UNICEFA i jedan Ministarstva prosvjete i športa. Održala je niz javnih predavanja i radionica na skupovima u zemlji i jedan u inozemstvu (Izrael).
Pristupnica je od 1985. godine bila pedagog u dječjem vrtiću sve do 1994. kad je izabrana za višu školsku nadzornicu. Od 1997 godine, kad je izabrana za asistenta- vanjskog suradnika na Pedagoškom fakultetu u Puli a zatim na Filozofskom fakultetu, izvodi nastavu iz Opće pedagogije i Didaktike.
Povjerenstvo ustanovljuje kako pristupnica udovoljava minimalne uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima (Narodne novine- pročišćen tekst 59/60. čl. 80.) uputama Rektorskog zbora za izbor u naslovno zvanje višeg predavača za predmete Opća pedagogija i Didaktika na Filozofskom fakultetu u Puli, te predlaže Naslovu biranje mr. sc. Lidije Vujičić u predloženo zvanje.
Povjerenstvo :
Dr. sc.Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc.Vladimir Jurić, red. prof.
Dr. sc.Arjana Miljak, red. prof.
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
Dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.
Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
Zagreb, 10. srpnja 2003.
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača
ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih
znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Lučićeva 3
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu br. 3804-480-03-2, od 29. travnja 2003. godine, a na traženje Visoke učiteljske škole u Splitu, imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu. Na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju te u skladu sa Zakonom o visokim učilištima (NN br. 59/96) te uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" 94/96) i minimalnih uvjeta za izbor u znanstvena zvanja (("Narodne novine" 38/97) povjerenstvo podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Opće odredbe
Na osnovi odluke 46. sjednice Nastavničkog vijeća Visoke učiteljske škole u Splitu od 4. ožujka 2003. godine raspisan je natječaj za izbor nastavnika u naslovno zvanje predavača ili više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet "Specijalna pedagogija”. Natječaj je proveden u skladu sa Zakonom o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96.) i uputama Rektorskog zbora. Na natječaj objavljen u "Večernjem listu" i "Vjesniku" 14. ožujka 2003. godine javila su se dva kandidata: Esmeralda Sunko i mr. sc. Siniša Opić.
A) ESMERALDA SUNKO
Esmeralda Sunko je prijavi na natječaj priložila: životopis, presliku diplome Muzičke akademije u Zagrebu, presliku diplome Fakulteta za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, popis radova i same radove.
1. Biografski podaci
Esmeralda Sunko rođena je 8. ožujka 1957. godine u Splitu. Podaci o narodnosti i državljanstvu pristupnice u priloženoj dokumentaciji nisu navedeni.
Pristupnica je u Splitu završila Klasičnu gimnaziju "Natko Nodilo". Potom je, diplomom na Glazbenoj akademiji u Zagrebu 1978. godine stekla stručni naziv "nastavnik glazbene kulture", a godinu dana kasnije, 1979. godine, diplomom na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu i stručni naziv "profesor defektolog". Sada je apsolvent na poslijediplomskom znanstvenom studiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Aktivno se služi engleskim, a pasivno njemačkim jezikom.
Do sada je (od 1980. do 2000. godine) radila u Centru za odgoj i obrazovanje "Juraj Bonači" u Splitu (s mentalno retardiranom djecom) i to kao nastavnica više predmeta u višim razredima i kao voditelj i organizator mnogobrojnih aktivnosti Centra. Od 1987. do 2001. godine radila je u udruzi "Mi RTa", a od 2000. godine i u Ligi za borbu protiv narkomanije u Splitu. Tijekom rada, sudjelovala je na mnogobrojnim stručnim skupovima.
Tijekom rada kontinuirano se stručno usavršavala te je završila edukacije iz sljedećih područja:
1977.- 1978.: za rehabilitatora - glazboterapeuta
1978. -1979.: školu za alkoholizam i druge ovisnosti
1980.- 1982.: Edukaciju za rad s autističnom djecom (u Zagrebu i Stubičkim toplicama)
1983.: Edukaciju za voditelje pojačane brige i nadzora (u Splitu)
1988. - 1989.: komunikacijski trening
1992. - 1994.: dvogodišnji studij za Waldorf-odgojitelja (u Splitu, den Hagu i Zeist-u u
Holandiji)
1997. - 2003.: trajnu edukaciju (teorija i supervizija) iz područja "prepoznavanje,
dijagnosticiranje,interveniranje , multidisciplinarni pristup i terapija u području
zlostavljanja djece (u Zagrebu u Splitu)
1999. - 2001.: edukaciju "Pravo u svakodnevnici" (U Zagrebu i Tuheljskim toplicama, bila je
voditelj programa za područje Dalmacije)
2002. - 2003.: edukaciju "Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje za visokoškolske ustanove"
(U Zagrebu)
2002. - 2003.: praktičarski trening iz neurolingvističkog programiranja (u Splitu).
Podaci o organizatorima edukacija ne navode se u priloženoj dokumentaciji.
Sada radi kao stručna suradnica na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu na predmetu "Specijalna pedagogija".
2. Znanstvena djelatnost
Pristupnica nije do sada birana u znanstvena i istraživačka zvanja.
Kao apsolvent poslijediplomskog studiju radi na izradi magistarskog rada pod nazivom "Spoznaje i stavovi studenata o odgoju, obrazovanju i osposobljavanju mladih u pluralnom društvu". Temu rada odobrilo je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2002. godine.
Pristupnica je do sada objavila 3 rada: jedan stručni članak ("Nasilje među školsko djecom"), jedno saopćenje sa stručno-znanstvenog skupa ("Odgojno-obrazovni projekti -Pravo u svakodnevnici") i u koautorstvu jednu knjigu (s Nazor, M. i Šandrović-Mucalo, V.: "Izazov je biti učitelj"
1. "Nasilje među školsko djecom", Školski vjesnik, 2001., 1(50): 85-94.
U radu su najprije definirane osnovne odrednice nasilja među djecom, njegova učestalost, motivi koji dovode do nasilja, njegova vremenska i prostorna orijentiranost, te obilježja djeteta-zlostavljača i djeteta-žrtve. Potom su navedene vrste zlostavljanja djece nad djecom i naputci o mogućnostima njegova prepoznavanja. Na kraju su prikazana pravila preventivnog programa za suzbijanje nasilja među djecom namijenjenog učiteljima i roditeljima.
Posebno vrijednim u ovom radu ističemo što je u njemu, korištenjem primjerene svjetske i domaće literature dan sažet prikaz jednog od aktualnih pedagoških fenomena, tzv. "bullynga", te što se autorica nije zadržala samo na prikazu te vrste nasilja već je dala i neke osnovne naputke o mogućim načinima njegova sprečavanja.
2. "Odgojno-obrazovni projekti - Pravo u svakodnevnici". Zbornik radova projekti iz odgojno-
obrazovne prakse, radionice, stručno-znanstveni kolokvij "Refleksivna praksa i profesionalni
razvoj". 2. dani osnovne škole 2002 Splitsko-dalmatinske županije s međunarodnom suradnjom.
Split, 2002. str. 219-226.
U radu je prikazana realizacija projekta "Pravo u svakodnevnici" (izvorno: "Street Law", iniciranog od National Institute for Citizen Education Law" iz Georgtown-a) u Hrvatskoj. Posebno je vrijedno što se u tekstu govori i o nekim specifičnim aktivnostima vezanim uz provedbu tog projekta kao npr. o izvođenju medijacije i korištenim udžbenicima.
3. Nazor, M., Sunko, E., Šandrović-Mucalo, V.: "Izazov je biti učitelj". Liga za borbu protiv
narkomanije, Split 2002.
U knjizi se govori o različitim djelovanjima škole, pri čemu su posebno insistira na tome kako da učitelj od škole učini za dijete ugodnu okolinu. Posebno su zanimljiva poglavlja o školi kao izvoru stresa kao i emocijama i rizičnim ponašanjima koje škola izaziva.
3. Nastavna djelatnost
Pristupnica je od 1980. do 2000. godine radila kao nastavnica u višim razredima iz predmeta: hrvatski jezik, priroda i društvo, matematika i glazbena kultura u Centru za odgoj i obrazovanje "Juraj Bonači" u Splitu (s mentalno retardiranom djecom). Tijekom tog vremena, uz svoje nastavne obaveze radila je i kao voditelj i organizator slobodnih aktivnosti Centra, voditelj odjela za rad s autističnom djecom uz provođenje elemenata waldorfske pedagogije, voditelj produženog stručnog tretmana djece i mladih , te na provođenju glazbene terapije, što sve ukazuje na njenu veliku predanost nastavničkom zanimanju, posebno u području specijalne pedagogije.
Od 2001. godine radi kao stručna suradnica na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu na predmetu "Specijalna pedagogija".
4. Stručna djelatnost
Iza pristupnice stoji izrazito bogata stručna djelatnost. Kao voditelj, organizator, uvodničar i predavač sudjelovala je na mnogobrojnim javnim tribinama, edukacijama i radionicama u Splitu, Zagrebu, Zadru, Benkovcu, Dubrovniku, Supetru, itd.
Osim toga, tijekom svog radnog vijeka, aktivno se svojim stručnim radom uključivala u neke šire društvene akcije usmjerene prema suzbijanju nepoželjnih oblika ponašanja mladih. Tako je npr. od 1987. do 2001. godine radila u udruzi "Mi RTa" u području terapijsko-savjetodavnog rada s djecom i ženama žrtvama nasilja, a od 2000. godine radi i kao stručna savjetnica i tajnica Lige za borbu protiv narkomanije u Splitu.
Članica je "Lige za borbu protiv narkomanije", udruge "Mi RTa", Društva "Naša djeca", "Foruma za slobodu odgoja" i "Društva za pedagogiju Split".
5. Zaključak
Na osnovu uvida u dostupnu nam dokumentaciju povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica Esmeralda Sunko prema Zakonu o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96, čl. 80, stavak 1) i odluci Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine 94/96) formalno udovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
.
Povjerenstvo ocjenjuje da pristupnica ima odgovarajuću stručnu spremu (nastavnik je glazbene kulture, profesor defektolog, te apsolvent poslijediplomskog znanstvenog studija Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao profesor defektolog kvalificirana je za održavanje nastave iz kolegija "Specijalna pedagogija", a poslijediplomski studij iz pedagogije kao i glazbenu naobrazbu pristupnice ocjenjujemo kao bitne dodatne prednosti.
Uvjetima za izbor u zvanje predavača kandidatkinja ponajprije udovoljava stoga što je u svom dosadašnjem radu pokazala izrazitu sklonost prema nastavnom radu i stručnoj djelatnosti. Iza nje stoji bogato nastavničko iskustvo u školi koju pohađaju djeca s posebnim potrebama, što predstavlja veliku prednost u edukaciji budućih učitelja za odgojno-obrazovni rad s takvom djecom. Radeći kao nastavnik nije se zadovoljavala samo održavanjem nastave već ih je daleko prelazila vodeći i organizirajući mnogobrojne pedagoške aktivnosti u ustanovi u kojoj je radila što sve ukazuje na njenu veliku predanost nastavničkom zanimanju u području specijalne pedagogije. Taj je njen predani rad već prepoznat time što je već izabrana za stručnu suradnicu na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu i to upravo za predmet "Specijalna pedagogija".
Pristupnica se tijekom rada kontinuirano stručno usavršavala te je završila desetak dodatnih edukacija iz područja koje značajno bogate njen stručni rad na području specijalne pedagogije. Uz to, do sada je objavila tri rada od kojih se dva mogu ubrojiti u područje specijalne pedagogije, te sudjelovala je na mnogobrojnim stručnim skupovima iz tog područja. Povjerenstvo, nadalje, pozitivno ocjenjuje i stručni angažman pristupnice u akcijama suzbijanja nepoželjnih oblika ponašanja mladih, posebno njen terapijsko-savjetodavnog rada s djecom žrtvama nasilja i rad na suzbijanju narkomanije.
B) MR. SC. SINIŠA OPIĆ
Mr. sc. Siniša Opić je prijavi na natječaj priložio: životopis, domovnicu, presliku diplome dodiplomskog studija, presliku diplome poslijediplomskog studija, svjedodžbu o položenom stručnom ispitu, uvjerenje o nekažnjavanju iz kojeg je vidljiva narodnost i državljanstvo pristupnika, te popis radova ali ne i same radove.
1. Biografski podaci
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je mr. sc. Siniša Opić rođen 8. prosinca 1973. godine u Pakracu. Po narodnosti je Hrvat i državljanin RH.
Podaci o školovanju pokazuju da je maturirao na XI gimnaziji u Zagrebu. 1992. godine upisao je na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti Sveučilišta u Zagrebu četverogodišnji studij razredne nastave koji je diplomirao 1996. i stekao stručni naziv diplomirani učitelj. Tijekom studija pokazivao je interes za rad s učenicima kojima je potrebna posebna stručno pedagoška pomoć. Iz tog je razloga odmah nakon što je diplomirao dodiplomski studij (1996.) upisao poslijediplomski znanstveni studij na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, smjer poremećaji u ponašanju. Na istom je fakultetu magistrirao 1999. godine.
Trenutno radi izvan svoje struke, kao profesor engleskog jezika u srednjoj školi u Novskoj.
2. Znanstvena djelatnost
Pristupnik nije do sada biran u znanstvena i istraživačka zvanja.
Magistrirao je 1999. godine na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu obranom magistarskog rada pod nazivom "Prosudbe učitelja osnovnih škola o učestalosti oblika rizičnog socijalnog ponašanja učenika i o mogućnostima prevencije u seoskim i manje urbanim sredinama" i stekao naziv magistar društvenih znanosti, polja odgojne znanosti, grana defektologija. Tema magistarskog rada povezana je s njegovim radom na znanstvenom projektu koji je provodio na području Sisačko-moslavačke županije na uzorku ispitanika s osnovnih škola.
Pristupnik u priloženoj dokumentaciji navodi da se namjerava dalje znanstveno usavršavati u području specijalne pedagogije te raditi na doktorskoj disertaciji čija bi tema bila povezana sa znanstvenom opservacijom poremećaja u ponašanju.
Do sada je objavio 3 rada:
1. Učestalost manifestiranja oblika rizičnog socijalnog ponašanja učenika osnovne škole.
Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu 1(2), 2000.: ?
2. Elementi afilijacije učenika i učitelja kao preventivni model spram fizičke agresivnosti
učenika. Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu 1(3), 2001.: ?
3. Relacije između oblika rizičnog socijalnog ponašanja učenika u manje urbanim i seoskim
sredinama i elementi moguće prevencije. Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu 1(4),
2002.: ?
Radovi nisu priloženi.
3. Nastavna djelatnost
Jedini podatak o nastavnoj aktivnosti kandidata je da trenutno radi kao profesor engleskog jezika u srednjoj školi u Novskoj. U svom životopisu kandidat navodi da se tijekom studija posebno zanimao za rad s učenicima kojima je potrebna posebna stručno-pedagoška pomoć.
4. Stručna djelatnost
U priloženoj dokumentaciji ne navode se nikakvi posebni podaci o stručnom radu kandidata.
5. Zaključak
Na osnovu uvida u dostupnu nam dokumentaciju povjerenstvo ocjenjuje da pristupnik mr. sc. Siniša Opić prema Zakonu o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96, čl. 80, stavak 1) i odluci Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine 94/96) formalno udovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.
.
Povjerenstvo ocjenjuje da se stručna sprema pristupnika može smatrati odgovarajućom za to zvanje (diplomirani je učitelj i magistar društvenih znanosti, polja odgojne znanosti, grana defektologija).
Prema važećim propisima, osnovni je kriterij za izbor u zvanje predavača izrazita sklonost kandidata prema nastavnom radu i stručnoj djelatnosti u području za koje se bira. Istina je da u priloženoj dokumentaciji povjerenstvo nije našlo dovoljno podataka o tome. Kandidat, primjerice, navodi da sada radi kao profesor i da njegov nastavni rad nije vezan uz područje specijalne pedagogije, ali ne navodi nikakve podatke o tome što sve radi kao nastavnik, a što bi ga eventualno kvalificiralo za predavača specijalne pedagogije kao ni nikakve detaljnije podatke o svom specifičnom stručnom radu na području specijalne pedagogije. No, povjerenstvo usprkos tome, na osnovi:
- toga što je vrlo mlad (s nepunih 26 godina) i u vrlo kratkom roku magistrirao na, za zvanje u
koje se bira, odgovarajućem fakultetu,
- toga što je već objavio tri rada koja se može ubrojiti u područje specijalne pedagogije i koji
dokazuju njegov interes za to područje,
- njegova rada na znanstvenom projektu iz područja specijalne pedagogije,
- izjave iz njegova životopisa da se namjerava dalje znanstveno usavršavati u području
specijalne pedagogije i raditi doktorsku disertaciju čija bi tema bila povezana sa dijelom
specijalne pedagogije (poremećajima u ponašanju),
- kandidatovog isticanja interesa za rad s učenicima kojima je potrebna posebna stručno
pedagoška pomoć,
zaključuje da se kandidata može birati za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Specijalna pedagogija.
.
PRIJEDLOG POVJERENSTVA
Povjerenstvo ocjenjuje da oba kandidata formalno ispunjavaju uvjete određene Zakonom o visokim učilištima ("Narodne novine" 59/96, čl. 80, stavak 1) i odlukom Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine 94/96) za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Specijalna pedagogija, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, te prepušta Visokoj učiteljskoj školi u Splitu odluku o konačnom izboru.
POVJERENSTVO:
----------------------------------------------
Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.
----------------------------------------------
Dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.
-----------------------------------------------
Dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
dr. sc. Alija Kulenović
dr. sc. Vladimir Kolesarić
dr. sc. Vesna Buško
Filozofski fakultet, Zagreb
U Zagrebu, 3.10.2003.
Fakultetsko vijeće Filozofski fakultet, Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 3804-120-03-2 donesenoj na sjednici održanoj 15.9.2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Teorija testova, Uvod u psihologijsku statistiku i Inferencijalna statistika, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Proučivši priloženu dokumentaciju, upućujemo Fakultetskom vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj Pedagoškog fakulteta u Osijeku za izbor i prijem u suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta u navedenom području i za navedene predmete, objavljen 23.6.2003. u ''Glasu Slavonije'', prijavila se samo jedna kandidatkinja – Ivana Marčinko, profesor psihologije.
Ivana Marčinko rođena je u Osijeku gdje je završila srednju kemijsko – tehnološku školu. Obrazovanje je nastavila u Velikoj Britaniji i završila ga 2001. studijem psihologije na Westminsterskom sveučilištu u Londonu. U procesu nostrifikacije svoje sveučilišne diplome na Odsjeku za psihologiju u Zagrebu 2002. je položila sve propisane diferencijalne ispite čime je stekla sva prava koja po domaćim propisima imaju osobe sa završenim studijem psihologije. Iste godine upisala se na postdiplomski studij znanstvenog usavršavanja na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Sudeći prema vrlo visokim ocjenama, mišljenjima njezinih profesora i dobivenim nagradama, Ivana Marčinko je u svim etapama svoga obrazovanja postigla izvrsne rezultate. Nadalje, prema njezinim dosadašnjim radnim iskustvima opravdano je zaključiti da se radi o osobi širokih i raznolikih interesa među kojima istaknuto mjesto pripada izraženoj motivaciji za znanstveno-istraživački rad. Kandidatkinja posjeduje i niz specifičnih znanja i vještina koje je čine dodatno pogodnom za rad u natječajem navedenim predmetima fakultetskog programa. Stoga mislimo da je riječ o osobi čija osobna i profesionalna svojstva svjedoče o krupnom potencijalu i čija bi adekvatna realizacija mogla dovesti do razvoja istaknutog istraživača i sveučilišnog nastavnika u psihologijskoj znanosti i struci.
Budući da Ivana Marčinko (a) ima završen odgovarajući dodiplomski studij i (b) ima upisan odgovarajući postdiplomski studij znanstvenog usavršavanja, ona ispunjava sve uvjete za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta propisane člankom 89(1) Zakona o visokim učilištima te predlažemo nadležnima da je prime i izaberu u to zvanje.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Alija Kulenović, predsjednik
prof. dr. sc. Vladimir Kolesarić, član
doc. dr. sc. Vesna Buško
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta kandidata za mlađeg asistenta na psihologiji na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izabralo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija (pretežno za sudjelovanje u izvođenju nastave iz Praktikuma eksperimentalne psihologije i Metodologije eksperimentalne psihologije) na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Pedagoški fakultet objavio je natječaj u «Glasu Slavonije» na koji se javilo tri kandidata: Ana Kurtović, Silvija Mihaljević i Uliks Šimoković.
Ana Kurtović diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2002. godine. Iste je godine upisala poslijediplomski studij psihologije za znanstveno usavršavanje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uključena je kao znanstveni novak u projekt «Nastava usmjerena na istraživanje i djelovanje» koji se provodi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.
Silvija Mihaljević diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zadru 1999. godine. Poslijediplomski studij – specijalizaciju iz kliničke psihologije upisala je 2000. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Glavni interesi u struci su joj savjetovanje, klinička psihologija, zdravstvena psihologija i sl.
Uliks Šimoković diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2001. godine. Radi kao psiholog u Centru za socijalnu skrb u Osijeku.
Prema članku 89. dosadašnjeg Zakona o visokim učilištima (kao i prema člancima 43. i 97. novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003.) Ana Kurtović i Silvija Mihaljević imaju formalne uvjete za izbor u zvanje mlađeg asistenta (odnosno asistenta prema novom zakonu), jer su diplomirale psihologiju i upisale su postdiplomski studij psihologije. Uliks Šimoković je diplomirao psihologiju ali nije upisan na postdiplomski studij psihologije pa zato nema uvjeta za izbor u mlađeg asistenta.
Stručno povjerenstvo daje prednost Ani Kurtović jer je uključena u znanstvenoistraživački projekt što će joj omogućiti stjecanje određenog iskustva koje će moći koristiti kao suradnik u nastavi na studiju psihologije.
U Zagrebu, 14.10.03.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Darja Maslić Seršić, doc.
Dr. sc. Dragutin Ivanec, viš. asist.
FILOZOFSKI FAKULTET
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 9. lipnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u suradničko zvanje mlađeg do višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Zavodu za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u Vjesniku 22. travnja 2003. Prof. Melanija Strika i dr.sc. Nikša Dubreta.
Prof. Melanija Strika rođena je 1974. u Šibeniku. Studij sociologije diplomirala je 1998. Godine 2000. upisala je postdiplomski studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao poslovna tajnica pri Akademiji tehničkih znanosti Hrvatske. Surađuje na istraživačkom projektu koji financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH o temi razvoja prirodnih, tehničkih i biotehničkih znanosti. Također kao istraživač surađuje na istraživačkom projektu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu pod naslovom »Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu«. Objavila je dva prikaza knjiga u časopisima Socijalna ekologija i Revija za socijalnu politiku. Sudjelovala je na nekoliko stručnih skupova u Hrvatskoj. Član je Hrvatskog sociološkog društva.
Dr.sc. Nikša Dubreta rođen je 1963. u Kotoru. Studij sociologije diplomirao je 1989, a od 1990. radi kao asistent na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Od 2001. promaknut je u voditelja Katedre za sociologiju u Zavodu za industrijsko inženjerstvo istog Fakulteta. Nakon pohađanja postdiplomskog studija iz sociologije, magistrirao je 1998. s temom iz socijalne ekologije, a 2003. doktorirao je također u polju sociologije s temom iz sociologije subkultura. Od 1992. upisan je u registar istraživača u Ministarstvu znanosti i tehnologije RH. Znanstvenoistraživački rad obavljao je na dva znanstvenoistraživačka projekta spomenutog Zavoda. Prema priloženom popisu radova, objavio je ukupno 8 radova u znanstvenim časopisima i zbornicima radova, i to s temama iz socijalne ekologije, uključujući socijalnoekološke aspekte industrijske organizacije i proizvodnje.
Stručno povjerenstvo smatra da kandidat Melanija Strika ispunjava uvjete za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, temeljem članka 89. stavka 1. ZVU, a dr.sc. Nikša Dubreta ispunjava uvjete za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta, temeljem članka 89. stavka 4. Zakona o visokim učilištima (N.N. 54/96). Također ima odgovarajuće iskustvo u istraživačkom radu upravo u Zavodu za industrijsko inženjerstvo, a već duže vremena sudjeluje u izvođenju nastave iz sociologijskih predmeta na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.
Zbog svih tih razloga povjerenstvo daje prednost dr.sc. Nikši Dubreti te predlaže Fakultetskom vijeću, dakle, da se po ovom natječaju dr.sc. Nikša Dubreta izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Zavodu za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
U Zagrebu, 10. rujna 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
Dr.sc. Vjekoslav Afrić, izv.. prof.
Dr.sc. Čedomir Olujić, red. prof.
Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu
Predmet: Izvješće o radu
znanstvene novakinje mr. sc. Tanje Kuštović
za akademsku godinu 2002 / 2003.
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Znanstvena novakinja mr. sc. Tanja Kuštović radi na znanstvenu projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva (br. 0130448, voditelj prof. Stjepan Damjanović). U akademskoj godini 2002 / 2003 koristila je porodiljski dopust (od 15.10.02 do. 19. 05. 03). U preostalom dijelu akademske godine obavljala je ove zadatke:
U akademskoj godini 2002 / 2003 mr. sc. Tanja Kuštović uspješno je radila na projektnim i katedarskim zadacima pa predlažem Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati moju pozitivnu ocjenu i omogući mr. sc. Tanji Kuštović daljnji rad na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva.
Zagreb, 15. listopada 2003. Voditelj Projekta
_________________________
Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović
Doc. dr. sc. Marin Andrijašević
Predstojnik katedre za semiologiju
Odsjek za lingvistiku
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zagreb, 1. listopada 2003.
Fakultetsko vijeće
IZVJEŠTAJ
o radu znanstvene novakinje
mr. sc. Mislave Bertoše
U proteklom razdoblju (1. listopada 2002. – 30. rujna 2003.) znanstvena novakinja mr. sc. Mislava Bertoša obavljala je svoje zadaće koje su joj postavljene u okviru projekta "Tipologija označivanja u semiologiji i semiotici", s ciljem stjecanja doktorata znanosti na temu 'Semiološki pristup reklamnome diskursu (na korpusu istarskih publikacija iz posljednjih desetljeća austro-ugarske vladavine)', što je u mjesecu srpnju 2003. godine prihvatilo Vijeće Filozofskoga fakulteta.
U prosincu 2002. godine kolegica Bertoša obranila je magistarski rad Prezimena nahoda iz tršćanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću.
U protekloj akademskoj godini sudjelovala je u izvođenju nastave iz kolegija 'Lingvistička propedeutika'.
U siječnju 2003. godine održala je izlaganje na Zagrebačkome lingvističkome krugu pod naslovom Napuštena djeca i njihova prezimena.
U dogovoru sa mnom kao mentorom njezine disertacije i voditeljem projekta napravila je egzostivnu bibliografiju i epistemološki instrumentarij za izradu svoje doktorske disertacije.
U navedenom razdoblju objavljena su joj tri izvorna znanstvena rada, i to:
- Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom XIX. stoljeća, in: Suvremena lingvistika, broj 51-52, 2001, str. 13-34.
- Homonimija i psiholingvistika, in: Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici. Zbornik (ur. D. Stolac i dr.), Zagreb – Rijeka 2003, str. 51-60.
- Le strategie onomastiche nella formazione dei cognomi dei trovatelli del brefotrofio triestino nella prima metŕ del Ottocento, in: Atti, Centro di Ricerche Storiche – Rovigno, vol. XXXII, Rovigno – Trieste 2002, str. 379-406.
U proteklom je razdoblju kolegica Bertoša obnašala dužnost tajnice Zagrebačkoga lingvističkoga kruga, a bila je i tajnicom časopisa 'Suvremena lingvistika'.
Sve postavljene zadaće (i u preliminarnim ali nužnim pripremama na izradi doktorske disertacije, i u izvođenju nastave na Odsjeku za lingvistiku, i u pisanju znanstvenih radova i u njihovu prezentiranju na znanstveno-stručnim skupovima, kao i u organizacijskim sposobnostima u vođenju lingvističke udruge i sudjelovanju u uređivanju lingvističkog časopisa) mr. sc. Mislava Bertoša obavlja iznimno savjesno, s velikom dozom požrtvovnosti, uvijek spremna na nove izazove i, što je najvažnije, s istinskom znanstvenim nervom za otkrivanje, uočavanje i kritičko promišljanje svakoga sljedećega koraka u svojem lingvističkom napredovanju.
Stoga molim Vijeće Filozofskoga fakulteta da potvrdi ovu moju pozitivnu ocjenu dosadašnjega rada i zalaganja znastvene novakinje mr. sc. Mislave Bertoše.
S poštovanjem,
dr. sc. Marin Andrijašević
Izvješće o radu znanstvene novakinje Kristine Milković
na projektu “Temeljni dokumenti hrvatske povijesti”
Kristina Milković je znanstvena novakinja na projektu “Temeljni dokumenti hrvatske povijesti”. U razdoblju nakon zadnjeg izvješća, podnesenog u rujnu 2002., Kristina Milković je nastavila istraživanjem na temi svog magistarskog rada, te sudjelovala u različitim oblicima znanstvene i nastavne djelatnosti.
U sklopu istraživanja problematike magistarskog rada pod naslovom Osnovni krajiški zakon (1807.) boravila je dva tjedna u Beču i prikupila najveći dio građe koja se odnosi na temu magistarskog rada. Istražila je prije svega građu bečkog Ratnog arhiva nastalu četverogodišnjim radom komisije (Grenz-Organisirungs-Commission) na pripremi zakonskih prijedloga u fondovima HKR. 1800 i Sonderbestand Militärgrenze - Systemisirung der Militärgrenze. Transkribirala je Osnovni krajiški zakon u sva tri izdanja, tj. njemački izvornik, te hrvatski (slavonski ikavski) i srpskoslavenski prijevod i provela pripreme za računalnu obradu tekstova radi izdvajanja relevantnih usporednih pojmova ključnih za interpretaciju političkih, pravnih te društvenih i gospodarskih odnosa u Vojnoj krajini na početku 19. st. Uz rad na građi radila je na literaturi koja se bavi tematikom prosvijećenog apsolutizma i Vojnom krajinom u razdoblju 18. i prve polovice 19. st. te metodološkim problemima.
Sudjelovala je u radu međunarodne konferencije “Mogersdorf” (33. Internationales Kulturhistorisches Symposium Mogersdorf - Murska Sobota).
Objavila je prikaz knjige u stručnom časopisu (Povijest u nastavi).
Sudjelovala je u nastavi na Odsjeku za povijest: Hrvatsko-njemačka povijesna radionica i seminar Izvori za povijest plemićke religioznosti u novom vijeku (cca. 1750-1850) (prof. dr. Drago Roksandić), te izborni kolegij Računalna obrada teksta za povjesničare (prof. dr. Drago Roksandić i doc. dr. Damir Boras).
Kao voditelj projekta ocjenjujem da je Kristina Milković u protekloj godini savjesno i uspješno ispunila sve obveze u sklopu rada na projektu.
Zagreb, 15. rujna 2003.
Voditelj projekta:
prof. dr. sc. Nikša Stančić
FAKULTETSKOM VIJEĆU Zagreb, 09.10.2003.
FILOZOFSKOG FAKULTETA
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovani smo na sjednici održanoj 15. rujna 2003. u Stručno povjerenstvo koje treba utvrditi da li mr.sc. Ljubica Perinić Muratović zadovoljava uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema diseretacije pod naslovom Podrijetlo i narav kulta boga Silvana u rimskim provincijama Dalmaciji i Panoniji kao i mentorica dr.sc. Branka Migotti.
Stručno povjerenstvo podnosi Vijeću slijedeće
Izviješće
Mr. sc. Ljubica Perinić Muratović rođena je u Dubrovniku 15. travnja 1973.godine. 1991.g. je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala studij arheologije koji je završila 1997.g. Na istom je Fakultetu na Odsjeku za arheologiju 2003. magistrirala s temom Vojnički kultovi na području Hrvatske.
To znači da Ljubica Perinić Muratović zadovoljava prvi uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima a to je da ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenog polja arheologije.
Mr.sc. Ljubica Perinić Muratović zaposlena je od 1998. kao znanstvena novakinja na Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tijekom tog vremena objavila je više radova od kojeg izdvajamo rad O zavjetnom natpisu Minervi objavljen u časopisu Opuscula archaeologica 23-24, Zagreb 1999/2000., str. 417 – 424. koji je u to vrijeme po vrsnoći bio izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.
Tako mr. sc. Ljubica Perinić Muratović zadovoljava i drugi uvjet članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima jer je objavila rad u časopisu izjednačenim po vrsnoći časopisima s međunarodnom priznatom recenzijom. Isto tako ima više godina istraživačkoga rada kao znanstvena novakinja na projektu Romanizacija i kristjanizacija hrvatskog dijela Južne Panonije na Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Kako pristupnica zadovoljava uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima povjerenstvo se izjašnjava o opravdanosti teme doktorske disertacije:
1.Kultna slika boga Silvana u Dalmaciji i Panoniji razlikuje se od one italske nad kojom su izvršena i objavljena brojna istraživanja. Iako se Silvanom u Hrvatskoj, teritorijem tih nekadašnjih rimskih provincija, bavilo više stručnjaka do danas nije izvršena opsežna analiza podrijelta i naravi kultne slike boga Silvana. Doktorska disertacija Lj. Perinić Muratović predstavljala bi stoga veliki znanstveni doprinos poznavanju kulta Silvana na područjima rimskih provincija Dalmacije i Panonije.
2.Filozofski fakultet u Zagrebu odnosno Odsjek za arheologiju je ovlašten za rad na znanstvenom polju antičke provincijalne arheologije kojemu pripada doktorska tema pristupnice.
3.Pristupnica je za mentora predložila dr. sc. Branku Migotti koja je stručnjakinja za provincijalnu arheologiju.
4.Mr. sc. Ljubica Perinić Muratović je svojim dosadašnjim radom pokazala stručnost a može joj se pripisati i autorstvo nad objavljenim radovima ali i budućoj doktorskoj diseretaciji.
Stručno povjerenstvo na osnovu svih iznesenih činjenica s zadovoljstvom predlaže Vijeću odobrenje doktorske disertacije s naslovim Podrijetloi i narav kulta boga Silvana u rimskim provincijama Dalmaciji i Južnoj Panoniji. Taj će rad biti zasigurno značajan doprinos našem boljem poznavanju kulta silvana jer su dosadašnji rezultati znanstvenog rada doktorantice jamstvo za dobru i uspješnu obradu teme pod mentorstvom dr. sc. Branke Migotti.
Stručno povjerenstvo
dr.sc. Mirjana Sanader, red. prof.
predsjednica povjerenstva
dr. sc. Branka Migotti, viši znan.surad.
članica povjerenstva
dr.sc. Marina Miličević Bradač, izv. prof.
članica povjerenstva
Izvješće je prihvaćeno na sjednici Vijeća Odsjeka za arheologiju održanoj 16. listopada 2003. godine.
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Zagreb, 30. rujna 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. siječnja 2003. razmatrao je prijedlog za pokretanje postupka stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija predloženika mr. sc. Mirka Raguža s temom za izradu disertacije pod naslovom Školsko zakonodavstvo u Hrvatskoj do godine 1918. i obavijestio nas dopisom dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Nevena Budaka broj: 04-4-39-2001. od 3. veljače 2003. i preporučio da se naslov disertacije preoblikuje kako bi se vidio sadržaj istraživanja koje se kani poduzeti.
I Z V J E ŠĆ E
U dogovoru s predloženikom predlažemo korekciju naslova disertacije pod slijedećim naslovom: Pedagoški učinci školskih propisa i zakona do 1918. na hrvatsko pučko školstvo.
Stručno povjerenstvo:
1. prof. dr. sc. Ivan Dumbović
predsjednik povjerenstva
2. doc. dr. sc. Iskra Iveljić
član povjerenstva
3. prof. dr. sc. Vlatko Previšić
član povjerenstva
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent
Dr. sc. Borislav Grgin, docent
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
Zagreb
Predmet: Mr. sc. Ante Birin – stjecanje
doktorata znanosti
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. lipnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Ante Birin uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti predložena tema disertacije pod naslovom: KNEZ NELIPAC I HRVATSKI VELIKAŠKI ROD NELIPČIĆA.
Podnositelj je zahtjeva predočio Stručnom povjerenstvu svu potrebnu dokumentaciju i to: životopis, popis objavljenih radova, ovjerene preslike fakultetske i magistarske diplome, nacrt doktorske disertacije i potvrdu o sudjelovanju na redovitom znanstvenoistraživačkom projektu koju je izdao Hrvatski institut za povijest u Zagrebu.
Pošto smo razmotrili navedene priloge, Vijeću Filozofskog fakulteta podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
I.
Mr. sc. Ante Birin rođen je 26.I.1973. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij povijesti i arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je 1991. i diplomirao 1997. godine. Poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je 1997, a magistarski rad Statut grada Skradina obranio je 20.VII.2001. Od 1. siječnja 1998. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu kao znanstveni novak, u zvanju mlađi asistent.
Mr. sc. Ante Birin sudjeluje u radu na redovitom znanstvenoistraživačkom projektu Hrvatski plemićki rodovi, njihovi posjedi i utvrđeni gradovi, pod vodstvom dr. sc. Milana Kruheka, znanstvenog savjetnika. To je u skladu sa znanstvenim interesom mr. sc. Ante Birina – istraživanje društvenog razvoja u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Objavljujući monografiju Statut grada Skradina (Zagreb-Skradin 2002), dopunjeni magistarski rad, mr. sc. Ante Birin je obradio historiografski gotovo posve zanemareno područje srednjovjekovne Hrvatske, južno od Velebita – statutarno pravo Skradina. Njegova je srednjovjekovna povijest oskudno poznata jer su i sačuvana vrela o tom gradskom naselju u Hrvatskoj skromna. Tu prazninu barem donekle nadoknađuje skradinski statut. On sadržava obavijesti i o ustrojstvu društva u Skradinu u kasnom srednjem vijeku, pa je ta monografija vrijedan pomak u spoznaji historiografije o srednjovjekovnom Skradinu, a time i o srednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti.
Kako su u tom dijelu srednjovjekovne Hrvatske iznimno važnu ulogu imali vlasteoski rodovi, od Bribirskih Šubića, koji su u svojoj vlasti imali Skradin, preko Krbavskih knezova, do Nelipčića, sudjelovanje mr. sc. Ante Birina u znanstvenoistraživačkom projektu Hrvatski plemićki rodovi, njihovi posjedi i utvrđeni gradovi, te prijedlog teme doktorske disertacije: Knez Nelipac i hrvatski velikaški rod Nelipčića, njegovo je istraživačko usmjeravanje prema hrvatskim velikašima, prije svega Nelipčićima, koji su obilježili razvoj jadranskog dijela hrvatskoga prostora u srednjem vijeku.
II.
U nacrtu doktorske disertacije mr. sc. Ante Birin s pravom ističe da su hrvatski plemićki rodovi skromno istraženi u hrvatskoj historiografiji, pa je knez Nelipac i rod Nelipčića bio predmetom istraživanja u samo tri znanstvena priloga koji pretežno pripadaju starijoj hrvatskoj historiografiji. Zbog toga je predložena tema i znanstveno i historiografski utemeljena i korisna.
Prema priloženu nacrtu disertacija će biti podijeljena u četiri dijela:
1) Uvod;
2) Knez Nelipac i rod Nelipčića;
3) Nelipčići i drugi velikaški rodovi u Hrvatskoj;
4) Zaključak
Bibliografija
Kazalo pojmova
Sažetak.
U Uvodu disertacije kritički će se razmotriti vrela i historiografija. Kako radovi
o knezu Nelipcu i rodu Nelipčića potječu iz početka i prve polovice XX. stoljeća nužno je, prije svega, izvršiti arhivska istraživanja i utvrditi popis novih vrela, na koja se može osloniti suvremeno istraživanje o hrvatskim vlasteoskim rodovima. Nova arhivska osnovica i nove istraživačke mogućnosti usporedit će se s rezultatima kritički vrednovane historiografije o velikaškim rodovima, prije svega o Nelipčićima.
Time se otvara pogled u drugo poglavlje disertacije, Knez Nelipac i rod Nelipčića, u kojemu se na dvostrukoj osnovici, kritičkoj ocjeni starijih gledišta i novim podacima iz arhivske građe, istražuju temeljna pitanja o Nelipčićima – podrijetlo i razvoj njihove vlasteoske moći, iskazane u istaknutim pripadnicima roda, prije svega knezu Nelipcu i knezu Ivanišu Nelipčiću. U prvoj polovici XIV. i u prvoj trećini XV. stoljeća oni pripadaju političkoj eliti u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Tako će rezultatima novih istraživanja biti potpunije osvijetljeno to razdoblje hrvatske povijesti.
Na drugi dio disertacije izravno se nadovezuje treći dio: Nelipčići i drugi velikaški rodovi u Hrvatskoj, pa oni zajedno čine temeljni dio disertacije. U trećem će dijelu biti ocrtani, prema nacrtu mr. sc. Ante Birina, i smještaj, širenje i diobe posjeda Nelipčića, te prikaz rodovskih rezidencija. Pri tome će biti primijenjeni i interdisciplinarni postupci, prije svega rezultatu srednjovjekovne arheologije.
III.
Pošto smo, dakle, razmotrili dokumentaciju koju je zahtjevu za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija priložio mr. sc. Ante Birin, Stručno je povjerenstvo utvrdilo da pristupnik udovoljava uvjetima članka 51, stavka 1. Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstvenog polja povijest, što je potvrdio preslikom Diplome o završenom poslijediplomskom obrazovanju od 1. ožujka 2001, nadalje, jer je već više od pet godina, od 1.I.1998, zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu u istraživačkom zvanju mlađi asistent, u statusu znanstvenog novaka, pri čemu sudjeluje u radu na znanstvenoistraživačkom projektu «Hrvatski plemićki rodovi, njihovi posjedi i utvrđeni gradovi», što je potvrdio Uvjerenjem Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu od 11. ožujka 2003.
Stručno povjerenstvo smatra da je predložena tema doktorske disertacije: Knez Nelipac i hrvatski velikaški rod Nelipčića, znanstveno utemeljena u izvornoj, kako već objavljenoj, tako dijelom i neobjelodanjenoj, arhivskoj građi, pa stoga i historiografski opravdana, te da će njezini rezultati unaprijediti naša znanja o tom dijelu hrvatskoga srednjovjekovnoga prostora. Nadalje, Povjerenstvo ističe da su Filozofski fakultet u Zagrebu i njegov Odsjek za povijest, odnosno Katedra za hrvatsku povijest, ovlašteni za rad na predloženoj temi u znanstvenom polju povijest. Povjerenstvo predlaže mentora pri izradi doktorske disertacije mr. sc. Ante Birina (dr. Tomislav Raukar, red. prof.).
Kako je pristupnik time udovoljio gore spomenutim zakonskim uvjetima, Stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu mr. sc. Anti Birinu odobri predloženu temu doktorske disertacije pod naslovom: KNEZ NELIPAC I HRVATSKI VELIKAŠKI ROD NELIPČIĆA.
Povjerenstvo:
_______________________________
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
_______________________________
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent
_______________________________
Dr. sc. Borislav Grgin, docent
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
Dr. sc. Zdenka Janeković-Römer, docent
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
Zagreb
Predmet: Mr. sc. Marija Karbić – stjecanje
doktorata znanosti
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. lipnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Marija Karbić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom: ROD BORIĆA BANA. PRIMJER PLEMIĆKOG RODA U SREDNJOVJEKOVNOJ POŽEŠKOJ ŽUPANIJI.
Podnositeljica je zahtjeva predočila Stručnom povjerenstvu svu potrebnu dokumentaciju i to: životopis, popis objavljenih radova, popis izlaganja na kongresima i znanstvenim skupovima, preslike fakultetske i magistarske diplome, nacrt doktorske disertacije i potvrdu o sudjelovanju u znanstvenoistraživačkom projektu koju je izdao Hrvatski institut za povijest u Zagrebu.
Pošto smo razmotrili navedene priloge, Vijeću Filozofskog fakulteta podnosimo ovo
IZVJEŠĆE
I.
Mr. sc. Marija Karbić rođena je 2. svibnja 1961. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Godine 1996. diplomirala je studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 6. veljače 1997. zaposlena je kao znanstveni novak u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Godine 1997. upisala je poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a magistarski rad Obitelj u gradskim naseljima srednjovjekovne Slavonije (13-16. st.) obranila je 12. travnja 2001. U listopadu 1997. sudjelovala je u radu Dubrovačke medievističke radionice (voditelj dr. Z. Janeković-Römer), a od 1996. do 1999. godine u projektu Nobility in medieval and early modern central Europe: A comparatyve study in social structure (voditelj M. Bak), u kojemu je istraživala posjedovne odnose i obitelj u Turopoljskoj plemićkoj općini u razvijenom i kasnom srednjem vijeku. Od 2000. do 2001. godine bila je suradnikom na projektu Žene u Hrvatskoj: kulturna povijest, u organizaciji Ženske infoteke, Zagreb, u okviru kojega se bavila položajem žena u gradskim naseljima međurječja Save i Drave tijekom srednjeg vijeka.
Sudjelovala je izlaganjima na 17 kongresa i znanstvenih skupova, od kojih se desetak odnosilo na plemstvo, obitelj i položaj žene u srednjovjekovnoj Slavoniji. Između 1998. i 2002. godine objavila je 12 znanstvenih i stručnih radova, od kojih valja istaknuti ediciju izvorne građe, Oporuke stanovnika grada Trogira u Arhivu HAZU (Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 43, 2001, 161-254, koautor Z. Ladić), Pregled literature o plemstvu na području Slavonije, Srijema i Baranje tijekom srednjeg vijeka (Scrinia Slavonica 1, 2001, 377-387, koautor D. Karbić) i znanstvene priloge: Gisingovci – ugarsko-hrvatska velikaška obitelj njemačkog podrijetla (Godišnjak njemačke narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 1999, 21-26), Joakim Pektar, slavonski ban iz plemićkog roda Gut-Keled (isto, 2000, 19-24), Od hrvatskog sitnog plemića do ugarskog velikaša i hrvatskog bana: Damjan Horvat od Litve i njegova obitelj (Croato-Hungarica, Zagreb 2002, 119-125), te Što znamo o nezakonitoj djeci u gradskim naseljima u međurječju Save i Drave tijekom srednjeg vijeka (Scrinia Slavonica 2, 2002, 168-177).
Istraživački rad mr. sc. Marije Karbić, od izlaganja na znanstvenim skupovima, preko znanstvenih i stručnih članaka, do magistarske radnje Obitelj u gradskim naseljima srednjovjekovne Slavonije (13-16. st.), bio je prvenstveno usmjeren prema društvenom razvoju u srednjovjekovnoj Slavoniji, navlastito problemu obitelji, položaju žene, razvoju plemićkih rodova i njihovih istaknutih predstavnika. U skladu s temeljnim istraživačkim usmjerenjem je i njezino sudjelovanje u znanstvenim projektima, prije svega na projektu Hrvatski plemićki rodovi, njihovi posjedi i utvrđeni gradovi u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, s jedne, i prijedlog teme doktorske disertacije: Rod Borića bana. Primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji, s druge strane.
II.
Istraživanje o plemstvu i plemićkim rodovima u srednjovjekovnoj Slavoniji nedvojbeno je jedna od prioritetnih zadaća suvremene hrvatske historiografije. U nacrtu doktorske disertacije pristupnica ističe da je njezinim ciljem «istražiti povijest plemićkog roda Borića bana iz srednjovjekovne Požeške županije i utvrditi njegovu strukturu i funkcioniranje».
Disertacija će, prema nacrtu što ga je priložila pristupnica, biti podijeljena u četiri dijela:
1) Uvod;
2) Plemićki rod Borića i njegova povijest;
3) Ustrojstvo plemićkog roda Borića;
4) Zaključak.
U Uvodu će biti kritički ocijenjena dosadašnja historiografija o plemićkim rodovima u srednjovjekovnoj Slavoniji i navedena vrela, na kojima se istraživanje temelji. Za istraživanje o predloženoj temi najvažnije su zbirke objavljenih izvora «Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae», sv. 3-18 (Zagreb 1905-1990), i «Zsigmondkori oklevéltár», sv. 1-7 (Budimpešta 1951-2001), ali u arhivima u Zagrebu i Budimpešti ima i neobjavljene građe koja će se upotrijebiti u izradi disertacije.
U drugom i trećem dijelu bit će izloženi istraživački rezultati disertacije. U drugom dijelu mr. sc. Marija Karbić izlaže povijest plemićkog roda Borića i obitelji koje su rodu pripadale, od pojave u izvorima do pada Slavonije pod tursku vlast, kad rod gubi svoje baštinske posjede. Istodobno će istražiti djelovanje pojedinih pripadnika roda Borića. Treći je dio posvećen istraživanju o ustrojstvu i funkcioniranju roda Borića. Rekonstruirat će se, u skladu s mogućnostima izvora, rodoslovlje roda, i proučavati odnosi među članovima roda, položaj žena, bračne strategije, sustav nasljeđivanja imena. Pristupnica će nastojati utvrditi je li i koliko rod djelovao kao cjelina, te koji su elementi djelovali na jačanje i slabljenje veza i solidarnosti među njegovim pripadnicima. Istraživat će posjede roda, njihov smještaj, veličinu, vrstu vlasništva i sustav nasljeđivanja. Pažnja će biti usmjerena i prema sjedištima roda, postojanju zajedničke tradicije i osjećaju pripadnosti rodu, zatim rodovskim simbolima (grbovi), te zajedničkim kultnim mjestima (pitanja patronata nad samostanima, ukopna mjesta).
III.
Pošto smo razmotrili dokumentaciju koju je zahtjevu za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija priložila mr. sc. Marija Karbić, Stručno je povjerenstvo utvrdilo da pristupnica udovoljava uvjetima članka 51, stavka 1. Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstvenog polja povijest, što je potvrdila preslikom Diplome o završenom poslijediplomskom znanstvenom studiju od 29. lipnja 2001, zatim, jer je od 6.II.1997. zaposlena kao znanstveni novak u Hrvatskom institutu za povijest, u kojemu sudjeluje u radu na znanstvenoistraživačkom projektu «Hrvatski plemićki rodovi, njihovi posjedi i utvrđeni gradovi», što je potvrdila Uvjerenjem Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu od 12. svibnja 2003.
Stručno povjerenstvo smatra da je predložena tema doktorske disertacije mr. sc. Marije Karbić: Rod Borića bana. Primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji historiografski vrijedna, znanstveno utemeljena u objavljenim i neobjavljenim vrelima. Rezultati disertacije bit će koristan prinos poznavanju plemićkih društava u srednjovjekovnoj Slavoniji. Nadalje, Povjerenstvo zaključuje da su Filozofski fakultet u Zagrebu i njegov Odsjek za povijest, odnosno Katedra za hrvatsku povijest, ovlašteni za rad na predloženoj temi u znanstvenom polju povijest. Predlaže i mentora pri izradi doktorske disertacije mr. sc. Marije Karbić (dr. Tomislav Raukar, red. prof.).
Kako je pristupnica time udovoljila svim zakonskim uvjetima, Stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu mr. sc. Mariji Karbić odobri predloženu temu doktorske disertacije pod naslovom: ROD BORIĆA BANA. PRIMJER PLEMIĆKOG RODA U SREDNJOVJEKOVNOJ POŽEŠKOJ ŽUPANIJI.
Povjerenstvo:
______________________________
Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.
______________________________
Dr. sc. Zdenka Janeković-Römer, doc.
______________________________ Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, doc.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća od 9.lipnja 2003 u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorkog rada mr.sc. Igora Mikecina pod naslovom Religija, zajednica i sloboda u ranog Hegela i Hölderlina podnosimo Vijeću sljedeći
Izvještaj
Doktorski rad Religija, zajednica i sloboda u ranog Hegela i Hölderlina obuhvaća 298 stranica kompjuterskog ispisa i sastoji se od Uvoda, od poglavljâ: I Poetsko sjedinjenje bitka u Hölderlina, II Ideja sjedinjenja i istinska religija u Hegela III Daljnji razvoj ideje sjedinjenja, IV Ideja sjedinjenja i struktura povijesnog razvoja, V Religiozno utemeljenje slobodne zajednice života VI Političko ozbiljenje ideje sjedinjenja te Zaključka, tri dodatka (I Biografijski podaci, II Političke prilike za vrijeme Hegelova i Hölderlinova boravka u Frankfurtu i Homburgu, III Historijsko-filologtijski podaci) i od Literature.
Odnos između Hegela i Hölderlina tema je koja je počela zaokupljati filozofe krajem devetnaestog stoljeća i prve jače impulse dao je njenom istraživanju Dilthey svojim spisom o mladome Hegelu, da bi se kasnije njome osobito iscrpno bavili D.Henrich, O.Pöggeler, M.Frank, Ch. Jamme te još neki autori. Tema je izazovna i teška zato što su se Hegel, Hölderlin i Schelling kao vrlo mladi mislioci zatekli usred diskusija koje je potaknuo nadasve Kant (ali i Rousseau), potom Fichte, Jacoby, Schlegel, Novalis pa i Schiller, ali i u izazovnoj povijesnoj situaciji kakvu je stvorila francuska revolucija. Ovi mislioci zapravo promišljaju izazove koje donosi nadiruća moderna, onespokojavajući naizgled idilične i mirne njemačke prilike toga doba, moderna koja je svoj filozofski izraz dobila u Kantovoj filozofiji i poslije se oblikovala kao njemački idealizam, sa subjektivnošću kao svojim temeljem. Ovi mislioci zdvajaju nad tim stanjem i pokušavaju formulirati moderni alternativne duhovne programe i to prije nego što su oformili – to se tiče ponajprije Hegela - svoje sisteme. Zato su zanimljivi i iz današnje perspektive, iz epohe dakle koja je među ostalim formulirala i projekt postmoderne.
Kandidat Igor Mikecin poduhvatio se zadatka da pojmove koji su u naslovu ovoga rada rekonstruira na temelju mahom Heglovih neobjavljenih ranih spisa i odgovarajućih Hölderlinovih spisa do 1800.
Uvod ovome radu sastoji se od sva dijela. Prvi se bavi međusobnim odnosom ranog Hegela i Hölderlina. Kandidat precizira da u radu istražuje odnos između Hegelova i Hölderlinova mišljenja u razdobljzu između 1797 i 1800 godine i navodi aspekte utjecaja Höledrlina i homburškog «saveza duhova», kojemu su pripadali još i I.Sinclair, J.Zwilling i F.Molitor, na Hegela i odnos ovih filozofa spram Fichtea. Kandidat, nadalje, karakterizira tekstove obaju mislilaca koji će tvoriti osnovu njegovih analiza i komparacija. Njegova je teza da je Hegel u to doba pod utjecajem Hölderlina napustio potragu za «istinskim subjektivitetom» te subjekt i objekt misli kao osnovne članove 'razdvajanja' u odnosu naspram 'istinskog jedinstva'. Time je ovdje postavljena osnova za kritiku refleksivnog mišljenja kakvo je najradikalnije formulirao Fichte u svojoj Nauci o znanosti. Tu je naznačen i osnovni pojmovni okvir u kojem se kreću te diskusije i kandidatove analize. To su pojmovi: jedinstvo, razdvajanje i ponovno objedinjenje, subjekt, objekt, refleksija, intelektualni zor, religija, pozitivna i istinska religija, moralnost i ljubav, teorija i praksa, bitak, život modalnost, istinska ajednica, te ideja i zbilja. Preciziran je i karakter Hegelovog prihvaćanja Hölderlinovih zamisli.
Zadaća rada bila bi, prema kandidatu, da pokaže da je Hölderlinova poezija istoznačna s Hegelovom religijom, da njihovo mišljenje nije jedinstveno i da prolazi različite faze u kojima oni utječu jedan na drugoga. Pri tome kandidat hoće izbjeći postupak nekih istraživača odnosa ovih filozofa, koji su ovo razdoblje u njihovu mišljenju mislili iz njegovog kasnijeg uobličenja. On nadalje precizira da hoće rekonstruirati ontologijski smisao njihovih spisa i precizirati smisao pojmova sadržanih u naslovu rada. Tu je obrazloženo zašto je za temu rada uzeto baš razdoblje od 1797-1800.
U drugom dijelu Uvoda kandidat pokazuje historijat istraživanja mišljenja mladoga Hegela i njegova odnosa spram Hölderlina, te navodi poticaje koje je dobio u radovima Pöggelera, Henricha i Jammea. Svoj rad smatra on uvodom u buduće istraživanje kasnije Hegelove Znanosti logike i Hölderlinove 'poetske logike'.
U skladu s ovim programom kandidat analizira naizmjence odgovarajuće tekstove obaju mislilaca, kako bi pokazao utemeljenje osnovne sheme – jedinstvo, rastavljanje i ponovno sjedinjenje – i njeno tematiziranje i razvijanje u ovih autora.
Analiza započinje prikazom 'poetskog sjedinjenja bitka' u Hölderlina na temelju njegovog kratkog teksta «Sud i bitak» iz 1795. Taj kratki tekst bogat je uvidima i nagovještajima u temeljnom filozofskom smislu jer formulira zamisao jedinstva u apsolutnom bitku i njegovu pra-diobu u sudu, te artikulira zamisao tvorbe subjekta i objekta kao suprotnosti u rascjepu, te intelektualnoga zora kao poetičke pradiobe apsolutnoga bitka, koja je različita od refleksije; ona je predrefleksivna. Time je formulirana opozicija Fichteu, a razlikuje se već i povijesni i logički aspekt rastavljanja.
Važan dio analize odnosi se i na problem modalnosti, jer se rastavljanje ne zbiva samo kao konstitucija subjekta i objekta, nego i kao razlaganje bitka na sfere zbiljnosti, mogućnosti i nužnosti koje odgovaraju određenim oblicima svijesti. A tu je in nuce najavljena i tematika vremena.
Druga je Hölderlinova tema «Bitak kao jedno u sebi razlučeno», gdje se artikulira pojam života koji dolazi na mjesto bitka. To je tema Hölderlinova romana Hyperion ili eremit u Grčkoj, kao prikaza povijesti raspada iskonskog jedinstva života i povijest obrazovanja pojedinačnog života. U toj povijesti razlikuju se 'stupnjevi' a svaki stupanj sadrži u sebi prethodne. Otuda je rastavljanje sada niz očitovanja iskonskog jedinstva života, koji je u realciji spram apsolutnog. Tu se, nadalje, artikuliraju pojmovi ljubavi i religije kao konstitutivni za taj sklop, a javlja se i pojam «ekscentrične putanje» kao prijelaza od stanja «najveće jednostavnosti» k stanju «najvećeg obrazovanja» odnosno do čistog jedinstva i potpunog jedinstva. Ta je putanja težnja da se dovrši «vječni sukob između našega sebstva i svijeta», a u diskusiju se uvodi i pojam ljepote kao «sjedinjenja u konačnom rastavljanju» i kao jedna od mogućih alternacija teoriji i praksi kao oblicima refleksije.
U drugom poglavlju («Ideja sjedinjenja i istinska religija») slijedi prikaz Hegelovih ranih misli. Analogan gornjem Hölderlinovom spisu je Hegelov «Vjerovanje i bitak»(iz 1797-8), u kojem Hegel, prema kandidatu, «religiju i njenu pozitivnost izravno izvodi iz temeljnih pojmova Hölderlinova mišljenja». Hegel ovdje misli apsolutno kao «sjedinjenje suprotnosti», a vjera u njega zauzima ono mjesto koje u Höldedrlina ima sud. Vjera je način zahvaćanja bitka suprotan refleksiji, kao teorijskom i praktičkom prosuđivanju, ali i intelektualnom zoru. Hegel uvodi ovdje i pojmove antinomije i suprotnosti koje su sjedinjene u svijesti, što već upućuje na razliku naspram Hölderlina. Suprtonsti su uz to u Hegela zavisne o apsolutnom bitku, a on uz to pokazuje i kako se opreke obedinjuju. A čitav taj kontekst omogućuje formuliranje problema pozitivnosti religije, koji je dugo vremena tvorio važnu osnovu Hegelova mišljenja, kao osnova njegovoga kritičkoga stava spram svoga vremena ali i spram cijele zapadne tradicije. Pozitivna vjera za njega nije stinska vjera. Karakter pozitivnosti imaju sve objavljene religije, dok je jedino grčka religija «živa religioznost» i ona će biti osnovom Hegelove kritike svake druge religije ali i refleksije. Pozitivnost vjere ili religije sastoji se u tome što «umjesto jedinog mogućeg sjedinjenja postavlja neko drugo; na mjesto jedinog mogućeg bitka postavlja neki drugi bitak». S druge strane, objedinjenost je nedokaziva refleksijom, jer ona može spoznati samo ono ovisno i odnos ovisnog o neovisnom, ali ne i neovisno samo. Zato je upućena na vječni progres. Božansko se za Hegela ove faze može izraziti samo mistički. No s druge srane, za uzdizanje konačnog života k beskonačnom potrebna je ipak sinteza vjere i refleksije. Antinomije o kojima Hegel ovdje govori su određivanje i određenost te djelovanje i trpljenje.
U daljnjem tekstu («Ograničenje teorijskog i praktičkog sjedinjenja») kandidat pokazuje kakvu ulogu u postizanju jedinstvenosti života imaju moralnost, ljubav i religija, s intencijom da se ustanove i njihove ograničenosti. Prvim dvjema religija je nadređena zato jer posreduje između svjesnog zahvaćanja i neposrednog sjedinjenja života. Ali to nije bilo kakva nego «istinska religija». Tu Hegel uvodi i modalne kategorije, jer je riječ i o sjedinjenju mogućega i zbiljskoga.
Važno je da su za Hegela svi prethodni načini sjedinjenja neprimjereni zato što uključuju dominaciju, tj. neslobodu. Zato su sa stajališta «istinske religije» moralnost, ljubav i religija tek «različiti stupnjevi refleksije», a tek je «potpuno štovanje božanstva» pravo sjedinjenje subjekta i objekta.
Dalje se tu precizira odnos ljubavi i religije. Rastavljanje se tu uz to shvaća kao modificiranje života i kao obrazovanje, tvorba životnih oblika, tako da je sada život dominantni pojam. On ima svoje nerazvijeno jedinstvo, obrazovanje i savršeno jedinstvo. Tu se ponovno ustanovljuju «osnovni stupnjevi sjedinjenja života» u kojima i refleksija igra stanovitu ulogu. Osim toga, razlikuje se «apstraktno jedinstvo razuma» i «živo jedinstvo» kao neotuđeno stanje a rastavljanje na kraju ukida samo sebe.
Tu se nadalje, razmatra i odnos zakona i sudbine te kazne, što će biti važno za Hegelovu kritiku židovske religije. Ljubavlju se prevladava dužnost pa i moralnost. Moralnost, ljubav i religija nazivlju se sada pleroma (ispunjenje). Religija je tu ispunjenje ljubavi pomoću refleksije, a istinska refleksija je religija ljubavi. Istaknut je i ponovno «čisti život» kao izvor svakog upojedinjenog života.
Nedostatak ljubavi sastoji se u tome što ona ne sadrži prikaz jedinstvenosti, zato treba refleksiju. Kandidat na kraju ovog poglavlja rezimira odnos Hölderlina i Hegela u ovoj fazi njihova razvoja.
III poglavlje razmatra «daljnji razvoj ideje sjedinjenja» u oba filozofa. Najprije se to izvodi na temelju teologijsko-filozofske tematike Hegelova spisa «Duh kršćanstva» (koji je sačuvan u nekoliko verzija). Na temlju odnosa Isusa kao Sina spram Boga pokazuje se nemogućnost refleksije da pojmi taj odnos i, s druge strane, način kako ga shvaća «istinska religija». Duh je tu ono živo, prisutno u jednome i u drugome, a Sin Božji je modifikacija božanskoga. Osnova Hegelovih refleksija tu je Evanđlje po Ivanu.
Život je temeljni pojam i u daljnjoj analizi Hegelova «Fragmenta sistema» iz 1800. Ali ovdje se javljaju daljni pojmovi i razlikovanja. Priroda je razumljena kao «ishod postavljanja ili refleksije života», a tema je i odnos cjeline i dijelova, te pojedinca i općeg. Religija je ponovno nadmoćna refleksiji kao sjedinjenje sa životom i «uzdizanje od konačnog do beskonačnog života», tj. duha. Život pak tu je «povezanost povezanosti i nepovezanosti», suprotstavljenosti i odnosa, antiteze i sinteze. Tu je formuliran i pojam «umske refleksije», za razliku od razumske.
Na taj se problem nadovezuje tema «apsolutne refleksije i umske spoznaje apsolutnog». Teza je sada da se pozitivnost religije može prevladati ako se život shvati kao živi odnos konačnoga prema beskonačnome. To bi trebala biti osnova «tražene istinske religije». Svijest kroz koju se ono konačno odnosi prema samome sebi jest svijest samoga beskonačnoga. Samoodnos života primjereno je zahvaćen za Hegela u religiji, ali u jenskom razdoblju to će biti drukčije.
Sada slijedi prikaz razvijanja ideje sjedinjenja u Hölderlina i to na bazi njegova spisa «O postupku poetskog duha». Poetski postupak jest način kako subjekt kao takav ima postupati da bi postigao spoznaju života i ujedno samospoznaju (tj. samosvijest). Tu je riječ o činu slobode, kojim subjekt izlazi iz sebe da bi se «u sebi samome i u drugima reproducirao». To je izvanjštenje kao slobodni akt samoograničenja i refleksija u sebi. Na taj se način konstituira trostruka narav poetskog Ja. Ono izlazi iz sebe i zahvaća u objekt, povezujući se s objektom u jedinstvo metafore i spoznajući sebe kao jedinstvo jedinstvenoga. Time se poetski postupak uklapa u obuhvatni tijek obrazovanja. Zato stupnjevima obrazovanja odgovaraju stanja u razvitku čovjeka. Poetsko djelo tu je prijelaz između duha i tvari, tu se artikulira i 'sukob' kao međustanje. Tako se ponovno dobivaju tri instance: 1.život uopće (harmonično suprotstavljeno), 2.suprotstavljenost i 3. jedinstvo.
Ovdje se ponovno javlja i ideja «ekscentrične putanje» karakteristične za čovjekov život kao takav i za čovječanstvo. To je «obrazovanje», tj. razvoj od djetinjstva, preko «nezavisnosti kultiviranog čovjeka» do «zrelog humaniteta». Trenuak samospoznaje subjekta postiže «oprisutnjenje» beskonačnoga u transcendentalnom trenutku i dosiže «lijepi život» kao ono božansko.
Tako istinski produkt poezije nije subjektivni prikaz, nego prikaz apsolutnog. Ta «lijepa ili stvaralačka refleksija» jest ipak tek prikaz odnosa spram apsolutnog ali ne i samog apsolutnog. To su natuknice, prema kandidatu, jedne «poetske logike».
Daljnje produbljenje odnosa poezije spram života razvija se na temelju Hölderlinova spisa «O razlici poetskih vrsta». Hoće se obrazložiti zašto život mora izaći iz svoje iskonske jedinstvenosti a odgovor glasi: da osjeti sebe u dijelovima koje sam uspostavlja. To je samootuđenje, 'poosjetinjenje' jedinstva, koje u ekscentričnom razvoju dospjeva do «usrdne povezanosti». A tu se javlja i moment tragičkoga, jer ovo jedinstvo može sebe osjetiti samo u tragičkome, to je tragičko zbivanje, samoproizvodnja života kroz poeziju.
U IV poglavlju («Ideja sjedinjenja i struktura povijesnog života») uvodi se na bazi analize Hölderlinovog spisa «Postajanje u prolaženju» pojam svijet svijetova i razmatra tragički karakter povijesti. Sada je ponovno riječ o tri faze prijelaza iz «postojećeg u postojeće» a sjedinjenje prijelaza je «mitsko stanje». Prelazi se od beskonačnog konačnome, zalazi u ravnotežu a potom slijedi prijelaz od konačnog beskonačnome. Tu se uvodi i sjećanje kao reproduktivni akt i kao konstitutivno za događanje, a na djelu su i posredovanja između zbiljskog, realnog i idealnog.
U drugom dijelu ovog poglavlja iscrpno se pokazuje uloga tragičkoga, gdje tragedija figurira kao «ništavni znak onog iskonskog» a tematika dobiva konkretniji aspekt prikazom Empedokla kao tragičkog junaka. Tu su važni pojmovi umjetnost, priroda, sudbina i kriza.
Hegelovo razmatranje ovog «trostrukog razvoja jedinstva» pokazuje se pod temom «Stupnjevi sjedinjenja i svjetska povijest u Hegela». Povijest je tu razumljena kao povratak savršenom jedinstvu života, koje se postiže istinskom religijom. Zato je povijest povijest religioznosti. Isusov lik ponovno ovdje služi kao podloga razumjevanju istinske religije i istinskog života. Ali povijest je tu i porast otuđenja i ima paralelna oblikovanja u svijesti.
V poglavlje ima za temu «Religiozno utemeljenje slobodne zajednice života». Tu se pokazuje Hegelov i Hölderlinov pristup religiji obzirom na pojam istinske zajednice. Hegel uz pomoć pojma pozitivne religije utemeljuje tu zajednicu u «jedinstvu religioznog života» kao «istinskoj religiji», Hölderlin pak povezuje religiju i poeziju u «poetsku religiju» i tu spregu shvaća kao osnovu istinske zajednice. Kandidat upozorava da su se oba filozofa udaljila od zamisli da bi se političkim djelovanje(«nasiljem») mogao promijeniti svijet.
U VI, posljednjem poglavlju pokazuje se smisao «Političkog ozbiljenja ideje sjedinjenja». Tematiziranje ove teme bazira se na odgovarajućim tesktovima obaju mislilaca iz tog razdoblja i na njihovoj korespondenciji. Ovdje se tako pokazuje odnos ove spekulativne tematike spram vremena u kojemu je formulirana, ona dobiva dakle i političko-teorijsku artikulaciju.
Naime, oba mislioca bila su impresionirana francuskom revolucijom, ali je razvoj događaja, osobito Napoleonovo osvajanje Njemačke, ublažilo njihovo oduševljenje. No ipak su oba ostali republikanci. Republiku razumiju kao «istinsku zajednicu» i formuliraju različite načine njena ozbiljenja.
Hegel s jedne strane artikulira u tom pogledu pojam 'narodne religije', kao 'javne i fantazijske', koja ima presudnu ulogu. On uz to već razmatra probleme političke ekonomije, podjele rada, vlasništva, ali i duha naroda, odnos legalnosti i moralnosti i općeg i posebnog, te uvodi i pojam 'ukidanja', a istinsku zajednicu imenuje «Carstvo Božje» kao stanje duha, u kojem je moguće postići cjelovitost čovjeka, razorenu u moderno doba.
Tu je dat iscrpan prikaz Hegelovih razmatranja odnosa crkve i države, s njegovom kritičkom distancom spram pozitivne religije i njoj primjerene crkve. Hegel je kritičan spram svoga doba i spram njemačkih prilika, zagovara republikanizam, ali se distancira od političkog djelovanja i nasilnog uvođenja promjena. Za njega, kao i za Hölderlina, ostaju promjena svijesti, duhovna revolucija i odgoj naroda jedini primjereni načini za uvođenje promjena u svijetu i za ozbiljenje istinske zajednice.
U Hölderlinovim političkim razmišljanjima ključni su pojmovi domovina, poezija, lijepo, poetska religija i «Estetska Crkva». Hyperion se otkriva kao roman o revoluciji i ujedno kao rasprava o mogućnosti «da se bude iz temelja drukčije». I u Hölderlina je na djelu distanciranje od političkog djelovanja, jer ono samo potvrđuje razdvajanje, i povlačenje u poeziju. Pjesnici pritom dobivaju ulogu odgajatelja naroda, oni proizvode istinsku zajednicu i obrazuju je do objektivnog lika. Zato je poezija jedini mogući oblik revolucionarnog djelovanja, a ljepota – kao prisutnost onog božanskog u čovjeku – daje čovjeku smisao za slobodu. I Hölderlin se zalaže za revoluciju načina mišljenja i sjedinjenje u slobodniju i prisniju zajednicu u kojoj se ozbiljuju «žive osobitosti svakog individuuma». Takva zajednica je «Esteska Crkva», pri čemu estetsko znači da ona sjedinjuje u ljepoti, ali i to da je vidljiva, osjetilna. Pjesništvo, dakle, sudjeluje u povijesnom obratu.
U Zaključku kandidat rezimira svoje uvide u stajališta dvaju filozofa u analiziranom razdoblju njihova djelovanja, precizira temeljne pojmove na kojima su se analize temeljile i naznačuje smjer daljnjeg razvoja njihova mišljenja.
Rezimirajući postignuća kandidata mr.Igora Mikecina rekli bismo slijedeće: Mikecin je svoju analizu i komentare uspio kncentrirati oko središnje zamisli jedinstva, njegova raspada i ponovnog objedinjenja na relevantnim tekstovima dvojice filozofa. Rad se bazira na relevantnoj primarnoj i sekundarnoj literaturi. U uvodu i dodacima prezentirani su potrebni i vrlo važni biografski, bibliografski i povijesno-politički podaci o dvojici mislilaca i o njihovom vremenu, tako da je vidljiva sprega ovih spekulativnih zamisli i povijesnih okolnosti u kojima su formulirane. Kandidatove analize i komentari kreću se u vrlo složenom filozofskom, teološkom, estetičko-poetičkom i kritičkom kontekstu dvojice mislilaca koji tek pokušavaju artikulirati svoje stajalište, pa stoga mijenjaju i temeljne pojmove i samu osnovu oko kojih se njihove koncepcije razvijaju, što dodatno otežava rad na njima. Višekratno tematiziranje te osnove iz ontologijskog horizonta djelomično čini tekst nepreglednim. No kandidat je na svaki način pokazao filozofsku erudiciju, uspješno korištenje primarne i sekundarne literature, analitičku prodornost i sposobnost spekulativnoga mišljenja. Osnovnu zamisao on je proveo konzekventno do kraja rada, tj. pokazao je vrlo važne aspekte odnosa jednog filozofa i jednog pjesnika-filozofa u vrlo važnom razdoblju njihova djelovanja koje će ostaviti znatnoga traga u njihovom kasnijem mišljenju, ne zapadajući u pojednostavljenja, niti u šematski pristup svojoj temi.
Smatramo da je doktorski rad mr.Igora Mikecina Religija, zajednica i sloboda u ranog Hegela i Hölderlina vrlo uspješan, predlažemo Vijeću da prihvati ovaj izveštaj i da odobri obranu disertacije pred povjerenstvom u istom sastavu.
U Zagrebu, listopada 2003 prof.dr.Hotimir Burger
prof.dr.Branko Despot
prof.dr.Nikola Skledar
Zagreb, 25. listopada 2003.
Zagreb, 25. listopada 2003.
Fakultetskom vijeću
Imenovani stručnim povjerenstvom za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Svjetlana Lacka Vidulića, na sjednici održanoj 13. siječnja 2003., podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Autor disertacije, Svjetlan Lacko Vidulić, rođen je 1968. u Zagrebu, gdje je i pohađao školu. Studij germanistike i komparatistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomiravši 1993. godine. Od 1994. zaposlen je kao asistent na Katedri za njemačku književnost. Magistar sc. postao je 1997. radom o književnom i povijesnom značenju ranih drama Hermanna Bahra. 1993/94. boravio je u Beču kao stipendist Herderove nagrade (prof. Žmegač). Godine 2000. bio je na Filozofskom fakultetu u Salzburgu gost-predavač u okviru programa CEEPUS, a 2003. gostovao je na Filozofskom fakultetu u Grazu.
Disertacija “Geschlechter- und Liebesdiskurs in der österreichischen Literatur Ende des 19. und Ende des 20. Jahrhunderts“ (Spolni i ljubavni diskurs u austrijskoj književnosti koncem 19. i koncem 20. stoljeća“), koja obuhvaća 310 stranica tiposkripta (odnosno 666.175 znakova, što odgovara opsegu od 370 ´kartica´), rezultat je samostalnih istraživanja pretežno na području najnovije austrijske književnosti, mahom pripovjedne proze nastalih posljednjih desetak godina. Za povijesnu usporedbu pak služe odabrana djela bečke moderne, dakle tekstovi iz razdoblja oko godine 1900. Nosivi elementi Vidulićeva rada mogu se s metodološkog gledišta definirati kao opredjeljenje za kritičko razmatranje tekstova o kojima uglavnom ne postoji znanstvena literatura, pa je stoga disertacija po svojoj naravi primjer fundamentalnog, odnosno primordijalnog istraživanja. To se, dakako, odnosi na središnje analize, dok se autor u odlomcima o bečkoj moderni pa i u uvodnom poglavlju o teorijskim aspektima mogao poslužiti obilnom literaturom.
Drugi metodološki postupci nametnuli su se kao posljedak činjenice da je rad koncipiran tematsko-monografski: on pripada tipu tematoloških rasprava. S obzirom na načela izbora i pristupa ovu disertaciju treba vidjeti na tlu kulturoloških spoznajnih interesa kojima u novije doba pripada istaknuta uloga, naime zanimanju za fenomene koji se pretežno rubriciraju kao predmet kritičke spoznaje o povijesti odnosa među spolovima s obzirom na određene stereotipe, značenje društveno determiniranih „uloga“ i predodžbe o konstantama i varijabilnim pojavama na tom području. Stoga se Viduliću nametnulo kompozicijsko dvojstvo. Prvih stotinjak stranica posvećeno je razmatranjima teorijske naravi, pri čemu je u taj dio (I. i II. poglavlje) uklopljen, kao osnova, i pregled erotičke problematike u kulturnoj povijesti prošlih triju stoljeća. Raspravljenje o teorijskim pitanjima u užem smislu zaprema poglavlje koje je, za razliku od historijskog uvoda, koncipirano sinkronijski, neposredno usmjereno prema analizama suvremene austrijske proze koja pripada navedenom tematskom području. Ovdje autor nalazi uporište osobito u pojmovnom i analitičkom aparatu što ga nude suvremena književna teorija, sociologija (napose s osloncem u Luhmannovoj orijentaciji, dakle „Systemtheorie“) te u psihologiji koja ima dalje ili bliže podrijetlo u shvaćanjima psihoanalitičke škole. U svom sažetku Vidulić određuje funkciju toga poglavlja (str. 28-99) kao pokušaj kontekstualizacije fikcionalnog i esejističkog korpusa, pri čemu suvremena gledišta i njihove pojmovne aparature služe diskurzivnoj rekonstrukciji životnih iskustava i predodžbi određenog razdoblja, to jest svega što jedna ili dvije generacije smatraju po sebi razumljivim (na primjer demokratska načela, ljudska prava, sloboda u artikulaciji privatnosti, ali i utjecaj virtualnih manipulacija na ponašanje mnogih suvremenika). Oblici književnog diskursa svakako sadrže osebujne odgovore na generacijske procese koji se mogu sažeti, kako utvrđuje Vidulić (str. 307), uporabom ovih pojmova: „fragilnost intimnih veza, pluralizacija tipova veze, smanjivanje rodnih razlika te funkcionalno razdvajanje seksualnosti, braka, obitelji i reprodukcije“. Na području erotskih odnosa ovaj razvoj, dodaje autor, predstavlja izvor specifičnih frustracija i sukoba.
Ova razmatranja o „ljubavnoj semantici“ (Luhmann) i odgovarajućim kodovima isključuju svaki nesporazum oko naravi i predmeta disertacije. Svakako nije riječ o istraživanjima erotičke književnosti u trivijalnom smislu. Problematika specifičnih ljudskih iskustava ovdje nema uglavnom nikakve veze s raširenom predodžbom o osnovnim obilježjima erotičke književne predaje, od patetičnog senzualizma do pornografske redukcije. Štoviše, pisci iz korpusa disertacije zacijelo su se itekako svjesno potrudili da iz svojih djela uklone svaku natruhu tzv. erotičke tradicije, ne dopuštajući da u čitatelja pobude pomisao na tvrdnju kojom je Maurice Merleau-Ponty komentirao tu tradiciju: „Une bonne part de l´érotisme est sur le papier.“ Karakteristične primjere takvog, rekli bismo, provokativno-oporbenog stava prema redukcionističkom pristupu erotičkim motivima pružaju djela suvremene austrijske književnice Elfriede Jelinek (npr. „Lust“ i „Obszön“), koja je u mnogočemu uzor mladim autorima na koje je Vidulić usredotočio svoju analitičku pozornost.
Na tekstovima Sabine Scholl, Ingrid Puganigg, Karin Rick, Marlene Streeruwitz, Michaela Köhlmeiera i drugih Vidulić demonstrira povijesne pomake i mentalne konzekvence posljednjih petnaestak godina kako su se artikulirali u književnom mediju. S obzirom na brz tempo promjena na mnogim područjima javnog – pa stoga posredno i tzv. intimnog – života, čak i razmjerno kratko razdoblje omogućuje uvid u povijesne mijene u pogledima na oblike i značenja emotivnosti i spolnosti. Djela spomenutih književnica i književnika stoga nisu tzv. žanrovska literatura, kao što su to većinom bili erotički književni proizvodi u doba kada su rodovske konvencije još imale snažnija uporišta i očitovale znatnu regulativnu snagu. Spomenuti prozni tekstovi (kojima rijetko kad u potpunosti pristaju žanrovske odrednice u tradicionalnom smislu) uvelike su nešto drugo: postmoderni, dakle relativistički i vrlo artificijelan diskurs o paradigmatskim situacijama u ljubavnim odnosno bračnim odnosima razdoblja koje prakticira jednu od središnjih gesla postmoderne – anything goes. Središnje obilježje recentnih književnih djela, pisanih u navedenom duhu, sprega je interesa za mehanizme u svakodnevnom životu mahom gradskih ljudi, dakle za «banalnosti» svagdašnjice, i sklonost prema raznolikim oblicima metanaracije – ili u obliku pojmovno kontroliranog iskaza, ili na način koji fikciju konfrontira s esejističkim govorom. Vidulić je «ljubavnu semantiku» devedesetih godina karakterizirao pojmovima poput autorefleksivnosti u mentalitetu likova, zahtjeva za individualnim poimanjem u erotičkim i društvenim odnosima, ovisnosti likova o situacijskoj i «trendovskoj» varijabilnosti.
U metodskom pogledu Vidulić je pošao putovima pojedinačnih zaokruženih interpretacija odabranih tekstova, ne gubeći nikad iz vida potrebu za uzajamnošću analitičkih uvida. Čuvajući se eklekticizma, nadzire u svakoj fazi tumačenja odnosno kontekstualizacije književnih tvorevina svoju polazišnu metodološku nakanu. U tome mu u znatnoj mjeri pomažu navedeni suvremeni pisci, koji na način znakovit za povijesni trenutak napuštaju ideju reprezentativnog totaliteta (u smislu klasične moderne); njihovo je «pismo» gotovo monomanski usmjereno prema motivima i temama s dosta usko omeđenog područja ljudskog iskustva. Spoznajna je zasluga Vidulićevih razmatranja što je pokazao da je monomanskoj strukturi svojstven i suzdržljivo naznačen sloj značenja koji iskazuje društvenokritičku signifikativnost pojedinih naracijskih ili poetoloških sadržaja.
Svoj spoznajni naum autor je odredio kao kritičko iščitavanje tekstova u kojima se očituju tipovi ljubavnog diskursa, a uži su predmet analiza predodžbe o ljubavi i uzorci agiranja u fenotipskom smislu – pojave, dakle, koje se u djelima manifestiraju na «razini radnje, pripovjednih postupaka ili tematskog iskaza (fabularna, narativna ili intencionalna razina)». U tim riječima sadržan je jedan od doista bitnih elemenata u skupu metodoloških načela: naime princip nedjeljivosti strukturnih sastavnica književnog teksta, bez obzira da li je riječ o tzv. sadržajnim ili tzv. formalnim elementima. «Das zentale Interesse gilt den Vorstellungen, Erwartungen, Sprachen, Verhaltensmustern der Liebe, die im Text zu Tragen kommen, sei es auf der Ebene der Handlung, auf der Ebene des Erzählverfahrens oder auf der Ebene der thematischen Aussage... Aus den Bildern der Liebe und den zugrundeliegenden Liebessemantiken dürften sich Schlüsse über die Rolle des literarischen Diskurses in der Reflexion und Profilierung liebessemantischer Entwicklungen in der Spätmoderne ergeben. Die Konvergenzen und Divergenzen der Strukturebenen – Handlung, Erzählverfahren, thematische Aussage – dürften außerdem interessante Einblicke in das Verhältnis von Liebessemantik und Erzählverfahren gewähren.» I doista, ono što Vidulić najavljuje u svojim preliminarnim razmatranjima nalazi potvrdu u većini njegovih analiza. U njima on vrlo vješto proniče u strukturne tvorbe vrlo raznolikih, ali tematski povezanih djela. Vrlo je razložna njegova suzdržanost prema nazivima poput «žensko pismo», «specifična senzibilnost spolova» i srodnim, to više što su se takve predodžbe, s obzirom na znatan udio književnica, upravo nametale. Iako Vidulić taj problem nigdje ne izlaže sustavno (zbog čega on zacijelo iznevjeruje očekivanja većine potencijalnih čitatelja svog rada), on je, dakako, svugdje na ovaj ili onaj način supkutano prisutan. Samo što se autor nije dao zavesti pomodnom inflacijom određenih termina, nego je dao prednost kritičkoj provjeri. To je promišljanje pokazalo da se o sastavnicama književnog djela koja su vrlo često (ali nipošto isključivo) «geschlechtsspezifisch» može uvjetno govoriti samo na razini iskustvenih sadržaja, npr. s obzirom na životna iskustva koja mogu imati samo pripadnici jednog ili drugog spola, no nipošto na razini imanentnoga književnog oblikovanja.
Treba, općenito, istaknuti Vidulićev kritički i skrupulozan odnos prema vrlo složenim terminološkim pitanjima na području na kojemu se u suvremenoj kulturološkoj literaturi isprepleće, a ponekad i kontradiktorno upotrebljava, nazivlje iz različitih disciplina u isti mah, pogotovo u književnoteorijskim raspravama, gdje dolazi do, ponegdje ishitreno rabljene, kontaminacije termina iz lingvistike, informatike, sociologije, psihoanalize. Diferencirano poimanje tako istaknutih pojmova u dijagnostici suvremene civilizacije potput «postmoderne» i «kasne moderne» (Spätmoderne) također je vrlo razložno, u skladu s uvidima u tekstove, a ne prema zahtjevima feljtonističke pomodnosti. Generacijski reprezentativna književna djela ne dopuštaju, naime, jednoznačno definiranje postmodernističke stilske paradigme. Upravo faktura tekstova vrlo često upućuje na srodnosti s postupcima iz razdoblja tzv. klasične moderne, koja uostalom uključuje i eksperimente u duhu krajnjeg modernističkog radikalizma. Nameće se svakako zaključak da se postmoderna ne može na zadovoljavajući način odrediti stilskopovijesno (kao «postmodernizam»), nego jedino kao naziv za opće civilizacijsko stanje koje se očituje na mnogim područjima umjetnosti i društvene prakse. To proizlazi i iz Vidulićevih istraživanja, iako ta okolnost u disertaciji nije teorijski posve primjereno evidentirana.
Valjani metodski razlozi potakli su autora da se u završnom poglavlju vrati, suprotno kronologiji, velikom razdoblju austrijske književnosti i znanosti, epohi bečke moderne. Razdoblje oko godine 1900, koje je obilježeno ličnostima poput Schnitzlera, Krausa, Hofmannsthala, Freuda, Wittgensteina, Mahlera, Schönberga i Loosa, predmet je zanimljive usporedbe. Pogledu unazad pružaju se uvidi u povijesne mijene koje su se očitovale, ponekad jasnije nego igdje drugdje, upravo na području na kojemu vladaju erotički kodovi. Sučeljeni su, dakle, fenomeni «Moderne» i «Spätmoderne“ odnosno „Postmoderne“ s obzirom na povijest mentaliteta, a to ovdje znači: konvencija i borbe protiv konvencija u ime spoznajnog, racionalno-analitičkog modernizma, koliko i u ime nove, nesputane senzualnosti. Tematski indicirana obilježja bečke moderne predstavljena su izborom iz stvaralaštva Arthura Schnitzlera i Huga von Hofmannsthala, dakle iz opusa dvojice autora koji su građi pristupali na različite a ipak srodne načine. Povod za opsežan ekskurs o prošlom odnosno pretprošlom prijelomu stoljeća opažanje je koje se pojavljuje u recentnoj literaturi o domaćoj tradiciji u suvremenoj austrijskoj književnosti. Prema tom shvaćanju može se stvaralašvo oko godine 1900. tumačiti kao iskaz duhovnosti koja napose na tlu erotičke tematike anticipira neke ključne motive suvremenoga stanja. Nekonzistentnost impresionističkog subjekta («Das Ich ist unrettbar», pisao je Bahr), tako reći egzistencijalna labilnost međuljudskih odnosa privatne naravi, tranzitorna «Liebelei» kao paradigmatski pojam, i naposljetku krizno stanje u shvaćanju subjekta kao korelat temeljne krize jezične komunikacije (u smislu Hofmannsthalova epohalnog Pisma lorda Chandosa). Primjerna su djela u tom poglavlju disertacije Schnitzlerovo glasovito Kolo («Liebloser Sittentanz» naslov je Vidulićeve interpretacije, koja se uvjerljivo distancira od nekih starijih tumačenja), Schnitzlerova djela s motivima iz Casanovina života, da spomenemo samo neke tekstove, a od Hofmannsthala rana komedija Der Abenteurer und die Sängerin, u kojoj je Venecija 18. stoljeća poprište zbivanja u kojima se problemi ljudskih odnosa, ljubavi, braka, identiteta, subjektivnosti i doživljaja prolaznosti stapaju u rafiniranu igru vidljivih i nevidljivih krinki. Vidulić pozorno ispituje nosivost spomenute usporedbe te dolazi do zaključka da je njezina poticajnost napose u spoznajama koje se nameću ex negativo, dok bi puko zbrajanje srodnih motiva i postupaka bilo naivno. Bitna je razlika u tome što se tematska opredjeljenja pisaca u razdoblju prije prvoga svjetskog rata pripadala posve drukčijem ekstratekstualnom društvenom okružju, tako da je izbor iz – erotičke i srodne – iskustvene zbilje morao biti oblikovan s pomoću književnih postupaka na koje današnji autori više nisu upućeni. Vidulić jasno pokazuje koliko je opći društveni obzor važan za razumijevanje estetske fakture, i kako se u razlikama između književnih epoha očituje ne samo povijest književnosti nego i povijest društva u cjelini.
Disertacija Svjetlana Lacka Vidulića vrijedan je, u svakom pogledu primjeran samostalan znanstveni rad, koji se temelji na primarnim istraživanjima još nevaloriziranog korpusa suvremene austrijske književnosti. Zacijelo će ta disertacija poslužiti kao polazište i drugim istraživačima navedenoga tematskog sklopa. Povjerenstvo predlaže Vijeću da prihvati disertaciju i kandidata uputi na daljnji postupak.
Zagreb, 10.10.2003.
1.
dr. sc. Marijan Bobinac, red. prof
2. Viktor Žmegač, prof. emeritus
3.
dr. sc. Vlado Obad, red. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof. Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
dr. sc. Diana Stolac, izv. prof. Filozofskoga fakulteta u Rijeci
dr. sc. Branka Tafra, znanstvena savjetnica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Ocjena doktorskoga rada
mr. sc. Line Pliško
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu svojom nas je odlukom od 15. rujna 2003. (klasa: 643 – 02/03 – 04/33; ur. broj: 3804 – 240 – 03 – 2) imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Line Pliško Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija. Sukladno spomenutoj odluci podnosimo Vijeću sljedeći skupni
Doktorski rad mr. sc. Line Pliško Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija. obaseže 298 stranica računalnoga ispisa, s bilješkama na dnu odgovarajuće stranice, a podijeljen je na ova poglavlja:
1. Uvod (str. 1-11), 2. Grammatica della lingua Illirica - Dosadašnje znanstvene spoznaje (str. 12-30), 3. Cilj istraživanja (str. 31), 4. Metodologija istraživanja (str. 31-35), 5. Analiza Appendinijeve gramatike Grammatica della lingua Illirica (str. 36-267), 6. Zaključak (str. 268-279), 7. Literatura (str. 280-292), 8. Prilozi (popis priloga na str. 293 + 5 priloga).
Predložena disertacija cjelovit je prikaz gramatike hrvatskoga jezika Francesca Marije Appendinija Grammatica della lingua Illirica, objavljene u Dubrovniku 1808. godine.
Da bi se gramatičarski prinos Appendinijeva djela mogao valorizirati, doktorandica je u Uvodu donijela kratak pregled hrvatskih gramatika od Bartola Kašića do Francesca Marije Appendinija, smještajući ga u širi kontekst onodobnih gramatika latinskoga, ali i slavenskih jezika. Slijedi poglavlje o Appendinijevu životu i radu, gdje pristupnica utvrđuje da je književni, pedagoški i lingvistički rad ovoga Talijana rodom, a Dubrovčanina životom ostavio značajan trag u dubrovačkoj i hrvatskoj kulturnoj baštini.
Slijedi iznošenje dosadašnjih znanstvenih spoznaja o Appendinijevoj gramatici hrvatskoga jezika. Između njih svakako treba izdvojiti doktorsku disertaciju Josipa Nagya Der Italianer Francesco Maria Appendini als südslavischer Historiker und Filologe, obranjenu u Beču 1906. godine. Rukom pisana Nagyeva disertacija čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Beču i nije dosad u stručnoj literaturi detaljno obrađena. Stoga pristupnica detaljno predstavlja Nagyev rad, u kojoj je analizirana i gramatika. Nažalost, utvrđuje da u toj disertaciji ne nalazi "ozbiljnije lingvističke osvrte".
U sljedeća dva poglavlja pristupnica je oblikovala izuzetno složen i zahtjevan cilj: "cjelovitu analizu i revalorizaciju Appendinijeve gramatike hrvatskoga jezika Grammatica della lingua Illirica s posebnim naglaskom na sintakstički opis", što dalje elaborira opisujući metodologiju istraživanja i određujući precizno u devet točaka zadatke istraživanja. Valja izdvojiti i razlog izdvajanja sintakse kao jezične razine na kojoj je u radu poseban naglasak. Riječ je, naime, o činjenici da upravo Appendinijeva gramatika ima najopsežniji sintaktički opis od svih gramatika starijega hrvatskog jezikoslovlja. Dalje navodi s kojim će gramatikama Appendinijeva gramatika biti uspoređivana. Između njih svakako iznimno mjesto zauzima Kašićeva gramatika kao prva hrvatska tiskana gramatika, Voltićeva kao suvremena gramatika prethodeća Appendinijevoj te Nova ricsoslovica iliricska Šime Starčevića kao gramatika objavljena neposredno nakon Appendinijeve, a u kojoj Starčević iznosi konkretne primjedbe na Appendinijevu gramatiku. Također u određivanju metoda i načina istraživanja komentira gramatike hrvatskoga jezika iz 20. stoljeća, koje se postavljaju u kontrastivan odnos prema analiziranoj gramatici. Osim s hrvatskim, najavljuje i usporedbe Appendinijeve gramatike s latinskim i talijanskim gramatikama.
Možemo zaključiti da u prva četiri kratka uvodna poglavlja Lina Pliško daje filološki kontekst izabrane teme, predstavlja dosadašnje znanstvene spoznaje, precizira cilj istraživanja te objašnjava svoj teoretsko-metodološki pristup i iznosi razloge koji opravdavaju ovakvo istraživanje.
U središnjem, petom poglavlju disertacije - Analiza Appendinijeve gramatike Grammatica della lingua Illirica - na više od dvjesto stranica pristupnica vrlo detaljno predstavlja ovu hrvatsku gramatiku, strukturirajući poglavlje prema poglavljima ekscerpirane gramatike.
Gramatika je pisana talijanskim jezikom, a pristupnica u svojoj analizi donosi paralelno talijanski tekst i vlastiti hrvatski prijevod, čime kroatistima koji ne moraju nužno znati talijanski jezik s početka 19. stoljeća omogućuje uvid i u izvorni tekst i u prijevod.
U svojoj analizi Appendinijeve gramatike pristupnica primjenjuje metodologiju i terminologiju suvremene lingvističke znanosti, čime omogućuje usporedivost rezultata kao osnovnu značajku svakoga izvornoga znanstvenog istraživanja. Takva je metodologija primijenjena u dosad najsustavnijem opisu Kašićeve gramatike, koju je 1981. godine napisao Radoslav Katičić i koja je kao metodološki uzorak poslužila mnogim kasnijim istraživačima starijih hrvatskih gramatika.
Jasnijoj slici o vrijednosti Appendinijeve gramatike pridonosi i usporedba s brojnim hrvatskim te latinskim i talijanskim gramatikama. Posebno je detaljno razmotrena svaka primjedba Šime Starčevića na Appendinijevu gramatiku, kako iz konteksta onoga vremena i njihovih književnojezičnih koncepcijskih razlika tako i iz današnjega.
Kako je Appendinijeva gramatika podijeljena u dva dijela - na morfologiju i na sintaksu, tako je i pristupnica u svojoj disertaciji za svaki od ovih dijelova gramatike i svaki traktat u njima donijela zasebnu analizu i zaključke.
Za morfologiju je utvrdila najviše utjecaja Kašićeve i naročito Della Belline gramatike, a u sintaksi je, pak, uočila veće oslanjanje na latinske i talijanske gramatike.
U analizi ekscerpirane građe posebno se zaustavljala na nekim novostima u gramatičkome opisu, kojima nije nalazila uzore u Appendinijevih prethodnika i koje će donijeti tek kasnije gramatike.
Nakon morfologije slijedi detaljan pregled Appendinijevih dviju stotina stranica sintakse te njihova lingvistička interpretacija. Jasno se iznose zapažanja vezana uz Appendinijevu metodologiju (predstavljanje sintakse preko vrsta riječi) i prinose, koji ostaju u okvirima sintakse sintagme, kao i ostale dopreporodne hrvatske gramatike. Zastaje se i na pogreškama koje proizlaze iz Appendinijeva (ipak) nedovoljna poznavanja hrvatskoga jezika, odnosno utjecaja njegova materinskoga talijanskog jezika.
Brojnost primjera, rascjepkanost Appendinijeve gramatike u mnoštvo kratkih odlomaka i nesustavnost gramatičareva jezikoslovnoga nazivlja nisu pristupnicu omeli u donošenju nekolikih relevantnih zaključaka vezanih uz ovu gramatiku i njezino mjesto u povijesti hrvatskih gramatičkih opisa. Kao značajan prilog povijesnoj gramatikologiji izdvajamo zaključke o dijelovima jezičnoga opisa koji prije Appendinija nisu bili uključeni u hrvatske gramatike (kao što su neka poglavlja iz tvorbe riječi, npr. tvorba umanjenica), odnosno nisu bili jasno izloženi (npr. problem gramatičkoga i prirodnoga roda imenica) ili su bili pogrešno interpretirani (npr. sinkretizam padežnih oblika) i sl.
Na kraju ove analize istražuje se prinos i ostalih sadržaja Appendinijeve gramatike, posebice aneksnoga pojmovnog rječnika s više od šeststo riječi osnovnoga vokabulara i dijaloga kao prikaza svakodnevne komunikacije.
Šesto je poglavlje ove disertacije Zaključak, gdje pristupnica na desetak stranica iznosi ne samo zaključke pojedinih poglavlja svoga rada, nego i opće zaključke vezane uz koncepcije izrađivanja starijih hrvatskih gramatika, onodobno stručno poznavanje i komentiranje tuđih gramatičarskih uradaka te mjesto sintaktičkoga opisa u dopreporodnim gramatikama.
Slijedi popis literature sa 199 bibliografskih jedinica na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i latinskom te ruskom, češkom i francuskom jeziku.
Između priloga radu valja izdvojiti preslike naslovnih stranica triju izdanja Appendinijeve gramatike.
Imajući posla s takvim obiljem gramatičkoga materijala, rad ponekad pati od prevelike egzemplifikacije jer pristupnica nije mogla izbjeći određenu dozu neujednačenosti i redundantnosti. Primjerice, bez vidljiva je razloga previše mjesta posvećeno filološkom uvodu. Povremeno se nekim ponavljanjima nepotrebno gubi u detaljima na štetu cjeline. To se u prvom redu odnosi na središnje poglavlje u kojemu analizira Appendinijevu gramatiku. To je poglavlje predugo (ima 233 stranice) i istovremeno razdijeljeno na previše manjih potpoglavlja (neka kraća i od jedne stranice). Na kraju svakoga od tih potpoglavlja pristupnica donosi zaključke jezikoslovne analize, ali se zbog racjepkanosti povremeno gube u deskripcijskome tekstu. No, unatoč tomu, dojam cjelovitosti pristupničine analize nije upitan.
Znanstveni doprinos
Ocjenjujući znanstveni doprinos disertacije Line Pliško, možemo utvrditi sljedeće:
1. Pristupnica svojom detaljnom analizom dosadašnjih znanstvenih spoznaja o Appendinijevoj gramatici hrvatskoga jezika, između njih i nedovoljno poznate doktorske disertacije Josipa Nagya Der Italianer Francesco Maria Appendini als südslavischer Historiker und Filologe (Beč 1906.), utvrđuje da nema relevantne lingvističke analize Appendinijeve gramatike. Stoga je razumljivo zbog čega je bilo nužno pristupiti ovomu istraživanju i revalorizaciji jedne od najvećih dopreporodnih gramatika.
2. Središnje je, peto poglavlje disertacije - Analiza Appendinijeve gramatike Grammatica della lingua Illirica - predugo i istovremeno previše rascjepkano u manja potpoglavlja. To je proizašlo iz odabrane metodologije prikaza Appendinijeve gramatike kopiranjem strukture poglavlja opisivane gramatike. Ipak, iz ove, na prvi pogled negativne značajke rada, izdvajamo pozitivan prinos poznavanju povijesti hrvatskih gramatika. Pristupnica je takvim strukturiranjem opisa omogućila vrlo detaljno predstavljanje svakoga pojedinoga koraka Appendinijeva jezičnoga opisa starijim jezikoslovnim nazivljem i pojmovljem, uz precizno preoblikovanje toga i takvoga opisa nazivljem i pojmovljem suvremene lingvistike. Tim smo detaljnim pristupom i lingvističkom interpretacijom dobili cjelovitu analizu i elemente za revalorizaciju Appendinijeve gramatike.
3. To se posebno odnosi na interpretaciju onih poglavlja koja je autor držao opisima sintaktičkih sadržaja, a pristupnica je utvrdila da je najčešće riječ o morfološkim i morfosintaktičkim sadržajima.
4. Relevantnost dobivenih rezultata upozorava na potrebu daljnjega istraživanja starijih hrvatskih gramatika.
Ovomu valja dodati i stručni doprinos: pristupničin prijevod na hrvatski jezik opsežne i u stručnoj literaturi, zbog nepostojanja prijevoda s talijanskoga, često zaobilažene gramatike hrvatskoga jezika.
Pristupnica je u svom istraživanju postavila izuzetno složen i zahtjevan cilj: "cjelovitu analizu i revalorizaciju Appendinijeve gramatike hrvatskoga jezika Grammatica della lingua Illirica s posebnim naglaskom na sintakstički opis". Iznesenim rezultatima detaljne analize Appendinijeve gramatike pristupnica je u potpunosti ostvarila preda se postavljeni cilj.
Uvjereni smo, dakle, da doktorski rad mr. sc. Line Pliško Hrvatska gramatika Francesca Marije Appendinija po svemu zavrjeđuje pozitivnu ocjenu. Stoga smo slobodni preporučiti Fakultetskomu vijeću:
S poštovanjem,
Stručno povjerenstvo:
__________________________
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
predsjednik povjerenstva
___________________________
dr. sc. Diana Stolac, izv. prof.
član povjerenstva
_____________________________
dr. sc. Branka Tafra, znanstvena savjetnica
član povjerenstva
U Zagrebu, 28. listopada 2003.
Dr. sci. Nenad Moačanin, red. prof. Zagreb, 20. listopada 2003.
Dr. sci. Milan Kruhek, znan. savj.
Dr. sci. Mira Kolar, red. prof.
Predmet: Ocjena doktorske disertacije Damira Matanovića:
“Vojni komunitet Brod na Savi. Društvena i ekonomska struktura vojnokrajiškog grada 1753.-1848. ”
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 13. 10. 2003. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Damira Matanovića pod naslovom “ Vojni komunitet Brod na Savi. Društvena i ekonomska struktura vojnokrajiškog grada 1753.-1848.”.
S tim u svezi podnosimo Fakultetskom vijeću skupno
I Z V J E Š Ć E
I.
Doktorska disertacija Damira Matanovića sadrži ukupno 319 stranica pisane računalnim slogom. Od toga na osnovni tekst otpada 266 stranica, dok ostatak čine prilozi, kazalo, popis neobjavljenih i objavljenih izvora, literatura (156 jedinica), ključne riječi i životopis autora. Unutar osnovnoga teksta smješteno je osamnaest vrlo ilustrativnih grafikona i devetnaest tablica. Osnovni tekst popraćen je s ukupno 699 bilježaka.
Tekst je podijeljen na Uvod, vrlo iscrpni osvrt na historiografiju o zadanoj temi, devet poglavlja i zaključak (u obliku opširnog sažetka), te kratki sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. U Uvodu pristupnik objašnjava istraživački problem koji predstavlja temu doktorske disertacije, odnos ruralnog i urbanog. Ukratko se ukazuje na osnovni zadatak da disertacija svojom unutrašnjom strukturom i odabirom tema posluži kao obrazac za istraživanje šireg problemskog sklopa povijesti Vojne Krajine i vojnih komuniteta općenito. Posebno je obrazloženo metodološki nužno odustajanje od istraživanja kulturnih i vjerskih prilika, koje, prema riječima pisca «nisu imale odlučujući utjecaj na način funkcioniranja i svakodnevicu vojnog komuniteta Brod na Savi”.
II.
Nakon Uvoda i diskusije o historiografiji slijede poglavlja: Socio-ekonomski ustroj Slavonske vojne krajine, Formiranje slobodnih vojnih komuniteta u Slavonskoj vojnoj krajini, Razdoblje uređenja vojnih komuniteta u Slavonskoj vojnoj krajini (1753-1755), Uprava komuniteta ili magistrat Broda na Savi, O urbanom rastu komuniteta Brod na Savi ili proces nastajanja grada u Vojnoj krajini, Odnos vojnog komuniteta s njegovom vojnom okolinom, Trgovina u vojnom komunitetu, Obrti i Zemljoradnja. Osobito su detaljno razrađena poglavlja o magistratu (4.), o odnosu komuniteta s vojnom okolinom (6.), o trgovini (7.) te o obrtima (8.). Tim je poglavljima pridodat veći broj potpoglavlja.
U
zaključku pristupnik sintetizira rezultate svog istraživanja, te
ističe kako stjecanjem povlastica vojnog komuniteta 1753. godine
jedno de facto pogranično selo počinje prerastati u urbanu
cjelinu. Promjena bi se nadasve imala ogledati u upravi i urbanome ustroju,
tako da su, primjerice, Brodom upravljala tijela koje su sami građani
izabrali. Nadalje se naglašava golema uloga blizine barokne tvrđave Brod,
u dobroj mjeri ograničavajućeg značaja (izgled i pravac širenja
ulica, visina kuća, materijali za njihovu gradnju). Unatoč tome,
razvijaju se drugačiji oblici života od onoga na krajiškome selu. Autor tu
pomno prati i zorno prikazuje prerastanje jedne pretežito poljoprivredne sredine
u trgovačko-obrtničku. Osobitu vrijednost rada tvore usporedbe s
razvitkom drugih vojnih komuniteta, kao što su Karlovci, Petrovaradin i Zemun,
odnosno pogled na obiteljsku povijest u kontekstu ekonomsko-historijske analize
(primjer obitelji Brlić).
Pristupnik se koristio većim brojem fondova izvorne građe, poglavito Hrvatskoga Državnog arhiva u Zagrebu, te historiografskom literaturom u vrlo širokom rasponu, što daje dodatnu potporu našem uvjerenju o visokoj razini njegova rada.
III.
Doktorska disertacija Damira Matanovića “ Vojni komunitet Brod na Savi. Društvena i ekonomska struktura vojnokrajiškog grada 1753.-1848.” predstavlja znanstveno i istraživački zreli pothvat kojim hrvatska historiografija dobiva nove uvide u jednu još uvijek nedovoljno poznatu problematiku. Valja pozdraviti pristupnikov napor koji je urodio cjelovitim i sustavnim tekstom što se unatoč težini i ozbiljnosti tematike lako čita kao iznimno zanimljivo štivo. U metodološkome smislu odlikuje ga ponajprije klasična vrlina “tvrdog” historiografskog pristupa. U radu je D. Matanović pokazao da vrlo dobro vlada načelima kritike izvora, odabira i porabe literature. Nadati se je da će svoja postignuća i objaviti.
Na temelju iznesenoga predlažemo Fakultetskom vijeću da ovo skupno izvješće prihvati te odobri Damiru Matanoviću dalji postupak za stjecanje znanstvenoga stupnja doktora humanističkih znanosti iz područja povijesnih znanosti.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sci. Nenad Moačanin, red. prof.
Dr. sci. Milan Kruhek, znan. savj.
Dr. sci. Mira Kolar, red. prof.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena doktorske disertacije Tihane Brkljačić
Na sjednici Fakultetskog vijeća 12. 5. 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Tihane Brkljačić. Na temelju uvida u dokumentaciju podnosimo Vijeću sljedeći
Izvještaj
Doktorska disertacija Tihane Brkljačić pod naslovom Razvoj modela za predviđanje davateljskog ponašanja sadrži 194 stranice teksta, 16 stranica priloga, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku i životopis. U popisu literature je 191 bibliografska jedinica, među kojima su najnovije što se odnose na problem istraživanja, posebno na metodologiju i postupke analize podataka. Disertacija pripada tradicionalnom području istraživanja u socijalnoj psihologiji - odnosu stava i ponašanja te predviđanju ponašanja na osnovi poznavanja stavova i s njima povezanih čimbenika.
U dobro strukturiranom uvodu izloženi su ključni sadržaji važni za cilj i probleme istraživanja. Nakon kratkih napomena o pitanjima i dvojbama oko odnosa stava i ponašanja te strategiji ranijih istraživanja, u uvodu su opširnije prikazane postavke najutjecajnijih teorija Fishbeina i Ajzena, modela koji su provjeravani i razvijani zadnjih 30-tak godina. Znatan preokret i napredak u istraživanju odnosa između stava i ponašanja donosi njihova teorija razložne akcije (TRA) koja uključuje kao jedini neposredni prediktor ponašanja namjeru, nastalu na osnovi stava i subjektivnih normi (doživljaja socijalnog očekivanja), posebno njihovih kognitivnih aspekata što dovodi do "ponašanja s razlogom" koje je pod svjesnom kontrolom. Prigovori da neka ponašanja nisu pod osobnom kontrolom doveli su do formuliranja teorije planiranog ponašanja (TPP) koja uz stav i norme uključuje percipiranu bihevioralnu kontrolu. Ovaj treći čimbenik pokazuje koliko je osobi lako ili teško izvesti neko ponašanje i koliko kontrolira hoće li se ili neće tako ponašati. Percipirana bihevioralna kontrola, uz stav i socijalne norme, utječe na namjeru ali i izravno na ponašanje.
TRA i TPP najčešće su primjenjivane i provjeravane teorije predviđanja najrazličitijih vrsta ponašanja: od vezanja pojasa u automobilu, pohađanja predavanja do raznih vrsta zdravstveno relevantnog ponašanja (npr. mršavljenje). Kao njihova prednost navodi se jednostavnost, ekonomičnost i laka operacionalizacija ključnih varijabli. Istraživanje provedeno za ovu disertaciju ukazuje da operacionalizacija baš i nije lako rješiv problem.
Izloženi su i ukratko objašnjeni pretpostavljeni procesi i psihološka osnova utjecaja stava, normi i percipirane kontrole na namjeru i ponašanje. Posebnu pozornost autorica je opravdano posvetila metodološkim uvjetima koji moraju biti zadovoljeni za korektnu primjenu i provjeru TRA i TPP. Kritike TPP ponajviše upozoravaju na potrebu proširenja modela dodatnim varijablama jer one izvorno uključene nisu dovoljne za objašnjenje namjere i ponašanja. Stoga su u uvodu analizirane neke od predlaganih i provjeravanih dodatnih varijabli, njihov različit izravan i neizravan utjecaj, koji ovisi o vrsti ponašanja.
U zadnjem dijelu uvoda prikazana su istraživanja davateljskog ponašanja (darivanje krvi i koštane moždine) u kojima su provjeravane TRA i TPP. Na kraju je analizirana psihološka osnova postupaka za usmjeravanje i poticanje ponašanja, posebno onih koje autorica uključuje u svoje istraživanje: postupak podsjećanja i postupak "noga u vrata".
Osnovni cilj istraživanja je pokušaj da se, na osnovi usporedbe uspješnosti predviđanja nekoliko postojećih modela, oblikuje integrirani model, takav koji poboljšava predviđanje i poticanje davateljskog ponašanja (darivanje krvi i koštane moždine). To bi trebao biti sklop varijabli koje se u analizi pokažu kao najbolji prediktori tako da čine integrirani model. Pri tome autorica u istraživanje uključuje nove varijable i postupke poticanja davateljskog ponašanja za koje smatra da će učiniti model prediktivnijim i koristi mjere stvarnog ponašanja u prirodnim uvjetima što istraživanju daje posebnu vrijednost.
Da bi se postigao ovaj zahtjevan cilj, formulirana su tri opća problema i uz njih povezan niz posebnih hipoteza koje će biti provjeravane. Prvo, trebalo je usporediti postojeće modele TRA i TPP u izvornom obliku i svaki od njih uz dodatno uključene varijable - prediktore: TRA s moralnom obavezom kao dodatnim prediktorom namjere i TPP s prošlim ponašanjem kao dodatnim prediktorom namjere i ponašanja. Na osnovi analiza oblikovati model koji ponajbolje predviđa davateljsko ponašanje. Drugo, ispitati povezanost varijabli koje su u osnovi dvije vrste davateljskog ponašanja - darivanja krvi i darivanja koštane moždine, kako bi se ustanovila mogućnost generalizacije nalaza. I konačno, provjeriti djelovanje dvaju postupaka poticanja darivanja krvi i koštane moždine: postupak podsjećanja (na dano obećanje) i postupak "noga u vrata".
Glavno istraživanje provedeno je na tri skupine ispitanika : (a) skupini 1 - predviđanje, na kojoj su provjeravane prediktorske varijable uključene u četiri modela predviđanja davateljskog ponašanja koja su uspoređivana; (b) skupina 2 na kojoj je provjeravan postupak "noga u vrata"(NUV) tj. usmjeravanja samopercepcije; (c) skupina 3 - kontrolna, na kojoj je primijenjen samo kontrolni upitnik i upitnik o demografskim podacima.
Sudionici istraživanja odabrani su među zaposlenicima grada Zagreba, u dobi od 18 do 60 godina, da bi se dobio uzorak što sličniji skupini potencijalnih davatelja. Struktura sudionika obzirom na vrstu djelatnosti i stručnu spremu ne razlikuje se značajno od strukture zaposlenih u Zagrebu, osim što ima nešto više žena. Istraživanje je provedeno u 68 velikih, srednjih, i malih poduzeća u Zagrebu. Samo dva velika i nekoliko malih odbilo je sudjelovanje u istraživanju. Ispitivanja su provedena tijekom radnog vremena, za vrijeme pauze, dva mjeseca prije darivanja krvi. Sudjelovanje u istraživanju zatraženo je od 1241 osobe. Ispitivanje je odbilo oko 18%, oko 11% nisu potpisali upitnik a 20 ih nije odgovorilo
na veći dio pitanja. Uz navedene, iz obrade su isključene i 23 osobe koje u predviđenom periodu nisu mogle darovati krv jer su to nedavno učinile. U obradu su uključena 884 sudionika: 417 u skupinu s predviđanjem, 202 u skupinu s postupkom "noga u vrata" (NUV) i 225 u kontrolnu skupinu. Ove tri skupine sudionika ne razlikuju se značajno niti po jednoj provjeravanoj osobini.
Za tako složeno istraživanje trebalo je prethodno podrobno definirati i operacionalizirati sve varijable, odrediti način registriranja podataka, konstruirati nove ili prilagoditi postojeće instrumente, osmisliti pojedine dijelove postupka i manipulacije. Nakon toga je u predispitivanju provjeravana njihova primjenjivost i djelotvornost. To se odnosi na postupke i kontrolne varijable, a posebno na ključne, prediktorske i kriterijske varijable. Svi gore navedeni dijelovi pripreme i predispitivanja podrobno su opisani i objašnjeni. Već na osnovi toga dijela disertacije možemo ocijeniti da je autorica uložila puno truda i vremena, izvršila temeljite pripreme za istraživanje i tako iskazala svoju kompetentnost.
Ključna kriterijska varijabla - stvarno davateljsko ponašanje (darivanje krvi) evidentirano je, tri mjeseca nakon ispitivanja, u ustanovama koje se time bave. Isto tako je, da bi se provjerila djelotvornost postupka NUV, ustanovljena čestina darivanja krvi unazad četiri godine za svih 844 ispitanika. Konstrukcija nekih korištenih instrumenata obavljena je nakon nekoliko uzastopnih promjena, prilagodbi i provjera na raznim vrstama sudionika, kako bi se dobili instrumenti zadovoljavajućih karakteristika.
Već u opisu cilja istraživanja autorica je upozorila da je strukturalno modeliranje postupak analize koji je neophodan da bi se u cjelini provjeravalo teorijske modele koji uključuju odnos prediktori - namjere - ponašanje, ustanovilo da li se i koliko dobiveni podaci razlikuju od odnosa pretpostavljenih modelima i provjerio izravni i neizravni utjecaj pojedinih varijabli. Prije analize autorica navodi i komentira preduvjete važne za provedbu ove analize, predradnje koje su napravljene i pitanja koja nastaju i stoga što su postupci strukturalnog modeliranja još u razvoju. Provjerene su distribucije podataka i njihova prilagodba za analizu, te je procijenjeno da je preko 400 ispitanika dovoljan broj za donošenje pouzdanih zaključaka, ustanovljene su pogreške mjerenja ili njihove aproksimacije koje će biti uključene u analizu i određeni su postupci (indeksi) za testiranje razlika između predloženih modela i opaženih podataka.
Izvršene su, između ostalih, tri vrste usporedbi (a) uspoređivanja modela koji uključuju različite varijable, (b) usporedba modela za dvije različite vrste davateljskog ponašanja (darivanje krvi i koštane moždine) i (c) usporedba modela s istim varijablama ali s pretpostavljeno različitim utjecajem pojedinih varijabli uključivo onih koje je autorica uvela. Prije izlaganja rezultata autorica se ukratko kritički osvrnula na domet ove vrste analize u pogledu izvođenja zaključaka o uzročno-posljedičnim odnosima, o čemu treba podrobnije raspraviti u postupku obrane.
Nakon mnoštva analiza, koje su u izvješću samo djelomice naznačene, izvedeni su i raspravljeni brojni nalazi. Navodimo samo zaključke što se odnose na glavne probleme - hipoteze. Ustanovljeno je da za darivanje krvi među uspoređivanim modelima nema razlike u uspješnosti predviđanja ponašanja (oko 50% objašnjene varijance) i da teorija planiranog ponašanja (TPP) najbolje objašnjava namjeru darivanja (oko 70% objašnjene varijance).
Za darivanje koštane moždine TPP i model s moralnom obavezom najbolje predviđaju namjeru (oko 60% varijance). Uključeni prediktori djeluju na implementiranu namjeru i ponašanje samo preko bihevioralne namjere a ova djeluje na ponašanje isključivo preko implementirane namjere. U konačnom, optimalnom modelu predviđanja darivanja krvi, koji objašnjava 80% varijance namjere, značajni su prediktori: samoefikasnost, prošlo ponašanje, moralna obaveza, kontrolabilnost i stav. Jedino je prošlo ponašanje prediktor koji djeluje izravno i na implementiranu namjeru i na ciljno ponašanje. Povezanosti među varijablama za predviđanje darivanja krvi i darivanja koštane moždine su umjerene do visoke, što je indikator za mogućnost generalizacije. Pokazalo se da postupak podsjećanja povećava broj darovatelja krvi, od jedne trećine na oko dvije trećine, u sve tri skupine ispitanika, posebno kod žena i osoba bez davateljskog iskustava. Postupak "noga u vrata" značajno je povećao broj osoba koje su potpisale karticu za darivanje krvi (implementirana namjera) i karticu predbilježbe za darivanje koštane moždine.
U raspravi su izložene usporedbe s nalazima sličnih istraživanja u svijetu, što je osnova za pouzdanije zaključke o čimbenicima koji su u osnovi darivanja krvi i polazna osnova za pokušaj generalizacije nalaza na druge vrste donatorskog ponašanja. Bez obzira što nalazi ovog istraživanja potkrepljuju postavke teorije razložnog ponašanja u njenom izvornom obliku, autorica navodi argumente za proširenje osnovnih postavki unošenjem prediktora koji poboljšavaju predviđanje.
Posebno vrijednim smatramo dio rasprave u kojem je objašnjena psihološka osnova i specificirane razine prosocijalnog ponašanja na koje bi se moglo generalizirati dobivene nalaze. Time se ujedno ukazuje na strategiju narednih istraživanja i provjera
pretpostavki, od kojih su neke eksplicitno objašnjene. Ustanovljenu povezanost samoefikasnosti i namjere autorica koristi za objašnjenje načina poticanja davateljskog ponašanja. Propagandnim akcijama pojačan doživljaj samoefikasnosti, kod darivanja krvi npr. (lako izvedivo, neškodljivo, bezbolno i sl.) može povećati davateljsko ponašanje.
Na kraju rasprave autorica iznosi metodološka ograničenja provedenog istraživanja i dometa zaključaka. Raspon tih ograničenja i dvojbi ide od operacionalizacije i mjerenja pojedinih varijabli do pitanja o prioritetu pojedinih vrsta valjanosti u ovakvom istraživanju. Neka ograničenja koja su možda mogla biti otklonjena u predispitivanjima, uz veću vremensku cijenu, također će biti raspravljena tijekom obrane.
Rad Tihane Brkljačić ima sve značajke vrijedne doktorske disertacije. Istraživanje na kojem se zasniva, teorijski je dobro utemeljeno, provedeno nakon opsežnih priprema i predispitivanja. Dobiveni nalazi stoga predstavljaju značajan znanstveni doprinos spoznajama o predviđanju davateljskog ponašanja, dobra su osnova za daljnja istraživanja i mogu se primijeniti u praksi.
Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati našu pozitivnu ocjenu disertacije Tihane Brkljačić i odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.
U Zagrebu, 20. listopada 2003.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Slavko Kljaić, red.prof. u miru
predsjednik povjerenstva
dr.sc. Dean Ajduković, red.prof. član
dr.sc. Petar Turčinović, doc. član
Filozofski fakultet u Rijeci
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada
mr. sc. Tomislava Smerića
Zagreb, dne 9. listopada 2003. godine
Predmet: Izvještaj, dostavlja.-
Fakultetskome vijeću Filozofskoga Fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga Fakulteta u Zagrebu održanoj 9. lipnja 2003. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada
mr. sc. Tomislava Smerića pod naslovom Sociologijski aspekti vojne profesije. Nakon što smo pomno pročitali rad i usuglasili stavove, osobita nam je čast i posebno zadovoljstvo podastrijeti naslovu sljedeći
IZVJEŠTAJ
1. Prikaz doktorskog rada
Doktorski rad mr. sc. Tomislava Smerića Sociologijski aspekti vojne profesije obasiže 500 stranica (oko 711 kartica) i podijeljen je u devet poglavlja teksta (str. 1-473), dodatak koji sadrži podatke o istraživanju provedenom na uzorku časnika OSRH tijekom 2001. godine (str. 474-484) te popis literature s 259 bibliografskih jedinica (str. 485-500).
Disertacija je posvećena jednom od središnjih pitanja civilno-vojnih odnosa, naime istraživanju različitih modusâ opstojanja vojne profesije u suvremenom društvu. Pri tomu se polazi od elementarnog uvida u bitnu različitost pa i kontrast između racionalnog, hijerarhiziranog i čvrsto organiziranog svijeta vojnog zanimanja te civilnog društva. Koristeći se jednom dobro pogođenom metaforom Samuela Huntingtona, autor ovaj temeljni odnos predstavlja u slici "'sivog otoka u višebojnom moru, djeliću Sparte usred Babilona'" (str. 1). Ova slika, naime, ne reprezentira samo prosječno odnosno dominantno shvaćanje položaja vojnih struktura i vojne organizacije u društvu, nego i neka glavna obilježja samorazumijevanja vojne profesije. U ekstremnom, premda ne i najrjeđem slučaju, pripadnici vojne organizacije odnose s “izvanjskim” svijetom, odnosno preostatkom društva, doživljavaju i vide ne kao mogućnost razmjene i dobitka, nego kao rizik i potencijalni gubitak koji nužno proizlazi iz miješanja s “inferiornim i dezorganiziranim” svijetom civila. Samosvijest vojne profesije ali i njen institucijski postav nerijetko uključuje određena predmoderna shvaćanja i svjetonazore u kojima se strogi vojni poredak i njegova visoka regularnost kontrastiraju “kaosu” civilnog svijeta.
Autor drži da je razvojno profiliranje i institucionalizacija vojne (odnosno časničke) profesije jedan od mehanizama za prevladavanje ovih suprotnosti i napetosti između civilnog i vojnog svijeta te opreke tradicionalnog i modernog koji iz njih proizlaze, imajući pri tome u vidu da “profesionalizacija ‘zanimanjske djelatnosti’ vojnih vođa nije tek usputna posljedica uspostavljenih razlikovanja civilnih/vojnih domena i/ili tradicionalnih/modernih ‘epoha’, već ih i sama proizvodi” (str. 2).
U prvom poglavlju, naslovljenom “Sociologijski pristup profesijama i vojni poziv kao profesija” (str. 4-62), autor razmatra ovu granu sociologije profesija i na prvom mjestu utvrđuje njenu razmjernu marginalnost u tematskim istraživačkim interesima i sociologijskoj teoriji. Potom, konzultirajući relevantnu literaturu, autor utvrđuje glavne odrednice istraživanja profesija u društvenim znanostima općenito i u sociologiji, nastojeći dati niz tipologija različitih aspekata profesija i njihovu sistematizaciju u ponajglavnijim radovima na ovom području, ne zapostavljajući ni odnos istraživanja profesija i sociologijskih teorija. Da bi uobličio teorijsko-metodologijski okvir za vlastito istraživanje vojne profesije, autor razmatra temeljne aspekte strukturalne i procesne analize profesija, smatrajući da se radi o “komplementarnim istraživačkim strategijama”, ali kao cilj koji iz toga proizlazi ne određuje “oblikovanje i primjenu jedinstvenog idealtipskog modela profesija/profesionalizacije, već pokušaj rekonstrukcije osnovnih dimenzija njihove društvene artikulacije” (str. 14). Nakon sveobuhvatne strukturalne raščlambe temeljenih atributa profesije i uspostave njene definicije u suvremenome sociokulturnome kontekstu, autor ispituje dimenzije profesionalizma kao što su znanje, edukacija, monopol na ekspertizu, parametri društvenog ugleda, profesionalna etika, oblici profesionalnog udruživanja i značajke profesionalnoga djelovanja, a posebnu pozornost posvećuje razmatranju profesija u okviru birokratskih institucija, osobito državne uprave. Potom, sukladno svome planu, poduzima istraživanje o aspektima procesne raščlambe profesija, odnosnu njihovu razvojnu povijest i kontinuitet te procese profesionalizacije. Nakon toga autor razmatra tipove profesija kao i procese deprofesionalizacije, uključujući i razvide o budućnosti profesija. Na kraju ovog poglavlja, u svjetlu provedenih raščlambi i uspostavljenog kategorijalnog aparata, razmatraju se neka opća obilježja vojnog poziva kao profesije, te utvrđuje da neka od njih “pokazuju znantna odstupanja, kako u odnosu na elemente ideal-tipski konstruiranih modela profesija, tako i u odnosu na univerzalistički shvaćene obrasce i etape profesionalizacije” (str. 58); drugim riječima, u nedostatnostima obje “istraživačke strategije” autor utemeljuje potrebu svog vlastitog, specifičnog istraživanja, metodologijski primjerenog posebnostima vojne profesije.
Drugo poglavlje, naslovljeno “Društveni okvir oblikovanja vojne profesije – uloga ‘vojnog faktora’ u procesima societalne modernizacije i formiranju moderne nacionalne države”, daje pregled glavnih teorija nastanka i razvoja institucije države i onda, u tome kontekstu, nastanka vojne profesije. U pregledu i raspravi posebna su potpoglavlja prosvećena vodećim sociologijskim teoretičarima nastanka i funkcije države, kao što su A. Giddens, M. Mann, Ch. Tilly i H. Barbera, a usputno i mnogim drugim autorima. Autor zaključuje da “rekonstrukcija uloge vojnog institucionalnog sklopa u ‘tranzicijskim’ procesima formiranja modernog društva/države (...) razotkriva je kao istovremeno ‘inovativnu’ i ‘konzervativnu’” (str. 93). Država s jedne strane nacionalizira i specijalizira vojnu moć, a u sklopu transformacije vojne organizacije u državnu agenciju časnički zbor oblikuje se u birokratsku profesiju i postaje novi politički i socijalni akter koji, između ostaloga, služi kao primjer uzorne državne regulacije i drugih društvenih modernizacijskih promjena. Autor ovdje utvrđuje i da se razlike u obrascima konstituiranja države reflektiraju i u “složenim i nacionalno specifičnim dinamikama profesionalizacije časništva kao poziva” (str. 93).
Poglavlje "Profesionalizacija vojnog proziva – formiranje časničke profesije" temelji se na uvidu u upitnost pretpostavke o univerzalnosti jedinstvenog procesa profesionalizacije, čak i kad su u pitanju iste skupine zanimanja, jednako kao i u upitnost pretpostavke o kontinuiranom, linearnom i progresivnom razvoju profesija. Da bi taj uvid potkrijepio, autor poduzima predgled razvoja profesije pa redom razmatra tipove predprofesionalnog časnika, feudalnog časnika, poduzetničko-plaćeničkog tipa, postfeudalnog aristokratskog tipa te onda prikazuje i analizira "valove profesionalizacije" (str. 105) već od XVI. stoljeća (reforme Moritza od Nassaua u Holandiji) nadalje, a poglavito onda u vremenu masovnih vojski, kroz primjere razvoja u Francuskoj, Prusiji i drugim zemljama. Autor daje i detaljan pregled institucija časničke profesije kao što je ulazak u časnički zbor, obrasci napredovanja, edukacija, razvoj sustava stožera te oblikovanje korporativnosti časničke profesije. Zaključak je autorov da se transformacija časništva od predprofesionalnog tipa poziva do profesije kao "distinktne zanimanjske grupe", odvija "kroz niz diskontinuiranih profesionalizacijskih valova u kontekstu promjena u širem vojnoorganizacijskom i društvenom okruženju" (str.151). Utvrđivanjem postojanja obrasca "odozgo" potaknute profesionalizacije u interakciji s profiliranjem vojske kao specijalizirane agencije države autor onda potvrđuje svoju na početku rada istaknutu tezu o dvostrukosti i međusobnoj isprepletenosti ovih procesa.
U četvrtom poglavlju, naslovljenom "Vojna profesija - opći analitički modeli i oblikovanje sociologijske istraživačke tradicije", autor prikazuje razmjerno zakašnjeli razvitak sociologije vojske i u tom kontekstu razmatra teorije i uvide S. Huntingtona, M. Janowitza, C. C. Moskosa, H. J. P. Thomasa i C. Rosenzveiga, G. Caforioa, H. Sorensena, kao i niz drugih autora i istraživača, uključujući i radove nastale u okviru djelovanja multidisciplinarne znanstvene asocijacije European Research Group on the Military and Society (ERGOMAS) te zaključuje da "predstavljeni analitički modeli, u rasponu od empirijskih generalizacija do 'teorija srednjeg dometa', odražavaju različite teorijsko-metodološke pristupe fenomenu vojne profesije i profesionalizma", svjedočeći "istodobno neizravno i transformaciji atributa vojnog časništva u sklopu promjena strukture i zadaća oružanih snaga tijekom dvadesetog stoljeća" (str. 197).
U petom poglavlju, naslovljenom "Elementi strukturalne analize vojne profesije", nastoji se ukazati na temeljne dimenzije oblikovanja časništva kao moderne profesije, razmatranjem obilježja vojne profesionalne ekspertize i sustava časničke edukacije, prirode socijalne odgovornosti i korporativnosti časničkog zbora, profesionalne etike i ideologije te profesionalne kulture (samopredodžbe, društveni prestiž, stilovi života pripadnika profesije), kao i suodnosu profesionalnih i organizacijskih aspekata časništva. Posebna pozornost u tome kontekstu posvećena je artikulaciji autoriteta i stege kao specifičnin determinantama unutarorganizacijskog statusa časničke grupacije. Ovo poglavlje donosi ne samo obilje informacija, nego i važne klasifikacije i preglede, primjerice orijentacija kao funkcije tipova oružanih snaga ili rezultata istraživanja o cijenjenim obilježjima časnika u više zemalja.
Sljedeće poglavlje, sukladno autorovoj metodologiji, donosi "Elemente procesne analize vojne profesije" i u tom sklopu daje raščlambu obilježja procesa oblikovanja vojnih profesionalaca (regrutacijsko-selekcijskih sustava, razloga odabira vojne karijere te odnosa profesionalne socijalizacije i samoselekcije) te značajki karijera profesionalnih časnika (upravljanje karijerama i obrasci i determinante profesionalnog napredovanja). Kao i prethodno, ovo je poglavlje iznimno bogato informacijama o različitim sustavima oblikovanja i napredovanja časnika te uključuje rasprave o pojedinim sustavima te prednostima i nedostacima njihovih obrazaca kao i o rezultatima relevantnih istraživanja u svijetu.
Sedmim poglavljem, "Vojna profesija u društvenoj strukturi", disertacija ulazi u područje raščlambe položaja časničke grupacije u sustavu socijalne stratifikacije i obuhvaća razmatranje kako odnosa vojnih i društvenih struktura (prirode korespondentnosti vojnog i socijalnog statusa časnika), tako i obilježja promjena u trendovima regrutacije pripadnika profesije u odnosu na njihovo socijalno podrijetlo. Vojna profesija razmatra se ovdje kao razmjerno autonomni stratifikacijski entitet i mehanizam prevladavanja odnosno reprodukcije obrazaca društvenih nejednakosti, a pozornost se posvećuje i transformaciji obilježja uz profesiju vezane posredujuće socijalne strukture – "vojne zajednice". U poglavlju se analizira položaj vojnih elita u odnosu na socijalne sustave, u različitim tipološkim kombinacijama vojne organizacije, društva i uloga. Posebno potpoglavlje posvećeno je problemu roda i vojne profesije, kao i statusu skupina s različitim seksualnim orijentacijama.
Osmo poglavlje "Vojna profesija i politika" posvećuje pozornost političkim aspektima profesije, što se, kad je u pitanju profesija časnika i za razliku od analiza drugih profesija, ne može zaobići budući da se vojna profesija u modernom društvu profilirala kao jedna od političkih elita i nositelj određenih političkih orijentacija. Politički je status vojne elite određen primarno položajem časničkog zbora kao upravljačkog elementa u državnoj vojnoj agenciji. Jedno od temeljnih pitanja u ovom sklopu je dakako pitanje moći vojne elite u odnosu na druge i na društvo u cjelini te autor razmatra različite modele i moduse ovih odnosa, koristeći se, i ovdje, mnogim referentnim teorijama poput one H. D. Laswella ("garnizonska država"), C. Wright Millsa, B. Abrahamsona, S. E. Finera i mnogih drugih klasičnih autora na ovom području. U poglavlju se razmatraju i intervencije vojske u politici, odnosno političko ponašanje vojnih časnika, kao i funkcije nadzora i kontrole nad vojskom od strane civilnih elita. Na kraju poglavlja daju se orisi posthladnoratovskih modela civilno-vojnih odnosa te zaključuje da "usprkos nastojanju na 'nadilaženju' oslanjanja na koncept vojnog profesionalizma u novijim teorijama civilno-vojnih odnosa na Zapadu, ovaj koncept ostaje relevantan pri razmatranju, ali projektiranju civilno-vojnih odnosa postkomunističkim zemljama" (str. 415).
Posljednje pogavlje, naslovljeno "Perspektive vojne profesije", nastoji sagledati buduće tendencije razvoja vojne profesije u uvjetima značajnih promjena u okolini i u institucionalnom statusu oružanih snaga. Razmatraju se tako uočeni i potencijalni učinci globalizacije, vrijednosne promjene u odnosu na rat i vojsku, nove misije oružanih snaga (poznate dijelom i kao "operacije različite od rata") i s time povezane strukturalne i organizacijske promjene (primjerice, nestajanje masovnih vojski), te se ispostavljaju modeli "postmodernih oružanih snaga" i razmatraju mogućnosti najnovijeg, četvrtog "vala" profesionalizacije.
“Zaključna napomena – Sparta usred Babilona?" rezimira rezultate istraživanja u odnosu na polazišni uvid, oslikan u navedenoj Huntingtonovoj metafori, o društvenoj konstelaciji "civilne" i "vojne" domene kao dviju različitih i suprotstavljenih sfera. Autor zaključuje da bi, usprkos općim drštvenim promjenama kao i promjenama obilježja vojne organizacije i profesije, ocjena o prevladanosti Huntingtonova stajališta bila preuranjena i da bi predstavljala simplifikaciju. "Upravo se trajno proturječna priroda vojnog profesionalizma (možda i profesija i profesionalizma uopće) - kao specifičnog modela suočavanja institucionaliziranih društvenih struktura sa socijalnom promjenom (prilagodbom kroz permamentnu 'reinvenciju') - pokazuje rezistentnom u odnosu na učinke dubokih promjena obilježja vojnog i civilnog svijeta te njihova međodnosa tijekom dvaju proteklih stoljeća. Vojna se profesija kao socijalni akter/mehanizam oblikovan procesima formiranja moderne nacionalne države/društva, svojom konfiguracijom zasnovanom na normativnoj formuli 'lojalnost, dužnost, suzdržanost, posvećenost' (Huntington) pokazuje komplementarnom karakteru modernog ovladavanja/raspolaganja strukturama organiziranog nasilja. Stoga je i njezina 'sudbina' - kao uostalom i mogućnost da se o časničkom pozivu istraživački produktivno govori kao o profesiji, neraskidivo vezana uz opstojnost ove institucionalne dimenzije modernosti" (str. 473).
2. Ocjena i prijedlog
Doktorski rad mr. sc. Tomislava Smerića Sociologijski aspekti vojne profesije predstavlja prvi sustavni znanstveni rad o ovoj temi u Hrvatskoj. S obzirom na stvaranje Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH) kao nove nacionalne institucije kao i na promjene kroz koje ova organizacija i njen personalni sastav moraju proći, rad predstavlja temelj i važan doprinos za aktualne rasprave o transformaciji OSRH i uobličavanje temeljnih parametara vojne profesije u nas. Važno je u tom kontekstu istaći da su, temeljem konzultirane literature, u radu prikazani procesi i tendencije razvoja u komparativnim zemljama, čija su iskustva ne samo primjenjiva i u Hrvatskoj, nego, zahvaljujući globalizacijskim procesima i projektiranom ulasku Hrvatske u različite asocijacije, predstavljaju i mjerodavni okvir budućih reformi.
Autor je rad metodologijski koncipirao sveobuhvatno, kombinirajući strukturalne i procesne raščlambe, stavljajući na taj način strukturalne oblike u dinamički povijesni okvir, što je bilo neophodno da bi se obilježja vojne profesije razumjela u svim njihovim aspektima. U radu se prikazuje i kritički raščlanjuje iznimno velik broj koncepcija najrelevantnijih istraživača i teoretičara i to ne samo onih koji su se bavili vojnom profesijom, nego i onima koji su istraživali oblikovanje i procese razvoja modernih društvenih institucija. Zbog takve širine zahvata, rad se može smatrati doprinosom ne samo nominalnoj temi, nego i teoriji civilno-vojnih odnosa.
Autorove glavne teze, primjerice ona o uzajamnom djelovanju vojne profesije i njenog društvenog konteksta ili ona o "preživljavanju" opreka civilne i vojne sfere usprkos svim - u radu minuciozno dokumentiranim - procesima "civilijanizacije" vojske (ponešto nespretan ali neizbježan termin koji se u radu rabi za označavanje približavanja ovih sfera), uspješno su i uvjerljivo dokazane. Pri tome kao posebnu vrijednost valja istaći autorovu odmjerenost i opreznost u izricanju stavova i izvođenju zaključaka što je u istraživanjima društvenih realnosti jedna od ključnih pretpostavki za postizanje uravnoteženih i realnih uvida. Posebno valja istaći autorovo opredijeljenje da u vidokrug svojih razmatranja uzima i istraživače i tekstove koji po nekim idejama ili zaključcima ne doprinose izravno potkrepljenju autorovih stajališta, ali su konzultirani i uvažavani radi postizanja cjelovitije slike i naziranja eventualnih ograničenja u radu predloženih zaključaka. Takav odnos spram vlastitih stavova i konzultirane literature, koja obuhvaća sva najvažnija djela u području sociologije vojske, znak je autorove zrelosti i doraslosti i za najsloženije zadaće u znanstvenom radu.
Posebno valja istaći da je rad pisan iznimnom akribijom, da je dobro i logično artikuliran, da je vrlo pregledno komponiran te da autor vlada bogatim rječnikom i njegovanim jezičnim izričajem koji se odlikuje jednostavnošću i preciznošću koje ne ostavljaju nedoumice o intendiranom smislu.
Imajući sve to u vidu, ovo stručno povjerenstvo zaključuje da je mr. sc. Tomislav Smerić napisao i predao uzoran i iznimno vrijedan doktorski rad te ima čast i posebno zadovoljstvu Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predložiti da da se prihvaćanjem ovog izvještaja autoru omogući obrana rada i dovršetak postupka stjecanja doktorata znanosti iz područja društvenih znanosti, polje sociologija.
Dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor
Predsjednik stručnog povjerenstva
Dr. sc. Ozren Žunec, redoviti profesor
Član stručnog povjerenstva
Dr. sc. Ivan Rogić, redoviti profesor
Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu
Član stručnog povjerenstva
Dr. sc. Stipe Kutleša, viši znanstveni suradnik
Dr. sc. Žarko Dadić, akademik
Dr. sc. Krešimir Pavlovski, redoviti profesor
Predmet: Ocjena magistarskog rada Nenada Smoljana
Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Nenada Smoljana pod naslovom Velika rasprava Shapley – Curtis u kontekstu povijesti znanosti i filozofije spoznaje imenovano na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dana 14. travnja 2003. (Odluka Urbroj: 3804-100-03-02, klasa: 643-02/03-02/17 od 22. travnja 2003) podnosi Fakultetskom vijeću
I Z V I J E Š Ć E
Magistarski rad Nenada Smoljana sadrži predgovor, uvod, pet cjelina, kazalo pojmova, ključne riječi zaključak, popis literature i životopis. Svaka od pet cjelina podijeljena je na poglavlja.
U Uvodu se navodi važnost obrađene teme kako za znanost tako i za filozofiju. Početak 20. stoljeća u prirodnim je znanostima, naročito fizici i astronomiji,obilježen velikim, čak epohalnim otkrićima, u fizici općom i specijalnom teorijom relativnosti te kvantnom fizikom, u astronomiji otkrićem velike strukture Svemira te njegovim širenjem. Velika rasprava o građi Svemira, što je tema magistarskog rada, održana je u američkoj akademiji znanosti 1920. godine, u samom prijelomu ovih otkrića i kao takva im prethodi. Spoznaju da galaksije a ne zvijezde čine temeljnu strukturu Svemira u povijesti se znanosti po važnosti svrstava s geocentričnom i heliocentričnom paradigmom. U Uvodu se također naznačuje koji je predmet i cilj rada, metode istraživanja, doprinos rada, ukazuje se na teorijska polazišta i konačno na strukturu rada.
U prvoj cjelini s četiri poglavlja N. Smoljan daje kratki prikaz povijesti Velike rasprave s obrazloženjem da je istraživanju svakom događaja iz povijesti znanosti nužno prići kompleksno, tj. istražiti uvjete i okolnosti nastanka nekog znanstvenog događaja. U ovom slučaju autor polazi od rasprave između astronoma Curtisa i Shapleya i njezina odjeka među znanstvenicima. Autor naglašava važnost ove rasprave kao prijelomnog trenutka u spoznaji svemira.
Druga cjelina sa sedam poglavlja težište stavlja na otkrića i razvoj ideja o specifičnim svemirskim objektima: cefeidama, kuglastim skupovima, galaksijama, novama, supernovama, spiralnim maglicama i svemirskim otocima. To je stoga da bi se na temelju različite predstrukture razumijevanja autora Velike rasprave moglo doći do uvida u njihove bitno različite pozicije. Obzirom na interdisciplinarnost ovoga rada ova cjelina nužna je za razumijevanje cjelokupnog rada.
Treća cjelina rada, također sa sedam poglavlja, raspravlja o temeljnim idejama i metodama Velike rasprave u kontekstu filozofije spoznaje. Radi se o pitanjima dimenzija, udaljenosti, strukture astronomskih objekata kao i o evoluciji ideja o tome. Pritom autor, imajući u vidu astronomiju kao egzaktnu ali ne-eksperimentalnu znanost, barem u smislu klasične eksperimentalne znanosti, zaključuje kako se rasprave u astronomiji i astrofizici trebaju temeljiti na logičkim principima i metodama. Zato u raspravi o ovom važnom astronomskom pitanju ističe filozofsko-spoznajni kontekst. Također naglašava da se sudionici rasprave oslanjaju na logičko-pozitivističke principe verifikacije, na hermeneutičke principe, na princip uniformnosti, induktivnog (analogijskog) zaključivanja, princip dovoljnog razloga, zaključivanja metodom reductio ad absurdum i dr. Sve je to nužno zbog toga jer tamo gdje u astronomiji prestaje mogućnost mjerenja nastupaju pretpostavke i otvaraju se razne mogućnosti tumačenja. Autor dobro zapaža da temeljni hermeneutički problemi istine i metode postaju glavna pitanja moderne astrofizike.
Četvrta cjelina rada obrazlaže logičku strukturu Velike rasprave, točnije logičku strukturu istraživanja, otkrića i objašnjenja. N. Smoljan je u ovom, sa spoznajnoteorijskog stajališta, središnjem dijelu rada opća logičko-metodološka načela primijenio na Veliku raspravu i ukazao na sličnosti i razlike između Shapleya i Curtisa s obzirom na logičku strukturu njihovih istraživanja. Osobitu važnost autor pridaje hipotezama u astronomiji u kojoj nisu mogući pokusi u klasičnom smislu. Ističući logičku strukturu objašnjenja Smoljan naglašava važnost formulacije i eksplikacije pojmova, analogijskog zaključka i Millovih induktivnih metoda, logičke strukture dokaza i teorija. Sve to prikazuje, zbog preglednosti, tabelarno iz čega se uočavaju različita pa i protuslovna stajališta autora Velike rasprave. Na koncu se donosi logička struktura otkrića.
Posljednja, peta cjelina rada govori o idejama i metodama Velike rasprave u kontekstu povijesti astronomije. Ova cjelina djelom čini sažetak Velike rasprave i s drugom cjelinom podloga je za razumijevanje astronomskih pojmova i metoda.
U Zaključku ponovno se sumiraju već izneseni rezultati prethodnih cjelina te je zaključak većim dijelom sažetak rada.
Zaključak
Znanstveni problem kojega Nenad Smoljan obrađuje u magistarskom radu vrijedan je znanastvene analize jer se radi o jednom, za modernu astronomiju i astrofiziku, iznimno važnom znanstvenom pitanju. Autor je kao težište svog rada stavio logičko-metodološku analizu naznačenog znanastvenog problema i utvrdio da su pitanja istine i metode zajednička znanosti i filozofiji spoznaje. Problematika je iznesena i obrađena solidno s nizom usporedni tabela koje olakšavaju praćenje autorove analize. U nastojanju da objektivno prati logičku strukturu Velike rasprave autorov je sud o važnosti spoznajnoteorijske analize ovog važnog znanstvenog problema ostao manje eksplicitan.
Izborom i analizom teme, te postignutim rezultatima, rad predstavlja zanimljiv doprinos razumijevanju iznimno važnog događaja u povijesti znanosti i prirodnoj filozofiji te udovoljava osnovnim akademskim kriterijima. Predlažemo Fakultetskom vijeću Sveučilišta u Zagrebu da magistarski rad Nenada Smoljana prihvati i odobri njegovu javnu obranu.
Zagreb, 9. listopada 2003.
Dr. sc. Stipe Kutleša, predsjednik povjerenstva
Akademik Žarko Dadić, član povjerenstva
Prof. dr. sc. Krešimir Pavlovski, član povjerenstva
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu stručnog specijalističkog rada Tihane Cukina pod naslovom Prijevod s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski jezik s osobitim obzirom na područje statistike zapošljavanja, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Tihana Cukina odslušala je i položila sve propisane kolegije na poslijediplomskom specijalističkom prevoditeljskom studiju i izradila ovdje predloženi rad kao završnu obvezu na tom studiju. Ovaj rad pod naslovom Prijevod s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski jezik s osobitim obzirom na područje statistike zapošljavanja sadrži uvodni dio i sam prijevod. U uvodnom dijelu kandidatkinja obrazlaže razloge odabira tema, u drugom dijelu uvoda prikaz prevedenih tekstova te metodologiju rada. Na kraju uvoda kandidatkinja prilaže sažetak.
Obveza kandidatkinje bila je da prevede stotinu stranica teksta, od toga pedeset stranica prijevoda s hrvatskog na engleski jezik i pedeset s engleskog na hrvatski. Kandidatinja je mogla sama odabrati tekstove uz uvjet da se osigura raznolikost tematike, sadržaja i stila. Hrvatski tekstualni korpus za prijevod na engleski jezik sadrži tekstove s područja makroekonomije, turističkog poslovanja i demografije, područja s kojima se kandidatkinja susreće u svom radu u Hrvatskom zavodu za statistiku, ali koja su i područja koja pripadaju sferi interesa kandidatkinje. Engleski tekstualni korpus za prijevod na hrvatski jezik sadrži stručne tekstove s područja makroekonomije, povijesti i prava. Ovako sastavljen korpus postavlja pred prevoditeljicu složenu zadaću, ponajprije dobrog razumijevanja sadržaja i smisla koje ti tekstovi nose, a potom zahtijeva i sposobnost prenošenja tog sadržaja u ciljani jezik, prenoseći pri tom i potrebne elemente stila kao i elemente kulture iz jednog jezika u drugi.
U analizi prijevoda tekstova s hrvatskog na engleski jezik, svaki od navedenih tekstova postavio je pred kandidatkinju različite zadatke.
Tekst s područja makroekonomije koje je kandidatkinja odabrala sadrži veliku količinu terminologije koja se stvarala i razvijala u posljednja dva decenija. Većina pojmova i kategorija definirana je međunarodnim konvencijama pa se pomoć mogla naći u definiranim aktima međunarodne konferencije statističara gdje su skupine pojmova dobile svoje originalno značenje.
Za razliku od toga tekst o turističkom poslovanju obiluje dugim rečenicama kao i stručnim terminima, rečenice su često dvosmislene i kandidatkinja je uočila opasnosti kakve takvi tekstovi predstavljaju pri prevođenju na engleski jezik. Zbog toga je čitajući publikacije sa sličnim temama na engleskom jeziku upoznala terminologiju, do tog vremena njoj nepoznatu, koja joj je pomogla riješiti problem mjestimično nejasnog teksta.
Tekst iz područja demografije koji je dio udžbenika, kandidatkinji je bio lakši zadatak zbog jasnoće izlaganja autorice te potankog objašnjavanja stručne terminologije što je, uz čitanje popratne literature s tog područja značilo da je prijevod bio kvalitetniji, konzistentniji i čitatelju razumljiviji.
Za prijevod s engleskog jezika na hrvatski kandidatkinja je odabrala dio publikacije Europske Komisije o nezaposlenosti iz 2002.godine. Ova je publikacije usko povezana s područjem rada kandidatkinje jer dobro poznaje terminologiju iz dokumentacije EU i stoga joj je bilo lakše naći ekvivalente u hrvatskom jeziku. Teškoće se javljaju zbog činjenice što su tekstovi, ako ih izdvojimo iz konteksta, pisani teško razumljivim jezikom. Rječnici nude općenita značenja riječi, pojmovnici ih pobliže definiraju, a tek u kontekstu analize tržišta rada moguće je pravilno prevesti pojedini pojam. Kandidatkinja u obrazloženju tema potanko opisuje primjere koji ilustriraju ovaj problem. Zbog toga je kandidatkinja vrlo primjereno uzimala u obzir kulturni aspekt jezika te upotrijebila svoje općenito poznavanje ekonomskih znanosti, odnosno dobro poznavanja koncepta zaposlenosti i tržišta rada, a sve u cilju točnosti i čitljivosti teksta.
Slijedi znanstveno popularni tekst o povijesti Europe iz ilustrirane povijesti moderne Europe. Kandidatkinja je odabrala dio koji se odnosi na društveni poredak Europe u 19.stoljeću. Iako je tekst pisan jednostavnim, čitljivim jezikom za čitatelje širokog raspona starosti i obrazovanja, kandidatkinja je uočila probleme koji su se odnosili na prenošenje kulturoloških elemenata, te je zbog toga morala koristiti razne enciklopedije i konzultirati se s izvornim govornicima.
Posljednji tekst prijevod je pravnog teksta jedne od rezolucija usvojenih na 16. Međunarodnoj konferenciji statističara rada iz 1998.godine. Prevoditeljica je sebi ovdje postavila cilj stvoriti tekst koji bi na hrvatskom jeziku imao isti pravni učinak . Zbog toga je primijenila uobičajeni stil i pravila pisanja međunarodnih pravnih dokumenata. Pri tome je istraživala područje terminologije proučavajući neke druge međunarodne konvencije gdje se traženi pojmovi definiraju.
Pregledavajući prevedene tekstove i uspoređujući ih s izvornicima pokazuje da je kandidatkinja vrlo odgovorno pristupila prevoditeljskom poslu, pri čemu valja istaknuti da kandidatkinja nije studirala engleski jezik. Tim je potrebnije istaknuti u kojoj je mjeri kandidatkinja shvatila probleme koji se javljaju pri prevođenju tekstova toliko različitih po tematici, sadržaju i stilu. Kandidatkinja obavila posao vrlo savjesno, nastojala je primijeniti sve teoretske spoznaje o lingvistici i prevoditeljstvu koji se mogu primijeniti u prevođenju stručnih tekstova s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski jezik. U prevođenju na engleski jezik moglo se naći vrlo malen broj leksičkih i sintaktičkih grešaka koji ostaju predmetom rasprave na usmenoj obrani.
Tihana Cukina je u svojim prijevodima pokazala da može prevoditi tekstove različitih sadržaja, pa i one koji uopće nisu predmet njenog rada no ulaze u područje njenih širih interesa. Vrlo se ozbiljno, odgovorno i uspješno služi raznolikim pomagalima i popratnom literaturom što svjedoči o njenoj želji, ali i sposobnosti da se i dalje bavi prevoditeljstvom, jer ovaj rad jasno pokazuje da je kandidatkinja spremna da se i dalje suočava s problemima prevoditeljstva i nastoji ih riješiti u tijeku rada. Naravno, ako bi se prijevodi predlagali za objavljivanje, morali bi proći lekturu, što je uobičajeni prihvaćeni princip u ozbiljnom prevoditeljskom radu.
Kandidatkinja ovom radu također prilaže opsežnu literaturu koja obuhvaća rječnike i pojmovnike, pravopise i gramatike teostalu priručnu literaturu: enciklopedije, atlase i priručnike. Ova literatura mogla bi poslužiti prevoditeljima koji se bave prevođenjem gore navedenih tipopva tekstova.
Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovu ocjenu i kandidatkinju uputi na usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 28.listopada 2003.
Članovi povjerenstva:
1. dr.sc. Damir Kalogjera, prof.emeritus
predsjednik povjerenstva
2. mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor
član povjerenstva
3. mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor
član povjerenstva
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu stručnog specijalističkog rada Sandre Truntić pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje popularne psihologije, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I z v j e š t a j
Sandra Truntić odslušala je i položila sve propisane kolegije na poslijediplomskom specijalističkom prevoditeljskom studiju i izradila ovdje predloženi rad kao završnu obvezu na tom studiju. Ovaj rad pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na područje popularne psihologije sadrži uvodni dio i sam prijevod. U uvodnom dijelu kandidatkinja obrazlaže razloge odabira tema, u drugom dijelu uvoda prikaz prevedenih tekstova te metodologiju rada. Na kraju uvoda kandidatkinja prilaže sažetak.
Obveza kandidatkinje bila je da prevede stotinu stranica teksta, od toga pedeset stranica prijevoda s engleskog na hrvatski i pedeset stranica hrvatskog na engleski jezik. Kandidatinja je mogla sama odabrati tekstove uz uvjet da se osigura raznolikost tematike, sadržaja i stila.
Prvi dio prijevoda tekstova s engleskog na hrvatski jezik odabrane su teme iz područja kognitivnih znanosti, prehrane i biologije, a drugi dio predstavljaju teme iz područja likovne umjetnosti, dječje književnosti i psihologije prevedene s hrvatskog na engleski jezik.
Stručni i znanstveni tekstovi na engleskom jeziku preuzeti su iz knjige The Mind Map a dva članka iz časopisa National Geographic Magazine.
Prvi tekst na engleskom jeziku pisan je u popularno znanstvenom tonu i primjenjuje spoznaje kognitivne znanosti. Zbog interdisciplinarnog pristupa, u tekstu prevladavaju elementi općeg jezika uz udio stručnih termina iz područja psihologije i neuroznanosti. Kandidatkinja se služila velikim brojem referentnih jezičnih djela kako bi našla adekvatne prijevode termina. Tekst je i grafički oblikovan i kandidatkinja je vrlo uspješno riješila prijevode vezane za grafičke komponente teksta. Kandidatkinju je naročito zainteresirao imperativni način iskaza u izvornom tekstu pa ga je prenijela i u prijevod.
Drugi tekst raspravlja o prednostima i nedostacima genetički modificirane hrane te njenom utjecaju na zdravlje ljudi i njihovu okolinu. Kandidatkinja je prepoznala važnost teme u sadašnjem trenutku, i odabravši popularno znansveni članak pokazala kako je prijevodom tog teksta moguće objediniti stručno i opularno. U prijevodu tog teksta kandidatkinja se služila svim dostupnim sredstvima iz referentnih i stručnih djela, stručnim rječnicima, dvojezične i višejezične rječnike za tumačenje i adekvatni prijevod termina, kao i internet. U samom tekstu mogu se uočuiti razlike između britanske i američke varijante engleskog jezika jer članak dolazi iz američkog kulturnog okruženja. To je značilo da se kandidatkinja morala pozabaviti i elementima tipičnim za američku kulturu te ih prevesti na odgovarajući način.
Treći je članak također pisan na popularno znanstvenom nivou s temom očuvanja ugrožene životinjske vrste. Osim izvora opisanih u analizi prethodnog članka, kandidatkinja je koristila i savjete stručnjaka za navedeno područje. Susrela se i s problemima određenih elemenata kulture za koje je trebalo ekvivalentna rješenja u hrvatskom jeziku, kao što su anglosaksonske mjere, te neke elemente dječje literature.
Drugi dio radnje obuhvaća tri prijevoda s hrvatskog na engleski jezik. Kandidatkinja je svjesno odabrala teme koje su potpouno izvan opsega njenog profesionnalnog profila. Željela je prihvatiti izazov i prevoditi tekstove koji su joj zapravo bili dosta teški, kako obzirom na teme, tako i na vrlo veliku količinu elemenata kulture, ovaj put elemenata kojim se javljaju u oba jezika a razlikuju se po tretmanu, uobičajenoj terminologiji i teškoćama u pronalaženju ekvivalenata.
Prvi je tekst uzet iz udžbenika o povijesti umjetnosti Matka Peća o odabiru likovnih motiva. Kandidatkinja navodi niz termina za koje je morala naći adekvatne prijevode, te navodi velik niz djela referentne literature, rječnika, pojmovnika, enciklopedija, monografija i stručnih djela koja je konzultirala, ne samo za prijevod nego i za upoznavanje same tematike.
Drugi tekst ovog dijela radnje je zabavna priča iz dječje književnosti. Ovaj tekst, naizgled jednostavan, bio je vrlo težak za kandidatkinju iz nekoliko razloga. Prvo, jezik priče je svakodnevni hrvatski jezik, pretežito u dijalogu. Taj je hrvatski jezik valjalo pretočiti u svakodnevni dijalo na engleskom jeziku, uzimajući u obzir i kulturne elemente kao, npr. život u tipičnoj obitelji, odnose među članovima obitelji, tipični humor – toliko različit u ove dvije kulture. Kandidatkinja je uložila veliki trud i uglavnom, nakon dosta traženja nalazila prihvatljiva rješenja.
Treći dio drugog dijela radnje više odgovara interesima kandidatkinje i daje joj mogućnost prevesti i interpretirati tekst o načinu razmišljanja. Iako pisan popularnim stilom, tekst obiluje stručnim terminima iz područja psihologije i jezičnim strukturama karakterističnim za tu znanost. Kandidatkinja je vrlo pravilno odabirala pogodna glagolska vremena za razlikovanje općih tvrdnji, kratke priče i izricanje uputa za praktične vježbe.
U zaključku se kandidatkinja još jednom obazire na razloge odabira tekstova, razloge koji su je privukli temama koje su izvan uobičajenog opsega njenih interesa i profesije, kao i na metodologiju rada u korištenje referentne literature. Priložila je i vrlo iscrpnu, odlično sistematiziranu literaturu koju je korstila pri prevođenju.
Potrebno je naglasiti da je kandidatkinja vrlo lijepo opremila radnju grafičkim oblikovanjem tekstova što je također jedna od značajki ove radnje.
Kandidatkinja je svojom radnjom dokazala da može prevoditi tekstove iz područja koja nisu predmet njene uže specijalnosti, tj. matematike. U tijeku izrade radnje postala je svjesna mnogih problema koji prate prevođenje pa i sama zaključuje da bi po ponovnom prijevodu istih tekstova vjerjatno koristila mnoga sazznanja do kojih je došla tijekom rada. Kvaliteta prijevoda znastvenih članaka mnogo je bolja od onih koji su pisani svakodnevnim izričajem, no ukoliko bi došlo do objavljivanja tekstova, dobro bi lektorinje riješilo i te probleme. Dio tih problema treba ostaviti za za raspravu na usmenoj obrani. Kandidatkinja se znade služiti širokom lepezom pomagala i najavljuje želju da se i dalje usavršava kao prevoditeljica s hrvatskog na engleski i s engleskog na hrvatski jezik.
Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovu ocjenu i kandidatkinju uputi na usmenu obranu rada.
U Zagrebu, 28.listopada 2003.
Članovi povjerenstva:
1.dr.sc.Milena Žic-Fuchs, red.prof.
2. mr.sc.Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor
3. dr.sc.Marko Tadić, doc.
Odsjek za informacijske znanosti
28. listopada 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 13. listopada 2003. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada VLASTE MALJKOVIĆ pod naslovom Metapodaci i metapretraživanje s osvrtom na Dablinsku jezgru (Dublin Core). Temeljem te odluke podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Vlaste Maljković pod naslovom Metapodaci i metapretraživanje s osvrtom na Dablinsku jezgru (Dublin Core) obuhvaća 126 stranica teksta i 64 stranice priloga. Popis korištene literature sadrži 81 bibliografsku jedinicu. Rad je izložen u sedam poglavlja koja su naslovljena: Uvod, Internet, Metapodaci, Razmjena podataka među knjižnicama, Dablinska jezgra, Pretraživanje i metapretraživanje te Zaključak.
U Uvodu pristupnica naznačuje da današnja neuređenost mrežnog prostora zahtijeva uvođenje odgovarajućih standarda za predočivanje i obradu mrežnih dokumenata, koji pomažu u identifikaciji i odabiru mrežne građe. Zato se u radu bavi metapodacima koji omogućuju identifikaciju mrežnih dokumenata, ali i njihovo pronalaženje i procjenu, a među postojećim metapodacima posebno je izdvojila tzv. Dablinsku jezgru, sustav metapodataka za mrežnu građu, koji se pokazao prihvatljivim u brojnim primjenama i za brojne zajednice. U radu izlaže i vlastito istraživanje u kojemu prikazuje rezultate dobivene korištenjem odabranih pretraživača i metapretraživača, te daje svoju procjenu njihove kvalitete utemeljenu na unaprijed utvrđenim relevantnim kriterijima.
Dio naslovljen Internet pruža kratak prikaz povijesti nastanka interneta, a lapidarnost tog dijela pristupnica opravdava najavom da će o njegovom najvažnijem dijelu, World Wide Webu, govoriti u posebnom poglavlju.
U trećem poglavlju naslovljenom Metapodaci pristupnica najprije definira pojmove podatak i metapodatak. Kaže da je teško točno utvrditi vrijeme prve uporabe naziva metapodatak, jer iako se on, prema nekim izvorima prvi put javlja još šezdesetih godina prošloga stoljeća, za to nije mogla naći potvrdu. Posve je sigurno, međutim, da se naziv metapodaci utemeljuje u stručnoj literaturi početkom sedamdesetih godina. Iako je naziv ušao u upotrebu i prije nastanka World Wide Weba, metapodaci postaju doista zanimljivi i uporabivi tek kad dolazi do porasta elektroničkog nakladništva i stvaranja digitalnih knjižnica. Pristupnica ističe da različiti izvori daju i različite definicije pojma metapodatak, pa navodi više rječničkih definicija, kao i definicija koje su usvojile različite ustanove i organizacije za potrebe svojih projekata. Pristupnica dalje opisuje mrežnu građu i njezine opisne odnosno identifikacijske elemente. Metapodatke svrstava u tri skupine: skupinu opisnih metapodataka koji opisuju svojstva građe i tako omogućuju njezinu identifikaciju, skupinu strukturnih metapodataka koji opisuju unutarnji ustroj jedinice građe i organiziraju pristup do nje, te skupinu administrativnih metapodataka koji omogućuju dugoročnu zaštitu građe i uređuju uvjete pristupa. Pristupnica naglašava da je podjela metapodataka u skupine samo uvjetna, jer granice među njima nisu strogo utvrđene i pojedine se skupine često preklapaju. Pristupnica zatim opisuje pojedine skupine metapodataka i posebno govori o nakladničkom sustavu DOI (Digital Object Identifier) te sustavu PURL (Persistent Uniform Resource Locator), koje svrstava u skupinu opisnih odnosno strukturnih metapodataka, te o projektu PADI (Preserving Access to Digital Information) Australske nacionalne knjižnice, kojemu je cilj dugoročna zaštita mrežne građe. Sažeto opisuje projekt NEDLIB (Networked European Deposit Library), zajedničku shemu metapodataka za dugoročnu zaštitu građe u europskim nacionalnim knjižnicama, CEDARS (CURL Exemplars in Digital Archives), projekt Konzorcija sveučilišnih i znanstvenih knjižnica sa sjedištem u Velikoj Britaniji i MOA2 (The Making of America II), američki projekt kojemu je cilj stvoriti shemu standardnih podataka za digitalnu knjižnicu. Zatim prikazuje sustave metapodataka koji služe za odabir i procjenu građe, poput PICS-a (Platform for Internet Content Selection) i ICRA-e (Internet Content Rating Association). U sustave metapodataka pristupnica ubraja i knjižničarske standarde, ISBD(ER), međunarodni standardni bibliografski opis elektroničke građe i formate za strojnočitljivo katalogiziranje poput MARC-a I. i MARC-a II, INTERMARC-a i UNIMARC-a, te najovijega MARC-a 21. Posebno govori o standardnim jezicima za označivanje teksta (SGML, HTML, XML) te o pojmu interoperabilnosti, mogućnosti neposrednog komuniciranja različitih sustava, bez posebnih prilagodbi i usklađivanja sučelja. Zaključuje da je upravo Dablinska jezgra takav sustav koji podupire interoperabilnost.
U četvrtom poglavlju naslovljenom Razmjena podataka među knjižnicama pristupnica tvrdi da je knjižnicama interoperabilnost prijeko potrebna za razmjenu podataka, te ističe rad američke organizacije OCLC (Online Computer Library Center) na poboljšanju interoperabilnosti. Unutar OCLC-ovoga Razvojnoga odjela nastala je i Dablinska jezgra, o kojoj pristupnica opširnije govori u petom poglavlju. Dablinska je jezgra skup petnaest metapodataka koji se ugrađuje u HTML dokument; po strukturi je otvorena i dopušta daljnje dodavanje ili mijenjanje elemenata metapodataka dodavanjem tzv. kvalifikatora. Svi su elementi jezgre neobvezatni i mogu se ponavljati. Nakladnik odnosno stvaratelj mrežne građe sam unosi metapodatke na građu, a knjižničari ih koriste za pronalaženje i opisivanje građe. Ovo je poglavlje ilustrirano nizom primjera građe označene metapodacima Dablinske jezgre.
U šestom poglavlju pod naslovom Pretraživanje i metapretraživanje najprije definira pojmove iz naslova, a zatim daje kratak povijesni prikaz razvitka tehnika pretraživanja baza podataka, a kasnije i mrežnog prostora. Posebno govori o vrednovanju građe, pod čim podrazumijeva način i postupke kojima pojedini pretraživač određuju redoslijed javljanja dokumenata dobivenih pretraživanjem. Kvalitetan pretraživač bi, po pristupničinu mišljenju, trebao omogućiti jednostavno i napredno pretraživanje, pronalaženje zadovoljavajućeg broja dokumenata, koji moraju biti poredani po relevantnosti, ažurni i prikladno prikazani na zaslonu, broj nepostojećih veza mora biti što manji, a pretraživač mora nuditi i dokumentaciju o sebi. Na temelju tih kriterija pristupnica uspoređuje nekoliko poznatih pretraživača (Google, Alta Vista, Yahoo, Lycos) i metapretraživača (Vivisimo, Ixquick, Excite, Mamma). Također izlaže kriterije za procjenu dobivenih dokumenata, među koje ubraja ugled autora ili ustanove koja je kreirala dokument, novost odnosno aktualnost teme, pouzdanost sadržaja, dubinu razrade teme, primjerenost sadržaja, objektivnost autora i dizajn mrežne stranice. Na kraju ovoga poglavlja prikazuje rezultate analize koju je provela postavljanjem istih upita četirima spomenutim pretraživačima i metapretraživačima. U Zaključku pristupnica naglašava da je mrežni prostor još uvijek nedovoljno uređen, a stoga i nepouzdan. Kriterije za rangiranje dokumenata većina pretraživača drži u tajnosti, a korisnik zapravo nikad ne može biti posve siguran u sveobuhvatnost i pouzdanost dobivenih informacija. Stvaratelji mrežne građe mogu značajno pomoći uređivanju mrežnog prostora ako građu opreme metapodacima i tako olakšaju njezino indeksiranje i pronalaženje.
Zaključak, ocjena i prijedlog
Magistarski rad Vlaste Maljković pod naslovom Metapodaci i metapretraživanje s osvrtom na Dablinsku jezgru (Dublin Core) prikazuje sadašnje stanje u mrežnome prostoru i opisuje načine na koji se taj prostor pokušava urediti. Uvođenjem metapodataka, koje na građu unosi stvaratelj, olakšava se identifikacija i pronalaženje građe, utvrđuju dopušteni načini njezina korištenja i potreban režim zaštite. Knjižničarskoj je zajednici obilježavanje građe metapodacima prijeko potrebno pri stvaranju digitalnih knjižnica i arhiva obveznoga primjerka. Metapodaci također pomažu interperabilnosti, koja omogućuje knjižnicama neometan rad u mrežnoj sredini. U radu su izloženi i rezultati samostalnog istraživanja dobiveni korištenjem nekoliko odabranih pretraživača i metapretraživača, te je dana procjena njihove kvalitete utemeljena na unaprijed utvrđenim relevantnim kriterijima. Smatramo da se radi o radu čija je tema vrlo suvremena, da su kriteriji za procjenu pretraživača i dokumenata dobro odabrani i primijenjeni, a pristupnica je pokazala da dobro poznaje mrežni prostor i u njemu se lako i suvereno kreće. Predlažemo stoga Vijeću da prihvati ovaj pozitivan izvještaj i pristupnicu uputi u daljnji postupak obrane rada.
Dr. sc. Jelka Petrak, doc.
Dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
Dr. sc. Daniela Živković, doc.
dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
dr. sc. Mira Kolar, red. prof. u mirovini
dr. sc. Narcisa Lengel Krizman, viši znanstveni suradnik u mirovini
Predmet: ocjena magistarske radnje Vladimira Kalšana Međimurje 1941-1945.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 13. listopada 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Vladimira Kalšana Međimurje 1941-1945. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Vladimira Kalšana pod naslovom Međimurje 1941-1945. cjelovito obrađuje temu o kojoj se do sada u historiografiji vrlo mnogo pisalo, ali nikada na tako sustavan način. Ona uspješno prikazuje zbivanja na području Međimurja u vremenu Drugoga svjetskoga rata, između travnja 1941. i svibnja 1945. godine. Kandidat je obradio arhivske fondove koji se čuvaju u Varaždinu, Čakovcu i Zagrebu, onodobni tisak, kao i velik broj bibliografskih jedinica, te je na temelju sve toga stvorio vrlo kompleksnu sliku događaja i procesa. U sustavnoj kompoziciji Vladimir Kalšan postepeno odgovara na postavljena istraživačka pitanja.
Rukopis ima 137 kompjuterski prelomljenih stranica od čega je temeljni tekst na prvih 91, potom slijedi popis žrtava Drugoga svjetskoga rata u Međimurju razdijeljen u četiri manje cjeline – prvi čine poginuli partizani, drugi Židovi stradali u njemačkim i mađarskim logorima, treći poginuli u logorima, strijeljani, poginuli od bombardiranja i ratnih nedaća (114-129). Četvrti popis su zbirni podaci žrtava po mjestima (130-132). Na kraju je popis kratica (133) i upotrijebljenih izvora i literature (134-135).
Uvodno kandidat daje osnovne obavijesti o Međimurju i dosadašnjim istraživanjima ratnoga razdoblja na tom prostoru (2-3).
U drugom poglavlju «Uoči II. svjetskog rata» (4-11) Kalšan analizira prilike u Međimurju prije rata te prikazuje na koji se način Horthyjeva Mađarska uključila u ratna zbivanja u travnju 1941. godine. Potom razjašnjava kratkotrajni i neuspješni pokušaj uspostave ustaške vlasti u Međimurju.
Treće poglavlje «Mađarska okupacija» (12-19) daje obavijesti o tome kako je uspostavljen mađarski suverenitet nad Međimurjem te o međunarodnim implikacijama (ponajprije u odnosu prema NDH) tih događanja.
Četvrto poglavlje jedno je od središnjih - nosi naslov «Mađarska civilna uprava [kolovoz 1941 – travanj 1945]» (20-33). U njemu se daju opće informacije o tome kako je funkcionirala mađarska uprava. U šest potpoglavlja raspravlja se i o sudstvu, žandarmeriji, školstvu, zdravstvu i kulturi. Osnovni cilj bio je mijenjanje etničke i nacionalne slike Međimurja, uključujući i stvaranje međimurskog jezika i drugih karakteristika koje bi Međimurce odvojili od matičnog korpusa.
U petom poglavlju «Politički i društveni oslonac vlasti» (34-43) obrađuje se nastanak i djelovanje mađarskih političkih stranaka, potom i mađarskih i njemačkih društava.
Šesto poglavlje (“Vjerske prilike u Međimurju”, 44-55) bavi se najviše položajem katoličke crkve u Međimurju. Njezina etnička struktura nije se mijenjala tijekom rata. Crkvene strukture nikada se nisu pomirile s mađarskom okupacijom, bile su jedan od glavnih čimbenika očuvanja hrvatskog identiteta, iako su bile izvrgnute pritiscima i progonima. Potom kandidat prikazuje položaj Židova u Međimurju te njihove deportacije u logore smrti 1944. godine.
U sedmom poglavlju (55-60) govori se o prilikama u gospodarstvu: njih karakterizira državni intervencionizam, racioniranje potrošnje, agrarna reforma (a zapravo široka rekvizicija zemlje). No, u Međimurju se ipak živjelo mnogo bolje i sigurnije negoli u NDH.
Prijelomni trenuci zbivaju se 1943. godine, jer se pojavljuje sve izraženije nezadovoljstvo mađarskom okupacijom. O tome se raspravlja u osmom poglavlju – «Nove prilike u Međimurju» (61-75). Počinje se organizirati partizanski ustanak, osobito povezan s kalničkim partizanskim pokretom.
Deveto poglavlje «Obavještajna djelatnost u Međimurju» (76-85) donosi mnogo podataka o djelatnosti partizanskih, mađarskih, njemačkih i ustaških obavještajaca u Međimurju, načinu prikupljanja podataka, njihovoj iskoristivosti.
U posljednja dva poglavlja - desetom («Oslobođenje Međimurja i povratak hrvatske/jugoslavenske vlasti) i jedanaestom («Obračun s narodnim neprijateljem») autor razlaže slijed događanja prilikom oslobađanja Međimurja u travnju 1945. godine. Donosi i kratku informaciju o suđenjima «narodnim neprijateljima» te popis osuđenih, njihovu kratku biografiju te visinu kazne (ukoliko nisu osuđeni na smrt i strijeljani).
Na koncu slijedi zaključak (91).
Kandidat je ovim tekstom pokazao da je izrastao u samostalnog istraživača. Baveći se temom o kojoj je u proteklim desetljećima mnogo pisano, koja je bila predmet intenzivnog interesa, Vladimir Kalšan je, dosljedno koristeći suvremene historiografske postupke i dobro poznavanje lokalnih prilika, ne upadajući u mnoge zamke jednostranosti ili pristranosti, uspio zadržati distancu odmjerenog promatrača.
Vladimir Kalšan je marljivim, sustavnim i iscrpnim radom dao značajan doprinos jednoj od vrlo osjetljivih tema hrvatske povijesti Drugoga svjetskoga rata i stvorio solidne temelje za daljnje istraživačke napore.
Stoga povjerenstvo na temelju izloženog predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Vladimira Kalšana pod naslovom Međimurje 1941-1945. te da time omogući nastavak postupka.
U Zagrebu, 25. listopada 2003.
dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Mira Kolar, red. prof. u mirovini
član povjerenstva
dr. sc. Narcisa Lengel Krizman, viši znanstveni suradnik u mirovini
član povjerenstva
Dr.sc. Igor Fisković, red.prof.
Dr.sc. Nada Grujić, red.prof.
Dr.sc. Drago Roksandić, red.prof.
Dr.sc. Nina Kudiš, doc. Fil.fak. - Rijeka
Dr.sc. Milan Pelc, doc. - Instituta za pov.umj. Zagreb
predmet: Jasenka Gudelj - ocjena magistarskog rada
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 13. listopada 2003. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada J a s e n k e G u d e l j, znanstvenog novaka u zvanju mlađeg asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u zakonskom roku podnosimo ovo
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad pod naslovom "Ambijenti plemićke kulture u Istri: građevine obitelji Scampicchio", podijeljen u 4 veća poglavlja, sadrži ukupno 110 stranica teksta s 40 pratećih ilustracija ( fotografija i nacrta ), te 68 dodatnih stranica prijepisa arhivskih dokumenata. Uredno je na kraju opskrbljen s popisom korištene literature i svih priloga. Bilješke prate osnovni tekst kao poziv na literaturu i priloge, odnosno kao objašnjenje ili dopuna pojedinih obrađenih pitanja, te je sačinjena vrlo pregledna i prema normama znanstvenog rada uobličena cjelina.
Uvodno poglavlje je podijeljeno tematski: 1. Pristup i metode, 2. Struktura arhivskog fonda i dokumenata, 3. Kratki osvrt na relevantnu literaturu. U prvome se odjeljku uz napomene o značaju interdisciplinarnog istraživanja, koje je nametnula sama tema usredotočena na ambijente življenja istarskog plemstva od 15. do 19. st., obrazlaže smisao usporednog sagledavanja arhitektonskih spomenika i arhivske građe o njima. Sažet je pogled na historiografske osnove takvog pristupa koji nužno sabire iskustva domaće i strane literature o povijesti plemstva, obitelji i svakodnevice, materijalne kulture s prevagom uvida u razvoj graditeljstva. Tumači se izbor aspekata relevantnih za povijest umjetnosti uz korištenje izvornih pisanih vrela. Naglašava se nedostatak takvih istraživanja u Istri, te vrijednost spomenika i zapisa o njima vezanih uz kontinuitet opstanka obitelji Scampicchio iz Labina u više središta. U odjeljku 2. slijedi egzaktni izvještaj o arhivskom, iznimno bogatom fondu iste obitelji, njegovom sadržaju unutar više ustanova gdje je i korišten svrhom ovoga rada. Pozornost se usmjerava korelacijama brojnih dokumenata i djela koji neovisno o umjetničkim
vrsnoćama oslikavaju ambijente života roda Scampiccijevih u raznim razdobljima. Sukladan je u odjeljku 3. pregled literature koja različito dotiče tematske okvire u osi zanimanja čitavoga rada ali bez izravne analize građe koju isti prvi put cjelovitije iznosi na vidjelo, ne rješava večinu ključnih njime zadanih pitanja. Budući da se pokazalo kako dosadašnja obrađenost problema ne odgovara količini i kakvoći građe na raspolaganju, stečena su opravdanja sastavljanju teksta na način kako se u uvodu podrobno i protumačilo.
Poglavlje II. se može shvatiti također pripremnim jer se bavi poviješću nekoliko grana obitelji Scampicchio kao pripadnika starog istarskog plemstva. S obzirom na njihove socijalne i ekonomske pozicije očitavaju se posljedice djelovanja 17 naraštaja istog prezimena u materijalnoj kulturi tijekom više od četristo godina. Obimom se takvog zahvata čine nadiđeni zadaci uže struke istraživačice, ali se svođenjem spoznaja na svrsishodnu mjeru potvrđuje ispravnost odluke o njegovu poduzimanju. Naime, prateći raspone i mijene uloga članova jednog aristokratskog roda u gradskim zajednicama i ponašanja na ruralnim posjedima, prepoznaje se tipološka slojevitost njihovih brojnih odraza na razini ponajboljih dosega urbanih elita u regiji. Prema tome je ocrtana jedna moguća linija razvoja istarskog društva, što će biti podloga potpunijem razumijevanju ukupne spomeničke tamošnje baštine. Važnost iznošenja mnoštva neobjavljenih podataka tome u prilog pojačava racionalna kontekstualizacija s povijesnim stanjima i zbivanjima na lokalnoj pozornici, te se bitno upotpunjava vjerodostojna slika života u mletačkoj provinciji.
Treće poglavlje: "Građevine u posjedu obitelji Scampicchio" uz analizu objekata na 70 stranica s prilozima uspostavlja podjelu po vrstama stambene i crkvene, te svjetovno-javne arhitekture. Osim tumačenja osnovnih sadržaja razvrstava građevine prema dobu nastajanja i smještaju zalazeći i u probleme urbanističkih rješenja njihova okoliša. Ključ potanjih čitanja njihovih osobitosti se gradi konfrontacijom povijesnih zapisa i oblika zdanja na terenu, a očuvanost ili iscrpnost jednih i drugih uvjetuje zaključke. Bitno je da je većini od desetak pripadajućih grupi "urbane stambene kuće" pojašnjena povijest s učestalim preinakama koje utječu na valorizaciju konačnog im izgleda. Pritom se raščlanjuje morfologija i stil građenja, raskriva estetska zamisao i prostorna funkcionalnost uz pozive na srodne primjere na tlu Istre koji su općenito nedostatno proučavani. To sve služi tezi da je obiteljska kuća dostizala kakvoće koje ne bijahu shvaćane samo odrazom imovinskih postignuća ili praktičnih namjena, nego širih pa i simboličnih značenja što su pojedinima dala likovne vrsnoće. Dokumenti iz arhiva odnoseći se više na učestale podjele cjelina negoli na njihovo građenje, znatno su usložili ta istraživanja u kojima je ostalo malo nerješenih pitanja. Prilično je rasvjetljena tipologija stambeno-privatne arhitekture istarskih gradova od 16. do 19. st. s izdvajanjem aristokratskih i pučkih komponenti, raščlanjena kamena plastika kasnorenesansnog i baroknog sloga, te u okviru mogućnosti dokumentirana oprema unutrašnjosti. Na isti način su obrađene crkvene građevine na kojima su dugo Scampicchijevi imali iuspatronat, ali nisu posezali jačoj reprezentativnosti. Nju su međutim iskazali pri građenju svojih kuća na ladanju koje im projektiraju i značajniji arhitekti te zauzimaju ugledno mjesto u procjenama regionalnog graditeljstva, ujedno udovoljavaju tradicionalnim gospodarskim namjenama takvih sklopova. Uspješna su pri dokazivanju tih postupaka osim izravnog proučavanja spomenika na terenu bila i pregledavanja kako pisane tako i grafičke dokumentacija, od raznih prikaza gradova do katastarskih mapa. Povrh svega su uključena opća i specifična znanja struke sa ciljem stvaranja slike o kulturnom razvoju aristokratskog ambijenta bogate obitelji koja se snalazila u povijesnim gibanjima i prilagođavala političkim prilikama uz uzdizanje na društvenoj ljestvici. Njihov je pak sada u cjelini iščitani obiteljski arhiv pružio brojne podatke koje se moglo iskoristiti za razmatranja arhitekture stvarane ne samo poradi javnog dokazivanja uspješnosti višestoljetnog opstanka nego i kao neposredni okvir življenja, što i bijaše temeljna nakana ovog magistarskog rada.
Završno poglavlje slijedom prethodnih i određuje zaključke iz promatranja fenomena opstanka i djelovanja prestižne istarske obitelj i koja gotovo primjerno materijalizira mrežu potreba i htijenja posredstvom bjelodanih iskaza umjetničke naravi. Pritom se dotiče glavnih linija razvoja graditeljstva u pokrajini čak zgodimice utječući na razinu postignuća u Labinu, Motovunu i Puli, te je zavrijedilo raspoznatu ukupnu baštinu Scampicchijevih zaokružiti u interdicsiplinarnom istraživanju.
Magistarski rad koji je to ispunio dopunjaju u zadnjem odjeljku dati prijepisi 80-ak izvornih arhivskih dokumenata na talijanskom jeziku. Osim popisa starične i pokretne imovine iz više faza, mahom su to testamenti, ženidbeni i razni drugi ugovori koji otkrivaju raspolaganje imovinom uključujući građevne izvedbe na arhitekturi te ih je korisno sagledati uokvir provedenih istraživanja.
*
Temeljem navedenoga ovo je povjerenstvo pozitivno ocijenilo magistarski rad jer su u njemu obuhvatno obavljena metodski ispravna i savjesno provedena istraživanja. Sve su analize dvojake građe, pisane i likovne iz više izvora kao i vrsta umjetničkog izraza, umješno korištene za razrješavanje bitnih pitanja u obradi teme. Ujedno su uz dobru upućenost u slojevitu problematiku kojoj se rad usmjerio, dokazana i znanja iz literature, te je u cjelini ispunjen postavljeni zadatak. Stoga stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati ovo Izvješće, te J a s e n k i G u d e 1 j znanstvenoj novakinji u zvanju mlađeg asistenta na Odsjeku za povijest umjetnosti, omogući daljnji postupak za sticanje naslova magistra znanosti iz humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti.
predsjednik povjerenstva dr.sc. Igor Fisković, red.prof.
članovi : dr.sc. Nada Grujić, red.prog.
dr.sc. Drago Roksandić, red.prof.
dr. sc. Nina Kudiš, doc.
dr.sc. Milan Pelc, doc.
ODSJEK ZA POVIJEST
UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 10. listopada 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ul. Ivana Lučića 3, zagreb
Kao članovi Stručnog povjerenstva imenovanog na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. svibnja 2002. godine za ocjenu magistarskog rada Davorina Vujčića, pod naslovom HINKO JUHN podnosimo slijedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Radnja Davorina Vujčića “Hinko Juhn” posvećena je značajnom a zanemarenom kiparu koji je djelovao kroz tri prijelomna desetljeća hrvatske umjetnosti (1910-1940) i ostavio traga u nekoliko likovnih disciplina. Ponuđeni monografski prikaz dosad je najpotpuniji i najutemeljeniji pregled života i djela, te ispunjava određenu prazninu u poznavanju umjetnikove osobnosti i epohe u kojoj je djelovao.
Magistarski rad ima u cijelosti 259 stranica, od kojih temeljni tekst zauzima 75 kartica, kojima treba pridodati 131 bilješku, često nabijenu podatcima a redovito bremenitu bibliografskim i biografskim činjenicama. Nakon teksta slijede slikovni prilozi dokumentarnoga karaktera i komparativnog materijala, a posebno je – s reprodukcijama i komentarima – sastavljen iscrpan katalog djela. Taj je katalog podijeljen na pet grupa: 1) skulpturu predstavljaju 84 ostvarenja, 2) plakete i medalje 8 radova, 3) primijenjenu umjetnost 14 djela, 4) crtačku dionicu 83 tuša i tinte, 5) javnu plastiku zastupa 11 realizacija. Treba napomenuti da su neka djela fotografirana iz više rakursa ili reproducirana u više verzija. Dakako, slijedi precizan popis sasvim (rijetkih) samostalnih i (znatno brojnijih) skupnih izložaba, zatim su taksativno nabrojeni izvori i literatura, a u kratkom završnom dijelu je sažetak (i na engleskom jeziku), izbor ključnih riječi i lapidaran životopis kandidata.
U uvodu magistarskoga rada navedeni su razlozi potrebe studioznoga bavljenja Juhnovim opusom, a protumačeni su i motivi dosadašnje nedovoljne proučenosti i povijesnoga situiranja. Opravdano je upozoreno na posebnu vrijednost kiparova angažmana pri afirmaciji keramike u našoj sredini, ali isto tako je naglašena specifičnost djelovanja u komornoj, maloj plastici koja može i treba poslužiti kao komplement (i korektiv) inače slavljenijoj monumentalnoj i herojski intoniranoj kiparskoj praksi. Kandidat je osim toga izložio probleme s kojima se susretao u obradi Juhnova djela, te ukazao na prinose dosadašnjih istraživača i posebno zahvalio na svjedočanstvima što su ga doveli do novih spoznaja i otkrića nepoznatih dionica i djela.
Poglavlje naslovljeno “Djetinjstvo, školovanje i rani radovi” bavi se obiteljskim i regionalnim premisama umjetnikova formiranja. Proizlazi kako skromni uvjeti nisu pogodovali razvoju, te kako Hinko, ne završivši gimnaziju, prelazi na zagrebačku Obrtnu školu, iz koje će potom preći na upravo osnovanu Akademiju. Studira s prvom generacijom studenata, upisanom 1907. koja će znatno obilježiti našu likovnu povijest, a njegov ulog neće biti pritom neznatan. Unatoč povremenim problemima u disciplini i svladavanju građe, 1911. završava studij kiparstva i po završetku odlazi u Firencu. Iako je to razdoblje procvata firentinske grupe futurista (Papinijeva i Sofficijeva “Lacerba” kreće 1912), te premda se Juhn evidentno upoznaje s njihovim preokupacijama, u svom vlastitom radu vrlo odlučno optira za renesansnu tradiciju, odnosno za skladnu stilizaciju likova u duhu Botticellija i Desideria da Settignano. U Firenci 1912. Juhn priređuje i prvu (i za života jedinu) samostalnu izložbu, o kojoj međutim nemamo odgovarajuće dokumentacije.
Talijanski boravak, uz vjersku konverziju, donosi Juhnu i prvu veću narudžbu. Za kapelu u nadbiskupskom dvoru u Brezovici radi oltar, svetohranište, svijećnjake, drveni kip Srca Isusova i još nekoliko ostvarenja primijenjene naravi. Čini se da je pri toj narudžbi posebno “kumovao” Juhnov nastavnik i mentor kipar Robert Frangeš Mihanović, a da se naručitelju ponuđena djela nisu baš svidjela. Kako bilo, Juhn se po dolasku u Zagreb uključuje u umjetničku sredinu, pomalo boemski se druži s vršnjacima i dobija prva kritička priznanja i pokude. U “Savremeniku” 1913. godine objavljen je niz reprodukcija njegovi hdjela, iz kojih kandidat opravdano zaključuje kako je Juhn bio dobro upoznat sa suvremenom umjetnošću srednjoeuropskoga kruga. Analizirajući objavljene slike inače zagubljenih kipova dolazi se do usporedbe s onodobnim mogućim uzorima kao što su Georg Minne i Oskar Kokoschka, ali i bez zaboravljanja dubinskoga utjecaja Donatellove obrade i shvaćanja volumena. Paradoksalno je što paralelno Isidor Kršnjavi, vrhunski arbiter epohe i nesuđeni Juhnov zagovornik, kritizira kipara zbog “futurističkih” zastranjenja.
Vrlo važno je poglavlje naslovljeno “Hinko Juhn i ‘Proljetni salon’”. Naime, riječ je o najznačajnijoj kolektivnoj likovnoj manifestaciji formiranoj usred prvoga svjetskog rata i djelatnoj do konca dvadesetih godina (1916-28). Kroz “Proljetni salon” je prošao čitav naraštaj tada mladih umjetnika, i to je mjesto inkubacije ekspresionističkim i konstruktivističkim tendencijama. Poznato je da kiparstvo nije u tom kontekstu imalo ulogu razmicanja morfoloških ograničenja, kakva je pripala slikarstvu, ali nije sporno i zaslužuje pažnju činjenica što je upravo Juhn bio jedan od najdarovitijih i najostvarenijih kipara. Prepoznat i prihvaćen kao protagonist nakon stanovitoga vremena bio je pak priman s određenim rezervama zbog “filigranskih” svojstava, “mrtvoće” i “bezbojnosti” modelacije. Očigledno se nekima nije dopala nova umjetnikova tendencija što je proizašla iz specijalizacije u keramičkoj vještini (i odricanja od krupnoga volumena dominantne linije domaćega kiparstva). Kandidat taksativno prolazi sve izložbe “Proljetnoga salona” te poimenično analizira sve predstavljene Juhnove radove, ulazeći u trag i nekim nestalim kipovima.
Ako je dugačko razdoblje “proljetnoga salona” obilježeno u Juhnovu slučaju tipološkom parabolom što ide od “oporog bečkog ekspresionizma i secesijske fragilnosti” pa do meke modelacije na tragu Maillola ili Kršinića, još duže razdoblje umjetnikova bavljenja keramikom karakterizira određena stilska stabilizacija. Najopsežnije poglavlje magistarskoga rada opravdano je posvećeno temi “Keramika Hinka Juhna”. Kandidat nalazi motivaciju za umjetnikove sklonosti prema toj disciplini još u dječačkom susretu s lončarstvom zavičajnoga kraja (Podgorača u Slavoniji), zatim u firentinskoj fascinaciji djelima obitelji Della Robbia, te u “primijenjenoj” orijentaciji školovanja na Visokoj obrtnoj školi (te odgovarajućoj primjeni iskustva bečke radionice “Wiener Wekstätte”).
Kad Hinko Juhn 1918. odlazi u Češku najprije pohađa školu u Bechyne (Behinc), a zatim u Teplice Drevodan (Teplitz-Schönau). Radnja nam pruža priliku da odredimo moguće izvore Juhnovih spoznaja i modela, jer nas upućuje na djelovanje Kloučeka, Maržana i Bileka, s čijim se ostvarenjima naš kipar morao upoznati. Podpoglavlje o keramičkoj specijalizaciji prepuno je stimulativnih veza, budući da Juhn nakon Češke odlazi u Beč, gdje djeluje značajan keramičar profesor Powolny, a zatim vjerojatno u Dresden, gdje stanovito vrijeme predaje i Kokoschka, a u blizini su tradicionalne porculanske tvornice u Meissenu, tehnologija i morfologija kojih je također ostavila stanovitoga traga u Juhnovu opusu. U srednjoeuropskom kontekstu Juhn se upoznao s praksom Gesammtkunstwerka, pa je po dolasku u Zagreb htio i umio primijeniti nove tekovine u suradnji s arhitektima kao što su Kalda, Benedik, Baranyai, Freudenreich i Lubynski. Prisnije poznavanje bečkoga kruga “Wiener Werkstätte” rezultiralo je također povremenim ugledanjem na djela što su ih načinile keramičarke Singer, Wieseltheier ili Baudisch.
Potpoglavlje “Hinko Juhn kao učitelj” jedno je od povijesno najtemeljnijih. Bez Juhnove informiranosti i agilnosti jamačno ne bi bilo došlo do svojevrsnog procvata oblikovanja u keramici, što je u jednom trenutku privuklo čitavu plejadu glasovitih hrvatskih umjetnika, među kojima Postružnika, Tabakovića, Tomaševića, Tiljka, Šulentića, Đorđevićevu, Bezeredija, a kao formativni impuls rezultiralo je stvaranjem čitave prve grupe školovanih keramičarki, kao št osu Blanka Dužanec, Vlasta Baranyai, Jelena Babić, Malvina Borelli, Stella Skopal, Marta Plazzeriano, Mila Petričić i Zulejka Stefanini. Hinko Juhn je vodio tečaj keramike na zagrebačkoj likovnoj Akademiji od 1921. godine, da bi nakon 1924. morao preći na Državnu obrtnu školu s istim predmetom, na kojoj ostaje praktički do smrti.
Osim plodnoga pedagoškog rada Juhn se u jednom trenutku pozabavio i socijalnim inicijativama. Odlazi na tri mjeseca u Hrvatsko Zagorje kako bi proučio tamošnju lončarsku produkciju, a zatim predlaže osnivanje tečajeva kojima bi se taj zanat unaprijedio i omogućilo darovitijim pristupnicima da nađu životni poziv. Zanimljivo je da upravo u fazi najvećega stručnog angažmana (na školi i u javnosti) naš kipar sam sve manje radi u keramičkim disciplinama, da bi se u tridesetim godinama praktički zaokupljao jedino uže kiparskim (i nekim primijenjenim) zadatcima. Posebnu malu tematsku cjelinu magistarski rad posvećuje odnosu Hinka Juhna prema udruženju “Djelo”. To je udruženje osnovano 1926. godine povodom obaveze države SHS da sudjeluje na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine (koja će rezultirati i stvaranjem morfološkoga zajedničkog nazivnika okrštenoga “Art déco”). S obzirom da je jedino zagrebačka sredina bila tada u stanju okupiti ekipu za zadatak izlaganja primijenjenih likovnih radova Tomislav Krizman preuzima dužnost organizatora i selektora, te potom formira navedeno udruženje. Juhn izlaže i na navedenoj pariškoj izložbi, premda ga nema u popisu kipara, a pridružuje se udruženju i na njegovim manifestacijama također izlaže.
Iz razdoblja djelovanja “Djela” važna je Juhnova participacija na dekoraciji zgrade Ureda za osiguranje radnika, koju je projektirao Lubynski. Skupina njegovih većih keramičkih reljefa uključuje motive “Tritona” i “Nereide”, te sirene, nimfe i dječaka na ribi. Kandidat podrobno analizira čitav kompleks, a naročit osačuvane dijelove, nalazeći u valovitoj stilizaciji odjeke art – décoa. isto tako je važno Juhnovo surađivanje s arhitektom Kaldom na Domu općinskih činovnika, gdje izvodi reljefnu plaketu osnivača Luke Zupčića i čitavu seriju od dvadesetijednog perforiranog reljefa za ogradu balkona drugoga kata. Istina, na toj ogradi, izvedenoj od lijevane šamotne smjese, samo su tri reljefa samostalno koncipirana (pa se svaki, redom, po sedam puta ponavlja), a predstavljaju borbe Amazonki i ratnika, koje uokviruju prizor žetve u sredini. “Amazonomahija” je nedvojbeno jedna od najkarakterističnijih i najuspjelijih Juhnovih kompozicija i kandidat nalazi čitav niz opravdanih razloga za takvu tvrdnju. Sudjelovanje na Svjetskoj izložbi u Barceloni 1929. zaokružuje Juhnovo djelovanje u krugu “Djela”, a tamo je – zajedno s Blankom Dužanec – izveo dekorativni friz, donekle “zatomljujući svoju autorsku osobnost”.
Nakon sređenih podataka, analiza i atribucija vezanih uz Juhnovo sudjelovanje u “Djelu” radnja se bavi posljednjim desetljećem umjetnikova rada pod naslovom “Povratak kiparstvu”. Doista, vraća se bronci, kamenu, drvu i terakoti, te tematski se koncentrira na aktove. Senzualnim i vješto modeliranim volumenima (a kandidat s razlogom upozorava kako je prividna “nedovršenost” obrade kamenih figura, sa stražnje strane, namjerna i ekspresivna) uklapa se u visoku razinu hrvatskoga kiparstva epohe – premda ostentativno pokazuje još neka “proljetnosalonska” svojstva. U fazu tridesetih godina spada i čitav, neveliki ali uspješni Juhnov medaljerski rad, a isto tako i nekoliko većih portretnih plastika, kojima je dokazao sposobnost orijentacije i u tada prevladavajućim realističko-verističkim opcijama.
Zaključak magistarskoga rada artikuliran je u tri problemske grupe. U sinteznom tekstu još je jednom razmotren odnos keramike i skulpture, te opravdano upozoreno kako kiparsku Juhnovu parcelu ne treba podcjenjivati ili stavljati u drugi plan, ma koliko god keramičko djelovanje bilo poznatije i društveno relevatnije. Dapače, u sretnoj odvaganosti ekspresionističkih i art-déco karakteristika, u skladnoj nepretencioznosti komorne plastike Juhnov udio u “Proljetnom salonu”, “Djelu” i općenito hrvatskoj umjetnosti između dva rata upravo je nemimoilazan. Zaključak o javnoj plastici ništa manje je afirmativan, odnosno ona je po prvi put upravo u ovoj radnji sustavnije obrađena kao važan dio zagrebačkog arhitektonskog korpusa. Konačno, pregledom crteža uspostavljena je zaokruženost i koherentnost opusa, jer su skice i crteži ulančani u motivske i morfološke okvire Juhnova djelovanja.
Zaključujući pak našu ocjenu magistarskoga rada Davorina Vujčića ustvrdit ćemo kako je riječ o više no solidnom monografskom pregledu, sustavnom evidentiranju i podrobnom katalogiziranju (znanih i dosad neznanih) djela, te o primjerenoj valorizaciji, utemeljenoj na komparativnoj analizi i usporedbi sa suvremenim europskim i domaćim parametrima (od mogućih uzora do suputnika i takmaca u istom prostoru). Nakon ovako iscrpne obrade opus Hinka Juhna je stručno adekvatno situiran i povijesnoumjetnički uklopljen u kontekst kakav zaslužuje. Predlažemo, dakle, Vijeću da magistarski rad “Hinko Juhn” Davorina Vujčića prihvati te da kandidata uputi na daljnji postupak radi stjecanja odgovarajućega znanstvenog stupnja.
Povjerenstvo
dr. sc. Zvonko Maković, docent
predsjednik
dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik
član
dr. sc. Jasna Galjer, docentica
član
Fakultetsko vijeće Nikol Igračić
Filozofskog fakulteta Plepelićeva 13
Ivana Lučića 3 10410 Velika Gorica
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
RECEPCIJA KNJIŽEVNIH DJELA FRANZA KAFKE U HRVATSKOJ
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Ovaj rad nastojat će istražiti odraz književnog stvaralaštva Franza Kafke na hrvatsku književnu kulturu i kulturni život općenito, a što proizlazi iz činjenice da se hrvatska književnost nakon stoljeća izolacije, tek početkom 20. stoljeća ponovno intenzivno uključuje u europske književne tijekove, iz kojih crpi snagu za samostalan razvoj moderne književne misli. Ovim europskim korijenima pripada među ostalim književnicima i Franz Kafka, rođeni Pražanin koji se školovao samo u njemačkim obrazovnim institucijama u Pragu, imao kontakte i poznanstva diljem Europe, zarađivao kao službenik i pravnik u Zavodu za osiguranje radnika od nesreća za Kraljevinu Češku, da bi se u slobodno vrijeme nastojao usavršavati kao književnik. Često nazivan klasikom moderne književne kulture, specifičan je primjer mladog književnika, koji je na osebujan način tematizirao egzistencijalno i društveno značajne teme, a posebice problematiku velegrada, svakodnevnog, posebice službeničkog života pod zajedničkim nazivnikom birokracije i birokratizacije. Kafka na svoj zaigrani realistično-fantastički način prikazuje napetost i proturječja društva jedne epohe, dekadentnog razdoblja Habsburške monarhije, u čijem je sastavu i Hrvatska bila više od tri stotine godina. Kafku nije moguće uvrstiti u jednu književno povijesnu jedinicu s prepoznatljivim značajkama, jer se u njegovim romanima i pripovijetkama prožimlju ekspresionističke i nadrealističke književne tehnike, koje svoj vrhunac dostižu u brojnim tekstovnim kolažima, gdje se elementi hladnog realističkog pripovijedanja isprepliću sa elementima bajkovne začudnosti. To ga kao književnika u njegovu dobu dovodi u poziciju neshvaćenog umjetnika-fantastičara, ali ga danas stavlja u središte književno znanstvenih istraživanja, jer su se tada još nove i neshvaćene tehnike pisanja tijekom dvadesetog stoljeća razvile u poželjnu književnu praksu u sklopu opsesivne autorske težnje za originalnošću. Čak i Kafkini kritičari priznaju da je danas možda lakše no ikada čitati Kafku na realističan način, jer je stvarnost postala više "kafkijanska" nego što je to on sam mogao i pomisliti.
Upravo ta vječita aktualnost Kafkinih tema, njegov kompleksni realistično-fantastički stil pripovijedanja koji i na početku 21. stoljeća predstavlja izazov svakom književniku, zaslužuje zbog svoje prezentacijske originalnosti detaljno istraživanje. Uz to značajan je utjecaj Kafkina književnog stvaralaštva na hrvatsku književnu kulturu od sredine 20. stoljeća, kada se pojavljuju prvi prijevodi sa njemačkog na hrvatski jezik, pa sve do danas. Dosadašnji pristupi književnoznanstvenih istraživanja koja su se bavila Franzom Kafkom i njegovim književnim djelima, najčešće su bili psihoanalitičke prirode, a gotovo da uopće nije tematizirana sveukupna recepcija književnih djela Franza Kafke u Hrvatskoj, od pojave prvih prijevoda do utjecaja kafkijanskog načina pripovijedanja na suvremene hrvatske autore, čime bi ujedno i utvrdili europske korijene hrvatskog književnog stvaralaštva.
Istraživanje kvantitete i kvalitete recepcije Kafke u Hrvatskoj bit će obrađeno sa tri motrišta, kojima će odgovarati i tri ključna dijela magistarskog rada. Prvo motrište obuhvaća cjelokupnu bibliografiju Kafkinih tekstova prevedenih na hrvatski, te bibliografiju tekstova hrvatskih kritičara, književnih historičara, esejista i druge iskaze o njemu i njegovim djelima. Težište u ovom dijelu istraživačkog rada je na kvantiteti recepcije Kafke u Hrvatskoj, a glavni izvori su stručna literatura domaćih i inozemnih znanstvenika, domaći stručni časopisi, baza podataka hrvatske Nacionalne i Sveučilišne Knjižnice i katalog Leksikografskog Zavoda «Miroslav Krleža».
Drugo motrište obuhvatit će sumiranje recepcije uz komentar, gdje će se analitičkim pristupom prići tekstovima o Kafki i osvrnuti se na uvjetovanost u njima iznesenih prosudbi recepcijskim uvjetima u hrvatskoj književnoj kulturi i kulturnom životu općenito. Takav analitički pristup omogućuje otvaranje novih gledišta u okviru hrvatske književne povijesti i kulturnog života, te kronološki uvid u kvalitetu recepcije kafkijanskog pripovijedanja u Hrvatskoj s osvrtom na kulturno-društveno-povijesne aspekte određenog vremenskog perioda. Istraživanje drugog dijela oslanjat će se na izvore iz prvog dijela istraživanja.
Treće motrište obuhvatit će komparativni dio, gdje će se nastojati otkriti tragovi čitanja Kafke kod suvremenih hrvatskih autora. Ovaj dio istraživanja obradit će se pomoću izvora kao što su suvremena stručna literatura i suvremeni domaći stručni časopisi o književnosti.. Nakon bibliografije i kulturno-društveno-povijesne analize recepcije Kafkinih djela u Hrvatskoj, komparativni dio ukazat će na primjenu kafkijanskog stila kod suvremenih hrvatskih autora, te pokušati otkriti razvoj i modifikaciju tih stilova u nove i originalne poetološke predloške suvremene hrvatske književnosti.
Zagreb, 13.10. 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. sc.. Dragutin Horvat Prof. dr. sc.. Milivoj Solar Nikol Igračić
Fakultetsko vijeće Elia Pekica - Pagon
Filozofskog fakulteta Prilaz Gjure Deželića 5
Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA
KAO NOVIH AKTERA U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA
I GLOBALIZACIJI NA PRIMJERU HRVATSKE
Grana : američki studiji
1. Uvod – Globalizacija kao proces
Globalizacija je skup političkih, tehnoloških, komunikacijskih, kulturnih, ekonomskih i vjerskih procesa. Globalizacija se kao proces temelji na uvjerenju da svijet postaje sve homogeniji i da su razlike među narodima sve manje te da će jednoga dana potpuno nestati. To je jedna postavka. Druga bi glasila: Naš svijet je sve ujedinjeniji, ali i sve podjeljeniji, jer samo 15% svjetskog stanovništva (oko 1 milijarde) troši čak 80% ukupnih svjetskih resursa. Uputno je stoga postaviti pitanje: Hoće li novo globalno društvo znati naći rješenje za nepravde, siromaštvo i podjelu na sjever i jug? Te osnovne kontradikcije u tumačenju globalizacije nastojat će se pokazati na primjeru djelatnosti multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj.
2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje
Veliki broj teoretičara i praktičara doživljava globalizaciju kao vesternizaciju ili amerikanizaciju (to pogotovo vrijedi za one koji žive izvan Europske unije i SAD-a) te kao planetarni kolonijalizam i postmodernu kapitalizaciju. Godine 1977. upravno tijelo Međunarodne organizacije rada na zasjedanju u Genevi, usvojilo je tripartitnu deklaraciju koja se odnosi na utjecaj multinacionalnih kompanija na socijalnu politiku u zemljama u kojima te kompanije posluju. Razlog za usvajanje te deklaracije bio je sve očigledniji utjecaj multinacionalnih kompanija (s negativnim predznakom) na gospodarstvo država u kojima posluju. No, tendencije multinacionalnih kompanija i dalje djeluju samo u jednom pravcu: Umjesto pravedne raspodjele svjetskih dobara, globalizacija i dalje osiromašuje ionako nerazvijene zemlje pod patronatom njihovih podložnih vlada i osmišljenom strategijom multinacionalnih kompanija. Zemljama u kojima djeluju multinacionalne kompanije nameće se globalna pseudokultura koja potiskuje izvornu kulturu njihovih naroda i određuju ekonomski odnosi koji vode izrabljivanju i daljnjem osiromašenju lokalnih ekonomija. Najjačih 1000 multinacionalnih kompanija danas vlada svjetskom ekonomijom, a 475 milijardera svijeta posjeduje čak 50 % svjetskog bogatstva.
3. Praktična primjenjivost spoznaja
U Hrvatskoj u posljednje vrijeme djeluje čitav niz multinacionalnih kompanija, uglavnom s anglo-saksonskog područja, unoseći nova "pravila igre" (npr. Baxter, British Airways, Coca-Cola, Hill&Knowlton, J. Walter Thompson, Marks&Spencer, Philip Morris, i RJR Reynolds), a u kojima sam i sama radila te stekla spoznaje o njihovu funkcioniranju.
S obzirom na to, u radu ću kombinacijom teorijskih spoznaja i praktičnih saznanja pokušati dati odgovore na probleme s kojima se zemlje poput Hrvatske susreću unutar procesa globalizacije koje provode multinacionalne kompanije.
4. Uže područje rada
Problem globalizacije analizirat će se na primjerima multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj u kojima se možda ponajbolje osjećaju svi aspekti globalizacije na novim tržištima. Primjerima iz prakse gore spomenutih multinacionalnih kompanija nastojat ću analizirati pozitivne i negativne aspekte unificirane filozofije globalizacijskih procesa koje one provode na svim svjetskim tržištima, kao i pozitivne i negativne aspekte svih odstupanja od generalnog plana njihovog strateškog nastupa od zemlje do zemlje na globalnoj i lokalnoj razini.
5. Ciljevi istraživanja
Prvi i osnovni cilj mojeg istraživanja je proučiti ponašanje poslovanja multinacionalnih kompanija kao novih aktera u međunarodnim odnosima u društveno još neuređenim zemljama s podređenim ekonomijama i tehnologijama, na primjeru Hrvatske. Drugi cilj mojeg istraživanja je proučiti sustav centralističkog odlučivanja u multinacionalnim kompanijama te ukazati na sprječavanje ravnopravnog sudjelovanja svih sudionika u procesu globalizacije. S obzirom na to, zaključke izvedene iz analize nastojat ću uklopiti u spoznaje o globalizaciji općenito te u ulogu multinacionalnih kompanija u tom procesu.
6. Metodološki postupci
Rad se bazira na paralelnom izučavanju stručne literature i primjera iz prakse, kojemu se dodaje i metoda intervjua na uzorku od 40 do 50 ispitanika. S obzirom na dinamičnost globalizacijskih procesa bitan je i uvid u rezultate istraživanja specijaliziranih agencija za istraživanje tržišta. Uzimajući u obzir činjenicu da je riječ o procesu koji traje, nužno je istraživanju pristupiti interdisciplinarno, kombinirajući teorijske spoznaje sa aktualnim spoznajama o svim aspektima (političkim, ekonomskim…) djelovanja multinacionalnih kompanija.
7. Nacrt strukture rada
U uvodu će se razmotriti globalizacija kao proces koji traje s posebnim osvrtom na političke i ekonomske aspekte. Nakon toga razradit će se i analizirati funkcioniranje multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj. U tom dijelu radnje koristit će se rezultati dobiveni metodom intervjua kao i oni izašli iz prakse tih kompanija. U zaključku će se nastojati pokazati uloga i utjecaj multinacionalnih kompanija u formiranju novih, globalnih međunarodnih odnosa, uključivanjem rezultata dobivenih na analiziranim primjerima u opći kontekst.
Zagreb, 10. 10. 2003.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
Zagreb, 30. listopada 2003.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Borjane Škegro stečene na Sveučilištu u Alžiru
FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA
Borjana Škegro, hrvatska državljanka, rođena je 1966. godine u Moskvi. U Iranu je završila osnovnu školu, a u Beogradu je 1982. godine završila srednjoškolsko obrazovanje i stekla zvanje novinara. Nakon preseljenja u Alžir, upisala je četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Alžiru te diplomirala 1988. godine. Od 1989. godine živi u Zagrebu gdje povremeno predaje engleski jezik u privatnim školama stranih jezika.
Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome. Stručno povjerenstvo proučilo je priloženu dokumentaciju i s moliteljicom obavilo razgovor o studiju koji je završila na stranom sveučilištu.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom alžirskog i zagrebačkog nastavnoga plana i programa studija engleskog jezika i književnosti, te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da je studij koji je moliteljica završila usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kako moliteljica srednjoškolsko obrazovanje nije završila u Hrvatskoj, treba pristupiti provjeri znanja hrvatskoga jezika.
Prof. dr. sc. Damir Kalogjera
Prof. dr. sc. Sonja Bašić
Prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za priznavanje potpune istovrijednosti
fakultetske diplome
Dorote PODUKA
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Dorote PODUKA, stečene na Neofilološkom fakultetu Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju,/Poljska podnosimo sljedeći
IZVJEŠTAJ
Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Dorote PODUKA rođena Wlodarska, rođena 30. lipnja 1976. u Miastku/Poljska, poljska državljanka,. na Neofilološkom fakultetu Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju,/Poljska, 1995. upisala studij germanistike, te isti diplomirala 19. lipnja 1998. godine. Dana 20. lipnja 2001 završila je i dopunski magistarski studij iz primijenjene lingvistike na istom fakultetu.
Uspoređujući program studija germanistike na spomenutom Sveučilištu i potvrde o pohađanim oblicima nastave i položenim ispitima zaključili smo da je rečeni studij svojim opsegom i sadržajem usporediv sa studijem na germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stoga smo mišljenja da se diploma Dorote PODUKA, stečena na Neofilološkom fakultetu Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju,/Poljska, može priznati kao potpuno istovrijedna onoj kojom se završava studij germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te se moliteljici može podijeliti zvanje profesorice njemačkog jezika i književnosti .
Međutim, kako je moliteljica poljska državljanka, neophodno je da prije završetka postupka utvrđivanja potpune istovrijednosti diplome položi ispit iz hrvatskog jezika..
Zagreb, 28. 10. 2003.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Mirko Gojmerac, izv . prof.
dr. sc. Velimir Piškorec, doc.
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske diplome
Dinka Jurića
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA
FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Dinka Jurića, stečene na
Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i
Hercegovine) podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, indeks, domovnica) utvrdili smo da je Dinko Jurić, rođen 16. lipnja 1977. u Rami (BiH), 15. veljače 2002. godine diplomirao na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru studijsku grupu Hrvatski jezik i književnost i stekao stručnu spremu profesora hrvatskog jezika i književnosti, o čemu je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 24. svibnja 2002. godine.
Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da je studij što ga je molitelj završio na rečenom fakultetu opsegom i programom usporediv s odgovarajućim studijem na Filozofskom fekultetu u Zagrebu te smatramo da se diploma Dinka Jurića može priznati kao istovijetna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti, ali uz uvjet da molitelj položi razlikovne ispite, i to iz predmeta:
Teorija književnosti II.
Svjetska književnost
Novija hrvatska književnost
Metodika nastave hrvatskog jezika
Metodika nastave hrvatske književnosti
Zagreb, 3. listopada 2003. POVJERENSTVO
______________________
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
_________________________
dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.
___________________________
dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA KROATISTIKU
Zagreb, 24. listopada 2003.
Predmet: Priznavanje istovrijednosti diplome Ivi Branimiri Beljan u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj
Odsjek za kroatistiku priznaje Ivi Branimiri Beljan istovrijednost diplome stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru s diplomom profesora hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj.
Povjerenstvo:
prof. dr.sc. Dunja Fališevac
prof. dr. sc. Cvjetko Milanja
prof. dr. Stjepan Damjanović
Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 14. 09. 2003.
PREDMET: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome Elene Rendulić r. Vikotorovna Šornikova stečene na Taliattinskoj filijali Samarskog Državnog Pedagoškog Sveučilišta - Pr–edškolska pedagogija i psihologija Toliatti, Rusija kao odgovarajuće diplome iz pedagogije u Hrvatskoj.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Ivana Lučića 3
Povjerenstvo nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu i poštujući zakon o priznavanju stranih školskih diploma i svjedodžbi, podnosi slijedeće
Izvješće
Pristupnica Elena Rendulić rođena 18. 05. 1976. godine u gradu Toliatti, Rusija upisala je 1993. Toljatinsku filijalu Samarskog Državnog Pedagoškog Sveučilišta u trajanju od osam (8) semastara u četiri godine i diplomirala 30. 05. 1997. godine. Živi u Požegi, V. nazora 12, udana je Rendulić, r. Viktorovna Šornikova, a iz dokumentacije je vidljivo da ima status trajno nastanjenog stranca. Priložila je izvadak Matice vjenčanh iz kojeg je vidljivo da je sklopila brak 25. 11.2000. u Požegi. Uvidom u nastavni plan studija kojeg je završila na Pedagoškom sveučilištu 1997. godine a koji ima sličnost sa studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, povjerenstvo predlaže da se Eleni Rendulić r. Viktorovna Šornikova prizna diploma “Diplom Toljatinskogo filijala Samarskogo gosudarstvenogo pedagogičeskogo universiteta” pisano u originalu, kao odgovarajuća diplomi “Diplomirani pedagog” u Hrvatskoj uz polaganje diferencijalnih ispita iz:
1. Nacionalna povijest pedagogije
2. Metodologija pedagogije
3. Sistematska pedagogija
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. ____________________________
(dr. sc. Edita Šooš)
2. _____________________________
(dr. sc Ana Sekulić Majurec)
3. ______________________________
( mr. sc. Koraljka Posavec)
Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 14. 09. 2003.
PREDMET: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome Danijele Trbojević – ne može se priznati - obrazloženje.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, Zagreb, Ivana Lučića 3
Povjerenstvo nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu i poštujući zakon o priznavanju stranih školskih diploma i svjedodžbi, podnosi slijedeće
Izvješće
Pristupnica Danijela Trbojević rođena 14. 06. 1979. godine u Virovitici završila je 18. 08. 2000. Višu stručnu odgajateljsku školu u Frankfurtu na Maini u trajanju od tri godine uključujući i odgajateljsku praksu u Katoličkom dječjem vrtiću i stekla diplomu “Državno priznata odgajateljica”, odnosno Berufliche Schulen Berta Jurdan Fachschule fur Sozialpadagogik Frankfurt am Main.
Uvidom u nastavni plan studija, kojeg je završila, povjerenstvo smatra da nije moguće priznati ovu diplomu kao odgovarajuću diplomi “Diplomirani pedagog” u Hrvatskoj.
Također, u Njemačkoj postoji studij pedagogije koji bi odgovarao studiju pedagogije u Hrvatskoj ali pristupnica nije zvršila taj studij.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
____________________________
(dr. sc. Edita Šooš)
_____________________________
(dr. sc Ana Sekulić Majurec)
______________________________
( mr. sc. Koraljka Posavec)
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Predmet: Molba za Maje Hatvalić za obavijest o nostrifikaciji diplome.
Vijeću Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
U studenome 2002. godine Maja Hatvalić obratila se Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu moleći obavijest o mogućnosti nostrifikacije diplome koja se postiže na Universitá Pontifizia Salesiana u Rimu. Odsjek za psihologiju je tada predložio Maji Hatvalić da pošalje program studija preveden na hrvatski jezik kako bi se moglo odgovoriti na njezinu zamolbu.
M. Hatvalić je poslala popis i program svih kolegija dodiplomskog studija. Osim toga obavještava nas da je završila prvu godinu studija na Universitá Pontifizia Salesiana u Rimu i pita postoji li mogućnost prelaska na studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na temelju uvida u poslani program za svaku godinu studija, stručno povjerenstvo predlaže Maji Hatvalić da, ako hoće, podnese molbu za nastavak studija psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jer bi se mogao odobriti upis u drugu godinu studija. Taj bi se prelazak uvjetovao polaganjem nekih ispita, kao što je ispit iz Psihologijskog praktikuma I i II. Neki ispiti – kao što su ispiti iz kolegija Sociologija, Filozofija odgoja, Antropologija i socijalna komunikacija, Odgoj i znanost o religiji – mogli bi se priznati ka o ispiti iz nekih izbornih kolegija. Dakako, molbi mora biti priložen dokaz da je doista uspješno završila prvu godinu studija i da ima pravo na upis u drugu godinu i da je položila sve propisane ispite.
U Zagrebu, 17.10.03.
Stručno povjerenstvo
Dr. sc. Valdimir Kolesarić, red. prof.
Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
Znanstvenom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb
Predmet: priznavanje potpune istovrijednosti diplome “Profesora francuskog jezika i književnosti”Sanje Kosanović
Obrazloženje
Sanja KOSANOVIĆ je u razdoblju između 1992 i 2002 godine upisala i završila dvopredmetni studij A-Francuskog jezika i književnosti (pedagoški smjer) i B-novinarstva na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Slovenija te stekla diplomu profesorice francuskog jezika i univerzitetski diplomirane novinarke.
Uvidom u popis odslušanih predmeta po godina (jezični dio i književnost) povjerenstvo zaključuje da je što se tiče obaveza iz jezičnog dijela kandidatkinja ispunila sve obaveze. Što se tiče dijela koji se odnosi na književnost, obaveze se razlikuju: iz popisa položenih ispita nije vidljivo da je kandidatkinja slušala posebne kolegije iz povijesti francuskog jezika, književnosti XVIII stoljeća te moderne književnosti (XIX i XX stoljeće) osim ako oni nisu bili uključeni u diplomski ispit.
Diploma “profesorice francuskog jezika i književnosti” Filozofskog fakulteta Univerziteta u Ljubljani (pedagoški smjer) nije potpuno istovrijedna diplomi “profesorice francuskog jezika i književnosti” Filozofskog fakulteta u Zagrebu”. Da se postigne istovrijednost, kandidatkinja mora odslušati kolegije 3. i 4. godine studija francuskog jezika i književnosti koji se tiču povijesti francuskog jezika te kolegije iz francuske književnosti XVIII, XIX i XX stoljeća.
Povjerenstvo:
Dr.Nenad Ivić red. prof, predsjednik
Dr.Damir Varga, doc.
Dr. Sanja Grahek, izv. prof
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za slavenske jezike i književnosti
Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 27. listopada 2003.
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
U ZAGREBU
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetskih diploma Slavomire Ribarove, stečenih na Filozofskom fakultetu u Pragu (Republika Češka) i Filološkom fakultetu u Skopju (Republika Makedonija)
Slavomira Ribarova rođena je 14. travnja 1974. godine u Ohridu, Republika Makedonija. Državljanka je Republike Makedonije i Republike Češke. Od akad. god. 1999./2000. kontinuirano radi kao ugovorni lektor za češki jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U međuvremenu je pokrenula postupak za trajno nastanjenje u Republici Hrvatskoj.
Osnovno je školovanje završila 1988. u Skopju, a srednje 1992. godine u College Springs, Iowa, SAD. Na Filološkom fakultetu u Skopju završila je 1998. godine četverogodišnji studij nastavničkoga smjera anglistike i bohemistike te stekla fakultetsku Diplomu sa zvanjem profesora engleskoga jezika i književnosti (A-predmet) i češkoga jezika i književnosti (B-predmet). Budući da je studij bohemistike na Filološkom fakultetu u Skopju trajao samo tri godine, Slavomira Ribarova je paralelno od 1995. do 1999. godine studirala češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Pragu te 1999. stekla diplomu magistra češkoga jezika i književnosti. Studij bohemistike (nastavnički smjer) na Karlovu sveučilištu u Pragu organiziran je kao jednopredmetni petogodišnji studij.
Prvo radno mjesto bilo joj je mjesto lektora za češki jezik i književnost na našem Fakultetu, gdje uz redovne lektorske obveze aktivno surađuje i na mnogim drugim stručnim poslovima i projektima.
Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti svojih stranih diploma fakultetskoj diplomi dvopredmetnoga studija (nastavničkoga smjera) Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, i to diplomi profesora
- češkoga jezika i književnosti i
- engleskoga jezika i književnosti.
Uvidom u stečene fakultetske diplome, transkript položenih ispita, usporedbom priloženih nastavnih planova i programa s planom i programom studija kojim se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stječe diploma profesora češkoga jezika i književnosti i engleskoga jezika i književnosti te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, ustvrdili smo da su studiji koje je moliteljica završila potpuno usporedivi sa studijima češkoga i engleskoga jezika i književnosti nastavničkoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečenih diploma s diplomom profesora češkoga jezika i književnosti (A1) i engleskoga jezika i književnosti (A2) Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kako moliteljica srednjoškolsko obrazovanje nije završila u Hrvatskoj, treba pristupiti provjeri poznavanja hrvatskoga jezika.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
Dr. sc. Katica Ivanković, doc.
Dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, red. prof.
Zagreb, 28. studenog 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Saše Slošar, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, podnosi sljedeće
Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju, utvrdili smo da je Saša Slošar, hrvatska državljanka rođena u Rijeci 1973., diplomirala 1999. godine na četverogodišnjem studiju smjer Sociologija kulture. Riječ je o dvopredmetnom studiju sociologije, jer je kolegica Slošar istovremeno diplomirala i smjer Etnologija i kulturna antropologije.
Usporedbom programa Sociologije kulture i dvopredmetnog studija Sociologije na našem fakultetu, Povjerenstvo je mišljenja da se kolegici Slošar može priznati istovrijednost diplome, radi nastavka naobrazbe u Hrvatskoj.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.
Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof
Dr. sc. Milana Černelić, doc.
ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
PRIJEDLOG ZA UTEMELJENJE KATEDRE ZA NOVOINDIJSKU FILOLOGIJU
Smatram da je došao čas kada bi organizacijsku strukturu na studijskoj grupi indologije trebalo rekonstruirati i osuvremeniti te zbog toga predlažem utemeljenje katedre za novoindijsku filologiju. S obzirom na kompleksnost indološke struke koju se može usporediti sa zamišljenim studijem europologije koji bi uključivao temeljito savladavanje klasičnih europskih jezika i na njima sačuvanih tekstova, srednjovjekovni latinitet, ovladavanje npr. engleskim jezikom, stjecanje uvida u europsku povijest, povijest europskih religija i filozofije, temeljito znanje korpusa klasičnih europskih književnosti i isto takvo engleske književnosti s pregledom književnog stvaralaštva na svim europskim jezicima, organizacija studija indologije u okviru jedne katedre i jednoga jedinog usmjerenja na studiju indologije čini mi se neprimjerenom.
Kako su u našem ustroju akademskog života katedre organizacijske jedinice odgovorne za opstojnost i razvoj struke, razvoj indološke struke zahtijeva razdvajanje staroindijske filologije od novoindijske. Na našem Odsjeku od novoindijskih jezika poučava i proučava se hindski, danas najvažniji novoindijski jezik koji je službeni jezik Republike Indije što broji preko milijardu stanovnika. Kulturalno, društveno, političko i ekonomsko značenje i samo toga novoindijskog jezika je takve vrste da u potpunosti opravdava utemeljenje katedre za novoindijsku filologiju koja bi vodila brigu i o mogućnosti proširenja struke uvođenjem studija i drugih novoindijskih jezika, ali bi prvenstveno stavila težište na proučavanje hindskog jezika i književnosti. Ovdje za neupućene treba još samo pripomenuti da su i morfološke i sintaktičke osobine novoindoarijskih jezika, pa tako i hindskoga, obilježene ne samo višemilenijskom udaljenošću od sanskrta, već i intenzivnim kontaktima s dravidskim jezicima.
Prijedlog za utemeljenje Katedre za novoindijsku filologiju posljednji je put odbijen na sjednici vijeća Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju održanoj 17. rujna ove godine s dva glasa za, tri protiv i pet suzdržanih.
Zbog toga se obraćam Znanstveno-nastavnom vijeću Fakulteta kao najvišem i najmeritornijem tijelu naše ustanove s molbom da prihvati prijedlog za utemeljenje Katedre za novoindijsku filologiju. Njezino utemeljenje čini mi se osobito opravdanim u ovome trenutku kada je u tijeku reforma visokoškolske nastave; naime, utemeljenjem te katedre nove bi se nastavne programe na studiju indologije moglo mnogo svrhovitije koncipirati i šire uključiti u ponudu izborne nastave na Fakultetu. Kadrovski je sadašnja katedra za indologiju opremljena tako da bi troje od njezinih sadašnjih sedam članova, po svojim dosadašnjim radnim obvezama, ali i na temelju objavljenih radova, automatski pripali novoj katedri. Anketa provedena među studentima o otvaranju usmjerenja na studiju indologije pokazala je da 90% anketiranih drži takav tip studiranja, dakako u kontekstu dvopredmetnosti, primjerenijim od sadašnjega.
Imajući sve to na umu, obraćam se Vijeću s iznesenim prijedlogom.
S izrazima poštovanja
U Zagrebu, 27. listopada 2003. prof. dr. sc. Zdravka Matišić
FILOZOFSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Odsjek za fonetiku
Naš broj: XVII-1-39/03
Zagreb, 24.10.2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Molba da se mlađoj asistentici mr.sc. Jeleni Jesenković odobri samostalno vođenje predavanja i seminara iz kolegija «Hrvatski dijalekti» u Odsjeku za fonetiku
Znanstvena novakinja Jelena Jesenković s najvišim je ocjenama položila sve ispite na poslijediplomskom studiju kroatistike. Izradila je magistarsku radnju pod naslovom «Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića». Pozitivan izvještaj o radnji Vijeće Filozofskog fakulteta prihvatilo je na sjednici 15.07.2003. Jelena Jesenković uspješno je (s ocjenom izvrstan) obranila radnju 11.09.2003.
U nastavnom radu na Odsjeku za fonetiku Jelena Jesenković vodila je vježbe iz «Ortoepije II» pod vodstvom prof.dr.sc. Branka Vuletića; djelimično je vodila i predavanja iz istog predmeta kao uvođenje u budući samostalni rad. Sudjelovala je s konsultacijama u pripremanju seminara iz «Ekspresivne fonetike», također pod vodstvom prof.dr.sc. Branka Vuletića. Vodila je i vježbe iz kolegija «Hrvatski dijalekti» pod vodstvom doc.dr.sc. Ivana Ivasa. Posebno napominjemo da je u zimskom semestru posve samostalno, pod nadzorom predstojnika Katedre za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika prof.dr.sc. Branka Vuletića, vodila u cijelosti kolegij «Hrvatski dijalekti» budući da je doc.dr.sc. Ivan Ivas čitav semestar bio odsutan (najprije zbog studijskog boravka u inozemstvu, a kasnije zbog bolesti).
U nastavnom radu i održavanju konsultacija Jelena Jesenković bila je veoma savjesna i marljiva: temeljito se pripremala za izvođenje vježbi, a imala je i veoma dobar kontakt sa studentima. Pokazala je da može uspješno održavati i predavanja iz nekih tema iz područja ortoepije. Uspješno je održavala i konsultacije za pripremu seminara iz «Ekspresivne fonetike»; ove je konsultacije održavala i u većem broju sati budući da je trebalo pripremiti referate za četrdesetak studenata. Nastavnom radu Jelene Jesenković možemo dati najviše ocjene.
Kako je dosadašnji voditelj kolegija «Hrvatski dijalekti» doc.dr.sc. Ivan Ivas preopterećen nastavnim obvezama (ima prebačaj norme od 93%), molimo da se mlađoj asistentici (znanstvenoj novakinji) Jeleni Jesenković odobri samostalno vođenje tog kolegija pod nadzorom predstojnika katedre prof.dr.sc. Branka Vuletića. Mislimo da je mr.sc. Jelena Jesenković u cijelosti kvalificirana da preuzme vođenje kolegija «Hrvatski dijalekti» kako svojim dodiplomskim studijem kroatistike tako i svojim poslijediplomskim studijem kroatistike, a naročito svojom magistarskom radnjom iz područja čakavskog pjesništva. Sposobnost da samostalno vodi ovaj kolegij mr.sc. Jelena Jesenković već je pokazala u suradnji s dosadašnjim voditeljem, a posebno u zimskom semestru prošle škol.god. kada je stjecajem navedenih okolnosti taj kolegij doista i vodila.
Napominjemo da je postupak izbora mr.sc. Jelene Jesenković u asistenta u tijeku.
Pročelnica Odsjeka za fonetiku
Doc.dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić
Mentori za školsku praksu studenata anglistike u ak. godini 2003/2004.
OSNOVNA ŠKOLA
Milica Bilić-Štefan (OŠ Dugave), Tatyana Butorac (OŠ Granešina), Dubravka Despot (OŠ Vrbani), Mirta Grizak Štrbenac (OŠ D. Domjanića), Marina Hadžiomerović (OŠ Medvedgrad), Sanja Horvatić-Golubić (OŠ Augusta Šenoe), Ana Markočić Dekanić (OŠ Voltino), Fedora Mikota (OŠ Voltino), Gordana Neuhold (OŠ V. Nazora), Branka Pavlek (OŠ Vrbani), Jelena Štingl (OŠ B. Kašića), Jasenka Topličanec (OŠ D. Domjanića), Dajana Vukadin (OŠ M. Mrkša)
SREDNJE ŠKOLE
Cvjetanka Božanić (X. gimnazija), Vesna Hibler-Gobović (X. gimnazija), Zdenka Jukić (V. gimnazija), Melita Jurković (Klasična gimnazija), Snježana Mahmet-Novković (V. gimnazija), Zoja Mandić Požgaj (X. gimnazija), Renata Mikulec (IV. gimnazija), Vida Nikpalj (IV. gimnazija), Nataša Nikpalj-Juraić (Gimnazija Sesvete), Ingeborg Radimiri (IX. gimnazija). Sanja Vrhovec Vučemilović (V. gimnazija)
ŠKOLE STRANIH JEZIKA
Centar za strane jezike, Vodnikova 12: D. Belso, D. Blažić, T. Cernjak, N. Findrik, I. Granić, T. Jakovljević, A. Jurković, D. Klasinc, V. Kostrenčić-Lukić, M. Kovačićek, T. Lovreček, A. Madunić, J. Pavuna, S. Plavšić, Z. Rukavina, A. Sallakh, Z. Samardžija, M. Selanec, L. Šikić, D. Vignjević, V. Vinja, S. Zlatar, M. Živković, M. Puljar, S. Bjelobaba, I. Bunjevac
Škola stranih jezika Sova, Varšavska 14: Nina Babić, Ankica Knezović, Helena Milošić, Irena Pušić-Ivčić, Zrinka Sokač, Vesna Špoljar, Paula Vranković, Božica Gavez
Class: Zvjezdana Čegir, Miljen Matijašević, Vedrana Vojković
Stara Vlaška: Jadranka Ušnik
Svjetski jezici: Z. Marošević, V. Grgičević, D. Krpanec, T. Banko, T. Gavrilović, B. Tartaglia
Odsjek za germanistiku - Vijeću Filozofskog fakulteta
22. listopada 2003.
Prijedlog mentora za metodiku nastave njemačkog jezika
za akad. god. 2003/2004.
Osnovne škole
Srednje škole, gimnazije
Prof. dr. Marijan BOBINAC
Odsjek za germanistiku
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 20. listopada 2002.
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
podnosim
IZVJEŠTAJ O KORIŠTENJU SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
U akademskoj godini 2002/2003. koristio sam – prema odobrenju Vijeća Filozofskog fakulteta – slobodnu studijsku godinu i u njezinu tijeku ostvario sljedeće aktivnosti:
Rad na knjizi «Njemački dramatičari 20. stoljeća» - ca. 200 stranica.
Rad na knjizi «Recepcija njemačkih dramatičara u hrvatskoj književnosti i kazalištu 19. stoljeća» - ca. 60 stranica.
Studijski boravak na Freie Universität u Berlinu (svibanj – lipanj 2003)
Organizacija simpozija «Geschichtsroman und Geschichtsdrama in der deutschsprachigen Literatur des 20. Jahrhunderts» (Opatija, listopada 2003)
Organizacija simpozija «Porträts und Konstellationen 2» (Zagreb, studeni 2002)
Sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima u Zagrebu, Metzu, Grazu, Opatiji i Dresdenu.
Rad na znanstvenom projektu «Hrvatsko-njemačke književne veze»
Uz srdačne pozdrave,
Prof. dr. Marijan Bobinac
FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, I. Lučića 3
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Predmet: Izvješće o korištenju slobodne studijske godine
Odlukom Fakultetskoga vijeća (01-1-16-2002) odobreno mi je korištenje slobodne studijske godine u trajanju od 1. listopada 2002. do 1. listopada 2003. godine. Molbu za studijsku godinu podnio sam radi dovršenja trećega, završnog dijela “Povijesti hrvatskog romana”. Prije toga objavljene su knjige “Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća” (Zagreb, 1994) i “Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine” (Zagreb, 1998). Za potonju sam 1999. nagrađen Državnom nagradom za znanost te Nagradom HAZU za književnost.
U trećem, završnom svesku analiziraju se glavne poetičke tendencije, modeli i pojedinačni romaneskni opusi te njihova kritička recepcija u hrvatskoj književnosti od 1945. do 2000. godine. U spomenutom vremenskom intervalu produkcija romana ustalila se na 10-15 romana godišnje. Posrijedi je, dakle, pozamašan korpus tekstova koji je trebalo poetički opisati, valorizirati te odrediti njihovo mjesto i ulogu u cjelini nacionalne književnosti. Dio tih tekstova, ali i kritičke literature objavljene u novinama i književnim časopisima, dostupan je samo u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Sve je to iziskivalo specifičnu metodologiju rada i, dakako, iznimno puno vremena za svakodnevni rad u NSB.
Oslobođen nastavnih obveza i rada sa studentima, projekt sam uspješno priveo kraju. U proljeće ove godine objavljena je knjiga “Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine” u izdanju Školske knjige (Zagreb, 2003, 466 str.) koja je dobila povoljne kritičke i znanstvene ocjene. Time je završen moj projekt žanrovske povijesti i vrednovanja hrvatske romaneskne produkcije od početaka do danas.
Za vrijeme studijske godine sudjelovao sam i na dva znanstvena skupa (“Hrvatski modernizmi 20. stoljeća” u Zagrebu; “Međunarodni kroatistički znanstveni skup” u Pečuhu). Od 1. svibnja do 1. srpnja 2003. godine bio sam gost Instituta za slavistiku Sveučilišta Humboldt u Berlinu na kome sam održao seriju predavanja o najnovijim tendencijama u hrvatskoj književnosti.
Zahvaljujem se Fakultetskom vijeću što mi je omogućilo miran rad i dovoljno vremena za dovršenje “Povijesti hrvatskog romana”.
S poštovanjem,
Prof. dr. Krešimir Nemec
U Zagrebu, 28. listopada 2003.
dr. sc. Alija Kulenović
Odsjek za psihologiju Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet, Zagreb Filozofski fakultet, Zagreb
Zagreb, 10.10.2003.
Predmet: Izvještaj o radu za vrijeme studijske godine
Odlukom dekana br. 01-1-9-2002., utemeljenom na prijedlogu Fakultetskog vijeća od 15.1.2002., odobrena mi je studijska godina koju sam koristio od 1.10.2002. do 1.10.2003. Istom odlukom utvrđeni su i glavni elementi programa rada na studijskoj godini (pisanje udžbenika iz psihometrije, dovršavanje započetih istraživanja stresa, suočavanja sa stresom i emocionalne inteligencije) te tim povodom podnosim Fakultetskom vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
1. Započeo sam rad na udžbeniku psihometrije namijenjenom studentima dodiplomskih i postdiplomskih studija psihologije, ali ga nisam uspio dovršiti. Ocjenjujem da sam uspio obaviti oko 40% posla koji namjeravam završiti do kraja kalendarske 2004. godine.
2. Završio sam dva ranije započeta istraživanja u kojima su problematizirani uloga emocionalne inteligencije u stresnim transakcijama te proučene posljedice ratnih stresova i trauma. Prvim istraživanjem obuhvaćene su stresne situacije i višestruka determiniranost njihovih posljedica u mirnodopskom vojnom okruženju, a drugim dugoročni ishodi odnosno posljedice ratnih iskustava kod adolescentske populacije u Sarajevu. Rezultati ovih istraživanja do sada su sređeni i objavljeni u obliku jedne doktorske disertacije i jednog rada koji sam sa sarajevskim kolegama objavio u časopisu Journal of Clinical Psychology.
3. Završio sam i istraživanje čija je opća tema bila uloga emocionalne inteligencije u školskom kontekstu. Ovi rezultati za sada su sređeni u obliku jedne magistarske radnje obranjene na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
4. Zajedno s dvoje suradnika (dr. sc. Vesna Buško, dr.sc. Damir Ljubotina) izradio sam i priredio za profesionalnu upotrebu jedan pretežno verbalni test intelektualnih sposobnosti. Test je sastavljen od ukupno 100 zadataka raspodijeljenih u 8 subtestova, a priređen je u dvije ekvivalentne forme. Za taj test napisao sam i priručnik te izradio kompjutorski program za arhiviranje podataka dobivenih primjenom testa, ažuriranje normativnih informacija i pisanje izvještaja. Ovaj posao je dovršen, a test je, zajedno s odgovarajućim priborom, već u profesionalnoj upotrebi.
5. Za vrijeme studijske godine izradio sam i jedan neverbalni test apstraktnog mišljenja koji je primijenjen u sklopu razredbenog postupka za upis studenata na Filozofski fakultet u Zagrebu šk. god. 2003/04. Test ima 60 zadataka raspoređenih u 3 subtesta, a izrađen je u 4 ekvivalentna oblika. Na temelju do sada prikupljenih podataka opravdano je zaključiti da je riječ o uspješnom pokušaju koji predstavlja solidan temelj za izradu profesionalnog testa, što bi mogao biti zapažen prilog poboljšanju domaće psihodijagnostičke prakse u području intelektualnih sposobnosti. Dovršavanje ovoga testa i njegovo potpuno profesionalno opremanje planiram za kraj 2004. godine.
Zahvaljujem se dekanu, Fakultetskom vijeću i Vijeću Odsjeka za psihologiju na pruženoj mogućnosti da, oslobođen nastavnih obaveza, dovršim ili učinim značajan pomak u tom smislu u opisanim poslovima, što bih bez takve prilike vrlo teško mogao učiniti. Posebnu zahvalnost dugujem dr. sc. Vesni Buško i dr. sc. Damiru Ljubotini koji su preuzeli i vrlo uspješno ispunili sve moje nastavne obaveze i zadaće.
dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.
Prof.dr. Meri Tadinac Babić
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet, Zagreb
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Molba za korištenje slobodne studijske godine
Molim Fakultetsko vijeće da mi odobri korištenje slobodne studijske godine. U znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana sam 13. siječnja 1997. godine, te ispunjavam osnovni formalni uvjet. Ne bih željela opterećivati kolege s odsjeka preuzimanjem mojih nastavnih obaveza, te bih stoga koristila po jedan semestar u dvije akademske godine. Studijsku godinu započela bih u ljetnom semestru ak. god. 2004/05, a dovršila sa zimskim semestrom ak. god. 2005/06., što znači da bih na slobodnoj studijskoj godini bila od 01.03.2005. do 28.02.2006.
Biološku psihologiju I i Biološku psihologiju II predavala bih u obje akademske godine, koncentrirano u jednom semestru (od ak god 2005/06. ujedno je zakonski predviđeno uvođenje isključivo jednosemestralnih kolegija, što bi dodatno pojednostavilo situaciju), dok je izborni predmet Klinička neuropsihologija ionako jednosemestralni predmet, što znači da studenti neće ni na koji način biti zakinuti. Ispite ću održavati sama u svim ispitnim rokovima.
Slobodnu studijsku godinu želim iskoristiti za pripremu novih sadržaja za tri kolegija koje održavam na dodiplomskom studiju psihologije (Biološka psihologija I, Biološka psihologija II, Klinička neuropsihologija), dva kolegija na poslijediplomskom studiju, te za rad na znanstvenom projektu Ministarstva znanosti i tehnologije RH "Biopsihosocijalne odrednice doživljavanja i ponašanja u zdravlju i bolesti", čiji sam voditelj.
Vijeće Odsjeka za psihologiju podržalo je ovu molbu na sjednici održanoj 22. listopada 2003.
U Zagrebu, 23. listopada 2003.
Prof. dr. Meri Tadinac Babić