REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Klasa: 602-04/03-11/1
Ur. br.: 3804-850-03-8
Zagreb, 9. srpnja 2003.
P O Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 11. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 14. srpnja 2003. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem sljedeći
DNEVNI RED:
1. Verifikacija zapisnika 10. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 9. lipnja 2003.
(poseban prilog)
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA
2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika (skandinavistika) za norveški jezik, u Odsjeku za anglistiku.
Pristupnica: Nataša Štoković ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 28
3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika u Odsjeku za anglistiku.
Pristupnica: dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 31
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.
Pristupnica: dr. sc. Ljiljana Gjurgjan ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 47
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Marcela Burića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Arheološkom zavodu.
Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 67
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Tanje Bukovčan-Žufika u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za etnologiju.
Imenovana ispunjava uvjete čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 69
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Sanje Potkonjak u istraživačko zvanje mlađeg asistentau Odsjeku za etnologiju.
Imenovana ispunjava uvjete čl. 41 stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 70
8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.
Pristupnica: Snježana Rodek ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 71
9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku
Pristupnica Antonela Konjevod ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 75
10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.
Pristupnica mr. sc. Edite Hercigonja-Mikšik ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 76
11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za opću lingvistiku u Odsjeku za lingvistiku.
Pristupnik dr. sc. Dubravko Škiljan ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 79
12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana indologija, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.
Pristupnik: dr. sc. Mislav Ježić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). (poseban prilog)
13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Mirjane Tonković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju.
Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 86
14. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docena za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.
Pristupnica: dr. sc. Katica Ivanković ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju). str. 88
15. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti
Pristupnica: Jolanta Sychowska-Kavedžija ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 97
16. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za ruski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti
Pristupnik: Igor Živković ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 101
17. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
Pristupnica: Renata Hace-Citra ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 103
18. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.
Pristupnica: dr. sc. Morana Čale ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 110
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
19. Mišljenje za izbor mr. sc. Božene Tokić u naslovno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Tehnički engleski jezik i Tehnički francuski jezik, na Katedri za strane jezike Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZNV (pozitivno mišljenje matičnog povjerenstva). str. 127
20. Mišljenje za izbor mr. sc. Moire Kostić- Bobanović, Maura Dujmovića, Daniele Bilić i Branke Tanić u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje u području grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli.
Pristupnici mr. sc. Moira Kostić-Bobanović i Mauro Dujmović ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU za izbor višeg predavača (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Danijela Bilić i Branka Tanić ne ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 129
21. Mišljenje za izbor Mirte Kos i Ivane Škarica Mital u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.
Pristupnica Mirta Kos ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Ivana Škarica Mital ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZNV (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 133
22. Mišljenje za izbor Nikole Vuljanića u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, kolegij Engleski jezik, na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZNV (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 135
23. Mišljenje za izbor mr. sc. Katarine Hraste u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZNV (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 137
24. Mišljenje za izbor Irene Fadić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZNV (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 140
25. Mišljenje za izbor Gordane Mlačak, Lade Nevešćanin, Ankice Knezović, Dubravke Vilke-Pinter, Vesne Gruja Tomić, Gordane Barišić-Lazar i Alice Gracin u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.
Pristupnice: Gordana Mlačak, Lada Nevešćanin,, Ankica Knezović, Vesna Gruja Tomić, Gordana Barišić-Lazar i Alica Gracin ispunjavaju uvjete iz čl. 81. stav 1. za izbor predavača (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Dubravka Vilke-Pinter ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU za izbor višeg predavača (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).
str. 142
26. Mišljenje za izbor Marije Gjurašić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Njemački jezik, na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 146
27. Mišljenje za izbor Angeline Puović i Gorane Kabalin-Gracin u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Njemački jezik, na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.
Pristupnice Goranka Kabalin-Gracin ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU za izbor predavača, a Angelina Puović ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU za izbor višeg predavača (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva). str. 147
28. Mišljenje za izbor Kristine Djaković u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Njemački jezik, na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 149
29. Mišljenje za izbor mr.sc. Bratislava Lučina i Jelene Tomić u naslovno nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet Seminar o Marku Maruliću, na Odjelu humanističkih znanosti Sveučilišta u Splitu.
Pristupnik mr.sc. Bratislav Lučin ispunjava uvjete iz čl. 80 stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnica Jelena Tomić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 151
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 153
Pristupnice: Božica Vujić i Romana Sertić-Golić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Davorka Dominić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 155
32. Mišljenje za izbor dr. sc. Elvi Piršl u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Pedagogija i Didaktika, na Filozofskom fakultetu u Puli.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 157
33. Mišljenje za izbor dr. sc. Tajane Ljubin u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Opća i socijalna psihologija, na stručnom dodiplomskom studiju kriminalistike, Forenzička i kriminalistička psihologija i Metodologija istraživanja sigurnosnih pojava na stručnom i sveučilišnom dodiplomskom studiju kriminalistike, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 172
34. Mišljenje za izbor Mirjane Milanović, prof. u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 178
35. Mišljenje za izbor Nataše Stefanovski u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU. str. 180
36. Mišljenje za izbor prof. Marijane Čavrlj u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav. 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 181
37. Mišljenje za izbor Jasenke Maslek u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 182
38. Mišljenje za izbor mr. sc. Dolores Miškulin-Čubrić i Siniše Určića u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji Sveučilišta u Rijeci.
Pristupnica mr. sc. Dolores Miškulin-Čubrić ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a pristupnik Siniša Určić ne ispunjava uvjete (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 184
39. Mišljenje za izbor Marte Račić, Marcele Lončarević i Katarine Sjekavica u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu.
Pristupnice Marta Račić i Marcela Lončarić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Katarina Sjekavica ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 188
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
40. Izvještaj o radu znanstvene novakinje Nevene Škrbić na projektu 130422 Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca u Odsjeku za etnologiju. str. 191
41. Izvještaj o radu Lidije Cvikić, znanstvene novakinje u Odsjeku za kroatistiku.
str. 193
42. Izvještaj o radu Kornelije Jurin Starčević, znan.novak u Zavodu za hrvatsku povijest. str. 197
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija
43. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Gorana Jakovljevića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arheološki, antropološki i povijesni pokazatelji kvalitete srednjovjekovne populacije sjeverozapadne Hrvatske, mentor: dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.
str. 199
44. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Jadranke Buljan-Cypryn za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme pod naslovom Izvorna kretljivost. Pedagogijska metoda za samoizgradnju znanja o sebi, mentor prof. dr. sc. Branko Despot, red. prof. str. 201
45. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta dr. sc. Tarika Muranovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme pod naslovom Strukturalno određenje kulturoloških procesa 20. stoljeća – Fenomenološke osnove, mentor dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof. str. 204
46. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Vesne Srnić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i ne prihvaćanje sinopsisa pod naslovom Tehnologija i spolnost u multimedijalnoj umjetnosti, mentor prof.dr.sc. Ante Peterlić. str. 206
47. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Borisa Biletića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i ne prihvaćanje predloženog naslova teme Književno djelo Zvane Črnje. Mentor akademik Miroslav Šicel. str. 210
48. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Mislave Bertoša za stjecanje doktorata znanosti i prihvaćanje teme pod naslovom Semiološki pristup reklamnome diskursu (na korpusu istarskih publikacija iz posljednjih desetljeća austro-ugarske vladavine), mentor dr. sc. Marin Andrijašević, doc. str. 211
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Enesa Didića pod naslovom Mentalitet i organizacijski modeli društva. str. 214
50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Aleksandre Uzelac pod naslovom Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga novih virtualnih mreža. str. 218
51. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Bernardine Petrović pod naslovom Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku. str. 225
52. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovišta od 1868. do 1914. str. 229
53. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Marina Manin pod naslovom Gospodarske prilike u zapadnoj Istri između 1813. i 1848. godine (Katastar Franje I. kao vrelo zemljišnih, vlasničkih, demografskih i etičkih odnosa).
str. 238
54. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Ljiljane Gregov pod naslovom Utjecaj tzv. cirkadijurnog stresa na promjene rezidualnog mentalnog kapaciteta. str. 241
55. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Josipa Burušića pod naslovom Individualne razlike i stilovi samopredstavljanja. str. 245
55. 1. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Zvjezdane Sikirić pod naslovom Zagreb 1848. godine. (dodatni prilog)
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada
56. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Melanije Marušić pod naslovom Percepcija prostora i vremena u romanima Aleksandrijski kvartet Lawrencea Durrella i Sotonski stihovi Salmana Rushdieja. str. 249
57. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hrvoja Križevana pod naslovom Autentičnost i solidarnost u modernom društvu. str. 252
58. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Milke Car pod naslovom Die deutschsprachige Dramatik im kroatischen Nationaltheater 1895 - 1940.
str. 254
59. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davorke Brešan pod naslovom Zaštita i komunikacija likovne baštine u srednjim likovnim umjetničkim školama u Hrvatskoj. str. 254
60. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Jelene Jesenković pod naslovom Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića. str. 260
61. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Tanje Baran pod naslovom Usmena književnost križevačkoga kraja. str. 269
62. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Draženke Rajković-Vrdoljak pod naslovom Opće teorije ritma. str. 274
63. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskoga rada Marine Gantar pod naslovom Usporedba romana Umberta Eca i Nedjeljka Fabria. str. 277
64. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Elvisa Burčula pod naslovom Ustaška nadzorna služba – osnivanje, organizacija i ustroj 1941.-1943.
str. 280
65. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Branke Balen pod naslovom Slikarstvo Josipa Franje Mückea. str. 283
66. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Branke Hlevnjak pod naslovom Ljudevit i Đuro Griesbach i moderna hrvatska fotografija. str. 288
67. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nikice Mihaljević pod naslovom Pirandellova poezija. str. 291
67.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marine Krželj pod naslovom Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće). str. 294
F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 30. 6. 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 68. do 101.)
68. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Tvrtko Vuković ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Modeli prikazivanja kvorumaškoga pjesništva /Subjekt, svijet, tekst kao interpretativno iskustvo. Mentor: dr.sc. Cvjetko Milanja, red.prof.
str. 299
69. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Emsud Sinanović ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnost i može li se odobriti tema pod naslovom Poetika Envera Čolakovića (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralaštva). Mentor: dr.sc. Zvonko Kovač, red.prof. str. 302
70. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Elena Stojanova ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome jeziku. Mentor: dr.sc. Josip Silić, red.prof.
str. 306
Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju
71. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Gorana Bikić-Carić ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Francuski član i njegovi hrvatski ekvivalenti u računalnom usporednom korpusu. Mentor dr.sc. Marko Tadić, doc.; komentor dr.sc. August Kovačec, red.prof.
1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski
2. dr.sc. Marko Tadić, doc.
3. dr.sc. August Kovačec, red.prof.
72. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Nina Tuđman Vuković ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: semantičko-sintaktička analiza. Mentorica dr.sc. Milena Žic-Fuchs, red.prof.
1. dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof.
2. dr.sc. Milena Žic-Fuchs, red.prof.
3. dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof. u miru
73. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Lidija Tepeš Golubić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Njemačke posuđenice u hrvatskim rječnicima i njihove funkcije u suvremenim novinskim tekstovima. Mentorica: dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.
1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski
2. dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.
3. dr.sc. Velimir Piškorec, doc.
Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
(znanstvenih)
74. Suzane Coha pod naslovom Žanrovska struktura časopisa Vienac (1869-1903), mentor prof.dr.sc. Vinko Brešić. str. 313
75. Maura Dujmovića pod naslovom Sloboda modernog čovjeka u kontekstu Orwellovog romana 1984, mentorica prof.dr.sc. Janja Ciglar-Žanić. str. 315
76. Marka Lukića pod naslovom Gotički žanr unutar američke književnosti, mentor prof.dr.sc. Stipe Grgas. str. 317
77. Ire Raše Jelenc pod naslovom Spoon River Anthology i poetika Cesarea Pavesea, mentor prof.dr.sc. Mladen Machiedo. str. 319
78. Tatjane Šaler-Olujić pod naslovom Die Motivationssysteme in Goethes Wahlverwandtschaften (Motivacijski sistemi u Goetheovim Izbornim srodstvima), mentor prof.dr.sc. Ivo Runtić, u miru. str. 320
Molba za pisanje rada na njemačkom jeziku. str. 321
79. Vesne Ukić pod naslovom Prikaz ženskog iskustva u poeziji Eavan Boland, mentor prof.dr.sc. Stipe Grgas. str. 322
80. Igora Kulenovića pod naslovom Virovitička grupa kulture polja sa žarama u svjetlu novih istraživanja, mentorica prof.dr.sc. Nives Majnarić-Pandžić. str. 324
81. Ivice Miškulina pod naslovom Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919.-1924., mentor prof.dr.sc. Ljubomir Antić. str. 326
82. Maria Keve pod naslovom Kazneni zavod Stara Gradiška od 1939. do kraja 1942., s posebnim osvrtom na razdoblje NDH, mentor prof.dr.sc. Ivo Goldstein. str. 327
83. Zlatka Hasanbegovića pod naslovom Muslimanska zajednica u Zagrebu 19l8.-1945., mentor prof.dr.sc. Ivo Goldstein. str. 329
84. Ivane Horbec pod naslovom Osnivanje Kraljevskog vijeća za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, mentorica prof.dr.sc. Mira Kolar str. 330
85. Martine Dragija Ivanović pod naslovom Vrednovanje usluga u narodnim knjižnicama, mentorica prof.dr.sc. Tatjana Aparac Jelušić. str. 332
86. Rajke Gjurković-Govorčin pod naslovom Podaci o odgovornosti u suvremenom knjižničnom katalogu, mentorica prof.dr.sc. Aleksandra Horvat.
str. 334
87. Andrije Nenadića pod naslovom Mogućnosti visokoškolskih knjižnica u procesima obrazovanja na daljinu, mentorica prof.dr.sc. Tatjana Aparac Jelušić.
(S obzirom da tema zadire u obrazovno područje Vijeće poslijediplomskih studija predlaže kandidatu da se kod izrade rada konzultira sa stručnjacima Odsjeka za pedagogiju.) str. 336
88. Vesne Špac pod naslovom Bibliometrijska
obilježja i vrednovanje časopisa Radovi Šumarskog instituta,
Jastrebarsko: 1994.-2003., mentorica dr.sc. Jelka Petrak.
str.
338
89. Sonje Špiranec pod naslovom Obrazovanje korisnika u visokoškolskim knjižnicama: Novi pristupi u mrežnom okruženju, mentorica prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić. str. 340
90. Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskoga jezika, mentor doc.dr.sc. Zdravko Dovedan. Vijeće poslijediplomskih studija predlaže za koomentora doc.dr.sc. Marka Tadića. str. 342
91. Molba Živane Hađbeli za promjenu teme magistarskog rada pod naslovom "Uredsko poslovanje i tipologija registraturnih sustava središnjih organa javne uprave Banske Hrvatske od 1848. do 1868. godine" u novu temu Položaj, uloga i promjene pismohrana i arhiva kao posljedica širenja elektroničke uprave. Prijedlog da se umjesto dosadašnjeg mentora dr.sc. Josipa Kolanovića za novog mentora imenuje prof.dr.sc. Damir Boras. str. 344
Novi prijedlog sinopsisa. str. 346
92. Vlatka Broza pod naslovom Frazni glagoli u ranom modernom engleskom, mentorica prof.dr.sc. Dora Maček. str. 348
93. Jadranke Majić pod naslovom Utjecaj engleskoga na hrvatski jezik zrakoplovne struke, mentorica dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski. str. 350
94. Olje Družić Ljubotina pod naslovom Socijalna nepravda, struktura vrijednosti i faktori uspjeha u životu u mladih, mentor prof.dr.sc. Milan Mesić.
str. 352
95. Marijane Majdak pod naslovom Utjecaj promjena na mjesta boravka obitelji na obilježja delinkventne aktivnosti maloljetnika, mentor prof.dr.sc. Milan Mesić.
str. 354
96. Lidije Nikočević pod naslovom Istarska tradicijska kultura viđena očima austrijskih etnografa i etnologa, mentor prof.dr.sc. Vitomir Belaj. str. 357
97. Ksenije Vatavuk Margetić pod naslovom Stilovi i sadržaji provođenja slobodnog vremena "On line" mladeži, mentor prof.dr.sc. Vlatko Previšić. str. 359
98. Prijedlog Vijeća Odsjeka za komparativnu književnost za ukidanje dodatnoga studija teatrologije i uvođenje teatrologijskog usmjerenja na Poslijediplomski znanstveni studij književnosti. str. 361
99. Prijedlog Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija arheologije da se prof.dr.sc. Marina Milićević-Bradač imenuje za voditeljicu, a prof.dr.sc. Tihomila Težak-Gregl za zamjenicu voditeljice Poslijediplomskog znanstvenog studija arheologije od ak.god. 2003./2004.
100. Prijedlog Odsjeka za romanistiku da se prof.dr.sc. Gabrijela Vidan imenuje za koordinatoricu za smjer francuski jezik na Poslijediplomskom stručnom prevoditeljskom studiju od ak.god. 2003./2004.
101. Prijedlog za raspis natječaja za upis kandidata na poslijediplomske znanstvene i stručne studije u ak.god. 2003./2004.:
- Poslijediplomski znanstveni studij etnologije /kulturne antropologije
- Poslijediplomski znanstveni studij hrvatske povijesti
- Poslijediplomski znanstveni studij povijest umjetnosti
- Poslijediplomski znanstveni studij književnosti
- Poslijediplomski znanstveni studij informacijskih znanosti
- Poslijediplomski znanstveni studij arheologije
- Poslijediplomski
stručni prevoditeljski studij, smjer: engleski, njemački, francuski i
talijanski jezik
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
102. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Jasne Rigo stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. str. 363
103. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti stranog studija radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj – podnositeljica zahtjeva: Nikolina Korečić.
str. 364
104. Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Sanje Potkonjak stečene na Central European University u Budimpešti, Mađarska. str. 365
105. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Milana Mirića, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. str. 367
106. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Predraga Šustara, stečene na sveučilištu u Padovi (Italija). str. 369
107. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Marine Gatara, stečene na Sveučilištu u Perugi, Republika Italija.
str. 370
108. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz pedagogije Ivane Kastelc stečene na Rettore della Universita degli studi di Trieste. str. 372
109. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Gorana Kotura stečene na Sveučilištu u Oxfordu, Velika Britanija.
str. 373
110. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti dijela studija Željke Lalić stečene na Universität Salzburg u Salzburgu, Austrija. str. 375
111. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Snježane Marohnić stečene na Universita Pontificia Salesiana u Rimu, Italija. str. 376
112. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Tinke Dančević stečene na Brown University, Rhode Island, SAD. str. 377
113. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Natalije Tomkiv, stečene na Nacionalnom sveučilištu «I. Franko» u Lavovu, Ukrajina. str. 379
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
114. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za kolegij Jezične vježbe na Filozofskom fakultetu u Rijeci (pristupnica: Aneta Stojić)
1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.
2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
3. dr. sc. Ute Karlavaris-Bremer, doc.
115. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (pristupnik: dr. sc. Berislav Majhut)
1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
2. dr. sc. Dubravka Težak, red. prof. (Pedagoška akademija Zagreb)
3. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
116. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Interpretacija književnog djela na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu (pristupnik: Petar Opačić)
1. dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
2. dr. sc. Krešimir Bagić, doc.
3. dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.
117. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Pedagogija djece s teškoćama u razvoju na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku (pristupnik Geza Dudaš)
1. dr. sc. Neven Hrvatić, doc.
2. dr. sc. Ana Sekulić – Majurec, red. prof.
3. dr sc. Antun Mijatović, izv. prof.
118. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Metodika prirode i društva na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku ( pristupnici: mr. sc. Vesna Buljubašić-Kuzmanović, Marija Bulut Lukačević, Renata Jukić, Sanja Merdić, Gabrijela Poslon)
1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
2. dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.
3. dr. sc. Ivan De Zan, profesor više škole (Učiteljska akademija Zagreb).
119. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnost, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Suvremena likovna umjetnosti na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (pristupnice dr.sc. Jasna Galjer i mr.sc. Leonida Kovač Lea)
1. dr.sc. Zvonko Maković, docent
2. dr.sc. Vladimir Marković, red.prof.
3. dr.sc. Nikola Filipović, red.prof. (Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu).
120. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje mlađeg do višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, u Zavodu za industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu (pristupnik : dr.sc. Anton Vukelić)
1. dr.sc. Nenad Karajić, doc.
2. dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
3. dr.sc. Čedomir Olujić,red. prof. (Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu).
121. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru
(pristupnica : dr.sc. Anči Leburić)
1.dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2.dr.sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
3.dr.sc. Aleksandar Halmi, izv. prof. (Pravni fakultet u Zagrebu - Studij socijalnog rada).
122. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru (pristupnica : dr.sc. Inga Tomić-Koludrović)
1.dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.
2.dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
3.dr.sc. Esad Ćimić, prof. emeritus (Sveučilište u Zadru).
b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme
1. dr. sc. Žarko Puhovski, red.prof.
2. dr. sc. Gvozden Flego, izv. prof.
3. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
124. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zvonimira Jakobovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Razvoj hrvatskoga tehničkog i prirodoznanstvenog nazivlja
1. dr. sc. Damir Boras, izv. prof.
2. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazič, red. prof.
125. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Milke Lukić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Ćirilometodska baština u hrvatskom javnom životu 19. stoljeća (Filološki i kulturološki kontekst)
1. dr. sc. Stanislav Marijanović, red. prof. (Pedagoški fakultet Osijek)
2. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
3. dr. sc. Mateo Žagar, doc.
126. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Bože Bekavca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Strojno prepoznavanje naziva u suvremenim hrvatskim tekstovima
1. dr. sc. Milena Žic-Fuchs, izv. prof.
2. dr. sc. Marko Tadić, doc.
3. dr. sc. Zdravko Dovedan, doc.
127. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ivice Lučića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Sigurnosna politika SR Bosne i Hercegovine 1945.-1990.
1.dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.
2.dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.
3. dr.sc. Zdenko Radelić, znan.savjetnik (Hrvatski institut za povijest).
128. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Roberta Skenderovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Utjecaj terezijanskih reformi na demografski razvoj slavonskog provincijala
1.dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.
2.dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof.
3.dr.sc. Milan Kruhek, znan.savjetnik (Hrvatski institut za povijest).
129. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zdenka Baloga za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Umjetnički krug Hermana Celjskog
1. dr.sc. Igor Fisković, red.prof.
2. dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
3. dr.sc. Predrag Marković, viši asistent.
c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada
130. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Višnje Pavičić pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku
1. dr. sc. Elvira Petrović, red. prof., Pedagoški fakultet, Osijek
2. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.
3. dr. sc. Vlasta Vizek, red. prof.
131. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Fani Celio Cega pod naslovom Svakidašnji život grada Trogira od polovine XVIII. do polovine XIX. Stoljeća
1.dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.
2.dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.
3.dr.sc. Stijepo Obad, red.prof. (Filozofski fakultet, Zadar).
132. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Nataše Šimić pod naslovom Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres
1. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.
2. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.
3. dr. sc. Ilija Manenica, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru).
133. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Izeta Beširovića pod naslovom Turcizmi u književnome djelu Skendera Kulenovića
1. dr.sc. Ekrem Čaušević, red. prof.
2. dr.sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr.sc. Darija Gabrić-Bagarić, viši znan.suradnik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb).
134. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Zrinke Kovačević pod naslovom Slovačka drama i kazalište nakon Baršunaste revolucije
1. dr. sc. Dubravka Dorotić-Sesar, izv. prof.
2. akademik Nikola Batušić, (Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb)
3. dr. sc. Josip Užarević, red. prof.
d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
135. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Herenda pod naslovom Čitanje romana Christine Brooke-Rose u kontekstu postmoderne
1. dr. sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent
2. dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. (Filozofski fakultet Zadar)
3. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent
136. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zorana Wiewegha pod naslovom Jugoistočna nekropola Siscie
1. dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.
2. dr. sc. Zoran Gregl (Arheološki muzej u Zagrebu)
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
137. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tamare Krajna od naslovom Međunarodna zapažanja hrvatskih autora s područja tehničkih znanosti (1992. - 2001.)
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
2. dr. sc. Jelka Petrak, doc. Središnja medicinska knjižnica ,Medicinskog fakulteta Šalata-
3. dr. sc. Daniela Živković, doc.
138. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Gorana Kardaša pod naslovom Intertekstualnost Bhagavadgīte s posebnim osvrtom na srednje upanišade i Mokšadharmaparvan Mahābhārate
1. dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.
2. dr. sc. Zdravka Matišić, red. prof.
3. dr. sc. Nevad Kahteran, Filozofski fakultet u Sarajevu
139. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antuna Barića pod naslovom Izvannastavne aktivnosti u obrazovanju od opasnosti od zračenja u visokorizičnim područjima
1. dr. sc.Vinka Uzelac, red. prof. (Visoka Učiteljska škola Rijeka)
2. dr. sc.Vedrana Spajić – Vrkaš, red. prof.
3- dr. sc.Vlatko Previšić, red. prof.
140. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivice Đakovića pod naslovom Prilog određenju odgojne funkcije obitelji
1. dr. sc. Josip Janković, red. prof. ( Studij za socijalni rad Zagreb)
2. dr .sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3- dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.
141. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dubravke Botice pod naslovom Sakralna arhitektura Vrbovečkog arhiđakonata od 17. do sredine 19. stoljeća
1. dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
2. dr.sc. Vladimir Marković, red.prof.
3. dr.sc. Katarina Horvat Levaj, znanstveni suradnik (Instituta za povijest umjetnosti).
142. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marka Špikića pod naslovom Predstavljanje starina u spisima talijanskog humanizma prve polovice 15. stoljeća
1. dr.sc. Nada Grujić, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Maroević, red.prof.
3. dr.sc Danko Zelić, znanstveni suradnik (Instituta za povijest umjetnosti).
143. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Irene Horvatić-Čajko pod naslovom Subjektivno motiviran simultani bilingvizam. Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju.
1. dr.sc. Zrinka Jelaska, docent
2. dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red.prof.
3. dr. sc. Siegfrid Gehrman, doc. (Učiteljska akademija Zagreb).
144. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Helene Pavletić pod naslovom Metaforizacija u terminologiji
1. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski , znanstveni suradnik
2. dr.sc. Marija Turk, red.prof. (Filozofski fakultet, Rijeka)
3. dr.sc. Milica Mihaljević, viši znan. suradnik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb).
145. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Katje Radoš Perković pod naslovom Talijanski libretisti u talijanskim povijestima književnosti
dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.
dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
dr. sc. Stanislav Tuksar, red. prof. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
146. Promjena stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Antuna Mijatovića u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana Sistematska pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zgrebu
1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
3. dr. sc. Vladimir Rosić, red. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci).
147. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana arhivistika, u Odsjeku za informacijske znanosti, na Katedri za arhivistiku
1. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.
2. dr. sc. Ivo Maroević, red. prof.
3. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. (u mirovini)
148. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno području humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Katedri za metodiku nastave povijesti, za predmet Metodika nastave povijesti na Odsjeku za povijest
1.dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.
2.dr.sc. Neven Budak, red.prof.
3.dr.sc. Božo Repe, red.prof. (Filozofski fakultet, Ljubljana).
149. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u srednjem vijeku II, na Odsjeku za povijest
1.dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.
2.dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.
3.dr.sc. Nenad Vekarić, znan. savjetnik (Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik).
150. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija vojske i rata, Povijesni uvod u sociologiju i Socijalna povijest ideja na Odsjeku za sociologiju
1. dr.sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
2. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.
3. dr. sc. Ivan Rogić, red. prof. (Arhitektonski fakultet u Zagrebu).
151. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju
1. dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.
2. dr. sc. Milka Jauk – Pinhak, doc.
3. Akademik Stjepan Babić
152. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Nevene Škrbić, znanstvene novakinje u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za etnologiju
1. dr. sc. Tihana Petrović, doc.
2. dr. sc. Branko Đaković, doc.
3. dr. sc. Milana Černelić, doc.
153. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Irene Bratičević, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, u Odsjeku za klasičnu filologiju
1. dr.sc. Darko Novaković, red.prof.
2. dr.sc. Olga Perić, izv.prof.
3. dr.sc. Marina Bricko, izv.prof.
154. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u
- znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, u Odsjeku za arheologiju
1. dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.
2. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
3. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
- znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, u Odsjeku za povijest umjetnosti (dva izvršitelja)
1. dr. sc. Zvonko Maković, doc.
2. dr. sc. Jasna Galjer, doc.
3. dr. sc. Ivan Šimad, doc. (Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu).
1. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.
2. dr. sc. Miljenko Jurković, red.prof.
3. dr. sc. Milan Pelc, doc. (Institut za povijest umjetnosti, Zagreb).
- znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, u Odsjeku za povijest
1. dr. sc. Mira Kolar, red.prof.
2. dr. sc. Ivo Goldstein, red.prof.
3. Akademik Petar Strčić (Filozofski fakultet u Rijeci).
- znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, u Odsjeku za pedagogiju
1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
3. dr. sc. Dijana Vican, doc. (Filozofski fakultet, Zadar).
J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI
155. Kriteriji za rangiranje zahtjeva za znanstvene novake.
156. Prijedlog da studenti ponavljači studiraju prema programu objavljenom u Vodiču kroz studij koji je tiskan one godine kad su upisali višu godinu studija nakon ponavljanja.
157. Dodatni studiji.
158. Prijedlog da se kao voditeljica Odbora za nastavu izabere prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović umjesto prof. dr. sc. Vlaste Vizek-Vidović.
159. Molba studenata III. godine dvopredmetnog studija sociologije da se izjednači broj predmeta potrebnih za upis u IV. godinu s prošlogodišnjim studentima III. godine. Time bi studenti mogli prenijeti još jedan prenosivi predmet, a Odsjek za sociologiju podržava molbu.
Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri
160. Molba Katedre za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za potvrđivanje izbora dr. sc. Milenka Popovića, red. prof. na dužnost predstojnika Katedre za ukrajinski jezik i književnost za sljedeću akademsku godinu 2003./2004.
161. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku da se dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof. imenuje za zamjenicu pročelnika Odsjeka za talijanistiku, za akademske godine 2003/2004. i 2004/2005.
Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave
162. Obavijest Odsjeka za anglistiku da će u akad. god. 2003/2004. mr. sc. Marta Medved Krajnović, asistentica i Renata Geld, mlađa asistentica sudjelovati u izvođenju nastave iz kolegija Metodika nastave engleskog jezika (pod vodstvom prof. dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović).
163. Obavijest Odsjeka za arheologiju da će Domagoj Tončinić, mlađi asistent, održavati vježbe u sklopu kolegija iz Antičke provincijalne arheologije, u akad. god. 2003/2004., pod nadzorom nositeljice kolegija, prof. dr. sc. Mirjanom Sanader.
164. Obavijest Odsjeka za germanistiku da će mlađi asistenti sudjelovati u izvođenju nastave u akad. god. 2003/2004.
- Geriena Karačić, kolegij Metodika njemačkog jezika (voditelj kolegija prof. dr. sc. Maja Häusler)
- Milka Car, kolegij Uvod u studij književnosti i Književni proseminar I (voditelj kolegija prof. dr. sc. Dragutin Horvat)
- Alma Kalinski, kolegij Književni proseminar I (voditelj kolegija prof. dr. sc. Dragutin Horvat)
165. Obavijest Odsjeka za slavenske jezike i književnosti da će u akademskoj godini 2003./2004. znanstveni novaci mr. sc. Ivana Vidović-Bolt (Poljska gramatika I – 3 norma sata seminara, Poljska gramatika II – 3 norma sata seminara), mr. sc. Siniša Habijanec (Slovačka gramatika I – 3 norma sata seminara, Slovačka gramatika II – 3 norma sata seminara) i Petar Vuković (Prevođenje čeških tekstova – 3 norma sata seminara) održavati nastavu pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dubravke Dorotić-Sesar.
Vanjski suradnici
166. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za angažiranje vanjskih suradnika u akad. god. 2003/2004.
- dr. sc. Viktora Žmegača, professora emeritusa, za Književni seminar IV (2 sata seminara tjedno)
- prof. dr. sc. Ive Runtića, za Književni seminar III (2 sata seminara tjedno) i Književni seminar IV (2 sata seminara tjedno)
- Nikoline Borčić, za lingvistički proseminar (15 sati vježbi tjedno)
- Tamare Marčetić, za jezične vježbe (15 sati vježbi tjedno)
167. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti za odobrenje angažiranja vanjskog suradnika u nastavi za akademsku godinu 2003./04. i to dr. sc. Leonardu Kovačević, jednosemestralni kolegij Etika društvenih istraživanja, 2 sata predavanja tjedno u zimskom semestru, za studente Muzeologije.
168. Prijedlog Odsjeka za kroatistiku za angažiranje vanjskih suradnika na Odsjeku za kroatistiku u ak. god. 2003/2004.
1. Mira Muhoberac, prof. 4 sata seminara tjedno na Katedri za stariju hrvatsku književnost.
2. Irena Bratičević, znanst. nov; 2 sata seminara tjedno na Katedri za stariju hrvatsku književnost.
3. Dr. sc. Ljiljana Marks; 1 sat predavanja na Katedri za hrvatsku usmenu književnost (zimski semestar)
4. Dr. sc. Ivan Lozica; 1 sat predavanja na Katedri za hrvatsku usmenu književnost (ljetni semestar)
5. (Ime naknadno); 2+2 sata tjedno (predavanje i seminar) na Katedri za hrvatski standardni jezik.
6. Vlado Krušić, predavač (prof. i redatelj u Zagrebačkom kazalištu mladih); 1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno iz izbornog predmeta Osnove dramske pedagogije na Katedri za metodiku.
169. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za angažiranje vanjskih suradnika za akad. god. 2003./2004. na studiju ukrajinskog jezika i književnosti:
1. Tetyana Fuderer (dodatno 4 norma sata predavanja iz Elementarne gramatike)
2. Darija Sokolovska (12 norma sati vježbi iz Jezičnih vježbi)
3. Silvija Maloševac (2 norma sata vježbi iz Fonetskih vježbi)
4. Iva Lehunšek (2 norma sata vježbi iz Lektire)
5. mr. sc. Oksana Kolomijec (8 norma sati predavanja iz Ukrajinske književnosti)
170. Molba Odsjeka za sociologiju da se odobri angažiranje Zvonimira Bošnjaka za vanjskog suradnika na predmetu Metodika nastave iz sociologije (2 sata predavanja i dva sata vježbi tjedno, semestralno) u ljetnom semestru ak. god. 2003/2004.
171. Molba Croaticuma - hrvatski za strance (Pripremna godina studija) za angažiranje vanjskih suradnika u ak. god. 2003/2004.
1. Mercedes Paradžik-Robek, lektorica; 15 sati jezičnih vježbi tjedno, Hrvatski standardni jezik
2. Antonio Jurčić, lektor; 15 sati jezičnih vježbi tjedno, Hrvatski standardni jezik
3. Tatjana Pišković, dipl. prof.; 15 sati jezičnih vježbi tjedno, Hrvatski standardni jezik.
Strani lektori
172. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za ponovnim angažiranjem Sonje Wollinger i Rite Stegen, ugovornih lektora za njemački jezik za šk. god. 2003/2004. i angažiranje jednog lektora (ime naknadno) umjesto Biance Wieland.
Održavanje nastave na visokim učilištima
173. Molba dr. sc. Dragutina Horvata, izv. prof. za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Njemačka književnost 18. stoljeća (8 sati mjesečno) i Književni seminar (8 sati mjesečno) na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
174. Molba dr. sc. Mirka Gojmerca, izv. prof. za odobrenje održavanja nastave u ak. god. 2003/2004. iz predmeta Teorija prevođenja (2 sata tjedno) na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Uvod u studij njemačkog jezika (2 sata tjedno) na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
175. Molba dr. sc. Zrinke Jelaska za održavanje predavanja u ak. god. 2003/2004.:
1. Održavanje predavanja na Interdisciplinarnome znanstvenome poslijediplomskome studiju Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost na kolegiju Temelji lingvistike (4 sata pred. + 10 sati seminara + 10 sati vježbi) i iz izbornog kolegija Drugi jezik (10 sati pred. + 10 sati seminara) i
2. Održavanje predavanja na kolegiju Uvod u opće i hrvatsko jezikoslovlje na Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu (2 sata predavanja + 1 sat seminara).
176. Molba prof. dr. sc. Stipe Botice za održavanje predavanja u ak. god. 2003/2004:
1. za predmet «Hrvatska usmena književnost» (na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru), 2 do 3 puta u semestru, četvrtak i petak, uvodna i završna predavanja,
2. za predmet “Hrvatska kultura i civilizacija” (izborni, na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, u zimskom semestru), 30 sati.
177. Molba doc. dr. sc. Anđele Frančić za održavanje nastave u ak. god. 2003/2004. na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje «Baltazar Adam Krčelić» u Zaprešiću dva sata tjedno (predavanje i seminar) iz predmeta Kultura hrvatskoga jezika.
178. Molba prof. dr. sc. Vladimira Bitija za odobrenje održavanja predavanja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci u ak. god. 2003/2004.
Demonstratori
179. Izbor demonstratora na Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2002/2003.
1. Domagoj Basa, Katedra za metodiku hrvatskog jezika i književnosti
2. Marina Balent, Katedra za hrvatski standardni jezik
3. Ines Šafarić, Katedra za hrvatski standardni jezik
K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
180. Molba za odobrenje plaćenog dopusta djelatnicima Odsjeka za arheologiju, radi arheološkog iskopavanja na Vučedolu, koji je ujedno i studentska praksa za 26 studenata arheologije:
1. prof. dr. sc. Aleksandru Durmanu – od 1. do 31.09.2003.
2. prof. dr. sc. Marini Milićević-Bradač – od 8. do 18.09.2003.
3. prof. Marti Bezić – od 7. do 27.09.2003.
181. Molba Odsjeka za arheologiju da se dr. sc. Mirjani Sanader, red. prof. i Domagoju Tončiniću, znanstvenom novaku, odobri plaćeni dopust od 30. kolovoza do 10. rujna 2003. godine, radi aktivnog sudjelovanja na 19. međunarodnom simpoziju o Limesu, koji će se održati u Pečuhu, Mađarska.
182. Molba Odsjeka za etnologiju da se Tanji Bukovčan-Žufika i Sanji Potkonjak, znanstvenim novakinjama na Odsjeku za etnologiju, odobri plaćeni dopust od 9. do 17. srpnja 2003. godine, radi sudjelovanja u radu Međunarodne ljetne škole u Szegedu i Baji, Mađarska.
183. Molba Odsjeka a etnologiju da se Neveni Škrbić i Sanji Potkonjak, znanstvenim novakinjama na Odsjeku za etnologiju, odobri plaćeni dopust od 25.08. do 5.09.2003. godine, radi sudjelovanja u radu Škole medijske kulture u Trakošćanu.
184. Molba Odsjeka za etnologiju da se Tanji Bukovčan-Žufika, znanstvenoj novakinji na Odsjeku za etnologiju, odobri plaćeni dopust od 20. do 29.08.2003. godine, radi sudjelovanja na Poletnoj školi vizualnoga u Novoj Gorici, Slovenija.
185. Molba Odsjeka za etnologiju da se dr. sc. Tomi Vinšćaku, docentu, odobri plaćeni dopust od 4. do 26. rujna 2003. godine, radi terenskog istraživanja i usavršavanja u Tibetu.
186. Molba Odsjeka za etnologiju da se Neveni Škrbić, znanstvenoj novakinji na Odsjeku za etnologiju, odobri plaćeni dopust od 26. rujna do 2. listopada 2003. godine, radi sudjelovanja u terenskom istraživanju i seminaru, koji će nastavnici s Odsjeka za europsku etnologiju Sveučilišta u Lundu, Švedska, održati u Međunarodnom centru hrvatskih sveučilišta u Motovunu.
187. Molba mr. sc. Koraljke Golub, znanstvenog novaka za odobrenje korištenja neplaćenog dopusta od godinu dana, zbog korištenja stipendije za doktorat na Sveučilištu u Lundu, ( Švedska ) s početkom od 21. 07. 2003.
188. Molba Mihaele Banek , znanstvenog novaka, za odobrenje plaćenog dopusta od 28.06. do 20. 07. 2003. zbog sudjelovanja učenja njemačkog jezika u Grazu , u okviru TEMPUS projekta.
189. Molba mr.sc. Gorane Stepanić za odobrenje plaćenog dopusta od 25. kolovoza do 5. rujna 2003. radi istraživanja rukopisne građe dubrovačkih knjižnica i rada na disertaciji.
190. Molba dr.sc. Darka Novakovića, red.prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 13. do 18. srpnja 2003. radi sudjelovanja na simpoziju "Guerra e pace nel pensiero del Rinascimento" (Chianciano – Pienza).
191. Molba Odsjeka za kroatistiku za odobrenje plaćenog dopusta profesorima i lektorima koji sudjeluju u radu Zagrebačke slavističke škole od 25. kolovoza do 6. rujna 2003.
192. Molba mr. sc. Krešimira Mićanovića za odobrenje plaćenog dopusta od 15. listopada do 15. prosinca 2003. radi studijskog boravka na Institutu za slavistiku i Institutu za opće jezikoslovlje Sveučilišta Rheinisch-Wilhelms u Bonnu.
193. Molba prof. dr. sc. Mislava Ježića, red. prof. u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju za odobrenje plaćenog dopusta od 11. srpnja do 20. srpnja 2003. radi sudjelovanja na XII. Svjetskoj sanskrtističkoj konferenciji u Helsinkiju.
194. Molba dr. sc. Sanje Cvetnić, docentice Odsjeka za povijest umjetnosti za odobrenje plaćenog dopusta od 22. do 28. rujna 2003. zbog terenskog istraživanja u Češkoj i Poljskoj u okviru projekta Ivan Krstitetlj Ranger – monografska obrada.
195. Molba dr. sc. Barbare Kryżan-Stanojević za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 21.10.2003. do 15.11.2003. radi sudjelovanja na nekoliko znanstvenih skupova u Gdańsku, Krakowu i Nancy, na kojima nastupa s referatima.
196. Molba dr. sc. Željke Fink-Arsovski, izv. prof. za odobrenje plaćenog dopusta u razdoblju od 08.09.2003. do 19.09.2003. radi sudjelovanja na konferenciji u Sankt-Petersburgu.
197. Molba dr. sc. Predraga Zarevskog za odobrenje slobodne studijske godine akademske godine 2003/2004. str. 380
198 Izvještaj dr. sc. Dubravke Dorotić-Sesar o slobodnoj studijskoj godini koju je koristila tijekom ljetnog semestra 2001./2002. i zimskog semestra 2002./2003. akademske godine. str. 381
______________________
199. Obavijesti dekana i prodekana.
200. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.
Dekan
Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.
PRILOZI
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za anglistiku
Zagreb, 24. ožujka 2003.
Na svojoj sjednici od 9. prosinca 2002. godine Fakultetsko vijeće nas je imenovalo u povjerenstvo za ocjenu natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za norveški jezik. Pregledavši natječajni materijal, podnosimo sljedeći
Na natječaj objavljen u Vjesniku 24. prosinca 2002. godine prijavila se jedna pristupnica, NATAŠA ŠTOKOVIĆ. Ona je rođena 1967. godine u Zagrebu, gdje je stekla osnovnu i srednju naobrazbu, potonju u tadašnjem "Jezičnom obrazovnom centru". Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je engleski i njemački jezik i književnost te diplomirala 1997. godine. Tijekom studija boravila je više mjeseci u Njemačkoj kao stipendist DAAD-a, a 1994. i 1995. u dvije Ljetne škole Sveučilišta u Oslu. Tu je odslušala i s izvrsnim uspjehom završila kolegije iz suvremenog norveškog i novonorveškog te norveške književnosti. Akademske godine 1995/1996. je kao stipendist norveške vlade pohađala i s vrlo dobrim uspjehom završila jednogodišnji studijski program norveškoga jezika i književnosti za nastavnike norveškoga kao stranog jezika. Tečajevi i kolegiji koje je pristupnica odslušala i položila uključuju osim suvremenog norveškog jezika i norveške književnosti i kolegij iz norveške povijesti. Valja još naglasiti da je pristupnica izradila i 1996. godine obranila zahtjevan diplomski rad o utjecaju Henrika Ibsena na Gerharta Hauptmanna pod vodstvom prof. dr. Viktora Žmegača u Zagrebu i prof. dr. Vigdis Ystad, stručnjakinje za Henrika Ibsena u Oslu.
Još kao apsolvent Nataša Štoković radi kao predavač engleskog i njemačkog jezika na nekoliko škola stranih jezika, a od 1993. do 1994. radi kao konsekutivni i simultani prevoditelj za njemački Crveni križ te u Međunarodnoj federaciji crvenog križa na poslovima odnosa s javnošću. Od prosinca 1996. godine stalno je zaposlena u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj kao prevoditelj u uredu uprave. Od iste godine pa do danas vanjski je suradnik za norveški jezik pri Katedri za skandinavistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je sama kreirala tečaj, odabrala i prilagodila nastavne i ispitne materijale.
Pristupnica ima nekoliko stručnih radova, u prvom redu prijevode s norveškog i engleskog, od čega su neki objavljeni (oko 100 str.; vidi popis radova), dio udžbenika za studij psihologije, poglavlje iz knjige o nordijskoj književnosti i mitologiji, te na neki način drama koju ove kazališne sezone postavlja HNK u Splitu. Osim toga je prevela velik broj dokumenata za upotrebu Sabora i Hrvatske banke za obnovu i razvoj. U rukopisu ima i 17 leksikonskih članaka o norveškim piscima.
dr. sc. Dora Maček, red. prof.
dr. sc. Goranka Antunović, doc.
dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru
Nataša Štoković
Talovčeva 3
10000 Zagreb
POPIS RADOVA
Prijevodi
I. Jon Fosse: “Varijacije o smrti” (drama) HNK u Splitu 2003, 60 str. (s norveškog)
II. Herman Pálsson: “Umijeće čitanja saga” u Maček – Pálsson – Simek: Staronordijska mitologija i književnost, Zagreb, Artresor 2003. str.154-165 (s engleskog)
III. Dr.sc.Kari Killen: “Izdani: zlostavljana djeca su odgovornost svih nas” (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), Društvo za psihološku pomoć: Sinapsa, 2001, Zagreb, citati i 18. poglavlje cca. 20 str. (s norveškog)
IV. “Zakon o porezu na imovinu i dohodak Kraljevine Norveške” od 26.ožujka 1999., za interne potrebe Hrvatskog sabora, 111 str. (s norveškog)
V. Službeni dokumenti raznih norveških organizacija, ministarstava i veleposlanstva, tijekom više godina (s norveškog)
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
12. svibnja 2003.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika u Odsjeku za anglistiku, podnosimo Vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Vjesniku 20. veljače 2003. godine prijavila se prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović.
Jelena Mihaljević Djigunović rođena je 1953. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Osnovnu školu i jezičnu gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je 1972. godine upisala studij engleskog jezika i književnosti i ruskog jezika. Diplomirala je u roku, u veljači 1997. godine. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1985. godine magistrirala na poslijediplomskom znanstvenom studiju metodike nastave stranih jezika temom iz područja stručnog engleskog jezika. Doktorsku disertaciju pod naslovom Nastava engleskog jezika i motivacija za učenje obranila je na istom fakultetu 1991. godine. Još tijekom dodiplomskog studija u više je navrata boravila na jezičnom usavršavanju u Velikoj Britaniji i Rusiji, a kasnije na stručnom i znanstvenom usavršavanju u Velikoj Britaniji, SAD-u i Kanadi.
Nakon diplomiranja pristupnica je najprije pet godina radila kao profesor engleskog i ruskog jezika u srednjoj školi u Grubišnom Polju, a potom je četiri godine predavala engleski jezik u Centru za strane jezike (“Vodnikova”) u Zagrebu. Od 1985. godine radi na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu: do 1992. godine kao asistent, od 1992. do 1998. kao docent, a od 1998. kao izvanredni profesor.
Čest je član ili predsjednica povjerenstava za izbore u nastavna i znanstveno-nastavna zvanja, za nostrifikacije stranih diploma, za obranu magistarskih i doktorskih radova, bila je pročelnica Odsjeka za anglistiku (2000-2002), a od 2000. godine predstojnica je Katedre za metodiku u Odsjeku za anglistiku.
NASTAVNA I STRUČNA DJELATNOST
Na dodiplomskom studiju anglistike Jelena Mihaljević Djigunović predaje kolegij Metodika nastave engleskog jezika. Program toga kolegija neprestano obogaćuje i osuvremenjuje novim temama, a njezinu nastavu karakterizira izrazito dinamična i interaktivna predavačka metoda. Svojim pristupom nastavi i studentima redovito uspijeva potaknuti studente da se dublje posvete temama koje se obrađuju u tom kolegiju. Rezultat toga je i velik broj studenata koji za temu diplomskoga rada izabiru područje učenja i poučavanja engleskoga jezika pa je pristupnica bila mentorica pri izradi više od sto diplomskih radova Zahvaljujući visokoj kvaliteti, neki od tih diplomskih radova kasnije su objavljeni u stručnim časopisima. Bila je vanjski ocjenjivač jednog diplomskog rada za Sveučilište u Veszprému u Mađarskoj. Dvije je akademske godine (1987/88. i 1988/89.) kao vanjski suradnik predavala i na dodiplomskom studiju anglistike na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Na poslijediplomskom znanstvenom studiju metodike nastave stranih jezika (do 1998. godine) vodila je kolegij Motivacija za učenje stranoga jezika, a na poslijediplomskom stručnom studiju glotodidaktike, kojeg je i voditeljica od ljetnog semestra ove akademske godine, predaje nekoliko kolegija (Motivacija za učenje stranoga jezika, Strategije učenja, Prirodna sklonost za učenje jezika, Afektivni faktori u učenju stranoga jezika, Metodologija istraživanja u glotodidaktici). Dvoje postdiplomanata je izradilo i obranilo magistarske radove pod njezinim mentorstvom, trenutno je mentorica šestoro magistranada i četiriju doktorandica.
U nekoliko je navrata (1999, 2000. i 2001. godine), na poziv Britanskog Savjeta u Varšavi, predavala na poslijediplomskim specijalističkim tečajevima za poljske profesore metodike.
Autorica je poglavlja u četirima knjigama koje su dio obvezne ispitne literature na poslijediplomskom studiju glotodidaktike, a sudjelovala je u izradi programa i uvođenju novih predmeta u tom studiju.
Uz tri udžbenika i dva priručnika objavila je i 18 stručnih članaka u stručnim časopisima i zbornicima radova, a nekima od njih bitno je pridonijela popularizaciji struke. Recenzentica je mnogih udžbenika i drugih nastavnih materijala za domaće i strane izdavače. Bila je član uredništva, a četiri godine (1996-2000) i glavna urednica časopisa Strani jezici. Trenutno je član uredništva časopisa SRAZ i HUPE Journal. Član je stručnih udruga: Hrvatskoga filološkog društva i Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika. Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim stručnim skupovima, a na nekima od njih bila je i pozvani plenarni govornik. Bila je član stručnih i programskih odbora većeg broja stručnih skupova. Sudjelovala je u radu mnogih stručnih radnih grupa, a trenutno je, na primjer, član povjerenstva za reformu nastavnih programa Odsjeka za anglistiku, stručne skupine Ministarstva prosvjete i športa za izradu Prijedloga politike učenja i poučavanja stranih jezika u Republici Hrvatskoj te odbora za izdavačku djelatnost HUPE-a.
Pristupnica je 1997. godine nagrađena Poveljom Hrvatske zajednice narodnih i otvorenih sveučilišta za razvitak i promicanje izobrazbe odraslih, kulture, andragoške teorije i prakse.
ZNANSTVENA DJELATNOST
Znanstveni interesi Jelene Mihaljević Djigunović kreću se od istraživanja sintaktičkih osobitosti engleskoga jezika u funkciji struke, stavova i motivacije za učenje stranih jezika, procesa učenja i usvajanja stranih jezika u ranoj školskoj dobi, strategija učenja stranoga jezika, straha od jezika, odnosa strategija učenja i afektivnih karakteristika učenika do razvijanja jezičnih vještina. Pristupničin znanstveni rad izrazitog je interdisciplinarnog karaktera, odlikuje se znanstvenom rigoroznošću, a temelji se na najrecentnijim teorijskim i metodološkim dostignućima u primijenjenoj lingvistici.
Radovi
Pristupnica je dosad objavila više od 70 radova, a oni uključuju i dvije znanstvene knjige (jednu nakon posljednjeg izbora) te 47 znanstvenih članaka i studija (od toga 23 nakon zadnjega izbora, a još pet ih je upravo u tisku). Dvanaest radova objavljeno je u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama.
U pregledu radova koji pristupnicu kvalificiraju za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, posebno ćemo se osvrnuti na najvažnije radove o temama kojima se intenzivnije bavila nakon posljednjega izbora (raniji su radovi već opisani prilikom prethodnih izbora).
U svojoj drugoj znanstvenoj knjizi Strah od stranoga jezika (Naklada Ljevak, 2002, 179 str.) Jelena Mihaljević Djigunović bavi se fenomenom koji je tek odnedavno prepoznat kao važan faktor u učenju i uporabi stranog jezika. Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom autorica definira pojam straha od stranoga jezika, ističući da on nije tek puka suma triju vrsta strahova s kojima je povezan (strah od komunikacije, strah od negavitivne društvene evaluacije i strah od ocjenjivanja), nego poseban fenomen koji je inherentan učenju i uporabi stranog jezika. Taj dio knjige sadrži i vrijedan kritički pregled istraživanja straha od stranog jezika provedenih u svijetu. U drugom, središnjem, dijelu knjige autorica opisuje vlastita istraživanja straha od stranoga jezika koja je provodila niz godina s hrvatskim učenicima i korisnicima engleskoga jezika. Na temelju sustavnih istraživanja klasificirala je izvore straha i utvrdila njihovu frekvenciju među ispitanicima različite dobi i stupnja poznavanja engleskog jezika. Posebno su zanimljivi dijelovi koji se odnose na autoričina istraživanja straha koji hrvatski učenici i korisnici engleskog jezika osjećaju pri korištenju četiriju jezičnih vještina (slušanje, govor, čitanje i pisanje) i njegove povezanosti s, na primjer, pojmom o sebi, spremnosti na rizik, kooperativnošću, motivacijom i dr. Rezultati do kojih je došla iznimno su relevantni jer je njima obogatila spoznaje o bitnim aspektima jezične uporabe. U trećem dijelu knjige autorica govori o mogućnostima oslobađanja od straha od jezika. Nudi sustavno opisane postupke koje osoba može provesti sama ili uz pomoć drugih, osobito nastavnika. Ova znanstvena knjiga Jelene Mihaljević Djigunović iznimno je vrijedan doprinos spoznajama o procesu učenja i usvajanja drugoga jezika uopće, a posebno je značajna kao prvo takvo djelo u Hrvatskoj, i jedno od prvih u svijetu.
Stavovi i motivacija za učenje stranog jezika dugogodišnji su znanstveni interes Jelene Mihaljević Djigunović. Tom se temom posebno bavila u nekoliko radova nakon posljednjeg izbora, a ovdje ćemo izdvojiti dva koja smatramo posebno značajnima. U radu Affect, Attitude and Motivation in Learning English as a Foreign Language (1998, Language Policy and Language Education in Emerging Nations, ur. de Beaugrande, Grosman i Seidlhofer, 119-126, Ablex Publishing Corporation) opisuje opsežno istraživanje koje je provela na uzorku od 340 ispitanika kako bi ispitala što pridonosi uspjehu u učenju engleskoga kao stranog jezika. Polazeći od važne uloge učenikovih stavova i motivacije u procesu učenja stranog jezika, s jedne strane, i, s druge, od pretpostavke da se motivacija hrvatskih učenika engleskog jezika razlikuje od motivacije učenika kojima je on drugi a ne strani jezik, pristupnica je na temelju brojnih uključenih varijabli utvrdila povezanost različitih komponenti stavova prema nastavniku, stavova prema nastavi, uloženog truda, intenziteta motivacije, opće sposobnosti za učenje, te spola i dobi s uspjehom u učenju. Regresijskom analizom na zavisnu varijablu uspjeha u učenju engleskog jezika utvrdila je koje od uključenih varijabli značajno pridonose varijanci u uspjehu i na temelju toga nalaza definirala profil uspješnog učenika engleskog jezika. Ovaj je pristupničin rad vrlo zanimljiv zbog primijenjene metodologije istraživanja i iznimno vrijedan zbog nalaza koji su doveli do novih spoznaja o ulozi afektivnih faktora u procesu učenja engleskoga kao stranog jezika. U radu Ethnic Stereotypes and English As a Foreign Language Learning (1998, SRAZ XLIII, 51-60) pristupnica polazi od hipoteze kanadskih socijalnih psihologa Lamberta i Gardnera (1972) prema kojoj je uspjeh u učenju drugoga jezika povezan s motivacijom, a motivacija sa stavovima prema izvornim govornicima kojih se jezik uči. U svom je istraživanju željela provjeriti postoji li kod hrvatskih učenika povezanost između uspjeha u učenju engleskoga kao stranog jezika i njihovih stavova prema Englezima i Amerikancima. Za potrebe toga istraživanja izradila je Thurstoneovu skalu za mjerenje stereotipa koji u hrvatskoj populaciji postoje o Englezima i Amerikancima. Na temelju rezultata prikupljenih na uzorku od 224 srednjoškolska učenika engleskog jezika pristupnica je utvrdila da, za razliku od nalaza u drugim istraživanjima, kod hrvatskih učenika ne postoji povezanost između stavova prema izvornim govornicima engleskog jezika i uspjeha u učenju toga jezika. Ovakav je rezultat objasnila činjenicom da hrvatski učenici engleski jezik ne doživljavaju kako jezik koji “pripada” Englezima i Amerikancima nego kao sredstvo međunarodne komunikacije pa je uspjeh u učenju toga jezika vjerojatno značajno povezan s drugim vrstama stavova.
Drugo područje kojim se pristupnica kontinuirano bavi već niz godina rano je učenje stranoga jezika. U sklopu te teme posebno su je zanimali afektivni aspekti ranoga učenja te strategije učenja i komunikacije. Ovdje ćemo izdvojiti tri pristupničina rada; prvim dvama radovima njezina su istraživanja u ovom području postala poznata i na međunarodnoj razini. U radu Attitudinal profile of the young EFL beginner: findings of the Croatian project (1999, Network, 1, 38-45, Poznan) pristupnica iznosi rezultate svojih longitudinalnih istraživanja afektivnih karakteristika učenika koji su u sklopu hrvatskoga znanstveno-istraživačkog projekta ranoga učenja započeli s učenjem jednoga od četiriju stranih jezika u prvom razredu osnovne škole. Uspoređuje nalaze dobivene metodom intervjua na kraju prve godine te na kraju treće godine učenja. Ispitala je učeničke stavove prema učenju stranoga jezika, samom stranom jeziku, prema izvornim govornicima, prema nastavi, te motivaciju za učenje. Usporedbu je provela s obzirom na vremensku dimenziju i s obzirom na strani jezik koji su ispitanici učili. Utvrdila je da inicijalni pozitivni stavovi prema učenju stranog jezika ostaju pozitivni i nakon tri godine učenja. Usporedivši stavove roditelja s učeničkim stavovima, utvrdila je visoku povezanost. Među ostalim rezultatima posebno je zanimljiv onaj koji pokazuje različite stavove prema aktivnostima koji uključuju elemente igre u nastavi različitih stranih jezika. Spoznaje do kojih je pristupnica došla u ovom zanimljivom radu vrlo su vrijedne ne samo s teorijskog stajališta (omogućuju važne uvide u proces učenja i usvajanja stranog jezika u ranoj školskoj dobi) već i na primijenjenoj razini jer mogu poslužiti kao znanstveno utemeljena polazišta za formuliranje politike učenja stranih jezika u Hrvatskoj. U vrlo zanimljivom istraživanju strategija učenja engleskog jezika kojima se koriste djeca u dobi od šest do devet godina objavljenom u radu Do young learners know how to learn a foreign language? (2001, Children and Foreign Languages III, ur. Y. Vrhovac, 57-71, Faculty of Philosophy, University of Zagreb) pristupnica je primijenila tehniku projekcije i utvrdila da u toj dobi djeca već posjeduju svijest o strategijama učenja stranog jezika. Ustvrdila je da su one uglavnom odraz strategija kojima su djeca izložena u školi i kod kuće. Ovi uvidi naveli su pristupnicu na zaključak da je moguće, i poželjno, u nastavu stranog jezika već u najranijoj školskoj dobi uključiti poučavanje strategija učenja jezika. U radu Komunikacijske strategije – sredstvo ili cilj učenja stranoga jezika? (1999, Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, ur. L. Badurina i sur., 833-840, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Rijeka, u koautorstvu s Mirjanom Vilke) pristupnica razmatra povezanost komunikacijskih strategija i usvajanja jezika. Opisuje istraživanje provedeno u sklopu hrvatskoga projekta ranog učenja stranih jezika. Na temelju nalaza prikupljenih intervjuom, prijevodom i pričanjem priče pokazalo se da se već nakon godine dana intenzivnog učenja engleskog jezika učenici koriste komunikacijskim strategijama. Te su strategije rezultat snažne motivacije za izražavanje učeniku važnog značenja. U toj dobi i na tom stupnju znanja engleskog jezika učenici se koriste strategijama transfera, strategijama traženja pomoći od sugovornika i strategijama samoispravljanja, kao i ‘kreativnim’ strategijama u kojima je glavna komponenta imenica kao nositelj značenja. Kako je riječ o longitudinalnom istraživanju, pokazalo se da se u trećoj godini učenja engleskog jezika (9-10 godina starosti) učenici koriste širokom lepezom komunikacijskih strategija, a utvrđena je i povezanost jezičnih sposobnosti i uspješnosti prepričavanja s brojem strategija kojima učenici vladaju. Na kraju pete godine učenja, utvrđeno je da se učenici koriste istim strategijama pri prepričavanju na materinskom i na engleskom jeziku. Zaključuje se da je tzv. strateška kompetencija neovisna o jezičnoj kompetenciji te se može razvijati odvojeno od nje. Izbor strategija, međutim, ne ovisi o stupnju znanja jezika nego o dobi, osobinama ličnosti i komunikacijskoj situaciji. Ovaj je rad bitno pridonio spoznajama o ulozi komunikacijskih strategija u usvajanju engleskoga kao stranog jezika. Iznesene spoznaje važne su i za teoriju usvajanja stranoga jezika u ranoj dobi i za praktičnu nastavu stranoga jezika u toj dobi.
Posljednjih se godina Jelena Mihaljević Djigunović intenzivno bavi strategijama učenja stranoga jezika. Istražujući ovu važnu temu ona se, međutim, njome ne bavi izolirano nego je, u skladu sa svojim interesom za afektivne aspekte učenja, pokušava osvijetliti u njihovoj povezanosti sa stavovima, motivacijom, atribucijama uspjeha i neuspjeha, pojmom o sebi i drugim individualnim karakteristikama učenika. U izvrsno razrađenoj studiji o strategijama učenja kojima se hrvatski govornici koriste pri učenju engleskoga kao stranog jezika, a koju je objavio irski Trinity College Language Learning Strategies and Affect (2000, CLCS, Occasional Paper No. 59, Dublin: Trinity College, 34 str.), pristupnica je krenula od strateškog modela R. Oxford (1990), no rezultate dobivene njezinim instrumentom SILL podvrgnula je faktorskoj analizi i utvrdila da se u hrvatskih učenika strategije učenja strukturiraju drukčije nego u istraživanjima Oxfordove. Posebno je zanimljivo uočavanje strategija razumijevanja koje su dosada identificirane u još samo jednom istraživanju (provedenom s azijskim i hispanskim imigrantima u SAD-u). Ispitujući odnos između strategija učenja engleskog jezika i četiriju učenikovih individualnih faktora (motivacije, straha od jezika, atribucija i pojma o sebi), utvrdila je postojanje povezanosti, no zbog relativno niskih, iako statistički značajnih korelacija, oprezno je zaključila da je riječ o tendencijama koje bi još trebalo ispitati u budućim istraživanjima. Na temelju svojih nalaza također je ustvrdila da se pri mjerenju uporabe strategija učenja treba osigurati triangulacija budući da je riječ o iznimno kompleksnoj pojavi. Ova je pristupničina studija vrlo zapažena po svojoj temeljitosti, a citirana je u mnogim novijim radovima o strategijama učenja stranog jezika. Ispitujući strategije učenja engleskog jezika kod učenika osnovnoškolskoga uzrasta u radu Beyond language learning strategies: A look at the affective link (2000/01, SRAZ XLV-XLVI, 11- 23) pristupnica je utvrdila da se ti učenici najviše koriste komunikacijskim strategijama i strategijama razumijevanja, a najmanje društveno-afektivnima i strategijama pamćenja. Na temelju visokih statistički značajnih korelacija između uporabe strategija učenja i atribucija uspjeha u učenju zaključila je da nastavnik može odigrati ključnu ulogu u procesu učenja i nastave stranoga jezika poučavanjem strategija učenja (tzv. strategy-based instruction) i davanjem kvalitetne povratne informacije učeniku o rezultatima učenja. Ovim je radom pristupnica došla do novih spoznaja koje su korisne i za teoriju nastave stranoga jezika i za nastavnu pragmatiku. U radu Are language learning strategies motivation-specific? (Orbis linguarum, Vol. 18, 167-180, 2001, Legnica, Poljska) pristupnica je pokušala utvrditi stupanj povezanosti između različitih tipova strategija i motivacije. Integrativni je tip motivacije bio povezan s najmanjim brojem strategija, a afektivni s najviše. Kako je u istraživanju uključila ispitanike različite dobi, ispitala je povezanost motivacije i strategija s obzirom na dob kao važan faktor u učenju stranoga jezika. Vrlo je zanimljiv nalaz da je ta povezanost slabila s porastom dobi učenika. Ovaj pristupničin rad predstavlja jedan od prvih u svijetu u kojem se ispituje odnos motivacije i strategija učenja stranoga jezika, a pruža vrijedne spoznaje za istraživanje procesa usvajanja drugoga jezika. Metodološkim pomakom u struci može se smatrati pristupničin rad Glasno navođenje misli – metodološki izazov u istraživanju strategija učenja stranog jezika (2002, Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – izazovi na početku XXI. stoljeća, ur. D. Stolac i sur., 347-356, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka, u koautorstvu s Miljenom Matijaševićem). U istraživanju strategija učenja engleskog jezika kojima se odrasli učenici koriste pri rješavanju konkretnog jezičnog zadatka autori su se koristili metodom glasnog navođenja misli (u kombinaciji s metodom upitnika). Nakon grupno provedenog treninga u korištenju ove metode ispitanici su glasno navodili misli prilikom rješavanja gramatičkog zadatka, njihovi su navodi zabilježeni na zvučnom zapisu, transkribirani te analizirani s obzirom na pojavljivanje različitih tipova strategija (metakognitivnih, kognitivnih i društveno-afektivnih), te s obzirom na opću uspješnost u učenju engleskog jezika. Kao najznačajniji nalaz ovog istraživanja, a osobito uporabe metode glasnog navođenja misli, može se smatrati identifikacija nekoliko kognitivnih strategija učenja i frekvencije njihove uporabe. Riječ je o strategijama gramatičkog povezivanja, transferu na temelju intuicije, kreativnoj elaboraciji (tj. izmišljanju pravila) i transferu materinskog jezika na učenje engleskog jezika. Ovaj znanstveni rad predstavlja prvu primjenu metode glasnog navođenja misli u istraživanju strategija učenja hrvatskih učenika stranoga jezika.
Razvijanje jezičnih vještina još su jedno područje usvajanja drugoga jezika kojima je pristupnica posvetila dio svoje znanstveno-istraživačke aktivnosti posljednjih godina. U radu Slušanje (1999, Strani jezik u osnovnoj školi, ur. Y. Vrhovac i sur., 83-92, Zagreb: Naprijed) pristupnica na temeljit i sustavan način obrađuje ovu važnu jezičnu vještinu. Polazeći od suvremenih teorija slušanja koje su se pojavile u sklopu interdiscipline usvajanje drugoga jezika te u glotodidaktici, razrađuje pristup vještini slušanja u ranom učenju stranoga jezika. Pritom posebno naglašava afektivne aspekte pojedinih aktivnosti usmjerenih na razvijanje vještine slušanja. Sugerirane etape rada na slušanju temelji na rezultatima istraživanja njihove djelotvornosti. Ovim radom pristupnica je na zanimljiv i pristupačan način primijenila znanstveno utemeljene spoznaje o procesu slušanja na nastavu stranog jezika u ranoj školskoj dobi. U radu Novi pristup vještini pisanja na stranom jeziku (2000, Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – izazovi na početku XXI. stoljeća, ur. D. Stolac i sur., 11-16, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka, u koautorstvu s Vesnom Beli) pristupnica se bavi poučavanjem vještine pisanja. Pokušavajući odrediti djelotvornost novog pristupa poučavanju vještine pisanja, pristupa koji je usredotočen na proces pisanja (engl. process-oriented approach), autorice su provele istraživanje sa studentima druge godine anglistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. S ispitanicima eksperimentalne grupe primijenjen je novi pristup pisanja eseja, a s kontrolnom grupom pisanje eseja provedeno je na klasičan način. Rezultati do kojih su došle, pokazali su da u ocjenama eseja nije bilo statistički značajnih razlika između dviju grupa ispitanika. No, utvrdile su zanimljive razlike u sljedećim aspektima važnima za proces pisanja: strahu od pisanja i stavovima prema važnosti pojedinih komponenta pisanja. Zanimljivo je i da su utvrdile da su ispitanici u eksperimentalnoj grupi bili vrlo suzdržani u komentiranju radova svojih kolega (integralni dio novoga pristupa) te da nisu bili skloni uvažiti sugestije svojih kolega za promjene u koncepciji ili realizaciji eseja. Ispitanici koji su osjećali veći strah od pisanja manje su uživali u pisanju, imali su veći strah od neuspjeha, osjećaj dezorijentiranosti na početku pisanja, koristili su manje složenih konstrukcija i ideja, češće su navodili osjećaj da će loše napisati esej. Ovo pionirsko istraživanje o djelotvornosti novog pristupa vještini pisanja u nastavi stranih jezika vrijedno je zbog uvida koji otvaraju mnogo poticajnih pitanja o poučavanju vještine pisanja. Vještina pisanja u središtu je pristupničine pozornosti i u radu Writing skills of advanced level: Evidence from six case studies u (2000/01, SRAZ XLV-XLVI, 65-73, koautorstvu s Vesnom Beli). Autorice su razmotrile odnos između stavova prema vještini pisanja, strategija pisanja i uspješnosti u pisanju eseja. Na temelju detaljno analiziranih stavova, strateškog ponašanja ispitanika te kvalitete njihovih eseja na engleskom jeziku, autorice su zaključile sljedeće: za razliku od uspješnih učenika, manje uspješni učenici nisu domislili ideje o kojima će pisati, površnije su tretirali temu, ostavljali su dojam da tijekom pisanja nemaju na umu čitatelja pa nisu brinuli o logičnosti i koherentnosti eseja, nisu pokazivali istinsku motivaciju za pisanje. Osim važnih nalaza u vezi sa strateškim ponašanjem uspješnih i manje uspješnih učenika (čime se obogaćuju spoznaje o strategijama učenja općenito), ovaj rad nudi i moguće temelje za efikasan model poučavanja vještine pisanja na naprednom stupnju učenja stranoga jezika.
Uređivanje znanstvenih publikacija
Kao kourednica (s Nedom Pintarić) uredila je dva zbornika znanstvenih radova Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku. Obavljajući dužnost glavne urednice časopisa Strani jezici bitno je pridonijela podizanju kvalitete toga časopisa uključivanjem znanstvenih radova iz područja primijenjene lingvistike. Kao jedna od kourednica uredila dvije monografije o ranom učenju stranih jezika (Children and Foreign Languages I i Chlidren and Foreign Languages II).
Projekti
Pristupnica je sudjelovala u radu nekoliko domaćih i međunarodnih projekata. U sklopu razvojno-istraživačkih projekata Vijeća Europe kao jedna od koordinatorica vodila je projekt The Common Core in Initial Teacher Training of Modern Language Teachers (1994-1996), a sudjelovala je u radu projekta Towards Common Principles for European FL Curricula (1996-1998) u organizaciji European Centre for Modern Languages iz Graza. Od 1998. do 2001. godine bila je voditeljica istraživačkog projekta Instituta Otvoreno društvo Hrvatska Developing learning strategies in EFL learning. Bila je suradnik na projektima Ministarstva znanosti i tehnologije Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika u ranoj školskoj dobi (1991-1996; glavni istraživač: dr. sc. Mirjana Vilke), Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika (1996-2001; glavni istraživač: dr. sc. Yvonne Vrhovac), konzultant je na projektima Razvoj modela cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika (glavni istraživač: dr. sc. Vlasta Vizek Vidović) i Evaluacija nastavnih programa i razvoj modela kurikuluma za obavezno obrazovanje (glavni istraživač: dr. sc. Branislava Baranović). Od 2001. godine glavni je istraživač u znanstveno-istraživačkom projektu Engleski jezik u Hrvatskoj u sklopu kojeg se po prvi puta u Hrvatskoj sustavno vrši analiza potreba poznavanja engleskog jezika i mjeri komunikacijska kompetencija učenika i korisnika engleskog jezika. Više godina surađuje i u zajedničkim znanstvenim istraživanjima s kolegama na Sveučilištu u Pečuhu, čime je potaknula međunarodnu znanstvenu suradnju između dvaju sveučilišta koje je formalizacija upravo u tijeku, a kontinuirano surađuje s kolegama iz uže struke iz Finske, Poljske, Njemačke, Austrije, Velike Britanije, SAD-a i Kanade.
Članstvo u znanstvenim društvima
Član je Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (1994-1995. godine bila je njegova predsjednica, a 1995-1996 potpredsjednica), međunarodnog društva za primijenjenu lingvistiku AILA (dvije je godine – 1996. i 1997. - bila hrvatska predstavnica u Međunarodnom odboru AILA-e) te Hrvatskoga društva za anglističke studije.
Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Sudjelovala je kao izlagač ili organizator na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Organizirala je dvije godišnje konferencije primijenjene lingvistike u Hrvatskoj (1994. i 1995. godine), međunarodni okrugli stol o motivaciji za učenje engleskog jezika na konferenciji ESSE-a u Debrecinu u Mađarskoj (1997. godine), a često je član organizacijskih odbora stručnih i znanstvenih skupova. Kao pozvani plenarni govornik održala je predavanja na nekoliko međunarodnih konferencija (u Leipzigu 1990; u Budimpešti 1999; Puławyma, Poljska, 2001), a gostovala je na nekoliko stranih sveučilišta (npr. 1995. godine - University of Western Ontario, London u Kanadi i FL Teacher Training College-u u Legnici u Poljskoj; 1999. godine - University of Minnesota, Minneapolis i University of Wisconsin, Milwaukee u SAD-u).
Ljudske kvalitete Jelene Mihaljević Djigunović poznate su i visoko cijenjene i na Odsjeku za anglistiku i na cijelom Fakultetu. Nenametljiva i izrazito snažne osobnosti, stekla je naklonost svojih kolega za čiju se dobrobit uvijek maksimalno zalagala dok je bila pročelnica Odsjeka za anglistiku u razdoblju od 2000. do 2002. godine.
Među studentima je ne samo izuzetno cijenjena nego i posebno popularna. U znanstvene projekte koje vodi ili u kojima sudjeluje uvijek su u kreativni istraživački rad uključeni i studenti. Već niz godina studenti koji rade u njezinim projektima dobivaju Rektorovu nagradu, a prošle akademske godine jedna je grupa studenata, istražujući fenomen straha od stranoga jezika pod njezinim mentorstvom, za svoj rad dobila Nagradu Fakulteta Franjo Marković. Upravo za takav svoj rad 2002. godine dobila je, na prijedlog Kluba studenata anglistike, Medalju Filozofskog fakulteta ‘za unapređenje nastave i iskazanu skrb o studentima’. Koliko nam je poznata povijest Filozofskog fakulteta, rijetko koji profesor može se pohvaliti takvom studentskom inicijativom.
ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
Na temelju svega iznesenoga stručno je povjerenstvo zaključilo da rezultati nastavne, stručne i znanstvene djelatnosti pristupnice Jelene Mihaljević Djigunović višestruko nadilaze minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.
Ona ispunjava sve formalne uvjete za izbor u to zvanje jer:
- ima stupanj doktora znanosti
- ima više od tri godine znanstveno-istraživačkoga rada
- ima više od šest godina nastavnog rada na visokom učilištu
- objavila je dvije znanstvene knjige i 47 znanstvenih radova (od toga 12 u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama)
- ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje
- održala je više od pet priopćenja na znanstvenim skupovima i više od tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima
- značajno je sudjelovala u izradi udžbenika koji se kao obvezni nastavni tekst upotrebljava na poslijediplomskoj nastavi
- sadržajno je i metodički unaprijedila nastavni proces u kolegijima koje predaje
- pod njezinim je mentorstvom izrađeno i obranjeno više od sto diplomskih radova
- pod njezinim su mentorstvom dva pristupnika izradila i obranila magistarski rad i postigla akademski stupanj magistra znanosti
- voditeljica je istraživačkog projekta
- voditeljica je poslijediplomskog studija, nekoliko kolegija na poslijediplomskom studiju, a bila je i voditeljica znanstvenih skupova.
Stoga, predlažemo da se Jelenu Mihaljević Djigunović izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika u Odsjeku za anglistiku.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Mirjana Vilke, redoviti prof. u miru
dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
BIBLIOGRAFIJA
Prije zadnjeg izbora
Knjige:
Vilke-Mihaljević-Doolan, WAYS TO ENGLISH 1, Udžbenik engleskog jezika za I razred srednje škole, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1985. godina, 134 str.
Vilke-Mihaljević-Doolan, WAYS TO ENGLISH 1, Radni priručnik za učenike engleskog jezika, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1985. godina, 127 str.
Vilke-Mihaljević, WAYS TO ENGLISH 2, Udžbenik engleskog jezika za II razred srednje škole, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1986. godine, 128 str.
Vilke-Mihaljević, WAYS TO ENGLISH 2, Radni priručnik za učenike engleskog jezika, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1986. godine, 100 str.
Aranicki-Lovasić-Mihaljević, ENGLISH IN ACTION, Udžbenik engleskog jezika za IV stupanj, Centar za strane jezike, Zagreb, 1987.
ULOGA AFEKTIVNIH FAKTORA U UČENJU STRANOGA JEZIKA. (1998) Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 180 str., (znanstvena knjiga).
Znanstveni radovi:
Usporedba općeg i stručnog engleskog jezika na sintaktičkoj razini (1981) Godišnjak SDPLJ 4-5, 113-115, Zagreb.
Sintaksa u nastavi engleskog jezika u funkciji struke (1983-84) Godišnjak SDPLJ 7-8, 483-488, Sarajevo.
Prihvaćanje engleske kulture i dob učenika (1984) Jazičnite kontakti vo jugoslovenskata zaednica, 161-165, Skopje.
Motivacija i učenje engleskog kao stranog jezika (1985) Mesto in vloga tujih jezikov u naši družbi, 113-118, Ljubljana.
Postoji li nova teorija učenja stranog jezika? (1987) Strani jezici 3-4, 133-142, Zagreb.
Odnos dobi, socijalnog statusa, uspjeha u učenju i motivacije za učenje engleskog kao stranog jezika (1989) Uporabno jezikoslovje, 507-512, Ljubljana.
Research on Motivation for Learning English As a Foreign Language - A Project in Progress (1990) SRAZ XXXV, 151-160.
Attitudes Towards the Teacher As a Factor in Foreign Language Learning (1991-1992) SRAZ XXXVI-XXXVII, 143-152.
Uloga učenikove percepcije nastavnika u doživljaju nastave engleskog kao stranog jezika (1991) Strani jezici 4, 241-248.
Profil uspješnog učenika engleskog kao stranog jezika kod nas (1992) Strani jezici 1, 16-23.
Effects of Gender on Some Learner-Dependent Variables in FLL (1993) SRAZ XXXVIII, 169-180.
Dob učenika i neki afektivni elementi učenja stranog jezika (1993) Trenutak sadašnjosti u učenju jezika (ur. M. Andrijašević i Y. Vrhovac), 61-76, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. Zagreb.
Investigation of Attitudes and Motivation in Early Foreign Language Learning (1993) Children and Foreign Languages (ur. M. Vilke i Y. Vrhovac), 45-71, University of Zagreb.
Afektivni profil početnika u učenju stranog jezika: razlike u dobi (1993) Strani jezici 3-4, 218-224.
Primijenjena lingvistika i nastava stranih jezika (1994) Primijenjena lingvistika danas (ur. J. Mihaljević Djigunović i N. Pintarić), 11-14, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb.
Primijenjena lingvistika i nastava stranih jezika (1994) Primijenjena lingvistika danas (ur. J. Mihaljević Djigunović i N. Pintarić), 11-14, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb.
Variation in Learner Effort - Effects of the Teaching Setting (1994) SRAZ XXXIX, 53-57.
Učenikov trud kao činitelj u procesu učenja stranog jezika - uloga spola, dobi i uspjeha u učenju (1994) Strani jezici 2, 79-84.
EFL learning: the effect of affect (1996) Second and Foreign Language Acquisition, 69-74, Towarzystwo Autorów i Wydawców Prac Naukowych UNIVERSITAS, Krakow.
Attitudes of Young Foreign Language Learners: a Follow-up Study (1995) Children and Foreign Languages II (ur. M. Vilke i Y. Vrhovac), 16-33, Faculty of Philosophy. Zagreb.
Prevođenje kao strategija učenja (1995) Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije (ur. J. Mihaljević Djigunović i N. Pintarić), Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb.
Istraživanja stavova i motivacije jučer i danas (1995) Strani jezici 3-4, 104-113.
Theory of FLT Practice (1995) HUPE Journal, 1-5.
Proces učenja stranog jezika kao predmet učeničkog stava (1996) Strani jezici 3-4, 159-172 (u koautorstvu s Majom Kovačić).
Aspekti strateške kompetencije u stranom jeziku (1996) Jezik i komunikacija (ur. M. Andrijašević i L. Zergollern-Miletić), 160-164. Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb (u koautorstvu s Vesnom Beli).
Learner Motivation as a Source of Variance in Attitudes, Effort and Achievement (1996) SRAZ XLI, 211-223.
Research on the Affective Domain of EFL Learning: a Study of Motvation (1997) SRAZ XLII, 257-268.
Stručni radovi:
Postdiplomski tečaj "Usvajanje drugog i učenje stranog jezika" (1988), prikaz, Strani jezici 2-3, 238-241
Recenzija nastavnog materijala "Enjoy Reading" autorice Ane Mavar, (1990) Školska knjiga. Zagreb.
Recenzija slikovnica za učenje engleskog jezika: Of Balls and Dolls, The Tale-Dwellers, The Secret autorice Maje Rijavec, (1991)
Strani jezik u prvom razredu osnovne škole, prikaz (1992) Zrno 4-5.
Language World, Edinburgh, Škotska, 10-13 travnja 1992. (1992) Strani jezici 2, 150-151.
Radionica "Obrazovanje budućih nastavnika stranih jezika", Podebrady, Češka, (1994) Strani jezici 2, 137-140.
TESL-L: elektronski forum za profesore engleskog jezika. (1994) Strani jezici 3-4, 206-208.
Prikaz knjige Mie Pervan “Can you speak English well?. (1995) Strani jezici 1-2, 80-81.
Kongres metodike nastave stranih jezika, Halle, 4-6. listopada 1995. (1995) Strani jezici 1-2, 91-92.
Intervju s Robertom C. Gardnerom, (1995) Strani jezici 3-4, 94-103.
Urednički radovi:
(1996-1998) Strani jezici, glavna urednica XXV, XXVI, XXVII i XXVIII godišta, Hrvatsko filološko društvo i Školska knjiga.
(1992-1995) Strani jezici, član uređivačkog odbora, Hrvatsko filološko društvo i Školska knjiga.
(1995) Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije (kourednica s Nedom Pintarić), Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb.
(1994) Primijenjena lingvistika danas (kourednica s Nedom Pintarić), Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb.
(1995) Children and Foreign Languages I (kourednica), Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. (poglavlje u knjizi)
(1995) Children and Foreign Languages II (kourednica), Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. (poglavlje u knjizi)
*********************************************************************
Nakon zadnjeg izbora
Knjiga:
STRAH OD STRANOGA JEZIKA (2002) (znanstvena knjiga), 179 str., Naklada Ljevak, Zagreb.
Znanstveni radovi:
Dialogue in the Foreign Language Classroom (1998) Dialoganalyse VI. Proceedings of the 6th Conference, 49-57, Max Niemeyer Verlag, Tübingen.
Affect, Attitude and Motivation in Learning English as a Foreign Language (1998) Language Policy and Language Education in Emerging Nations (ur. de Beaugrande, Grosman i Seidlhofer), 119-126, Ablex Publishing Corporation.
Nastava engleskoga kao međunarodnog jezika: pitanja i dileme (1998) Jezična norma i varijeteti (ur. L. Badurina, B. Pritchard i D. Stolac), 343-348, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka.
Ethnic Stereotypes and English As a Foreign Language Learning (1998) SRAZ XLIII, 51-60.
Croatian Learners’ Motivation (1998) Novelty, 1, 22-27, The British Council Hungary.
Kako motivirani učenici uče strani jezik? (1999) Strani jezici 3-4, 191-196.
Language learning strategies and Croatian EFL learners, (1999) SRAZ. XLIV, 275-286.
Attitudinal profile of the young EFL beginner: findings of the Croatian project, Network, 1, 38-45, Poznan.
O afektivnim aspektima (1999) Strani jezik u osnovnoj školi (ur. Y. Vrhovac i sur.), 31-38, Zagreb: Naprijed. (poglavlje u knjizi)
Slušanje (1999) Strani jezik u osnovnoj školi (ur. Y. Vrhovac i sur.), 83-92, Zagreb: Naprijed. (poglavlje u knjizi)
Komunikacijske strategije – sredstvo ili cilj učenja stranoga jezika? (1999) Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike (ur. L. Badurina i sur.), 833-840, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Rijeka, (u koautorstvu s Mirjanom Vilke).
Uloga straha od jezika u učenju stranoga jezika (1999) Strani jezici 1-2, 9-13.
Eight Years After: Wishful Thinking vs Facts of Life (2000) Research into Teaching English to Young Learners (ur. J. Moon i M. Nikolov), 66-86, Pecs: University Press PECS, (u koautorstvu s Mirjanom Vilke).
Metodika nastave engleskog jezika: svjetski izazovi i hrvatski dometi (2000) Metodika 1, 143-154, (u koautorstvu s Mirjanom Vilke), (pregledni članak)
Language Learning Strategies and Affect (2000) CLCS Occasional Paper No. 59, Dublin: Trinity College, 34 str.
Writing skills of advanced level: Evidence from six case studies (u koautorstvu s Vesnom Beli) (2000/01) SRAZ XLV-XVVI, 65-73.
Beyond language learning strategies: A look at the affective link (2000/01) SRAZ XLV-XLVI, 11- 23.
Do young learners know how to learn a foreign language? (2001) Children and Foreign Languages III (ur. Y. Vrhovac), 57-71, Faculty of Philosophy, University of Zagreb.
Are language learning strategies motivation-specific?, (2001) Orbis linguarum, Vol. 18, 167-180, Legnica, Poland.
Novi pristup vještini pisanja na stranom jeziku (2000) Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – izazovi na početku XXI. stoljeća (ur. D. Stolac i sur.), 11-16, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka. (u koautorstvu s Vesnom Beli)
Glasno navođenje misli – metodološki izazov u istraživanju strategija učenja stranog jezika (2000) Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj – izazovi na početku XXI. stoljeća (ur. D. Stolac i sur.), 347-356, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka. (u koautorstvu s Miljenom Matijaševićem)
Učenje stranoga jezika u ranoj školskoj dobi jučer, danas i sutra (2002) Dijete i jezik danas (ur. Petrović, E. i sur.), 148-155, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayer – Visoka učiteljska škola, Osijek.
Afektivni aspekti učenja stranog jezika (2003) Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici (ur. D. Stolac, N. Ivanetić i B. Pritchard), 481-488, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka.
Što, kako i kada u obrazovanju budućih nastavnika stranih jezika Metodika. (u tisku)
Teaching Foreign Languages to Young Learners: Looking Backwards, Looking Forwards, Combining Theory and Practice, Puławy, Poljska (u tisku).
Language Learning Strategies and Young Learners, Fremdsprachen auf dem Prüfstand. Innovation, Qualität, Evaluation, Dresden (u tisku).
Danas i sutra nastave stranih jezika, Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka. (u tisku)
Učenički stavovi prema nastavniku stranoga jezika, Suvremena kretanja u nastavi stranih jezika, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb-Rijeka, (u koautorstvu s Natašom Jakominić). (u tisku)
Stručni radovi:
Intervju s D. Maček (1998) Strani jezici 3-4, 133-141.
Intervju s Ingrid Jurelom Jarak (1999) Strani jezici 2, 69-73.
Intervju sa Stevenom McDonoughom (1999) Strani jezici 3-4, 133-136.
Prikaz knjige A. Cohena Strategies in Learning and Using a Second Language (1999) Strani jezici 3-4, 250-252.
Early Foreign Language Education in Croatia (2000) An Early Start: Young Learners and Modern Languages in Europe and Beyond (ur. M. Nikolov i H. Curtain), 41-59, Strasbourg: Council of Europe Publishing.
Teaching practice at Zagreb University (2001) Student Teaching Practice in Europe (ur. Costas i Costa i sur.), 180-185, Freiburg im Breisgau: Fillibach-Verl.
IATEFL-Hungary 12th Annual Conference: New Avenues (2002) HUPE Newsletter, 2, 14-16.
Recenzije:
Recenzirala desetak udžbenika i priručnika za učenje engleskog jezika za različite izdavače (npr. Školska knjiga, Profil International, Algoritam, Yale University Press), jedan sveučilišni udžbenik (English for Kinesiology Darije Omrčen - Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, 2000), mnogobrojne članke za stručne i znanstvene časopise i zbornike radova.
Urednički radovi:
(1998-1999) Strani jezici, glavna urednica XXVII i XXVIII godišta, Hrvatsko filološko društvo i Školska knjiga.
(1999) Strani jezik u osnovnoj školi (član uređivačkog odbora), Zagreb: Naprijed.
10000 Zagreb
Zagreb, 2. lipnja 2003.
|
PREDMET: |
Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku |
Na svojoj sjednici od 14. travnja 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je u povjerenstvo koje će ocijeniti rezultat natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, o čemu podnosimo sljedeće
Na natječaj objavljen u Vjesniku 30. travnja 2003. javila se jedna pristupnica, dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, priloživši svojoj prijavi potrebnu dokumentaciju: životopis, izvješće o vlasitoj znanstvenoj, stručnoj i nastavnoj djelatnosti, popis radova te domovnicu.
Na temelju njezine molbe, priloga molbi, radova i uvida u njezin znanstveni i stručni rad predlažemo Matičnom povjerenstvu da se dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Ljiljana Ina Gjurgjan rođena je u Zagrebu 29. studenoga 1950. godine. Osnovnu školu i jezičnu gimnaziju završila je u Zagrebu. Poslije mature dvije je godine provela u Engleskoj na usavršavanju jezika, da bi 1971. godine upisala anglistiku kao prvi i jugoslavistiku kao drugi glavni predmet na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je u svibnju 1976. godine. Iste godine upisala je poslijediplomski studij iz književnosti te magistrirala godine 1981. tezom “Janko Polić Kamov i rani Joyce” pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. Ivo Vidan, predsjednik, prof. dr. Ivo Frangeš i prof. dr. Aleksandar Flaker, članovi. Doktorat iz filologije obranila je godine 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tezom “Uloga mitskog u Nazora i Yeatsa” pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. Miroslav Šicel, predsjednik, prof. dr. Ivo Vidan i prof. dr. Zdenko Lešić, članovi. Tijekom poslijediplomskog studija obrazovala se i na američkim sveučilištima. Zahvaljujući dvogodišnjoj Fulbrightovoj stipendiji slušala je seminare iz književnosti i književne teorije na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru i na Yaleu, te tijekom ljeta pohađala tada najprestižniju književnu ljetnu školu “The School of Theory and Criticism”. Godine 1982. slušala je seminare kod profesora Paula de Mana, Edwarda Saida i Ralpha Cohena, a godine 1987. seminare Michela Riffaterrea i Barbare Johnson. Usto, godine 1982. mjesec je dana bila polaznikom Međunarodne radionice iz semiologije i strukturalizma na Sveučilištu Victoria u Torontu, pod vodstvom Michela Foucaulta, Umberta Eca i dr.
Odmah nakon diplomiranja zaposlila se u zagrebačkoj VI. gimnaziji, pa u Pedagoškom obrazovnom centru te u VIII. gimnaziji prvo kao profesor engleskog jezika, a kasnije i profesor hrvatskog jezika i književnosti. Od 1999. godine docent je na Katedri za englesku knjževnost na Odsjeku za anglistiku ovoga Fakulteta, a od ove je akademske godine (2002/2003) i pročelnik Odsjeka za anglistiku.
U dva navrata koristila je Fulbrightovu stipendiju u kategoriji Visiting Scholar – 1981/2. na Sveučilištu Michigan u Ann Arboru, a 1986/7. na Sveučilištu Yale. Na Sveučilištu Michigan predavala je hrvatski jezik te hrvatsku književnost u okviru poslijediplomskog seminara iz slavenskih književnosti. Na Sveučilištu Yale također je predavala hrvatski jezik dodiplomskim i poslijediplomskim studentima. Usto, tijekom proljetnog semestra samostalno je vodila poslijediplomski seminar iz novije hrvatske književnosti, što je na Yaleu znak posebnog povjerenja.
Akademske godine 1991/2. i 1992/3. te u ljetnom semestru 1996/97. Gjurgjan je kao stipendist hrvatskog Ministarstva znanosti i British Councila bila lektor/predavač na The School of Slavonic and East European Studies Sveučilišta u Londonu.
1. Kamov i rani Joyce (HFD, Zagreb 1984, 96 str.) prerađen je magistarski rad. U toj studiji Gjurgjan problematizira rastakanje tradicionalnog žanra Bildungsromana na dva primjera pripovjedne proze – Joyceovu Portretu umjetnika u mladosti i Kamovljevoj Isušenoj kaljuži. Promatrajući ta dva romana kao ona mjesta u objema kulturama – irskoj i hrvatskoj – koja označavaju raskid s tradicionalnim pripovjednim obrascima i nagovještavaju avangardizam, Gjurgjan detaljnom i pronicavom analizom odabranih ulomaka eksplicira postupke kojima se potkopavaju tradicionalne tehnike žanrovskog usustavljenja pripovijedanja. Između Joycea i Kamova nema izravnih, biografski utemeljivih dodirnih točaka. Premda su čak u isto vrijeme živjeli u Trstu, nisu se poznavali niti bilo kako jedan na drugoga utjecali. No ono što im je zajedničko patrijarhalna je sredina strogih vjerskih i nacionalnih nazora i jednako strogog morala, restriktivnog obrazovnog sustava, tradicionalnih očekivanja. Obojici autora zajedničko je suprotstavljanje takvoj sredini, ali i jeziku (diskursu) koji vrijednosti te sredine usustavljuje. U prvom dijelu studije Gjurgjan posvećuje pozornost podudarnostima dvaju kulturnih supstrata, dok u drugom dijelu analizira različite pozicije do kojih pobuna protiv tradicionalnih zasada u dvojice pisaca dovodi. Kamov – mlad, slabo obrazovan, buntovan – svoju pobunu izražava avangardnim prevrednovanjem svoje tradicije, osporavajući ne samo tu tradiciju već i komunikaciju samu. Tako nastaje roman koji nagovještava egzistencijalnu problematiku osamljenog pojedinca, ali i modernističku disperziju subjekta kao duhovnog entiteta. Joyce, s druge strane, ustanovljuje Gjurgjan, tradiciju u svojem prvom romanu još ne prevrednuje. On je podriva iznutra: proizvodi tekst koji je istodobno i negacija i afirmacija tradicionalnog romana, izražavajući tako svoj umjetnički program, ali i nagovještavajući polisemičnost svojih kasnijih tekstova. Važnost ove studije potvrđena je i činjenicom da se na nju referira u djelu Ive Frangeša Povijest hrvatske književnosti, zatim u knjizi Aleksandra Flakera o avangardi, u radu Krešimira Nemeca “Inovativni postupci u Isušenoj kaljuži J. P. Kamova” (Dani hvarskoga kazališta XXII), u knjizi Viktora Žmegača Književni protusvjetovi (u suautorstvu s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom) i drugdje.
2. Mitsko i nacionalno u književnosti “kraja stoljeća”: Pjesništvo Vladimira Nazora i W. B. Yeatsa (NZMH, Zagreb 1995, 202 str.) polazi od pretpostavki koje je Gjurgjan razvila tijekom izrade svoje doktorske disertacije, ali ih je u rasponu od 7 godina, koliko je proteklo do objavljivanja knjige, znatno dopunila i revidirala (više od 50%). Osobito je važnu ulogu u tome imao njezin dvogodišnji boravak na Sveučilištu u Londonu, koji joj je omogućio uvid u relevantnu literaturu u tamošnjim knjižnicama. Tako Gjurgjan naknadno otkriva vezu između Yeatsa i Meštrovića, dorađuje poglavlje o umjetnosti ‘kraja stoljeća’ produbljujući analizu njegovih epistemoloških ishodišta, dodaje poglavlje o odnosu umjetnosti i nacionalne svijesti te u tom obzoru razrađuje i nadopunjuje poglavlja o Yeatsu i Nazoru. U analizi Gjurgjan polazi od za nju karakteristične komparatističke pozicije, proučavajući dva srodna, analogna i istodobna kulturna fenomena. Veza na koju Gjurgjan naknadno nailazi predstavlja za Hrvatsku značajan kulturni podatak premda – kako autorica ističe – ona nije od bitnog značenja za samu usporedbu dvaju književnih opusa kojima se rad bavi. Naime, Gjurgjan nam otkriva da iako Yeats nije poznavao Nazora, poznavao je njegov pandan u hrvatskoj likovnoj umjetnosti toga doba – Ivana Meštrovića. Dapače, smatrao ga je jednim od najvećih suvremenih umjetnika. Stoga je, kao senator Irske Slobodne Države, zamolio Meštrovića da načini nacrt za irske kovanice. Nažalost, Yeatsovo pismo nije stiglo pravodobno te tako Meštrovićev rad (preslika kojeg se nalazi na naslovnici knjige kolegice Gjurgjan) nikada nije postao dijelom irske kulture. To, međutim, ne umanjuje ono što je zajedničko Yeatsu, Meštroviću i Nazoru. Riječ je o mitotvornoj snazi njihova umjetničkog izričaja. Upravo fenomen mitotvornog i njegova ideologijska zadaća čine osnovnu temu ove rasprave. U prvom dijelu knjige Gjurgjan raščlanjuje stilske značajke samog razdoblja ‘kraja stoljeća’ propitujući njegova različita terminološka i stilska određenja. U zaključku ističe da je možda najprecizniji naziv za to razdoblje dekadentizam, koji ukazuje na to da je umjetnost uzdignuta na razinu Apsoluta, po prilagođenoj platonističkoj formuli: zbilja nije sama po sebi spoznatljiva, već se ona spoznaje posredovanjem kulturnih umjetnina. Jedna je od takvih umjetnina i mit, pa će umjetnost kraja stoljeća često pribjegavati mitskom da bi pomoću njega osmislila postojeću sliku svijeta. Gjurgjan dalje analizira različita shvaćanja mitskoga, suprotstavljajući dva po njezinu sudu važna modela – epistemološki, po kojem je mit sredstvo nadracionalne spoznaje (što je karakteristično upravo za shvaćanje umjetnosti na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće), i materijalističko-racionalistički, po kojem je mit svojevrsna obmana. Tu se Gjurgjan u najvećoj mjeri oslanja na Barthesovu interpretaciju mita kao postupka dehistorizacije koja povijesne činjenice naturalizira u mitsko i tako održava postojeći poredak. Gjurgjan dalje analizira različite tipove nacionalnih osjećaja razlikujući između utilitarnog, romantičarskog i kulturalnog nacionaliteta. Upravo je ovaj potonji po njezinu mišljenju karakterističan za Nazora i Yeatsa. Analizirajući njihove tekstove, posebice one ranije koji su karakteristični za razdoblje ‘kraja stoljeća’, Gjurgjan sustavno pokazuje kako se u tekstovima dvojice autora ne samo prizivaju postojeći nacionalni mitovi i tako pridonosi osjećaju nacionalnog identiteta, već je, što je još važnije, i sam postupak mitotvorne estetike karakterističan za esteticizam ‘kraja stoljeća’. Iz činjenice da je mitsko re-kreiranje svijeta primjereno trenucima kada književnost mora ispuniti zadaću potvrđivanja nacionalnog identiteta, proizlazi, po autoričinu mišljenju, srodnost poetoloških postupaka dvojice autora. U posljednja dva poglavlja Gjurgjan propituje ulogu koju su Nazor i Yeats imali u svojim kulturama, u povijesno i politički različitim razdobljima recepcije svojih djela. Posegnuvši za Krležom i Audenom, u čijim tekstovima autorica otkriva aluzivan i intertekstualan odnos prema Nazoru odnosno Yeatsu, ona ukazuje na svu kompleksnost odnosa između teksta i pisca, ali i teksta i vremena u kojem se on interpretira. Knjiga je recenzirana u Hrvatskom Slovu, Vijencu, Vjesniku, Slavonic and East European Review Sveučilišta u Londonu, prikazana je u emisiji “Pola ure kulture”, u programu BBC-a na hrvatskom jeziku, a na nju se u svojim radovima referiraju i Viktor Žmegač, Branka Brlenić-Vujić, Dunja Fališevac, Dubravka Zima i dr.
Članci objavljeni u recenziranim časopisima
3. “Dvoznačnost funkcije mita ‘domaćeg anđela’ u romanu Virginije Woolf K svjetioniku” izvorni je znanstveni rad objavljen u časopisu Republika (11-12/1983, str. 156-163). On pokazuje autoričino poznavanje poststrukturalističkih teorijsko-metodoloških modela i njezinu vještinu u promišljanju teksta duž njihovih polazišta. Temeljna teza članka je da fabularni telos romana – životno ispunjenje alternativnih ženskih likova, kćeri gospođe Ramsey i slikarice Lily Briscoe, koje postaje moguće tek nakon smrti glavne junakinje, podriva mit “domaćeg anđela” koji bolna ali plemenita ženstvenost glavnog lika afirmira.
4. “Mit nacije u Nazora i Yeatsa”, Književna smotra (XXI/1989, str. 72-78), objavljeno je izlaganje s međunarodnog anglističkog skupa “Josip Torbarina” održanog u Zagrebu. U članku autorica razmatra ulogu mitskog i nacionalnog domišljajući svoju tezu iz doktorskog rada u smislu u kojem će je kasnije razviti u objavljenoj knjizi o Nazoru i Yeatsu.
5. “Intertekstualna funkcija mita u razdoblju fin de sičclea i u avangardi” izvorni je znanstveni rad objavljen u časopisu Umjetnost riječi (XXXVI/1992, str. 57-79). Rad proizlazi iz autoričinih promišljanja fenomena umjetnosti ‘kraja stoljeća’ i uloge mita u tom razdoblju. U ovom članku autorica suprotstavlja uporabu mita u umjetnosti ‘kraja stoljeća’ avangardnome odnosu prema mitskom da bi na temelju te opreke istražila razliku u dvjema epistemama. Autorica pokazuje kako u razdoblju ‘kraja stoljeća’ mit nije samo književna građa ili referenca. Sámo načelo umjetničkog stvaranja podsjeća na svijet mitskog, pa je za to razdoblje karakterističan arhitekstualan odnos prema mitu. U avangardi, koju isto tako karakterizira amimetičnost, no i bitno drugačiji odnos prema zbilji, čovjek se sagledava kao povijesno i političko, a ne univerzalno i mitsko biće. Stoga mit postaje predmetom propitivanja i vrijednosnog osporavanja.
6. “Leone i Filip: Od modernističkoga do postmodernoga poimanja subjekta” izvorni je znanstveni rad objavljen u Republici (11-12/1993, str. 90-100). Tekst se suprotstavlja uvriježenom mišljenju o sličnosti, čak identičnosti Leonea i Filipa te pokazuje kako ta dva lika, u okviru poststrukturalističkog psihoanalitičkog čitanja, zahtijevaju potpuno različitu interpretaciju. Gjurgjan naime vidi Leonea kao lik određen dihotomijom duhovno -tjelesno, otac – majka, koju on nije u stanju razriješiti bez samouništenja. Filip je nasuprot tome dijete bez oca i stoga slab, razmješten subjekt. Lišen “zakona Oca” kao neposrednog, obiteljskog iskustva , Filip je, baš zbog toga, tvrdi Gjurgjan, u stanju suočiti se s osjećajem apsurda kao pretpostavkom postojanja.
Radovi objavljeni u zbornicima s međunarodnom recenzijom
7. “The Subversion of a Traditional Value System Built into Language in Joyce’s Portrait and Kamov’s Dried Up Bog”, Literary Interrelations: Ireland, England, and the World, ur. Wolfgang Zach i Heinz Kosok, Gunter Narr Verlag 1987, str. 57-65. Pretisak u Most/The Bridge (1-2/1997, str. 139-143). Izvorni je znanstveni rad koji je, u obliku referata, prethodio pisanju teze na istu temu. U radu Gjurgjan poentira svoju tezu o Kamovu i Joyceu kao avangardnim piscima koje karakterizira subverzivan odnos spram jezika, odnosno tradicionalnih diskursa koje jezik kao palimpsest u sebi nosi. No različitost kulturnih tradicija, kao i osobnog temperamenta, dovest će do različitih subverzivnih tehnika – u Joycea do višeznačnosti, u Kamova do radikalne negacije književne i estetičke tradicije.
8. “The Three Cases of Mother-Daughter Relationship in Croatian Literature”, Women’s Voice in Literature and Society, ur. Maggie Allison i Ann White, Bradford Occasional Papers, Sveučilište Bradford br. 11, 1992, str. 59-72, izvorni je znanstveni rad na engleskom jeziku objavljen u zborniku. Na tri teksta ponikla iz pera hrvatskih autora / autorica – Posljednjim Stipančićima Vjenceslava Novaka, Svila, škare Irene Vrkljan i Mramornoj koži Slavenke Drakulić – autorica promišlja pitanje konstituiranja književnog kanona, ali i pitanje glasa koji žena u okviru kanona može ostvariti. Razmatrajući ova tri romana kao tri tipa iskošenog Bildungsromana, Gjurgjan razmatra na koji se način otvarao prostor tematici karakterističnoj za žensko pismo.
9. “The Metaphoric and the Patriarchal in Women’s Writing” izvorni je znanstveni rad objavljen u broju SRAZ-a posvećenom znanstvenom skupu English Studies in Croatia (Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 42/1997, str. 135-144). Tekst promišlja uporabu metaforičkog u tzv. ženskom pismu. Polazeći od postmodernog stajališta da tekst nije do kraja autorski osmišljen, već je pisanje restrukturiranje postojećih diskurzivnih praksi, koje su idejno već “okamenjene”, autorica, na tragu psihoanalitičke kritike očitava metafore kao semiološke punoznačnice koje mogu na različite načine podrivati diskurs. Tri teksta koja autorica analizira – Charlotte Perkins Gilman, Virginije Woolf, Silvije Plath – ilustracija su tri moguća odnosa između iskazne i metaforičke smislotvornosti teksta. Naime, dok metaforika Silvije Plath afirmira tradicionalnu stereotipnu ženskost, ukazujući tako na njezinu vezanost za tradiciju na razini nesvjesnog, u tekstovima Virginije Woolf metaforički ustroj subverzivan je u odnosu na tradicionalizam koji njezini tekstovi prividno afirmiraju. U slučaju Perkins Gilman smislotvorba se zasniva na ironijskoj uporabi metafora koje potkopavaju iskazni sloj teksta.
10. “European Turn of the Century Literature and the Post-Colonial Paradigm” referat je objavljen u zborniku British Cultural Studies – Cross Cultural Challenges, The British Council Croatia 1998, str. 51-57. Tekst propituje uvjete primjenjivosti pojma postkolonijalizma kao kulturološkog koncepta na europsku književnost. Polazeći od modernih teorijskih promišljanja o postkolonijalizmu kao o idejnom i kulturnom obnavljanju povijesti, rekonstrukciji nacionalnih mitova i konceptualnoj repatrijaciji kolonijaliziranog prostora, autorica razmatra primjenjivost te paradigme na anglo-irsku književnost na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Naime, tendencija koja se javila u posljednje vrijeme u dijelu anglo-irske kritike da se Yeats protumači kao pisac dekolonijalizirajućeg diskursa, nameće mnoge dvojbe. U slučaju Williama Butlera Yeatsa, kojeg je suvremena postkolonijalna kritika (Edward Said, Terry Eagleton, ali u prvom redu Declan Kiberd) proglasila začetnikom irske nacionalne, postkolonijalne svijesti, Gjurgjan drži da se previđa dvoje. U prvom redu Yeatsov nacionalni položaj nije jednoznačan budući da on kulturološki pripada irskoj protestantskoj zajednici, dakle povijesnim porobljivačima Irske. Drugo, u Europi kulturne granice nisu uvijek bile identične nacionalnima, pa ekonomska kolonizacija nije istodobno, automatski, podrazumijevala i kulturnu. Iz tog razloga Gjurgjan smatra dvojbenim svođenje Yeatsa na postkolonijalnog autora.
Stručni radovi
Od stručnih radova valja posebno izdvojiti da je Gjurgjan uredila prilog o Janku Poliću Kamovu za međunarodno izdanje časopisa Most/The Bridge. Usto, Gjurgjan je uredila te izabrala i predgovorom popratila izbore iz djela Antuna Šoljana i Vjenceslava Novaka.
Također treba istaći nekoliko kraćih izlaganja o hrvatskoj kulturi na BBC-jevom programu na hrvatskom jeziku kao i prikaze recentnih anglofonih autora i tema u Vijencu (Morrison, Brookner, irska kratka priča, Vidan: Hrvatski intertekst engleske književnosti, o skupu ESSE-a u Debrecenu i dr.).
Ostale aktivnosti
Predajući na sveučilištima u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i u Velikoj Britaniji, Gjurgjan je u brojnim prilikama tumačila i promicala hrvatsku kulturnu baštinu. Naročito treba izdvojiti izlaganje u Smithsonian institutu u Washingtonu, predavanje na Cornellu i Yaleu, na The School of Slavonic and East European Studies, University of London te u Kulturnom centru Hrvatskoga veleposlanstva u Londonu, kao i nastupe na BBC-jevom hrvatskom programu.
Gjurgjan je bila suradnik na projektu “Recepcija Shakespearova djela u hrvatskom kulturnom i književnom prostoru” i “Komparativan istraživanja hrvatskse i anglofonih književnsoti”.
Znanstveni skupovi
Ljiljana Ina Gjurgjan je bila u dva navrata - 1996. i 1998. godine - suorganizatorom dvaju dvojezičnih (englesko-francuskih) međunarodnih, izuzetno dobro zastupljenih skupova o ženskom pismu. pri IUC Dubrovnik. Održala je i dvadesetak priopćenja na međunarodnim skupovima u zemlji i inozemstvu te pozvanih predavanja, posobice tijekom boravka u SADu i Velikoj Britaniji. Posebno treba izdvojiti sudjelovanja na skupovima:
IASAIL (International Association for Anglo-Irish Literature) Graz, travanj 1983; ATSEEL (American Association of Teachers of Slavic Languages and Literatures), prosinac 1986;
“The Role of Female Autobiography in Creating and Recreating Stereotype Scenarios For Women”,University of Alabama, 23. travnja 1987;
.”The Problem of Periodization of South Slavic Literatures”, Midwest Slavic Conference, University of Michigan, Ann Arbor, 24- 26. travnja 1987;
“Modern Croatian Literature in Anglo-American Context”, Cornell University, 27. travnja 1987. (pozvano predavanje);
“Literatures, Lands, Peoples”, Smithsonian Institute, Washington, 6.lipnja 1987.(pozvano predavanje);
“Mit nacije u Nazora i Yeatsa”, Znanstveni skup “Josip Torbarina”, prosinac 1987;
“Definitions of Self in Relation to Concepts of Femininity” Amerikanistika Sveučilišta u Beču, (pozvano predavanje) 2.svibnja 1989;
“The Metaphoric and the Patriarchal in Women’s Writing”, Third Conference of the European Society for the Study of English, Glasgow, rujan 1995;
“Women’s Writing and Subversion”, English Studies in Croatia, skup Hrvatskog društva za anglističke studije, svibanj 1995;
“Feminist Futures”, The 4th Conference of the European Society for the Study of English, Debrecen, rujan 1997;
“Yeats and Postcolonial Paradigm”, The 4th Conference of the European Society for the Study of English, Debrecen. rujan 1997;
“Croatian Cultural Identity”, Hrvatski kulturni centar pri Hrvatskom veleposlanstvu u Londonu, 20. veljače 1997;
“Mit, nacija i književnost ‘kraja stoljeća’: Vladimir Nazor i W.B. Yeats”, Hrvatski kulturni centar pri Hrvatskom veleposlanstvu u Londonu, 8. ožujka 1997;
“European Turn of the Century Literature and the Post-Colonial Paradigm”,British Cultural Studies: Cross-Cultural Challenges, Zagreb, veljača 1998;
te nekoliko predavanja o ženama i ratu u Hrvatskoj tijekom boravka u Londonu 1991./92. i 92./93. godine.
Radovi i djelatnosti poslije izbora u zvanje docenta
U razdoblju poslije izbora u zvanje docenta dr. Ljiljana Ina Gjurgjan objavila je 11 izvornih znanstvenih radova (ukupno preko 120 str.), od toga 5 u časopisima s međunarodnom recenzijom, 3 u zbornicima (dva HAZU, a jedan s međunarodnom recenzijom), 2 su predgovori knjigama te 1 u ostalim časopisima. Njezine radove moguće je razvrstati u tri skupine: radove iz područja anglo-irske književnosti s osvrtom na paralelne pojave u hrvatskoj književnosti, radove s anglističkom tematikom te radove iz područja tzv. ženskih studija. Ovdje se osvrćemo na one radove koje smatramo relevantnim za znanstvene interese docentice Gjurgjan, a grupirali smo ih prema njihovoj tematici.
Nakon izbora u zvanje docenta dr. Gjugjan najveći naglasak stavlja na izučavanje modernizma te komparativno izučavanje hrvatske i irske književnosti. Iako je sudjelovala na dva međunarodna skupa na kojima je prezentirala svoja istraživanja o Jamesu Joyceu, težište njezinog rada u ovom razdoblju je na istraživanju djela Williama Butlera Yeatsa. Gjurgjan je bila urednicom bloka o Yeatsu u Književnoj smotri te prvog cjelovitog izbora iz Yeatsova dramskog, kritičkog i pjesničkog opusa koji je objavljen u izdanju Školske knjige. Izdanje je popraćeno predgovorom i komentarima uz svaki pojedinačni tekst i po tome je izuzetan doprinos razumijevanju tog pjesnika u Hrvatskoj. Gjurgjan je i pozvani suradnik na projektu “The Reception of British Authors in Europe” Sveučilišta u Londonu, a zadužena je za istraživanje recepcije Yeatsa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Bila je i suorganizatorom sekcije o irskoj književnosti na zasjedanju ESSE-a. Od izvornih znanstvenih radova izdvajamo:
11. “Yeats, Postcolonialism and Turn-of-the Century Aesthetics”, Europen Journal of English Studies, (službeno glasilo Europskoga udruženja za anglističke studije) 3/1999, str. 314-326. izvorni je znanstveni rad u kojem Gjurgjan razmatra pitanje odnosa postkolonijalnosti i zapadnoeuropskoga kanona, koje postaje aktualno za irsku, ali i druge europske književnosti nakon objavljivanja studije Declana Kiberda Inventing Ireland. U svojoj argumentaciji Gjurgjan polazi od analize Yeatsovih diskurzivnih strategija uspoređujući ih s onima u Hrvatskoj u istom razdoblju te dolazi do zaključka da postoji bitna razlika između književnosti «prvoga» i »trećega» svijeta s obzirom na uronjenost u zapadnoeuropsku tradiciju. O postkolonijalnoj prirodi irske književnosti, smatra Gjurgjan, moguće je samo uvjetno govoriti. Kao primjer navodi Yeatsovo pjesništvo, koje, iako je imalo važnu ulogu u retorici koja prethodi irskom ustanku 1916, ipak je jednim od temelja zapadnoeuropskoga estetskoga kanona. S obzirom na to da Yeatsovo pjesništvo taj kanon ne mijenja, proširuje ili pomiče, već ga naprotiv stabilizira, ono se, zaključuje Gjurgjan, ne može smatrati (post)kolonijalnim. Članak je recenziran u Irish Studies Review (3/2000), a izlaganje koje mu je prethodilo, a održano je na 4. skupu ESSE-a u Debrecenu u sekciji za irsku književnost, recenzirano je u The European Messenger (2/1998). Članak u EJES-u bio je jednim od polazišnih tekstova za raspravu u sekciji “Modern Irish Literature and Society – Sub-Versions” koju je Gjurgjan uz Ciarana Rossa sa Sveučilišta u Strasbourgu organizirala u okviru 6. konferencije ESSE-a (European Society for the Study of English).
12. “Kako razaznati ples od plesača”, pogovor knjizi W. B. Yeats, Bibilioteka “Nobelovci”, ŠK, Zagreb 2001, str. 295-327. izvorni je znanstveni rad u kojem Gjurgjan analizira kako Yeatsov opus oscilira između nacionalizma i esteticizma. Pozivajući se na Seamusa Deanea, koji tvrdi da je nemogućnost razumijevanja problema Sjeverne Irske danas u tome što je diskurs o nacionalizmu fiksiran (i razapet) između dvije oprečne retorike, “hladne” Joyceove i “vruće” Yeatsove, Gjurgjan zaključuje da unatoč bitnom pomaku koji je Yeats ostvario u promišljanju irskoga identiteta, zamijenivši stereotip komičnoga Irca, koji je preplavio londonske pozornice osamnaestoga stoljeća, likovima snažnog domoljubnog patosa, njegovo pjesništvo toga razdoblja bilo je samo kratak esteticistički zanos mitološkim. Ironičan prema mladenačkim angažmanima, posebice svojoj ulozi u irskom ustanku 1916. (iza kojega slijedi građanski rat), Yeats će u zrelijem razdoblju biti zaokupljen univerzalnijim pitanjima ljudskoga postojanja. Kriptične, misaone pjesme tog razdoblja, zgusnutoga stila, u potrazi za “maksimalnim izričajem”, osciliraju između dekadentističkog shvaćanja esteticizma kao izbavljenja od svakodnevice i čežnje za običnim, malim životnim radostima koje jedine daju smisao ljudskom postojanju. Tekst je naveden u “Bibliography Bulletin 2001”.Irish University Review. XXXII (2002) 2 str. 334-365.
13. “W. B. Yeats i dekadentizam”, Umjetnost riječi, 1-2/2002, str. 165-187, izvorni je znanstveni članak u kojem Gjurgjan promišlja prirodu Yeatsovog esteticizma. U ovom tekstu Gjurgjan polazi od pretpostavke da estetika dekadentizma podrazumijeva umjetnost koja ide do krajnjih granica u izvrtanju ili negiranju svega što je prirodno, okrećući se hiperesteticizmu i stilizaciji u umjetničkom izrazu, perverziji u prikazivanju senzualnog i neoplatonizmu u svojoj epistemologiji. U skladu s takvim shvaćanjem dekadentizma, tvrdi Gjurgjan, W. B. Yeats nije dekadentni umjetnik. Međutim, njegova pjesma “Plovidba u Bizant” te poetološki tekstovi nastali na ‘prijelomu stoljeća’ polaze od estetskih sudova bliskih dekadentizmu. U prvom redu to je primat umjetnosti u odnosu na zbilju, neoplatonističko shvaćanje prirode umjetnosti (ona treba prikazivati bit stvari, ne stvari same) te privilegiranje umjetnika kao svećenika novoga doba.
14. “Grofice kao nacionalni amblemi: Gospođa Walewska Milana Begovića i Grofica Cathleen W. B. Yeatsa”, Dani hvarskog kazališta: Književnost i kazalište hrvatske moderne – bilanca stoljeća II, HAZU i Književni krug Split, Zagreb – Split 2002, str. 108-120. izvorni je znanstveni članak koji spaja dva područja interesa kolegice Gjurgjan – za žensko čitanje književnosti i za irsko–kroatističku komparativnu analizu. Polazeći od teze da u onim nacionalnim književnostima koje trebaju ispuniti domoljubnu ulogu, a u bezdržavnim nacijama književnost tu ulogu u određenoj mjeri uvijek mora preuzeti, tragični ženski likovi, kakvi su Grofica Cathleen, junakinja Yeatsove jednočinke, i gospođa Walewska, povijesni lik Begovićeve drame, pogoduju toj zadaći. Esteticizam razdoblja svojim neoplatonističkim odnosom prema zbilji, estetizirajući i idealizirajući objekt svoje naracije kroz reduktivni i stilizirani prikaz stvarnog društvenog konteksta u kojem lik ezgzistira, stvorit će od tih tragičnih ženskih sudbina ideološki jasne, jednoznačne znakove. Ti znakovi (amblemi), baš stoga što zbilju ne problematiziraju (kao što će to činiti realizam i avangarda u želji da potaknu kritičko promišljanje društvenih odnosa), već je estetiziraju, pogodovat će retorici jasne, jednoznačne ideologičnosti karakterističnoj za domoljubnu retoriku. Retorika ovih dviju drama, zaključuje Gjurgjan, pokazuje da umjetnost ‘kraja stoljeća’, o kojoj se uobičajilo suditi kao o esteticističkoj, dekadentnoj i odvojenoj od zbilje, svojim stilskim reduktivizmom i amblematičnošću može stvoriti ideološki funkcionalne kulturološke znakove. Upravo zato što nije angažirana na način kao što će to biti realizam i avangardna književnost, drži Gjurgjan, umjetnost ovog razdoblja ideološki je izuzetno funkcionalna.
15. “Frankenstein Mary Shelley”, uvod u tematski prilog o romanu Frankenstein u časopisu Kolo, 2/2002, str. 289-296. Rad svjedoči o sposobnosti kolegice Gjurgjan da razvije metakritički diskurs, analizirajući ne samo književno djelo već i kritičke osvrte o njemu. U uvodu članka Gjurgjan analizira roman Frankenstein M. Shelley kao kulturološki dokument te pokazuju kako ženska književnost, koja je podlijegala žanrovskim ograničenjima pa nije smjela biti autobiografska, koristi tematiku horora da bi izrazila intimne dvojbe svoje autorice. Kao rezultat takve subverzivne uporabe žanra gotskog romana nastaje tekst dovoljno slojevit da se otvori raznorodnim čitanjima. Tekst je popraćen izborom četiriju reprezentativnih eseja o romanu Mary Shelley, paradigmatičnim za četiri kritičke metode o kojima Gjurgjan raspravlja – psihoanalitičku, kulturološku, postkolonijalnu i feminističku.
16. “Narcis i čudovište: Romantičarski koncept Drugoga i suvremena ideologija”, Književna smotra, 119/2001, str. 3-8. (N.B. članak ima oko 4000 riječi) Izvorni je znanstveni rad u kojem Gjurgjan polazi od teze da romantizam karakterizira nova epistemološka faza. Za razdoblje romantizma karakteristično je da svijet postaje ogledalom vlastitosti, a temeljna preokupacija pjesnika njegove su dvojbe. Zbog takve zaokupljenosti vlastitom duhovnošću ovo razdoblje, po autoričinu sudu, možemo nazvati narcisističkim. No takva zaokupljenost otkrit će i tamniju stranu ljudske psihe. Iza Narcisova zrcala proviruje lik čudovišta. To prijeteće, čudovišno Drugo u romantizmu se tematizira bilo kao dvojna, mračna strana ljudske prirode (Byron, Coleridge) ili kao kulturološko Drugo (Frankenstein Mary Shelley). Članak analizira mehanizme kojima roman povezuje narcisizam Viktora Frankensteina kao neodgovornog stvoritelja s procesom psihološkog otuđenja čudovišta. Lijepo iznutra ali ružno izvana, odbačeno od svog stvoritelja i društva, čudovište neminovno postaje zlo. Odbacivši ga, učinivši ga zlim, društvo u njegovoj zloći nalazi potvrdu ispravnosti svoga čina. U tome Gjurgjan vidi sličnost između mehanizama otuđenja u ovom romanu i u suvremenom društvu. Uspoređujući sudbinu Čudovišta s onom koju doživljavaju dojučerašnji ravnopravni članovi američkog društva poslije 11. rujna 2001, Gjurgjan uočava podudarnost mehanizama društvene proizvodnje nasilja i zla u romanu Mary Shelley s onima u suvremenom američkom društvu.
17. “Fetišizam, vampirizam i pogled Drugoga u drami Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže”, Dani hvarskog kazališta: hrvatska književnost i kazalište dvadesetih godina 20. stoljeća, HAZU i Književni krug Split, Zagreb – Split 2003, str. 55-65. izvorni je znanstveni rad. Temeljeći svoje čitanje na psihoanalitičkoj kritici, prvenstveno na Lacanovoj reinterpretaciji Freudove analize Edipova kompleksa, Gjurgjan pokazuje kako je sukob između oca i sina izazvan željom onog drugog da bude prepoznat, da postane ‘vidljiv’. Polazeći od motiva monokla kao simbola pogrešne, nepotpune slike o drugome, koja stvara krizu identiteta, Gjurgjan borbu između oca i sina svodi na problem “ne/vidljivosti”. Ženski likovi u toj borbi za prevlast i samopotvrđivanje imaju ulogu fetiša. Ističući da su ubojstva u drami Gospoda Glembajevi te u Povratku Filipa Latinovicza inačice vampirizma, a žrtve žene, Gjurgjan povezuje vampirizam s incestuoznom, homoerotskom žudnjom. S obzirom da je tabuizirana, takva se žudnja može ostvariti samo posredno. Barunica Castelli, zaključuje autorica u ovom provokativnom i izuzetno dobro argumentiranom eseju, fetiš je, i žrtva, Leoneove frustrirane žudnje
18. “Opozicijska sekularna kritika Edwarda Saida”, Književna smotra, 117/2000, str. 101-105. (N.B. članak ima preko 4000 riječi) izvorni je znanstveni rad u kojem .Gjurgjan analizira kritičku poziciju Edwarda Saida koju je okarakterizirao frazom “sekularna opoziciona kritika”. Jedan od najutjecajnijih teoretičara postkolonijalne kritike, Said će svoju poziciju morati odrediti prema dominantnoj kritičkoj školi sedamdesetih, poststrukturalizmu. Saidova polemika s Derridaom, ističe Gjurgjan, temelji se na različitosti njihova odnosa prema analizi teksta kao fenomena kulturne reprezentacije. Analizirajući Derridaov opus, Said zamjećuje da makar Derrida stalno ističe da njegova dekonstrukcija nije plan da se stari filozofski sustav zamijeni novim, on ipak svojim čitateljima podastire sustav protupojmova, koji duduše nisu svedivi na fiksno semantičko značenje. Prednost Foucaultove nad Derridaovom metodom Said vidi u tome što Foucault, za razliku od Derridaa, pridaje važnost autoru kao subjektu, istražujući dinamiku između njega i diskursa kojeg je, zbog različitih društvenih, epistemoloških ili političkih razloga, on dijelom. Foucault, za razliku od Derridaa, smatra Said, vjeruje da postoji primat pisma (diskursa) nad govorom (individualnim izričajem) ističući da od renesanse naovamo pisanje nije prostor slobode, već aktivacija složenih naslaga moći za koje je tekst jedno od mjesta (uz mnoga druga, uključujući i tijelo) nad kojima se provode strategije društvene kontrole. No i Foucault se, smatra Said, spotiče o svoj eurocentrizam. Suprotstavljajući eurocentrizmu svoju izmještenost, Said se zalaže za poziciju sekularnog oporbenog intelektualca koji je daleko svjesniji svoje zadanosti vlastitom etničkom, klasnom, profesionalnom pripadnošću, mjestom i vremenom iz kojeg govori nego što je to bio angažirani intelektualac pedesetih. Svjestan toga da je njegov kritičarski ispis na neki način autobiografski, on je istovremeno svjestan i činjenice da i prema toj autobiografičnosti mora ostvariti određeni odmak. Kritičarsku poziciju Edwarda Saida, ističe Gjurgjan, možda najbolje sažimlje naslov njegove knjige Izmještenost: Sjećanja (Out of Place: A Memoir, 1999). Ta izmještenost nije samo kulturni fenomen onog koji u potpunosti ne pripada niti jednoj kulturi, pa se u svakoj od njih pomalo osjeća strancem. Ona je i privilegija jer osigurava ironički odmak od predmeta o kojem se govori, ali i od subjekta koji govori. U ovom potonjem, ističe Gjurgjan, inovativnost je Saidove kritičke metodologije.
19. “Intertekstualnost Paljetkove drame Poslije Hamleta”, predgovor u Luko Paljetak: After Hamlet, Most/The Bridge, Zagreb 1999, str. 23-37, izvorni je znanstveni rad u slijedu promišljanja autorice o odnosu između dvije stilske formacije: avangarde i postmodernizma. Polazeći od Anouilhove Antigone kao paradigmatičnog avangardnog teksta, koji se kritički odnosi prema svom predlošku (metatekstu), Sofoklovoj Antigoni, Gjurgjan taj metatekstualni odnos uspoređuju s odnosom između Paljetkove drame Poslije ‘Hamleta’ s njezinim metatekstom, Shakespeareovim Hamletom. U oba slučaja, tvrdi autorica, riječ je o modernističkom prevrednovanju tradicionalnog viđenja svijeta, neodrživom u uvjetima modernog življenja koje karakterizira dezintegracija stabilnih moralnih normi i smrt individualnosti. Ipak, odnos između dva teksta nije identičan: dok Anouilh još može inzistirati na osobnoj moralnoj odgovornosti, u Paljetkovom postmodernom svijetu, sve je moguće, a pojedinac je izgubio svako značenje. Neobvezatnost takve “lakoće postojanja” postaje, u uvjetima rata koje Paljetak svjedoči u Dubrovniku devedesetih, smatra Gjurgjan, ne samo moralno upitnom, već upravo “nepodnošljivom”.
20. “Shakespeare i hrvatska moderna”, Umjetnost riječi, 3/2002, str. 165-187. izvorni je znanstveni rad u okviru projekta “Recepcija Shakespearova djela u hrvatskom kulturnom i književnom prostoru”. Rad nastoji sistematizirati tipove intertekstualne prisutnosti Shakespearea u tekstovima hrvatskih književnika u razdoblju moderne. Iako Shakespeare nije utjecao na hrvatsku modernu onako kako će utjecati na kasnija razdoblja, njegov utjecaj ima nekoliko značajnih aspekata. a) Tragični likovi Shakespeareovi, u prvom redu Hamletova tragična neprilagođenost vremenu u kojem živi, odgovarat će melankoličnoj izdvojenosti likova hrvatske moderne koja se javlja u djelima Nehajeva, Vojnovića, Novaka, Leskovara, pa i Šimunovića i Ivana Kozarca. b) S druge strane, Shakespeareove povijesne ili kraljevske drame (histories) bit će pak uzorom onim književnicima koji će u svojim djelima željeti izraziti nacionalni mentalitet i tako ocrtati “dušu” naroda. Pod utjecajem izvedbi Shakespearea u europskim kazalištima, u prvom redu Dingelstedtovih znamenitih režija Shakeseareovih kraljevskih drama, Miletić će te drame držati tekstovima koji svojim nacionalnim etosom idealno mogu ispuniti domoljubnu ulogu. c) U svojoj periodizacijskoj atipičnosti hrvatska će se književnost u razdoblju moderne morati odrediti i prema klasicističkim načelima drame, u čemu će presudnu ulogu imati romantičarski “Sturm und Drang”. No uloga Shakespearea nije ovdje samo posredna, putem njegovog utjecaja na njemački romantizam. Naprotiv, razdoblju hrvatske moderne će Shakespeareova poetika odgovarati na nekoliko načina, pa će i jampski jedanaesterac u stihu, kao i poetološka nekonvencionalnost, isprepletanje stiha i proze, dinamika pojedinih scena, miješanje komičnog i tragičnog, “visokog” i “niskog”, elementi fantastičnog i nadnaravnog kao način karakterizacije lika biti nadahnuti Shakespeareom. Stoga je moguće ustvrditi da se u traženju vlastitog kazališnog rukopisa dramski pisci moderne na njega izravno oslanjaju.
Stručni radovi
Kao što smo već napomenuli, Gjurgjan je bila urednicom bloka o Yeatsu u Književnoj smotri te prvog cjelovitog izbora iz Yeatsova dramskog, kritičkog i pjesničkog opusa koji je objavljen u izdanju Školske knjige. Izdanje je popraćeno predgovorom i komentarima uza svaki pojedinačni tekst i po tome je izuzetan doprinos razumijevanju tog pjesnika u Hrvatskoj.
Također ističemo da je Gjurgjan bila autoricom brojnih natuknica za Leksikon stranih pisaca (v. Bibliografiju). Izradila je gotovo sve natuknice o engleskom romantizmu, natuknice o bitnim modernističkim autorima i njihovim djelima (James Joyce, W. B. Yeats, V. Woolf, Oscar Wilde te neke natuknice o irskoj književnosti). Za drugi dio tog projekta, Djela, bila je recenzentom za englesku i američku književnost.
Značajan doprinos Ljiljana Ina Gjurgjan ostvarila je i u posredovanju suvremene engleske književnosti u Hrvatskoj, prilozima i recenzijama u Bibliovizoru i Zarezu. Izdvajamo njezine tekstove o sljedećim izdanjima: Michael Cunningham, Sati; Mary Shelley, Frankenstein; Julian Barnes, Pretresanje i Ljubav itd.; Edward Said, Orijentalizam; Padraic O’Conaire, U progonstvu; V. Woolf, Orlando; Brian Friel, Žetveni ples.
Nastavna aktivnost
Otkada se godine 1999. zaposlila na ovom Fakultetu kao docent, Gjurgjan je zadužena za nastavu engleskoga romantizma (predavanja za sve studente druge godine) te seminare iz britanskog modernizma i ženske književnostI na engleskom jeziku. (III, odnosno IV godina). Za sva je tri kolegija kolegica Gjurgjan, koristeći se svojim cjelovitim uvidom u književno-kritičku suvremenu produkciju, pripremila nastavni materijal (čitanke), koji se sastoji od primarnih i popratnih sekundarnih tekstova. Njezine se knjige o Joyceu i Yeatsu, kao i izbor Yeatsovih pjesama s komentarima, koriste u kolegiju o modernizmu te kao literatura za pripremu diplomskog ispita iz moderne britanske književnosti.
Ističemo također da je Gjurgjan na anglistici osmislila prvi cjeloviti, tematizirani kolegij iz ženske književosti, u kojem se kritički promišljaju tekstovi ženskih autorica, uglavnom druge polovice dvadesetog stoljeća te prateća teorijska i kritička produkcija.
Znanstveni projekti
Od 2002. glavni je istraživač na projektu “Nacionalni ideologemi u modernoj hrvatskoj i irskoj književnosti” (broj projekta 0130450). Prije toga, od 1996. do 2001. bila je stručni suradnik na projektu “Komparativna istraživanja hrvatske i anglofonih književnosti” (prof. dr. Sonje Bašić), a prije izbora u docenta i na projektu “Recepcija Shakespearova djela u hrvatskom kulturnom i književnom prostoru” (prof. dr. Janja Ciglar Žanić). Također je uključena u projekt Sveučilišta u Londonu “The Reception of British Authors in Europe”, na kojem je zadužena za istraživanje recepcije Yeatsa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.
Mentorstvo
Dr. Gjurgjan je bila mentorom pri izradi petneast diplomskih radnji. Usto, tri studentice poslijediplomskog studija književnosti izrađuju svoje magistarske radnje pod njezinim nadzorom (Silva Zlatar Kero: “Negativna utopija u engleskoj književnosti 20. stoljeća”, Martina Domines: “Odjeci Rousseaua u poeziji Williama Wordswortha” i Vesna Meliš: “Narativni aspekti u romanima Virginije Woolf”). Dr. Gjurgjan je bila i član povjerenstva za obranu magistarskog rada o pjesništvu Philipa Larkina Ivice Zaninovića.
Zaduženja
Od ove akademske godine Gjurgjan je pročelnik Odsjeka za anglistiku. Član je Fakultetskog vijeća od 2001. Predsjednik je stručnog povjerenstva pri Ministarstvu
prosvjete i športa za odobravanje školskih udžbenika iz engleskoga jezika. Član je uredništva časopisa Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia.
Skupovi
Prije izbora u docenta Gjurgjan je suorganizirala dva izuzetno dobro zastupljena međunarodna skupa o ženskoj književnosti te održala izlaganja ili priopćenja na dvadesetak međunarodnih skupova u zemlji i inozemstvu. Poslije izbora u docenta bila je suorganizator sekcije iz irske književnosti “Irish Literature and Society – Sub-Versions” na šestom skupu ESSE-a u Strasbourgu. Usto, održala je izlaganja na “Fifth Conference of the European Society for the Study of English, Helsinki”, 25-29. kolovoza 2000; “International Association for the Study of Irish Literature”, Dublin, 3. srpnja do 3. kolovoza 2002; “18th International James Joyce Symposium”, Trst, 16-22. lipnja 2002; “Sixth Conference of the European Society for the Study of English”, Strasbourg, 30. kolovoza do 3. rujna 2002; te na Danima hvarskog kazališta 2001, 2002 i 2003.
Članstva
Gjurgjan je član International James Joyce Foundation,
Međunarodnoga udruženja za proučavanje irske književnosti (International Association for the Study of Irish Literature IASIL),
Hrvatskog ogranka Europskoga udruženja za engleske studije,
hrvatskoga PEN-a i
Hrvatskoga društva pisaca.
Član je predsjedništva Hrvatsko-irskog društva.
Pristupnica doc. dr. Ljiljana Ina Gjurgjan ispunjava uvjete prema uvjete iz članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96) i članka 74. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine - pročišćeni tekst 59/96), minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96.) i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja ("Narodne novine" br. 38/97).jer je
1. još prije izbora u zvanje docenta objavila 2 knjige i 10 izvornih znanstvenih radova, a poslije izbora još 11 znanstvenih radova (preko 120 str), od toga 8 u zbornicima i časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama te 2 kao poglavlja u knjigama. Ti su radovi izraz izuzetne informiranosti kolegice Gjurgjan o suvremenim književnim teorijama, kojima se koristi suvereno i kreativno, bez suvišnog žargona. Oni odražavaju raznorodnost njezinih književnoznanstvenih interesa, koji proizlaze kako iz iskustva njezine razgranate nastavne aktivnosti tako i iz njezine intelektualne znatiželje.
2. Pristupnica više nego udovoljava uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, jer:
- za kolegije koje predaje pripremila je zbirku tekstova (čitanku) primarne i sekundarne literature, a njezine dvije knjige nalaze se na popisu sekundarne literature za britanski modernizam;
- uvela je novi kolegij, prvi iz ženske književnosti na Odsjeku za anglistiku;
- bila je mentorom pri izradi 15 diplomskih radnji, a sad se pod njezinim mentorstvom izrađuju tri magistarske radnje te pet diplomskih radnji;
- bila je suorganizator dvaju skupova u IUC Dubrovnik (prije izbora u docenta) te suorganizator sekcije o irskoj književnsoti na međunarodnom skupu Europskoga udruženja za anglističke studije 2002 godine;
- sudjelovala je na više od dvadeset međunarodnih skupova;
- glavni je istraživač na znanstvenom projektu; a bila je suradnik na dva komparativna anglistička projekta; suradnik je na međunarodnom projektu Sveučilišta u Londonu (istraživanje recepcije britanskih autora u Europi)
Iz svega navedenoga razvidno je da doc. dr. Ljiljana Ina Gjurgjan ispunjava potrebne uvjete za izbor u više zvanje i to ne sam formalno. Kao što iz njezine bibliografije i životopisa proizlazi radi se o agilnoj i vrijednoj nastavnici i znanstvenici, sa širokim područjem znanstvenih interesa, koja daje velik doprinos svojoj sredini kako u organizacijskom i nastavnom tako i u znanstvenom pogledu. Stoga Povjerenstvo ističe svoje zadovoljstvo predložiti Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se docent dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan izabere u zvanje izvanrednog profesora za područje filologije, na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo
__________________________________
dr. sc. Janja Ciglar Žanić, redovni profesor
__________________________________
dr. sc. Stipe Grgas, redovni profesor
__________________________________
dr. sc. Viktor Žmegač, professor emeritus
POPIS VAŽNIJIH RADOVA I PREDAVANJA
PRIJE IZBORA U ZVANJE DOCENTA
I. A KNJIGE
1. Kamov i rani Joyce, HFD, Zagreb 1984, 96 str.
2. Mitsko i nacionalno u književnosti “kraja stoljeća”: Pjesništvo Vladimira Nazora i W. B. Yeatsa, NZMH, Zagreb 1995, 202 str.
I. B IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI NA HRVATSKOM JEZIKU
3. “Dvoznačnost funkcije mita ‘domaćeg anđela’ u romanu Virginije Woolf K svjetioniku”, Republika, br. 11-12 (1983), str. 156-163.
4. “Između bjelokosti i barikada: O ženskoj kritici i dekonstrukciji u SAD”, Književnost, br. 8-9 (1986), Beograd, str. 1487-1491.
5. “Kamov, Ristić, Krleža – tri modela ‘jezične revolucije’”, Komparativno proučavanje jugoslavenskih/južnoslavenskih književnosti – zbornik radova s drugog znanstvenog skupa. Posebno izdanje Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i časopisa Gesta u Varaždinu, 1987, str. 107-112.
6. “Intertekstualna funkcija mita u razdoblju fin de sičclea i u avangardi”, Umjetnost riječi, god. XXXVI, br. 1 (1992), str. 57-79.
7. “Leone i Filip: Od modernističkoga do postmodernoga poimanja subjekta”, Republika, br. 11-12 (1993), str. 90-100.
I.C IZVORNI ZNANSTVENI RADOVI NA ENGLESKOM JEZIKU
8. “The Subversion of a Traditional Value System Built into Language in Joyce’s Portrait and Kamov’s Dried Up Bog”, Literary Interrelations: Ireland, England, and the World, ur. Wolfgang Zach i Heinz Kosok, Gunter Narr Verlag, 1987, str. 57-65. Pretisak u Most/The Bridge, br. 1-2 (1987), str. 139-143.
9. “The Three Cases of Mother-Daughter Relationship in Croatian Literature”, Women’s Voice in Literature and Society, ur. Maggie Allison i Ann White, Bradford Occasional Papers, University of Bradford, br. 11 (1992), str. 59-72.
10. “The Metaphoric and the Patriarchal in Women’s Writing”, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, br. 42 (1997), str. 135-144.
11. “Janko Polić Kamov – The Precursor of the Croatian Avant-Garde”, Most/ The Bridge, br. 1-2 (1997), str. 83-88.
12. “European Turn of the Century Literature and the Post-Colonial Paradigm”, British Cultural Studies – Cross Cultural Challenges, The British Council Croatia, 1998, str. 51-57.
II. Stručni radovi
II.A. KNJIGE I ZBORNICI
Urednik tematskog priloga o Janku Poliću Kamovu u Most/ The Bridge, br. 1-2 (1997).
Antun Šoljan: Izabrana djela, Riječ, Vinkovci 1997. Izabrala i predgovorom popratila Ljiljana Ina Gjurgjan.
Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići i druge proze, Riječ, Vinkovci 1998. Izabrala i predgovorom popratila Ljiljana Ina Gjurgjan.
II. B OSTALO
Članci u Vijencu, Zarezu, Književnoj smotri, III. programu Hrvatskoga radija, Hrvatskoj sekciji BBC-a, HTV-u.
III. A Organizator skupova
1. Koordinator međunarodnoga skupa pri Interuniverzitetskom centru Dubrovnik, “Poetics and Politics of Women Writing / Etique et Poetique de L’ecriture feminine”, 31. ožujka –6. travnja 1986.
2. Kodirektor međunarodnoga skupa pri Interuniverzitetskom centru Dubrovnik, “Writing and language: The politics of feminist critical practice and theory / Ethique et poetique d’une pratique et d’une theorie feministes critique”, 8-14. svibnja 1988.
III. B Važnija saopćenja na međunarodnim skupovima i pozvana predavanja
1. “The Subversion of a Traditional Value System Built into Language in Joyce’s Portrait and Kamov’s Dried Up Bog”, IASAIL (International Association for Anglo-Irish Literature) Graz, travanj 1983;
.
2. “The Intertextuality of Contemporary Prose Writing: Vrkljan, Ugrešić, Kiš”, AATSEEL (American Association of Teachers of Slavic Languages and Literatures), prosinac 1986;
3. “The Role of Female Autobiography in Creating and Recreating Stereotype Scenarios For Women”,University of Alabama, 23. travnja 1987;
4. .”The Problem of Periodization of South Slavic Literatures”, Midwest Slavic Conference, University of Michigan, Ann Arbor, 24- 26. travnja 1987;
5. “Modern Croatian Literature in Anglo-American Context”, Cornell University, 27. travnja 1987. (pozvano predavanje);
6. “Literatures, Lands, Peoples”, Smithsonian Institute, Washington, 6.lipnja 1987.(pozvano predavanje);
7. “Mit nacije u Nazora i Yeatsa”, Znanstveni skup “Josip Torbarina”, prosinac 1987;
8. “Definitions of Self in Relation to Concepts of Femininity” Amerikanistika Sveučilišta u Beču, (pozvano predavanje) 2.svibnja 1989;
9. “The Metaphoric and the Patriarchal in Women’s Writing”, Third Conference of the European Society for the Study of English, Glasgow, rujan 1995;
10. “Women’s Writing and Subversion”, English Studies in Croatia, skup Hrvatskog društva za anglističke studije, svibanj 1995;
11. “Feminist Futures”, The 4th Conference of the European Society for the Study of English, Debrecen, rujan 1997;
12. “Yeats and Postcolonial Literature”, The 4th Conference of the European Society for the Study of English, Debrecen. rujan 1997;
13. “Croatian Cultural Identity”, Hrvatski kulturni centar pri Hrvatskom veleposlanstvu u Londonu, 20. veljače 1997;
14. “Mit, nacija i književnost ‘kraja stoljeća’: Vladimir Nazor i W.B. Yeats”, Hrvatski kulturni centar pri Hrvatskom veleposlanstvu u Londonu, 8. ožujka 1997;
15. “European Turn of the Century Literature and the Post-Colonial Paradigm”, British Cultural Studies: Cross-Cultural Challenges, Zagreb, veljača 1998;
POPIS RADOVA I SUDJELOVANJA NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA
NAKON IZBORA U ZVANJE DOCENTA
· 1. “Intertextuality in Paljetak’s After Hamlet” Most/ The Bridge, Zagreb, 1999, str. 23-37.
· 2. “Kako razaznati ples od plesača”, Biblioteka nobelovci, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 295-327.
B) Radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama:
· 3.“Yeats, Postcolonialism, and Turn-of-the-century Aesthetics”, European Journal of English Studies, br. 3 (1999), str. 314-326.
· 4.“Opozicijska sekularna kritika Edwarda Saida”, Književna smotra, br. 117 (2000), str. 101-105. Napominjem da je broj stranica ne odražava stvarnu dužinu teksta zbog specifičnog formata časopisa te da se radi o studiji od oko 15 katica ili više od 4000 riječi.)
· 5.“Narcis i čudovište: Romantičarski koncept Drugoga i suvremena ideologija”, Književna smotra, 119 (2001),str. 3-8 (Napominjem da je broj stranica umanjen zbog specifičnog formata časopisa te da se radi o studiji od oko 13 katica ili 4000 riječi.)
· 6.“W. B. Yeats i dekadentizam”, Umjetnost riječi, br. 1-2 (2002), str. 87-98
· 7. “Shakespeare i hrvatska moderna”, Umjetnost riječi, br. 3 (2002), str. 165-187.
· 8.“Feminist Futures”, Hungarian Journal of English and American Studies, 4 Selected Conference Papers from ESSE/4 (1998/2000), str. 201-207.
· 9.“Grofice kao nacionalni amblemi: Gospođa Walewska Milana Begovića i Grofica Cathleen W. B. Yeatsa”, Dani hvarskog kazališta: Književnost i kazalište hrvatske moderne – bilanca stoljeća II, HAZU i Književni krug Split, Zagreb – Split 2002, str. 108-120
· 10. Fetišizam, vampirizam i pogled Drugoga u drami Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže”, Dani hvarskoga kazališta: hrvatska književnost i kazalište dvadesetih godina 20. stoljeća, HAZU i Književni krug, Zagreb – Split, 2003, str. 55-65.
· 11.“Uvodne napomene uz izbor kritika o romanu Mary Shelley: Frankenstein ili moderni Prometej”, Kolo, br. 2 (2000), str. 289-296.
Prikazi i recenzije:
1. “Nepretenciozni dah svježine” (Brian Friel, Žetveni ples), Zarez, 1/18 str. 35.
2. “Dvostruki pogled iznutra” (Edward Said, Orijentalizam) Bibliovizor, Zarez,II/36-37, str. 43.
3. “Irske priče o progonstvu“ (Padraic O’Conaire, U progonstvu), Bibliovizor, Zarez, III/54, str. 40.
4. Nepodnošljiva lakoća fabuliranja” (Neven Orhel, Ponoćna pjesma) Bibliovizor, Zarez,III/63, str.43.
5. “Yeatsova poetska retorika: Između esteticizma, postkolonijalizma i Sjeverne Irske danas”, Književna smotra, br. 115-116 (2000), str. 77-81
6. “Ironični ljubavni fetiši” (Julian Barnes, Pretresanje i Ljubav itd). Bibliovizor, Zarez, IV/93, .str.44.
7. Mary Shelley, Frankenstein ili moderni Prometej (Bibliovizor, 9.12. 02 – 16 min).
8. “(Tro)jedinstvena knjiga o hrvatskoj moderni” (Batušić – Kravar – Žmegač, Književni protusvjetovi), Republika str. 243-247.
9. Cunningham “Sati”, Bibliovizor (15. 2. 03 - 14 min)
Natuknice za Leksikon stranih pisaca: (autori i djela)
James Joyce/ Dublinci/ Portret umjetnika u mladosti/ Uliks;
W. B. Yeats/ Michael Robartes i plesačica/ Toranj;
V. Woolf/ K svjetioniku;
Oscar Wilde /Slika Doriana Graya;
Brendan Behan;
Lady Augusta Gregory;
Liam O’Flaherty;
Edward Lear;
Lewis Carroll /Alica u zemlji čudesa;
William Blake /Pjesme nevinosti i iskustva;
William Wordsworth /Lirske balade;
S. T. Coleridge /Pjesma staroga mornara;
P. B. Shelley;
Mary Shelley /Frankenstein.
· Recenzent za englesku i američku književnost za Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, dio II: Djela.
· Uredila tematski prilog o Yeatsu za Književnu smotru, br. 115-116 (2000), str. 77-95
· Uredila, izabrala, recenzirala prijevode, i napisala komentare za svaku pojedinačnu pjesmu, esej i dramu za W.B.Yeats:Biblioteka nobelovci, Školska knjiga, Zagreb 2001
· Uredila tematski prilog o Frankensteinu za Kolo, 2, ljeto 2002, 289-373.
1. “Not like 1916”, ESSE 5, Helsinki, 25-29. kolovoza 2000.
2. “Joyce’s Araby and Yeats’s Byzantium, IASIL 2001, Dublin, 30. srpnja – 3. kolovoza 2001. (Također predsjedatelj sekcije o Yeatsu na istome skupu)
3. “’More Mud, More Crocodiles’ – The Turn in the Portrait’s Astheticism”, 18th International James Joyce Symposium, Trieste, 16-22. lipnja 2002.
4. “Understanding English studies”, panelist, ESSE 6, Strasbourg, 30. kolovoza – 3. rujna 2002.
5. “Modern Irish Literature and Society – Sub-Versions”, su-organizator seminara o irskoj književnosti, ESSE 6, Strasbourg, 30. kolovoza – 3. rujna 2002.
6. “Comparative Literature – A Cure for An Inadequacy Complex”, Cultural Encounters, izlaganje, IUC Dubrovnik, 2-6. listopada 2002.
“III. b SKUPOVI U HRVATSKOJ
1. “Grofice kao nacionalni amblemi: Gospođa Walewska Milana Begovića i Grofica Cathleen W. B. Yeatsa”, Dani hvarskog kazališta 2001.
2. “Fetišizam, vampirizam i pogled Drugoga u drami Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže”, Dani hvarskog kazališta 2002.
3. “Od Eve do Laure”, Dani hvarskoga kazališta 2003.
- Glavni istraživač na projektu “Nacionalni ideologemi u hrvatskoj i irskoj književnosti”.
- Suradnik na projektu “The Reception of British Authors in Europe” Sveučilišta u Londonu s istraživanjem o recepciji W. B. Yeatsa u Hrvatskoj i bivšopj Jugoslaviji..
- Član uredništva SRAZ-a (Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia)
- Mentor na poslijediplomskom studiju književnosti Martini Domines, Vesni Meliš, i Silvi Zlatar Kero.
- Mentor pri izradi patnaest diplomskih radnji iz engleskoga romantizma, britanskoga modernizma i ženske književnosti na engleskom jeziku
- Član komisije za obranu magistarske radnje o Philipu Larkinu Ivice Zaninovića
- Uvela novi kolegij: Ženska književnost na engleskom jeziku, prvi takve vrste na Odsjeku za anglistiku.
- Predsjednik stručnog povjerenstva pri Ministarstvu prosvjete i športa za odobravanje školskih udžbenika iz engleskoga jezika od 2001
- Član predsjedništva Hrvatsko-irskoga društva prijateljstva od 2002 te voditelj kulturne sekcije Društva od 1997
- Član Inernational James Joyce Foundation, IASILa (International Association for the Study of Irish Literature - Međunarodnoga udruženja za proučavanje irske književnosti), HDAS-a (hrvatske podružnice ESSE-a – Europskog udruženja za anglističke studije), PEN- a i Hrvatskog društva pisaca.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILIZOFSKI FAKULTET
Arheološki zavod
Zagreb, 30. 06. 2003.
Predmet: Izvještaj o izboru Marcela Burića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Marcela Burića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Arheološkom zavodu podnosimo Fakultetskom vijeću
slijedeći
Marcel Burić zasnovao je ugovor s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske o sudjelovanju na znanstvenoistraživačkom projektu 130 496 u svojstvu znanstvenog novaka za razdoblje od 01. svibnja 2003. na rok od četiri godine.
Marcel Burić rođen je u Darmstadtu (Njemačka) 02. ožujka 1973. godine. U Zagrebu je završio osnovnu i srednju elektrotehničku školu, nakon čega je 1992. godine upisao studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 27. travnja 2002. godine s vrlo dobrim uspjehom i izvrsnim diplomskim radom. Primio je Rektorovu nagradu za 2000. godinu. Od 1999. redovito i aktivno sudjeluje na međunarodnom projektu UNESCO IGCP 442, u okviru kojega je održao dva priopćenja na godišnjim skupovima, a sudjeluje i u izradi završne publikacije. Objavio je nekoliko stručnih i znanstvenih tekstova u domaćoj i stranoj literaturi, od toga jedan u časopisu citiranom u CC.
Od svoje druge godine studija redovito sudjeluje na sustavnim i zaštitnim arheološkim istraživanjima u cijeloj Hrvatskoj i Austriji.
Odlukom Fakultetskog vijeća prihavćen mu je sinopsis magistarskog rada pod naslovom Vinčanska kultura u Hrvatskoj. Bapska – naselje vinčanske kulture u zapadnom Srijemu.
Na temelju svega iznesenog stručno povjerenstvo predlaže da se Marcel Burić izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Arheološkom zavodu.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl
2. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić
3. dr. sc. Ivor Karavanić
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za etnologiju
Zagreb, 30.06.2003.
Predmet: Izvještaj o izboru Tanje Bukovčan Žufika u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Tanje Bukovčan Žufika u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za etnologiju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Tanja Bukovčan Žufika rođena je 16. 05. 1975. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Dio srednjoškolskog obrazovanja završila je u sklopu Međunarodne mature u Honolulu, u Sjedinjenim Američkim Državama.
Upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu 1996/97. godine i diplomirala na Odsjeku za etnologiju (drugi predmet anglistika) 24.10.2001. sa odličnim uspjehom. Nakon druge godine studija dobila je prestižnu stipendiju Grada Zagreba koju je zbog visokog prosjeka ocjena zadržala sve do kraja studija. Znanstvena novakinja na Odsjeku za etnologiju postala je u ožujku 2003. godine na projektu Organizirano kućno rukotvorstvo u 19. i 20. stoljeću u Hrvatskoj (0130414).
U sklopu svog dosadašnjeg rada, novakinja je sudjelovala u osmišljavanju i organizaciji terenskog istraživanja na Rabu, te terenskog istraživanja u Istri. Ostvarila je suradnju sa Centrom za održivi razvoj Eko park Pernat sa otoka Cresa, u sklopu koje je osmislila organiziranje zavičajne etno-zbirke u čijem bi stvaranju sudjelovali i studenti etnologije u sklopu terenske nastave. Započela je i rad na digitalizaciji građe iz Upinica Etnološkog atlasa. Sudjelovati će na međunarodnom stručnom seminaru u Baji, Mađarska, u srpnju ove godine. Koautorica je referata na temu Kreiranja kulturnog identiteta kroz turističke manifestacije koji će se izložiti tom prilikom.
U kolovozu 2003. sudjelovati će i na ljetnoj školi Vizualne antropologije u Novoj Gorici, Slovenija, što će biti dio priprema za stručno usavršavanje na tom području koje do sada nije bilo pokriveno nastavnim programom Odsjeka za etnologiju.
U časopisu Studia Ethnologica Croatica br. 14/15 (2002/2003 godina) objaviti će članak pod naslovom Uvod u istraživanje narodne medicine kao područja etnologije.
Uže područje interesa Tanje Bukovčan Žufika uključuje: vizualnu i cyber antropologiju, medicinsku antropologiju (etnomedicinu), te teorije analize etnografskog teksta i teorije interpretacije.
U skladu s gore navedenim predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Tanju Bukovčan Žufika izabere u istraživačko zvanje mlađe asistentice na Katedri za nacionalnu etnologiju Odsjeka za etnologiju.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Milana Černelić, doc
2. dr. sc. Tihana Petrović, doc
3. dr. sc. Branko Đaković, doc.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za etnlogiju
Zagreb, 2.07.2003.
Predmet: Izvještaj o izboru Sanje Potkonjak u straživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Sanje Potkonjak u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za etnologiju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Sanja Potkonjak rođena je 14. 06. 1972. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Filozofski fakultet u Zagrebu upisala je 1996/7, znanstvene smjerove na Odsjeku za etnologiju i Odsjeku za arheologiju, a diplomira 2002. godine na etnologiji s izvrsnom ocjenom.
Tijekom dodiplomskog školovanja korisnica je stipendije Ministarstva znanosti i tehnologije.
U 2001/2002. Sanja Potkonjak dobila je stipendiju Open Society Institut za poslijediplomski studij na Central European University, Budimpešta. Iste godine Ministarstvo znanosti i tehnologije dodjeljuje joj jednokratnu stipendiju za studij u Mađarskoj. Jednogodišnji poslijediplomski program iz rodnih studija završava 2003. godine s magistarskim radom iz polja etnologije.
Od 1. svibnja 2003. godine Sanja Potkonjak je zaposlena kao znanstvena novakinja na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pri projektu Organizirano kućno rukotvorstvo u 19. i 20. stoljeću u Hrvatskoj,(0130414) čija je voditeljica doc. dr. Tihana Petrović.
U dosadašnjem radu Sanja Potkonjak je sudjelovala na dva međunarodna seminara: “Roaming Anthropological Seminar”, Ohrid-2002 posvećen subkulturama; koautorica je izlaganja Kreiranje kulturnog identiteta kroz turističke manifestacije pripremljenog za međunarodni stručni seminar u Baji, Mađarska, srpanj 2003.
Kandidatkinja je 2003. godine u okviru Tjedna znanosti osmislila i vodila Interaktivnu etnološku radionicu koja se održavala u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
U okviru djelatnosti matične institucije sudjelovala je u organizaciji i terenskom istraživanju na Rabu. U svrhu usavršavanja u vizualnoj antroplogiji kandidatkinja će u kolovozu o. g. sudjelovati u 5. školi medijske kulture u Trakošćanu.
Područje interesa Sanje Potkonjak je rodna i feministička antropologija, ženska povijest i postkolonijalni studiji.
U skladu s gore navedenim predlažemo Vijeću filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Sanju Potkonjak izabere u istraživačko zvanje mlađe asistentice na Katedri za nacionalnu etnologiju Odsjeka za etnologiju.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Tihana Petrović, doc.
2. dr. sc. Milana Černelić, doc.
3. dr. sc. Branko Đaković, doc.
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 17.6.2002. u komisiju za izbor u zvanje višeg lektora za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku. Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Vjesniku 29.6.2002. javila se Snježana Rodek.
Kandidatkinja je godine 1985. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila studij njemačkog i francuskog. Usavršavala se od 1984. do 1986. na Sveučilištu Sorbonne Nouvelle u Parizu. 1998. upisala se na postdiplomski studij lingvistike. Od 1987. do 1993. radila je na školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje je predavala njemački i francuski. Godine1993.-1994. predaje njemački jezik na XVIII. gimnaziji u Zagrebu. Od 1994. do 1998. nastavnik je njemačkog jezika na školi za strane jezike u Varšavskoj. Od 1.9.1999. radi kao lektor za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Snježana Rodek priložila je natječajnom materijalu više stručnih radova.
Članak «Wirtschhaftsdeutsch in der Erwachsenenbildung», objavljen u časopisu Zagreber Germanisrtische Beiträge, daje pregled razvoja udžbenika njemačkog jezika za ekonomsku struku i predlaže izbor udžbenika za nastavu njemačkog jezika u obrazovanju odraslih.
U članku „Workshop: Sozialversicherungssystem der BRD – ein Unterrichtsentwurf“ daje se metodički prijedlog za obradu jedne manje poznate teme u nastavi.
Za potrebe nastave u gimnazijama prilagodila je četiri udžbenika i priručnik za nastavnike serije njemačkih udžbenika Deutsch international. Da bi se ti udžbenici uskladili s nastavnim planovima i programima u Hrvatskoj kandidatkinja je napisala nove lekcije, zadatke i vježbe. Vodeći se spoznajama kontrastivne lingvistike upozorila je u dodatnim objašnjenjima na teškoće hrvatskih učenika u učenju njemačkog jezika i na razlike njemačke i hrvatske kulture koje dolaze do izražaja u koncepciji udžbenika. Sastavila je za sve udžbenike glosare i prilagodila kasete, koje su dio udžbenika, promjenama koje je provela u udžbenicima. Priručnik za nastavnike je uskladila s novom koncepcijom udžbenika.
Snježana Rodek objavila je i četiri prijevoda, jedan s hrvatskog na njemački i tri s njemačkog na hrvatski. Urednica je njemačkog dijela Leksikona menedžmenta, recenzirala je udžbenik za studente ekonomskih fakulteta Geschäftliches Kommunizieren.
Pored svojih nastavnih obaveza na dodiplomskom studiju germanistike Snježana Rodek sudjeluje i kao mentor i lektor za područje prijevoda s ekonomskom tematikom na postdiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu.
Iz izloženog se vidi da Snježana Rodek ispunjava uvjete za izbor u zvanje višeg lektora i komisija predlaže da se u to zvanje izabere.
Zagreb, 10.10.2002.
dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.
dr. sc. Velimir Petrović, red. prof.
dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za germanistiku
Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Matično povjerenstvo za područje humanističkih znanosti
- polje jezikoslovlja i znanosti o književnosti
Na zahtjev matične komisije dostavljamo dopunu za izbor Snježane Rodek u zvanje višeg lektora.
U prilogu navedeni stručni članci pod brojem 1 i 2 te prilagodbe udžbenika pod brojem 3,4,5,6 i 7, objavljeni nakon zadnjeg izbora, čine ukupno sedam stručnih radova što je više nego što je potrebno za izbor u zvanje višeg lektora.
Zagreb, 3.2.2003.
dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.
dr. sc. Velimir Petrović, red. prof.
dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
Objavljeni stručni radovi u razdoblju od 09.07.1999. do 10.07.2002.
Stručni članci:
1. Wirtschaftsdeutsch in der Erwachsenenbildung, str. 175-186, Zagreber Germanistische Beiträge 8 (1999).
2. Sozialversicherungssystem der BDR – ein Unterrichtsentwurf, str. 30-34, KDV Info; Praxisorientierte Zeitschrift der kroatischen DeutschlehrerInnen, Nr. 15, Winter 1999.
Autorica prilagodbe hrvatskog izdanja udžbenika:
3. Deutsch international 1 Teil A – udžbenik, radna bilježnica i kaseta, Cornelsen Verlag i Profil international 2000.
4. Deutsch international 1 Teil B – udžbenik, radna bilježnica i kaseta, Cornelsen Verlag i Profil international 2000.
5. Deutsch international 2 Teil A – udžbenik, radna bilježnica i kaseta, Cornelsen Verlag i Profil international 2000.
6. Deutsch international 2 Teil B – udžbenik, radna bilježnica i kaseta, Cornelsen Verlag i Profil international 2000.
7. Deutsch international 1 Teil A, Teil B – Priručnik za nastavnike, Cornelsen Verlag i Profil international 2000.
Autorica njemačkog nazivlja u:
8. Leksikon menedžmenta, Masmedia, Zagreb, 2001.
Prijevodi:
9. Internationales Marketing: Grundbegriffe und Elemente der kontrahierungspolitischen Entscheidungen, str. 1-22; Wirtschaftsuniversität Wien, Zentrum für Auslandsstudien, Alpen Adria Sommer Universität 2000.
10. Podučavanje i učenje stranih jezika: Usporedba znanstvenih koncepcija na međunarodnoj razini, str. 180-195, Metodika br. 2 – 3/2001, Časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi.
11. Terminologija, Didaktika, Metodika, str. 277 – 285, Metodika br. 2 – 3/2001, Časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi.
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 18. srpnja 2002. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Podnosimo ovaj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 24. srpnja 2002. godine prijavile su se Nada Karačić i Antonela Konjevod. Nada Karačić je u međuvremenu pisanom izjavom odustala od natječaja te stručno povjerenstvo može izvijestiti samo o pristupnici Antoneli Konjevod.
Antonela Konjevod rođena je 26. ožujka 1964. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Od 1982. do 1986. studirala je njemački i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1986. do 1988. na Sveučilištu u Mainzu u SR Njemačkoj. Diplomu profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti stekla je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine. Antonela Konjevod u svojoj biografiji navodi da je od 1989. do 1992. bila upisana na poslijediplomski studij na Sveučilištu u Mainzu, no taj studij iz obiteljskih razloga nije uspjela završiti. Radno iskustvo pristupnice sastoji se od prevoditeljskog rada u jednoj hrvatskoj i jednoj njemačkoj tvrtki te u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske. Od 1992. do 1996. radila je na poslovima prevođenja i kao službenik zadužen za školstvo u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu. Od rujna 2000. radi kao nastavnik njemačkog jezika na Hotelijersko-turističkoj školi u Zagrebu.
Za vrijeme rada na spomenutoj školi izradila je testove za županijska i državna natjecanja iz njemačkog jezika koji su objavljeni kao stručni rad u časopisu KD Info 19/Winter 2001. Pored ovog rada Antonela Konjevod objavila je i stručni članak u časopisu Strani jezici 31 (2002), 3-4. str.193-197 pod naslovom Duden i Brockhaus Wahrig, dva višesveščana jednojezična rječnika u usporedbi. U tome članku bavi se određenim razlikama u izboru i proporcioniranju natuknica, u izboru izvora i dokumentacije za pojedine natuknice, mikrostrukturom natuknica, tj. tumačenjem i definicijama natuknica te uspoređuje i ostale informacije u rječničkim člancima ovih dvaju njemačkih rječnika.
Na temelju životopisa i priložena dva stručna rada povjerenstvo je došlo do zaključka da Antonela Konjevod ispunjava zakonske uvjete za izbor u nastavno zvanje lektora jer udovoljava uvjetima iz čl. 81. stavka 1. ZVU-a i jer ima dva objavljena stručna rada te više od tri godine iskustva u struci. Stručno povjerenstvo predlaže da se Antonela Konjevod izabere u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U Zagrebu, 12. ožujka 2003.
Dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
Dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.
Dr. sc. Zygfryd Gehrmann, docent
Matičnomu povjerenstvu
za humanističke znanosti
i
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
u nastavno zvanje više lektorice
Poštovane kolegice i kolege!
Vijeće filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 17. lipnja 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, grana jezikoslovlje, pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku, o čemu podnosimo sljedeći
Na natječaj objavljen u Vjesniku 29. lipnja 2002. prijavila se Edita Hercigonja-Mikšik, viša lektorica pri Katedri za hrvatski standardni jezik.
Edita Hercigonja-Mikšik (r. 1955. u Sisku) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 1979. godine dvopredmetni studij jugoslavenskih jezika i književnosti (A) i filologije (B predmet). Godine 1980. izabrana je za asistenticu pri Katedri za hrvatski standardni jezik. Godine 1987. izabrana je u nastavno zvanje lektorice i otada vodi vježbe iz hrvatskoga jezika za studente različitih studentskih grupa na Filozofskom fakultetu, a od 1992. i za dio studentica i studenata kroatistike. U zvanje više lektorice izabrana je u lipnju 1997. godine. Do izbora u višu lektoricu objavila je ukupno četiri rada: dva izvorna znanstvena, jedan stručni i jedan prikaz.
Nakon izbora u nastavno zvanje više lektorice pristupnica je samostalno izradila kolegij Kultura hrvatskoga jezika za nenastavničke studijske smjerove na Filozofskom fakultetu. Za taj je kolegij pristupnica sama 1994. izradila novi plan i program. Usto na matičnoj katedri izvodi Jezične vježbe za dio studentica i studenata 1. godine kroatistike. Pristupnica nastavu izvodi stručno, vrlo kvalitetno i savjesno, a tako izvršava i sve ostale obveze (pismeni i usmeni dio ispita, konsultacije) te kao nastavnica postiže dobre rezultate.
Nakon izbora u nastavno zvanje više lektorice Edita Hercigonja-Mikšik objavila je jedan znanstveni rad (Umjetnost riječi, god: 2001, br.XLV, str. 151-160).
Na osnovi rečenoga povjerenstvo predlaže Matičnomu povjerenstvu i Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Editu Hercigonja-Mikšik ponovno izabere u nastavno zvanje više laktorice.
S poštovanjem Stručno povjerenstvo
____________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)
____________________________
(Prof. dr. Josip Silić, član)
____________________________
(Dr. Marija Znika, znanstvena suradnica, član)
Popis objaljenih radova do izbora u nastavno zvanje više lektorice (u lipnju 1997.)
Izvorni znanstveni radovi
1. Prilog toriji hrvatske filozofske terminologije, Radovi zavoda za slavensku filologiju 17, Zagreb, 1982. str. 15-22.
2. Na tragu spoznajno-ortoloških odrednica leksikolizirane metafore, Croatica, Zagreb, 1996. str. 141-151.
Stručni radovi
Legenda i stvarnost u dramskoj trilogiji «I bogovi pate» Marijana Matkovića, Revija 2, Osijek, 1980. str. 43-58.
II. ročki glagoljaški bienalle, Croatica, Zagreb, 1975., 283-284.
Popis radova objaljenih nakon izbora u nastavno zvanje više lektorice (u lipnju 1997.)
Izvorni znanstveni radovi
Metafoničke projekcije kategorije prostora u izricanju sadržaja subjektivnog iskustva, Unjetnost riječi, 2001., br. XLV, str. 151-160.
humanističkih znanosti – polje
jezikoslovlja i znanosti o književnosti
Predmet: Dopuna izvještaja za višu lektoricu Editu Hercigonja
Poštovane gospođe i gospodo!
Izabrani smo u stručno povjerenstvo za ponovni izbor više lektorice Edite Hercigonja u nastavno zvanje više lektorice. O našem je izvještaju Matično povjerenstvo raspravljalo na svojoj sjednici 25. studenoga 2002. i zamolilo nas da dopunimo izvještaj tako da izrijekom navedemo koja je dva rada pristupnica objavila od svoga zadnjeg izbora god. 1997. Stoga vas obavještavamo da je pristupnica otada objavila sljedeća dva rada:
Nadamo se da smo time izvršili svoju obavezu jer, po našem sudu, pristupnica ispunjava sve potrebne uvjete za ponovni izbor u nastavno zvanje više lektorice.
S poštovanjem
U Zagrebu, 28. ožujka 2003.
Stručno povjerenstvo
____________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija)
__ _________________________
(Prof. dr. Josip Silić)
____________________________
(Dr. Marija Znika)
Dr. sc. Krunoslav Pranjić, professor emeritus
Dr. sc. August Kovačec, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.
Odaziv Kadrovskoj službi, klasa: 640-03/03-01/32
Ur. broj: 011-440-03-1/2003.
Zagreb, 10. travnja 2003.
U sjednici Fakultetskog Vijeća, održanoj 10. ožujka 2003, imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za opću lingvistiku, na Odsjeku za lingvistiku. Stoga podnosimo sljedeći
Izvještaj
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 25. ožujka 2003. prijavio se jedan kandidat:
dr. sc. Dubravko ŠKILJAN ( rođen 1949 ) priloživši zakonski propisanu dokumentaciju.
Kandidat nije nepoznat instituciji ovoga Vijeća jer mu je isto ( Vijeće )
- prihvatilo magisterij ( 1974 )
- prihvatilo doktorat znanosti ( 1976 )
- izabralo ga za asistenta, pa za docenta ( 1977 )
- izabralo ga za izvanrednoga profesora ( 1981 ), a
- izabralo ga i za redovitoga profesora ( 1987 ) te preizabralo ( 1992 ).
Preponovit ćemo reprezentativan sud što su ga pri tom preizboru potpisali 1. i 2. član ondašnjeg Povjerenstva ( dr. prof. A. Kovačec i dr. prof. V. Ivir – u sadašnjem, Povjerenstvu, također sučlanovi ) sud što maestralno svjedoči.
"Originalno je i smjelo zasnovana i knjiga Kraj lingvistike? ( 1990 ), a bavi se onim pitanjima o koja se morao spotaknuti svatko tko se lingvistikom intenzivnije bavio u toku posljednjih 20 godina. Nakon razdoblja velikih uspjeha lingvistike, pa i mode lingvistike kada su njezine metode preuzimane ( često nekritički ) u druge društvene i humanističke discipline, kada se lingvistika među njima tretirala ka 'science pilote', uslijedilo je razdoblje očigledne stagnacije, osjećaja bezizlaznosti i bijega u 'tehnološke' pojedinosti jezičnog opisa; umjesto samom jeziku pozornost se sve više okreće jezičnom okružju. Krajem sedamdesetih i u toku osamdesetih godina pojavile su se mnogobrojne minuciozno dorađene i opremljene studije o pojedinim jezičnim pitanjima, ali više gotovo i nema značajnih novih ideja i značajnih novih teorija o jeziku. Upravo temeljito obaviješten i teoretski pripremljen lingvist poput Škiljana, koji dobro poznaje 'zakonitosti' cikličkog obnavljanja lingvističke misli, mogao se uhvatiti u koštac s ovom fluidnom materijom i doći, na temelju jasne dijagnoze, do razboritih zaključaka u vezi s budućnušću lingvistike. Na žalost, čini nam se da ova temeljito promišljena i poticajna knjiga nije među lingvistima bila dovoljno zapažena i prihvaćena kako je zavrijedila."
No, dakako, iznimno plodna djelatnost "našega" kandidata nije oslabjela: kreativnu znanstvenom erosu, i talentu, nije počivati: ordinarijusom i u drugom navratu, kolega Škiljan nastavio je svojim "multižanrovskim"( heterotematskim ) tekstovima u lingvistici nesmanjenim tempom, i žarom, tekstovima: općelingvističkim i teorijskima, semiologijskim, sociolingvističkima, pragmalingvističkima, psiholongvističkima, povijesnolingvističkima, primijenjenolingvističkima ( standardološkima )…i prijevodnim…
Usput: ukupna kandidatova bibliografija do danas broji ( impresivnih ) 226 pozicija. U deset posljednjih godišta ( 1992 – 2002 ) nakon »reizbora« u zvanje redovitoga profesora objavio je 48 naslova, od toga:
5, novih, naslova, knjižnih/monografskih:
- Dijalog s antikom ( Eseji iz antičke lingvistike ), L&G, Zagreb, 1992, 122 str.
- Dionizije Tračanin, Gramatičko umijeće / Téhne grammatiké, L&G, Zagreb, 1995, 400 str.
- Varon i Kvintilijan – dva antička lingvista, L&G, Zagreb, 1995, 106 str.
- Javni jezik, Studija, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2000, 231 str.
- Govor nacije, Golden marketing, Zagreb, 2002, 313 str;
1 priručnik: Leksikon antičkih autora, L&G, Matica Hrvatska, Zagreb 1996, 640 str;
12 znanstvenih radova od kojih naslovom izdvajamo ove:
- Govorena i pisana komunikacija, in: Primijenjena lingvistika danas, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 1994, 36 – 47
- La langue entre symboles et signes: le cas serbocroate, Cahiers de l'ILSL ( Langue et nation en Europe centrale et orientale du XVIIIčme sičcle ŕ nos jours ) 8 ( 1996 ),
305 – 328
- The processes of Ideologization in Language, in: Along the Margins of Humanities,
ISH, Ljubljana 1996, 15 – 64
- Communication et identité / Communication and Identity, Transeuropéennes 14/15
( 1998/9 ), 69 – 80
- The Discourse of Modern Science, Epistemology II, Topos 1 – 2 ( 1999 ), 7 – 24
- Traduction « rétrospective » et traduction, « prospective » des textes grammaticaux anciens, Historie – Epistémologie – Langage 22(II) (2000), 7 – 14;
7 strukovnih članaka od kojih naslovom izdvajamo ove:
- The Amnesic Syndromes of Structuralism, in: History and Perspectives of Language Study, John Benjamins, Amsterdam – Philadelphia, 2000, 85 – 99
- Predsokratiki in jezik, Keria II ( 2 ) ( 2000 ), 73 – 96
- Le silence créatif de Ferdinand de Saussure, Cahiers Ferdinand de Saussure 54
( 2001 ), 407 – 425.
Osvrnemo li se na zakonsku regulativu kad je posrijedi izbor / preizbor ordinarijusa, onda "naš" kandidat ispunjava sve uvjete člana 74 Zakona o visokim učilištima, kao i uvjete člana 42 Zakona o znanstvenoj djelatnosti. No tu su još i "Minimalni uvjeti rektorskoga zbora":
- da ima pet priopćenja na skupovima, od toga tri na međunarodnima (- naš kandidat ima ih, samo međunarodnih i samo u posljednjoj dekadi ukupno 15, od kojih izdvajamo svega tri naslova stoga što su na različitim jezicima na kojima su i priopćena:
- États des lieux des sciences humaines dans l'Europe du Sud – Est, Strasbourg, 1996.
- Language policy and lexicography in Slavic languages after 1989, Amsterdam, 2000.
- VII congreso " Cultura Europea", Pamplona, 2002;
- da ima udžbenik obavezan u nastavi ─ kolega Škiljan ima ih 4:
- Pogled u lingvistiku, Školska knjiga, Zagreb, 1980, 1985, 1987, 262 str., Benja, Rijeka 1994, 240 str.
- Jezična politika, Naprijed, Zagreb, 1988, 162 str.
- Osnove semiologije komunikacije, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1979, 39 str.
- U pozadini znaka, Školska knjiga, Zagreb, 1985, 159 str;
- da je bio mentorom najmanje dvojim doktorandima ili magistrandima ( naš kandidat bio je to za njih šesnaestoro, od njih šest doktoranada );
- da je bio voditeljem znanstvenih projekata ( naš kandidat vodio je takvih
pet );
- Antičko nasljeđe lingvistike i semiologije, Zagreb, 1991 – 1995.
- Vidiki prehoda v perifernih kapitalističkih družbah, Ljubljana, 1997 – 1998.
- Konstituiranje javnosti in javne komunikacije v družbah v tranziciji, Ljubljana, 1999 – 2001.
- Javni jezik in njegova uporaba v družbeno relevantni komunikaciji, Ljubljana 2000 – 2002.
- Slovenska jezikovna politika in EU, Ljubljana, 2002 – 2003;
- da je imao kolegije na postdiplomskim studijima ( naš kandidat na matičnom Fakultetu u Zagrebu predavao je i na postdiplomskim studijima iz lingvistike, metodike nastave stranih jezika, fonetike, teorije književnosti; na Institutum Studiorum Humanitatis u Ljubljani u okviru postdiplomskog studija Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije vodio je kolegije iz Teorijske lingvistike, Semiologije, Pragmalingvistike, Sociolingvistike, u okviru studija Antropologija antičkih svjetova iz kolegija Uvod u antropologiju antičkih svjetova, a u okviru Medijskih studija kolegij iz Semiologije medija. Za sve studente predavao je povremeno Epistemologiju humanističkih znanosti).
Kolega Škiljan nije tek kabinetski radnik, predavač obaveznih ( zatvorenih ) kolegija; ogledao se on i u mnogim interuniverzitetskim javnim gostovanjima; tako: kao gostujući predavač je na dodiplomskim studijima u Sarajevu ( Filozofski fakultet ), Novom Sadu
( Filozofski fakultet ), Ljubljana ( filozofski fakultet ), Prag ( CEU ), Parizu ( Sorbonne ), Trstu ( Scuola superiore per traduttori e interpreti ), Podgorici ( Institut za strane jezike ). Bio je na studijskom boravku u Centre Louis Gernet u Parizu. Od akademske 2000/20001. godine predaje kao gost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na dodiplomskom studiju Opće lingvistike ( Semiologija, Teorijska lingvistika ), te na postdiplomskim studijima Teorije književnosti i Glotodidaktike.
Oni "Minimalni uvjeti rektorskoga zbora" za kandidata predviđaju još:
- da je objavio bar 12 članaka u časopisima s međunarodnom recenzijom ( naš kandidat objavio ih je osamnaest ) od kojih izdvajamo svega pet, i to stoga što je iz njihovih naslova razvidno da su pisani ( i govoreni ) u petorim jezicima:
- Tuđice i tuđinci, in: Interkulturalnost versus rasizam i ksenofobija, Forum za etničke odnose, Beograd, 1998, 39-56
- Saussurjev ustvarjalni molk, in: F. de Saussure, Predavanja iz splošnega jezikoslovja, Institutum Studiorum Humanitatis, Ljubljana, 1997, 261-280 ( pogovor knjizi )
- La pensée linuistique grecque avant Socrate, Cahiers Ferdinand de Saussure 51
( 1998 [ 1999] ), 11-28
- La lingua e gli altri sistemi semiotici, in: La semiotica nei Paesi slavi, Feltrinelli, Milano 1979, 701 – 708
- From Croato – Serbian to Croatian, Multilingua 19-1/2 ( 2000 ), 3 – 20;
- da je, kumulativno, objavio bar osam knjiga ( naš ih je kandidat objavio osamnaest – vidjeti ih u Bibliografiji numerirane od 1- 18 ).
Ekstenzivnije bismo se osvrnuli tek na dvije recentne monografske knjige, ujedno kao reprezentativne za ukupnu kandidatovu autorsku teksturu:
1. JAVNI JEZIK. STUDIJA, izd. Antibarbarus, Zagreb 2000, str. 231.
2. GOVOR NACIJE, izd. Golden marketing, Zagreb 2002, str. 313.
U spomenutoj dekadi ( 1992- 2002 ) nakon Dijaloga s antikom ( Zagreb 1992 ) rijetka primjerka reinterpretacije antičkih teorija o znakovima, jeziku i retorici, posebno o figurama i tropima; nakon Varona i Kvintilijana – dvaju antičkih lingvista ( Zagreb
1995 ) dvije, imenovane, odskorašnje autorske knjige zacijelo su summa "škiljaniana": tematski različite, one – ipak – nose zajedništvo napora da se objasni što se zapravo događa s jezikom na kraju razdoblja moderniteta i u okolnostima još jednoga vala kreiranja nacija, država i jezika. A posebno to što se događa s jezikom u Hrvatskoj u vrijeme formiranja liberalnoga tipa javnosti. Knjiga Javni jezik najavljuje buduću lingvistiku javne komunikacije, obrađuje osnovne pojmove kao što su npr. komunikacijski kolektiv, pa komunikacijska i simbolička funkcija jezika u interakciji realizirajući se u domenama retoričkoj, poetskoj i logičkoj. Autorov postmoderni koncept javnoga jezika nadilazi još jednako dominantne paradigme, predmoderne, pa i modernističke, u shvaćanju javnog jezika.
Knjiga Govor nacije komplementarna je prethodnoj, također teorijski intonirana, pokazujući kako se u jezičnim procesima formiraju bitni elementi individualnih i kolektivnih identiteta; objašnjuje odnose između jezičnih i etničkih ( posebno
nacionalnih ) zajednica, spoznaje moderne antropologije pokušavajući primijeniti u lingvistici, i obratno. Na primjeru konstituiranja hrvatske jezične i nacionalne zajednice autor želi pokazati kako su obje te zajednice ( ne samo u Hrvata nego uopće ) konstrukti koji proistječu iz ideoloških i političkih projekata, a to da ne umanjuje njihovu realnu prisutnost u suvremenome svijetu.
Ovdje je zgoda da se istakne znatna značajka / vrlina autorske teksture: izbalansiran diskurs u kojem su majstorskim unutarnjim misaonim "pregovaranjem" usklađene politika istraživačke nepristrasnosti i politika priznavanja identitetskih stanja. Knjiga je izvoran znanstveni rad i prva je u nas da se bavi odnosom jezičnoga i etničkog identiteta, ali: s lingvističkoga gledišta, a na spoznajnoj razini u frankofonih i anglofonih vodećih autora srodne tematike ( što je lako ovjerljivo u dvama indexima pri kraju knjige: imenskom i pojmovno – tematskom ).
* * *
Naslovljeno Vijeće počastilo nas imenovanjem u Stručno povjerenstvo za, virtualno, ponovan izbor ( treći zaredom) kolege dra Dubravka Škiljana u znanstvenonastavno zvanje redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, pri Katedri za opću lingvistiku u Odsjeku za lingvistiku matičnog mu / nam Fakulteta, pa svoj prijedlog za njegov re- repriziran izbor potpisujemo s kolegijalnom radošću i akademskom odgovornošću – osvjedočeni u kandidatovu posvemašnju kvalificiranost za respektivno natječajno mjesto, jer: dosegnuta razina međunarodno afirmirane lingvističke erudicije teorijske i aplikativne, ostvaren publikacijski opus, edukacijski elan – sve to vrhunjeno "kolikojstvom" ( quantitas ) kao i "kakojstvom"
( qualitas ) – smatramo - zavređuje status ordinariusa – ad vitam.
Povjerenstvo:
_______________________________________
Dr. sc. Krunoslav Pranjić, professor emeritus, vr.
_______________________________________
Dr. sc. August Kovačec, red. prof.,vr.
______________________________________
Dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.,vr.
U Zagrebu, 10. lipnja 2003.
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
18. lipnja 2003.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izbor Mirjane Tonković, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Temeljem članka 46. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine, br. 59/96) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta nas je na sjednici od 9. lipnja 2003. godine imenovalo u stručno povjerenstvo za izbor Mirjane Tonković, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za psihologiju Filozofskof fakulteta u Zagrebu. Stoga Vijeću podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Mirjana Tonković rođena je 1975. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i srednju školu. Godine 1994. upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu i Zagrebu, te diplomirala s odličnim uspjehom 1999. godine. Njezin diplomski rad «Raspoloženje kao determinanta promjene stava» nagrađen je Bujasovom Zlatnom značkom, nagradom koja se dodjeljuje bijenalno za najbolji diplomski rad.
Tijekom studija kolegica Tonković se odlikovala izvrsnošću, pri čemu nije samo s uspjehom obavljala svoje studentske obveze, nego je i kao demonstrator pomagala u pripremi nastave, te u istraživačkim projektima Odsjeka.
Sudjelovala je na tri ljetne škole nastavnika i studenata Odsjeka za psihologiju (1996., 1997. i 1998.), a 1997. godine bila je i članica hrvatske delegacije na 11. kongresu Europskog udruženja studenata psihologije u Jurmali, Latvija. S uspjehom je surađivala na projektu «Institut Otvoreno društvo Hrvatska: dobrotvor ili državni neprijatlj», kojega su vodili dr. Željka Kamenov, dr. Dinka Čorkalo i dr. Aleksandar Štulhofer.
Kolegica Tonković je 1999. godine pohađala i dvomjesečnu Međunarodnu ljetnu školu Sveučilišta u Oslu «Peace research».
Tijekom 2000. godine radila je kao psiholog-istraživač tržišta u «Podravci», a od veljače 2001. do svibnja 2003. u VIPnetu, kao stručnjak za istraživanje tržišta.
Godine 2002. upisala je poslijediplomski znanstveni studij iz psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Mirjana Tonković je 6. svibnja 2003. godine je s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske sklopila ugovor o sudjelovanju na projektu «Psihosocijalni aspekti socijalne rekonstrukcije zajednice» broj 0130485 (voditelj prof. dr. Dean Ajduković) u svojstvu znanstvene novakinje, na rok od četiri godine. Po sklapanju ugovora, aktivno se uključila u nastavni proces, pomaganjem u izvođenju nastave na Psihologijskom praktikumu III i IV. Voditelji kolegija, doc. dr. Dinka Čorkalo i doc. dr. Darja Maslić-Seršić procjenjuju je kao iznimno angažiranu, marljivu i inicijativnu mladu suradnicu.
Budući da Mirjana Tonković ispunjava zakonom predviđene uvjete, a njezin dosadašnji rad pokazuje da je riječ o vrlo perspektivnoj kandidatkinji, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju:
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.
Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Željka Kamenov, doc.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za slavenske jezike i književnosti
Ivana Lučića 3, Zagreb
Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u zvanje docenta na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici održanoj 11. studenoga 2002. godine Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, o čemu podnosimo svoj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj, objavljen u Vjesniku 25. studenoga 2002. godine, prijavila se dr. sc. Katica Ivanković. Svojoj je prijavi priložila životopis, izvještaj o znanstveno-nastavnoj i stručnoj djelatnosti s popisom objavljenih radova, svoju doktorsku diplomu i domovnicu.
1. Radna biografija
Dr. sc. Katica Ivanković, rođena 1961. godine u Banjoj Luci, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 1984. godine diplomirala studij komparativne književnosti i češkoga jezika i književnosti. Paralelno je apsolvirala bibliotekarstvo i radila u Knjižnici Zavoda za slavensku filologiju. Nakon diplomiranja radila je kao stručni prevoditelj, lektor u Večernjem listu, bibliotekar u Knjižnicama grada Zagreba te kao novinar i lektor-redaktor na Radiju 101.
Godine 1987. izabrana je za (mlađega) asistenta za češku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Kao stipendist Ministarstva školstva boravila je akad. godine 1988/89. u Pragu, gdje je na Karlovu sveučilištu pripremala magistarski rad. Obranivši u siječnju 1996. godine s izvrsnim uspjehom svoj magistarski rad pod naslovom Književna kritika čeških dekadenata, Katica Ivanković je završila poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U lipnju iste godine izabrana je u zvanje (znanstvenoga) asistenta.
Akademske godine 1993./94. i 1994./95. radila je kao lektor za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Masarykova sveučilištu u Brnu, a u ljetnom semestru 1995./96. i tijekom 1996./97. akad. godine istu je obvezu preuzela i na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilištu u Pragu. Svoj boravak u češkim sveučilišnim središtima koristila je ne samo za promicanje hrvatskoga jezika i književnosti, nego i za vlastito bohemističko usavršavanje. Po povratku na matični, Filozofski fakultet u Zagrebu, Katica Ivanković je 1997./98. akad. godine nastavila raditi na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.
U prosincu 2001. godine uspješno je obranila svoju doktorsku disertaciju pod naslovom Karel Teige i češka književna avangarda. Početkom 2002. godine izabrana je u suradničko zvanje višega asistenta.
2. Nastavni rad
Dr. sc. Katica Ivanković još je kao mlađi asistent preuzela brojne nastavne obveze u okviru studija bohemistike na našem Fakultetu, kontinuirano premašujući svoju asistentsku normu. Održavala je i do danas održava velik dio nastave iz češke književnosti. Studentima 1. godine predaje Povijest češke kulture i civilizacije, na 3. godini predaje i vodi seminare iz Češke književnosti 19. stoljeća, a na 4. godini predaje i vodi seminare iz Češke književnosti 20. stoljeća. Iz svih navedenih kolegija održava kolokvije i ispite, mentor je u izradi diplomskih radova.
3. Stručni radovi
Priloženi popis objavljenih radova svjedoči o stručnim i znanstvenim kvalitetama i bohemističkim interesima dr. sc. Katice Ivanković. U renomiranim češkim znanstvenim publikacijama objavila je niz prikaza i kritika, vezanih uglavnom za kroatističke teme. Isto je tako u hrvatskim književnoznanstvenim i književnim časopisima, u kulturnim rubrikama tjednih i dnevnih tiskovina i na III. programu Hrvatskoga radija objavila mnoštvo prikaza i kritika o češkoj književnosti te prijevoda čeških prozaika i pjesnika - Václava Havela, Bohumila Hrabala, Eerika Kolára i Petra Sedleckoga te mlađe generacije čeških pjesnika - J. H. Krchovskoga, J. Kahana, P. Placáka i J. Topola. Posljednji u nizu prijevoda je knjiga češke prozaistice Z. Brabcove Godina bisera (Zagreb 2002.).
Za Leksikon stranih pisaca (Školska knjiga, Zagreb 2001.) obradila je najveći broj natuknica iz češke književnosti (22 pisca).
Kao aktivan suradnik na znanstvenoistraživačkom projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika izradila je (u suradnji s A. Jeníkovom) prvi Česko-chorvatský a chorvatsko-český slovník na cesty (Prag 1999.).
Kao stručni suradnik i prevoditelj izložbenih kataloga te simultani prevoditelj sudjelovala je u organizaciji značajnih kulturnih priredaba - u Sveučilišnoj i nacionalnoj knjižnici u Zagrebu (Bohumil Hrabal, Razvoj češke vladarske i državne simbolike), u Kinoteci (tri smotre novoga češkog filma) i dr. Danas je dr. sc. Katica Ivanković među našim bohemistima najzaslužnija za ukupnu recepciju novije češke književnosti i suvremenoga češkoga filma u Hrvatskoj.
Za svoj prinos kulturnoj suradnji između Češke i Hrvatske dobila je krajem 2002. godine priznanje Vlade Češke republike.
4. Znanstveni rad
Znanstveni interesi dr. sc. Katice Ivanković usmjereni su uglavnom na češku književnost 19. i 20. stoljeća s književnopovijesnoga i književnoteorijskoga aspekta. Pri tome se manje bavila preporodom i realizmom, a daleko više modernom i postmodernom. Posebno je zanima književna kritika i tzv. rubne književne formacije (dekadenti, disidenti). Kao komparatist se najčešće bavi hrvatsko-češkim paralelama i češkom književnošću u europskom kontekstu.
U znanstvenoj biografiji dr. sc. Katice Ivanković valja istaknuti njezino sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima (kao izvorni znanstveni radovi sva su joj izlaganja objavljena u zbornicima radova s tih skupova). Na IV. balkanističkom kongresu (IV. balkanistický kongres) održanom 1994. godine u Brnu nastupila je s izlaganjem na temu "Jan Kollár v Danici ilirské" (Studia balcanica bohemo-slavica, Brno 1995., s. 162-169), u kojemu je uz iscrpnu analizu recepcije Jana Kollára u Hrvatskoj u doba ilirizma iznijela i kritički sud o književnopovijesnim okolnostima u kojima je Kollárovo djelo zasjenilo tadašnja estetski vrjednija češka književna ostvarenja. Na Prvom kongresu svjetske književnoznanstvene bohemistike (První kongres světové literárněvědné bohemistiky), održanom 1995. godine u Pragu, održala je izlaganje na temu "Česká moderna a česká postmoderna" (Světová literárněvědná bohemistika II, Praha 1996., s. 162-169), u kojemu se bavi teorijskim pitanjima i problemima književnopovijesne periodizacije vezanim za pojmove modernizma i postmodernizma općenito, a posebno češkim književnoznanstvenim određenjem tih pojmova. Ovim je zapaženim radom Katica Ivanković ušla u red stranih bohemista koji su cijenjeni u češkoj književnoznanstvenoj sredini. Na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu, održanom 1999. godine u Osijeku, nastavila se baviti teorijskim pitanjima modernizma, ali je u izlaganju "Pojam moderne u suvremenoj češkoj i hrvatskoj književnoj znanosti" (Drugi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova II, Zagreb 2001., s. 143-148) svoja istraživanja proširila na češko-hrvatske paralele i komparacije koje su rezultirale i novim spoznajama o toj problematici.
U znanstvenom radu "Jakobson i Česi ili O neuzvraćenoj naklonosti" (Književna smotra XXX/1998., br. 108-109 /2-3/, s. 3-11) Katica Ivanković iznosi i analizira manje poznate činjenice iz češkoga (čehoslovačkoga) razdoblja Jakobsonova znanstvenoga života, odnosno sve ono što je u njegovu znanstvenom opusu zasjenjeno njegovim radom u Praškom lingvističkom krugu. Riječ je o Jakobsonovu bohemističkom opusu koji se odnosi na češku književnost, posebice na poeziju, a to su brojne književnopovijesne, književnoznanstvene i stilističke studije, poetološki i drugi teorijski radovi na koje češka književnoznanstvena sredina dugo nije dala adekvatan odgovor. Svoj znanstveni članak "U obranu dekadencije. Češka književna previranja na kraju 19. stoljeća" (Književna smotra XXX/2002, br. 123 /1/, s. 3-11) Katica Ivanković posvećuje jednoj češkoj književnoj formaciji koja je uslijed društvenih prilika nakon 2. svjetskoga rata dugo ostala nepriznata pa i relativno nepoznata u češkoj književnoj sredini. Baveći se dekadentima Katica Ivanković u češkoj znanstvenoj literaturi nije mogla naći pouzdan oslonac pa se ova njezina istraživanja ubrajaju u pionirske radove te vrste.
Kao izvrstan poznavatelj češkoga jezika dr. sc. Katica Ivanković aktivni je suradnik na znanstvenoistraživačkom projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika, odnosno Zapadnoslavenski jezici u usporedbi s hrvatskim.
5. Zaključak
Dr. sc. Katica Ivanković stekla je u svom radnom vijeku raznovrsna iskustva - znanstvenoistraživačka, leksikografska, prevoditeljska, pedagoška i urednička - i na području svoje uže, bohemističke struke i na području književne komparatistike. Njezin je znanstveni i stručni prinos bohemistici općenito i studiju bohemistike na našem Fakultetu izuzetno značajan, kao i njezin udio u promicanju hrvatskoga jezika i književnosti na slavističkim studijima u Češkoj. U obzir valja uzeti i činjenicu da su svi ti napori u velikoj mjeri bili pionirski; unatoč tome dr. sc. Katica Ivanković sve je svoje obveze obavljala s profesionalnom odgovornošću pouzdanoga znanstvenog istraživača i iskusnoga pedagoga.
Svojim znanstvenim, stručnim i nastavnim radom na bohemističkom dijelu Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. sc. Katica Ivanković potvrđuje da ispunjava potrebne odredbe Zakona o visokim učilištima. U skladu s tim stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
da se dr. sc. Katica Ivanković izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.
Stručno povjerenstvo:
1. Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
2. Dr. sc. Josip Užarević, red. prof.
3. Akademik Dubravko Jelčić
U Zagrebu, 15. siječnja 2003.
IZVJEŠTAJ O ZNANSTVENO-NASTAVNOJ l STRUČNOJ AKTIVNOSTI IZVJEŠTAJ O NASTAVNOJ AKTIVNOSTI
Na studiju češkog jezika i književnosti držim predavanja iz predmeta Češka književnost XIX. stoljeća i Češka književnost XX. stoljeća studentima treće i četvrte godine studija te iz predmeta Češka kultura i civilizacija studentima prve godine. Također vodim seminare iz Češke književnosti XIX. stoljeća i Češke književnosti XX. stoljeća. Održavam kolokvije i ispite iz spomenutih predmeta. Navedenu nastavu održavam gotovo za svojega čitavog dosadašnjega asistentskog staža na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dakle kontinuirano prekoračujući asistentske nastavne obveze, uz iznimku školske godine provedene na studijskom boravku u Pragu te razdoblja neplaćenog dopusta na matičnom fakultetu radi obavljanja hrvatskoga lektorata na filozofskim fakultetima u Brnu (1993-1995) i Pragu (1996-1997), gdje sam osim jezičnih vježbi održavala i predavanja iz jezika i književnosti. Dosad sam vodila petnaestak diplomskih radova.
POPIS RADOVA Znanstveni članci
Jan Kollar v Danici ilyrské, in Studia balcanica bohemo-slovaka,
Masarykova univerzita v Brne, Brno 1995, str. 162-169
Česká moderna a česká postmoderna, in Svĕtová literárnĕvĕdná
bohemistika II - Úvahy a studie o české literatuře/ Materiály z Prvního
kongresu světové literárnĕvĕdné bohemistiky Praha 28.-30.června
1995, Prag 1996, str. 162-169
Pojam moderna u suvremenoj češkoj i hrvatskoj književnoj znanosti,
Drugi hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova II. Svezak (ur. D.
Sesar, l. Vidović), Zagreb 2001, str.143-148 Jakobson i Česi ili O neuzvraćenoj naklonosti, Književna smotra XXX/1998,
br. 108-109(2-3), str. 3-11
U obranu dekadencije. Češka književna previranja na kraju 19. stoljeća, Književna smotra XXXIV/2002, br. 123 (1), str. 3-11
Leksikografski radovi
Anna Jeníková, Katica Ivanković: Česko-chorvatský a chorvatsko-český
slovnik na cesty, H&H, Praha 1999, 253 str.
Bezruč, Petr, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 118 Březina, Otokar, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 151 Čech, Svatopluk, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 246-
247
Dyk, Viktor, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 298
Halas, František, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 428 Hrubín, František, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 476-
477
Klíma, Ivan, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 564 Lustig, Arnošt, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 648-
649
Olbracht, Ivan, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 786 Orten, Jiří, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 792
Pavel, Ota, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 812 Poláček, Karel, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 843 Sova, Antonín, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 1000 Šalda, F.X., u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 103-1034 Šrámek, Fraňa, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 1040-
1041
Viewegh, Michal, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str.
1115-1116
Vrchlický, Jaroslav, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str.
1127
Werich, Jan, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 1143 Wolker, Jiří, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 1156 Zeyer, Julius, u Leksikon stranih pisaca, Školska knjiga, Zagreb 2001, str. 1173
Članci, kritike, ogledi
Sve Seifertove promjene, Ouorum 2/1985, str. 140-144
Mladi češki narkomani (Radek John: "Memento") Quorum 3/1988, str. 329-
333 Minimum spisateljske taštine (Dubravka Ugrešić: "Forsiranje romana
reke"), Quorum 4/1988, str. 406-409 Socijalizam je mrzio knjigu, Oko 464/1989, str. 28-29 Magor protiv Husaka, Oko 2/1990, str. 24 Havel na Hrad, Quorum 1/1990, str. 3-10 Kdo je kdo v Chorvatsku, Pro přátele jižních Slovanů (Brno) 1/1994,
str. 23 Hrvoje Ježić opět v Záhřebu, Pro prátěle jižních Slovanů (Brno) 1/1994,
str. 10-11 Dům Ksavera Šandora Gjalského, Pro prátěle jižních Slovanů (Brno)
6/1994, str.8
Prvni makedonsko-český slovník, Rovnost (Brno), 11. prosince 1994 Dvě ohlednuti za IV balkanistickým svmpoziem, Slavia (Praha) 3/1995, str.
338-339 Devet stoljeća hrvatskoga književnoga jezika, Slavia (Praha) 4/1995, str.
459-460
Tko je Jára Cimrman, Vijenac 67-68/1996, str. 46 Češki lav u rukama Slovaka, Večernji list 7.III.1996. Čiji je "Engleski kralj"?, Večernji list 9.IV. 1996. Mali Rus i češke suze, Večernji list 18.V.1996. Je li Švejk bio kajkavac, Vjesnik, 17. Iistopada1996. Blagozvučno o ocoubojici, Vjesnik, 12. studenoga 1996. Groteskno u djelu Bohumila Hrabala, Književna smotra XXVI11/1996,
br. 99(1), str. 59-61
Pisac do posljednjeg daha, Vjesnik, 5.veljača 1997. Pisac znatiželjnoga pogleda, Vjesnik (Zagreb) 5. i 6. siječnja 1998, str. 14 Ludvík Vaculík u Zagrebu, Forum 4-6/XXXIX (2000), str. 685-689
Suradnja s Trećim programom Hrvatskoga radija
Život i umjetnost očima čeških dekadenata, studija, dvije polusatne emisije
studeni 1997
Hašek i Švejk iz češkoga i hrvatskoga kuta, tri polusatne emisije, prosinac 1998.
Prijevodi - izbor
Václav Havel: Iskušavanje, Ouorum 1/1990, str. 18-79 Erik Kolár: Sto i jedno poglavlje o lutkarskoj režiji, Zagreb 1992, 90 str. Mlađe češko pjesništvo, pjesme J.H. Krchovskog, Jana Kahana, Petra Placáka, Jáchyma Topola, Rival 3-4/1990, str. 108-121 Bohumil Hrabal: Čarobna frula, Treći program hrvatskoga radija 34/1991, str. 181-187
Bohumil Hrabal: Život bez smokinga, Metropolis 1/1991.
Bohumil Hrabal: Pismo Karelu Maryski, Vijenac, veljača 1997.
Petr Sedlecký: Slučaj jazz-sekcije, Ouorum 3/1988, str. 210-221
Zuzana Brabcová: Godina bisera, Zagreb 2002, 261 str.
Kulturne priredbe
Bohumil Hrabal, izložba u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, ožujak-
travanj 1999, postavljanje izložbe i prijevod kataloga Razvoj češke vladarske i državne simbolike, izložba u Nacionalnoj i sveučilišnoj
biblioteci u Zagrebu, listopad 1999, postavljanje izložbe i prijevod kataloga Tjedan suvremenog češkog filma, Kinoteka, Zagreb 14.-20.9.1998: priijevodi i
prilagodbe filmova
Smotre Novi češki film, Kinoteka, Zagreb, 28.-30.1.2000, 22.-28.10. 2001, 22.-28.4.2002, 21.-27.10.2002 : prijevodi i prilagodbe filmova
Katedra za zapadnoslavenske
Jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta
Predmet: Ocjena Stručnog povjerenstva za izbor J. Sychowske-Kavedžije
U zvanje višeg lektora za poljski jezik
Na sjednici od 11. XI. 2002. Vijeće Filozofskoga fakulteta imenovalo je za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana slavistike na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Stručno povjerenstvo u sastavu: 1. dr. se. Neda Pintarić, izv. profesor, 2. dr. se. Dalibor Blažina, docent, 3. dr. se. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru. Navedeno povjerenstvo podnosi Fakultetskomu vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. studenoga 2002. godine prijavio se u traženome roku jedan kandidat, Jolanta Sychowska-Kavedžija. Rođena je 8. listopada 1954. u Krakovu (Poljska), gdje je završila osnovno, srednje i visoko školovanje te stekla titulu diplomiranoga filologa hrvatskoga i poljskog jezika obranom rada «Evolucija koncepcije teatra Miroslava Krleže promjene u strukturi drama». Od 1984. stalno je nastanjena u Republici Hrvatskoj, što joj omogućuje da se iste godine zaposli na određeno vrijeme na Odsjeku za etnologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 24. travnja 1986. Jolanta Sychowska-Kavedžija zaposlena je na neodređeno vrijeme na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti kao lektor za poljski jezik. Od 1997. promaknuta je u zvanje višega lektora. 15. lipnja 1998. postaje hrvatska državljanka. Udana je i majka dvoje djece (Ize i Nele Kavedžije), a u Zagrebu ima mjesto stalnoga boravka.
ZNANSTVENO-NASTAVNA DJELATNOST NAKON ZADNJEG REIZBORA
Kao lektor poljskoga jezika Jolanta Sychowska-Kavedžija samostalno izvodi nastavu iz Jezičnih vježbi za I. i IV. godinu studija poljskoga jezika i književnosti te predaje Uvod u studij poljske književnosti. Nastavu jezičnih vježbi provodi po suvremenim dostignućima glotodidatkite, tj. uvodi komunikacijsku metodu učenja poljskog jezika pomoću novih poljskih priručnika i novih sredstava, audiovizualnih kaseta. Tako se studentima omogućuje multimedijsko učenje poljskoga jezika i kulture. Studenti već nakon prve godine odlaze na stipendije u Poljsku i tamo u provjeri znanja postižu izvrsne rezultate ističući se među ostalim stranim studentima. Na IV. godini lektorske su vježbe mnogo zahtjevnije jer se upoznaje i analizira novija poljska književna produkcija. Kolegij Uvod u studij poljske književnosti kandidatkinja je zamislila kao povijesni, kulturološki i komparativni pregled poljske književnosti u odnosu na hrvatsku i europsku literaturu pojedinih književnih epoha. Kandidatkinja je nastavnik i voditelj Škole poljskog jezika i kulture u organizaciji Poljskoga kulturnog društva «Mikolaj Kopernik» i Veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu. Od šk. God. 2001/2002. izvodi i nastavu poljske književnosti u Programu međunarodne mature u XV. Gimnaziji (International Baccalaureate - from 1/A1AP).
Aktivno sudjeluje na domaćim i stranim znanstvenim skupovima koje organizira međunarodna udruga Bristol (što okuplja poljske i strane nastavnike poljskog jezika i kulture). Na književnim tribinama održala je nekoliko javnih predavanja o poljskoj kulturi i književnosti.
STRUČNA AKTIVNOST I DRUŠTVENE FUNKCIJE NAKON ZADNJEG REIZBORA
Kao lektor i korektor bila je 2001. uključena u rad Poljsko-hrvatskoga rječnika M. Moguša i N. Pintarić.
Bavi se simultanim, konsekutivnim, književnim i stručnim prevođenjem s poljskoga na hrvatski i s hrvatskoga na poljski jezik, čime dokazuje da je usavršila svoju dvojezičnost. Organizirala je i vodila stručni dio znanstvenoga simpozija održanog 17. lipnja 1993. povodom 110. obljetnice rođenja Julija Benešića. Radovi s ovoga međunarodnog skupa objavljeni su u Zborniku Hrvatsko-poljske veze XX. Stoljeća - Benešić u svom vremenu, Zagreb, 1996.
Kao aktivni član Predsjedništva Hrvatsko-poljskog društva od 1994. godine zadužena je za kulturu i znanost te je organizirala i vodila tribine pod naslovom Poljske Nobelove nagrade za književnost, Poljska poezija i druge, s ciljem upoznavanja hrvatske javnosti s poljskom kulturom i književnosti. U Biltenu koji izdaje Društvo «M. Kopernika» autoricom je mnogih znanstveno-popularnih prikaza poljske književnosti. Ova njezina aktivnost urodila je dvama priznanjima za doprinos uspješnomu djelovanju Društva «M. Kopernik» (24. ožujka 2000.) te Hrvatsko-poljskog društva (15. veljače 2002.).
RADOVI OBJAVLJENI NAKON ZADNJEG REIZBORA U ZVANJE VIŠEG LEKTORA
Radovi koje je Jolanta Sychowska-Kavedžija priložila u prijavi na natječaj sastoje se od 4 naslova članaka, od kojih su 3 objavljena na hrvatskome jeziku (Ogledna i uporabna komunikacijska norma, 4 stranice, Kritički prikaz knjige M. Dqbrowske-Partyke - Teksty i konteksty: Awangarda w kulturze literackiej Serbów i Chorwatów, objavljen u Italiji, 4 stranice, te Henryk Sienkiewicz - život i djelo, 3 stranice) i jedan u Poljskoj, u Lođu, na poljskome (Lektorat jezyka polskiego na wyzszych latach studiow polonistycznych w Chorwacji jako przedmiot o charakterze wielofunkcyjnym).
Osim ovih znanstvenih i stručnih članaka, kandidatkinja je priložila i prijevode iz teorije književnosti i beletristike.
S hrvatskoga na poljski prevela je članak Dunje Fališevac: Style acuto w chorwackiej poezji barokowej, Barok w Polsce i w Europie Srodkowo-Wschodniej, Drogi przemian i osmozy kultur, Warszawa 2000, str. 51-57.
S poljskoga na hrvatski prevela je dva teksta:
1) Mariusz Sieniewicz, Židovke ne poslužujemo! U: «Orkestru iza leđa» - antologija poljske kratke priče, Zagreb 2001., str. 234-247;
2) Elzbieta Bańko-Sitek, Henryk Sienkiewicz «Za okrjepu duša», u:
Henryk Sienkiewicz
i njegovi tragovi u Hrvatskoj, NSB, Zagreb, 1999., str. 10-50
RADOVI OBJAVLJENI DO ZADNJEG IZBORA U NASTAVNO ZVANJE VIŠEG LEKTORA
1) J. Sychowska, Przemiany warsztatu dramaturgicznego
M.Krležy, u: Dramat i teatr
narodów słowiańskih w XX wieku, prace poświęcone VIII
Międzynarodowemu
Kongresowi Slawistów w Zagrzebiu, red.
M.Bobrownicka, PAN 1979., s.89-98.
2)
J.Sychowska, Promjene koncepcije drame i teatra M. Krleže,"Delo",
br. 12,
prosinac 1978, s.lO-21.
3)
J.Sychowska-Kavedžija, Wizja teatralna Trylogii dubrownickiej Ivo
Vojnovicia,
referat iznesen 25.03.1980. na simpoziju „Stvaralaštvo
I.Vojnovića " koji je
organizirala Poljska Akademija Znanosti, izdano u: Zbornik radova,
Zeszyty
Naukowe
Uniwersytetu Jagiellonskiego. z.62/1987, s.65-71.
4) J.Sychowska-Kavedžija, Narušavanje
dramske forme epskim elementima u
Legandama M.Krleže, referat - Fuga krležiana 1984, tiskano u:
„Croatica" 1986,
s. 121-132 (Izvorni znanstveni članak)
5) J.Sychowska-Kavedžija, Barbara Kryžan-Stanojević, Zastosowanie
trzeciego kodu
językowego jako pomoc przy nauce języka specjalistycznego,
referat na
međunarodnom skupu -
Konferencja naukowa- kształcenie specjalistyczne
cudzoziemców - Uniwersytet Lódzki, Polska 25-27. 05.1995, objavljen u
zborniku radova „Acta Universitatis Lodziensis" br.7/8, 1996, s.
53 -67.
6)
J.Sychowska-Kavedžija, Recenzja ksiqžki Dar ka Gašparovića
"Dramatica
Krležiana", "Pamietnik
Slowianski" 1981.
7)
J.Sychowska-Kavedžija, Recenzja książki Vladimira Bitija, „Bajka i
predaja","Ruch Literacki" br. 3-4,
1983.
1) L.Nilsson, Zycie przed narodzeniem, Zg-Wwa 1985. (knjiga)
2) N.Ivanišin, "Osman
" Điva Gundulicia, u: Interpretacja literacka na terenie
zachodniej
i południowej Słowiańszczyzny, Antologis pod red.
M.Dajbrowskiej-
Partyki,
t.I,s.l84
3) Zdravko Malić, Polskie realia Bankietu w Blitwie, "Most" 1987/2, s. 15-22.
PRIJEVODI NA HRVATSKI JEZIK
1) Bartoszyński,
Deixis i pretpostavka u pripovjednom iskazu, "Republika",
br.6,
1984,s.89.
2) J.Sławiński, O opisu, "Republika" br.6,. 1 984, s.99.
3) J.Głowacki, Pepeljugar, drama - prijevod za potrebe kazališta Gavela.
4) Andrzej
Zgorzelski, Science fiction kao književnopovijesna kategorija,
"Umjetnost
riječi"
1989, s.301 -311.
5) Andrzej Zgorzelski,
Tko pobjeđuje na šahovskoj ploči?, "Quorum" 1989,
br.4,
s.271-281.
S obzirom na navedenu široku znanstvenu, kulturnu, stručnu i nastavnu djelatnost smatramo da je kandidatkinja višestruko opravdala već jednom stečeno nastavno zvanje višeg lektora za poljski jezik te predlažemo da se Jolanta Sychowska-Kavedžija ponovno izabere u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana slavistike na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti (polonistika) na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.
Dr. se. Neda Pintarić, izv. prof.
Dr. se. Dalibor Blažina, doc.
Dr. se. Aleksandar Flaker, red. prof. u miru
Matičnom povjerenstvu za područje
humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje i
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
PREDMET: izbor u nastavno zvanje višeg lektora pri Katedri za ruski jezik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj redovitoj sjednici od 18. srpnja 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za ruski jezik u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Željka Fink Arsovski, izv. prof., dr. sc. Milenko Popović, red. prof. i dr. sc. Antica Menac, akademik podnosi izvještaj i daje mišljenje o izboru u nastavno zvanje višeg lektora.
Na natječaj objavljen 24. srpnja 2002. godine u Vjesniku prijavio se Igor Živković.
Igor Živković je rođen u Đurđevcu 1963. godine. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Sloveniji, Njemačkoj i Hrvatskoj. 1988. godine je diplomirao studijsku grupu jednopredmetni studij ruskoga jezika i književnosti (koji je osim ruskoga jezika uključivao još dva slavenska jezika – češki i ukrajinski) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po završetku studija stekao je zvanje diplomiranog rusista, ali je odslušao i položio i pedagoške predmete, pa se može reći da ima završena oba usmjerenja: i nastavničko i nenastavničko.
1989. je radio u Moskvi kao prevoditelj za Industrogradnju, zatim je tri mjeseca radio u Jugoturbini u Karlovcu, a od 1990. do 1994. je radio u osnovnim školama i na IX. gimnaziji predajući ruski jezik. U tom je razdoblju bio mentor studentima ruskoga jezika Filozofskog fakulteta. 1994. godine počinje raditi u Belupu na mjestu stručnoga suradnika za tržišta bivšega Sovjetskog Saveza i tamo ostaje do 1999. Usput je honorarno predavao ruski jezik u privatnoj školi stranih jezika Link BS.
STRUČNA I ZNANSTVENA DJELATNOST
IGORA ŽIVKOVIĆA
1. Objavljen mu je ogled Viktor P. Njekrasov – nekad i sad u časopisu Književna smotra,
65-66, Zagreb, 1987. str. 100-104.
2. Baveći se književnošću, piše i o romanu Master i Margarita M.A. Bulgakova. Znanstveni članak Fantastika i komizm v romane «Master i Margarita» М.А. Bulgakova objavljen je u zborniku Komparatyvni doslidžennja slov''jans'kyh mov ta literatur (častyna perša), Kyjivs'kyj universytet, Kyjiv, 2002., str. 6-25.
3. Tijekom svih ovih godina bavio se i prevođenjem. Objavljeni su mu sljedeći prijevodi:
Viktor P. Njekrasov, Mala tužna pripovijetka (ulomak prijevoda) u: Dubravka Ugrešić, Pljuska u ruci (Antologija alternativne ruske proze), Zagreb, 1989., str. 295-312
Hans Günther, Umjetnička avangarda / socijalistički realizam, u: Pojmovnik ruske avangarde 7, Zagreb, 1989., str. 195-210
Viktor P. Njekrasov, Mala tužna pripovijetka (prijevod čitave pripovijetke, 1. dio), Forum, 1-2, Zagreb, 1990., str. 182-215
Viktor P. Njekrasov, Mala tužna pripovijetka (prijevod čitave pripovijetke, 2. dio), Forum 3-4, Zagreb, 1990., str. 421-445
Tatjana Nikoljska, Teatralizacija života u: Pojmovnik ruske avangarde 8, Zagreb, 1990., str. 57-63
Boguslav Zylko, Psihoanaliza i dvadesete godine, u: Pojmovnik ruske avangarde 8, Zagreb, 1990., str. 285-291
Aleksandar Žolkovski, Aristokastratkinja, Književna reč, 377/378, Beograd, 1991., str. 10-11
Ljudmila Jezuitova, L. Andrejev / «Moje bilješke», u: Pojmovnik ruske avangarde 9, Zagreb, 1993., str. 97-109
4. U časopisu Književna smotra (122, Zagreb, 2001., str. 121-127) objavio je Izbor iz ukrajinske poezije XX. stoljeća (odabir, bilješke i prijevod).
5. Surađujući na projektu Pojmovnik ruske avangarde izradio je indeks imena u dvjema knjigama: br. 6, Zagreb, 1988., str. 319-326 i br. 9, Zagreb, 1993., str. 215-221.
6. Od 2000. do 2002. godine je bio zaposlen na Sveučilištu 'Taras Ševčenko' u Kijevu kao lektor za hrvatski jezik, gdje je objavio Vježbenicu iz hrvatskoga jezika za početni stupanj učenja (Kijev, 2002., 52 str.), koja je bila od velike koristi studentima, u prvom redu, hrvatskoga jezika, ali i studentima ostalih slavističkih predmeta. Na Kijevskom nacionalnom sveučilištu 'Taras Ševčenko' održavao je predavanja iz suvremenog hrvatskog jezika, seminar iz dijalektologije, kulture jezika, specifičnosti prevođenja hrvatskih tekstova, kao i vježbe iz hrvatskoga jezika na I., II., III. i V. godini studija.
Igor Živković ima ukupno 12 godina radnoga staža, od čega 6 godina u nastavi. Osim ruskoga jezika govori slovenski i njemački, a služi se engleskim, ukrajinskim, češkim i slovačkim jezikom.
Budući da pristupnik zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima, te sve uvjete propisane Odlukom Rektorskoga zbora visokih učilišta, stručno je povjerenstvo mišljenja da Igor Živković ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višega lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za ruski jezik u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, te predlaže da se u to zvanje i izabere.
Članovi povjerenstva:
dr. sc. Željka Fink Arsovski, izv. prof.
dr. sc. Milenko Popović, red. prof.
dr. sc. Antica Menac, akademik
Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu
rezultata natječaja za izbor u nastavno
zvanje lektora ili višeg lektora
za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri
za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Ivana Lučića 3
Z a g r e b
Na svojoj sjednici od 18. srpnja 2002. Fakultetsko vijeće nas je imenovalo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku. Stoga podnosimo Fakultetskomu vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 24. srpnja 2002. godine prijavila se Renata Hace-Citra, lektorica za talijanski jezik na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku. Svojoj je molbi priložila životopis, domovnicu, presliku diplome, popis objavljenih radova i radove objavljene nakon izbora u zvanje lektora.
Životopis:
Renata Hace-Citra rođena je u Zagrebu 21. listopada 1958. godine.
Uz hrvatsko, od 1993., posjeduje i talijansko državljanstvo. Osim hrvatskim i talijanskim jezikom, aktivno se služi engleskim jezikom a poznaje, pasivno, francuski, slovenski i španjolski jezik.
1977. godine maturirala je na Gimnaziji “Vladimir Nazor” u Zagrebu. 1984. diplomirala je povijest umjetnosti (prvi A predmet) i talijanski jezik i književnost (drugi A predmet) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Stručno se usavšavala u Italiji i u drugim europskim zemljama za vrijeme studija i kasnije: Gargnano (1980), Gradisca d’Isonzo (1983), Perugia (1985), Amsterdam (1988), Udine (1994). Kao stipendist Alpe-Jadrana ak. god. 1988/89. odlazi na studijski boravak u Trst gdje prati predavanja na Filozofskom fakultetu i radi na knjizi o tršćanskom književniku Carolusu L. Cergolyju (mentor prof. E. Guagnini). Nakon izbora u zvanje lektora (1. 03. 2001.) boravila je u Perugi gdje je od 15. do 26. lipnja 2002. polazila tečaj Corso di lingua italiana contemporanea.
Akademske godine 1984/1985. upisala je poslijeplomski studij iz književnosti s osobitim osvrtom na talijansku književnost. Pod vodstvom mentora prof. Mladena Machieda radila je na temi Talijanska književnost u interpretaciji Ruggera Jacobbija.
Prvo radno iskustvo stječe 1979. godine u Školi za strane jezike, Varšavska 14, Zagreb, gdje honorarno vodi tečajeve talijanskog jezika. Od 04. 03. do 24. 04. 1985. predaje talijanski i u Centru za strane jezike, Vodnikova 12, Zagreb. Od studenog 1985. do siječnja 1992. godine zaposlena je u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža” kao stručni suradnik u redakciji “Likovne enciklopedije”, gdje piše i redigira enciklopedijske članke. U isto vrijeme sudjeluje u verifikaciji i kolacioniranju talijanskog stupca za Osmojezični enciklopedijski rječnik te surađuje u Hrvatskom biografskom leksikonu. Od 1992. do 2001. radi kao tutor i nastavnik hrvatske književnosti na Collegio del Mondo Unito dell’Adriatico u Duinu. Od 1993. do 1998. radi kao ugovorni, odnosno razmjenski lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Udinama (Universitŕ degli Studi di Udine). Od studenog 1995. do listopada 1998. u istome svojstvu vodi seminare iz hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu (Facoltŕ di Lettere) u Trstu. U akademskoj godini 1998/99. zaposlena je kao predavač na tršćanskom Fakultetu za tumače i prevoditelje (Scuola Superiore di Lingue Moderne per Interpreti e Traduttori) gdje vodi kolegije stručnog prevođenja s hrvatskoga na talijanski i s talijanskoga na hrvatski jezik. Od siječnja 1999. do siječnja 2002. godine djeluje kao lektor na određeno vrijeme (collaboratore linguistico) za hrvatski jezik na Sveučilištu u Udinama. Od 1. ožujka 2001. zaposlena je kao lektor talijanskog jezika u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
1999. godine u Trstu, zajedno s nekolicinom tamošnjih Hrvata, osnovala je “Hrvatsku zajednicu u Trstu“, u kojoj je do 2001. savjetnik za kulturu.
Dugogodišnji je aktivni član “Kluba prijatelja Sveučilišta za strance u Perugi - Zagreb”, koji djeluje pri Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta. Od 2002. radi na revitalizaciji Kluba.
Stručna i znanstvena djelatnost:
Renata Hace Citra autorica je brojnih prijevoda s hrvatskog jezika na talijanski te talijanskoga na hrvatski za ustanove i izdavače kao što su Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Grafički zavod Hrvatske, Mladinska knjiga, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko narodno kazalište i brojne prevodilačke agencije u Italiji. Njezino prevodilačko iskusto obuhvaća vrlo širok spektar tekstova. Prevela je tekstove za umjetničke kataloge, književe časopise (“Naša knjiga”, “Republika”, “Forum”, “Novi prolog”), izlaganja mnogih naših znanstvenika i kulturnih djelatnika (A. Stamać, I. Fisković, M. Žagar), dramske tekstove (C. Terron, Eva i riječ), pripovijetke, stručne knjige, pravne dokumente i trgovačku prepisku.
Sudjelovala je priopćenjima na međunarodnim znanstvenim skupovima: Udine 1997., Dubrovnik 1998. i 1999., Split 2000. i održala nekoliko javnih predavanja: Udine 1997., Trst 1998. i 1999., Dubrovnik 1999. Uz kontrastivno proučavanje talijanskog i hrvatskog bavi se autorima i temama vezanima uz plurilingizam i multikulturalnost. Toj je problematici posvetila posebnu pozornost u knjizi Carolus L. Cergoly Serini dietro le quinte della pagina (jedinoj dosad objavljenoj monografiji o tom tršćanskom piscu) i članku Nazorovi “Lirici croati”. Tu valja pribrojiti i njezine radove s područja gramatologije i leksikografije gdje proučava povijest priručnika za učenje hrvatskoga namijenjenih govornicima talijanskog jezika, posebno se baveći strukturnim sličnostima i razlikama, odabirom leksika i načinom prezentacije gradiva: Le grammatiche italiane in croato fino al ‘900, Grammatica manoscritta trilingue di Gašpar Vinjalić (1707-1781) i Grammatica manoscritta trilingue di Gašpar Vinjalić come “piciolo Vocabulario per li principianti”.
Nastavna djelatnost:
S gotovo desetogodišnjim radnim iskustvom kao lektor za hrvatski jezik (i manjim dijelom za talijanski) na talijanskim sveučilištima, Renata Hace Citra je od 1. ožujka 2001. godine lektor talijanskog jezika u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U ljetnom semestru 2001. vodila je lektorske vježbe za studente I. godine a u ak. god. 2001/02., po želji studenata, zajedno s lektoricom S. Glavaš, preuzela je jezične vježbe II. godine. Uz to je vodila jednosemestralni kolegij Fonetske vježbe za studente I. godine. Zajedno s kolegicom Glavaš izradila je novi plan i program jezičnih vježbi za drugu godinu i program fonetskih vježbi za prvu, a priprema i novi program lektorskih vježbi za prvu godinu.
Zaključak i prijedlog:
Renata Hace Citra vrstan je poznavatelj talijanskog jezika. U toku šesnaestgodišnje radne prakse uspješno je djelovala na nizu područja i kao nastavnik i kao prevodilac. Objavila je znanstvene i stručne radove i aktivno je sudjelovala u nizu kulturnih manifestacija. U radu sa studentima talijanistike pokazala se kao vrlo motiviran, kompetentan i uspješan nastavnik.
Iz svega što smo naveli proizlazi da Renata Hace Citra udovoljava svim zakonskim uvjetima za izbor u zvanje višeg lektora (članak 80, stavak 2, Zakona o visokim učilištima - N.N. 59/96). Ima objavljene stručne radove (dva od izbora u zvanje lektora) i više od 5 godina radnog iskustva u struci. Stoga predlažemo Fakultetskomu vijeću da Renatu Hace Citra izabere u zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
Ingrid Damini Einwalter, viši lektor
dr. sc. Živko Nižić, izv. prof.
dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.
U Zagrebu, 10. siječnja 2002.
Popis radova:
A. Radovi objavljeni do izbora u zvanje lektora:
1. Znanstveni radovi:
1. Carolus L. Cergoly Serini dietro le quinte della pagina, Istituto Italiano di Cultura di Zagabria - EDIT, Rijeka/Fiume, 1996, 115 str.
2. Le grammatiche croate in italiano fino al ’900, u zborniku Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata (uredila Fedora Ferluga-Petronio), Forum, Udine, 1999, str. 225-237.
3. Il plurilinguismo di Carolus L. Cergoly (Trieste, 1908-1987). Dal futurismo all’utopia, u zborniku Documenti letterari del plurilinguismo (uredio V. Orieles), Il Calamo, Roma, 2000, str. 345-356.
Radovi u tisku:
1. Grammatica manoscritta trilingue di Gašpar Vinjalić (1707-1708), rukopis, 15 str. Priopćenje na međunarodnom znanstvenom skupu (Dubrovnik, 1998). U tisku za zbornik Il Plurilinguismo nell’Europa Centrale, I,
2. Grammatica manoscritta trilingue di Gašpar Vinjalić come “piciolo Vocabulario per li principianti”, rukopis, 12 str. Priopćenje na međunarodnom znanstvenom skupu (Dubrovnik, 1999). U tisku za zbornik Il plurilinguismo nell’Europa Centrale, II.
2. Stručni radovi:
A. Članci:
1. Za Likovnu enciklopediju Jugoslavije, sv. II (K-Ren), JLZ “MK”, Zagreb,
1987: Njirić, Nikola (str. 488); Pauleschitz, Josef (str. 537); Pešić, Milan (str. 556); Plamenac, Dragan (str. 593); Počuča, Mirko (str. 603); Poljan, Josip (str. 609); Pucar, Gordana (str. 652 i 654); Radovanović, Ivko (str. 684); 1. 9. Radovanović, Tatjana (str. 684); Reisinger, Oto (str. 708).
2. Za Enciklopediju hrvatske umjetnosti, sv. II (Novi-Ž), LZ “MK”, Zagreb,
1996: Plamenac, Dragan (str. 68); Poljan, Josip (str. 76);
Radovanović, Ivko (str. 130); Radovanović, Tatjana (str. 131);
Ribar, Jurica (str. 161); Rosenberger, Ivan Adam (str. 194);
Rupčić, Luka (str. 198); 2. 8. Sartori, Antun (str. 211); 2. 9. Sartori, Josip (str. 211); Saurer, Matija (str. 212); Scheicher, Josip (str. 216);
Schieder, Matija (str. 216); Schneider, Marijana (str. 217); Stark,
Dragutin (str. 271); Strohberger, Johann Josip (str. 288);
Strohmayer, Mihovil (str. 288); Šašel, Jakov (str. 305); Šolman,
Mladenka (str. 330); Taxner, Ivan Mihael (str. 346); Vrhovac,
Maksimilijan (str. 450).
3. L’eredita di Carolus L. Cergoly a dieci anni dalla scomparsa, u Atti delle conferenze della Societa Triestina di Cultura “Maria Teresia”, V, Trst, 1999, str. 60-61.
B. Prijevodi:
1. Ješa Denegri, Artisti di Zagabria (katalog), Como, 1983, (nepaginirano, 5 kartica teksta).
2. Guido Quien, Nostalgie - Nostalgije (katalog), Zagreb, 1983, (nepaginirano, 5 kartica teksta).
3. Sergio Pont, Miroslav Krleža “Il ritorno di Filip Latinovicz”, “Naša Knjiga”, br. 11-12, Zagreb, 1985.
4. Jugoslavenski leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Guida nautica dell’Adriatico (u suradnji s E. Zaina i S. Roić), 2o nadopunjeno i prošireno izdanje, Zagreb, 1986, 152 str.
5. Pier Vittorio Tondelli, Pier u siječnju (Pier a Gennaio), “Republika”, br. 3-4, Zagreb, 1987, str. 24-31.
6. Giovanni Pascutto, Okrutna priča (Favola crudele), ibidem, str. 126-133.
7. Grafički zavod Hrvatske, Rab (u suradnji s E. Zaina), Zagreb, 198; str. 63, 65, 67, 69, 71, 73, 75, 77, 79, 81, 83, 85, 87, 89, 91, 93, 95, 97, 99, 101, 103, 105, 107, 109, 111, 113, 115, 117; didaskalije str.117-215.
8. Ruggero Jacobbi, Miroslav Krleža je više nego revolucionar (Miroslav Krleža e piu di un rivoluzionario), “Forum”, br. 3-4, Zagreb, 1988, str. 267-271.
9. Georges Banu, Kazalište kao djelatna manjina (Il teatro come minoranza attiva), “Novi Prolog”, br. 8-9, Zagreb, 1989, str. 5-12.
10. Andrzej Zurowski, Licem u lice (Faccia a faccia), “Novi Prolog”, br. 11, Zagreb, 1988, str. 89-91.
11. Fabio Forti, Grotta Gigante, Bruno Fachin editore, Trst, 1995, str. 3,12, 15, 17,19, 21, 23-36, 39, 42-58, 62.
12. Fedora Ferluga-Petronio, Grčko-latinski izvori u Junija Palmotića (Fonti greco latine nel teatro di Junije Palmotić), HFD, Književno-jezična knjižnica, 21, Rijeka, 1999, 112 str.
13. Mateo Žagar, Il plurilinguismo nell’opera di Šimun Kožičić Benja/Simone
Kožičić Begna (1460-1596), u zborniku Documenti letterari del
plurilinguismo (a cura di V. Orieles), Il Calamo, Roma, 2000, str. 411-424.
B. Radovi objavljeni nakon izbora u zvanje lektora:
1. Znanstveni radovi:
Nazorovi “Lirici Croati”, u Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova III (uredili: M. Tomasović i V. Glunčić-Bužančić), KKS, Split, 2001, str. 36-44.
2.Stručni radovi:
Prijevod na talijanski: La cucina creativa dal sapore mediterraneo, Alfa, Zagreb, 2002, 243 str.
Bibliografija
I. OBJAVLJENI RADOVI:
1. Za Likovnu enciklopediju Jugoslavije, sv. II (K-Ren), JLZ “MK”, Zagreb, 1987.
1. 1. Njirić, Nikola (str. 488);
1. 2. Pauleschitz, Josef (str. 537);
1. 3. Pešić, Milan (str. 556);
1. 4. Plamenac, Dragan (str. 593);
1. 5. Počuča, Mirko (str. 603);
1. 6. Poljan, Josip (str. 609);
1. 7. Pucar, Gordana (str. 652 i 654);
1. 8. Radovanović, Ivko (str. 684);
1. 9. Radovanović, Tatjana (str. 684);
1.10. Reisinger, Oto (str. 708).
2. Za Enciklopediju hrvatske umjetnosti, sv. II (Novi-Ž), LZ “MK”, Zagreb, 1996.
2. 1. Plamenac, Dragan (str. 68);
2. 2. Poljan, Josip (str. 76);
2. 3. Radovanović, Ivko (str. 130);
2. 4. Radovanović, Tatjana (str. 131);
2. 5. Ribar, Jurica (str. 161);
2. 6. Rosenberger, Ivan Adam (str. 194);
2. 7. Rupčić, Luka (str. 198);
2. 8. Sartori, Antun (str. 211);
2. 9. Sartori, Josip (str. 211);
2.10. Saurer, Matija (str. 212);
2.11. Scheicher, Josip (str. 216);
2.12. Schieder, Matija (str. 216);
2.13. Schneider, Marijana (str. 217);
2.14. Stark, Dragutin (str. 271);
2.15. Strohberger, Johann Josip (str. 288);
2.16. Strohmayer, Mihovil (str. 288);
2.17. Šašel, Jakov (str. 305);
2.18. Šolman, Mladenka (str. 330);
2.19. Taxner, Ivan Mihael (str. 346);
2.20. Vrhovac, Maksimilijan (str. 450).
3. Carolus L. Cergoly Serini dietro le quinte della pagina, Istituto Italiano di Cultura di Zagabria - EDIT, Rijeka/Fiume, 1996, 115 str.
4. L’eredita di Carolus L. Cergoly a dieci anni dalla scomparsa, u Atti delle conferenze della Societa Triestina di Cultura “Maria Teresia”, V, Trieste, 1999, str. 60-61.
5. Le grammatiche croate in italiano fino al ’900, u zborniku Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata (uredila Fedora Ferluga-Petronio), Forum, Udine, 1999, str. 225-237.
6. Il plurilinguismo di Carolus L. Cergoly (Trieste, 1908-1987). Dal futurismo all’utopia, u zborniku Documenti letterari del plurilinguismo (uredio V. Orieles), Il Calamo, Roma, 2000, str. 345-356.
7. Nazorovi “Lirici Croati”, u Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova III (uredili: M. Tomasović i V. Glunčić-Bužančić), KKS, Split, 2001, str. 36-44.
B. Prijevodi:
1. Ješa Denegri, Artisti di Zagabria (catalogo), Como, 1983.
2. Guido Quien, Nostalgie - Nostalgije (catalogo), Zagreb, 1983.
3. Sergio Pont, Miroslav Krleža “Il ritorno di Filip Latinovicz”, “Naša Knjiga”, br. 11-12, Zagreb, 1985.
4. Jugoslavenski leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Guida nautica dell’Adriatico (u suradnji s E. Zaina i S. Roić), 2o prošireno i dopunjeno izdanje, Zagreb, 1986, 152 str.
5. Pier Vittorio Tondelli, Pier u siječnju (Pier a Gennaio), “Republika”, br. 3-4, Zagreb, 1987, str. 24-31.
6. Giovanni Pascutto, Okrutna priča (Favola crudele), ibidem, str. 126-133.
7. Grafički zavod Hrvatske, Rab (u suradnji s E. Zaina), Zagreb, 1998; str. 63, 65, 67, 69, 71, 73, 75, 77, 79, 81, 83, 85, 87, 89, 91, 93, 95, 97, 99, 101, 103, 105, 107, 109, 111, 113, 115, 117; didaskalije str.117-215.
8. Ruggero Jacobbi, Miroslav Krleža je više nego revolucionar (Miroslav Krleža e piu di un rivoluzionario), “Forum”, br. 3-4, Zagreb, 1988, str. 267-271.
9. Georges Banu, Kazalište kao djelatna manjina (Il teatro come minoranza attiva), “Novi Prolog”, br. 8-9, Zagreb, 1989, str. 5-12.
10. Andrzej Zurowski, Licem u lice (Faccia a faccia), “Novi Prolog”, br. 11, Zagreb, 1988, str. 89-91.
11. Fabio Forti, Grotta Gigante, Bruno Fachin editore, Trieste, 1995, str. 3,12, 15, 17,19, 21, 23-36, 39, 42-58, 62.
12. Fedora Ferluga-Petronio, Grčko-latinski izvori u Junija Palmotića (Fonti greco latine nel teatro di Junije Palmotić), HFD, Književno-jezična knjižnica, 21, Rijeka, 1999, 112 str.
13. Mateo Žagar, Il plurilinguismo nell’opera di Šimun Kožičić Benja/Simone Kožičić Begna (1460-1596), u zborniku Documenti letterari del plurilinguismo (uredio V. Orieles), Il Calamo, Roma, 2000, str. 411-424.
14. La cucina creativa dal sapore mediterraneo, Alfa, Zagreb, 2002, 243 str.
Radovi u tisku:
1. Grammatica manoscritta trilingue di Gašpar Vinjalić (1707-1708), rukopis 15 str.
2. Grammatica manoscritta trilingue di Gašpar Vinjalić come “piciolo Vocabulario per li principianti”, rukopis 12 str.
Stručno povjerenstvo za ocjenu
rezultata natječaja za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog
ili redovitog profesora za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti
na Katedri za talijansku književnost
u Odsjeku za talijanistiku
Veza: Broj: 011-300-03-1
Broj: 294
MATIČNOM POVJERENSTVU
i
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 14. travnja 2003. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Podnosimo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 30. travnja 2003. prijavio se jedan kandidat, dr. Morana Čale, docent na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku. Prijavi je priložila Životopis, Diplome (fakultetsku, magistarsku i doktorsku), Domovnicu i Izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti (na 12 str.) odnosno bibliografiju radova.
Dr. Morana Čale rodila se u 20. lipnja 1959. u Zagrebu. Državljanka je Republike Hrvatske. Majka je dvoje djece. Godine 1982. diplomirala je kao odličan student na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na grupama Talijanski jezik i književnost i Francuski jezik i književnost, a iste je godine nagrađena Rektorovom nagradom za svoju diplomsku radnju. Magistrirala je 1991. godine radom iz Talijanske književnosti (Intertkstualnost u romanu Ime ruže Umberta Eca”), a doktorsku disertaciju iz oblasti Filologije (“Pirandello u hrvatskoj književnosti: Vojnović, Kulundžić, Begović, Krleža, Marinković”) obranila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. godine.
Pored talijanskog i francuskog koji su joj primarna struka, govori i piše engleski jezik, a poznaje njemački i španjolski. Boravila je na znanstvenim usavršavanjima u Italiji i u Francuskoj.
Od znanstvenih udruga, član je Hrvatskog semiotičkog društva i Međunarodne udruge znanstvenika koji proučavaju talijanski jezik i književnost (AISLLI), a od strukovnih član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog Centra P.E.N., Hrvatskog semiotičkog društva i Matice hrvatske. Aktivno sudjeluje u radu navedenih udruga.
Godine 1993. dodijeljena joj je Nagrada za Talijanistiku Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu i Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije.
Od godine 1989. sudjeluje na znanstvenim skupovima (vidi Izvješće, 1.6 za Međunarodne i 1.7. za Domaće znanstvene skupove), a od 1988. objavljuje znanstvene radove, (vidi Izvješće 1.5 , 1.6. i 1.7.) Godine 1988. izabrana je za lektora talijanskog jezika, a 1994. za asistenta na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1999. izabrana je za višeg asistenta, a 2000. u zvanje docenta na istoj Katedri.
Od listopada 2001. pročelnik je Odsjeka za talijanistiku, a Odsjek će Fakultetskom vijeću predložiti da je se na istu funkciju izabere i u drugom mandatu za razdoblje 2003-2005.
Doc. dr. Morana Čale objavila je dvije knjige: Demiurg nad tuđim djelom. Intertekstualnost u romanima Umberta Eca, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1993. i, poslije zadnjeg izbora u zvanje docenta, knjigu Volja za riječ. Eseji o djelu Ranka Marinkovića, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti, 2001.
Od izbora u zvanje docenta (ožujak 2000.) dr. Čale objavila je knjigu, 16 znanstvenih radova u uglednim publikacijama od čega dva u časopisima izjednačenim po vrsnoći s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (kategorija a1) u "Umjetnosti riječi", Lajev kompleks: paradoks politike anagnorize u Marinkovićevu Anđelu, str. 15-45 i L’eterotopia di Goslar: Enrico IV, uomo inattuale u "Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia" (usp. dalje opširnije prikaze ova dva rada), zatim dva rada u uglednim recenziranim stranim zbornicima: Statue moventi e il gioco dei contrari: per una rilettura anamorfico-intertestuale di Diana la Tuda di Pirandello u Zborniku XVI. kongresa AISLLI u Los Angelesu, Firenze 2000, str. 115-120, i Miraculous Simulacra of the Same: Performing the Marian Myth in Marinković's Gloria u Zborniku 10. Međunarodnog simpozija Austrijskog društva za semiotiku, Beč 2001, str. 727-743 (također a1) tri rada na talijanskom jeziku, Vojnović e Pirandello: Il "tu" che minaccia la scrittura u časopisu "Most/Il ponte. Rivista di letteratura croata", 2000, str. 101-106; Pirandello oltre la mediterraneitŕ nella narrativa speculare di Ranko Marinković u zborniku a međunarodnog skupa udruge A.I.P.I. tiskanom u Firenci, (v. Bibliografiju) te L’allothanatografia di Moscarda: il Pirandello mitteleuropeo u zborniku s međunarodnog skupa u Pečuhu (v. Bibliografiju), zatim jedan rad na engleskom jeziku, The Will to Illocution: Trespassing the Borders of Anagnorisis u časopisu "S. European Journal for Semiotic Studies", Beč, Budimpešta, Madrid, Perpignan, 2000, str. 293-310), pet u hrvatskim znanstvenim zbornicima (dva u zbornicima Hrvatsko- talijanski književni odnosi, 2000. odnosno 2002, ur. Mate Zorić, po jedan u zborniku Krležini dani u Osijeku (Mit o kozmopolitskom estetu u drami hrvatske moderne, 2000., str. 32-44), zatim u Zborniku radova o Albertu Haleru (Halerova inačica kročeanizma u radu o Leopardiju, 2000., str. 105-112) i u Drugi slavistički kongres. Zbornik radova 2001, (Kalebova pripovijest, i ništa više, str. 331-337) i dva rada u časopisima: "Dubrovnik" , 1999. [ali 2000.!] (Sto tisuća i jedan d(r)ugi nos, str. 59-69) te «Frakcija», 2001, 19(Čudesni simulakrumi istoga: izvedba marijanskog mita u Marinkovićevoj Gloriji, str. 112-121). U razdoblju od zadnjeg izbora u zvanje održala je pozvano predavanje na Međunarodnom znanstvenom skupu o Umbertu Sabi u Trstu (travanj 2003.) te četiri pozvana akademska predavanja: na Studiju Trećeg stupnja smjer književnost, Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2001.) dva na Ženskim studijama u Zagrebu (2002. i 2003.) i jedno na Facoltŕ di Lettere e Filosofia u Trstu (2003.), sudjelovala s referatima na devet međunarodnih znanstvenih skupova talijanista (Gardone Riviera, gdje su se okupili talijanisti iz Evrope i SAD, te u evropskim relacijama relevantnim skupovima: na dva u Splitu, Pečuhu, Krakovu, Zagrebu, Brnu i Trstu), zatim na evropskom skupu semiotičara u Beču i na dva domaća (Zagrebački prevoditeljski razgovori i Dani Ranka Marinkovića u Komiži). Nakon izbora u zvanje docenta objavila je četiri prikaza iz teatrologije i književne teorije u časopisu "Zarez" i prijevode knjiga talijanskih autora: Francesca Guicciardinija, Rasprave o prvoj Deki Tita Livija, 2000, Paola Maurensiga, Rakov kanon, Zagreb 2000. i Šezdeset pripovijesti Dina Buzzatija, Zagreb, 2002.
Od radova objavljenih nakon posljednjeg izbora, osvrnut ćemo se u ovom Izvještaju najprije na knjigu Volja za riječ. Eseji o djelu Ranka Marinkovića (Zagreb, 2001. 267 str.) u kojoj je dr. Čale u osam teorijskih, tematski i metodološki raznolikih studija pristupila Marinkovićevu književnom i teorijskom opusu s različitih motrišta, osvjedočivši iscrpno poznavanje i primjenu suvremene književne teorije na odabrani korpus, primjenu sugestivne naratološki, intertekstualno i komparativno fundirane interpretacije (na primjerima Marinković - Elsa Morante, Marinković - Luigi Pirandello) čime je dala nov i značajan doprinos ne samo talijansko-hrvatskoj komparatistici, nego i studijama o ovom hrvatskom modernom klasiku uopće. Knjiga dr. Čale bit će nezaobilazna za buduće proučavatelje Marinkovićeva djela, kako u komparatističkom tako i primarno kroatističkom kontekstu.
Od drugih kandidatkinjinih radova osvrnut ćemo se na rad L'eterotopia di Goslar: Enrico IV, uomo inattuale (Heterotopija Goslara: Pirandellov Henrik IV, nesuvremeni čovjek, tiskan na talijanskom jeziku u časopisu SRAZ, 2000-2001, str. 297-310) u kojem ona teorijski utemeljeno i akribično tematizira heterotopičnost prostora i heterokroničnost radnje u Pirandellovoj tragediji Henrik IV te izvodi zaključke o mogućnosti da se Pirandellovo djelo pročita kao dramska transpozicija Nietzscheovih postavki o modernom vremenu, odnosno kulturi 20. stoljeća. Također, rad Lajev kompleks: paradoks politike anagnorize u Marinkovićevu Anđelu ("Umjetnost riječi", 2000.), provodeći naratološku analizu, interpretira i osvjetljava "zasjenjene" kutove Anđela te nudi alternativno čitanje i vrednovanje teksta s obzirom na ranije interpretacije. U radu Mit o kozmopolitskom estetu u drami hrvatske moderne objavljenom u zborniku Krležini dani u Osijeku (2000.) dr. Čale tematizira estetizam u drami hrvatske moderne na većem broju relevantnih primjera (Vojnović, Tucić, Galović, Ogrizović, Begović, Kostelić i Krleža) polazeći od postavki o moralizmu, antiestetizmu i paradoksalnoj sklonosti samoprokazivanju u hrvatskih dramskih pisaca i označujući ga u radu kao “normativno-moralistički sindrom”. U primjerima koje analizira dr. Čale uočava kako se imaginativni diskurs “dragovoljno podređuje stanovitom višem načelu”, te na temelju toga izvodi zaključak da je spram tog načela moguće izdvojiti svojsvrstan potčinjeni odnos. Tu tezu autorica zatim provjerava na nekoliko dramskih tekstova bliskih kronološkoj granici moderne, kao i na nekoliko tekstova iz druge polovice 20. stoljeća. U radu Kalebova pripovijest, i ništa više (Drugi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova, 2001.) dr. Čale predlaže čitanje Kalebove novele Stube, i ništa više kao autoreferencijalnog teksta, koji sastojke realistične proze izmješta iz iluzionističke referencijalnosti. Autorica također inovativno problematizira postupak gradnje narativnih sekvenci te motivaciju i odnose između pripovjesnih razina i predlaže da se istraže mogućnosti za prevladavanje iscrpljenosti književnog diskursa.
I ostali znanstveni radovi doc.dr.Čale objavljeni u razdoblju nakon izbora u docenta 2000. godine važan su doprinos književno-teorijskim i komparatističkim proučavanjima talijanske književnosti u evropskom kontekstu i njezinoj recepciji u okviru hrvatske književnosti i kulture uopće.
Doc. dr. Morana Čale ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika jer je objavila knjigu i velik broj značajnih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom u inozemstvu i u Hrvatskoj i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama. Pored toga, dr. Čale, kako je vidljivo iz našeg Izvještaja, radi u Odsjeku za talijanistiku u znanstvenoistraživačkom zvanju docenta od 2000. godine. Doc. dr. Čale je sadržajno i u metodici unaprijedila znanstveni proces u kolegiju Dante Alighieri, čime je studentima treće godine dodiplomskog studija Talijanistike omogućila pristup i uvid u jedan od najrelevantnijih segmenata talijanističkih studija odnosno Dantologiju, bitno je unaprijedila stručni rad objavljujući kompetentnu kritiku talijanističke kazališne i književne produkcije u našim publikacijama, bila je mentoricom šest diplomskih i jedne magistarske radnje. Od 2002. je voditeljica znanstvenoistraživačkog projekta "Etika performativa". Bila je vrlo uspješna voditeljica Međunarodnog znanstvenog skupa "I mari di Niccolň Tommaseo e altri mari" koji je u listopadu 2002, a povodom Tommaseove obljetnice, održan u Zagrebu u organizaciji Odsjeka za talijanistiku i Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu, a predsjednica je Znanstvenog odbora Međunarodnog znanstvenog skupa „Il doppio nella lingua e letteratura italiana“ koji će se održati u Dubrovniku u rujnu 2004.
Ocjenjujući sveukupnu znanstvenu djelatnost kandidatkinje, povjerenstvo ističe teorijsku usmjerenost njezinih radova s jedne strane (estetika, semiotika, intertekstualnost, traduktologija), komparatističku širinu (talijanski autori u rasponu od 18. stoljeća do suvremenosti, jednako tako i jednako relevantno autori i klasici hrvatske književnosti) s druge, te aktivno sudjelovanje u realizaciji znanstvenih projekata (sudjelovala je u četiri znanstvena projekta, trenutno je voditeljica projekta “Etika performativa”) i izlaganje na komparatističkim, kroatističkim, teatrološkim i talijanističkim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Njezini su znanstveni radovi citirani u dvadesetak književno teorijskih, etnoloških i komparatističkih znanstvenih radova (usp. Izvješće, 1.1.).
Dr. Morana Čale birana je dosad u nastavno zvanje lektora, suradnička zvanja asistenta i višeg asistenta i znanstveno-nastavno zvanje docenta. Bila je lektor talijanskog jezika u Odsjeku za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu (od 1988. do 1994.), kao asistent (1994. do 1998.) i viši asistent (1998.-1999.) vodila je "Seminar iz Talijanske književnosti 13. i 14. stoljeća" (u dvije grupe) za studente II. godine. Od akademske godine 1999/2000, pored navedenog Seminara, voditelj je i kolegija "Dante Alighieri". Bila je član u 18 povjerenstava za ocjenu diplomskih radnji i u 6 povjerenstava za ocjenu magistarskih radnji (u tri slučaja bila je predsjednih povjerenstava). Njezin pedagoški rad u svim zvanjima i suradnja sa studentima bili su i jesu besprijekorni, a sve poslove koji su joj povjereni u Odsjeku, kao i sadašnje zaduženje pročelnika, obavlja stručno, savjesno i odgovorno.
Stručni rad doc.dr. Morane Čale vrlo je plodan i raznovrstan: objavila je niz znanstvenih popularizacijskih članaka iz područja talijanske književnosti i prevodilaštva, održala 18 javnih predavanja vezanih za struku (četiri od posljednjeg izbora), napisala poglavlje "Odsjek za talijanski jezik i književnost" u monografiji Filozofski fakultet u Zagrebu, 1998, prikazala veći broj knjiga i kazališnih predstava u domaćim časopisima i novinama (četiri od posljednjeg izbora), obogatila našu kulturu izuzetno važnim prijevodima talijanskih klasika i suvremenih autora (Francesco Guicciardini, Carlo Goldoni, Luigi Pirandello, Umberto Saba, Dino Buzzati, Giorgio Manganelli, Umberto Eco, Gesualdo Bufalino, Grytzko Mascioni, Paolo Maurensig, sve u zasebnim knjigama i popraćeno vlastitim stručnim i informativnim predgovorima, četiri knjige od posljednjeg izbora), a vrlo je aktivna i u leksikografskim radu (suradnja na Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog Zavoda, gdje je bila urednica za talijansku književnost, kao i na Leksikonu stranih pisaca izdavača Školska knjiga).
Stručno povjerenstvo je utvrdilo da dr. Morana Čale, docent, udovoljava uvjetima za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika odnosno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, odnosno da je sudjelovala u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju deset akademskih godina, da je unaprijedila nastavu, da je voditeljica znanstvenoistraživačkog projekta, da je održala velik broj značajnih priopćenja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima, da je bila voditeljica Međunarodnog znanstvenog skupa, da je pomagala diplomantima i magistrantima pri izradi diplomskih odnosno magistarskih radova, te da ima potreban broj knjiga odnosno znanstvenih radova objavljenih od zadnjeg izbora (koji su unaprijedili struku i objavljeni su u relevantnim publikacijama) za izbor u zvanje odnosno da posjeduje znanstvene i stručne kvalifikacije potrebne za izbor u zvanje te predlaže Matičnom povjerenstvu i Fakultetskom vijeću da – budući da zadovoljava uvjete iz čl. 42 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 74 Zakona o visokim učilištima, minimalne uvjete za izbor u zvanje Rektorskog zbora i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja - doc. dr. Moranu Čale IZABERE u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika odnosno znanstveno-nastavno zvanje IZVANREDNOG PROFESORA za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.
U Zagrebu, 25.5.2003.
Povjerenstvo:
........................................
1. Dr. Sanja Roić, red. prof.
Predsjednik povjerenstva
....................................................................
2. Dr. Mladen Machiedo. red. prof.
Član Povjerenstva
.....................................................................
3. Dr. Vera Glavinić, red. prof. u miru
Filozofskog fakulteta u Puli
Član Povjerenstva
Morana Čale
IZVJEŠĆE
O ZNANSTVENOJ, NASTAVNOJ I STRUČNOJ DJELATNOSTI
A. ZNANSTVENA DJELATNOST
1. Znanstveni radovi
1.1. Citiranost
1991. Nirman Moranjak-Bamburać, Metatekst, Sarajevo: Studentska štamparija univerziteta u Sarajevu, str. 106, 122
1994. Tatjana Peruško, Narativne tehnike u suvremenom talijanskom romanu: između metanarativnosti i neofigurativnosti, magistarska radnja, Filozofski fakultet u Zagrebu, str. 42, 139, 145, 227, 229, 236
1995.a Milivoj Solar, Laka i teška književnost, Zagreb: Matica hrvatska, str. 177
1995.b Renata Jambrešić Kirin, Razumijevanje književnosti u Milivoja Solara i Vladimira Bitija, u: Vladimir Biti, Nenad Ivić, Josip Užarević, ur., Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske književne teorije, Zagreb: Naklada MD/HUDHZ, str. 223, 240
1996.a Ljiljana Marks, Oral Tradition about the City of Zagreb in the works of Šenoa, “Narodna umjetnost” 33/1, str. 116-117, 132
1996.b Gordana Slabinac, Zavođenje ironijom, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 137-138, 169
1996.c Ines Prica i Maja Povrzanović, Narratives of Refugee Children as the Ethnography of Maturing, u: Renata Jambrešić Kirin i Maja Povrzanović, ur., War, Exile, Everyday Life, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 83-113
1996.d Ines Prica, doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Zagrebu
1997.a Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije, Zagreb: Matica hrvatska, str. 154, 438, 465
1997.b Lada Čale Feldman, Teatar u teatru u hrvatskom teatru, Zagreb, MD naklada - Matica hrvatska, str. 214, 274, 323
1998.a Branimir Bošnjak, Modeli moderniteta, Zagreb: Zagrebgrafo, str. 170, 176
1998.b Lada Čale Feldman, “Teorija”, transdisciplinarnost i (nacionalno) kazalište, “Kolo” 1, str. 310, 322
1998.c Iva Grgić, Neposlušni autor: odčitavanje poetike u gramatici i što s time u prijevodu, “Kolo” 3, str. 335
1998.d Ljiljana Marks, Usmena tradicija o Zagrebu u Šenoinu djelu, “Umjetnost riječi” XLII, 1, str. 28, 40
1999.a Maja Bošković-Stulli, O usmenoj tradiciji i o životu, Zagreb: Konzor, str. 48, 63
1999.b Iva Grgić, Tragom jednog Zorićeva Skjavuna: o metametričkim aspektima talijanskih prijevoda Gundulićeva Osmana, u: Sanja Roić, ur., Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću/Studi di italianistica e di comparatistica in onore di Mate Zorić, Zagreb: Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 127, 135
1999.c Luko Paljetak, Mala trilogija, u: Ivo Vojnović, Mala trilogija, Dubrovnik: Matica hrvatska, str. 18
1999.d Maja Bošković-Stulli, O usmenoj tradiciji i o životu, Zagreb: Konzor, str. 48, 63
2000/01. Boris Senker, Hrestomatija hrvatske dramske književnosti, 1. svezak, Zagreb: Disput, passim
1.2. Knjige
1993. Demiurg nad tuđim djelom. Intertekstualnost u romanima Umberta Eca, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo; cit. u: Bibliografia generale della lingua e della letteratura italiana, ur. Enrico Malato, sv. III, tom I, Rim: Salerno editrice, 1993, 555 str.
2001. Volja za riječ. Eseji o djelu Ranka Marinkovića. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 267 str.
1.5. Znanstveni radovi objavljeni u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama odnosno u jednakovrijednom hrvatskom ili stranom časopisu
1988. Il concetto di intertestualitŕ ne Il nome della rosa di Umberto Eco, “Studia romanica et anglica zagrabiensia”, vol. XXXIII, str. 95-110, rad recenziran u: “Studi e problemi di critica testuale” 39, 1989, str. 316
1991. Intertekstualno vrijeme u romanu Ime ruže U. Eca, “Književna smotra” 83, str. 47-57
1992.a Croce iz semiotičkog kuta: filozofska skleroza ili mentalna higijena, “Filozofska istraživanja” 46 (tematski blok: Novi pristupi Croceu), Zagreb, str. 669-689
1992.b Croce vu par les sémioticiens: sclérose philosophique ou hygične mentale, “Synthesis philosophica” 13 (tematski blok: Neue Zugänge zu Croce), Zagreb, str. 57-80; cit. u: Bibliografia generale della lingua e della letteratura italiana, ur. Enrico Malato, Rim: Salerno editrice, str. 454
1994. Scialle, velo e maschere varie della vanagloria: appunti di una lettura parallela de Lo scialle andaluso di E. Morante e della Glorija di R. Marinković, “Studia romanica et anglica zagrabiensia” XXXIX, str. 135-154, rad recenziran u: “Studi e problemi di critica testuale” 56, 1998, str. 252
1994/5. (1996) Intertextuality and Autoreferentiality in the Papers of Croatian Literary Theorists, u: “Znakolog. An International Yearbook of Slavic Semiotics” 6/7, IFISS i WVT Wissenschaftlicher Verlag Trier, str. 243-275
1996.a Intertekstualno gibanje kipa: Marinkovićeva Glorija i europski uzori anamorfičkih dvojnika, “Umjetnost riječi” XL, 1, str. 21-44 (idem, u: Hrvatsko-talijanski književni odnosi, Knjiga VI. Uredio Mate Zorić. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti, 1997, str. 201-235)
1996.b Josip Kulundžić e la contestazione del pirandellismo. “Studia romanica et anglica zagrabiensia” XLI, 69-92
1997. Begović i pirandelizam, “Književna smotra” 103 (1), str. 13-22 (idem, u: Zbornik radova sa skupa Milan Begović i njegovo djelo, uredio fra Ante Josip Soldo, Ogranak Matice hrvatske u Sinju, Vrlika - Sinj, 1997, str. 51-71)
1998. Begovićev dramski let iznad D’Annunzijevog Nadčovjeka, “Umjetnost riječi” XLII, 1, str. 55-73 (idem, u: Krležini dani u Osijeku 1997. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Prva knjiga, priredio Branko Hećimović, Zagreb-Osijek: Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta - Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Pedagoški fakultet, Osijek, 1999, str. 88-102)
1999. Rođenje nesuvremenog protagonista iz duha glume: koristi i štete od iskušavanja povijesti na sebi u Pirandellovu Henriku IV. i Krležinom Areteju, “Književna smotra” 111 (1), str. 109-138
2000. Lajev kompleks: paradoks politike anagnorize u Marinkovićevu Anđelu, “Umjetnost riječi” XLIV, 1, str. 15-45
2000. Vojnović e Pirandello: Il “tu” che minaccia la scrittura. Prevela Smiljka Malinar, “Most/Il ponte. Rivista di letteratura croata”, 1-4, str.101-106
2000-2001. L’eterotopia di Goslar: Enrico IV, uomo inattuale. “Studia romanica et anglica zagrabiensia” XLV-XLVI, 297-310
1.6. Znanstveni rad objavljen u zborniku međunarodnog znanstvenog skupa
1993. Traduzione, tradizione e tradimento: in margine alla versione croata de Il nome della rosa, u: Ljiljana Avirović i John Dodds, ur., Umberto Eco, Claudio Magris - Autori e traduttori a confronto. Atti del Convegno Internazionale, Campanotto Editore, Udine, str. 47-53; cit. u: Bibliografia generale della lingua e della letteratura italiana, ur. Enrico Malato, sv. III, tom I, Rim: Salerno editrice, 1993, str. 144
1996.a Begovićev dramski prvijenac i D’Annunzio, u: Tihomil Maštrović, ur., Recepcija Milana Begovića. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 120. obljetnice rođenja Milana Begovića, Zagreb - Zadar, 5.-8. prosinca 1996. Zagreb - Zadar: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu - Hrvatsko filološko društvo Zadar, str. 165-194
1996.b L’autocoscienza di Narciso, u: M. Čale, I. Grgić i Z. Ružić, ur., Atti del Convegno Internazionale sulla traduzione letteraria italiano-croata e croato-italiana/Zbornik radova s Međunarodnog skupa o hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom književnom prevođenju, Zagreb: Istituto Italiano di Cultura Zagabria/Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, str. 103-112
1997. Razgovor motiva i poetike: Marinkovićeva Glorija i Andaluzijski šal Else Morante, u: Prvi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova, II. svezak, uredio Stjepan Damjanović, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, str. 333-342
1998. Begovićeva Myrrha kao D’Annunzijeva preobrazba U: Tihomil Maštrović, ur., Recepcija Milana Begovića. Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa povodom 120. obljetnice rođenja Milana Begovića, Zagreb - Zadar, 5.-8. prosinca 1996. Zagreb - Zadar: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za povijest hrvatske književnosti HAZU u Zagrebu - Hrvatsko filološko društvo Zadar, str. 165-194
1999. La Myrrha di Begović come metamorfosi dannuziana. U: Hrvatsko-talijanske studije u čast Mati Zoriću, ur. Sanja Roić, Zagreb, Odsjek za talijanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. 231-253
2000. The Will to Illocution: Trespassing the Borders of Anagnorisis. U: Borders, Signs, Transitions, ur. Jeff Bernard, Lada Čale Feldman, Peter Grzybek, Gloria Withalm, “S. European Journal for Semiotic Studies/Revue Européenne d’Études Sémiotiques/Europäische Zeitschrift für Semiotische Studien”, sv. 12 - 2, Wien - Budapest - Madrid - Perpignan: ISSS, str. 293-310
2000. Statue moventi e il gioco dei contrari: per una rilettura anamorfico-intertestuale di Diana e la Tuda di Pirandello. U: Luigi Ballerini, Gay Bardin i Massimo Ciavolella, ur., La lotta con Proteo. Metamorfosi del testo e testualitŕ della critica. Zbornik XVI. kongresa AISLLI (6-9. listopada 1997, Los Angeles). Fiesole (Firenze): Cadmo, 115-120
2001. Miraculous Simulacra of the Same: Performing the Marian Myth in Marinković’s Gloria. U: Mythen, Riten, Simulakra. Semiotische Perspektiven/Myths, Rites, Simulacra. Semiotic Viewpoints. Zbornik 10. Međunarodnog simpozija Austrijskog društva za semiotiku, Sveučilište primijenjenih umjetnosti, Beč, prosinac 2000, ur. Jeff Bernard, Gloria Withalm. Wien: Österreichische Gesellschaft für Semiotik. Svezak II, 727-743
2001. Kalebova pripovijest, i ništa više. U: Drugi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova II, ur. Dubravka Sesar, Ivana Vidović Bolt. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo. Svezak II, 331-337
2002. Pirandello oltre la mediterraneitŕ nella narrativa speculare di Ranko Marinković. U: Bart Van den Bossche, Michel Bastiaensen i Corinna Salvadori Lonergen, ur., “...e c’č di mezzo il mare”: lingua, letteratura e civiltŕ marina. Atti del XIV Congresso dell’A.I.P.I. Split 23-27. kolovoza 2000. II. svezak. Firenze: Franco Cesati Editore, 91-106
2002. L’allothanatografia di Moscarda: Il Pirandello mitteleuropeo. U: Eszter Rónaky i Beáta Tombi, ur., Dal centro dell’Europa: culture a confronto fra Trieste e i Carpazi. Atti del Secondo Seminario Internazionale Interdisciplinare, Pécs, 26-29 settembre 2001. Pečuh: Imago Mundi, 279-290
1.7. Znanstveni rad objavljen u zborniku s domaćeg znanstvenog skupa odnosno u domaćem znanstvenom zborniku
1995. Intertekstualnost i autoreferencijalnost u radovima mlađih teoretičara, u: Trag i razlika. Čitanja suvremene hrvatske književne teorije, uredili Vladimir Biti, Nenad Ivić i Josip Užarević, Naklada MD/HUDHZ, Zagreb, str. 57-86
1997.a “Inače lažeš”: Pirandello u Marinkovićevoj Pustinji, u: Mate Zorić, ur., Hrvatsko-talijanski književni odnosi. Knjiga VI. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti, str. 331-346
1997.b Intertekstualno gibanje kipa: Marinkovićeva Glorija i europski uzori anamorfičkih dvojnika, u: Mate Zorić, ur., Hrvatsko-talijanski književni odnosi, Knjiga VI. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti, str. 201-235 (idem: “Umjetnost riječi” XL, 1, 1996, str. 21-44)
1997.c Josip Kulundžić i osporavanje pirandelizma, u: Krležini dani u Osijeku 1996. Osijek i Slavonija - Hrvatska dramska književnost i kazalište, priredio Branko Hećimović, Osijek - Zagreb : HNK u Osijeku - Pedagoški fakultet, Osijek - Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU, str. 173 - 190
1997.d Begović i pirandelizam, u: Zbornik radova sa skupa Milan Begović i njegovo djelo, uredio fra Ante Josip Soldo, Ogranak Matice hrvatske u Sinju, Vrlika - Sinj, str. 51-71 (idem, u: Begović i pirandelizam, “Književna smotra” 103 (1), 1997, str. 13-22)
1997.e Metadiskurzivni ambigvitet i citatni performativ u Pustinji. U: Tekst i diskurs. Zbornik. Uredili Marin Andrijašević i Lovorka Zergollern-Miletić, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, str. 133-142
1999. Begovićev dramski let iznad D’Annunzijevog Nadčovjeka, u: Krležini dani u Osijeku 1997. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Prva knjiga, priredio Branko Hećimović, Zagreb-Osijek: Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta - Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, Pedagoški fakultet, Osijek, str. 88-102 (idem, “Umjetnost riječi” XLII, 1, 1998, str. 55-73)
2000.aHalerova inačica kročeanizma u radu o Leopardiju, u: Zbornik radova o Albertu Haleru, ur. Tihomil Maštrović, Zagreb: Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, str. 105-112
2000.bVojnović i Pirandello: “Ti” kao prijetnja neispisivošću, u: Hrvatsko-talijanski književni odnosi 7, ur. Mate Zorić, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. 175-186. Idem: “Dubrovački horizonti” XXIX, 38, 1998, str. 11-23
2000.cPirandello u Marinkovićevoj esejističkoj i pripovjednoj prozi, u: Hrvatsko-talijanski književni odnosi 7, ur. Mate Zorić, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. 187: 220. Idem: “Dubrovnik” X, 1-2, 1999, str. 407-432
2000.d Mit o kozmopolitskom estetu u drami hrvatske moderne, u: Krležini dani u Osijeku 1998. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Druga knjiga, ur. Nikola Batušić i Boris Senker, Zagreb - Osijek: Zavod za pov. hrv. knjiž., kazališta i glazbe HAZU - Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb - Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku - Pedagoški fakultet, Osijek, str. 32-44
2002. Uvijeni prijekor učitelju: Halerov kročeanizam u radu o Leopardiju, u: Hrvatsko-talijanski književni odnosi 8, ur. Mate Zorić, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 257-269
1.8. Urednik znanstvenog zbornika
1996. Morana Čale, Iva Grgić i Zlatka Ružić, ur., Atti del Convegno Internazionale sulla traduzione letteraria italiano-croata e croato-italiana/Zbornik radova s Međunarodnog skupa o hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom književnom prevođenju (Zagreb, studeni 1994), Zagreb: Istituto Italiano di Cultura Zagabria/Društvo hrvatskih književnih prevodilaca
1.9. Znanstveni popularizacijski članci
1982. Manganellijeva inventura svijeta, u: Giorgio Manganelli, Centurija, sto malih romana rijeka, Zagreb: GZH, str. 205-211
1984. Ime romana, u: Umberto Eco, Ime ruže, Zagreb: GZH, str. 545-551.
1988. Izvanredni izgovor za Odiseju Matijaša Sandorfa, u: Jules Verne, Matijaš Sandorf, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb: GZH, str. 521-528
1994. Umberto Eco, u: Velikani naše epohe. Ličnosti i djela druge polovice XX. stoljeća, uredio Ratko Vince, Zagreb: Hrvatski radio, str. 175-179
1995.a Gesualdo Bufalino, u: Drukčiji i drugi. Talijanska pripovijetka 20. stoljeća, predgovor i redaktura Mladen Machiedo, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, str. 178
1995.b Giorgio Manganelli, u: Drukčiji i drugi. Talijanska pripovijetka 20. stoljeća, predgovor i redaktura Mladen Machiedo, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, str. 196
1995.c Goldoni, svijet i kazalište, u: Carlo Goldoni, Gostioničarka Mirandolina, Zagreb: ABC naklada, str. 5-10
1996. Pjesnik u zvjerinjaku, u: Grytzko Mascioni, Ljubavni zoo, Zagreb: Durieux, str. 73-77
1997. Dario Fo, polifonijski žongler, “Mediteran/Novi list”, broj 15904, godina LI, Rijeka, 19. listopada, str. 2 - 3
1999.b Ranko Marinković: oteti se zagrljaju?, u: Hrvatski iseljenički zbornik 1999. Uredio Aleksander Ravlić. Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, str. 176-178
1999.c Dramsko djelo Luigija Pirandella, pogovor u: Luigi Pirandello, Gole maske, Zagreb: Školska knjiga, str. 671-689
1.10. Ostali znanstveni članci
1988. Prijepis, dijalog, potraga, u tematskom bloku Umberto Eco, uredili Tonko Maroević i Morana Čale, “Republika” 9-10, str. 17-30
1997. Interpretacija i pod-interpretacija: citatni performativ u Marinkovićevoj Pustinji, “Republika” 10-11, str. 148-165
1998.a Vojnović i Pirandello: “Ti” kao prijetnja neispisivošću. “Dubrovački horizonti” XXIX, 38, str. 11-23
1998.b Narcisova samosvijest. “Kolo” 3, str. 296-302
1999.a Pirandello u Marinkovićevoj esejističkoj i pripovjednoj prozi. “Dubrovnik” X, 1-2, 1999, str. 407-432
1999.c Sto tisuća i jedan d(r)ugi nos. “Dubrovnik” X, 4, tematski blok “Luigi Pirandello”, ur. I. Grgić, str. 59-69. Idem, u: Luigi Pirandello, Jedan, nijedan i sto tisuća, Zagreb: Konzor, str. 191-204
2001. Čudesni simulakrumi istoga: izvedba marijanskog mita u Marinkovićevoj Gloriji/Miraculous Simulacra ot the Same: Performing the Marian Myth in Marinković’s Gloria, “Frakcija” 19, 112-121
2. PROJEKTI
2.3. AKTIVNO SUDJELOVANJE U REALIZACIJI ZNANSTVENIH PROJEKATA
1994-1999. “Hrvatsko-talijanski književni odnosi”, voditelj prof. dr. Mate Zorić
1992-1995. “Hrvatska teorijska misao”, voditelji prof. dr. V. Biti, prof. dr. N. Ivić i prof. dr. J. Užarević.
1995-1998. “Znakovi povijesti u Hrvatskoj”, voditelji prof. dr. V. Biti, prof. dr. N. Gligo, prof. dr. N. Ivić, prof. dr. H. Turković i prof. dr. J. Užarević.
1998-1999. “Granice drugog. Identitet i razlika”, voditelji prof. dr. V. Biti, prof. dr. N. Gligo, prof. dr. N. Ivić, prof. dr. H. Turković i prof. dr. J. Užarević.
2002. voditeljica projekta “Etika performativa”
3. Pozvana predavanja
3.1. Pozvano predavanje na međunarodnom skupu
1989. Traduzione, tradizione e tradimento: in margine alla versione croata de Il nome della rosa, izlaganje na Međunarodnom skupu “Autori e traduttori a confronto”, Trst, 27. i 28. studenog.
2003. Le riduzioni grafiche di Saba: Scorciatoie e raccontini, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu “Umberto Saba: la poesia di una vita”, Trst, 8. i 9. travnja.
3.3. Javna predavanja
1984. “Roman Umberta Eca Ime ruže”, Književni petak, Gradska knjižnica.
1985. “Ecov roman Ime ruže u svjetlu autorova znanstvenog rada”, Društvo prijatelja Sveučilišta za strance u Perugi, Zagreb.
1988. “Problemi prevođenja Ecova romana Ime ruže na hrvatski jezik”, Sarajevo.
1992. “Ecov roman Foucaultovo njihalo”, Židovska općina, Zagreb.
1994. Predstavljanje knjige Demiurg nad tuđim djelom (Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, 1993), Filozofski fakultet, Zagreb.
1995. Predstavljanje antologije Drukčiji i drugi. Talijanska pripovijetka 20. stoljeća (predgovor i redaktura Mladen Machiedo, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, 1995), Talijanski institut za kulturu, Zagreb.
1996.a Predstavljanje knjige mr. Suzane Glavaš Iskustvo i mit u poeziji Umberta Bellintanija (Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, 1995), Talijanski institut za kulturu, Zagreb.
1996.b Predstavljanje knjige prof. dr. Mladena Machieda O modusima književnosti. Transtalijanistički kompendij (Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1996), Kulturno-informativni centar, Zagreb.
1996.c Predstavljanje Rječnika Trećeg programa Hrvatskog radija, Muzejski centar Mimara, Zagreb.
1996.d “Marinković i Pirandello”, Društvo prijatelja Sveučilišta za strance u Perugi, Zagreb.
1997.a “Pojmovnik suvremene književne teorije prof. dr. Vladimira Bitija”, Književni petak, Gradska knjižnica, Zagreb.
1997.b Predstavljanje knjige prof. dr. Mladena Machieda Sotto varie angolazioni (Zagreb: Erasmus naklada, 1997), Društvo hrvatskih književnika, Zagreb.
1998. Predstavljanje hrvatskog prijevoda knjige Paola Maurensiga Lüneburška varijanta (Zagreb: Fidas, 1998), Talijanski institut za kulturu, Zagreb.
1999. “Žena, model, kip: kulturne slike žene u dramskoj književnosti europskog modernizma”, Ženski studiji, Zagreb.
2001. Gostujuće predavanje u okviru kolegija dr. sc. Lade Čale Feldman o feminističkoj književnoj kritici, III. stupanj, smjer književnost, Filozofski fakultet u Zagrebu
2002. “Jednooki na vratima uma: fantazmi spola u Marinkovićevu Kiklopu”, Ženski studiji, Zagreb, travanj
2003. “Kiklopov pogled: konstrukcije drugog u Marinkovićevu romanu”, Ženski studiji, Zagreb, ožujak
2003. “Lo sguardo fallico di Ciclope: le costruzioni della donna nel romanzo di Marinković”, Odsjek za slavistiku Filozofskog fakulteta u Trstu, 9. travnja
4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima
4.1. Sudjelovanje na međunarodnim skupovima
1989. Traduzione, tradizione e tradimento: in margine alla versione croata de Il nome della rosa, izlaganje na Međunarodnom skupu “Autori e traduttori a confronto”, Trst, 27. i 28. studenog
1994. L'autocoscienza di Narciso, izlaganje na Međunarodnom skupu o talijansko-hrvatskom i hrvatsko-talijanskom književnom prevođenju, u organizaciji Talijanskog instituta za kulturu i Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Zagreb, 25. i 26. studenog
1995. Marinkovićeva Glorija i Andaluzijski šal Else Morante: prijedlog usporednog čitanja, izlaganje na Prvom hrvatskom slavističkom kongresu, Pula, 25.-29. rujna
1997.a Statue moventi e il gioco dei contrari: per una rilettura anamorfico-intertestuale di Diana e la Tuda di Pirandello, izlaganje na XVI. kongresu A.I.S.L.L.I. (Međunarodne udruge za proučavanje talijanskog jezika i književnosti) pri Sveučilištu u Los Angelesu, California, “La lotta con Proteo. Metamorfosi del testo e testualitŕ della critica”, Los Angeles, 6. - 9. listopada
1997.b Begovićev dramski prvijenac i D’Annunzio, izlaganje na Znanstvenom skupu “Talijanističke i komparatističke studije u čast Mati Zoriću”, Zagreb, 27. i 28. svibnja
1999.a Metanaracija u novelama Vjekoslava Kaleba, izlaganje na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu, Osijek, 14-18. rujna
1999.b A narrative text as a play of power relations: Erasing/reasserting limits, 7. svjetski kongres Međunarodne udruge za semiotičke studije “Sign Processes in Complex Systems”, TU Dresden, 6-11. listopada
1999.c The Will to Illocution: Trespassing the Borders of Anagnorisis, izlaganje na znanstvenom skupu “Grenzen, Zeichen, Übergänge/Borders, Signs, Transitions”, Institut za slavenske studije Sveučilišta u Grazu/Austrijsko semiotičko društvo/Hrvatsko semiotičko društvo, Graz, 26-27. studenog 1999.
2000.a L’eterotopia di Goslar: Enrico IV, uomo inattuale, izlaganje na XVII. međunarodnom kongresu Međunarodne udruge za proučavanje talijanskog jezika i književnosti (A.I.S.L.L.I.), Gardone Riviera, 2-5. lipnja 2000.
2000.b Pirandello oltre la mediterraneitŕ, izlaganje na XIV. kongresu Međunarodne udruge profesora talijanskog (A.I.P.I.) “‘...e c’č di mezzo il mare’. Lingua, letteratura e civiltŕ marina”, Split, 23-27. kolovoza 2000.
2000.c Miraculous Simulacra of the Same: Performing the Marian Myth, izlaganje na 10. međunarodnom simpoziju Austrijskoga društva za semiotiku “Mythen, Riten, Simulakra. Semiotische Perspektiven/Myths, Rites, Simulacra. Semiotic Viewpoints”, Beč, 8.-10. prosinca 2000.
2001.a L’allothanatografia di Moscarda: il Pirandello mitteleuropeo, izlaganje na skupu “Mitteleuropa da Trieste ai Carpazi” Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Pečuhu, Pečuh, 26-29. rujna 2001.
2001.b Enrico IV al di lŕ del piacere del principio: spunti freudiani di Pirandello, izlaganje na III. skupu europskih talijanista Odsjeka za talijanistiku Jagelonskog sveučilišta i Talijanskog instituta za kulturu u Krakovu, Krakov, 11-13. listopada 2001.
2002.a Ključ za palindromno pismo: Marinković, Prah, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu “Komparativna povijest hrvatske književnosti. ‘Krugovi’ i hrvatska književnost pedesetih godina prošlog stoljeća, Split, 19-20. rujna 2002.
2002.b “Educazione [semiotica] della donna nel matrimonio” del Tommaseo, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu “I mari di Niccolň Tommaseo e altri mari/Mora Nikole Tommasea i druga mora”, Zagreb, 4. i 5. listopada
2002.c Uncanny Hypotyposes: Poe’s Oval Portrait and Pirandello’s Candelora, izlaganje na Međunarodnom skupu “Modernism - Avantgarde - Postmodernism”, Brno, 22-24. listopada 2002.
2003. Le riduzioni grafiche di Saba: Scorciatoie e raccontini, izlaganje na Međunarodnom skupu “Umberto Saba: la poesia di una vita”, Trst, 8. i 9. travnja.
4.2. Sudjelovanje na domaćim skupovima
1996. Begović i pirandelizam, izlaganje na skupu “Književno i kazališno djelo Milana Begovića”, Vrlika, 4. i 5. listopada
1996. Kulundžićev antipirandelizam, izlaganje na Znanstvenom savjetovanju “Krležini dani u Osijeku 1996. Osijek i Slavonija - hrvatska dramska književnost i kazalište”, 8.-10. prosinca
1997. Diskurzivni ambigvitet u Marinkovićevoj Pustinji, izlaganje na Savjetovanju “Tekst i diskurs” Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 16. i 17. svibnja.
1997. Begović i D’Annunzio: let preko nadčovjeka, izlaganje na Znanstvenom savjetovanju “Krležini dani. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu”, Osijek, 7. - 10. prosinca
1998. Mit o kozmopolitskom estetu u drami hrvatske moderne, izlaganje na Znanstvenom savjetovanju “Krležini dani. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu”, Osijek, 8 - 11. prosinca
1999. Halerova inačica kročeanizma u radovima o talijanskoj književnosti, izlaganje na Znanstvenom skupu o Albertu Haleru, Zagreb-Dubrovnik, 29-30. travnja
2001. Dramski prijevod kao kazališni pokus, izlaganje na Zagrebačkim prevoditeljskim razgovorima, Zagreb, 23. listopada 2001.
2002. Šimić u Marinkovićevu Kiklopu, izlaganje na prvim Danima Ranka Marinkovića, Komiža (Vis), 13-15. rujna 2002.
5. Znanstvena društva
Članstvo u Hrvatskom semiotičkom društvu; članstvo u Međunarodnoj udruzi za proučavanje talijanskog jezika i književnosti (AISLLI)
8. Članstvo znanstvenog odbora znanstvenog skupa
Predsjednica Znanstvenog odbora Međunarodnoga znanstvenog skupa “I mari di Niccolň Tommaseo e altri mari/Mora Nikole Tommasea i druga mora”, Zagreb, 4. i 5. listopada 2002.
Predsjednica Znanstvenog odbora Međunarodnoga znanstvenog skupa “Il doppio nella lingua e nella letteratura italiana”, Dubrovnik, 8-11. rujna 2004.
9. Znanstvena nagrada
1993. Nagrada za talijanistiku Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu i talijanskog Ministarstva vanjskih poslova
B. NASTAVNA DJELATNOST
6. Mentorstvo
1999. - mentor diplomske radnje Jennifer Lazarić “Rosa fresca aulentissima nell’ambito della letteratura medievale”; diplomske radnje Darije Garbin “Il corpo nella poesia di Jacopone da Todi”; diplomske radnje Iris Ljubičić “Firenze e i fiorentini nella Divina Commedia”; diplomske radnje Nevena Pajdaša “D’Annunzio e Mishima”; diplomske radnje Monike Kovačić “La costruzione della donna nel Canzoniere del Petrarca”; diplomske radnje Romana Karlovića “L’episodio dell’Ulisse dantesco nella storia della critica”, itd.;
- mentor magistarske radnje Ilonke Peršić “Drugo i različito u prozi Joycea i Sveva”
1995-2002. članstvo u 18 povjerenstava za ocjenu diplomskih radnji i u 6 povjerenstva za ocjenu magistarskih radnji
C. STRUČNA DJELATNOST
1. Poglavlje u knjizi
1998. “Odsjek za talijanski jezik i književnost”, u: Stjepan Damjanović, ur., Filozofski fakultet u Zagrebu, monografija, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str. 213-219
9. Rad na popularizaciji struke
od 1984. suradnja na Trećem programu Hrvatskoga radija prilozima iz područja talijanske književnosti i prevodilaštva
12. Stručna društva, radne grupe
od 1982. član Društva hrvatskih književnih prevodilaca
od 1995. član Upravnog odbora Hrvatskog centra P.E.N.
od 1997. urednik članaka iz područja talijanske književnosti u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”
1998-1999. sudjelovanje u izradi članaka iz područja talijanske književnosti za Leksikon stranih pisaca Školske knjige
15. Ostale stručne djelatnosti
15.1. Prikazi knjiga i kazališnih predstava
1988. Ruža pod Njihalom, Njihalo sub rosa (Umberto Eco, Il pendolo di Foucault, Bompiani, Milano, 1988.), “Republika” 9-10, Zagreb, str. 159-160
1992. Pohvala doslovnosti (Umberto Eco, I limiti dell'interpretazione, Bompiani, Milano, 1990.), “Umjetnost riječi” 3, Zagreb, str. 277-285
1993. Magrisovo more (Claudio Magris, Ono drugo more, Durieux, Zagreb, 1993.), “Danas”, 30. travnja, str. 66
1996. Obuzet iznutra i izvana (Mladen Machiedo, O modusima književnosti. Transtalijanistički kompendij, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1996.), “Vjesnik”, 11. srpnja, str. 22
1997.a Pravo na pristranost (Mladen Machiedo, Sotto varie angolazioni. Poetiche italiane del Novecento & Romanzi o narratori & Nota introduttiva di Grytzko Mascioni, Erasmus, Zagreb, 1997), “Mediteran/Novi list”, godina IV, br. 15952, str. 5
1997.b Vodič po književnoteorijskim stranputicama (Vladimir Biti, Pojmovnik suvremene književne teorije, Matica hrvatska, Zagreb, 1997), “Kolo” 4, str. 564-567
1998. O odustanku i o odsutnosti (prikaz predstave Talijanske drame pri HNK Ivana pl. Zajca u Rijedi i La Contrada iz Trsta, L’Assente, prema romanu Bruna Maiera). “Vijenac” VI, 115, str. 40
1999. (s Ladom Čale Feldman) Dubrovnik pedeset put ponovljen, “Zarez”, 17. rujna, god. I, str. 35
2000. Zahvat uspio, festival preminuo (dramske premijere na 51. Dubrovačkim ljetnim igrama). “Zarez”, rujan
2001. Tri sestre, jedna prava (dramske premijere na 52. Dubrovačkim ljetnim igrama). “Zarez”, rujan
2001. Antitijela jezične kuge (Tatjana Peruško, Roman u zrcalu. Suvremena talijanska proza između samosvijesti i pripovijesti, Zagreb, Naklada MD, Zagreb, 2000.). “Zarez” III/67, 8. studenoga 2001., str. 43
2002. Mrtav autor, dobar autor (premijera HNK u Zagrebu Večeras se improvizira. Jedna melodramska inscenacija djela Luigia Pirandella. Redatelj: Zlatko Sviben). “Zarez” IV, 14. veljače 2002., str. 33
15.2. Važniji prijevodi
1982. Giorgio Manganelli, Centurija, sto malih romana rijeka (Centuria, cento piccoli romanzi fiume), Zagreb: GZH.
1984. Umberto Eco, Ime ruže (Il nome della rosa), Zagreb: GZH.
1988. Jules Verne, Matijaš Sandorf (Mathias Sandorf), Zagreb: GZH.
1992. Luigi Pirandello, Naći se (Trovarsi), u: L. Pirandello, Gole maske, preveo i priredio Frano Čale, Zagreb: Cekade, str. 563-627.
1993. Carlo Goldoni, Impresario iz Smirne (L'impresario delle Smirne), Zagreb: Durieux.
1995.a Gesualdo Bufalino, Čuvar ruševina, u: Drukčiji i drugi. Talijanska pripovijetka 20. stoljeća, predgovor i redaktura Mladen Machiedo, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, str. 179-182.
1995.b Giorgio Manganelli, Labirintova samosvijest, u: Drukčiji i drugi. Talijanska pripovijetka 20. stoljeća, predgovor i redaktura Mladen Machiedo, Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, str. 197-205.
1995.c Non č terra bruciata (skupni prijevod pjesničke antologije U ovom strašnom času), uredili Ivo Sanader i Ante Stamać, Castel Maggiore: Book Editore.
1995.d Riccardo Campa, Obračun posljedica. Dileme oko novoga društvenog reda, preveli Morana Čale, Smiljka Malinar i Mate Maras, Zagreb: Durieux.
1995.e Carlo Goldoni, Gostioničarka Mirandolina, Zagreb: ABC naklada.
1996. Grytzko Mascioni, Ljubavni zoo (Zoo d'amore), Zagreb: Durieux.
1998. Paolo Maurensig, Lüneburška varijanta. Zagreb: Fidas.
1999.a Umberto Saba, Pričice i prečaci. “Europski glasnik” 4, str. 677-714.
1999.b Luigi Pirandello, Jedan, nijedan i sto tisuća. Zagreb: Konzor.
2000. Paolo Maurensig, Rakov kanon, Zagreb: Fidas.
2000. Francesco Guicciardini, Razmatranja o Machiavellijevim Raspravama o prvoj Deki Tita Livija. U: Damir Grubiša, ur., Politička misao talijanske renesanse, Zagreb: Barbat
2002. Dino Buzzati, Šezdeset pripovijesti, Zagreb: Konzor
15.3. Leksikografski rad
1999. članci iz područja talijanske književnosti u prvome svesku Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”(A-Bd):
2001. članci iz područja talijanske književnosti u II. svesku Hrvatske enciklopedije, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
2002. članci iz područja talijanske književnosti (osim “Dante Alighieri”) u III. svesku Hrvatske enciklopedije, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža
2002. sudjelovanje u tročlanoj autorskoj skupini za izradu članaka iz područja talijanske književnosti u Leksikonu stranih pisaca, Zagreb: Školska knjiga (80 natuknica)
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 1. travnja 2003.
Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje
Na temelju odluke Fakultetskoga vijeća od 11. studenoga 2002. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Tehnički engleski jezik i Tehnički francuski jezik na Katedri za strane jezike Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.
Na natječaj objavljen u Vjesniku 23. rujna 2002. godine prijavila se u propisanom roku mr. sc. Božena Tokić. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo sljedeće
Mr. sc. Božena Tokić rođena je 1950. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Zagrebu, upisuje studij Engleskog jezika i književnosti kao prvi (A) predmet i Francuskog jezika kao drugi (B) predmet na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 1972. godine, a 1977. stječe naziv magistra humanističkih znanosti, polje filologija, obranivši magistarski rad pod naslovom “Analiza diskursa u tehničkom engleskom na akademskom nivou”.
Nastavna djelatnost mr. sc. Božene Tokić uključuje bogato nastavno iskustvo u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi. Od 1973. do 1990. godine radila je kao profesor engleskoga i francuskoga jezika na VII. gimnaziji u Zagrebu. Od 1989. do 1991. godine radi kao honorarni predavač tehničkog engleskog, a od 1991. do 1998. kao predavač na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U zvanje višeg predavača za tehnički engleski i tehnički francuski jezik izabrana je 1998. godine, a 2001. postaje i voditeljicom Katedre za tehničke strane jezike na istome fakultetu.
Od izbora u zvanje višeg predavača pristupnica je 1999. godine objavila rad pod naslovom “A Following Wind for LA (Language Awareness) in Teaching of EST” u zborniku radova sa skupa English for Specific Purposes: Contradictions and Balances. U ovome radu autorica analizira važnost tekstualnog i informacijskog transfera kod učenja jezika struke. Nakon temeljitog prikaza teorijskog LA-a (language awareness – svijest o jeziku) ona pokazuje na koje se sve načine može razvijati “svijest o jeziku” kod studenata strojarstva i brodogradnje, kao na primjer podučavanje kolokacija u stručnom tekstu, uloga interpunkcije, sažimanje duljih odlomaka, itd. Njeno istraživanje temeljeno na studentskoj populaciji Fakulteta strojarstva i brodogradnje pokazuje da primjena tzv. LA metoda u podučavanju jezika struke bitno poboljšava jezičnu kompetenciju studenta.
Potrebno je istaknuti da je Božena Tokić i glavna urednica gore navedenoga zbornika, koji je izdao Britanski savjet 1999. godine.
Osim gore navedenog rada pristupnica je od zadnjeg izbora u višeg predavača prevela s engleskoga na hrvatski pet poglavlja knjige Clinical Periondontology and Implant Dentistry (autor L. Lindhe) za Nakladni zavod Globus (knjiga pred izlaženjem) te knjigu-katalog Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana (Traditional boats of the Croatian Adriatic) autora Lucijana Kebera (izdavač Tehnički muzej, 2003). Također treba istaknuti njen rad na Englesko-hrvatskom rječniku općeg i proizvodnog strojarstva Silvije Šetine (u izdanju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku – Strojarski fakultet u Slavonskome Brodu, 1999), rječnik u kojem je napravila jezičnu obradu engleskoga dijela.
Božena Tokić je održala niz pozvanih predavanja studentima Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, i to u okviru kolegija Metodika. Izlagala je na tri međunarodna skupa: 1) na skupu Networking for ESP, 1998, Švicarska; 2) ESP Anti-Conference, 1999, Bled, Slovenija (referat pod naslovom “Some Aspects of EST materials design in Croatia” zajedno s Majom Bratanić); 3) 7th Regional ESP Anti-Conference, 2000, Lodz, Poljska (referat pod naslovom “Teacher Training for ESP in Croatia”).
Pristupnica je vrlo aktivna u Hrvatskom udruženju profesora engleskog jezika (HUPE) u okviru kojeg je bila (u dva mandata) voditeljicom Posebne skupine za jezik struke i nastavu engleskoga jezika na visokoškolskoj razini. Redovito je sudjelovala na svim HUPE godišnjim skupovima u proteklih pet godina.
Prema gore izloženom stručno povjerenstvo smatra da pristupnica mr. sc. Božena Tokić može biti ponovno izabrana u zvanje višeg predavača budući da je od svoga zadnjeg izbora nastavila s intenzivnim radom na jeziku struke.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Milena Žic Fuchs
prof. dr. sc. Rajko Grubišić, Fakultet strojarstva i brodogradnje
prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
31. siječnja 2003.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli, podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Glasu Istre 16. studenoga 2002. prijavili su se mr.sc. Moira Kostić-Bobanović, Branka Tanić, Mauro Dujmović i Danijela Bilić.
Mr. sc. Moira Kostić-Bobanović, hrvatska državljanka, rođena je 29. svibnja 1962. godine u Puli, gdje je završila i Gimnaziju. Diplomirala je 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti. Magistarski rad na temu “Odnos prema Aboriginima u djelima australskih pisaca”, pod mentorstvom prof. dr. sc. Janje Ciglar-Žanić, obranila je 1996. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla akademski stupanj magistra znanosti u području humanističkih znanosti, polje filologije. U travnju 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu odobrilo joj je pokretanje postupka stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija. Prihvaćena je tema disertacije pod naslovom “Učinak poučavanja strategijâ učenja na razvijanje vještine govora u učenju engleskog kao poslovnoga stranog jezika” pod mentorstvom prof. dr. sc. Jelene Mihaljević-Djigunović.
Radno iskustvo pristupnice uključuje dugogodišnji rad u nastavi. Tijekom šesnaestogodišnjeg nastavnoga rada pristupnica je predavala engleski i talijanski jezik u OŠ “Stoja” i OŠ “Tone Peruško” u Puli, a ujedno je vodila i igraonicu na engleskom jeziku za predškolsku djecu u društvu “Naša djeca” u Puli. U pulskoj je Gimnaziji započela s radom 1987. godine kao profesor engleskog i talijanskog jezika, te honorarno radila u Školi stranih jezika, gdje je predavala engleski jezik grupi odraslih polaznika. Uz stalni posao u pulskoj Gimnaziji, 1995. godine radila je kao vanjski stručni suradnik za kolegij Engleski jezik na Pedagoškom fakultetu u Puli. Od 1996. do 1998. godine pristupnica je kao vanjski stručni suradnik pri Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli radila na poslovima i zadacima predavača engleskog jezika studentima uz rad. Nakon 11 godina rada u pulskoj Gimnaziji, 1. listopada 1998. godine zasnovala je radni odnos na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli kao predavač engleskog jezika, gdje i danas radi. Ujedno je od 2000. godine nositeljica katedre Engleskog jezika na Visokoj tehničkoj školi u Puli – Politehnički studij.
Godine 1994. dobila je stipendiju Britanskog savjeta kojom je predstavljala Istarsku županiju u međunarodnoj ljetnoj školi u Velikoj Britaniji. Godinu dana kasnije sudjelovala je na seminaru Australian Study Weeks u Klagenfurtu.
Pristupnica je aktivni član stručnih udruga HUPE (Hrvatsko udruženje profesora engleskog jezika, čiji je regionalni ogranak jedno vrijeme vodila), IATEL-a, CRO-TESOL-a i ESSE-a.
Također aktivno sudjeluje pri međunarodnoj razmjeni studenata Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” s Crummer Graduate School of Business, Rollins College, u Orlandu na Floridi, SAD.
Pristupnica je s referatima sudjelovala na nizu znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Objavila je i nekoliko stručnih radova, među kojima izdvajamo sljedeće članke koji, po mišljenju povjerenstva, pristupnicu kvalificiraju za nastavno zvanje višega predavača:
1. “The most efficient ways of mastering English language” (2000), Management v novem tisočletju, Zbornik 19. posvetovanja organizatorjev dela, 288-293, ur. Goran Vukovič, Moderna organizacija, Kranj.
U članku autorica analizira rezultate istraživanja provedena među studentima Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli. Ispitano je 189 studenata sa sve četiri godine studija. Studenti su iznosili svoje mišljenje o učinkovitosti pojedinih načina učenja engleskog jezika, a njihovi su odgovori uspoređeni s prosječnim ocjenama iz engleskog jezika na prethodnoj godini.
2. “Kulturna i jezikoslovna politika i planiranje” (2000), Kultura, identiteta in jezik v procesih evropske integracije, 1: 288-298, ur. Inka Štrukelj, Društvo za uporabno jezikoslovje Slovenije, Ljubljana.
U ovome radu autorica prikazuje rezultate istraživanja provedena među studentima Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli i gospodarstvenicima (diplomiranim ekonomistima). Prvi dio rada pokazuje značajke koje se u praksi pojavljuju kao bitne u služenju engleskim jezikom kao važnim čimbenikom ekonomskog razvoja. Analizirani su rezultati ankete provedene među diplomiranim ekonomistima koji se engleskim jezikom služe u praksi. Drugi dio rada bavi se rezultatima istraživanja provedena među studentima. I gospodarstvenici i studenti ističu važnost konverzacije na engleskome jeziku, iz čega autorica izvlači zaključak da bi upravo tom elementu učenja jezika trebalo posvetiti najviše pozornosti u planiranju nastave.
3. “Motivi koji su naveli studente Fakulteta ekonomije i turizma u Puli da izaberu kolegij engleskog jezika kao poslovnog stranog jezika” (2000), Strani jezici, XXIX, 3: 151-157, ur. Vesna Mildner, Školska knjiga, Zagreb.
Članak govori o motivima koji su naveli polaznike Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli da odaberu kolegij engleskog poslovnog jezika kao nastavnog kolegija na fakultetu. Istraživanjem je obuhvaćeno 166 ispitanika. Uspoređeni su stavovi različitih studijskih grupa – turizam, marketing i financije. Na temelju dobivenih rezultata autorica dolazi do zaključka da su motivi za učenje engleskog poslovnog jezika povezani s vrstama struke. Autorica također uspoređuje rezultate dobivene svojim istraživanjem sa sličnim istraživanjem provedenim na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
4. “The importance of knowing business English. Managers’ view” (2001), Management in globalizacija, Zbornik 20. znanstvenog posvetovanja o razvoju globalizacijskih ved, 987-992, ur. Goran Vukovič, Moderna organizacija, Kranj.
Članak se bavi važnošću engleskoga jezika za menadžere, s njihova motrišta i na temelju njihova iskustva u praksi. Autorica analizira rezultate istraživanja provedena u Istarskoj županiji među 83 menadžera iz različitih gospodarstvenih sektora.
5. “English – global language? Students’ view” (2002), Management in Evropska Unija, Zbornik 21. znanstvene konference o razvoju organizacijskih ved, 537-543, ur. Goran Vukovič, Moderna organizacija, Kranj.
U ovome članku autorica razmatra studentske stavove o engleskome jeziku kao globalnome jeziku. Članak se temelji na istraživanju provedenu na uzorku od 88 studenata 3. i 4. godine Fakulteta ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” u Puli. Analiza rezultata pokazuje upoznatost studenata sa statusom engleskoga jezika kao globalnoga jezika i njihova očekivanja o budućnosti toga jezika.
6. “Fakultetsko obrazovanje i poslovni jezici” (2001), Informatologia, Sep.spec. 9, Društvo i tehnologija 2001, 42-44, ur. Juraj Plenković, Zagreb.
U ovome izlaganju sa znanstvenoga skupa autorica analizira rezultate istraživanja među studentima koji pohađaju kolegije poslovnog stranog jezika na Fakultetu ekonomije i turizma “Dr. Mijo Mirković” vezane uz njihove razloge iz kojih odabiru kolegij poslovnog stranog jezika. Dolazi do zaključaka koji mogu biti zanimljivi nastavnicima koji predaju stručne strane jezike.
Zaključak: mr. sc. Moira Kostić-Bobanović ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višega predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnoga iskustva u struci te udovoljava zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću u zvanju predavača i ima više od pet objavljenih stručnih radova.
Branka Tanić, prof., hrvatska državljanka, rođena je 1943. godine u Zagrebu. Diplomirala je engleski jezik i književnost kao prvi (A) predmet i talijanski jezik kao drugi (B) predmet na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. Pristupničino radno iskustvo uključuje dugogodišnji rad na komercijalnim poslovima u gospodarstvu, plodan prevoditeljski rad, spisateljski rad, sudjelovanje u nizu međunarodnih projekata te nastavni rad. Međutim, pristupničino radno iskustvo u nastavi ne iznosi ukupno tri godine, čime ne ispunjava zakonski propisan minimum za izbor u nastavno zvanje predavača.
Zaključak: Branka Tanić, prof., ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer nema tri godine radnoga iskustva u struci.
Mauro Dujmović, prof., hrvatski državljanin, rođen je 26. srpnja 1971. godine u Puli. Srednju školu završio je u Rovinju. Godine 1997. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekao zvanje profesora engleskog jezika i književnosti. Poslijediplomski znanstveni studij književnosti upisao je 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i do sad je s odličnim uspjehom položio šest ispita.
Godine 1998. pristupnik je položio državni stručni ispit pri Ministarstvu prosvjete i športa u Zagrebu. Iste godine položio je i ispit za stalnog sudskog tumača pri Županijskom sudu u Puli.
Pristupnik od 1997. godine u srednjoj školi “Jurja Dobrile” u Pazinu predaje engleski jezik.
U dosadašnjem radu pristupnik je također i pripremao i sudjelovao s učenicima na brojnim državnim natjecanjima iz engleskog jezika.
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da pristupnik ima više od tri godine radnoga iskustva u struci, čime ispunjava zakonski propisan minimum za izbor u nastavno zvanje predavača.
Zaključak: Mauro Dujmović, prof., ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (1) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci te udovoljava zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazao je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom djelatnošću.
Danijela Bilić, prof., hrvatska državljanka, rođena je 24. srpnja 1973. u Puli. Diplomirala je 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti. Godine 2000. kao stipendistica Istarske županije i Zajednice Talijana upisala je magisterij iz povijesti na američkom Sveučilištu Ohio, gdje se bavila suvremenom svjetskom povijesti te pitanjima koja se tiču hrvatske (istarske) i talijanske povijesti. U lipnju 2002. je na Sveučilištu Ohio stekla naslov magistra povijesti, što je vidljivo iz preslike diplome toga sveučilišta. Međutim, iz dokumentacije nije razvidno je li diploma nostrificirana u Republici Hrvatskoj, to jest je li pristupnici priznat akademski stupanj magistra znanosti u našoj zemlji.
Pristupnica navodi da je 1999. godine položila stručni ispit u Zagrebu, a 2000. ispit za stalnog sudskog tumača za engleski i talijanski jezik, ali u dokumentaciji se ne nalaze potvrde ni za jedan ni za drugi ispit.
Pristupnica od 1998. do 2000. godine radi kao učiteljica engleskog jezika u odjeljenju s nastavom na talijanskom jeziku u OŠ Vodnjan-SE Dignano. Od rujna 2002. radi u Ekonomskoj školi u Puli kao profesor engleskog jezika. Međutim, njezino radno iskustvo ne iznosi pune tri godine, čime ne ispunjava zakonski propisan minimum za izbor u nastavno zvanje predavača.
Zaključak: Danijela Bilić, prof., ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer nema tri godine radnoga iskustva u struci.
Povjerenstvo:
mr. sc. Nataša Pavlović
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić
mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak
Fakultetskomu vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
27. siječnja 2003.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Glasu Slavonije od 9. srpnja 2002. za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za predmet Engleski jezik prijavile su se Ivana Škarica Mital i Mirta Kos.
Ivana Škarica Mital, prof., rođena je 1976. godine u Novoj Gradiški. Hrvatska je državljanka. Gimnaziju je završila u Novoj Gradiški. Godine 2000. diplomirala je engleski jezik i književnost te njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora engleskog i njemačkog jezika.
Dosadašnje radno iskustvo pristupnice obuhvaća rad u nastavi. Naime, pristupnica je, još kao apsolvent, 1988. godine radila jedan semestar u Školi za strane jezike CLASS, gdje je vodila opće, poslovne i konverzacijske tečajeve engleskog i njemačkog jezika u poduzećima s kojima je škola surađivala. Od rujna 2000. zaposlena je u Gimnaziji Nova Gradiška kao nastavnik engleskog i njemačkog jezika, a od školske godine 2002/2003. obavlja dužnost voditelja stručnog skupa stranih jezika škole. U svibnju 2002. godine pristupnica je položila stručni ispit s općim uspjehom izvrstan. Valja spomenuti i da je pristupnica vrlo uspješno posve sama organizirala nastavu na engleskom jeziku za djecu OESSE-ova dužnosnika za vrijeme njihova boravka u Novoj Gradiški pa su se ona po povratku u Veliku Britaniju vrlo brzo integrirala u tamošnji obrazovni sustav.
Osim rada u nastavi pristupnica pokazuje zanimanje za daljnje stručno usavršavanje. Iz priložene dokumentacije vidi se da je redovito sudjelovala u radu konferencija HUPE (Hrvatska udruga profesora engleskog jezika), čiji je član. Također je sudjelovala u radu nekoliko seminara za stručno usavršavanje nastavnika engleskog jezika koje su organizirali Britanski savjet (na primjer English for Specific Purposes, Split, 5. i 6. ožujka 1999, Teacher Training Seminar, Zagreb, 28. rujna – 1. listopada 1999) i Ministarstvo prosvjete i športa (Strategije učenja i poučavanja, Zagreb, 4. siječnja 2001). Uz potporu Britanskog savjeta pohađala je u lipnju 2002. tečaj za profesore engleskog jezika Teaching and Assessing the Four Skills u Mađarskoj.
Još kao student pokazala je zanimanje za bavljenje istraživački radom, pa je zapažanja do kojih je došla sudjelujući u projektu tandemskog učenja stranog jezika objavila u stručnom radu “Iskustva u tandemskom učenju stranog jezika putem interneta” (Strani jezici, XXXVI, br. 4, str. 450-452).
Zaključak: Iako je iz priložene dokumentacije vidljivo da je riječ o vrijednoj nastavnici koja pokazuje izrazito zanimanje za nastavni rad, Ivana Škarica Mital ne ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer nema tri godine radnog iskustva u struci. Naime, pristupnica će tek u ožujku 2003. godine imati tri godine radnog iskustva u nastavi.
Mirta Kos, prof., rođena je 9. travnja 1974. godine u Slavonskom Brodu. Hrvatska je državljanka. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jednopredmetni studij engleskog jezika i književnosti te stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti.
Dosadašnje radno iskustvo pristupnice uključuje kontinuirani rad u nastavi. Naime, iskustvo u nastavnom radu stekla je još kao studentica jer je dvije školske godine (1994/95. i 1997/98) vodila tečajeve stranih jezika. Po završetku studija, 1998. godine, stupila je u stalni radni odnos kao nastavnik na Ekonomsko-birotehničkoj školi, gdje radi i sada. U veljači 2000. godine položila je stručni ispit s općim uspjehom izvrstan.
Osim nastavnog rada pristupnica redovito sudjeluje u radu slavonskobrodske podružnice HUPE kao i u radu godišnjih konferencija ove udruge. U srpnju 1999. godine pohađala je i ljetnu školu za nastavnike engleskog jezika koja se održala u Dubrovniku u organizaciji Britanskog savjeta.
Pristupnica je također pokazala zanimanje za bavljenje istraživačkim i znanstvenim radom pa je tako u jesen 2000. godine upisala znanstveni poslijediplomski studij Američki studiji. Dosada je odslušala sve kolegije na poslijediplomskom studiju pa će početi pisati završnu radnju.
Zaključak: Mirta Kos, prof. ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću.
Stručno povjerenstvo:
Snježana Veselica-Majhut, lektor
mr. sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor
mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta U Zagrebu
Zagreb, 31. ožujka 2003.
Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, grana anglistika, za kolegij Engleski jezik.
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 10. ožujka 2003. temeljem članka 95. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, grana anglistika, kolegij Engleski jezik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Na natječaj objavljen u Vjesniku 24. siječnja 2003. godine za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, kolegij Engleski jezik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prijavio se u propisanom roku i priložio sve potrebne dokumente Nikola Vuljanić, viši predavač za kolegij Engleski jezik na dotičnom fakultetu. Nakon uvida u priložene dokumente podnosimo sljedeće
Nikola Vuljanić rođen je 25. lipnja 1949. godine u Karlovcu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1968. upisao je studijsku grupu engleski i jugoslavistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1973. god. Nakon toga zaposlio se kao profesor engleskog jezika na gimnaziji i srednjoj tekstilnoj školi u Dugoj Resi. Godine 1981. izabran je za predavača na Višoj tehničkoj tekstilnoj školi u Dugoj Resi da bi kratko vrijeme nakon toga bio izabran za dekana Više tehničke tekstilne škole. Pripajanjem Više tehničke tekstilne škole Institutu za tekstil i odjeću Tehnološkog fakulteta u Zagrebu 1983. godine preuzima dio nastave na četverogodišnjem studiju u Zagrebu i mjesto predstojnika poslovne jedinice Duga Resa.
Godine 1985. godine izabran je za ravnatelja Instituta za tekstil i odjeću Tehnološkog fakulteta koji se kasnije osamostalio i postao Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Po osnivanju Tehničkog veleučilišta u Zagrebu postao je pročelnikom Tekstilno-tehnološkog odjela pri Veleučilištu.
Uz nastavnički rad obavlja razne druge dužnosti. Prodekan je za financije i koordinator suradnje Tekstilno-tehnološkog fakulteta s međunarodnim organizacijama pa je slijedom toga akreditirana osoba za vezu s Tekstilnim institutom u Manchesteru i član skupštine AUTEX, organizacije evropskih visokoškolskih ustanova na polju tekstila. Pomaže u izradi planova i programa svih studija Veleučilišta u Karlovcu.
Intenzivno se bavi tehničkim jezikom tekstilne i srodnih struka te je do izbora u nastavno zvanje višeg predavača objavio 1 izvorni znanstveni rad, 3 stručna rada, 72 stručna prijevoda i 40 prikaza. Pri Hrvatskom zavodu za patente izradio je sveukupnu nomenklaturu izraza iz područja tekstilne tehnologije, a za Ministarstvo razvitka i obnove studiju “Stanje i mogući razvoj tekstilne i odjevne industrije Hrvatske”.
Prema gore izloženom a na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo smatra da predloženik Nikola Vuljanić ispunjava sve zakonom predviđene uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za kolegij Engleski jezik na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
1. mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor
2. mr. sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor
3. Snježana Veselica Majhut, lektor
Zagreb, 25. veljače 2003.
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 11. veljače 2003, temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 8. studenog 2002. godine prijavila se u propisanom roku mr. sc. Katarina Hraste, priloživši sve potrebne dokumente. Nakon uvida u poslanu dokumentaciju, temeljem odredbi članka 92 Zakona o visokim učilištima, podnosimo slijedeće
Katarina Hraste rođena je 16. rujna 1955. godine u Šibeniku.
Obrazovanje:
Maturirala na matematičko-prirodoslovnom smjeru gimnazije “Šibenskih heroja”. Diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. godine.
Magistrirala na istom učilištu, na polju filologije, s temom Intermedijalnost u Vojnovićevoj drami “Gospođa sa suncokretom” 1995. godine.
Radno iskustvo:
Od veljače do srpnja 1983. radi kao profesor engleskog i talijanskog jezika u Centru za usmjereno obrazovanju u kemijsko-prehrambenoj, poljoprivredno-šumarskoj i zanatskoj djelatnosti. U rujnu iste godine prelazi u izdavačku kuću Logos, gdje obavlja poslove tajnika uredništva. Od 1987. do 1989. radi kao asistent pomoćni istraživač – pripravnik u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad JAZU (danas HAZU) u Splitu i sudjeluje na projektu “Jugoslavensko-talijanski odnosi vezani uz Jadransko more od 1918. do danas”. Školske godine 1990/91 radi u Centru za učenje stranih jezika u Splitu. U razdoblju 1991/92. i 1996/97. predaje engleski jezik kao vanjski suradnik na Fakultetu matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu. U međuvremenu, od 1994. do 1996, radi u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.
U školskoj godini 1997/98. zapošljava se kao predavač za predmet Engleski jezik na tek osnovanoj Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Otkako je diplomirala bavi se prevoditeljskim radom. Surađuje s izdavačkim kućama Logos i AGM, Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika kulture te posebno s Književnim krugom iz Splita.
Od 1993. član je Hrvatskog društva tehničkih i znanstvenih prevoditelja.
Kao član HUPE-a sudjeluje na Dubrovačkoj ljetnoj školi “The British Council Summer School”, odžanoj od 1. do 18. srpnja 1999. godine.
Iz popisa radova je vidljivo da je Katarina Hraste uz magisterij napisala još četiri znanstvena članka :
Gospođa sa suncokretom: San mletačke noći, “Mosorska vila” Omiš I.2. 1991. I I. 3-4. 1992.;
“O dijakronijskom aspektu strukture “Venere i Adona”, “Mogućnosti”, kolovoz, rujan, listopad 1991., broj 8-9-10;
“Finis reipublicae” A.T. Pavličića u svjetlu kazališnih zbivanja kraja XIX stoljeća, “Mogućnosti”, siječanj-veljača-ožujak 1996, broj 1/3; i
“Benedetto Croce, mi i drugi”, “Mogućnosti”, časopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme, godina XLVIII, travanj-lipanj 2001.
Svoju je magistarsku temu Intermedijalnost u Vojnovićevoj drami “Gospođa sa suncokretom” razradila i publicirala u obliku knjige 1996. (pogovor napisao Boris Senker, izdala: Matica Hrvatska Ogranak Dubrovnik).
Uz gore navedenih pet znanstvenih radova, predloženica ima dug popis stručnih prijevoda, među njima turistički vodiči Hvara i Zadra, kao i veći broj članaka i sažetaka o povijesti umjetnosti, književnosti, arheologiji, i drugim područjima.
Veći broj radova priložen je povjerenstvu na uvid, među njima: znanstveni članak Benedetto Croce, mi i drugi; prijevod teksta Cvjete Fiskovića, Split in Renaissance Times, “Most”/”The Bridge”;Marulićevi dani 2001, prijevod svih sažetaka članaka na engleski; “Colloqvia marvliana” XI, 2002, prijevod svih sažetaka članaka na engleski; Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana, prijevod određenog broja članaka i sažetaka, i drugi.
S obzirom na dugogodišnje iskustvo u nastavi, posebno na dodiplomskoj nastavi na Fakultetu matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, kao i na Likovnom i Glazbenom odjelu Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu i na pozamašan broj publiciranih znanstvenih i stručnih radova (naročito prijevoda na engleski), koji pokazuju poznavanje materije i solidno znanje jezika, smatramo da Katarina Hraste udovoljava svim uvjetima za višeg predavača za predmet Engleski jezik na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
mr. sc. Marija Marušić, viši lektor
mr. sc. Vera Andrassy, viši lektor
dr. sc. Zjena Ćulić (Građevinski fakultet u Splitu)
Sveučilišta u Zagrebu
br. 85
Zagreb, 25. srpnja, 2002.
Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li Irena Fadić, prof., uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanistčkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, za predmet Engleski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru, podnosimo sljedeći
Visoka učiteljska škola u Zadru objavila je 22. svibnja 2002. godine u Slobodnoj Dalmaciji natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za predmet Engleski jezik, na koji se prijavila Irena Fadić, prof. Proučivši molbu i priloženi natječajni materijal možemo izvijestiti kako slijedi.
Irena Fadić (Magazinović) rodila se u Splitu 1951.godine, gdje je dobila osnovnu i srednju naobrazbu. Na Filozofskom fakultetu u Zadru studirala je engleski i francuski jezik s književnostima, te dilomirala 1975. godine.
Odmah nakon diplome zapošljava se kao volonter u Kazalištu lutaka, a zatim predaje engleski jezik u dječjim vrtićima u Zadru pri eksperimentalnom uvođenju stranog jezika za taj uzrast. Od 1977. radi s punim vremenom u osnovnim školama u Murvici i Briševcu, te na Smiljevcu do 1996, kao profesor engleskog, a neko vrijeme i francuskog jezika. Od 1984. radi i kao mentor studentima anglistike Filozofskog fakulteta sve do 1996. godine, kad prelazi na Visoku učiteljsku školu u Zadru kao predavač engleskog jezika.
Izvan redovitih nastavnih poslova, još kao profesor u školi uspješno je vodila dramsku i ekološku sekciju te surađivala s dječjim listovima, Školskim novinama i međunarodnom organizacijom “Mission Enfance” iz Monaka. Inače je dugogodišnja članica udruge profesora engleskog jezika HUPE i odnedavno udruge Universitas. Redovito sudjeluje u svim oblicima usavršavanja u Zadru i drugdje u Hrvatskoj na seminarima za profesore engleskog jezika.
U okviru HUPE-a održala je više stručnih javnih predavanja i radionica u Zadru i na skupovima u Opatiji. I dalje se aktivno bavi ekologijom te piše za različite novine i časopise.
Iz bibliografije radova posebno treba istaknuti radove objavljene između 1995. i 2002. koji sadrže 5 stručnih članaka iz nastave engleskog jezika, dva referata održana na skupu HUPE, “I love Zadar”, glazbeno scensku igru za djecu izvedenu u Lidranu. Nadalje valja spomenuti 49 prijevoda sažetaka znanstvenih radova na engleski, jednog članka i jedne knjige, mahom s arheološkim temama na dosta solidan engleski. S engleskoga je na hrvatski prevela jedan članak te obavila lekturu većeg broja tekstova na engleskom. Osim toga je prevela je i veći broj tekstova s engleskog i francuskog za dječje časopise i Školske novine, te 3 izložbena kataloga.
Mišljenje. Iz natječajnog se materijala jasno vidi da je pristupnica izuzetno aktivan nastavnik, koji osim svojih redovitih nastavnih obveza radi sa studentima na najrazličitije načine, potičući njihovu kreativnost i motivirajući ih za rad (igrokazi, sudjelovanje na međunarodnim natječajima za pismene radove na engleskom i sl.), za što dobiva i međunarodno priznanje. O aktivnostima i metodama rada u razredu i objavljuje pisane radove te izlaže na skupovima. Očito je da i dalje radi na svom stručnom usavršavanju, a prevodeći s engleskog i na engleski jezik i na svojoj jezičnoj kompetenciji. Mišljenja smo da reizbor u zvanje predavača nije uopće upitan, a smatramo da pristupnica ispunjava uvjete koji se traže za zvanje višeg predavača.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. Dora Maček
mr. Marka Filipović
dr. Sanja Ćurković Kalebić
FAKULTETSKOMU VIJEĆU
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
3. ožujka 2003.
Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu podnosimo sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u “Jutarnjem listu” od 1. prosinca 2002. godine prijavile su se Gordana Mlačak, Lada Nevešćanin, Ankica Knezović, Dubravka Vilke-Pinter, Vesna Gruja Tomić, Gordana Barišić-Lazar i Alica Gracin.
Uvidom u dokumentaciju utvrdili smo sljedeće:
Gordana Mlačak, hrvatska državljanka, rođena je 1970. godine u Celju u Republici Sloveniji. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Zagrebu. Dobitnica je dviju nagrada na natjecanjima iz francuskog jezika te Rektorove nagrade za 1993/94. akademsku godinu. Diplomiravši na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1993. godine stekla je stručni naziv profesora francuskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti. Od 1997. godine studira na Poslijediplomskom studiju lingvistike. Stručno se usavršavala u Velikoj Britaniji (tečaj za profesore engleskog jezika). Ovlašteni je sudski tumač za engleski i francuski jezik. Tijekom desetak godina radnoga iskustva najprije je predavala u zagrebačkoj školi stranih jezika Svjetski jezici, gdje je uz nastavu izrađivala i nastavne materijale, testove te prevodila. Od 2001. godine u poduzeću Lancon, English Language Consultancy vodi tečajeve općeg poslovnog engleskog te stručnog engleskog jezika bankarstva, financija i osiguranja, a uz to i prevodi tekstove iz različitih područja.
Lada Nevešćanin rođena je 1972. godine u Splitu. Hrvatska je državljanka. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu, a potom je 1999. godina na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost te stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti. Tijekom studija honorarno je radila kao predstavnica jednog poduzeća, predavala u zagrebačkoj školi stranih jezika Linigra te prevodila stručne tekstove iz područja prava i poslovne korespondencije. Nakon diplomiranja dvije godine predaje u splitskoj školi Orlanda School te po kraće vrijeme u tri srednje škole. Predavala je engleski jezik i na Veleučilištu u Splitu, gdje je u ožujku 2002. godine izabrana u naslovno suradničko zvanje stručnoga suradnika. Sudjelovala je na nekoliko stručnih konferencija. Pristupnica ističe da posjeduje velik entuzijazam za engleski jezik, civilizaciju i kulturu, da upravo priprema ispit za sudskoga tumača te da ima iskustvo u radu s dvama kompjuterskim programima. Priložila je i nekoliko preporuka koje se odnose na njezine prevoditeljske vještine.
Ankica Knezović rođena je 1969. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje je potom na Filozofskom fakultetu 1992. godine diplomirala i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti. U sklopu studentske razmjene tijekom akademske godine 1991/92. boravila je na sveučilištu Lock Haven u Pennsylvaniji, gdje je odslušala i položila devet kolegija iz humanističkih predmeta. Apsolvent je na poslijediplomskom studiju Američki studiji. Od 1993. godine radi kao profesor engleskog jezika i mentor u zagrebačkoj školi za strane jezike Sova. Osim sudjelovanja na različitim skupovima kao predavačica, izrađivala je nastavne materijale, testove, sudjelovala u organizaciji kulturnih večeri te bila stručna voditeljica učenika na stručnom usavršavanju u Londonu. Mentorica je strudentima anglistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Također se bavi prevođenjem.
Dubravka Vilke-Pinter, sadašnji viši predavač na Veterinsrskom fakultetu u Zagrebu, rođena je u Zagrebu 1962. godine. Hrvatska je državljanka. U Zagrebu je završila osnovnu školu, klasičnu gimnaziju te studij engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti. Diplomirala je 1986. godine s odličnim prosjekom ocjena i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti. Trenutno dovršava poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1986. godine radi na Katedri za engleski jezik Zavoda za društvene znanosti u veterinarstvu Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu, najprije kao pripravnik, potom kao stručni suradnik, od 1992. godine kao predavač, a od 1998. godine u zvanju višega predavača. U svom radu ističe se kreativnim pristupom nastavi, uvodi inovacije, a 2001. godine izrađuje skripte za potrebe studenata veterine. Osim redovita predavačkoga rada, obavlja i mentorski rad te rad s manjim grupama studenata kako bi im se pomoglo uključivanje u nastavu engleskoga jezika. Pored rada sa studentima, pristupnica provodi i nastavu engleskog jezika s nastavnim osobljem Veterinarskoga fakulteta za potrebe njihova stručnog i znanstvenog usavršavanja. Ispitivač je u ispitima znanja engleskog jezika studenata poslijediplomskoih studija na Veterinarskom fakultetu. Bavi se i prevođenjem. Posebno ističemo prijevod većeg dijela izvještaja Self-evaluation Report, za koji je nedavno primila i zahvalnicu Veterinarskog fakulteta. Recenzirala je 10 udžbenika izdavačke kuće Cambridge University Press. Objavila je osam stručnih i znanstvenih radova, od toga sedam iz područja stručnog jezika za potrebe veterinarske struke. Nakon zadnjeg izbora u zvanje višega predavača objavila je tri nova stručna rada, skripte za nastavu engleskog jezika na Veterinarskom fakultetu i niz prijevoda stručnih veterinarskih radova.
U radu Bedarfsanalyse druchgefuhrt an der Vereinarmedizinischen Fakultat der Universitat Zagreb (KDV Info, br.11, 1998, 14-17), kojeg je pristupnica koautorica sa Snježanom Kereković, istražene su potrebe za znanjem engleskog i njemačkog jezika studenata veterinarstva, njihova samoprocjena znanja stranog jezika te stavovi nastavnika prema nastavi jezika u funkciji struke. Utvrdile su, između ostalog, da su studenti u velikoj mjeri motivirani za poboljšanje komunikacijske kompetencije u općem stranom jeziku. Posebna su vrijednost ovog rada podaci koji su ponuđeni kao smjernice za izradu novih nastavnih materijala i za engleski i za njemački jezik.
U članku Korištenje rječnika u nastavi jezika u funkciji struke (Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, vol. 4, br. 1, 2002, str. 103-110) pristupnica je najprije usporedila različite postojeće tipove rječnika s obzirom na njihove prednosti i nedostatke, a potom ispitala u kojoj se mjeri i kojim vrstama rječnika služe studenti koji uče engleski jezik u funkciji veterinarske struke. Posebno ju je zanimalo za koje su podatke u rječnicima studenti zainteresirani. Na temelju dobivenih rezultata predložila je strategije poučavanja kako bi se putem ciljanoga nastavnoga rada studente poučilo kvalitetnije se koristiti rječnicima. Ovaj rad pristupnice procjenjujemo vrlo zanimljivim i iznimno korisnim općenito, a posebice za profesore stranih jezika u funkciji struke.
U radu Noviji pristupi poučavanju stranih jezika (Strani jezici, 3-4, 2002, str. 183-186) pristupnica je pokušala pokazati kako suvremena istraživanja u izvanjezičnim disciplinama, posebice ona u kognitivnoj i razvojnoj psihologiji, pridonose našem razumijevanju procesa učenja stranoga jezika i nastave. Opisala je nekoliko suvremenih teorija učenja, a posebnu je pozornost posvetila Gardnerovoj (1993) teoriji višestrukih inteligencija i Asherovoj (1977) teoriji cjelovitog fizičkog odgovora. Razmotrila je primjenu postavki tih teorija u suvremenim udžbenicima stranih jezika. Ovaj stručni članak pristupnice ocjenjujemo vrlo vrijednim za profesore svih stranih jezika.
Vesna Gruja Tomić rođena je u Zagrebu 1957. godine. Hrvatska je državljanka. U Zagrebu je završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. Tijekom gimnazijskoga školovanja godinu dana provodi na Long Islanu u New Yorku u sklopu međunarodne suradnje. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980. je godine stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i sociologije. Potom u Švedskoj kao stipendistica Sveučilišta u Stockholmu godinu dana studira švedski jezik, surađuje u prikupljanju građe za švedsko-hrvatski rječnik te predaje hrvatski jezik djeci hrvatskih iseljenika. Od 1981. do 1988. predaje engleski jezik u dvjema osnovnim školama u Zagrebu, a od 1988. do 1997. godine predaje u zagrebačkom Centru za strane jezike (“Vodnikova”). U toj školi vodi različite tečajeve (od općih do specijaliziranih), mentorica je novim profesorima te studentima anglistike te se kontinuirano stručno usavršava u zemlji i inozemstvu. 1997. godine zapošljava se u Algoritmu kao savjetnica za engleski jezik i predstavnica Oxford University Pressa za Hrvatsku, a od kraja te godine zaposlena je u vlastitoj tvrtki Ursula d.o.o. koja pruža intelektualne i jezične usluge. Njezin rad ovdje uključuje konsekutivno prevođenje i organizaciju tečajeva. Kao honorarni predavač engleskog jezika radi na Fakultetu Političkih znanosti te Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva u Zagrebu. Pristupnica navodi da je s engleskog jezika prevela niz članaka, ugovora, studija, biografija te nekoliko vrlo zahtjevnih knjiga i udžbenika. Iako je riječ o velikom ukupnom broju stranica prijevoda, pristupnicu to ne kvalificira za nastavno zvanje višega predavača jer nema nijednog objavljenog “pravog” stručnog rada.
Gordana Barišić-Lazar rođena je u Zagrebu 1969. godine. hrvatska je državljanka. U Zagrebu je završila jezičnu gimnaziju te na Filozofskom fakultetu 1995. godine stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti. Navodi da je nastavno iskustvo počela sticati još za studija privatno instruirajući učenike i studente. Još kao studentica honorarno je i prevodila, a godinu dana je radila kao honorarna prevoditeljica za Medicinsku nakladu. Od 1992. godine, najprije kao honorarni a potom kao stalni zaposlenik, radi u zagrebačkoj školi za strane jezike Sova. Vodi tečajeve, opće i specijalističke, za učenike različita uzrasta. Kontinuirano sudjeluje u stručnom usavršavanju koje joj nudi i omogućuje škola. Član je udruženja profesora engleskoga i njemačkog jezika i aktivno sudjeluje u radu tih udruženja. Pristupnica ističe da bi voljela raditi na Veterinarskom fakultetu i zbog toga što je velika ljubiteljica životinja.
Alica Gracin rođena je 1974. godine u Zadru. Hrvatska je državljanka. Osnovnu i srednju školu završila je u Zadru. 1998. godine diplomirala je engleski jezik i književnost te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 2000. godine diplomirala je i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Apsolvirala je i poslijediplomski znanstveni studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i trenutno dovršava magistarski rad. Pristupnica je tijekom studija boravila na stručnom usavršavanju u Engleskoj, Irskoj i Francuskoj. Pristupničino petogodišnje iskustvo u struci uključuje izvođenje nastave engleskog jezika u dvije privatne škole stranih jezika te stalan posao profesora engleskog jezika u Osnovnoj školi Josipa Račića u Zagrebu. Položila je državni stručni ispit. Kao vrstan stručnjak za nastavu engleskog jezika izabrana je za mentoricu za školsku praksu studenata anglistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bavi se i prevođenjem, a već dvije godine sudjeluje i u organizaciji projekta Zadar uživo- umjetničke instalacije u urbanom prostoru. Alica Gracin također je stručni recenzent novih nastavnih materijala za engleski jezik (udžbenika i testova) u izdanju Školske knjige, a kao nastavnik praktičar izvodi i njihovo pilotiranje. Od 2002. godine urednica je u izdavačkoj kući Profil International. Kao autorica i prevoditeljica surađuje s Trećim programom Hrvatskoga radija. Članica je međunarodne udruge za proučavanje irske književnosti IASIL.
Mišljenje stručnoga povjerenstva:
Na temelju priložene dokumentacije zaključujemo da pristupnice Gordana Mlačak, Lada Nevešćanin, Ankica Knezović, Vesna Gruja Tomić, Gordana Barišić-Lazar i Alica Gracin ispunjavaju uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača jer udovoljavaju uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (1) ZVU, tj. imaju odgovarajuću stručnu spremu, više od tri godine radnoga iskustva u struci i udovoljavaju i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazale su sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću, a Dubravka Vilke—Pinter ispunjava uvjete za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg predavača jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, tj. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnoga iskustva u struci i udovoljava i zahtjevima Rektorskoga zbora, tj. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću i objavila je više od dva nova stručna rada nakon zadnjeg izbora u zvanje višega predavača.
Stručno povjerenstvo mišljenja je da pristupnici Dubravki Vilke-Pinter, koja već 16 godina uspješno radi na Veterinarskom fakultetu i čiji su svi radovi vezani uz veterinarsku struku, treba dati prednost u odnosu na druge pristupnike.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.
mr. sc. Vesna Beli, viši lektor
mr. sc. Višnja Karlovčan, viši lektor (Veterinarski fakultet, Zagreb)
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 10. veljače 2003. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Podnosimo ovaj
I Z V J E Š T A J
Na natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, objavljen 29. studenog 2002. u «Slobodnoj Dalmaciji», prijavila se Marija Gjurašić.
Marija Gjurašić rođena je 9. srpnja 1959. godine u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Studij germanistike završila je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1995. godine. Od 1998. posjeduje licencu sudskog tumača za njemački jezik. U svojoj prijavi na natječaj Marija Gjurašić navodi da je upisana na poslijediplomski studij «Organizacija i management» na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Iz biografije Marije Gjurašić koju je priložila prijavi na natječaj također proizlazi da je radila kao profesor njemačkog jezika na srednjim strukovnim školama u Dubrovniku, tj. na «Školi za tekstil, kožu i dizajn», na «Turističkoj i ugostiteljskoj školi, u «Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje Dubrovnik» te na «Gimnaziji Dubrovnik». Od 1992. do 1995. radila je i kao predavač njemačkog jezika na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku u svojstvu vanjskog suradnika.
Marija Gjurašić u svojoj prijavi ne navodi da je objavila neke stručne radove. Usprkos tome ona udovoljava uvjetima iz čl. 80, stavka 1 ZVU, jer ima više od tri godine radnog iskustva u struci, kao i uvjetima Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje predavača, budući da pokazuje sklonost prema nastavnom radu i interes za daljnje stručno usavršavanje, a što je vidljivo iz upisa na poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Na temelju iznijetih činjenica stručno povjerenstvo predlaže da se Marija Gjurašić izabere u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku.
U Zagrebu, 3. ožujka 2003.
Dr sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
Dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
Dr. sc. Zygfryd Gehrmann, doc. Učiteljska akademija Zagreb
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 11. studenog 2002. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u "Vjesniku 10. listopada 2002. prijavile su se dvije pristupnice, Gorana Kabalin-Gracin i Angelina Puović.
Angelina Puović diplomirala je 1972. njemački jezik i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija radila je kao profesor njemačkog jezika na nekoliko srednjih stručnih škola u Zagrebu, a 1. listopada 1997. izabrana je u nastavno zvanje predavača za predmet Njemački jezik na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu. Iz životopisa i priloženih potvrda može se utvrditi da se Angelina Puović permanentno usavršavala u struci, da je položila nekoliko seminara u inozemstvu te sudjelovala na mnogim stručnim skupovima u Hrvatskoj. Pored toga četiri godine bila je predsjednica Državnog povjerenstva za pripremu i provođenje srednjoškolskih natjecanja te surađivala s Ministarstvom prosvjete i športa u mnogim stručnim aktivnostima. Angelina Puović je pored svoje bogate nastavne aktivnosti radila i kao stručni suradnik školske knjige na pripremi dopunjenog izdanja Njemačko-hrvatskog rječnika autora A. Hurma i M. Uroić te Elektrotehničkog njemačko-hrvatskog rječnika V. Muljevića. Koautor je udžbenika, priručnika i vježbenica za 1. - 4. razred strukovnih škola, a objavila je i dva stručna članka.
Iz natječajne dokumentacije vidljivo je da Angelina Puović ispunjava uvjete iz članka 80. ZVU, tj. da ima više od pet godina radnog iskustva u struci, da ima više od pet objavljenih stručnih radova te da pokazuje izuzetnu sklonost nastavnom radu. Stručno povjerenstvo stoga predlaže da se Angelina Puović izabere u nastavno zvanje višeg predavača za predmet Njemački jezik na Tehničkom Veleučilištu u Zagrebu.
Zagreb, 5.12.2002.
1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
3. mr. sc. Božena Tokić, viši
predavač,
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici od 11. studenog 2002. u
stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta
predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača
za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje,
za predmet Njemački jezik na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.
Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen u "Vjesniku 10. listopada 2002. prijavile su se dvije pristupnice, Gorana Kabalin-Gracin i Angelina Puović.
Gorana Kabalin-Gracin diplomirala je 1975. godine njemački i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija radila je kao prevoditelj i inokorespodent u agenciji "Kvarner-express" u Opatiji te u "Elektroopskrbi" u Zagrebu. Najveći dio svog radnog vijeka provela je međutim radeći kao profesor njemačkog jezika u Centru za usmjereno obrazovanje "8. svibnja 1945" te na Gimnaziji Lucijana Vranjana u Zagrebu. Sudjelovala je na seminarima za profesore njemačkog jezika u Meinzu i Göttingenu u Njemačkoj. Od stručnih radova priložila je jedino svoju recenziju jednog udžbenika iz Elektrotehnike.
Uvidom u natječajnu dokumentaciju utvrdili smo da Gorana Kabalin-Gracin ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Njemački jezik.
Zagreb, 5.12.2002.
1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.
2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
3. mr. sc. Božena Tokić, viši predavač,
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za germanistiku
Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb
Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 13. siječnja 2003. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli. Podnosimo ovaj
izvještaj
Na natječaj objavljen u novinama “Glas Istre” od 3. 12. 2002. javila se kristina djaković.
Kristina Djaković završila je 1991. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij njemačkog jezika i književnosti i opće lingvistike, upisala je poslijediplomski studij književnosti, položila ispite i izrađuje magistarski rad.
Kao profesor njemačkog jezika bila je zaposlena na srednjim školama u Puli, od 1992. radi kao stalni sudski tumač suda u Puli, a 1997. birana je u nastavno zvanje predavača njemačkog jezika na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli. Osim toga, na Poslovnom odjelu Veleučilišta u Rijeci, odsjeku u Puli, nositelj je kolegija Poslovni njemački jezik I i II.
Objavila je pet stručnih radova, koje je priložila svojoj prijavi (v. popis znanstvenih i stručnih radova), te više duljih prijevoda stručne literature, među kojima treba posebno istaknuti u koautorstvu izrađen prijevod na njemački jezik turističkog vodiča po Istri od 310 stranica, koji je od prevoditelja zahtijevao kompetenciju na više stručnih područja, npr. geografije, povijesti, povijesti umjetnosti, etnografije, flore i faune i dr.
Izlagala je na stručnim i znanstvenim skupovima (šest puta u Hrvatskoj), a u Šangaju je održala predavanje s područja svojeg magistarskog rada o poznatoj austrijskoj spisateljici Christine Nöstlinger.
Neki su radovi i izlaganja pristupnice posvećeni njemačkom jeziku ekonomske struke, drugi obrađuju teme u vezi s ekonomijom (npr. globalizacija, jezik reklamnih poruka), a treću grupu čine metodičko-didaktičke teme (kreativnost i projektno učenje, mnemotehnike).
Kristina Djaković usavršavala se na brojnim stručnim skupovima i seminarima u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Danskoj, jedan semestar studirala je konzekutivno i simultano prevođenje na Sveučilištu u Beču (dobila je ocjenu odličan). Osim skupova i seminara na didaktičke teme i o njemačkom jeziku gospodarstva, završila je tečaj za mentore studenata germanistike, za demokratski odgoj, sudjelovala je u šest međunarodnih nastavničkih projekata, te u provođenju natjecanja iz njemačkog jezika u Hrvatskoj. Bila je voditelj dvaju seminara za nastavnike u Austriji. Za sve seminare priložila je stečene diplome.
Priloženi radovi i diplome usavršavanja pokazuju da je Kristina Djaković izgrađeni stručnjak za njemački jezik na visokoškolskom nivou, prije svega poslovnog i gospodarskog područja, te da svoju stručnost razvija i na drugim područjima.
Pristupnica Kristina Djaković ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavača NN 59/96, čl. 80 (ima više od 5 godina radnog iskustva u struci i objavljene stručne radove), kao i uvjete Rektorskog zbora NN br. 94/96 (ima više od 5 objavljenih stručnih radova, a sklonost prema nastavnom radu dokazala je svojom dosadašnjom djelatnošću u zvanju predavača, javnim predavanjima, vođenjem stručnih seminara i izlaganjima na stručnim i znanstvenim skupovima), pa povjerenstvo predlaže da se u to zvanje i izabere.
U Zagrebu, 10. ožujka 2003. Stručno povjerenstvo
1. Dr. sc. Maja Häusler, izv. prof.
2. Dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
3. Dr. sc. Zygfryd Gehrman, docent
Učiteljska akademija, Zagreb
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
IZVJEŠĆE
STRUČNOG POVJERENSTVA O ISPUNJAVANJU UVJETA ZA IZBOR U NASLOVNO NASTAVNO ZVANJE VIŠEG PREDAVAČA ZA ZNANSTVENO PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI, POLJE ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI, ZA PREDMET SEMINAR O MARKU MARULIĆU, NA ODJELU HUMANISTIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U SPLITU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća od 10. ožujka 2003. u stručno povjerenstvo za ocjenu natječaja za višeg predavača u Odjelu za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu, objavljena u Slobodnoj Dalmaciji od 27. studenoga 2002., pregledavši natječajnu građu, ustanovili smo da se na natječaj javilo dvoje pristupnika: prof. Jelena Tomić i mr. Bratislav Lučin.
Pristupnica Jelena Tomić diplomirala je 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru Hrvatski jezik i književnost. Nakon diplomiranja radila je u više osnovnih i srednjih škola na području Splita. Sada je zaposlena u Osnovnoj školi «Lučac» u Splitu. Stručni je ispit položila 2002. Nije objavila nijedan stručni i znanstveni rad pa prema tome ne ispunjava uvjete natječaja (Narodne novine, 6. studenoga 1996, str. 94.)
Bratislav Lučin, drugi kandidat, r. 1956., diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru Hrvatski jezik i književnost s jugoslavistikom i Engleski jezik g.1981., te još Latinski jezik s rimskom književnošću g. 1987. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu g. 1999. s radnjom Generičke i stilske značajke teksta «De ultimo Christi iudicio Marci Maruli sermo». Predavao je hrvatski jezik u srednjoj školi, radio kao lektor i redaktor u novinama, a od 1986. zaposlenik je u Književnom krugu u Splitu, najprije u svojstvu urednika više edicija, pa od 1995. u svojstvu voditelja Marulianuma, centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga. Istodobno je od 1992. suurednik godišnjaka Colloquia Maruliana i od 2002. glavni urednik sabranih djela Marka Marulića. Član je uredništva i časopisa Mogućnosti. Od 1991. sudjeluje na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu. Područje je stručnoga i znanstvenoga rada kolege Lučina u prvom redu opus Marka Marulića u kontekstu hrvatskoga i europskog humanizma. Znanstveno se bavi također drugim našim latinistima iz XV. i XVI. stoljeća.
Bibliografija mu obasiže četrdesetak jedinica. Među ostalim, za ediciju «Biseri hrvatske književnosti» Mozaik knjige načinio je izbor iz hrvatskih, latinskih i talijanskih djela Marka Marulića ( Duhom do zvijezda, Zagreb, 2001.), poprativši ga monografskom studijom o Maruliću i tekstološkim preispitivanjima njegovih hrvatskih tekstova (Judita, Susana, poslanice Katarini Obirtić).
Zajedno s Brankom Jozićem izradio je Bibliografiju Marka Marulića. Prvi dio: tiskana djela ( 1477. – 1997.) , Split, 1998., za koju su dobili nagradu «Mate Ujević» Leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža» u Zagrebu. Predstavio je Marka Marulića i u ediciji o europskim humanistima, Ediciones Clasicas (Madrid, 2000.).
U znanstvenoj javnosti Bratislav je Lučin stekao ugled vrsnoga marulologa iz mlađeg naraštaja naših stručnjaka temeljem velikog broja objavljenih radova, njih tridesetak, u časopisima i periodicima. Te radove obilježava moderan teorijski pristup, filološka utemeljenost i akribija. Kolega Lučin istražuje nepoznate i malo obrađene tekstove ili odrednice Marulićevih latinskih i hrvatskih djela s književnopovijesnoga, teorijskog i komparatističkog stajališta. Poseban prinos dao je analizi Marulićevih proznih marginalnih bilježaka u Juditi i žanrovskih određenja nekih drugih hrvatskih pjesama ( Od uskrasa Isusova, Dobri nauci). U latinskom Marulićevu opusu prvi je istražio neke aspekte propovjednih, dijaloških i epigramatskih tekstova. Marulološki radovi tiskani su mu i na engleskom, talijanskom i španjolskom jeziku. Osim takvih radova u njegovoj bibliografiji zabilježeni su i radovi o drugim hrvatskim latinistima (Faust Vrančić, Jakov Baničević, Šimun Kožičić Benja.)
Slijedom iznijetih činjenica stručno povjerenstvo došlo je do zaključka da mr. BRATISLAV LUČIN u potpunosti ispunjava, štoviše premašuje, sve uvjete, propisane navedenim natječajem, te daje potvrdno mišljenje za njegov izbor u višeg predavača u Odjelu za humanističke studije Sveučilišta u Splitu, gdje od 2001. kao vanjski suradnik predaje kolegije Tečaj latinskog jezika i Seminar o Marku Maruliću.
Zagreb, 25. ožujka 2003. Članovi povjerenstva:
1. akademik Mirko Tomasović
2. dr.sc. Dunja Fališevac, red.prof.
3. dr.sc. Darko Novaković, red. prof.
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3
Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Odlukom Vijeća od 24. veljače 2003. godine br. 01-12-131-2002. imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača na stručnom studiju za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika, za predmet Hrvatski jezik, na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj koji je objavljen u Vjesniku 27. rujna 2002. godine za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača na stručnom studiju za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika, za predmet Hrvatski jezik prijavila se mr. sc. Vera Šutalo
Mr. sc. Vera Šutalo rođena je 1955. godine u Đakovu, gdje je završila osnovnu školu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jugoslavenske jezike i književnosti i latinski jezik 1978. godine. Radila je na srednjoj školi u Đakovu, a kasnije u Ministarstvu prosvjete i športa (prije, od 1985. do 1991, Republičkom komitetu za prosvjetu). U protekle 23. godine njezin je posao bio u prvom redu vezan za obrazovanje. Bila je vrlo aktivna i na mnogim poslovima i projektima s područja izdavaštva, andragogije, rehabilitacije hendikepiranih, primijenjenih društvenih istraživanja i sl. Majka je jedanaestogodišnjeg djeteta. Živi u Zagrebu. God. 1985. magistrirala je temom Pjesnički svijet Vesne Parun, a 1997. godine odobreno joj je pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti pod naslovom Poetika putopisne proze Matka Peića. Osim toga, objavila je tri stručna rada s područja obrazovanja (Obrazovanje za demokraciju i cjeloživotno učenje, Učitelj i razvoj učenika te Komunikacija i nastup u javnosti), a sudjelovala je (kao vanjski suradnik) i na projektima Instituta za primijenjena društvena istraživanja.
Iz navedenih je podataka vidljivo da mr. sc. Vera Šutalo ispunjava sve uvjete propisane člankom 80. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96) i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96), pa zato iznosimo mišljenje da se mr. sc. Vera Šutalo može izabrati za predavača na stručnom studiju za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatiska, za predmet Hrvatski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
Zagreb, 6. ožujka 2003.
STRUČNO POVJERENSTVO:
..................................................................
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
..................................................................
dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.
..................................................................
dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
fILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
Predmet: Davanje mišljnja o ispunjavanju uvjeta Božice Vuić, Romane Sertić-Golić i Davorke Dominić za izbor u naslovmo zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, za predmet Hrvatki jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (dva nastavnika).
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Odlukom Vijeća od 23. travnja 2001. godine imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u naslovno nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji podnosimo Vijeću sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj raspisan u Večernjem listu 25. siječnja 2001. godine prijavile su se Božica Vujić, Romana Sertić-Golić i Davorka Dominić. Nakon pregleda materijala pristiglog na natječaj stručno povjerenstvo konstatira sljedeće:
1. Božica Vuić, koja je završila studij jugoslavenskih jezika i književnosti 1990. godine i ima tri godine staža u struci, ispunjava osnovne uvjete iz članka 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96) i minimalne uvjete Rektorskoga zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96). Osim toga, iz priloženih podataka (npr. višegodišnje predavanje hrvatskoga jezika u osnovnim i srednjim školama, rad na uređivanju i lektoriranju "Petrinjskog lista" i drugih publikacija, javljanje u rubrici Iz jezične prakse spomenutoga lista, angažman u ogranku Matice hrvatske i sl.) vidi se da pristupnica pokazuje sklonost prema nastavnom i stručnom radu.
2. Romana Sertić-Golić, koja je završila studij jugoslavenskih jezika i književnosti te komparativne književnosti, a ima i više od tri godine radnog staža u struci, također ispunjava osnovne uvjete iz članka 80. stavka 1. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 59/96) i minimalne uvjete Rektorskoga zbora visokih učilišta ("Narodne novine" br. 94/96). Osim toga, iz priloženih podataka (npr. višegodišnji rad na Gimnaziji u Sisku, recenzije nekolicine znanstvenih i stručnih publikacija i sl.) vidi se da pristupnica pokazuje sklonost prema nastavnom i stručnom radu, ali sve to uz napomenu da stručno povjerenstvo nije dobilo na uvid izvadak iz radne knjižice iz kojega bi se vidjelo da pristupnica ima tri godine radnoga staža u struci.
3. Davorka Dominić ne ispunjava uvjete predviđene natječajem jer nije završila odgovarajući studij (završila je studij ruskoga jezika i opće lingvistike).
Na osnovi iznijetih konstatacija stručno povjerenstvo iznosi mišljenje da Božica Vuić i Romana Sertić-Golić ispunjavaju osnovne uvjete za izbor u naslovno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji pa predlaže da se te dvije predloženice izaberu u naslovno zvanje predavača.
Napomena Vijeću:
Povjerenstvo nije dosada dostavilo izvještaj o ovome predmetu zato što je dokumentacija bila nepotpuna (a ni sada, kao što se iz izvještaja vidi, nije posve kompletirana). Na naše izravno traženje nedostajuće dokumentacije s Visoke učiteljske škole iz Petrinje rekli su nam da bismo nedostajuće dokumente morali zatražiti pismeno?! Naravno da to nismo učinili jer ne mislimo da bi to trebao biti posao povjerenstva.
Zagreb, 3. ožujka 2003. STRUČNO POVJERENSTVO:
prof. dr. Marko Samardžija
prof. dr. Ivo Pranjković
prof. dr. Josip Silić
Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš
Prof. dr. sc. Vladimir Jurić
Prof. dr. sc. Vlatko Previšić
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MATIČNO POVJERENSTVO ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI
Polje kineziologije, defektologije i pedagogije
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva –
dr. sc. Elvi PIRŠL – izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta
Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 17. svibnja 2002. godine imenovano je Stručno povjerenstvo u sastavu: prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, prof. dr. sc. Vladimir Jurić i prof. dr. sc. Vlatko Previšić sa Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Pedagogija i Didaktika na Filozofskom fakultetu u Puli.
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Filozofski fakultet u Puli raspisao je natječaj ('Glas Istre' od 4. veljače 2002.) za izbor docenta iz područja društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za predmete Pedagogija i Didaktika te uputio molbu Fakultetskom vijeću za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Elvi Piršl, koja je pristupila natječaju. Uz prijavu je priložila: životopis, presliku domovnice, presliku potvrde Filozofskog fakulteta u Zagrebu o stjecanju doktorata znanosti, preslike diploma o stečenoj stručnoj spremi te popis i preslike objavljenih radova.
Djelatnost pristupnice koja je prema važećim propisima relevantna za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta, prikazana je u sljedećim dijelovima ovoga izvješća:
1. Životopis
2. Znanstvena djelatnost
3. Nastavna djelatnost
4. Stručna djelatnost
5. Ocjena i prijedlog Stručnog povjerenstva
6. Popis radova
Dr. sc. Elvi Piršl rođena je 1957. godine u Rijeci. Godine 1976. završila je gimnaziju u Bujama; 1978. studij Razredne nastave na Pedagoškoj akademiji u Rijeci radom 'Bujština – jučer, danas, sutra', a 1982. diplomirala pedagogiju na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Na istom je fakultetu obranom radnje 'Uzroci i posljedice osipanja učenika na pripremnom stupnju usmjerenog obrazovanja', godine 1987. stekla stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, polje odgojne. Godine 2001. doktorirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu temom 'Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu'
Nakon završetka studija pedagogije zapošljava se kao učiteljica razredne nastave u područnom odjeljenju Osnovne talijanske škole Galileo Galilei iz Umaga, gdje radi do 1992. godine. U tom je razdoblju nekoliko godina radi i kao vanjski suradnik na grupi talijanistike i kroatistike Pedagoškog fakulteta u Puli gdje je 1992. godine izabrana u zvanje predavača, a 1998. višeg predavača iz Opće pedagogije i Didaktike. U to vrijeme na istom fakultetu predaje Opću pedagogiju u sklopu Psihološko-pedagoškog stručnog poslijediplomskog osposobljavanja nastavnika. Od 1994. do 1996. godine radi i kao vanjski suradnik na mjestu asistenta za Metodologiju istraživanja u odgoju i obrazovanju sa statistikom na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Od 1999. godine vanjski je suradnik za Opću pedagogiju, Didaktiku i Istraživanje u odgoju i obrazovanju sa statistikom na Odsjeku za talijanski jezik Visoke učiteljske škole u Puli, gdje još predaje Metodiku prirode i društva. Od 2000. godine predavač je Opće pedagogije u Psihološko-pedagoškom stručnom poslijediplomskom osposobljavanju nastavnika pri Filozofskom fakultetu u Puli, a od 2001. i vanjski suradnik za Metodiku prirode i društva na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci.
Godine 1982. upisala je poslijediplomski studij na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a 1987. magistrirala na temu Uzroci i posljedice osipanja učenika u pripremnom stupnju usmjerenog obrazovanja. Stupanj doktora znanosti stekla je 27. prosinca 2001. godine obranom radnje pod naslovom Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu.
Od 1987. do kraja 2001. stručno se usavršavala u zemlji i inozemstvu na seminarima, tečajevima i ljetnim školama, uključujući Poslijediplomski tečaj Social Gerontology in Cross-National Perspectives (IUC, Dubrovnik, 1987.); Tečaju kreativnosti (Škola kreativnosti Male akademije Leonardo da Vinci, Brijuni, 1992.); Poslijediplomskom tečaju Intercultural Citizenship: The South-East European Context (SUN, Central European University, Budimpešta, 2000.); Međunarodnoj konferenciji Youth Confronted with the Threat of Racism on the Internet (UNESCO, Pariz, 2001.); Advanced Course for Educators and Trainers on Human Rights Education (University of Human Rights, Rim, 2001.) i Ljetnoj školi Human Rights and Human Wrongs in Southeastern Europe (Ohrid, 2002.).
Od sredine devedesetih do 2001. godina pristupnica je bila istraživač u dva domaća i tri meeeđunarodna znanstvenoistraživačka projekta. Nadalje, podnijela je saopćenja na jednom domaćem i pet međunarodnih znanstvenih i znanstvenostručnih skupova u zemlji i inozemstvu te objavila sedam znanstvenih i sedam stručnih radova na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku.
Bila je ili je još uvijek član International Society for Intercultural Education Training and Research (S.I.E.T.A.R – Europa), Hrvatskog udruženja za promicanje suradnje među različitim kulturama (INTERKULTURA) i Societa' di studi e ricerche «Pietas Iulia».
Godine 2001. izabrana je za člana Nacionalnog odbora za obilježavanje Europske godine jezika Ministarstva prosvjete i športa, a 2002. za člana Povjerenstva za unaprjeđivanje nastave na Sveučilištu u Rijeci.
2.1. Znanstveni radovi relevantni za izbor
Iz priloženog popisa i preslika objavljenih radova, kao i pregleda Hrvatske znanstvene bibliografije, proizlazi da je, osim magistarske i doktorske radnje, dr. sc. Elvi Piršl objavila ukupno sedam izvornih znanstvenih radova na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku. Raščlamba tih radova potvrđuje da je njen znanstvenoistraživački interes uglavnom usmjeren na područje kulturnog pluralizma, u kojemu najčešće empirijski gradi i/ili propituje niz važnih dimenzija teorije i/ili prakse interkulturalnog odgoja i obrazovanja, osobito odgoja i obrazovanja talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Svojim tematski inovativnim i metodološki solidno utemeljenim izborima, kao i kvalitetom svojih uvida i zaključaka, pristupnica se uspješno smjestila u jedno od, globalno gledajući, najvažnijih područja politike, teorije i prakse suvremenog odgoja i obrazovanja, kojim se u Hrvatskoj sustavno bavi vrlo mali broj istraživača.
2.1.1. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama
1. Piršl, E. (1996.). Istra i interkulturalni odgoj. Društvena istraživanja, Vol. 5, br. 5-6 (25-26), 895-911.
Autorica u ovom radu iznosi rezultate empirijskog istraživanja o zainteresiranosti mladih za poznavanje nekih temeljnih europskih vrednota i kulturnih sadržaja odabranih nacionalnih, etničkih i regionalnih grupa u Hrvatskoj na uzorku od 763 učenika hrvatskih i talijanskih srednjih škola s područja Istre i Rijeke. Razlike u interesu ispitivane su u odnosu na spol, školski uspjeh, obrazovanje oca i nacionalnu pripadnost. Dobiveni podaci upućuju na zaključak da su srednjoškolke, osobito s istarsko-kvarnerskog područja, zainteresiranije od svojih vršnjaka muškog spola za stjecanje znanja o kulturama nacionalnih i etničkih grupa u Hrvatskoj. Veći interes za kulturne običaje 'drugih' pokazuju i učenici koji postižu bolji školski uspjeh, dok su učenici čiji očevi imaju viši stupanj formalnog obrazovanja više zainteresirani za poznavanju europskih vrednota. Pripadnici talijanske i srpske nacionalnosti pokazuju veći interes za poznavanje kulture većinske grupe, dok je kod učenika hrvatskog podrijetla interes za poznavanje kulture drugih nacionalnih i etničkih skupina u Hrvatskoj znatno niži. Istraživanje je također pokazalo da se pripadnici različitih nacionalnosti (Hrvati, Talijani, Srbi) značajno razlikuju u iskazanom interesu za poznavanje regionalnih dijelekata i običaja u Hrvatskoj. Štoviše, utvrđena je statistički značajna razlika među učenicima koji pripadaju različitim nacionalnim grupama u iskazanom interesu za poznavanje različitih vjerskih običaja, pri čemu se najveća razlika pojavila između srednjoškolaca Muslimana i Hrvata.
U časopisu je tekst razvrstan kao izvorni znanstveni rad budući da se bavi do tada zanemarenim pitanjem interesa mladih za poznavanje nekih europskih vrednota i obilježja pripadnika drugih kultura u kontekstu tranzicijske i izrazito multikulturalne istarske regije. Dobivene razlike u stavovima između srednjoškolaca koji pripadaju manjinskoj i onih koji pripadaju dominantnoj kulturi nisu samo važan pokazatelj identitetskih obilježja mladih Istrana nego i empirijska podloga za veću prilagodbu sadržaja i strategija nastave potrebama multikulturalne zajednice.
2. Uzelac, V., Rosić, V. i Piršl, E. (1997.). Programi (sadržaji) izobrazbe nastavnika za okoliš. Socijalna ekologija, Vol. 6, br. 1-2, 23-36.
U radu je predstavljen dio rezultata istraživanja o interesima i potrebama izobrazbe učitelja za okoliš, što su u kraćem obliku ranije predstavljeni na znanstvenostručnom kolokviju Hrvatsko društvo pred ekološkim izazovima. Istraživanje je provedeno 1995. godine na uzorku od 675 odgajatelja i učitelja osnovnih škola Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije. Empirijski podaci potvrđuju postojanje niza nedostataka u tom području i ukazuju na potrebu uvođenja kontinuirane izobrazbe odgajatelja i učitelja za odgojno-obrazovni rad na zaštiti okoliša, kojom bi se cjelovito obuhvatila pitanja planiranja, pripreme, realizacije i valorizacije programskih sadržaja uz suradnju institucionalnih i izvaninstitucionalnih čimbenika. Rezultati također potvrđuju da među odgajateljima i učiteljima ne postoji jedinstven stav o sadržajima takve izobrazbe. Naime, iako većina ispitanika zagovara tzv. konceptualnu (teorijsku) orijentaciju, razlike među njima pojavljuju se u izboru dominantne dimenzije sadržaja programa. Tako jedni naglašavaju važnost zdravstvene dimenzije u izobrazbi za okoliš, drugi govore o potrebi stjecanja kvalitetnijih znanja iz biologije i psihologije, a treći traže više pedagoških i socioloških sadržaja u tom području. Autorica izvodi zaključak da postojanje različitih programskih rješenja ukazuje na potrebu uvođenja tzv. 'interventnih' strategija kao učinkovitog modela izobrazbe odgajatelja i učitelja za okoliš.
Rad je razvrstan kao izlaganje sa znanstvenog skupa. Budući da u teorijsko-metodologijskom smislu predstavlja primjer tzv. pristupa «odozdo» u postavljanju i obrazloženju zahtjeva za intervencijom u sustav izobrazbe odgajatelja i učitelja, ovaj rad držimo značajnim znanstvenim doprinosom ne samo za razvoj metodike zaštite okoliša nego i za uvođenje tzv. osjetljivih, na učitelja i učenika usmjerenih prosvjetno-političkih, teorijskih i praktičnih obrazaca pripreme za poučavanje uopće.
2.1.2. Znanstveni rad u knjizi
Piršl, E. (1997.). Italians. U: Katunarić, V. (ur.). Multiculatural Reality and Perspectives in Croatia, Zagreb: Interkultura, 105-114.
Nastojeći odgovoriti na središnju temu knjige, tj. na stanje i perspektive multikulturalnosti u Hrvatskoj, autorica se u ovom radu bavi povijesnim, demografskim, kulturnim i prosvjetno-pedagoškim obilježjima talijanske manjine u Istri u kontekstu jezično izrazito pluralnog istarskog poluotoka i Kvarnerskog zaljeva. Riječ je o kulturno složenom i dinamičnom području koje povijesno nastanjuju predstavnici triju naroda i na kojemu su, osim hrvatskoga, slovenskoga i talijanskog jezika, u svakodnevnoj uporabi brojni dijalekti, kako u obiteljskom tako i u javnom okruženju (školi, društveno-političkim i kulturnim ustanovama). Autorica ističe da je za cjelovito razumijevanje bitnih obilježja Talijana u Istri prijeko potrebno uzeti u obzir kulturno pluralno okruženje u kojemu oni žive, ali i njihovo iskustvo masovnog egzodusa nakon Drugoga svjetskog rata, nakon čega je udio Talijana u ukupnom stanovništvu regije drastično smanjen. Mogućnosti za razvoj talijanske manjine u Hrvatskoj ona vidi u daljnjem jačanju postojećih institucija i praksi, osobito odgoja i obrazovanja na materinskom jeziku od vrtića do fakulteta, Talijanske drame pri Narodnom kazalištu «Ivan pl. Zajc», Instituta za povijesna istraživanja u Rovinju, Talijanske unije kao nevladine organizacije i izdavačke kuće EDIT.
Knjiga «Multicultural Reality and Perspectives in Croatia» do sada je jedino hrvatsko izdanje objavljeno na engleskom jeziku u kojemu se pregnantno prikazuju i analiziraju višekulturalna i višereligijska obilježja hrvatskog društva. U tom kontekstu valja promatrati i znanstveni doprinos ovog rada. U njemu se po prvi put objavljuje i/ili objedinjuje niz podataka o povijesno-demografskim, društveno-političkim i kulturno-obrazovnim obilježjima talijanske manjine u Istri, koji nam, uz ostale tekstove u knjizi, omogućuju cjelovitije razumijevanje kulturnih razlika i odnosa prema tim razlikama nekada i danas u Hrvatskoj.
2.1.3. Znanstveni rad, recenziran i objavljen u međunarodnom zborniku radova
Piršl, E. (1998.). La dimensione interculturale nell'educazione. U: Kruljac, N.M. (ur.). Civiltŕ Istriana – ricerche e proposte. Etnia E.S. n.1. Trieste-Rovigno: Centro di Ricerche storiche di Rovigno, 345-357.
U radu se analiziraju temeljne pretpostavke života u kulturno sve složenijoj Europi na pragu novih integracija i ukazuje na prijeku potrebu pripreme učitelja za rad s djecom i mladima kako bi oni bili u stanju aktivno sudjelovati u demokratskim procesima na europskoj i svjetskoj razini. Uočavajući da stabilnost europske zajednice ponajviše ovisi o poštivanju kulturnih razlika te o snošljivosti i suradnji među narodima, autorica zagovara uvođenje interkulturalnih sadržaja u formalne sustave odgoja i obrazovanja. U skladu s tim, u radu se bavi nizom teorijskih i praktičnih pitanja kojima razotkriva brojne izazove pred kojima se našlo obrazovanje nakon uvođenja ideje kulturnog pluralizma. Analizom su obuhvaćena pitanja odnosa između obrazovanja i različitosti, terminološke i sadržajne nejasnoće u području interkulturalizma i interkulturalnog obrazovanja te utjecaj koji uvođenje interkulturalnog obrazovanja ima na organizaciju škole i rad u kulturno pluralnoj učionici u uvjetima proklamirane jednakosti. Na kraju teksta autorica iznosi primjere uvođenja interkulturalnih sadržaja u neke nastavne predmete.
Ovaj rad pridonosi proširenju teorijskih spoznaja o interkulturalizmu i interkulturalnom obrazovanju, ponajprije zbog kvalitetne analize pojmova interkulturalizma, multikulturalizma i plurikulturalizma koji se u znanstvenoj i stručnoj literaturi, osobito kod nas, neopravdano koriste kao sinonimi, ali i zbog analize problema koji se mogu pojaviti kao posljedica zanemarivanja interkulturalne perspektive u odgoju i obrazovanju.
2.1.4. Znanstveni rad, recenziran i objavljen u zborniku radova s međunarodnog znanstvenostručnog skupa
Piršl, E. (1999.). Različitost – izvor i bogatstvo iskustva u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. U: Paragvaj, S.(ur.). Likovna komunikacija u teoriji i praksi predškolskog odgoja. Opatija: Grad Opatija, Općina Lovran i Dječji vrtić Opatija, 92-99.
2.1.5. Znanstveni rad objavljen u zborniku s međunarodnog simpoziju u elektroničkom obliku
Piršl, E. (1998.). The Italian school system and education for democratic co-existence. U : Vidačak, I. i Bozic, J. (ur.) Coomon Goals – Varieties of Approaches: Promotion of Peace, Human Rights and Democratic Citizenship through Education (International Symposium, Dubrovnik, International Centre of Croatian Universities, 26-29 Novemeber 1998) Zagreb: Croatian Commission for UNESCO and Peace and Human Rights Education for Croatian Primary School Project, 2000, 200-208 (http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/DubrSymp-fin.pdf).
Autorica u ovom radu opisuje promjene talijanskog odgojno-obrazovnog sustava na pragu trećeg tisućljeća kao posljedice prisustva sve većeg broja stranih učenika u školama. Iako Italija nema nacionalni program za promicanje načela demokratskog suživota u sklopu pojedinih nastavnih predmeta, mnogi teoretičari, pisci udžbenika i učitelji nastoje u sklopu nastave povijesti, građanskog obrazovanja te društvenih studija stvoriti pretpostavke za osnaživanje identiteta stranih učenika i za njihovo razumijevanju kulture drugih, kao i kulture talijanskog društva u cjelini. Smisao tih promjena je priprema svih učenika, bez obzira na njihovo podrijetlo, za aktivno i korisno sudjelovanje u demokratskim procesima na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini. Na tom tragu, autorica analizira sadržaje nastave društvenih studija i građanskog obrazovanja, propituje mogućnost uvođenja interkulturalnih sadržaja u postojeće programe te iznosi primjer metodičke obrade teme snošljivosti i totalitarizma.
Zbog nedostatka radova kojima se hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj javnosti pojašnjavaju sustavske promjene odgoja i obrazovanja u drugim zemljama, osobito one koje se uvode kako bi se građane pripremilo za demokratski suživot u kulturnoj različitosti, ovaj rad nedvojbeno proširuje teorijske spoznaje u tom području kod nas. Pojašnjavajući da je jačanje interkulturalne osjetljivosti u Italiji započeto «odozdo», tj. najčešće intervencijom pojedinih učitelja, autorica potvrđuje da decentralizacija u odgoju i obrazovanju ima smisla samo ako vodi većem prilagođavanju škole životnim potrebama pojedinca i lokalne zajednice.
2.1.6. Znanstveni rad objavljen u zborniku s domaćeg znanstvenog skupa
Piršl, E. (1991.). O interkulturalnom odgoju u dvojezičnoj sredini. Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 107-109.
U tekstu se analizira rad škola s talijanskim jezikom u dvojezičnoj lokalnoj zajednicu i raspravlja o potrebi unošenja promjena u nastavne planove i programe kako bi manjinske škole mogle učinkovito odgovoriti izazovima demokracije i pluralnog društva. Autorica pokazuje da se njihova posebnost ponajviše očituje u nastavnim sadržajima kojima se, s jedne strane, zadovoljavaju jezične i kulturne potrebe pripadnika nacionalne manjine i, s druge strane, interesi društva kao cjeline. Budući da je potreba za uravnoteženjem te dvije dimenzije osobito izražena u onim školama s talijanskim jezikom koje polaze djeca drugih nacionalnosti, kao što je to često slučaj u Istri, autorica predlaže da se one u svom radu više usmjere prema interkulturalnim vrijednostima. Budući da interkulturalno obrazovanje mijenja život škole i potiče razvoj interkulturalne osjetljivosti i snošljivosti na različitost kod učenika, autorica predlaže da se cjelokupan proces planiranja, programiranja i realizacije nastavnih sadržaja utemelji na načelu interkulturalnosti, te da se stručno i metodički osposobe učitelji za ostvarivanje interkulturalnih ciljeva u odgoju i obrazovanju.
2.2. Sudjelovanje u znanstvenoistraživačkim projektima
Do 2001. godine pristupnica je sudjelovala kao istraživač u dva domaća i tri međunarodna znanstvenoistraživačka projekta.
Od domaćih projekata aktivno je surađivala u provođenju projekta Genealogija i transfer modela interkulturalizma (voditelj prof. dr. sc. Vlatko Previšić, Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1995.-1996.) i Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture (voditelj prof. dr. sc. Vlatko Previšić, Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1997.-2000.).
Od međunarodnih znanstvenoistraživačka projekta bila je suradnik u projektu Lokalna kultura/Culture locali (voditeljica prof. dr. sc. Nelida Milani Kruljac, Odsjek za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Puli i Centro di Ricerhe storiche di Rovigno, Universita' popolare di Trieste e Unione Italiana di Fiume, 1997.-1998.); Komunikativna kompetencija u jezično pluralnom okružju – TEMPUS (voditeljica dr. sc. Melita Kovačević,
Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Odsjek lingvistike Sveučilišta u Beču, od 2001.); Razvoj jezika jednojezične i dvojezične djece (voditeljica dr. sc. Melita Kovačević, Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Institut Ludwig Boltzman iz Beča, od 2001.)
2.3. Aktivno sudjelovanje na znanstvenim skupovima
Do 2001. godine pristupnica je aktivno sudjelovala na domaćem Znanstvenom skupu Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe (HPKZ, Zagreb, 1991.; tema: O interkulturalnom odgoju u dvojezičnoj sredini).
U istom je razdoblju podnijela saopćenja na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku na pet međunarodnih znanstvenih ili znanstvenostručnih skupova, i to na Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji Multiculturalism and Post-communism: Tradition and Democratic Processes (UNESCO- MOST, Dubrovnik, 1997.; tema: Learning to live together in cultural diversity); Međunarodnom simpoziju Common goals – Varieties of Approaches. Promotion of Peace, Human Rights and Democratic Citizenship through Education (IUC, Dubrovnik, 1998.; tema: Italian primary school and education for democracy); Međunarodnom znanstvenostručnom skupu Likovna komunikacija u teoriji i praksi predškolskog odgoja (Opatija, 1999.; tema: Različitost – izvor i bogatstvo iskustva u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi ); Devetom međunarodnom godišnjem kongresu One Community and Many Identities (S.I.E.T.A.R. EUROPA Trst, 1999.; tema: Education for Intercultural Understanding); Znanstvenom skupu Convegno di Studi Internazionale: Dall'educabilita' all'educazione umanistica interculturale, (Verona, 2001.; tema: La pedagogia interculturale nella teoria e nella pratica in Croazia).
Svoju nastavnu djelatnost pristupnica započinje 1982. godine kao učitelj razredne nastave u Osnovnoj talijanskoj školi “Galileo Galilei” u Umagu, područno odjeljenje Bašanija, u kojoj radi sve do 1992. godine. U razdoblju od 1985. do 1991. godine kao vanjski suradnik sudjeluje u realizaciji nastave Metodike prirode i društva na talijanskom i hrvatskom jeziku na Pedagoškom fakultetu u Puli. Od 1992. godine stalni je djelatnik Pedagoškog fakulteta u Puli (sadašnjeg Filozofskog fakulteta), na kojemu u sklopu Odsjeka talijanistike izvodi nastavu iz Opće pedagogije i Didaktike.
Od akademske godine 1993./94. do 1995./ 96. predaje Opću pedagogiju na Psihološko-pedagoškom stručnom poslijediplomskom osposobljavanju učitelja pri Pedagoškom fakultetu u Puli, a tijekom 1994./95. i 1995./96. radi i kao vanjski suradnik Pedagoškog fakulteta u Rijeci (sadašnji Filozofski fakultet) za Metodologiju istraživanja u odgoju i obrazovanju sa statistikom.
Godine 1998. birana je u zvanje višeg predavača na Pedagoškom fakultetu u Puli za predmet Opća pedagogija i Didaktika.
U razdoblju od 1998./99. do 1999./00. godine predaje Istraživanje u odgoju i obrazovanju sa statistikom te Metodiku prirode i društva na Izvanrednom studiju za doškolovanje učitelja razredne nastave na hrvatskom jeziku pri Pedagoškom fakultetu u Puli.
Od 1999. godine vanjski je suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Puli za predmete Opća pedagogija, Didaktika i Istraživanje u odgoju i obrazovanju sa statistikom na talijanskom jeziku na Odsjeku razredne nastave i Predškolskog odgoja. Tijekom akademske godine 1999./00. te 2000/01. godine predavač je i na Psihološko-pedagoškom stručnom poslijediplomskom osposobljavanju nastavnika pri Filozofskom fakultetu u Puli za predmet Opća pedagogija, a od 2001. godine kao vanjski suradnik predaje Metodiku prirode i društva na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci.
Pristupnica je bila mentor pri izradi dvadesetak diplomskih radnji studenata Odsjeka za talijanski jezik i književnost, Predškolskog odgoja i Razredne nastave Filozofskog fakulteta u Puli od kojih je jedna radnja dobila prvu nagradu Sveučilišta u Rijeci za akademsku godinu 1988./89.
U sklopu svoje stručne djelatnosti pristupnica je između 1985. i 2001. godine objavila sedam radova na hrvatskom i talijanskom jeziku, od kojih četiri u zbornicima i tri u časopisu Scuola nostra, uglavnom u području odgoja i obrazovanja za međukulturno razumijevanje i zaštitu okoliša.
Nadalje, od 1996. je kao predavač sudjelovala u radu četiri seminara za izobrazbu učitelja talijanskih osnovnih škola u Istri, u organizaciji Odsjeka za talijanski jezik i književnost Pedagoškog (sada Filozofskog) fakulteta u Puli. Teme s kojima je nastupala na tim seminarima odnose se na interaktivno učenje, osvještavanje stereotipa i predrasuda, rješavanje problema između učenika i učitelja te uključivanja interkulturalnih sadržaja i sadržaja o ljudskim pravima u nastavne programe osnovnih škola.
5. OCJENA I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA
Dr. sc. Elvi Piršl se svojim dosadašnjim znanstvenim i stručnim djelovanjem profilirala kao solidan istraživač i praktičar u području interkulturalnog odgoja i obrazovanja. Broj i kvaliteta njenih znanstvenih radova udovoljavaju važećim standardima društvenih znanosti, polja odgojnih znanosti. Osim doktorske radnje koju je obranila 2001. godine, autor je sedam izvornih znanstvenih radova na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku, od kojih su dva objavljena u časopisima citiranim u sekundarnim publikacijama, a po jedan u knjizi, zborniku radova s međunarodnog znanstvenostručnog skupa, zbornika s međunarodnog simpozija u elektroničkom obliku i zborniku s domaćeg znanstvenog skupa.
Bila je istraživač u dva domaća i tri međunarodna znanstvenoistraživačka projekta, uključujući TEMPUS, podnijela je saopćenja na jednom domaćem i pet međunarodnih znanstvenih ili znanstvenostručnih skupova, pomagala studentima dodiplomskog studija u izradi njihovih diplomskih radnji i stručno se usavršavala prije i nakon obrane disertacije.
Pristupnica udovoljava uvjetima propisanim člankom 42. stavkom 1 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN – pročišćeni tekst 59/69) i člankom 74. stavkom 1 Zakona o visokim učilištima (NN – pročišćeni tekst 59/56), uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske za znanstvenonastavno zvanje docenta (NN 94/96) i uvjetima iz odluke područnog vijeća za društvene znanosti o minimalnim uvjetima za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta (NN 38/97).
Na temelju rečenoga, Stručno povjerenstvo utvrđuje da pristupnica u cijelosti udovoljava uvjetima raspisanog natječaja pa predlaže da se dr. sc. Elvi Piršl izabere u znanstvenonastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Pedagogija i Didaktika na Filozofskom fakultetu u Puli.
Stručno povjerenstvo:
______________________________________
Dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.
Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta
(predsjednica povjerenstva)
_______________________________
Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.
Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta
(član povjerenstva)
_______________________________
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta
(član povjerenstva)
6.1. Popis znanstvenih radova
Piršl, E. (1987.). Uzroci i posljedice osipanja učenika u pripremnom stupnju usmjerenog obrazovanja. Magistarska radnja. Pedagoški fakultet u Rijeci, OOUR Znanstveno-nastavna djelatnost Rijeka, Sveučilište u Rijeci. Obranjena 15. prosinca 1987.
Piršl, E. (1991.). O interkulturalnom odgoju u dvojezičnoj sredini. Odgoj i pedagogija u uvjetima demokratske preobrazbe. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 107-109.
Piršl, E. (1996.). Istra i interkulturalni odgoj. Društvena istraživanja, Vol. 5, br. 5-6 (25-26), 895-911.
Uzelac, V., Rosić, V., Piršl, E. (1997.). Programi (sadržaji) izobrazbe nastavnika za okoliš. Socijalna ekologija, Vol. 6, No.1-2, 23-36.
Piršl, E. (1997.). Italians. U: Katunarić, V. (ed.). Multiculatural reality and perspective in Croatia, Zagreb: Interkultura, 105-114.
Piršl, E. (1998.). The Italian school system and education for democratic co-existence. U : Vidačak, I. i Bozic, J. (ur.) Coomon Goals – Varieties of Approaches: Promotion of Peace, Human Rights and Democratic Citizenship through Education (International Symposium, Dubrovnik, International Centre of Croatian Universities, 26-29 Novemeber 1998) Zagreb: Croatian Commission for UNESCO and Peace and Human Rights Education for Croatian Primary School Project, 2000, 200-208 (http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/DubrSymp-fin.pdf).
Piršl, E. (1998.). La dimensione interculturale nell'educazione.U: Kruljac, N.M. (ur.). Civiltŕ Istriana – ricerche e proposte. Etnia E.S. n.1. Trieste-Rovigno: Centro di Ricerche storiche di Rovigno, 345-357.
Piršl, E. (1999.). Različitost – izvor i bogatstvo iskustva u odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi. U: Paragvaj, S.(ur.). Likovna komunikacija u teoriji i praksi predškolskog odgoja, 92-99.
Piršl, E. (2001.). Komparativna analiza nastavnih programa i stavova učitelja u interkulturalizmu. Doktorska disertacija. Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu. Obranjena 27.prosinca 2001.
Piršl, E. (1985.). L'insegnante d'oggi nella scuola elementare con lingua d'insegnamento italiana. Zbornik radova: Nastavnik u samoupravnoj školi i društvenoj sredini. Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, 209-211.
Piršl, E. (1988.). La TV e i ragazzi. (Televizija i djeca). Zbornik radova: Suvremena obrazovna tehnologija. Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, 277-284.
Piršl, E., Kovač, V. (1996.). Model učenja ekoloških sadržaja pomoću prosocijalnog ponašanja. Zbornik radova: Očuvajmo zemlju zajedno. Čakovec: Dječji centar i Filozofski fakultet Zagreb Pedagogijske znanosti Odsjek Čakovec, Zrinski d.d., Čakovec, 112-118.
Piršl, E. (1996.). L'importanza dell'interazione tra gli alunni e gli insegnanti in classe. Scuola nostra, Fiume/Rijeka: Edit, 26, 123-133.
Piršl, E. (1999.). Come affrontare i problemi dell'apprendimento in famiglia: il rapporto genitori-insegnanti-alunni. Scuola nostra, Fiume/Rijeka: Edit, 27, 167-181.
Piršl, E. (1999.). Odabrani elementi poredbenog pregleda odgoja i obrazovanja u zemljama članicama Europske unije. U: Mijatović, A., Vrgoč, H., Peko, A., Mrkonjić, A., Ledić, J. (ur.). Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 300-305.
Piršl, E. (2000.). Pregiudizi e stereotipi in classe. Scuola nostra, Fiume/Rijeka: Edit, 28, 57-69.
Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MATIČNO POVJERENSTVO ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI
Predmet: Dopuna Izvješća Stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Elvi PIRŠL u znanstvenonastavno zvanje docenta od 24. travnja 2003. godine
Na zahtjev Matičnog povjerenstva za područje društvenih znanosti, polje kineziologije, defektologije i pedagogije, od 26. lipnja 2003., dostavljamo sljedeću dopunu Izvješću Stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Elvi PIRŠL u znanstvenonastavno zvanje docenta od 24. travnja 2003. godine:
Radovi iz skupine A1 su u Izvješću navedeni na str. 3 i 4. Riječ je o sljedećim radovima:
Piršl, E. (1996.). Istra i interkulturalni odgoj. Društvena istraživanja, Vol. 5, br. 5-6 (25-26), 895-911.
Uzelac, V., Rosić, V. i Piršl, E. (1997.). Programi (sadržaji) izobrazbe nastavnika za okoliš. Socijalna ekologija, Vol. 6, br. 1-2, 23-36.
Odsjek za psihologiju
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja ispunjava li dr.sc. Tajana Ljubin uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 10. ožujka 2003. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjavali dr.sc. Tajana Ljubin uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Opća i socijalna psihologija na stručnom dodiplomskom studiju kriminalistike, Forenzička i kriminalistička psihologija i Metodologija istraživanja sigurnosnih pojava na stručnom i sveučilišnom dodiplomskom studiju kriminalistike na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, te podnosimo sljedeće
Tajana Ljubin rođena je 1963. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Godine 1982. upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1988. godine s odličnim uspjehom. Na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu magistrirala je 1997. obranivši magistarski rad pod naslovom “Psihoticizam, traženje uzbuđenja i neki neurokemijski parametri''. Na istom je odsjeku doktorirala 2002. godine s radnjom ''Povezanost osobina ličnosti i nekih biokemijskih parametara''. Sljedeće je godine izabrana u suradničko zvanje višeg asistenta na Visokoj policijskoj školi. Nakon diplomiranja je završila edukaciju iz realitetne terapije.
Prvo stručno iskustvo stekla je radeći preko godinu dana kao srednjoškolski profesor psihologije i statistike u Centru za kulturu i umjetnost. Zatim je dvije godine radila s mentalno retardiranim osobama u domu za djecu i omladinu na Tuškancu. Od 1990. do 1993. bila je zaposlena u Psihijatrijskog bolnici Jankomir, a zatim do 1997. godine u Klinici za opću i forenzičku psihijatriju i kliničku psihofiziologiju, Psihijatrijske bolnice Vrapče. Na ovim radnim mjestima radila je poslove kliničkog i forenzičnog psihologa. Od 1997. godine zaposlena je u Visokoj policijskoj školi, gdje radi kao nastavnik i istraživač.
Članica je Hrvatskog psihološkog društva, Udruženja za realitetnu terapiju i Društva samostalnih sudskih vještaka.
Znanstvena djelatnost
Pristupnica je u koautorstvu objavila 20 znanstvenih radova, od kojih su 12 objavljena u časopisima citiranim u tercijarnim publikacijama. Na međunarodnim znanstvenim skupovima podnijela je 13 priopćenja, a jedno na domaćem znanstvenom skupu. Objavila je i 17 stručnih radova, od kojih su tri poglavlja u knjizi.
Radovi Tajane Ljubin pokazuju da je njen prvenstveni istraživački interes vezan uz područje kliničke i forenzične psihologije, a u novije vrijeme i uz socijalnu psihologiju i psihologiju ličnosti.
Budući da su kvalifikacijski radovi i radovi objavljeni do 1997. prikazani u izvještaju prilikom izbora pristupnice u suradničko zvanje višeg asistenta, ovom prilikom su prikazani noviji u glavnim područjima njena znanstveno-istraživačkog rada.
U području kliničke psihologije objavljen je najveći broj radova. Nekoliko sadržajno povezanih radova (1.1.3; 1.1.8; 1.1.9) bavilo se posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) u branitelja i prognanika. U prvome od njih uspoređeni su simptomi akutnog poremećaja u bivših zarobljenika koji su bili izloženi zlostavljanju u zarobljeničkim logorima i vojnika s ovim poremećajem. Utvrđene su neke kvalitativne i kvantitativne razlike među koje su pripisane specifičnostima traumatskih iskustava. U druga dva rada proučavani su komorbidni psihopatološki simptomi koji se javljaju uz PTSP (alkoholna ovisnost i psihotični simptomi). Nađeno je da je izloženošću branitelja vrlo teškim i dugim borbenim traumatizirajućim iskustvima može doći do zajedničkog javljanja PTSP i psihotičnih simptoma, što čini atipičnu kliničku sliku PTSP. U prognanika je utvrđeno da ratne traume mogu imati ulogu u nastanku alkoholne ovisnosti kod muškaraca koji boluju od akutnog PTSP. Nađeno je također da je broj ratnih traumatskih događaja bio snažno povezan s razvojem PTSP, a utvrđene su i jasne spolne razlike: kod žena je komorbiditet PTSP i alkoholizma bio povezan s njihovim predratnim problemima s alkoholom, dok je kod muškaraca razvoj ovog komorbiditeta bio vezan uz ratne događaje. U radovima pod brojem 1.5. i 1.7. ispitivana je uloga serotonina u patofiziologiji PTSP. Taj se fiziološki indikator pokušalo povezati sa snagom ega i emocionalnom stabilnošću u branitelja s PTSP, što međutim nije potvrđeno. Za ove se radove može reći da predstavljaju znanstveno-istraživački odgovor na vrlo aktualna pitanja uzrokovana ratnim stradanjima utemeljen na multidisciplinarnom istraživačkom pristupu u kojem je pristupnica imala značajnu ulogu.
Nekoliko sljedećih radova bavi se različitim aspektima kognitivnog funkcioniranja shizofrenih pacijenata i tretmana shizofrenije (1.1.10; 1.1.12; 1.2.6). U njima je korišten dvostruko slijepi nacrt istraživanja kako bi se osigurala valjanost podataka, te je korišten niz prikladnih neuropsiholoških instrumenata. Pokazalo se da je jedan od uporabljenih psihofarmaka (olanzapin) imao povoljne učinke na simboličko baratanje brojevima i funkcioniranje frontalnog korteksa. Međutim, niti jedan od psihofarmaka nije imao utjecaja na funkcije neposrednog raspona pamćenja (serijsko pamćenje brojeva i auditivno verbalno pamćenje) niti na funkciju jednostavne motoričke brzine. U drugom od navedenih radova ispitivano je trajanje od pojave prvih simptoma u oboljelih od različitih oblika shizofrenije do prve hospitalizacije. Naime, redovito se dob u vrijeme prve hospitalizacije smatra važnim indikatorom u studijama o etiologiji shizofrenije. No ovim je istraživanjem pokazano da se u slučaju katatone shizofrenije vrijeme prije hospitalizacije bitno razlikuje od svih drugih oblika shizofrenije.
U četiri rada naglasak je bio na pitanjima mentalnog zdravlja koja nadilaze klasično područje kliničke psihologije. U dva rada (1.1.4; 1.1.6.) objavljeni su rezultati iste studije, ali s različitim naglascima i problemima istraživanjima. U oba su rada ispitivane osobine nedobrovoljnih psihijatrijskih pacijenata s područja koje pokrivaju dvije velike psihijatrijske bolnice hospitaliziranih tijekom razdoblja od 6 mjeseci. Pokazalo se da se dvije bolnice znatno razlikuju po spolnoj strukturi primljenih pacijenata, premda se u oba slučaja najčešće radilo o dijagnozi psihoze. Bolnice su se razlikovale i po duljini hospitalizacije, za čak 2.2 tjedna. Nije nađena znatna razlika u duljini hospitalizacije dobrovoljnih i nedobrovoljnih muških pacijenata, no nedobrovoljne pacijentice su bile dulje zadržane u bolnici od dobrovoljnih. Nedobrovoljne hospitalizacije su bile češće u starijih žena koje su bile u braku. U jednoj drugoj studiji ispitivane su osobine ličnosti žena alkoholičara, a rezultati su priopćeni u dva povezana rada (1.2.4; 1.2.5.). U prvom radu naglasak je bio na socio-demografskim obilježjima tih žena, a u drugom na osobinama njihove ličnosti. Supruge alkoholičara i supruge nealkoholičara razlikovale su se po tome što su prve imale slabiji uspjeh u školovanju i postigle su nižu naobrazbu od supruga nealkoholičara. One su također bile manje ekstrovertirane, ali se nisu razlikovale u osobinama ličnosti neuroticizam i psihoticizam. No češće su i same bile u psihijatrijskom tretmanu.
Evaluacija kurikuluma Aktivna/efikasna škola, koja je objavljena u tri rada, od kojih je ovo povjerenstvo dva ocijenilo znanstvenim (1..1.11; 1.4.1.) a jedan stručnim (2.2.1.), predstavlja rijetkih dobro planirano i provedeno evaluacijsko istraživanja u nas. Cilj evaluacije bio je ispitati postiže li kurikulum svoje ciljeve tako što je provjeravano postojanje razlike u odabranim varijablama za koje se očekivalo da bi mogle razlikovati tretmanske i kontrolne škole. U ispitivanju je sudjelovalo 615 učenika, 514 roditelja i 123 učitelja. Promatrane varijable odnosile su se na strategije poučavanja i ispitivanja, motivaciju za učenje i odnos između učenika i učitelja, dominantan odgojni stil i stil vođenja grupa, te na varijable ličnosti i razrednu klimu. Pokazalo se da su načela koja promiče kurikulum Aktivna/efikasna škola bila zastupljenija u tretmanskim školama, te da je projekt imao učinka na neke varijable strategija učenja i poučavanja, motivaciju učenika i njihovu osposobljenost za samostalno učenje, na prijateljski odnos učenika i učitelja i na prosocijalno ponašanje učenika. Ovakve promjene su uočili i roditelji. Zanimljivo je da kod samih učitelja praktički nije bilo razlike u njihovim procjenama o svojem drugačijem radu obzirom na to jesu li ili nisu sudjelovali u ovom projektu.
Užem području socijalne psihologije pripada rad (1.3.1.) utemeljen na socijalno-kognitivnom procesnom modelu koji povezuje afektivne reakcije na kaznu i procjenu njene težine s počiniteljevom odgovornošću, percipiranu ozbiljnost prekršaja i sa stupnjem zasluženosti kazne. U ovom je radu eksperimentalna varijabla bila vrsta počinitelja (policajac ili građanin) koja je imala i specifično značenje jer su sudionici istraživanja bili 118 polaznika policijske akademije. Neke zavisne varijable su bile percipirana ozbiljnost prekršaja, odgovornost počinitelja, zasluženost kazne, sklonost prema počinitelju, opravdanje, a uz njih je mjerena autoritarnost, agresivnost i prihvaćanje negativnih aspekata policijske kulture. Korištenjem prikladnih multivarijatnih postupaka utvrđeno je da je manipulacija tipom počinitelja imala izravan utjecaj na procjene sudionika istraživanja – pokazali su pozitivnu diskriminaciju prema članu vlastite grupe. Najsnažniji učinak imala je varijabla prihvaćanja policijske kulture, koja je također bila povezana s autoritarnosti i agresivnosti. U ovom je radu vrlo lijepo izvedena eksperimentalna manipulacija u relevantnom, životnom okruženju što je dalo uvide koji imaju uz teorijski i praktični značaj.
Dr.sc. Tajana Ljubin od 1994. godine aktivno sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu u okviru niza istraživačkih projekata koji su bili financirani od Ministarstva znanosti i tehnologije, UNICEF-a i Visoke policijske škole: Longitudinalno psihobiodijagnostičko praćenje specijalnih postrojbi MUP RH (1994 - dalje), Psihobiološki korelati stresa (1996-2001), Evaluacija programa zaštite djece od minskih i razornih sredstava (1997-2000), Forenzično psihijatrijski aspekti nasilničkih delikata (1997-2000), Samoubojstva u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1997. godine (1997-2000), Stresori u policiji (1999 – dalje).
Nastavna djelatnost
Dr.sc. Tajana Ljubin ima osmogodišnje nastavno iskustvo. Od 1994. sudjeluje u nastavi za studente medicine za potrebe Medicinskog fakulteta koja se odvija u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Od 1995. godine nositeljica je predmeta ‚“Forenzička psihologija“, a od 2000. godine predmeta “Forenzička i kriminalistička psihologija“, te sudjeluje u nastavi predmeta “Metodologija istraživanja sigurnosnih pojava“. Od iste godine predaje i teme iz socijalne psihologije u okviru predmeta “Opća i socijalna psihologija“. Redovito sudjeluje u stručnom usavršavanju djelatnika MUP-a sa sadržajem ''Kriminalistička psihologija'', te na tečaju za maloljetničku delinkvenciju sa sadržajem ''Psihologija ispitivanja maloljetnika''. U okviru tečaja za poligrafske ispitivače bila je nositelj kolegija ''Eksperimentalna ispitivanja poligrafom''.
Na različitim poslijediplomskim studijima (Forenzična psihijatrija na Medicinskom fakultetu; Specijalistički studij kliničke psihologije na Filozofskom fakultetu; Nasilnički kriminaliteta na Visokoj policijskoj školi, Socijalna psihijatrija na Medicinskom fakultetu) održala je niz predavanja iz područja kliničke i forenzične psihologije.
Dugogodišnja je vanjska suradnica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najprije kao korektorica studentskih izvještaja s psihologijskih praktikuma. Od 2002. godine izvodi nastavu izbornog predmeta ''Forenzična psihologija'' za studente psihologije. Pod njenim mentorstvom izrađeno je 12 diplomskih radova na Visokoj policijskoj školi.
Dr.sc. Tajana Ljubin vrlo je aktivna i na stručnom planu, tako da od 1994. godine sudjeluje u trajnoj izobrazbi za zapovjednike i instruktore specijalnih postrojbi MUP. Od 2001. godine sudjeluje i u izobrazbi djelatnika kriminalističke policije za postupanje s maloljetnicima. Jedna je od prevoditeljica na hrvatski jezik ''Internacionalne klasifikacije mentalnih poremećaja, X. revizija'' Svjetske zdravstvene organizacije. Sudjelovala je s priopćenjima na tri međunarodna stručna skupa i većem broju domaćih. Održala je više pozvanih i javnih predavanja iz područja psihologije ličnosti, psihologije svjedočenja i socijalne psihologije.
Kontinuirana i vrlo bogata stručna aktivnost Tajane Ljubin očituje se i u činjenici da je objavila 17 stručnih radova, većinom u međunarodnim časopisima i zbornicima s međunarodnih skupova, a od toga tri poglavlja u knjigama. Gotovo svi ovi radovi su rezultat empirijskih istraživanja, no ima i vrlo vrijednih preglednih radova. Najveći dio stručnih radova pripada području forenzičke psihologije, a manji dio se odnosi na kliničku psihologiju. Noviji radovi pripadaju području primijenjene socijalne psihologije. U jednom od njih autorica se bavi pitanjima unapređenja odnosa percepcije policijskog postupanja i policijske etike od strane mladih (2.3.8.). Ovaj je rad prethodno priopćenje šireg istraživačkog projekta potaknutog trendom porasta udjela maloljetnika u napadima na policajce, te pogoršanjem odnosa policije i mladih u lokalnoj zajednici (što je svjetski trend). U nekoliko radova riječ je o istraživanju bitnih faktora unapređenja studiranja na Policijskoj akademiji i rada policije, tako da je istraživano djelovanje profesionalnih stresora u policiji (2.3.4), uspješnost selekcije za studij kriminalistike i uspješnost studiranja (2.1;3; 2.3.2; 2.3.5.), poboljšanje treninga za poligrafsko ispitivanje (2.3.9.)
Posebno valja istaknuti dva stručna rada koji su sigurno vrlo korisna u radu psihologa koji se u praksi susreću s počiniteljima kaznenih djela (2.2.2. i 2.4.2.). U prvome od njih se raspravlja o tehnici kognitivnog intervjua koja služi poboljšanju valjanosti i pouzdanosti podataka dobivenih tijekom svjedočenja, a temelji se na psihologijskim spoznajama o pamćenju i zaboravljanju. Drugi rad je vrlo informativan prikaz psiholoških osobina žrtvi obiteljskog nasilja i počinitelja, te razloga zbog kojih zlostavljački odnos nije jednostavno prekinuti.
U okviru Hrvatskog psihološkog društva dr.sc. T. Ljubin je pomogla u aktiviranju rada Forenzičke sekcije, gdje je održala više predavanja s temama iz forenzičke psihologije, vjerodostojnosti svjedoka i drugih. Na stručnim skupovima pravnika i u Zboru liječnika održala je više predavanja, čime je pridonijela afirmaciji psihologije, osobito forenzičke psihologije u drugim strukama. Ona je jedan od rijetkih psihologa sa statusom samostalnog sudskog vještaka iz forenzičke psihologije. Izradila je oko 50 sudsko-psihologijskih nalaza te ekspertiza.
Ocjena i prijedlog
Dr.sc. Mirjana Grubišić-Ilić, doc.
(Visoka policijska škola u Zagrebu)
Odsjek
za psihologiju
Filozofski fakultet u Zagrebu
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet:
Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje
predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole
Na svojoj sjednici od 10. ožujka 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmet Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. To je mišljenje od Fakultetskog vijeća 13.2.2003. zatražila Visoka učiteljska škola u Petrinji, na čiji se natječaj objavljen u "Večernjem listu" 28.1.2003. prijavila Mirjana Milanović.
I Z V J E Š Ć E
Mirjana Milanović, profesor psihologije i pedagogije, rođena je 1953. u Garčinu kod Slavonskog Broda. Diplomirala je psihologiju i pedagogiju 1978. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od zavšetka studija, s manjim prekidima, radi u predškolskim ustanovama Zagreba na poslovima psihologa, pedagoga i sada ravnatelja. Od 1994. do 1996. bila je savjetnica za predškolski odgoj u Ministarstvu prosvjete i športa Republike Hrvatske. Tijekom 1995. i 1996. surađivala je s Poliklinikom za medicinsku dijagnostiku u Zagrebu – na poslovima psihodijagnostike. Potom pokreće privatnu tvrtku LM-Milanović d.o.o. za savjetovanje i usluge za kvalitetu života. Od 2000. godine ravnateljica je Dječjeg vrtića "Matija Gubec" u Zagrebu.
Tijekom svog radnog vijeka pohađala je edukacijske tečajeve iz humanističkih terapija i metoda rada, a trenutno je na kraju četverogodišnje edukacije iz Gestalt psihoterapije. Od 2002. polaznik je edukacije "Aktivno učenje i kritičko mišljenje u visokoškolskoj nastavi".
Stručna djelatnost
Mirjana Milanović sudjelovala je do sada u izvođenju tri stručna projekta za unapređenje rada s djecom predškolske i školske dobi. Od 1994. do 2000. godine, kao suradnica UNICEF-a vodila je projekt psihosocijalne potpore usmjerene djeci predškolske dobi te njihovim roditeljima i odgojiteljima pod nazivom "Pomozimo im rasti" te projekt "Rani razvoj djeteta". U prvom projektu sudjelovala je pri kreiranju projektnih zadataka i aktivnosti, u izradi niza stručnih materijala te pri organizaciji provedbe projekta u vidu organizacije seminara i savjetovanja te izvođenja javnih predavanja za odgojitelje, stručne suradnike u vrtićima i školama, učitelje te voditelje igraonica u knjižnicama. U projektu "Odgoj za prava djeteta" suradnica je za područje predškolskog odgoja kao jedan od predavača na seminarima te jedan od autora priručnika (u tisku) za odgojitelje djece predškolske dobi .
Od strane Ministarstva prosvjete i športa 2001. godine imenovana je u zvanje stručni suradnik savjetnik te uključena u sve stručne skupove i akcije koje Ministarstvo organizira u okviru sustava predškolskog odgoja i naobrazbe. Izvodi predavanja na seminarima za odgojitelje, radi na stručnim materijalima koji prate stručne skupove, izrađuje formulare za pedagošku dokumentaciju i slično. Član je povjerenstva za reformu sustava predškolskog odgoja pri istom Ministarstvu.
Mirjana Milanović aktivno je sudjelovala sa više od 20 izlaganja na različitim stručnim skupovima. Uz dio tih izlaganja koja su objavljena u zbornicima radova sa skupova, objavila je i veći broj priloga i serija članaka u časopisu za obitelj, vrtić i školu "Zrno". Uglavnom se radi o prikazima vrtičkih aktivnosti, edukacija i stručnog usavršavanja odgajatelja, o prikazima predškolskih programa u svijetu i kod nas, ranog razvoja djece i načina njegovog poticanja. U koautorstvu je objavila i dva znanstvena rada i dvije stručne knjige ("Blagdani djetinjstva" i "Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj") a urednica je i jedna od autorica priručnika za partnerstvo odgojitelja i roditelja "Pomozimo im rasti" i dviju popratnih kreativno riješenih mapa. U svojim radovima Mirjana Milanović popularizira psihološke spoznaje o razvoju djeteta, propagira suradnju odgajatelja i roditelja tumačenjem zdravih komunikacijskih obrazaca, opisuje i evaluira komunikacijski trening odgajatelja i na taj način ostvaruje značajan doprinos unapređenju predškolske odgojne prakse.
Školske godine 1994./95. Mirjana Milanović izabrana je za stručnog suradnika pri izvođenju kolegija "Razvojna psihologija" na studiju za razrednu nastavu pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku pedagogijskih znanosti. Tijekom dvije školske godine vodila je seminarsku nastavu u okviru tog kolegija. Od 2002. godine suradnik je Visoke učiteljske škole u Petrinji kao predavač i voditelj seminara za predmet Razvojna psihologija – za studente predškolskog odgoja. Svoju sklonost predavačkom radu iskazala je tijekom proteklih trinaest godina i nizom javnih predavanja na seminarima u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa i UNICEF-a.
Mišljenje
Na osnovi gore navedenih podataka možemo zaključiti da Mirjana Milanović, profesorica psihologije i pedagogije ima dugi radni staž u struci, da je do sada aktivno stručno djelovala kao voditelj stručnih projekata i organizator skupova te da je objavila više od pet stručnih radova. Sklonost prema nastavnom radu iskazala je svojim javnim nastupima na većem broju stručnih skupova, predavanjima na brojnim seminarima te višegodišnjim sudjelovanjem u nastavi iz Razvojne psihologije za studente razredne nastave i predškolskog odgoja.
Uz uvjet da njeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima bude pozitivno ocijenjeno od strane stručnog vijeća visokog učilišta, smatramo da Mirjana Milanović ispunjava sve uvjete iz članka 80. Zakona o visokim učilištima i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, za predmet Razvojna psihologija, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Zagrebu, 21.3.2003. Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Goranka Lugomer Armano, izv. prof.
dr. sc. Gordana Keresteš, doc.
mr. sc. Miljenka Cota Bekavac, viši predavač
(Visoka učiteljska škola u Petrinji)
dr.sc. Predrag Zarevski, Filozofski fakultet, Zagreb
dr.sc. Denis Bratko, Filozofski fakultet, Zagreb
dr.sc. Ksenija Bosnar, Kineziološki fakultet, Zagreb
U Zagrebu, 16.6.03.
Fakultetsko vijeće
Filozofski fakultet, Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 640-03/03-04/41od 29.4.03. donijetom na sjednici održanoj 14.4.2003., izabrani smo u stručno povjerenstvo koje treba dati mišljenje ispunjava li Nataša Stefanovski uvjete za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu. Proučivši priloženi tekst, podnosimo Vijeću ovaj
I Z V J E Š T A J
Nataša Stefanovski, rođena je 6. ožujka 1971g. u Splitu. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu nakon čega je upisala studij psihologije, Pedagoški fakultet, Rijeka. Diplomirala je 1996.g. i iste se godine zaposlila u Turističko-ugostiteljskoj školi u Splitu kao stručni suradnik s pola radnog vremena. Održava nastavu kao vanjski suradnik iz predmeta Poslovna psihologija s komunikacijom šk. god. 1999/2000. i 2000/2001. na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, održavanjem seminara za kolegij: Psihologija odgoja i obrazovanja. Ove školske godine održava seminare pri Odsjeku za kineziologiju za kolegij: Kineziološka psihologija.
Od 1998. do 2001. volontira u Udruzi roditelja "San Patrignano"iz Splita, i radi na psihološkoj pripremi ovisnika o teškim drogama za odlazak u komunu. Od dodatnih edukacija završila je II. stupanj kognitivno-bihevioralne psihoterapije.
Na temelju članka 95. Zakona o visokim učilištima (NN, br. 59/96 – pročišćeni tekst) zaključujemo da Nataša Stefanovski ispunjava uvjete za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Kineziološka psihologija, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
dr. sc. Denis Bratko, doc.
dr. sc. Ksenija Bosnar, doc.
20.03.2003.
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Klasa: 640-03/03-04/37, Ur.br.: 3805-120-03-2, od 17.03.2003.) imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Na temelju uvida u priloženu natječajnu dokumentaciju podnosimo ovaj
PRIJEDLOG
Na javni natječaj, objavljen dana 07.05.2002. u dnevnom listu “Slobodna Dalmacija”, za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu, u zakonskom se roku javio samo jedan pristupnik: prof. Marijana ČAVRLJ.
Prof. Marijana Čavrlj, rođena 27.09.1968. u Splitu, državljanka Republike Hrvatske, nakon osnovnog i srednjeg školovanja studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (ruski i španjolski jezik i književnost). Studij je diplomirala 19.12.1995. i stekla stručni naziv profesora ruskog i španjolskog jezika i književnosti. Ima više godina radnog iskustva: jednu je godinu radila kao turistički pratitelj; četiri godine kao honorarni profesor španjolskog jezika na temelju ugovora o djelu (Centar za strane jezike – Split, Privatna jezična gimnazija “Pitagora” - Split, Druga jezična gimnazija – Split, a od 2002. i na Ekonomskom fakultetu u Splitu). Nema podataka o stručnoj i znanstvenoj djelatnosti pristupnice niti je priložen popis radova.
Utvrđujemo da pristupnica ispunjava formalne uvjete za izbor u zvanje predavača propisane u članku 80, stavka 1. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” – pročišćeni tekst 59/96.) te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta (Narodne novine”, 94/96.). Time udovoljava i uvjetima raspisanog natječaja za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Španjolski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Splitu.
dr.sc. Karlo Budor, red.prof.
Milivoj Telećan, viši lektor
mr.sc. Alica Knezović, viši lektor
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog Vijeća od 11. listopada 2002. godine imenovano je
stručno povjerenstvo u sastavu
1) mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor
2) mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor
3) mr. sc. Suzana Glavaš, viši lektor
kako bi se utvrdilo ispunjava li predloženica, Jasenka Maslek, prof., uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku. Na temelju odluke Vijeća, Povjerenstvo podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Slobodnoj Dalmaciji od 13. travnja 2002. godine za izbor nastavnika u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za predmet Talijanski jezik, područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje i znanost o književnosti, prijavile su se dvije kandidatkinje. Senat Veleučilišta u Dubrovniku utvrdio je da samo jedna pristupnica, Jasenka Maslek, udovoljava uvjetima propisanim Zakonom o visokim učilištima, uvjetima rektorskog zbora te dodatnim uvjetima Veleučilišta u Dubrovniku, ali je predmet upućen na Filozofski fakultet u Zagrebu jer Veleučilište u Dubrovniku nema ovlaštenja za provedbu postupka izbora u nastavna zvanja u polju jezikoslovlja i znanosti o književnosti.
Imenovano je povjerenstvo dobilo na uvid potrebnu dokumentaciju iz koje je razvidno da je Jasenka Maslek (r. Cibilić), državljanka Republike Hrvatske, diplomirala talijanski jezik i fonetiku 1980. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1981. godine pristupnica je živjela u Sarajevu gdje je kao lektor-fonetičar bila zaposlena na Radio Sarajevu. Akademske godine 1995/96 Jasenka Maslek počela je predavati talijanski jezik na Pomorskom fakultetu (kasnije Veleučilištu) u Dubrovniku kao vanjski suradnik, a od 1. srpnja 2000. godine zasnovala je stalni radni odnos s Veleučilištem kao stručni suradnik. Na temelju podneska, pristupnica je u ak. godini 2001/02 izvodila nastavu i vježbe iz predmeta Talijanski jezik na II. i III. godini studija. Na temelju popisa tematskih cjelina koje nahodimo u podnesku pristupnice, a to su Menadžment u turističkoj destinaciji (II. i III. godina), Upravljanje jahtama i marinama (II. godina), Brodostrojarstvo (III. godina), Nautika (III. godina), Menadžment u pomorstvu (III. godina), Povjerenstvo zaključuje da pristupnica
pokazuje potrebnu sklonost prema nastavnom radu na Veleučilištu u Dubrovniku te da joj dosadašnja stručna djelatnost na tome području, u svojstvu vanjskoga suradnika Pomorskoga fakulteta, kasnije Veleučilišta, između 1995. i 2000. godine i stalnoga stručnoga suradnika u istoj instituciji, osigurava potrebno iskustvo za obavljanje predviđene nastavne djelatnosti.
Zbog, dakle, činjenice da pristupnica Jasenka Maslek udovoljava uvjetima u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i posebnih uvjeta Veleučilišta u Dubrovniku, Povjerenstvo preporuča da se Jasenka Maslek izabere u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik, na Veleučilištu u Dubrovniku.
Mr. sc. Vesna Deželjin, viši lektor (predsjednik povjerenstva)
Mr. sc. Anadea Čupić, viši lektor (član povjrerenstva)
Mr. sc. Suzana Glavaš, viši lektor (član povjerenstva)
U Zagrebu, 10. prosinca 2002.
Matičnom povjerenstvu za područje
humanističkih znanosti - polje jezikoskovlje
Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izbor nastavnika u zvanje predavača ili višeg predavača
za kolegij talijanski jezik
na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj redovitoj sjednici od 13. siječnja 2003. imenovalo je stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača u stalnom radnom odnosu s punim radnim vremenom za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, kolegij talijanski jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji. Povjerenstvo u sastavu dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, dr.sc. Smiljka Malinar i dr.sc. Maslina Ljubičić podnosi
IZVJEŠĆE
Na natječaj, objavljen u Novom listu od 24. listopada 2002.godine, prijavili su se:
1. Mr.sc. Dolores Miškulin Čubrić
2. Siniša Uršić
Mr. sc. Dolores Miškulin Čubrić rođena je 15. svibnja 1957. u Rijeci gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Po narodnosti je Hrvatica i državljanka RH. Udata je i majka je jednog djeteta. Od stranih jezika aktivno vlada engleskim i talijanskim jezikom.
Diplomirala je 1982. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu talijanski jezik i književnost (kao prvi A predmet) i engleski jezik i književnost (kao drugi A predmet). Za vrijeme studija, kao stipendist Britanskog Savjeta, pohađala je ljetni tečaj za usavršavanje jezika u Velikoj Britaniji (London - Edimburg), a nakon diplomiranja boravila je na tečajevima za usavršavanje talijanskog jezika u Perugi (Universitŕ per Stranieri), u Veneciji (Fondazione Cini) i u Firenci (Istituto Europeo).
Završila je poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996. godine obranivši magistarski rad pod naslovom Fantasia e umorismo nella narrativa di Enrico Morovich i stekla stupanj magistra humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti.
Na početku radnog staža radila je u turizmu kao turistički predstavnik (Yugotours - London i Excelsior Coaches Sheffield). Predavala je engleski jezik na Osnovnoj školi Čavle, a istovremeno je radila i na Radničkom (kasnije Narodnom) sveučilištu gdje je i primljena u stalni radi odnos od 1986. do 1991. godine kao profesor engleskog i talijanskog jezika u tečajevima za različite uzraste i stupnjeve.
U ožujku 1991. zaposlena je na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji kao predavač za talijanski jezik. Nakon održanog nastupnog predavanja za izbor u više zvanje 1997. godine izabrana je u zvanje višeg predavača za kolegije Talijanski jezik i Talijanski poslovni jezik na sveučilišnom i stručnom studiju.
Od 1997. godine pročelnik je, a zatim i šef Katedre za poslovne strane jezike na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji.
Od 1999. godine stalni je sudski tumač za talijanski i engleski jezik na Općinskom sudu u Rijeci. Bavi se prevođenjem s talijanskog i engleskog na hrvatski i obrnuto.
Član je Udruženja profesora talijanskog jezika (APLI-Croatia) i Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL). Redovito sudjeluje na seminarima za usvaršavanje profesora talijanskog jezika u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa RH. Stalni je suradnik stručnog časopisa Hospitality Management Opatija/Beč, a objavljuje i u časopisu Fluminensia (Filozofskog fakulteta u Rijeci). Sudjelovala je na međunarodnim kongresima Hotelska kuća - Opatija, izlagala je na skupovima i objavljivala svoje radove u zbornicima. Sudjelovala je u radu HDPL-a kao predavač, radove je objavljivala u godišnjim zbornicima HDPL-a.
Ispitivač je za talijanski jezik na Seminarima za turističke vodiče i voditelje agencija koje organizira njezin matični fakultet. Ispitivač je i za potrebe Hrvatske turističke zajednice i Centra za edukaciju i istraživanje turizma na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Mentor je za izradu seminarskih radnji studentima talijanskog kao prvog stranog jezika na matičnom fakultetu. U travnju 2002. godine organizirala je studijsko putovanje u Rim za studente matičnog fakulteta.
Prema priloženom popisu objavljenih radova od prvog izbora u zvanje višeg predavača razvidno je da se stručna i znanstvena djelatnost pristupnice kreće u dva smjera. S jedne je strane njezino zanimanje za književnost kao rezultat poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a s druge kasnije opredjeljenje za stručni jezik turizma i ugostiteljstva. Premda je za ovaj natječaj važnije ovo drugo opredjeljenje, ističemo rad iz područja književnosti pod naslovom Mašta i humorizam u pripovjednoj prozi Enrica Morovicha, Fluminensia, god. 9, 1997., br. 1-2, str. 33-47.
Od radova vezanih za hotelijersku struku i turizam ističemo samo najznačajnije. Istraživanjem motivacije za učenje talijanskog jezika bave se radovi:
1. Stavovi i motivacije studenata Hotelijerskog fakulteta u Opatiji za učenje stranih jezika, pregledni rad, Tourism and Hospitality Management, Vol. 3, n. 1, Wien - Opatija, 1997. str. 73-86. Rad analizira, na osnovi statističke obrade podataka ankete provedene na odabranom broju studenata, motivaciju za učenje talijanskog jezika na matičnom fakultetu.
2. Tourism and hospitality management students' foreign language learning motivation, Hotel 2000, Zbornik radova s međunarodnog kongresa Hotelska kuća 2000., Opatija, str. 557-569. Tema motivacije proširuje i na ostale jezike uz primjenu iste metodologija istraživanja kao i u prethodnom radu. Isti sadržaj obrađen je i u radu:
Istraživanje stavova i motivacije za učenje stranih jezika na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment - Opatija, Zbornik HDPL, Primijenjena lingvistika u Hrvatskoj - Izazovi na početku XXI. stoljeća, 2002, str.357-372.
Problemom jezika struke bave se radovi:
3. Efficient communication: the key to service satisfaction improvement in the meetings industry, Međunarodni skup, Bratislava, Zbornik radova, 1999., str. 24-34.
4. Značenje stranog jezika struke kod kadrova u turizmu i hotelijerstvu, pregledni rad, Tourism and hospitality management, god. 6., 2001., br. 1-2, str. 63-72.
Osim istraživanja motivacije i jezika struke pristupnica je objavila i korisne priručnike i udžbenike za učenje i usvajanje talijanskog jezika turističke i hotelijerske struke u kojima je potvrdila svoje pedagoško i metodološko iskustvo.
5. Talijanski u restoranu, L'italiano al ristorante, HoReBa, Pula, 2001., str. 1-85, je priručnik koji predlaže niz situacija u restoranu na hrvatskom i na talijanskom jeziku. Namijenjen je konobarima kao praktičan jezični savjetnik u komunikaciji s gostima. Odabir situacija i jezičnih struktura osniva je na učestalim stereotipima u komunikaciji.
6. L'italiano per l'operatore turistico e alberghiero, Školska knjiga, Zagreb, 2001., str. 1-167, je suvremeni udžbenik za treći razred srednjih ugostiteljsko - turističkih škola za sedmu godinu učenja jezika. Uz ovaj je udžbenik u tisku i koristan priručnik za nastavnike u izdanju istog izdavača.
7. Corrispondenza commerciale turistico-alberghiera italiana, Talijansko poslovno dopisivanje u turizmu i hotelijerstvu, HoReBa, Pula, 2002., 1-191. Priručnik je namijenjen djelatnicima u turističkim agencijama, privatnim ugostiteljima i svima koji poslovno pismeno komuniciraju s talijanskim gostima ili ustanovama. Knjiga sadrži niz izvornih poslovnih pisma koja predstavljaju učestale situacije poslovnih pismenih kontakata na talijanskom jeziku.
Svi objavljeni radovi pristupnice Dolores Miškulin Čubrić iz područja turističko-hotelijerske struke dokazuju da se nakon izbora u zvanje višeg predavača nastavila baviti strukom doprinoseći unapređenju nastave svog predmeta. Njezina djelatnost na Fakultetu dokazuje da aktivno sudjeluje u unapređivanju nastave i u radu sa studentima kao mentor i organizator studijskih putovanja. Njezina aktivnost izvan Fakulteta u svojstvu sudskog tumača ili ispitivača za provjeru poznavanja talijanskog jezika uvijek je vezana za struku.
2. Siniša Uršić, rođen 27. lipnja 1975. u Rijeci, po nacionalnosti je Hrvat i državljanin RH. Neoženjen je. Od stranih jezika osim talijanskog dobro vlada francuskim i engleskim jezikom. U tijeku je učenja španjolskog i švedskog jezika.
Maturirao je 1994. godine nakon četverogodišnjeg školovanja na Ugostiteljsko-turističkoj školi u Opatiji. Diplomirao je 11. srpnja 2001. na Filozofskom fakultetu u Zadru talijanski jezik i književnost i francuski jezik i književnost te time stekao VII/1 stupanj stručne spreme i naziv profesora talijanskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti.
Za vrijeme studija usavršavao je znanje francuskog jezika na tečajevima za studente. Kao stipendist boravio je 1996. godine na Université de Saint-Étienne Centre International de Langue et de Civilisation, gdje je od 01. 07. 1996. do 26. 07. 1996. pohađao tečaj za usavršavanje jezika.
1999. godine na Université de Pau et des Pays de l'Adour-Pau, Faculté des Lettres de Pau, stekao je Diplôme d'études françaises na studiju organiziranom za usavršavanje stranih studenata.
Talijanski jezik je usavršavao na međunarodnom ljetnom tečaju u organizaciji Istituto Trentino di Cultura, Centro Studi di Levico-Terme, gdje je boravio od 02. 08. do 20. 08. 1999. godine kao stipendist pokrajine Trentino.
U turističkoj agenciji Atlas završio je stručni tečaj za turističkog vodiča. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja i nakon mature obavljao je stručnu praksu u hotelima LIBURNIJA - Opatija (1992., 1993., 1994. i 1995.). Radio je kao barman i konobar u San Marinu 1993. i 1994. godine. Nakon diplome, od 12. rujna 2001. do 4. listopada 2002. predavao je talijanski jezik u Osnovnoj školi "Vladimira Grželja" u Livadama, gdje je obavio i pripravnički staž od 12 mjeseci. Nije još položio državni ispit.
Pristupnik nema objavljenih radova, nije sudjelovao na stručnim skupovima i nije predavao jezik struke.
Prijedlog stručne komisije
1. Stručno povjerenstvo, na temelju izloženih podataka, utvrđuje da Siniša Uršić ne ispunjava uvjete za izbor u zvanje predavača prema odredbama članka 80 Zakona o visokim učilištima (N. N. pročišćen tekst 59/ 96.) i prema minimalnim uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta (N.N., br. 94/96.).
2. Stručno povjerenstvo na temelju izloženih podataka utvrđuje da Mr. sc. Dolores Miškulin Čubrić ispunjava uvjete iz članka 80, stavka 2, Zakona o visokim učilištima (n.N. 59/96.) kao i minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta ( N.N. 94/96.) jer je nakon prvog izbora u zvanje višeg predavača objavila više od 5 znanstvenih i stručnih radova. Svojom cjelokupnom djelatnošću pristupnica dokazuje da je stručno izgrađena ličnost koja se aktivno bavi jezikom struke i unapređivanjem nastave na matičnom fakultetu.
Stručno povjerenstvo predlaže da se Mr. sc. Dolores Miškulin Čubrić ponovno izabere u zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, za kolegij talijanski jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menanžment u Opatiji.
U Zagrebu, 14. veljače 2003.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.
Dr.sc. Smiljka Malinar, izv. prof.
Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.
Matičnom povjerenstvu za područje
humanističkih znanosti – polje jezikoslovlje –
Predmet: izvješće stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvijeta za izbor u zvanje predavača na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici 18. lipnja 2001. imenovalo je stručno povjerenstvo: Ingrid Damiani Einwalter, viši lektor, mr. sc. Iva Grgić, viši lektor, dr. sc. Dubravka Miljković, znan. suradnik (Visoka škola za ekonomiju poduzetništva) za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Talijanski jezik na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva s pravom javnosti u Zagrebu. Podnosimo sljedeće
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 13. lipnja 2001. godine prijavile su se tri pristupnice:
Tijekom 1993, 1994, 1995, djeluje kao vanjski suradnik Hrvatskog radija te surađuje na pripremama emisija iz tradicijske kulture i folklorne baštine hrvatskoh naroda. Piše članke s područja etnologije za "ZRIN", časopis za povijesna, kulturna i gospodarska pitanja u Republici Hrvatskoj.
Na temelju gore izloženog možemo zaključiti da Marta Račić cjelokopnom djelatnošću pozakuje skolonost prema nastavničkom radu. Sudjelovala je na stručnim i znanstvenim skupovima i seminarima u inozemstvu, aktivna je u području kulture i povijesnih znanosti i ima više od tri godine radnog iskustva u struci. Ispunjava stoga, minimalne uvjete iz članka 80 stavak 1. Zakona o Visokim učilištima za izbor u zvanje predavača. Nije još održala javno nastupno predavanje.
Marcela Lončarić, djevojačko ime Dujmić, rođena je 17. rujna 1968. godine u Zagrebu, Hrvatica, profesor njemačkog i talijanskog jezika i književnosti. Priložila je bez zamolbe izvješće o obrazovanju, usavršavanju i radnom iskustvu od 1993. godina u kojoj predaje njemački jezik u Klasičnoj gimnaziji do 1999. godina; presliku diplome studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; presliku potvrde kojom se potvrđuje da je bila upisana i da je diplomirala 15.12. 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; prijepis dokumenta o podjeli i pohađanja stipendije sa strane Deutscher Akademischer Austauschdienst (DAAD); prijepis dodjele i pohađanja stipendije na Eurocentro de Madrid; prijepis certifikata o pohađanju engleskog tečaja English for Life unutar programa Language Connection International u Torontu, Canada; domovnicu. Zaključujemo da govori i vlada njemačkim, talijanskim, francuskim i engleskim jezikom. Udata je.
1987. uspisuje Filozofski fakultet, 1993. diplomira njemački i talijanski na
istom fakultetu.
1992. godine boravi u Berlinu na stipendiji za usavršavanje njemačkog jezika u
Humboldt-Universitat zu Berlin;
1993. godine boravi na stipendiji u Istituto Trentino di Cultura, Trento, Italija.
1995. - 1996. godine usavršava talijanski jezik u Italiji i boravi na Universitŕ degli
Studi di Milano, Italija.
1997. godine usavršava engleski jezik na tečaju organiziranom u Torontu, Language
Connection International, Toronto, Canada.
1998. godine boravi radi usavršavanja u Madridu, Španjolska u Eurocentres de
Madrid.
1999. godine usavršava francuski u Parizu u Eurocentres Paris.
Radno iskustvo počinje:
1993. godine predaje njemački jezik u Klasičnoj gimnaziji;
1994. godine radi kao prevoditeljica i koordinatorica prodaje u Connex-u, Zagreb;
1996.-1998. predaje talijanski jezik na Otvorenom sveučilištu u Zagrebu;
1998. godine , radi kao turistička predstavnica na inozemnim destinacijama za Atlas
Airtours, Zagreb;
1996.-1999. predaje talijanski jezik u privatnoj školi za strane jezike Vern, Zagreb.
Na temelju gore izloženog možemo zaključiti da se Marcela Lončarić, od 1993. godine bavi nastavni radom, sudjeluje na stručnim i znanstvenim skupovima i seminarima u inozemstvu, stiče više od tri godine radnog iskustva u struci. Ispunjava minimalne uvjete iz članka 80 stavak 1. Zakona o Visokim učilištima za izbor u zvanje predavača. Nije vidljivo da li je održala javno nastupno predavanje.
Katarina Sjekavica, rođena je u Dubrovniku 14. travnja 1976. godine, Gimnaziju pohađa u Dubrovniku i Zagrebu. Maturira u Dubrovniku 1994. godine.
1994. godine uspisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, studij anglistike i talijanistike. Tijekom studija pohađa raznovrsne tečajeve: uspješno završava program glume, tečaj pjevanja (Rock Akademija) i tečaj njemačkog jezika u Zaprešiću. U više navrata boravila je u Italiji radi usavršavanja jezika (1994. godine boravi mjesec dana u Perugi na Universitŕ per Stranieri, 2000. godine pohađa tečaj u Istituto di Lingua e Cultura Italiana Michelangelo u Firenci). Diplomski rad "Conrad and Racism" predaje 13. veljače 2001. godine i time ispunjava sve obveze na fakultetu. Kao iskustvo u nastavi pristupnica citira obavljenu praksu u podučavanju engleskog jezika pri školi za strane jezike Vodnikova, te podučavanju talijanskog jezika pri školi Svjetski jezici u Zagrebu.
Priloženi dokumenti: prijepis svjedodžbe o maturi, prijepis svjedodžbi iz I, II, III. i IV. razreda gimnazije, prijepis potvrde o upisu na redovni studij na Filozofskom fakultetu, potvrda o pohađanju tečaja pri Istituto di Lingua e Cultura Italiana Michelangelo, domovnica.
Na temelju gore izloženog možemo zaključiti da je Katarina Sjekavica, bila vrlo dobar student, s malim iskustvom u nastavi, da tijekom studija usavršava svoje znanje jezika, ali ne ispunjava minimalne uvjete iz članka 80 stavak 1. Zakona o Visokim učilištima za izbor u zvanje predavača jer nema dovoljno radnog iskustva. Javno nastupno predavanje nije održala.
Stručno povjerenstvo stoga smatra da pristupnice Marta Račić i Marcela Lončarić ispunjavaju uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača dok Katarina Sjekavica nije stekla propisane uvjete za to imenovanje.
U Zagrebu, 2. prosinca 2002.
Stručno povjerenstvo:
mr. sc. Iva Grgić, viši lektor
dr. sc. Dubravko Miljković, znan. suradnik
Doc. dr. sc. Milana Černelić
Glavni istraživač projekta 130422
Odsjek za etnologiju
Filozofski fakultet
Zagreb, Ivana Lučića 3
Zagreb, 11. lipnja 2003.
Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Nevene Škrbić
Znanstvena novakinja Nevena Škrbić započela je rad u Odsjeku za etnologiju u okviru projekta Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije, šifra 130724, na kojem je glavni istraživač bio prof. dr. sc. Vitomir Belaj. Njezin rad na projektu rezultirao je preglednim radom Život mladih, pripreme za brak i sklapanje braka u selima u okolici Novske, koji će biti objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica, sv. 12/13 (upravo u tisku). U rujnu 2002. godine angažirana je na projektu 130422 Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca, čija sam voditeljica. U okviru projekta sudjeluje u organizaciji i izvedbi terenskih istraživanja u Velebitskom Podgorju, posebice dijela vezanoga uz pitanja identiteta ove zajednice, kao i u arhivskim istraživanjima te u izradi bibliografije. Rezultate svoga istraživanja prezentirat će na znanstvenom skupu i objaviti u zborniku radova.
Na poslijediplomskome studiju etnologije/kulturne antropologije, koji je upisala u akademskoj godini 1999./2000., udovoljila je kriterijima propisanim za usmjerenje na doktorski studij pa joj je Vijeće poslijediplomskoga studija u siječnju 2003. godine odobrilo upis petoga semestra. U dogovoru s mentorom započela je s pisanjem doktorskoga rada na temu analognih pojava u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima. Tijekom poslijediplomskoga studija izradila je više članaka, od kojih je dva, Značenja tradicijskog pri konstruiranju istarskih identiteta i Bilješke o narodnom životu u romanima Martina Kukučína, uredništvo publikacije Studia ethnologica Croatica prihvatilo za tisak. U tisku je i njezin rad Sir i drugi mliječni proizvodi na otoku Braču, pripremljen za zbornik radova Pučkoga otvorenoga učilišta u Zagrebu.
Sudjelovala je i u brojnim drugim aktivnostima Odsjeka za etnologiju: u organiziranju stručne ekskurzije u Beč, u održavanju terenske nastave u Istri, Hrvatskom Zagorju, senjskom zaleđu i na otoku Rabu, kao i u dogovaranju studentskih posjeta muzejskim, konzervatorskim i znanstvenim institucijama u Zagrebu. Bila je uključena i u uspostavljanje suradnje između Odsjeka za etnologiju i Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu, u okviru koje je održan cikus predavanja o Gradišćanskim Hrvatima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u akademskoj godini 2002./2003., koja su održali eminentni austrijski stručnjaci za odabrane teme. Sudjelovala je i u dogovorima o nastavku suradnje s Austrijskim kulturnim forumom u vidu organiziranja stručne ekskurzije u Gradišće i održavanja predavanja nastavnika Odsjeka za etnologiju u Austriji. Prikupljala je i izrađivala dokumentaciju potrebnu za pristupanje Odsjeka za etnologiju CEEPUS mreži. Tijekom ove akademske godine pomagala je u izvođenju pojedinih seminara, posebice u okviru Komparativnih istraživanja običaja. Studentima etnologije i vanjskim korisnicima omogućivala je pretraživanje Upitnica Etnološkoga atlasa. Radila je i na obogaćivanju odsječkog arhiva video zapisa, u suradnji s djelatnicima HRT-a. Također je pomagala u opremanju i uređivanju multimedijske dvorane A-001.
OCJENA
Prema svemu navedenome, uočljivo je da je Nevena Škrbić iznimno angažirana u brojnim djelatnostima Odsjeka za etnologiju. U tom dijelu posla, kao i u radu na projektu pokazuje izrazitu marljivost, savjesnost te posebnu darovitost u znanstvenom radu. Uspješno se koristi tehnikama i metodologijom znanstvenog istraživanja. U dosadašnjem radu na projektu pokazala je iznimnu sposobnost za koordiranje rada sa suradnicima. Stoga njezin doprinos predstavlja vrlo dragocjenu pomoć glavnom istraživaču pa bez njezina sudjelovanja zamišljen projekt ne bi bilo moguće u potpunosti ostvariti. Njezin rad u protekloj godini mogu ocijeniti vrlo uspješnim. Radovi koji se temelje na njezinim dosadašnjim istraživanjima donose nove relevantne spoznaje iz područja kojima se bavi.
Doc. dr. sc. Milana Černelić
Glavni istraživač na projektu
Odsjek za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 24. lipnja 2003.
Fakultetskomu vijeću
Filozofskoga fakulteta
GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE LIDIJE CVIKIĆ
Lidija Cvikić radila je kao znanstvena novakinja od 1. svibnja do 22. kolovoza 2002. godine na projektu Hrvatski kao strani jezik: razvojna gramatika i rječnik koji se vodio u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 130738 (voditelj dr. sc. Zrinka Jelaska). Od 22. kolovoza 2002. radi na projektu Hrvatski kao drugi i strani jezik, nastavku prethodnoga projekta, koji se vodi u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem 0130438 (voditelj dr. sc. Zrinka Jelaska).
POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ
Odslušala je 4. semestar poslijediplomskoga studija lingvistike i položila većinu ispita.
POSLOVI NA PROJEKTU
U drugoj godini rada na projektu novakinja je nastavila rad na uređivanju i obradi Morka - morfološkoga početnoga rječnika, te je ispisivala i obrađivala građu iz rječnika različitih udžbenika za učenje hrvatskoga kao stranoga jezika kako bi se upotpunio broj natuknica. Uz to je nastavila skupljati i obrađivati građu za rječnik namijenjen učenju hrvatskoga. Sudjelovala je u prikupljanju građe za glagolnicu s otprilike pet tisuća riječi, njihovu razvrstavanju i obilježavanju.
Sudjelovala je u mijenjanju programa za početnu razinu učenja hrvatskoga (gramatički dio i rječnik) jezika za potrebe Sveučilišne škole i oblikovanju sustavnijega ispitivanja za sve razine. Surađivala je u pripremi i vođenju deset sastanaka suradnika na projektu i Sveučilišne škole. Izlagala je na stručnoj radionici za predavače hrvatskoga u Argentini Hrvatske matice iseljenika. Pripremala je građu za ispitivanja početnoga znanja hrvatskoga jezika za prvašiće kojima hrvatski nije materinski jezik.
OSTALO
Član je HFD-a (Hrvatsko filološko društvo), u kojem je tajnica Odjela za kulturu hrvatskoga jezika. Član je i HDPL (Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku) te HUPE (Hrvatsko udruženje profesora engleskoga jezika), čije je godišnje savjetovanje pohađala radi upoznavanja s najnovijim metodama nastave stranih jezika.
Sudjelovala je na Projektu TEMPUS: Komunikacijska sposobnost u višejezičnoj sredini, što je uključivalo stručne sastanke, radionice, stručna putovanja po zemlji i inozemstvu (Trst, San Sebastian, Budimpešta, Beč), uključujući posjete školama i vrtićima radi upoznavanja s učenjem i nastavom hrvatskoga i drugih jezika (talijanskoga, mađarskoga, slovenskoga, baskijskoga, španjolskoga, engleskoga, njemačkoga, turskoga) kao službenih, manjinskih, pokrajinskih, useljeničkih i stranih jezika.
Sudjelovala je na projektu Hrvatski kao nematerinski jezik - hrvatski za Rome, oblikujući seminar za učitelje, odgajatelje i romske pomagače, te održavši dva predavanja i radionice.
Kao slušač sudjelovala je na međunarodnome tečaju Mind and brain u Dubrovniku.
RADOVI
Protekle godine objavila je sedam radova, sama tri, a u koautorstvu četiri. U tisku su joj još tri rada u koautorstvu.
Radovi u knjigama:
1. Cvikić, L. (2002.) "Analiza upitnika za nastavnike" u Kovačević, M., Pavličević-Franić, D.
(ur.): Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini I.: prikazi, problemi i
putokazi, Naklada Slap. Jastrebarsko. str. 101-104.
2. Cvikić, L. (2002.) "Analiza upitnika za učenike osnovnih škola u jednojezičnoj i dvojezičnoj
sredini", u Kovačević, M., Pavličević-Franić, D. (ur.): Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini I.: prikazi, problemi i putokazi. Naklada Slap. Jastrebarsko.
str. 105-19.
3. Cvikić, L. i Tomek, T. (2003.) "Hrvatski prvi strani jezik?" u Kovačević, M., Pavličević-
Franić, D. (ur.): Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini II.: teorijska razmatranja, primjena. Naklada Slap. Jastrebarsko, str. 126-135.
Radovi u zbornicima:
4. Cvikić, L. (2002.) "Pretpostavljeno i očekivano jezično znanje prvašića" u Vodopija I. (ur.)
Dijete i jezik danas, zbornik radova s Međunarodnoga stručnoga i znanstvenoga skupa
u europskoj godini jezika, Osijek, str. 55-73.
5. Kuvač, J.i Cvikić, L. (2002.) "Pridjevi u ranome jezičnome razvoju: utjecaj pjesama, priča i
razbrajalica" u Vodopija I. (ur.) Dijete i jezik danas, zbornik radova s Međunarodnoga stručnoga i znanstvenoga skupa u europskoj godini jezika, Osijek, str. 95-14.
6. Cvikić, L. i Jelaska, Z. (2003.) "Poučavanje imeničke sklonidbe u nastavi hrvatskoga kao
stranoga jezika" u Stolac, D i dr. (ur.) Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici , zbornik radova HDPL, Zagreb, Rijeka , str. 167-179.
Radovi u časopisima:
7. Jelaska, Z.; Cvikić, L.; Novak, J. (2001). "Rječnici hrvatskoga kao stranoga jezika", Filologija,
36-37, str. 235-246.
Radovi u tisku:
1. Cvikić, L. i Bošnjak, M. (2003.) "Pogled u obilježja i probleme učenja riječi u hrvatskome kao nematerinskome jeziku", Suvremena kretanja u nastavi jezika, zbornik
HDPL, Opatija (u tisku)
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2003.) "Obilježja dječje gramatike na primjeru imeničke sklonidbe",
Riječ, Rijeka (u tisku)
3. Cvikić, L. i Kuvač, J. (2002.) "Orši neljepo piše. Poteškoće djece, mađarskih govornika, u
učenju hrvatskoga jezika", zbornik sa stručno-znanstvenoga skupa Dijete i jezik,
Sveučilišta J. J. Strossmajera i Visoke učiteljske škole, Osijek (u tisku)
ZNANSTVENA I STRUČNA IZLAGANJA
U drugoj godini rada na projektu Lidija Cvikić sudjelovala je na jednom domaćem i pet međunarodnih znanstvenih i stručno-znanstvenih skupova kao suautor (5) ili sama (1) radova iz područja učenja i poučavanja hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika, iz usvajanja hrvatskoga kao materinskoga jezika i iz semantike hrvatskoga jezika:
1. Cvikić, L. i Bošnjak, M. (2002.) Kako stranci uče hrvatske riječi? XVI.savjetovanje HDPL: Suvremena kretanja u nastavi jezika, Opatija, 17.-18. svibnja
2. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2002.) Obilježja dječje gramatike na primjeru imeničke sklonidbe,
Hrvatski filološki dani 8., Opatija
3. Cvikić, L. (2002.) Raslojenost u imeničkoj sklonidbi, 3. hrvatski slavistički kongres, Zadar
4. Cvikić, L. i Kuvač, J. (2002.) Orši neljepo piše. Poteškoće djece, mađarskih govornika, u
učenju hrvatskoga jezika, stručno-znanstveni skup Dijete i jezik, Sveučilišta J. J. Strossmajera i Visoke učiteljske škole, Osijek
5. Cvikić, L. i Dobravac, G. (2003.) Excuse me Pažnju molim! XVII. savjetovanje HDPL: Jezik
u društvenoj interakciji, Opatija, 16. i 17. svibnja
6. Kuvač, J. i Cvikić, L. (2003.) Peso, pesek i pas- dječji jezik i standardni jezik, XVII.
savjetovanje HDPL: Jezik u društvenoj interakciji, Opatija, 16. i 17. svibnja
Lidija Cvikić posebno se ističe izuzetnom marljivošću, djelatnošću u struci, sposobnošću zajedničkoga rada (što je vidljivo i iz njezina popisa radova) te odgovornošću prema poslu, a svojim stručnim i organizacijskim vrlinama (seminari i radionice) već je postigla je zapažene rezultate.
Prema svemu navedenomu očito je da Lidija Cvikić zadovoljava sve uvjete koji se traže od znastvene novakinje. Stoga molim Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće o radu znanstvene novakinje Lidije Cvikić.
dr. sc. Zrinka Jelaska
voditelj projekta 0130438
Predmet: Izvješće o podobnosti mr. sc. Gorana Jakovljevića
za izradu doktorske disertacije
Zagreb, 9. lipnja 2003
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
ZAGREB
Svojom odlukom klasa: 643-02/03-03/7, ur. broj: 3804-200-03-2 od 28. travnja 2003, a na sjednici Vijeća od 14. travnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Goran Jakovljević uvjete propisane čl. 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom: «Arheološki, antropološki i povijesni pokazatelji kvalitete srednjkovjekovne populacije sjeverozapadne Hrvatske». Mentor je dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru.
Stručno povjerenstvo podnosi naslovu skupni izvještaj:
Mr. sc. Goran Jakovljević rođen je u Zagrebu, 13. lipnja 1957. Od ranog djetinjstva živi u Bjelovaru, gdje je kao odličan srednjoškolac upisao studij na našem Fakultetu od 1975-80. i diplomirao s veoma dobrim uspjehom. Sudionik je Domovinskog rata od 1991-92. Ravnatelj je Gradskoga muzeja Bjelovar u kojem je razvio široku stručnu i znanstvenu suradnju u zemlji i inozemstvu. Sada je voditelj arheološkog odjela istoga Muzeja. Magistarsku radnju: «Rača i župna crkva Uznesenja blažene djevice Marije u Novoj Rači u svjetlu povijesnih i arheoloških istraživanja» obranio je 28. siječnja 1999. Time ispunjava uvjet 1. članka 51. stavka Zakona o visokim učilištima, da ima akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje arheologija.
Terenska istraživanja svoga područja Jakovljević je objavio u 41 bibliografskoj jedinici znanstvenih i stručnih radova iz arheološke i muzejske djelatnosti. Izdvojili bismo njegova pionirska arheološka istraživanja u području Bilogore. Među objavljenim raspravama je znanstveni rad: «Dental Disease in the Late Medieval population from Nova Rača, Croatia», Collegium Anthropologicum vol. 21/2, Zagreb 1997, 561-572 (sa A. Pećina – M. Šlaus), koji pokriva uvjet čl. 51., st. 1. Zakona o visokim učilištima o časopisu s međunarodnom recenzijom.
Mr. sc. Goran Jakovljević je djelatni suradnik na znanstvenom projektu: «Stvaranje bioarheološke baze podataka za Hrvatsku», šifra broj: 0101021 pod vodstvom dr. sc. Marija Šlausa, Odsjek za arheologiju HAZU, Zagreb. Osim toga, on je ostvario programsku suradnju sa srodnim institucijama u Republici Austriji, Republici Njemačkoj, Slovačkoj i dr.
Kako kandidat ispunjava uvjete čl. 51. stavke 1. spomenutog Zakona povjerenstvo smatra da je tema opravdana i da će biti znanstveni doprinos u jednom specifičnom polivalentnom pristupu koji je deziderat suvremenih istraživanja, potrebnih našoj arheološkoj struci u jednome važnome području naše zemlje.
Odsjek za arheologiju našeg Fakulteta po svojoj strukturi pokriva i područje ove teze i stalo mu je do njene realizacije, a dosadašnji rezultati mr. Jakovljevića su jamstvo tome.
Pristupnik je za mentora predložio dr. sc. Marina Zaninovića, koji se u svome opsežnome znanstvenom opusu bavio i ovim područjem i temama
Smatramo da je dosadašnji rad mr. sc. Gorana Jakovljevića jamstvo da mu se može pripisati autorstvo nad objavljenim radovima kao i rečenoj doktorskoj disertaciji, pa molimo Vijeće da mu odobri rad na spomenutoj temi.
Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
Dr. sc. Mario Šlaus, viši znan. suradnik HAZU
Dr. sc. Mirjana Matijević-Sokol, doc.
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3
Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta – pedagogijske znanosti u Zagrebu, na sjednici održanoj 23. studenog 1999. imenovani u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Jadranka Buljan-Cypryn uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Izvorna kretljivost. Pedagogijska metoda za samoizgradnju znanja o sebi a zaprimivši dokumentaciju dopisom Filozofskog fakulteta od 26. svibnja 2003. godine, slobodni smo podnijeti Fakultetskom vijeću Filozofskog fakultetu u Zagrebu sljedeće
Mr. sc. Jadranka Buljan-Cypryn rođena je 1952. godine u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1976. ruski jezik i književnost kao prvi (A) predmet i pedagogiju kao drugi (B) predmet. Magistrirala je 1984. na istom Fakultetu, stekavši time akademski stupanj magister litterarum peculiariter litterarum russicae. 1987. osniva poduzeće Alfa & Omega Editors u Torinu, drži predavanja i seminare na temu Prvotno disanje i Pokret kao sredstvo komuniciranja i samospoznaje. Tu izgrađuje metodu Mobilitas Originaria (Izvorna Pokretljivost). Izdaje priručnik za profesionalne terapeute i za obitelj: «Le mani sentono – le mani curano» (Ruke osjećaju – ruke liječe), Alfa & Omega Ed., Torino 1987. 1993. objelodanjuje kod istoga izdavača knjigu: Il libro delle mudra (Knjiga o mudrama), antropološko-metafizička studija o genezi pokreta i riječi. Od 1994. do danas (2003.) gostujući je predavač na Fakultetu pedagogijskih znanosti Univerziteta u Hamburgu i znanstvena suradnica u Pedagogische Praxis na istome Fakultetu. U predavanjima i seminarima obrađuje, uz ostalo, teme: Metafizički pristup fenomenu prehrane u pedagogijskome kontekstu, Bio-tehnologija i kognitivno-somatska cjelovitost kao pedagogijska kategorija, Samoosvještenje seksualnosti putem samoposredovanja temeljnih principa dijete/majka/otac, Pojavnost Izvorne Kretljivosti, cjelovita prehrana i odgoj u odnosu na problematiku: usvojenja, anoreksije, bulimije, umjetne oplodnje. Paralelno, 1996. prenosi aktivnost iz Torina u Kuzminec (Koprivnica), gdje osniva poduzeće Integrativna Pedagogija d.o.o. Vodi seminare za unapređenje kreaativnosti putem unapređenja sebespoznaje. Predavanja je držala i u Rijeci, Zagrebu i Varaždinu. Od 1999. prakticirajući metodu Izvorne Kretljivosti intenzivno surađuje s Glazbenom školom u Varaždinu.
Tema disertacije pod naslovom IZVORNA KTRELJIVOST, Pedagogijska metoda za samoizgradnju znanja o sebi, spada u znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, granu pedagogija slobodnog vremena i obiteljska pedagogija. Tijekom praktičkog istraživanja tijela kao doživljajnog prostora svijesti, koje je provodila u svojoj torinskoj i hamburškoj nastavnoj djelatnosti i seminarskoj praksi, kandidatkinja je sabirala tematsko iskustvo razvijajući istodobno metafizičko-pedagogijsku teoriju o sbeutemeljujućoj Izvornoj Svijesti. Sama u sinopsisu ističe: «tijekom prakse nastale didaktičke norme umrežili smo u novu metodu sebeistraživanja, koja može koristiti svakoj odgojno-obrazovnoj empiriji, uposlenoj oko pripremanja uvjeta za stvaralački proces uspostavljanja znanja o sebi». Na početku istraživanja i eksperimentiranja stajala su pitanja: «Koliko je nama znano naše tijelo?», «U kakvim bi didaktičkim uvjetima bilo moguće izvorne moći tijela izmjestiti s plana semantičke apstrakcije i hipoteze na plan doživljenog individualnog spoznavanja i praktičkog djelovanja?». Disertacija bi bila raščlanjena u 12 dijelova: 1. Uvod. Ključ za pristup lingvističko-semantičkom ustroju7 teze, 2. Spoznajna preobrazba u edukacijskim sustavima egzistencijalno komunikacijskih psihoterapeutskih metoda. 3. Temelji metode mobilitas originaria, 4. Metoda mobilitas originaria u primjeni, 5. Zaključci o primjerima sebeistraživanja, 6. Primjena teorije izvorne svijesti u pedagogiji, 7. budući pravci razvoja, 8. Curriculum primjene metode, 9. Seminarski programi, 10. Pojmovnik, 11. Literatura, 12. Prilozi (filmska dokumentacija o istraživanju). Za mentora se predlaže dr. sc. Branko Despot, red. prof.
Na temelju iznesenog ustanovljujemo da mr. sc. Jadranka Buljan-Cypryn zadovoljava uvjete propisane Zakonom (ima akademski stupnja magistra znanosti i više je godina sudjelovala u znanstveno istraživačkom radu pri Universitätu u Hamburgu), te da se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom IZVORNA KRETLJIVOST, pedagogijska metoda za samoizgradnju znanja o sebi.
1. prof. dr. sc. Branko Despot
2. prof. dr. sc. Antun Mijatović
3. prof. dr. sc. Vlatko Previš
U Zagrebu, 12.lipnja 2003.
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za filozofiju
Imenovani na sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća FF od 12.svibnja 2003. u stručno povjerenstvo o tome zadovoljava li dr.sc.Tarik Muranović uvjete propisane člankom 51.stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Strukturalno određenje kulturoloških procesa 20.stoljeća - Fenomenološke osnove dajemo slijedeći
IZVJEŠTAJ
Dr.sc.Tarik Muranović rođen je 1954. u Bihaću. U Banja Luci je završio gimnaziju i Srednju glazbene školu. 1976. diplomirao je na Teorijsko-pedagoškom odsjeku Muzičke akademije Sveučilišta u Sarajevu. Magistrirao je na istoj ustanovi radom “Principi suvremenog polifonog izraza”. Znanstveni stupanj doktora muzikoloških znanosti postigao je 1988. radom “Tijekovi i postignuća polifonije 20.stoljeća-teorijske osnove”. 1991. dr.Muranović je izabran za docenta na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Sada je vanjski suradnik Učiteljske akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Obzirom na zakonski propisane uvjete valja istaknuti da je kandidat objavio znanstveni rad iz tematike disertacije u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom (“Katoliške teološke vrednote Palestrinove vokalne polifonije- fenomenološki pristop” Anthropos, Ljubljana let.34,2002, št.4-6, str,181-192)
U svojem sinopsisu kandidat iznosi namjeru da kulturološke procese 20.stoljeća strukturalno odredi pomoću fenomenološkog pristupa. Polazi od teze da već u empirijsko-deskriptivnom pristupu razabiremo organsku međuovisnost i cjelovitost a analizom koju predlaže namjerava razlučiti postojane i promjenjive elemente u kulturnim pomacima 20.stoljeća.
Kandidat, doktor muzikologije, u drugom doktoratu želi formulirati teorijske postavke do kojih je došao u svojim analizama umjetnosti, prije svega glazbe 20.stoljeća .
Povjerenstvo smatra da ispunjava zakonske uvjete a kao mentora određuje prof.dr.Nadeždu Čačinovič.
dr.sc.Nadežda Čačinovič, red.prof.
dr.sc.Gordana Škorić, docent
dr.sc.Rade Kalanj, red.prof.
Zagreb,26.lipnja 2003
Predmet:
Broj: 04-6-57-2002
F A K U L T E T S K O V I J E Ć E
Filozofski fakutet, Sveučilište u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za podnošenje izvještaja o tome zadovoljavali mr. sc. VESNA SRNIĆ uvjete propisane člankom 51., st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obradi disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom «Tehnologija i spolnost u multimedijalnoj umjetnosti» i mentor prof. dr. sc. Ante Peterlić podnosi slijedeći
I Z V J E Š T A J
S obzirom na uvjete za pristupanje izradi i obradi doktorske disertacije izvan doktorskog studija propisane člankom 51. st. 1 Zakona o visokim učilištima Stručno povjerenstvo konstatira da Vesna Srnić ima stupanj magistra znanosti (magistrirala je radnjom «Video na izvoru slike», 1994. godine) te da prema potvrdi Instituta za povijest umjetnosti (datiranoj 21. 05. 1996, a izdanoj u svrhu prijave doktorske disertacije) više od godine dana surađuje na projektu Likovne pojave u hrvatskoj umjetnosti
S obzirom na temu doktorske radnje - Tehnologija i spolnost u multimedijalnoj umjetnosti - Stručno povjerenstvo uvodno konstaitira da je sinopsis previše opširan; sastoji se od devetnaest stranica čime se daleko prelazi predviđeni opseg, a ta opširnost djelomično uzrokuje stvaranje nejasnoća u vezi s ciljem radnje.
Također, mr. sc. Vesna Srnić navodi da za mentora želi prof. Antu Peterlića uz čiju je pomoć oblikovala «aspekt» ovoga sinopsisa. S tim u vezi ističemo da je doista riječ jedino o «aspektu»; prof. Peterlić je, naime, sugerirao Vesni Srnić da ograniči problematiku svoje prijašnje predložene teme na neko određenije i uže područje, što je dovelo do okvirnog usmjerenja prema području koje V. Srnić želi obraditi u ovoj predloženoj temi. On, međutim, nije imao nikakvoga udjela u samoj izradi sinopsisa.
Sam sinopsis- pored naznačene opširnosti do koje dolazi i zbog toga što se previše prostora posvećuje općim medijskim svojstvima «pojedinačnih» umjetničkih disciplina - karakterizira nekoliko nedostataka. Umjesto da precizno objasni koji su joj ciljevi rada, V. Srnić se ograničava na slijedeće: «Budući da tehnološki mediji ne podliježu klasičnim estetskim kriterijima, proučavanje se temelji na analizi pozitivnih i negativnih uzoraka unešenih egzistencijalnih uporišta, iz područja proširenih umjetničkih medija, dakle, fotografije, filma, TV, umjetničkog videa i kompjutorske grafike uz izostavljanje tehnologije tiska tiska, tj. stripa i plakata kao verbo-vizualne komunikacije stavljajući pozornost na spomenute, tehnološki neposrednije medije» (sinopsis, str.3). Ovaj citat ukazuje na većinu idućih, segmentarnih nedostataka sinopsisa : na uopćavanja koja podupire dvojbenim tvrdnjama ili nerazjašnjenim stavovima (npr. jesu li navedeni umjetnički mediji «prošireni» i što to zapravo znači, koji su to klasični estetski kriteriji, odnosno, koji su to kriteriji njima «nasuprot»? ). A da se radi o ambicioznom ali i nejasno utemeljenom usmjeravanju rada, ukazuje nastavak ovoga teksta čiji dijelovi nisu preciznio objašnjeni u sinopsisu: «Neposrednost i intuitivnost egzistencijalnih uporišta unutar proširenih medija, umjetnička je i znanstvena kvaliteta koja čini tehnologiju kibernetski (samo)kontroliranim medijem za pojačavanje jednako i muških i ženskih osobitosti».
Vesna Srnić nigdje ne navodi na kojoj konkretnoj građi, na kojim točno uzorcima nastoji razviti svoju tezu. Pretpostavke za radnju pronalazi u citaranjima «općih mjesta» (Heidegger, Jung, Burger, Lacan, Horvat-Pintarić, Žižek i dr.), a njih povezuje bez dostatnih objašnjenja i razvijenijih konzekvencija. Tako, na neodređeno tretiranje pojma «tehnologija» nadovezuje, pak, niz daljnjih uopćavanja uvođenjem pojmova «feminizam» i «postfeminizam» (a našlo se mjesta i za tematiziranje «Balkana» u ovom kontekstu) . Kada, pak, navodi pojedine primjere, onda prepričava sižeje, a istodobno ničim ne ukazuje na razliku između potencijalnih multimedijalnih obilježja i učinaka naznačenog primjera: naime, isti bi se efekat mogao ostvariti i filmski, televizijski, fotografski…
Ukratko, zaključujući (Zaključak, str. 19), V. Srnić konstatira da se «Tehnologija u umjetničkim medijima, a posebno nas zanima multimedijalna umjetnost, može razmatrati kroz aspekt spolnosti, u mjeri u kojoj se pojavljuje diskriminacija. Različiti pristupi tehnologiji rezultat su razlike među spolovima, samo u smislu predrasuda kojima se oblikuje individue». I dalje: «…smatramo da će umjetnik ili umjetnica svojim senzibilitetom bez obzira na spolne razlike postizati jednako kvalitetne individuacije i slobode na području proširenih medija, gdje bi posebno u multimedijalnoj umjetnosti egzistencijalna uporišta, zahvaljujući kibernetskim svojstvima same tehnologije, donosila osim arhetipskih formula nesvjesnog i jednu pojačanu kolektivnu svijest o snazi udruženoga izraza. Tako su i umjetnik i umjetnica multimedije 'Hermafroditi' u Jungovom smislu, dakle mudri senzibilni, otvoreni senzoriju djela dijalogom, dodirom, konceptom ne da bi se spolovi ili izbrisali nego da bi bili dinamično ravnopravni». Dakle, u zaključku se opet posegnulo za pojmovima i određenjima koje bi trebalo precizirati s obzirom na ovaj kontekst i koji bi se mogli na identičan način primijeniti i u
«izvanmultimedijalnom prostoru» i uopće «nemedijalnom» prostoru, a i lišiti patetike. Napokon, sinopsis bi iziskivao i savjesno lektoriranje. Među ostalim, neke se riječi uporno pogrešno ispisuju (Gesamkunstwerk).
Iz naznačenih razloga Stručno povjerenstvo ne prihvaća ponuđeni sinopsis. Napominjemo da su gotovo sasvim slični razlozi doveli do neprihvaćanja prethodnog sinopsisa Vesne Srnić (Tehnologija i vizualne komunikacije) godine 2000 sa strane povjerenstva kojeg su sačinjavali A.Peterlić, T. Maroević, Z. Maković, J. Damjanov i R. Ivančević .
Zagreb, 25. lipnja 2003. Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Ante Peterlić, red. prof.
(predsjednik povjerenstva)
2. dr. sc. Zvonko Maković, docent
3. dr. sc. Dean Duda, docent
Zagreb, 5. lipnja 2003.
Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome zadovoljava li mr. sc. Boris Biletić uvjete za izradu i obranu doktorske disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti predložena tema, Vijeću podnosimo sljedeće
Mr. sc. Boris Biletić završio je poslijediplomski studij književnosti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, te obranio 22.ožujka 1998. magistarski rad pod naslovom Književno djelo Zvane Črnje (mentor prof. dr. sc. Miroslav Šicel). Dosad je objavio nekoliko stručnih i znanstvenih radova među njima i jedan u časopisu "Umjetnost riječi" koji ima priznatu međunarodnu recenziju (Antun Kalac i njegov hrvatski prepjev Rapicijeve poeme "Histria". "Umjetnost riječi", XLVI (2002), 1-2: 41-58).
Pristupnik je predložio temu doktorske disertacije pod naslovom Književnost pisaca emigranata iz Istre (1918-1945), a izradio bi je pod mentorstvom akademika Miroslava Šicela, umirovljenoga redovitoga profesora zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta.
S obzirom na utvrđene činjenice povjerenstvo zaključuje da kanidat zadovoljava zakonom predviđene uvjete za pristupanje izradi disertacije izvan doktorskoga studija, da je tema opravdana, ali da naslov ne odgovara ekspliciranoj temi, tj. da se na istraživački korpus ne može primijeniti pojam emigrantstva, jer su navedeni autori u socio-političkim, istina, specifičnim okolnostima aktivno djelovali u matičnoj književnosti (npr. V. Car-Emin, R. K. Jeretov, M. Marjnaović, Mate Balota, Z. Črnja i drugi), pa se njihova literarna pozicija ni na koji način ne može sagledavati iz pozicije tzv. "egzil-stanja" kako to određuje postojeća relevantna literatura o ovome problemu (npr. Helge Pross, Peter Lämmle i dr.).
S obzirom na predloženi istraživački korpus, teorijsko-metodološke i književnopovijesne smjernice te na inače nedovoljno u sinopsisu ekspliciranu tezu o književnoj produkciji hrvatskih autora iz Istre kao mogućem zasebnome modelu koji je uvjetovan u prvome redu posebnostima socijalnoga i političkog života između dva svjetska rata, sugerirali bismo kandidatu da preformulira naslov teme svoje disertacije uvažavajući ove primjedbe.
U tome smislu kandidat bi trebao preurediti svoj sinopsis, odnosno precizno strukturirati sve elemente planirane doktorske disertacije - od teorijsko-metodološkog polazišta, preko razrade korpusa do teze koju kani svojom disertacijom dokazati.
S poštovanjem!
Članovi povjerenstva:
Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.
Akademik Miroslav Šicel
Dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.
Dr. sc. Marin Andrijašević, docent
Dr. sc. Dubravko Škiljan, redoviti profesor
Dr. sc. Morana Čale, docent
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 30. lipnja 2003.
Predmet: Izvještaj o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Mislave Bertoša za stjecanje doktorata znanosti i prihvaćanje naslova disertacije «Semiološki pristup reklamnome diskursu (na korpusu istarskih publikacija iz posljednjih desetljeća austro-ugarske vladavine)»
Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 9. lipnja 2003. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba utvrditi zadovoljava li mr. sc. Mislava Bertoša uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema disertacije pod naslovom «Semiološki pristup reklamnome diskursu (na korpusu istarskih publikacija iz posljednjih desetljeća austro-ugarske vladavine)», mentor doc. dr. sc. Marin Andrijašević. Stoga podnosimo sljedeći skupni
Mr. sc. Mislava Bertoša rodila se u Puli 28. studenoga 1972. godine, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a godine 1993/94. upisala se na Filozofski fakultet u Zagrebu, na kojemu je 1999. godine diplomirala opću lingvistiku i filozofiju. 23. prosinca 2002. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru obranila je magistarski rad «Prezimena nahoda iz tršćanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću».
Još za vrijeme dodiplomskoga studija u dva je navrata s kolegama, a jednom i samostalno, imala izlaganja na godišnjim Savjetovanjima Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL), a četiri je mjeseca sudjelovala i na projektu izrade Hrvatskoga nacinalnoga korpusa u Zavodu za lingvistiku.
U akademskoj godini 1999/2000. vodila je vježbe iz lingvistike na Hrvatskim studijima.
Od srpnja 2000. godine kolegica Bertoša zaposlena je kao znanstvena novakinja na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, isprva na projektu «Supostavne gramatike: hrvatska i francuska» (voditelj prof. dr. sc. Mirko Kačić), potom na projektu «Računalna obradba hrvatskoga jezika» (voditelj doc. dr. sc. Marko Tadić), a od 2002. godine na projektu «Tipologija označivanja u semiologiji i semiotici» (voditelj doc. dr. sc. Marin Andrijašević).
Od akademske godine 2002/2003. sudjeluje u izvođenju nastave na kolegiju «Lingvistička propedeutika».
Mr. sc. Mislava Bertoša članica je Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL), a obavlja i posao tajnice Zagrebačkoga lingvističkoga kruga i časopisa «Suvremena lingvistika».
Sudjelovala je na nekoliko godišnjih savjetovanja HDPL-a i pohađala ljetne škole u Bugarskoj (1998) i Irskoj (2001).
Iz naznačenih biografskih elemenata razvidno je da je mr. sc. Mislava Bertoša hrabro krenula u znanstvenu karijeru pokazujući širok lingvistički interes za relevantna područja današnjega znanstvenoga trenutka. To posebno dolazi do izražaja pogledaju li se njezini objavljeni radovi (ukupno osam, od kojih dva u koautorstvu a šest samostalno, čemu valja pridodati i magistarski rad), kao i naslovi časopisa u kojima su ti radovi objavljeni i ocijenjeni su kao izvorni znanstveni članci (Suvremena lingvistika, Revija za sociologiju, Folia Onomastica Croatica).
Temeljni dosadašnji znanstveni rad mr. Bertoša svakako je njezin magistarski rad «Prezimena nahoda iz tršćanskoga brefotrofija u XIX. stoljeću». U tom je radu uspjela pokazati koliko su imenske formule nadijevane napuštenoj djeci lingvistički relevantne. Naime, raščlamba nahodskoga prezimenskoga korpusa (na slogovnoj, značenjskoj, običnoj i stilističkoj razini) pokazala je neka specifična obilježja cjelovitih formula, kao što su izosilabizam, pojačana semantičnost, oblična markiranost, visok stupanj stiliziranosti. Zanimljiv je zaključak važan za onomastičku antroponimiju da se ne može govoriti o prevlasti izvanjezičnoga nad unutarjezičnim, nego češće gotovo obrnuto.
Želeći nastaviti s izučavanjem istarskoga lingvističkoga i kulturološkoga areala mr. sc. Mislava Bertoša odlučila se za semiološko i sociosemiološko fokusiranje reklamnoga izričaja koje je u žarištu suvremenih semioloških istraživanja. Sinopsis njezine doktorske disertacije, naslovljene «Semiološki pristup reklamnome diskursu (na korpusu istarskih publikacija iz posljednjih desetljeća austro-ugarske vladavine)», pokazuje promišljenost u obuhvaćanju teme i epistemološku strukturiranost u metodologiji i instrumentariju. U teorijskom i metodologijskom pristupu kolegica Bertoša najavljuje da će se služiti spoznajama i paradigmama talijanskih semiologa Uga Vollija, Andree Semprinija i Paola Fabbrija, kombinirajući ih s teorijama i modelima analiza koje su razradili Jean-Marie Floch i Gunther Kress. Semiološka analiza reklame trebala bi pokazati da nije dovoljno izučavanje površinske strukture («očitovanja»), nego valja promatrati i njihovu dubinsku strukturu, odnosno one oblike organizacije smisla koji konstituiraju sintaksu i semantiku reklamnoga teksta, polazeći od hipoteze da je jezična proizvodnja podvrgnuta pravilima koja se ne poklapaju s površinskim manifestacijama. Iznimno je zanimljivo da će se u disertaciji semiološki pristupiti korpusu reklama iz novina, časopisa i kataloga koji su na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku izlazili u Istri (ponajprije u Puli), i to u razdoblju od 1880. godine do Prvoga svjetskoga rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije. Premda su radovi o semiološkim aspektima reklame brojni i raznoliki, u središtu pozornosti nalaze se uglavnom suvremene, današnje reklame, dok je reklamama iz prošlosti posvećen veoma malen broj radova; o istarskim reklamama iz toga razdoblja ne postoji nijedan rad i izabrani je korpus iz te perspektive sasvim netaknut. Doktorskoj će disertaciji kao polazište analize poslužiti teza o uzajamnoj uvjetovanosti između diskursa i društvenoga prostora u kojemu reklame nastaju.
Predloženi nacrt doktorske disertacije pokazuje da kandidatkinja kritički pristupa postojećim semiološkim metodama, što bi moglo dovesti do zanimljivoga i iznimno korisnoga znanstvenoga rada za semiologiju u cjelini.
Na temelju svega rečenoga i na temelju dostupne dokumentacije stručno povjerenstvo utvrđuje sljedeće:
1) Mr. sc. Mislava Bertoša ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje.
2) Mr. sc. Mislava Bertoša ima više objavljenih znanstvenih radova i više od jedne godine znanstveno-istraživačkoga rada na projektima pri visokim učilištima.
3) Predložena je tema znanstveno relevantna.
4) Filozofski fakultet ovlašten je za provedbu postupka stjecanja doktorata.
Budući da su zadovoljeni svi propisani uvjeti, predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati temu doktorske disertacije mr. sc. Mislave Bertoša, naslovljene «Semiološki pristup reklamnome diskursu (na korpusu istarskih publikacija iz posljednjih desetljeća austro-ugarske vladavine)».
Dr. sc. Marin Andrijašević, docent
Dr. sc. Dubravko Škiljan, redoviti profesor
Dr. sc. Morana Čale, docent
Predmet: ocjena doktorskoga rada mr. sc. Enesa Didića Mentalitet i organizacijski modeli društva
Zagreb, 27. lipnja 2003.
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 15. svibnja 2002. godine, imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Enesa Didića, naslovljene Mentalitet i organizacijski modeli društva. Povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof., predsjednik, i članovi dr. sc. Branko Despot, red. prof., dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru, dr. sc. Pavao Rudan, red. prof. i dr. sc. Slavko Kulić, znanstveni savjetnik (mentor), primilo je tekst disertacije u svibnju god. 2002. Budući da je rad zbog prevelika opsega imao neke kompozicjske pogreške, vraćen je doktorandu na skraćivanje i dotjerivanje. Dotjeranu verziju dostavio je u svibnju god. 2003.
Povjerenstvo je ponovno pregledalo disertaciju mr. sc. Enesa Didića te podnosi Vijeću Filozofskoga fakulteta sljedeću
ocjenu:
Doktorska disertacija mr. sc. Enesa Didića pod naslovom Mentalitet i organizacijski modeli društva ima ukupno 239 stranica računalno ispisana teksta. Od toga na sam tekst otpadaju 223 stranice, a ostalo čine bibliografija (182 jedinice), engleski sažetak, popis ključnih riječi i doktorandov kratki životopis. Disertacija je podijeljena u nekoliko odjeljaka. To su uvod, dva poglavlja sa svojim potpoglavljima i zaključak. Naslovljeni su redom: Predgovor, 1. Uvod, 2. Mentalitet kao duhovni ustroj pojedinca i društva, 3. Europski narodi u evoluciji modela društvenih ustroja i 4. Sinteza.
U kratkome Predgovoru (str. 1-2) doktorand postavlja ishodišno pitanje disertacije. Činjenica, da se u protekla tri stoljeća broj stanovnika na Zemlji utrostručio, upućuje na upitnost kontinuiteta velikih i najboljih tradicija u sveopćem kretanju ljudskoga roda… U tom se kontekstu nanovo nameće i pitanje čovjekove prirode koju valja spoznavati i kod …čovjeka pojedinca, tako i …čovjeka, pripadnika društvene grupe u kojoj se, interakcijom, izražava, inspirira, ostvaruje, inicira i tako osmišljava svoju egzistenciju, od prirodno-biološke do društvene, u svim njezinim slojevima značenja.
U Uvodu se pak (3-5) određuje prema znanstvenoj metodi za koju drži da će mu pomoći pri rješavanju pitanja koja si je zadao (spoznaja modela modernih društava, glede kvalitete njihove sveukupne organiziranosti). Čovjeka razmatra kao osnovnu jedinicu mentaliteta, shvaćenog kao biopsihološko, sociobiološko i psihosociološko biće. Doktorand želi afirmirati hipotezu da mentalitet kao duhovni ustroj pojedinca i društva… te kulturološka i civilizacijska razina, prepoznatljiva u razvojnim etapama društva i društvenih klasa, određuju mogućnost prihvaćanja i uspješnosti ostvarenja određene političke forme, kao i izbor metoda za njezinu uspješnu opstojnost.
Prvo poglavlje, Mentalitet kao duhovni ustroj pojedinca i društva (6-173), ima šest potpoglavlja.
Prvo potpoglavlje nosi naslov Povijest mentaliteta (6-27). Riječ je o prijevodu naslova knjige Roberta Mandroua L’historie des mentalites (1968) kojime zapravo nespretno označava bavljenje poviješću znanstvenoga proučavanja mentaliteta, a ne poviješću mentaliteta samoga, kako bi se razumijelo iz naslova. U njemu je prikazao razvoj razmišljanja u francuskoj povjesničarskoj školi Annales i prebacivanje težišta proučavanja s političke povijesti na povijest kulture običnih ljudi, pri čemu se, kaže dotorand, pojam “kultura” zamjenjuje pojmom “mentalitet”. Tu zamjenu naziva i on prihvaća, što se može vidjeti i iz naslova disertacije.
Slijede potpoglavlja 2. Čovjek-biopsihološki portret (27-41), 3. Čovjek-društvo-država (41-56) i 4. Socijalna geneza mentaliteta (56-70). U njima prikazuje razvoj razmišljanja o vezi između genetskoga naslijeđa i psihičkih značajki, o odnosu između pojedinca i društva/države, piše o pojedinim tipovima odnosa ljudi prema njihovu kotekstu (gdje se izraz “mentalitet” približava svojem klasičnom značenju: mistični mentalitet, građanski mentalitet, revolucionarni mentalitet).
U petome potpoglavlju Elemeti mentaliteta (70-144) doktorand raščlanjuje pojedine sastavnice kulture: jezik, mit, vjeru, običaje i navike, etiku, pravo, vlasništvo, gospodarstvo, obitelj, umjetnost, a u šestome (Sjeverni i južni narodi Europe, 144-173) govori o razlikama među narodima koji žive u sjevernoj i južnoj polovici Europe te ih pokušava objasniti pomoću njihovih biopsiholoških, sociobioloških i psihosocioloških utemeljenja.
Ovo posljednje je zatim posebice razradio u drugome velikom poglavlju naslovljenu Europski narodi u evoluciji modela društvenih ustroja. Sastoji se od tri potpoglavlja u kojima doktorand susljedno razvija svoje misli: Društvo i država u Europi (174-196), Različitost između britanskog i francuskog mentaliteta (196-201) i Mentalitet kao geneza različitosti u organizaciji društva Velike Britanije i Francuske (201-216).
Disertacija završava četvrtim dijelom kojega je doktorand nazvao Sinteza, a ima dva odjeljka: Optimalizacija organizacijskog modela društva (216-219) i Zaključak (220-223).
Ovdje doktorand sažima ranije iznijete teze o uskoj vezi između naoko različitih čimbenika koji oblikuju narode i njihove kulture, raspravlja o mogućnostima korekcija pojedinih elemenata u organizaciji društva te donosi prognoze o budućnosti ujedinjene Europe.
Usporedi li se disertacija s doktorandovim sinopsisom kojega je prihvatilo Vijeće filozofskoga fakulteta u ljetu god. 2001., vidljivo je da je cilj ostvaren. Doktorand je u svojem sinopsisu od 20 stranica navijestio da će poći od hipoteze o utjecaju mentaliteta na organizacijske modele društava te da namjerava izložiti i valorizirati dosadašnje modele i teorije o mentalitetima. Želi zatim razmotriti ostvarene spoznaje kroz pozicioniranost čovjeka kao biološkog, biopsihološkog i sociološkog bića. Istraživanjem želi dokazati nužnost respektiranja mentaliteta u izboru organizacijskih modela modernih društava, kao podloga za njihovu optimalizaciju, što znači stvaranje harmoničkih društvenih modela, te zajednice društava. Nada se da će ovom disertacijom doprinijeti optimaliziranju spoznaje modela modernih društava, glede kvalitete njihove sveukupne organiziranosti, kao i kvalitetnijem promatranju međunarodnih odnosa koji proizlaze iz bolje unutrašnje organiziranosti pojedinih društava.
Posebna značajka ove disertacije je njezina istinska multudisciplinarnost. Tema pretpostavlja ne samo poznavanje međusobno srodnih i povezanih humanističkih i društvenih disciplina, nego i prirodnih znanosti, i to ne samo onih koje se bave čovjekom, nego i životinjskim svijetom (primjerice, etologijom). iz ovoga proizlaze istodobno i najveća vrijednost i najozbiljnija problematičnost disertacije. S jedne je strane kandidat uz ogroman napor učinio veliku stvar spajajući bitno različite pristupe, prevladavajući tako podjele koje su svojedobno odigrale važnu ulogu u klasifikaciji znanosti razjašnjavanjem i objašnjavanjem različitih metodičkih postupaka, a danas otežavaju holističko sagledavanje pojava u njihovim kontekstima. S druge je pak strane mladome tridesetgodišnjem znanstvenom novaku praktički nemoguće posjedovati dublji uvid u problematike svih relevantnih znanstvenih grana, iz čega zatim mogu proizaći (i proizlaze) određene slabosti ove disertacije. Ovih su poteškoća svjesni i ocjenjivači disertacije, jer se nisu mogli uvijek i posvuda meritorno posvetiti prusuđivanju iznijetih tvrdnji.
Ponajprije je ovdje riječ o nedovoljnoj kritičnosti koja proizlazi iz nepotpune upućenosti u pojedine discipline, pa se događa da doktorand kao relevantnu literaturu navodi nove reprinte odavna nadiđenih, premda svojedobno uvažavanih, a i danas za proučavanje povijesti znanosti vrijednih djela. Tako je, primjerice, na str. 49-52 temeljito prikazano naučavanje (inače važnoga) francuskoga psihologa Gabriela Tardea (1843.-1904.) kao da je još danas mjerodavno u znanosti. Mnoge tvrdnje klasika pojedinih znanosti (Freuda, Spencera i dr.) predstavlja kao i danas posve prihvatljive, bez kritičke valorizacije. To ponekad dovodi u pitanje uvjerljivost doktorandova izlaganja.
Na str. 74., primjerice, zaključuje “da se elementi vjere, pa bilo to u obliku najprimitivnijega praznovjerja, nalaze svugdje”. To, da nije nigdje pronađen niti jedan ljudski rod koji ne bi imao barem nekakve religijske predodžbe, znade sveukupna znanstvena javnost (osim onih koji su pred time zatvarali oči iz ideoloških razloga) već stotinjak godina. No danas je posve neumjesno govoriti o praznovjerju, pogotovo “najprimitivnijem”, jer je pojam “praznovjerje” u potpunosti određen subjektivnim stavom i vjerovanjima ("punovjerjem") pojedinca koji iznosi takav sud i stoga nije znanstveno relevantan (osim tamo, gdje je sam taj pojam predmetom raspravljanja). Na str. 75. nekritički ponavlja tezu (Tylorova je, iz god. 1871.) o animizmu kao početku religija, u koju potkraj svojega života ni njezin autor više nije vjerovao.
Na str. 48. poziva se na Darwinov “zakon borbe jačeg za opstanak”, pričem očito ne zna da englesku riječ struggle ne valja prevoditi s borba u smislu “ratovanje”, niti fittest s jačime; prva riječ označuje napor, a druga onoga koji je prilagođeniji. Na str. 121. preuzima odavna odbačenu i odioznu frazu “arijevski narodi”.
No takva slaba mjesta ipak ne mogu umanjiti već spomenutu vrijednost doktorandova mukotrpnog nastojanja, da ponudi istinski multudisciplinarni pristup u kojem se čovjek kao tvorac društva promatra kao biološko, društveno i kulturno biće koje time definira i samo društvo. Takav je pristup u najboljoj mjeri istinski antropološki u cijeloj širini toga pojma.
Iz izloženoga se može zaključiti da prikazana disertacija mr. sc. Enesa Didića predstavlja samostalan znanstveni rad. U njemu je doktorand osvijetlio neka nejasna mjesta i donio nove interpretacije društvenih i političkih pojava. Neke uočene nedorečenosti i nejasna mjesta u tekstu raspravit će se kod obrane disertacije. Povjerenstvo predlaže stoga Fakultetskomu vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije mr. sc. Enesa Didića pod naslovom Mentalitet i organizacijski modeli društva i uputi doktoranda na daljnji postupak.
Povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
predsjednik povjerenstva
Prof. dr. sc. Branko Despot, red. prof.
Prof. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru
Prof. dr. sc. Pavao Rudan, red. prof.
Dr. sc. Slavko Kulić, znanstveni savjetnik,
mentor
Dr. sc. Biserka Cvjetičanin, znanstveni savjetnik, predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Damir Boras, izv. prof., član povjerenstva
Dr. sc. Tomislav Šola, red. prof, član povjerenstva
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: ocjena disertacije ALEKSANDRE UZELAC
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 9. lipnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije ALEKSANDRE UZELAC pod naslovom “ Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža”. Na temelju donesene odluke podnosimo Vijeću sljedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Disertacija Aleksandre Uzelac pod naslovom “Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža”, koju je izradila pod mentorstvom dr. Damira Borasa, broji 203 stranice. Rad je organiziran u 6 poglavlja, koji osim tekstualnog dijela rada sadrži i dvije tablice, šest shematskih priloga, te 7 stranica popisa upotrijebljene literature.
U prvom poglavlju pod naslovom “Uvod: teorijsko i društveno značenje teme ” A. Uzelac naglašava kompleksnost odabrane teme i uočava novonastale promjene koje su u proteklih nekoliko desetljeća utjecale na kulturni sektor ali i na društvo u cjelini, te opisuje novonastalu situaciju u kojoj smo svjedoci značajnog povećanja korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Naglašava da su pojmovi kao što su umrežena računala, elektronička pošta, Internet, baze podataka, WWW, elektroničke publikacije, on-line diskusijske liste i elektroničke konferencije, te digitalne knjižnice i on-line pretraživači samo neki od čimbenika koji su utjecali na svakodnevni rad kulturne zajednice, a termini kao što su informacijsko društvo, novi mediji, mreže, cyber kultura ušli su u svakodnevnu uporabu. Nadalje ukratko opisuje kompleksnost pojma kulture i njezin odnos s tehnologijom te naglašava da je dvostruki proces, uvođenja tehnološke logike u društvenu sferu i društvene logike u tehničku sferu u srcu tehnološke dinamike i njezine povezanosti s kulturom.
U uvodu A Uzelac definira pitanja na koje će u radu pokušati dati odgovore, te naznačuje metodologiju kojom će se služiti. Posebno ističe nedostatak istraživanja na ovu temu u Hrvatskoj te potrebu za sintezom rezultata dosadašnjih svjetskih istraživanja o utjecaju Interneta i informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT) na kulturni razvoj kako bi se stvorio dovoljan korpus znanja koji bi poslužio kao polazište za daljnja istraživanja na tu temu u Hrvatskoj.
Drugo poglavlje pod naslovom “ Ishodišni pojmovi i teorijski okvir ”, obuhvaća četiri potpoglavlja s naslovima: 2.1. Informacijsko društvo i mreže: nova paradigma razvoja; 2.2. Kulturni razvoj i kulturne politike u informacijskom društvu; 2.3. Polazne definicije; i 2.4. Različiti aspekti istraživanja organizacije znanja na Internetu i njegovih kulturnih dimenzija.
U ovom poglavlju A Uzelac iznosi teorijski okvir koji služi kao polazište za daljnje analize u ovom radu. U potpoglavlju Informacijsko društvo i mreže: nova paradigma razvoja opisuje i analizira teoriju Manuela Castellsa o informacijskom društvu, na temelju teorija izloženih u knjigama The Information Age: Economy Society and Culture, i Internet Galaxy: Reflections on the Internet, Business, and Society. Izdvaja one dijelove teorije o informacijskom/umreženom društvu koji su posebno relevantni za razumijevanje uloge kulture u informacijskom društvu i primjenu ICT-a u kulturnom sektoru, poput paradigme informacijskih tehnologija, pojma stvarne virtualnosti, te umreženog poduzeća i pojma mreže. Zaključuje, slažući se s Castellsom, da je konvergencija, tj. ispreplitanje, informacijskih tehnologija i društvenog razvoja pružila materijalnu osnovu za djelovanje u svim dijelovima društvene strukture te kroz strukturu mreža određuje dominantne društvene procese.
U potpoglavlju Kulturni razvoj i kulturne politike u informacijskom društvu izlaže poimanje pojmova kulturni razvoj i kulturna politika kao instrument za postizanje ciljeva kulturnog razvoja. Ističe da je pojam kulturni razvoj u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća postao vrlo prisutan na međunarodnoj razini, te da se razvoj danas više ne može promatrati kao jednoobrazni, linearni put k ekonomskom boljitku jer bi takvo shvaćanje neminovno dovelo do smanjenja postojeće kulturne raznolikosti i ograničilo kreativne kapacitete u postojećim zajednicama. Prihvaća UNESCO-ovo gledište da se međuodnos kulture i razvoja može promatrati dvojako – kultura može biti sredstvo ili cilj razvoja ili čak dublje – društvena osnova i mjera razvoja. Ukazuje da je danas, u uvjetima globalizacije i novih mogućnosti globalne komunikacije, prisutan potencijal primjene ICT-a u poticanju stvaralaštva i očuvanju kulturne raznolikosti, ali i u suprotnom smjeru prema potrošačkom pristupu (konzumerizmu), te naglašava UNESCO-ovo gledište da je kultura na višestruke načine povezana sa znanjem, a da je proces u kojem od obrade informacija dolazimo do znanja kulturni i kreativni čin, kao što je i primjena tog znanja. Stoga smatra da organizacija znanja, i tehnologije povezane sa znanjem, poput ICT-a, postaju nezaobilazna spona s održivim kulturnim razvojem.
U potpoglavlju Polazne definicije definira osnovne pojmove kulture, komunikacije i tehnologije te opisuje njihov međuodnos. Polazi od dvije definicije kulture koje preuzima iz Websterovog rječnika: 1) ukupnost ljudskog znanja, vjerovanja i ponašanja koja se prenosi s generacije na generaciju korištenjem zajedničkog jezika, tehnika i apstraktnim mišljenjem; ili 2) običaji, vjerovanja, društvena organizacija i materijalni artefakti neke rasne, vjerske ili društvene grupe. Prva definicija tiče se znanja i njegovog prenošenja (tj. komunikacije) i uključuje područja umjetnosti i znanosti. Druga definicija tiče se društvenih vrijednosti i uvriježenih načina koji određuju ponašanje i odnose unutar određene kulturne zajednice. Umjetnost i znanost mogu imati utjecaja na ponašanje određene grupe, tj. novo 'znanje' utječe na uobičajena vjerovanja. Naglašava da to nije jednosmjeran odnos, a do koje će mjere znanje utjecati na društvene vrijednosti ovisi i o dostupnim načinima komunikacije. Komunikacijske tehnologije povezane su s kulturom i njezina oba spomenuta vida. Kroz komunikaciju, posebice kroz interaktivnost današnjih komunikacijskih tehnologija i mogućnosti umrežavanja, mijenja se i komunikacija kulturnih sadržaja. Komunikacijske tehnologije utječu na uvjete razmjene među ljudima i time i na kulturu u antropološkom smislu.
U potpoglavlju Različiti aspekti istraživanja organizacije znanja na Internetu i njegovih kulturnih dimenzija, A. Uzelac izlaže ukratko faze razvoja Interneta, zatim opisuje odnos između organizacije znanja, informacija i digitalne tehnologije, posebice značenje digitalizacije i virtualizacije, tj. način na koji se mijenjaju osobine digitalne informacije u odnosu na analognu. Nadalje daje pregled rezultata postojećih istraživanja različitih aspekata komunikacije putem Interneta, poput virtualnih zajednica, cyber-umjetnosti, i značenja identiteta u mrežnom okruženju.
Treće poglavlje pod naslovom “Primjena informacijsko komunikacijske tehnologije u kulturnom sektoru ”, obuhvaća šest manjih poglavlja s naslovima: 3.1. Međunarodni kontekst i EU kao okvir nacionalnih kulturnih politika i inicijativa primjene ICT-a u kulturi; 3.2. Različiti aspekti prilagodbi kulturnog sektora u informacijskom društvu; 3.3. Kulturna politika kao nacionalni kontekst primjene ICT-a u kulturnom sektoru; 3.4. Informacijski u odnosu na komunikacijske aspekte virtualnih servisa u kulturi; 3.5. E-poslovanje i autorska prava u virtualnom okruženju; i 3.6. Novi korisnici i odnosi u virtualnom okruženju.
U ovom poglavlju A. Uzelac analizira način na koji primjena ICT-a, i digitalizacija utječe na organizaciju rada u kulturnom sektoru, a posebice na rad knjižnica, muzeja i arhiva, koji čine osnovnu informacijsku infrastrukturu informacijskog društva. Ističe da kulturni sektor, a posebice sektor kulturne baštine, ne može ignorirati tokove prema digitalizaciji postojećeg sadržaja kao niti novonastale sadržaje koji su već u svom nastanku digitalni. Ukazuje da kulturne institucije sve češće postaju neka vrsta hibridnih institucija koje upravljaju analognim i digitalnim resursima, ali ih i razvijaju. Primjena ICT-a, a posebice multimedijskih servisa, omogućuje kulturnim ustanovama da korisnicima ponude nove komunikacijske oblike pristupa sadržaju. Naglašava da relevantnost elemenata kulturne baštine što ih čuvaju, štite i obrađuju institucije u području kulturne baštine nadilazi institucionalne podjele pa je stoga komunikacija, suradnja i omogućavanje dostupa resursima vezanim za kulturnu baštinu bitna za njihov rad, a ICT to može bitno olakšati. Velik broj dokumenata i publikacija koje se izdaju u elektroničkom obliku postavlja nove zahtjeve pred knjižnice i arhive jer im nedostaje regulativa koja bi im određivala što i kako prikupiti i ponuditi korisnicima.
A. Uzelac navodi da nije lako odrediti polaznu točku analize utjecaja informacijskih tehnologija na kulturne sustave, jer se ti procesi događaju na različitim razinama, i pod utjecajima različitih sila – lokalno, nacionalno, regionalno, stručno/institucionalno, i sl. Novi odnosi u informacijskom društvu mijenjaju postojeću situaciju i kulturni se sektor mora prilagoditi novonastalim uvjetima. Prilagodbe, osim organizacijskih promjena, uključuju i razvoj nacionalnih ili regionalnih strategija i inicijativa, kako bi se revalorizirali postojeći resursi kulturne baštine i riješila mnoga pitanja vezana uz primjenu tehnologije u procesu rada kulturnih ustanova.
U potpoglavlju Međunarodni kontekst i EU kao okvir nacionalnih kulturnih politika i inicijativa primjene ICTa u kulturi dan je pregled međunarodnih inicijativa, programa i deklaracija koje pokreću UNESCO, Vijeće Europe i Europska unija kako bi osigurali optimalni razvoj prema demokratskom informacijskom društvu u kojemu će biti osigurana kulturna raznolikost, te kako bi pokušali aktivno utjecati na promjene nastale širenjem ICT-a u sve aspekte života građana. Strukturalne i organizacijske promjene informacijskog društva zahvaćaju sve segmente društva i do zacrtanih ciljeva ne dolazi se slučajno, stoga je međunarodna razina bitna i u definiranju ciljeva koji se žele postići, i u osiguravanju instrumenata potrebnih za njihovo postizanje.
U potpoglavlju Različiti aspekti prilagodbi kulturnog sektora u informacijskom društvu opisani su različiti konteksti rada muzeja, knjižnica i arhiva koji definiraju mogućnosti, potrebe i pravce razvoja informacijskih servisa u tim institucijama. Kako bi kulturni sektor uistinu ponudio odgovarajuće usluge potrebno je procijeniti postojeće resurse u području kulture i kulturne baštine u novom kontekstu i pokušati odrediti jesu li određeni uvriježeni servisi posljedica ograničenja proisteklih iz primjene 'papirnate' tehnologije i mogu li se u novim uvjetima djelomično ili potpuno reorganizirati kako bi zadovoljili nove potrebe korisnika.
U potpoglavlju Kulturna politika kao nacionalni kontekst primjene ICTa u kulturnom sektoru analiziraju se osnovne postavke strategije kulturnog razvoja i digitalizacije kulturne baštine u Europskoj uniji i Hrvatskoj i opisuju problemi koji se koordinacijom i sustavnim planiranjem pokušavaju riješiti.
U potpoglavlju Informacijski u odnosu na komunikacijske aspekte virtualnih servisa u kulturi analiziran je odnos između komunikacijskih i informacijskih aspekata virtualnih usluga kulturnih ustanova, te su detaljno opisani problemi na koje nailaze kulturne ustanove u gradnji informacijskih sustava u mrežnom okruženju, u povezivanju velike količine digitalizirane baštine u efikasan sustav upravljanja kojim će omogućiti različitim korisnicima pristup svojim resursima, te putem kojeg će moći razviti neke nove servise. Posebno je naglašena važnost uporabe standarda i metapodataka, čime se postiže interoperabilnost među sustavima i olakšava pretraživanje sustava. Problemi i moguća rješenja ilustrirana su primjerom primjene naprednih mogućnosti integriranog multimedijskog informacijskog sustava kao potpora digitalizaciji starih knjiga i rukopisa.
U potpoglavlju E-poslovanje i autorska prava u virtualnom okruženju opisana je zavisnost mogućnosti stvaranja novih e-usluga knjižnica, arhiva i muzeja od ograničenja što ih nameću autorska prava i copyright u mrežnom okruženju. Virtualizacija informacija pri kojoj nije potrebno imati različite fizičke kopije već korisnik ima pristup određenom resursu na zahtjev i može mu pristupati istovremeno s drugim korisnicima, promijenila je situaciju u kojoj su se proizvodi prodavali kao novi fizički primjerci, ili u kojoj se proizvodi ili usluge 'iznajmljuju'. Svrha autorskih prava i copyrighta je dovesti u ravnotežu interese stvaralaca odnosno autora, i korisnika materijala na koje se copyright odnosi. Za razliku od situacije prije pojave novih informacijskih tehnologija i Interneta gdje su autorska prava imala jasniji doseg, u novoj situaciji koju definira i otvorenost informacija na Internetu odnosi se mijenjaju, a legislativni okvir tek uvodi potrebne izmjene koje će regulirati novonastalu situaciju.
U potpoglavlju Novi korisnici i odnosi u virtualnom okruženju analiziraju se promijenjeni odnosi s korisnicima u virtualnom okruženju i načini proširenja usluga kulturnih ustanova postojećim i novim korisnicima.
Četvrto poglavlje pod naslovom “ Virtualne mreže u kulturi” obuhvaća dva manja potpoglavlja: 4.1. Kontekst razvoja virtualnih mreža; i 4.2. Analiza slučaja četiri primjera virtualnih mreža u kulturi.
U ovom su poglavlju izložene različite definicije kulturnih mreža te opisani različiti modeli mrežne strukture i prednosti suradnje kroz mreže, ali i mogući problemi. Komunikacija je važan aspekt rada u mreži. Pouzdanost informacija i mogućnost jednostavne komunikacije s drugim članovima važni su za uspješno funkcioniranje mreža. U situaciji preplavljenosti informacijskim izvorima u kojoj se danas nalazimo i istovremeno ne uvijek lake dostupnosti do njih za potrebe komunikacije vlastitih informacija, mreže i njihov fokus prema konkretnim temama ili vrsti korisnika omogućuju da se kroz njih filtriraju relevantne i pouzdane informacije za njihove članove. Mreže i način rada u njima pokušaj su omogućavanja ravnopravne suradnje članova i fleksibilnosti u radu.
U potpoglavlju Kontekst razvoja virtualnih mreža opisuje se globalni kontekst koji je pospješio razvoj virtualnih inačica kulturnih mreža i njegovi tehnološki, društveni, ekonomski i politički aspekti. Ideja kulturnih virtualnih mreža i kulturnih portala postala je sve popularnija sredinom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, a neke su europske zemlje identificirale koncept virtualne kulturne platforme (cultureneta) kao bitan element za poticanje mnogih aktivnosti kulturnog razvoja. Istovremeno su i mnoge postojeće kulturne mreže počele ostvarivati svoje aktivnosti u virtualnoj sferi. Do 90-ih je godina postojeća tehnologija (informacijske strukture i standardi) bila dovoljno razvijena da bi mogla zadovoljiti potrebe kulturnog sektora koji nije mogao iskoristiti svoje potencijale u ranijim rigidnim i strogo strukturiranim numeričkim ili tekstualnim strukturama. Opisan je i hrvatski kontekst, tj. stanje informacijsko komunikacijske infrastrukture, razina primjene ICT-a u kulturnom sektoru i postojeći problemi, te postojeći okvir kulturne politike, koji zajedno utječu na uspješnost razvoja virtualnih projekata i posebice na uspostavu kulturnog portala koji bi povezao raspršene informacije i omogućio razmjenu informacija među kulturnim djelatnicima i institucijama.
U potpoglavlju Analiza slučaja četiriju primjera virtualnih mreža u kulturi analizirana su četiri primjera postojećih virtualnih kulturnih mreža i portala iz Hrvatske, Švedske i Danske. To su KulturNet Denmark, Culturenet Sweden, CultureNet Croatia i Culturelink Network. Na temelju komparativne analize modela funkcioniranja spomenute četiri mreže opisuje se i obrazlaže kakve su sve pretpostavke potrebne za izvedbu modela uspješne virtualne mreže i zaključuje da su virtualne kulturne mreže i portali važan element informacijske infrastrukture koji olakšava komunikaciju unutar kulturnog sektora te između kulturnog sektora i potencijalnih korisnika.
U petom poglavlju “Zaključak” A. Uzelac iznosi znanstveni rezultat svoje disertacije. Kroz sintezu rezultata istraživanja iz različitih domena – poput teorijskih promišljanja o održivom kulturnom razvoju i informacijskom društvu, zatim analizom prilagodbi kulturnog sektora mrežnom okruženju, kao i komparativnom analizom slučaja četiriju postojećih virtualnih mreža, izvedeni su zaključci o međuodnosu novih informacijsko komunikacijskih tehnologija, posebice Interneta, i kulture i identificirani postojeći problemi kao i neka moguća rješenja.
Iz primjera različitih aspekata prilagodbi kulturnoga sektora u novonastaloj situaciji vidljiv je značaj strategije i koordinacije aktivnosti u domeni digitalizacije baštine i razvoja virtualnih projekata u kulturnom sektoru na međunarodnoj i nacionalnoj razini. Razina kulturnih politika i strategija digitalizacije u informacijskom društvu mora potaći veću i sustavnu primjenu ICT-a u kulturnom sektoru kako bi se izbjeglo zaostajanje kulturnog sektora u primjeni ICT-a, i kako bi se osiguralo da i male kulturne ustanove mogu aktivno sudjelovati u gradnji informacijskog društva. Da bi se postigli adekvatni rezultati u primjeni informacijske tehnologije u kulturnom sektoru potrebno je identificirati postojeće probleme s kojima se suočavaju kulturni sektori u različitim zemljama te izgraditi financijski i legislativni okvir u okviru kojega se mogu ostvariti zacrtani ciljevi. Ova razina također pretpostavlja međunarodnu suradnju jer mnogi problemi često nadilaze nacionalnu razinu te se mogu efikasnije riješiti zajednički. Problem koji posebice nadilazi državne granice je regulacija autorskih i srodnih prava na Internetu. O legislativi koja regulira autorska prava na Internetu uvelike ovisi hoće li se ostvariti potencijal što ga ima primjena ICTa u gradnji društva znanja ili će se jače istaknuti podjela na one koji informacijske usluge mogu platiti i na one koji si to ne mogu priuštiti.
Problem koji ustanove u području kulture pri provođenju projekata digitalizacije moraju riješiti je kako efikasno uspostaviti 'organizam' koji će imati efikasan sustav upravljanja postojećim informacijama i kroz koji će moći omogućiti različitim korisnicima pristup svojim resursima. Sustavnom gradnjom informacijskih sustava i primjenom standardā i metapodataka pokušava se razriješiti problem efikasnosti u upravljanju digitalnim resursima kao i njihovo automatizirano pronalaženje i međusobno povezivanje kako bi se izgradila mreža znanja dostupna na Internetu.
Pokazano je da 'sirova' informacija nije ono što donosi uspjeh kulturnim institucijama. Da bi kulturne ustanove uspješno komunicirale sa svojim korisnicima one moraju ponuditi virtualne proizvode ili usluge koje su jasno ciljane prema identificiranim vrstama korisnika i prema sektorima u kojima ti korisnici djeluju. Internet je medij koji ima dalekosežne domete, no s obzirom na veliku količinu dostupnih informacija potrebno je imati na umu da to što je neka informacija dostupna na webu ne garantira njezinu laku dostupnost, čime se smanjuje efikasnost komunikacije s korisnicima. Stoga je važno biti svjestan virtualnih struktura i mehanizama koje već postoje na Internetu i koje uspješno diseminiraju potrebne informacije korisnicima, a virtualne mreže i portali jedan su element takve strukture.
Uočeni su postojeći problemi u kulturnom sektoru koji prate razvoj digitalnih projekata. Uočena je neravnoteža unutar kulturnog sektora u primjeni informacijsko komunikacijskih tehnologija između velikih i malih kulturnih ustanova. Razvojem virtualnih platformi poput kulturnih mreža i portala pokušava se pronaći mjesto gdje je moguće suradnjom u već postojećim informacijskim projektima osigurati dostupnost informacija, dokumenata i artefakata koje posjeduju mnogobrojne male kulturne ustanove, a koje inače ne bi bile lako ili uopće ne bi bile dostupne korisnicima. Kako osigurati efikasan transfer znanja također nije lako rješiv problem. Još jedan problem je velika količina postojeće građe koju treba digitalizirati što zahtjeva prilične financijske, infrastrukturne i ljudske resurse, a osim toga zahtjeva i dobro promišljenu strategiju digitalizacije i definiranje prioriteta kako bi se osigurala sustavnost u digitalizaciji. Kako postići održivost virtualnih projekata također nije jednostavno pitanje, jednako kao i kako osigurati ažurnost informacija. Suradnički odnosi i uzimanje u obzir potreba korisnika mogući su odgovor na neke od tih problema, no osim toga financijski resursi uvelike određuju izvodljivost projekata i tempo njihove realizacije.
Pokazano je da kulturni sektor, iako je to područje koje ne možemo smatrati pokretačem tehnološkog razvoja, predstavlja domenu koja pred informacijske tehnologije postavlja velike izazove jer sadržaj koji obrađuje kulturni sektor ne možemo opisati kao sumu jednostavnih podataka već se tu radi o složenijim strukturama u kojima se pokušava zabilježiti i organizirati znanje. Znanje i pristup informacijama i znanju temelj su na kojem se zasniva informacijsko društvo, pa bismo ciljeve kulturnog sektora u informacijskom društvu mogli opisati kao pomak od jednostavnog pristupa informacijama k olakšanoj interakciji sa znanjem. U svemu tome je adekvatna primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija vrlo bitna jer je teško razlučiti sadržaj od njegove organizacijske podloge, budući da se tek njihovom kombinacijom dobivaju primjenjivi 'informacijski proizvodi'.
Šesto poglavlje “Literatura” sadrži opsežan popis upotrijebljene literature.
Na temelju iznesenoga u ovom izvješću donosimo sljedeću
O c j e n u
Disertacija ALEKSANDRE UZELAC pod naslovom “Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža” pokazuje zreli samostalni pristup znanstveno-istraživačkom radu na istraživanju kompleksnih međuodnosa kulture i informacijsko komunikacijskih tehnologija i specifične uloge virtualnih mreža. Aleksandra Uzelac je konzultirala relevantnu literaturu o istraživanom području te brojne dokumente i web stranice. U obradi teme koristila se je postavkama iz dostupne literature i dostupnih izvora te komparativnim istraživanjima temeljenima na analizi slučaja četiriju primjera postojećih virtualnih kulturnih mreža. Rezultat rada je sinteza znanja i rezultata istraživanja iz različitih domena – domene kulture i informacijskih domena što predstavlja s jedne strane temelj za daljnja istraživanja, a s druge strane osnovu za određivanje mogućih implikacija Interneta i virtualne kulture na kulturnu i informacijsku politiku, te pretpostavku za identifikaciju elemenata bitnih za izradu strategije razvoja obaju područja – kulture i informacijskih tehnologija.
Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu disertacije ALEKSANDRE UZELAC pod naslovom “Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža” i da dopusti daljnji postupak obrane.
U Zagrebu, 30. lipnja 2003.
Dr. sc. Biserka Cvjetičanin, predsjednik
Prof. dr. sc. Damir Boras, član
Prof. dr. sc. Tomislav Šola, član
Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
O v d j e
Predmet: Ocjena doktorskoga rada mr. sc. Bernardine Petrović
Poštovane kolegice i kolege!
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta na svojoj sjednici održanoj 12. svibnja 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Bernardine Petrović, o čemu smo obaviješteni dopisom od 14. svibnja 2003. (Klasa: 643-02/03-02/19, Ur. broj: 3804-240-03-2). Sukladno spomenutoj odluci podnosimo sljedeći skupni
Mr. sc. Bernardina Petrović napisala je i u predviđenome obliku predala svoj doktorski rad Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku. Rad obaseže 198 stranica računalnoga ispisa s 32 retka na stranici i 88 znakovnih mjesta u retku. Ovako je komponiran: Uvod (str. 3-6), I. Sinonimija u različitim znanstvenim disciplinama (7-71), II. Sinonimija u leksičkome sustavu hrvatskoga jezika (72-121), III. Sinonimnost u tekstovima hrvatskoga jezika (122-171) i Zaključak (172-175). Na kraju su rada popis izvora (176-177), popis navođene literature (178-195), sažetak na hrvatskome jeziku (196) te autoričin životopis i bibliografija (197-198).
U Uvodu doktorandica sažeto obrazlaže potrebu za studijom o leksičkoj sinonimiji u hrvatskome i koncepciju svoga rada.
Prvi dio (Sinonimija u različitim znanstvenim disciplinama) podijeljen je u pet poglavlja u kojima se doktorandica suočava s problemom značenja i, posebno, sinonimije u pojedinim nefilološkim i jezikoslovnim disciplinama. Prvo je poglavlje (str. 8-20) posvećeno mjestu i shvaćanju značenja i sinonimije u filozofskim teorijama, a drugo (21-32) pitanju sinonimije u logici. Uza kratak pogled unatrag sve do sofista Prodika doktorandica nešto opširnije prikazuje pristup značenju G. Fregea, B. Russella, R. Carnapa i L. Wittgensteina te pristup sinonimiji W. Van Ormana Quinea (u djelu Word and Object). U obama se tim poglavljima zapravo traga za odgovorom na pitanje koliko je filozofski i logički pristup jeziku i značenju pripomogao jezikoslovnomu pristupu značenju, a napose problemu sinonimije (istoznačnosti i sličnoznačnosti) u jeziku kojim je jezikoslovna semantika snažno zaokupljena od svoga početka. S tim u vezi ispravno se uočava: «Razdvajanje logičkoga i lingvističkoga pristupa sinonimiji nije uvijek tako strogo kao što izgleda, jer logička koncepcija ima znatan utjecaj na lingvističku definiciju sinonimije.» (26)
U preostalim trima poglavljima prvoga dijela rada doktorandica je prikazala mjesto i ulogu sinonimije u retorici (33-39), u stilistici (40-45) i u leksikografskome opisu (46-71). U poglavlju Sinonimija u retorici kratko se, prema I. Škariću, prikazuje tipologija retoričkih figura riječi (36-39), a potom se fokusira poraba sinonima u govorništvu pri čemu se, na desetak primjera iz poznatih govora, eksplicira koje sve sinonimne odnose aktualiziraju dobri govornici. U poglavlju Sinonimija u stilistici iznose se zapažanja o sinonimiji «kao jednom od najvažnijih problema u proučavanju funkcionalnih stilova» (40). U osloncu na stajališta nekih suvremenih stilista (K. Pranjić, J. Silić, B. Tošović) pokazuje se da sinonimija nije ni približno jednako česta u svim funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika, a da se ondje gdje je uobičajena (npr. u proznim književnoumjetničkim tekstovima) razvilo nekoliko načina sinonimizacije (razdvojena sinonimija, parna sinonimija, nagomilavanje sinonima, gradacija sinonima). Poglavlje Sinonimija u leksikografskome opisu najopsežnije je u prvome dijelu promatranoga doktorskoga rada. Svoje dobro poznavanje leksikografske prakse u općim rječnicima i sinonimikonima doktorandica potvrđuje preglednim prikazom najvažnijih sinonimikona latinskoga, francuskoga, njemačkoga, talijanskoga (48-51), a temeljne tipove sinonimikona na primjerima najnovijih rječnika sinonima u engleskome, ruskom, slovačkom (51-55). I ovdje, kao i u svome magisteriju, doktorandica posebnu pozornost posvećuje mjestu i ulozi sinonimije kao metajezičnoga sredstva u rječničkoj makrostrukturi i mikrostrukturi te mogućim načinima leksikografskoga opisa hrvatskih sinonima (64-71).
Drugi dio disertacije (Sinonimija u leksičkome sustavu hrvatskoga jezika) podijeljen je u tri poglavlja. Prvo (Teorijski i metodološki okvir istraživanja, 73-97) vrlo je pregledan prikaz glavnih semantičkih teorija. Doktorandica pritomu očituje iznimnu obaviještenost i odgovarajuću kritičnost jer se oko pitanja određenja leksičkoga značenja i njegova razgraničenja od gramatičkoga značenja u jezikoslovlju oblikovalo nekoliko različitih semantičkih teorija. Podrobnije se prikazuje strukturalističko određivanje značenja koje, po sudu autoričinu, «polazi od postavke da je značenje jednoga znaka određeno njegovim sintagmatskim i paradigmatskim odnosima s drugim znakovima» (76), zbog čega se ono i u komponencijalnoj analizi i u teoriji semantičkih polja shvaća zapravo kao «statična, fiksna veličina» (80). Takvomu pristupu (takvim pristupima) suprotstavlja se prototipna ili stereotipna semantika koja «značenje određuje kao fleksibilnu, promjenljivu i rastezljivu veličinu» (80). No i taj pristup leksičkomu značenju, utemeljen na shvaćanju prototipa kao reprezentativne kategorije, ima svojih nedostataka i ograničenja pa se zbog toga «sve više sagledava kao dopuna tradicionalnoj strukturalističkoj teoriji» (82). Teoriju dinamičke semantike, čiji su zagovornici s pravom kritizirali strukturalnu (i generativnu) teoriju značenja jer je modele struktura isticala na štetu dinamike, ističe upravo važnost konteksta u određivanju značenja jer je ono «promjenjivo, fleksibilno, otvoreno» i takvo u cijelosti ovisno o kontekstu. Budući da je upravo uloga konteksta iznimno važna za proučavanje sinonimije i, posebno, sinonimičnosti, u jednom se potpoglavlju disertacije (Značenje i kontekst, 86-88) posebno fokusira taj problem. U završnome dijelu prvoga poglavlja drugoga dijela (Leksička sinonimija u neslavenskim i slavenskim jezicima, 89-95) prikazuju se noviji pristupi sinonimiji nekolicine autora, a na kraju poglavlja prikazani su podaci koje nude WordNet i Euro WordNet (95-97). Drugomu poglavlju (Sinonimija u leksiku hrvatskoga jezika, 98-104) primjereniji bi naslov bio «Sinonimija u jezikoslovnoj kroatistici» jer se u njemu prikazuju dosadašnja ne odveć brojna stajališta i promišljanja jezikoslovnih kroatista o (leksičkoj) sinonimiji u hrvatskome jeziku te, dijelom, znatne razlike između njih. U poglavlju Sinonimija i sinonimičnost sinonimija se tumači kao paradigmatski i kao sintagmatski fenomen. Nakon raščlambe nekoliko primjera (107) naziv se sinonimija zadržava za paradigmatsku (leksičku) sinonimiju, dok se za kontekstnu ili sintagmatsku sinonimiju afirmira naziv sinonimičnost. «Dva su izraza sinonimična kad u konkretnom kontekstu i u izvanjskoj situaciji obuhvaćaju isti ili bliski potencijalni sadržaj, a njihov se mogući odnos primatelju iskazuje jezičnom intencijom te tekstno relevantne obavijesti.» (108) Sinonimičnost je, dakle, sintagmatska pojava koja nije vezana samo uz sličnoznačnost dvaju (ili više) leksema, nego se uspostavlja i na relaciji leksem-višečlana jezična jedinica (leksem-frazem, leksem-sintagma, leksem-krilatica, leksem-poslovica, 112-116). Posebno se (str. 117-120) obrazlaže zašto bi tvorbenu sinonimiju trebalo razlučiti od leksičke i proučavati je u okviru tvorbe, a ne u okviru leksičke semantike.
Treći dio doktorskoga rada (Sinonimičnost u tekstovima hrvatskoga jezika) ima također tri poglavlja. U prvome (Teorijski i metodološki okvir istraživanja, 123-129) već omeđeni teorijski okvir dopunjuje se nekolikim terminološkim preciziranjima (diskurs, tekst, nadrečenično jedinstvo, tekstualnost, kontekst), posebno s obzirom na spoznaje i postavke lingvistike teksta. U osloncu na D. Crystala konstatira se da dio poteškoća «oko razgraničenja teksta i diskursa… stvara i termin kontekst» za koji doktorandica veli da je «jezična okolina u kojoj se neka jedinica pojavljuje odnosno izvanjezična situacija u kojoj se jezik uporabljuje» (125). A o odnosu teksta i konteksta, s pozivanjem na stav G. Browna i G. Yulea, kaže se: «Ako bi se prihvatilo stajalište da je tekst jezični zapis komunikacijskoga čina (…), dakle jedinica jezičnoga sustava, a kontekst izvanjezična situacija, onda tekst tek u kontekstu dobiva svoj smisao.» (125) Dalje se podrobno navode konstitutivna i regulativna načela teksta (127-128) i tekstne vrste (129). U drugome poglavlju (Sinonimični odnosi u tekstu, 130-142) nastoji se odrediti odnos između koreferencije i sinonimičnosti (131-135), narav endoforičnih i egzoforičnih veza među sinonimnim jedinicama (131-135) te odnos između imenovanja (nominalizacije) i sinonimičnosti (138-140). U trećem se poglavlju (Značajke sinonimičnih odnosa u tekstu, 143-172) podrobno obrađuju dva problema. Prvi su načini i sredstva povezivanja sinonimičnih jezičnih jedinica u tekstu (143-152), posebno asindetski «(«bezveznički»: odvajanje zarezom, zagrada, prijenos sinonimične jedinice u sljedeću rečenicu), posebno opet sindetski (veznički: veznici i i ili; konektori: tj. i odnosno), sve vrlo uvjerljivo oprimjereno. Drugi su problem leksičke osobine sinonimičnih jedinica (153-164). Raščlamba pokazuje da se u kontekstu mogu sinonimizirati hrvatska riječ i posuđenica, hrvatska višerječna veza s posuđenom (i stranom), aktivni i pasivni leksem, standardnojezični i dijalektalni leksem, standardnojezični i kolokvijalni leksem, neutralni leksem i vulgarizam, a sporadično i nekrotizam. U završnome dijelu poglavlja (165-172) donosi se sažet opis najvažnijih funkcija sinonimičnih odnosa u tekstu.
U Zaključku (172-175) se sažimaju iznesena stajališta i spoznaje. Posebno se izriče nada da bi teorijske spoznaje iz promatranoga doktorskog rada mogle imati i praktičnu primjenjivost, ponajprije u izradbi razlikovnoga (diferencijalnoga) rječnika sinonima u hrvatskome jeziku.
Ocjena i prijedlog: Doktorski rad mr. sc. Bernardine Petrović Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku po našem sudu ispunjava sve uvjete koje takav rad mora ispuniti. Tematski, taj je rad dobrodošao jer jezikoslovna kroatistika ne obiluje analitičkim radovima o tako važnome leksičko-semantičkom pitanju kao što je sinonimija. Spoznajno, doktorandica nedvojbeno unapređuje postojeća promišljanja toga pitanja afirmacijom distinkcije sinonimija-sinonimičnost, utoliko više što sve svoje postavke oprimjeruje, a primjere dodatno raščlanjuje. Posebno se mora istaknuti da je doktorandica iznimno dobro obaviještena o starijoj i recentnoj relevantnoj literaturi, što je najbolje razvidno u prvome i drugom dijelu disertacije. Iako je rad prvenstveno teorijsko-metodološke naravi, praktična (leksikografska) strana promatrane problematike također nije ispuštena iz vida. Metajezično promatranomu se doktoratu također ne može ništa bitnije prigovoriti. Jedino nam se čini da je korpus ipak ponešto preskroman jer pretpostavljamo da bi opširniji korpus vjerojatno pokazao da je npr. popis leksičkih osobitosti leksema u sinonimičnome odnosu znatno duži, a broj relacija raznolikiji.
Uvjereni smo dakle da doktorski rad mr. sc. Bernardine Petrović Sinonimni odnosi u hrvatskome jeziku po svemu zavrjeđuje pozitivnu ocjenu. Stoga smo slobodni preporučiti Fakultetskomu vijeću: 1. da prihvati pozitivnu ocjenu rada i 2. da pristupnicu uputi na obranu doktorskoga rada i završetak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz područja filologije.
Zahvaljujemo na razumijevanju.
S poštovanjem
Stručno povjerenstvo:
___________________________
(Prof. dr. Josip Silić, predsjednik)
____________________________
(Prof. dr. Marko Samardžija, član)
___________________________
(Doc. dr. Lada Badurina, članica)
U Zagrebu, 16. lipnja 2003.
Dr. sc. Mira Kolar, redoviti profesor
Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, docent, Pedagoški
Fakultet, Osijek
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 11. listopada 2002. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Zdenke Baždar naslovljenog Trgovina Slavonije na primjeru pojedinih gradova i trgovišta od 1868. do 1914. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće
I z v j e š ć e
Prije same raščlambe rada Z. Baždar, ističemo kako su i mentor i predsjednica povjerenstva imali niz relevantnih primjedbi na tekst. I nakon predaje teksta kanditatkinja je pozvana na razgovor, tijekom kojeg je upozorena na znatne slabosti svoga rada, a dobila je i napismeno listu primjedbi. U drugoj, dopunjenoj verziji teksta, Z. Baždar gotovo da ništa nije promijenila. Dodala je samo kraći tekst od 9 str. o gospodarskim izložbama, te još sveukupno 5 str. teksta napisanog ne kao cjelina, nego kao niz odlomaka razbacanih na nekoliko mjesta u tekstu, s time da stari tekst uopće nije mijenjala! Stoga niti ta druga verzija nije poboljšanje kvalitete rada!
Tekst obuhvaća ukupno 257 stranica i sastoji se od uvoda (3-5) četiri poglavlja (6-198), zaključka (199-204), priloga (205-251) te izvora i literature (252-257).
U poglavlju “Povijest trgovine” (6-15), Z. Baždar na temelju literature ukratko prikazuje ključne tokove europske trgovine od 18. stoljeća nadalje kao i nastanak svjetske trgovine te daje kratki pregled povijesti trgovine sjeveroistočne Hrvatske od kameralističkih pokušaja do Hrvatsko-ugarske nagodbe1868. godine. Obrađuje i njen zakonski okvir, legislativu glede obrta i trgovine a posebice naglašava važnost posredničke trgovine žitom između žitom bogatih predjela Ugarske i Slavonije do sjevernog Jadrana. Upravo je ta lukrativna trgovina doprinijela uzdizanju imućnijeg sloja trgovaca, koji djeluju kao rani poduzetnici na našem prostoru, što je dobro poznata činjenica. Pritom Z. Baždar ispušta prikazati upravo razdoblje od 1848. do 1868. koje je značilo početak procesa modernizacije u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj!
U drugom poglavlju naslovljenom “Trgovina od 1868.-1914.” (15-168) Z. Baždar daje podatke o izvoznoj trgovini pojedinim artiklima (drvom, stokom, poljoprivrednim proizvodima napose žitaricama), navodeći količine, cijenu, prijevozno sredstvo te često i krajnje odredište izvoza. Kao što je poznato, ključni izvozni artikli bili su žito i drvo. Vrijednosti izvoza bile su po godinama promjenjive ovisno o općim i mjesnim prilikama. Navedene vrijednosti izvoza komentira se relativno oskudno, pa se taj opsegom i sadržajem ključni dio rada praktički svodi na puke brojke, koje nisu stavljene u okvir hrvatske i ugarske trgovine jer nisu uspoređene s vrijednostima sveukupnog hrvatskog i ugarskog izvoza. Mjesnu trgovinu Z. Baždar je razradila na trgovinu uvoznom robom, na sajmove, gospodarske izložbe i kućarenje. Za trgovinu uvoznom robom daje iste podatke kao i za izvoznu. Opsežno prikazuje broj i mjesto održavanja stočnih i robnih sajmova u Slavoniji. U kratkom tekstu sumarno prikazuje gospodarske izložbe (posebice onu u Zagrebu 1864. i Osijeku 1889.) ali ne dajući nikakve podatke o sudjelovanju slavonskih privrednika na izložbi u Zagrebu 1891. niti na kasnijim izložbama Zagrebačkog zbora. Na kraju poglavlja bavi se najsitnijom trgovinom – kućarenjem, dajući njen zakonski okvir i ističući nastojanja da se opseg pokućarske trgovine smanji pa čak i ukine.
U zaključnom poglavlju “Trgovci u javnom i prosvjetnom životu” (169-198) Z. Baždar nanizala je nesustavno podatke o Osječkoj komori, o nekim udrugama trgovaca u Vukovaru, Osijeku, Požegi i Brodu, te nekim trgovačkim školama, ne odgovorivši na zadani cilj: razložiti ulogu i sudjelovanje trgovaca u cjelokupnom javnom životu. Dapače, dovoljno je pročitati to poglavlje kako bi se utvrdila nesustavnost izlaganja Z. Baždar, ona miješa trgovačke udruge i zadruge, počinje pisati o nekim udrugama, potom bez ikakve poveznice ubacuje tekst o novim metričkim mjerama, a zatim daje opće podatke iz županijskih izvješća itd. Uloga trgovaca u javnom životu, ne samo gospodarskom nego i političkom i kulturnom lijepo se dala obraditi na temelju onodobnog tiska. Također nema baš riječi niti o strukturi trgovaca, i regionalnoj distribuciji elite i sitnijeg sloja trgovaca. Autorica o tome u zaključku ubacuje jedan odlomak, ali u samom tekstu uopće se time nije bavila.
Prilozi se sastoje od 24 priloga, uglavnom popisa trgovaca pojedinih županija i gradova te sudski protokoliranih tvrtki.
Relevantne kritičke primjedbe:
1. Riječ je o nesustavnoj kompilaciji, pretežito temeljenoj na tiskanim izvještajima Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku iz kojih je preuzeta i većina tabela.
2. Z. Baždar nije se poslužila za njen rad nužnom komparativnom metodom, puke brojke o izvozu i uvozu zapravo malo znače ako nisu uspoređene s adekvatnim vrijednostima hrvatske i ugarske trgovine.
3. Nisu korišteni relevantni tiskani izvori poput hrvatskih, ugarskih i austrijskih statistika; Z. Baždar se nije koristila brojnim publikacijama Statističkog ureda u Zagrebu, niti radovima tadašnjih stručnjaka P. Matkovića i M. Zoričića
4. Najopsežniji tekst o raznim vrstama trgovine nepotrebno je tekstualiziran – podatke o izvozu i uvozu pojedinih godina moglo se jednostavno prikazati u tablicama, a ne pisati tekst. Podaci o uvozu i izvozu nisu u dovoljnoj mjeri komentirani i objašnjavani.
5. Nema sustavnih barem sumarnih podataka o strukturi slavonskih trgovaca, (u kojoj mjeri su posrijedi pripadnici privredne elite, a u kojoj sitni trgovci) i kakva je njihova djelatnost; tu stratifikaciju je valjalo i regionalno prikazati, barem u općim crtama
6. Sam tekst se sastoji tek od 204 stranice, što je za ovakvu temu doista premalen opseg. Većina magistarskih radova ima opseg oko 150 kartica! Toga je svjesna i sama Z. Baždar pa je dodala čak 46 stranica priloga (što iznosi oko 25% teksta četiriju poglavlja)! Pritom valja upozoriti na činjenicu da je dio priloga zapravo inkorporiran u tekst jer su u poglavljima taksativno navedeni trgovci pojedinih gradova (čime je tekst nepotrebno zagušen, a ponavljaju se podaci iz priloga).
7. Nije dovoljno uspoređen civilni i (bivši) vojni dio Slavonije.
8. Relevantnim tezama oskudni zaključak teksta najbolje pokazuje da se iz rada nisu mogli izvući bitni zaključci, što pokazuje da u njemu nema dovoljno novih podataka i saznanja nužnih za razinu doktorskog rada.
9. U literaturu su uvršteni i izvori (tiskana županijska izvješća, izvješća Komore, Spomenica o željeznici iz 1864., onodobna periodika ), što znači da kandidatkinja ne razlikuje izvore od literature.
10. Nedostaju neki relevantni naslovi literature (npr. M. Despot, I. Karaman, M. Gross, B. Vranješ-Šoljan, A. Szabo, M. Valentića, D. Pavličevića, M. Landeka itd.) a izuzetno je oskudno korištena strana literatura.
11. Tekst je i jezično nekvalitetan, na što je kandidatkinja bila upozorena ali se nije potrudila da ga ispravi. I dalje su brojne pravopisne i gramatičke pogreške (npr. polovina umjesto polovica, Nagodbeno razdoblje umjesto nagodbeno), rečenice su često redundantne, ponavljaju više puta ponovljene podatke. Stil je suhoparan, puna službena imena institucija i oblasti po nekoliko se puta navode u istoj rečenici.
S obzirom da zbog svih iznesenih primjedaba smatramo da rad Zdenke Baždar nije na razini doktorskog rada predlažemo Fakultetskom vijeću da Zdenki Baždar ne odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti.
U Zagrebu, 22. svibnja 2003.
Dr.sc. Iskra Iveljić, docent
Dr.sc. Mira Kolar, redoviti profesor
Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže
Doc. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, član stručnog povjerenstva
Osijek, 27. svibnja 2003.
Poštovani!
Filozofskom fakultetu poslala sam 28. travnja 2003. Izvještaj o ocjeni doktorskog rada mr. sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjerima pojedinih gradova i trgovišta 1868. – 1914. To sam učinila nakon primljenog dopisa (Klasa 643-02/03-04/13 Ur. br. 3804-160-03-1 od 8. travnja 2003.) potpisanog od referentice Biserke Pešec i primljenog novog primjerka doktorskog rada s izmjenama i dopunama.
Međutim, 27. svibnja u razgovoru sa službenom osobom glede slanja ovog mog Izvještaja na disketi ili putem e-mail(a) osjetila sam da su se javile neke nejasnoće oko toga, pa smatram da trebam razjasniti neke činjenice:
Stoga smatram da sam ovim Izvješćem o ocjeni disertacije obavila svoju dužnost kao član stručnog povjerenstva.
Srdačni pozdrav
Zlata Živaković-Kerže
Doc. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, član povjerenstva
Osijek, 28. travnja 2003.
Predmet: Ocjena doktorskog rada mr. sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjerima pojedinih gradova i trgovišta 1868. – 1914.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo me je na svojoj sjednici u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjerima pojedinih gradova i trgovišta 1868. – 1914. Na temelju donesene odluke i pregleda izmjena i dopuna doktorskog rada u skladu s primjedbama stručnog povjerenstva podnosim Vijeću
I Z V J E Š Ć E O O C J E N I D I S E R T A C I J E
Doktorski rad mr. sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjerima pojedinih gradova i trgovišta 1868. – 1914. s izmjenama i dopunama ima 257 stranica, od toga su 204 stranice teksta i 53 stranice priloga (Popis trgovaca u Vukovaru 1876. – 1896., Popis sudbeno protokoliranih tvrtki u Iloku 1868. – 1909., Pregled carinskog prometa robe za Osijek i Brod 1880., 1881., Iskaz godišnjih i nedjeljnih sajmova održavanih u području TOK u Osijeku 1881., Imenik svih trgovaca – Općine Osijek, Popis sudbeno protokoliranih tvrtki u Osijeku 1869. -1909., Popis trgovaca u Vinkovačkom kotaru 1884. – 1914.) te popis korištene literature i vrela.
Rad se sastoji od sedam dijelova.
Glavni dijelovi doktorskog rada su 2., 3. i 4. dio.
Nakon UVODA slijedi drugi dio pod naslovom POVIJEST TRGOVINE kojeg čini podnaslov: Važnost trgovine u sjeveroistočnoj Hrvatskoj do 1868. Treći dio pod naslovom TRGOVINA OD 1868. DO 1914. ima Izvoznu trgovinu i podnaslove: Trgovina drvom, Trgovina žitaricama, Trgovina stokom, Trgovina poljoprivrednim proizvodima (Izuzev žitaricama) i Ostale vrste izvozne trgovine; zatim slijedi Domaća (mjesna) trgovina) s podnaslovima Trgovina uvoznom robom, Sajmovi – Stočni (marveni), Robni sajmovi, Gospodarske izložbe, Ostale vrste domaće trgovine i Kućarenje. U četvrtom dijelu ovoga rada slijedi poglavlje TRGOVCI U JAVNOM I PROSVJETNOM ŽIVOTU s podnaslovima Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju u Osijeku, Udruženja trgovaca i Trgovačke škole. Peti dio rada je ZAKLJUČAK. Šesti dio su PRILOZI, a sedmi dio popis korištene LITERATURE I VRELA.
Mr. sc. Zdenka Baždar postavila je za cilj ovoga doktorskog rada da istraži oblike, karakteristike, vrste i snagu trgovine Slavonije od 1868. do 1914. godine i njene utjecaje na gospodarstvo Hrvatske u cjelini, i to na primjerima trgovačkih krugova i vrsta trgovine u pojedinim slavonskim gradova i trgovištima Virovitičke, Srijemske i Brodske županije (Osijek, Vinkovci, Vukovar, Ilok, Brod na Savi, Požega…). Da bi ostvarila zacrtano istražila je arhivsku građu i proučila objavljenu literaturu na zadanu temu i na temelju istraženoga obradila:
U Uvodu (str. 1-5) kandidatkinja ukratko iznosi koncepciju rada, poteškoće na koje je nailazila prilikom obrade, posebice, arhivskog gradiva, upoznaje s dosadašnjim dostignućima hrvatske historiografije na zadanu temu te iznosi sadržajnu koncepciju disertacije.
U drugom dijelu (poglavlju) POVIJEST TRGOVINE (6-9) i u podnaslovu Važnost trgovine u sjeveroistočnoj Hrvatskoj do 1868. (9-14) kandidatkinja ukratko, a na temelju literature (historiografskih dostignuća gospodarske povijesti), iznosi kako i sam naslov govori Povijest trgovine dajući opće karakteristike trgovine te ističe Važnost trgovine u sjeveroistočnoj Hrvatskoj do 1868. kako je i naznačila u podnaslovu.
Poglavlje u središnjem, tj. trećem, dijelu doktorskog rada pod naslovom TRGOVINA OD 1868. do 1914. (15-24) mr. sc. Zdenke Baždar podijelila je kronološki i tematski. Obrađuje ukratko političke prilike nakon Nagodbe i promijene koje je Nagodba donijela Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Posebice se osvrnula na novo zakonodavstvo (u godinama 1875.; 1884.; 1889.; 1910.) glede trgovačkih pitanja te njihove utjecaje na gospodarske promjene koje su ostavile traga u trgovini i djelatnosti trgovačkih krugova Slavonije. Kandidatkinja je pri tome koristila literaturu i arhivsko gradivo ističući tada svu problematiku istraživanja i nedostatak, tj. fragmentarnost dostupne arhivske građe u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Državnim arhivima u Osijeku, Slavonskom Brodu i Požegi. Kandidatkinja je ovo poglavlje podijelila na Izvoznu trgovinu (25-29) i na temelju Izvješća Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju u Osijeku i statističkog ureda iznijela količinske vrijednosti, poljoprivredne mogućnosti i vrste proizvoda s kojima su trgovci Slavonije trgovali izvan granica Austro-Ugarske Monarhije. U tom je poglavlju mr. sc. Zdenke Baždar vrlo detaljno po gradovima i trgovištima navedenih županija (Virovitičke, Srijemske i Brodske) iznijela Trgovinu drvom (30-42), Trgovinu žitaricama (43-56), Trgovinu stokom (57-64), Trgovinu poljoprivrednim proizvodima (izuzev žitarica) (65-81), zatim slijedi opis Ostale vrste izvozne trgovine (82-98) u kojem je kandidatica opisala s tabelarnim prikazima i ostale proizvode iz Slavonije tražene na tržištu izvan Monarhije, i to izvoz kokošjih jaja, peradi, sirove i životinjske otpatke, mliječne proizvode, slanine, svinjske masti, kože, ribe, svile, meda, voska i drugo. Domaću (mjesnu)trgovinu (98-107) obradila je na primjerima trgovačkih korporacija (tvrtki) u Osijeku i Vukovaru i iznijela brojnu protokolaciju, ali i stečajne postupke iznijevši tako «trgovačke bitke» za domaće tržište u teškim gospodarskim i političkim (ne)prilikama kraja 19. i početkom 20. stoljeća. Da slavonski trgovački krugovi nisu bili usmjereni samo na izvoz kandidatkinja opisuje u Trgovini uvoznom robom (108-116). Za ovaj rad posebice je vrijedan dio pod naslovom Sajmovi (117-130) u kojem se mogu popratiti vrste roba, kvaliteta i intenzitet trgovine posebice na domaćem tržištu. Stočni (marveni) sajmovi (131-143) ukazuju najviše na bespoštednu konkurenciju i pritiske, čak i političke, koji su izravno utjecali na proizvodnju, ali i trgovinu tom vrstom proizvoda posebice na području Srijemske županije i u Požeškom kraju. Robne sajmove (144-146) kandidatica je uklopila u poglavlje i opisala brojne specifičnosti toga oblika trgovine na slavonskom prostoru. Gospodarske izložbe (147-156) s izložbenim i prodajnim karakterom odigrale su veliku ulogu u razvoju domaće trgovine što je kandidatica i posebice istaknula opisavši i nepovoljne političke momente u vrijeme održavanja velikih sajmova (izložaba) u Osijeku, Požegi i Zagrebu. Ostale vrste domaće trgovine (157-160) mr. sc. Zdenke Baždar opisala je prije Kućarenja (161-168) koje je opisala kao vrijednu vrstu trgovačke djelatnosti.
U četvrtom dijelu doktorskog rada pod naslovom TRGOVCI U JAVNOM I PROSVJETNOM ŽIVOTU (169) mr. sc. Zdenke Baždar istaknula je značenje Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju u Osijeku (170-175) za trgovce i trgovinu Slavonije. Udruženje trgovaca (176-191) i Trgovačke škole (192-198) kandidatkinja je obradila, kao i u ranijem poglavlju, na temelju arhivskoga gradiva ističući značenje brojnih trgovačkih društava u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima, Brodu na Savi i drugim gradovima i trgovištima Slavonije koji su izravno utjecali na trgovački život i djelatnost te vrlo važne grane gospodarstva.
ZAKLJUČAK (199-204) je kandidatkinja oblikovala standardno istaknuvši značenje i ulogu trgovine – izvozne, uvoze, domeće, izložbe… - na gospodarski život Slavonije, odnosno Kraljevine Hrvatske i Slavonije u cjelini povezavši, kao i u cijelom doktorskom radu, po potrebi, s političkim i inim prilikama u Monarhiji te s gospodarskim prilikama (razvijenost suhozemnog prometa, izgradnja željezničkih pruga, ulaganja u vodeni promet i slično) koje su izravno ili neizravno utjecale na razvoj trgovine te privrede Slavonije u cijelosti.
U radu je vrlo vrijedno i šesto poglavlje PRILOZI (205-252) u kojem je kandidatkinja te na temelju istraženog, i u većini po prvi put objavljenog, arhivskog gradiva predočila Popis trgovaca u Vukovaru 1876. – 1896., Popis sudbeno protokoliranih tvrtki u Iloku 1868. – 1909., Pregled carinskog prometa robe za Osijek i Brod 1880., 1881., Iskaz godišnjih i nedjeljnih sajmova održavanih u području TOK u Osijeku 1881., Imenik svih trgovaca – Općine Osijek, Popis sudbeno protokoliranih tvrtki u Osijeku 1869. -1909., Popis trgovaca u Vinkovačkom kotaru 1884. – 1914.).
Svojim sadržajem doktorski rad mr. sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjerima pojedinih gradova i trgovišta 1868. – 1914. s izmjenama i dopunama svakako je koristan prinos istraživanju gospodarske povijesti Slavonije (i Hrvatske) posebice zato jer obrađuje trgovinu Slavonije u razdoblju od Nagodbe do početka Prvoga svjetskoga rata na primjerima izdvojenih slavonskih trgovišta i gradova. U radu je znanstveno i istraživački obrađeno dostupno arhivsko gradivo i zastupana postojeća literatura i vrela; provedena je njihova znanstvena valorizacija pa je na jednom mjestu, u okviru zadane teme, prezentirano mnoštvo primjera što ukazuje na korištenje dostupne građe pa je i rad u potpunosti zadovoljio zadanoj temi i cilju.
Prijedlog: Na osnovu gornjega, a kao član Stručnog povjerenstva, iznosim stav da je rad mr. sc. Zdenke Baždar pod naslovom Trgovina Slavonije na primjerima pojedinih gradova i trgovišta 1868. – 1914. s izmjenama i dopunama koristan uradak i udovoljava zahtjevima za doktorski rad, te predlažem Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu i da se kandidatkinji odobri nastavak postupka za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti, tj. omogući joj pristup usmenom dijelu ispita.
Uz poštovanje!
Član Stručnog povjerenstva:
-------------------------------------
dr. sc. Mario Strecha, docent
dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijević, redovni profesor
dr. sc. Mirela Altić, znanstevni suradnik
Znanstveno vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. travnja 2003. izabralo nas je u povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Marina Manina pod naslovom «Gospodarske prilike u zapadnoj Istri između 1813. i 1848. godine (Katastar Franje I. kao vrelo zemljišnih, vlasničkih, demografskih i etničkih odnosa)».
O doktorskom radu mr. sc. Marina Manina Znanstvenom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu podnosimo slijedeće
Disertacija ima opseg od 981 stranice kompjutorski pisanog teksta (i 14 nepaginiranih stranica sa ilustracijama), od čega se 423 stranice odnose na osnovni tekst s bilješkama, a 40 stranica na popis izvora i literature te na objašnjenje korištenih kratica. Sastavni dio disertacije čini prilog opsega 505 stranica, koji se sastoji od tablica što ih je kandidat izradio za svaku od 38 obrađenih katastarskih općina. Riječ je o tablicama koje daju podatke o bruto prihodu općine, ukupnim troškovima obrade zemljišta, neto prihodu po katastarskom jutru, o vlasničkoj strukturi zemljišnih čestica te o strukturi građevinskih čestica. Posljednih 13 starnica disertacije čini sažetak s ključnim riječima (na hrvatskom i na engleskom jeziku), kraći životopis autora te sadržaj radnje.
Osnovni tekst disertacije sastoji se od uvoda, šest poglavlja (podijeljenih na potpoglavlja) te zaključka. Naslovi poglavlja su slijedeći: Kritički uvid u izvore i literaturu, Zapadna Istra – značajke katastarskih općina, Značajke poljoprivrednog zemljišta, Značajke građevinskih zemljišnih čestica, Društveno-gospodarski odnosi i radni potencijal te Značajke onomastičkog materijala.
Istraživački cilj mr. sc. Marina Manina bio je sustavno analizirati neobjavljeni katastar Franje I. za 38 katastarskih općina (kotarevi Buje i Poreč u cijelosti, te dijelovi kotareva Kopar i Piran južno od današnje hrvatsko-slovenske granice) s područja zapadne Istre, preciznije od rijeke Dragonje do Limskog kanala, te na temelju toga opisati zemljišne, vlasničke, demografske i etničke odnose na navedenom području.
Nakon uvoda i kritičkog osvrta na relevantne izvore i literaturu, autor je sustavno analizirao osnovni izvor, tj. katastar Franje I., utvrđujući glavna obilježja katastarskih općina na području zapadne Istre. S tim u vezi prikazao je glavne karakteristike reljefa i tla, klime i životnih uvjeta te značajke institucija. Istovremeno, dao je mnoštvo obavijesti o stanovništvu, stoci, stanju cesta i putova, o tržnicama, zemljištima i nastambama. Utvrdio je i značajke poljoprivrednih i građevinskih zemljišnih čestica. Nakon opsežne bazične analize katastarskih podataka autor je interpretirao složene društvene i gospodarske odnose na području zapadne Istre. Posebnu pažnju pritom obratio je pitanju vlasništva nad zemljom, problemu kolonatskih i feudalnih odnosa, utvđivanju radnog potencijala, tj. razmještaja stanovništva i stočnog fonda. Osim toga, analizirao je i osobna imena i prezimena kao i nadimke stanovništva.
Katastarske podatke kojima se služio autor je preuzimao iz baze podataka koju je prethodno izradio na temelju katastarskih elaborata. Riječ je o bazi podataka koju je mr. sc. Marino Manin sastavio na temelju višemjesečnog rada u Archivio di stato di Trieste, gdje je navedeni materijal pohranjen. Bazu podataka priložio je disertaciji s obzirom na to da je na osnovi nje autor izradio istraživački model na temelju kojega je prikazao stanje u svakoj od 38 katastarskih općima. S tim u vezi valja istaknuti da se radi o istraživačkom modelu koji pokriva pet aspekata: opće značajke svake katastarske općine, njezin bruto prihod, troškove obrade tla, neto prihod po katastarskom jutru za svaku poljoprivrednu kulturu i njezinu klasu, strukturu zemljišnih čestica, strukturu zemljišta prema kulturama i klasama te značajke građevinskih zemljišnih čestica. S ciljem da utvrdi razlike u vlasničkoj strukturi, zastupljenosti poljoprivrednih kultura, kvaliteti obrade tla, stanju stambenih i gospodarskih objekata itd. autor je detaljno usporedio podatke za gradske općine, nastanjene pretežito neagrarnim stanovništvom, sa podacima za seoske zajednice odnosno za vlastelinstva.
U uvodu, nakon što se ukratko osvrnuo na prilike u Habsburškoj monarhiji i u Istri nakon Napoleonskih ratova (str. 5-14), autor je prikazao zemljišne izmjere i kartografiju za područje Istre (str. 15-30). Nadaje, opisao je strkturu osnovnog izvora, tj. strukturu Katastra Franje I. (str. 32-34), da bi zatim precizno formulirao istraživačko pitanje (str. 35-41). U prvom poglavlju disertacije autor se kritički osvrnuo na korištene izvore i relevantnu literaturu (str. 42-50). Drugo poglavlje (str. 51-206) donosi precizne podatke za svih trinaest katastarskih općina kotara Buje i devetnaest katastarskih općina kotara Poreč, za četiri katastarske općine kotara Kopar te za dvije katastarske općine kotara Piran. Značajke poljoprivrednog zemljišta prema strukturi poljoprivrednih kultura zatečenih u vrijeme nastanka katastra (oranice, oranice s lozama, oranice s maslinama, oranice s lozama i maslinama, vinogradi, maslinici, vinogradi s maslinama, vrtovi, livade, šumovite livade, pašnjaci, šumoviti pašnjaci, šume za sječu, šume za građu, močvare i neplodno tlo) analizirane su u trećem poglavlju disertacije (str. 207- 266). Četvrto poglavlje (str. 267-319) odnosi se na karakteristike građevinskih zemljišnih čestica, odnosno na objekte koji su se na njima nalazili. U navedenom poglavlju autor, između ostaloga, govori o stambenim i gospodarskim objektima (kućama za stanovanje, kućama kolona, kućama za uporabu), stajskim objektima (stajama za konje, stajama za krupnu i sitnu stoku), ruševinama, sakralnim i drugim objektima. U petom poglavlju (str. 320-364), autor je analizirao razlike u feudalnim podavanjima između katastarskih općina u kojima su ona zabilježena. To, kao i njegova rasprava o kolonatu kao specifičnom i u zapadnoj Istri prevladavajućem obliku zavisnog odnosa u obradi zemlje, zbog svoje dokumentiranosti, zaslužuje posebnu pozornost. Unatoč pravno povoljnijem položaju kolona, autor, naime, zaključuje da su prinosi od poljoprivredne proizvodnje koji su ostajali neposrednim obrađivačima (kolonima) odgovarali vrijednosti uloženog rada samo u prosječno rodnim godinama, dok su za nerodnih godina iznosili manje od vrijednosti uloženog rada, zbog čega koloni vrlo često nisu bili u stanju zadovoljiti niti svoje osnovne životne potrebe. Nadalje, autor je iscrpno prikazao stanje komunikacija, utvrdivši pritom da je cestovna mreža na Poreštini (predio između rijeke Mirne i Limskog kanala) bila nerazvijena, dok je na Bujštini (područje između rijeke Dragonje i rijeke Mirne) cestovna infrastruktura bila znatno razvijenija. Pružajući niz obavijesti o svakodnevnom životu, autor je pokušao dati maksimalno cjelovitu sliku promatranog prostora. Pritom je, i to na osnovi zastupljenosti prehrambenih obrazaca različite raznolikosti po pojedinim katastarskim općinama te na osnovi uvjeta stanovanja, nastojao utvrditi socijalnu stratificiranost.
Šesto poglavlje disertacije (str. 365-412) posvećeno je onomastičkom materijalu. S tim u vezi valja naposenaglasiti da je autor usporedio prezimena iz katastarskih općina iz prve polovice 19. stoljeća s prezimenima iz 1945. godine. Suprotno očekivanjima, utvrdio je da je postotak nestalih prezimena vrlo visok (prosječno nešto viši od 51%). Natprosječno velik nestanak prezimena iz prve polovice 19. stoljeća zabilježen je u onim katastarskim općinama na čijem je području harala malarija. Na tim područjima u drugom popisu iz 1945. pojavilo se najviše novih prezimena, čija prosječna vrijednost iznosi gotovo 78 %. Fenomen naglog povećanja broja prezimena, odnosno pojavu nestanka velikog broja prezimena iz provog popisa izvršenog 1945. godine autor, s jedne strane, tumači demografskom eksplozijom (do koje je došlo upravo u spomenutom razdoblju), a s druge mogućnošću slobodnog raspolaganja nekretninama, gospodarskim razvojem i povećanjem mobilnosti stanovništva.
Prema autorovom zaključku (str. 413-423) proizlazi da su se i po načinu i po stupnju razvijenosti poljoprivredne proizvodnje na području zapadne Istre jasno razlikovala dva područja: Bujština s razvijenijom poljoprivredom, ali s limitiranim razvojnim mogućnostima, te Poreština s nešto zaostalijom poljoprivrednom proizvodnjom, ali s boljim razvojnim mogućnostima i višom kvalitetom proizvedenih poljoprivrednih proizvoda, napose vina. Od novouvedenih poljoprivrednih kultura isticao se kukuruz, koji se proizvodio na cijelom području zapadne Istre, dok se krumpir uzgajao samo u nekoliko katastarskih općina Bujštine s najnaprednijom poljoprivrednom proizvodnjom. Glavni izvozni proizvodi bili su vino, ulje i drvo, a izvoz se obavljao preko posebnih punktova, tzv. ukrcavališta. Potrebe za uvozom sezonske radne snage imalo je područje južno od rijeke Mirne. Za spomenuto područje karakterističan je i redoviti dolazak stranih pastira, iz Kranjske i sa Krasa, koji su od kasne jeseni do kasnog proljeća tamo napasali sitnu stoku.
Doktorska disertacija mr. sc. Marina Manina analizira 519, 54 četvornih kilometara teritorija zapadne Istre s 19. 263 stanovnika (37, 08 stanovnika po četvornom kilometru), koji su živjeli u 3.501 kućanstvu ( prosječno 5,50 članova po kućanstvu). Osobiti zanstveni doprinos disertacije mr. sc. Marina Manina sastoji se u sustavno provedenim i vrlo iscrpnim analizama niza aspekata društvenog i gospodarskog života u 38 katastarskih općina zapadnog dijela Istre. Na temelju historiografske i druge relevanstne literature o Istri u prvoj polovici 19. stoljeća, kao i na osnovi obrade velike količine izvorne građe te na temelju unakrsne analize brojnih podtaka mr. sc. Marino Manin je u svojoj disertaciji dao vrlo preciznu, plastičnu i, što je napose važno naglasiti, pouzdanu sliku društvenih i gospodarskih prilika u zapadoj Istri tijekom 20-tih i 30-tih godina 19. stoljeća. Zbog toga njegova disertacija predstavlja vrijedan doprinos hrvatskoj historiografiji o istrskoj povijesti u 19. stoljeću. Osim toga, disertacija je vrijedna i zbog metodološkog obrasca što ga pruža budućim istraživačima. Autorov istraživački model moguće je, naime, primijeniti i pri proučavanju ostalih područja Istre, ali i za područje Dalmacije.
Smatramo da je mr. sc. Marino Manin svojom doktorskom disertacijom dao važan doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti te je stoga ocjenjujemo pozitivno. Predlažemo Znanstvenom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće i da odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja doktorata znanosti.
dr. sc. Mario Strecha, docent
dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijević, redovni profesor
dr. sc. Mirela Altić, znanstevni suradnik
U Zagrebu, 3. lipnja 2003.
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 18. 6. 2003.
Predmet: Ocjena doktorskog rada mr.sc. Ljiljane Gregov
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 14. 4. 2003. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ljiljane Gregov pod naslovom Efekti tzv. cirkadijurnog stresa na promjene rezidualnog mentalnog kapaciteta. Shodno vašoj odluci, podnosimo sljedeći
Izvještaj
Doktorski rad mr. sc. Ljiljane Gregov ima 152 stranice, a podijeljen je u osam dijelova: Uvod, Problem ispitivanja, Metoda, Rezultati i rasprava, Završna rasprava, Zaključak, Literatura, Prilozi. Glavni tekst rada zauzima 106 stranica, a 182 bibliografske jedinice čine 20 stranica. Na kraju se nalazi 25 stranica priloga, grupiranih u pet različitih sadržaja.
Uvod je podijeljen u dva dijela: u prvom autorica objašnjava ritmičnost bioloških procesa kod ljudi, a u drugom prirodu procesiranja informacija i pojam mentalnog opterećenja. Govoreći o biološkim ritmovima autorica objašnjava razlike među njima na osnovi veličine perioda (frekvencije), veličine amplituda i njihove uvjetovanosti, tj. endogeni vs. egzogeni, te primarni vs. sekundarni ritmovi. Posebnu pažnju daje tzv. cirkadijurnim (24-satnim) ritmovima, koji spadaju u skupinu primarnih ritmova, uglavnom endogenog porijekla. Sinkronizaciju ovih ritmova vrši suprakijazmatska jezgra, te neke žlijezde svojim izlučevinama. Dakako, s biološkim ritmovima mogu interferirati i okolinski ritmovi, kao što je izmjena dana i noći, mijenjajući veličinu perioda i/ili faza, koje ponekad mogu biti u cijelosti invertirane. Autorica navodi primjere većeg broja istraživanja, koja su se bavila cirkadijurnim ritmovima različitih psihofizioloških varijabli, kao što su tjelesna temperatura, frekvencija pulsa, razina katekolamina, opća aktivacija, visoka aktivacija, situacijska anksioznost i sl., čije se varijacije dovode u vezu s varijacijama u efikasnosti ispitanika na različitim mentalnim i psihomotornim zadacima. Autorica se priklanja mišljenju većine autora da efikasnost u ovakvim zadacima uvelike zavisi o stupnju kortikalne pobuđenosti (arousal), koja također cirkadijurno varira, pa s takvog stajališta raspravlja o nekim aspektima procesiranja informacija.
U uvodnom objašnjenju procesa obrade informacija, autorica navodi polazišta različitih jednokanalnih teorija procesiranja, kao što su filtar teorija i alokacija kapaciteta kanala trenutnim zahtjevima. Uz jednokanalne teorije, navodi i višekanalne pristupi objašnjenju procesiranja, kao što su Wickensov model i model radne memorije. Budući da je sustav za obradu informacija, bez obzira o kojem se objašnjenju radilo, ograničenog kapaciteta, promjene mentalnog opterećenja su prvenstveno uvjetovane promjenama u težini i/ili kompleksnosti zadataka. Efikasnost je, osim različitim aspektima zadatka, uvjetovana i mogućnostima, motivacijom te tjelesnim i mentalnim stanjem pojedinca. U nastavku, autorica piše i o različitim načinima određivanja veličine mentalnog opterećenja. Ona naglašava nejednoznačnost njegove definicije, te objašnjava prednosti i nedostatke različitih metoda njegova određivanja, kao što su subjektivna procjena, mjerenje rezidualnog kapaciteta i mjerenja promjena fizioloških parametara. Među ovima zadnjima posebno opisuje ispitivanja promjena sinus aritmije, tj. varijabiliteta srčanih R-R intervala u uvjetima različitih mentalnih opterećenja. Budući da ni jedna metoda ne zadovoljava u potpunosti, autorica se zalaže za korištenje više metoda i analizu različitih parametara u ovakvim ispitivanjima.
Osnovni problem autoričinog vlastitog istraživanja jest "ispitati da li se u sklopu cirkadijurnih varijacija općeg funkcionalnog stanja organizma mijenja i kapacitet sustava za procesiranje informacija" (str. 46). Autorica naime drži da nema dovoljno istraživanja niti plauzibilnih objašnjenja odnosa između cirkadijurnih promjena općeg funkcionalnog stanja organizma i promjena sustava za procesiranje informacija. S tim u svezi, posebno će opažati promjene indikatora mentalnog opterećenja (rezidualni mentalni kapacitet, subjektivna procjena, varijabilitet R-R intervala) i kortikalne pobuđenosti (tjelesna temperatura, veličina i varijabilitet R-R intervala, krvni tlak, opća i visoka aktivacija). Ako su cirkadijurne promjene sustava za procesiranje informacija sukladne promjenama funkcionalnog stanja organizma, onda se može očekivati da će u pojedinim periodima tijekom 24 sata stanje procesora i kortikalne pobuđenosti biti optimalno, uz što bi se vezala maksimalna efikasnost. U ostalim periodima stanje bi bilo suboptimalno, što bi rezultiralo cirkadijurnim stresom, koji je definiran kao dodatan napor kojega osoba treba uložiti da bi se u periodima suboptimalnog funkcioniranja održala efikasnost na razini optimalnih perioda. S obzirom da se radi o mentalnom opterećenju, autorica pretpostavlja da bi se dodatno uloženi napor mogao odraziti na veličini rezidualnog mentalnog kapaciteta (smanjenje) i supresiji varijabiliteta R-R intervala. Zbog inter i intraindividualnih razlika, te situacijskih variranja parametara sinus aritmije, a s ciljem dobivanja pouzdanih refereničnih vrijednosti, umjesto parametara u stanju mirovanja, autorica pretpostavlja značajno veću pouzdanost parametara sinus aritmije u EEG delta fazi sna.
U poglavlju Metoda opisan je nacrt istraživanja, korišteni pribor i sam postupak. U ispitivanju je sudjelovalo 16 ispitanika, što je dostatan broj za ovakvu vrstu ispitivanja. Kao primarni zadatak korišten je zadatak složene reakcije, koji je, osim u kompleksnosti, varirao i u vremenu u kojemu je ispitanik trebao reagirati (nametnuti ritam reakcija). Sekundarni zadatak je bio zadatak uzastopnog jednoličnog udaranja po tipci mikroprekidača (tzv. taping), pri čemu je regularnost (ravnomjernost) udaranja poslužila kao mjera rezidualnog mentalnog kapaciteta. U istraživanju je korištena adekvatna oprema (poligraf i računala s odgovarajućim dodacima i softverom, tlakomjeri, toplomjeri), te ljestvice za procjenu težine zadataka i aktivacije. Nakon inicijalnog uvježbavanja i prilagođavanja eksperimentalnim situacijama, ispitanici su sudjelovali u cirkadijurnim (24-satnim) ispitivanjima, koja su svaki sat uključivala obavljanje navedenih zadataka, kontinuiranog mjerenja R-R srčanih intervala, krvnog tlaka, aktivacije i procjene težine upravo završenih zadataka. Nakon završenog 24-satnog eksperimenta, ispitanicima je simultano registriran EEG i R-R intervali za vrijeme sna. Parametri R-R intervala za vrijeme dubokog sna (delta faza EEG-a) korišteni su kao referenične vrijednosti u kasnijim usporedbama različitih situacija.
U poglavlju Rezultati i rasprava, opisane su i objašnjene analize dobivenih rezultata. Obrada učinka u primarnom zadatku pokazala je da nije bilo interferencije između primarnog i sekundarnog zadatka te da su značajne efekte promjena ritma reakcija, kao i cirkadijurne varijacije pokazale varijable broj točnih reakcija, broj pogrešnih reakcija i broj izostavljenih reakcija, dok je na vrijeme odluke djelovao samo ritam reakcija. Parametri sekundarnog zadatka (aritmetička sredina i DM-indeks taping intervala) pokazali su efekte primarnog zadatka, ritma reakcija i cirkadijurne varijacije. Psihofiziološke varijable, tjelesna temperatura, parametri R-R intervala i opća aktivacija, pokazale su značajne cirkadijurne varijacije, dok takve varijacije nisu nađene za krvni tlak i visoku aktivaciju. Na osnovi autokorelacijskih i spektralnih analiza R-R intervala u delta fazi EEG-a i stanju mirovanja, autorica zastupa mišljenje da ispitanik u stanju mirovanja ipak 'ne miruje', nego je mentalno aktivan, za razliku od faze dubokog sna, kad nema takve aktivnosti, pa je smatra adekvatnijom za referenične vrijednosti od stanja mirovanja. Rezidualni mentalni kapacitet, iskazan tzv. PML-indeksom, također je imao značajne cirkadijurne varijacije. Ove varijacije su bile sukladne promjenama indikatora kortikalne pobuđenosti i mentalnog opterećenja (tjelesna temperatura, opća aktivacija, varijabilitet R-R intervala, subjektivna procjena). Spektralne analize R-R intervala pri radu s različitim ritmom reakcija jasno su pokazale razlike u efektima među različitim ritmovima, kao i između njih i slobodnog ritma reakcija.
U Završnoj raspravi interpretirani su rezultati u smislu činjenica da cirkadijurne varijacije rezidualnog mentalnog kapaciteta nisu izazvane promjenama u kompleksnosti zadataka, nego su posljedica promjena u ukupnom kapacitetu kanala, što potkrepljuju i visoke korelacije između promjena u primarnom i sekundarnom zadatku. Parametri sinus aritmije također odražavaju veličinu mentalnog opterećenja, kad se uspoređuju s vrijednostima u stanju mirovanja, što je u skladu s rezultatima prethodnih brojnih istraživanja. Međutim, stupanj supresije varijabiliteta nije isti iz sata u sat u tijeku 24 sata, nego je značajno veći u periodu između 24 i 06 sati. Budući da je težina zadatka bila konstantna tijekom 24 sata, ovo ukazuje na povećanu prisutnost cirkadijurnog stresa, tj. povećani napor kojeg ispitanik ulaže da bi svoju efikasnost održao na zadovoljavajućoj razini. Korištenje parametara sinus aritmije iz delta faze EEG-a kao refereničnih vrijednosti od kojih su oduzimani dobiveni individualni varijabiliteti u tijeku 24 sata, pokazalo je da su interindividualne razlike značajno manje i stabilnije, nego kad su se za refereničnu vrijednost uzimali varijabiliteti u stanju mirovanja. Autorica zaključuje da u noćnim satima dolazi do dodatnog stresa na sustav za procesiranje informacija što potkrepljuje i pad tjelesne temperature te razine aktivacije. Budući da je razina objektivnog opterećenja zadatkom bila stalno ista, promjene varijabiliteta se mogu povezati s povećanjem napora, kojim se kompenzira pad funkcionalnog stanja organizma, odnosno sustava za procesiranje informacija.
Ocjena i prijedlog
Mr.sc. Ljiljana Gregov provela je složeno laboratorijsko istraživanje u kojem je tijekom 24 sata u kontroliranim eksperimentalnim uvjetima pratila kovarijacije cirkadijurnih promjena općeg funkcionalnog stanja organizma i kapaciteta sustava za procesiranje informacija. U uvodnom dijelu radnje, na osnovi obilne literature, pokazala je vrlo dobru upućenost u područje kojim se bavi ova radnja. Zahvaljujući tome je i svoje istraživanje postavila na dobru metodologijsku osnovu. Uz varijable koje su subjektivne po prirodi (aktivacija, subjektivna procjena), korištene su i objektivno mjerljive varijable, kako nezavisne, tako i zavisne, što je činilo okosnicu ovoga rada. Autorica je pokazala vještinu u korištenju složenog instrumentarija za mjerenje ovih varijabli, a dobivene rezultate analizirala je prikladnim statističkim postupcima.
Iako je upitno koliko je originalan osnovni problem ovog istraživanja, svojim metodološkim pristupom i poboljšanjima ono nam donosi značajan znanstveni doprinos. Posebna vrijednost ovoga rada jest u činjenici da se po prvi put u cirkadijurnim istraživanjima promjena sustava za procesiranje informacija, uz pridodani (sekundarni) zadatak, koriste i osjetljivi fiziološki indikatori promjena, kao što je varijabilnost srčanih R-R intervala. Nadalje, umjesto relativno nepouzdanih refereničnih vrijednosti u stanju mirovanja, po prvi put se koriste stabilnije vrijednosti iz delta faze EEG-a, gdje se de facto svi ispitanici nalaze u istom stanju. Ovakve referenične vrijednosti su se pokazale pouzdanijim, dakle i adekvatnijim, indikatorima promjena cirkadijurnog stresa, nego referenične vrijednosti u stanju mirovanja. U radu su također utvrđene razlike u subjektivnom doživljaju rada s nametnutim i rada sa slobodnim ritmom, iako ih objektivniji pokazatelji ne potkrepljuju, što se može pripisati činjenici da različiti aspekti stresa mogu izazivati različite reakcije, koje nisu uvijek sukladne.
Ovom radu se mogu uputiti i određeni prigovori vezani za prezentaciju: (pre)obilje materijala (tablica, slika) i način njegove organizacije otežavaju čitatelju da raspozna ključni doprinos. Nije također sasvim jasno iz teksta kako su kontrolirane neke varijable, kao što je umor ispitanika koji je mogao barem dijelom utjecati na promjene u zavisnim varijablama. Ipak ovi prigovori nisu takove prirode da se ne bi mogli objasniti za vrijeme obrane ovog rada.
Predlažemo, stoga, Naslovu da prihvati doktorsku disertaciju mr.sc. Ljiljane Gregov, te da pristupnici odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti iz područja psihologije.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Branimir Šverko, red prof.
predsjednik povjerenstva
Dr.sc. Željko Jerneić, docent
član povjerenstva
Dr.sc. Ilija Manenica, red. prof.,
Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru,
mentor i član povjerenstva
Filozofski fakultet u Zagrebu
U Zagrebu, 20. lipnja 2003.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 9. lipnja 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Josipa Burušića pod naslovom Individualne razlike i stilovi samopredstavljanja. Proučivši priloženi tekst disertacije podnosimo Vijeću sljedeći
Doktorski rad mr. sc. Josipa Burušića ima 198 stranica teksta organiziranog u 8 sadržajnih cjelina: Uvod, Ciljevi i problemi istraživanja, Metoda, Rezultati i rasprava, Opća rasprava, Zaključci, Literatura i Prilozi. Glavni tekstualni dio rada obuhvaća 170 stranica, a njemu su pridruženi popis korištene literature s 301 bibliografskom jedinicom, te 8 stranica priloga (najvećim dijelom tablica s deskriptivnim pokazateljima rezultata na pojedinim instrumentima i rezultatima faktorskih analiza). Na kraju je radu priložen sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, kao i životopis autora.
U radu se istražuje i objašnjava samopredstavljanje kao oblik socijalnog ponašanja kojim ljudi nastoje utjecati na dojmove što ih drugi stvaraju o njima. Nastoji se u prvom redu empirijski provjeriti stvarna povezanost pojedinih načina samopredstavljanja te istražiti njihovu strukturiranost u pogledu postojanja nadređenih stilova samopredstavljanja. Ispitivani načini samopredstavljanja su samoisticanje, umiljavanje, predstavljanje uzora, korištenje izgovora, korištenje opravdanja te samohendikepiranje za čije mjerenje su u istraživanju konstruirani prikladni instrumenti. Pored toga nastoji se ispitati u kojoj je mjeri iskazivanje stilova samopredstavljanja izravno ili posredno povezano i određeno pojedinim obilježjima osobe.
U Uvodu autor polazi od prikazivanja osnovne problematike vezane uz definiranje i istraživanje samopredstavljanja. Kao područje istraživanja, samopredstavljanje je u posljednjih dvadesetak godina izazvalo veliku pozornost istraživača, no usprkos bogatstvu akumuliranih spoznaja, sam pojam ili konstrukt samopredstavljanja još uvijek nije u potpunosti definiran. Pored problema u pojmovnom određenju, daljnji problem predstavlja činjenica da je ovo područje istraživanja konceptualno još uvijek prilično nesistematizirano. Temeljno obilježje dosadašnjih istraživanja je parcijalni pristup i autor ih dijeli u tri prepoznatljive cjeline.
U nastavku uvodnog dijela teksta detaljno su prikazane dosadašnje spoznaje iz prve dvije cjeline, koje su u izravnoj vezi s predmetom ovog istraživanja: istraživanja koja se bave prediktorima samopredstavljanja i istraživanja koja proučavaju različite oblike ponašanja koja se mogu smatrati samopredstavljajućim, a koja su rezultirala različitim taksonomijama (Tedeschi i sur., 1985; Jones i Pittman, 1982; Arkin, 1981; Schütz, 1998). Autor pruža detaljan uvid u postojeće taksonomije, uspoređujući ih međusobno i kritički se osvrnuvši na svaku od njih.
U završnom dijelu Uvoda autor daje sažeti prikaz istraživačkih procedura i postupaka koji se koriste u ispitivanjima samopredstavljanja, od kojih su najčešće korišteni eksperimentalni ili kvazi-eksperimentalni nacrti u laboratorijskim uvjetima, što je i glavni nedostatak dosadašnjih istraživanja. S odmakom od laboratorijskih istraživanja u posljednjih nekoliko godina javljaju se i prve metrijski validirane mjere pojedinih strategija samopredstavljanja, no do sada ih je razvijeno tek nekoliko. U novije vrijeme počinje se koristiti i metoda tzv. intenzivnog prikupljanja individualnih podataka u obliku dnevnih procjena. Kako među dosadašnjim istraživanjima nema ni jednog koje je istovremeno istraživalo više strategija samopredstavljanja, tako su sve postojeće taksonomije nastale na osnovi teorijskih očekivanja, a ne empirijskih dokaza o međusobnim odnosima pojedinih oblika ponašanja. Osim toga, posljednjih se godina sve veća pažnja počela posvećivati i mogućnosti predikcije samopredstavljanja temeljem pojedinih obilježja ličnosti. Nastojeći pridonijeti potpunijem proučavanju strategija samopredstavljanja kao integriranih cjelina, te ponuditi preciznija objašnjenja odnosa između osobina ličnosti i socijalnog ponašanja pojedinca, autor se odlučio za provođenje ovog opsežnog istraživanja.
Cilj istraživanja bio je proširiti spoznaje o stvarnoj povezanosti pojedinih načina samopredstavljanja izvedenoj iz empirijskih podataka, njihovoj strukturiranosti u nadređene stilove samopredstavljanja, te povezanosti pojedinih stilova s osobinama ličnosti. Sukladno tome postavljeni su i problemi ovog istraživanja: utvrđivanje sličnosti među taktikama; utvrđivanje sličnosti i razlika među dobnim i spolnim skupinama; objašnjenje prostora zahvaćenog ispitivanim taktikama samopredstavljanja nadređenim pokazateljima u vidu stilova samopredstavljanja; objašnjenje stilova samopredstavljanja obilježjima pojedinca; utvrđivanje razlika i doprinosa samopoštovanja i impresijske motivacije u pogledu samopredstavljanja.
Cjelokupno istraživanje je organizirano u nekoliko faza: predistraživanje je u prvom redu posvećeno konstrukciji i inicijalnoj validaciji instrumentarija za mjerenje taktika samopredstavljanja, te prijevodu i/ili validaciji drugih instrumenata koji se po prvi put koriste u hrvatskom govornom području u ovom istraživanju. Konačni rezultati koji su izloženi u ovom radu prikupljeni su ispitivanjem 716 ispitanika, među kojima je 515 učenika različitih srednjih škola u Republici Hrvatskoj te 201 student psihologije. Obrada podataka je izvršena na uzorku od 670 ispitanika za koje su prikupljeni cjeloviti podaci, od toga 481 učenika srednjih škola i 189 studenata. Među srednjoškolcima je 283 žena i 198 muškaraca, dok je kod studenata 160 žena i 29 muškaraca.
Načini samopredstavljanja mjereni su skalama konstruiranim za potrebe ovog rada, a sadržane su u Upitniku taktika samopredstavljanja i Inventaru taktika samopredstavljanje mjerenih ciljnim atribucijama, te korištenjem već postojeće Skale samohendikepiranja, koja je prevedena i prilagođena. Ukupno je zahvaćeno šest različitih taktika samopredstavljanja, među kojima su pretpostavljeno asertivne (umiljavanje, samoisticanje, predstavljanje uzora) operacionalizirane na dva načina, dok su tri defanzivne (opravdanja, izgovori i samohendikepiranje) mjerene samo na jedan način. Ostale mjerene varijable operacionalizirane se preko već postojećih instrumenata, što je uključivalo mjerenje konceptualno i hijerarhijski raznovrsnih obilježja osobe, kao što su crte ličnosti, samopoštovanje, jasnoća pojma o sebi, socijalni motivi, pozitivni i negativni afekti, sramežljivost, aspekti socijalne evaluacije. Neke skale su po prvi put u hrvatskom govornom području korištene u ovom istraživanju (Skala za mjerenje afilijacijske motivacije, Motiva za postignuće i Motiva za moći). Metrijske karakteristike svih instrumenata su provjerene u predistraživanjima.
U obradi rezultata i odgovaranju na postavljene probleme korištena su tri temeljna analitička pristupa: faktorska analiza, analiza varijanci i regresijska analiza. Sličnosti među taktikama samopredstavljanja te prepoznavanje osnovnih dimenzija koje određuju prostor samopredstavljačkog ponašanja utvrđivala se faktorskom analizom na zajedničke faktore te komponetnom analizom. Invarijatnost i ponovljivost dobivenih faktorskih solucija provjeravala se izračunavanjem stupnja faktorske kongruencije. Razlike u stupnju korištenja pojedinih načina samopredstavljanja u različito definiranim skupinama provjeravane su unutar Općeg linearnog modela (GLM) korištenjem multivarijatnih i univarijatnih analiza varijance. Povezanost, izravni, neizravni i interakcijski doprinos različitih obilježja objašnjenju načina samopredstavljanja utvrđivao se regresijskom analizom. Izravni doprinos se utvrđivao stupnjevitom regresijskom analizom. Jedinstveni doprinos skupina obilježja se utvrđivao hijerarhijskom regresijskom analizom. Moderirajućom hijerarhijskom regresijskom analizom se provjeravala moderatorska uloga pojedinih obilježja kao što su dob, samopoštovanje, impresijska motivacija. Provjeravanje medijacijske uloge i medijacijskih modela u kojima samopoštovanje odnosno impresijska motivacija predstavljaju moguće medijatore utjecaja obilježja na iskazivanje stilova samopredstavljanja provjeravali su se nizom medijacijskih analiza .
Dobiveni rezultati svjedoče kako je moguće zadovoljavajuće operacionalizirati različite taktike samopredstavljanja čija je utvrđena povezanost takva da se većinom uklapa u postojeća teorijska razmatranja. Utvrđeni rezultati o većoj relativnoj sličnosti umiljavanja i samoisticanja kao načina samopredstavljanja predstavljanju empirijski vrijedne rezultate i svjedoče kako se ove dvije taktike u nizu obilježja razlikuju od treće zahvaćene asertivne taktike samopredstavljanja, predstavljanja sebe uzorom drugima, za što je do sada bilo samo teorijskih naznaka. Rezultati izloženi u ovom radu potvrđuju opravdanost razmatranja samopredstavljanja kao hijerarhijski strukturiranog ponašanja u kojem se mogu prepoznati temeljniji oblici ponašanja imenovani kao stilovi samopredstavljanja. Moguće je izdvojiti tri stila samopredstavljanja, koji su u skladu s dobivenim rezultatima i teorijskim razmatranjima, imenovani kao obrambeni stil samopredstavljanja, nastojanje da se izgleda uzorno te nastojanje da se izgleda dopadljivo. Tri su stila međusobno statistički značajno povezana, no iznosi povezanosti pružaju dovoljno argumenata u prilog njihovoj konceptualnoj neovisnosti. Rezultati utvrđivanja povezanosti razlika u nizu obilježja s iskazivanjem stilova samopredstavljanja daju jasniji uvid u prirodu samopredstavljačkog ponašanja te svjedoče da je moguće, osim obilježjima situacije, interakcijskog partnera i slično, korištenje stilova samopredstavljanja objašnjavati i trajnijim obilježjima osobe. Dobiveni rezultati o povezanosti obilježja pojedinca i korištenja stilova samopredstavljanja imaju zadovoljavajuće objašnjenje unutar teorijskih razmatranja procesa samopredstavljanja.
Provedeno istraživanje kojim su provjeravane pretpostavke o međusobnim odnosima pojedinih načina samopredstavljanja i njihovoj povezanosti s osobinama pojedinca predstavlja vrijedan teorijski i empirijski doprinos znanstvenom izučavanju samopredstavljanja kao relevantnog socijalnog ponašanja. Treba naglasiti da je ovo prvi puta da se u istraživanju istovremeno ispituje korištenje različitih strategija samopredstavljanja i prvi empirijski pokušaj njihovog strukturiranja. Ništa manje nije važna ni provjera postojećih spoznaja o samopredstavljanju i u drugim kulturama osim američke. Kako bi mogao ostvariti postavljene ciljeve, autor je preveo veći broj mjernih skala, a u nedostatku postojećih mjera, sam je konstruirao dva nova mjerna instrumenta. Provjera metrijskih karakteristika ovih instrumenata također je sastavni dio ovog rada. Na kraju treba istaknuti autorovu sposobnost preglednog iznošenja informacija, izbjegavanja redundantnosti i oblikovanja vrlo čitljivog i razumljivog rada, što je moguće samo zahvaljujući temeljitom poznavanju znanstvenog područja kojem rad pripada.
Istraživanja područja samopredstavljanja opterećena su brojnim teškoćama i nedoumicama. U radu se pokušavaju naznačiti pojedini problemi koji su evidentno prisutni u ovom području istraživanja a koje treba svakako razmotriti kako bi se moglo cjelovitije razumjeti te točnije objasniti samopredstavljačko ponašanje. Iako je autor većinu njih temeljito razmotrio i ocijenio mogući utjecaj svojih rješenja na dobivene rezultate, čini se da neka pitanja zaslužuju dodatnu raspravu. Izbor prigodnog uzorka užeg dobnog raspona i nejednake zastupljenosti spolova jedan je od nedostataka istraživanja. Odabrani uzorak ispitanika svojim je sastavom i veličinom omogućio tek djelomično ostvarivanje zadanog cilja. Ispitivanje bi valjalo provesti i na drugim uzorcima, kako bi se provjerila dobivena odstupanja od postojećih taksonomija i utvrdili razlozi njihovog pojavljivanja. Sličan prigovor vrijedi i za izbor strategija samopredstavljanja korištenih u ispitivanju, čime nisu iscrpljene sve mogućnosti i varijabilitet u načinima samopredstavljanja. Navedena i slična pitanja ne zahtijevaju nikakve posebne dorade u tekstu radnje, već predstavljaju teme za raspravu prilikom obrane disertacije i smjernice za daljnja istraživanja.
Na temelju ocjene stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Josipa Burušića i da mu odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Željka Kamenov, docent
predsjednik povjerenstva
dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
član povjerenstva
dr.sc. Majda Rijavec, izv. prof.
član povjerenstva
Vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 18. ožujka 2003.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. prosinca 2002. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Melanije Marušić, pod naslovom Percepcija prostora i vremena u romanima Aleksandrijski kvartet Lawrencea Durrella i Sotonski stihovi Salmana Rushdieja. Vijeću podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Melanija Marušić izradila je magistarski rad Percepcija prostora i vremena u romanima Aleksandrijski kvartet Lawrencea Durrella i Sotonski stihovi Salmana Rushdieja. Rad je napisan na ukupno 119 stranicama, a sastoji se od šest osnovnih poglavlja: 1. “Uvod” (str. 3-12), 2. “Migrant” (str. 13-36), 3. “Nepostojanost ega” (str. 37-66), 4. “Struktura romana” (str. 67-101), 5. “Zaključak” (str. 102-105), 6. “Bibliografija”, s dodacima (str. 106-117).
U svome radu kandidatkinja teži usporediti spomenute romane Lawrencea Durrella i Salmana Rushdieja kako bi pokazala temeljne sličnosti u načinima na koje oni organiziraju prostor i vrijeme svoje naracije, posebno s obzirom na zaokupljenost oba teksta konceptima drugosti, migracije i dijaloga kultura.
Premda stručno povjerenstvo cijeni napor koji je kandidatkinja uložila u pisanje magistarskog rada te njezin očit i iskren interes za temu, mišljenja smo da kandidatkinjin pokušaj usporedbe percepcije prostora i vremena u spomenutim romanima Lawrencea Durrella i Salmana Rushdieja puca pod teretom sistemskih (kulturnih, povijesnih, historijskih, poetičkih, strukturnih…) razlika između tih dvaju naslova, pa se kandidatkinjina hipoteza o srodnosti percepcije prostora i vremena u ta dva romana nužno doima neutemeljenom. Ne bismo se mogli složiti s kandidatkinjom da su dovoljna podloga za usporedbu “majstorstvo kojim se [Durrell i Rushdie, op. Povjerenstva] koriste izabranim medijem i obilne transfuzije duše kojom nas svakom novom riječju daruju” (str. 94).
Pritom je jedan od središnjih problema kadidatkinjine komparacije i njezina nedostatna metodološka podloga; osim nekoliko nesustavnih, presimplificiranih te nedovoljno argumentiranih referencija na radove Jeana Baudrillarda, Fredrica Jamesona i Jacquesa Lacana, rad je posve lišen uvida u recentnu književnokritičku i teorijsku produkciju. Ta je manjkavost posebno kritična po kandidatkinjin rad, jer su njegove okosnice pojam migranta i prostor druge kulture – pojmovi sustavno i temeljito obrađeni u postkolonijalnoj teoriji i teorijama kulture. Stoga to više čudi što kandidatkinjina bibliografija – osim nekoliko referencija na Edwarda Saida te jedne na Elleke Boehmer, iz druge ruke, preko već posredovanih čitanja njihova rada – ne bilježi ni jedan tekst samoga Saida ili drugih ključnih autora koji su obilježili postkolonijalnu, kulturnu i, uže, književnu teoriju te profilirali teorijska viđenja prostora, Drugoga, migranta, spacijalnosti i teritorijalnosti (Homi Bhabha, Gayatri Chakravorty Spivak, Edward W. Soya…). Posljedica toga je da kandidatkinjin pristup odlikuju esencijalističko gledanje drugih kultura te neke predrasude karakteristične za zapadnjački orijentalizam, a koje su spomenuti autori odavno prokazali – među prvima Edward Said, čiji je Orijentalizam prije nekoliko godina objavljen i u hrvatskom prijevodu. Jedna od takvih nedopustivih predrasuda jest i kandidatkinjin “genetski” argument o kulturnoj pripadnosti: tako je Lawrence Durrell “genetski, Britanac” (str. 7) te ga se smatra “engleskim piscem po samoj činjenici biološkog porijekla” (str. 21). Slični esencijalizmi i nedomišljene hipoteze odlikuju i kandidatkinjino shvaćanje pojmova kakvi su modernizam i postmodernizam, povijest, grad, psihičke strukture itd. Takve su hipoteze, primjerice: “Istok i zapad su suprotne strane svijeta, prostorno-vremenski nepomirljive” (str. 14); “Migrantska perspektiva produbljuje sve osjećaje, pa tako i ljubav i nježnost” (str. 38); “Paranoja je krajnost do koje dospije egzilant, a ljubav u svojim raznim manifestacijama je ono do čega u potrazi za domom dospije migrant” (str. 42); “U selu svi znaju svačiju adresu, svačiju povijest i budućnost” (str. 68); “Neki se pisci ne zadovoljavaju koprenastim tajnama kojima su zastrti prostor i vrijeme, a neki ih, poput Durrella i Rushdieja, uspijevaju učiniti blještavijima od istine” (str. 101); “Vrag je taj koji se izražava jasno i jednostavno, kao u pop pjesmama” (str. 104); “Roman je pratio razvoj gradova, a gradovi su oduvijek predstavljali odmak od postojećeg” (str. 105).
Treća primjedba tiče se ustroja samoga rada. Premda kandidatkinja uspoređuje Durrellov Aleksandrijski kvartet i Rushdiejeve Sotonske stihove, citati kojima potkrepljuje svoje čitanje dolaze mahom iz Rushdiejeva korpusa (premda Durrellov Kvartet čine četiri romana!), što doprinosi dojmu o iskonstruiranosti početne hipoteze. Nadalje, na citate otpada bar 50% cjelokupnog teksta, pa preporučamo da kandidatkinja preradi svoj rad i u tome smislu. Osim toga, citati su često međusobno nepovezani, a čest je i slučaj da iz njih kandidatkinja ne izvodi zaključke niti ih analizira, već ih navodi kao proizvoljne i neutemeljene ilustracije paušalnih hipoteza. Ili zaključuje krivo: tako primjerice Rushdiejevu ciničnu primjedbu o njegovu skrivanju zbog prijetnje smrću nasuprot Pynchonovu opsesivnom skrivanju od javnosti kandidatkinja konfuzno i krivo tumači na sljedeći način – “Bijeg od Drugoga tako može biti i obavezan kao i proizvoljan, sebe se može pokušati spoznati kroz druge, ali je ponekad potrebno od drugih i uteći. U postkolonijalnom svijetu odnos s Drugim se nadovezuje na migracije, crnu boju kože, rasizam, požare u noći…” (str. 44).
Zbog svega navedenog Povjerenstvo preporuča kandidatkinji da temeljito preradi svoj magistarski rad. Odnosi se to kako na sustavniji odabir sekundarne literature tako i na pomniju argumentaciju u samome procesu čitanja i pisanja. Povjerenstvo kandidatkinji preporuča da prije svega razmotri još jednom komparabilnost Durrellovog i Rushdiejevog korpusa, jer bi književnokritički profitabilnije bilo usporediti, na primjer, Durrellove Aleksandrijski kvartet i Avinjonski kvintet, ili konstrukciju vremena i prostora u nekoliko Rushdiejevih romana.
Povjerenstvo:
1. dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, docent
2. dr.sc. Ivo Vidan, red.prof. u miru
3. dr.sc. Sonia Bićanić, red.prof. u miru
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za filozofiju
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagebu održanoj 11. studenoga 2002. za članove Stručnog povjerenstva koje će ocijeniti magistarski rad Hrvoja Križevana pod naslovom Autentičnost i solidarnost u modernom društvu podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Hrvoje Križevan predao je rukopis magistarskog rada pod navedenim naslovom u propisanom obliku. Rad obasiže ukupno 62 stranice računalnog ispisa, od čega na osnovni tekst otpada 54 stranice, u čemu je sadržano i 109 bilješki, a ostatak na sažetke i ključne riječi (na hrvatskom i na engleskom jeziku), literaturu i životopis. Sastoji se od pet poglavlja: 1. «Uvod: kontroverzije u modernom društvu», 2. «Autentičnost», 3. Instrumentalizacija», 4. «Solidarnost» i 5. «Zaključak: kultura dijaloga».
Predmet ovog rada autor definira kao razmatranje posljedica sukoba koji razdiru moderno društvo, a koji su obilježeni načelnom nerazješivošću sukoba između autentičnosti i solidarnosti. Autentičnost i solidarnost definirane su kao moralni ideali i njima odgovarajuće moralne prakse, koje valja sagledati kao osebujnu unutarnju dinamiku odnosno kao imanentan kreativni dijalog modernog društva. U pitanju je neuspjeh intencije da se dosljedno i odlučno živi ono o čemu je uspostavljena suglsnost, a to je moralno dobro. Taj neuspjeh rezultira sukobom. Ulazak i širenje instrumentalizacije u područje međuljudskih odnosa može taj sukob učiniti i načeno nerazrješivim.
Prva sastavnica sukoba jest autentičnost. Autor definira autentičnost kao afirmaciju različitosti (i utoliko, prema Trilllingu, polemički koncept), ali afirmacija ekstremne i isključujuće varijante te različitosti onemogućuje bilo kakvo suosjećanje i prepoznavanje različitosti kao nečega što je slično s drugima (a upravo to prepoznavanje sličnosti u razlikama jest rodno mjesto solidarnosti). Ako se, naime, međuljudski odnosi razumiju kao puko razmjenski odnosi, a drugi ljudi doživljavaju kao korisni (u naboljem slučaju, naglašava autor), ali sinergijski zamjenljivih, onda se, posebice uz pretpostavku ustrajavanja na nekom ekstremnom obliku težnje k autentičnosti, uspostavlja jedna razorna mogućnost, u kojoj autentičnost prestaje biti generatorom unutarnje dinamike pojedinca i društva, preobražavajući se u jamca čistoće i nepromjenljivosti doseguta stanja. Time prestaje kreativni dijalog. Jednako važi u slučaju apsolutizacije takve solidarnost koja bi se temeljila na ukidanju ili obezvrjeđivanju razlika.
Definirajući moderno društvo (u njegovoj idealiziranoj varijanti) kao liberalnu utopiju, autor rekonstruira njegovu genezu posredstvom antiteze autentičnosti i solidarnosti, pri čemu posebno naglašava da smo i mi sudionici te antiteze. Polazeći od Charlesa Taylora, ta se geneza rekonstruira počevši od Augustina, preko Descartesa, Lockea, Rousseaua, Herdera, pa sve do Nietzschea i do modernih autora poput Hannah Arendt ili A. Mcintirea. Njegov je zaključak da se svaki pokušaj instrumentalizacije dijaloga (bilo pomoću reduciranja vokabulara, bilo pak stvaranjem potpuno privatnog jezika) nužno završava u prekidanju dijaloga, čime se rezultat dijaloga podvrgava kontroli (ili, radikalnije, nameće pomoću sile), a to znači negaciju slobode i ujedno poništavanje i jednog i drugog ideala: ukidaju se i autentičnost i sloboda.
Autorovo zalaganje za nužnost modernog društva da afirmira solidarnost (da bi uopće bilo društvo odnosno zajednica ono mora afirmirati solidarnost) iskazuje se kao moralistički zahtjev, tek djelomice korigiran uvidom u to da moderno društvo čini modernim to što se ono zajedničko prepoznaje i afirmira upravo u mediju nastojanja na autentičnosti, a to znači na različitosti koja nije negacija drugoga. Taj je put moguć u dijalogu, a moderno društvo jest upravo takav kreativan dijalog. U kreativnom je dijalogu jedino moguće uzajamno obogaćivanje izvornog teksta, tvrdi autor i dodaje da se čovjek u osnovi dade svesti na tekst. Kreativni dijalog je jedini način da se izbjegne svođenje na teksta na jednu riječ i na izvanjski opis koji pripravlja za manipulaciju i za suvereno raspolaganje kao izdvajanje jedne karakteristike (vrijednosne prosudbe, koja je ujedno i čin agresije). A na taj se način stvaraju i pretpostavke ukidanja rascjepa osobnosti na javnu i privatnu sferu, na apsolutiziranoj auteničnosti i jednako tako apsolutiziranoj solidarnosti, nasuprot čemu se nadaje alternativa kreativnog prožimanja različitih sfera.
Promatra li se magistarski rad Hrvoja Križevana u cjelini i vrednuje li se s obzirom na njegove bolje strane, mora se ustvrditi da je u tom radu autor dokazao sposobnost samostalna istraživačkog rada u polju socijalne filozofije, te da je pokazao sposobnost konzekventna i konzistentna filozofijskog mišljenja kao i veoma dobre analitičke moći. Njegov rad predstavlja srazmjerno značajan doprinos hrvatskoj raspravi o problematici socijalne filozofije; taj rad u jednoznačnom smislu obogaćuje spomenutu raspravu, ako ne originalnošću autorovih pristupa i zaključaka (koja se nazire u marginalnim segmentima), onda svakako intenzitetom njegova prevođenja međunarodne filozofijske debate na naše prilike. Teškoće koje moramo evidentirati u ovom radu (a koje sežu i do nejasnoće u pogledu razlikovanja društva od zajednice) nisu takve naravi da bi isključile mogućnost usmene obrane rada.
U tom smislu dajemo pozitivnu ocjenu magistarskog rada Hrvoja Križevana i ujedno predlažemo Fakultetskom vijeću da kandidatu dopusti pristup usmenom dijelu ispita, na kojem bi – razumljivo, bez ikakvih apriornih jamstava - mogao obraniti svoj magistarski rad, te time uspješno privesti kraju poslijediplomski studij.
U Zagrebu, 31. svibnja 2003. Članovi Stručnog povjerenstva:
Prof. dr. sc. Lino Veljak
Prof. dr. sc. Gvozden Flego
Doc. dr. sc. Elvio Baccarini
ODSJEK ZA GERMANISTIKU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 23. lipnja 2003.
Predmet: Ocjena magistarskog rada Milke Car pod naslovom «Die deutschsprachige Dramatik im Kroatischen Nationaltheater 1895–1940»
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 10. veljače 2003. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Milke Car pod naslovom «Die deutschsprachige Dramatik im Kroatischen Nationaltheater 1895–1940», te Vijeću podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Milka Car, asistentica na Katedri za njemačku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u svom radu, pisanom na njemačkom jeziku, zahvaća slabo istražen, premda izuzetno važan i često spominjan aspekt repertoara Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu – udjel i značenje koje se u njemu imale drame autora s njemačkoga jezičnog područja u razdoblju od otvaranja nove kazališne zgrade 1895. godine do izbijanja Drugoga svjetskog rata.
Riječ je o razdoblju u kojem je nacionalna kazališna kuća, nekoliko desetljeća nakon uvođenja repertoara na hrvatskom jeziku 1860. godine i nakon postupnog svladavanja brojnih početnih teškoća, u mnogo čemu dosegnula razinu suvremene europske kazališne produkcije; bila je to zasluga mnogih kazališnih djelatnika, od kojih – u promatranom periodu – treba istaknuti Stjepana Miletića, bitnog poticatelja promjena na prijelomu stoljeća, i Branka Gavellu, središnju redateljsku ličnost u međuraću. Uz to, riječ je također o razdoblju u kojem Hrvatska prolazi kroz duboke političke i socijalne mijene, razdoblju koje obilježuju tako markantni događaji kao što su zaokret hrvatske politike prema nacionalnoj emancipaciji i ujedinjenju s ostalima južnoslavenskim narodima, Prvi svjetski rat, rasap Austro-Ugarske Monarhije, utemeljenje prve jugoslavenske države, razočarenje novom državnom tvorevinom i ponovni pokušaji nacionalne emancipacije, dakako u kontekstu promijenjenih političkih realnosti.
Razumije se po sebi da su se navedena povijesna previranja snažno odrazila na stanje u hrvatskom kazalištu i da su utjecala na njegovu repertoarnu politiku. Usmjerujući svoj istraživački rad upravo na taj aspekt povijesti zagrebačkoga HNK-a, Milka Car pokušava odgovoriti na pitanje kako se u hrvatskom glumištu stvarao izbornik njemačkih komada između 1895. i 1940. godine, u kojoj su se mjeri u njegovu kreiranju prelamala aktualna politička zbivanja (a napose ambivalentan odnos Hrvata prema Austrijancima njemačkoga jezika kao dominantnoj naciji u Monarhiji i prema nijemstvu općenito), te kako su suvremena kazališna kritika i publika prihvaćale scenske tekstove s njemačkoga jezičnog područja. (Upravo u tom smislu treba shvatiti i termin «njemački» – kao oznaku za cjelokupno područje njemačkog jezika, pri čemu je, dakako, utjecaj njemačkog dijela Austrije i Beča, neupitnog središta Monarhije, bio od primarnog značenja.)
Ukupan tekst radnje obuhvaća 153 stranice. Svoju tezu Milka Car razlaže u sljedeća poglavlja: u prvom, koje naslovljuje «Der Einfluss der deutschprachigen Dramatik auf die Entwicklung des kroatischen Theaters», pruža uvodna razmatranja o temi, daje povijesni pregled razvoja hrvatskog kazališta, te iznosi pokušaj njegove periodizacije u promatranom razdoblju – «Etablierungsphase» (1895–1918) i «Integrationsphase» (1918–1940). Drugo je poglavlje rada posvećeno «fazi etabliranja» koju, kako pristupnica naglašava, u prvom redu označuje oslanjanje na poznate kazališne modele i u kojoj «uvjeti estetike recepcije» bitno utječu na estetiku produkcije u hrvatskoj dramskoj književnosti. Kao etape u prvoj promatranoj fazi ističe Milka Car vrijeme Miletićeve intendature, potom krizno razdoblje između 1898. i 1909. godine, te predratno i ratno vrijeme.
Predmet trećeg poglavlja je «faza integracije» u kojoj hrvatsko glumište, po mišljenju kandidatkinje, u većoj mjeri određuju težnja prema inovacijama i odmak od dotadašnjega («tradicionalističkog») modela s jedne i od snažnog utjecaja jugoslavenske ideologije s druge strane. U četvrtom, završnom poglavlju pod naslovom «Sendung des Theaters und das deutschsprachige Repertoire» sadržana su autoričina zaključna razmatranja. Radnju zaokružuju popis upotrijebljene literature, te nekoliko dijagrama koji zorno predočuju oscilacije u recepciji njemačkih drama na prvoj hrvatskoj nacionalnoj pozornici.
Milka Car ispravno uviđa da su drame njemačkih autora, a jednako tako i kazališna praksa njemačkoga jezičnog prostora, u repertoaru modernoga hrvatskog teatra od samih njegovih početaka, od 1840. godine, pa sve do početka Drugoga svjetskog rata igrale vrlo proturječnu ulogu – da su hrvatskim kazališnim djelatnicima, s jedne strane, bile bitnim dramaturškim uzorom (bilo u popularnom, bilo u umjetnički ambicioniranom segmentu repertoara), dok su, s druge strane, vrlo često dospijevale pod udar kritike, ponajviše motivirane nacionalnim i kulturno-političkim razlozima. Duboku proturječnost statusa njemačkog repertoara pristupnica logično koristi kao okosnicu svoje analize i vrlo je uvjerljivo razlaže na raznim postajama i primjerima iz promatranog razdoblja; takvim problematskim prilazom izbjegava ujedno i monotonost prikaza koja se inače nerijetko može zapaziti u radovima o recepcijskim temama, ponajprije zbog navođenja brojnih predstava i imena.
Jedna od bitnih zadaća nacionalnog kazališta – «zadaća konsolidiranja nacije» – ogleda se, kako Milka Car u svojoj radnji pokazuje, i u odnosu kazališnih djelatnika prema repertoaru koji pak obilježuje «nastojanje da se stvori produktivna ravnoteža između umjetničkih dostignuća i nacionalnih zadaća». Iz tih premisa mogu se izvesti intencije i stilska opredjeljenja kreatora izbora insceniranih komada, izbora koji pokazuje da se kazalište u promatranom periodu, jednako kao i u razdoblju koje mu je prethodilo, kolebalo između pragmatične funkcije i potrebe da bude reprezentativan izraz visoke nacionalne kulture. Prepletanje između funkcije zabave i više, odgojne pretenzije očituje se, dakako, i u recepciji njemačkih komada: u svim trima njezinim aspektima – u dramama klasika, u djelima vodećih suvremenih autora, u zabavnim komadima – može se primijetiti koliko su snažno njemačka dramska i kazališna iskustva bila prisutna u životu hrvatskog glumišta.
Problematičan položaj dramske književnosti njemačkoga jezičnog prostora u Hrvatskoj otvara pogled i na mijene kroz koje je prošao moderni hrvatski nacionalni i kulturni identitet, pri čemu je stav prema njemačkoj drami, kako kandidatkinja s pravom naglašava, često proizlazio iz instrumentalizacije kazališta u vlastite nacionalne svrhe. Bez obzira na to impulsi koji su iz nje proizišli bili su bitnim izvorom daljnjeg razvitka hrvatskog kazališta. Blizina i stalna prisutnost visokorazvijene kazališne kulture Austrije (i Njemačke) dala je znatan poticaj i neprocjenjiv doprinos u razvoju i modernizaciji hrvatskoga kazališta.
Posebno to vrijedi za velika bečka kazališta, prije svega za Burgtheater, «prvu pozornicu njemačkoga jezika», čiji su repertoar hrvatski kazalištarci u 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća pomno pratili i prema njemu se – kako pristupnica pokazuje na brojnim primjerima – često ravnali u izboru komada za vlastitu pozornicu. Dakako, takvo postupanje intendanata nailazilo je na vrlo oštre kritike brojnih hrvatskih intelektualaca koji su se zalagali za to da HNK veću pažnju posveti slavenskim dramatičarima. Još snažniju kritiku doživio je popularni dio izbornika hrvatskog kazališta koji se tradicionalno (još od vremena Josipa Freudenreicha) ravnao prema bečkim pučkim kazalištima. Vrhunac otpora prema «germanizaciji» hrvatskog glumišta zabilježen je u razdoblju po okončanju Prvoga svjetskog rata i u prvim godinama novoosnovane južnoslavenske države. Zanimljivo je pritom da se i razočaranje novom državnom zajednicom na području kazališta reflektira u odnosu prema njemačkom (austrijskom) kazalištu: paradoksalno, gostovanje Burgtheatera u Zagrebu krajem dvadesetih godina nailazi na oduševljene ovacije publike. Taj, kao i drugi markantni događaji iz povijesti hrvatsko-njemačkih kazališnih dodira o kojima izvješćuje kandidatkinja, svjedoče o tome koliko su estetski kriteriji bili isprepleteni s političkima i kako se njihov međusobni odnos mijenjao s mijenama u kulturnopolitičkoj sferi.
Svojom studijom o recepciji njemačkih drama u zagrebačkom HNK-u između 1895. i 1940. godine Milka Car dala je vrlo važan prinos komparativnom istraživanju hrvatsko-njemačkih kulturnih odnosa; zahvativši pritom u dosad malo poznate segmente kazališnog života u Hrvatskoj, pružila je i jednako tako značajan doprinos hrvatskim teatrološkim istraživanjima. Premda gdjekad pokazuje stanovitu nesigurnost u povezivanju svoje teze s istraživanim materijalom, pristupnica se u cjelini pokazuje kao vrstan i pouzdan tumač književnih i kazališnih recepcijskih procesa.
Stoga predlažemo Vijeću da magistarski rad Milke Car prihvati i da kandidatkinju uputi na daljnji postupak.
Dr. sc. Viktor Žmegač, professor emeritus Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Povjerenstva
Dr. sc. Marijan Bobinac, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, član Povjerenstva
Dr. sc. Nikola Batušić, redoviti profesor Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, član Povjerenstva
prof.dr. Jadranka Lasić Lazić
prof.dr. Jadranka Damjanov
doc.dr.sc. Žarka Vujić
P.n.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet : Ocjena magistarskog rada Davorke Brešan
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 9. lipnja 2003. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Davorke Brešan, a pod naslovom «Zaštita i komunikacija likovne baštine u srednjim likovnim umjetničkim školama u Hrvatskoj». Temeljem te odluke, a u skladu s odredbama čl.50. Zakona o visokim učilištima, podnosimo Vijeću ovo
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad obuhvaća ukupno 100 stranica, od čega tekstu pripadaju 94 stranice opremljene ilustracijama(36) i bilješkama(11). U preostalom dijelu nalazi se popis literature kojeg sačinjava 77 bibliografskih jedinica, te sažeci na hrvatskom i engleskom jeziku kao i životopis kandidatkinje.
Tekstualni dio podijeljen je u devet cjelina:
1. Uvod (str. 4-7). Uz uobičajeno navođenje pojedinih dionica obrade teme, kao i osnovnog cilja radnje, ovdje su opisane specifičnosti procesa obrazovanja u srednjim likovnim umjetničkim školama u Hrvatskoj, te mogućnosti njihova sagledavanja u okviru područja muzeologije.
2. Postanak i razvoj srednjih likovnih umjetničkih škola u Hrvatskoj (str. 8 -30). U poglavlju je oslikan osnutak i razvoj svih četiriju umjetničkih srednjih škola, s posebnim naglaskom na one u Zagrebu i Splitu koje posjeduju stoljetnu tradiciju, jer su se razvile na temeljima nekadašnjih obrtnih škola u tim gradovima. Pažnja je posvećena i odnosu prema likovnoj baštini tijekom tog razvoja, te školskim zgradama koje i same predstavljaju baštinske cjeline i potrebno ih je uključiti u odgojno-obrazovni proces.
3. Pregled stanja zaštite i komunikacije likovne baštine u srednjim likovnim umjetničkim školama (str. 31-40). Detaljnim pregledom svih odjela specijalnih umjetničkih škola po prvi put je utvrđen broj i opisano stanje sačuvanih predmeta likovne baštine i to u širokom rasponu od najmanjih zlatarskih radnji pa sve do na stari način rađenih zidnih fresaka.
4. Usporedni primjeri škola u Europi i SAD-u (str. 41-46). Premda Umjetnička škola u Glasgowu, kao i ona u Oregonu, zastupaju različite sustave školovanja, djelovanjem zasnovanim na samostalnom čuvanju likovne baštine, na njenom prezentiranju javnosti i uključivanju u nastavu, ali i na uspostavi zasebnih izložbenih prostora, pokazale su se poticajnim usporednicama za domaće škole.
5. Kriteriji vrednovanja i sabiranja učeničkih radova (str. 47-63). U ovom poglavlju predloženi su kriteriji vrednovanja učeničkih radova koji obuhvaćaju ocjenu : vještine rada, sugestivnosti likovnog rukopisa, formalnih elemenata, kreativnosti u rješavanju problema kao i postignute cjelovitosti. Na temelju sustavnog vrednovanja radova prema ovim kriterijima oblikovale bi se aktivno zbirke pojedinih školskih odjela.
6. Prijedlog izrade dokumentacije za likovne zbirke (str. 64-73). Funkcija zaštite obuhvaća i dokumentiranje sačuvane građe. U skladu s iskustvom i rješenjima međunarodne muzejske zajednice, predložene su kategorije podataka potrebne za osnovni opis radova pri postupku inventarizacije, a oblikovana je i tzv. evidencijska kartica s nešto većim brojem podataka.
7. Prijedlog zaštite učeničkih radova (str. 74-81). Iscrpnom opisu
primjerenih uvjeta čuvanja (čitaj: preventivnoj zaštiti) pojedinih materijala, a pokrivajući sve zastupljene vrste građe u različitim odjelima umjetničkih škola, posvećen je znatan prostor. Dan je i prijedlog mogućeg registriranja školske baštine kao kulturnog dobra, a koje bi svojom zakonskom snagom moglo pripomoći fizičkoj zaštiti.
8. Komuniciranje likovne baštine u srednjim likovnim umjetničkim školama (str. 82-89). Prvo je prikazano tradicionalno komuniciranje znanja i vještina učenika, kao i njihovih profesora, koje se više od stotinu godina temelji na izložbama. Stoga valja njegovati izložbene salone s jasnom politikom izlaganja koji će omogućiti povezivanje škole sa zajednicom, te drugim sudionicima likovnog procesa. Uz to se, primjereno informatičkom društvu, potiče razvijanje web-stranica škola i oblikovanje virtualnih galerija.
9. Zaključak (str. 90-94). Ističu se sržne misli čitavog rada koje zastupaju sljedeći stav: Učenički radovi dio su naše sveukupne likovne baštine kao jedinstvena svjedočanstva likovne obrazovne prakse i valja ih vrednovati i sabirati, fizički zaštiti, dokumentirati, te dostojno prezentirati javnosti.
Davorka Brešan pokazala je u ovom magistarskom radu nužnu upućenost u teoretske spoznaje muzeologije, osobito muzeološke funkcije, te zadovoljavajuće poznavanje praktičnih odn. muzeografskih postupaka koje je primijenila u kontekstu likovnih umjetničkih škola. Zanimljivo je kako su se pozitivne promjene u odnosu na baštinu u spomenutim školama, primjerice sakupljanje i snimanje radova, pohranjivanje na CD-ROM-ove itd, počele događati već tijekom istraživanja stanja i pripremanja materijala za ovaj rad. U konačnici on ima učinak potencijalnog pomagala za nastavnike i učenike srednjih likovnih škola u Hrvatskoj, a koje će, uz predložena zakonska rješenja (registriranje školskih zbirki kao kulturnih dobara u pojedinim slučajevima, ulazak nekih postupaka kao obvezatnih u statute škola), doprinjeti očuvanju dosada zanemarene baštine. Poradi svega napisanog ovo povjerenstvo pozitivno ocjenjuje priloženi magistarski rad.
Temeljem toga, a uz potpisivanje skupnog izvješća, predajemo ga na usvajanje Fakultetskom vijeću s prijedlogom da se kandidatkinji odobri daljnji postupak stjecanja znanstvenog stupnja magistra znanosti.
U Zagrebu, 27. lipnja 2003.
prof.dr. Jadranka Lasić-Lazić
prof.dr. Jadranka Damjanov doc.dr.sc. Žarka Vujić
IZVJEŠTAJ O MAGISTARSKOJ RADNJI JELENE JESENKOVIĆ PO NASLOVOM «VERBALNI HUMOR U ZBIRCI LIBRO DUBAJA MARUSA ŠIME VUČETIĆA»
Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. lipnja 2003. imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Jelene JESENKOVIĆ pod naslovom «Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića». U povjerenstvo su imenovani: dr.sc. Mira MENAC-MIHALIĆ, docent, predsjednica povjerenstva, te kao članovi: dr.sc. Branko VULETIĆ, redovni profesor i dr.sc. Melita KOVAČEVIĆ, izvanredi profesor Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Povjerenstvo podnosi sljedeći izvještaj.
Magistarska radnja Jelene JESENKOVIĆ pod naslovom Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića» obaseže 204 stranice. Radnja je podijeljena u sedam poglavlja: I. UVOD, II. HUMOR NA FONETSKOJ RAZINI, III. HUMOR NA LEKSIKOLOŠKOJ RAZINI, IV. HUMOR NA SINTAKTIČKOJ RAZINI, V. ZAKLJUČAK, VI. RJEČNIK i VII. PREGLED KORIŠTENE LITERATURE; radnja također ima i sažetak na engleskom jeziku.
U uvodnome dijelu Jelena JESENKOVIĆ definira osnovne pojmove i područja svoje radnje: ponajprije verbalni humor i čakavski jezični varijetet.
U definiranju humora navodi brojne autore koji se bave humorom, ali dolazi do zaključka da nema termina vezanog za fenomen smiješnog koji bi svugdje bio jednoznačno upotrijebljen. Ono što nam se čini bitnim jest jasno određivanje područja humora kojim će se baviti radnja, a to je verbalni humor. Sve definicije verbalnog humora zapravo kreću od Ciceronove distinkcije humora u riječi (de dicto) i humora u stvari (de re). Ovu distinkciju u izmijenjenim terminima prihvaća i većina suvremenih teoretičara humora; tako se obično govori o verbalnom i referencijalnom humoru, ili, kako je to definirao Henri Bergson, riječ je o humoru koji stvara jezik i o humoru koji je izražen jezikom. Ova se radnja bavi verbalnim humorom, dakle humorom koji stvara jezik sam.
U definiranju područja radnje Jelena JESENKOVIĆ govori o općim problemima odnosa dijalekta i standardnog jezika, pa tako i odnosa dijalektalne književnosti prema književnosti pisane na standardnom jeziku. Da bi izbjegla moguće emocionalne i vrijednosne sudove u odnosu standardnog jezika i dijalekta, Jelena JESENKOVIĆ se opredjeljuje za termin varijetet; dijalekt je varijetet koji se upotrebljava u određenom geografskom području i pokazuje dovoljno razlika prema standardnom jeziku, tako da se može smatrati posebnom cjelinom, ali je ipak toliko srodan sa standardnim jezikom da se ne može smatrati nekim drugim jezikom.
Zanimljivo je da se autorica opredjeljuje za proučavanje dijalektalne književnosti i iz ekolingvističkog stajališta: naime, jačanje dijalektalnog prestiža jedan je od zadataka ekolingvistike: to je suprotstavljanje glotofagiji jakih i moćnih jezika: kako engleskog jezika prema tzv. malim jezicima, tako i standardnog jezika prema dijalektima.
Verbalni je humor uvijek stilski obilježen. Stilistika verbalnog humora otkriva mogućnosti jezika; ako je riječ o varijetetu (dijalektu) onda otkriva da su i njegove mogućnosti velike, odnosno da se varijetet ne treba mjeriti prema standardnom jeziku, već prema sebi samom; ili točnije: da su u odnosu dijalekta i standarda ne može raditi o vrijednosnim, već samo ravnopravnim odnosima. Ova je radnja prilog takvim razmišljanjima.
U središnjem dijelu radnje obrađuje se stilistika postupaka verbalnog humora u Vučetićevoj zbirci «Libro Dubaja Marusa». Ovi se postupci obrađuju na: (I) fonetskoj, (II) leksikološkoj i (III) sintaktičkoj razini.
(I) Na fonetskoj razini verbalni se humor obrađuje u (1) fonetskoj transkripciji stranih riječi te u (2) raznim postupcima glasovnog ponavljanja.
(1) U fonetskoj transkripciji stranih riječi, anglizama i germanizama, humor proistječe iz pučke grafije, koja se sukobljava s jezičnim snobizmom: koriste se strane riječi, ali se ne zna njihova grafija, a ponekad ni njihovo značenje. U kategoriju postupaka transkripcije koji proizvode humor ne ulaze talijanizmi jer se njihovo strano porijeklo u čakavskom govoru više ne osjeća.
(2) U postupcima glasovnog ponavljanja kao mogući izvori humora obrađuju se asonance i aliteracije, pjesničke onomatopeje i rime. Najviše se pažnje posvećuje rimi. Iz brojnih primjera koji se navode može se zaključiti da humor proizlazi iz kalamburske i nagomilane rime. Kalamburska rima dovodi u vezu posve neočekivane, logički nespojive riječi, pa tako izaziva smijeh; nagomilana rima djeluje prvenstveno svojom materijalnošću: previše je toga u rimi, previše se toga sadržajno povezuje, poistovjećuje; a ako se rimuje po desetak ili više stihova tu se u pravilu nalaze i posve neočekivane veze, pa tako nagomilana rima gotovo uvijek u sebi nosi i kalambursku rimu.
Među pjesničkim onomatopejama posebno su zanimljivi izbori riječi ili čak stvaranje novih riječi da bi se ostvarila glasovna izražajnost: tako u prvu kategoriju ulazi npr. odabir riječi tututule, koja je zbog trostrukog ponavljanja sloga tu izražajnija od uobičajene riječi istog značenja – tukun; u drugu kategoriju ulazi, npr. riječ zdrunčat, za koju sam Vučetić kaže da veća muha zdrunči, a da o avionu i ne govorimo.
(II) Humor na leksikološkoj razini obrađuje se u sljedećim potpoglavljima: (1) Polisemija, homonimija, sinonimija; (2) Tvorba antroponima; (3) Pejorativne riječi; (4) Tvorbene inovacije; (5) Frazeologija.
(1) Polisemija kao izvor verbalnog humora pokazuje se npr. uporabom glagola onidit, koji ima veoma široko značenje; posebno je zanimljivo gomilanje prefiksa uz taj glagol, koji bi trebali precizirati značenje, ali njihovo nizanje (izonidit, odonidit, razonidit) djeluje upravo suprotno: oni izazivaju smijeh jer znače i sve i ništa. Kalamburi, dakle homonimični izvori humora poprilično su rijetki; navedeno ih je tek nekoliko, primjerice: kremenal, koji označava vrstu zemlje i kriminal, ili cunjer, koji označava pecivo i izmet. Sinonimija kao izvor humora djeluje prvenstveno paralelnom uporabom domaćih i stranih riječi; u takvoj se usporedbi strane riječi obično ismijavaju kao nositelji pejorativnih vrijednosti, ili se ismijava govornik koji ne zna pravi smisao stranih riječi.
(2) U oblikovanju karaktera Vučetić je posegnuo i u onomastički sloj, pa tako sama imena ili nadimci imaju stilističku humorističku vrijednost kada govore o ljudskim manama, kao npr.: Belija, Gratakaza, Pegula, Piknja, Pešnje, Fregula.
(3) U pejorativnim riječima humoristični učinak očito ne proizlazi iz denotativne vrijednosti, već iz konotacija, dakle emocionalnih stavova govornika ili sugovornika. Ovdje su posebno značajni i duhoviti eufemizmi, koji u želji da ublaže pejorativnu vrijednost izraza zapravo otkrivaju neke smiješne aspekte pejorativnih sadržaja, primjerice kad se seksualni čin opisuje nizanjem glagolskih imenica: limanje, šeganje, rašpanje, planjanje.
(4) Kod tvorbenih inovacija humor se otkriva u gomilanju navezaka: tako nazbid postaje naganazbid, a bar baramenko.
(5) Posebnu vrijednost potpoglavlja o frazeologiji čini iscrpna lista frazema u Vučetićevom pjesništvu. Frazemi se razmatraju u tri kategorije: (a) frazemi kao fonetske riječi; (b) frazemi kao sintagme i (c) frazemi kao rečenice. Sami frazemi kao fonetske riječi ne mogu se ubrojiti u postupke koji izazivaju smijeh; njih se jednostavno mora promatrati kao riječi koje se mogu naći u kontekstu, koji je glavno ishodište humora. Naprotiv, frazemi kao sintagme i frazemi kao rečenice slikoviti su, stilistički jaki izrazi, koji vrlo često imaju i humorističku konotaciju.
(III) Frazemi zapravo uvode ključni dio ove radnje: Humor na sintaktičkoj razini. Naime, u uvodnom dijelu poglavlja o humoru na leksikološkj razini govori se o tome da su riječi vezane paradigmatskim i sintagmatskim odnosima: paradigmatski i sintagmatski odnosi određuju bitno i logički sadržaj i stilističke vrijednosti; ovi su odnosi toliko isprepleteni da se neprestano mora imati u vidu cjelina jezika i posebice cjelina teksta. Jasno je da je cjelina teksta bitna za određivanje stilističkih, pa prema tome i humorističnih vrijednosti, pa je i posve logično da je poglavlju o humoru na sintaktičkoj razini posvećen najveći dio ove radnje.
Humor na sintaktičkoj razini razmatra se u sljedećim potpoglavljima: (1) Morfosintaktička razina; (2) Sintaksa rečenice i sintaksa teksta; (3) Ponavljanje; (4) Gomilanje; (5) Intertekstualnost; (6) Govorne vrednote.
(1) Dio o morfosintaktičkoj razini ostvarivanja humora zapravo govori o nejasnoj granici između morfologije i sintakse. Nesigurnost granice između morfoloških i sintaktičkih postupaka već je najavljena u poglavlju «Humor na leksikološkoj razini», gdje se govori o paradigmatskim i o sintagmatskim odnosima među riječima. Kao mogući humoristični postupci na morofosintaktičkoj razini obrađeni su množinski oblici vlastitih imena te homofoničnost među različitim jezičnim oblicima, primjerice između nominativa i vokativa.
(2) U dijelu o sintaksi rečenice i sintaksi teksta riječ je o upravnom govoru te o implicitnim subordiniranim strukturama. U dijelu koji se bavi upravnim govorom pretežno se razmatra humorističnost prividnog dijaloga, zapravo Mandinina monologa: Mandina razgovara sa Šimetom, ljuti se zbog toga što on ništa ne govori, ali ga ona zapravo u tome onemogućava; Mandina komentira Šimetove reakcije, ironizira ih, provjerava fatičku funkciju, potiče i održava tijek svog monologa. Smiješna je upornost kojom Mandina potiče Šimeta na razgovor, a istovremeno mu ne da doći do riječi. Nepovezanost i nedovršenost misli, njihova nelogičnost, prelaženje s teme na temu i neprestano poticanje, a stvarno onemogućavanje razgovora, idealna su osnovica za ostvarenje verbalnog humora. Jedini verbalni dijalog koji se ostvaruje dijalog je koji Mandina ostvaruje sama sa sobom: dijalog koji Mandina vodi sama sa sobom njezine su impresije i asocijacije, njezina struja svijesti koja teče usporedno s njezinim hinjenim dijalogom sa Šimetom; i to je značajan izvor humora.
U dijelu o implicitnim subordiniranim strukturama govori se o asindetskim strukturama, vokativu, etičkom dativu i uzvicima. Poetski tekst često iskorištava asindetske strukture jer odnos među dijelovima nije gramatikaliziran, pa je zato u pravilu i višeznačan, što je uvijek stilistički obilježeno, a nerijetko je i izvor humora. Humor proizlazi iz nesklada konvencionalnog značenja i govornikova značenja, tj. njegove snage izričaja. Implicitne subordinirane strukture, poput primjerice asindetona ili vokativa, jasno pokazuju odnos govornika prema sadržaju onoga što govori i prema sugovorniku. Ovim se analizama zapravo otvara još jedno značajno područje, koje se kasnije i posebno obrađuje, a to je govorno ostvarenje kao nositelj stilističkih i humorističnih vrijednosti teksta.
Opis govornog ostvarenje nužan je i pri razmatranju etičkog dativa, koji jest oblik izražavanja prisnosti, emocionalne povezanosti, zainteresiranosti. Humoristični aspekt etičkog dativa ogleda se u činjenici da je on zapravo dio Mandinine persuazivne strategije: etičkim dativom Mandina prisiljava Šimeta da prihvati ono što mu ona govori; ona unaprijed pretpostavlja da se on slaže sa svime što ona govori i tako od njega čini za sebe idealnog sugovornika.
Uzvici su slični vokativima pa se često i koriste zajedno. Uzvici su zapravo dijelovi direktnog obraćanja u kojima dominira govorni izraz. Humorističnu vrijednost uzvika vidimo u primjerima kada se Mandina obraća samoj sebi i pri tome se čudi samoj sebi, svom govoru; drugi primjer humorističnosti uzvika nalazi se u mogućem neskladu između očekivanog i stvarnog govornog ostvarenja: primjerice uzvik bravo u ironičnoj intonaciji.
(3) Ima dvije vrste ponavljanja u pjesničkom tekstu: postoji ponavljanje kao osnovno načelo građenja pjesničkog teksta, tj. ponavljanje kao izvor koherentnosti, smislenosti i motiviranosti; druga je vrsta ponavljanja ono koje karakterizira mehanička krutost i koje je prema nekim teoretičarima (Henri Bergson, Northrop Frye) mogući izvor verbalnog humora.
Humor izvire iz npr. višestrukog ponavljanja, zapravo prekomjerene uporabe osobne zamjenice ja, kada Mandina opterećuje tekst već poznatim i denotativno posve nepotrebnim tematskim elementima, i takvo – mehaničko – ponavljanje izaziva smijeh. U nekim drugim primjerima humor ne proizlazi iz samog ponavljanja, već iz kontrasta s drugim dijelom teksta, kada ponavljanje dobiva posve drukčiju vrijednost od očekivane.
Na principu kontrasta funkcioniraju i ponavljanja većih cjelina: obično se radi o većoj cjelini, stihu ili strofi, kojima pjesma započinje i završava. Tako npr. u pjesmama «Pisma o Pucinu» i «Lipost» uvodni stihovi nose neke ozbiljne obavijesti, ali, kako je čitava pjesma parodija ekloge, ponovljeni stihovi na kraju pjesme, posve su neidilični i smiješni, suprotni obavijesti izraženoj jednakim jezičnim sredstvima u uvodnom dijelu.
(4) Gomilanje kao poseban tip ponavljanja mnogo više eksploatira mehaničku krutost kao ishodište humora od samog ponavljanja. Dvije su glavne vrste gomilanja u Vučetićevoj poeziji: (a) gomilanje fitonima i animalonima i (b) ponavljanje gramatema, zapravo gomilanje različitih riječi jednakih oblika.
(5) U dijelu posvećenom intertekstualnosti obrađuju se dodiri s tuđim tekstovima kao mogući izvori humora. Dodir s tuđim tekstom neka je vrsta igre riječima, posebno kada tuđi tekst nije jednostavna evokacija, već kada ukazuje na brojne konotativne vrijednosti koje izviru iz suprotstavljanja različitih konteksta.
U Vučetića su česti citati iz usmene narodne poezije; gomilanjem takvih izraza Vučetić negira njihovu kreativnost i pretvara pjesmu u stereotip. Ovdje se zapravo kombiniraju dva postupka: citatnost i gomilanje. Ako je pjesma sazdana gotovo isključivo od poslovica intelektualnog je sadržaja previše; čitatelj se prisiljava da odustane od traženja smisla, usmjerava ga se na mehaničko ponavljanje ritmički jednakih ili sličnih oblika; o tome jasno govore i završni stihovi, pjesnikov komentar navedenog postupka: I sve tako do sutra / na pošapaj na pošapaj.
Vučetić preuzima tuđe tekstove te ih koristi za stvaranje novog, neočekivanog, često i humorističnog sadržaja. Narodne se mudrosti koriste da bi se sačuvale od zaborava, ali i da bi, lišene svojih izvornih konteksta, ukazale na svoje moguće drukčije sadržaje.
Aluzija je također postupak intertekstualnosti. Vučetić svojom tematikom i stilom često aludira na baroknu književnost. Vučetić se oslobađa supstrata crkveno-vjerske barokne tematike, ali zadržava kićenost baroknog stila. Duga gomilanja baroknih ukrasa imaju ornamentalni i humoristični karakter: dominacija stila nad temom, forme nad sadržajem, stvara verbalni humor.
(6) O govornim je vrednotama kao nositeljima humoristične obavijesti bilo govora u svim prethodnim dijelovima radnje. U završnom se dijelu govori tek o nekim postupcima koji dodatno ističu vrijednost govornog ostvarenja: to su ponajprije uzvici, čiji se sadržaj nalazi isključivo u govornom ostvarenju, zatim ironija, kao govorno osporavanje, intelektualnog, jezičnog sadržaja. Također se govori o grafičkim postupcima označavanja govornog ostvarenja, ili bar upućivanja na njegovu sadržajnost. Zanimljivi su i primjeri kada i samo mjesto pauze ima humoristični učinak, što se događa u razbijanju fonetskih riječi u opkoračenju.
Osnovni je zaključak ove radnje da se u postupcima verbalnog humora prepoznaje dominantnost metajezične funkcije. Deautomatizacija jezičnog koda u funkciji je stvaranja humora; jezik tada prestaje biti samo sredstvo prenošenja vanjezičnih obavijesti i počinje prenositi obavijesti o sebi. Resemantizacija uobičajenih znakovnih praksi vodi do metajezičnog osvještavanja. Namjerno se narušava kodificiranost i predvidivost i objekt je takva humora jezik sam.
U apendiksu radnje nalazi se cjelovit rječnik zbirke «Libro Dubaja Marusa» Šime Vučetića. Vučetić nije objavio cjelovit rječnik svoje zbirke, pa je njegov rječnik nadopunjen korištenjem drugih izvora, te vlastitim terenskim istraživanjima. Rječnik sadrži preko 500 riječi, a posebna mu je vrijednost sustavno označena akcentuacija. Ovaj rječnik uvelike nadilazi vrijednost priručnog rječnika za čitanje Vučetićeve poezije.
Popis literature veoma je opsežan: ima 153 bibliografske jedinice. Posebno ističemo aktualnost ovog popisa: najveći broj navedenih bibliografskih jedinica objavljen je u posljednjih pet godina.
Jelena JESENKOVIĆ ovim je radom pokazala da u cijelosti vlada materijom kojom se bavi kao i znanstvenom aparaturom za njezinu obradu. Pokazala je temeljito poznavanje čakavskog pjesništva Šime Vučetića te poznavanje lingvističkih i stilističkih postupaka koji joj omogućavaju znanstveni pristup književnom tekstu. Ova je magistarska radnja vrijedan znanstven rad koji uvelike obogaćuje naša saznanja o čakavskom pjesništvu Šime Vučetića. Preko postupaka lingvističke i stilističke analize detaljno se opisuju i sistematiziraju postupci verbalnog humora. Ipak, ova se radnja ne zadržava samo na opisu i sistematizaciju postupaka verbalnog humora; ona premašuje okvire najavljene u naslovu, te se može ocijeniti i kao opća stilistika čakavskog pjesništva Šime Vučetića.
Mislimo da je Jelena JESENKOVIĆ napisala veoma dobru magistarsku radnju te predlažemo Vijeću da prihvati ovu ocjenu i pristupnicu uputi na daljnji postupak.
U Zagrebu, 23. lipnja 2003.
Dr.sc. Mira MENAC-MIHALIĆ, docent
Dr.sc. Branko VULETIĆ, redovni profesor
Dr.sc. Melita KOVAČEVIĆ, izvanredni profesor
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za kroatistiku
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Predmet: ocjena magistarskog rada Tanje Baran
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 9. lipnja 2003. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tanje Baran Usmena književnost križevačkoga kraja.
Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću ovo skupno
I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Tanje Baran pod naslovom Usmena književnost križevačkoga kraja ima ukupno 192 stranice računalnog ispisa, a podijeljen je na sljedeća poglavlja: 1. Uvod (str. 1-3), 2. Križevački štatuti kao dio tradicijske i vinske kulture (str. 4-9), 3. Građansko i ruralno u Križevačkim štatutima (str. 10-20), 4. Križevački štatuti kao dio hrvatske usmene književnosti (str. 21-34) s potpoglavljima: A) Križevački štatuti u usmenoj književnosti (str. 21-26), B) Križevački štatuti u suodnosu usmene i pisane književnosti (str. 26-29), C) Križevački štatuti u izvedbi i zapisu (str. 30-34), 5. Žanrovsko određenje Križevačkih štatuta (str. 35-62) s potpoglavljima: A) Križevački štatuti u kontekstu hrvatske usmene drame (str. 36-44), B) Retorika i retorički oblici u Križevačkim štatutima (str. 45-53), C) Križevački štatuti u kontekstu hrvatske usmene lirike (str. 53-62), 6. Križevački štatuti i hrvatska vinska kultura (str. 63-130) s potpoglavljima: A) Razvoj i utjecaj svjetske vinske kulture na hrvatsku vinsku kulturu (str. 64-74), B) Razvoj hrvatske vinske kulture (str. 75-91), C) Fenomen Križevačkih štatuta (str. 92-130), 7. Križevački štatuti i krštenje mošta (str. 131-144), 8. Križevački štatuti i ostale hrvatske vinsko-pajdaške regule (str. 145-153), 9. Križevački štatuti u hrvatskoj pisanoj književnosti (str. 154-159), i 10. Zaključak (str. 160-163). Na kraju rada donosi se popis korištenih izvora i literature (str. 164-182), rukopisnih zbirki (str. 183) te izdanja i rukopisa Križevačkih (i drugih) štatuta (str. 184-185). Rad završava sažetkom i ključnim riječima na hrvatskom i engleskom jeziku te kratkim životopisom pristupnice. Na stranicama rada ukupno je 306 bilježaka pod crtom.
Pristupnica je u Uvodu obrazložila tematiku svoga rada i razloge zbog čega je radu dodala podnaslov "Križevački štatuti u hrvatskoj vinsko kulturi i usmenoj književnosti". Ističe da su se u izradi rada iz cjelokupnoga korpusa križevačke tradicijske kulture, i usmene književnosti kao njezina značajnog dijela, izdigle najpoznatije hrvatske vinsko-pajdaške regule "Križevački štatuti". U njima pronalazi najkarakterističniji usmenoknjiževni oblik križevačkoga kraja koji se, i kao kompleksna tvorevina i kao sinteza mnogih vrsta i rodova, provlači i reflektira na većinu drugih križevačkih usmenoknjiževnih oblika. Kao bitnu pretpostavku svojega istraživanja pristupnica se oslanja na činjenicu, koju će pokušati dokazati, da Štatuti ne funkcioniraju isključivo u građanskoj sredini nego da svoje temelje i izvedbenost (performance) crpe i iz ruralnoga okružja. To je vidljivo iz brojnih usmenoknjiževnih struktura posebice "otkako su u 19. stoljeću prikupljene, zapisane i objavljene, svjedoče o trajnosti isprepletene usmene i zapisane književnosti, o suodnosu usmenosti i pisanosti".
U drugom poglavlju je temeljito raščlanila Križevačke štatute kao dio tradicijske i vinske kulture. Uz pomoć relevantne stručne literature (domaće i inozemne) odredila je raspon pojma "kultura", i njen smještaj u kontekst hrvatske tradicijske i vinske kulture. Središnju pretpostavku svoga istraživanja: dodir građanskoga i ruralnoga u Štatutima, pristupnica detaljno obrazlaže. Pronalazi da su malobrojni znanstvenici o porijeklu Križevačkih štatuta izricali različite teze, donosi obrazložen pregled isprepletanja građanske i seoske kulture te zaključuje kako su Štatuti, kao izvedbeni oblik, konstanta (povijesna i recentna) koju su postojano obdržavali i građani i seljaci i plemenitaši. I tu je, ističe pristupnica, uzoran primjer prožimanja kultura te su "iz suodnosa kultura Križevački štatuti nastali, opstali i žive".
Pristupnica analizira Križevačke štatute kao dio hrvatske usmene književnosti, donosi i kronologiju znanstvenog definiranja usmene književnosti, potanko opisuje nastanak Štatuta u usmenosti. Prezenira i (mnogo)brojne inačice regula poznate u izvedbama kroz prošlost, i socio-kulturne konvencije koje su uvjetovale varijantnost. Istovremeno je tu i kronologij mnogobrojnih zapisa Štatuta tijekom prošlosti.
Izdiferencirano o Štatutima govori u poglavlju u kojem obrađuje suodnos usmene i pisane književnosti. Uz obilnu citatnost, pronalazi da je ovaj "hibridni" oblik do 19. stoljeća trajao isključivo u usmenosti, da bi nakon prvih zapisa, a potom u brojnim inačicama i u različitim izvedbenim kontekstima, postao primjer kvalitetnog prožimanja izvedbe i zapisa. Pristupnica obrazlaže što za "govorenu strukturu" znači živjeli u usmenosti, ali i u pisanosti: ne samo kao zaštita od eventualnoga zaborava nego i kao mogućnost kvalitetnije izvedbe.
Križevačke štatute pristupnica žanrovski smješta ponajprije u kontekst hrvatske usmene drame,odnosno folklornog kazališta. Govori o tome koji su znanstvenici tijekom prošlosti, izvodeći prve sinteze hrvatske usmene drame, kao primjer folklornog kazališta, prikazivali Križevačke štatute i Veliki ritual krštenja mošta. Analizira i razlike u izvedbenosti Štatuta i Rituala, posebno se dotičući teksture te obredne forme obaju oblika. Pristupnica zatim Štatute žanrovski određuje kao oblik koji je pun retorike, ili još preciznije morfologije i sintakse retoričkih oblika. Najočitije se to iskazuje u deiktičkome govoru zdravica i hvala. Detaljno književnoznastveno opisuje zdravicu i nju u radu smješta u kontekst izvedbe Štatuta. U ovome se performancijskome kontekstu može vidjeti prednost izvedbe pred zapisom jer je nužno uključivanje dobrih govornika zdravica u obnašanju regula. Komentirajući usmene lirske vinske pjesme, pjesme hrvatske dobrovolje, te autorske lirske vinske pjesme koje se neizostavno pjevaju u svakoj izvedbi Štatuta, o regulama, u radu je stručno uspostavljen kontekst hrvatske usmene lirike.
Poglavlje Križevački štatuti i hrvatska vinska kultura istodobno je stručna obrada o razvoju i utjecaju svjetske vinske kulture na hrvatsku vinsku kulturu. U tom se dijelu daje kronologija razvoja svjetske vinske kulture od vremena prvih sadnji vinove loze, preko Biblije, Grka, Rimljana, ostalih potonjih povijesnih razdoblja, do današnjih dana. Metodološki je ispravno, i dokumentirano uvjerljivo, obradila sva razdoblja o kulturi vinove loze i posebice što se o tome događalo u našim krajevima. Inače cijelo ovo poglavlje o razvoju hrvatske vinske kulture, o našim poznatijim vinskim tradicijama i običajima, sustavan je i znanstven prilog ovome nedovoljno poznatom dijelu hrvatske tradicije. Primjerena dokumentacija tome svakako je i sve ono što proizlazi iz kontekstualnih sveza Križevačkih štatuta. Cjelokupan prikaz izvedbe Štatuta nalazi se u potpoglavlju Fenomen Križevačkih štatuta u kojem obrazlaže pretpostavke nastanka regula, o prožimanju Križevačkih štatuta i Križevačkoga velikog spravišća, o svim izdanjima Štatuta. Ono što je najvažnije: pristupnica u njima vidi multidisciplinarno gradivo: etnološko, jezikoslovno, književno, pravno... Ističe da se multidisciplinarno mora i interpretirati. Na temelju nekoliko inačica izvedbi Križevačkih štatuta pristupnica je raščlanila i kontekst izvornih izvedbi, i povijesne okolnosti nekih izvedbi, i sve sudionike (i njihove uloge) u ovome "ritualu", i književne (mikro)strukture - posebice zdravice, pohvalnice vinu. U toj opširnoj građi i međuprožimanju pristupnica je našla pravu mjeru i osmišljavala ono što je izričito vezano za temu rada. Prikazala je i primjenu Križevačkih štatuta među Slovencima, i širem srednjoeuropskom prostoru. Posebice je dokumentirano oživotvorenje vinsko-pajdaških regula u današnjici.
Kao forma koja može stajati uz Štatute, ali i zasebno, pristupnica u radu analizira i veliki ritual krštenja mošta koji se izvodi o Martinju (11. studenoga) svake godine. U tom poglavlju doznajemo i o objavljenim zapisima i inačicama te rukopisima Rituala kroz prošlost (posebice od druge polovice 19. st.), o nastanku blagdana Martinja, o prihvaćanju blagdana i svih martinjskih spelancija među Hrvatima, te o svim običajima i obredima koji kroz Štatute ili Ritual žive o Martinju, posebice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Kako su na temelju Križevačkih štatuta nastale i neke druge hrvatske vinsko-pajdaške regule, pristupnica analizira i Koprivničke regule, Varaždinski fureš, Krapinski vandrček, Turopoljske štatute, Zagrebačku puntariju, Ivanečku smešanciju i Svetojansku lumpariju. Pokazuje, naravno, sličnosti i razlike među njima. Jedna od značajnijih sličnosti je ispijanje dobrodošlice - bilikuma, pa je, među ostalim, pokazala i povijest bilikuma Čeh, Leh, Meh.
Budući da su o vinskoj kulturi i Križevačkim štatutima pisali i najugledniji predstavnici hrvatske pisane književnosti, u zasebnom poglavlju možemo pratiti razvoj naše anakreontike od samih početka hrvatske književnosti kroz sve književne rodove i vrste (od glagoljaša i Marulića, Hektorovića i Držića, Frankopana i Katančića, Nemčića i Preradovića, Šenoe i Đalskoga do Matoša i Krleže, Ujevića i Zvonimira Baloga). Posebno je izdvojila, i stavila u primjeren kontekst, književne tekstove i književnike koji su se doticali Štatuta.
U zaključku je dala sinteza svega izrečenoga u ranijim zasebnim poglavljima. I ovdje izdvaja i zaključuje da su Štatuti "primjer kvalitetnoga prožimanja izvedbe i zapisa", da ih je nemoguće "jednoznačno žanrovski odrediti", da su među ostalim, "reprezentativan primjer hrvatske usmenoknjiževne retorike", da su znatno sudjelovali "u oblikovanju hrvatske vinske kulture", i tome slično.
Naposljetku treba reći da je pristupnica Tanja Baran u svome radu navela preko dvjesto relevantnih bibliografskih jedinica,najčešće i citiranih, da je konzultirala na desetke rukopisnih zbirki, da je pregledala sva dostupna izdanja Križevačkih (i drugih) štatuta (više od pedeset). Primjerenom citatnošću pokazala da je poptuno ovladala tehnikom znanstvenoga rada, mada se na nekoliko mjesta pojavljuju oduži citati koji bi se mogli skratiti i izostaviti. Poštujući metodologiju znanstvenoga rada, pristupnica je postupno razvijala sadržaje svoje teme: raščlanjivala i uspoređivala, tvrdila i zaključivala - zavisno o kontekstu. Razvila je primjeren, na mjestima i ogledan znanstveni stil kojemu je temeljna odlika jasnoća, izbirljivost, opravdanost i uvjerljivost. I ova zahtjevna tema, multidisciplinarna sama po sebi, postala je osmišljena, pregledna, postavljena u prirodan kontekst, (samo)razumljiva. Time je pristupnica dala znatan prilog usmenoj književnosti i tradicijskoj kulturi u hrvatskoj sredini.
Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu ovoga rada i i da pristupnicu uputi na usmenu obranu rada pred povjerenstvom u istomu sastavu.
U Zagrebu, 25. lipnja 2003.
Članovi Stručnoga povjerenstva:
dr. sc. Ljiljana Marks, viša znan. sur.
dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
Predmet: Draženka Rajković Vrdoljak,
ocjena magistarske radnje
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
10 000 Zagreb, Ivana Lučića 3.
Fakultetsko nas je vijeće na svojoj sjednici održanoj 10. veljače 2003. (spis kl: 643-02/03-02/3, ur. br. 3804-240-03) imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Draženke Rajković Vrdoljak, a pod naslovom Opće teorije ritma, pa podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Magistarska radnja gđe Draženke Rajković Vrdoljak, opsega 110 stranica srednjeg formata, pod naslovom Opće teorije ritma, pokušaj je stručnog izlaganja jednoga od ponajvažnijih pitanja znanosti o književnosti, bar s obzirom na one njezine smjerove koji se temelje na jezikoslovlju, retorici i estetici. (To znači da se po strani ostavljaju pitanja ritma koja se postavljaju u teoriji informacije i semiotici.) Ritam se u autorice od samog početka definira dvojako, u nekoj vrsti dvojčane opreke: s jedne je strane ritam pravilno periodičko smjenjivanje određenih jezičnih signala, podvrgnuto kulturnim konvencijama odnosno autorskoj osobnoj modifikaciji vremena, s druge pak strane slobodno protjecanje svih segmentnih i suprasegmentnih jezičnih elemenata u vremenu linearnog iskaznog tijeka. Tu «dvojčanu opreku» autorica definira u početku, i nje se dosljedno drži tijekom cijele radnje: «Ritam se može odrediti s pomoću dviju definicija. Jedna podrazumijeva da je ritam opći tijek u nekoj živoj i pokretljivoj cjelini koja predstavlja stanovito bezobličje, a druga ritam određuje kao smjenjivanje određenih elemenata.» (str. 3, slično passim). Te će se odredbe, temeljene na dvama sučeljenim no komplementarnim načelima, autorica držati kad god joj valja ustanoviti protusmjerne putove ritmičkog samooblikovanja književnih (pjesničkih) tekstova: Biva li naime polazištem metrička konvencija, pojam «životnog» ritma oslobađa tekst od konvencionalnih stega; biva li naprotiv polazištem slobodnoprozni, dakle zakoniti rečenični diskurz (koji uključuje i nadodsječne parametre, pa i ritam rečenični), pojam «pravilnog» ritma obuzdava hipertrofiranu a prirodnu slobodu iskaza, koji upravo tada, i baš zato, teži čvršćoj, konvencionaliziranoj (pa i kriptometričkoj) organizaciji. Tu će dvojnost opće teorije ritma – a preuzima je sučeljavanjem s jedne strane poetoloških, s druge pak jezikoslovnih izvora (npr. Slamnig vs. Simeon) – autorica dosljedno imati na umu, pa i izrijekom ponavljati kad god joj, tijekom analize, valja odrediti «prostor između»; pjesničko se stvaranje, pa i poetološka načela kojima se ono implicite vodi, odvija u tom prostoru između konvencije i slobode, a sučeljene su odredbe ritma, kako ih s pravom naznačuje autorica, njihovi virtualni graničnici.
Unutar tog teorijskog prijepora odvija se i slijed izlaganja. Pojedina poglavlja tog slijeda, kratka i jezgrovita, glase: 1. Uvod, 2. Ritam u kozmosu, 3. Ritam u umjetnosti, 4. Ritam u književnosti, 5. Ritam u pjesništvu, 6. Ritmička organizacija stiha, 7. Ritam i metar, 8. Versifikacija, 9. Kvantitativna versifikacija, 10. Silabička versifikacija, 11. Akcenatska versifikacija, 12. Akcenatsko-silabička versifikacija, 13. Versifikacija slobodnog stiha, 14. Srok, rima i strofe, 15. Zaključak. – Slijede podaci o rabljenoj literaturi, te sažetak.
Radnja je proviđena dovoljnim brojem referentnih djela znanstvene literature, mahom domaćih teoretičara, među kojima se (posrijedi je kroatistički opus) ističu oni, koji su teoriji ritma i stiha u nas dali ponajbolje standardne prinose, redom: Svetozar Petrović, Marin Franičević, Ivan Slamnig i Zoran Kravar. Ostala se literatura navodi posebice u svezi s estetičkom i lingvističkom protegom.
Iz kompozicije radnje jasan je autoričin «poredak diskurza»: ona polazi od općih teorija (kako glasi i naslov), a završava sa specifično versifikacijskim, kanoniziranim oblicima ritma. Opće teorije, u naznakama, tiču se ritma na njegovu «kozmičkom, antropološkom, metafizičkom i umjetničkom planu». Autorica niže te «planove», ritam u kozmosu, ritam u prirodi, ritam u čovjeku, zanemarujući, znakovito, ritam u društvu ili povijesti. Sužavajući problematiku ritma, ponajprije na umjetnost (na glazbu, likovnost i film), dolazi do svoga matičnog predmeta: do ritma u književnosti, posebice u pjesništvu. Definicija po kojoj je stih «ritamsko-melodijska i sintaktička organizacija» nije autoričin novum u znanosti, ali se doima svježe, posebice apostrofirajući suodnošenje triju elemenata pri definiranju stiha: «jedinica pjesme kao jezične tvorevine, stihovni redak i zvukovna ustrojenost toga retka». Prelazeći pobliže na ritmičku organizaciju stiha u užem, gotovo tehničkom smislu, autorica se još jednom poziva na početnu opreku, ovaj put tradicionalno definiranu kao metar i ritam u užem smislu (u smislu organizatora stiha). I opet se svježe doima njezina definicija: «Metar predstavlja određeni postupak, način, okvir koji je uvijek postojan, a ritam predstavlja tijek.» (str. 31) Potom autorica ukratko rekapitulira stavove o versifikaciji, da bi potom obavila stanovitu inventuru uzoraka odn. modela hrvatske versifikacije, njezinih povijesno smjenljivih no nerijetko supostojećih pet tipova: versifikacija kvantitativna, silabička, akcenatska, akcenatsko-silabička, te versifikacija «slobodnog» stiha. (Autorica se ne upušta u razmatranje o «pjesmi u prozi», odnosno u raspravljanje o ritmičkom organiziranju nadrečeničnog jedinstva.)
Izlažući pojedine modele ritma, kako su se ostvarivali u hrvatskom pjesništvu tijekom povijesti, autorica nerijetko poseže za karakterističnim i dobro odabranim primjerima, točno ih smještajući u odnosna povijesno ustrojena razdoblja. Tako će kvantitativni stih potražiti u 17. stoljeću, slobodno rečenično pulsiranje odn. besjedovni (Slamnig) i sintagmatski stih u srednjovjekovlju (sa zakonitim početkom u «Baščanskoj ploči»), silabički u crkvenom i religijskom pjevanju iz (latinskog) srednjovjekovlja, akcenatski u slobodnom protoku rečenica štokavskog (starijeg i novijeg, potom standardnog) jezika, akcenatsko-silabički pak u Moderni i u razdobljima u kojima je ideal sklada bio jači od iskaznog dinamizma odn. «jakih» sadržaja. Tako se modeliranje versifikacijskih načela, njihovih apstraktnih modela i konkretnih pojedinačnih ostvaraja komplementarno čita i u razvedenoj ljestvici hrvatskih versifikacijskih postupaka u povijesti. To pak, autorica s pravom veli, pokazuje koliko je hrvatsko pjesništvo bilo otvoreno svojim superstratima: romanskomu (silabizam), germanskomu (akcenatska odn. akcenatsko-silabička podloga), klasičnomu (pokušaji kvantifikacije), odnosno koliko je vjerno jezičnim zakonitostima hrvatske sintakse i teksta (slobodno ritmičko pulsiranje, upravo rečeni «protok», u oblicima koji su naginjali prozi).
Iz dosad izloženoga očito je, da autorica teži više sustavnom izlaganju poznatoga, negoli samovoljnom improviziranju, koje se, danas nerijetko, pretvara u netransparentno esejističko tijesto. Gđa Rajković Vrdoljak, jednostavno rečeno, izlaže poznate činjenice i njima nadređeno znanje, onako kako se u hrvatskoj znanosti oblikovalo posebice na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Ono što kao osobni prinos odlikuje radnju jest poredak niza problema, upravo sustavno izlaganje pojma ritma i njegovih versifikacijskih odbljesaka u jezičnom i pjesničkom «materijalu». Upravo bi tako valjalo danas izlagati problematiku ritma i (a)ritmičnosti svijeta, čovjeka, umjetnosti, pjesništva i njegovih sinkronijski i dijakronijski tumačenih ostvaraja. Taj poredak sukladan je i suvremenim teorijama, koje prije svakog strukturalno odčitanog teksta postavljaju najširi (antropološki, semiotički, jezikoslovni, kognicijski, društvovni itd.) obzor analizi, nerijetko ostavljajući svoje terminološke tragove u analitičkom diskurzu. Gđa Rajković Vrdoljak nije dospjela do toliko širokog obzora, ali je svojim poretkom točno naznačila prostor analize u kojemu se danas ima kretati raspravljanje o ritmu.
Kao i svaka magistarska radnja, i radnja gđe Rajković Vrdoljak ima određenih nepreciznosti, ponajviše terminološke naravi. A nisu rijetke ni pravopisne pogreške, sve ako je tekst radnje napisan grafički uzorno. Više pravilo nego iznimka, i ova će radnja prije ev. objavljivanja morati biti pozorno redigirana.
Odlike radnje neprijeporne su. Izloženi plan već je istaknuo točan raspon problema iz aspekta teorije književnosti, posebice versifikacije. Stoga bi se radnja Opće teorije ritma mogla držati i nacrtom stanovite opsežnije teorije ritma i hrvatskoga stiha. Ponavljamo, nacrtom. Takav bi nacrt neupućenu i manje upućenu u probleme teorije književnosti mogao i danas poslužiti kao dobro došao repetitorij.
Predlažemo da Vijeće prihvati naše pozitivno izvješće, te da gđi Draženki Rajković Vrdoljak omogući usmeno izlaganje i obranu ev. spornih mjesta.
U Zagrebu, 30. lipnja 2003. Prof. dr. Josip Silić, predsjednik
povjerenstva
Akademik Ante Stamać
Prof. dr. Stanislav Marijanović, red. prof. Pedagoškog
fakulteta u Osijeku
Predmet: Marina Gantar,
ocjena magistarske radnje
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
10 000 Zagreb, Ivana Lučića 3.
Fakultetsko nas je vijeće na svojoj sjednici održanoj 13. siječnja 2003. (spis br. 04-5-82-2002.) imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Marine Gantar, a pod naslovom Usporedba romana Umberta Eca i Nedjeljka Fabria, pa podnosimo sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Naslovljena posve otvoreno, tj. bez sugerirane početne i zaključne teze bilo teorijske bilo povijesne naravi, radnja Marine Gantar slijedom svojih poglavlja nudi heuristički postupak pri otkrivanju i analizi znamenitog romana Umberta Eca «Ime ruže» (prijevod Morane Čale) i četiriju romana Nedjeljka Fabria: «Berenikina kosa», «Vježbanje života», «Smrt Vronskog» i «Triemeron». Razlog usporedbe leži u činjenici, da su imanentne značajke Ecova djela sukladne nekim značajkama pisanja suvremenih hrvatskih romanopisaca, među kojima se Fabriova proza koliko količinom toliko i tipološkim ostvarajima najviše približuje pretpostavljenoj emitivnoj instanciji.
Raspored radnje dobro oslikava put autoričine analize. Pojedina su poglavlja istodobno i problemska žarišta na putu otkrivanja. Ona se nižu ovim slijedom: 1. Razlozi usporedbe, 2. Oživljavanje povijesnog romana, 3. Odnos prema povijesti, 4. Oživljavanje povijesti, 5. Parodija intertekstualnosti, 6. Ironijska pučka inačica, 7. Potraga i povratak, 8. Završno razmatranje. – Radnja je popraćena razmjerno opširnom bibliografijom o primarnoj i sekundarnoj literaturi, te nizom kopija zemljovida i aktualnih članaka, koji bi mogli biti popratnim dodatnim materijalom za teze o kojima je u radnji riječ.
Razlozi su usporedbe, autoričina je tvrdnja, u nekim zajedničkim svojstvima uspoređenih djela, među kojima se ističu «intertekstualnost, dijalogičnost, sugeriranje o povijesnoj epohi, povijesna prepoznatljivost vremena i prostora ili likova i dokumenata» (str. 2). Ta unaprijed prepoznata svojstva, a «opća» su «mjesta» postmodernističke kritike «općih mjesta», autorica odčitava na Fabriovim djelima, izloženim redoslijedom. Ponajprije, tu je teza o «negativnom odnosu prema povijesti», razvidan, pored Fabria, i u nizu nekolicine drugih suvremenih hrvatskih romanopisaca: Tomaša, Aralice, Ivanca, Šehovića i Supeka. Autorica ukratko naznačuje «pozitivnu» i «negativnu» struju u tretiranju povijesti od Scotta i Manzonia, s pripadnom mišlju, do suvremenih hrvatskih pripovjedača, u kojih je povijest «žrvanj» što «melje sudbine marginaliziranih povijesnih likova», te veliki povijesni likovi bivaju «slabi» pojedinci a njihovi suvremenici, podanici ili suputnici, subjekti su metaforičkoga «žrvnja». Takav odnos prema povijesti vidljiv je u Eca, on je dapače u «Imenu ruže» postao uzornim, sve ako se i diljem suvremenih europskih književnosti nazire u punoj očitosti (primjerice Böll, Gras i dr.). Takav je odnos uostalom razvidan i u spomenutih hrvatskih romanopisaca, i gđa Gantar, usredotočivši se na Fabriove romane, hoće implicite ukazati i na sinegdohičan odnos: Fabrio bi bio stanovita pars pro toto suvremene hrvatske književnosti. U tom i takvom odnosu prema povijesti naziru se eminentni književni postupci: osnovni se pripovjedni tijek, veli autorica, «prekida uključivanjem građe o povijesti (novinarski članci), prisutnošću 'živih' pripovjedačevih komentara; uočljivi su brojni intertektualni i intermedijalni elementi» (str. 17). Slijedi pokazivanje tih temeljnih stilskih obilježja postmodernog pripovijedanja u samim romanima. Fabrio u najširem gradivnom sloju tematizira suživot hrvatskog i talijanskog pučanstva na hrvatskim prostorima (s Rijekom i Splitom kao žarišnim točkama), pa je međukulturna suradnja i nerijetka povijesna a tragična zbilja – tretirana uvijek iz aspekta «pisanja o povijesti», ne «povijesti same» - sadržajna pretpostavka svekolike Fabriove «interkulturalne», «intertekstualne», svakako «postmoderne» umjetnosti pripovijedanja. Takva se zbilja i u najnovije doba «čita» u zapisima o nesretnoj sudbini grofa Vronskog (nakon stotinu godina od njegova fiktivnog romanesknog postojanja), a na vukovarskoj bojišnici. Autorica svekoliki odnos prema povijesti, a iz aspekta teorije književnosti, određuje kao «historiografsku metafikciju». Ona se očituje i kao jedan od temeljnih karakterističkih postupaka u Umberta Eca, a u srodnom području proučavanja povijesti i same historiografije uočava sukladnosti između teza, primjerice, Johanna Huizinge, Jacquesa Le Goffa i Ferdinanda Braudela. Jedno od središnjih stajališta autoričinih o tom pitanju sažima se ovako: «Povijest je ispisana u Fabria i Eca kao vječito progonstvo pojedinaca (bez imena službene povijesti), pokrećući radnju briše granice zbilje i fikcije. Fikcijski se likovi nalaze na događajima koji su se doista u povijesti dogodili, ali se i povijesni likovi nalaze na događajima za koje nismo sigurni u autentičnost.» (str. 31) U poglavlju «Oživljavanje povijesti» autorica preciznim čitanjem rekonstruira udio zbiljske povijesti u Eca i Fabria. U Eca je to dakako razdoblje s početka 14. st., a usredišteno oko zbivanja avignonskog papinstva i odnosa prema Rimu i prema njemačkom caru Ludwigu. Za Fabria je to hrvatska povijest Rijeke i Splita, te ona najnovija, Vukovara, pri čemu se napoleonski ratovi miješaju s Titovim govorima, fiumanske iredentističke fantazmagoije s komunističkim ludostima, ban Jelačić s D'Annunziom itd. itsl. Autorica podrobno bilježi nomenklaturu povijesnih činjenica, za svaki roman posebno, te donosi niz preciznih navoda koji potvrđuju prethodne teorijske stavove. Držimo to dobrodošlim preciznim filološkim poslom.
Pročitavši baš tako, kao pohranu povijesnih podataka, oba opusa, autorica se laća uspostave stanovitog teorijskog obzora kojim kani proširiti uspoređene romane. Polazi od Bahtinovih teza, ponajprije o dijalogu, potom o smijehu i karnevalizaciji. Ispituje dijalogičnost Ecovu – «parodiju intertekstualnosti» - s Apokalipsom, Arthurom Conanom Doyleom, Jorgeom Luisom Borgesom, Danteom i Shakespeareom. U Fabria se raspon širi na umjetnički fenomen: prvenstveno je to glazba, Mendelssohn, Wagner, Verdi, Gluck, Zajc i dr. U Fabria, nadalje, posebnu ulogu ima «ironijska pučka inačica», njegovo miješanje pučkih govora, posebice dijalekata: hrvatskih, talijanskih, srpskih, te niza žargona, već prema predstavljenim pripadnicima strukovnih ili pučkih slojeva. Na kraju se, kao stanovita ideja, i u Eca i u Fabria, odčitava «potraga i povratak». Ali i opet kao ironija. Kao da je metodološki «odmak», konstanta suvremena mišljenja, i stav uspoređenih romanopisaca. A nije mimoišao ni gđu Gantar. Na kraju se, poput zaključka, nameće i zajednički teorijski sažetak, primjenljiv na oba autora. Autorica veli: «Iako je nazočnost uvođenja službene povijesti u razmatrana književna djela pojačana uvođenjem povijesnih likova i događaja, stvarajući tako povijesnu pozornicu djela, pisci povijest ispisuju tako da se u osnovi brišu granice historiografije i fikcionalizacije.» (str. 96)
Gđa Marina Gantar napisala je magistarsku radnju, koju s obzirom na interdisciplinarnu narav predložaka te na vrlo raznoliku ljestvicu teorijskih problema nije moguće komprimirati u skroman opseg stranica: za problematiku koju je naznačila hoće se znatno opsežnija rasprava. To više valja cijeniti njezin rad na sažetosti. I kompozicija radnje pregledna je, i postupna. Izlaganje poretka iznesenih ideja o Ecu i Fabriu uvjerljivo korespondira sa slijedom njezinih poglavlja, koja je na kraju dovode i do fenomenološkog (!) zaključka o «potrazi i povratku». Držimo da je sučeljavanje, odnosno supostavljanje Ecova i Fabriova djela, provedeno kroz polje analize suvremene i najnovije teorijske misli, ne samo adekvatan postupak glede znamenitoga talijanskog i uglednoga hrvatskog romanopisca, nego je i omogućilo autorici da pokaže sposobnost za proučavanje komparatističkih tema na razini suvremene teorijske misli.
Predlažemo Vijeću da prihvati naše pozitivno izvješće te da gđu Marinu Gantar uputi na usmeni magistarski ispit.
U Zagrebu, 30. lipnja 2003. dr. sc. Stanislav Marijanović. red. prof.
Pedagoškog fakulteta u Osijeku, preds.
akademik Ante Stamać, red. prof.
dr. sc. Krešimir Bagić, doc.
dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.
dr. sc. Morana Čale, doc.
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.
Dr. sc. Ljubo Antić, izv. prof. u miru
Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.
Predmet: Ocjena magistarskog rada Elvisa Burčula
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 12. svibnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Elvisa Burčula pod naslovom «Ustaška nadzorna služba – osnivanje, organizacija i ustroj 1941.-1943.». O predloženom magistarskom radu podnosimo Fakultetskom vijeću skupni
I Z V J E Š T A J
Magistarski rad Elvisa Burčula pod naslovom «Ustaška nadzorna služba – osnivanje, organizacija i ustroj 1941.-1943.» ima ukupno 152 stranice, od čega na osnovni tekst otpada 108 stranica kompjutorski ispisanog teksta sa 157 bilježaka ispod crte, te 44 stranice raznih priloga. Kompozicijski rad je podijeljen u devet dijelova: 1. Uvod, 2. Razvoj i djelovanje ustaškog pokreta od osnutka ustaške organizacije do uspostave NDH i dolaska ustaša na vlast, 3. Uspostava Nezavisne Države Hrvatske, ustrojstvo i djelovanje njenih vlasti do osnivanja UNS-e, 4. Osnivanje i ustroj UNS-e od kolovoza 1941. do siječnja 1943., 5. Rad i problemi u radu UNS-e, 6. Ukidanje UNS-e i reorganizacija, 7. Zaključak, 8. Izvori i literatura, 9. Prilozi. Osnovna problematika ovog magistarskog rada analitički je obrađena u trećem, četvrtom, petom i šestom poglavlju (str. 18-98). Ostala poglavlja sadrže osvrt na izvore i literaturu, spoznajna polazišta, cilj istraživanja, prikaz i naznake općih pitanja vezanih za razumijevanje istraživane teme, te pokušaj prezentiranja sintetičkog zaključka kao odgovora na istraživačka pitanja. Preslike odabranih originalnih dokumenata iz razdoblja djelovanja Ustaške nadzorne službe upotpunjuju i zaokružuju sliku istraživane problematike.
Pristupnik je imao zadatak, kako sam ističe, «što je moguće sustavnije, objektivnije, te kritički, znanstvenim metodama istražiti, obraditi i prikazati rad Ustaške nadzorne službe kao jedne od najvažnijih ustanova NDH i ustaškog režima…posebice njezinu ulogu u okviru djelovanja ustaškog režima, kao nedvojbeno nedemokratskog i totalitarnog». Težište istraživanja stavljeno je na osnivanje i ustroj obavještajnog sustava Nezavisne Države Hrvatske, njegov rad i probleme, te napokon ukidanje 1943. Razlaganje problematike pristupnik je započeo opisom razvoja i djelovanja ustaškog pokreta od osnutka ustaške organizacije do uspostave NDH i dolaska ustaša na vlast, istaknuvši pritom kako ustaški pokret vuče korijene iz aktivnosti i programa političkih skupina koje su djelovale u hrvatskim zemljama prije Prvog svjetskog rata. Pri opisu povijesno-političkih okolnosti nastanka ustaškog pokreta autor je analizirao kadrovsku jezgru pokreta, njegove međunarodne veze i odnose te akcije ustaškog pokreta u Hrvatskoj i inozemstvu, posebice one vezane uz atentat u Marseilleu 1934. godine, nakon čega će sljedećih nekoliko godina djelovanje ustaškog pokreta biti gotovo u potpunosti onemogućeno. Prikazujući zatim političko-društvene prilike koje su uvjetovale uspostavu NDH autor je analizirao ustrojstvo i djelovanje vlasti Nezavisne Države Hrvatske do osnivanja UNS-e. Pritom je pokazano kako je u okviru Glavnog ustaškog stana (GUS-a) osnovana i jezgra ustaške obavještajne službe kao treća grana djelatnosti ustaškog pokreta (uz političko-organizacijsku granu i ustašku vojnicu).
U središnjem dijelu radnje razmatra se osnivanje i ustroj UNS-e od 1941. do 1943. godine pri čemu je pristupnik prikazao sve zakonske odredbe na temelju kojih je bila određena njezina organizacijska struktura. Tijekom postojanja, kako navodi pristupnik, u njoj je bilo stalno zaposleno više od 2.000 ljudi. Unutarnje ustrojstvo UNS-e pokazuje da joj je vlast bila gotovo neograničena, te da je svoje organe imala i širom NDH. Ipak, kako ističe, od početka rada UNS se suočavao s nizom problema, od kojih je najveći bio kadrovski problem. Stručnom osposobljavanju djelatnika pomagao je i Gestapo. U kontekstu prikazivanja pojedinih ureda UNS-e posebno je opisana djelatnost ustaškog redarstva koje se uhićenjima, terorom i upućivanjima u logore obračunavalo s protivnicima ustaškog režima i NDH. Također, u sklopu cjelokupnog funkcioniranja prikazana je hijerarhijsko-zapovjedna struktura koja je nosila cjelokupnu organizaciju UNS-e i čiji je glavni cilj bio sprječavanje otpora ustaškom režimu. Kako su gotovo sve metode i oblici terora bile «ozakonjene», za njihovu primjenu rijetko je tko odgovarao. Pristupnik je zatim analizirao razloge, unutarnje i vanjske, koji su doveli do ukidanja UNS-e u siječnju 1943. godine.
Na temelju prikupljenih obavijesti Elvis Burčul je zaključio da je Ustaška nadzorna služba, iako je djelovala relativno kratko vrijeme, bila glavni oslonac ustaškoj vlasti i državi. Voditelji ustaškog pokreta raspolagali su često neograničenom moći koja je korištena za svakovrsne progone: rasne, nacionalne, vjerske ili političke s vrlo tragičnim posljedicama u tisućama uhićenih, upućenih u logore, iseljenih i prognanih, te ubijenih.
Dokumentarnu osnovicu istraživanja magistarskog rada Elvisa Burčula čine arhivska građa, objavljeni izvori, onodobni tisak Nezavisne Države Hrvatske, te odgovarajuća literatura. U radu na izvornoj i tiskanoj građi pokazao je primjerenu sposobnost snalaženja, iako je ponekad pri analizi pojedinih činjeničnih sklopova rad ostao na razini deskripcije. Ipak, gledano u cjelini, ovaj rad sadrži velik broj novih podataka koji omogućuju spoznaju ključnih činjenica o Ustaškoj nadzornoj službi, a time i o povijesti Nezavisne Države Hrvatske.
Stručno povjerenstvo utvrđuje da je magistarski rad Elvisa Burčula u znanstvenom pogledu cjelovito i metodologijski korektno napisano djelo kojim je pokazao potrebnu sposobnost za istraživački rad, te interpretaciju rezultata istraživanja. Stoga stručno povjerenstvo
p r e d l a ž e
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ewlvisa Burčula pod naslovom «Ustaška nadzorna služba – osnivanje, organizacija i ustroj 1941.-1943.» i da odobri postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti iz humanističkih znanosti, polje povijest.
U Zagrebu, 14. lipnja 2003.
Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.
Dr. sc. Ljubo Antić, izv. prof. u mir.
Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.
FKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Na Sjednici Fakultetskog vijeća od 18. srpnja 2002. imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Branke Balen pod naslovom «Slikarstvo Josipa Franje Mückea», u sastavu: dr. Tonko Maroević, predsjednik, dr. Zvonko Maković i dr. Jasna Galjer, kao članovi povjerenstva. Nakon proučavanja radnje i razmatranja njezinih elemenata podnosimo Naslovu
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad o kojemu je riječ predan je na dvijestotine i sedamnaest tiskanih stranica. Nakon kratkoga uvoda slijedi poglavlje naslovljeno «Život», koje obuhvaća četiri tiskane stranice (oko sedam kartica), a popraćeno je dvadesetijednom bilješkom. Najopsežniji, središnji dio radnje naslovljen je «Djelo – Slavonija, Mađarska». Taj segment zauzima stranice od jedanaeste do tridesetiprve (dakle, oko četrdesetak kartica), dok šezdesetidvije bilješke svjedoče izvore podataka i razrađuju problematiku dijelova glavnog teksta. Poseban odsječak radnje tvori kronološki sređeni životopis, na sedam listova, također popraćen nizom od četrdesetitri nove, dokumentarističke i komentatorske, bilješke. Slijedi popis izložaba, na kojima su autorova djela izlagana, a taj zauzima četiri lista, pa opsežna bibliografija na deset stranica, s novih trideset bilježaka. Od pedesetisedme do stotinudevedesetišeste stranice teče serija reprodukcija sačuvanih i poznatih slika, a iza toga je sustavani i iscrpan katalog djela, razdijeljen po vlasnicima i dijelom kronološki sređen. Ukupno je evidentirano 147 slika, što je razmjerno vrlo opsežan i karakterističan opus. Na samome kraju radnje je popis kratica i popis autora korištenih fotografija, kratak sažetak, uz zusammenfassung i seriju ključnih riječi, a sve zaključuje životopis kandidatkinje.
Magistarski rad Branke Balen tipična je monografska studija, zasnovana na empirijskim istraživanjima i metodičnoj katalogizaciji opusa. Znanstvena aparatura sastoji se od proučene literature i arhivskih podataka, a komprimirana je u bibliografiji i u nizu od stotinupedesetisedam bilježaka. Naravno, posebno je važan katalog, jer uz tehničke, kronološke i vlasničke informacije često daje i naznaku sudbine, odnosno podrijetla djela. Sa stotinučetrdesetisedam obrađenih jedinica stvoren je korpus koji omogućuje relevantne zaključke o individualnosti autora i o kontekstualnom smještaju unutar kronoloških i žanrovskih odrednica.
Obrada životopisa dodatno objašnjava razloge zbog čega je slikar austrijsko-njemačkog podrijetla i rođenja u Mađarskoj također značajan hrvatski umjetnik, a posebice reprezentativni predstavnik osječkog likovnog kruga. Naime, nakon studija na bečkoj Akademiji vrlo brzo – iste 1843. godine – dolazi u Vukovar, gdje radi oltarnu palu za kapelu na groblju a stupa i u veze s obitelji Eltz, koja će mu davati brojne narudžbe. Kritičkom obradom različitih izvora Branka Balen je stvorila čvršći koordinatni sustav ukorijenjenosti Josipa Franje Mückea u hrvatsku sredinu. Dakle rani boravak u Vukovaru (stiže kao dvadesetdvogodišnjak) okrunjen je rođenjem kćeri Marianne Ludovike (koja će kasnije također postati slikarica). Sljedećih pet-šest godina provodi u Mađarskoj (najprije u Pešti, zatim u Pečuhu), otkuda seli u Linz. Međutim, ne prekida veze sa Slavonijom, te – iz godine u godinu – sve više radi za tu regiju. Već 1856. izvodi u Osijeku neke portrete, a kroz sljedeću dekadu taj će se broj znatno uvećati. Kao udomaćeni umjetnik 1864. izlaže na I. dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu, gdje se predstavlja i djelima izrazito regionalne inspiracije. Godinu nakon toga, 1865. preseljava se Mücke u Zagreb (tada manji grad od Osijeka, ali potaknut «ilirskim» idejama možda poticajniji za kulturne inicijative).
Zagrebačko razdoblje Mückeova života i rada vrlo je plodno i za nas posebno zanimljivo. Uz intenzivan rad na portretiranju, to je vrijeme i stanovitog društvenog angažiranja, kao i faza rada na povijesne teme. 1867. Mücke dobiva narudžbu za slike povodom tristogodišnjice sigetske opsade, pa izvodi poznate radove poput «Dolaska Hrvata» i «Saveza Ljudevita Posavskog sa Slovencima». Sljedeće godine je po prvonavedenoj od njih načinjena i litografija, distribuirana u većem broju primjeraka, a i neki drugi motivi i slike postali su predmetom divulgacije-popularizacije u grafičkom, litografskom mediju. Zanimljivo je da s Isidorom Kršnjavijem i Ljudevitom Vukotinovićem podržava 1868. inicijativu za osnivanje Društva umjetnosti, a 1870. bavi se i restauracijom slika za narodni muzej u Zagrebu. Uza svu tu raznoliku aktivnost i radnu agilnost čini se da Mücke nema dobre materijalne uvjete, jer ga neprekidno progone vjerovnici (još iz osječke faze). Pa premda je 1872. dobio zavičajnost u Zagrebu i premda 1873. hrvatsko-slovenski ban traži stipendiju za njega (valjda bez uspjeha) sve to nije olakšalo njegov položaj (u Zagrebu mu se rađaju i sinovi, koji uče na glazbenoj školi), tako da je 1875. definitivno preselio u Pečuh, gdje nakon sedam godina, od posljedica pada, i umire u šezdesetdrugoj godini života.
Magistarski rad Branke Balen postavioje, dakle, dobre temelje za integriranje Mückeova prinosa našoj umjetnosti i kulturi. Naravno, znatno relevantniji je odjeljak radnje posvećen morfološkim i tipološkim karakteristikama opusa. Poglavlje «Djelo» nije slučajno određeno i zemljopisnim koordinatama «Slavonija, Mađarska», jer preteže obrada dionice nastale na tim područjima. Idući takoreći od slike do slike, kandidatkinja opisuje glavna svojstva umjetnikova izraza, a tu i tamo ukazuje i na eventualne nedostatke (posebice na razini anatomske točnosti ili uvjerljivosti prezentacije).
Moglo bi se kazati da je pristup više deskriptivan nego li analitički, no u svakom slučaju nastoji se na karakterizaciji specifičnosti, naročito na diferenciranju odjevnih ili pomodnih svojstava modela. Slučajevi višekratnog portretiranja istoga lika pružaju kandidatkinji priliku da istakne razlike, a povremeno je potiču i na preciznije atribuiranje ili dodavanje prinosa opusu, kao kod jedne verzije portreta grofice Schönborn-Wiesentheid. Nekoliko varijanti slikanja Strossmayerova lika također nude građu za zanimljive zaključke.
Premda je Mücke u daleko najvećoj mjeri portretist, «Mrtva priroda» iz Muzeja Slavonije pokazuje slikarevu sklonost detaljiziranju i mimetičkom paradiranju svjetlosnim odrazima, što je inače mogao demonstrirati tek u najreprezentativnijim portretima i kod naročito skupocjenih primjeraka odjeće i tkanine. Kompozicije s više ljudskih likova, posebno oltarne pale i slike za župne dvorove, najčešće su obilježene makar ponekim znakom nevještine ili disproporcioniranosti. Pejzaži su također velika iznimka, ali potpisani «Pogled na park Eltz» (iz Moderne galerije u Zagrebu) ističe se minucioznošću registracije i romantičarskom atmosferom. Dapače, postojanje toga rada navodi kandidatkinju da s najvećom vjerojatnošću samome Mückeu pripiše i čitavu seriju od četrnaest vukovarskih parkovnih krajolika (nešto većeg formata i stoga sumarnije izvedbe). Dosad su ti prikazi Eltzova imanja bili povezivani sa slikarom Giffingerom, no s pravom se u ovoj radnji podsjeća kako je taj autor znatno drugačijeg duktusa, a osim toga povezan isključivo s građanskim naručiteljima, dok je jedino Mücke uspio uspostaviti veze i naći klijentelu kod plemstva.
Ako bi problematika atribucija Eltzovih pejzaža zasluživala i temeljitiju razradu, obrada portreta ide metodično od obitelji do obitelji (jer su mnogi izvođeni upravo za bračne parove). Pozivajući se na samoga slikara, koji je negdje izjavio kako ulaže u rad onoliko energije i znanja koliko je plaćen, kandidatkinja i po tom kriteriju vrši povremenu diversifikaciju, pa se može zaključiti kako su građanski portreti češće «diskriminirani» manjom koncentracijom ili slabijom ulogom pažnje nego li oni velikaški.
Nakon panorame osječke produkcije, gdje se ističu portreti iz obitelji Krežma, Reisner, Mergenthaler, Norman-Ehrenfels, slijedi svega nekoliko osvrta na zagrebački likovni saldo. Slike i litografije iz hrvatske povijesti očigledno nisu spadale u meritum radnje. Međutim, mađarska dionica je tretirana vrlo sustavno, u skladu s dostupnim djelima i podatcima, te u suglasnosti s novim spoznajama znanosti iz susjedne zemlje. U svakom slučaju, pregledom opusa nastaloga s onu stranu naše nacionalne granice produbljene su spoznaje o potencijalu i o rasponima obrađivanog slikara. Radovi za obitelj Vasvary pokazali su i drugačija žanrovska okušavanja, a slika «Kupačice» (vrlo rijetki aktovi u aktivi ovoga slikara) dobro su poslužili za čvršće atribuiranje nekih sličnih slika u osječkom muzeju (valjda iz osječke faze). Dakle, nova građa je poslužila za utvrđivanje koherencije i homogenosti opusa.
Magistarska radnja o Josipu Franji Mückeu ima vrlo kratak, sintezan zaključak, gdje se raspravlja o njegovoj pripadnosti krugu akademskog realizma, s korekcijom (prema Gamulinu), kako je ipak više riječ o kasnom bidermajeru s postupnim prelazom prema realizmu. U tom zaključnom dijelu razmotren je vrlo zanimljiv odnos Kršnjavija i Mückea, odnosno oscilacija sudova likovnog autoriteta onoga vremena, što je išla od prvotnoga poštivanja prema gotovo negatorskom stavu, posebice s obzirom na utjecaj Mückeov prema učeniku Quiquerezu. Ali Kršnjavijeve rezerve i možda još oštrije Račkijeve ocjene nisu sasvim objektivne, te se s razlogom podsjeća na veliku važnost slikareve pojave u osječkom krugu i, općenito, u slikarstvu sjevernohrvatskih krajeva u drugoj polovini devetnaestoga stoljeća.
Možemo zaključiti kako je magistarski rad Branke Balen dosad najsustavnije prikazao opus Josipa Franje Mückea, slikara bez kojega bi pregled sjevernohrvatske umjetnosti, a posebno slavonske dionice XIX. stoljeća bio nepotpun, čak defektan.Radnja je pozitivistički utemeljena, a uostalom i sam karakter pretežnog dijela opusa ne omogućuje veće stilske i problemske interpretacije, jer je većina portreta uvjetovana narudžbom i primarno podložna kriterijima mimetičnosti. Međutim, organizacija građe, pregled faktografije i skrupulozna katalogizacija zadatci su što ih je kandidatkinja uspješno izvela, pa smatramo da magistarski rad treba prihvatiti i kandidatkinju uputiti na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog naslova magistrice.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik
dr.sc. Zvonko Maković, docent
dr.sc. Jasna Galjer, docent
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Broj:01-00-/1.
Zagreb, 17.lipnja 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ul. Ivana Lučića 3, zagreb
Kao članovi Stručnog povjerenstva imenovanog na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 16. studenog 2001. godine za ocjenu magistarskog rada Branke Hlevnjak pod naslovom LJUDEVIT I ĐURO GRIESBACH I MODERNA HRVATSKA FOTOGRAFIJA podnosimo slijedeće
SKUPNO IZVJEŠĆE
Magistarski rad Branke Hlevnjak sastoji se od 112 stranica osnovnog teksta, životopisa Ljudevita I Đure Griesbacha, popisa reportaža i autorskih tekstova, popisa objavljenih fotografija, bibliografije, navoda opće literature i na kraju bogatog izbora reprodukcija među kojima treba razlikovati one objavljene u revijama, te originalnih fotografija.
Autorica je radnju podijelila u dvije osnovne cjeline: prvu posvećenu životu i djelu Ljudevita Griesbacha (str. 1-21) i drugu posvećenu Đuri Griesbachu (str. 22-107). Na kraju je popis korištene literature (str. 107-112), te još k tomu slobodan, upravo proizvoljan izbor reprodukcija. U prvome dijelu “Moderna fotografija Ljudevita Griesbacha (1914-1943)” Branka Hlevnjak polazi od pretpostavke kako je riječ o jednom od “najznačajnijih predstavnika hrvatske moderne u mediju fotografije” (str. 1). Tu svoju pretpostavku autorica obrazlaže iz Griesbachova odnosa prema fotografiji koja mu je predstavljala sredstvo prenošenja osobnih doživljaja, tj “način stvaranja ljepote kojom želi nadahnuti gledatelje bez obzira na mjesto njezina pojavljivanja: u tisku, u galeriji ili na fotorazglednicama” (str. 1). Tu dosta uopćenu tvrdnju autorica će kasnije nastojati potkrijepiti kada se bude pozabavila samom Griesbachovom fotografskom građom. On se fotografijom bavi od 1914. do 1945., a zanimljivo je da je profesionalnu karijeru započeo kao ratni fotograf dok je kasnije (1927-1937) sustavno objavljivao u uglednoj ilustriranoj reviji “Svijet” te izdavao mnoge izvorne foto razglednice u vlastitoj tvrtki “Griesbach i Knaus”. Autorica visoko vrednuje ovaj segment Griesbachova stvaralaštva smatrajući kako “njegove fotografije nadvisuju prosjek”. Griesbach se nije zadovoljavao niti konvencionalnim prizorima, niti se s tehničkog aspekta oslanjao na tadašnji standard. Uočavajući tu njegovu osobinu Branka Hlevnjak, nažalost, ne izvlači očekivane zaključke. To će reći kako su njezine ocjene “modernosti”, pa i fotografove posebnosti, nedovoljno precizne, a ponekad i krajnje površne. (“Griesbachova fotografija ispraćaja parobroda u Crikvenici iz 1933. godine prožeta je aristokratskim duhom koji već pomalo uzmiče pred suvremenom ljepotom parnih strojeva. Kadrirano s mjerom bez suvišnih detalja ono postaje simbol modernosti, koja suptilno ‘psihoanalizira’ događaj ispraćaja.” str. 7; “Fotografije ne teže nekoj ishitrenoj ljepoti, u njima nema snažne ekspresije ili kritike društva i njegova prostora karakteristične za novu objektivnosti ili struju umjetnosti nove stvarnosti ili nove vizije, koja paralelno opstoji dvadesetih godina. One su naprosto produhovljene jednostavnom zatečenom i prepoznatom ljepotom, oplemenjene autorovim svjetonadzorom u mediju fotografije kojim se autor izvanredno služio.”, str. 11)
Završavajući analitički uvod u Griesbachovu fotografiju bez pravog zaključka propuštena je prigoda da se djelo ovog vrsnog majstora sagleda u kontekstu ranog fotožurnalizma u nas, a isto tako da se hrvatske ilustrirane revije dvadesetih godina razmotre u kontekstu sličnih europskih revija. Neočekivano, međutim, autorica će završni dio poglavlja o Ljudevitu Griesbachu posvetiti njegovu životopisu dopunjenom tek pukom nabrajanju snimljene građe. Taj iznimno bogati i raznovrsni fotografski opus, što ga čine ratne reportažne fotografije (1914-1918), desetogodišnja suradnja u foto reviji “Svijet” (1927-1937), oko 10.000 motiva snimljenih za razglednice, angažman u obnovi kluba ljubitelja fotografije, te knjiga “Upute u fotografiju” izašla u nekoliko izdanja pokazuju o kako je značajnom autoru riječ, ostaje bez prave valorizacije. Treba, međutim, istaknuti kako je Branka Hlevnjak svojim dugogodišnjim istraživanjem ovoga opusa ličnost Lj. Griesbacha izvukla gotovo iz zaborava. “Nakon što je nepravedno uhićen zbog hrvatskog domoljublja i njemačkog porijekla, umro u logoru Krndija 11.2.1946., ime Ljudevita Griesbacha, kao i njegov golemi fotografski opus, marginalizirani su ili prešućivani do današnjih dana” (str.14) kaže autorica u zaključnome dijelu teksta. Prema tome, zamjerke koje su izrečene ovome dijelu magisterija, ipak ne mogu bitno umanjiti njegove evidentne zasluge.
Drugi dio magistarske radnje Branke Hlevnjak posvećen je djelu fotografa Đure Griesbacha, inače sina Ljudevitova. Rođen 1911. g. u Mitrovici, Đuro Griesbach započeo je svoju fotografsku karijeru 1928. snimajući dolazak ranjenog Stjepana Radića na Glavni kolodvor u Zagrebu. Slijedeće godine odlazi u Berlin gdje je tada duh “Nove objektivnosti” (Neue Sachlichkeita) bio u punome usponu. Taj je boravak bio presudan ne samo za umjetničku formaciju budućega fotografa, nego je odredio i čitav njegov dugogodišnji i raznovrsni rad. Povratkom u Zagreb zapošljava se isprva kao stalni suradnik u JAZU i pod vodstvom dr. Artura Schneidera snima djela spomeničke baštine. Godine 1931. postaje službeni motorizirani fotograf-pratitelj kralja Aleksandra i kraljice prigodom njihova gostovanja u Zagrebu i okolici i stalno objavljuje snimke u revijama “Svijet” i “Obitelj”. Od 1935. boravi u Dubrovniku gdje otvara fotoradnju, a djelatnost mu se još više intenzivira povratkom u Zagreb 1939. godine. Preminuo je u Zagrebu 27. ožujka 1999.
Autorica kronološkim redom prati fotografiju Đure Griesbacha i ujedno je nastoji promotriti u širem kontekstu. Pri tome joj kao reference ne služe samo fotografije drugih autora, bilo stranih, bilo hrvatskih, već odmjerava djelo mlađeg Griesbacha i unutar slikarstva i filma. S pravom zaključuje kako je “Neue Sachlickeit” odigrao presudnu ulogu u ovome djelu, pa je uvodno poglavlje dijela magistarske radnje o Đuri Griesbachu i posvećeno upravo ovome stilu mahom njemačke umjetnosti dvadesetih godina. Nažalost, Branka Hlevnjak u pokušaju pobližeg određenja i “Nove objektivnosti” u cjelini, i osobito fotografije upada u niz površnosti, čak krivog tumačenja. Tako na str. 25. navodi: “Neue Sachlichkeit, nova objektivnost, nova predmetnost, nova stvarnosti ili nova vizija (new vision) nazivi su, koji su objašnjavali skretanje pozornosti s učmalih prikaza i vladajuće shematizirane kompozicije, na svježi pristup životu i njegovom okruženju”, da bi još proizvoljnije nekoliko stranica dalje kazala: “U tom smislu ‘nova stvarnost’ i nije drugo do li nijansa moderne umjetnosti na putu k dominaciji apstrakcije i originalne slike svakodnevice, koju je u fotografiji već postavio Eugen Atget, Albert Stieglitz, Paul Strand, Lewis W. Hine, ili Karlo Drašković, Ćiril Metodije Iveković, S. Vlach.” (str. 33), zatim: “”Nova stvarnost razlikuje se od moderne prije svega u odnosu prema motivu, te potom u formi koja iz tog odnosa proizlazi. Sve može postati motiv” (str. 37) i: “Nova stvarnost poticala je na sveobuhvatnost teme (životinje, sićušni dijelovi prirode, pukotine, strukture) a ‘Zemlja’ je težila nacionalnom izrazu kroz interpretaciju sela i seljaka” (str.39).
Dobro je, međutim, B. Hlevnjak odmjerila udio fotografije u pojedinim, dakle konkretnim slikarskim opusima. Također točno je uočila posebnost fotografskog jezika Đure Griesbacha, prepoznala njegovu genezu i pravilno ga kontekstualizirala. To je najbolje učinjeno na onim mjestima gdje su usporedbe slikarstva i fotografije sprovedene na konkretnim primjerima. Tu je autorica pokazala dobro poznavanje ne samo slikarstva i umjetnosti, već i solidno poznavanje antologijskih filmskih ostvarenja. Uspoređujući jezik fotografije, ona ga nikada nije gledala kao neku hibridnu pojavu “jačih” medija, već je pravilno uočila što je svojstveno upravo fotografiji. “Dobra fotografija”, kaže autorica pozivajući se na neposredne razgovore s Griesbachom, “koja nastoji ‘zavesti’ gledatelja sadržajem mora biti jednostavna i čitka”. (str.53) Iz tih neposrednih razgovora, koje je B. Hlevnjak tijekom godina (1993-998) i snimala, upoznajemo ne samo način Griesbachova viđenja fotografije, već i svojevrsnu originalnost. Odmjeravajući ga s drugim velikim hrvatskim fotografima njegova vremena, od Mosingera, Horvata i Dabca, pa sve do mladjih, Branka Hlevnjak zaokužila je ličnost ovoga svestranog umjetnika. Štoviše, kontekst u kome je razmatrala opuse obojice Griesbacha, osobito Đure, znatno je doprinijeo da se dobije cjelovitiji uvid i na šira područja od povijesti fotografije. Osnovni je, međutim, nedostatak radnje što nije uspostavljena veza izmedju prvoga i drugoga dijela, to će reći između oca i sina Griesbacha, a to znači i cjelovitije sagledan kontinutet u hrvatskoj fotografiji prve polovice 20. stoljeća, te istaknute razlike koje dijele dvije generacije. Unatoč svega izrečenoga, povjerenstvo drži kako magistarski rad Branke Hlevnjak predstavlja doprinos upoznavanju povijesti fotografije, ali i odnosa fotografije i tiska. To, nadalje, znači da se time na neki način daju solidne reference za jednu iznimno zanimljivu temu s područja vizualnih komunikacija, a to je, uvjetno rečeno, rađanje fotožurnalizma u Hrvatskoj. Povjerenstvo stoga predlaže da se magistarska radnja Branke Hlevnjak uputi u daljnji, tj. završni postupak.
Povjerenstvo:
Dr. sc. Zvonko Maković, docent, predsjednik
Prof. Dr. Radovan Ivančević, red. prof. u miru, član
Dr. sc. Tonko Maroević, znan. Savjetnik Instituta za
povijest umjetnosti, član
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za talijanistiku
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće o ocjeni magistarskog rada Nikice Mihaljević
pod naslovom Pirandellova poezija
Na sjednici održanoj 9. lipnja 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Nikice Mihaljević pod naslovom Pirandellova poezija. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo
IZVJEŠĆE
Magistarski rad Nikice Mihaljević, pod naslovom Pirandellova poezija, obuhvaća 115 stranica kompjutorskog ispisa. Rad se dijeli na Uvod i tri poglavlja, (1) «Kronološki prikaz Pirandellove poezije», (2) «Naslijeđe» i (3) «Tragovi Pirandellove poezije» te Zaključak i Literaturu.
U Uvodu se pristupnica osvrće na hrvatsku recepciju djela Luigija Pirandella, upućujući na relevantne izvore te iznosi pretpostavke o nužnoj povezanosti piščeva pjesničkog opusa s književno-povijesno i kritički više vrednovanom autorovom pripovjednom, dramskom i esejističkom produkcijom.
Opsežno prvo poglavlje, razdijeljeno na šest cjelina, kronološki razvrstava faze Pirandellove poezije prema redoslijedu pet zbirki što ih je pisac objavio, pri čemu šestu skupinu (ili, kako se u tekstu donekle neprimjereno navodi, fazu) čine pjesnički sastavci objavljeni u književnim časopisima. Izbor kronologije kao kriterija pristupnici se nametnuo iz praktičnih razloga, poglavito zato što je riječ o redovitoj pojavi u kritičkoj literaturi kojom se služila. Treba, međutim, napomenuti da takav pristup nipošto nije samorazumljiv, nego ishodi, s jedne strane, iz stanovitoga historicističko-evolucionističkog poimanja autorskog opusa kao rasta koji stremi k savršenijim oblicima, a s druge iz teško iskorjenjive navike kritičara da tekst čitaju u funkciji autorskoga životopisa. Srećom, pristupnica se uspješno nastoji oduprijeti prisili svoje stručne bibliografije, oprezno se ograđujući od biografističkih tumačenja s kojima se susreće na svakom koraku te usredotočujući pozornost na autoreferencijalne metapoetičke dimenzije tekstova, na stilske figure, na mogućnost višestruke smislotvornosti te na metametrička svojstva stiha. Osobito ističemo pristupničin napor da očita autorov odnos prema talijanskoj lirskoj i epskoj tradiciji u svjetlu modernističkog prevrednovanja. Pristupničinu prikazu mogu se prigovoriti neki previdi (primjerice, nelogičnost tvrdnje kako u pjesmi «Per la prossima estate», gdje se izrijekom spominju D'Annunzio, Verlaine, Mallarmé i Ibsen, autore koji niti su svi Talijani, niti su svi lirici, a kamoli tradicionalisti, Pirandello «potvrđuje svoju pripadnost tradiciji, i naglašava važnost tradicije talijanskog pjesništva», str. 51).
Drugo poglavlje, u kojemu se pristupnica bavi udjelom lirike Giovannija Pascolija, Giosuča Carduccija, Giacoma Leopardija, Artura Grafa i Gabrielea D'Annunzija u Pirandellovoj poeziji, rekapitulira spoznaje većine dosadašnjih talijanskih i hrvatskih proučavatelja (uz iznimku Romana Luperinija, čija knjiga figurira u Literaturi, ali ne i u bilješkama), pomno navodeći bibliografske podatke, ali i dodajući nova vlastita zapažanja, osobito kad je riječ o srodnosti Grafovih i Pirandellovih sastavaka. Potonji uvid mogao bi postati predmetom opširnije razrade u zasebnoj studiji, pogotovo ukoliko se u daljnjemu radu pristupnica više posveti teorijskoj problematici intertekstualnosti, dijalogizma i citatnosti. Naime, njezin opis veza između tekstova – što u velikoj mjeri valja pripisati pritisku talijanske ugledne kritičke literature – još uvijek poseže za pozitivističkim poimanjem jednosmjernih, žanrovski ograničenih pjesničkih «utjecaja», a filološka raščlamba često sklizne u potragu za referencijalnim i biografskim objašnjenjima tekstova uz pomoć kategorija «doživljaja» i iskustvenih činjenica, dok se zanemaruje kudikamo važnije iskustvo čitanja i interdiskurzivnosti, što ga, uostalom, kako je i pristupnica i sama uočila, tematizira i sam Pirandello. Ozbiljan je nedostatak Literature što među primarnim naslovima navodi isključivo izdanje Pirandellove poezije, a ne i izdanja lirike autora o koje je odmjerava, iako se ona navode u bilješkama.
U trećemu poglavlju pristupnica razmatra djelovanje Pirandellove poezije na liriku sutonskih pjesnika, Palazzeschija, Sabe i Montalea. I tu se korektno bilježe autorstva dosadašnjih uvida, što daje posebnu vrijednost pristupničinom kratkom, ali samostalnom i zanimljivom usporednom čitanju Sabine i Pirandellove lirike, koje bi također zaslužilo potanju zasebnu razradu. Nije, međutim, na odmet primijetiti da bi i u ovome slučaju valjalo voditi računa o fluidnosti granica između pjesništva i ostalih žanrova, kao i pobliže upoznati Pirandellovu poetiku humorizma na koju se u magistarskom radu pristupnica poziva uglavnom iz druge ruke.
Unatoč nekim pravopisnim i sintaktičkim previdima, kao i metodološkim primjedbama koje mu se mogu uputiti, magistarski rad Nikice Mihaljević pruža dobar uvid u pjesničko stvaralaštvo talijanskoga nobelovca, obaviješten pregled kritičkih sudova o njemu i niz naznaka inovativnim istraživačkim dometima.
Na temelju iznesenog, stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskome vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da magistarski rad Nikice Mihaljević, pod naslovom Pirandellova poezija, uputi na daljnji postupak.
U Zagrebu, 30. lipnja 2003.
Dr. sc. Morana Čale, docent
predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Juraj Gracin, izv. prof.
Filozofskog fakulteta u zadru
član povjerenstva
Dr. sc. Tonko Maroević, znan. savjetnik
Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu
član povjerenstva
dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.
dr. sc. Mithad Kozličić, red. prof. Sveučilišta u Zadru
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Predmet: Magistarski rad Marine Krželj, prof., "Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće)" – izvješće i ocjena Stručnog povjerenstva
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Ivana Lučića 3, Zagreb
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 11. listopada 2002. imenovalo je Stručno povjerenstvo u sastavu dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof., dr. sc. Mithad Kozličić, red. prof., Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Nikša Stančić, red. prof., za ocjenu magistarskog rada Marine Krželj, prof., pod naslovom "Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće)", o čemu smo obaviješteni dopisom br. 04-5-13-2002. od 23. listopada 2002. god. Sukladno donesenoj odluci Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju pa u produžetku Fakultetskom vijeću podnosi slijedeće skupno
I Z V J E Š Ć E
1. Temeljni podaci o kandidatu i magistarskom radu
1.1. Marina Krželj, prof., rođena je 15. kolovoza 1967. u Dubrovniku. U rodnom gradu završava osnovnu i srednju školu (gimnazija pedagoškog smjera). Jednopredmetni studij pedagogije 1986. upisuje na Filozofskom fakultetu u Zadru Sveučilišta u Splitu. Diplomira 1991. god., čime stječe stručni naziv profesor pedagogije. Od 1991. do danas bez prekida radi kao pedagog u Srednjoj strukovnoj školi u Dubrovniku. Certifikat realitetnog terapeuta dobiva 1994. god. Spoznaje iz tog područja primjenjuje u radu s učenicima i drugim subjektima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu Srednje strukovne škole u Dubrovniku.
Poslijediplomski znanstveni magistarski studij "Kultura istočnojadranske obale" upisuje 1994. god. u Sveučilišnom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je položila sve ispite, te ispunila druge obveze predviđene nastavnim planom i programom tog studija. Sinopsis magistarskog rada pod naslovom "Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće)" prihvaćen joj je, a za mentora tog rada imenovan je dr. sc. Mithad Kozličić, red. prof. s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru. Kandidatkinja je na vrijeme predala magistarski rad Tajništvu poslijediplomskih studija.
Rad je dostavljen svakom članu povjerenstva istodobno s dopisom br. 04-5-13-2002. od 23. listopada 2002. god. dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
1.2. Magistarski rad "Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće)" Marine Krželj, prof., ima 225 stranica formata A-4, pisanih na računalu (Word, tekst 12 točaka; bilješke 10 točaka). Rad se sastoji iz analitičkog dijela (str. 1-146, bilješke 1-246) i priloga (str. 147-225, još novih 10 bilješki).
Analitički je dio podijeljen na 13 dijelova. Na početku je Uvodno razmatranje (str. 3-4), slijedi Pregled razvitka pomorstva u Hrvata i uz njega vezanih znanosti i znanstvenih disciplina (str. 5-19). U nastavku su: Pregled razvitka pomorskog školstva u svijetu (str. 20-25); Pomorsko školstvo izvan Dubrovnika (str. 26-33); Dubrovačko pomorsko školstvo do kraja 18. stoljeća (str. 34-36); Dubrovačko pomorsko školstvo 19. i 20. stoljeća (str. 37-109); Osnivanje i razvoj viših pomorskih škola (str. 110-113); Počeci osnivanja pomorskih fakulteta (str. 114-116); Pomorsko Veleučilište u Dubrovniku (str. 117-126); Vojnopomorsko školstvo u Dubrovniku (str. 127-129). Na kraju tog dijela su: Zaključna razmatranja (str. 130-133), Izvori i literatura (str. 134-142), te Summary (str. 143-146).
U prilozima se daje: Prilog 1. Učenici dubrovačke pomorske škole 1852.-1976. god. (str. 148-196); Prilog 2. Nastavnici i direktori dubrovačke pomorske škole 1852.-1952. god. (str. 197-201); Prilog 3. Neki važniji udžbenici iz pomorstva od kraja 19. do prvih desetljeća 20. stoljeća (str. 202-203); Prilog 4. Nastavnici i diplomandi Više pomorske škole u Dubrovniku 1959.-1979. god. (str. 204-219); Prilog 5. Odabrani izvorni dokumenti i otisci pečata dubrovačke pomorske škole (str. 220-225).
2. Kritičko vrednovanje sadržaja magistarskog rada
2.1. U prvom se poglavlju (Uvodna razmatranja) ustvrđuje da je pomorstvo najstarija privredna grana Dubrovnika. Osobito će biti izložena različitim mijenama tijekom 19.-20. stoljeća, što će tražiti i bitno kvalitetnije pomorce. Taj se zahtjev mogao realizirati jedino bitno kvalitetnijim odgojno-obrazovnim procesom, preciznije sustavnim obrazovanjem pomoraca. O tome su očuvani određeni povijesni izvori koji se za starije razdoblje nalaze u dubrovačkom Državnom arhivu, a noviji su pretežno publicirani. Iz cjeline magistarskog rada uočljivo je da se on doista na njima temelji. Pritom se od znanstvenoistraživačkih metoda ponajprije koristilo komparativnu, a budući da je kandidatkinja pedagog, onda i statističke u smislu analitičkog pristupa određenim skupinama raznolikih podataka.
2.2. Drugo poglavlje (Pregled razvitka pomorstva u Hrvata i uz njega vezanih znanosti i znanstvenih disciplina) donosi sažet prikaz povijesti pomorstva, s težištem na 19.-20. stoljeću, te je potreban i primjereno predočen historijat te djelatnosti. Pritom je važno za bolje razumijevanje procesa koji se analiziraju u poglavljima 6.-10. da se, s jedne strane, povijesni tijek prati kroz razdoblja obilježena različitim političkim vlastima (Austrija, Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija, NDH, DFJ-SFRJ, Republika Hrvatska). S druge strane, to je i vrijeme nevjerojatno burnih tehničko-tehnologijskih promjena u pomorstvu (izdizanje jedrenjaštva na najvišu razinu, propast jedrenjaka i pojava parobroda, izmjena brodskog pogona prema dieselskom, itd.; od drvenih preko drveno-željeznih i željeznih do čeličnih brodova; uvođenje na brodove elektrotehničkih i elektronskih uređaja od brodskog pogona do navigacije; stalno povišenje stambenog i radnog komfora pomoraca; bitno kvalitetnija ishrana, odnosno kontinuirano povišenje plaća, općeg standarda itd.). S treće strane, krajem promatranog razdoblja, pojavljuje se kadrovska kriza u svjetskom pa i domaćem pomorstvu, budući da čovjek, postigavši stanovit standard življenja, želi biti još više slobodan, a brod, sa svojim plovidbama morima i oceanima svijeta, to nedvojbeno nije. Najmanje ta tri aspekta bitno su, uz dakako stalne pedagogijske inovacije, bitno utjecala na cjelinu pomorskog školstva, pa i u Dubrovniku.
2.3. Iznova radi potrebe konteksta u kojem se razvijalo dubrovačko pomorsko školstvo, kandidatkinja u trećem poglavlju (Pregled razvitka pomorskog školstva u svijetu) jezgrovito razmatra genezu tog školstva u svijetu. Ta se prizma od općeg prema posebnom, u četvrtom (Pomorsko školstvo izvan Dubrovnika), usmjeruje na povijest te djelatnost na istočnoj obali Jadrana, da bi se u petom poglavlju (Dubrovačko pomorsko školstvo do kraja 18. stoljeća) dalo povijesni razvitak tog školstva na dubrovačkom području do razdoblja koje se tretira u magistarskom radu.
2.4. Prethodnim tekstovima, nastalim analitičkim vrednovanjem rezultata istraživanja drugih autora, a dijelom i objelodanjene povijesne građe, M. Krželj uvodi čitatelja u temeljno, šesto poglavlje (Dubrovačko pomorsko školstvo 19. i 20. stoljeća, str. 37-109). Ono je takve razine ponajprije stoga što tretira to obrazovanje kroz analizu ustroja dubrovačke Nautike 1852. god. kao bitno nove kvalitete u odgojno-obrazovnom procesu budućih pomoraca. Ta će škola u razdoblju 1922.-1945. god. evoluirati u Pomorsku akademiju, da bi nakon 1945. god. do danas funkcionirala kao Srednja pomorska škola. Iz tog nukleusa pojavit će se još u doba Kraljevine Jugoslavije obrazovanje dočasničkih i časničkih kadrova u onodobnoj Ratnoj mornarici, kao sad novi vid ovog specifičnog obrazovanja. Nakon II. svjetskog rata, iz istog nukleusa, evoluirat će prvo Viša pomorska škola, pa Pomorski fakultet, a u najnovije vrijeme Pomorsko veleučilište u Dubrovniku. Tako će se, u manje od 150 godina, na jednom relativno uskom području, razviti svi stupnjevi obrazovanja tog specifičnog kadra, uz opetovano isticanje da im je svima uporište, s jedne strane, stoljetna dubrovačka pomorska tradicija, a s druge, dubrovačka Nautika.
Budući da se ovaj dio rada temelji na izvornoj dosad gotovo neistraživanoj povijesnoj građi iz Državnog arhiva u Dubrovniku, M. Krželj, kao pedagog, mogla je dati bitan prinos povijesti pedagogije i povijesti pomorstva. To je i učinila vrlo pozornom raščlambom raznolike povijesne građe, iz koje se mogu pratiti mijene u nastavnim planovima s obzirom na raznolike tehničko-tehnologijske zahtjeve koji su se postavljali pred buduće pomorce, pa različita društveno-politička i druga traženja, ali i napredak u pedagogijskim znanostima (uključujući brojne reforme školstva). U magistarskom radu to je sve prilično zorno oslikano brojnim tabelarnim, te grafičkim pregledima podataka. Iz njih je uočljivo da su nastavni programi na razmeđi 19. i 20. stoljeća dobili gotovo optimalnu formu, sa stručnog i pedagogijskog stajališta. Primjerice, onaj koji je vrijedio od školske 1897./1898. do 1921./1922. god. (Tablica 6.10., str. 49), dosta je uravnotežen, izuzev što mu je satnica sa 33-34 sata tjedno, prevelika. U narednom od školske 1923./1924. do 1931./1932. god. (Tablica 6.11., str. 52) bit će svedena na 30 sati, da bi za razdoblje od školske 1932./1933. do 1940./1941. god. (Tablica 53., str. 53) bila povišena na 35 sati tjedno. Taj se trend nastavlja i nakon 1945. god. (str. 55-61), postižući čak nevjerojatnih 40 sati, da bi se nakon školske 1975./1976. god. počeo polako vraćati prema standardnih 30 sati tjedno. U tom je kontekstu važna i Tablica 6.22. (str. 64) gdje se analizira tjedna satnica svih ranijih nastavnih programa, ali istodobno, i pojava ideologijskih ili barem predmeta s pretežno ideologiziranim nastavnim sadržajem 1945.-1990., potpuno nepotrebnih ovakvoj visokoprofiliranoj stručnoj naobrazbi (npr. Osnove marksizma, Općenarodna obrana i sl.).
Jako je važno da je priličan dio teksta ovog magistarskog rada posvećen analizi različite dokumentacije o učenicima (str. 72-99). Iz nje je uočljiva socijalna struktura roditelja učenika, mjesta prebivališta, broj stipendiranih, pa različite vrste bilješki i evidencija o učenicima (dnevnik, pismene zadaće, lektira, ekskurzije, zapisnici, popisi učenika, imenici razredne knjige, upisnice, popisi predmetnih nastavnika, poslovnici, dnevnici učeničkih putovanja – plovidbi školskim brodom, knjige bolesti na tim putovanjima, popisi učenika na tim putovanjima itd., sve do rasporeda predmeta i sati, programa zaštite od požara na brodu i sl.). Iz cijelog tog kompleksa zanimljivo je istaknuti sustav ocjena iz 1922. god. (Tablica 6.40., str. 78), gdje je i stega, u vezi čega M. Krželj ističe kako su općenito stega, a posebno samostega "bitan uvjet bez kojeg se ne može opstati na moru". To se ponajbolje tada realiziralo minuciozno isplaniranim dnevnim aktivnostima na školskoj plovidbi (str. 79). Analogan je repertoar bolesti kojima su učenici bili izloženi tijekom trajanja školske plovidbe na moru u cilju privikavanja na brod i brodske uvjete življenja: morska bolest, želudac, pokvaren želudac, čir na oku, prehlada, angina, pa bolest grla, bolest ruke, otok noge, srčana bolest (str. 87 i 92-93). Kandidatkinja pravilno zaključuje da repertoar bolesti ne svjedoči samo o psiho-fizičkom zdravlju učenika prije njihova dolaska na te plovidbe, već podjednako o higijeni te uvjetima plovidbe, koji nisu bili na optimalnoj razini.
U vezi s učenicima su i popisi onih koji su završili ovu školu dani u Prilogu 1. (str. 148-196). Na temelju istražene originalne dokumentacije za razdoblje 1852.-1976. god. kandidatkinja je sastavila posebne Tablice 6.60. i 6.61., te grafikon 6.5. (str. 94-95), iz kojih je uočljivo da je dubrovačka Nautika čak bila gotovo internacionalna pomorska škola, budući da je od 1.833 učenika koji su je završili u tom razdoblju, čak 221 iz inozemstva. Poseban dodatak svemu tome su Prilozi 2. (str. 197-201) s nastavnicima i direktorima te škole, te Prilog 3. (str. 202-203) u kojem se predočuju temeljni udžbenici iz pomorstva. M. Krželj ta dva pitanja i analitički predočava u svom magistarskom radu (str. 103-109).
Podjednako za povijest i pedagogiju vrlo je značajno da se u ovom magistarskom radu poseban prostor posvetilo nastavnim jezicima. Nije pritom sporna potreba da je pomorac oduvijek morao poznavati strane jezike, budući da je njegovo područje rada najčešće izvan domovinskih voda. Nekad je talijanski jezik bio temelj za ovu struku, da bi se i prije kraja 19. stoljeća u istom smislu počeo nametati engleski. Međutim, jedno je učiti talijanski, njemački i engleski kao strane svjetske jezike, a sasvim drukčije kad se cjelokupni nastavni proces, pa čak i bilješke o učenicima, vode na talijanskom (str. 99-102). To je važno pitanje za hrvatsku povijest 19. stoljeća u sklopu procesa odnarođivanja pomorskih škola, kako to pravilno definira M. Krželj (str. 101). S tim u vezi donose se preslike pisma Sabora dalmatinskog od 2. veljače 1895. austro-ugarskoj vladi o želji da se u nautičke škole Dalmacije uvede hrvatski kao nastavni jezik, zatim prijepis naredbe austro-ugarske vlade od 24. travnja 1897. o uvođenju tog jezika kao uredovnog u dalmatinske nautičke škole, odnosno naredba C. K. Pokrajinskog školskog vijeća od 30. lipnja 1909. o obvezatnoj uporabi "zemaljskog", tj. hrvatskog, kao uredovnog i nastavnog u Dalmaciji, pa i u onodobnim pomorskim školama (str. 220-222), koje je autorica našla u dubrovačkom Državnom arhivu. Kako je bjelodano uočljivo iz ovog rada, osobito iz donesenih nastavnih programa, stvarno se u punoj mjeri hrvatski počeo svestrano rabiti u dubrovačkom pomorskom školstvu tek nakon dokinuća austro-ugarske vlasti.
2.5. U sedmom poglavlju (Osnivanje i razvoj viših pomorskih škola (str. 110-113; Prilog. 4., str. 204-219), detaljnije se prati nastanak i razvitak Više pomorske škole u Dubrovniku 1959.-1979. god., uz istodobnu raščlambu geneze tog školstva u nas. Logičan naredni korak za pomorstvo bilo je izdizanje te visokoškolske ustanove na fakultetsku razinu 1984. o čemu je M. Krželj detaljnije pisala u osmom poglavlju (Počeci osnivanja pomorskih fakulteta, str. 114-116). Najnoviji trend u tom školstvu, sukladan najboljim postignućima u svijetu jest 1996. formiranje Pomorskog Veleučilišta u Dubrovniku, o čemu se, na temelju objelodanjene građe, kao i za prethodna dva poglavlja, raspravlja u devetom poglavlju (str. 117-126). Deseto poglavlje pak tretira Vojnopomorsko školstvo u Dubrovniku (str. 127-129), kao specifičan vid tog obrazovanja koji je započeo za Kraljevine Jugoslavije da bi bio dokinut prvih godina nakon II. svjetskog rada, premještanjem tog školstva u Pulu i Split.
2.6. Pri kraju magistarskog rada su Zaključna razmatranja (str. 130-133). U njima autorica ističe da su u svjetskim mjerilima s novim odgojno-obrazovnim sadržajima u izobrazbi pomoraca tijekom 15.-16. stoljeća prednjačili Portugal i Španjolska, ali pritom ni analogne škole na hrvatskom primorju nisu odviše zaostajale. Istinsku kvalitetu u tom odgojno-obrazovnom radu donosi formiranje dubrovačke Nautike 1852. god. Naredna desetljeća stalno su usuglašavanje nastavnih programa i novih trendova u pomorstvu, iz čega će, pri kraju istraživanog povijesnog razdoblja, evoluirati i najviše razine u tom obrazovanju: sveučilišna i veleučilišna. Taj razvitak nije bio pravocrtan, čemu je ponajprije razlog u činjenici da se dubrovačko pomorsko školstvo, kao i analogna u drugim našim primorskim centrima, nije razvijalo u nacionalnoj državi, već u okrilju raznolikih državnih vlasti.
Na kraju analitičkog dijela ovog magistarskog rada su Izvori i literatura (str. 134-142). M. Krželj taksativno navodi arhivske (41 skupina) i tiskane povijesne izvore (26 naslova), te literaturu kojom se služila u pisanju svojeg magistarskog rada (184 naslova + 7 Internet adresa).
3. Zaključak, ocjena i prijedlog
Marina Krželj, prof., izradila je izvorni znanstveni rad o povijesti pomorskog školstva 19.-20. stoljeća u Dubrovniku. Rad je utemeljen na znanstvenom istraživanju prvorazrednih povijesnih izvora koji se čuvaju u Državnom arhivu, Srednjoj pomorskoj školi, te Pomorskom veleučilištu u Dubrovniku, odnosno objelodanjenoj građi u monografijama, člancima i studijama. U svoj magistarski rad je integrirala najbitnija objelodanjena postignuća drugih autora o raznolikim pitanjima koja je obuhvatila svojim istraživanjem. Na primjeren je način u radu spojila svoja pedagogijska znanja s istraženim pitanjima, te dobila specifičnu povijesnu monografiju koja kvalitetno osvjetljava znanstveno područje koje u povijesti i pedagogiji (povijesti pedagogije) ranije nije istraživano na ovakvoj razini. U tom pogledu tekst koji je predala ovom povjerenstvu jest magistarski rad, te ga ovo povjerenstvo ocjenjuje kao važan prinos povijesti, osobito povijesti pedagogije.
U radu ima stanovitih nedorečenosti, a mjestimično i pogrešaka razine tip-felera, ali to ne umanjuje ukupnu ocjenu. Stoga ovo povjerenstvo moli Fakultetsko vijeće da prihvati ovo izvješće, uključujući obrazloženu ocjenu magistarskog rada "Dubrovačko pomorsko školstvo (19.-20. stoljeće)", te kandidatkinju uputi na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.
dr. sc. Ivan Dumbović, izv. prof.
dr. sc. Mithad Kozličić, red. prof.
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Vijeću poslijediplomskih studija
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
U Zagrebu 9. lipnja 2003.
Imenovani u stručno povjerenstvo (15. svibnja 2003.) za davanje mišljenja o tome je li Tvrtko Vuković ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija kroatistike i može li mu se u skladu s tim odobriti tema pod naslovom Modeli prikazivanja kvorumaškoga pjesništva / Subjekt, svijet, tekst kao interpretativno iskustvo podnosimo sljedeće
Kandidat je položio programom propisane ispite i izradio potrebne seminarske radove. Nakon toga pristupio je izradi Doktorske kvalifikacijske radnje I. koju je ispred stručnog povjerenstva imenovanog od strane Studija uspješno obranio 30. siječnja 2003. Doktorsku kvalifikacijsku radnju II. ispred stručnog povjerenstva imenovanog od strane Studija obranio je 1. travnja 2003. Prosjek ocjena kandidata tijekom Studija je 5,0.
Kandidat je objavio više stručnih i znanstvenih radova iz područja kroatistike koji stoje na razmeđi književno-teorijske, književno-povijesne i kulturne analize. Između ostalog, samostalno je objavio panoramu hrvatske lirike devedesetih s opsežnom studijom o problemu periodizacijske i tipološke sistematizacije polja poratnoga hrvatskog pjesništva; sudjelovao je na znanstvenom skupu s međunarodnim sudjelovanjem Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti i umjetnosti radom o Krležinim ekspresionističkim dramama - izvorni znanstveni rad objavljen je u Zborniku Skupa; sudjelovao je na znanstvenom skupu s međunarodnim sudjelovanjem Postmodernizam, iskustva jezika u hrvatskoj književnosti i umjetnosti radom o etičkim aspektima oblikovanja pjesničke poetike pod utjecajem zakona novostvorenoga kulturnog tržišta - izvorni znanstveni rad objavljen je u Zborniku Skupa; sudjelovao je na Trećem hrvatskom slavističkom kongresu s međunarodnim sudjelovanjem radom o Severovu pjesništvu - izvorni znanstveni rad bit će objavljen u Zborniku Skupa itd.
Kandidat je također uključen u rad na projektu Hrvatsko pjesništvo dvadesetoga stoljeća prof. dr. Cvjetka Milanje s kojim je kao svojim mentorom dogovarao temu disertacije u okviru projektom zacrtane problematike.
Tema rada obuhvaća važno književnoteorijsko i filozofsko pitanje reprezentacije vezano uz korpus kvorumaškoga pjesništva. Kvorumaško pjesništvo jedan je od neistraženih segmenata novije hrvatske književnosti. Pojavivši se sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća - pod izravnim utjecajem postmodernističkih i poststrukturalističkih teorija - svojim najvećim dijelom nastaje kao odgovor na radikalnu esencijalizaciju jezika koja je krajem sedamdesetih provedena u okviru pokušaja zasnivanja poetike semantičkoga konkretizma. Pjesništvo kvorumaša pritom određuje važan pomak u načinu shvaćanja književnog prikazivanja izvantekstualne stvarnosti. Zadržavajući se u okviru problema u najširem smislu, radom će se istražiti odnosi što ih kvorumaške autopoetike zacrtavaju između predmetne zbilje i njezina jezičnog posredovanja, između subjekta i njegove semiotizirane “prirode” te između društva i kulture i njihovih medijskih i općenito diksurzivnih “pakiranja”. Time se neće samo opisati jedan segment hrvatskog pjesništva nego će se pokazati i njegova interakcija s nekim gorućim etičkim problemima današnjice.
S poštovanjem!
Članovi povjerenstva:
dr. sc. Vinko Brešić, red. prof. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
Fakultetsko vijeće Tvrtko Vuković
Filozofskoga fakulteta Ulica grada Chicaga 23
Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
MODELI PRIKAZIVANJA KVORUMAŠKOGA PJESNIŠTVA
Subjekt, svijet, tekst kao interpretativno iskustvo
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Znanost o književnosti
Grana: Kroatistika
Kvorumaško pjesništvo jedan je od neistraženih segmenata novije hrvatske književnosti. Pojavivši se sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća - pod izravnim utjecajem postmodernističkih i poststrukturalističkih teorija - svojim najvećim dijelom nastaje kao odgovor na radikalnu esencijalizaciju jezika koja je krajem sedamdesetih provedena u okviru pokušaja zasnivanja poetike semantičkoga konkretizma. Pjesništvo kvorumaša pritom određuje važan pomak u načinu shvaćanja književnog prikazivanja izvantekstualne stvarnosti. Zadržavajući se u okviru problema reprezentacije u najširem smislu, radom će se istražiti odnosi što ih kvorumaške autopoetike zacrtavaju između predmetne zbilje i njezina jezičnog posredovanja, između subjekta i njegove semiotizirane “prirode” te između društva i kulture i njihovih medijskih i općenito diksurzivnih “pakiranja”.
Rad se u najširem smislu oslanja na suvremene književne i kulturne teorije. Kada je riječ o rasvjetljavanju kvorumaških prikazivačkih taktika, presudnu ulogu imat će deridaovska dekonstrukcija i recentna čitanja njezinih prinosa područjima politike i etike. Pitanje kvorumaškog subjekta i načina njegove simbolizacije propitivat će se uz pomoć lakanovske psihoanalize i njezinih najnovijih prilagodbi teoriji komunikacije i ideologije. Odnos kvorumaša prema diskurzivno stratificiranoj i medijski proizvedenoj svakodnevici opisat će se fukoovskim aparatom i dakako njegovim suvremenim interpretativnim inačicama.
U užem smislu rad će ispitati formalno-strukturne zakonitosti kvorumaškoga pjesničkog tekstualiteta i oblike obrade njegovih tematskih, motivskih i idejnih sastavnica. Time će se rasvijetliti niz višeznačnih relacija što ih poetički projekt kvorumaša otvara. Na primjer - propitat će se veza visoke i popularne kulture i njezine reperkusije na dekonstruiranje uloge institucije književnosti; otvorit će se pitanje stabilnosti smisla u kontekstu teme o metanaracijama, pitanje identiteta, decentriranosti subjekta i njegova odnosa prema drugome, pitanje interžanrovskih prožimanja na tekstnoj, estetskog egalitarizma na kulturnoj i vrijednosti na etičkoj razini; problematizirat će se kritičko sagledavanje oprirođenih poredaka kulture i društva u kodu parodije te shvaćanje diskurziviranog i konstruiranog statusa zbilje i subjekta; u obzor će ući teme originalnosti, simulacije, reproduktivnosti, recikliranja, itd. Rad će u konačnici, nakon “raščišćavanja” problema prikazivanja, otvoriti određena pitanja etičnosti u naznačenom obzoru kvorumaškoga tekstualnog koncepta. U tom će se smislu također pratiti posljednja teorijska postignuća.
Struktura rada bit će ovakva: opisat će se korpus i metodologija; dat će se opsežan pregled problema prikazivanja, subjektivnosti i diskurzivnog stratificiranja zbilje u okviru postmodernističkih i poststrukturalističkih teorija; analizirat će se način međudjelovanja pjesništva kvorumaškog naraštaja i suvremene književne i kulturne teorije otvaranjem ključnih tema, njihovom kritičkom elaboracijom, pokazivanjem njihovih značajki i dosega u ekonomiji pjesničkog teksta s osloncem na ekspozitorne tekstove kvorumaša, izvođenjem zaključaka o reperkusijama tog odnosa kako na formalnoj i sadržajnoj, tako i na poetičkoj i idejnoj razini teksta; interpretirat će se etika kvorumaških autopoetika u kontekstu, npr. etike psihoanalize s obzirom na lakanovski koncept subjektivnosti, etike postmodernizma s obzirom na socijalnu teoriju Zygmunta Baumana, etike dekonstrukcije u okviru prijepora između Derridaa i Lévinasa itd.; u zaključku će se sintetizirati ostvareni rezultati.
Mentor: Voditelj studija: Student:
dr. sc. Cvjetko Milanja dr. sc. Josip Silić Tvrtko Vuković
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ivana Lučića 3
HR - 10000 ZAGREB
Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta
Predmet: Izvješće Stručnoga povjerenstva o zadovoljavanju uvjeta mr. sc. Emsuda Sinanovića predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti, pod naslovom Poetika Envera Čolakovića (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralaštva) - mentora prof. dr. sc. Zvonka Kovača
IZVJEŠĆE
Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 13. siječnja 2003. godine u Stručno povjerenstvo za procjenu zadovoljavanja uvjeta mr. sc. Emsud Sinanović predviđenih programom Jednogodišnjeg doktorskog studija književnosti, pod naslovom Poetika Envera Čolakovića (Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralaštva), mentora prof. dr. sc. Zvonka Kovača, pregledom biografije i bibliografije, vrednovanjem radova i predložene teme, utvrdili smo slijedeće:
1. Mr. sc. Emsud Sinanović rođen je l. siječnja 1955. godine u Vrhpolju, Republika Bosna i Hercegovina. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1986. filozofiju i komparativnu književnost te 1991. kroatistiku i južnoslavenske filologije. Magistrirao jena postdiplomskom studiju književnosti, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s temom Bošnjačka drama i teatar, 1997.
Od završetka studija, kao gimnazijski profesor u Zaboku, počinje se ozbiljnije baviti književnopovijesnim istraživanjima, posebno bosanskim autorima, objavljuje eseje i studije i u raznim časopisima i novinama, a 1994. godine u Ljubljani tiska knjigu pjesama Vrhpoljski šehid. Emsud Sinanović ističe se kao agilni prosvjetni djelatnik, njegovi učenici redovito sudjeluju na natjecanjima u književnom i scenskom izrazu, a pokrenuo je i živu amatersku kazališnu grupu Zagorski histrioni. Urednik je biblioteke Bosana – Bošnjački pisci u Hrvatskoj.
Jednogodišnji doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je ak. god. 2001./2002.
2. Uvidom u dokumentaciju utvrđujemo da je mr. sc. Emsud Sinanović izvršio sve obaveze u skladu s programom poslijediplomskoga studija, izradio seminarske radove i položio propisane ispite prosjekom ocjena 5,0 (odličan). Sudjelovao je u znanstveno-istraživačkom radu istražujući bošnjačku dramu i kazalište, a trenutno radi na pripremi kritičkoga izdanja djela Envera Čolakovića. Do sada je objavio rezultate svoga književno-znanstvenoga djelovanja u knjizi Bošnjačka drama (Cambi, Lovran 1996., 483 str.), koja pored uvodne studije o povijesti bosanskoga teatra donosi i pet reprezentativnih bošnjačkih drama. Ono što karakterizira znanstveni interes mr. sc. Emsuda Sinanovića je velika zauzetost u otkrivanju elemenata književne i kazališne povijesti Bošnjaka, primjerena analitičko-sintetička metoda u rekonstrukciji bošnjačke kulturne prošlosti, kao i adekvatno književno-povijesno kontekstuiranje u bosansko-hercegovačke kulturne i opće književne tokove.
S mentorom dr. Zvonkom Kovačem, red. prof. na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti našega Fakulteta, kandidat je dogovarao temu disertacije i on se, kao stručnjak za južnoslavenske književnosti, pozitivno izrazio o sinopsisu. Ukratko, kandidat mr. sc. Emsud Sinanović zadovoljio je sve uvjete propisane programom Jednogodišnjega doktorskog studija te time stekao formalne uvjete za pisanje doktorata.
3. Prema priloženom sinopsisu kandidat namjerava u uvodnom poglavlju istražiti biografske okolnosti donedavne zanemarenosti Envera Čolakovića u dosadašnjim kritičkim i književno-povijesnim osvrtima na njegovo djelo, a nakon toga sustavno pristupiti obradi svih poetički relevantnih Čolakovićevih tekstova, objavljenih i neobjavljenih (od eseja, ranih pripovjedaka i romana Legenda o Ali-paši do izbora iz poezije) na način moderno koncipirane problemske monografije, s tezom o antimodernizmu kao duhovnom etimonu autorova stvaralaštva. Istraživanje antimodernizma kao alternativnog estetičkog sustava modernističkim tekstovima može pridonijeti osvjetljavanju rane anticipacije postmodernizma unutar bošnjačke kulturne tradicije, odnosno otkrivanju razloga zakašnjele nacionalne integracije Bošnjaka. Predložen je analitičko-interpretacijski pristup, «strukturalistička analiza u sprezi sa semiotičkim pristupom književnom djelu», a kao temeljni ciljevi istraživanja navedeni su sustavno prikazivanje i afirmacija književnog stvaralaštva Envera Čolakovića, što bi otvorilo mogućnost sustavnoga istraživanja njegove bogate rukopisne ostavštine. Kako ni u hrvatskim niti u bosanskim znanstvenim projektima do sada nije bilo sličnoga poduhvata, ocjenjujemo predloženo istraživanje potrebnim i opravdanim, a njegov se znanstveni doprinos ogleda u sistematizaciji dominantnih poetičkih sastavnica književnog opusa Envera Čolakovića te omogućavanju kritičkoga izdanja njegova djela (na čemu je kandidat također već započeo raditi).
Predloženi mentor i fakultet su odgovarajući, autorstvo objavljenih radova pristupnika je neosporno, tako da Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prijavljenu temu prihvati i omogući kandidatu mr. sc. Emsudu Sinanoviću odgovarajući postupak.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Zvonko Kovač
Prof. dr. sc. Zoran Kravar
Prof. dr. sc. Vlado Pandžić
Zagreb 8. lipnja, 2003.
Emsud Sinanović Fakultetsko vijeće
I. Pergošića 7 Filozofskog fakulteta
Zagreb Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis doktorskog rada
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Grana: slavistika
POETIKA ENVERA ČOLAKOVIĆA
(Antimodernizam kao duhovni etimon autorovog stvaralaštva)
1. UVOD
Enver Čolaković, pjesnik, prozaik, dramski pisac, esejist, prevoditelj, pisac dnevnika, svojim je životom i svojim književnim radom književnopovijesna činjenica i u pravom smislu kulturološki fenomen u povijesti hrvatske i bošnjačke književnosti. Kao dvojezičan pisac (rođen u Budimpešti 1913., umro u Zagrebu 1976. godine) objavljuje od 1913.-1939. godine na mađarskom i hrvatskom, a od 1939.-1976. samo na hrvatskom, odnosno bosanskom jeziku. Čolaković, kojem je životni moto Ni dana bez stiha (pa je napisao oko 400 djela), u razdoblju od 1945. do 1965. godine ne smije niti može objavljivati i prevoditi pod svojim imenom. Otkrivanje, razjašnjavanje i istraživanje Čolakovićeva života i djela nameće se zato danas kao veoma zanimljiv zadatak. U međuvremenu, Enver Čolaković postao je jedan od najčitanijih pisaca u Bosni i Hercegovini, a njegova književna ostavština otvorena je javnosti. Za prevodilački rad (s njemačkog i mađarskog jezika) odlikovan je austrijskim Križom časti za znanost i umjetnost 1. reda (1970) i Petöfi-plaketom (1969). Enver Čolaković bio je član Matice hrvatske, DHK, Društva hrvatskih prevodilaca te PEN-kluba. Sve gore navedeno je sasvim dovoljan razlog za sustavno proučavanje književnog stvaralaštva E. Čolakovića.
2. TEORIJSKA PODLOGA I LITERATURA
Budući da književnu produkciju Envera Čolakovića, izuzev romana Legenda o Ali-paši, nije pratila sustavna književnokritička misao, korisno će mi u mom istraživačkom radu poslužiti monografije koje obrađuju poetike drugih pisaca, kao i studije s problematikom tumačenja romana, a najkorisnije mi se čine sljedeća znanstvena dijela: M. Bahtin: Problemi poetike Dostojevskog, S. Lasić: Struktura Krležinih «Zastava», Z. Kovač: Poetka Miloša Crnjanskog, E. Kazaz: Morfologija palimpsesta (Poglavlje 1. Nacrt geneze i modelativne strukture bošnjačkog romana), M. Rizvić: Panorama bošnjačke književnosti, M. Solar Ideja i priča˝, G. Peleš: Tumačenje romana. Što se pak tiče antimodernističkog svjetonazora autorovog, koji je kao duhovni etimon, poetička konstanta Čolakovićevog stvaralaštva, poslužit ću se prilozima Zorana Kravaru iz knjige Književni protusvjetovi te odgovarajućoj filozofskoj literaturi (F. Nietzsche, L. Klages, A. Schuler, J. Evola).
3. UŽE PODRUČJE RADA
Glavni dio rada sastojat će s u tome da na osnovu, dosad objavljenih, pojedinačnih djela autora, Legenda o Ali-paši i Mali svijet (romani), Lokljani (novele), Bosni (poezija), Izabrane pjesme, odredim dominantne sastavnice autorovog poetičkog sustava u cjelini, uz istodobno shvaćanje i samog opusa kao dijela jedne veće cjeline književnopovijesnog perioda kojem autor pripada. Pri tome mi se kao ključno nameće istraživanje upravo antimodernizma kao alternativnog poetičkog sustava modernističkim, posebice avangardnim poetikama.
4. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Kao temeljne ciljeve istraživanja naveo bih nekoliko neposrednih zadataka koje je potrebno obaviti:
- sustavno prikazati književno stvaralaštvo Envera Čolakovića
- odrediti bitne odrednice početnog žanra u povijesti bošnjačke književnosti - a to je kulturološki povijesni roman - kakvi su i romani Derviš i smrt M. Selimovića te Istočni diwan Dž. Karahasana
- da moje istraživanje književnog i prevodilačkog rada E. Čolakovića otvori mogućnost sustavnog istraživanja rukopisne ostavštine ovog autora.
5. METODOLOŠKI POSTUPCI
Dominantni pristup u metodološkom smislu bit će interpretacijsko-analitički. No budući da svako književno djelo je binarno strukturirano, a napose cijelo je Čolakovićevo stvaralaštvo utemeljeno na antimodernističkim suprotnostima surove stvarnosti i zlatnog doba Bosne, na negiranju svega novoga koje kao antiteza briše staro i esencijalno, sama po sebi se nameće, kao metoda, strukturalistička analiza u sprezi sa semiotičkim pristupom književnom djelu (tekstu kao potencijalnom modelu svijeta, bitka i zbilje).
Mentor Voditelj studija Kandidat
_________________________ _______________________ ___________________
dr.sc. Zvonko Kovač, red. prof. dr.sc. Milivoj Solar, red. prof. Mr.sc. Emsud Sinanović
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Fakltetsko vijeće
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Na svojoj ste sjednici od 15. svibnja 2003. (klasa: 643-02/03-07/14, ur. br. 3804-240-03-2) donijeli odluku kojom ste nas imenovali u stručno povjerenstvo «koje će utvrditi je li Elena Stojanova ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome jeziku».
Proučivši dostavljenu dokumentaciju, utvrdili smo da je Elena Stojanova udovoljila svim obvezama koje proizlaze iz Pravilnika i Programa Poslijediplomskoga studija kroatistike koji se odnose na jednogodišnji doktorski studij. Redovito je dolazila na dogovore s mentorom i obranila doktorsku kvalifikacijsku radnju.
I. Kandidatica je dosad objavila tri znanstvena rada: Modeli deminutivne derivacije u bugarskom i srpskom jeziku (Godišnjak radova vojne akademije G.S. Rakovski, sv. 6, 1994), Pojave morfološkog analitizma u nominalnoj deklinaciji srpskog i hrvatskog jezika (Godišnjak Vojne akademije u Sofiji, sv. 5, 1995) i Konfrontacija augmentativnih modela derivacije u bugarskom i srpskom jeziku (Godišnjak Vojne akademije u Sofiji, sv. 3, 2000). Četvrti joj je rad pripremljen za tisak u Suvremenoj lingvistici: Alternacije jata u supstantivnim paradigmama u bugarskome i hrvatskome jeziku. Objavila je i tri priručnika: Priručnik s jezičnim testovima za potrebe Ministarstva obrane (Zbprnik vojnih tekstova, Vojna akademija G.S. Rakovski, 1995), Priručnik s jezičnim vježbama i društveno-političkim leksikom na srpskom jeziku (1998) i Priručnik za prevođenje vojno-tehničkih tekstova (bugarsko-srpski i srpsko-bugarski).
II. Doktorska će disertacija (Kontrastivna tipologija jata u bugarskome i hrvatskome jeziku) biti posvećena funkcioniranju kontinuanata staroslavenskoga jata u morfološkim sustavima hrvatskoga i bugarskoga jezika u dijakronijskoj i sinkronijskoj konfrontaciji. Genetska će srodnost hrvatskoga i bugarskoga jezika te njihova pripadnost različitim tipovima po tipološkim taksonomijama pružiti priliku za pronalaženje bitnih tipoloških sličnosti i kontrasta na ambivalentnoj morfonološkoj razini.
U obradi će se za to prikupljene građe iskoristiti metoda kontrastivne mikrotipologije. Pritom će genetsko srodstvo u vezi s alterniranjem ishodišnoga elementa biti uzeto kao relevantno za polaznu mikrotipološku bazu. Poredba će se primjenjivati u svim vrstama alternacija, a alternacijama će se pristupiti kao činjenicama sinkronijskoga plana. Sve će se alternacije koje u ustrojstvu izraza imaju iste alternante i koje mogu biti opisane istim pravilima, neovisno o paradigmatskoj realizaciji i o povezanosti s različitim morfemskim eksponentima, promatrati kao jednotipske i bit će poopćene jedinstvenim morfonemom. Kako analiza usmjerenosti alternacija dopušta retrospektivan pristup, provodit će se na planu dijakronije u skladu s dijakronijskim kriterijem u teoriji morfonologije. Morfonološke su alternacije (prema Vinokuru) rezultat «umrtvljenja» antropofonijskih zakonitosti iz ovoga ili onoga povijesnog razdoblja. U sljedećemu sinkronijskom srezu naime jezična dinamika raskida s bivšom kombinatornom uvjetovanošću i glasovnu alternaciju vezuje (jedino) uz paradigmatsku poziciju gramatičke ili derivacijske kategorije. Određivanje će se morfonema provoditi na konkretnim alternacijama u deklinacijskim paradigmama imenica i pridjeva, u konjugacijskim paradigmama i u derivacijskim uzorcima riječi u okviru jednoga morfemskog eksponenta.
U promatranje će se alternacija poći od strukturalističkoga poimanja jezika kao sustava u kojemu dominira semiološko načelo analize svakoga njegova elementa. Alternacije će se poistovjećivati s alo-odnosima varijanata i invarijantama svih jezičnih jedinica na njihovim odgovarajućim razinama. Polazeći od dihotomije jezičnoga znaka, alternacije će se vezivati uz njegov izraz i tako uspostaviti razlike u eksponentima jezičnih znakova. Budući da su jezične jedinice poopćene invarijante svojih konkretnih realizacija, alterniranje će se dvaju elemenata promatrati kao diferencijacija varijanata jedne invarijante.
Kao relevantne u procjeni pojava slavenske morfonologije iskoristit će se spoznaje do kojih je došla ruska morfonološka škola sedamdesetih godina dvadestoga stoljeća. Morfološkoj će tipologiji alternacija oslonac biti rezultati do kojih je došao J.S. Maslov. Rekonstrukcija će se geneze staroslavenskoga jata i njegov dijakronijski razvitak do formiranja alternacija u starobugarskome i starohrvatskome jeziku temeljiti na radovima T. Milewskog, B. Žuravljova, M. Moguša, D. Brozovića, B. Velčeve, M. Totomanove i dr. Za razlikovanje će pak morfoloških i fonoloških alternacija poslužiti istraživanja S.B. Bernštejna na području dijakronijske i T. Popove na području slavenske sinkronijske morfonologije.
U bugarskome se jezikoslovlju izmjenjivanje jata interpretira kao fonetski prijeglas,
prema kojemu se provodi podjela bugarskih organskih idioma u dvije skupine: istočnu i zapadnu. Takva se interpretacija izmjenjivanja jata uvriježila i u svrstavanju alternacije u opisnim i općim gramatikama u područje fonetike i fonologije. Promatranje međutim promjenjivoga jata u bugarskome jeziku kao fonološke pojave nalaže razgraničenje etimološkoga /a/ poslije palatalnoga suglasnika i /a/ podrijetlom od jata. Tako se u bugarskome jeziku, ako se prihvati fonološki pristup alternaciji 'a//e, mora govoriti o dvjema vrstama fonema: (1) /a/ koji pod naglaskom alternira u ovisnosti o sljedećemu fonemskom kontekstu i (2) /a/ koji u istim uvjetima ne alternira, pri čemu za razlikovanje dvaju fonema treba uvesti dijakronijski kriterij podrijetla. Isti se problem javlja i u hrvatskome jeziku u vezi s alterniranjem /i/ u /ie/: dio // dijelovi, liti // lijevati ili /e/ u /ie/: leći // lijegati. Njihovo razlučivanje od etimoloških fonema /i/ i /e/, koji ni pod kojim uvjetima ne alterniraju, zahtijeva uvođenje dijakronijskoga kriterija. Problem dijakronijske diferencijacije sinkronijski istovjetnih fonema nestaje ako se alternacije promatraju morfonološki kao alomorfoni morfonema pri paradigmatskoj opreci morfema. U hrvatskome jeziku fonološka interpretacija alternacija ije//je, ije//i, ije//e, je//e i je//i nije primjerena fonološkoj razini i zato što se alterniranje provodi uvijek između varijanata jedne invarijante uz očuvanje funkcije jezične jedinice. To je povezano i sa semiološkom jedinstvenošću hijerarhijski nadređene jezične jedinice u čiju strukturu ulaze alternante. Alternacija je alternacija kad je riječ o materijalnoj diferencijaciji dvaju elemenata istoga jezičnog ranga. Na taj način na fonemskoj razini u vezi s kriterijem istoga rangiranja alternanata nije moguće alterniranje dvoglasničkoga fonema i sekvencije ili sekvencije i fonema.
O morfonološkoj tranziciji alternacija, genetski vezanih uz staroslavenski glas jat, i u bugarskome i u hrvatskome svjedoči niska ili nulta produktivnost alternacija, što je izazvano poremećajem automatizma izmjenjivanja. Automatizam ostvarenja podrazumijeva stopostotnu produktivnost i obuhvaća sav jezični materijal. Realizacija ima sintagmatski plan, a uvjetovanost uzrokovana fonemskim kontekstom ili utjecajem suprasegmentnih čimbenika. Budući da su one pretežno rezultat djelovanja aktualnih izgovornih tendencija, koje su u skladu s aktualnim fonotaktičkim pravilima za distribuciju fonema, fonološke alternacije mogu ostati neprimijećene od govornika. Takve su značajke fonoloških alternacija i asignifikativnost neprimjerene alternacijama u bugarskome i hrvatskome jeziku. Promjena sintagmatske uvjetovanosti u paradigmatsku i poremećaj automatizma zbog široka djelovanja morfološke analogije svjedoči o transpoziciji fonoloških alternacija u morfonološke, što je popraćeno različitim stupnjem morfologizacije i semasiologizacijom u nekim kategorijama.
Dinamika je jezične dijakronije pitanje jata u bugarskome i hrvatskome jeziku prenijela s fonološke na ambivalentnu morfonološku razinu jezične strukture, pa nije svejedno hoće li danas njegova interpretacija biti provedena s fonološkoga ili s morfonološkoga gledišta. U tome se i može tražiti funkcionalna tipologija jata u spomenutim jezicima.
III. Ovako je zamišljen pristup (staroslavenskomu) glasu jatu u bugarskome i hrvatskome jeziku novina i u bugarskome i u hrvatskome jezikoslovlju. Rezultati će do kojih će se njime doći pomoći da se odstrane nesporazumi do kojih je došlo krivom pretpostavkom da je problem o kojemu je riječ fonološke naravi. Zato ga smatramo i prihvatljivim i dobrodošlim.
S poštovanjem
Stručno povjerenstvo:
__________________________________
dr. sc. Josip Silić, red. prof., predsj.
__________________________________
dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof., član
__________________________________
dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof., član
U Zagrebu, 26. lipnja 2003.
Fakultetsko vijeće Elena Stojanova
Filozofskoga fakulteta Zelengaj 18
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
S i n o p s i s d o k t o r s k o g a r a d a
KONTRASTIVNA TIPOLOGIJA JATA
U BUGARSKOME I HRVATSKOME JEZIKU
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Grana: kroatistika
Razlozi za predloženo istraživanje
Funkcioniranje kontinuanata stsl. jata (nakon izjednačenja fonetske vrijednosti ě1>*ē; ě2>*ai i ě>*er/el, *tert/telt) u morfonološkim sustavima hrvatskoga i bugarskoga jezika kroz dijakronijsku i sinkronijsku konfrontaciju do sada nije bilo predmet lingvističkih istraživanja. Genetska srodnost dvaju južnoslavenskih jezika s jedne strane i pripadnost različitim jezičnim tipovima po tipohoričnim taksonomijama s druge strane pružaju prilike za pronalaženje bitnih tipoloških sličnosti i kontrasta na ambivalentnoj morfonološkoj razini, koja je najmanje istraženo lingvističko područje i u bugarskome i u hrvatskome jeziku.
Metodološki postupak i obrazloženje
Koncepcija rada i karakter prikupljene jezične građe zahtijevaju primjenu metode kontrastivne mikrotipologije, pri čemu će genetsko srodstvo glede alterniranja ishodišnog elementa biti relevantno za polaznu mikrotipološku bazu. Poredbe kao operacionalan pristup i poopćavanja primjenjivat će se kod svih vrsta alternacija. Analiza svrstavanja alternacija u određen tip morfonema moguća je jedino na planu sinkronije, jer se sama registracija te pojave temelji na sinkronijskom osjećanju funkcionalne i semantičke istovjetnosti morfema. Sve alternacije koje na planu izraza imaju iste alternante i mogu biti opisane istim pravilima, neovisno o paradigmatskoj realizaciji i o povezanosti s različitim morfemskim eksponentima, razmatrat će se kao jednotipske i bit će poopćene jedinstvenim morfonemom. Analiza usmjerenosti alternacija dopušta retrospektivni pristup i provodit će se na planu dijakronije sukladno postojećem u morfonološkoj teoriji dijakronijskome kriteriju. Po slikovitoj definiciji ruskoga lingvista Vinokura morfonološke alternacije predstavljaju rezultat »umrtvljenja« antropofoničkih zakonitosti iz nekoga povijesnog razdoblja jer u sljedećem sinkronijskom srezu jezična dinamika raskida s bivšom kombinatornom uvjetovanošću i vezuje glasovnu alternaciju jedino uz paradigmatsku poziciju gramatičke ili tvorbene kategorije.
Određivanje morfonema provodit će se preko konkretnih alternacija u deklinacijskim paradigmama imenica i pridjeva, u konjugacijskim paradigmama i u tvorbenim uzorcima riječi u okviru jednoga morfemskog eksponenta.
Teorijska podloga i aktualne spoznaje
U promatranju alternacija polazi se od strukturalističkog poimanja jezika kao složenog znakovnog sustava u kome dominira semiološki princip analize svakog sustavnog elementa. Fenomen alternacija poistovjećuje se s »alo« odnosima varijanata i invarijante svih jezičnih jedinica na njihovim odgovarajućim razinama. S obzirom na dihotomiju jezičnoga znaka, alternacije obuhvaćaju jedino njegov materijalni izraz uspostavljajući razlike u eksponentima jezičnih znakova, pri čemu je odnos materijalne diferencijacije popraćen poistovjećivanjem funkcija diferenciranih elemenata, što označava da se radi o unutarnjoj semiološki nebitnoj diferencijaciji. Budući da su jezične jedinice poopćene invarijante svojih konkretnih realizacija, alterniranje dvaju elemenata moguće je promatrati kao diferencijaciju varijanata jedne invarijante.
Kao relevantne spoznaje u domeni slavenske morfonologije koristit će se dostignuća ruske morfonološke škole iz 70-tih godina 20. stoljeća u radovima S. B. Bernštejna, E. Kubrjakove, J. Pankraca, S. M. Tolstoj i dr. Za morfološku tipologiju alternacija oslonac će biti istraživanje J. S. Maslova. Rekonstrukcija geneze stsl. jata i njegov dijakronijski razvitak do formiranja alternacija u starobugarskom, odnosno u starohrvatskom jeziku temeljit će se na radovima T. Milewskog, B. Žuravljova, M. Moguša, D. Brozovića, B. Velčeve, M. Totomanove i dr. Istraživanja S. B. Bernštejna na području slavenske dijakronijske i T. Popove na području slavenske sinkronijske morfonologije teorijska su podloga za razlikovanje morfonoloških i fonoloških alternacija.
Ciljevi istraživanja
U bugarskomе se jezikoslovlju izmjenjivanje jata interpretira kao fonetski prijeglas prema kojemu se provodi podjela bugarskih organskih idioma u dvije osnovne skupine: istočnu i zapadnu. Fonetska se interpretacija uvriježila i u svrstavanju alternacije u deskriptivnim i općim gramatikama u odjeljke za fonetiku i fonologiju i u ostalim aspektima istraživanja jata kakva su sinkronijska lingvogeografska istraživanja ili pitanja normativne fonetike. Promatranje promjenjivog jata u bugarskome jeziku kao fonološkog fenomena nalaže razgraničenje etimološkoga /a/ poslije palatalnog konsonanta i /a/ podrijetlom od ě. Tako se u bugarskome jeziku, ako se prihvati fonološki pristup alternaciji ’a~e, mora govoriti o dvjema vrstama fonema: /a1/ koji pod akcentom alternira u ovisnosti o sljedećem fonemskom kontekstu i /a2/, koji pod istim uvjetima ne alternira, pri čemu je za diferencijaciju dvaju fonema potrebno uvođenje dijakronijskoga kriterija podrijetla. Isti se problem pojavljuje i u hrvatskome jeziku glede alterniranja fonema /i/ u /ie/: dio~dijelovi, liti~lijevati ili /e/ u /ie/: vremena~vrijeme, leći~lijegati. Njihovo razlučivanje od etimoloških fonema /i/ i /e/, koji ni pod kojim uvjetima ne alterniraju, zahtjeva uvođenje dijakronijskog kriterija. Problem dijakronijske diferencijacije sinkronijski istovjetnih fonema nestaje ukoliko se alternacije promatraju morfonološki kao alomorfone morfonema pri paradigmatskom oponiranju određenih morfema. U hrvatskome jeziku fonološka interpretacija alternacija ije~je, ije~i, ije~e, je~e, je~i nije primjerena fonološkoj razini i iz razloga što se alterniranje provodi uvijek između varijanata jedne invarijante uz očuvanje funkcija jezične jedinice u čijem se okviru provodi alternacija. To je povezano i sa semiološkom jedinstvenosti hijerarhijski nadređene jezične jedinice u čiju strukturu ulaze alternante. Alternacija označava da se radi o materijalnoj diferencijaciji dvaju elemenata istog jezičnog ranga. Na taj način na fonološkoj razini glede kriterija istog rangiranja alternanata, nemoguće je alterniranje dvoglasničkog fonema i sekvencije ili sekvencije i fonema.
O morfonološkoj tranziciji alternacija, genetski vezanih uz stsl. ě, u oba jezika svjedoči niska ili nulta produktivnost alternacija, što je izazvano poremećajem automatizma izmjenjivanja. Automatizam ostvarenja podrazumijeva stopostotnu produktivnost i obuhvaća sav jezični materijal. Realizacija ima sintagmatski plan dok je uvjetovanost prouzrokovana fonemskim kontekstom ili utjecajem suprasegmentnih čimbenika. Budući da su one pretežito rezultat djelovanja aktualnih općih izgovornih tendencija, koje su u skladu s aktualnim fonotaktičkim pravilima za distribuciju fonema, fonološke alternacije mogu ostati neprimijećenima od govornika. Takve značajke fonoloških alternacija kao i asignifikativnost potpuno su neprimjerene alternacijama u bugarskome i hrvatskome jeziku. Promjena sintagmatske uvjetovanosti u paradigmatsku kao i poremećaj automatizma zbog širokog djelovanja morfološke analogije svjedoči o transpoziciji fonoloških alternacija u morfonološke što je popraćeno različitim stupnjem morfologizacije i semaziologizacijom u nekim kategorijama.
Dinamika jezične dijakronije pitanje jata u bugarskome i hrvatskome jeziku prenijela je s fonološke na ambivalentnu morfonološku razinu jezične strukture te nije svejedno hoće li danas njegova interpretacija biti provedena s fonološkoga ili morfonološkoga stajališta. U tome se u stvari može tražiti funkcionalna tipologija jata u dvama jezicima.
Prof. dr. sc. Josip Silić Mr. sc. Elena Stojanova
SUZANA COHA
Tončina 10
Gornja Bistra
ZNANSTVENOME VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Prijedlog teme magistarskog rada
Humanističke znanosti - Filologija - Znanost o književnosti
Poslijediplomski studij književnosti
Naslov: ŽANROVSKA STRUKTURA ČASOPISA "VIENAC " (1869-1903)
S i n o p s i s
Istraživanje žanrovskog sustava književnog časopisa "Vienac" zamišljeno je kao sastavni dio projekta koji pod nazivom Hrvatska književna periodika vodi dr. Vinko Brešić. Stoga je njegova intencija kretati se u pravcu provjeravanja i daljnjeg razvijanja spoznaja dosada stečenih u okviru navedenog projekta. Polazna točka je Brešićeva teza po kojoj su književni časopisi ne samo specifičan prostor funkcioniranja književnosti uopće, već i medij koji je presudno utjecao na generiranje žanrovske slike hrvatske književnosti od sredine 19. stoljeća (novija hrvatska književnost). Svojevrsna potvrda reverzibilnog odnosa između konkretnih književnih djela i časopisa u kojima su ona objavljivana je magisterij Marine Protrke Novela u hrvatskoj književnoj periodici (1830-1881) nastao također u sklopu spomenutoga projekta. Rezultat istraživanja koje se želi predstaviti ovim sinopsisom mogao bi odgovoriti na pitanja: Što je bilo s ostalim žanrovima, promatramo li ih u opisanom kontekstu? Kakve se korelacije mogu uspostaviti između časopisa "Vienac" (koji je vodeći i reprezentativni hrvatski književni časopis druge polovice 19. st.) i žanrovske slike kakvu zatječemo u hrvatskoj književnosti tog vremena?
Magisterij bi strukturno slijedio ovaj plan:
I. Uvodni dio u okviru kojeg bi se istraživanju osigurali književnopovijesni i književnoteorijski okviri, a sadržavao bi:
ustanovljavanje položaja što ga je na hrvatskoj društvenoj, kulturnoj i prije svega književnoj sceni zauzimao "Vienac" u razdoblju svojega izlaženja (1869-1903);
sagledavanje književnog časopisa kao specifičnog medija koji odražava dinamiku književnog života određene društvene zajednice u konkretnom vremenskom razdoblju;
terminološko utemeljenje i teorijsko objašnjenje žanrovske aparature koja bi se onda primijenila na ključni predmet interesa ovog istraživanja, tj. na časopis "Vienac".
II. Središnji dio bi se temeljio na primjeni u uvodu izvedenog žanrovskog modela na pojedinačne brojeve časopisa "Vienac". U svjetlu tog modela bi se iščitavali i kroz njega «filtrirali» književni, ali i neknjiževni tekstovi koji su u tom časopisu izlazili. Drugim riječima, naglasak bi bio na genološkoj klasifikaciji onoga što najopćenitije govoreći sačinjava tekstnu građu "Vienca".
III. Završni dio, u kojem bi se, kako se pretpostavlja, izveo zaključak ne samo o zastupljenosti određenih žanrova u časopisu "Vienac" i o njihovom međusobnom odnosu u kvantitativnom smislu, nego i o međusobnim interakcijama (tematskim, stilskim, strukturnim) između pojedinih žanrova, te o vezi tih žanrova i književne periodike koja je poseban, a u 19. st., već, i prevladavajući medij njihove proizvodnje i/li prezentacije i recepcije. Uz to, zaključak bi nastojao obuhvatiti i promjene žanrovske strukture časopisa koje su se odvijale sa smjenama njegovih urednika i sa smjenama stilskih razdoblja hrvatske književnosti (protorealizam, realizam, početna faza moderne) koje je časopis s jedne strane nastojao pratiti, a s druge u velikoj mjeri i poticao. Ovo potonje naročito se odnosi na "zlatno doba Vienca", tj. na doba Šenoina urednikovanja (1874-1881).
Uz primarni izvor informacija, tj. izdanja časopisa "Vienac", u proučavanju ove problematike koristit će se njegova bibliografija izrađena u sklopu projekta Hrvatska književna periodika. Sekundarna literatura bi se analogno predviđenoj strukturi radnje mogla podijeliti na:
književnoteorijsku: knjige o teoriji žanrova iz hrvatske znanosti o književnosti (Z. Škreb, V. Žmegač, M. Solar, A. Stamać, P. Pavličić, V. Biti itd.), a koje bi se nadopunile genološkim teorijama književnosti na njemačkom, engleskom i slovenskom jeziku, te u novije vrijeme sve više zastupljene studije medijske komunikacije i unutar njih studije o prirodi časopisa kao jednog od medija;
književnopovijesnu: postojeći pregledi hrvatske književnosti s naglaskom na preglede koji obuhvaćaju hrvatsku književnost druge polovice 19. stoljeća, kao i izvori u kojima se obrađuju pojedini hrvatski književni časopisi (posebice "Vienac") s različitih stajališta (J. Horvat, I. Hergešić, A. Barac, I. Frangeš, M. Šicel, M. Vaupotić, S. Lasić, V. Flaker, M. Franičević, N. Ivanšin, N. Košutić-Brozović, D. Detoni-Dujmić, I. Pederin, V. Brešić itd.)
Datum: 18. lipnja 2003.
Potpis mentora: Potpis voditelja studija: Potpis kandidata:
Dr. Vinko Brešić Dr. Milivoj Solar Suzana Coha
Fakultetsko vijeće Mauro Dujmović
Filozofskog fakulteta Pazinska cesta bb
Sveučilišta u Zagrebu 52341 Žminj
Ivana Lučića 3 Istra
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada:
SLOBODA MODERNOG ČOVJEKA U KONTEKSTU ORWELLOVOG
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Uvod:
Britanski književnik George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blair (1903-1950), izvanredan je primjer engleskog intelektualca i književnika 20 st. predanog politici, koji je volio o svojoj umjetnosti razmišljati kao o sredstvu oslobađanja ljudskog roda od vlastite degradacije.U svom eseju “Zašto pišem” ( “Why I Write”) napisao je da je njegova namjera ustvari bila da pisanje o politici pretvori u umjetnost. Bio je duboko uvjeren da književno djelo mora biti jednostavno, jasno i pisano razumljivim jezikom a njegova glavna zadaća je prijenos podataka. Georga Orwella se uglavnom spominje u kontekstu njegova dva najpoznatija djela – Životinjska farma i 1984 - koja su u književnoj literaturi definirana kao “antiutopije ili pesimistične i tmurne vizije budućnosti i kritike totalitarnog komunističkog i fašističkog režima”. Vrlo je malo toga napisano o psihologiji totalitarizma koji ugrožava slobodu pojedinca. Takvu borbu utjelovljuje glavni lik romana 1984 Winston Smith i svojom pobunom protiv opresije, tiranije i konformizma i te kako prisutnih i u današnjem društvu.
Teorijska podloga:
Orwellova reputacija ne počiva samo na političkoj satiri kao sredstvu izražavanja prezira prema svim oblicima autokratske vlasti, rastuće i sveobuhvatne birokratizacije društva. Kao teorijska podloga poslužit će mi kritičke teorije i teorijske obrade Orwellova književnog djela, njegovi eseji i novinski članci, tekstovi iz područja teorije književnosti modernizma, naratološke studije, kao i suvremene teorije i studije iz sociologije i psihologije i kulturne antropologije.
Praktična primjenjivost spoznaje:
Nezavisno od onoga što je Orwell namjeravao svojom knjigom postići, 1984 je postala svojevrsni simbol tragične budućnosti čovječanstva i sinonim za sve ono što je svijet smislio na planu totalitarizma, terora nad mišljenjem i osjećajima. Puno je toga napisano i istraženo o tome koliko je svijet u kojem živimo postao “orwellovski”. Romanom dominira osjećaj da je za pojedinca prekasno da zaustavi proces neizbježnosti propadanja kojem je u svojem nemaru i sebičnosti on i sam pridonio. Orwella je brinula moć utjecaja politike na gubitak individualizma i gubitak osobnog identiteta i smatram da je ovaj rad jedan mali doprinos borbi za ljudsko pravo na slobodu izbora i prava na dostojanstvo.
Uže područje rada:
U svojem istraživanju koje se temelji na romanu 1984 poslužit ću se i Orwellovim ranijim djelom Životinjska farma ( Animal Farm; Penguin Books; London; 1974.), njegovim esejima: “Why I Write”, “Politics and the English Language”, “Prevention of Literature”, “ Notes on Nationalism”,”Why Socialists Don`t believe in Fun, zbirkom eseja “Journalism and Letters” ( Penguin Books; London; 1968.), te romanima: Aldousa Huxleya Brave New World (Penguin; London 1967.), Anthonya Burgessa 1985 (Arrow Books;London; 1980), književnim kritikama Irwinga Howea 1984 Revisited (Perennial Library; New York; 1983) i Jenni Calder Brave New World and Nineteen Eighty-Four ( Edward Arnold; Southampton; 1976.), kao i studijama S.Hampshirea Freedom of the Individual (Chatto and Windus; London; 1975.) i Jacquesa Barzuna Of Human Freedom (Lippincott Company; New York; 1975.).
Ciljevi istraživanja:
Orwellova namjera , a u tome se manje više slažu svi njegovi kritičari, nije bila da predvidi, već da upozori i da se spriječi propast ljudske ličnosti. Politička manipulacija stvarnošću putem kontrole prošlosti i jezika predstavlja središte Orwellove noćne more. Orwellov fikcijski svijet i stvarnost u kojoj živimo odgovaraju na jedno zajedničko središnje pitanje, a to je pitanje ljudske slobode. Izučavanje Orwelova romana i uloge i položaja pojedinca ( Winston Smith) u društvu otkrilo bi razliku između uvjetovanosti, prilagodljivosti i limitiranosti osobnog izbora i stvarne slobode pojedinca u suvremenom društvu.
Metodološki postupci:
Nakon uvoda u opus Georga Orwella i onoga što mu se kritikom pripisuje, pomnim ću iščitavanjem prvo napraviti prikaz njegovog romana 1984 i dokazati da se roman ustvari zasniva na tezi da razni aspekti ljudskog života, kao npr. političko uređenje, mediji, religija, povijest, jezik, znanstveni napredak itd., uvjetuju život pojedinca. Zatim ću u kontekstu romana obaviti njihovu analizu, pa će se iz toga vidjeti da li je moguće unutar tog modela ostvariti individualnu slobodu i sačuvati osobni identitet.
Datum:
11.6.2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
prof.dr.sc. Janja Ciglar-Žanić prof.dr.sc. Milivoj Solar Mauro Dujmović
Fakultetsko vijeće Marko Lukić
Filozofskog fakulteta Široka ulica 1
Sveučilišta u Zagrebu Zadar
Ivana Lučića 3 23000
10000 Zagreb
SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: Znanost o književnosti
Grana: Anglistika
RAZLOZI ZA PREDLOŽENO ISTRAŽIVANJE I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
U svom magistarskom radu namjera mi je proučiti i analizirati različite aspekte i karakteristike gotičkog književnog žanra unutar niza američkih gotičkih tekstova. U uvodu se namjeravam posvetiti osnovnim poimanjem gotičkog žanra te elementima koji čine taj isti žanr specifičnim. Nakon definiranja osnovnih karakteristika žanra te analize određenih klasičnih tekstova koji sačinjavaju osnovu gotičke književnosti namjera mi je analizirati način na koji se gotički žanr manifestira unutar američkog romantizma/renesanse te pisce koji su doprinjeli razvoju istog. Osim američkog romantizma, unutar kojeg se gotički žanr uspješno razvija, namjera mi je ostvariti i pregled suvremene američke gotičke književnosti kroz tekstove nekolicine prominentnijih američkih pisaca čiji se tekstovi mogu smatrati logičnim nastavkom prvotnog američkog gotičkog stvaralaštva. S obzirom da je gotički književni žanr u sklopu američkog književnog korpusa u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno istražen, smatram da će moj rad pridonijeti razvoju ovog segmenta književne kritike (teorije), te stvoriti preduvjete za daljnja istraživanja.
TEORIJSKA PODLOGA I AKTUALNE RELEVANTNE SPOZNAJE
Kao teorijska podloga poslužiti će mi tekstovi iz područja teorije književnosti, tekstovi kulturalnih studija angloameričkog govornog područja, te književne kritike i znanstveni radovi direktno povezani uz problematiku definiranja gotičkog žanra i svih njegovih aspekata unutar angloameričke književnosti. Namjera mi je koristiti se između ostalog istraživanjima teoretičara gotičke književnosti poput Davida Puntera (Gothic Pathologies: The Text, the Body and the Law, Palgrave 1998, The Literature of Terror, Vol. 1, Vol. 2, Longman, 2000 etc.), H.P.Lovecraft (Supernatural Horror in Literature, Dover Publications, 1973), S.T. Joshi (The Weird Tale, University of Texas Press, 1990), Michael Gamer (Romanticism and the Gothic: Genre, Reception, and Canon Formation, Cambridge University Press, 2000), Teresa A. Goddu (Gothic America: Narrative, History and Nation, Columbia University Press, 1997), et. al.
PRAKTIČNA PRIMJENJLJIVOST DOBIVENIH SPOZNAJA
Magistarski rad je jednim svojim djelom zamišljen unutar obuhvatnijeg projekta «Prostori književnog svijeta» mentora prof.dr. Stipe Grgasa, naime određujući i teorijski promišljajući gotički žanr osvrnut ću se na poimanje i predočenje prostora u gotičkim tekstovima. Osim doprinosa projektu praktična primjenjljivost će se manifestirati unutar nastave.
UŽE PODRUČJE RADA
Uže područje rada se sastoji od američkih gotičkih tekstova, počevši od početaka žanra gotičke književnosti u sklopu američkog romantizma koji se manifestira u tekstovima Washingtona Irvinga, Nathaniela Hawthorna i Edgara A. Poa, preko nešto suvremenijih gotičkih tekstova autora Henry Jamesa i H.P.Lovecrafta, pa sve do suvremenih autora poput Williama Petera Blatty-a, Ira Levine i Stephena Kinga.
METODOLOŠKI POSTUPAK
Žanrovsko iščitavanje književnosti: gotika kao primjer
Povijesna rekonstrukcija korijena žanra te analitičko čitanje prvih tekstova
Komparativno iščitavanje: američka specifičnost unutar polja gotike
Naratološko čitanje odabranih tekstova
Interdisciplinarni pristup suvremenim gotičkim tekstovima u svrhu određivanja uloge teksta u suvremenom američkom društvu
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof.dr. Stipe Grgas Prof.dr. Milivoj Solar Marko Lukić
Zadar, 20.5.2003
Fakultetsko vijeće Ira Raše Jelenc
Filozofskog fakulteta Rovinjska 14
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
«SPOON RIVER ANTHOLOGY» I POETIKA CESAREA PAVESEA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Zbirka poezije Spoon River Anthology Edgara Lee Mastersa u Americi izlazi 1915. i prvi je pjesnički bestseler u povijesti američke književnosti. U Italiji, gdje se smatra najčitanijom knjigom pjesama i gdje je do danas tiskano preko šezdeset izdanja, pojavljuje se 1943. godine u prijevodu Fernande Pivano, a zaslugom Cesarea Pavesea, velikog poznavaoca i prevodioca američke književnosti. Pavese se s Antologijom prvi puta susreće 1930., a već sljedeće godine u časopisu «La Cultura» objavljuje ogled pod istim naslovom. Drugi Paveseov tekst o mrtvima Spoon Rivera izlazi u časopisu «Il Siaggiatore» 1943. neposredno nakon pojave talijanskog prijevoda. Treći, posljednji članak posvećen tom djelu pod naslovom La grande angoscia americana izlazi 1950. u torinskom časopisu «l'Unitŕ» svega nekoliko dana nakon Mastersove smrti.
Susret s američkom kulturom bio je presudan za oblikovanje Paveseovih pogleda na život, književnost i umjetnost, a cilj ovog magistarskog rada je istaknuti značenje Mastersove zbirke i objasniti njenu ulogu u kontekstu autorova često spominjanog «amerikanizma».
Pavese je prihvatio slobodan stih, piše kolokvijalnim jezikom govorne intonacije bliskim prozi, čime je talijanskoj poeziji pružio nešto od one muzikalnosti, jednostavnosti i lapidarnosti izraza koja je obilježje Mastersove zbirke. Narativna poezija epskih dimenzija u formi pjesme-pripovjetke (poesia-racconto) bogata likovima i pričama stilski i tematski krenula je u suprotnom smjeru od poezije njegova doba, a model za takvu vrstu izraza Pavese je mogao pronaći u američkoj književnosti koju je ne samo otkrivao i prevodio, već i pomno proučavao tijekom čitavog života. Dijalog s Mastersovim djelom vidljiv je već u Paveseovim ranim lirskim pokušajima, a a donekle i u kasnijim proznim djelima njegova bogatog stvaralaštva.
S obzirom da poezijom započinje i završava Paveseov književni opus, rad će se posvetiti analizi razlika između njegovog literarnog prvijenca Lavorare stanca i zbirke Verrŕ la morte e avrŕ i tuoi occhi, koja je objavljena nakon piščeve smrti, no neizbježno će obuhvatiti i neka prozna djela u kojima se očituju osnovne crte autorove poetike simboličkog realizma.
U Zagrebu, 21. svibnja 2003.
Mentor : Voditelja studija: Kandidat:
Prof. dr. Mladen Machiedo Prof. dr. Milivoj Solar Ira Raše Jelenc
Fakultetsko vijeće Tatjana Šaler-Olujić
Filozofskoga fakulteta Petra Svačića 9
Sveučilišta u Zagrebu 44 000 Sisak
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
MOTIVACIJSKI SISTEMI U GOETHEOVIM
«IZBORNIM SRODSTVIMA»
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Uvod i teorijska podloga
O motivaciji kao književnom postupku građenja razložnosti između uzroka i posljedice nekog čina u proznom djelu relativno se malo pisalo. Referentni obzor i doprinos dao je u toj sferi Aleksandar Flaker operacionalizacijom hrvatske novele u realizmu i modernizmu. Ivo Runtić usustavio je svojom disertacijom motivacijski okvir njemačkog romantizma.
Uže područje rada
Njemački romantičari nisu se začudo toliko utjecali Goetheovu Wertheru iz 1774. koliko god u njemu kao djelu «Sturma i Dranga» bilo čuvstvenog preobilja, iracionalnog i individualističkog ponašanja, te vraćanja prošlosti i topici idiličnog pejzaža. Naprotiv, deklarirano su se izjašnjavali za «Wilhelma Meistera», 1795., kao recepcijski uzor, htijući pri tom objasniti svoje dualno osjećanje svijeta Goetheovim singularnim. U tome je njihova zabluda koju Goethe nije krio. On, naime, nije poznavao dvojstva između materijalnog i duhovnog, čuvstva i ideje, prirode i kulture. Po tome je on u «Izbornim srodstvima» (kao užem području mog rada) na jedinstveni, upravo «grčki» način, jedini «naivni» pjesnik od svih suvremenika, kako je to ispravno shvaćao još Schiller u svojoj raspravi o tzv. naivnom i sentimentalističkom pjesništvu.
Ciljevi istraživanja
Cilj i predmet mog istraživanja u okviru predložene magistarske radnje upravo su zato «Die Wahlverwandtschaften», dakle «Izborna srodstva» iz 1809., ogledno djelo za kasnije shvaćanje klasičnog u njemačkoj književnosti, koje je nastajalo usporedo s njemačkim romantizmom, pa mu vremenski nije moglo biti uzorom, a pogotovo ne u ideološkom pogledu kao roman izgrađenog klasiciteta.
Metodološki postupci i struktura
Metodološki radnja će se razvijati u kontrastivnom uspoređivanju romantičarskih iracionalnih motivacija s Goetheovim racionalnima, prirodoznanstvenim i antropološkima. Po strukturi rada ovo neće biti samo omjeravanje jednog o drugo, nego građenje sustava motivacija na pripovjednom predlošku klasičnog Goethea (koji se u njega, primjerice, razlikuju od dramskoga).
Zagreb, 11. lipnja 2003.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
Fakultetsko vijeće Tatjana Šaler-Olujić
Filozofskoga fakulteta Petra Svačića 9
Sveučilišta u Zagrebu 44 000 Sisak
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
ZAMOLBA
Magistarski rad «Motivacijski sistemi u Goetheovim Izbornim srodstvima» ispituje i zakonitosti jezika u postupku istraživanja motivacija pa je razložno da i sam rad bude pisan na jeziku izvornika. (Die Motivationssysteme in Goethes «Wahlverwandtschaften»)
Stoga molim da mi se odobri pisanje magistarskog rada na njemačkom jeziku.
Sa štovanjem
Tatjana Šaler-Olujić
U Zagrebu, 11. lipnja 2003.
Potpis mentora Potpis kandidata
Prof. dr. sc. Ivo Runtić Tatjana Šaler-Olujić
Fakultetsko vijeće Vesna Ukić
Filozofskog fakulteta Put pudarice 13 g
Sveučilišta u Zagrebu 23 000 Zadar
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
PRIKAZ ŽENSKOG ISKUSTVA U POEZIJI EAVAN BOLAND
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: znanost o književnosti
Grana: anglistika
UVOD I TEORIJSKA PODLOGA
U svom magistarskom radu istražit ću pjesme Eavan Boland, najprominentnije suvremene irske pjesnikinje. S obzirom na činjenicu da je ona svojom poezijom utrla put ostalim irskim pjesnikinjama, te uvelike izmijenila kartografiju irske poezije u posljednjih dvadesetak godina, smatram da je njen značaj neosporan u kontekstu suvremene irske, ali i svjetske pjesničke scene. Budući da je irsko žensko pjesništvo u Hrvatskoj danas posve nepoznato područje, ovim bi se radom mogao otvoriti prostor za daljnje bavljenje ovim segmentom irske književnosti unutar hrvatske znanstvene scene.
Kao teorijska podloga u istraživanju poslužit će mi tekstovi s područja teorije književnosti, odnosno pjesništva (inter alia, Vlatka Pavletića, Zorana Kravara, Miroslava Bekera, Anthonyja Easthopea), te tekstovi s područja feminističke kritike i ženskih studija, (inter alia, Field Day Anthology IV&V: Irish Women’s Writing and Traditions, tekstovi Patricie Boyle Haberstroh, Edne Longley, kritički tekstovi i eseji Eavan Boland).
UŽE PODRUČJE RADA
Obradit ću pjesme iz devet zbirki Eavan Boland. Moje istraživanje zasnivat će se, kako na iščitavanju poetike Eavan Boland, tako i na tematskoj analizi ženskog iskustva, odnosno načina na koji ga ona oblikuje i prikazuje u svojoj poeziji. Iskustva žene pjesnikinje, majke, supruge, ljubavnice u irskom kontekstu bit će u žarištu mog zanimanja.
CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Ovim radom nastojat ću utvrditi na koji način književnica u svojim pjesmama 'razbija' stereotipe i predrasude naspram žene, još uvijek uvelike prisutne unutar irskog društva i irske književne tradicije. U njenim pjesmama žena postaje aktivni subjekt otvoreno progovarajući o vlastitom tijelu i seksualnosti, radostima i teškoćama majčinstva, o svakodnevnim problemima žene, kao i o svojoj poziciji unutar, odnosno izvan povijesti i povijesnih zbivanja.
Cilj je rada pokazati na koji način ona u svojim pjesmama istražuje i redefinira ženski identitet i žensko iskustvo unutar irske povijesti, književnosti i kulture.
METODOLOŠKI POSTUPCI
Najprije ću sačiniti korpus pjesama koje ću u obraditi. Prvi korak analize bit će iščitavanje poetike Eavan Boland u kojemu ću obraditi jezik, kompoziciju i ritmičku organizaciju njenih pjesama. Glavninu rada zauzimat će pomno čitanje i tematska analiza pjesama. Takvo čitanje uklopit ću u širi kontekst irskog ženskog pjesništva i feminističke kritike.
U Zadru, 03.06.2003.g.
Mentor: Voditelj studija: Kandidatkinja:
Prof.dr. Stipe Grgas Prof.dr. Milivoj Solar Vesna Ukić
Fakultetsko vijeće Igor Kulenović
Filozofskog fakulteta u Zagrebu Muzej grada Koprivnice
Ivana Lučića 3 48000 Koprivnica
10 000 Zagreb
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: arheologija
Grana: prapovijesna arheologija
Sinopsis magistarskog rada
Uvod
Virovitička grupa i početak kulture polja sa žarama relativno su nepoznat i neistražen problem u arheološkoj znanosti. Kultura polja sa žarama ima važnu ulogu u povijesti srednjeg Podunavlja i važno je istražiti kako je tekao razvoj ove kulturne pojave. Istraživanja koja su se bavila ovim problemom mahom su novijeg datuma. Donedavno su nam bile poznate samo nekropole i pokoja ostava koje bi se mogle pripisati ovom periodu. Rad na istraživanju naselja virovitičke grupe u Hrvatskoj počeo je tek posljednjih godina.
Teorijska podloga
Virovitičku grupu kulture polja sa žarama definirala je ranih sedamtesetih godina autorica Ksenija Vinski- Gasparini. Od tada su provedena brojna istraživanja koja bacaju novo svjetlo na problematiku početka kulture polja sa žarama. U ta nova istraživanja spadaju i ona koja već četvrtu godinu provodi Muzej grada Koprivnice na lokalitetu Cerine VII. U radnju će biti uvršten i materijal koji potječe sa rekognosciranja na nekoliko podravskih lokaliteta npr. Močvar, Podvratnec, Stara Cirkva itd.
Područje rada i ciljevi istraživanja
U radu ću detaljno analizirati dosadašnja istraživanja i pronađeni arheološki materijal . Analizom tog materijala pokušat ću definirati virovitičku grupu u arheološkom smislu i diskutirati o problemima geneze i kronologije ove arheološke kulture. Poseban naglasak bit će stavljen na vlastita istraživanja na lokalitetu Cerine VII kod Koprivnice.
Metodološki postupak
U radu ću se služiti usporedbom vlastitih nalaza s rezultatima drugih istraživanja relevantnih arheoloških lokaliteta.
Nacrt strukture rada
Rad ću podijeliti na ''Uvod'' te poglavlja koja će se baviti pojedinim aspektima i problemima vezanim uz virovitičku grupu kulture polja sa žarama.U ''Uvodu'' ću izložiti glavna obrazloženja razloga i ciljeva svog rada. U poglavlju pod naslovom “Povijest istraživanja” opisat ću najvažnija istraživanja problema definiranja početka kulture polja sa žarama. U poglavlju “Naselja” raspravljat ću o izgledu naselja i naseobinskih objekata virovitičke grupe. “Način pokopavanja” je poglavlje u kojem ću pisati o funerarnoj praksi žitelja virovitičke grupe. U poglavlju “Materijalna kultura” bit će riječi o pojedinim aspektima materijalne kulture virovitičke grupe. To su: predmeti od keramike, metalni predmeti te nalazi od ostalih materijala kao što su kamen ili kost. “Problemi kronologije i geneze virovitičke grupe “ je poglavlje u kojem ću raspravljati o pitanjima nastanka i vremenskog smještanja virovitičke grupe. U poglavlju pod nazivom “Zaključak” bit će rezimirani dosadašnji rezultati u ispitivanju ovog problema, s posebnim naglaskom na način na koji vlastita istraživanja osvjetljavaju problem virovitičke grupe.
Datum: 23. 05. 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr. Nives Majnarić- Pandžić dr. Nives Majnarić- Pandžić Igor Kulenović
Fakultetsko vijeće Ivica Miškulin
Filozofskoga fakulteta Hrvatski institut za povijest
Sveučilišta u Zagrebu Podružnica za povijest
Ivana Lučića 3 Slavonije, Srijema i Baranje
10000 Zagreb Ante Starčevića 8, Sl. Brod
Sinopsis magistarskoga rada
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Povijest
Grana: Nacionalna povijest
Djelovanje građanskih političkih stranaka u Slavoniji i Srijemu, u razdoblju postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a koje su svoje središte imale izvan Hrvatske, do sada nije sustavno proučavano. Ovaj historiografski problem većinom je proučavan u sklopu studija o pojedinim političkim strankama čije djelovanje je obrađivano na državnoj razini, dok se njihovo djelovanje na regionalnoj razini spominje tek uzgred.
Branislav Gligorijević je objavio monografiju o Demokratskoj stranci, a Hrvoje Matković se tom političkom strankom bavi u sklopu istraživanja političkog djelovanja Svetozara Pribićevića, Samostalne demokratske stranke i Hrvatske seljačke stranke. U svim tim radovima političkom djelovanju Demokratske stranke u Slavoniji i Srijemu nije posvećena značajnija pažnja.
Proučavanje političkog djelovanja Demokratske stranke u Slavoniji i Srijemu do raskola u stranci 1924. omogućilo bi bolje poznavanje regionalne političke povijesti Slavonije i Srijema u vremenu postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
U svom radu primijenit ću deskriptivnu i komparativnu metodu. Analizom političkog djelovanja stranke u Slavoniji i Srijemu do 1924. pokušat ću rekonstruirati organizaciju stranke i funkcioniranje njezinih podružnica na terenu. Komparacijom izbornih rezultata stranke u Slavoniji i Srijemu (općinski, gradski i skupštinski) od 1919.-1924., s rezultatima drugih političkih stranaka, pokušat ću utvrditi njezin utjecaj i popularnost kod stanovništva. Posebnu pozornost posvetit ću socijalnoj strukturi članove stranke te njezinom tisku. U svom radu koristit ću arhivsko gradivo (fond Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, fond Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju i osobne ostavštine istaknutih vođa stranke) te stranački tisak.
U uvodnom dijelu ukratko ću prikazati etničku strukturu i društveno-ekonomske prilike na ovom području nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon toga pokušat ću obraditi nastanak i širenje organizacija stranke te njezino političko djelovanje u Slavoniji i Srijemu do izbora za Ustavotvornu skupštinu. Potom ću proučiti političko djelovanje stranke nakon donošenja Vidovdanskog ustava, djelovanje do izbora za Narodnu skupštinu 1923. te raskol stranke na ovom području. Posebnu pozornost posvetit ću demokratskom tisku (rasprostranjenost, periodičnost izlaženja i dr.) te socijalnoj strukturi članova stranke. U zaključku ću objediniti spoznaje o političkom djelovanju Demokratske stranke na području Slavonije i Srijema 1919.-1924.
U Zagrebu 25. svibnja 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof.dr. Ljubomir Antić Prof. dr. Zdenka Janeković-Römer Ivica Miškulin
Fakultetsko vijeće Mario Kevo
Filozofskog fakulteta Hrvatski institut za povijest
Sveučilišta u Zagrebu Opatička 10
Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
10000 Zagreb
KAZNENI ZAVOD STARA GRADIŠKA OD 1939. DO KRAJA 1942., S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZDOBLJE NDH
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: Povijest
Grana: Nacionalna povijest
Kazneni zavod Stara Gradiška vuče korijene svoje uloge, koju je zadržao do 1989., od kraja 18. st. kad je utemeljena prva kazniona. Sustavnija istraživanja povijesti KZ-a nisu provedena, a osobito ne djelovanje za Banovine Hrvatske te transformacija u kaznionu. Bilo je pokušaja objašnjavanja uloge ovog Zavoda u doba NDH te stvaranja logora, ali ni taj segment nije dovoljno istražen ni objašnjen. To potvrđuje i odsutnost objavljene literature.
Neki autori su se u širem povijesnom kontekstu, kao V. Žugaj, nuzgred dotakli te teme. Više se proučavalo razdoblje NDH, čime su se bavili M. Peršen i I. Goldstein, ali i njihov interes je, kao i niza drugih autora, prvenstveno bio usredotočen na logor Jasenovac, pa je ta tema promatrana u kontekstu širih povijesnih zbivanja. Svoja sjećanja iz Stare Gradiške objavili su I. Jakovljević i J. Miliša, ali su mnoga druga ostala neobjavljena.
Kako se dosadašnja literatura uopće nije bavila tim problemom, ili nije dovoljno temeljena na izvorima, danas nemamo cjelovitih povijesnih studija koje bi obrađivale tu temu. Stoga je ovaj rad pokušaj da se ta praznina popuni. Kroz funkcioniranje Kaznione i potom logora, tj. obradu pojedinih problema (prijam i vrste zatvorenika; životni i radni uvjeti; deportacije, otprema na rad u Njemačku i druge zemlje; izbjegličke žene i djeca koji su sredinom 1942. nedaleko St. Gradiške stvorili izbjeglička naselja, nastojanja o njihovom zbrinjavanju; osoblje, izgled KZ-a), ovaj rad će nadopuniti spoznaje o kaznenom sustavu u BH te logorskom sustavu NDH.
Koristit ću komparativnu, analitičku, deskriptivnu i statističko-kvantitativnu metodu. Kritikom izvora (Banovinski Odjela za pravosuđe, Odjela za pravosuđe Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja NDH, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo udružbe, Ponova, Redarstvena oblast Zagreb, Ravnateljstvo ustaškog redarstva, Hrvatski državni sabor NDH) prikazat ću djelovanje KZ-a te nastanak logora. Komparacijom objavljenih i neobjavljenih sjećanja, uz konzultiranje objavljene literature, pokušat ću utvrditi životne i radne uvjete. Opisnom metodom koristit ću se pri rekonstrukciji izgleda logora. Dobivene spoznaje upotpunit ću analizom novinskih napisa te Narodnim novinama, a s ciljem objašnjenja zakonodavstva te utvrđivanja osoblja KZ-a. Pri razmatranju problema zatvorenika, ali i žrtava koristit ću statističko-kvantitativnu metodu, tablice i grafikone.
Tema predgovora bit će aktualna podloga i dosadašnje spoznaje vezane uz tu temu, a uvod će sadržavati osnovne podatke o osnutku i djelovanju Kaznione do 1939. Iduću cjelinu posvetit ću kazneno-pravnom zakonodavstvu BH i NDH, a potom slijede cjeline o funkcioniranju KZ-a za Banovine, potom u NDH te transformacija u logor. U njima ću obraditi prijam i vrste zatvorenika, životne i radne uvjete, deportacije, otpremu na rad u Njemačku, izbjeglička naselja, likvidacije za NDH, osoblje te izgled KZ-a, a bit će govora i o logoru Jasenovac. U zaključku ću sumirati dobivene rezultate, a dodat ću i popis korištenih izvora i literature.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof.dr. Ivo Goldstein Prof. dr. Zdenka Janeković-Römer Mario Kevo
Fakultetsko vijeće Zlatko Hasanbegović
Filozofskoga fakulteta Frankopanska 20
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
MUSLIMANSKA ZAJEDNICA U ZAGREBU 1918.-1945.
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Poslije 1878. i ulaska Bosne i Hercegovine u habsburški državni sklop, započinje migracija muslimanskog stanovništva prema banskoj Hrvatskoj, posebice prema Zagrebu kao upravno-političkom i kulturnom središtu u kojem od 1918. usporedno s intenzivnom urbanizacijom nastaje i značajna muslimanska zajednica i njezine ustanove kao sastavni dio građanskoga društva.
Dodiri bosansko-hercegovačkih muslimana sa Zagrebom i oblikovanje zagrebačke muslimanske zajednice do sada nisu bili predmetom posebne historiografske obrade, a o tome je objavljeno tek nekoliko publicističkih prikaza. U radu ću sustavno prikazati razvitak muslimanske zajednice u Zagrebu od 1918. do 1945., kada povremeni i pojedinačni dodiri i dolasci nakon 1878., prerastaju u intenzivno i trajno useljavanje. Posebno ću istražiti nastanak i djelovanje zagrebačkih muslimanskih kulturno-prosvjetnih društava i ustanova, islamskog vjerskog predstavništva, kao i utjecaj širih političko-nacionalnih i ideoloških previranja na njihov rad i njihovu sudbinu u naletu političke represije u poraću 1945.
Obradit ću i problematiku zakonske recepcije islama kao religije, javnopravne primjene normi šerijatskog bračnog i nasljednog prava, i vjerskih konverzija i međuvjerskih prijepora u Zagrebu u razdoblju obuhvaćenom istraživanjem. Metodama historijske demografije istražit ću demografske značajke zagrebačke muslimanske zajednice na temelju matica rođenih, umrlih i vjenčanih, a komparativnom metodom usporedit ću ih s ukupnim demografskim razvitkom Zagreba u to vrijeme.
Prije 1945. muslimani u Zagrebu su uglavnom Bošnjaci, muslimani iz Bosne i Hercegovine i Novopazarskog sandžaka, pa zanemariva nazočnost albanskih muslimana i slavenskih nebošnjačkih muslimanskih skupina nisu predmet moga istraživanja.
Vremenski okvir i njegova unutarnja struktura (periodizacija), iz koje proizlazi i kompozicija rada, podudara se s vanjskim prijelomnim događajima državno-političke naravi koji su presudno određivali i socijalno-politički kontekst u kojem se oblikovala zagrebačka muslimanska zajednica. Poratni komunistički revolucionarni udar na građansko društvo označio je u socijalnom smislu rasap muslimanske zajednice i njezinih ustanova i svršetak jedne epohe muslimanske nazočnosti u Zagrebu.
U istraživanju ću primjenjivat kvantitativnu i analitičku metodu korištenja izvora, u prvom redu neobjavljenog arhivskog gradiva iz fondova Arhiva Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, Državnog arhiva u Zagrebu, Arhiva Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Arhiva Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Osim toga analitički ću koristit i suvremeni tisak i periodiku često jedine izvore obavijesti o pojedinim događajima i djelatnosti ustanova i društava čiji su arhivi u potpunosti uništeni.
dne 19. SVIBNJA 2003.
MENTOR: VODITELJ STUDIJA: KANDIDAT:
prof. dr. Ivo Goldstein doc. dr. Zdenka Janeković Roemer Zlatko Hasanbegović
Fakultetsko vijeće Ivana Horbec
Filozofskoga fakulteta A. Mihanovića 62
Sveučilišta u Zagrebu 10290 Zaprešić
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
OSNIVANJE KRALJEVSKOG VIJEĆA ZA KRALJEVINE DALMACIJU, HRVATSKU I SLAVONIJU
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: povijest
Grana: nacionalna povijest
Iako je djelovalo tek nepunih 14 godina (1767.-1779.), Kraljevsko vijeće za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju kao prva moderna vlada u povijesti Banske Hrvatske predstavlja vrlo inspirativnu temu za istraživanje. Reformska nastojanja vlade prosvijećenog apsolutizma i odjeci kameralističke znanosti u Banskoj Hrvatskoj zaslužuju sustavnije istraživanje zbog dalekosežnih zahvata u političku, gospodarsku i društvenu strukturu zemlje, u čemu je veliku ulogu odigralo upravo Vijeće.
Do danas ipak ne postoji monografija o toj instituciji, a fragmentarnim podacima o osnivanju Vijeća izvor su uglavnom navodi iz Krčelićevih "Annua". Istakla bih tek radove I. Karamana, Z. Herkova i M. Pandžića kao značajnije za razumijevanje osnivanja Vijeća u okviru teorija kameralističke znanosti. Treba spomenuti i zbornike radova o Nikoli Škrlcu Lomničkom, koji daju veliki prilog poznavanju jednog od najutjecajnijih ljudi javne uprave u Banskoj Hrvatskoj toga doba. Strana literatura o gospodarskoj i upravnoj politici Dvora u razdoblju prosvijećenog apsolutizma uistinu je brojna. Ovdje bih posebno istaknula samo djelo F. Szaboa (Kaunitz and Enlightened Absolutism 1753-1780, Cambridge 1994.), za koje držim da je ključno za razumijevanje terezijanskih reformi i za poznavanje politike Dvora prema zemljama krune Sv. Stjepana.
Za temu rada odabrala sam osnivanje Vijeća s jedne strane stoga što mislim da je povijest osnivanja Vijeća ključna za razumijevanje i valorizaciju njegove kasnije djelatnosti, a s druge strane stoga što mislim da će to istraživanje bitno doprinijeti razumijevanju položaja Banske Hrvatske u Habsburškoj Monarhiji te identificiranju osoba ključnih za politiku odnosa Dvora i Banske Hrvatske u razdoblju terezijanskih reformi. Budući da je izbor literature o toj temi vrlo siromašan, u prikazu osnivanja Vijeća služit ću se uglavnom analizom arhivske građe. Koristit ću fondove Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu (Banski spisi, Saborski spisi, spisi Hrvatskog kraljevskog vijeća), Mađarskog državnog arhiva u Budimpešti (spisi Ugarske dvorske kancelarije i obitelji Festetics) te fondove Haus-, Hof und Staatsarchiva (spisi Državnog vijeća, Hungarica), Ratnog arhiva (Dvorsko ratno vijeće) i Komorskog arhiva (Kamerale, Kommerz Ungarn) u Beču. Velika pomoć u istraživanju bit će mi i suvremeni spisi osoba ključnih za ovu temu (Festetics, Koller, Starhemberg, Thill, Römer, Krčelić, Krajačić, Škrlec i dr.).
Predlažem sljedeću strukturu rada: nakon upoznavanja s literaturom, arhivskim izvorima i metodologijom rada u uvodnom dijelu, pokušat ću prikazati položaj Habsburške Monarhije u drugoj polovici 18. st. Pritom osobitu pažnju namjeravam usmjeriti na formiranje državnog aparata i tadašnja dostignuća kameralističke znanosti te na položaj zemalja krune Sv. Stjepana i utjecaj rezultata Ugarskog sabora 1764. na promjenu politike Beča prema istočnom dijelu Monarhije. Zatim namjeravam prikazati strukturu javne uprave u Banskoj Hrvatskoj i nastojanja oko njezine reforme 1750-ih i 1760-ih godina. Ovdje bih naglasak stavila na probleme u financiranju uprave i u regulaciji kontribucije kao glavnih pokretača reformi sa strane Dvora. Pritom ću pokušati naglasiti razliku u stajalištima konzervativnih staleža i novog reformskog plemstva te identificirati bečke savjetnike Marije Terezije za pitanja Banske Hrvatske i njihov utjecaj u predstojećim reformama javne uprave. U ključnom poglavlju rada pokušat ću analizom opisanog stanja u Banskoj Hrvatskoj i arhivske građe centralnih institucija opisati sam tijek rasprave o osnivanju Vijeća. Ovdje namjeravam prikazati i značaj institucije "gubernija" u unutarnjoj upravi Monarhije te analizirati dotadašnje prijedloge za osnivanjem takvog tijela u Banskoj Hrvatskoj. Nadalje, namjeravam opisati organizaciju i personal Vijeća i njegov djelokrug zadan instrukcijom te valorizirati značaj Vijeća za modernizaciju uprave i razvoj činovništva u Banskoj Hrvatskoj.
Zagreb, 7. ožujka 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof. dr. Mira Kolar Doc. dr. Zdenka Janeković Römer Ivana Horbec
Martina Dragija Ivanović
Ždrelac 2
23 263 Ždrelac
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Znanstveno polje: Informacijske znanosti
Sinopsis znanstvenog rada iz bibliotekarstva
Naslov:
Teorijska podloga – relevantne spoznaje:
John Crawford u svojoj knjizi Evaluation of library and information service ukazuje na to da je naglašena potreba za vrednovanjem usluga rezultat promjena u društvu. Korisnici usluga i proizvoda, bez obzira na to radi li se o korisnicima materijalnih ili duhovnih proizvoda, procjenjuju ih kritički i na osnovi svojega zadovoljstva i/ili nezadovoljstva određenim proizvodom ili uslugom, odlučuju da li će ih nastaviti koristiti ili neće. Navedena se tvrdnja odnosi i na korisnike knjižničnih proizvoda i usluga. Podatke do kojih knjižničari dolaze ispitujući svoje korisnike i potencijalne korisnike, potrebno je vrednovati na osnovi unaprijed utvrđenih kriterija i parametara. Rezultati su vrednovanja važno uporište u procesu odlučivanja, jer pružaju odgovor na dva temeljna pitanja: kako financijerima i korisnicima dokazati da su usluge koje knjižnica pruža ono što su od nje očekivali, i da li je vrednovanje oblik unutarnjeg nadzora nad racionalnim i djelotvornim trošenjem raspoloživih izvora, materijalnih i ljudskih.
Sharon L. Baker i Wilfrid F. Lancaster u knjizi The measurement and evaluation of library service smatraju da knjižničari trebaju oblikovati, ponuditi i razvijati efektivne i isplative usluge, te da je to moguće postići samo onda ako se valjano koriste egzaktni pokazatelji dobiveni raznim metodama vrednovanja.
Na osnovi proučene literature u fazi pripreme prijedloga sinopsisa moguće je ustvrditi da knjižničari polaze od nekoliko osnovnih načela vrednovanja:
načela predviđanja korisničkih potreba, pri čemu se istraživanjima nastoje utvrditi potrebe različitih korisničkih grupa kako bi se uveli novi proizvodi i usluge
načela odlučivanja, pri čemu se provedenim analizama nastoji pronaći čvrsto uporište za donošenje odluka vezanih uz poslovanje i financijsko poslovanje knjižnice
načela kvalitete, pri čemu se dobiveni rezultati koriste za poboljšanje postojećih proizvoda i usluga.
Uže područje rada:
U magistarskom radu naše je zanimanje prije svega usmjereno prema kritičkoj analizi dosadašnjih pristupa vrednovanja usluga u narodnim knjižnicama, tumačenju ishodišnih načela za vrednovanje
usluga u narodnim knjižnicama te iznalaženju teorijski opravdane i primjerene metodologije vrednovanja usluga u hrvatskim narodnim knjižnicama.
Ciljevi istraživanja:
Na osnovi proučene i analizirane literature, izvedenih projekata te usporedbe pokazatelja iz izvještaja o poslovanju narodnih knjižnica, s posebnim naglaskom na pokazateljima o pruženim uslugama, u radu će se izložiti moguća polazišta za vrednovanje usluga u hrvatskim narodnim knjižnicama. Pritom će se problematizirati temeljna načela od kojih treba polaziti pri vrednovanju knjižničnih usluga hrvatskih narodnih knjižnica, te će se ukazati na moguće metode kojima je moguće uspješno vrednovanje knjižničnih usluga.
Metodologija:
Metode koje će se koristiti u ovom radu su sadržajna analiza (content analysis), kvalitativna metodologija i kritička analiza prikupljenih materijala.
Nacrt strukture rada:
U uvodnom dijelu rada objasnit će se svrha i ciljevi istraživanja i metodologija te predstaviti najznačajniji teorijski radovi koji se bave problematikom vrednovanja usluga u narodnim knjižnicama.
U drugome dijelu rada pozornost će se usmjeriti na teoriju i praksu vrednovanja usluga u narodnim knjižnicama, s osobitim osvrtom na izazove i mogućnosti u vremenu znakovitih promjena u društvu pod utjecajem novih tehnologija. Nadalje, predstavit će se teorijska uporišta za vrednovanje usluga u narodnim knjižnicama te izložiti primjeri iz prakse s posebnim osvrtom na odabrane teorijske pristupe, korištene metode i taksonomije.
U trećem dijelu rada nastojat će se ukazati na dosadašnje pristupe vrednovanju usluga u hrvatskim narodnim knjižnicama pri čemu će se kritički promotriti pristupi koji se zasnivaju na statističkim analizama. Posebna pozornost bit će posvećena kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi izvještaja o poslovanju županijskih narodnih knjižnica u Hrvatskoj.
U četvrtom dijelu rada predstavit će se i obrazložiti moguće metode vrednovanja u hrvatskim narodnim knjižnicama na primjeru model knjižnice.
Očekivani znanstveni doprinos ovog magistarskog rada moguće je sagledati u dijelu u kojemu predložena taksonomija može poslužiti kao polazište za zaključivanje o mogućim iskoracima i metodologiji za buduća istraživanja korisnika i korištenja te vrednovanja usluga u hrvatskim narodnim knjižnicama.
Zadar, 07. 04. 2003.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
Prof.dr.sc. Tatjana Aparac Jelušić Prof. dr.sc. Slavko Tkalac Martina Dragija Ivanović
Fakultetsko vijeće Rajka Gjurković-Govorčin
Filozofskoga fakulteta Ludbreška 34
Sveučilišta u Zagrebu 10 000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10 000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
PODACI O ODGOVORNOSTI U SUVREMENOM KNJIŽNIČNOM KATALOGU
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana: bibliotekarstvo
U međunarodnim se knjižničarskim krugovima sve češće predlaže izrada i usvajanje jedinstvenog kataložnog pravilnika. Dok su katalozi pojedinih knjižnica bili dostupni samo uskom krugu korisnika pojedine knjižnice, razlike u opsegu i sadržaju kataložnih zapisa nisu ometale korisnike u služenju katalogom. Nova je informacijska i komunikacijska tehnologija, osobita ona uvedena devedesetih godina, omogućila izradu OPAC-a i WebPAC-a (javno dostupnih mrežnih kataloga) koji pružaju uvid u zbirke pojedinih knjižnica korisnicima diljem svijeta. Razlike u opsegu i sadržaju kataložnih zapisa pojedinih knjižnica u raznim dijelovima svijeta otežavaju korisnicima razumijevanje sadržaja zapisa, a knjižničarima umnažanje i prenošenje zapisa u vlastiti katalog. Kako se u knjižničarskoj zajednici teži interoperabilnosti, tj. želi se omogućiti suradnja među različitim knjižničnim sustavima, različitost kataložnih pravilnika koji su danas u uporabi, smatra se jednom od prepreka suradnji.
Važan dio kataloga čini datoteka preglednih kataložnih zapisa, tj. normiranih zapisa o podacima o odgovornosti. Podaci o odgovornosti strukturiraju se u skladu s pravilima nacionalnog kataložnog pravilnika i preporukama IFLA-inog standarda za pregledne kataložne jedinice. S obzirom na različitost odredbi pojedinih nacionalnih kataložnih pravilnika i različita tumačenja pojedinih odredbi IFLA-ina standarda, sadržaj i opseg pojedinih skupina podataka u preglednim kataložnim zapisima nije ujednačen. U ovom će se radu pažnja posvetiti sadržaju i opsegu podataka o odgovornosti, jer se smatra da današnja knjižnična praksa, u skladu s tradicijom bibliografskoga posla, otkriva previše osobnih podataka, uključivši i one zaštićene odredbama suvremenih zakona o zaštiti osobnih podataka. O tim odredbama, naime, suvremeni kataložni pravilnici ne vode računa, pa se i to može smatrati valjanim razlogom za njihovu preradu.
U radu će se utvrditi sadržaj i opseg podataka o odgovornosti u preglednim kataložnim zapisima odabranih nacionalnih i sveučilišnih knjižnica u svijetu i usporediti ih sa sadržajem i opsegom podataka o odgovornosti u datoteci preglednih kataložnih jedinica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. U uzorku knjižnica obuhvaćenih ispitivanjem bit će ravnomjerno zastupljene knjižnice koje zapise izrađuju na temelju Angloameričkih kataložnih pravila (AACR2), njemačkih Pravila za katalogizaciju (RAK) odnosno vlastitih nacionalnih pravila. Cilj je rada odrediti optimalan opseg i primjeren sadržaj podataka o odgovornosti potrebnih korisnicima i knjižničarima i tako doprinijeti preradi hrvatskoga kataložnog pravilnika, kojemu nedostaju specifični propisi o preglednim kataložnim zapisima.
Zagreb, 20. svibnja 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, prof.dr. sc. Slavko Tkalac, Rajka Gjurković-Govorčin
Andrija Nenadić
Ul. Svetog Petra Staroga 34
21000 Split, e-mail: andrija@pfst.hr
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Znanstveno polje: Informacijske znanosti
Sinopsis znanstvenog rada iz bibliotekarstva
Mogućnosti visokoškolskih knjižnica u procesima obrazovanja na daljinu
Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje:
Mnoge osobe, kojima tradicionalni načini obrazovanja iz bilo kojeg razloga ne odgovaraju (npr. osobe poslom vezane za mjesta gdje ne postoje odgovarajuće obrazovne institucije, starije osobe, osobe s poteškoćama u razvoju, osobe koje ne mogu uskladiti svoje obveze sa zahtjevima obrazovnih institucija), danas se sve više, a poglavito uz korištenje suvremenih informacijskih tehnologija, obrazuju na daljinu. Ulaganjem u sustave obrazovanja na daljinu, temeljenima na suvremenim računalnim tehnologijama, ne pridonosi se samo poboljšanju procesa učenja i poučavanja kako formalnih tako i neformalnih, već se potiču i podržavaju procesi osposobljavanja polaznika za korištenje visokih tehnologija. Razvoj informacijskih tehnologija omogućuje zasnivanje, razvoj i održavanje informacijske infrastrukture, koju čine informacijski sadržaji, računalna mreža i osoblje zaposleno na njihovu oblikovanju i održavanju. Informacijska infrastruktura predstavlja temelj ostvarivanja informacijskog društva a jedna od značajnijih usluga koje ovakva infrastruktura treba pružiti su sustavi obrazovanja na daljinu. Pritom je osobito važno da informacijska infrastruktura omogućuje raznovrsne komunikacijske usluge, usluge pristupa informacijama i usluge elektroničkih transakcija, te da osoblje i korisnici ovladaju potrebnim znanjima i vještinama. U takvu kontekstu knjižnice obrazovnih ustanova postaju središta za nastavne izvore i pomagala, a u razvijenim se sredinama posljednjih desetak godina problematiziraju, testiraju i evaluiraju mogući pristupi i modeli, osnovni cilj kojih je postići optimalne usluge na osnovi prožimanja postojećih zbirki, znanja i vještina knjižničara i mogućnosti novih tehnologija.
U Velikoj Britaniji knjižnice u području višeg i visokog obrazovanja dobile su nove zadaće i aktivno su uključene u nastavne procese, u SAD-u na mnogim su sveučilištima osnovane posebne jedinice kao podrška akademskoj nastavi, dok u Hrvatskoj projekti obrazovanja na daljinu još uvijek zaobilaze knjižnice, premda njihove mogućnosti nisu zanemarive.
Uže područje rada:
S obzirom na mogućnosti visokoškolskih knjižnica s jedne strane i nastavnog osoblja s druge strane te njihovu suradnje pri korištenju suvremenih obrazovnih i informacijskih tehnologija, postavljena je hipoteza ovoga rada: knjižnice mogu imati značajnu ulogu u procesima obrazovanju na daljinu.
Koliko nam je poznato većina hrvatskih visokoškolskih knjižnica opremljena je suvremenom informacijsko-telekomunikacijskom tehnologijom, u njima djeluje visokostručno osoblje, koje bi svojim predmetnim znanjem i poznavanjem novih tehnologija moglo pružati usluge i biti od pomoći nastavnom osoblju u proizvodnji, postavljanju i uporabi pojedinih obrazovnih platformi za studente.
Ciljevi rada:
Jedan je od osnovnih ciljeva ovoga magistarskog rada utvrditi potencijale, pravce i metode obrazovanja na daljinu kojemu je visokoškolska knjižnica uporište u odnosu na osiguravanje nastavnih izvora i pomagala te obrazovanja korisnika za rad s novim tehnologijama. Nadalje, među ciljevima je istraživanja dolaženje do podataka o tome kakva su stajališta akademske zajednice u odnosu na proces obrazovanja na daljinu, uključujući pritom i nastavno osoblje, i studente i knjižničare.
Metode:
Za ostvarenje postavljenih ciljeva predviđa se provesti anketiranje i intervjue, pa se uz metodu kvalitativne analize i poredbenu metodu ovaj magistarski rad oslanja i na te dvije istraživačke metode.
Očekivani doprinos:
Kako je ovo prvo istraživanje u našoj sredini koje se zanima za mogućnosti visokoškolskih knjižnica u procesima obrazovanja na daljinu, namjera nam je da u radu utvrdimo osnovne teorijske postavke, kritički procijenimo doprinose poznatih modela te ukažemo na moguće modele obrazovanja na daljinu u kojima sudjeluju visokoškolske knjižnice, a kojima se unaprjeđuje obrazovni proces na akademskoj razini.
Nacrt strukture rada:
1. UVOD – važnost obrazovanja na daljinu, problemi, mogućnosti i dosadašnja teorijska i praktična saznanja i postignuća, cilj rada, hipoteze, metodologija, očekivani rezultati
2. RAZVOJ OBRAZOVANJA NA DALJINU – osnovni pravci razvoja obrazovanja na daljinu potpomognuta novim tehnologijama, teorijske i praktične pretpostavke obrazovanja na daljinu, modeli obrazovanja na daljinu (pregled i kritički osvrt), vrednovanje modela obraovanja na daljinu
3. TEORIJSKO-METODOLOŠKA UPORIŠTA OBRAZOVANJA NA DALJINU – svrha, filozofijsko uporište, društveno okruženje, utjecaj novih tehnologija
4. OBRAZOVANJE NA DALJINU U HRVATSKOJ - deskripcija postojećeg stanja, istraživanje, zaključci
5. MOGUĆNOSTI OBRAZOVANJA NA DALJINU I VISOKOŠKOLSKE KNJIŽNICE – primjena i korist za našu akademsku zajednicu, mjesto i uloga visokoškolskih knjižnica
6. ZAKLJUČAK
7. LITERATURA
Datum
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
ili zamjenika
Titula, ime i prezime Titula, ime i prezime Ime i prezime
prof. dr. sc. Tatjana prof. dr. sc. Slavko Tkalac Andrija Nenadić
Aparac-Jelušić
Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Vesna Špac
Vladimira Varićaka 10
10000 Zagreb
BIBLIOMETRIJSKA OBILJEŽJA I VREDNOVANJE ČASOPISA "RADOVI" ŠUMARSKOG INSTITUTA, JASTREBARSKO : 1994. – 2003.
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Grana: knjižničarstvo
Objavljivanjem rezultata znanstvenih istraživanja u obliku časopisnog članka, monografije, patenta ili izlaganja na skupu, oni se daju na uvid i uporabu drugim znanstvenicima. Znanstveni časopisi osnovno su sredstvo komunikacije među znanstvenicima. Vrijednost priloga koje oni objavljuju višekratno se ocjenjuje na različitim razinama prije (urednici, recenzenti) i nakon objavljivanja (prosudba stručnjaka/čitatelja, citati).
Brzi razvoj znanosti nameće potrebu stalnoga praćenja obilježja objavljenih informacija i njihova odjeka u znanstvenoj zajednici. To vrijedi i za područje šumarstva. Znanstveni doprinos pojedinog članka/autora/znanstvene discipline/ustanove vrednuje se postupkom recenzije i analizom kvantitativnim pokazateljima dobivenih bibliometrijskim analizama. Rezultati tih prosudbi koriste se u vođenju znanstvene politike (financiranje znanstvenih projekata, postupak znanstvenoga napredovanja i sl.) Do sada su objavljene analize hrvatskog korpusa autora i radova s različitih područja, a rađeno je i jedno istraživanje u području šumarstva (Ćukac 1985.), koje je obuhvatilo i hrvatske šumarske časopise. "Radovi" su uz "Glasnik za šumarske pokuse" Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu jedini šumarski znanstveni časopisi u Hrvatskoj, a postoje još i "Šumarski list" Hrvatskog šumarskog društva koji je znanstveno-stručni časopis te časopis "Hrvatske šume" koji je stručni časopis. "Radovi" izlaze bez prekida od 1966. godine bez definirane učestalosti izlaženja, a od 1990. godine godišnje izlazi po jedan volumen s dva broja, a povremeno i izvanredna izdanja (tablice i sl.).
Cilj je ovog istraživanja, kroz analizu izdavačko-oblikovnih karakteristika časopisa ˛Radovi˛ Šumasrskog instituta, Jastrbarsko i analizu članaka objavljenih u njima u desetogodišnjem razdoblju, ispitati dinamiku znanstvenog komuniciranja hrvatskih autora u području šumarstva. Kako "Glasnik za šumarske pokuse" daje ograničene mogućnosti objavljivanja (samo u koautorstvu s djelatnicima Fakulteta), "Radovi" su tim značajniji za sve šumarske stručnjake u Hrvatskoj, ali i BiH, jer se broj autora koji dolaze iz drugih institucija, a objavljuju članke u "Radovima", neprestano povećava, kao i broj međuinstitucijskih koautorstava. Ovim će se istraživanjem ispitati kategorija članka (izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje, pregledni članak, stručni članak, izlaganje sa znanstvenog skupa, obavijesti), broj autora po članku, institucijska pripadnost autora, broj stranica po članku, zastupljenost članaka u bibliografskim bazama podataka i citiranost članaka u citatnim bazama podataka, a posvetit će se pozornost i strukturi referencija. Referencije će se analizirati s obzirom na izvor (knjiga, časopis, doktorska disertacija, magistarski rad, Internet, ostalo), godinu objavljivanja, jezik i učestalost pojavljivanja te odnos citata i samocitata. Anketirat će se autori članaka objavljenih u 2002. i 2003. godini u svrhu ispitivanja načina na koji znanstvenici odabiru radove koje citiraju i doprinosa koji ti radovi imaju na njihov rad. Kako bi se dobila međunarodna vidljivost čalnaka iz promatranog razdoblja, bit će pretraživana citatna baza podataka Web of science (WOS), a ispitat će se indeksiranost članaka u abstraktnim bazama podataka. Dobiveni rezultati usporedit će se sa sličnim istraživanjima, poglavito iz područja šumarstva.
Časopisi s područja šumarstva slabo su istraženi, ne samo kod nas nego i u svijetu, te se važnost ovog istraživanja ogleda, prije svega, u oblikovanju specifičnih bibliometrijskih pokazatelja za vrednovanje znanstvenih radova u postupku znanstvenoga i akademskoga napredovanja. Citatna analiza trebala bi pokazati i koji se časopisi najčešće citiraju, što bi se praktično moglo primjeniti u oblikovanju nabavne politike Knjižnice Šumarskog instituta, Jastrebarsko.
Očekivani rezultati i mogući znanstveni doprinos ovog magistarskog rada odnose se na utvrđivanje bibliometrijske metodologije praćenja znanstvenoistraživačke djelatnosti u polju šumarstva na Šumarskom institutu Jastrebarsko.
|
Mentor: Voditelj poslijediplomskog studija: Kandidat: |
||
|
Dr.sc.Jelka Petrak
___________________ |
Prof.dr.sc.Slavko Tkalac
____________________________ |
Vesna Špac
___________________ |
Sonja Špiranec
B. Magovca 47
10000 Zagreb
Znanstveno područje: Informacijske znanosti
Sinopsis magistarskog rada iz knjižničarstva
OBRAZOVANJE KORISNIKA U VISOKOŠKOLSKIM KNJIŽNICAMA: Novi pristupi u mrežnom okruženju
Uvod
Obrazovanje korisnika zahvaćeno je konceptualnom preobrazbom potaknutom potrebama koje nameće novo okruženje. Informacijska i komunikacijska tehnologija unaprijedila je informacijski pristup, no pitanja kritičkog odabira i vrednovanja informacija te njihovog djelotvornog i etičkog korištenja ostaju izvan domašaja tehnologije i danas čine glavno sadržajno uporište edukacije korisnika u svijetu. Opredjeljujući se za ovakav koncept edukacije, knjižnice potvrđuju svoju ulogu u društvenoj i obrazovnoj infrastrukturi.
Teorijska podloga
Teorijsko ishodište rada čine kognitivne spoznaje o učenju, pri čemu će posebno biti analizirani radovi C.C Kuhlthau, L. Arp, L. Roy i E. Novotny koji se teorijama učenja bave s motrišta knjižničarstva i informacijskih znanosti. Posebno će se propitati kognitivno ukorijenjeni koncepti aktivnog, fleksibilnog, distribuiranog, istraživačkog, problemskog i udaljenog učenja. Komentirat će se međunarodni dokumenti vezani za fenomene cjeloživotnog i umreženog učenja te uloga koja se dodjeljuje knjižnicama.
Cilj istraživanja
Cilj je istraživanja ispitati stanje obrazovanja korisnika u visokoškolskim knjižnicama u Hrvatskoj u odnosu na analizirane pravce obrazovnih aktivnosti u svijetu. Polazi se od hipoteze da današnje obrazovanje korisnika treba zasnovati na trima uporištima: na konceptu informacijske pismenosti, na Internetu kao mediju za ostvarivanje edukacije i na suvremenim modelima učenja.
Metodološki postupci
Proučavanjem relevantne literature doći će se do spoznaja o stanju i pravcima razvoja edukacije korisnika u svijetu. Stanje vezano za edukaciju u hrvatskim visokoškolskim knjižnicama utvrdit će se anketnim ispitivanjem. Postupku komparacije podataka iz Hrvatske i svijeta prethodit će statistička, deskriptivna i eksplikativna analiza.
Struktura rada
Nakon uvoda s prikazom problema i ciljeva istraživanja, teorijski će se odrediti suvremeni koncepti obrazovanja i učenja. Potom će se definirati pojam obrazovanja za korisnike s posebnim osvrtom na visokoškolske knjižnice.
U trećem poglavlju razmotrit će se pristupi obrazovnoj funkciji visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj i svijetu, prvo kroz povijest a potom u suvremenom kontekstu koji se mijenja pod utjecajem društveno - ekonomskih i tehnoloških čimbenika.
U četvrtom dijelu će se analizirati rezultati istraživanja stanja na području edukacije korisnika u visokoškolskim knjižnicama u Hrvatskoj.
U završnom dijelu rada usporedit će se stanje u Hrvatskoj s pravcima razvoja u svijetu te utvrditi zajednička obilježja. Polazeći od utvrđenih razlika pokušat će se objasniti nesustavnost i nedomišljenost trenutne prakse. Upućivanjem na potrebu sadržajne rekonceptualizacije obrazovanja u knjižnicama te na nove tehnologije kao sredstva njenog ostvarenja izložit će se mogući modeli u osmišljavanju edukacije korisnika u Hrvatskoj.
Mentor: Voditelj studija Kandidat:
prof. dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić prof. dr. sc. Slavko Tkalac Sonja Špiranec
________________________ _____________________ _______________
Fakultetsko vijeće Kristina Vučković
Filozofskoga fakulteta Dobri dol 37
Sveučilišta u Zagrebu Zagreb
Ivana Lučića 3
10000Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: informacijske znanosti
Razlozi za predloženo istraživanje
U nedostatku odgovarajuće računalne aplikacije za razumijevanje hrvatskog jezika, bit će napravljen pokušaj u tom pravcu koji će se temeljiti na padežnim gramatikama.
Teorijska podloga i aktualne, relevantne spoznaje
Još od 1966. Tesniere daje glagolu glavnu ulogu u rečenici, dok mu je subjekt samo komplementarni dodatak. Slično razmišlja i Fillmore, koji na osnovu takvog stava razvija sistem dubinske strukture padeža gdje se prepozicijski nukleus rečenice u svim jezicima sastoji od glagola i jednog ili više imenskih dodataka od kojih je svaki u drugačijoj padežnoj vezi s glagolom. Sama lista padežnih uloga razlikuje se od autora do autora i nosi sa sobom problem jednoznačnog i preciznog definiranja kao i broja mogućih uloga.
Prema Chomskom svim imenskim dodatcima mora biti pripisan apstraktni padež od strane pridruživača padeža, dakle glagola ili prepozicije. Svaki ne-prazni imenski dodatak kojem nije pridružen padež, suprostavlja se padežnom filteru zbog čega je cijela rečenica negramatična. Ovakav apstraktni padežni sustav predlažu i Rouveret i Vergnand i smatraju ga prikladnim i za jezike osiromašenog padežnog sustava. Budući da jedino glagoli i prepozicije mogu dodijeliti padež, ovakav padežni filter je dovoljan da objasni zašto se određeni element može naći samo ispred ili iza nekog drugog elementa u površinskoj strukturi.
Praktična primjenjivost spoznaja
Možda najznačajnija činjenica o rečenicama ljudskog jezika je da sve rečenice imaju i dubinsku i površinsku strukturu. Njeno značenje se prenosi dubinskom strukturom, dok je sam oblik rečenice dat njenom površinskom strukturom. Ta spoznaja može se primijeniti u izradi algoritma za strojno razumijevanje prirodnog jezika.
Uže područje rada
U radu će se najviše pozornosti posvetiti razumijevanju hrvatskog jezika na temelju postojećih padežnih gramatika.
Ciljevi istraživanja
Cilj istraživanja je utvrditi koji su padeži (dubinski ili površinski) primjenjiviji za izradu aplikacije kojom će se hrvatska rečenica moći padežno izanalizirati. U slučaju ispravnog odabira padežne gramatike, dobivena analiza hrvatske rečenice bit će od pomoći u prijevodu iste na engleski jezik.
Metodološki postupci
Izrada računarskog modela za analizu rečenice obuhvatit će fazu prikaza gramatičke strukture, izradu algoritma te procjenu kompleksnosti mjernog sustava.
Struktura rada (kratki osvrt na elemente gradiva)
U prvom, odnosno uvodnom dijelu, bit će dat kratki povijesni pregled padeža, njihovih oblika, broja i upotrebe. U drugom dijelu bit će opisani padeži dubinske, a u trećem dijelu padeži površinske strukture zajedno s glavnim predstavnicima i jedne i druge teorije. U četvrtom dijelu rada bit će dati razlozi za teoriju koju smatramo najiskoristivijom za razumijevanje hrvatskog jezika kao i opis programa koji bi sam, na osnovu padežne gramatike, mogao dati padežnu analizu rečenice, tj. odrediti glagol u rečenici, a zatim padeže svih ostalih ne-glagolskih dijelova rečenice koji su u nekom od odnosa s određenim glagolom.
Datum: 17.06.2003.
Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata
ili zamjenika
________________________ _____________________ _________________
doc.dr. Zdravko Dovedan prof.dr. Slavko Tkalac Kristina Vučković
Živana Heđbeli
C. Zuzorić 43
10000 Zagreb
Zagreb, 23. lipnja 2003.
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Fakultetsko vijeće
I. Lučića 3, Zagreb
Predmet: Molba za promjenu teme
magistarskog rada
Molim naslov da mi odobri promjenu teme magistarskog rada i mentora. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici od 9. prosinca 1998. g., donijelo je odluku kojom mi je odobren sinopsis za izradu magistarske radnje pod naslovom UREDSKO POSLOVANJE I TIPOLOGIJA REGISTRATURNIH SUSTAVA SREDIŠNJIH ORGANA JAVNE UPRAVE BANSKE HRVATSKE OD 1848. DO 1868. GODINE, mentor dr. sc. Josip Kolanović.
Dana 29. studenoga 2002.g. pismeno sam se obratila Fakultetskom vijeću s molbom za promjenu teme magistarskoga rada u novu temu “Uloga i položaj arhiva u suvremenom društvu” i prijedlogom da se umjesto dosadašnjeg mentora, dr. sc. Josipa Kolanovića, za novog mentora imenuje dr. sc. Miroslav Kržak, red. prof. u miru. 21. siječnja t. g. dobila sam zaključak Vijeća poslijediplomskih studija, donijet na sjednici održanoj 19. prosinca 2002., kojim mi je vraćena molba uz sljedeće primjedbe:
- nije dovoljno obrazložen razlog tražene promjene već prihvaćene teme koja je znanstveno utemeljena i vrlo zanimljiva,
- u prijedlogu sinopsisa nove teme nije naveden očekivani znanstveni doprinos,
- naslov teme je previše općenit i treba ga precizirati u skladu sa sadržajem sinopsisa.
Izrazito cijenim pažnju koje je Vijeće posvetilo mojoj molbi i zahvalna sam na ukazanim primjebama, koje su mi izuzetno pomogle da poboljšam i unaprijedim sinopsis nove teme. Međutim, zbog toga što je prof. dr. sc. Miroslav Kražak u mirovini, u dogovoru s nadležnim tijelima Fakulteta, predlažem za mentora dr. sc. Damira Borasa, izvanrednog profesora.
Prijavljujem temu POLOŽAJ, uloga i promjene pismohrana i arhiva kao posljedica širenja elektroničke uprave.
Obrazloženje:
U Hrvatskom državnom arhivu (HDA) radila sam od 1995. godine, u Odsjeku za novije gradivo (gradivo nastalo u razdoblju od 1848. do 1945. g.), na radnom mjestu arhiviste, a 1. ožujka 2000. godine imenovana sam voditeljicom Odsjeka za arhivsko gradivo političkih stranka i udruga. Prvu temu “Uredsko poslovanje i tipologija…” odabrala sam 1998. g., u razdoblju kada sam uglavnom radila na sređivanju gradiva nastalog do 1945. godine. Povećanjem opsega i vrste mojih zadaća i poslova, a posebice sređivanje i obrada suvremenog gradiva, dvomjesečno stažiranje u Povijesnom arhivu Europske zajednice u Firenci, komunikacija s korisnicima, stvarateljima i imateljima registraturnog i arhivskog gradiva, sudjelovanje u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju arhivistike u š.g. 2000/01, te kontakti sa stručnjacima iz srodnih struka, uočila sam snažnu potrebu za inovacijama u postojećim metodama rada, neophodnost kontinuiranog obrazovanja, te “nepokrivenost” određenih područja u hrvatskoj arhivistici, kako u teoriji tako i u praksi, od kojih se za primjer može uzeti odnos prema korisnicima. Naime, za razliku od knjižnica i muzeja koje uglavnom rade 12 sati dnevno, subotom i/ili nedjeljom, arhivi rade radnim danom, osam sati, informacije o gradivu a ni samo gradivo uglavnom nije dostupno u e-formatu, istraživanje potreba korisnika praktički nikada nije provedeno...
1. kolovoza 2002. prešla sam na radno mjesto voditelja Pismohrane u Uredu za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade RH. Tijekom sređivanja, organizacije i konceptulizacije načina i programa rada Pismohrane, uvidjela sam kako su mi potrebna šira teorijska znanja iz područja koja se odnose na elektroničke zapise, elektoničko uredsko poslovanje, te sadašnji i budući položaj i ulogu pismohrana i arhiva. Sve veće korištenje računala ne samo u izradi već i u pohrani spisa dovelo je do promjena u uredskom poslovanju, kao i u zahtjevima korisnika koji sve više očekuju i traže informacije i dokumente u e-formatu.
Odgovor na pitanje koja me zanima, kao i na pitanja na koja kroz svoj svakodnevni rad moram odgovori, je redovito praćenje stručne i znanstvene literature s područja elektroničke uprave kao i radova koji se odnose na promjenu položaja i uloge pismohrana i arhiva, ali sam uvidjela kako je takav odgovor samo djelomičan odnosno zahtijeva daleko dublje ulaženje u relevantnu problematiku.
Znastveni doprinos:
Definicija nove uloge pismohrana i arhiva bit će okosnica znanstvenog doprinosa rada. Radom se želi pokazati da je informacijska tehnologija:
- nametnula stvaranje, održavanje, komunikaciju i pohranu dokumenata na kvanitativno i kvalitativno nov način,
- nametnula digitalizaciju papirnih arhivskih dokumenata,
- omogućila vrednovanje i izlučivanje registraturnog i arhivskog gradiva korištenjem obrade znanja,
- omogućila uključivanje pismohrana i arhiva u globalne informacijske mreže,
- omogućila stvaranje virtualnih arhiva,
Naslov teme:
Precizirani naslov teme je “Položaj, uloga i promjene pismohrana i arhiva kao posljedica širenja elektroničke uprave”.
S poštovanjem,
Živana Heđbeli
Prilog: sinopsis magistarskoga rada (ispis i disketa)
Fakultetsko vijeće Živana Heđbeli
Filozofskog fakulteta C. Zuzorić 43
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3 Tel. (01) 611-68-64
10000 Zagreb E-mail: zhedbeli@inet.hr
Sinopsis magistarskoga rada
Položaj, uloga i promjene pismohrana i arhiva
kao posljedica širenja elektroničke uprave
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje: Informacijske znanosti
Grana: Arhivistika i dokumentalistika
1. Uvod
Osnovna značajka suvremenih promjena u arhivistici odnosi se na njezinu paradigmu, a promjenu paradigme omogućila je i nametnula informacijska tehnologija. Dokumenti se s papira prenose na elektroničke medije koji dalje omogućavaju povezivanje arhiva i korisnika na način koji bismo uvjetno mogli nazvati virtulani arhiv. U odnosu na arhive s papirnom građom nastaje čitav niz novih mogućnosti ali i krucijalnih problema.
2. Teorijska podloga, aktualne relevante spoznaje
U hrvatskoj arhivistici se o položaju i ulozi arhiva/pismohrana pisalo sporadično, u pojedinim radovima I. Beuca, P. Strčića, M. Rastića i J. Kolanovića, ali nema domaćih djela koja bi dublje ulazila u navedenu problematiku. Stoga će se kao izvori pretežito koristiti radovi inozemnih autora te dokumenti tijela Europske unije.
3. Uže područje rada
Osnovno istraživačko pitanje – položaj, uloga i promjene pismohrana i arhiva kao posljedica širenja elektroničke uprave – razmotrit će se na više razina u kojem pismohrane i arhivi djeluju.
4. Cilj istraživanja
Cilj ovog rada je definiranje nove uloge pismohrana i arhiva. Radom se želi pokazati da je informacijska tehnologija omogućila i potaknula stvaranje elektroničke uprave i nametnula novu ulogu pismohrana i arhiva. Sustavno će se prikazati stanje i probleme te ponuditi moguća rješenja.
5. Metodološki postupci
Pomoću deskriptivne i komparativne metode prikazat će se i usporediti relevantni projekti te aktualne norme i smjernice za rad. Analizom i usporedbom relevantnih normi i smjernica te sagledavanjem njihova razvoja, ukazat će se na promjenu položaja i uloge arhiva / pismohrana u uvjetima promijenjene arhivisitičke paradigme, a to znači u uvjetima otvorene elektroničke uprave.
6. Struktura rada
U uvodnom će se dijelu rada ukazati na aktualnost i važnost područja istraživanja te će se izložiti smjernice istraživanja. U prvom će poglavlju biti obrađene osnovne značajke razvoja arhiva. U drugom će se poglavlju obraditi ključni elementi koji određuju sadašnji položaj arhiva. U trećem će se poglavlju prikazati mogućnosti i izgledi razvoja arhiva / pismohrana. U zaključnom će se poglavlju sažeti iskustva istraživanja. Rad će biti popraćen bilješkama, prilozima, popisom kratica, izvora i literature.
Zagreb, 23. lipnja 2003.
|
Mentor
Prof. dr. sc. Damir Boras |
Voditelj studija
Prof. dr. sc. Slavko Tkalac |
Kandidat
Živana Heđbeli |
VLATKO BROZ
Pantovčak 138/1
Zagreb
Zagreb, 8. svibnja 2003.
Fakultetskom vijeću
Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Ivana Lučića 3
ZAGREB
Znanstveno područje: jezikoslovlje
Grana: anglistika
Sinopsis znanstvenog rada iz povijesti engleskoga jezika
Frazni glagoli u ranom modernom engleskom
(sinopsis magistarskog rada)
Vladanje semantičkim jedinicama kao što su frazni glagoli znak je raspoznavanja dobrih govornika engleskog. Termin Frazni uzimam kao prijevodni ekvivalent za englesku riječ phrasal u sintagmi phrasal verbs jer to pobliže označava onu skupinu složenih glagola (multi-word verbs) kojom se mislim baviti u ovom radu. Isto tako, u naslovu rada ti se glagoli ne nazivaju «složenim glagolima» kako bi se izbjegla pomutnja s «compound verbs» kao što su primjerice to override ili to take care of. Riječ je, dakle, o visoko frekventnim glagolima koji u kombinaciji s partikulom koja može biti ili prilog ili prijedlog, a katkada i oboje, tvori jednu leksičku jedinicu i uglavnom ima drugačije značenje od zbroja svojih dijelova. Takvi su glagoli vrlo bogat izvor tvorbe novih riječi u engleskome, a najviše ih je nastalo baš u ranom modernom engleskom. Proces stvaranja novih glagola na taj način započeo je u srednjem engleskom, dok u staroengleskome uopće nije bilo fraznih glagola u današnjem smislu riječi.
Proučavanju fraznih glagola tek se odnedavna pridaje dužna pažnja. Razlog tome je što su ih, primjerice, lingvisti koji se bave leksikom izostavljali, smatrajući da frazni glagol, barem formalno gledajući, ne tvori jednu riječ. Pritom su naravno griješili, jer takav glagol, koji je dakle sastavljen od dvije ili više riječi, tvori jedan leksem. S druge strane su ih zanemarivali i lingvisti koji se bave sintaksom, jer su smatrali da ih je vrlo teško sintaktički opisati zbog njihovog leksičkog statusa. Zbog tog razloga oni nisu uvijek uključeni u gramatike engleskog jezika, a u slučajevima gdje jesu, tretiraju se kao rubne pojavnosti, a ne kao nešto što obilježava engleski jezik i njegovu analitičnost.
Ovaj rad temeljit će se na proučavanju pojavljivanja i razvoja tih složenih leksičkih jedinica u korpusima ranog modernog engleskog kao što su Bergen Corpus i Helsinki Corpus, te nekim književnim djelima iz 16., 17. i 18. stoljeća kao npr. Shakespeareove drame. Naglasak će biti više na značenjskom opisu nego na ponašanju tih glagola u rečeničnom ustroju. Istraživanje će obuhvatiti prvih stotinu najučestalijih fraznih glagola u današnjem engleskom jeziku koje ću preuzeti iz popisa čestotnosti dostupnih u Cobuildovom korpusu suvremenog engleskog jezika, a onda ću ih tražiti u korpusima ranog modernog engleskog i značenjski ih uspoređivati s današnjima. Bavit ću se pitanjem zašto i po kojem mehanizmu frazni glagoli nastaju.
Ovome će radu biti cilj osvijetliti razvojne procese u jeziku kroz poglede i pristupe suvremene lingvistike. Zahvaljujući kompjutorskoj tehnologiji i razvoju korpusne lingvistike te korpusima engleskoga jezika iz tog vremena koji su dostupni na Internetu, u istraživanje će biti uključen velik broj tekstova različitih registara koji bi trebali svjedočiti o razvoju i uporabi fraznih glagola u ranom modernom engleskom.
____________________________ ________________________
Voditelj: Dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski Mentor: Prof. dr. Dora Maček
__________________
Kandidat: Vlatko Broz
Fakultetsko vijeće JADRANKA MAJIĆ
Filozofskoga fakulteta dr Jurja Dobrile 8
Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika Gorica
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskoga rada
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Grana: anglistika
Zrakoplovstvo je specifično područje u kojem je engleski jezik lingua franca, jer sigurnost zračne plovidbe ne poznaje i ne smije poznavati nikakve jezične barijere. Stoga je frazeologija na pojednostavljenome engleskom jeziku temelj komunikacije između kontrolora zračnog prometa, pilota, meteorološkog i ostalog zrakoplovnog osoblja u cijelom svijetu. No i izvan te “propisane“ komunikacije, prisutnost i utjecaj engleskoga jezika izuzetno su snažni u jeziku zrakoplovne struke većine zemalja.
Utjecaj engleskoga na hrvatski jezik zrakoplovne struke može se promatrati na dvije osnovne razine – na terminološkoj razini, što nije predmet našega istraživanja, i na komunikacijskoj razini. Primijećeno je da u dnevnoj komunikaciji djelatnici različitih službi vezanih uz zrakoplovstvo i kontrolu zračne plovidbe, zbog stalne izloženosti engleskome jeziku, i u hrvatskome kontekstu rabe engleski leksik čak i u situacijama kada za to nema objektivne potrebe. To je prisutno do te mjere da bi se moglo govoriti i o stanovitom obliku bilingvizma. Nas u ovom radu zanima upravo taj aspekt dnevnog utjecaja engleskoga jezika, prije svega na govorni zrakoplovni jezik, točnije dnevni žargon zrakoplovne struke.
Istraživanje bi se temeljilo na dosadašnjim spoznajama kontaktne lingvistike i sociolingvistike te na analizi odabranoga korpusa prikupljenog metodološkim postupcima koji bi uključili promatranje, snimanje, intervjue, ankete, vođenje bilješki i prikupljanje pisanih materijala. Cilj je ovoga rada istražiti utjecaj engleskoga na hrvatski jezik zrakoplovne struke u dnevnoj komunikaciji i ustanoviti zakonitosti njegovih promjena.
Nakon provedene analize građe ustanovio bi se uzorak korpusa s reprezentativnim izborom različitih pojava jezičnoga posuđivanja (posuđenice, prevedenice, poluprevedenice i sintaktički kalkovi, uključujući i jukstapozicije) i zatim klasificirao prema promjenama na različitim jezičnim razinama. Pokušalo bi se ustanoviti i stupanj stvarnoga razumijevanja riječi koje se svakodnevno rabe u profesionalnom kontekstu i osvijetliti pojavu izmjene kodova (code switching) i funkcionalnog bilingvizma u zrakoplovstvu, sa svim njegovim implikacijama.
U zaključku bi se iznijelo utvrđeno stanje i predložile smjernice kojima bi se pokušala unaprijediti razina komunikacije te izbjeći dvoznačnost i pogrešna upotreba pojmova, što je u zrakoplovstvu iznimno opasno i moglo bi dovesti do katastrofalnih posljedica.
U Zagrebu, 4. ožujka 2003.
Zamjenica voditeljice studija
______________________
prof. dr. Dubravka Sesar
Mentor Kandidatkinja
___________________________ ____________
dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Jadranka Majić
Fakultetsko vijeće Olja Družić Ljubotina
Filozofskog fakulteta Antuna Štrbana 12
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
SOCIJALNA NEPRAVDA, STRUKTURA VRIJEDNOSTI I FAKTORI USPJEHA U ŽIVOTU U MLADIH
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: sociologija
Uvod
Socijalna pravednost jest temeljna socijalna vrijednost i norma koja se tiče načina na koji se resursi trebaju distribuirati u društvu i između pojedinaca. Percepcija socijalne pravde može se značajno razlikovati između društava ili unutar društava (Bežovan, Šućur, Zrinščak, 2000). Izučavanje pojma pravednosti uključuje psihološke, pravne, sociološke i političke aspekte, a brojna literatura u okviru filozofije i teologije (Chukwudum,1988) također se bavi definiranjem univerzalnih načela pravednosti.
Proteklo razdoblje u Hrvatskoj, obilježeno ratnim zbivanjima, ekonomskom i političkom tranzicijom proizvelo je brojne i različite oblike nepravednosti društva prema pojedincu. Stoga nas je zanimalo ispitati u kojoj mjeri mladi uočavaju različite oblike socijalne nepravde, te kakav je odnos percipirane socijalne nepravde na sustav vrijednosti, te na faktore kojima mladi pripisuju ostvarenje vlastitih vrijednosti.
Teorijske konceptualizacije socijalne pravednosti razmatraju načela distribucije društvenih dobara, te načela pravednog uređenja društva (Rawls, 1971), motivacijske aspekte opažene nepravde (Adams, 1963), kao i individualne i socijalne posljedice narušenog vjerovanja u pravedan svijet (Lerner, 1980). Posljednjih godina razvija se teorija o društvenom ili socijalnom kapitalu. Društveni kapital može se definirati kao skup kulturnih osobina koje stvaraju i održavaju međusobno povjerenje i suradnju među članovima određene društvene zajednice (Štulhofer, 2003). Život u nepravednom društvu može rezultirati smanjenjem povjerenja u institucije i članove društva, te većom tolerancijom makijavelističkih oblika ponašanja.
Recentna istraživanja socijalne pravde u Hrvatskoj uglavnom su vezana uz percepciju procesa privatizacije na odrasloj populaciji (Šakić,1999; Štulhofer 1998, 1999; Rimac, 2000; Zrinščak, 2000). Doprinos ovog istraživanja sastojao bi se u ispitivanju percepcije socijalne nepravde na populaciji adolescenata, kao i posljedicama percepcije nepravde na sustav vrijednosti i atribuciju ostvarenja vrijednosti uz kontrolu utjecaja posredujućih varijabli poput religioznosti i sociodemografskih karakteristika.
Polazeći od pretpostavke da percepcija socijalne nepravde može mlade motivirati na korištenje i toleriranje socijalno nepoželjnih i devijantnih oblika ponašanja, ispitao bi se odnos između percepcije nepravde i načina ostvarivanja vlastitih vrijednosti.
Iako u literaturi nema dovoljno empirijskih istraživanja ove vrste, naša je pretpostavka da postoji pozitivna korelacija između percepcije socijalne nepravde i sklonosti odnosno, tolerancije prema devijantnim oblicima ponašanja. Alternativna hipoteza jest da se kod dijela mladih s izgrađenim sustavom terminalnih vrijednosti može očekivati da kod njih opažena nepravda izazove suprotan učinak, tj. naglasi važnost borbe za pravedne društvene odnose, te moralne vrijednosti.
Problemi istraživanja mogu se operacionalizirati na sljedeći način: 1) Utvrditi razinu percipirane socijalne (ne)pravde u hrvatskom društvu od strane mladih; 2) Ispitati razlike u percipiranoj socijalnoj nepravdi kod učenika iz krajeva različito zahvaćenih ratnim stradanjima 3) Ispitati odnos između razine percipirane socijalne nepravde i strukture vrijednosti, te faktora kojima mladi pripisuju ostvarenje vlastitih vrijednosti.
Predviđeno istraživanje je terenskog tipa, a provelo bi se metodom ankete na stratificiranom uzorku mladih u dobi od 15 do 17 godina.
Uzorak
U istraživanje bi bile uključene dvije skupine adolescenata oba spola u dobi od 15 do 17 godina (škole bi bile birane po slučaju uz stratifikaciju s obzirom na usmjerenje).
1. uzorak: sastojao bi se od 500 učenika prva tri razreda srednjih škola s područja od posebne državne skrbi.
2. uzorak: sastojao bi se od 500 učenika prva tri razreda srednje škole iz mjesta koja nisu bila direktno zahvaćena ratnim stradanjima.
Instrumenti:
U istraživanju će biti korišteni sljedeći instrumenti: 1. Sociodemografski upitnik,
2. Upitnik percepcije socijalne (ne)pravde (k=20), 3. Upitnik percepcije uspjeha u životu (k=16), 4. Upitnik delinkventnog ponašanja (k=29), 5. Upitnik vrijednosti (k=18), 6. Upitnik religioznosti (k=24).
Za navedene instrumente postoje podaci o njihovim metrijskim karakteristikama.
U skladu s postavljenim problemima i korištenim instrumentima, za statističku obradu podataka bit će korištene metode deskriptivne statistike, te multivarijatne tehnike kojima bi se odredila povezanost između skupa varijabli vezanih uz iskustvo i percepciju socijalne nepravde, te korištenje i percepciju prihvatljivosti devijantnih ponašanja, uz kontrolu utjecaja medijacijskih varijabli.
Zagreb, 21. svibnja 2003.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof.dr. sc. Milan Mesić Prof.dr.sc. Milan Mesić Olja Družić Ljubotina
Fakultetsko vijeće Marijana Majdak
Filozofskog fakulteta Vrapčanska 167
Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Sinopsis magistarskog rada
UTJECAJ PROMJENA MJESTA BORAVKA OBITELJI NA OBILJEŽJA DELINKVENTNE AKTIVNOSTI MALOLJETNIKA
Znanstveno područje: društvene znanosti
Polje: sociologija
S modernizacijom i procesima koje pod zajedničkim nazivom označavamo kao globalizacija povećana je i ljudska mobilnost. Pojedinci i obitelji mijenjaju mjesto boravka i sele prelazeći pritom određenu razdaljinu. Pri tome su migranti i njihove obitelji izloženi brojnim stresnim činiocima[1] tokom prilagodbe novim uvjetima života (dolazak u novu životnu sredinu, novu školu, nove vršnjake, drugačiji standard života, novi zahtjevi u novoj sredini /materijalni, socijalni, kulturni/ norme ponašanja, život samo s jednim roditeljem ili sa djedom i bakom i drugim rođacima).Te okolnosti mogu dovesti do rizika za pojavu poremećaja u ponašanju, asocijalnog ponašanja, antisocijalnog ponašanja i delinkvencije. Prilagodba novoj sredini ovisi o nekim osobnim karakteristikama roditelja i djece migranata, okolnostima migriranja, ali i odnosu sredine primitka prema doseljenicima. Postoje istraživanja u prilog tezi da kriminalna djela počinjaju uglavnom migranti (Shintaro Ishimara, 2001.), dok na drugoj strani postoji mišljenje da je kriva predodžba i predrasude o migrantima kao kriminalcima, pa čak i neki politički razlozi (Mariano Fernandez Bermejo, 2002., Didier Bigo, 1998., Sigmund Freud, Studija Lyncha i Simona).
U području maloljetničke delinkvencije provedena su neka istraživanja koja povezuju delinkventne aktivnosti sa promjenom mjesta boravka obitelji ili učincima promjene mjesta boravka obitelji na obiteljsku strukturu i dinamiku, te time i na povećan rizik od pojave delinkventnog ponašanja (Charles R. Martinez i Marion S. Forgatch, Mladen Singer i Ljiljana Mikšaj Todorović 1989., Milko Mejovšek, Zdravka Poldrugač i Irena Cjaner Mraović). Istraživanje M. Singera, Irene Cajner Mraović, Zorana Šućura, Milana Župančića i Maje Vučinić Knežević pokazuje da je situacija u migrantskim tj. doseljenim obiteljima rizičnija s aspekta pojave poremećaja u ponašanju i maloljetničke delinkvencije.
Ovo istraživanje usmjereno je na populaciju adolescenata, počinitelja kaznenih djela na području Karlovca, Osijeka, Požege, Pule, Rijeke, Varaždina i Zagreba.
Svrha istraživanja je ispitati razlike u obilježjima delinkventne i preddelinkventne aktivnosti maloljetnih počinitelja s obzirom na migracije njihovih obitelji. Pod preddelinkventnom aktivnošću smatraju se poremećaji u ponašanju i u tijeku školovanja.
Cilj istraživanja je utvrditi kako se maloljetni počinitelji nasilnih delikata razlikuju u obilježjima modaliteta izvršenja kaznenog djela, žrtvi, poremećaja u ponašanju i tijeku školovanja s obzirom na promjene mjesta boravka njihovih obitelji.
Problemi istraživanja su: Utvrditi koliki udio maloljetnih počinitelja kaznenih djela prijavljenih u razdoblju između 1. siječnja 1996. i 31. prosinca 2001. u Hrvatskoj dolazi iz obitelji koje su mijenjale mjesto boravka.
Ispitati modalitete izvršenja kaznenih djela, poremećaje u ponašanju i školovanju, objektivne uvjete života u obitelji i subjektivne uvjete života u obitelji.
Ispitati utjecaj varijable promjena mjesta boravka obitelji na modalitete izvršenja djela, poremećaje u ponašanju i školovanju, objektivne uvjete života u obitelji i subjektivne uvjete života u obitelji.
Utvrditi postoji li statistička značajnost utjecaja promjena mjesta boravka obitelji na promatrana područja.
Metoda istraživanja:
Istraživanje je provedeno na metodom slučaja formiranom uzorku 458 maloljetnih počinitelja kaznenih djela kojima je u razdoblju između 1. siječnja 1996. i 31. prosinca 2001. godine u Hrvatskoj izrečena neka kaznena sankcija ili je kazneni postupak obustavljen, ali samo zbog primjene načela svrhovitosti. Istraživanje je provedeno putem upitnika koji se sastoji od ukupno 120 pitanja (modaliteti izvršenja kaznenih djela, poremećaji u ponašanju i škola, objektivni uvijeti života u obitelji i subjektivni uvijeti života u obitelji).
U izradi radnje koristit će se analiza dokumentacije i analiza literature (domaće i strane).
Mjerni instrumenti:
Korišten je instrumentarij od 120 varijabli. Autor je Mladen Singer. Instrumentarij je konstruiran 1991. godine te je korišten u istraživanjima etiologije i fenomenologije maloljetnih delinkvenata u Hrvatskoj i to za dva istraživanja: «Socijalni i ekonomski čimbenici razvoja kriminaliteta u Hrvatskoj» čiji nositelj je bio Fakultete za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu i «Kriminiloške osobitosti delikata nasilja» čiji nasitelj je bila Visoka policijska škola u Zagrebu. Oba istraživanja verificiralo je Ministarstvo znanosti i tehnologije u Zagrebu. Upitnikom su obuhvaćena sljedeća područja: modaliteti izvršenja kaznenog djela koji obuhvaćaju sljedeće varijable: oblik izvršenja djela, kada je stvorena namjera za izvršenje djela, osnovni motiv kaznenog djela, oblik sudjelovanja u kaznenom djelu, sudioništvo, šira lokacija izvršenja djela, sredstvo izvršenja kaznenog djela, alkoholiziranost u vrijeme izvršenja djela, odnos mjesta boravišta i mjesta izvršenja djela, dob u vrijeme izvršenja kaznenog djela. poremećaji u ponašanju i školovanje koji obuhvaćaju sljedeće varijable: mentalna retardacija, epilepsija, kronična bolest ili fizički hendikep, mucanje, neuroze, agresivnost, prekomjerno konzumiranje alkohola, konzumiranje droge, skitnja, bježanje od kuće, bježanja iz ustanove, prosjačenje, druženje s asocijalnim osobama, prijavljivan prije 14. godine života, koliko je puta prijavljivan prije 14. godine života, ranija prijavljivanost, pohađanje osnovne škole, razlike između kronološke i obrazovne dobi, srednja škola, razred u kojem je napustio srednju školu, mijenjanje osnovne škole, mijenjanje srednje škole, ponavljanje razreda u osnovnoj školi, ponavljanje razreda u srednjoj školi, bježanje iz osnovne škole, bježanje iz srednje škole, prekid u školovanju osnovna škola, prekid u školovanju srednja škola.
Objektivni uvijeti života u obitelji obuhvaćaju: s kim maloljetnik živi, s kim je maloljetnik živio ranije, s koliko osoba maloljetnik živi u domaćinstvu, bračnost maloljetnika, da li su roditelji maloljetnika živi, da li roditelji maloljetnika žive zajedno, da li su roditelji maloljetnika razvedeni, položaj djeteta u obitelji, koliko maloljetnik ima braća i sestara, školska sprema oca, školska sprema majke, zaposlenost oca, zaposlenost majke, trajanje zaposlenja oca u inozemstvu, trajanje zaposlenja majke u inozemstvu, tko se pretežno bavi odgojem maloljetnika, obitelj stanuje, ekonomski status obitelji.
Subjektivni uvijeti života obuhvaćaju: poremećenost odnosa u obitelji, od kada su odnosi u obitelji poremećeni, prekomjerno konzumira alkohol otac, prekomjerno konzumira alkohol majka, prekomjerno konzumiraju alkohol drugi članovi uže obitelji, sklonost skitnji otac, sklonost skitnji majka, sklonost neradu otac, sklonost neradu majka, sklonost promiskuitetu otac, sklonost promiskuitetu majka, osuđivanost za kaznena djela otac, osuđivanost za kaznena djela majka, osuđivanost za kaznena djela drugi članovi uže obitelji.
Za unos i obradu podataka koristit će se programski paket SPSS-a. Analiza podataka izvršit će se pomoću postupaka deskriptivne statistike, utvrđivanja statističke značajnosti i multivarijantne analize.
Datum
Potpis mentora Potpis voditelja studija ili zamjenika Potpis kandidata
prof. dr.sc. Milan Mesić prof.dr.sc. Milan Mesić Marijana Majdak
Lidija Nikočević
Kolodvorski prilaz 8/1
52000 PAZIN
Sinopsis magistarskog rada
ISTARSKA TRADICIJSKA KULTURA VIĐENA
OČIMA AUSTRIJSKIH ETNOGRAFA I ETNOLOGA
Znanstveno područje: humanističke znanosti
Polje: etnologija i antropologija
Grana: etnologija
Cilj ove radnje jest prikazati i analizirati pristup i interpretacije istarske tradicijske kulture od strane austrijskih etnografa i etnologa kroz zbirke etnografskih predmeta koje su sakupljalui i putem njih predstavljali Istru u Austrijskom etnografskom muzeju, te kroz tekstove koje su pisali. Ti tekstovi nisu prevedeni na hrvatski jezik i poznati su tek malom broju ljudi u Hrvatskoj, no dugoročno su utjecali na austrijske interpretacije istarske kulture u cjelini.
Nastali su krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada je u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji vladalo veliko zanimanje za Istru. S jedne strane bilo je to područje u austrijskome dijelu Monarhije, gdje je ta država demonstrirala najviše domete tadašnjih tehničkih mogućnosti koje su u prvom redu bile implementirane u Puli (kao ratnoj luci Monarhije) te Opatiji i drugim turističkim odredištima, dok je s druge strane središte Istre i dalje predstavljalo egzotično «neotkriveno» područje, vrlo zanimljivo i poticajno mnogim putopiscima, a potom etnografima i etnolozima
U magistarskom radu ću isprva skicirati naznačeno povijesno razdoblje i opće karakteristike tadašnje etnološke znanosti (prevladavajuće tendencije, odnosno metodologije) u Austriji. Potom će slijediti prikaz djela prijestolonasljednika Rudolfa, Die österreichisch-ungarische Monarchie in Wort un Bild (posebice svezak Das Küstenland. Görz, Gradiska, Triest und Istren (1891) s oglavljem Zur Volkskunde des Küstenlandes prilogom Vjekoslava Spinčića Volksleben der Slaven in Istrien) koje je uvelike djelovalo na Michaela Haberladta, utemeljitelja Austrijskog etnografskog muzeja u Beču. On je potaknuo otkupljivanje etnografske građe u Istri za potrebe toga muzeja. Osim razmatranja okolnosti unutar kojih su realizirani ti otkupi, te analize građe koja je bila prepoznata kao zanimljiva i karakteristična, naročit će naglasak biti stavljen na tekstove o tradicijskom životu Istre. Njihovi su autori različiti.
Riječ je oputnicima-putopiscima, etnografima, povjesničarima, vojnim osobama itd. Njihovi tekstovi bit će analizirani na više razina, pri čemu će se obratiti pozornost na motiviranost samih autora i vjerodostojnost tih tekstova u kontekstu današnjih spoznaja o tradicijskom životu Istre.
Podrobno će se analizirati stereotipi o Istri koji su se tada počeli razvijati i koji su utjecali na kasnije interpretativne tekstove o istarskoj pučkoj kulturi.
Različiti tekstovi bit će uspoređeni, a pokušat će se objasniti i okvire u kojima su se kretali autori (okolnosti unutar ojih su pisali, njihove ideološke odrednice, edukacija itd.). Ujedno će se značenje i vrijednost tih tekstova razmatrati u svjetlu suvremenih etnoloških spoznaja o Istri, kao i u kontekstu novijih pristupa (u kontekstu diskursa o kolonijalizmu/postkolonijalizmu, itd.)
Pazin, 22. svibnja 2003.
Mentor: Voditelj studija: Postdiplomandica:
Prof. dr. sc. Vitomir Belaj Doc. dr. sc. Tihana Petrović Lidija Nikočević
Fakultetsko vijeće Ksenija Vatavuk Margetić
Filozofskog fakulteta Kneza Domagoja 18
Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika Gorica
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Polje odgojne znanosti – grana pedagogija
Sinopsis magistarske radnje
STILOVI I SADRŽAJI PROVOĐENJA SLOBODNOG VREMENA “ON LINE” MLADEŽI
Slobodno vrijeme je danas moderna, ali i vrlo složena društvena pojava. Njegovo teorijsko ishodište i podloga imaju relevantne tragove još u grčkoj filozofiji, a osobito u suvremenoj sociologiji. Tako francuski sociolog Dumazedier određuje slobodno vrijeme kao vrijeme izvan radnih obveza, obiteljskih dužnosti i fizioloških potreba koje pojedincu ostaje za njegovo samostalno odlučivanje i opredjeljivanje čime će se baviti. Pedagozi u njemu vide mogućnost odgojnih utjecaja (organiziranih ili slučajnih; funkcionalnih i kurikularno skrivenih). To potvrđuje i većina različitih empirijskih istraživanja ovoga fenomena (Ilišin, 2000., Novosel, 1970., Previšić, 2000.), a osobito ona koja su više usmjerena na djecu i mladež.
Slobodno vrijeme kao društvena pojava ima svoje značajne pedagoške zadatke. S odgojnog motrišta ono mora biti osmišljeno, sadržajno oblikovano i organizirano tako da omogućuje pojedincu da se bavi kulturnim i drugim korisnim djelatnostima koje ga potvrđuju i jačaju njegovu osobnost (Vukasović, 2000.).
Njegove aktivnosti mogu biti i u funkciji odmora (Janković, 1973., Previšić, 2000.), kulturne razonode te razvitka ličnosti. Način provođenja slobodnog vremena je, uz utjecaj obitelji, škole i vršnjaka, bitan čimbenik razvoja osobnosti mladih ljudi. To vrijeme omogućuje zadovoljavanje njihovih potreba, interesa, stvaralačkog ponašanja (Plenković, 1997.), ali i obrnuto; loše strukturirano slobodno vrijeme može predstavljati veliku opasnost i izazov koji traži samokontrolu ponašanja, koju mnogi mladi ljudi još nemaju.
Napredovanjem tehnologije u vremenu u kojem živimo došlo je do različitih promjena, kao i promjena samog čovjeka te njegovih interesa. I mediji, kao sredstva javnog informiranja, imaju snažno formativno djelovanje. Njihov utjecaj na mladež vrlo je velik, a osobito elektronskih.
Danas je, npr., Internet dio dječjeg prirodnog okružja. On predstavlja milijune računala širom svijeta povezanih u jednu jedinstvenu mrežu. Mogućnosti koje Internet nudi svojim korisnicima ogromne su, a broj njih raste iz dana u dan. Internet ulazi u naše urede i domove izuzetnom brzinom. Razmjenjujući poruke, iskustva i podatke iz svih područja ljudske djelatnosti, mladi stvaraju svijet s vlastitom kulturom (Novosel, 1997.), stilovima i sadržajima ponašanja. Iako Internet može imati i neke lošije strane, kao npr. cijenu ili potrošeno vrijeme, on može kreativno motivirati i inspirirati mlade da nauče više o svijetu u kojem žive. Internet nam približava budućnost i mi ćemo se svakodnevno koristiti njegovim mogućnostima kad god je za to prilika. Internet je i u našim školama relativno nov, a u budućnosti on bi trebao imati daleko značajniju pedagošku primjenjivost.
Škole će učenike trebati pripremiti za budućnost već sada, učeći neku novu pismenost i služeći se, uz ostalo, Internetom. Trend njegova širenja doveo je do pojave nove “on line” generacije koja je prihvatila novu tehnologiju i utkala je u svoj svakodnevni ritam života. Ta nova generacija pomoću računala izgrađuje svoj identitet (Druin, 1998., Turow; Nir, 2000.). Možemo je prepoznati po specifičnom ponašanju: višesatnom “surfanju” po Internetu, pretraživanjem zanimljivih sadržaja, dopisivanjem s istomišljenicima širom svijeta ili sudjelovanjem u nekoj zajedničkoj kompjuterskoj igri s prostorno “raštrkanim igračima”. Svojom znatiželjom za nove sadržaje ova mladež počinje zanemarivati dosadašnja druženja sa svojim vršnjacima, gotovo do granica asocijalnosti, a poneki postaju zarobljenici i ovisnici svojih elektroničkih ljubimaca. Tako je Kimberly S. Young baveći se tim problemom došla do spoznaje da se “on line” ovisnikom postaje na isti način kao i ovisnikom o alkoholu, drogi...
Životna prožetost elektroničkim medijima nužnost je, ali i stvarnost budućeg društva. Široka uporaba osobnih računala u svakodnevnom životu dovela je do nesagledivih posljedica poboljšanja kvalitete ljudskog življenja; demokratizacije pristupu informacijama, neviđenom povezivanju prostorno vrlo udaljenih ljudi i kultura, širenju spoznaja u svim područjima i štošta drugog.
U radnji se želi utvrditi koliko mladi koriste računalo u svom slobodnom vremenu te koji su stilovi i sadržaji zastupljeni prilikom korištenja računala. Ovi problemi empirijski će biti istraženi na uzorku od dvanaest razrednih odjela (oko 300 učenika) trećeg razreda gimnazijskog, strukovnog i obrtničkog programa srednjih škola (u Samoboru, Velikoj Gorici i Zagrebu). Istraživanje će biti provedeno pomoću anketnog upitnika u kojem će se ispitati količina stvarnog slobodnog vremena naših srednjoškolaca; zastupljenost računala u njihovom slobodnom vremenu; razlozi zašto se njima koriste; koje sadržaje na Internetu posjećuje i koje Internet usluge koriste.
Metodom diskriminacijske analize utvrditi će se postoji li razlika u broju učenica i učenika gimnazijskog, strukovnog i obrtničkog programa koji koriste računalo u svoje slobodno vrijeme; postoji li značajnija razlika u korištenju računala za zabavu ili za učenje; postoji li značajnija razlika u korištenju Interneta za zabavu ili za učenje i tome slično.
Zagreb, 20. lipnja 2003.
Mentor: Voditelj studija: Student:
Prof. dr. Vlatko Previšić Prof. dr. Vlatko Previšić Ksenija Vatavuk Margetić
Odsjek za komparativnu književnost
Filozofski fakultet
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Predmet: Prijedlog za ukidanje dodatnoga studija teatrologije i uvođenje teatrologijskog usmjerenja na Poslijediplomski studij književnosti
Na inicijativu prof. dr. sc. Borisa Senkera, koji se prethodno savjetovao s Dekanom Fakulteta, voditeljem poslijediplomskog studija književnosti i njegovim zamjenikom, Vijeće Odsjeka razmotrilo je sadašnji status studija teatrologije i njegovu perspektivu te donijelo odluku da Fakultetskom vijeću i Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predloži:
OBRAZLOŽENJE
Uveden prije šest godina, dvogodišnji dodatni studij teatrologije pokazao je da među studentima Filozofskoga fakulteta i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu postoji zanimanje za taj studij kao i to da na našem Fakultetu, Akademiji dramske umjetnosti i u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta HAZU postoje stručnjaci koji ga mogu kvalitetno izvoditi. Uz akademika Nikolu Batušića, prof. dr. sc. Borisa Senkera i dr. sc. Antoniju Bogner-Šaban, koji su bili nositelji glavnih kolegija na tom studiju, u njegovu izvođenju sudjelovali su i prof. dr. sc. Andrea Zlatar, prof. dr. sc. Ante Peterlić, prof. dr. sc. Vjeran Zuppa, mr. sc. Klara Gönc-Moačanin, mr. sc. Goran Sergej Pristaš, mr. sc. Marin Blažević, mr. sc. Dalibor Paulik i drugi. Nizu studenata koji su upisali taj studij on je pomogao u definiranju profesionalnog interesa pa i u nalaženju posla, ali je, unatoč tomu, gotovo zanemariv postotak upisanih (na žalost čak ni 10%) priveo taj studij kraju i stekao zvanje diplomiranog teatrologa. Vjerojatno i stoga što se mogućnost rada i zapošljavanja u medijima, kazališnim i drugim kulturnim institucijama, s iznimkom knjižnica i muzeja, veoma rijetko veže uz neku konkretnu struku. To je jedan od razloga zbog kojih držimo da bi valjalo ukinuti dodatni studij teatrologije u sadašnjem obliku jer taj se, krajnje pragmatički gledano, svodi na to da nekoliko znanstvenika i stručnjaka u sklopu redovitih radnih obveza ili uz nisku novčanu naknadu, pruža mladim ljudima kvalitetne i neprijeporno korisne, ali besplatne usluge. Drugi je razlog taj što je novi četvereogodišnji dodiplomski studij produkcije na Akademiji dramske umjetnosti privukao dobar dio potencijalnih studenata dodatnoga studija teatrologije.
S druge strane, mladi stručnjaci koji žele znanstveno napredovati na teatrologijskom području mogu birati između poslijediplomskog studija književnosti na našem Faklutetu i odlaska u inozemstvo gdje programi iz poslijediplomskog studija teatrologije nisu rijetki. Uz činjenicu da u nas postoji krug znanstvenika i stručnjaka sposobnih za provedbu takvog programa – a nekolicina magistrica i magistra znanosti je pred dovršetkom disertacija na teatrologijske teme – ta je zainteresiranost dijela naših postiplomanata za teatrologiju glavni razlog zbog kojega i predlažemo uvođenje (kao jednoga od prvih koraka u započetoj reformi nastave na Sveučilištu) teatrologijskog usmjerenja na poslijediplomski (magistarski i doktorski) studij književnosti. Njegovim se uvođenjem zasad ne bi mijenjalo više od 20% programa poslijediplomskog studija književnosti – jer bi se uz kolegije koji se sada nude polaznicima nudio i po jedan teatrologijski ili kulturalno-teatrologijski kolegij – pa uvođenje tog usmjerenja ni ne mora odobriti ili verificirati neka instanca izvan Fakulteta. Dostatno je da se s njim suglase Vijeće poslijediplomskih studija i Fakultetsko vijeće.
Nositelji kolegija bili bi, kao i na dodatnom studiju teatrologije, akademik Nikola Batušić (povijest hrvatskoga kazališta i drame), prof. dr. sc. Boris Senker (teorije kazališta i drame i suvremena europska drama) i dr. sc. Antonija Bogner-Šaban (metodologija teatrologijskih istraživanja), a angažirali bi se i drugi znanstvenici iz Hrvatske i, povremeno, inozemstva, napose s onih fakulteta s kojima je naš Fakultet već uspostavio ili dogovorio neki oblik razmjene (Ljubljana, Skoplje).
U Zagrebu, 18.6.2003.
Pročelnik Voditelj poslijediplomskog Voditelj dodiplomskog
studija književnosti studija teatrologije
Prof. dr. sc. Zoran Kravar Prof.dr.sc. Milivoj Solar Prof.dr.sc. Boris Senker
Vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 29. svibnja 2003.
Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Jasne Rigo stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
Jasna Rigo rođena je 1967. godine u Našicama, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Hrvatska je državljanka. Godine 1985. upisala je studij engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon višegodišnjeg prekida studija zbog složenih obiteljskih i materijalnih uvjeta diplomirala je 2002. godine i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti.
Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome i transkripta položenih ispita te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 9. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. Sonja Bašić
Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović
Vijeću Filozofskog fakulteta
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 26. lipnja 2003.
Predmet: Priznavanje istovrijednosti stranog studija radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj – podnositeljica zahtjeva: Nikolina Korečić
Nikolina Korečić rođena je u Zagrebu 1975. godine. Hrvatska je državljanka. Nakon završenog trećeg razreda jezične gimnazije u Zagrebu maturirala je 1993. godine u SAD-u (Waldport High School u Oregonu). Godine 1997. s odličnim je uspjehom (magna cum laude) diplomirala na University of Arizona u Tusconu u Arizoni, gdje je kao stipendistica američke vlade stekla sljedeće diplome: Bachelor of Music in Voice i Bachelor of Arts in Music. Kao sporedni studij studirala je jezike. Godine 1998. diplome su joj nostrificirane na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (profesor solo pjevanja i akademski muzičar-pjevač). Godine 2002. stekla je stupanj magistra glazbene umjetnosti na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te stupanj magistra europskih studija završivši interdisciplinarni studij koji na francuskom jeziku organizira Sveučilište u Zagrebu u suradnji s Université Panthéon-Assas Paris II.
Moliteljica je podnijela zahtjev za priznavanje istovrijednosti dijela studija engleskoga i francuskog jezika radi nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj. Uz zahtjev je priložila sve potrebne dokumente.
Uvidom u ovjerene prijevode fakultetskih diploma, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 2. i člankom 9. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, (NN broj 57 od 12. srpnja 1996. godine) povjerenstvo je zaključilo da se u zamjenu s domaćim ispitima moliteljici mogu priznati sljedeći položeni ispiti: Engleski – sastav I (WR 121), Engleski – sastav II (WR 122), Engleski – sastav III (WR 123), Dikcija za pjevače (MUS 455), Dikcija za pjevače (MUS 211B), Analiza i interpretacija književnosti (CLEP) te Francuski sastav i konverzacija (FR 311), Francuski (FREN 201), Francuski (FREN 202), Uvod u francusku književnost (FREN 350). Poslovni francuski (FREN 370A), Francuski sastav i konverzacija (FR 311).
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može odobriti nastavak naobrazbe na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i to upis u drugu godinu studija engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika i književnosti uz obvezu polaganja diferencijalnih ispita:
Uvod u lingvistički studij engleskog jezika, Uvod u francusku lingvistiku i Francuska ortoepija.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru
prof. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.
mr. sc. Darja Damić Bohač, viši lektor
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Odsjek za etnologiju
Izabrani u stručno povjerenstvo za priznavanje potpune istovrijednosti strane magistarske diplome Sanje Potkonjak stečene Central European University u Budimpešti podnosimo Vijeću sljedeće
Sanja Potkonjak rođena je 1972. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij etnologije i arheologije upisuje 1996. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i završava ga 2002. godine. Iste godine stječe magistarsku diplomu rodnih studija na Central European University u Budimpešti obranom teme Virgine: An Anthropological View on Crossdressed and Transgender Behavior in the Balkans. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radi od svibnja 2003. godine kao znanstveni novak na projektu Organizirano kućno rukotvorstvo u 19. i 20. stoljeću u Hrvatskoj.
Uvidom u nastavni program i prijepis položenih ispita povjerenstvo je utvrdilo da program poslijediplomskog studija na Central European University odgovara svojom zahtjevnošću i kvalitetom provedbenom programu na Filozofskom fakultetu.
Mišljenje je povjerenstva da magistarski rad Virgine: An Anthropological View on Crossdressed and Transgender Behavior in the Balkans, obranjen 12. lipnja 2002. godine u Budimpešti, opsegom, znanstveno relevantnim spoznajama i metodologijom odgovara magistarskim radovima branjenim na hrvatskim sveučilištima.
Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost magistarske diplome stečene na Central European University temeljem Odluke o provođenju Sporazuma između vlade Republike Hrvatske i vlade Republike Mađarske o priznavanju svjedodžbi o školskoj spremi, diploma i stupnjeva visokoškolskog obrazovanja stečenih u Republici Hrvatskoj i Republici Mađarskoj (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 13/97.)
Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati ovaj izvještaj o provedenom postupku za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome i prizna moliteljici potpunu istovrijednost magisterija i, na taj način, stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti u području humanističkih znanosti, polja etnologije i antropologije.
U Zagrebu, 3. srpnja 2003.
Stručno povjerenstvo
doc. dr. sc. Tihana Petrović
doc. dr. sc. Mialana Černelić
doc. dr. sc. Branko Đaković
Odsjek za filozofiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- Povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti strane diplome -
U Zagrebu, 30. svibnja 2003.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet:
Molba Milana Mirića iz Bobote za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu sa stručnim zvanjem diplomirani filozof
Vijeće Odsjeka za filozofiju imenovalo nas je u povjerenstvo za ocjenu molbe za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome o završenom diplomskom studiju filozofije Milana Mirića iz Bobote. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći izvještaj i prijedlog:
Izvještaj
Priložena dokumentacija
Molbi za priznanjem potpune istovrijednosti diplome o diplomskom studiju Milan Mirić priložio je prijavu s najosnovnijim biografskim podacima, izjavu o prvom podnošenju takvog zahtjeva na ovoj instituciji, te sljedeće dokumente (u ovjerenim kopijama): diplomu Filozofskog fakulteta u Beogradu o završenom studiju filozofije, s ovjerenim prijevodom sa srpskog na hrvatski jezik, prijepis ocjena iz položenih ispita, program studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, svjedodžbu o završnom ispitu Poljoprivrednog školskog centra u Osijeku, potvrdu o hrvatskom državljanstvu te kopiju osobne iskaznice.
Životopis i povijest školovanja
Na temelju priložene dokumentacije i osobnih pismenih izjava vidljivo je da je Milan Mirić, sin Andjelka, rodjen 24. kolovoza 1971. u Osijeku, gdje je završio osnovnu i potom srednju stručnu školu, Poljoprivredni školski centar, s odličnim uspjehom (1990.) U jesen 1991/92. upisao je redovit jednopredmetni, osmosemestralni studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, koji je završio položivši diplomski ispit 6. srpnja 2001. sa srednjom prosječnom ocjenom i stekao stručni naziv „diplomirani filozof“ (v. diplomu od 14. siječnja 2002. god.).
Podnosilac zahtjeva studirao je filozofiju kao jednopredmetni studij prema propisanom programu obaveznih, izbornih i općih predmeta za nenastavni studij filozofije; položio je ukupno 17 ispita, od toga 11 ispita iz tipičnih obaveznih predmeta u studiju filozofije, 3 ispita iz izbornih predmeta (matematika, srednjevjekovna filozofija i filozofija povijesti), 1 ispit iz općih studijskih predmeta te završni ispit; studij je završio izradom pismenog diplomskog rada i odbranom.
Zaključak
Podnosilac zahtjeva završio je redovit, osmosemestralni, jednopredmetni studij filozofije, nenastavnog smjera, uključujući izradu i odbranu pismenog diplomskog rada. Iz usporedbe s programom studija filozofije za nenastavno, znanstveno zvanje na ovom Fakultetu te propisanim brojem ispita iz obaveznih predmeta vidljivo je da se uvjeti pod kojim je stečena predmetna diploma na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu znatno razlikuju od uvjeta za stjecanje zvanja „diplomirani filozof“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U programu studija nedostaju četiri (4) predmeta s pripadnim godišnjim ispitima („Filozofska terminologija“, „Socijalna filozofija“, „Filozofska antropologija“ i „Filozofija politike“). S obzirom na ustanovljeni nesrazmjer u programu studija i broju položenih ispita i na temelju konsultacija na Odsjeku za filozofiju, povjerenstvo zaključuje da se molbi Milana Mirića za priznanje potpune istovrijednosti diplome o diplomskom studiju filozofije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu može udovoljiti samo uvjetno, tj. uz polaganje ispita iz jednog od navedenih predmeta koji nedostaju u programu njegovog studija filozofije.
Prijedlog
Stoga povjerenstvo jednoglasno predlaže Fakultetskom vijeću da prema Zakonu o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN br. 57 od 12. 07. 1996.) uvjetuje priznavanje potpune istovrijednosti polaganjem ispita iz predmeta „Filozofska antropologija“ na Odsjeku za filozofiju, te da mu nakon uspješno položenog ispita iz navedenog predmeta dodijeli zvanje diplomirani filozof.
Članovi povjerenstva:
dr. Borislav Mikulić, izv. prof.
Boško Zenić, viši predavač
dr. Lino Veljak, red. prof.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za filozofiju
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo koje će ocijeniti opravdanost zahtjeva Predraga Šustara da mu se prizna potpuna jednakovrijednost doktorske diplome stečene na sveučilištu u Padovi (Italija),
podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Predrag Šustar, rođen 1970. u Rijeci, hrvatski državljanin, diplomirao je 1994. u Zagrebu biologiju, a 1999. u Padovi i filozofiju, nakon čega je na istom sveučilištu upisao trogodišnji poslijediplomski studij filozofije. Studij je dovršio 13. veljače 2003. obranom doktorske disertacije pod naslovom Problem prirodnih zakona u biologijskim znanostima (na talijanskom jeziku).
Uvidom u rukopis disertacije (190 str.) zaključili smo da ona u kvalitativnom smislu odgovara kriterijima koji se traže na našem fakultetu, da prethodni studij odgovara našem poslijediplomskom studiju i da je kandidat aktivnim sudjelovanjem na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (kao i objavljivanjem izvornih radova u uglednim časopisima) ispunio i dopunske interne uvjete za prijavu doktorske disertacije bez prethodno stečenog magisterija koji se traže na doktorskom poslijediplomskom studiju filozofije na našem fakultetu, pa stoga predlažemo da mu se prizna potpuna istovjetnost doktorske diplome i pravo na naziv doktor humanističkih znanosti iz područja filozofije.
U Zagrebu, 9. lipnja 2003.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. sc. Lino Veljak, predsjednik
Prof.dr. sc. Borislav Mikulić, član
Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič, članica
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva
za nostrifikaciju fakultetske diplome
Marine GATARA
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Marine GATARA, stečene na Fakultetu književnosti i filozofije Sveučilišta u Perugii, Republika Italija, podnosimo sljedeći
Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, indeks,domovnica) utvrdili smo da je Marina GATARA, rođena 6. prosinca 1973. godine u Šibeniku, hrvatska državljanka, akad. godine. 1994/95 na Fakultetu književnosti i filozofije Sveučilišta u Perugii, Republika Italija upisala, te 26. lipnja 2001. diplomirala njemački jezik i književnost kao četvorogodišnji studij, te engleski i talijanski jezik s književnostima kao trogodišnje studije.
Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je moliteljica završila na rečenom fakultetu, opsegom i programom samo dijelom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te smatramo da se diploma Marine Gatara može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u dijelu koji se odnosi na studij njemačkog jezika i književnosti, te da joj se može podijeliti stručni naziv profesor njemačkog jezika i književnosti.
Glede studija talijanistike smatramo da moliteljica za potpuno priznavanje istovrijednosti studija treba položiti razlikovne ispite i to iz predmeta:
1. Historijska gramatika talijanskog jezika i dijalektologija Italije (pri čemu će joj biti priznat dio ispita koji se odnosi na dijalektologiju)
2. Povijest talijanskog jezika
3. Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća
4. Dante Alighieri
5. Talijanska književnost od 15. do 17. stoljeća
6. Talijanska književnost 18. i 19. stoljeća
7. Talijanska književnost 20. stoljeća
Ukoliko pak moliteljica preda povjerenstvu iscrpan program predmeta Talijanski jezik i književnost I i Talijanski jezik i književnost II, te ako Odsjek za talijanistiku utvrdi da se oni mogu priznati kao ekvivalenti nekih od gore navedenih predmeta na zagrebačkoj talijanistici, povjerenstvo će revidirati odluku.
Glede studija anglistike iz diplome je razvidno da je moliteljica odslušala studij Engleski jezik i književnost kao strani jezik, a ne i kao anglistički studij. Kako na našem fakultetu rečeni tip studija ne postoji, predlažemo da se moliteljica za nostrifikaciju tog dijela studija obrati Povjerenstvu za nostrifikacije zagrebačkog Sveučilišta.
Zagreb, 18. 6. 2003.
dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.
dr. sc. Morana Čale, doc.
dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, doc.
diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 3.07.2003.
Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje
diploma stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja
diplome Ivane Kastelc, stečene na Pedagoškom fakultetu
u Trstu kao odgovarajuće diplome iz pedagogije u
Hrvatskoj
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Z a g r e b
I. Lučića 3
Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, a u skladu sa Zakonom o priznavanju stranih školskih svjedodžbi i diploma podnosi slijedeće
Pristupnica Ivana Kastelc rođena 11.11.1976. u Rijeci, s prebivalištem u Fažani, Perojska cesta 20, studirala je na Pedagoškom fakultetu u Trstu i diplomirala 4.07.2002.
Uvidom u nastavni plan studija koji je pristupnica završila a koji u velikoj mjeri odgovara studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, povjerenstvo predlaže da se Ivani Kastelc prizna diploma Dottore in Scienze dell' educazione stečenaq na Universita degli studi di Trieste kao odgovarajuća diplomi «Diplomirani pedagog» u Hrvatskoj. S obzirom na nastavni plan studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i nastavni plan Pedagoškog fakulteta u Trstu koji je pristupnica završila, smatramo da bi trebala položiti slijedeće diferencijalne ispite, jer u njenom studiju ih nema: Predškolski odgoj, Obiteljsku pedagogiju i Komparativnu pedagogiju.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
dr. sc. Edita Šooš, izv. prof.
dr. sc. Ana Seklulić-Majurec, red. prof.
dr. sc. Koraljka Posavec, asist.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Predmet: Zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome
Odlukom Vijeća Odsjeka za povijest imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Bachelor of Arts in Modern History kolege GORANA KOTURA, stečene na St. John's College Sveučilišta u Oxfordu (Velika Britanija). U skladu s navedenom odlukom podnosimo Vijeću izvješće:
Goran Kotur rođen je 28. ožujka 1976. u Splitu. Hrvatski je državljanin. Diplomirao je modernu povijest na St. John's College Sveučilišta u Oxfordu u lipnju 1998. te je proglašen za Bachelor of Arts (BA) in Modern History. Položio je tijekom studija ukupno jedanaest (11) ispita. Kolega Kotur predočio je povjerenstvu dio ovjerenih prijepisa i prijevoda relevantnih isprava (potvrda o završenom studiju i popis položenih ispita). Osim toga, u prilogu je dostavio zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome, izjavu da po prvi puta podnosi zahtjev za potpuno priznavanje diplome Filozofskom fakultetu u Zagrebu, presliku domovnice, priznanicu o uplaćenoj naknadi za troškove postupka nostrifikacije te presliku hrvatske srednjoškolske svjedodžbe. Uvidom u sve navedeno povjerenstvo je utvrdilo da je prijava kolege Kotura za provođenje postupka priznavanja potpune istovrijednosti diplome nepotpuna te da je kandidat dužan priložiti izvornik diplome te plan i program studija.
Nakon izvršene analize tijeka studija i položenih ispita povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se kolegi Goranu Koturu uvjetno prizna potpuna istovrijednost diplome s onom diplomiranog povjesničara u Republici Hrvatskoj, nakon što dostavi preostalu potrebnu dokumentaciju. Uvjeti za priznavanje diplome prethodno su položeni ispiti iz Uvoda u povijest, Povijesti Staroga Istoka, Povijesti Grčke i Rima, Stare povijesti hrvatskih zemalja, Hrvatske povijesti srednjeg vijeka I, Hrvatske povijesti srednjeg vijeka II, Svjetske povijesti u srednjem vijeku, Povijesti Srednje i Jugoistočne Europe u srednjem vijeku, Latinskog jezika I, Latinskog jezika II, Pomoćnih povijesnih znanosti, Hrvatske povijesti u ranom novom vijeku, Hrvatske povijesti u 19. stoljeću te Hrvatske povijesti u 20. stoljeću.
U Zagrebu, 18. 6. 2003.
Povjerenstvo:
1. doc. dr. sc. Borislav Grgin
2. prof. dr. sc. Ivo Goldstein
3. doc. dr. sc. Zdenka Janeković-Römer
Odsjek za psihologiju
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 3. lipnja 2003.
Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi priznavanja istovrijednosti dijela studija na Sveučilištu u Salzburgu radi nastavka naobrazbe Željke Lalić
Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanje dijela studija iz psihologije Željke Lalić razmotrilo je dokaz o položenim ispitima na studiju psihologije na Sveučilištu u Salzburgu.
Željka Lalić traži nastavak studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Povjerenstvo je utvrdilo da je Željka Lalić, rođena 9. kolovoza 1979., u Derventi, Bosna i Hercegovina, hrvatska državljanka, tijekom školske godine 2000/2001. na studiju psihologije u Salzburgu položila pet ispita, od kojih se dva mogu priznati kao sukladna nastavnom programu studija psihologije u nas. To su predmeti: Uvod u studij psihologije i Planiranje istraživanja.
Povjerenstvo je zaključilo da se na temelju položenih ispita Željki Lalić može odobriti nastavak studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tako da upiše prvu godinu studija, te predlaže Fakultetskom vijeću da joj to omogući.
Stručno povjerenstvo:
Prof.dr.sc. Dean Ajduković
Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić
Prof.dr.sc. Vlasta Vizek Vidović
Odsjek za psihologiju
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 3. lipnja 2003.
Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi zahtjeva za priznavanja potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije i magistarske diplome nakon završenog znanstvenog poslijediplomskog studija Snježane Marohnić
Stručno povjerenstvo je razmotrilo sljedeće dokumente: diplomu Licenza in Psicologia prevedenu kao "Diploma studija psihologije", sa Salezijanskog papinskog Sveučilišta u Rimu, Italija, popis odslušanih i položenih predmeta i nastavni program.
Povjerenstvo je utvrdilo da je Snježna Marohnić, rođena 17. 5. 1976., u Zagrebu, državljanka Republike Hrvatske, upisala studij 1995. godine, odslušala i položila upisane predmete 1999. godine, a diplomu Licenza in Psicologia stekla u lipnju 2001. Trajanje studija koji je završila odgovara trajanju studija u nas, položila je 36 jednosemestralnih ispita koji su se odnosili na predavanja, vježbe i praktični rad, a koji pokrivaju sva glavna područja psihologije. Izradila je i vrlo opsežan završni rad.
Povjerenstvo je zaključilo da se Snježani Marohnić može priznati potpuna istovrijednost fakultetske diplome iz psihologije, jer se nastavni program koji je zahtjevateljica završila ne razlikuje od nastavnog programa koji se ostvaruje na našem fakultetu.
Povjerenstvo je istodobno zaključilo da se drugi dio njenog zahtjeva, tj. priznavanje završenog studija za znanstveno usavršavanje i akademskog naziva magistar znanosti iz psihologije ne može priznati jer njen cjeloviti studij ne odgovara uvjetima za stjecanje magisterija znanosti iz psihologije u Republici Hrvatskoj.
Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću da Snježani Marohnić prizna fakultetsku diplomu iz psihologije i stručni naziv diplomirani psiholog.
Stručno povjerenstvo:
Prof.dr.sc. Dean Ajduković
Prof.dr.sc. Vladimir Kolesarić
Prof.dr.sc. Vlasta Vizek Vidović
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Lučićeva 3, 10 000 Zagreb
Fakultetskom Vijeću
Predmet: Molba Tinke Dančević za priznavanje istovrijednosti diplome Bachelor of Arts in Psychology stečene na Brown University, Rhode Island.
Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva Tinke Dančević za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Bachelor of Arts in Psychology stečene na Brown University, Rhode Island, USA, imalo je na uvid sljedeće dokumente: molbu za priznavanje istovrijednosti diplome, domovnicu, prijepis položenih ispita i ocjena sa studija psihologije na Brown Universitiy, foktokopiju i ovjereni prijevod diplome, i nastavni plan i program studija na Brown University za akademsku godinu 2001/2002.
Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je Tinka Dančević postigla na Brown Sveučilištu Bakalaureat umijeća, ali se u diplomi izrijekom ne navodi posebno područje (tzv. major). U prijepisu ocjena ponovo se kao postignuti stupanj navodi Bachelor of Arts uz dodatak: Concentration: Psychology.
Iz uvida u odslušane i položene predmete vidljivo je da je moliteljica studirala dodiplomski studij (undergraduate study) u trajanju od 8 semestara te da je ukupno položila 30 ispita. Od položenih ispita samo njih 16 se mogu smatrati odgovarajućima ili sličnima kolegijima na studiju psihologije u Odsjeku za psihologiju u Zagrebu i to onima koji se pretežno slušaju u prve dvije godine studija, dok se ostali odnose na šire područje društvenih znanosti. Iz priložene dokumentacije nije vidljivo je li moliteljica obranila diplomski rad niti je priložila potvrdu o praksi, koja je također obvezan dio studija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
U razmatranju ove molbe ponajprije valja naglasiti da se plan i program studija psihologije u Odsjeku za psihologiju u Zagrebu znatno razlikuje od plana i programa studija koji je moliteljica pohađala na američkom sveučilištu. Pritom je ključna razlika u samoj koncepciji tih studija. Američki studij je koncipiran kao široki liberalni studij u području društvenih znanosti s naglaskom (concentration) na psihologiji, dok je studij u Zagrebu profesionalni studij nakon kojeg se stječe zvanje psihologa, odnosno mogućnost izravnog ulaska u psihološku struku. Sukladno različitim koncepcijama ukupan broj obveznih kolegija iz znanstvenog polja psihologije, koje tijekom studija psihologije mora odslušati i položiti student u Zagrebu, kreće se od 30 do 35 (ovisno o izbornim kolegijima). Uz to obavezno je i sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima (50 sati), kao i jednomjesečna praksa te izrada diplomskog rada istraživačkog karaktera i njegova javna obrana.
Uspoređujući moliteljičin studij sa studijem u Odsjeku za psihologiju u Zagrebu posebno ističemo da moliteljici nedostaju gotovo svi obvezni i izborni kolegiji iz primijenjenih područja psihologije koji su temelj profesionalnog obrazovanja iz područja kliničke, školske i radne psihologije. Iz svega navedenog zaključujemo da se molbi Tinke Dančević za priznavanje istovrijednosti ne može udovoljiti.
Ukoliko moliteljica želi steći diplomu iz psihologije na Sveučilištu u Zagrebu predlažemo joj sljedeće. Kako njezin broj odslušanih i položenih kolegija odgovara otprilike polovici cjelokupnog programa studija psihologije u Odsjeku za psihologiju na našem Sveučilištu, povjerenstvo drži da moliteljica ima uvjete za izravan upis u 5. semestar (3. godinu) studija u Zagrebu, uz priznavanje položenih ispita i nadopunu studija onim predmetima kojih u njezinom programu nema.
U Zagrebu, 20. lipnja 2003.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
dr.sc. Dean Ajduković, red. prof.
dr.sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Predmet: nostrifikacija fakultetske diplome
Natalije Tomkiv.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Natalija Tomkiv, rođena u Ukrajini, u Lavovu (Ljviv), 14. rujna 1973., podnijela je 9. svibnja 2003. Filozofskome fakultetu u Zagrebu zahtjev da joj se diploma, stečena na Nacionalnom (prije Državnom) sveučilištu u Lavovu "I. Franko", prizna kao istovrijedna s odgovarajućom domaćom diplomom.
Natalija Tomkiv se je na imenovano sveučilište upisala 1990., kao redoviti student studirala Ukrajinski jezik i književnost i na istome sveučilištu diplomirala 25. lipnja 1995., stekavši (tamošnji) naziv (u doslovnom prijevodu): Filolog. Predavač ukrajinskoga jezika i književnosti.
Budući da je uredno na lavovskom Filološkom fakultetu pet propisanih godina studirala i diplomirala Ukrajinski jezik i književnost, o čemu svjedoči priložena sva potrebna dokumentacija, te stekla tamošnji naziv: Filolog. Predavač ukrajinskoga jezika i književnosti, budući da je pri tome položila ispite iz svih kolegija koje ima i naš Studij ukrajinskoga jezika i književnosti, budući da je priložila i Potvrdnicu o uspješno položenome ispitu iz hrvatskoga jezika, predlažemo da se
fakultetska diploma Natalije Tomkiv, stečena na Nacionalnom sveučilištu u Lavovu "I. Franko", prizna kao istovrijedna s našom diplomom koja daje naziv: profesor ukrajinskoga jezika i književnosti.
U Zagrebu, 30. lipnja 2003. Članovi povjerenstva:
Prof. dr. sc. Milenko Popović
Doc. dr. sc. Natalija Vidmarović
Mr. sc. Rajisa Trostinska
Znanstveno-nastavnom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
MOLBA
Molim da mi se odobri korištenje slobodne studijske godine akademske šk. god. 2003/2004.
To vrijeme želim prvenstveno iskoristiti za dovršenje knjige Psihologija za stomatologe, kao i za pripremu novih sadržaja za dva kolegija koje održavam na dodiplomskom studiju psihologije (Percepcija i pamćenje te Učenje, mišljenje i inteligencija). Za te kolegije postoji potrebna udžbenička literatura na hrvatskom jeziku. Nastava bi za to vrijeme bila održana na sljedeći način: po nekoliko predavanja bi održali (bez naknade) profesori koji se bave kognitivnom psihologijom (dr. sc. Vladimir Kolesarić, dr. sc. Milko Mejovšek, dr. sc. Krunoslav Matešić), a seminare iz Učenja, mišljenja i inteligencije bi održala znanstvena novakinja Andrea Vranić. Ispite bih ja održao u redovnim ispitnim rokovima.
Napominjem da je prošlo 7 godina od kad sam koristio slobodan studijski semestar, te da je odsječko vijeće podržalo moju molbu na sjednici održanoj 24. 06. 03.
U Zagrebu, 24. 06. 03. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za slavenske jezike i književnosti
Katedra za zapadnoslavenske jezike i književnosti
dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
U Zagrebu 15. lipnja 2003.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA
U ZAGREBU
Predmet: Izvještaj o slobodnoj studijskoj godini
Poštovani,
tijekom slobodne studijske godine, odnosno ljetnoga semestra 2001./2002. i zimskoga semestra 2002./2003. akademske godine, ispunila sam planirane obveze, tj. dovršila i objavila
- udžbenik za studente bohemistike Češki u 30 lekcija. Književni tekstovi. Gramatika. Konverzacija. Češko-hrvatski priručni rječnik; Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Zagreb 2001. (tiskan 2002.),
- Češko-hrvatski / Hrvatsko-češki rječnik s gramatikom, Školska knjiga, Zagreb 2002.
Radeći na znanstvenoistraživačkom projektu napisala sam nekoliko članaka, od kojih su dva objavljena, a ostali su u tisku.
Uz navedene radove vezane za bohemističku i slavističku struku uredila sam i objavila Zbornik radova II. hrvatskoga slavističkoga kongresa I-II, HFD, Zagreb 2001. (tiskan 2002.).
Tijekom slobodne studijske godine regularno sam održavala ispite, vodila izradu diplomskih radova te obavljala dužnosti predstojnice Katedre.
Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
[1] Tako je skupina istraživača ispitala utjecaj nekoliko velikih životnih promjena na adolescenta: promjena škole, promjene u pubertetu, promjena susjedstva i ozbiljne obiteljske poteškoće. Utvrdili su da navedene životne promjene predstavljaju stres I rizičnu situaciju za adolescente.