SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Broj: 01-20-5-2002.

Zagreb, 10. svibnja 2002.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 9. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati srijedu, 15. svibnja 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 8. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 16. travnja 2002. (prilog uz dnevni red)

2. Izbor dekana za akad. god. 2002/2003. i 2003/2004.

Predloženici: - prof. dr. sc. Neven Budak str. 23

- prof. dr. sc. Damir Horga str. 32

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA I SURADNIČKA ZVANJA

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.

Pristupnica dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 38

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, u Odsjeku za informacijske znanosti.

Pristupnik dr. sc. Tomislav Šola ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 41

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana klasična filologija na Katedri za grčki jezik i književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju.

Pristupnik dr.sc. Mate Križman ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str.52

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teatrologija, na Katedri za teatrologiju i filmologiju u Odsjeku za komparativnu književnost.

Pristupnik dr. sc. Boris Senker ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 62

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i hrvatsku dijalektologiju u Odsjeku za kroatistiku.

Pristupnica dr. sc. Anđela Frančić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju) str. 66

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku.

Pristupnik dr. sc. Vinko Brešić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 69

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za hrvatsku usmenu književnost u Odsjeku za kroatistiku.

Pristupnik dr. sc. Stipe Botica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 76

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.

Pristupnica mr. sc. Klara Gönc-Moačanin ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 83

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju

Pristupnik dr. sc. Dragutin Ivanec ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU str. 87

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica mr. sc. Milojka Jakomin Granić ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 89

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za južnoslavenske jezike i književnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica Borjana Prošev-Oliver ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 92

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica mr. sc. Rajisa Trostinska ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 96

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

15. Mišljenje za izbor dr. sc. Marije (Maje) Bratanić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 101

16. Mišljenje za izbor Irene Peršić u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik – jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 112

17. Mišljenje za izbor dr. sc. Višnje Špiljak u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Poslovni engleski jezik, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 114

18. Mišljenje za izbor mr.sc. Marije Ane Bužan Eliam, Irene Peršić, Maura Dujmovića u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik - jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Pristupnici ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 116

19. Mišljenje za izbor mr. sc. Blaženke Filipan-Žignić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 119

20. Mišljenje za izbor Vesne Raguž u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik, na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište u Splitu

Pristupnica Vesna Raguž ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), pristupnica mr.sc. Sibila Karamehmedović ne ispunjava uvjete.

str. 120

21. Mišljenje za izbor Ksenije Stojaković u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić” s pravom javnosti u Zaprešiću.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 122

22. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Željka Paniana u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 123

23. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Ivana Strugara u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 130

24. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Marine Mučalo u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 134

25. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Krunoslava Antoliša u znanstveno- nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 148

26. Mišljenje za izbor mr.sc. Gorana Pristaše i mr.sc. Marijana Šabića u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Odsjeku dramaturgije i teorije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Pristupnici ispunjavaju uvjete za izbor iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 155

27. Mišljenje za izbor mr. sc. Ante Selaka, Ivane Zerec i Jelene Vignjević u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu.

Pristupnici ispunjavajul uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva). str. 157

28. Mišljenje za izbor Josipa Miletića, dr. sc. Ljiljane Šarić, Šimuna Muse i mr. sc. Tatjane Stupin Lukašević u nastavno zvanje predavača i profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.

Pristupnici ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. i stav 3 ZVU (pozitivna mišljenja Matičnog povjerenstva) str. 159-163

29. Mišljenje za izbor Vesne Grahovac-Pražić u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za nastavne predmete Metodika nastave hrvatskoga jezika i Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću, Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 164

30. Mišljenje za izbor dr. sc. Marije Riman u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno podrušje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za kolegije Metodika glazbene kulture i Glazbena kultura, na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 168

31. Mišljenje za izbor dr. sc. Darka Dukovskog u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Filozofskom fakultetu u Puli, Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 174

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

32. Izvještaj o radu Geriene Karačić, znanstvenog novaka u Odsjeku za germanistiku (projekt “Podučavanje i učenje njemačkog jezika u Hrvatskoj”) str. 180

33. Izvještaj o radu Margarete Jelić, znanstvene novakinje u Odsjeku za psihologiju. str. 181

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Višnje Pavičić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku. str. 182

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marije Omazić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Modifications of Phraseological Units in English (Modifikacije frazeoloških jedinica u engleskom jeziku) i odobrenje izrade disertacije na engleskom jeziku. str. 185

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Dalibora Paulika za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku kazališnu tradiciju, mentor prof. dr. sc. Nikola Batušić. str. 187

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Luke Vukojevića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Istraživanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku, mentor prof. dr. Ivo Pranjković. str. 189

38. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Dinka Mirića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine.

str. 192

39. Izvjaštaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta dr.sc. Azema Kožara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Tuzla i njena okolina na razmeđu osmanske i austrougarske uprave (1870.-1890.).

str. 195

40. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Krunoslava Matešića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Uloga emocionalne inteligencije u stresnoj transakciji. str. 197

41. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Renate Miljević- Riđički za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Kognitivni razvoj djece i cjelovitost obitelji: provjera posredujućeg modela utjecaja životne prilagođenosti majki. str. 201

42. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Josipa Kumpesa za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Religija i politika u postkomunističkom društvu: hrvatski primjer, mentor prof. dr. Ivan Cifrić. str. 205

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nedjeljke Balić-Nižić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Talijanske i hrvatske književne teme u zadarskoj periodici u razdoblju 1918. - 1945. godine. str. 207

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Ane Lederer pod naslovom Redateljski opus Tita Strroozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika. str. 209

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr.sc. Nataše Bajić Žarko pod naslovom Split kao trgovački i tranzitni centar na razmeđu Istoka i Zapada u 18. stoljeću. str. 217

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Rajka Petkovića pod naslovom Film noir i njegovo nasljeđe u američkom filmu. str. 221

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nade Kralj Šercar pod naslovom Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu. str. 223

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Niemčić pod naslovom Ples i rod u lastovskom pokladu. str. 231

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marice Čilaš pod naslovom Fonologija ikavskih štokavskih govora između rijeke Krke i Neretve.

str. 234

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Andree-Beate Jelić pod naslovom Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika. str. 237

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marka Jurčića pod naslovom Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom. str. 243

52. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nikice Barića pod naslovom Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945.

str. 247

53. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Brune Profaca pod naslovom Roditeljski stres i neke karakteristike emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta predškolske dobi. str. 250

54. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Ferić pod naslovom Provjera postavki Schwartzove teorije univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti. str. 253

55. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antuna Halonje pod naslovom Priprema i obrada korpusa tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina. str. 256

56. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Stanić pod naslovom Socijalni aspekti svakodnevnog života u ugroženom okolišu (primjer Kaštel Sućurca kod Splita). str. 259

57. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Alana Labusa pod naslovom Tisak Nezavisne Države Hrvatske o svjetskim ratnim zbivanjima.

str. 264

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija, sa sjednice održane 3. svibnja 2002., preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 58 do točke 81)

Izvještaj stručnog povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

i odobrenje predložene teme

58. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Pavle Valerjev ispunio uvjete propisane programom Poslijediplomskog doktorskog studija psihologije i prihvaćanje teme za izradu disertacije pod naslovom Kognitivne strategije pri rješavanju dobro definiranih nerješivih problema. Mentor: prof.dr.sc. Predrag Zarevski. str. 268

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

59. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Sanja Fulgosi ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Nesročnost: Unifikacijski pristup sintaksi hrvatskog jezika. Mentor: prof. dr.sc. Josip Silić.

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

3. dr. sc. Dubravka Sesar, red.prof.

60. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Senka Galić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Povratna zamjenica kao dopuna glagolu u njemačkom i hrvatskom jeziku – Kontrastivna analiza. Mentor: prof.dr.sc. Mirko Gojmerac.

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Josip Silić, red.prof.

61. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Ivica Peša ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Tvorba riječi u jeziku talijanskog baroka. Mentor: prof.dr.sc. Smiljka Malinar.

1. dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

2. dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

3. dr. sc. Žarko Muljačić

62. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Marijana Sivrić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Ideološka obilježja medijskog diskursa (radio i tisak) – Kontrastivna analiza. Mentor: prof.dr.sc. Dora Maček.

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2. dr. sc. Dora Maček, red. prof.

3. dr. sc. Vladimir Ivir, red.prof.

63. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Ružica Zeljko-Zubac ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Tvorba imeničkih složenica u njemačkom i hrvatskom jeziku – Kontrastivna analiza primjera iz jezika pravne struke. Mentor: prof.dr.sc. Mirko Gojmerac.

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Josip Silić, red.prof.

64. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr.sc. Željka Rotim ispunila sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Sintaktičke strukture i poremećaji razumijevanja rečenice (Istraživanje oštećenja obrade rečeničnoga sadržaja u bolesnika sa zatvorenom ozljedom glave). Mentori: prof.dr.sc. Josip Silić i prof.dr.sc. Predrag Keros.

1. dr. sc. Josip Silić, red.prof.

2. dr. sc. Predrag Keros, red. prof. (Klinika za neurokirurgiju KBC Rebro)

3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

(znanstvenih i stručnih)

65. Milana Papića pod naslovom Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu, mentor: prof. dr. sc. Alija Kulenović. str. 273

66. Andree Sudić pod naslovom Usvajanja leksika u talijanskom jeziku kod djece mlađe školske dobi, mentorica: prof. dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić. str. 275

67. Nevenke Borjan pod naslovom Jezik u međukulturnoj komunikaciji (Odstupanja u interakciji), mentorica: dr. sc. Natalija Vidmarović.

Molba za odobrenje pisanja magistarskog rada na ruskom jeziku. str. 276

68. Arnalde Dobrić pod naslovom Prepoznavanje govornika na temelju govora, mentorica: doc.dr. sc. Vesna Mildner. str. 278

69. Adise Imamović pod naslovom Sintaksička sredstva funkcionalnog raslojavanja pravnog i administrativnog jezika u engleskom i bosanskom, mentor: prof.dr.sc. Damir Kalogjera str. 280

70. Barbare Kovačević pod naslovom Frazeologija u Danici ilirskoj (I./1835. – X./1844.), mentor: akademik Milan Moguš. str. 282

71. Kristiana Lewisa pod naslovom Lažni prijatelji (hrvatsko-ruski i hrvatsko-slovenski), mentor: prof.dr.sc. Marko Samardžija. str. 284

72. Ivane Simeon pod naslovom Strojno i strojno potpomognuto prevođenje, mentor: doc.dr.sc. Marko Tadić. str. 285

73. Anite Skelin Horvat pod naslovom Jezično posuđivanje u Hrvatskoj: usporedba dvaju razdoblja, mentorica: dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski str. 287

74. Nataše Stojaković pod naslovom Glagol have i prošli particip u Shakespearovim dramama - usporedba s perfektom u suvremenom engleskom, mentorica: prof.dr.sc. Dora Maček. str. 288

75. Barbare Štebih pod naslovom Germanizmi u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, mentorica: prof.dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, sumentorica: prof.dr.sc. Mira Menac-Mihalić. str. 290

76. Amire Turbić-Hadžagić pod naslovom Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja (1189-1461), mentor: prof.dr.sc. Josip Silić. str. 291

77. Zvonimira Jakobovića pod naslovom Mjeriteljski pojmovi u najstarijim hrvatskim rječnicima, mentor: doc.dr.sc. Damir Boras. str. 292

Nastavni predmeti

78. a) Prijedlog Odluke Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike o molbi studenata Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike za odobrenje izrade i o brane magistarskog rada umjesto stručnog rada.

b) Prijedlog Vijeća poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike. str. 294-

295

79. Odobrenje za naknadni upis Hrvoja Kalafatića, Tina Lelekovića i Marcela Burića u I. semestar Poslijediplomskog znanstvenog studija arheologije u ak. god. 2001/2002. (Kandidati su prisustvovali predavanjima I. semestra.)

80. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija hrvatske povijesti za prijelaz Marine Krželj, upisane na poslijediplomski znanstveni studij Kultura istočnojadranske obale pri Sveučilišnom centru za postdiplomske studije u Dubrovniku, na Poslijediplomski znanstveni studij hrvatske povijesti pod uvjetom upisa u IV. semestar studija, u ak. godini 2001/2002. i prijave magistarskog rada.

81. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija filozofije za prijelaz Nenada Smoljana, upisanog na poslijediplomski znanstveni studij Povijest i filozofija znanosti pri Sveučilišnom centru za postdiplomske studije u Dubrovniku, na Poslijediplomski znanstveni studij filozofije pod uvjetom upisa u IV. semestar studija, u ak. godini 2001/2002. i prijave teme magistarskog rada.

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

82. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Snježane Čiče stečene na Filološkom fakultetu u Beogradu. str. 296

83. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Borislava Dadića stečene na Papinskom sveučilištu sv. Križa u Rimu. str. 297

84. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovjetnosti strane diplome Ivice Petrovića, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. str. 298

85. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovjetnosti strane diplome Irine Budimir, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. str. 299

86. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovjetnosti strane diplome Šimuna Novakovića, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. str. 300

87. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovjetnosti strane diplome Ljubice Kalinić, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu. str. 301-

303

88. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Adnana Tufekčića, stečene na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. str. 304

89. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Midhada Šabanovića, stečene na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. str. 306

90. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome doktorata iz psihologije Ivana Štengla, stečene na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu. str. 308

91. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti strane diplome Zdenke Culiberg, stečene na sveučilištu Perdue University - Indiana. str. 310

92. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti sveučilišne diplome Ilone Pamić rođ. Bebenek, stečene na Institutu za slavensku filologiju Jagielonskog sveučilišta u Krakovu. str. 312

93. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Patricije Fornažar stečene na Sveučilištu u Trstu. str. 313

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika na Veleučilištu u Splitu.

1. dr.sc . Damir Kalogjera, red. prof.

2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viša lektorica

3. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viša lektorica

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višega predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Veleučilištu u Splitu

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2 . mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viša lektorica

3. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viša lektorica

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje stručnog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Veleučilištu u Splitu

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viša lektorica

3. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viša lektorica

97.Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno suradničko zvanje stručnog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Veleučilištu u Splitu.

1. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, više lektorica

3. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viša lektorica

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmet: Informatika, na Veleučilištu u Požegi. ( Pristupnica: mr. sc. Ljiljana Miletić )

1. dr. sc. Damir Boras, docent

2. dr. sc. Vladimir Mateljan, docent

3. dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, za predmet Hrvatska književnost, na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. (Pristupnici: Patricia Marušić i Marijan Šabić)

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

3. dr. sc. Dubravka Težak, izv. prof. na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu

101. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za rad na programu trajne istraživačke djelatnosti na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. (Pristupnica: dr. sc. Milica Mihaljević)

1. dr. sc. Branka Tafra, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

102. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za rad na programu trajne istraživačke djelatnosti na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. (Pristupnik: dr. sc. Mirko Peti)

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

dr. sc. Darija Gabrić-Bagarić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Glazbena pedagogija, Metodika nastave glazbeno-teorijskih predmeta i Solfeggio, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (dr. sc. Pavel Rojko, izv.prof.).

1. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

2. dr.sc. Vladimir Jurić, red.prof.

3. dr.sc. Branko Lazarin, red. prof. (Muzička akademija u Zagrebu)

104. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmete Pedagogija i Didaktika, na Filozofskom fakultetu u Puli (dr. sc. Elvi Piršl).

1. dr.sc. Vedrana Spajić-Vrkaš, red. prof.

2. dr.sc. Vladimir Jurić, red.prof.

3. dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof.

105. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmete Osnove arhitekture i Zaštita spomenika kulture, na Filozofskom fakultetu u Zadru (Pristupnik: dr. sc. Pavuša Vežić)

1. dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

2. dr. sc. Emil Hilje, izv.prof. Filozofskog fakulteta u Zadru

3. dr. sc. Nada Grujić, red.prof.

4. dr. sc. Ivo Babić, red.prof. Umjetničke akademije u Splitu

5. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

106. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmete Osnove likovnih umjetnosti i Umjetnost danas, na Filozofskom fakultetu u Rijeci

1. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof. (Pristupnik: dr. sc. Vladimir Goss)

2. dr. sc. Nada Grujić, red.prof.

3. dr. sc. Ivo Babić, red.prof. Umjetničke akademije u Splitu

107. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača i li višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmet Uvod u povijest umjetnosti, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu za Područni odsjek u Rijeci

(Pristupnica: mr. sc. Vesna Munić-Bauer)

1. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Jasna Galjer, viši asistent

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

108. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Jelene Šesnić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom E pluribus unum: politika identiteta i uobličavanje etničnosti u suvremenoj američkoj prozi

1. dr.sc. Sonja Bašić, red. prof.

2. dr.sc. Stipe Grgas, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)

3. dr.sc. Borislav Knežević, docent

109. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zdenke Turčinec za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Knjiga kao promicatelj ideologije u nezavisnoj državi Hrvatskoj

1. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u mirovini

2. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

110. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Vladimira Rezara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom De morte Christi Damjana Beneše: žanrovska interpretacija, kritičko izdanje i komentar

1. dr.sc. Darko Novaković, red.prof.

2. dr.sc. Olga Perić, izv.prof.

3. dr.sc. Mate Križman, red.prof.

111. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marina Blaževića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Produkcija i recepcija novog kazališta u Hrvatskoj

1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

2. dr.sc. Nikola Batušić, red.prof.

3. dr.sc. Andrea Zlatar, izv.prof.

112. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Tomislava Bogdana za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Tekstualni subjektivitet u hrvatskoj ljubavnoj lirici 15. i 16. stoljeća

1. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

2. dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

3. dr. sc. Davor Dukić, docent

113. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Višnje Bralić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Barokno slikarstvo u sjevernojadranskoj Hrvatskoj - slikari, radionice, utjecaji.

1. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

114. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Enesa Didića pod naslovom Mentalitet i organizacijski modeli društva

1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

2. dr. sc. Branko Despot, red. prof.

3. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

4. dr. sc. Pavao Rudan, nasl. red. prof.

5. dr. sc. Slavko Kulić, znan. savjetnik, Ekonomski institut

115. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Jasne Turkalj pod naslovom Nositelji pravaške misli 80-ih godina 19. stoljeća

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Mirjana Gross, red.prof. u m.

3. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

116. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Andreje Brajša-Žganec pod naslovom Roditeljske meta-emocije i socijalno-emocionalni razvoj djece

1. dr. sc. Gordana Keresteš, doc.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Majda Rijavec, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

117. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskog rada mr. spec. Mirjane Pibernik-Okanović pod naslovom Provjera psihosocijalnog modela osnaživanja u kliničkom radu s bolesnicima tipa 2 šećerne bolesti

1. dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru

2. dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Željko Metelko, red. prof. (Medicinski fakultet u Zagrebu - Sveučilišna klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma)

118. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Antona Vukelića pod naslovom Anomija pojedinih socijalnih grupa suvremenoga hrvatskog društva.

1. dr. sc. Nenad Karajić, doc.

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc. Josip Kregar, red. prof. ( Pravni fakultet u Zagrebu)

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

119. Imenovanje stručnog povjerenstva za obranu magistarskog rada Hasnije Ilazi pod naslovom Uloga transcendentalne uobrazilje u Kantovoj teoriji spoznaje.

1. dr.sc. Lino Veljak, izv.prof.

2. dr.sc. Gvozden Flego, izv.prof.

3. dr.sc. Ivan Prpić, red.prof., Fakultet političkih nauka

120. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ane Barbarić pod naslovom Javno dostupni knjižnični računalni katalozi - nastanak i razvitak

1.dr. sc. Mirna Willer, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

2. dr. sc. Jadranka Lasić, red. prof.

3. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

121. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Željka Holjevca pod naslovom Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijećenog apsolutizma do građanskog društva (od polovice 18. do polovice 19. stoljeća)

1. dr.sc. Nenad Moačanin, izv.prof.

2. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.

3. dr.sc. Mirko Valentić, znan.savjetnik, Hrvatski institut za povijest, Zagreb

122. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Larisa Borića pod naslovom Arhitektura i urbanizam grada Cresa od 1450. do 1610. godine.

1. dr. sc. Nada Grujić, red.prof.

2. dr. sc. Radovan Ivančević, red.prof.

3. dr. sc. Emil Hilje, izv.prof. Filozofskog fakulteta u Zadru

123. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nataše Novak Mučalo pod naslovom Kasnoantička arhitektura na sjevernojadranskim otocima.

1. dr. sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr. sc. Nikola Jakšić, red.prof. Filozofskog fakulteta u Zadru

124. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davorina Vujčića pod naslovom Hinko Juhn.

1. dr. sc. Zvonko Maković, docent

2. dr. sc. Tonko Maroević, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti

3. dr. sc. Jasna Galjer, viši asistent

125. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskog rada Adrijane Košćec-Đuknić pod naslovom Odnos različitih pokazatelja pobuđenosti i učinka u funkciji doba dana

1. dr. sc. Branimir Šverko, red. prof.

2. dr. sc. Meri Tadinac Babić, izv. prof.

3. dr. sc. Biserka Radošević-Vidaček, znanstveni suradnik

126. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jasne Novak pod naslovom Učenje i usvajanje osnovnih glagolskih oblika u hrvatskome kao stranome i drugome jeziku

1. dr.sc. Josip Silić, red. prof.

2. dr.sc. Zrinka Jelaska, doc.

3. dr.sc. Mirjana Vilke, red.prof. u miru

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

127. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.

1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

2. dr. sc. Petar Šimunović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

128. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Hrvatska povijest srednjeg vijeka I, na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

2. dr.sc. Ivo Goldstein, red.prof.

3. dr.sc. Ludwig Steindorff, red.prof., Sveulilište u Münsteru

129. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Hrvatska povijest u ranom novom vijeku, na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

3. dr.sc. Halil Ynalcik, Bilkent University, Ankara

130. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za staru povijest iz predmeta Povijest Grčke i Rima i Stara povijest hrvatskih zemalja, u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Petar Selem, red.prof.

2. dr.sc. Mate Suić, red.prof. u m.

3. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

4. dr.sc. Marin Zaninović, red.prof. u m.(rezervni član)

5. dr.sc. Nenad Cambi, red.prof. u m. Filozofski fakultet Zadar, (rezervni član)

131. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću, na Katedri za hrvatsku povijest, Odsjeka za povijest

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

3. dr.sc. Iskra Iveljić, docent

132. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, predmet Metodika nastave iz sociologije, na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

2. dr.sc. Davorka Matić, doc.

3. dr.sc. Vera Turković, doc. (Likovna akademija u Zagrebu).

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

133. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti za preimenovanje Katedre za znanost o umjetnosti u Katedru za teoriju likovnih umjetnosti.

134. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku da se odobri molba studenata 3. godine da za studente upisane u I. godinu studija u akad. god. 1999/2000, kolegij Dante Alighieri, kod dr. sc. Morane Čale, ne bude uvjetni ispit za redovni upis u 4. godinu. Za sve upisane poslije spomenutog datuma ispit je uvjet za upis u 4. godinu.

Obavijest o održavanju nastave znanstvenih novaka

135. Obavijest Odsjeka za talijanistiku da će Ivica Peša, asistentica, održavati nastavu u sklopu kolegija Povijest talijanskog jezika u akad. god. 2001/2002. pod vodstvom dr. sc. Smiljke Malinar, izv. prof.

136. Obavijest Odsjeka za talijanistiku da će Snježana Husić, mlađa asistentica, održavati nastavu u sklopu kolegija Autori contemporanei, seminario di lettura, u akad. god. 2001/2002. pod vodstvom dr. sc. Mladena Machieda, red. prof.

137. Obavijest Odsjeka za talijanistiku da će Nino Raspudić, mlađi asistent održavati nastavu u sklopu kolegija Autori contemporanei, seminario di lettura, u akad. god. 2001/2002. pod vodstvom dr. sc. Mladena Machieda, red. prof.

Gostovanja

138. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za gostovanje dr. Jamesa Aherna s Department of Anthropology, University of Wyoming, i održavanje predavanja pod naslovom Neandertals, u prvom tjednu mjeseca lipnja 2002. godine.

139. Prijedlog Odsjeka za arheologiju za odobrenje gostovanja dr. Paula Pettitta s University of Oxford, i održavanje predavanja pod naslovom Chronology of the Late Middle and Upper Palaeoithic: problems, applications and prospects, dana 21.05.2002. godine.

140. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za odobrenje gostovanja prof. dr. Beatrixe Müller-Kampel (Sveučilište u Grazu) 29. svibnja 2002. – predavanje “Don Juan in der deutschen Literatur vom 18. zum 20.Jh.”

Vanjski suradnici

141. Molba Odsjeka za talijanistiku za angažiranje vanjskog suradnika za akad.

god. 2002/2003. prof. dr. Mate Zorića za Talijansku književnost 15. do 17. st. (2 sata predavanja).

Mentori

142. Prijedlog Centra za strane jezike za izbor mentora za nastavni predmet metodike iz navedenih jezika: francuskog, engleskog, talijanskog, njemačkog i ruskog jezika, za akademsku godinu 2002/2003

1. Jasna Ćirić, stručna suradnica u Centru (za francuski jezik)

2. Dubravka Pleše, stručna suradnica u Centru (za engleski i ruski jezik)

3. Beatrice Mićunović, stručna suradnica u Centru (za engleski jezik)

4. Ariella Fabrio, stručna suradnica u Centru (za talijanski jezik)

5. Mirjana Šnjarić, stručna suradnica u Centru (za njemački jezik).

Demonstratori

143. Potvrđivanje izbora novog demonstratora za knjižnicu Odsjeka za informacijske znanosti. Umjesto Jasminke Jelača predlaže se Martina Stepić.

___________

144. Program i predračun za 31. seminar Zagrebačke slavističke škole (Hrvatskog seminara za strane slaviste) koji će se održati od 26. kolovoza do 7. rujna 2002. godine.

str. 314-317

K. DOPUSTI

145. Molba dr. sc. Ivora Karavanića za odobrenje plaćenog dopusta od 10. do 29. lipnja 2002. godine, radi vođenja terenskog istraživanja Mujine Pećine kod Trogira.

146. Molba dr.sc. Drage Roksandića za odobrenje plaćenog dopusta od 13. do 24. svibnja radi odlaska u Pariz na istraživanje u arhivima i knjižnicama u vezi s projektom "Vojni čimbenik u državama i društvima Srednjoistočne i Jugoistočne Europe od 18. do 20. stoljeća".

147. Molba dr. sc. Borislava Grgina za odobrenje plaćenog dopusta od 4. do 21. lipnja o.g. radi arhivskog istraživanja u Zadru.

148. Molba dr. sc. Ive Goldsteina za odobrenje plaćenog dopusta od 7. do 13. svibnja zbog sudjelovanja na godišnjoj skupštini "American Jewish Committee" u Washingtonu D.C., SAD.

149. Molba mr. sc. Zrinke Blažević za odobrenje plaćenog dopusta od 17. lipnja do 8. srpnja radi istraživanja rukopisnih i tiskanih izvora za habsburšku kulturnu povijest 17. st. u British Library, London.

150. Molba Dubravke Botica, mlađe asistentice na Odsjeku za povijest umjetnosti za odobrenje plaćenog dopusta od 1. lipnja do 30. studenog 2002. godine zbog studijskog boravka na Institutu za povijest umjetnosti pri Ludwig-Maximilians-Universität u Münchenu.

151. Molba dr. sc. Aleksandra Štulhofera za odobrenje plaćenog dopusta od 31.05. do 06.06. 2002. zbog radnog sastanka međunarodne istraživačke skupine u Herceg-Novom, te od 18.06. do 21.06. zbog stručne godišnje konferencije.

__________

152. Prijedlog Odsjeka za povijest za reguliranje načina izvješćivanja odsjeka Filozofskog fakulteta o zaključcima Fakultetskog vijeća. str.318

153. Obavijesti dekana i prodekana.

154. Razno.

155. Postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak

PRILOZI

PRIJEDLOG PROGRAMA RADA DEKANA FILOZOFSKOG FAKULTETA U MANDATNOM RAZDOBLJU 2002/2003 – 2003/2004.

1. Filozofski fakultet u javnosti

Filozofski je fakultet u protekle dvije godine znatno prisutniji u javnosti no što je to bio slučaj ranijih godina. Uz to što je vodeća znanstveno-nastavna ustanova na području humanističkih i - dijelom - društvenih znanosti, Fakultet mora biti prepoznat i kao najveća koncentracija društveno-humanističe inteligencije u Hrvatskoj, te kao takva pokretač važnih društvenih i općekulturnih pitanja. Za pokretanje bitnih reformi u Hrvatskoj potrebna je kritična i angažirana inteligencija, pa nije dovoljno da samo pojedini nastavnici s Fakulteta nastupaju u javnosti u svoje ime, već i Fakultet kao cjelina mora izražavati svoje mišljenje o nekim važnim pitanjima.

2. Ustrojstvo Fakulteta

Filozofski je fakultet velika ustanova s gotovo 600 zaposlenih i oko 6500

studenata, dvadeset odsjeka, trideset dodiplomskih i petnaest poslijediplomskih studija. Vođenje poslova u tako velikoj ustanovi postalo je vrlo složeno, a duljina trajanja sjednica pojedinih fakultetskih tijela dovodi ponekad do formalnog obavljanja poslova, bez dublje analize problema. Prošle godine uvedeno je jedinstveno fakultetsko Vijeće poslijediplomskih studija, čime je rasterećeno Fakultetsko vijeće, a učinjen je i korak prema ujednačavanju poslijediplomskih studija. Podjela Fakulteta na odjele, što sam predlagao prije dvije godine, ne bi bila dobra, jer u sebi krije opasnost podjele Fakulteta na dvije ili više ustrojbenih jedinica, što bi na Fakultetu moglo dovesti do jednako loše situacije kakva sada postoji na Sveučilištu. Racionalizacija poslovanja mora se provesti daljnjom informatizacijom.

Što se tiče administracije i zajedničkih službi, neke su službe pojačane, a uvedena je i služba za međunarodnu suradnju. Njezina će uloga postati još veća kada se uvede ECTS i otvore vrata većem broju inozemnih studenata.

Izdavačka je djelatnost važan dio znanstveno-nastavnog procesa, te je nedavno ustrojena izdavačka služba Fakulteta (FF-press). U sljedećem razdoblju treba raditi na njezinoj boljoj organizaciji i jačanju, kako bi mogla preuzeti na sebe većinu izdavačke djelatnosti naših nastavnika i time doprinijeti prepoznatljivosti Fakulteta u zemlji i inozemstvu.

3. Unapređivanje informatizacije i bibliotečnog ustroja

U protekle dvije godine bitno je unaprijeđeno stanje informatizacije na

Fakultetu. Postavljena je nova mreža, nabavljeno je dosta opreme, uvedena je središnja informatička služba s troje zaposlenih, održani su kompjutorski tečajevi za nastavno i nenastavno osoblje. Neki odsjeci su i sami bitno unaprijedili informatizaciju nastavnog i znanstvenog rada, a zahvaljujući vlastitim sredstvima i donacijama otvorena je još jedna kompjutorska učionica, virtualna učionica Instituta Cervantes, otvorena su dva internet-kioska i povećana mogućnost korištenja interneta za studente. Osim toga je napravljen veliki napredak u informatizaciji zajedničkih službi.

Sljedeći koraci trebali bi biti usmjereni prema studentima, ali i prema zajedničkim službama. Svakako bi bilo nužno povećati broj kompjutorskih učionica, ali i uopće učiniti računalnu opremu dostupniju studentima. S time u vezi trebalo bi početi razvijati i nastavu preko mreže, čime bi se rasteretila satnica, oslobodio prostor i omogućio studij većem broju studenata. U tu bi svrhu trebalo osposobiti barem jednu veliku predavaonicu kao telekonferencijsku dvoranu.

Posebna je zadaća osiguravanje opreme za slijepe studente koji pokazuju sve veće zanimanje za studiranje na Filozofskom fakultetu.

Što se tiče unapređivanja informatizacije stručnih službi, sljedeći bi korak trebalo biti objedinjavanje svih baza podataka (studentska služba, računovodstvo, pravna služba, administracije odsjeka) u svrhu racionalizacije poslovanja, kontrole unosa podataka i njihove razmjene. Svi preduvjeti već postoje (mreža, oprema, kompatibilni programi, educirano osoblje), te bi se taj cilj morao ostvariti za najviše dvije godine, pri čemu retrogradni unos podataka (osobito za studentsku službu) zauzima važno mjesto.

Prema tome, može se predvidjeti da će se za dvije godine svi poslovi vezani uz studente (upis, prijava ispita, testiranje semestra/godine, dodjela kredita po ECT sustavu) obavljati preko računala, a isto tako i velik dio administrativnog i financijskog poslovanja unutar Fakulteta.

Pitanje knjižnica poseban je problem. Zahvaljujući započetom projektu Sustava znanstvenih informacija odsječke su knjižnice dobile opremu i započele s retrogradnim upisom kataloških jedinica, što je nužan korak prema objedinjavanju bibliotečnog fonda i stvaranju jedinstvenog i svima pristupačnog kataloga. No, taj posao treba ubrzati, a osim toga provesti i stvarno fizičko objedinjavanje knjižnica tamo gdje je to moguće i svrsishodno. Time bi se mogao produljiti rad knjižnica i na popodnevne sate, a knjižničari bi mogli dobiti bolje uvjete rada (rastrećenje dijela poslova, normalni radni prostor). U svakom slučaju, potrebno je intenzivnije poraditi na stvaranju makar virtualne zajedničke knjižnice, imajući u vidu da Fakultet raspolaže s drugim po veličini knjižnim fondom u Hrvatskoj.

Naravno, glavna je prepreka normalnom funkcioniranju knjižnica nedostatak prostora. Tako dugo dok se ne nađe bolje rješenje, u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom prebacit ćemo dio fonda u spremište koje će pripadati samo Filozofskom fakultetu, čime će se stvoriti prostor za nabavu i smještaj novih knjiga.

Osim toga, nastojat ćemo osigurati kvalitetne uvjete za smještaj rijetkih knjiga, koje ćemo postupno i restaurirati.

4. Kadrovi

U proteklom dvogodišnjem razdoblju zabilježen je lagani porast broja zaposlenih, uglavnom zahvaljujući zapošljavanju znanstvenih novaka, ali i administrativnog osoblja. Iako su neke naše zajedničke službe pojačane, Fakultet je još uvijek znatno ispod prosjeka Sveučilišta što se tiče omjera znanstveno-nastavnog i administrativnog osoblja. Daljnje širenje zajedničkih službi nije potrebno.

Iako je pomlađivanje znanstveno-nastavnih kadrova zahvaljujući zapošljavanju znanstvenih novaka dalo prve rezultate, neki odsjeci se još uvijek nalaze u vrlo teškoj situaciji. Vjerojatno će trebati ozbiljnije razmotriti mogućnost zapošljavanja nastavnika i iz inozemstva, ako u Hrvatskoj nema kvalitetnih kandidata, što je često slučaj. Suradnja s inozemnim fondacijama mogla bi također pomoći u privremenom dovođenju nastavnika na katedre na kojima je situacija naročito teška.

Pitanje je zaslužnih profesora, čiji je status, što se Fakulteta tiče, bio prije dvije godine nejasan, riješeno. No, Fakultet je nezadovoljan kvotom koja mu je odobrena unutar Sveučilišta, te će se u tom smislu morati tražiti izmjena sveučilišnog pravilnika o zaslužnim profesorima. Prilikom odobravanja kvote mora se uzeti u obzir ne samo broj nastavnika na Fakultetu, nego i raznolikost struka.

5. Poboljšavanje kvalitete prostora i prostorno širenje, oprema

Prostor kojim Fakultet raspolaže nije niti dovoljan, niti dovoljno kvalitetan.

Uzimajući u obzir broj nastavnika i studenata, pedagoške i ergonomske standarde, veličinu knjižnica, nastavne i vannastavne potrebe studenata kao i neke druge elemente, lako se može izračunati da je Fakultetu za normalno funkcioniranje potrebno još dva puta toliko prostora s koliko sada raspolaže. Kako Sveučilište nema mogućnosti samo riješiti taj problem, a niti Ministarstvo znanosti i tehnologije ne raspolaže dostatnim sredstvima, nada da će se stanje poboljšati je mala, ali se rješenje treba tražiti u suradnji s Gradom, odnosno u traženju alternativnih izvora financiranja.

U međuvremenu treba raditi na poboljšavanju i maksimalnom iskorištavanju postojećeg prostora. U protekle je dvije godine izvršena racionalizacija iskoristivosti predavaonica i učionica, čime se oslobodio dio prostora. Izvjesna su poboljšanja u tom smislu još moguća. Također su uložena znatna sredstva u saniranje zgrade (najviše u zamjenu dotrajalih prozora), a uređene su i neke manje predavaonice, dok je dvorana III opremljena audio-opremom. U sljedeće dvije godine treba opremiti jednu dvoranu za video-konferencije, te najmanje dvije dvorane opskrbiti suvremenim nastavnim pomagalima, uključujući LCD projektore i video. Već sam spomenuo potrebu otvaranja još najmanje jedne kompjutorske učionice, te unapređivanja informatizacije uopće.

Posebna se pažnja mora posvetiti dvorani VII, koja bi u najskorije vrijeme trebala biti temeljito preuređena, tako da, osim za nastavu, može služiti i kao konferecijski centar.

Poboljšavanje radnih uvjeta predviđa i temeljito uređenje predvorja («aule»), u kojem će se otvoriti novi sadržaji (muzej i galerija Fakulteta, papirnica). Ispitat će se mogućnost otvaranja barem jednog dvorišta za odmor, ali i za neke programe (izložbe, koncerti).

Projekti za uređenje okoliša zgrade nedavno su dovršeni, a postignuta je i suglasnost s Fakultetom strojarstva i brodogradnje. Potrebno je pronaći financijska sredstva i u najskorije vrijeme urediti okoliš, ponajprije prostor sjeverno i istočno od zgrade. Osim uređenja zelenila, treba povećati i broj parkirališnih mjesta, a potrebno je i sanirati parkiralište na zapadnoj strani.

U protekle je dvije godine rješeno pitanje arhiva i fotolaboratorija, pa se sada kao prioritet ističe fonolaboratorij. Uz nabavu suvremene opreme, treba riješiti i pitanje fonoarhive.

6. Prilagođavanje Fakulteta studentima s posebnim potrebama

Na Filozofskom fakultetu studira sve veći broj studenata s posebnim

potrebama. Fakultet je dužan takvim studentima stvoriti ravnopravne uvjete za studiranje. U tu će se svrhu u najskorije vrijeme sagraditi panoramsko dizalo koje će povezivati sve razine Fakulteta, od podruma do trećeg kata. Također bi trebalo rekonstruirati i postojeće dizalo.

Dio sanitarnih čvorova već je rekonstuiran i prilađen osobama u kolicima, ali bi to trebalo napraviti na svim katovima. Također treba povesti računa o rasporedu namještaja u predavaonicama, tako da studenti u kolicima mogu bez problema prisustvovati nastavi.

Treba riješiti i prilaze zgradi, odnosno rekonstruirati postojeće, neprilagođene rampe.

Slijepim studentima treba omogućiti korištenje prilagođene kompjutorske opreme, a za sve studente s posebnim potrebama treba riješiti način na koji ih se obavještava o nastavi i svim ostalim poslovima što ih obavljaju na Fakultetu.

7. Nastava

Pred čitavim Sveučilištem danas stoji važna zadaća prilagodbe ECT sustavu,

što prije svega podrazumijeva reformu nastavnih planova i programa. Nužno je modernizirati nastavu i prilagoditi je sadržajno i formalno zapadnoeuropskim sustavima. To podrazumijeva manje opterećenje studenata nastavom u obliku predavanja, a veći angažman u individualnim i seminarskim oblicima rada. Programe treba zamisliti tako da omoguće studentima u znatnijoj mjeri samostalno biranje nastavnih sadržaja.

Osim toga, nastavni proces mora biti koncipiran na način da omogućava i potiče trajno obrazovanje, a Fakultet mora preuzeti aktivniju ulogu u pružanju usluga trajnog i dopunskog obrazovanja.

Poslijediplomske studije treba usavršavati na način da doista pružaju bitno nova znanja, a ne da budu ponavljanje dodiplomskih studija, što je čest slučaj. Na svim razinama obrazovanja potrebno je omogućiti studentima i stjecanje sasvim praktičnih znanja, koja im trebaju olakšati pronalaženje posla i snalaženje na radnom mjestu.

Prilikom izbora, odnosno reizbora nastavnika pokazalo se da ocjena nastavnog rada nije bitna, te da se shvaća vrlo formalistički. Odnos prema nastavnom radu mora se znatno promijeniti, što se može učiniti ponajprije većim angažiranjem studenata u ocjenjivanju nastavnika. Na tom se planu učinilo malo ili ništa. Sveobuhvatno ocjenjivanje nastavnika skopčano je s velikim organizacijskim i materijalnim teškoćama, ali je nužno započeti s nekim oblicima valorizacije nastavničkog rada od strane studenata.

Iako se odnos prema održavanju nastave popravio, potrebno je još više raditi na tome da se nastava održava redovito i kvalitetno. Uprava na tome može raditi samo uz punu podršku studenata i odsjeka.

Osim navedenog, potrebno je uvoditi nove oblike nastave, pogotovo nastave na daljinu. Za to je neophodna oprema, ali i angažman nastavnika. Osim toga, postupno treba početi raditi na pedagoškom osposobljavanju visokoškolskih nastavnika, jer je to područje potpuno zapostavljeno.

8. Znanost

Pitanje znanstvenog rada usko je vezano uz najavljeni novi zakon o

znanstvenoj djelatnosti, te se Fakultet treba zalagati za što bolja rješenja u tom zakonu.

Znanstveni rad treba još tješnje vezati uz poslijediplomske studije, što se može postići i većom specijalizacijom studija, koji su ponekad preopćeniti i čine se kao jednostavni nastavak dodiplomskih studija.

Specifično pitanje na Fakultetu predstavljaju zavodi u kojima su zaposlene osobe koje ne sudjeluju u nastavi, već samo u znanstvenom radu. Danas je takvih zaposlenika malo, ali se postavlja pitanje: treba li na Fakultetu uopće biti takvih kadrova, ili pak svi zaposleni u zavodima moraju povremeno, odnosno djelomično, sudjelovati u nastavi.

Napose je zanimljivo i pitanje razvoja virtualnih instituta. U nedostatku prostora i kadrova, upravo takva organizacija znanstvenog rada može poslužiti za okupljanje većeg broja istraživača na zajedničkim projektima.

Kako bi se nastavni i znanstveni rad mogli bitnije unaprijediti, potrebno je

povezati se s inozemnim sveučilištima i istraživačkim središtima. U protekle dvije godine Fakultet je sklopio niz ugovora o suradnji, a neki su pregovori započeti i nalaze se pred finalizacijom. Osim toga, i preko međusveučilišnih ugovora Fakultetu su otvorena vrata mnogih visokoškolskih ustanova. No, u tom je smjeru potrebno raditi i dalje, a neophodno je potrebno nastaviti odličnu suradnju s nizom veleposlanstava od kojih se može očekivati podrška ili izravna materijalna pomoć. U svrhu internacionalizacije rada Fakulteta, potrebno je nastaviti s politikom otvaranja podružnica inozemnih ustanova na Fakultetu (kao što su tijekom protekle dvije godine otvoreni UNESCO-va katedra za obrazovanje u ljudskim pravima, podružnica Instituta Georg Eckert iz Braunschweiga i Aula Cervantes).

Posebna bi zadaća uprave bila poticanje uključivanja naših djelatnika u međunarodne znanstvene projekte.

9. Studenti

Suradnja uprave sa studentima u protekle je dvije godine znatno unaprijeđena.

Kao primjer mogu istaći financiranje studentskih projekata i pomaganje studentskih udruga. Na žalost, problem prostora za studentske udruge i Klub studenata nije adekvatno riješen, iako su i tu učinjeni neki pomaci, jer Fakultet ne raspolaže odgovarajućim prostorom. Eventualna racionalizacija korištenja fakultetskih prostora može osigurati studentima prostore samo za povremene aktivnosti, pa se rješenje tog problema može tražiti izvan zgrade Fakulteta.

Studentska participacija u upravljanju Fakultetom nije dovoljna, te uprava mora dati podršku osnivanju Vijeća studenata, koje pak mora jasnije definirati svoju ulogu. Vijeće studenata bi svakako trebalo naći svoje mjesto u Statutu Fakulteta kao još jedno tijelo upravljanja Fakultetom, a bilo bi dobro povećati i zastupljenost studenata u Fakultetskom vijeću. U suradnji sa studentskim udrugama treba pojačati sudjelovanje studenata u odlučivanju i na odsjecima.

Studentima treba osigurati ne samo bolje uvjete za studiranje, nego i za aktivnosti izvan nastave. Ponajprije treba poticati znanstvene, kulturne i sportske aktivnosti studenata. Studenti trebaju osjetiti da su doista sastavni dio Fakulteta, te da je Fakultet mjesto ne samo za učenje, nego i za sve oblike kreativnih djelatnosti.

10. Sportske aktivnosti

Prošle je godine na Fakultetu osnovana Sportska udruga Filozofskog fakulteta,

koja okuplja studente i nastavnike. Ta je udruga počela s nekim aktivnostima, ali je nužno potrebno posredstvom udruge još više poticati bavljenje sportom i rekreaciju. To je važno ne samo za postizanje boljih uspjeha u znanstvenom i nastavnom radu, nego i za stvaranje pozitivne slike o Fakultetu u javnosti, kroz postizanje zapaženih sportskih rezultata.

Nedostatak prostora se i u ovom slučaju nameće kao problem, ali su izgledi za dobivanje sportske dvorane minimalni. Problem bi se možda mogao riješiti iznajmljivanjem prostora pod povoljnijim uvjetima.

11. Izdavačka djelatnost

Kako je već istaknuto, izdavačka bi se djelatnost postupno trebala objediniti u

nedavno utemeljenoj izdavačkoj službi FF-press. Za sada se FF-press koristi tehničkim uslugama tiskanja izvan Fakulteta, ali bi u najskorije vrijeme trebalo nabaviti vlastitu digitalnu tiskaru u kojoj bi mogle biti tiskane skripte i udžbenici u malim nakladama. Osim toga, trebalo bi utemeljiti biblioteku magisterija i doktorata, čime bi se jamčilo objavljivanje i onih radova koji inače nisu zanimljivi za komercijalne izdavače. Tako zamišljena izdavačka kuća mogla bi se samofinancirati, za što je već napravljena financijska konstrukcija.

12. Financiranje fakulteta

U protekle dvije godine financijsko se stanje Fakulteta bitno popravilo, u

najvećoj mjeri zahvaljujući gotovo redovitom pristizanju materijalnih sredstava od strane Ministarstva znanosti i tehnologije, kao i nadoknadama zaostalih dugovanja, ali i nekim koracima poduzetima od strane uprave. Pronalaženje novih izvora financiranja vrlo je teško, ali se upravo u to treba uložiti znatno više napora. Jedna od mogućnosti je osnivanje udruge diplomiranih studenata Filozofskog fakulteta, uz čiju bi se pomoć mogla tražiti sredstva od raznih sponzora.

Također je moguće uvođenje novih specijalističkih i stručnih studija koji bi privukli veći broj polaznika.

Suradnja s inozemnim veleposlanstvima i fondacijama sve je bolja, ali bi se i ona trebala intenzivirati, kako bi se donacijama u opremi, knjigama i novcu poboljšalo materijalno stanje Fakulteta.

Zagreb, 22.4.2002. Prof. dr. sci. Neven Budak

Biografija

Rođen sam 3.5.1957. u Zagrebu, gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Jednopredmetni studij povijesti upisao sam na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1975, a diplomirao 1979. Iste sam godine upisao poslijediplomski studij Hrvatska povijest srednjeg vijeka, a magistrirao sam odmah po povratku s odsluženja vojnog roka, u srpnju 1983. Tema magistarskog rada bila je Servi i famuli u komunalnim društvima na istočnom Jadranu. Doktorirao sam 1991. s temom Urbanizacija Varaždinske županije do kraja 16. stoljeća.

Po diplomiranju sam četiri mjeseca radio na gimnaziji kao nastavnik povijesti, a 1.10.1980. zaposlio sam se kao asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na Katedri za hrvatsku povijest i predmetu Hrvatska povijest srednjeg vijeka. U zvanju asistenta ostao sam do 1992, kada sam izabran za docenta za isti predmet. Za izvanrednog sam profesora izabran 1997.

Govorim i pišem tečno engleski i njemački, a služim se francuskim i talijanskim. Mogu čitati i slušati s razumijevanjem većinu slavenskih jezika.

Nastavna djelatnost

Od 1983. držim predavanja, seminare i ispite iz predmeta Hrvatska povijest srednjeg vijeka I (Hrvatska povijest ranoga srednjeg vijeka) za studente II. godine jedno- i dvopredmetnog studija povijesti, te za jednopredmetne studente arheologije.

Od 1994/1995. održavam nastavu iz istog predmeta i na Odsjeku za povijest Pedagoškog fakulteta u Puli, Sveučilišta u Rijeci.

Sudjelovao sam i u studiju doškolovanja na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a godinu dana sam bio angažiran i na studiju povijesti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

1993/1994. održavao sam, zajedno s doc. dr. Ludwigom Steindorffom, seminare iz srednjovjekovne i novovjekovne opće i hrvatske povijesti na Institutu za povijest Wilhelmovog sveučilišta u Münsteru.

Više sam puta bio mentor pri izradi diplomskih radova, a često sam sudjelovao i u komisijama prilikom obrane radova izrađenih pod mentorstvom drugih nastavnika, ne samo u Zagrebu, nego i u Ljubljani.

Od 1992. uključen sam u poslijediplomsku nastavu na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, od 1994. kao voditelj predmeta Hrvatska povijest u ranome srednjem vijeku. Bio sam mentor pri izradi tri magistarska rada.

Sudjelujem također i u poslijediplomskom studiju povijesti na Sveučilištu u Ljubljani, na poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na poslijediplomskom studiju Zaštite graditeljske baštine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1994/1995. sudjelujem u nastavi na poslijediplomskom studiju srednjovjekovne povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. Na tom studiju predajem urbanu i socijalnu povijest, s osobitim naglaskom na hrvatskoj povijesti. Od 1996/1997. do 199972000. sudjelovao sam i u nastavi na programu Jugoistočnoeuropske studije s predmetom Jugoistočna Europa: susretište civilizacija.

Pod mojim je mentorstvom ili sumentorstvom na CEU u Budimpešti magistriralo petoro studenata.

Sudjelovao sam u povjerenstvima za ocjenu četiriju doktorskih disertacija, a mentor sam šestorici doktoranata u Zagrebu i Budimpešti.

Zalažući se za što intenzivnije uključivanje naših studenata u međunarodne znanstvene i stručne krugove, preporukama i traženjem novčanih sredstava pomagao sam odlaske studenata na znanstvene skupove ili usavršavanje u inozemstvo. Klub studenata povijesti dodijelio mi je o petoj obljetnici svojeg postojanja zahvalnicu za višegodišnju uspješnu suradnju, te drugu zahvalnicu za pomoć pri organizaciji konferencije "The Century", održane u Zagrebu 2000.

U raznim sam prilikama držao predavanja na sveučilištima u Łodzu, Grazu, Beču, Budimpešti i Augsburgu, a osim toga u Bonnu, Düsseldorfu, Eisenstadtu, Münsteru, Ljubljani i Gaggenauu. U Hrvatskoj sam izvan sveučilišta držao predavanja u Zagrebu, Puli, Varaždinu i Koprivnici te za potrebe Hrvatske vojske u vojarni u Kerestincu.

Stručni rad

Od 1.10.1994. do 30.9.1998. bio sam pročelnik Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1994. do 2001. bio sam voditelj poslijediplomskog studija.

Od 1996. do 1998. bio sam predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

1992. pokrenuo sam inicijativu za osnivanje Povijesnog društva "OTIVM", čiji sam predsjednik bio od utemeljenja društva u travnju 1992. do travnja 1996.

Od 1996. do 1998. bio sam član predsjedništva Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti, a od 2000. sam predsjednik istog tijela.

Član sam Društva za povjesnicu hrvatsku, Hrvatskog arheološkog društva, Institut für die Erforschung der Frühen Neuzeit u Beču, Povijesnog društva Zagreb, Matice hrvatske i Kluba hrvatskih humboldtovaca.

Od 1999. član sam odbora za udžbenike incijative Southeast European Joint History Project sa sjedištem u Grčkoj i Nizozemskoj (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe).

Od 1996. do 1999. bio sam član ravnateljstva Hrvatskog povijesnog muzeja.

Od 1995. predstavnik sam Hrvatske u organizacijskom odboru Međunarodnog kulturnopovijesnog simpozija Mogersdorf.

Tijekom dvadeset i dvije godine na fakultetu vršio sam različite dužnosti (u više sam navrata bio član Znanstveno-nastavnog vijeća i Savjeta fakulteta, pet godina predsjednik povjerenstva za otvaranje novih radnih mjesta, predsjednik stambenog povjerenstva, predsjednik sindikata, član središnjeg povjerenstva za provođenje klasifikacijskog postupka).

2000. izabran sam na mjesto dekana Filozofskog fakulteta.

Znanstveni rad

Bio sam voditelj projekta Povijest Dubrovnika (za Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske) i Hrvati u Beču 1790.-1918. (za Ministarstvo znanosti i istraživanja Republike Austrije).

Glavni sam urednik časopisa OTIVM i član uredništva i savjeta nekoliko časopisa u Hrvatskoj, Austriji i Sloveniji.

Koristio sam slijedeće stipendije: 1986. šestomjesečna stipendija Ministarstva znanosti i istraživanja Republike Austrije; 1991. jednomjesečna stipendija Zemaljske vlade Štajerske i jednomjesečna stipendija "Konstantin Jireček" Austrijskog instituta za Istočnu i Jugoistočnu Europu; 1988. stipendiju istog instituta za dvotjedni boravak u Beču; 1988. dobio sam dvotjednu stipendiju švedske vlade za posjet sveučilištima u Stockholmu, Uppsali i Lundu; 1993/1994. jednogodišnja stipendija Zaklade Alexander von Humboldt; 1996. dvomjesečna stipendija Max-Planck instituta u Göttingenu.

Oko 60 znanstvenih radova objavio sam u Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Rusiji, Mađarskoj, Francuskoj, Sloveniji i Srbiji.

Sudjelovao sam s referatima na 24 znanstvena skupa u Hrvatskoj, tri u Jugoslaviji i 25 u inozemstvu. Bez referata sam bio pozvan na 16 znanstvenih skupova u inozemstvu.

Sudjelovao sam u pripremi nekoliko znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu, a bio sam u užoj grupi za pripremu Prvog kongresa hrvatskih povjesničara (Zagreb 1999).

dr. Neven Budak, izv. prof.

PRIJEDLOG PROGRAMA RADA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

za akademske godine 2002/2003. i 2003/2004.

Vijeće Odsjeka za fonetiku predložilo me je za pristupnika za dekana Filozofskog fakultea u Zagrebu. U skaldu s procedurom izbora podnosim prijedlog Programa rada Filozofskog fakulteta za akademske godine 2002/2003. i 2003/2004.

Načelna polazišta

Djelatnost Filozofskog fakulteta valja zasnivati na pozitivnim načelima njegove dugogodišnje tradicije kao visokoškolske ustanove koja svojom složenom strukturom i prožimanjem različitih znanstvenih disciplina predstavlja jednu od stožernih snaga Zagrebačkog sveučilišta u društveno-humanističkom području. Međutim, takav status fakulteta ne znači njegovo zatvaranje niti prema ostalim članicama akademske zajednice, niti prema razvojnim novinama u nastavi i znanosti, niti prema društvenim potrebama. Vrijednosti Filozofskog fakulteta moraju se iskazati njegovim aktivnim uključivanjem u djelatnost cjelokupne akdemske zajednice zagrebačkog Sveučilišta jer interdisciplinarnom suradnjom s drugima možemo podizati i vlastitu razinu razvitka kao što ostalim članicama Sveučilišta možemo prenijeti naša pozitivna iskustva.

Filozofski fakultet mora biti otvoren za međunarodnu suradnju, stremeći dostizanju svjetskih istraživačkih i nastavnih dometa.

Filozofski fakultet nužno mora surađivati s drugim kulturnim, prosvjetnim i znastvenim institucijama u Hrvatskoj na zajedničkim projektima, pridonoseći podizanju opće civilizacijske razine.

U složenoj organizacijskoj strukuti fakulteta, velikom broju nastavnika, djelatnika i studenata, u nedovoljnom nastavnom i nastavničkom prostoru kriju se razlozi smanjene efikasnosti osnovne znanstveno-nastavne djelatnosti fakulteta pa stoga valja težiti poboljšanju unutrašnje organizacije fakulteta na svim razinama.

Studenti moraju osjetiti studij kao prostor i vrijeme svog aktivnog sudjelovanja u životu fakulteta u cilju boljeg učenja, efikasnijeg studiranja i prijatnijeg boravka na fakultetu.

Fakultet mora djelovati na načelima sveučilišne autonomije kako bi se osigurala akademska sloboda nužna u programskom i kadrovskom smislu. U tom cilju fakultet mora biti oslobođen bilo kojeg oblika političkog utjecaja.

Nastavni rad

S permanentnim ciljem poboljšanja i unapređivanja nastavnog procesa fakultet će pratiti i nastojati primijeniti dostignuća naprednih sveučilišta. Nastavu valja sve više temeljiti na načelu jedinstva nastavnog i znanstveno-istraživačkog rada te nastojati omogućiti aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu većim brojem seminara, vježbi i izvođenjem nastave kroz projektne zadatke a smanjivanjem broja predavanja.

U tom cilju treba omogućiti studentima brzi dostup novim znanjima, opremanjem učioničkog prostora suvremenom audiovizualnom opremon i kompjutorizacijom nastavnog procesa.

Fakultet će se uključiti u sveučilišne procese reforme studija (tri plus dvije godine, uvođenje europskog sustava prijenosa bodova).

Gostovanjima naših nastavnika na drugim sveučilištima i stranih nastavnika na našem fakultetu valja omogućiti prijenos pozitivnih nastavnih iskustava. U tom smislu valja poticati međunarodnu suradnju fakulteta.

S obzirom na brzinu kojom zastarjeva znanje, fakultet bi morao osigurati stalni kontakt sa svojim završenim studentima organizacijom različitih oblika permanentnog obrazovanja, a trebao bi se otvoriti projektima cjeloživotnog obrazovanja.

Znastveno-istraživački rad

Znanstveni rad valja i nadalje razvijate prije svega radom na projektima Ministarstva znanosti ali valja poticati i pronalaženje drugih izvora financiranja znanstvenog rada.

Povezanost znanosti i nastave valja ostvarivati ne samo uključivanjem u nastavu rezultata vlastitog istraživačkog rada nego i uključivanjem znanstvenih novaka u nastavni proces. Istraživački rad valja povezivati s poslijediplomskim i doktorskim studijima.

Valja poticati interdisciplinaran istraživanja čime će se fakultet bolje povezati s drugim članicama sveučilišta.

Studenti

Studenti i njihovo kvalitetno obrazovanje glavni su razlog fakultetske djelatnosti zato valja nastojati da i oni zajedno s nastavnicima teže fakultetskom razvitku i napretku. U suradnji s nastavnicima i sudjelovanjem u radu upravnih tijela fakulteta studenti će pridonjeti poboljšanju uvjeta studiranja.

Treba i nadalje poticati izvannastavne aktivnosti studenata (kao što je fakultetska Sportska udruga) kako bi fakultet postao mjesto na kojem studenti mogu ostvarivati i druge kulturne i znanstvene interese i razvijati svoje vještine i talente.

Organizacijska pitanja

Uz pozitivne pomake u organizacijskom funkcioniranju fakulteta (studentska služba, financijska i drugi dijelovi administrativnih službi) i nadalje valja ustrajati na poboljšanju njihovog rada. Odsjeke valja bolje povezati sa središnjim studentskom službom.

Knjižnice valja povezati u jedinstveni sustav.

Valja nastaviti sve pozitivne projekte koje je pokrenula dosadašnja uprava fakulteta.

Prostor

Valja i nadalje ustrajati na gradnji novog prostora kao strateškom opredjeljenju (gradnja anaksa ili nadogradnja istočnog i središnjeg krila zgrada, rješenje parkirališta), ali valja postojeći prostor oblikovati i opremiti za ugodan i humaniji boravak nastavnika, djelatnika i studenata.

Odnos prema Sveučilištu i Ministarstvu

U odnosu prema Sveučilištu fakultet mora imati status ravnopravne članice koja u zaštiti svojih interesa brani i interese Sveučilišta kao cjeline. U odnosu na Ministarstvo valja se zalagati za pravedno i adekvatno finciranje fakultetske djelatnosti koje će osigurati što bolji materijalni status svakog pojedinca i fakulteta u cjelini.

Postavljeni ciljevi mogu se ostvariti jedino zajedničkin nastojanjem i naporom svih nastavnika, djelatnika i studenata fakulteta.

Zagreb, 6. svibnja 2002.

Prof. dr.sc. Damir Horga

Prof.dr.sc. Damir Horga

ŽIVOTOPIS

Rođen sam 1938. godine u Zagrebu, gdje sam završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1959. upisao sam se na Filozofski fakultet u Zagrebu, a diplomirao na istom fakultetu 1967. godine IX. studijsku grupu - engleski jezik i književnost te ruski jezik i književnost.

Prije završetka studija, a nakon diplomiranja B predmeta, od 1963. do 1965. godine predavao sam ruski jezik u školi za interprete u Monsu (Belgija), kamo me je uputio Zavod za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, budući da sam već tada kao student bio član-volonter Zavoda za fonetiku.

Godine 1966. postao sam stručni suradnik Zavoda za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na toj dužnosti ostao sam do 1979. godine, kada sam izabran za asistenta u Odsjeku za teorijsku i primijenjenu fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U listopadu te iste godine izabran sam za znanstvenog asistenta. Godine 1987. izabran sam u zvanje znanstvenog suradnika, 1988. za docenta, 1989. u zvanje višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora, 1996. za redovitog profesora fonetike, a u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana fonetika, na Katedri za teorijsku fonetiku, u Odsjeku za fonetiku izabran sam 16. srpnja 2001. godine.

Postdiplomski studij fonetike upisao sam 1968. godine, magistrirao sam 1974. obranivši radnju pod naslovom "Faktori koji strukturiraju visinsku optimalu riječi". Doktorsku radnju pod naslovom "Sposobnosti procesiranja fonetskih informacija" obranio sam 1987. godine.

Dva sam puta bio na seminarima za jezično usavršavanje u tadašnjem Sovjetskom Savezu (Moskva, 1971. i Lenjingrad, 1976). Kraće sam vrijeme boravio u posjetu Laboratoriju za primijenjenu fonetiku na Moskovskom sveučilištu (1990), a 1988. proveo sam tri mjeseca u Fonetskom laboratoriju sveučilišta UCLA (Los Angeles, SAD).

Vodio sam seminare o AVGS metodi u zemlji i inozemstvu (Belgija, 1965., Mađarska, 1974. i Italija, 1978.). Sudjelovao sam na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, posebno iz područja fonetike, psiholingvistike i primijenjene lingvistike. Održao sam pozivna predavanja na sveučilištima u Ljubljani (Slovenija), te Torunju i Varšavi (Poljska).

U sklopu djelatnosti Zavoda i Odsjeka za fonetiku sudjelovao sam u radu na brojnim istraživačkim projektima; bio sam voditelj projekta Ministarstva znanosti Hrvatske "Metodologija istraživanja jezika struke u visokoškolskoj nastavi", a sada sam glavni istraživač na projektima Ministarstva "Pragmalingvistika prirodnih jezika" i "Artikulacijski i neurolingvistički opis proizvodnje govora".

Autor sam jedne knjige, 72 znanstvena rada i ovećeg broj stručnih radova. Publicirao sam samostalno ili u koautorstvu osam udžbenika te drugih nastavnih materijala za ruski jezik i sudjelovao u izradi obrazovnih emisija Radio Zagreba, pa sam autor 60 polusatnih emisija ruskog jezika.

Član sam domaćih i međunarodnih stručnih asocijacija iz fonetike i primijenjene lingvistike. Od 1987. do 1989. obnašao sam funkciju predsjednika Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku. Predsjednik Odjela za fonetiku Hrvatskog filološkog društva i član Predsjedništva bio sam od 1993. do 2001.

Član sam uredništva časopisa "Govor" od 1988. godine, a od 1992. do 1996. bio sam glavni urednik časopisa "Strani jezici".

U znanstvenim, stručnim i upravnim tijelima Filozofskog fakulteta obavljao sam niz različitih funkcija, između ostalih funkcije pročelnika Odsjeka za fonetiku i predsjednika Poslovodnog kolegija fakulteta.

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Tel.: 01/61-20-150; Fax: 01/61-56-879

Br.:68 od 02.05.2002.

Zagreb, 2.svibnja 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odsjecima Filozofskog fakulteta

Predmet: Podrška kandidaturi dr. sc. Nevena Budaka, izv. prof., za dekana Filozofskog fakulteta.

Na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest, održanoj 24. travnja t.g., raspravljalo se pod posebnom točkom dnevnog reda o procesu kandidiranja za izbor dekana te usuglašavalo stav Odsjeka za povijest s tim u vezi. Nakon vrlo otvorene rasprave, u kojoj je cjelovito vrednovan rad sadašnjeg dekana, dr. sc. Nevena Budaka, što je uključivalo i kritički intonirane ocjene, Odsjek za povijest jednoglasno je zaključio da podržava kandidaturu kolege Budaka za ponovni izbor za dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Pročelnik Odsjeka za povijest

(dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.)

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je na sjednici 11.10.2001. u komisiju za ponovni izbor prof. dr. sc. Zrinjke Glovacki-Bernardi u zvanje redovnog profesora na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi završila je u Zagrebu studij germanistike i anglistike, od 1978. do danas radi kao nastavnik njemačkog jezika na Odsjeku za germanistiku, najprije kao asistent, od 1990. kao izvanredni profesor i od 1996. kao redovni profesor. Od godine 1992. do 1994. bila je prodekan, od 1995 do danas predsjednica Vijeća odnosno povjerenstva za izdavačku djelatnost Ministarstva znanosti i tehnologije, a od 2000. je zastupnik u Hrvatskom saboru i član odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.

U svojoj znanstveno-nastavnoj djelatnosti prof. Zrinjka Glovacki-Bernardi u razdoblju od zadnjeg izbora nastavila je svoju i u međunarodnoj lingvistici zapaženu aktivnost. Voditelj je projekta Hrvatsko-njemačke jezične veze kao i suvoditelj projekta Kroatisch-deutsches Valenzwörterbuch koji zajednički provode Odsjek za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Institut für Slawistik na Humboldtovu Sveučilištu u Berlinu. Na međunarodnim skupovima u Salzburgu 1997., u Beču 2000. i u Zagrebu 2001. održala je kao pozvani učesnik predavanja. Godine 1996. i 1997. radila je kao gost-profesor na Pedagoškom fakultetu u Rijeci gdje je predavala fonetiku i morfologiju, a od 1997. predaje na Pedagoškoj fakulteti u Mariboru predmete Stilistik, Pragmallinguistik, Textlinguistik, Soziolinguistik. Vodila je kao mentor više diplomskih i postdiplomskih radova. Od 1997. do 2000. bila je koordinator Postdiplomskog studija lingvistike, a sudjelovala je kao predavač na Postdiplomskom stručnom prevodilačkom studiju gdje je držala kolegij Tekstne vrste i prevođenje. Surađuje na Hrvatskoj enciklopediji s većim brojem natuknica. Član je međunarodnog znanstvenog društva Internationale Vereinigung für germanische Sprach- und Literaturwissenschaft.

Znanstveni radovi koje je prof. Glovacki-Bernardi objavila poslije zadnjeg izbora posvećeni su prvenstveno njemačko-hrvatskim jezičnim vezama, a neki od radova predstavljaju nastavak bavljenja tekstualnom lingvistikom.

Kao rezultat zajedničkog istraživačkog projekta “Österreichisch-kroatische Sprachbeziehungen in der Neuzeit, besonders seit dem 18. Jahrhundert“ zajedno sa suvoditeljem s austrijske strane prof. dr. Peterom Wiesingerom uredila je sveske 21 do 24 u nizu “Schriften zur Deutschen Sprache in Österreich“ izdavača Petera Langa (Franfurt, Berlin, Bern, New York, Paris, Wien). Svezak 21 autora Paula Roesslera predstavlja procese standardizacije njemačkoga usporednom analizom njemačkih gramatika iz druga polovice 18.stoljeća u Austriji; svezak 22 Velimira Piškorca posvećen je opisu njemačkih posuđenica u đurđevečkom narječju; svezak 23 autorice Maje Häusler bavi se povješću nastave njemačkoga u Hrvatskoj od sredine 18. st., a svezak 24 sadrži studiju Stanka Žepića o njemačkim gramatikama hrvatskih autora u 2. polovici 18.st. te studiju o njemačkim posuđenicama u zagrebačkom govoru Zrinjke Glovacki-Bernardi.

„Deutsche Lehnwörter in der Stadtsprache von Zagreb” obasiže 152 stranice i opisuje njemačke posuđenice u zagrebačkom govoru na temelju triju korpusa – rukopisnih zbirki kuharskih recepata nastalih između 1900. i 1925., tekstova satiričkog tjednika Koprive (godište 1925.) te zapisa iz razgovora rođenih Zagrepčana dviju generacija, sedamdesetgodišnjaka i četrdesetgodišnjaka. Popisano je 740 leksičkih jedinica, od čega 545 imenica, 122 glagola, 66 pridjeva odn. priloga te 7 čestica. Analiza pokazuje da se s posuđenicom preuzima u pravilu samo jedno od značenja u njemačkom; opisane su i varijante morfološke prilagodbe u jeziku primatelju.

Zrinjka Glovacki-Bernardi priredila je “Uvod u lingvistiku”, sveučilišni udžbenik namijenjen ponajprije studentima humanističkih znanosti, ali i studentima postdiplomskog studija lingvistike. Svaki od priloga tumači najvažnije lingvisitičke pojmove te navodi autore koji su odredili razvoj lingvistike kao znanstvene discipline. U uvodnom poglavlju prof. Glovacki-Bernardi daje pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 19.st. Zatim slijedi prikaz lingvističke geografije i srodnih metoda autora A. Kovačeca. Od istog je autora i prikaz doprinosa F. de Saussura i strukturalizma koji je jedan od najboljih prikaza ovoga razdoblja u lingvističkoj literaturi uopće. M. Mihaljević objašnjava razvoj američke lingvistike, a austrijski lingvisti D.W. Halwachs, K. Sornig i Ch. Penzinger (Graz), te R. Schrodt (Beč) napisali su poglavlja o sociolingvistici, pragmatici te tekstnoj lingvistici. Osobit doprinost “Uvoda u lingvisitiku” jest stvaranje hrvatskog nazivlja za novija područja te vrednovanje doprinosa hrvatskih lingvista.

Zrinjka Glovacki-Bernardi autorica je poglavlja “Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 19.st.” (str. 9-53). Osobitu vrijednost ovom poglavlju daje prikaz Petrićevih dijaloga o retorici s jezikoslovnog gledišta te prikaz doprinosa hrvatskih jezikoslovaca.

Pored toga prof. Zrinjka Glovacki-Bernardi objavila je i četiri rada u međunarodnim zbornicima. U radovima “Die Ebenen der österreichisch-kroatischen Sprachbeziehungnen in Vergangenheit und Gegenwart“ te „Deutschlernen und Deutschunterricht in Kroatien“ daje povijesni pregled statusa njemačkoga u Hrvatskoj, prikazuuje ideološku uvjetovanost pojma germanizacije te položaj njemačkoga kao nastavnog predmeta. Prilozi “Deutsche und österreischiche Nachrichtensendungen im Vergleich“ i “Textsorte Fernsehnachrichten” posvećeni su poredbenoj analizi i temeljnim obilježjima tekstne vrste televizijske vijesti.

Radovi prof. Zrinjke Glovacki-Bernardi predstavljaju značajan prilog našoj lingvistici a ujedno su i radovi koji imaju i svoje važne mjesto u međunarodnoj germanistici. Istraživanje povijesti njemačkog jezika u Hrvatskoj nije samo istraživanje u okviru hrvatske kulturne povijesti nego je i dio povijesti njemačkog jezika općenito i prilog istraživanju povijesti njemačkih dijalekata. Svi važni lingvistički radovi prof. Zrinjke Glovacki-Bernardi pisani su i objavljeni na njemačkom jeziku u uglednim inozemnim publikacijama tako da su dostupni međunarodnoj germanističkoj kritici. Objavljivanje radova u inozemstvu pokazuje da hrvatska germanistika, koje je prof. Zrinjka Glovacki-Bernardi istaknuti član, uživa veliki ugled. Predlažemo da se prof. Zrinjka Glovacki-Bernardi ponovno izabere u zvanje redovnog profesora jer ispunjava sve uvjete.

Zagreb, 20.1.2002.

prof. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

prof. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

prof. dr. sc. Velimir Petrović, red. prof.

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Miroslav Tuđman, redoviti profesor,

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, redoviti profesor

Zagreb, 22. 3. 2002.

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 18. lipnja 2001. god. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana muzeologija u Odsjeku za informacijske znanosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja donosimo slijedeće

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u 'Večernjem listu' od 28. lipnja 2001. god. prijavio se dr. sc. Tomislav Šola, izv. prof. kao jedini pristupnik.

Podaci iz životopisa pristupnika

Tomislav Šola rodio se 11. lipnja 1948. godine u Zagrebu. Po narodnosti je Hrvat. Državljanin je Republike Hrvatske. Nakon završene osnovne škole i gimnazije diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1975. god. studijske grupe povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost. Nakon priznatog ekvivalenta magisterija doktorirao je s temom iz muzeologije 1986. god. na Sveučilištu “Edvard Kardelj” u Ljubljani.

Oženjen je, otac dvoje djece. Aktivno vlada engleskim, francuskim i slovenskim jezikom, a pasivno talijanskim i španjolskim

Do 1981. godine radi kao kustos u Galeriji primitivne umjetnosti, Galerija grada Zagreba u Zagrebu. Do 1988. je direktor Muzejskog dokumentacijskog centra u Zagrebu. Od tada je docent i od 1996. izvanredni profesor na Katedri za muzeologiju Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

God. 1978-79. koristi jednogodišnju stipendiju francuske vlade za samostalno istraživanje u Dokumentacijskom centru ICOM-a u Parizu. Završava post-diplomski tecaj suvremene muzeologije na Sveucilištu Paris 1 (Sorbonne) pod vodstvom Georges Henri Riviere-a. God.1981. koristi jednomjesecnu stipendiju ICA/IIE i u okviru multiregionalnog programa upoznaje se s muzejskom djelatnošcu u SAD. God.1982. pohada medjunarodni, dvotjedni seminar "Museums in Education" na Commonwealth Institute u Londonu, a 1984. dvotjedni seminar "Function and future of museums" u Salzburgu.

Od 1980. član je Hrvatskog muzejskog društva i svjetske muzejske organizacije ICOM (Međunarodni savjet za muzeje). U razdoblju do 2000. god. u tri je mandata bio član Izvršnog odbora ICOM-a. God. 1981–87. predsjednik je Nacionalnog komiteta ICOM-a za SFRJ. Član je Muzejskog odbora SIZ-a kulture grada Zagreba 1982–90., Muzejskog savjeta Hrvatske 1983–93., predsjednik Komisije za muzejsku djelatnost Fonda za kulturu grada Zagreba 1991-93. U razdoblju 1989–93. Član je Akademskog savjeta Centro Europeu del patrimonio, Barcelona, Španjolska.

Godine 1998. dobio je godišnju nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za knjigu “Essays on Museums and Their Theory: towards the cybernetic museum”, kao najbolju knjigu s područja informacijskih znanosti.

Znanstvena djelatnost

Priznat mu je ekvivalent magistarskog rada, a doktorsku disertaciju iz muzeologije obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 1986. god. pod naslovom “Prema totalnom muzeju”. U njemu je dao jasnu strukturu poslova muzeja u kojima je prepoznao važnost obrazovanja u muzeju i teorije muzejske struke. Sveprisutnost muzeja kao oblika mišljenja i senzibiliteta predložio je kao dodatnu mogućnost Malrauxovoj sintagmi “imaginarnog muzeja”. Naziva ga “totalnim”, jer nije ograničen muzejem kao institucijom i od muzeja čini metaforu za idealnu osjetljivost prema baštini. Institucija se muzeja tako pretvara u način ponašanja. Time je uveo filozofiju eko-muzeja u naše prostore, a muzejsku praksu proširio od institucije na koncept koji može imati razne oblike izvedbe.

Znanstveno-istraživalačka djelatnost Tomislava Šole od početka je usmjerena u dva pravca, prema istraživanju fenomena baštine i njezinoj povezanosti s konceptom muzeja i prema praktičnim aplikacijama takvog koncepta u pravcu novo shvaćenog marketinga baštine. U tome on je pridonio razvijanju muzeološke teorije kao nužnoj posljedici takvog usmjerenja.

Objavio je 53 znanstvena rada, od čega 3 knjige, 9 poglavlja u knjigama, 24 rada u zbornicima i 17 radova u časopisima. Od toga je nakon posljednjeg izbora objavio

1 knjigu, 3 poglavlja u knjigama, 9 radova u zbornicima i 4 rada u časopisima. Od objavljenih radova 26 radova objavljeno je u inozemstvu ili u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom.

Radovi koji pristupnika kvalificiraju za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora analiziraju se prema kronološkom redu objavljivanja. Analiziram 22 rada, s time da se knjiga (navedena pod br.12) računa kao 4 objavljena rada, što ukupno predstavlja više od traženog minimuma od 23 objavljena kvalificirajuća rada. Radovi objavljeni u inozemstvu i oni koji su objavljeni u domaćim časopisima s međunarodno priznatom recenzijom označeni su oznakom (MR) na kraju bibliografskog podatka.

1. Prema suvremenoj koncepciji muzeologije // Informatologia Yugoslavica, br.15 (1983), str. 10-16 (MR)

Izložena je koncepcija povijesti muzeja prema shemi triju civilizacijskih valova (A. Toffler) s time da se afirmiraju dvije teze: da su današnje, napredne institucije muzeji trećeg vala – informacijskog društva i da im pripada obveza ne samo na novu praksu nego i na novu teoriju – heritologiju. Doprinos je u definiranju muzeja u civilizaciji sadašnjosti i u naznaci heritologije kao muzeološke teorije.

2. Collecting today for tomorrow / Symposium: «Collecting today for tomorrow», Leiden, 1984./ ISS, No. 6. // ICOFOM Study Series, ed. by Vinos Sofka, Stockholm: ICOFOM, 1998., str. 60-69 (MR)

Najvažnija teze u ovom radu su one koje ističu potrebu odgovornog sakupljanja kojem će oblik i sadržaj biti određeni društvenom odgovornošću muzeja. Tako pristupnik predlaže da se posebna pažnja obrati sakupljanju tzv. trivijalnih predmeta iz svakodnevnice, jer bez njih nije moguće uvjerljivo dokumentirati prošlost. Doprinos rada je u identificiranju vrijednosti materijalne kulture u sadašnjosti za interpretiranje prošlosti u budućnosti.

3. On the nature of the museum object. Introductory reflexions to the topic / Symposium: «Originals or Substitutes in Museums», Zagreb, 1985./ ISS, No. 9. // ICOFOM Study Series, ed. by Vinos Sofka, Stockholm: ICOFOM, 1998., str. 79-86. (MR)

U to je vrijeme bilo potrebno tvrditi kako je original, kolikogod potreban, mistifikacija ako je isključivi predmet interesa muzeja. Pristupnik dokazuje i u povijesnoj retrospektivi relativnost originala i time oslobađa prostor za komunikativniju vrstu muzeja od onog koji se drži isključivo originalnih predmeta. Doprinos je rada u relativiziranju originala kao jedinog predmeta interesa muzeja.

4. The Limited Reach of Museology / Syposium: « Museology and developing countries: help or manipulation?», Hyderabad-Varanasi-New Delhi, 1988./ ISS, No. 14. // ICOFOM Study Series, ed. by Vinos Sofka, Stockholm: ICOFOM, 1998., str. 80-89. (MR)

Pristupnik dokazuje da muzeologija, ako želi biti relevantna znanstvena disciplina, mora imati univerzalnu primjenjivost. Također je ustvrdio da tradicijska muzeologija zbog svoje vezanosti za europsku muzejsku praksu zapravo predstavlja neku vrstu manipulacije kad se, bez prilagodbe, primjenjuje u zemljama u razvoju. Tvrdi da njima treba muzeologija širih načela koja će biti u stanju predlagati rješenja prilagođena njihovim specifičnim okolnostima.Doprinos je rada u tvrdnji da uvažavanje specifičnosti različitih kultura pomaže univerzalnosti muzeologije.

5. Role of museums in developing countries, Varanasi: Bharat Kala Bhavan Hindu University, 1989., str. 24. (MR)

U radu koji je tekst memorijalnog predavanja J. Nehru na istom sveučilištu, pristupnik zastupa i afirmira ispravnu tezu, iako tada nedovoljno shvaćenu, da muzej kao instituciju najviše trebaju upravo zemlje u razvoju (čija je kultura i tradicija najviše ugrožena), a da te zemlje, paradoksalno, preuzimaju model muzejske institucije kakav je stvoren u Europi, mišljen za druge i drugačije okolnosti, čime ti muzeji postaju sudionicima razgrađivanja lokalne kulture. Doprinos je u identificiranju uloge muzeja kao baštinske institucije koja čuva kulturu i tradiciju sredine u kojoj djeluje.

6. The Museum Curator: endangered species // Museums 2000, ed. by Patrick Boylan, London: British Museum Association, Routledge, 1990, str. 152-164. (MR)

Riječ je o izuzetno kritički intoniranom tekstu. Pristupnik kritizira muzeje i muzejske stručnjake zbog neprilagodjavanja svijetu u kojem djeluju. Opisuje izazove i moguće učinke, te uz tvrdnju da muzealci osjetno zaostaju za drugim profesijama, modelira sliku moguće, poželjne budućnosti struke, tvrdeći da se ta budućnost već događa, ali da bi druge profesije mogle preuzeti inicijativu na području koje pripada odgovornosti kustosa. Doprinos rada je u definiranju muzejske struke u novim uvjetima.

7. Muzeološki pristup teorijskim osnovama informacijskih znanosti // Informacijske znanosti i znanje, uredili: S. Tkalac i M.Tuđman, Zagreb: Zavod za informacijske studije, Radovi zavoda za informacijske studije 1, 1990., str. 147 -153.

Muzeji su samo jedan od institucionalnih mehanizama na području baštine. I arhivi i knjižnice prikupljaju informacije, obradjuju ih i prezentiraju, te su korisnički orijentirani. Postoji teorijska razina koja jednim konceptom baštine obuhvaća ove i druge discipline i njima pripadajuće djelatnosti i to tako da svaka od njih tu zajedničku razinu oboji svojim specifičnim praktičnim okolnostima. Rad specificira doprinos muzeološkog pristupa srodnim granama informacijskih znanosti.

8. Museums and Curatorship: the role of theory // The Museum Profession, ed. by Gaynor Kavanagh, Leicester: Leicester University Press,1991., str. 125-137. (MR)

U ovom tekstu pristupnik opisuje stanje svijeta danas, muzeja u njemu i struke, koja je zatečena novim zadacima na koje nije u stanju odgovoriti. Zato je, smatra, neophodno da muzejska struka, kao i sve druge, ima obavezno obrazovanje kojim budući poslenici muzeja stječu mogućnost da budu uspješni u svojem poslu. Naglašava da je u osnovi tog obrazovanja teorija baštine koja kustosima može pružiti jasnu sliku njihovog poslanja. Doprinos rada je u identificiranju teorije baštine kao temeljnog uporišta muzejske struke.

9. The future of Museums and the Role of Museology // Museum management and Curatorship, br.11(1992), str. 393–400. (MR)

Pristupnik analizira svijet u kojem živimo, njegovu prirodu i njegove potrebe i kazuje kakve institucije treba kad je riječ o baštini. Teza članka je da mora postojati teorija koja se na najširoj osnovi bavi baštinom i koja može struci omogućiti prosperitet. Takvu teoriju naziva "znanošću baštine" i smatra da se proteže na sve oblike djelovanja na području baštine, ma o kojoj se institucionalnoj formi radi.

10. The European Dream and Reality of Museums: a report from South-East // Museums and Europe 1992, ed. by Susan Pearce, London: The Athlone Press, 1992., str. 159-173. (MR)

Pristupnik prikazuje političku i društvenu analizu stanja u Hrvatskoj i regiji, opisujući prošlost iz koje izlaze, sadašnjost u kojoj su pored rata izvrgnuti i opasnosti akulturacije, te iskušenjima primitivnog kapitalizma. Tvrdi da u ponovnom pisanju europske povijesti muzeji imaju važnu ulogu, te opisuje kakav muzej i kakva teorija struke mogu omogućiti takvu blagotvornu ulogu baštine u društvu. Ističe da će se muzeji iz tranzicijskih zemalja, bez nužne i hitne promjene, iz nevolje bivšeg sustava naći nespremni u nevolji sadašnjeg sustava za čije opasnosti nisu pripremljeni. Doprinos rada je u aktualiziranju dosega muzejske teorije na crti transzicijskih promjena, čime se informacijska znanost veže uz sociologiju.

11. How Museology Perceives Technology // Information Technology and Heritage - The Future for Europe's Past, ed. by Terry Stevens, Swansea: University of Swansea, 1996., str. 131-138. (MR)

Osnovna teza ovog rada je da je tehnologija stvorila nekad nezamislive mogućnosti koje se najčešće prihvaćaju površno kao forma ali ne i s impliciranim drugačijim načinom mišljenja. Pristupnik dokazuje da većina prakse s novim tehnologijama propušta realizirati novu moguću kvalitetu, te da se, u fascinaciji tehnologijom, premalo pažnje posvećuje kvaliteti informacija. Suprotstavlja se čestom zaključku da su muzeji dio industrije znanja već smatra da im je zadatak upravo selekcija znanja i afirmiranje kvalitetnog, korisnog znanja. Doprinos rada je u potvrdi dvaju temeljnih vrsta informacija, kulturnih i znanstvenih.

12. Essays On Museums And Their Theory: towards the cybernetic museum, Helsinki: Finnish Museums Association, 1997., str. 293. (MR)

Knjiga je sastavljena od izabranih pristupnikovih predavanja u inozemstvu s 40% tekstova pisanih naknadno da bi se zakružile cjeline. Znanstveni doprinos je pokušaj autora da objasni što je to suvremena muzejska institucija, što je njen zadatak u suvremenom društvu i da afirmira široku verziju muzeologije koju zove teorijom baštine. Muzej koji proizlazi iz takvog načina razmišljanja zove kibernetičkim kako bi naglasio njegovu korektivnu ulogu u upravljanju suvremenim društvom.

13. Museums, museology, and ethics: a changing paradigm // Museum Ethics, ed. by Gary Edson, London: Routledge, 1997., str. 168-175. (MR)

Pristupnik argumenturano analizira povijest etike u muzejima te tvrdi da sadašnji kodeksi dotiču samo formalnu stranu struke, a ne zadiru u njenu bit; dakle govore o etičkoj strani ponašanja, a ne poslanja muzeja. Smatra da sve odluke unutar radnog procesa muzeja imaju etičku dimenziju koju treba prepoznati i afirmirati kao dio strukovnog habitusa. Predlaže da se djelovanje u očuvanju i tumačenju baštine svjesno podvrgne načelu odgovornog i moralnog izbora među djelatnim mogućnostima. Doprinos je rada u određivanju novog etičkog pristupa muzejskoj djelatnosti.

14. The role of Museums in Sustaining Cultural Diversity // Cultural Traditions in Northern Ireland: cultural diversity in contemporary Europe, ed. by Maurna Crozier and Richard Froggat, Belfast: The Institute of Irish Studies, 1997., str. 107-113. (MR)

Pristupnik tvrdi da muzeji kakvi jesu pokazuju, posebno u situacijama kao što je ona u Sj. Irskoj, da nisu u stanju pomoći zajednici da živi kvalitetnije. Muzeji, u većini, samo slijede svoje upravljače i nalogodavce koji su često uzroci nevolja. Predlaže nov način poimanja struke i nove, drugačije institucije koje će se baviti stvarnošću i kvalitetom života. Doprinos rada je u aktivnom prožimanju muzeologije i sociologije, posebice u odnosu na konfliktne sredine.

15. Can Theory Help and be Pro-Active? // Museology for Tomorrow's world, ed. by Zbynek Z. Stransky, ISSOM Publications; Proceedings of the internatioonal symposium held at Masaryk University, München: Verlag Dr.Christian Müller Straten, 1997., str. 38-46. (MR)

Smisao ovog rada je tvrdnja da dobro shvaćena teorija nije ništa drugo do li komprimirana, sublimirana praksa, dakle i razumijevanje te prakse. Odatle je potpun uvid ujedno garancija da struka može samu sebe projektirati, odnosno vlastitim prijedlozima ići ususret situacijama koje bi je inače zatekle nespremnom. Doprinos rada je u definiranju relacija između teorije i prakse u muzeologiji.

16. L'inovazione degli ecomusei e i musei di tradizione // Musei per l'ambiente, Cecchini, Folco ed., Argenta: Comune di Argenta et alia, 1999., str. 20-23. (MR)

Riječ je o analizi tradicijskih muzeja i analizi inovacije koju donose ekomuzeji, te o mogućoj tautološkoj dimenziji iskustva eko-muzeja. S inovacijama koje autor taksativno nabraja moguće je izmijeniti cijelu djelatnost muzeja pa i ostale institucije baštine kako bi postale korisnije i ispješnije. Doprinos je u razvijanju ideje eko-muzeja.

17. Comunitat, l'element basic del museu territorial o com poden els museus servir millor la comunitat // Actes del 2n Congres Catala de Museus Locals i Comarcals, ed. Alcade, Gabriel et alia, Arbucies: Museu Etnologic del Montseny, 1999., str. 21-29. (MR)

U ovoj raspravi pristupnik dokazuje da muzeji samo iznimno postoje bez ugrađene obveze da služe zajednici koja ih je osnovala, koja ih (makar posredno) financira i koja od njih (kad to i nije u stanju formulirati) očekuje spasonosne impulse k boljitku i održivom razvoju općenito. Doprinos rada je u praktičnoj analizi odnosa muzeja i društvene potrebe koju muzeji zadovoljavaju.

18. Redefining Collecting // Museums and the Future of Collecting, ed. by Simon J. Knell, Ashgate: Aldershot, 1999., str. 187-196. (MR)

Glavna teza ovog rada je da muzeji moraju posve redefinirati tradicijski način sabiranja. Kako su komunikacija i njen učinak u zajednici postali važniji, tako se prema njima treba ravnati i sabiranje. U okolini informacijske tehnologije postaje lakše nego prije pojačati selektivnost, ali i sabirati mimo hijerarhije uobičajenih vrijednosti, naime, sabirati ono što je važno za dojmljivu priču i namjeravani učinak. Doprinos rada je u definiranju novih veza između temeljnih muzejskih funkcija: sabiranja, istraživanja i komunikacije, što traže nova tehnologija i društvene potrebe.

19. Baštinske ustanove na razmedju: ili gdje je granica izmedju prvog muzeja i njegove zabavljačke inačice? // Arhivi, knjižnice, muzeji:. Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, 2/3, uredile: Mirna Viler, Tinka Katić. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2000., str. 24-31.

Rad nastoji dati jasnu sliku granica strukovne relevancije muzejskih (pa i ostalih baštinskih) ustanova. Naime, izloženi iskušenjima raznih orijentacija, muzeji često sebe vide kroz uspjeh nekih industrija (znanja, obrazovanja, zabave) smatrajući se njihovim dijelom ili pak preuzimajući od njih formalne ili načelne obrasce. Pristupnik dokazuje da propuštaju vidjeti svoje imanentne potencijale koji tako ostaju neiskorištena šansa i njima za uspješnost i zajednici za blagotvorne rezultate. Smatra da jedino potpuno razumijevanje struke, utemeljeno u strukovnom obrazovanju, može izmijeniti tu situaciju. Doprinos rada leži u definiranju uloge muzeja kao baštinske ustanove.

20. Prilog reformi nacionalnih muzeja ili pledoaje za hrvatski nacionalni muzej // Muzeologija, br. 37, (2000), str. 120-128.

U ovom se radu pristupnik zalaže za razumijevanje uloge nacionalnih muzeja kao središnjih u predstavljanju identiteta neke države odnosno nacije, te zato smatra da bi time što postoje i muzeji, kao i nekei novostvorene institucije, trebali preuzeti ulogu zajedništva i koordinacije u nastupu kako bi rezultat bio cjelovita i učinkovita prezentacija identiteta. On ispravno tvrdi da su novonastale države obvezne na redefiniciju svojeg naslijeđenog institucionalnog aparata, a pogotovo stoga što se integriranjem sa svijetom moraju suočiti s izazovom čuvanja i afirmacije vlastitog identiteta.Doprinos rada je u identificiranju nacionalnog muzeja kao ustanove koja pridonosi afirmiranju nacionalnog identiteta.

21. Poslanje muzeja ili: što će nam muzeji / Arhivi, knjižnice, muzeji: Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture, 4, uredile: Mirna Viler, Tinka Katić, Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001., str. 11-22.

To je prvi značajniji rad na tu temu u nas. Pristupnik je razradio razine poslanja muzeja i objasnio u kojoj mjeri sve što se radi u muzeju mora biti ili obojeno ili inspirirano jasnom slikom o poslanju vlastite ustanove. Rad je i nastojanje da se dade čvrsta opća slika poslanja ustanova kakva može biti podloga za sve muzeje, a sadrži i sugestije gdje se i prema kojim strukovnim specifičnostima trebaju unositi raznolika rješenja. Doprinos rada je u definiranju poslanja muzeja kao njegove temeljne sadržajne kategorije.

22. Bridges: a museum for a globalizing world // Museum International, br. 1 (2001), str. 57–60. (MR)

Govoreći o pro-aktivnosti struke i njene teorije, autor pokazuje na primjeru predložene inicijative za osnivanje (sada nepostojećeg muzeja) kako je moguće i potrebno suvremenosti i budućnosti ići u susret rješenjima koja stvaraju razumijevanje koncepta muzeja i svijeta u kojem muzeji trebaju obaviti svoje poslanje. Doprinos rada je u identificiranju uloge muzeja u procesima globalizacije.

Pristupnik je sudjelovao s priopćenjima na preko 40 znanstvenih skupova s međunarodnim sastavom referenata. Neka su priopćenja, publicirana u zbornicima savjetovanja, navedena u prethodnom popisu kvalificirajućih znanstvenih radova (2, 3, 4, 7, 15, 16, 17, 19, 20, 21). Izdvajam najznačajnija priopćenja na skupovima koji ranije nisu spomenuti:

1. ICOFOM Syposium: Systematics and methodology of museology, priopćenje: “A Contribution to a Possible Definition of Museology”, Pariz, 1982.

2. Međuregionalni UNESCO-v seminar: Museums and education, priopćenje: “Education in Museums: museums and identity”, Guadalajara, 1986.

3. Međunarodni seminar: National museum documentation centres – corner stones of international network, priopćenje istog naslova, Riksutstalningar, Stockholm, 1987.

4. 8. kolokvij AMCSTI, priopćenje: “Science and technology museums - the new theory and communication technologies within the context of the European idea”, Strassbourg, 1990.

5. Međunarodni simpozij: Progres i conservacio – economia del patrimoni/ Desevolupament cultural sostengu, priopćenje: “The Role of New Museology in Community: the prologue to the cybernetic museum”, Centro Europeu del Patrimonio Cultural. Barcelona, 1992.

6. Joint Annual Conference Sharing Knowledge, Canadian Museums Association & Societe des Musees Quebecois, priopćenje: “Beyond the Sharing of Knowledge: an introduction to quality in museums”, Montreal, 1995.

7. Medjunarodni seminar Europske zajednice (Comett Programme) Information Technology and Heritage - The Future for Europe's Past, priopćenje: “How Museology Perceives Technology?”, Swansea, 1995.

8. Medjunarodni simpozij Carry on Collecting, University of Leicester, Department of Museum Studies, priopćenje: “To collect or not that is the question”, Leicester, 1996.

9. Međunarodna konferencija Museology Towards the 21st Century, priopćenje: “Can Theory Bring the Professional Prosperity?”, Thessaloniki, 1997.

10. Seminar Arhivi, knjižnice, muzeji ‘98, priopćenje: “Baštinske ustanove na razmedju – ili, gdje je granica izmedju pravog muzeja i njegove zabavljačke inačice”, Poreč, 1998.

11. 7 mediteranska etnološka ljetna škola MESS, priopćenje: “A Contribution to Understanding of Museums: or why would museums count?”, Piran, 2001.

12. Simpozij etnologa konzervatora Hrvatske i Slovenije (SEK II), priopćenje: “Opća teorija baštine”, Paklenica, 2001.

Pristupnik je sudjelovao u organiziranju značajnih međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji. Tako je 1987. sudjelovao u organiziranju godišnje konferencije CIMAM-a (Međunarodni komitet ICOM-a za muzeje moderne umjetnosti) i simpozija na temu “Biti između” u Dubrovniku, 1985. godišnjeg skupa ICTOP-a (Međunarodni komitet ICOM-a za odgoj i obrazovanje muzejskog osoblja) s temom “Do not forget the museum object” u Dubrovniku i Godišnje konferencije ICOFOM-a s temom “Originals and substitutes” u Zagrebu, te 2001. simpozija Central European Initiative (CEI) “Baština, turizam, razvoj” u Zagrebu.

Znanstveni rad pristupnika dr. sc. Tomislava Šole bio je usmjeren prvenstveno prema utvrđivanju odnosa između muzeološke teorije i prakse. On je na jednoj strani razvijao teorijske premise istraživanja, komuniciranja i očuvanja baštine, a na drugoj je strani nastojao teorijski osmisliti preobrazbu muzeja u cjelovitu baštinsku ustanovu. U tom kontekstu polučio je izvrsne rezultate na međunarodnom planu afirmirajući svoj koncept na mnogobrojnim znanstvenim konferencijama. Nakon posljednjeg izbora publicirani radovi odražavaju ciljano usmjeravanje prema muzejskom marketingu i baštinskim resursima i pokazuju realne dosege njegove teorije. Sa stanovišta informacijskih znanosti kao zajedničke jezgre mnogih svojih grana, Šola je ostvario nužne veze muzeologije s drugim granama koje se bave baštinom i postigao da je proučavanje i očuvanje baštine postalo povezujući činitelj među njima. U tom se smislu njegov znanstveni doprinos može ocijeniti visokom ocjenom.

Nastavna djelatnost

Od 1988. godine izvodi nastavu na studiju muzeologije u okviru Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i to kao docent do 1996., a od tada kao izvanredni profesor. Predaje kolegije “Opća teorija baštine”, “Muzeji i publika” i “Muzej danas”.

Od 1996. voditelj je smjera muzeologije na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojemu predaje kolegije: “Opća teorija baštine” i “Kibernetički muzej”.

Izradio je interna skripta kao nastavni materijal za predmete: “Opća teorija baštine” i “Muzeji i publika” i 80 str. teksta za temu “Marketing u muzejima”.

Bio je mentor za 9 diplomskih radova i 4 magistarska rada.

Od 1993. god. redoviti je vanjski predavač “Odabranih poglavlja iz muzeologije” na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, te povremeni predavač na poslijediplomskim studijima u Barceloni (Španjolska) (20-30 sati predavanja godišnje na Centro Europeu del Patrimonio od 1989. do 1994.) i Finskoj (od 1987. do 1995. na sveučilištima u Jyvaskyla, Tampere, Helsinki). U razdoblju 1985-1997 (s iznimkom dviju godina) predaje na ISSOM (International Summer School of Museology) u Brnu, Češka Republika, a 1993-1995 osniva i strukovno vodi Međunarodnu ljetnu školu za baštinu (ISSH) u Jyvaskyla, Finska.

Pristupnik dr. sc. Tomislav Šola korektno obavlja svoju nastavnu djelatnost. Komunikativan u izlaganju, zanimljiv i provokativan, ostvaruje vrlo visoku razinu komunikacije sa studentima i kvalitetno prenošenje vlastitog znanja i iskustva. Njegovo sudjelovanje u nastavi na poslijediplomskim studijima u Europi priznanje je njemu kao predavaču i Katedri za muzeologiju i Odsjeku na kojem izvodi nastavu, kao i Sveučilištu u Zagrebu. U nastavi se koristi aktualnim vizualnim materijalom i suvremenom literaturom. Nakon posljednjeg izbora uspješno vodi smjer muzeologije na poslijediplomskom studiju, unapređuje redoviti rad u okviru svojih kolegija i pridonosi sve većem ukupnom znanju studenata na studiju muzeologije, potičući ih na samostalni istraživački rad. Jedini je nedostatak u relativno malom broju studenata kojima je mentor.

Stručna djelatnost

Pristupnik je objavio veliki broj stručnih radova. Među 38 objavljenih radova u strukovnim časopisima, od čega 4 nakon posljednjeg izbora, 60 radova u popularnim časopisima i dnevnim i tjednim tiskovinama, od čega 2 nakon posljednjeg izbora i 27 uvodnih tekstova u katalozima izložbi, od čega 2 nakon posljednjeg izbora, nalaze se prikazi izložbi i analize posjećenih muzeja, razgovori s poznatim muzeolozima i prikazi njihova rada, kritički prikazi djelatnosti muzeja, kulturne politike i odnosa prema baštini.

Od njih izdvajamo: “Muzej kao potreba čovjeka i društva” (1979), “Živi mrtvi muzej” (1981), “Musee d’Orsay” (1982), “Louvre nauke, tehnologije i industrije – Nacionalni muzej nauke, tehnologije i industrije – La Vilette” (1982), “Razgovor s Antunom Bauerom” (1983), “Ambijent pokretne slike” (1984), “In memoriam – Zdenka Munk” (1986), “Sablasna realnost holografije” (1986), “Izložba kao komunikacijski medij – ili pohvala privremenoj arhitekturi” (1987), “30 sekundi pred izloškom” (1988), “Muzejski sajam u Parizu” (1990), “Museums between the war and peace” (1993), “Zbiram – torej sam” (1993), “Pabirci s muzeologovog stola” (1999), “Europski muzej godine” (2000).

Od tekstova u katalozima valja istaknuti: “Ivan i Josip Generalić” (1976), “Ivan Lacković Croata” (1977), “Krešimir Trumbetaš” (1979), “Eugen Buktenica” (1980) i “Mladen Veža” (1996).

Sudjelovao je u nizu stručnih skupova u zemlji i inozemstvu.

Direktor je Muzejskog dokumentacijskog centra, Zagreb i glavni i odgovorni urednik časopisa "Informatica museologica" i zbornika "Muzeologija" u razdoblju 1981-1988.

Od 1994. do 2001. stalni je član žirija Europske nagrade za muzej godine (EMYA), koju dodjeljuje Evropski savjet u okviru European Museum Forum. Kao član žirija ocijenio je kvalitetu oko 60 novih muzeja u raznim zemljama Europe, te napisao odgovarajući broj izvještaja u kojima je iznio svoj stručni nalaz o pojedinom muzeju.

Od 1989. član je Izdavačkog savjeta UNESCO-va časopisa “Museum International”. God. 1996. postao je član izdavačkog odbora časopisa "Museum Practice", koji izdaje British Museum Association.

Pristupnik je realizirao ili dijelom realizirao slijedeće stručne projekte:

1. Koncepcija Medjunarodnog dana muzeja kao urbane kulturne akcije (1981-1986)

2. Koncepcija izložbe muzejskih publikacija za sve muzeje u državi pri manifestaciji “Interliber” (1982)

3. Elaborat "Reogranizacija mreže muzeja u Sloveniji" (1987)

4. This is Finland/Tama on Suomi, Jyvasyla, Finska (1987)

5. Informacijski centar (muzej) Triglavskoga narodnog parka i Muzej Trente, Trenta, Slovenija (1988)

6. Muzej novejše zgodovine, Ljubljana, Slovenija (1990)

7. Izložba o povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (koncepcija, postav, izvedba) (1990)

8. European Heritage Forum, Barcelona, Katalonija (koncepcija, idejni projekt, organizacija realizacije) (1994)

9. Hrvatski školski muzej, Zagreb, Hrvatska (muzeološka koncepcija obnove muzeja /samo dijelom realizirano/) (1994)

10. Eko-muzej Kapele, Brežice, Slovenija (idejni projekt) (1996)

11. Idejni projekt za novi postav Odjela za promet, Tehnički muzej Zagreb (dijelom realizirano) (1997)

12. Postav izložbe "Kajkaviana Croatica", Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb (1997)

13. Koncepcija i postav izložbe "U susret ekomuzeju Kapele", Kapele, Slovenija (1997-8)

14. Idejni projekt "Bridges & Bridges – imaginary museum of Europe", za Haus der Geschichte, Bonn, Njemačka (1999)

Uz njih je vodio ili sudjelovao u izradi preko 20 stručnih projekata koji nisu realizirani.

Pristupnik dr. sc. Tomislav Šola izrazito je aktivan i uspješan u poticanju i ostvarivanju niza stručnih projekata u zemlji i inozemstvu. Niz objavljenih stručnih radova u stručnim časopisima i dnevnom tisku aktualizira raznolike probleme iz područja muzejske djealtnosti i brige za baštinu. Kao urednik i član uredništva domaćih i inozemnih muzeoloških časopisa odigraop je značajnu ulogu u njihovu profiliranju i ulozi koju su odigrali u kulturnom životu Hrvatske i međunarodne muzejske obitelji. Projekti kojima se bavio, od reorganizacije muzeja u Sloveniji, preko projekata za realizaciju pojedinih izložbi ili uređenja novih muzejskih postava ili koncepcija eko muzeja i novih oblika muzejskih institucija, utjecali su na muzejsku djelatnost u Hrvatskoj i nekim zemljama Europe. Kao član žirija za nagradu Europski muzej godine stimulirao je inovativne projekte i afirmirao visoko stručni pristup u procjeni rada novootvorenih i novouređenih mzeja diljem Europe. Nakon posljednjeg izbora nastavio je stručni rad istim intenzitetom, s time da je veću pozornost posvetio temama baštine kao cjeline i integralnom sagledavanju baštine kao osnove identiteta. Stručni rad pristupnika zaslužuje veoma visoku ocjenu na domaćem i međunarodnom planu kao njegov individualni doprinos i kao afirmacija zagrebačke muzeološke škole.

Zaključak

Dosadašnji znanstveni, nastavni i stručni rad pristupnika dr. sc. Tomislava Šole može se ocijeniti visokom ocjenom.

Njegov znanstveni interes i rezultati istraživanja u proučavanju vrednovanja i komuniciranja baštine ukazuju na poseban senzibilitet za teoriju baštine kao jednu od temeljnih odrednica muzeologije. Istovremeno se njegov znanstveni interes za muzejsku instituciju, njezino poslanje i razne njezine pojavne oblike usmjerava prema svestranijoj integraciji muzeološke teorije i prakse i povezivanju s drugim granama informacijskih znanosti. Svoj je znanstveni rad promovirao u nizu međunarodnih znanstvenih savjetovanja, afirmirajući hrvatsku muzeološku misao.

Pristupnikov stručni rad u svemu prati njegove znanstvene interese i usmjeren je prema primjeni teorijskih dosega u praksi. Jednim je dijelom usmjeren prema projektima u kojima se afirmiraju vrijednosti baštine, a drugim dijelom prema valoriziranju muzejskih dostignuća diljem Europe.

Dosadašnji nastavni rad pristupnika ukazuje na puno animiranje studenata i na nastojanje da se na poslijediplomskom studiju razviju novi znanstveni potencijali. Predavajući na nizu europskih centara za baštinu, ostvario je visoku razinu međunarodne afirmacije.

Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi slijedeće

M i š l j e n j e

Pristupnik dr. sc. Tomislav Šola, izvanredni profesor, ispunjava sve propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u Odsjeku za informacijske znanosti.

Pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika (NN 59/96) jer:

1. ima stupanj doktora znanosti,

2. ima 5 godina znanstvenoistraživačkog i nastavnog rada u zvanju izvanrednog profesora (ekvivalent zvanju više znanstvenog suradnika)(minimum 3),

3. ima veći broj objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom (posebno obrazloženo),

4. uspješno je sudjelovao u 2 znanstvena projekta i nizu muzeoloških stručnih programa,

5. ima nove radove nakon izbora u prethodno zvanje (16 znanstvenih i 8 stručnih radova)

Pristupnik isto tako udovoljava Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja što su ih utvrdila znanstvena područna vijeća (NN 38/97):

1. ima objavljene 3 znanstvene knjige, 6 poglavlja u knjigama, 24 rada u zbornicima i 17 radova u znanstvenim časopisima,

2. od toga su 1 knjiga, 6 poglavlja u knjigama, 15 radova u zbornicima sa znanstvenih savjetovanja i 5 radova u znanstvenim časopisima, radovi s međunarodno priznatom recenzijom. U izvješću je analizirana 1 knjiga (računa se kao 4 rada), 7 poglavlja u knjigama, 11 radova u zbornicima i 4 rada u časopisima, što iznosi 27 radova, više nego što se traži u Minimalnim uvjetima. Od tih je radova 21 rad s međunarodnom recenzijom.

Pristupnik udovoljava uvjetima Rektorskog zbora, jer:

1. je održao preko 40 priopćenja na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, od čega pretežni dio u inozemstvu (minimum je 5, od čega 3 na međunarodnim skupovima),

2. zadovoljava 4 od 6 uvjeta navedenih u Odluci (NN 94/96):

a. pod njegovim su mentorstvom 4 pristupnika izradila magisterij i postigla akademski stupanj magistra znanosti (minimum 2),

b. pod njegovim je mentorstvom izrađeno 9 diplomskih radova (minimum 8),

c. bitno je unaprijedio stručni rad na polju muzejske djelatnosti radom u međunarodnim muzejskim organizacijama i žiriju za Europski muzej godine (7 godina),

d. voditelj je smjera muzeologije na Poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti i 2 kolegija na istom studiju,

Prema navedenom Tomislav Šola, pristupnik u ovom postupku, udovoljava svim odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74, st. 3)):

1. ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i uvjete koje propisuje Rektorski zbor,

2. ima ostvarene projekte i radove koji značajnije utječu na razvitak muzeologije,

3. ima 14 godina nastavnog rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (minimum 6) i

objavljeno 16 znanstvenih i 8 stručnih radova nakon izbora u prethodno zvanje.

Na temelju izloženog predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere dr. sc. Tomislava Šolu, izvanrednog profesora, u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana muzeologija u Odsjeku za informacijske znanosti.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Miroslav Tuđman, redoviti profesor,

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, redoviti

Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva

za ocjenu rezultata natječaja

za znanstveno-nastavno zvanje

r e d o v i t i p r o f e s o r

na znanstvenome području

humanističkih znanosti (filologija)

na Katedri za grčki jezik i književnost

Odsjeka za klasičnu filologiju

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

DEKANU I VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na prijedlog fakultetskoga Vijeća sa 6. sjednice 18.veljače 2002., imenovao je nâs, niže potpisane, u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana klasična filologija, na Katedri za grčki jezik i književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju našega Fakulteta. Natječaj je objavljen u dnevnome listu "Vjesnik", 1. ožujka 2002. Proučivši natječajnu građu priloženu prijavi Kandidatovoj, u duhu odgovarajućih odredaba Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Zakona o visokim učilištima te odluka znanstvenih područnih vijeća i Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, podnosimo Vijeću ovo

I Z V J E Š Ć E

1. Podatci o natječaju i natječajnoj građi

Kao što je netom navedeno, natječaj je objavljen u Vjesniku od 1. ožujka o.g., i na nj se prijavio samo jedan kandidat, i to dr. sc. Mate Križman, trenutno redovni profesor u Odsjeku za klasičnu filologiju našega Fakulteta, priloživši svojoj prijavi životopis, popis radova i same radove. Fakultetsko je Vijeće u tome povodu odlučilo predložiti da se dr. sc. Milivoj Sironić, professor emeritus, dr. sc. Vladimir Vratović, red. prof. i dr. sc. Darko Novaković, red. prof., imenuju u stručno povjerenstvo koje će iznijeti mišljenje i ocjenu, ispunjuje li rečeni kandidat uvjete za dotično znanstveno-nastavno zvanje, propisane Zakonom o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, Zakonom o visokim učilištima te odgovarajućim odlukama znanstvenih područnih vijeća i Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, što oni ovim izvješćem i čine.

2. Životopis Kandidatov i napredovanje u struci

Iz priloženoga Kandidatova životopisa Povjerenstvo ponajprije ističe podatak da se on rodio 5. listopada 1934. u Žminju, Županija Istarska. Tri je razreda osnovne škole završio za talijanske okupacije od 1939-1943, na talijanskome jeziku, da bi potom 1945. prešao u prvi razred hrvatske srednje škole, a onda, od drugoga razreda, u hrvatsku klasičnu gimnaziju u Pazinu, gdje je i maturirao 1953, s odličnim uspjehom. Iste je godine na jesen upisao klasičnu filologiju na našem Fakultetu, gdje je studirao grčki kod profesora N. Majnarića i M. Sironića, a latinski kod profesora V. Gortana i V. Vratovića te diplomirao ljeti 1958. Zbog uspješna studija i visoko ocjenjivanih ispita tijekom studija i na diplomskome ispitu natjecao se, u dogovoru sa svojim profesorima, za mjesto asistenta na našem Odsjeku za klasičnu filologiju, ali je tadanja Kadrovska komisija spriječila njegov izbor iz političkih razloga. Stoga je neko vrijeme predavao po školama u Istri, uglavnom njemački i hrvatski jezik, g. 1961. prešao je na Odjel za stariju građu tadanjega Arhiva Hrvatske, gdje je djelovao prije svega kao stručnjak za arhivsku latinštinu, održavajući latinske jezične tečajeve i osobito priređujući izdanja latinski pisanih povijesnih izvora. Izvan radnoga vremena bavio se jezikoslovljem, ponajpače indoeuropeistikom, pohađajući predavanja profesora Katičića, Vinje, Lászla, Filipovića i dr. u okviru poslijediplomskoga studija lingvistike, kao i u okviru Zagrebačkoga lingvističkoga kruga. G. 1962. položio je propisani državni ispit u zvanje profesora klasične filologije, ali je i dalje radio u Državnome Arhivu, u nenastavnome zvanju. Ipak je šk. g. 1964/5. i 1965/6., na preporuku nekih profesora našega Fakulteta, uspio gostovati kao lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Humboldtovih u tadanjemu istočnome Berlinu.

Za hrvatskoga političkoga proljeća g. 1971. najzad je ipak dobio asistentsko mjesto na našem Fakultetu, ali na Katedri za indoeuropsku lingvistiku. Prvo je vodio indoeuropeistički proseminar, a s vremenom je preuzimao i druge oblike nastavne djelatnosti. Za znanstvenoga asistenta izabran je u siječnju 1980. i, uz odobrenje Znanstveno-nastavnoga vijeća, samostalno počeo predavati i obavljati ispite te voditi Katedru za indoeuropsku lingvistiku Odjela za opću lingvistiku i orijentalne studije. Rješenjem br.01/1-4426/1982 od 2. ožujka 1982. upisan je u Registar znanstvenih radnika, pod br. CR 4426. Doktorsku je disertaciju s područja pretpovijesne antroponimije naših krajeva, temeljenu na podatcima s rimskih natpisa u Istri, obranio u prosincu 1984, nakon čega je početkom 1985. izabran za docenta i za znanstvenoga suradnika. U prosincu 1991. Vijeće ga je izabralo u znanstvenoistraživačko zvanje višega znanstvenoga suradnika a u veljači 1992. isto ga je vijeće izabralo i potvrdilo za izvanrednoga profesora za znanstveno područje filologije na Katedri za grčki jezik i književnost. Na temelju odluke o upisu u registar istraživača Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike od 24. siječnja 1992. upisan je u Registar istraživača u znanstvenoistraživačkom zvanju viši znanstveni suradnik na znanstvenome području filologija, pod matičnim brojem 023720.

Kandidat dr. sc. M. Križman hrvatske je narodnosti i hrvatskoga državljanstva. Od stranih jezika u većoj ili manjoj mjeri, u govoru i pismu, vlada talijanskim, njemačkim, francuskim, engleskim i ruskim jezikom; na svim tim jezicima čita znanstvenu literaturu, a na nekima od njih može, po potrebi, usmeno raspravljati o znanstvenim sadržajima i pisati sažetke ili vlastite članke. Član je Matice hrvatske i Hrvatskoga filološkoga društva te Hrvatskoga društva klasičnih filologa, kojemu je u jednome mandatu bio i predsjednikom.

3. ZNANSTVENA, NASTAVNA I STRUČNA DJELATNOST:

a) Do izbora u zvanje izvanrednoga profesora

3.1 Znanstvena djelatnost

Prema podatcima iz priloženoga životopisa, Kandidat je, poslije diplome iz klasične filologije 1958, iste godine pohađao mjesec dana predavanja na Sveučilištu za strance u Perugi i nakon uspješno položenih, ondje propisanih, ispita stekao i diplomu iz etruskologije toga Sveučilišta. Po dolasku na naš Fakultet biran je 1980. za znanstvenoga asistenta, 1982. upisan je u tadanji Registar znanstvenih radnika; početkom 1985, nakon što je predhodno uspješno obranio doktorat iz historijske onomastike naših krajeva, izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta i za znanstvenoga suradnika; krajem g. 1991. naše ga je Vijeće izabralo za višega znanstvenoga suradnika a početkom 1992. u sadanje njegovo znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora, dok ga je Ministarstvo znanosti iste godine unijelo u svoj Registar istraživača u rečenome zvanju višega znanstvenoga suradnika za znanstveno područje filologije.

Sudeći prema priloženome popisu objavljenih radova, Kandidatova je znanstvena zaokupljenost do spomenutoga izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora trojako usmjerena. Takva se usmjerenost spominje i u njegovu životopisu a dade se potvrditi raščlanbom komentiranoga popisa njegovih objavljenih radova koji je također priložen prijavi na natječaj. Vidi se, na primjer, da su pitanjima srednjovjekovne i novovjekovne hrvatske latinštine posvećene njegove usmene i tiskane rasprave o hrvatskom humanistu Matiji Vlačiću (br.1, 5, 33-34, 45), o hrvatskome isusovcu i indijskome misionaru Nikoli Ratkaju (br.24), o francuskome vojnome graditelju A. Devilleu s početka 17. st. (br.37), i uz to izvrsnome latinskome piscu i poznavatelju klasičnih književnosti.

S područja indoeuropske lingvistike Kandidat je do sada objavio dvije knjige; u knjizi o antičkim svjedočanstvima o Istri (br.3 i 46), vrlo iscrpnom filološkom obradbom grčkih i rimskih zapisa o našim krajevima nastoji proniknuti uljudbene i narodnosne prilike u tome dijelu Hrvatske na prijelazu iz pretpovijesnoga u rano povijesno razdoblje, a u knjizi o istarskim imenima iz rimskoga doba (br.21) primjenjuje neke novije metode istražujući antroponimiju latinskih natpisa u našim krajevima i u njoj jezične ostatke predrimskih i predgrčkih Histra; sličnim se sadržajem bavi i rasprava o najstarijim antroponimijskim vezama Istre u sjevernome jadranskome prostoru, objavljena na njemačkom jeziku u bečkom slavističkom godišnjaku (br.26) te usmeno iznesene rasprave o pravome obliku i o pisanoj predaji imena histarskoga kralja Epulona i o nekim Horacijevim pogledima na jezik (br.46-49). Indoeuropeistički su u užemu smislu rad pod br.2 u kojem se nastoje na nov način opisati rodoslovni odnosi među indoeuropskim jezicima i rad pod br.25, u kojem se na temelju izvorne arhivske građe pokušava istražiti i prikazati razvitak indoeuropeističke nastave na našemu Fakultetu od Lavoslava Geitlera do Radoslava Katičića.

Općelingvističkim sadržajima bavio se u nizu svojih predavanja o jeziku i pismu na Hrvatskoj televiziji (br.6), zatim u studiji o sociolingvistici suvremene Crne Afrike (br.22) te u ambiciozno zamišljenome pregledu jezika na svijetu u desetak enciklopedijskih stupaca, uz kraće zasebne sažetke o anglofoniji, frankofoniji, hispanofoniji i luzofoniji za Enciklopediju Leksikografskoga zavoda (br.28-32). Obveze na indoeuropeističkoj i općelingvističkoj katedri očito mu u prvo vrijeme službovanja nisu ostavljale mnogo vremena za klasičnu filologiju u užemu smislu. S toga mu je područja prije svega rasprava o osporenoj autentičnosti najstarijega spomenika latinske pismenosti, zvanoga Fibula Praenestina, usmeno iznesena na simpoziju u Puli i 1988. tiskana (br.23). Kao klasični filolog, Kandidat je svojevremeno pomagao prof. R. Simeonu pri izradi njegova velikoga, dvosveščanoga Enciklopedijskoga rječnika lingvističkih naziva (br.9), u kojem je istaknut kao jedan od četrnaestorice užih suradnika. Osim toga, u klasičnu filologiju zapravo spadaju i ovdje već spominjana oba izdanja knjige o antičkim svjedočanstvima o Istri (br.3 i 50), knjiga o histarskim vlastitim imenima na rimskim natpisima iz Istre (br.21), kao i gore također već spominjani članci odnosno usmena izlaganja o antroponimiji iz rimskoga doba na području sjevernoga Jadrana (br.26, na njemačkom jeziku, u Bečkom slavističkom godišnjaku, i br.45-48) a pogotovu izlaganje o Horaciju (br.49); svi ti radovi u krajnjoj crti teže za indoeuropeističkim spoznajama, ali istodobno pripadaju i klasičnoj filologiji, jer im je polazna građa na grčkom i latinskom jeziku i predhodno iziskuju temeljitu klasičnofilološku obradbu, uz primjenu istraživačkih postupaka uobičajenih u toj struci.

Kritička izdanja klasičnih i njima srodnih starih zapisa filolozi drže vrhunskim poslom svoje struke, koji uz to ima obilježja nesumnjive znanstvenosti. Prihvaćajući to gledište, ovo Povjerenstvo ocjenjuje da je sa sličnim znanstvenim úlogom priređeno i Kandidatovo kritičko izdanje klasicistički i oratorski sročenih latinskih pisama o prilikama u Indiji i Tibetu što ih je prvih desetljeća 17. st. isusovac Nikola Ratkaj slao iz Indije u Zagreb (br.36; o pomnjivosti s kojom je to izdanje priređeno svjedoči i podatak da je Kandidat, na temelju uvida u uščuvane autografe rečenih pisama, uočio u njima samima i u njihovim predhodnim izdanjima više nego stotinu nejasnih odnosno krivo pročitanih mjesta, i na to upozorio u isto tolikom broju bilježaka u svome kritičkome aparatu uz izdani tekst. Druga su njegova kritička izdanja Devilleov latinistički opis Pule i pulskih spomenika iz 30-ih godina 17. st., kako je to opisano u popisu radova (br.37), te izdavanje latinski pisanih Zaključaka Hrvatskoga sabora iz druge polovice 18. st. (br.8). Što se tiče ovih posljednjih, Kandidat u komentiranome popisu svojih radova navodi da je u okviru pripreme za tisak svezaka IV.-XII. rečenih Zakjučaka (ukupno oko 3000 autorskih kartica obrađena teksta) sudjelovao, zajedno s drugima, u čitanju i prijepisu, u provjeri izvornoga čistopisa uvidom u rukopisne koncepte, u izradbi kritičkoga i pomoćnoga aparata; da je za svez. VII.‑ VIII. uz to preuzeo odgovornu redakturu teksta te izradbu kritičkoga aparata na temelju saborskih koncepata i vlastitih konjektura, kao i da je VII. i VIII. svezak potpisao kao glavni urednik. O znanstvenome úlogu u kritičkome izdanju Zadarskoga statuta (br.59) bit će riječi niže.

4. Nastavna djelatnost

Prije dolaska na naš Fakultet Kandidat je, na preporuku nekih tada utjecajnih profesora našega Fakulteta, preuzeo hrvatski lektorat u Slavenskome zavodu Sveučilišta Humboldtovih u Berlinu šk. g. 1964/5. i 1965/6., gdje je držao hrvatski tečaj s govornim vježbama, a na zahtjev zavodske uprave također seminare, predavanja i ispite iz hrvatske gramatike; lektorat mu nije mogao biti produžen, iako je vodstvo rečenoga Zavoda to tražilo, i to zbog Kandidatovih obveza na tadanjem radnome mjestu u Arhivu Hrvatske.

Na našem je Fakultetu primljen za asistenta na Katedri za indoeuropsku kingvistiku, gdje je prvo preuzeo lingvistički i indoeuropeistički proseminar i odgovarajuće godišnje ispite. Potom je, kako je već rečeno gore, u prikazu njegove znanstvene djelatnosti, biran 1980. za znanstvenoga asistenta a početkom 1985. u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Na rečenoj je Katedri s vremenom preuzimao na sebe, osobito otkad je postao predstojnikom Katedre za indoeuropsku lingvistiku, organizaciju i izvođenje svih oblika nastave na rečenoj Katedri: predavanja i seminare iz opće i indoeuropske lingvistike, dodiplomske i završne diplomske ispite iz indoeuropske lingvistike te po pozivu i potrebi indoeuropeisitčka predavanja i seminare u okviru poslijediplomskih studija u Dubrovniku i Zagrebu.

Prigodom prijelaza na Katedru za grčki jezik i književnost g. 1992. izabran je u svoje sadanje znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora, preuzeo je predstojništvo te Katedre te predavanja prije svega kolegija iz grčke historijske gramatike i grčki jezikoslovni seminar. Uz to je, kao predstojnik Katedre, obavljao potrebne stručne i organizacijske poslove, pisao izvještaje o znanstveno-nastavnoj djelatnosti članova Odsjeka radi njihovih promaknuća, ocjenjivao podobnost predlaganih tema doktorskih disertacija, vodio magistrande i doktorande, predsjedao ili sudjelovao u obranama diplomskih magistarskih i doktorskih radnja, obavljao ispite i kolokvije, i sl. Do popune odgovarajućega radnoga mjesta na Katedri za indoeuropsku lingvistiku, na kojoj je od njegova prijelaza na Odsjek za klasičnu filologiju stalno zaposlen samo jedan djelatnik, nastavio je istodobno obavljati i sve netom nabrojene poslove na rečenoj indoeuropskoj katedri.

Pripremajući se za predavanja, prvo iz poredbene indoeuropske a potom i iz grčke historijske gramatike te za pripadne seminare, gotovo je svake školske godine priređivao seminarske zbornike za studente, s građom za vježbe, s prevedenim člancima i ulomcima najnovijih radova u časopisima i priručnicima te s kraćim vlastitim autorskim prilozima, što je bitno pomagalo u kakvoći studiranja a u skoroj bi budućnosti moglo prerasti u indoeuropeistički priručnik iz historijske sintakse i u odgovarajuću monografiju o povijesnoj sintaksi grčkoga jezika; te priručnike nije do sada mogao dovršiti zbog svojedobno mu nametnutoga dugogodišnjega izbivanja iz uže struke, a potom i zbog zauzetosti usporednim obvezama na dvjema katedrama, grčkoj i indoeuropeističkoj; isto vrijedi i za njegov davno dovršeni prijevod ranokršćanskoga spisa HERMIN PASTIR, za koji su se tek nedavno stekli svi uvjeti da bude predan patrologijskoj katedri na Bogoslovnomu fakultetu našega Sveučilišta kao izdavaču.

Nastavljajući svoje bavljenje hrvatskim latinistom i čuvenim protestantskim teologom Matijom Vlačićem, Kandidat je 1990. na francuskom jezikom pripremio usmeno izlaganje o biblijskim temeljima Vlačićevih pogleda na jezik (br.45) za VIII. međunarodni simpozij o hrvatskoj kulturi u Parizu.

5. Stručna djelatnost

Uz taj podnaslov Povjerenstvo ponajprije ističe obseg i kakvoću Kandidatova dosadanjega prevoditeljskoga djela. Prvi mu je prijevod, s latinskoga jezika i u tuđem izdanju, objavljen još 1963 (br. 7). Nakon toga je, kako potanje navodi u svome životopisu, radi pokrića svojih temeljnih životnih troškova, objavio desetak knjiga s ukupno više nego 2500 tiskanih stranica stručnih, nefiloloških prijevoda, da bi po dolasku na Fakultet 1971. postupno napustio prevođenje nefiloloških tekstova i posvetio se prevođenju samo tekstova iz filoloških struka, osobito s područja hrvatskoga latinizma:

- prijevod Đurđeviće knjižice o Turskome Carstvu (br.16) i njegove autobiografije (br.17) za periodik Croatica - Bibliografije;

- prijevod Voltićeva predgovora svomu Ričoslovniku (br.18); -

- prijevod s hrvatskoga na latinski 127 natuknica (D2342‑D2469) za Osmojezični enciklpedijski rječnik (br.35);

- prijevod Devilleova opisa starina grada Pule i tunolova u pulskoj luci (br.38);

- prijevod Ratkajevih latinskih pisama iz Indije o prilikama u Indiji i u Tibetu (br.40);

- prijevod Vitezovićeva Grbopisa za knjigu I. Banca, Grbovi ‑ biljezi identiteta, GZH, Zagreb 1991, 121‑130 (br.43)

Ipak, kao najvažniji Kandidatov prijevod s područja hrvatskoga latinizma, do njegova izbora u sadanje zvanje izvanrednoga profesora, valja spomenuti prijevod Dubrovačkoga Statuta objavljen 1990 (br.39), u suautorstvu s medievalistom J. Kolanovićem, pri čemu Kandidat posebno odgovara za jezičnu točnost i hrvatsku redakciju prijevoda s latinskoga te za 4,5 autorske kartice jezikoslovnoga i tekstovnokritičkoga uvoda pod naslovom "Riječ prevodilaca", koja je zapravo filološki i terminološki obrazložen osvrt na jezik prijevoda; knjiga ima nešto više nego 187 tiskanih stranica hrvatskoga prijevoda a prema podatcima iz popisa radova potakla je nekoliko zanimljivih odjeka odnosno stručnih recenzija: Glas Koncila, br.20 - 17.svibnja 1992. pregledni novinski članak i vrlo pohvalan osvrt osobito na vrsnoću prijevoda; Historijski zbornik 44(1991)1,177-184: stručna prosudba iz pera riječkoga sveučilišnoga profesora i našega najuglednijega pravnoga povjesničara dr.Luje Margetića - pohvalna ocjena cjeline prijevoda uz pregršt vrlo mjerodavnih pravnopovijesnih napomena uz prijevod; nastavnik Pravnoga fakulteta gđa Nella Lonza, časopis DUBROVNIK 4(1983)3,226-230: još jedna stručna prosudba prijevoda s pravnopovijesnoga gledišta, također vrlo pohvalna u cjelini i kritična u pojedinostima pravnoga i povijesnoga nazivlja i stila; obje te stručne recenzije u neku su ruku odjek poziva na stručnu raspravu o prevođenju naših statuta, koji su prevoditelji u uvodu svoga izdanja uputili pravnim povjesničarima, medievalistima i pripadnicima srodnih struka.

U područje uže, klasičnofilološke struke spada Kandidatov prijevod prevodilački i tekstovnokritički vrlo zahtjevna teksta poslanice sv. Jeronima o "najboljem načinu prevođenja", koji je tiskan dva puta (br.42 i 43). S područja pak indoeuropeističke struke izradio je i znanstveno opremio prijevod Savčenkova priručnika iz poredbenopovijesne indoeuropeistike (br.44), o kojemu će se nešto reći niže.

Uza seminare i predavanja iz indoeuropeistike pratio je odgovarajuću literaturu objavljivanu u svijetu, pišući o njoj recenzije, npr. o Katičićevu Prilogu općoj teoriji poredbene lingvistike (br.10), o Schererovoj antologiji tekstova o pitanju indoeuropske pradomovine i o metodi njegova rješavanja (br.11), o Moutonovu izdanju Katičićeve knjige o starim jezicima na Balkanu (br.12), za koju je, osim recenzije, izradio i drugi svezak s 85 stranica raznih kazala: stvárî, vlastitih iménâ, pisaca i mjesta u pisaca, riječi na 60-ak jezika, indoevropskih i neindoevropskih (br.13).

U popisu svojih radova Kandidat skupno opisuje svoju kolegijalnu suradnju u mnogobrojnim tuđim izdanjima, potpisanu i nepotpisanu (br.20), npr. prepoznavanje navoda iz Aristotelove Retorike u knjizi F.Petrić, Deset dijaloga o retorici, Pula ‑ Rijeka 1983, tekstovnokritička obradba tih navoda i pisanje odgovarajućih bilježaka; stručna provjera i dopuna etimologijskih objašnjenja za terminološko nazivlje grčkog, latinskog, njemačkog i drugih postanja u priručniku 'Leksikon ikonografije', Zagreb 1979; u knjizi Rešetar ‑ Matić ‑ Fancev ‑ Ježić ‑ Ravlić, 'Pet stoljeća hrvatske književnosti', 121/I, Matica hrvatska, Zagreb 1983, 17 tiskanih stranica većinom dužih bilježaka prevedenih s latinskoga i starijega njemačkoga jezika. Posebno pak navodi i opisuje svoju redaktorsku i drugu suradnju u izdanju Vrhovčeva Dnevnika (br.14).

b) Do izbora u zvanje redovnoga profesora

Znanstveni radovi:

Poslije izbora u zvanje izvanrednoga profesora Kandidatovi su znanstveni radovi zadržavali svoju gore spomenutu trojaku usmjerenost, samo što se težište njegove znanstvene zaokupljenosti pomaklo na područje klasične filologije, dok se općelingvističke teme među njegovim radovima više ne javljaju. Tako je poslije svoga prijelaza u Odsjek za klasičnu filologiju objavio u Hrvatskome biografskome leksikonu članak, zapravo kraću studiju, o novijem latinistu M. Županoviću (br.53), a 4. knjizi istoga Leksikona studije o grecistu Matiji Grbiću (br.55) i o J. Florschützu (br.54 , dok mu je na 3. programu Hrvatskoga radija pročitana a u njegovu zborniku "Portreti hrvatskih jezikoslovaca" (ur. G.Crnković) tiskom objavljena studija o klasičnom filologu Antunu Mayeru (br. 56); Mayer je, zapravo, poznatiji kao indoeuropeist, a Florschütz je utemeljiteljem hrvatske indoeuropeistike.

Ipak je najznatnija njegova tiskovina poslije izbora za izvanrednoga profesora drugo izdanje njegovih Antičkih svjedočanstava o Istri (br.50). Zbog povećana obsega i posve nove i vrlo bogate likovne opreme knjige, zatim zbog dodanih novih poglavlja i temeljito dotjeranih prijevoda klasičnih ulomaka u njoj te bitno proširena pomoćnoga aparata ovo Povjerenstvo drži da je riječ o temeljito izmijenjenu izdanju i da se to izdanje Kandidatu mora priznati kao novo djelo. Povjerenstvo jednako visoko ocjenjuje znanstveni úlog u kritičkome izdanju latinskoga izvornika Zadarskoga statuta (br.59, ukupno 762 str.), što ga Kandidat supotpisuje s medievalistom i arhivistom J. Klanovićem, preuzimljući podjednaku odgovornost za tekstovnokritičku uspostavu latinskoga zapisa na temelju mletačkoga tiskanoga izdanja toga statuta, zatim na temelju njegova tzv. Dubrovačkoga rukopisa i vlastitih konjektura, a pretežitu filološku odgovornost za točnost te za pravopisnu i jezičnu redakciju usporednoga hrvatskoga prijevoda; ravnomjerno je podijeljen i napor oko izradbe latinskoga i hrvatskoga kazala stvárî, kazala mjesta, kazala osobnih iménâ. Iz povijesti indoeuropeističke struke objavio je raspravu o indoeuropeističkim sadržajima u poznatoj Ivšićevoj Slavenskoj poredbenoj gramatici (br.51), dok književnopovijesni i jezičnopovijesni pristup prevladava u njegovoj obsežnoj studiji o nastupu predrimskih Histrâ u ljudskoj pisanoj povijesti, prema grčkim i rimskim povijesnim vrelima (br.52). Obilježja znanstvenosti naziru se i u uvodnoj raspravi uz izdanje arhivskih spisa u vezi sa sporom između hrvatskih isusovaca i pavlina oko tiskanja njihovih latinskih rječnika 1740. odnosno 1742. godine (br.57). Ta se rasprava može ocijeniti kao prinos povijesti klasičnofilološke struke u nas. Kao prinos pak užoj znanstvenoj indoeuropeistici može se svrstati rasprava uz prijevod Savčenkova indoeuropeističkoga priručnika na 60-ak autorskih kartica (br.44); taj prijevod, istina, nije još izišao iz tiska, ali je već odavno stručno ocijenjen, predan izdavaču i složen na 223 str. formata A4, pa ovdje smije biti naveden u smislu minimalnih uvjeta što su ih prema Narodnim novinama br. 38 od 11. travnja o.g. utvrdila za izbor u znanstvena zvanja znanstvena područna vijeća; izdavač je nedavno odlučio dovršiti njegovo tiskanje, čim budu obavljene tehničke korekture i dovršeno kazalo stvárî.

U svoju djelatnost na području klasične grecistike i latinistike Kandidat ubraja i svoju suradnju na izradi Religijskoga leksikona što ga namjerava izdati Leksikografski zavod. Za taj je rječnik preuzeo uredništvo natuknica iz grčke i rimske religije, izradio je odgovarajući abecedarij te pregledao sve obrađene natuknice drugih suradnika a sâm je napisao i predao glavnomu uredniku oko 250 natuknica.

Kandidat je, dakle, od izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora objavio devet bibliografskih jedinica znanstvene ili pretežito znanstvene naravi, od toga jednu samostalnu knjigu i jednu knjigu u suautorstvu.

Stručni radovi:

Osim gore netom opisanoga prijevoda Zadarskoga statuta (br.59), valjalo bi ovdje, kao prinos klasičnoj filologiji u užemu smislu, pod istim uvjetima navesti i prijevod Hermina Pastira (br.58), ranoga starokršćanskoga grčkoga spisa o pokori iz 2. st. po Kr.; tekst je prijevoda, u dogovoru s izdavačem, predan patrologu na stručnoteološku obradbu i njegov se izlazak iz tiska predviđa do kraja 1997. Kandidat je, na dalje, objavio oko 140 autorskih kartica latinskoga izvornika i usporednoga hrvatskoga prijevoda arhivskih spisa u vezi sa sporom između hrvatskih isusovaca i pavlina oko tiskanja njihovih latinskih rječnika 1740. odnosno 1742. godine (br.57); izdanje je popraćeno uvodnom raspravom i usporednim hrvatskim prijevodom te životopisnim natuknicama o svim spominjanim osobama. - Za 'Hrvatski leksikon' (1. svez. objavljen 1996) napisao je kraće životopisne natuknice o nekim našim filolozima, naslovljene Geitler, Leopold; Florschütz, Josip; Majnarić, Nikola; Sironić, Milivoj (br.60). Objavio je stručne recenzije o isusovačkoj izložbi (br.61) i o pretisku Jambrešićeva latinsko-višejezičnoga rječnika (br.62). Već godinama piše recenzije članaka iz indoeuropske i opće lingvistike te historijske onomastike, namijenjenih časopisu SUVREMENA LINGVISTIKA, kao i latinističkih radova ili knjiga povijesnih latinskih izvora za HAZU i druge izdavače (64). Temeljito je redigirao prijevod latinističkoga spisa Nikole Bengera iz 18. st. i nanovo preveo njegove stihovane dijelove (63).

Nastavna djelatnost:

O nastavnoj djelatnosti Kandidatovoj poslije zadnjega izbora u znanstveno-nastavno zvanje nema posebnih podataka u natječajnoj građi. U tome razdoblju on i dalje vodi kolegij iz grčke historijske gramatike i grčki jezikoslovni seminar; zbog manjka nastavnoga osoblja na Katedri za indoeuropsku lingvistiku on na toj katedri još uvijek drži predavanja iz poredbene indoeuropske gramatike i vodi indoeuropeistički seminar. Uz pomoć jednoga suradnika nastavlja voditi projekt 'Najstarija jezična prošlost Hrvatske u jadranskome kontekstu', koji novčano podupire naše Ministarstvo znanosti. U okviru toga projekta pripremljeno je, uz ostalo, i drugo, prerađeno, prošireno i pomoćnim aparatom znatno opremljenije izdanje njegove knjige 'Antička svjedočanstva o Istri'. Da bi studentima olakšao praćenje suvremene poredbene indoeuropske i grčke historijske gramatike i u ovome je razdoblju nastavio prevoditi i privatno umnažati građu iz najnovije svjetske stručne literature. Do sada je takve građe radi dopune predavanjima na Katedri za indoeuropsku lingvistiku i na Katedri za grčki jezik i književnosti preveo i više nego je potrebno za odgovarajuća dva priručnika; prevedeni se naslovi za sada, po potrebi, umnažaju fotokopiranjem, pa i u tome obliku pridonose boljoj kakvoći i suvremenosti studiranja na spomenutim katedrama.

c) Poslije izbora u zvanje redovnoga profesora

Za razdoblje poslije prvoga izbora u zvanje redovnoga profesora g.1997. Kandidat navodi u popisu radove br.67.-75. Na prvome mjestu ističemo kulturnopoijesnu studiju (Popis radova br.67) o recepciji korespondencije misionara Nikole Ratkaja iz Indije o Tibetu i dr. saržajima; to je dopunjeni i na francuski prevedeni referat napisan na njemačkom za znanstveni simpozij u Lisabonu, i potom preveden na francuski i objavljen u EUPHROSYNE, časopisu za klasičnu filologiju tamošnjega Sveučilišta. Pod br. 68 istoga popisa navodi se njegovo obsežno samostalno izdanje "Statuta Pulske Općine", u nakladi Grada Pule i Povijesnoga Muzeja Istre, Pula 2000.; ono ima ukupno 240 stranica faksimila i 307 stranica teksta velika formata; tekst je dvostupačan, s izvornim latinskim i usporednim hrvatskim prijevodom, a popraćen je povijesnim, bibliografskim i metodološkim uvodom u izdanje; tekstovnokritički aparat od 1123 kritičke napomene, na latinskom, uz izvorni latinski zapis, i 304 dijelom vrlo opširne bilješke u tumaču uz hrvatski prijevod, zatim pomoćni aparat od kazala osoba, mjesta i stvari te hrvatskih uputnica na natuknice u latinskome kazalu stvari; sažetak na talijanskom, njemačkom i engleskom jeziku. "Translatio corporis Beate Euphemie", Rovinj - Pula 2000. hrvatsko-talijansko izdanje zbirke srednjovjekovnih legenda o rovinjskim svecima, na latinskome jeziku; ima također bogat kritički aparat uz latinski izvornik, i tumač uz latinski prijevod; za uvode i za ukupnu redakciju izvornika i prijevoda odgovoran je Kandidat, dok je transkripciju izvornoga latinskoga zapisa i njegov prijevod na hrvatski obavio u suautorstvu s J. Barbarićem (sam latinski izvornik legendarija i sve popratne tekstove talijanski su stručnjaci preveli i na talijanski). Knjiga je naišla na dobar prijam u kulturnoj javnosti Rovinja i cijele Istre, pa je sada u tisku (br.70) knjiga "Rovinjske legende", ISBN 953-6487-22-5; to je drugo izdanje knjige pod br.69, koje je sudionik natječaja preradio i priredio samostalno. Stručni su radovi Kandidatovi, ali i s udjelom znanstvene obradbe jedinice br. 72-75 u Popisu radova; takva úloga ima osobito u njegovu prinosu Religijskomu leksikonu Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža"; u njemu je surađivao kao urednik struke "Grčka i rimska religija", predloživši početni abecedar od 570 natuknica i uputnica; od toga je sâm i napisao oko 250 natuknica i uputnica; među njima se ističu duži članci, dijelom zapravo kraće studije o indoeuropskoj, hetitskoj, minojskoj, mikenskoj, grčkoj, rimskoj i etruščanskoj religiji, te o shvaćanju ćudoređa u Grka i Rimljana. Pod br.72 u Popisu riječ je o prilozima za Hrvatsku enciklopediju Leksikografskoga zavoda: za svez 1-4. (slova A-D) napisana i predana ukupno 21 natuknica o grčkim jezikoslovnim pojmovima, ukupno u 178 enciklopedijskih redaka. Uz to je u Leksikonu stranih pisaca (Zagreb 2001) nakladnika Školske knjige objavio (br.72) 10 leksikonskih članaka o grčkim piscima (Apolonije R., Bakhilid, Demosten, Eshil, Ezop, Herodot, Heziod, Ksenofont, Teofrast, Tukidid, ukupno 300 redaka, a predao je istomu nakladniku i 14 prikaza njihovih važnijih djela, ukupno 418 redaka, za njegov Leksikon svjetske književnosti (2. svez.: Djela), koji je u pripremi. U knjizi B. Benussia Pula u svjetlu municipalnih ustanova do 1918, koja je u tisku i ima 800 str. (br. 73) potpisuje redakciju grčkih i latinskih navoda, i navodi se kao jedan od više priređivađa. Manje vidljiv, ali i ne manje važan je njegov rad u ulozi recenzenta rukopisa za izdavače na području klasične filologije ili arheologije i medievalističke ekdotike (dva sveska u Akademijinu nizu Codex diplomaticus, i mnogi dr. naslovi). Završujući isto tako utvrđujemo da je kandidat svu tu obsežnu istraživačku, izdavačku i stručnu djelatnost, vidljivu u priloženom Popisu radova, obavljao, kako se vidi iz podataka u Životopisu, usporedno s redovnom nastavom, u njegovu slučaju uz povećan broj nastavnih sati na dvjema katedrama i na postdiplomskom studiju.

6. Zaključna ocjena i prijedlog Povjerenstva

Na temelju svega što je gore rečeno, ovo Povjerenstvo ocjenjuje da kandidat dr. sc. Mate Križman ukupnim brojem i kakvoćom svojih znanstvenih radova prije i poslije zadnjega izbora te ukupnom svojom nastavnom i stručnom djelatnošću ispunjuje uvjete za ponovan izbor u trajno znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor. S gledišta minimalnih uvjeta što su ih znanstvena područna vijeća i Rektorski zbor propisali za izbor u znanstvena odnosno znanstveno-nastavna zvanja, završujući svoje izvješće u prilog Kandidatu još jednom ističemo po našoj ocjeni najvažnije pojedinosti iz njegova rada u razdoblju poslije zadnjega izbora.

Ponajprije podatak da je od prošloga izbora za redovnoga profesora, za potrebe izdanja Religijski leksikon Leksikografskoga zavoda 'Miroslav Krleža', uredio struku Grčka i rimska religija (polazni abecedar od 570 natuknica i uputnica, od toga sâm i napisao oko 250 natuknica i uputnica); da je sam priredio, preveo te znanstveno i stručno opremio knjigu Statut Grada Pule (br.67 u priloženome popisu radova), da je također sam priredio knjigu Rovinjske legende (br.69), koja je drugo, prerađeno izdanje knjige Prijenos Svete Eufemije (br.68), čime se ukupni broj monografskih jedinica, bilo znanstvene i istraživačke naravi ili pak stručno i znanstveno opremljenih prijevoda, što ih on potpisuje ili supotpisuje, sada povećao na jedanaest; da je 1999. sudjelovao priopćenjem na međunarodnom znanstvenom skupu u Lisabonu i da je o istom sadržaju objavio studiju u uglednom međunarodnom časopisu (Euphrosyne, vidi u Popisu radova br.67), na francuskom jeziku; da je i dalje redovan predavač s povećanm brojem sati na dvjema katedrama te predavač i ispitivač na postdiplomskom studiju našega fakulteta, za struku Povijest jezikoslovlja.

Akribičnost znanstvenih radova dr. sc. M. Križmana sa zamjernim uspjehom slijedi tradiciju hrvatske klasične filologije. On je ne samo vrhunski filolog (grecist) nego i indoeuropeist koji suvereno vlada svim suvremenim područjima grecistike i indoeuropske lingvistike. Njega karakteriziraju čestitost i skromnost. Kao osobnost te vrhunski stručnjak i profesor, pridonosi ugledu Filozofskog fakulteta.

Uzimajući u obzir navedene podatke te pojedinačne i skupne ocjene pojedinih razdoblja i vrsta poslova u okviru dosadanje Kandidatove znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti opisane u ovome izvješću, ovo stručno povjerenstvo utvrđuje da dr. sc. Mate Križman, koji je jedini prijavljeni Kandidat na ovome natječaju, ima sve potrebne osobne, stručne, znanstvene i nastavne preduvjete što ih članak 42, stavak 1. Zakona o znanstvenoj i istraživačkoj djelatnosti, zatim članak 74, stavak 1. Zakona o visokim učilištima, kao i odgovarajuće odluke Rektorskoga zbora visokih učilišta Republike Hrvatske i znanstvenih područnih vijeća te naš Statut propisuju za mjesto za koje se Kandidat natječe.

Stoga potpisani članovi Povjerenstva predlažu Vijeću da se dr. sc. Mate Križman izabere u trajno znanstveno-nastavno zvanje REDOVITOGA PROFESORA za znanstveno područje humanističkih znanosti (filologija), polje jezikoslovlje, grana klasična filologija, na Katedri za grčki jezik i književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju našega Fakulteta.

Zagreb, 19. ožujka 2002.

Članovi Povjerenstva:

___________________________________

Dr. sc. Milivoj Sironić, professor emeritus

______________________________

Dr. sc. Vladimir Vratović, red. prof.

_____________________________

Dr. sc. Darko Novaković red. prof.

F a k u l t e t s k o m v i j e ć u F i l o z o f s k o g f a k u l t e t a

S v e u č i l i š t a u Z a g r e b u

Stručno povjerenstvo – izabrano na sjednici Fakultetskog vijeća od 16. 11. 2001. godine – za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teatrologija , na Katedri za teatrologiju i filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost podnosi slijedeće

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u Vjesniku 23. studenoga 2001. prijavio se dr. sc. Boris Senker , redoviti profesor.

Boris Senker rođen je 5. studenog 1947. u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Puli, god. 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Komparativna književnost i Engleski jezik i književnost), a 1982. doktorirao je obranivši disertaciju pod naslovom Kazališni rad Milana Begovića. Od 15. listopada 1971. radi kao asistent na Odsjeku za komparativnu književnost, zatim – na Katedri za teatrologiju i filmologiju Odsjeka – kao docent (1983-1990), izvaredni profesor (1990-1996) te kao redoviti profesor (od 1996.). U zvanje znanstvenog suradnika na znanstvenom području filologije izabran je 1984., u zvanje višeg znanstvenog suradnika 1990., a u zvanje znanstvenog savjetnika 1994. godine. Od 1987. surađuje sa Zagrebačkom slavističkom školom, od 1990. vanjski je urednik Bibliografije kazališta u Leksikografskom zavodu «Miroslav Krleža». Kao stipendist Fulbrightova fonda 1985. boravio je u SAD (Sveučilište New York); Fulbrightovu stipendiju dobio je i za akademsku godinu 1992/1993, ali je nije iskoristio zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu. God. 1997. pokrenuo je dodatni dvogodišnji studij teatrologije pri Odsjeku za komparativnu književnost. Bio je član uredništava časopisa «Umjetnost i dijete» i «Prolog» te istoimene biblioteke Centra za kulturnu djelatnost Zagreba. Suradnik je u više enciklopedija i leksikona (Krležijana, Hrvatski biografski leksikon, Hrvatski leksikon, Leksikon hrvatskih pisaca, Lexikon Theater International /Berlin/). Sudjelovao je u radu nekoliko znanstvenih skupova u Hrvatskoj i na dva u inozemstvu (Los Angeles i Udine). Do 1995. objavio je šest knjiga (s područja teatrologije). Od 1971. redovito se javlja kao kazališni kritičar; od 1985. do 1991. i ponovno od 1995. do 2000. vodi kazališnu rubriku u književnom časopisu «Republika», a za tu djelatnost dobio je g. 2000. nagradu «Petar Brečić».

Nakon prvog izbora (1996) u zvanje redovitog profesora dr. Boris Senker objavio je četiri knjige, desetak znanstvenih radova u zbornicima i znanstvenim časopisima te niz stručnih tekstova i kazališnih kritika. Povjerenstvo u ovom izvješću izdvaja knjige profesora Senkera.

U knjigu «Hrvatski dramatičari u svom kazalištu» Senker je uglavnom uvrstio znanstvene i stručne radove koje je ranije objavljivao u zbornicima i časopisima, ali se među njima nalazi i neobjavljena studija o Krležinom ciklusu o Glembajevima pod naslovom «Nedovršena saga» (str. 11-65). U njoj Senker analizira prozne fragmente i drame tog ciklusa, upozorava na započete pa prekinute fabularne nizove, uspostavljene ali nerazvijene odnose među likovima, kao i na nekoliko «zagubljenih» likova, to jest likova koji egzistiraju u proznim fragmentima ali ih ne uvodi u dramska djela ili ne razvija njihove likove. Sve to zajedno, prema Senkerovom sudu, može snažno potkrijepiti tezu da je Krleža u doba rada na tom ciklusu imao nacrt opsežnije i čvršće povezane narativno-dramske strukture koju međutim nije realizirao do kraja. Posebnu pozornost u toj studiji Senker posvećuje problemu karakterizacije likova i opasnosti od poistovjećivanja lika; primjer za to je Laura Lenbachova – sa samo jednim diskurzom o njemu. Tu opasnost naša kritika uglavnom nije uočila: karakterizacija lika sa samo jednog stajališta (autorovog ili samog lika) znači da se suzio naslutivi kontekst koji je mogao pridonijeti složenijoj razradi lika.

U dva dijela «Hrestomatije novije hrvatske drame», uz devedesetak izabranih fragmenata hrvatskih drama od Vojnovićeva «Ekvinocija» do prvih radova pripadnika «mlade hrvatske drame» (prva polovica devedesetih) koje kratko komentira ne samo svojim sažetim uvodnim analizama nego i izborom oko 500 relevantnih citata iz kritika, eseja i studija drugih autora, Senker u dvije uvodne studije pod naslovima «Vrijeme stilskog pluralizma» (I, str. 6-32) i «Vrijeme dijaloga nasuprot monologu» (II, str. 5-36) daje iscrpan pregled povijesti novije hrvatske dramske književnosti, naglašavajući pri tom njezine kompleksne veze s kretanjima u kazalištu, kulturi i političkom životu.

Knjiga «Zapisi iz zamračenog gledališta» donosi izbor manjeg dijela Senkerovih kazališnih kronika objavljivanih u časopisu «Republika» od 1985. do 1990., i to onih u kojima se komentiraju izvedbe hrvatskih dramskih tekstova.

Znatan dio rasprava i studija objavljenih u zbornicima i znanstvenim časopisima za temu ima dramsku književnost i kazališnu praksu hrvatske moderne, što je inače stalno područje Senkerova užeg znanstvenog i stručnog zanimanja. Tu se ističe studija «Razmjena dramskih tekstova između bečkog i zagrebačkog književnog kruga na mijeni stoljeća» , nastala na temelju istraživanja građe u sklopu hrvatsko-austrijskog znanstvenog projekta koji su vodili Damir Barbarić iz Zagreba i Michael Benedik iz Beča. U njoj Senker raspravlja ne samo o hrvatskim prijevodima i zagrebačkim izvedbama bečke provenijencije (Schnitzlerovih, Hofmannstahlovih i Bahrovih) i o novinskim i časopisnim recenzijama bečkih kazališnih zbivanja na mijeni stoljeća, nego i o nekoliko pokušaja hrvatskih modernista – napose Milana Begovića, Milana Ogrizovića i Josipa Kosora – da se uoči rasapa monarhije Habsburgovaca afirmiraju u njezinoj prijestolnici. Pozornost zaslužuje i kraći tekst «Begovićeva i Hagemannova režija 'Goetza'. Poredbeno čitanje redateljskih knjiga» u kojem se, uz priloženu dokumentaciju, dokazuje visok stupanj ovisnosti Begovićevih redateljskih pokušaja u Hrvatskom narodnom kazalištu o njegovoj suradnji (u funkciji dramaturga) s hamburškim redateljem i teoretičarem Carlom Hagemannom. Iscrpna studija «Režije Shakespearea u Hrvatskoj» u kojoj Senker periodizira i vrednuje redateljske interpretacije Shakespeareovih drama, uglavnom na zagrebačkim i dubrovačkim pozornicama, od prve izvedbe pohrvaćena srpskog prijevoda jedne njemačke preradbe Shakespeareova teksta godine 1841. do suvremenih redateljskih interpretacija koje se oslanjaju o novija kritička čitanja Shakespeareova opusa. Pod naslovom «Likovi u Držićevim plautovskim komedijama i renesansni sustav komičkih tipova» nastavlja pak onu vrstu dramaturškog raščlanjivanja tematski i generički homogenih korpusa dramskih tekstova koji je, polazeći od Suvinove teorije «agenske analize», u tekstu «Brešanov sustav dramskih likova» Senker primijenio i na skup Brešanovih tragigroteski.

Znanstveno djelovanje dra. Borisa Senkera plodnošću, sustavnošću i vrijednošću očevidno se nadovezuje, odnosno, produžetak je njegovog dosadašnjeg rada, do njegovog prvog izbora za redovitog profesora (1996). Kako se vidi iz priloga, Senker je u posljednjih pet godina objavio četiri knjige i veliki broj znanstvenih i stručnih radova. Ti radovi ukazuju na usredotočenje njegovog znanstvenog zanimanja na prikupljanje i interpretiranje građe iz povijesti hrvatskog kazališta i hrvatske dramske književnosti, njegovu orijentaciju na širi (europski, srednjeeuropski) kontekst postojanja tih djelatnosti te na novija događanja u hrvatskoj dramskoj književnosti i kazališnoj produkciji – i to sve do najnovijih dana; za ovo posljednje potrebna je i iznimna kritičnost kakav je očita u njegovom pristupu toj materiji. Senkerovi znanstveni doprinosi nerijetko su vrlo izvorni , a tvrdnje obrazlaže pregledno, argumentirano, služeći se suvremenom znanstvenom metodologijom, jasno, prihvaćenom terminologijom – svakako onom koja isključuje višesmislenost. Posebno pak imponira dokumentiranost njegovih tekstova, naime, Senker teze potkrijepljuje bibliografijski vrlo temeljito, velikim brojem bibliografskih jedinica koje se odnose i na hrvatske i inozemne tekstove. I zaključno: njegovi tekstovi su jednako poticajni za rad njegovih kolega teatrologa kao i studenata kojima su potrebne čvrste uporišne spoznaje.

Zbog toga predlažemo da se dra. Borisa Senkera ponovno izabere u zvanje redovitog profesora na Katedri za teatrologiju i filmologiju na Odsjeku za komparativnu književnost.

Zagreb, 1. veljače 2002. Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Ante Peterlić, red. prof.

2. dr.sc. Milivoj Solar, red. prof.

3. dr. sc. Nikola Batušić, red.prof.

Akademija dramskih umjetnosti

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti

Polje jezikoslovlja i znanosti o književnosti

i

Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u zvanje docenta na Katedri za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici od 18. veljače 2002. u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti (polje jezikoslovlje, grana kroatistika) na Katedri za povijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku. Nakon uvida u priložene dokumente, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u Vjesniku 1. ožujka 2002. prijavila se dr. Anđela Frančić.

Rođena je u Prelogu 1961. godine, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1985. diplomirala godine studij jugoslavenskih jezika i književnosti, magistrirala 1992. godine, a doktorirala 1999.

Godine 1985. zaposlila se u Zavodu za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) kao pomoćni istraživač-pripravnik, od 1988. je istraživač-suradnik, od 1993. asistent i viši asistent, a od 2000. znanstveni suradnik.

Od 1985. do 1996. godine u Institutu radi na projektima Onomastika i Leksikografija (Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika), a od 1996. na projektu Onomastička istraživanja u Hrvatskoj.

U doktoratu pod naslovom Međimurska prezimena A. Frančić piše o tome kako se od najranijih sustavnih popisa međimurskih žitelja (16. st.) uočava dominacija imenske formule koju čine osobno ime i prezime. Ovisno o jeziku izvora iz kojeg je ekscerpirana prezimenska građa isto se prezime javlja u različitim grafijskim postavama. Dio prezimena nosi prepoznatljiv dijalekatni biljeg međimurske kajkavštine. Znatan se dio prezimena temelji na leksemima aloglotskog ishodišta što je posljedak izvanjezičnih okolnosti. S obzirom na motivirajući leksem, u međimurskom prezimenskom sustavu najviše je prezimena tvorenih od osobnih imena, nešto je manje prezimena s nadimkom u osnovi, a zatim s nazivom zanimanja te prezimena od etnika i etnonima. Sažimljući u sebi tipične odlike hrvatske prezimenske tvorbe, specifične (međimursko)kajkavske fonetsko-fonološke, tvorbene i leksičke osobitosti te prepoznatljive (pretkazive) utjecaje susjednih antroponimijskih sustava, međimurska su se prezimena sačuvala u mursko-dravskom međurječju unatoč teškoj prošlosti i nasilnom mijenjanju imena. Kao izvori građe poslužili su dokumenti različitog karaktera, na mađarskom, latinskom i hrvatskom, koji su nastali u različitim vremenskim odsječcima - od prve polovice 16. stoljeća do 1997. godine. U Rječniku prezimena Međimurja (koji je sastavni dio doktorata) našla su se sva prezimena zabilježena u izvorima iz kojih je građa ekscerpirana.

U radnji je precizno i pouzdano prikupljena bogata teško dostupna građa. Suvremenim metodama inventivno je, na raznim razinama obrađena pa su zaključci ovoga rada važni ne samo za kajkavsku i hrvatsku, nego i za onomastiku općenito. Ta je radnja vrijedan doprinos proučavanju povijesti i dijalektologije hrvatskoga jezika.

Težište je znanstvenoga interesa Anđele Frančić hrvatska antroponimija, toponimija, normativna i terminološka pitanja vezana uz imena te kajkavska povijesna leksikologija.

Objavila je 54 rada (od toga 28 izvornih znanstvenih), a u tisku je još 12. Suautorica je Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (svezak 6, 7, 8).

Sudjelovala je na dvadesetak međunarodnih znanstvenih skupova u zemlji (Zagreb, Pula, Rijeka, Opatija, Osijek, Zlatar) i inozemstvu (Pečuh, Budimpešta, Szombathely, Koljnof) - Dijalekt i književni jezik, Međudijalekatski dodiri i prožimanja, Prvi hrvatski slavistički kongres, Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Riječki filološki dani, Otvorena pitanja hrvatske leksikografije, Hrvatski filološki skup, Towards a European Terminology, IV. međunarodni kroatistički znanstveni skup, VI. međunarodni slavistički dani, Jezična norma i varijeteti, Znanstveni skup o kajkavskom narječju i književnosti, Drugi hrvatski slavistički kongres, Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, Budim i Pešta u kulturnoj povijesti Hrvata, Hrvatski književni jezik, Kajkavci med gradišćanskimi Hrvati i dr.

Članica je Odbora za onomastiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Hrvatska samouprava Budimpešte dodijelila joj je Spomenicu za osobit doprinos u promicanju kulture i znanosti budimpeštanskih Hrvata.

Na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krčelić” u Zaprešiću predaje Kulturu hrvatskoga jezika, a trenutno na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kao vanjska suradnica vodi kolegij Hrvatska onomastika.

Zaključak

Stručno je povjerenstvo zaključilo da pristupnica udovoljava svim natječajnim i zakonskim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docentice te predlaže da se znanstvena suradnica dr. Anđela Frančić izabere u to zvanje.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Mira Menac-Mihalić,

docent na Filozofskom fakultetu

2. dr. sc. Stjepan Damjanović,

redoviti profesor na Filozofskom fakultetu

3. dr. sc. Josip Silić,

redoviti profesor na Filozofskom fakultetu

U Zagrebu, 26. ožujka 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva s prijedlogom da se prof. dr. sc. Vinko Brešić ponovno izabere u zvanje redovitog profesora u Odsjeku za kroatistiku na Katedri za noviju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici od 16. studenoga 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta izabralo je povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku, i to u sastavu dr. sc. Cvjetko Milanja, redoviti profesor, dr. sc. Krešimir Nemec, redoviti profesor, i akademik Miroslav Šicel, redoviti profesor u mirovini. Na temelju dokumenata što ih je kandidat priložio molbi, kao i na osnovi osobnoga poznavanja njegova znanstvena i nastavnoga rada, podnosimo Vijeću

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj, objavljen u "Vjesniku" 23. studenoga 2001. godine prijavio se prof. dr. sc. Vinko Brešić, redoviti profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

I. Životopis

Dr. sc. Vinko Brešić rođen je 1952. godine u Grgurićima pokraj Livna (BiH). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a studij jugoslavistike (jugoslavenski jezici i književnosti) i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu od 1. lipnja 1976. uposlen kao asistent pri Katedri za noviju hrvatsku književnost, potom je završio poslijediplomski studij (smjer književnosti), magistrirao 1979. na temi Kompozicija u Cesarićevu pjesništvu te bio promaknut u znanstvenog asistenta. Disertaciju pod naslovom Časopisi Milana Marjanovića obranio je 17. studenoga 1983. na matičnom Fakultetu. Za docenta pri istoj katedri izabran je 5. travnja 1984. U zvanje višeg znanstvenog suradnika (u registru istraživača pod brojem 5413) izabran je 11. prosinca 1991. godine za izvanrednog profesora 9. ožujka 1992., a za redovitog 16. rujna 1997. Od 198o. do 1982. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Rurh u Bochumu. Potom je predavao na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju na srodnim sveučilištima i veleučilištima u Hrvatskoj, a kao gostujući profesor predavao je u inozemstvu (Poznanj, Prag, Kijev). Više je puta bio član Znanstvenoga vijeća matičnoga Fakulteta, pročelnik Odsjeka za kroatistiku, predstojnik matične Katedre za noviju hrvatsku književnost.

II. Znanstveni rad do izbora u zvanje redovitog profesora 1997.

Do prvog izbora u zvanje redovitog profesora 1997. godine dr. sc. Vinko Brešić objavio je tri knjige te priredio nekoliko antologija, od kojih je Autobiografija hrvatskih pisaca (1996.) jamačno pionirski i kapital projekt. Također je priredio djela više hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća, te pokrenuo i uređivao časopis za znanost o poeziji "Zrcalo" (1991-1994.) za koji je 1993. izradio bibliografiju hrvatskog pjesništva osamdesetih. Osvrnut ćemo se ukratko na najvažnije radove.

U monografiji Dobriša Cesarić (1984., str. 148.) Brešiću je temelj bio magistarska radnja koja je znatno proširena analizom dotad nepoznata dijela pjesnikova opusa, te iscrpnom, zapravo dotad najopsežnijom bibliografijom. Radnja ima metodološku izvedbu sukladno logici takvih znanstvenih radova, pa Brešić najprije podastire analizu dotadašnjih kritičkih prosudaba o pjesniku, i ne zadovoljavajući se ustaljenim klišejima o Cesarićevu pjesništvu donosi vrijedna nova zapažanja. Naime, opći su kritički stereotipi o Cesarićevoj spontanosti, nenametljivosti, jednostavnosti i lakoći. Brešić, naprotiv, pokazuje kako je Cesarić vodio računa o ustroju pjesama, posebice kompozicije, koje je rješavao promišljeno i složeno (načelo cikličnosti). To se očituje na strukturnoj slici tako što je razvidno da Cesarić u oblikovanju pjesme pazi najprije na uvođenju teme, potom je razvija pomoćnim motivima, i na kraju slijedi lirska poanta. Tako su ustrojene najpoznatije Cesarićeve pjesme, pri čemu nije nerijetka pojava da on kombinira "visoke" teme i "niske" postupke, o čemu nas uvjeravaju Brešićeve analize.

Časopisi Milana Marjanovića (1990., str. 286.) znatno je prerađen doktorski rad. Brešić se bavi uredničkom djelatnošću jednog od lidera modernističkoga pokreta, kad je riječ o sociokulturnoj djelatnosti jednako kao i kad je riječ o kritičkom radu. Trećina časopisa hrvatske moderne vezuje se uz Marjanovićevo ime. Analizirajući njegove časopise, Brešić dolazi do zaključka da je Marjanović svojim časopisima oblikovao posebnu struju hrvatskoga modernističkoga pokreta koja je isticala praktičnu vrijednost književnosti i povezanost s nacionalnim životom. Međutim, time je Marjanović zapravo produbio dihotomiju između estetike i ideologije (u poznatim polemikama s Matošom oko realizma i artizma) i ujedno ukazao na aporiju hrvatske književnosti, koja će i u buduće biti njena značajka. Ovim je znanstvenim radom popunjena praznina u studiju Marjanovića i hrvatske moderne, posebice njene periodike.

Knjiga Novija hrvatska književnost (1994., str. 343.) okupljena je oko tri poglavlja koja u svoje središte motrenja uzimaju djela i autore, no njima je zajednička sljedeća karakteristika. Ilirizam je svojim utopijskim gestama funkcionalizirao hrvatsku književnost, s jedne strane, te je unatoč naslanjanju na neke segmente tradicije, smatrao da polazi iz "nultog" stupnja svojim jezičnim planom kao legitimacijom i integracijskim elementom nadnacionalne zajednice, a ideologizacijom književnosti, i u skladu s tim semantičkim "opskrbama" djela, htio je razviti monumentalističke književne "norme". Brešić ponuđenim analizama zaključuje da se hrvatska književnost toga nije oslobodila do danas. Iz političke nužde, dakle, imajući i konstitutivnu ulogu pri stvaranju moderne hrvatske nacije i obrane njena identiteta, hrvatska se književnost borila i za vlastit identitet, kontinuitet i europsko "okrilje".

Od knjiga koje je Brešić priredio ističemo knjige Dragi naš Šenoa (1992., str. 319.), zbornik memoarskih i srodnih zapisa, Hrvatsko pjesništvo osamdesetih (1993., str. 220.), bibliografija hrvatskoga pjesništva osamdesetih godina, Hrvatski putopis (1996.) zbirka hrvatskoga putopisa od Nemčića do Horvatića, te posebno Autobiografije hrvatskih pisaca (1996., str. 1543.). Tu je iz goleme rukopisne zbirke Brešić odabrao dvadeset žanrovski reprezentativnih autobiografija hrvatskih pisaca, te ih popratio predgovorom i biobibliografskim bilješkama. To je dakle plod višegodišnjega istraživačkoga rada rezultat kojega je knjiga pionirske i kapitalne vrijednosti, prva ovoga tipa u nas. Pritom Brešić određuje autobiografiju "enciklopedijski" i poetološko-žanrovski.

U brojnim znanstvenim radovima koje je Brešić objavio do izbora u zvanje redovitog profesora, autorova se znanstvena preokupacija usredotočila na nekoliko područja zanimanja. Prvo je područje njegov kapitalan projekt hrvatskih časopisa, koji - kad bude zgotovljen - pokazat će da je uloga časopisa ne samo "motorička", nego da su oni, posebice u novijoj hrvatskoj književnosti, omogućili stvaranje novih žanrova. S tim je donekle povezano drugo polje Brešićeva znanstvenoga zanimanja, a riječ je o interesu za one diskurzivne oblike koji ne spadaju u najprimarniju beletrističku praksu (primjerice, biografija, autobiografija, memoari, putopisi), i treće je polje zanimanja odnos književnosti i politike.

U istom razdoblju dr. sc. Vinko Brešić iz područja stručne djelatnosti objavio je desetke radova, uglavnom vezanih uz urednički dio posla. No, obično su oni popraćeni opširnim predgovorom koje opet resi mar za književnopovijesnom kontekstualizacijom. Brešić je također u tom razdoblju sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

III. Djelatnost nakon izbora (1997-2001.)

Nakon posljednjega izbora kandidat je jednakim marom nastavio radom, i u tom razdoblju objavio dvije knjige, uredio više knjiga za SHK, objavio tridesetak znanstvenih i tridesetak stručnih radova, sudjelovao na brojnim znanstvenim domaćim i međunarodnim skupovima, voditelj je znanstvenog projekta Hrvatska književna periodika, čiji je prvi dio (19. stoljeće) upravo u pripremi za objavljivanje; sudjeluje, osim na dodiplomskoj, i na poslijediplomskoj nastavi.

KNJIGE

Dok je Knjiga o Virovitici (2000., str. 237) kulturološka monografija koja na znanstveno-popularan način usustavljuje znanja o jednome gradu, pa tako i njegovoj književnosti i novinstvu, druga autorova knjiga Teme novije hrvatske književnosti (2001., str. 336.) koncentrira se oko tri problemska polja. Jedan se odnosi na pitanje konstituiranja i stjecanja hrvatskoga kulturnoga identiteta kao jedine legitimacije sveukupnoga hrvatskoga bića prije stjecanja političke neovisnosti. To je na više mjesta eksplicitno istaknuto, ne kao puka hipoteza, nego kao zaključak koji slijedi nakon analitičkoga uvida nekoga književnoga segmenta. Upravo se ponajveći dio Brešićeve knjige bavi analizom onih sociokulturnih i književnih fenomena i činjenica koje izgrađuju česti navedenog identiteta, odnosno aktere čija je kulturna aktivnost, s jeden strane, stvarala plodno tlo, a s druge strane bila djelatni faktor. Drugo je problemsko područje analiza časopisa ne samo kao "motora književnost" (S. Šimić), nego i kao sociokulturnoga prostora u najširem smislu, što je omogućavalo i procvat prirodoznanstvene, odnosno epistemološke i književne "revolucije". Treće je područje, donekle "nastavak" drugoga, a riječ je o analizi konstituiranja novih žanrova u 19. stoljeću, povezano upravo s časopisima.

Dakle, Brešić analizira primjerice eminentno povijesnu temu(kralj Zvonimir) i njenu književnu obradu u pojedinom književnom žanru obaju stoljeća, temu dakle koja ima političku implikaciju, odnosno koja propituje temu slobode. U obzoru je Brešićeva interesa tema koja aktualno propitkuje odnos politike i slobode (Starčević), pa je opet riječ o stjecanju nacionalne slobode. U isto polje spada i analiza aktera koji su nastojali toskanizirati Hrvatsku, te su svojim donacijama i sistemom mecenatstva imali kapitalnu ulogu u stvaranju institucija, ali i pojedinaca. Brešić jednako pažnju posvećuje i onim akterima koji su u onodobnoj Bosni radili na osvješćenju tamošnjega hrvatskoga življa (G. Martić), kao i hrvatskoj emigrantskoj književnosti koja se nakon domovinskoga rata konačno integrirala s domicilnom.

U navedeno polje spadaju i četiri književna portreta (Marjanović, Delorko, Cesarć, Milićević). Riječ je ovaj put o književnom značaju navedenih pisaca i njihovu književnopovijesnom mjestu u hrvatskoj književnosti. Pritom valja naglasiti da je Marjanović, više negoli je beletrist u primarnom smislu riječi, zapravo kulturni djelatnik i književni kritik, a ostala trojica pjesnika su opet po senzibilitetu i nekim poetičkim značajkama slični.

Ostali tekstovi u knjizi mogli bi se zajedničkim nazivnikom odrediti kao pitanje žanra, posebice one dosad manje proučavane (biografija, autobiografija, putopis). Ti su tekstovi književnopovijesne i teorijski razrađeni, što znači da Brešić nastoji dijakronijski precizirati pojavu i znanstveno je definirati. Kako je istraživanje biografija i autobiografija jedna od značajnijih Brešićevih preokupacija, razumljiv je napor da se detektiraju problemi, dovedu u red, i da se žanrovski opišu i usustave. Dapače, u pojedinim je segmentima Brešićev rad pionirski.

Ono što valja posebno istaknuti jest Brešićev rad na hrvatskim književnim časopisima, od čega je u knjizi prezentiran manji dio. No, već se iz tih tekstova dadne razabrati iznimna važnost projekta, iz nekoliko razloga. Prvo, časopisnu je građu trebalo već i samo pozitivistički posložiti i objaviti, pa se time Brešić donekle nastavlja na Miroslava Vaupotića, ali ga umnogome nadmašuje. Drugo, da se pokaže kako časopisi nisu samo "motori književnosti", nego sociokulturni dinamizatori i epistemološke ogledalo, i to jednako u 19. stoljeću, u kojemu su imali kapitalnu epistemološku ulogu, kao i u 20. stoljeću, u kojemu su imali uže kulturno-književnu ulogu. Treće, konačno je pokazano da su oni bili ujedno i prostorom konstituiranja brojnih novih žanrova u hrvatskoj književnosti, što držimo teorijski, poetološki i spoznajno najvrijednijim prinosom Brešićeva rada. Posredno se opet pokazalo kako su časopisi odigrali značajnu ulogu u osvješćenju i odgoju publike, pa su tako pridonijeli konstituiranju hrvatskoga građanskoga subjekta.

Posljednju grupu analiza čini problematiziranje posebnih žanrova, sistematika i antologija - o povijesti hrvatske književnosti, leksikona, egzil-literature. I ta grupa analiza pokazuje Brešićevu brigu za sistematizacijom, enciklopedijskom preciznošću, književnopovijesnom kontekstualizacijom, te posebice brigu da se u hrvatsku književnost konačno integrira i emigrantska književnosti i književnost pisana na hrvatskomu jeziku izvan hrvatskih političkih granica. Prema tome, i ovu Brešićevu knjigu odlikuje briga za književnopovijesnu preciznost, akribičnost, filologičnost, koja se ne iscrpljuje pukom filologičnošću, nego iz nje izvlači poetološke konzekvencije.

Od ostalih znanstvenih i stručnih radova spomenut ćemo nekoliko knjiga za ediciju SHK (kritička izdanja djela Delorka, Cesarića, Marjanovića), dvadesetak pisaca 19. i 20. stoljeća, za koje je Brešić napisao predgovore, sastavio bibliografiju i literaturu o piscima, te daljnje radove oko Brešićevih središnjih preokupacija, marginaliziranih žanrova, kao primjerice Pismo kao oblik autobiografije, Između fikcije i fakcije, te interes oko problema razgraničenja i pojašnjenje pojmova hrvatskoga narodnoga preporoda, ilirizma i hrvatskoga romantizma. Također valja upozoriti na Brešićevu trajnu zaokupljenost znanstvenoga problematiziranja različitih tipova sistematika i "pospremanja" hrvatske književnosti, bilo da je riječ o povijestima, pregledima, zbornicima ili antologijama, o kojima on ne piše samo pregledne stručne članke, nego upravo znanstveno-akribijske i vazda književnopovijesne kontekstualizirane i argumentirane.

Kada je riječ o Brešićevu stručnomu radu također valja istaknuti njegovo sudjelovanje na brojnim stručnim skupovima kao i pisanje brojnih natuknica za Krležianu, kao i leksikon što su ga uredili prof. dr. Krešimir Nemec i prof. dr. Dunja Fališevac, potom leksikona stranih pisaca, leksikona hrvatskih pisaca. Posebice je istaknuti Brešića kao jednog od autora aktualnog programa Hrvatskoga jezika za osnovne škole, stručne škole i gimnazije.

U nastavi u spomenutom razdoblju prof. dr. sc. Vinko Brešić izvodio je različite kolegije iz područja Novije hrvatske književnosti (predavanja i seminare), predavao pripremnoj godini studija, vodio nekoliko kolegija na poslijediplomskom studiju Kroatistike, smjera Književnosti. Bio je mentorom pet magistarskih radnji i dva doktorata, ocjenjivač i član povjerenstva više magistarskih i doktorskih radova na sveučilištima u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Ljubljani, Sydneyu, te voditelj Katedre za noviju hrvatsku književnost. Vodi domaći znanstveni projekt Hrvatska književna periodika. Član je Hrvatskoga filološkoga društva, Matice hrvatske, DHK-a, PEN-a, urednik je u NZ Matice hrvatske.

Na temelju svega što smo izložili o radu i djelovanju profesora Vinka Brešića, kao i bibliografije koju prilažemo (str. 9-12), i o znanstvenoj i o nastavnoj djelatnosti, razvidno je da je kandidat afirmiran i uvažen znanstveni djelatnik, pa najtoplije predlažemo da ga se ponovno izabere u zvanje redovitog profesora, znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje znanosti o književnosti, na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 8. siječnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. se. Cvjetko Milanja, red. profesor

dr. sc. Krešimir Nemec, red. profesor

akademik Miroslav Šicel, red. profesor u miru

Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U Zagrebu, 12. III. 2002.

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u zvanje

redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost

o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za hrvatsku usmenu književnost, u

Odsjeku za kroatistiku

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 23. travnja 2001. imenovali ste nas u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za hrvatsku usmenu književnost u Odsjeku za kroatistiku.

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" od 24. svibnja 2001. prijavio se jedan pristupnik - dr. sci. Stipe Botica, redoviti profesor na Katedri za hrvatsku usmenu književnost u Odsjeku za kroatistiku.

Na temelju podnesenih dokumenata što ih je pristupnik priložio molbi podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

I Z V J E Š Ć E

1. Životopis

Dr. sci. Stipe Botica rođen je 23. veljače 1948. u Otoku Dalmatinskom gdje je završio osnovnu školu, a klasičnu gimnaziju u Sinju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i književnosti (A predmet) i Latinski jezik i rimsku književnost (B predmet). Na istom je Fakultetu odslušao poslijediplomski studij i magistrirao obranom teme "Filip Grabovac i njegovo književno djelo" (1979.) te napisao i obranio doktorsku disertaciju "Književno djelo Luke Botića (Veze usmene i pisane književnosti hrvatskog romantizma)" (1986.).

Neko je vrijeme radio kao srednjoškolski profesor, a od 1984. zaposlen je kao asistent na Katedri za hrvatsku usmenu književnost pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U listopadu 1987. izabran je za docenta na istoimenoj katedri, a od siječnja 1992. za izvanrednog profesora. Tri godine je radio kao lektor hrvatskog jezika, a dvije godine kao ugovorni profesor i gost-profesor na "Institutu za slavistiku" na "Karl-Franzens Universität Graz". Tijekom domovinskog rata, od kolovoza 1991., bio je koordinator za društvene i humanističke fakultete te umjetničke akademije pri Operativnom štabu Sveučilišta u Zagrebu. Od akad. god. 1992/93. obnašao je dužnost prodekana za znanost Filozofskog fakulteta, potom dekana od akad. god. 1994/95. do 1997/98, i prodekana za financijska i organizacijska pitanja od akad. god. 1998/99. do 1999/2000.

U ožujku 1997. izabran je znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.

Od 1998. nadalje član je Odbora za znanstveni, stručni i umjetnički rad Sveučilišta u Zagrebu. Član je nekoliko stručnih udruga, a od 1993. hrvatski predstavnik u predsjedništvu "Međunarodnog komiteta folklorista i etnologa".

Od 2001. god. obnaša dužnost voditelja Zagrebačke slavističke škole - Hrvatkog seminara za strane slaviste.

Za doprinos u radu i znanosti odlikovan je nizom odličja, među ostalim i " Redom Danice Hrvatske, s likom Ruđera Boškovića" (1995).

2. Znanstvena djelatnost

a) Do izbora u zvanje redovitog profesora (ožujak 1997).

Do prvog izbora zvanje redovitog profesora (12. ožujka 1997.) dr. Stipe Botica objavio je sedam knjiga, osamnaest znanstvenih radova, dvanaest stručnih radova i dvadesetak kraćih radova (pregleda, osvrta, prikaza, recenzija). Već tada je bio stručno i znanstveno profiliran djelatnik, prepoznatljiv, uvažavan i cijenjen u području znanstvene kroatistike. Od njegovih radova do tog perioda samo ono najvažnije.

U dvjema je svojim monografijama (Grabovac, Botić) sintetizirao književno-teorijsko znanje ne samo o dvojici reprezentanata prosvjetiteljstva i romantizma već je dao kritički pregled obiju tih stilskih formacija u hrvatskoj književnosti. Prva, o Grabovcu i prosvjetiteljstvu, suptilna sinteza društveno-angažirane literaure, snažnih autorskih zapažanja, kritičke riječi o svome vremenu, suvremenicima, općenitom stanju svijesti. U drugoj (Botić, romantizam) Botica je opovrgao prijašnja mišljenja da nema izvornog književnog romantizma među Hrvatima i pokazao kako je Botić izveo književni romantizam na eminentnim temama: hipersenzibilni pobunjenik, suvišan čovjek, društveno nezadovoljan i oporben. Posebice je vrijedno njegovo, iznimno dokumentirano, "romantičarsko metaforiziranje oko čvorišta: srce, ljubav, nezadovoljnik, more, Bog, đavao".

Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća dr. Botica je otisnuo dvije knjige. U prvoj (Hrvatska usmenoknjiževna čitanka, "Školska knjiga", Zagreb 1995.) je odabrao estetski najvrednije zapise hrvatske usmene književnosti, poredao ih u književne rodove i vrste, i popratio sve važnije činjenice iznimno vrsnim komentarima. Gotovo sve tvorbene, poetičke i estetičke vrednote, koje odlikuju hrvatsku usmenu književnost, potkrijepio je tvrdnjama svjetski relevantnih autora, književnim pojavama i književnom pojmovniku. I odabranim primjerima i znanstvenim pojmovljem, i kontekstualnim opisma, knjiga je postala studenstskim udžbenikom i pouzdanim voditeljem kroz hrvatsku usmenu književnost.

U drugoj knjizi iz tog vremena (Biblija i hrvatska kulturna tradicija, Zagreb 1995) dr. Stipe Botica je supostavio hrvatsku tradicijsku kulturu Bibliji, tražio sveze i biblijske poticaje hrvatskim narodnim običajima i životu, infiltraciju biblijskih perikopa u književnoj obradi. Posebice je istakao uporabnu simboliku iz Biblije, njezino iznimno značenje za sudjelovanje svih društvenih slojeva u "estetiziranoj biblijskoj simbolici".

U svojim je znanstvenim i stručnim radovima dr. Botica posebice isticao vrijednost lirskog segmenta u izvedbama i zapisima hrvatske usmene književnosti. Višeputno je upozorio da je "narodna lirika" najvažniji usmenoknjiževna vrsta kod Hrvata. Već sama činjenica da je do svršetka 18. stoljeća, razdoblja predromantizma i romantizma - kada je narodna poezija svugdje dobila iznimnu cijenu, na hrvatskome prostoru zabilježeno gotovo tisuću zapisa /primjera/, da su od 19. stoljeća potvrđeni svi ti primjeri, da je bujan život u prirodnome okružju, da "bespismenost ne znači nepismenost", da se u usmenoj predaji čuvala i očuvala narodna specifičnost, odnosno da je usmeno književno pripćavanje najvažniji vid estetske komunikacije.

Studiozno je dr. Botica opisao brojne pojave iz života hrvatske usmene knjiežvnosti, i u dijakroniji i sinkroniji. Povijesno potvrđenim podacima o životu usmene književnosti supostavljao je zapise svoga vremena, i trajnost relevantne obrade nekih motiva, primjerice "teme Senjana", literarizacije "vila", nejasnih i tajanstvenih "mitoloških slojeva", važnijih događaja iz nacionalne povijesti ("Sisačka pobjeda") i sl. U isto vrijeme nastaju i neke Botičine sistematizacije, primjerice ona o "tipološkim modelima starije kajkavske lirike".

Ukratko: dr. Stipe Botica se već za svoga prvog izbora u zvanje redovitog profesora svrstao u red najvažnijih, najviše citiranih i autoritativnih, znanstvenika iz filološke usmene kroatistike. Njegovi su radovi i metodološki i izvedbom jamčili pouzdanost, preciznost, književno-znanstvenu relevantnost.

U istoj su mjeri i njegovi izbori književnih djela (i autorskih djela i usmene književnosti), redovito popraćeni pouzdanim i sveobuhvatnim komentarom.

b) Znanstvena djelatnost nakon izbora (1997-2001)

Dr. Botica je i nakon izbora u zvanje redovitog profesora jednako intenzivno radio na znanstvenom području. Iz dostupnog popisa radova je vidljivo da je u ovom razdoblju otisnuo dvije knjige, petnaest znanstvenih i dvanaest stručnih radova. Jedan dio tih radova podnesen je na međunarodnim znanstvenim kongresima i skupovima, te otisnut u prestižnim publikacijama, relevantnima za humanističko područje. Ptristupnik je imao prilike prezentirati rezultate svojih istraživanja i na pozvanim predavanjima u zemlji i inozemstvu te studentima u poslijediplomskom studiju.

U ovome ćemo izvješću podastrijeti važnije pristupnikove teze i rezultate istraživanja.

U svojoj knjizi "Lijepa naša baština (književno-antropološke teme)" (Zagreb 1998.), autor je u prvome dijelu otisnuo svoje ranije studije, proširene i poboljšane. Među ostalim piše o starijim tekstovima iz društveno-povijesne tematike, o tipološkim modelima starijeg hrvatskog narodnog pjesništva, o mitološkim slojevima hrvatske usmene književnosti, odisejskim motivima u usmenoj književnosti te odnosu Biblije i hrvatskog paremiološkog blaga. Ovdje je i prvi put otisnuta studija "Narodni žvot, običaji i kultura Hrvata do svršetka srednjeg vijeka". Iz relativno oskudnih podataka o ovome vremenu, dr. Botica je rekonstruirao kao "sastavni dio hrvatskoga kulturnog blaga materijalne i duhovne ostatke naslijeđa Ilira, Helena i posebice Rimljana koji su sačuvani na ovom prostoru". Posebice je istakao količinu i vrsnoću rimskih tradicijskih dobara koji su, prerađeni i oživotvoreni, ušli u starohrvatski život i običaje. Pratio je proces kristijanizacije, spojeve poganskoga i kršćanskoga naslijeđa u ranoj fazi starohrvatske duhovnosti. Uputio je na uočljive tragove postojanog tradicijskog u razdoblju poznoga srednjovjekovlja (u glagoljaškoj baštini), pojavu i reinterpretaciju prvih etnoloških zapisa, ali i prvih zapisanih tekstova usmene književnosti u 15. stoljeću. Sve je postavljeno u sustav, metodološki uvjerljivo, znanstveno utemeljeno da je ova Botičina studija nezaobilazna u svakom sistematiziranju starijih razdoblja hrvatske duhovnosti.

U drugome dijelu knjige dr. Botica je otisnuo "Nove zapise hrvatske usmene književnosti i tradicijske kulture" (sr. 113- 215) na temelju vlastitoga terenskog rada i, posebice, studentskih zapisa koji nastaju na seminaru kolegija "Hrvatske usmene književnosti". Tu su obrađeni i sistematizirani zapisi od 1987. do 1992. Uvodna studija dotiče pitanje autentičnosti zapisa, odnos između izvedbe i zapisa, život govorenih struktura u svome prirodnom ambijentu, jezične i "formalne" mijene tijekom vremena, pouzdane i nepouzdane kazivače i zapisivače usmenih struktura, književnotvorno u zapisanim strukturama.

Posebna je vrijednost i stotinjak otisnutih reprezentativnih uzoraka lirskih i epskih pjesama, priča, dramskih i govorničkih oblika te paremiološkoga blaga. I znanstevno utemeljena prologomena zapisima i otisnuti primjeri svjedoče, što je dr. Botica uvjeljivo pokazao, o postojanom kontinuitetu hrvatske tradicijske kulture.

Druga otisnuta knjiga "Suvremeni hrvatski grafiti" (Zagreb 2000.) također je plod dužeg terenskog rada i suradnje sa svojim studentima. Iz obilne prikupljene građe (više od tri tisuće jedinica) u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Dubrovniku i Mostaru za knjigu su odabrani oni primjeri koji imaju zamjetniju govorenu i tekstualnu strukturu. Njegov pogovor "Grafiti kao struktura" prva je cjelovita i znanstveno utemeljena hrvatska studija o grafitarskoj djelatnosti, o morfologiji grafita, mogućim grafitarima, sintaksi grafita. Uz relevantne sudove desetak europskih stručnjaka-grafitologa, dr. Botica prvenstveno promatra fakturu grafita kao književno oblikovana ustroja, a njihova semantika upućuje na informacijsku i komunikacijsku ulogu. Na morfologijskoj je razini odredio bitna obilježja i verbalno i ikonički ustrojene strukture grafita. Posebna je pozornost posvećena pojavi i obilježjima grafitske djelatnosti.

I nakon svoje knjige, dr. Botica je proširio svoj interes za proučavanje grafita pa je u članku "Grafiti i njihova struktura" ("Umjetnost riječi" XLV , 2001, br. 1, sr. 79-88) razradio poetiku hrvatskih grafita. Na nizu primjera pokazuje kako su se ostvarile dvije glavne grafitske teme: seks i politika. Ispostavio je i najčešći motivski raspon grafita i na temelju njega ustvrdio da je u njima "sve obojeno specifičnom hrvatskom društvenom, kulturnom i ovovremenskom stvarnosti". Estetika je grafita, pronalazi dalje, iznimkno vezana s izražajnom strukturom. Kao stanovito zajedničko dobro i grafitara i njihovih recipijanta, pronalazi uporabu formulativnoga stila. Stoga grafitari "posežu najčešće za davno usvojenom fakturom poslovice, dosjetke, vica, šale mudrolije. Zato u gafitima sve vrvi od iskričavosti, nadmudrivanja, domišljatosti, trpkog humora, samohvala, poruga".

Svoju znanstvenu i stručnu djelanost dr. Stipe Botica usmjerio je uglavnom u četiri područja: teorija i praksa usmene književnosti, stoljećima hrvatske književnosti, kulturno-antropološke teme, moderni pojavi oblici usmene književnosti. Svako se od ovih područja može obilno potkrijepiti autorovim znanstvenm i stručnim radovima.

Prvo područje njegova znanstvenog interesa je svakako proučavanje, otkrivanje, znanstveni opis i valorizacija hrvatske usmene književnosti. Pristupnik temeljito poznaje sve poznate zapise hrvatske usmene kniževnosti od 15. stoljeća do naših dana, otkriva njihovu svezu s izvedbama u živoj komunikaciji, kontekstualno djelovanje i interakciju. Usmena mu je književnost "umjetnost riječima" te u raščlambi, interpretaciji i reinterpreaciji uvijek pazi na filološku odrednicu i svoju metodologiju prilagođuje filološkim načelima, znajući relevantne književno-teorijske postulate, znanstveni pojmovnik domaćih i inozemnih proučavatelja. Ono što bitno obilježuje Botičin književno-teorijski pristup tekstovima usmene književnosti jest modalitet prijenosa predaje u književnu formu, njezin cjelovit generički opis, primjeren poetički ispis i relevantan diskurz. Kao što pokazuju pretežiti njegovi tekstovi, stalo mu je pokazati kontinuitet usmenoknjiževnog stvaranja Hrvata, a to je moguće samo interdisciplinarno, uključujući i književno-teorijske postulate znanosti o književnosti, povijesti književnosti, povijesne znanosti, etnološko-etnografijske specifičnosti, stanovit biblijski kontekst kulture itd. Promatrajući zapis usmenoknjiževnog teksta, u bilo koje vrijeme, dr. Botica nastoji rekonstruirati njegov život u prirodnoj komunikaciji, sve kontekstualne čimbenike (mogući primarni formulator, izvedba, izvođači, recipijenti, primjerena književna forma, suodnos arhetipa i inačica, funkcionalnost). Autor ništa ne prepušta slučaju i u njegovim je radovima sve domišljeno, logično, metodologijski potpuno, jasno i uvjerljivo. Sve bi se ovo moglo reći općenito za njegove radove, ali posebice za naslove "Hrvatska dobrovlja (napitnice, zdravice, popijevke)" (Zbornik o Franji Fancevu, Zagreb 1998.), "Kontinuitet hrvatske usmene književnosti" (Zbornik radova u čast Ive Frangeša; Matica hrvatska, Zagreb 2000.), "Transformacija hrvatske usmene lirike - tragovi renesanse u novijim zapisima" (Zbornik radova s II. hrvatskog slavističkog kongresa, Zagreb 2001.), "Mit i hrvatska narodna bajka" (Zbornik radova Zlatni danci 3, Osijek 2001).

Jednako uspješno kao i usmenu književnost Botica proučava i pisanu hrvatsku književnost, posebice u interferenciji pisanog i usmenog modaliteta. Veći dio Botičinih radova iz ovoga područja okrenut je starijim razdobljima hrvatske književnosti (renesansa, barok, prosvjetiteljstvo, ilirizam). Uključujući pojedine autore i njihova djela u primjeren tijek stilskih formacija, kategoriju pripadnosti pojedinoj formaciji određuje samo iznutra, po stilskim, jezičnim, funkcionalnim obilježjima pojedinih ostvarenja. Botica također uvijek određuje kulturnu i kulturološku sliku pojedinog razdoblja te je i određeno djelo i djelovanje sukladno važećim konvencijama. U većoj je mjeri to važno za pisanu nego za usmenu književnost jer usmeno stiliziranje najčešće postojano čuva jednom dobro usustavljen model te ga najčešće formulativno prenosi ne obazirući se na mijene neke stilske formacije. Takvo nijansiranje u pisanoj književnosti i "stalnost" usmene književnosti, ali i međusobne dodire, s vrlo jasnim i obrazloženim metodološkim premisama posebice pokazuju Botičini radovi "Marulićeva Judita i hrvatska tradicijska kultura" (Književni krug Marulianum, Split 2000), "Novi pogledi na djelo Andrije Kačića Miošića" (Zbornik Blgari i Hrvati prez vekovete, Sofija 2000), "Tema križa u hrvatskom književnom prosvjetiteljstvu" (Zbornik udruge Pasionske baštine, zagreb 2001).

Dio Botičinih znanstvenih i stručnih radova tematizira pitanje kulture, kulturne tradicije i tradicijske kulture. Sukladno modernim tendencijama kulturne antropologije, autor pronalazi, definira i raščlanjuje bitne antropološke segmente u dijakroniji i sinkroniji. Posebice obrađuje važnije probleme hrvatske tradicijske kulture, u prvom redu suodnos s Biblijom. U svojim djelima pronalazi da se kod Hrvata sve to ispremiješalo u čvrstu cjelinu: i elitna (visokostiloizirana) kultura, kao stečevina civilizacijskog napretka, i tradicijska, kao pretežita baština običnog čovjeka, i njihova interakcija. Dokazuje da su brojni autori znali prepoznati i reaktivirati to što je utkano u cjelinu hrvatske kulture. I to je ono, što autor postojano ponavlja kao "specifično hrvatsko obilježje". To se ogleda u Botičinim djelima, posebice onima pod naslovima "Milan Begović i hrvatska tradicijska kultura", "Albert Haler i hrvatska kulturna tradicija", "Biblijske teme u hrvatskoj usmenoj književnosti".

Iz pristupnikova pogleda na kulturu, kao stalan i otvoren proces koji se neprestance dopunjuje novim sadržajima, proizašao je i veliki istraživački projekt: prikupljanje, sistematizacija, valorizacija i prezentacija novonastalih zapisa hrvatske usmene književnosti. Ono što je sam prikupio, ili još više: unutar svoga seminara, znanstveno je obradio i otisnuo u svojim knjigama, znanstvenim i stručnim radovima. Time je potvrdio svoju važnu postavku. da se tradicijski oblici - književno formalizirani - još uvijek nalaze u izvedbama, samo ih treba otkriti i prepoznati. Tradicijska kultura živi i u suvremenim uvjetima života, nanovo se revitalizira i reproducira kao "živa mogućnost". U novijim je zapisima pronašao i arhetipskih oblika, ali još više varijantnih i to na cijelom području Hrvata.

Svojim je obradama, prezentiranima stručnoj domaćoj i inozemnoj javnosti, pokazao raskošan život književno oblikovane tradicije, prilagođene visokoj tehnološkoj eri. To se posebice vidi i njegovim radovima "Novi zapisi hrvatske usmene književnosti i tradicijske kulture" (referat podnesen na XII. međunarodnom kongresu slavista u Krakovu 1998), "Hrvatske jurjevske narodne pjesme (po zapisima iz naših dana)" (Zbornik u čast Bonaventuri Dudi, Zageb 2001), "Hrvatska usmena književnost i tradicijska kultura danas" (Zbornik "Prvega slovensko-hrvaškega slavističnega srečanja", Ljubljana 2001).

Ukratko: svojim je znanstvenim radovima, svojim teorijskim i empirijskim argumentima, redefinirao kulturu i tradicijsku kulturu, znanstveno obrazložio usmenoknjiževne praksu, učinio skladnu sintezu pisanoga i usmenoga književnog postupka, dao znatan prinos književnoj kroatistici općenito.

3. Stručna djelatnost

Pristupnikova se stručna aktivnost prije svega ogleda u unapređenju njegove uže struke - hrvatske usmene književnosti i njezina statusa u naše vrijeme. Općenito, novo vrijeme nije povoljno za ovaj vid književnosti, kao izrazit primjer tradicijske kulture. U novim tehnološkim uvjetima tradicija se zaobilazi, i samo se čini da dalje živi u arhivima. Botica je pokazao i dokazao da i ovo vrijeme ima silan priklon tradicijskome i da je usmenoknjiževno prisutno na svakom koraku. Štoviše, i sasvim modernizirano ne znači zazor od tradicije i strukâ koje iz nje proizlaze.

I kao hrvatski predstavnik u svjetskom udruženju etnologa i folklorista dao je prinos strukama koje su vezane za tradiciju.

Oživljenu, ili kako pristupnik zna reći: "nanovo oživljenu tradiciju", i proučava i respektira s novim senzibilitetom. To je pokazao i u svom prinosu kod stvaranja novih programa studija i kroatistike, posebice usmenoknjiževnog predmeta u njoj, ali i u široj hrvatskoj stručnoj javnosti (kod stvaranja programa kulturne antropologije, etnologije, folkloristike u cjelini). Razvoju filologije kao struke dao je svoj prinos i kao član sveučilišnoga Odbora za znanstveni, stručni i umjetnički rad. Ali, i cjeline studijskih modela iz ovoga područja.

Iz područja najšire struke napisao je brojne prikaze, osvrte, prgledne članke, ocjene i procjene. Struku posebice preferira i u svome znanstvenome projektu "Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)".

4. Nastavni rad

Svoje znanstvene i stručne postavke pristupnik stalno provjerava u nastavnome procesu, posebice u dodiplomskome radu na predmetu "Hrvatska usmena književnost" sa studentima kroatistike, etnologije i antropologije. Program ovoga predmeta i u svojim je dijelovima i u cjelini moderno koncipiran, uvažavajući sve teorijske zasade najnovijih tendencija u ovome području. Posebice se izdvaja rad na seminaru i proseminaru, u interpretaciji i važnijih ostvaraja iz usmenoknjiževnog repertoara i velike količine vlastitih zapisa što su ih učninili sami studenti na cijelom hrvatskom prostoru. Posebno treba istaknuti iznimno velik studentski interes za ovakav rad te je, odkad se provodi to terensko istraživanje, nastalo više desetaka tisuća stranica različitih zapisa i tradicijske kulture i svih oblika usmene književnosti. Time se izravno uspostavlja povijesni kontinuitet u književnosti i vrsno supostavljanje dosadašnjih zapisa i novih izvedbi. Studenti su tim zadovoljniji jer otkrivaju detalje mjesne duhovnosti, ali i narav hrvatskih dijelekata i mjesnih govora.

Dr. Botica potiče takav studentski rad, osposobljujući studente i za veće stručne iskorake. Među ostalim, od devedesetih godina je osam studenata dobilo rektorovu nagradu za svoje radove iz opsega ovoga predmeta. Istodobno je, od pristupnikova prvog izbora u zvanje redovitog profesora (ožujak 1997), dvadeset i sedam studenata napisalo i uspješno obranilo diplomske radove iz različitih tema ovoga predmeta.

Pristupnik je oblikovao program kolegija "Hrvatska kultura i civilizacija" i godinama ga uspješno izvodi, kao izborni, na više fakulteta.

Uspješno sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi (kroatistike, opće književnosti, etnologije) iz nekoliko kolegija. Istovremeno je bio mentorom jednome uspješno obranjenome doktoratu i trima magistrandima. Po dostupnoj evidenciji, i sada je mentor za još petero poslijediplomanada.

5. Završna ocjena i prijedlog

Iz svega navedenog, sumirajući znanstvenene, stručne, nastavne i organizacijske sposobnosti i ostvarene rezultate dr. Botice, možemo sa sigurnošću reći da se radi o afirmiranom i uvaženom znanstveniku, vrsnom nastavniku, pouzdanom stručnjaku. Svoje znanstvene rezultate prezentirao je na desetak međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova, otisnuo ih u uglednim publikacijama. I njegovi dosadašnji rezultati, ali i novi započeti studijski programi i projekti, u potpunosti su nas uvjerili da dr. sci. Stipe Botica zadovoljava sve uvjete propisane zakonom i drugim visokoškolskim aktima i da s punom odgovornosti možemo predložiti Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ga ponovno izabere u zvanje redovitog profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika, na Katedri za hrvatsku usmenu književnost u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sci. Josip Kekez, redoviti profesor

2. Dr. sci. Josip Bratulić, redoviti profesor

3. Akademik Miroslav Šicel, redoviti profesor u miru

Zagreb, 1. ožujka 2002.

MATIČNOJ KOMISIJI ZA PODRUČJE

HUMANISTIČKIH ZNANOSTI

I

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

OCJENA REZULTATA NATJEČAJA ZA IZBOR U NASTAVNO ZVANJE VIŠEGA LEKTORA ZA ZNANSTVENO PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI, POLJE JEZIKOSLOVLJE (FILOLOGIJA), NA KATEDRI ZA INDOLOGIJU

Kandidat: MR. SC. KLARA GÖNC-MOAČANIN

Izabrani smo na sjednici Fakultetskoga vijeća 18. veljače 2002. u povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za mjesto višega lektora na Katedri za indologiju.

Na natječaj se kao jedini kandidat prijavila mr. sc. Klara Gönc Moačanin. Nakon uvida u dokumentaciju podastiremo Matičnoj komisiji i Vijeću ovo izvješće.

Životopis:

Mr. sc. Klara Gönc Moačanin, rođena je 1953. u Lendavi. Mađarskoga je podrijetla. Hrvatska je državljanka. Udata. Bez djece. Govori hrvatski, mađarski, engleski. Dobro se služi francuskim i njemačkim. Služi se latinskim. Poznaje kao stručnjak sanskrit, pali i hindski.

Svršila je gimnaziju i srednju glazbenu školu u Zagrebu. Filozofski je fakultet upisala 1972. te završila studije indologije i sociologije 1978. Poslije toga se zaposlila u biblioteci Odsjeka za lingvistiku i orijentalne studije te svršila dodiplomski studij bibliotekarstva 1981. Postdiplomski je studij književnosti upisala 1979. i sve ispite položila s odličnim uspjehom do 1983. Zatim se uz rad u biblioteci upustila u mnogostrano bavljenje indologijom, orijentalnim književnostima i religijama, a posebno u bavljenje staroindijskim klasičnim kazalištem o kojem je trebala pisati magistarsku radnju. Rad je prerastao razumne okvire za magistarski rad, pa je na prijedlog mentora zatražila promjenu teme u srodnu, ali poredbenu temu, još uvijek vrlo zahtjevnu i korisnu, ali dovršivu u doglednije vrijeme, te je magistrirala 21. srpnja 1998. s temom: Izvedbena obilježja klasičnih kazališnih oblika: grčka tragedija - indijska natya - japanski no.

Radila je u kao bibliotekar od 1980. do 1996., a od 1996. radi kao predavač u Odsjeku za opću lingvistiku i orijentalne studije. Predaje pregled indijskih književnosti (pregled klasične indijske književnosti, novoindoarijskih i dravidskih književnosti) u trogodišnjem ciklusu, te drži seminare iz sanskrtske književnosti, osobito klasične drame. Od 1998.-1999. predaje i u Odsjeku za komparativnu književnost o kazalištima u Aziji (Indiji, Kini, Japanu, Jugoistočnoj Aziji).

Radovi - znanstveni i stručni:

Objavila je veći broj znanstvenih radova u časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom prema NN 2 od 9. 1. 1997., osobito u Književnoj smotri (tri rada) i Suvremenoj lingvistici (jedan rad). Od toga je jedan rad u Suvremenoj lingvistici (29-30/1990.) iz tematike disertacije: Estetetika rase i klasično indijsko kazalište. Osim toga ima još jedan rad iz tematike disertacije koji povjerenstvo smatra također izvornim znanstvenim radom a koji je objavljen u časopisu The Bridge/Most (4/1990.), dok je treći, pozitivno ocijenjen od recenzenata sa sveučilišta u Zurichu i Melbourneu (prof. P. Schreiner, prof. G. Bailey), objavljen1999. u Proceedings of the First Dubrovnik International Conference on the Sanskrit Epics and Puranas pod naslovom Natya versus Epic Literature: some questions about relationships between classical Indian theatre and the Maahbarata, Ramayana, Harivamsa and some Puranas.

Osim spomenutih, Klara Gönc Moačanin objavila je još 21 rad, znanstveni, pregledni i stručni, te 14 prijevoda (V. popis radova). Osim spomenutih radova, objavila je još dva znanstvena rada: o Maruliću i mađarskim "Juditama" (Colloquia Maruliana II / 1993.), i o Relkoviću (M. A. Relković i Slavonija 18. st., 2000.). U tisku joj je prinos za Proceedings of the DICSEP 2 pod naslovom Natyasastra as a (twisted?) mirror to the epic / puranic mythic image - the question of its datation, a u pripremi za izdanje na CD-romu prinos za XIth World Sanskrit Conference pod naslovom Natyamandapa: a real or a fictional performing space of the classical Indian theatre. Jedan joj je znanstveni rad u tisku u Nagoya Studies in Indian Culture and Buddhism, Sambhasa. Napisala je niz članaka za Hrvatsku enciklopediju, Religijski leksikon LZ, Leksikon - strani pisci i djela i dr. Među objavljenim prijevodima valja istaći prijevod oko 800 kartica s francuskoga u Enciklopediji mistika (ur. M.-M. Davy, Naprijed, Zagreb, 1990., a osobito prijevod s izvornika staroindijske klasične drame u deset činova Glinena kolica od pisca Sudrake (praizvedba u HNK 15. 2. 1979.), koji predstavlja izniman pothvat. Priprema i veći broj prijevoda djela R. Tagorea.

Objavila je i jednu knjigu: Sahrdaya - književno putovanje sa srcem u Indiju. To je niz članaka o indijskoj književnosti. U naslovu se izrazom "sa srcem" duhovito aludira na pojam senzibilne književne publike koja se tako karakterizira u staroindijskoj estetici (sahrdaya).

Magisterij je postigla 1998. g. radnjom pod naslovom Izvedbena obilježja klasičnih kazališnih oblika: grčka tragedija - indijska nŕtya - japanski no. To je studiozan prikaz triju klasičnih kazališnih oblika. Klasična indijska drama, te grčka tragedija i japanski no oblici su klasičnoga kazališta na Zapadu, u Južnoj Aziji i na Dalekom Istoku i predstavljaju najslo`enije umjetničke oblike svojih kultura, koji obuhva}aju književnost, glazbu, ples, likovno rješenje za pozornicu i kostime, te glumu. Svaki od tih oblika bitan je za razumijevanje vlastite kulture, a njihovo su supostavljanje i poredba jednako bitni za razumijevanje kulturne povijesti čovječanstva. Pregledni prikaz tih kazališnih oblika u radnji mr. Klare Gönc-Moačanin vrlo je obuhvatan i utemeljen na vrlo široku poznavanju relevantne svjetske literature. Auktorica se bavi izvedbenim obilježjima (tekst, glazba, ples, izvođači: glumci i zbor, scena i scenski rekviziti) i središnjim estetičkim pojmom svakoga od navedenih kazališnih oblika, koji označuje svrhu ili bitan učinak izvedbe ako je uspjela (u tragediji je to katarza, u nàtyi rasa, a u nou yugen). Naravno, ima i drugih vidova predmeta (sociološki, književnostilistički itd.) koji nisu neposredno tema ove radnje. No izbor tema koherentan je i omogućuje zaokruženu sliku umjetničkih obika, utemeljeno otvaranje pitanja i odgovaranje na neka, a zrelo formuliranje drugih. Već su dobro poznavanje literature i sintetički prikaz vrijedan prinos ove radnje, a vlastito odgovaranje na pitanja o značenju pojedinih pojmova (npr. dijelovi indijskoga kazališta) ili o realnosti ili idealnoj slici drugih u izvorima (npr. kazališna zgrada), kao i formuliranje otvorenih pitanja često predstavljaju vrijedne auktoričine prinose u usporedbi s drugim djelima (Levi, Konow, Keith, Kuiper, Raghavan, Renou itd.) o tome predmetu. Uostalom, tako cjelovitih djela poput radnje mr. Gönc-Moačanin ima vrlo malo, osobito u novije vrijeme. Najznatniji su njeni prinosi u tumačenju klasičnoga indijskog kazališta, što je i razumljivo jer je auktorica po struci indolog. Ipak je i samo supostavljanje indijskoga s grčkim i japanskim kazalištem, a pogotovo usporedbe u zaključku, bitno proširenje perspektive u odnosu na onakvu kakva se većinom nalazi u stručnoj literaturi, a ono olakšava postavljanje relevantnih pitanja.

Klara Gönc-Moačanin radi i na doktorskoj disertaciji pod naslovom Podrijetlo klasičnoga indijskog kazališta. Nekoć je svaki znatniji indolog nastojao izložiti svoju teoriju o podrijetlu klasičnoga indijskog kazališta. Te nas teorije danas i obogaćuju i opterećuju. Danas je bavljenje takvim teorijama gotovo posve zamrlo.Doktorska radnja treba započeti Uvodom koji će govoriti o recepciji staroindijskoga klasičnog kazališta na Zapadu, o temeljnome indijskom izvoru znanja o klasičnome kazalištu Natyasastri, te o ključnim odredbama natye - o klasičnome književnome stilu kavya, i o temeljnome doživljaju gledaoca u kazalištu rasa. Glavni dio govorit će o mogućim izvorima natye kao što su ples i obred, a u književnome i vjerskome smislu Vede. Zatim će dati pregled izvora o natyi kao što su djela starih gramatičara, ili izvora sadržaja za natyu kao što su epovi i drugi književni izvori. Potom će razmotriti što možemo saznati iz podataka o mjestu izvođenja natye natyamandapi i o obrednome uvodu u natyu - purvarangi. Time želi staviti kazališni književni tekst u njegov konkretan prostor i kulturološki kontekst. Slijedit će usporedba s europskom antikom. Zaključak radnje treba pokazati kako je ipak onaj elemenat koji svima drugima tek podaje narav natye estetički doživljaj rasa, kako ga shvaća i staroindijska teorija drame. Pritom će se prikazati implikacije toga pojma za shvaćanje klasičnoga indijskog kazališta. Na osnovi dosadašnjega rada vjerujemo da će K. Gönc-Moačanin uspjeti u radnji doći do rezultata koji će predstavljati novi znanstveni prinos proučavanju teme.

Klara Gönc Moačanin uključena je i u znanstveni projekt Upanišadi u vedskoj i poredbenoj perspektivi (130765) koji vodi dr. Mislav Ježić, od siječnja 1998. godine. Vrlo je vrijedan suradnik na projektu.

Nije uobičajeno da se pri izboru kandidata u zvanje višega lektora toliko govori o njegovu znanstvenom i stručnom radu. Ali vjerujemo da je to u slučaju Klare Gönc-Moačanin primjereno i potrebno da se predstavi kakav se kandidat javio na natječaj.

Nastavni rad:

Za odluku Vijeća bitno je to da je Klara Gönc-Moačanin izabrana u zvanje predavača u Odjeku za opću lingvistiku i orijentalne studije za predmet Indijska književnost 1996. g., te da je došlo vrijeme za njen ponovni izbor ili napredovanje. U međuvremenu se, osim spomenutim znanstvenim i stručnim radom, bavila i nastavnim radom kao predavač. Koncipirala je i predavala kolegije o indijskoj književnosti koji su činili trogodišnji ciklus za studente indologije: Kavya I (Natya), Kavya II (Pjesništvo i proza) i Uvod u novoindoarijske i dravidske književnosti. Držala je i prateće sanskrtske seminare. A od 1998./1999. godine predavala je i na Katedri za teatrologiju Odsjeka za komparativnu književnost ciklus od 16 predavanja Kazalište Azije - Indija, Japan, Kina, JI Azija. Naravno da je vodila i jezične tečajeve iz sanskrta, čak i prije izbora u zvanje predavača, i to na Univerzi u Ljubljani. Njen se nastavni rad pokazao vrlo cijenjenim, pa čak i korisnim i za druge studije na Fakultetu.

I studenti je cijene, smatraju je zahtjevnim nastavnikom, ali rado pohađaju njenu nastavu i često kod nje rade diplomske radove.

Sudjelovala je u izradi skripata za predmet Istočne religije (Katedra za indologiju, Filozofski fakultet, Zagreb 2001.; ur. Mislav Ježić), te u njima napisala izvrsne pregledne članke Religije Tibeta (str. 145-164), Religije Kine (str. 165- 192) i Religije Japana (str. 193-211). To je velik doprinos nastavnomu radu, i to na području za koje je vrlo teško naći pouzdana auktora u nas.

Zaključak i prijedlog Povjerenstva:

Sve to pokazuje da mr. sc. Klara Gönc-Moačanin zadovoljava sve zakonske uvjete za izbor u nekoliko zvanja: u zvanje asistenta (svršen poslijediplomski studij, stupanj magistra znanosti, znanstveni radovi), u zvanje višega predavača (visoka stručna sprema i magisterij; ispunjava uvjete Rektorskoga zbora - nastava, skripta, vođenje diplomskih radova, itd.; ima objavljene znanstvene stručne radove - veći broj njih nakon zadnjega izbora; pet godina radnog iskustva u struci; ali je donekle samovoljna i kruta interpretacija Zakona o v. u., čl. 85, st, 4 otežala izbor u to zvanje na instituciji na kojoj je struka matična) ili u zvanje višega lektora (visoka stručna sprema, stručni radovi, pet godina rada u struci). Stjecajem objektivnih okolnosti predlažemo kandidatkinju za izbor u zvanje višega lektora, za koje je raspisan natječaj, za koje ona zadovoljava sve uvjete, i mnogo više od toga. Stoga molimo Matičnu komisiju da potvrdi da kantidatkinja ispunjava sve uvjete (a pogotovo minimalne) za višega lektora (ili asistenta ili višega predavača), a Vijeću s punim uvjerenjem preporučujemo da mr. sc. Klaru Gönc-Moačanin izabere u to zvanje na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.

S poštovanjem,

Članovi povjerenstva:

Dr. Mislav Ježić, red. prof.

Dr. Milka Jauk Pinhak, doc.

Dr. Boris Senker, red. prof.

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj o rezultatima natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg

asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija na

Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju

i prijedlog da se izabere dr. sci. Dragutin Ivanec.

VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA

Na sjednici 18. veljače 2002. godine Vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju. Stručno povjerenstvo podnosi Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Filozofski fakultet objavio je natječaj u «Vjesniku» 29. 0žujka 2002., a javio se samo jedan kandidat: dr. sci. Dragutin Ivanec.

Dr. sci. D. Ivanec rođen je 1965. godine u Kladarama. Srednju školu završio je u Virovitici, a studij psihologije 1989. u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Magistrirao je 1994. godine obranom radnje s naslovom Utjecaj podražajnog konteksta na vrijeme jednostavne senzomotorne reakcije, a doktorirao 2002. godine; naslov disertacije bio je Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije.

Od 1990. zaposlen je u odsjeku za psihologiju kao mladi istraživač u okviru projekta Vidna percepcija, kortikalna elaboracija i motorni efekti. U zvanje asistenta izabran je 1998. godine pri Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju. Sudjeluje u provedbi nastave iz Psihologijskog praktikuma I. i II. te vježbi iz Statistike u psihologiji.

Predavao je na nekoliko fakulteta i visokih škola: na Visokoj zdravstvenoj školi sudjelovao je u izvođenju nastave za studente Medicinskog fakulteta iz kolegija Psihologija boli i kolegija Stres, zdravlje i bolest, te kolegija Metode prikupljanja i analize podataka za studente Visoke zdravstvene škole. Održavao je nastavu iz kolegija Statistika u psihologiji u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a od 1998. predaje kolegij Statistika na Visokoj školi za sigurnost na radu pri kojoj je izabran u zvanje predavača.

Dva puta je bio voditelj Ljetne škole studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju (1997. i 1999.), a 2001. bio je suorganizator i jedan od predavača na međunarodnoj ljetnoj školi Process of Inquiry in Psychological Science: Conceptual and Methodological Tools (IUC, Dubrovnik).

U obavljanju nastavničkih poslova D. Ivanec se ističe po svojoj motivaciji i savjesnosti, osobito u izvođenju Psihologijskih praktikuma koji zahtijevaju brižljive pripreme zbog provođenja psihologijskih eksperimenata; u toj vrsti nastave nije moguće koristiti rutinske postupke, a D. Ivanec pokazuje inventivnost u obogaćivanju i provedbi vježbi u ovom za studij psihologije vrlo važnom predmetu.

Godine 2000. sudjelovao je u Second Course in Structurale Equation Modeling with LISREL 8.30 (IUC, Dubrovnik).

Član je Hrvatskog psihološkog društva, International Society for Psychophysics te Hrvatskog društva za neuroznanost.

D. Ivanec objavio je četiri rada i dva priloga u knjigama. Redovito aktivno sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima kao što su Dani Ramira Bujasa (Zagreb); Alps-Adrica Symposium on Psychology (Trst, Ljubljana, Zagreb); Fechner Day, Meeting of the International Society for Psychophysics and Cognition (Padova); Konferencija hrvatskih psihologa (Dubrovnik).

Znanstvena istraživanja D. Ivaneca usmjerena su na bazična istraživanja u području psihofizike, osjetne psihologije i percepcije. U svojim je dosadašnjim istraživanjima također pokazao inventivnost što se osobito moglo uočiti pri pripremi instrumentarija za provedbu istraživanja u okviru doktorskog rada.

Sukladno članku 89., stavak 4, Zakona o visokim učilištima, dr. sci. Dragutin Ivanec ima formalne uvjete za izbor u višeg asistenta, pa povjerenstvo predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da ga izabere u to zvanje ističući da se radi o vrlo perspektivnom znanstvenom istraživaču i nastavniku.

U Zagrebu, 23. travnja 2002.

Povjerenstvo:

Dr. sci. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sci. Alija Kulenović, red. prof.

Dr. sci. Ilija Manenica, red. prof.

(Filozofski fakultet u Zadru)

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Filozofski fakultet u Zagrebu

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti

- polje znanosti o jeziku i književnosti

Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Vijeća održanoj 23. studenoga 2000. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, pa podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

1. Na natječaj objavljen u Vjesniku 12. prosinca 2000. za izbor u izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za slovenski jezik i književnost, prijavila se samo jedna kandidatica: prof. Milojka Jakomin Granić, višegodišnja viša lektorica Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

2. Milojka Jakomin Granić rođena je 16. listopada 1949. godine u Ljubljani, gdje je završila osnovnu školu, a nakon preseljenja maturira na gimnaziji u Zagrebu 1968. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij jugoslavenskih jezika i književnosti i komparativne književnosti 1973. godine. Od 1974. godine do 1979. godine na Filozofskom fakultetu zaposlena je u nastavnom zvanju lektora za slovenski jezik, da bi 1979., 1985. i 1990. i 1995. bila četiri puta izabrana u nastavno zvanje višega lektora. Kao viši lektor slovenskoga jezika na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakultetu predaje slovenski jezik za studente studija slavistike (jednopredmetni i dvopredmetni) za I. i III. godište te za studente kroatistike i ostalih studijskih grupa u jednogodišnjim tečajevima u vidu obavezne izborne nastave.

3. Ne ulazeći podrobnije u prethodno razdoblje u našem ćemo se izvješću koncentrirati na rad Milojke Jakomin Granić u proteklom petogodišnjem razdoblju. Kao što je poznato, nakon studija jugoslavistike studij južnoslavenskih jezika i književnosti, pa tako i slovenskoga, organiziran je najprvo u jednopredmetnom studiju slavistike, u kojemu su se slovenski jezik i književnost vrlo ograničenom broju studenata predavali za III. i IV. godište. Već u tom studiju vježbe iz slovenskoga jezika obogaćene su izbornim seminarima iz gramatike slovenskoga jezika i prijevodnim vježbama. Od osnivanja dvopredmetnoga studija slavistike (s težištem na južnoslavenske jezike i književnosti) Milojka Jakomin Granić preuzela je uz uobičajene vježbe i obavezu predavanja o kulturi i civilizaciji Slovenije te jezične konzultacije u vezi izradi seminarskih radnji. Na osnovi višegodišnjega iskustva u radu na predavanjima i vježbama iz slovenskoga jezika za studente bivšega studija jugoslavistike i sadašnjega studija kroatistike, kandidatica je sama priredila gradivo za vježbe i testove za analize i prevođenja, prilagođene posebnim potrebama studija slovenskoga jezika za hrvatske studente (specifičnost fonoloških vježbi, akcenatski problemi, kontrastivno podučavanje srodnoga jezika). Budući da na studiju nemamo nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju za jezikoslovnu problematiku Milojka Jakomin Granić posreduje i znanja iz teorije i gramatike (kolegij Gramatika slovenskog književnog jezika). Zbog velikoga interesa kroatista da kao svoj obavezni izborni predmet (Slavenski jezik) biraju slovenski te radi toga što najveći broj studenata slavistike upisuje slovenističko usmjerenje, pa i zbog interesa s drugih slavističkih grupa, do ove akademske godine (kada je angažirana ugovorna lektorica iz Slovenije) viša lektorica Milojka Jakomin Granić bila je preopterećena nastavom, osobito brojem studenata u grupama (godišnje se upisivalo od 150 do 200 studenata). Uz dvije velike grupe studenata na studije slovenistike (po trideset studenata) ona trenutno drži nastavu za kroatiste u dvije skupine te nastavu za studente drugih slavističkih studija i ostalih studija na Fakultetu. Kako je već spomenuto povremeno drži i predavanja iz gramatike i stilistike slovenskoga jezika.

4. U proteklom razdoblju njezina izvannastavna aktivnost također je bila značajna. Aktivno je sudjelovala na Prvom slovensko-hrvatskom slavističkom skupu održanom u Novigradu (25.-27. ožujka 1999.) svojim prilogom koji govori o ogranizaciji nastave slovenskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i o poteškoćama rada u «tranzicijskom razdoblju» (Prvi hrvatsko-slovenski slavistički skup, Zbornik radova, str.161-162). Za svoje stručno usavršavanje koristila je stipendiju CEEPUS (u prosincu 1999.), u okviru kojega je sudjelovala na skupu lektora koji slovenski jezik predaju na stranim sveučilištima, nakon čega je obogatila nastavu slovenskoga novim priručnicima. Milojka Jakomin Granić već više od 25 godina bavi se prevodilačkim radom književnih, znanstvenih i stručnih tekstova na slovenski i sa slovenskoga na hrvatski jezik. Nesebično prevodi za potrebe Katedre za slovenski jezik i književnosti te stručne i znanstvene tekstove njezinih članova. Prevela je više stotina stanica za sva sredstva informiranja u Zagrebu i Sloveniji, a dugogodišnji je redoviti prevoditelj Hrvatskoga radija za emisiju Kulturna kronika iz Hrvatske koja se emitira za slovensku manjinu u Italiji. U novije doba prevela je tekstove Zvonka Kovača Uspehi in zapleti slovenistike na univerzi v Zagrebu (Delo, 11. listopada 2000., str. 20) te Sodobno preučevanje hrvaške kajkavske književnosti (za znanstveni skup u Kopru, 2000). Njezin prevoditeljski rad karakterizira okrenutost elektronskim medijima, budući da je godinama bila jedan od rijetkih hrvatskih radio-televizijskih prevoditelja agencijskih vijesti, dokumentarnih emisija, školskih emisija i filmova. Ukatko, sveukupno njezina prevodilačka aktivnost u petogodišnjem razdoblju kvanitetom daleko premašuje potreban broj stranica što se računa u zamjenu za jedan stručni rad (koliko je propisano za reizbornost), a budući da je kvaliteta prijevoda sa slovenskoga na hrvatski i s hrvatskoga na slovenski jezik podjednaka to govori mnogo i o vrsnoći njezinih prijevoda.

Zaključno, konstatiramo da Milojka Jakomin Granić ima sve uvjete da bude reizabrana u nastavno zvanje višeg lektora za slovenski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pa molimo Povjerenstvo i Vijeće da je u to zvanje i ponovno izaberu.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. Zvonko Kovač, izv. prof.

2. Dr. Josip Silić, red. prof.

3. Dr. Željka Fink, docent

Zagreb, 8. travnja 2000.

Matičnom povjerenstvu za područje humanističkih znanosti

- polje jezikoslovlja i znanosti o književnosti

Predmet: Dopuna izvješća za reizbor Milojke Jakomin Granić u zvanje višega lektora za slovenski jezik

Predsjednik Matičnog povjerenstva za područje humanističkih znanosti – polje jezikoslovlja i znanosti o književnosti prof. dr. Darko Novaković uputio nam je dopis kojim se traži dopuna izvješća tj. popis objavljenih radova prema odredbama članka 8. Pravilnika o ustroju i načinu rada matičnih povjerenstava (NN 18/2001). Dana 07. siječnja 2001. primili smo od pristupnice Milojke Jakomin Granić njezino novo Izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti (Prilog 2) iz koje je vidljiv njezin dosadašnji rad na osnovu kojega je već četiri puta bila izabrana u isto zvanje višega lektora, a nadopunjen je i novim stručnim radovima i prijevodima, koji dokumentiraju značajnu i živu, napose prevoditeljsku, stručnu djelatnost pristupnice. Ukratko, prethodnom popisu radova sada su pridodana još dva stručna rada u vezi izrade Velikog enigmatskog rječnika, sedam prijevoda s hrvatskoga na slovenski jezik te petnaest sa slovenskoga na hrvatski jezik.

Iz svega je vidljivo da pristupnica Milojka Jakomin Granić ima uvjete za peti, konačni izbor u zvanje višeg lektora te molimo Povjerenstvo da naše izvješće prihvati te omogući Fakultetskom vijeću da Milojku Jakomin Granić ponovno izabere u zvanje višega lektora za slovenski jezik na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. Zvonko Kovač, red. prof.

2. Dr. Josip Silić, red. prof.

3. Dr. Željka Fink, docent

Predmet: Izvještaj o natječaju i prijedlog da se za višu lektoricu za predmet Makedonski jezik izabere Borjana Prošev-Oliver

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta koja je održana 18. lipnja 2001. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih zansnosti, polje jezikoslovlje, za predmet Makedonski jezik na Katedri za makedonski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za predmet Makedonski jezik na Katedri za makedonski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je objavljen u zagrebačkom “Vjesniku”, 26. lipnja 2001. godine, prijavila se jedna pristupnica, Borjana Prošev-Oliver, lektorica.

U privitku je prijave priložila: 1. Životopis, 2. Izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, 3. Fotokopiju domovnice i 4. Fotokopiju diplome.

Borjana Prošev-Oliver rođena je u hrvatsko-makedonskoj obitelji u Zagrebu, 4. lipnja 1962. godine. Od 1968. godine živjela je u Skoplju, Republika Makedonija, gdje je završila osnovnu i srednju školu (gimnaziju) te diplomirala 1984. komparativnu književnost na Filološkom fakulteta Sveučilišta “Sv. Kiril i Metodij”. U okviru spomenuta studija pohađala je i položila kolegije iz povijesti i gramatike makedonskoga jezika i književnosti. Radila je 1985. godine kao honorarna suradnica na Makedonskoj televiziji i Trećem programu Radio Skoplja, a od 1986. radi kao stalna lektorica makedonskoga jezika na Katedri za makedonski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Članica je Hrvatskoga društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja od 1992. godine, Hrvatsko-makedonskoga društva, KUD-a “Krste Petkov Misirkov” Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj i Hrvatskoga filološkog društva.

U Centru za strane jezike u Zagrebu održava od 1995. ispite iz makedonskoga jezika za sudske tumače.

U izvještaju o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti od 1985. do 2001. pristupnica navodi četiri stručna i jedan pregledni članak, sedam prikaza knjiga, tri književne kritike i sedam prijevoda s hrvatskoga na makedonski jezik (znanstvenih rasprava i ogleda) te petnaest prijevoda (iz različitih struka) i tri filma, dok je s makedonskoga na hrvatski prevela tri priloga iz filozofije i likovne umjetnosti. Održala je jedno izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova koji je održan u Zagrebu i Đakovu, 23. i 24. lipnja 2001. godine. Vodila je do akad. god. 1998./1999. dvosemestralne lektorske vježbe u Studiju slavistike, a od navedene akad. god. vodi lektorske vježbe iz makedonskoga jezika u četvorogodišnjem studiju Makedonskoga jezika i književnosti u okviru Studija južne slavistike.

U razdoblju od posljedenjega izbora za lektoricu makedonskoga jezika Borjana Prošev-Oliver objavila je pregledni članak Kako i što da se izrazi – ekspresija ili ne? (Spektar, godina 18, br. 35-36, Skopje, 2000: 123-134.), tri prikaza knjiga koji su tiskani pod ovim naslovima: Kon antologijata na sništa, mečti i fantastični prikazni od makedonskata kniževnost od Borislav Pavlovski “Gospodari na lavirintot” (Naše pismo, br. 22, godina IV, Skopje, septemvri-oktomvri, 1998: 27-28), Deslavenizacija slavenizatora - Neka razmišljanja o “Balkanološkim lingvističkim studijama” Petra Ilijevskog (Suvremena lingvistika, 43-44, 1-2, Zagreb, 1997: 371-377), Prostori na tetarskite svečenosti (Spektar, god. 18, broj 35-36, Skopje, 2000: 252-259) i deset prijevodnih jedinica s hrvatskoga na makedonski (sedam) i s makedonskoga na hrvatski jezik (tri) na desetak araka. Sudjelovala je na Međunarodnom znanstvenom skupu Dani Dimitrija i Konstantina Miladinova s izvornim znanstvenim radom Neki sociolingvistički aspekti jezika makedonskog preporoda. Ovaj prilog je predan u tisak za zbornik radova s toga skupa.

Iz priložene biografije i bibliografije može se zaključiti da Borjana Prošev-Oliver ostvaruje svoje interese osim u nastavi makedonskoga jezika i na području prevoditeljstva, sociolingvistike i mogli bismo reći književne kritike. Osvrnut ćemo se na nastavnu djelatnost i stručne priloge koji su objavljeni u razdoblju od posljednjega izbora do objavljenoga natječaja.

Stručni prilozi

U prevoditeljskom radu Borjane Prošev Oliver nalazimo različite vrste tekstova (stručno-tehničke, filmske titlove, filozofijski članak, književnoznanstvenu raspravu i brojne likovne priloge) kojima se s uspjehom prilagođavala, naglašavajući njihove jezične, stilske i terminološke specifičnosti koje su ponekad veoma zahtjevne i pretpostavljaju doista visok stupanj poznavanja hrvatskoga i makedonskoga jezika da bi se s relevantnim uspjehom preveli. Posebno bismo istakli izuzetno precizno prevedene, u jezičnom i stilskom te terminološkom pogledu, priloge u monografiji o hrvatskom i makedonskom slikaru Ordanu Petlevskom. Ova se konstatacija odnosi na priloge Dimitra Dimitrova i Valentina Dimitrovskog koji su prevedeni s makedonskoga na hrvatski i tekstove Jasmine Bavoljak, Želimira Koščevića, Sibile Petlevski, Tonka Maroevića i Bože Biškupića koji su besprijekorno prevedeni s hrvatskog na makedonski jezik. Na preko 130 stranica prevedenih tekstova Borjana Prošev Oliver dokazala je uzorno prevoditeljsko umijeće u oba jezična pravca.

Pregledni članak Kako i što da se izrazi – ekspresija ili ne? (Spektar, godina 18, broj 35-36, Skopje, 2000: 123-134) objavljen je u najrelevantnijem makedonskom znanstvenom časopisu za povijest i teoriju književnosti. U središtu je autoričina interesa odnos između glazbe i književnosti na planu tumačenja njihove ekspresivnosti. U tematskom smislu je ovaj rad sasvim inovativan u makedonističkim relacijama jer pokreće problem koji je dosada bio po strani znanstvenih interesa u tom komparativnom odnosu. Prilog je poticajan za raspravu o tipovima umjetničkoga izražavanja i emocionalnim efektima koji oni proizvode kod čitatelja odnosno slušatelja bez obzira na književne ili glazbene stilove koji se poređuju. Bitna su gledišta o tom problemu potkrijepljena i određenemim brojem teorijskih diskursa koji bi se mogli predstaviti ne samo u općem, kao u ovom prilogu, već i u pojedinačnom smislu, a to znači na konkretnim primjerima koji “spajaju” književnu riječ s glazbom, što bi doista bio sasvim ekskluzivan interpretacijski postupak u okviru makedonistike na spomenutim područjima.

Prilozi Borjane Prošev Oliver Kon antologijata na sništa, mečti i fantastični prikazni od makedonskata kniževnost od Borislav Pavlovski, Deslavenizacija slavenizatora -Neka razmišljanja o “Balkanološkim lingvističkim studijama” Petra Ilievskog i Prostorite na teatarskite svečenosti objavljeni su u veoma uglednim makedonskim književnim novinama (Naše pismo) i hrvatskim odnosno makedonskim časopisima (zagrebačka Suvremena lingvistika i skopski Spektar). Odlikuju se preglednim iznošenjem problematike te argumentiranim kritičkim gledištima.

Prvi prikaz (Kon antologijata…) je veoma opširan tekst koji ukazuje na sve relevantne vanjske i unutarnje strukturne elemente knjige koja je prvi antologičarski pokušaj žanrovskoga predstavljanja građe iz makedonske imaginarne književnosti. Autorica s punim razumijevanjem problematike tumači temeljne antologičareve nakane glede usustavljenja fantastičnoga žanra u makedonskoj kratkoj prozi, navodeći u zaključku i izvjesne prijepore koji su povezani s žanrovskim predstavljanjem i samom klasifikacijom izabranih priča iz autorskih opusa.

Prikaz “Balkanskih lingvističkih studija” Petra Ilijevskog u nekim elementima prelazi okvir opisa temeljnih gledišta spomenuta autora o veoma zanimljivim lingvističkim problemima (otklon makedonskoga jezika od crkvenoslavenskoga, analitičnost, udvojeni objekt itd.) na makedonskom lingvističkom području, ali i na širem balkanskom. Naime, autorica prikaza, uz opširnu eksplikaciju sadržaja Ilijevskove knjige, iznosi i određeni broj vlastitih gledišta o obrađenim problemima, ukazujući na ona mjesta koja zaslužuju pomniju pozornost zbog zanimljivih i inovativnih pristupa određenim linvističkim pitanjima u tom okruženju. Ovaj prilog pokazuje autoričino poznavanje problematike u kojoj ukazuje na moguće smjerove daljnjih proučavanja te u tom smislu predlaže sasvim određene teme koje bi još kompleksnije opisali jezičnopovijesnu i aktualnu situaciju na području makedonskoga jezika.

U opširnom prikazu Prostori na teatarskite svečenosti Borjana Prošev Oliver pokazuje upućenost u relevantne i recentne teatrološke teorije i interpretacijsku praksu kojoj su poslužile kao poticaji koji se kritički preispituju te vrednuje njihova održivost u procesu na relaciji od dramskoga teksta do kazališnoga uprizorenja. Njezinu pozornost posebno zaokupljaju oni dijelovi teorijskoga diskursa, prikazani u monografiji Prostori kazališnih svečanosti Borislava Pavlovskog, koji se odnose na lingvističke elemente dramskoga teksta te ih problematizira s punm razumijevanjem i kritičkim odnosom.

Nastavna djelatnost

Lektorica Borjana Prošev-Oliver vodila je do akad. god. 1998./1999. dvosemestralnu nastavu makedonskoga jezika za studente Studija kroatistike i studente u Studiju slavistike, a od spomenute godine radi po novom četvorogodišnjem nastavnom planu u Studiju južne slavistike. Organizirala je nastavu na svima četirima studijskim godinama. Izradila je popis literature za makedonski jezik te različite tipove usmenih i pisanih vježbi koje prakticira u nastavi sa studentima Odsjeka za slavenske jezike i književnosti i studentima Odsjeka za kroatistiku, ali i sa studentima s drugih fakultetskih odsjeka koji upisuju makedonski jezik kao fakultativni dvosemestralni kolegij. U posljednjem studijskom razdoblju znatno je unapredila metodiku nastave makedonskoga jezika.

Pristupnica Borjana Prošev-Oliver ispunjava minimalne uvjete Rektorskoga zbora za izbor u zvanje više lektorice (petnaestogodišnje održavanje dodiplomske nastave, zadovoljavajući broj objavljenih stručnih radova, sudjelovanje na međunarodnom znanstvenom skupu, unapređenje metodike nastavnog rada).

Na temelju pozitivno ocijenjenih stručnih priloga i nadasve primjerene nastavne djelatnosti sasvim je razvidno da Borjana Prošev-Oliver zadovoljava sve uvjete za izbor u nastavno zvanje više laktorice za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Makedosnki jezik na Katedri za makedonski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilištra u Zagrebu te predlažemo izbor u zvanje više lektorice.

U Zagrebu, 23. siječnja 2002.

Stručno povjerenstvo

Dr. sc. Borislav Pavlovski, izv. prof.

Dr. sc. Željka Fink, docent

Dr. sc. Avgustina Guleska-Hajdić, docent

(Filozofski fakultet u Zadru)

Matičnom povjerenstvu za područje

humanističkih znanosti - polje jezikoslovlje

i Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

PREDMET: Izbor u nastavno zvanje višeg lektora pri Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti

Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj redovitoj sjednici od 15. siječnja 2002. godine imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti. Povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Željka Fink-Arsovski, dr. sc. Natalija Vidmarović i dr. sc. Josip Užarević podnosi izvještaj i daje mišljenje o izboru u nastavno zvanje višeg lektora.

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. siječnja 2002. godine prijavila se mr. sc. Rajisa Trostinska.

Mr. sc. RAJISA TROSTINSKA, državljanka Republike Hrvatske, rođena je u Kovalihi u Ukrajini 23. 10. 1939. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Ukrajini, gdje je i diplomirala na Harkovskom državnom sveučilištu stekavši naziv: filolog - srednjoškolski profesor ukrajinskoga i ruskog jezika i književnosti. Radila je u harkovskim srednjim školama, a od 1975. je zaposlena na Katedri za ukrajinski jezik Filološkoga fakulteta Harkovskog državnog sveučilišta. Tri je godine tamo bila na funkciji prodekana. Na istom je fakultetu upisala i poslijediplomski studij lingvistike i s odličnim uspjehom položila sve propisane ispite.

Na Filozofski je fakultet u Zagrebu prvi put došla akad. god. 1978/79. u svojstvu ugovornoga lektora za ukrajinski jezik. U istom je svojstvu radila na Fakultetu od 1983. do 1986. da bi se vratila opet 1992. i ostala do današnjega dana. Kada je 1997. godine na Filozofskom fakultetu otvoren četverogodišnji studij ukrajinskoga jezika i književnosti, mr. sc. Rajisa Trostinska je, zbog nedostatka nastavnika, vodila i vježbe iz ukrajinskoga jezika i držala predavanja iz pojedinih kolegija ukrajinskoga jezika i književnosti.

1. studenoga 2000. godine potpisala je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme u svojstvu višeg lektora na Katedri za ukrajinski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

ZNANSTVENO-NASTAVNA I STRUČNA DJELATNOST

Na Filološkom fakultetu Harkovskoga državnog sveučilišta mr. sc. Rajisa Trostinska je u razdoblju od 1976. do 1992. držala predavanja iz fonetike i fonologije, leksikologije i frazeologije, morfologije, sintakse i metodike nastave ukrajinskoga jezika, zatim seminar iz prevođenja s ukrajinskoga na ruski jezik i s ruskoga na ukrajinski. Kad je 1987. hrvatski jezik ušao u program kao treći slavenski jezik, R. Trostinska je vodila tečaj iz hrvatskoga jezika.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu niz je godina vodila lektorat iz ukrajinskoga jezika i književnosti a od otvaranja četverogodišnjeg studija ukrajinskoga jezika i književnosti (1997) drži predavanja iz fonetike i fonologije, morfologije, sintakse ukrajinskoga jezika, ukrajinske književnosti 19. i 20. st, vodi seminar iz ukrajinskoga jezika i seminar iz ukrajinske književnosti, te jezične vježbe iz ukrajinskoga jezika.

1997. je godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranila magistarski rad pod naslovom Ukrajinsko-hrvatske leksičke paralele (s osvrtom na ruski jezik), te tako stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti znanstvenog polja jezikoslovlja.

Mr. sc. Rajisa Trostinska nastupala je s referatima na niz znanstvenih skupova u Hrvatskoj i izvan nje (npr. na XI. međunarodnom slavističkom kongresu u Bratislavi 1993, na I. hrvatskom slavističkom kongresu u Puli 1995, na II. hrvatskom slavističkom kongresu u Osijeku 1999. te mnogim drugim).

Suradnik je na projektu Proučavanje istočnoslavenskih jezika.

Za Hrvatsku enciklopediju i Leksikon stranih pisaca sastavlja članke o ukrajinskim književnicima.

Zajedno s prof. dr. sc. Milenkom Popovićem prevela je na ukrajinski jezik antologiju hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času.

Aktivno sudjeluje u radu Društva Rusina i Ukrajinaca Hrvatske gdje je organizirala i vodila mnoge književne večeri.

Mr. sc. Rajisa Trostinska objavila je povelik broj znanstvenih i stručnih radova (neke od njih u suautorstvu s M. Popovićem). Većina je tih radova vezana za kontrastivnu analizu različitih jezičnih razina ukrajinskoga, ruskog i hrvatskog jezika. Budući da se dosad nitko nije bavio kontrastiranjem tih triju jezika, naglasili bismo da ti članci predstavljaju značajan znanstveni doprinos kako hrvatskom jezikoslovlju, tako i ukrajinistici, rusistici i slavistici.

U suautorstvu s akademikom Anticom Menac objavljuje Hrvatsko-rusko-ukrajinski frazeološki rječnik (u izdanju Zavoda za lingvistiku Filozofskoga fakulteta prvo je izdanje objavljeno 1985, a drugo, dopunjeno, 1993. godine). Taj je Rječnik prvi frazeološki rječnik koji obuhvaća spomenuta tri jezika, pa stoga uistinu predstavlja pionirski frazeografski rad.

Budući da je mr. sc. Rajisi Trostinskoj ovo prvi izbor u nastavno zvanje višeg lektora (nakon dobivanja hrvatskog državljanstva), donosimo kompletan popis njenih znanstvenih i stručnih radova.

Znanstveni radovi:

1. (1975) Frazeologizm jak zasib hudožn'oji majsternosti Jurija Smolyča (na materiali romaniv Rik narodžennja 1917 i Svitanok nad morem). Visnyk Harkivs'kogo universytetu. - Harkiv: Vyšča škola, vyp. 10, N 125, s.68-76.

2. (1977) Paremiji ta jih vidbyttja v ukrajins'kij prozi. Visnyk Harkivs'k. un-tu. - Harkiv: Vyšča škola, N 154, s. 65-70.

3. (1977) Komparatyvni frazeologizmy ta jih strukturni varianty (na materiali romaniv Ju. Smolyča). Visnyk Harkivs'k. un-tu. - Harkiv: Vyšča škola, N 154, s. 71-77.

4. (1977) Opisanie ukrainskoj paremiologii (na materiale sovetsk. hudožlit., v častnosti proizvdenij Ju. Smolyča). Voprosy frazeologii. - Izd-vo Samarkandskogo un-ta, vyp. XI.

5. (1978) Pro dejaki spil'ni rysy narodnoji frazeologiji G. F. Kvitky-Osnov'janenka i Ju. K. Smolyča. Zbirka tez dopovidej i povidomlen' Resp. na uk. konf., prysvjačenij 200-littju z dnja narodžennja klasyka ukr. lit. G. F. Kvitky-Osnov'janenka. - Harkiv. - S. 133-135.

6. (1982) Frazeologični paraleli v ukr. i serbohorvats'kij movah. Leksyka ukrajins'koji movy v jiji zv'jazkah z susidnimy slov"jans'kymy i neslov"jan- s'kymy movamy. - Tezy dop. Resp. konf. - Užgorod. - S. 214-215.

7. (1983) Sootnošenie značenija jazykovoj edinicy i eë sočetaemosti. Sočetaemost' russkih slov kak lingvističeskaja i metodičeskaja problema. - Tezisy Vsesojuzn. naučn. konf. - Moskva. - S. 270-272.

8. (1983) O leksičeskoj sočetaemosti jazykovyh edinic. Visnyk Harkivs'k. un-tu - Harkiv: Vyšča škola, N 245, s. 60-64.

9. (1984) Kontekst i zmist movnyh odynyc'. Visnyk Harkivs'k. un-tu. - Harkiv: Vyšča škola, N 256, s. 34-37.

10. (1985) Vnutrišnja forma jak oznaka nominaciji vtorynnogo imenuvannja. Tvorča spadščyna O. O. Potebni i sučasni filologični nauky. (Do 150-riččja z dnja narodžennja O.O. Potebni). Tezy Resp. nauk. konf. - Harkiv.- S. 74-76.

11. (1987) Dejaki aspekty perekladu nacional'nyh elementiv tvoriv Olesja Gončara. Literaturnyj proces i tvorča indyvidual'nist' pys'mennyka. Tezy dop. - Dnipropetrovs'k. - S. 77-79.

12. (1987) Pokušaj određivanja tipoloških i genetskih podudarnosti u petnaest frazeologizama hrvatskosrpskog, ruskog, ukrajinskog, poljskog, češkog i slovačkog jezika. (U suautorstvu s M. Popovićem.) - Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 22. - Zagreb. - Str. 67-84.

13. (1988) Transformaciji frazeologičnyh odynyc' u movi opovidan' O. Kobyljans'koji pid vplyvom styl'ovoji dominanty. Tvorčist' Ol'gy Kobyljans'koji u konteksti ukrajins'koji ta svitovoji literatury. (Do 125-riččja z dnja narodžennja). Tezy dop. i povidoml. Resp. nauk. konf. Č. II. Černivci.- S. 37-38.

14. (1988) Do pytannja pro odnomovni ta mižmovni omonimy. Aktual'nye problemy istoričeskoj leksikologii i leksikografii vostočnoslavjanskih jazykov. Vtoraja Vsesojuzn. konf. Tezisy dokl. - Dnepropetrovsk. - S. 28-31.

15. (1988) O međujezičnoj (hrvatskosrpsko-ruskoj) homonimiji. (U suaut. s M. Popovićem.) - Radovi Zavoda za slav. filol., 23. - Zagreb. - Str. 53-62.

16. (1989) O međujezičnoj hrvatskosrpsko-ukrajinskoj homonimiji. (U suaut. s M. Popovićem.) - Radovi Zavoda za slav. filol., 24. - Zagreb. - Str. 71-80.

17. (1990) Morfologija imenica ukrajinskoga jezika (s osvrtom na ruski i hrvatskosrpski jezik). (U suaut. s M. Popovićem.) - Radovi Zavoda za slav. filol., 25. - Zagreb. - Str. 49-72.

18. (1991) O glagolskom se u hrvatskosrpskom (U suaut. s M. Popovićem.) - Radovi Zavoda za slav. filol., 26. - Zagreb. - Str. 23-26.

19. (1991) Kontekst kul'tury i pereklad (iz sposterežen' nad ukrajins'kymy ta rosijs'kymy perekladamy Hasanagynyci. - Tezisy Vsesojuznoj naučn. konf. - Harkiv. Č. II. - S. 68-70.

20. (1992) Mižmovni omonimičn vidnošennja. (U suaut. s M. Popovićem.) Ukrajinsk'a mova: Istorija i styli. - Harkiv: "Osnova". - S. 98-106.

21. (1992-1993) Tvorba budućeg vremena u hrvatskom, ruskom i ukrajinskom književnom jeziku. (U suaut. s M. Popovićem.) - Filologija, 20-21, Zagreb. - Str. 363-373.

22. (1993) Hrvatsko-ukrajinsko-ruske jezične paralele: o morfemu-satelitu i morfemoidu-satelitu. (U suaut. s M. Popovićem.) - Croatica, 37/38/39. - Zagreb. - Str. 303-309.

23. (1993) O međujezičnoj homonimiji, hrvatskosrpsko-ruskoj i hrvatskosrpsko-ukrajinskoj. (U suaut. s M. Popovićem.) - Rječnik i društvo - Zagreb: HAZU. - Str. 299-305.

24. (1994) Hrvatsko-rusko-ukrajinski mozaik. (U suaut. s M. Popovićem.) - Strani jezici,1-4. - Zagreb. - Str. 159-162.

25. (1995) U vezi s prevođenjem na ukrajinski jezik. (U suaut. s M. Popovićem.) - Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije (zbornik HDPL). - Zagreb. - Str. 195-201.

26. (1995) Alograf - grafem - grafemem. (U suaut. s M. Popovićem.) - Filologija, 24-25. - Zagreb - Str. 291-296.

27. (1996) O grafemu i principu hrvatskoga pravopisa. (U suaut. s M. Popovićem.) - Riječ, 2. - Rijeka. - Str. 59-63.

28. (1996) Valentnost i spojivost. (U suaut. s M. Popovićem.) - Croatica, 42/43/44. - Zagreb. - Str. 383-389.

29. (1996) Vizualnost u frazeologizmima. (U suaut. s M. Popovićem.) - Dometi, 1-6. - Rijeka. Str. 109-112.

30. (1997) Tekst kao raznolikost ostvarenih jezičnih postava - frazeologizam i poslovica. (U suaut. s M. Popovićem.) - Tekst i diskurs (zbornik HDPL). - Zagreb. - Str. 279-284.

31. (1997) Glagoli u hrvatskom prema glagolima u ruskom i ukrajinskom jeziku. (U suaut. s M. Popovićem.) - Prvi hrvatski slavističkikongres (Zbornik radova I). - Zagreb. - Str. 355-364.

32. (1998) Neke hrvatsko-ukrajinsko-ruske frazeološke paralele. - Riječ, 1. - Rijeka. - Str. 72-76.

33. (1998) Neki problemi jednojezičnih i dvojezičnih rječnika. (U suaut. s M. Popovićem. - Filologija, 30-31. - Zagreb. - Str. 279-284.

34. (1999) O grafemu (na primjerima suvremene hrvatske, ruske i ukrajinske grafije). (U suaut. s M. Popovićem.) - Studia slavica savariensia, 1. Zagreb - Szombathely. - Str. 5-20.

35. (2000) O izražavanju bezličnosti u hrvatskom, ruskom i ukrajinskom jeziku. (U suaut. s M. Popovićem.) - Riječki filološki dani, III (zbornik). - Rijeka. - Str. 313-320.

36. (2001) O morfemu satelitu u slavenskim jezicima. (U suaut. s. M. Popovićem.) - Drugi hrvatski slavistički kongres (Zbornik radova I). - Zagreb. - Str. 573-575.

37. (2002) U tisku: Frazeologizmi: 1. inverzivni ili reverzibilni, 2. međujezična frazeološka homonimija, 3. homoleksija. (U suaut. s M. Popovićem.) - Za zbornik HDPL-a: Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici.

Stručni radovi:

1. 1985, 2. izd. 1993) Hrvatsko-rusko-ukrajinski frazeološki rječnik. (U suaut. s A. Menac.) - Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. - Zagreb, 149 str.

2. (1990, priručnik) Horvats'koserbs'ka mova: Navčal'ni materialy. (U suaut. s M. Popovićem i V. Kalašnikom) - Harkiv: Vyšča škola, 120 str.

3. (1982) Cinnyj putivnyk dlja vykladačiv ukrajins'koji movy. - Bibliotekarstvo i bibliografija. - Vyd. pry HDU Vyšča škola. - N 22. - Harkiv. -S. 125-127.

4. (1985) K voprosu ob izučenii latinskogo jazyka pri podgotovke učitelej - slovesnikov. - Bibl. ukazatel' HIIVŠ, serija Soderžanie, formy i metody obučenija v vysšej i srednej special'noj škole. - Moskva (vyp. 5, p. 60, N 45-89, dep. ot 11.01.89).

5. (1992) Krasna naša. (Prvi prijevod hrvatske himne na ukrajinski jezik.) - Nova dumka, 94-95. - Zagreb. - Str. 65.

6. (1993) Jaki vony, čuži profesory i ščyri druzi Ukrajiny. - Berezil', 7-8. - Harkiv. - S. 171.

7. (1994) Ukrajinski jezik i Ukrajina kroz stoljeća. - Rusini i Ukrajinci u Republici Hrvatskoj. - Zagreb. - Str. 50-51.

8. (1995) U cej strašnyj čas. (U suaut. s M. Popovićem.) (Prvi prijevod na ukrajinski jezik antologije suvremene hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času - sastavili I. Sanader i A. Stamać.) - Zagreb.

9. (1996) Teorija poeziji v horvativ (Z horvats'koji poeziji). (U suaut. s M. Popovićem, prijevod pjesama na ukrajinski.) - Ukrajins'kyj ZASIV: časopys nacional'noji inteligenciji,

1-3. - Harkiv. - S. 6-19.

10. (1997) V tajemnyčyh praslov"jans'kyh glybynah. - Vjenčić, 18. - Za-greb. - Str. 4.

11. (1998) Enejidi Kotljarevs'kogo 200 rokiv. - Nova dumka, 103. - Zagreb. - Str. 48-50.

12. (1998) Slovo Olesja Gončara. - Nova dumka, 104. - Zagreb. - Str. 37-38.

13. (1998) Neka pitanja tumačenja fonema u hrvatskom, ruskom i ukrajinskom jeziku. (U suaut. s M. Popovićem.) - Govor, 2. - Zagreb. - Str. 139-142.

14. (1999) Izabrana, manje poznata imena ukrajinske knjževnosti. - Nova dumka, 109. - Zagreb - Str. 3.

15. (1999) Kolosky ukrajins'kogo polja. (Predgovor zbirci pjesama na rusinskom jeziku L. Segedy-Falc Klasky.) - Zagreb. - Str. 3-4.

16. (2001) Humac'ka plyta. (Prijevod u knjizi M. Nosića Humačka ploča.) - Rijeka: HFD. - Str. 112-120.

17. (1999-2001) 25 članaka u Hrvatskoj enciklopediji, 1,2,3 - Zagreb: Leksikografski zavod MK.

18. (2001) 9 članaka u Leksikonu stranih pisaca. - Zagreb: Školska knjiga.

19. (2002) u tisku: 4 članka.

ZAKLJUČAK

Budući da pristupnica zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima, te sve uvjete propisane Odlukom Rektorskoga zbora visokih učilišta, te da uz to vrlo savjesno obavlja svoje nastavne obaveze, aktivno sudjeluje u radu znanstvenih skupova i ima velik broj objavljenih znanstvenih i stručnih radova, stručno je povjerenstvo mišljenja da mr. sc. Rajisa Trostinska ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg lektora te predlaže da se u to zvanje i izabere.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Željka Fink-Arsovski, docent

Dr. sc. Natalija Vidmarović, docent

Dr. sc. Josip Užarević, redoviti profesor

Zagreb, 12. 3. 2002.

Fakultetskom vijecu

Filozofskog fakulteta

Sveucilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijece na sjednici od 18. veljace 2002. imenovalo nas je u strucno povjerenstvo koje ce dati mišljenje ispunjava li predloženica uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora za znanstveno podrucje humanistickih znanosti, polje jezikoslovlje, na Fakultetu promentih znanosti u Zagrebu. Na natjecaj objavljen u „Vjesniku“ 20. rujna 2001. javila se dr. sc. Marija Bratanic, izvanredni profesor.

Nakon što smo pregledali priložene dokumente, podnosimo Vijecu sljedeci

I Z V J E Š T A J

Biografski podaci: Marija (Maje) Bratanic

Marija Bratanic rodila se u Zagrebu 1950. godine. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine studij engleskog jezika i književnosti, te španjolskoga jezika i književnosti. Na istom fakultetu magistrirala je 1978. godine na poslijediplomskom studiju lingvistike s magistarskim radom Analiza obosmjerne englesko-hrvatske leksikografije u nas do danas, a 1988. godine stekla stupanj doktora filoloških znanosti s disertacijom Kultura i civilizacija u leksikografskoj metodologiji.

Uz rad je apsolvirala studij kroatistike na istom fakultetu, a na sveucilištu Cornell, u SAD-u, radeci kao Fulbrightov stipendist na svojoj doktorskoj disertaciji, pohadjala je predavanja iz lingvistike i antropologije. Sudjelovala je i u tri navrata u seminaru "Americke studije" Medjunarodnoga sveucilišnoga centra u Dubrovniku.

Zbog potreba svoga posla tijekom karijere obavljala je i krace specijalizacije iz danskoga jezika, racunarske i korpusne lingvistike, leksikografije i leksikologije, zrakoplovnoga engleskoga jezika, terminologije, prevodjenja dokumentacije EU itd. (1977. i 1988. u Pisi; 1993. u Oxfordu, 1998. u Perthu i 1999. u Banburyiju, Vel. Britanija; 2001 u Bruxellesu i Luxembourgu itd.)

Od diplomiranja, 1973. godine do kraja 1995. zaposlena je u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveucilišta u Zagrebu, najprije kao asistent i konacno kao viši znanstveni suradnik, a u razdoblju od 1992. do 1994. godine bila je i predstojnikom.

Akademske godine 1984/85. kao gostujuci nastavnik predaje hrvatski jezik na Odsjeku za slavenske studije Sveucilišta u Nottinghamu, Velika Britanija.

Dva puta je dobila Fulbrightovu stipendiju: doktorsku 1985/86 godine, te 1991/92. kao gostujuci profesor hrvatskoga jezika na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, oba puta na Sveucilištu Cornell, SAD.

I prije prelaska u nastavnicko zvanje, u više je navrata (ukupno 7 godina) predavala engleski kao jezik struke na Prirodnoslovno-matematickom, Poljoprivrednom i Šumarskom fakultetu, te Likovnoj akademiji Sveucilišta u Zagrebu. Za studente Filozofskoga fakulteta nekoliko je godina održavala seminar iz strojne obrade teksta, te gostovala na poslijediplomskim studijima Metodike i Bibliotekarstva.

Sada vodi kolegij iz antropološke lingvistike na poslijediplomskom lingvistickom studiju u Zadru, predaje više kolegija na poslijediplomskom studiju glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na poslijediplomskom strucnom studiju prevodjenja na istom fakultetu 2001/02. vodi kolegij 'Europske institucije (s osobitim obzirom na prevodjenje)’.

Od 1996. godine zaposlena je kao izvanredni profesor na Fakultetu prometnih znanosti i nositelj katedre za engleski zrakoplovni jezik. Pored nastave vodi diplomske i magistarske radove, a priredila je i više izdanja skripata za studente aeronautike.

U znanstvenu djelatnost ubraja se rad na znanstvenim projektima Zavoda za lingvistiku: Englesko-hrvatski leksikografski korpus, Kompjutorska analiza tekstova starije hrvatske književnosti i Korpus tekstova suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika te Izgradnja hrvatske i višejezicne baze podataka. Na ovim je projektima bila istraživac ili glavni istraživac, dok je kao suradnik sudjelovala na znanstvenim projektima Engleski element u evropskim jezicima, Hrvatski dijalekti u SAD-u, Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog književnog jezika.

U strucnoj djelatnosti valja spomenuti uredjivacki rad na leksikografskoj seriji "Mali frazeološki rjecnici", organizaciju (s akademikom R. Filipovicem) znanstvenoga simpozija "Jezici u kontaktu", u sklopu XII svjetskoga antropološkog kongresa u Zagrebu 1988. i uredjivanje zbornika sa skupa.

Od 1989. do 1996. clan je grupe eksperata projekta "Language Industries" Vijeca Europe u Strasbourgu. U tom je svojstvu organizirala medjunarodnu konferenciju o europskoj suradnji na podrucju racunarske lingvistike (Computational Linguistics and Language Technology: Needs and Responses) u Dubrovniku 1989. U okviru navedenoga širega projekta suradjivala je na "Multilingual Dictionary Project" pod vodstvom Johna Sinclaira, britanskoga leksikografskog eksperta, u koji je hrvatski bio ukljucen kao jedan od sedam eksperimentalnih jezika u istraživanju.

Bila je clan Savjetodavnoga odbora projekta Europske zajednice TELRI u okviru programa COPERNICUS.

Sudjelovala je u radu projekta Vijeca Europe "Europski prosvjetni pojmovnik" i uredila hrvatsko izdanje objavljeno 1996., a danas vodi projekt hrvatskoga izdanja pojmovnika EU "Eurovoc thesaurus" (objavljeno je predmetno i višejezicno izdanje) te priprema 4. revidirano izdanje.

Suradjuje s izdavackim poduzecem Školska knjiga kao jedan od autora velikoga englesko-hrvatskoga rjecnika te kao redaktor i recenzent za leksikografska izdanja i udžbenike iz podrucja engleskoga za potrebe razlicitih struka (ESP).

Sudjelovala je na brojnim domacim i inozemnim kongresima i konferencijama, održala je više pozvanih predavanja u zemlji i inozemstvu. Predaje i na seminarima za strucne i književne prevoditelje u Zagrebu.

Suradjuje s Ministarstvom za europske integracije na pripremi dvaju glosara i kao savjetnik za izradu terminološke baze podataka.

Objavljuje u domacim i stranim publikacijama.

Clan je brojnih domacih i stranih strukovnih udruženja.

3) Znanstvena djelatnost

a) Znanstvena djelatnost do izbora u zvanje izvanrednoga profesora (i radovi relevantni za taj izbor) opisani su u prethodnom izvještaju i navedeni u tocki 7.

b) Radovi objavljeni nakon posljednjega izbora, relevantni za izbor u zvanje:

Knjiga:

Cestotni rjecnik hrvatskoga književnog jezika (s M. Mogušem i M. Tadicem), Školska knjiga i Zavod za lingvistiku, Zagreb 1999, 1224 str.

Cestotni rjecnik hrvatskoga književnog jezika prvo je i jedino leksikografsko djelo ove vrste u nas. Korpusna leksikografija i frekvencijska analiza leksika nisu do ovoga rada imale tradicije u hrvatskom jezikoslovlju i prvi su koraci u strojnoj obradi leksika, isprva književnih djela i opusa, a potom i drugih izvora, zapoceli upravo u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta, pod vodstvom Ž. Bujasa i M. Moguša. M. Bratanic na tim je istraživackim projektima suradjivala prakticki od pocetka i kroz taj se rad izgradjivala kao strucnjak za korpusnu lingvistiku i leksikografsku problematiku. Rad na Cestotnom rjecniku hrvatskoga književnog jezika trajao je više od deset godina i bio je u mnogocemu pionirski. U brojnim je aspektima nadilazio okvire tradicionalnoga leksikografskoga rada i zahtijevao dubinsku analizu svih pojavnih oblika za tadašnje uvjete velikoga korpusa od nešto više od milijun pojavnica i gotovo 50.000 razlicnica. Za potrebe izbora i analize korpusa, te kasnije lematizacije i leksikografske obrade, autori su iznalazili sustavna izvorna rješenja i otvorili putove egzaktnijem pristupu leksikološkoj i leksikografskoj analizi hrvatskoga jezika.

Znanstveni se clanci mogu tematski grupirati u tri cjeline, one vezane uz:

I. leksikografsku i lingvisticku problematiku,

II. terminološku problematiku i

III. nastavu stranoga jezika struke

a)

1) "Rjecnik za proizvodnju - revolucionarno prevodilacko pomagalo ili nova dosjetka leksikografske industrije?", Prevodjenje: Suvremena strujanja i tendencije, HDPL, Zagreb, 1995, 435-445.

U radu se analiziraju neke leksikografske inovacije u britanskoj rjecnickoj produkciji, odnosno ono što se takvim prikazuje, i kriticki odredjuje njihovo pravo mjesto u kontekstu postojecih leksikografskih tipova okrenutih neizvornim govornicima, s jedne strane, te vec razvijenih prevoditeljskih alata s druge.

2) "Status rjecnika u našem društvu i njihova uloga u uspostavljanju suvremenoga jezicnog standarda", Jezik i komunikacija, HDPL, Zagreb 1996, 414-419.

Autorica raspravlja o statusu jednojezicnih i višejezicnih rjecnika u nas na osnovi zanimanja korisnika za postojece rjecnike i u usporedbi sa situacijom u drugim zemljama i njihovim tradicijama. Nadalje ustvrdjuje koji nam konkretni rjecnici hrvatskoga jezika nedostaju te, iz perspektive suvremene leksikografske tipologije, problematizira ulogu rjecnika u utvrdjivanju suvremenoga jezicnoga standarda u konkretnom sociolingvistickom okruženju.

3) "One Hundred Years of English-Croatian Lexicography, (Historical perspective and current needs)", Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (SRAZ), vol XLII, 1997, str. 49-60.

Clanak daje sustavan i iscrpran povijesni pregled sveukupne englesko-hrvatske opce leksikografske liteature, objavljene u nas i u inozemstvu. Neocekivan zastoj u toj produkciji tijekom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeca i bujanje samo odredjenoga tipa dvojezicnih rjecnika objašnjava se unutarjezicnim i izvanjezicnim cimbenicima. U svjetlu istodobnoga propulzivnoga razvoja jednojezicne (osobito britanske) leksikografske ‚industrije‘, autorica pravi svojevrsnu ‚inventuru‘ te obrazlaže i postavlja prioritietne potrebe englesko-hrvatske i hrvatsko-engleske leksikografije.

4) "Suvremena hrvatska dvojezicna leksikografija u svjetlu korisnickih potreba", Suvremena lingvistika br. 41-42, Zagreb , 1996, 45-61.

O stvarnim potrebama korisnika za odredjenim rjecnicima ili tipovima rjecnika, te o tome koliko postojeci rjecnici odgovaraju tim potrebama može se pouzdano suditi samo na temelju egzaktnih istraživanja kakvih u nas nije bilo. Stoga je autorica provela preliminarno istraživanje (anketiranjem reprezentativnoga uzorka ispitanika akademske populacije) koje baca novo svjetlo na prepoznavanje onih korisnickih potreba i onih podrucja unutar hrvatske leksikografije što zaslužuju sustavniju pozornost struke. Rezultati ankete otkrivaju i neke neocekivane aspekte nacina rjecnicke porabe i korisnickih potreba i ocekivanja.

I. “Od intuicije do opservacije i nazad (Višejezicna leksikografija i paralelni korpusi)”, Suvremena lingvistika br. 43-44, Zagreb, 1997, 1-12.

U clanku se raspravlja o teorijskim pretpostavkama, rezultatima i implikacijama istraživanja provedenih u sklopu "Višejezicnoga leksikografskoga projekta" u kojem je, pod vodstvom britanskoga lingvista Johna Sinclaira, pored šest drugih europskih jezika bio ukljucen i hrvatski. Rezultati toga istraživanja objavljeni su potkraj 1996. godine, a u ovom radu autorica šire prezentira i interpretira svoje rezultate ostvarene u sklopu hrvatske sastavnice projekta. Istraživanja Sinclaira i suradnika danas se smatraju temeljem nove metodologije u višejezicnoj korpusnoj lingvistici i leksikografiji.

6) "Korpusna lingvistika na kraju 20. stoljeca i implikacije za suvremenu hrvatsku leksikografiju", Filologija, 30-31, Zagreb 1998, 171-177.

Korpusna lingvistika i na njoj utemeljena empirijska istraživanja jezika bilježe posljednjih desetljeca uspon i domete po kojima umnogome nadmašuje druge suvremene lingvisticke discipline. Osobito su se dalekosežnima metode korpusne lingvistike pokazale u podrucju leksikografije. Primjena nove informacijske tehnologije u lingvistici se u potpunosti oslanja na jezicne korpuse. Autorica upozorava na neodgodivu potrebu stvaranja hrvatskoga nacionalnoga korpusa i raspravlja o nekim pitanjima bitnim za njegovo valjano planiranje i djelotvorno dalekosežno i višenamjensko korištenje.

10) "‘Bok, gospodjo profesor’ (O nesigurnosti u porabi pozdravnih formula u suvremenom hrvatskom jeziku)”, Teorija i mogucnosti primjene pragmalingvistike, Zagreb - Rijeka, 1999, str. 103-114.

Na temelju pilot istraživanja provedenoga na uzorku zagrebacke studentske populacije, clanak raspravlja o promjenama i porabnoj nestabilnosti koja se krajem devedesetih mogla zamijetiti u govornim oblicima "pozdravnih formula", poglavito u hrvatskim urbanim sredinama. Autorica se usredotocuje na analizu nacina na koji se nastale dvojbe u upotrebi pozdravnih formula razrješavaju u svakodnevnoj praksi i pokazuje stupanj implicitne ideologizacije bjelodan cak i u naoko najneutralnijim komunikacijskim situacijama.

11) (s Brankom Tafra) “Croatian Lexicography Between Politics and Linguistics”, Amsterdam, (2001) (15 kartica)

U ovom se radu na više razina s mnoštvom potkrepa argumentira teza da je hrvatska leksikografija oduvijek imala svoj samostalan tok, te da se unatoc standardnojezicnim konvergentnim procesima nikada nije stopila sa srpskom leksikografijom u jednu. Dokazuje se da hrvatska leksikografija u svom povijesnom razvoju ima nekoliko cvrstih konstanti te da su rjecnici najocitiji pokazatelj samobitnosti hrvatskoga jezika i mnogo prije nego što je nastala hrvatska država.

14) „Odgajanje kulture upotrebe rjecnika u školi: uloga nastavnika stranih jezika“, Strani jezici (16 kartica)

Polazeci od pretpostavke da kulturu upotrebe rjecnika valja odgajati od rane školske dobi, u radu se obrazlažu uzroci hrvatske leksikografske ‚nepismenosti’ i raspravlja o tome koliko i na koji nacin nastavnici stranih jezika mogu posredno utjecati na razvijanje navike i vještine korištenja rjecnikom, poticuci tako orijentaciju ucenika i prema leksikografskim prirucnicima vlastitoga jezika i unapredjujuci jezicnu kulturu u jednom važnom segmentu. Predlažu se i razradjuju konkretni metodološki postupci, prirucnici i druga dostupna vrela (uklucujuci i elektronicke medije) koji nastavnicima mogu izravno pomoci u tom nastojanju.

b)

7) "Standardizacija strukovnoga nazivlja", Jezicna norma i varijeteti, HDPL, Zagreb-Rijeka 1998, 55-62.

Standardizacija strukovnoga nazivlja retroaktivna je djelatnost koja slijedi nakon pridavanja naziva pojmovima i njihova usustavljivanja. Poticaji za standardizacijom strukovnoga nazivlja mogu biti i razliciti izvanjezicni razlozi, a potreba za njom veca je kad za isti pojam istodobno postoji više termina. Osnovna teorijska nacela i metode standardizacije strukovih terminologija u ovom se izlaganju suprotstavljaju trenutacnom prakticnom stanju hrvatskoga zrakoplovnog nazivlja. Na tom se primjeru nadalje razradjuju terminografski i standardološki problemi tipicni i za druge strukovne jezicne registre.

12) Maja Bratanic, Marina Manucci, Stanislav Pavlin, "Croatian Terms For Aircraft", ICTS, 2001 (15 kartica)

Medjunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo u Dodatku 7 Konvencije o medjunarodnom civilnom zrakoplovstvu daje univerzalnu klasifikaciju zrakoplova koja je prihvacena i u hrvatskom zakonodavstvu. Jednoznacni prijevodi nazivlja stoga su u zrakoplovstvu od izuzetne važnosti. Rad analizira hrvatsko nazivlje za zrakoplove s  jezikoslovnoga i standardološkoga aspekta, obrazlaže korijene i prirodu netransparentnosti i nesustavnosti što se susrecu u postojecem terminološkom sustavu te daje konkretne prijedloge za sustavno uspostavljanje toga nazivlja.

13) Maja Bratanic, Stanislav Pavlin, Ivana Francetic, "An Analysis of Croatian Terminology For Aerodrome Surfaces", ICTS, 2001 (16 kartica)

Nazivlje za aerodromske površine i njihove definicije navode se i objašnjavaju na engleskom jeziku u Dodatku 14 Konvencije o medjunarodnom civilnom zrakoplovstvu. U hrvatskom se jeziku cesto za isti pojam, prema razlicitim autorima i razdobljima nastanka, koristi razlicito nazivlje. U radu se istražuju supostojece inacice termina za ovo osjetljivo podrucje, objašnjavaju se vjerojatni sociolingvisticki i izvanjezicni uzroci tolikoga mnoštva istoznacnica ili prividnih istoznacnica. Daju se konkretni prijedlozi i smjernice za jednoznacno uspostavljanje nazivlja za aerodromske površine kao prvi uvjet prihvatljive leksikalizacije mnoštva pojmova cija je preciznost vrlo bitna za djelotvornu profesionalnu komunikaciju.

(i znanstveno-popularizacijski clanak)

15) The Croatian Edition of the Eurovoc Thesaurus, Legal Translation, Preparation to Accession to the European Union, ed. Susan Šarcevic, Pravni fakultet u Rijeci, Rijeka, 2001, str. 147-165.

Buduci da su tezaurusi - tj. kontrolirani rjecnici - ovoga tipa danas najrašreniji alati za klasifikaciju i pretraživanje svekolikoga ljudskoga znanja, u clanku se pobliže objašnjava taj nezaobilazan koncept. Autorica, ujedno urednica i redaktor hrvatskoga izdanja Pojmovnika Eurovoc (Pojmovnika EU), tumaci užu i širu namjenu ovakvih instrumenata. Pobliže se definira i razgranicuje potencijal Eurovoca u funkciji ne samo dokumentalistickoga vec i višejezicnoga prevoditeljskog pomagla, jer je u ovom slucaju istodobno rijec i o važnom terminološkom prirucniku za potrebe prevodjenja europske legislative, sada vrlo aktualnoga za hrvatsku državu. Autorica posebnu pozornost posvecuje analizi problema nastalih pri uspostavljanju leksicke ekvivalencije uvjetovanima jezicnim i izvanjezicnim razlikama (poglavito onima vezanim uz razlike u društvenim i pravnim sustavima) i nacinu njihova razrješavanja u tom osjetljivom kontekstu.

c)

8) "Aviation English within an ESP Context", Contradictions and Balances, Conference Proceedings, The British Council Croatia & HUPE, Zagreb, 1999, str. 79 –84.

Nastava stranoga jezika u funkciji struke (tzv. jezika za specificne potrebe) uvijek pred nastavnika postavlja posebne zahtjeve, osobito onda kad u tom podrucju nema tradicije, udžbenika niti prirucnika, a niti jasno definiranih potreba ili ciljeva. Clanak ocrtava specificnu narav i potrebe nastave zrakoplovnoga engleskoga jezika na osnovi prethodne analize razlicitih kategorija studenata zrakoplovstva i njihovih konkretnih, ali i raznordnih potreba. Status zrakoplovnoga jezika struke razlikuje se od svih drugih jezika struka u akademskom kontekstu po tome što je on ujedno i jezik kojim se sudionici zracnoga prometa moraju služiti kao svojevrsnom ‚linguom francom‘ u golemom rasponu profesionalnih situacija. Postojeci akademski okvir u Hrvatskoj postavlja velika ogranicenja udovoljavanju tim zahtjevima pa se u clanku raspravlja o mogucim pristupima izradi nastavnoga plana i programa, odgovarajucim nastavnim metodama i razrješavanju drugih metodickih izazova, izmedju ostaloga i u kontekstu nužnosti vrlo skoroga prihvacanja zajednicke zrakoplovne regulative u cijeloj Europi s dalekosežnim implikacijama.

9) “Teaching English for Aviation at Academic Level (Scope and Balance)“, LSP Forum ’99, The Proceedings of International Conference for Specific/Academic Purposes in Universities, Prague, 1999, 135-137.

Zrakoplovni engleski jezik kao posebni varijetet engleskoga za specificne potrebe (ESP) nije jednoznacno definiran u obrazovnom smislu i može znatno varirati s obzirom na potrebe konkretnih profesionalnih profila i specificne zahtjeve što pred studente postavlja njihova buduca struka. U ovom se radu posebno osvjetljava i obrazlaže manje isticana cinjenica da je u kontekstu zracnoga prometa, pored vrlo zahtjevnoga strukovnoga jezika, vrlo važno razvijati i visoku razinu opcejezicne kompetencije u sve cetiri jezicne vještine. Visoke zahtjeve jezicne nastave dodatno komplicira i cinjenica što osim zrakoplovnome jeziku (Aviation English) studente ovih struka valja poucavati i vrlo strogo definiranom jeziku radio-telefonijske komunikacije i njoj pridružene frazeologije, koja - premda u mnogocemu odstupa od striktnih pravila engleskoga jezika - cini okosnicu komunikacijske kompetencije buducih pilota i kontrolora zracne plovidbe. Premda se problemi osvjetljeni u ovom radu implicitno podrazumijevaju, u ovom se radu nastoje sustavnije i studioznije prezentirati s namjerom jasnije formulacije konkretnih potreba nastave zrakoplovnoga engleskoga jezika i razrade odgovarajucih kurikuluma.

(Navedeni radovi objavljeni su u casopisima citiranima u tercijarnim ili sekundarnim publikacijama ili odgovarujucima njima.)

Uvjeti temeljem kojih pristupnica ispunjava minimalne uvjete za ocjenu znanstvene aktivnosti propisane Odlukom Rektorskoga zbora:

II. Održala je brojna priopcenja na medjunarodnim i domacim znanstvenim skupovima.

III. Bila je voditelj znanstvenoga projekta Izgradnja hrvatske i višejezicne baze

podataka i hrvatske sastavnice projekta Vijeca Europe ‚Multilingual Lexicography Project‘ (Ostali projekti navode se u rubrici Strucna djelatnost).

IV. U posljednjem je razdoblju održala pozvano plenarno predavanja na medjunarodnom skupu (Godišnja skupština Hrvatskih udruženja profesora engleskoga jezika /HUPE/, Opatija 2000. i sekcijsko (Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku) te brojna pozvana javna predavanja (v. Nastavna djelatnost).

V. Clan je znanstvenih i strukovnih društava:

European Association for Lexicography (EURALEX),

Dictionary Society of North America (DSNA),

Odbora za leksikografiju Razreda za filološke znanosti HAZU

Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku (HDPL)

International Association for Applied Linguistics (AILA)

European Society for the Study of Englsih (ESSE)

Hrvatsko udruženje profesora engleskoga jezika (HUPE)

VI. Zamjenica je glavne urednice casopisa „Strani jezici“

VII. U više je navrata bila clan znanstvenoga i programskoga odbora leksikografskih konferencija u organizaciji HAZU i godišnjih skupova Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku.

4) Nastavna djelatnost

Nastavna djelatnost M. Bratanic može se pratiti u dva temeljna podrucja:

VIII. Nastava engleskoga jezika i zrakoplovnoga engleskoga jezika za potrebe studenata aeronautickih smjerova Fakulteta prometnih znanosti i Tehnickoga veleucilišta na kojima predaje u redovnom radnom odnosu (profilima studenata: vojni piloti, civilni piloti, kontrolori leta i studenti zracnoga prometa).

IX. Nastava razlicitih lingvistickih i primijenjenih lingvistickih disciplina koje M. Bratanic sustavno obavlja kao pozvani vanjski nastavnik na sveucilištima u Zagrebu i Zadru ili povremeno kao gost predavac na drugim sveucilištima ili javnim institucijama. U tom svojstvu, od posljednjega je izbora osmislila i predavala dolje navedene kolegije ili održala pozvana predavanja:

A. Kolegij: Jezik i kultura (Antropološka lingvistika) na poslijediplomskom lingvistickom studiju na Filozofskom fakultetu u Zadru

B. Kolegij s leksikološkom, leksikografskom i terminološkom problematikom za studente poslijediplomskoga studija metodike, a sada glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagreb (u dva navrata)

C. Pozvano predavanje studentima germanistike Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (na poziv dr. V. Piškorca)

D. Pozvano predavanje studentima Pedagoške fakultete u Mariboru (na poziv prof. Jutronic)

- Dva pozvana predavanja studentima Informatike i bibliotekarstva Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (na poziv prof. Lasic-Lazic)

E. Pozvano predavanje studentima anglistike Filozofskoga fakulteta u Osijeku (na poziv prof. D. Kucande)

F. Seminari i javna predavanja u vezi s primjenom Europskoga prosvjetnoga pojmovnika i Pojmovnika Eurovoc.

G. Priprema kolegija ‚Europske institucije i prevodjenje‘ za strucni poslijediplomski studij prevodjenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (za ljetni semestar 2001/02)

Uvjeti temeljem kojih pristupnica ispunjava minimalne uvjete za ocjenu nastavne aktivnosti propisane Odlukom Rektorskoga zbora:

X. izradila je nastavne tekstove (skripta) koji se koriste ili su se koristili kao obvezatni nastavni tekstovi u dodiplomskoj nastavi za studente I i II godine aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti Sveucilišta u Zagrebu i Tehnickom veleucilištu u Zagrebu:

Basic Aviation English, Faculty of Transport and Traffic Engineering, Department of Aeronautical Engineering, Zagreb, 1998, 57 str.

Technical Aviation English, Faculty of Transport and Traffic Engineering, Department of Aeronautical Engineering, Zagreb, 1998, 59 str.

English for Aviation I, Faculty of Transport and Traffic Engineering, Department of Aeronautical Engineering, Zagreb, 1999 (2. izdanje 2000.), 60 str.

English for Aviation II, Faculty of Transport and Traffic Engineering, Department of Aeronautical Engineering, Zagreb, 2000, 69 str.

Od pocetka svoga rada na Fakultetu prometnih znanosti Sveucilišta i Tehnickom veleucilištu u Zagrebu sustavno razvija predmet Engleski zrakoplovni jezik i nositelj je Katedre za engleski zrakoplovni jezik (i radiotelefonijsku komunikaciju).

S obzirom na to da se engleski zrakoplovni jezik na ovom Fakultetu predaje tek desetak godina, koliko postoji i studij aeronautike, njezin je rad nužno u mnogocemu metodološki pionirski i inovatorski.

Priprema obuhvatniji udžbenik za predmet ‚ Aviation English‘.

XI. Sudjeluje kao ko-mentor ili savjetnik na izradi tri magistarska rada

(koje se izradjuju na poslijediplomskim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu).

Cesto sudjeluje kao clan povjerenstva za obranu magisterija i doktorata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

XII. Pod njezinim je mentorstvom izradjeno ili se izradjuje više diplomskih radova na Fakultetu prometnih znanosti ili Tehnickom veleucilištu u Zagrebu.

XIII. Voditelj je tri razlicita kolegija na poslijediplomskom studiju lingvistike Sveucilišta u Zadru te na strucnim poslijediplomskim studijima glotodidaktike i prevodjenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Održava pozvana predavanja i seminare na posebno organiziranim radionicama za strucne i književne prevoditelje, bibliotekare itd.

5) Stručna djelatnost

a) Autorstvo više stručnih ili preglednih (pod 3.) članaka vezanih uz leksikografsku, terminološku ili nastavnu problematiku:

1) “Europski prosvjetni pojmovnik (Predmetna obradba u području prosvjete, odgoja i obrazovanja)”, Predmetna obrada, Ishodišta i smjernice, Hrvatsko knjižničarsko društvo, Zagreb 1998, 53-59

2) ( s B.Tokić) "Some aspects of EST materials design in Croatia: English for Aviation and Aeronautical Engineering - the Lexical Component", ESP Anti-conference, Bled, Slovenia, November 4-7, 1999, Proceedings available on the Internet at: http://www.britishcouncil.si/anticonference/materials_croatia.

3) “Dictionaries in TESL - Can we afford to ignore them?”, IATEFL Slovenia Newsletter, vol. 5, No 17, 2000, str 23-24.

(Pregledno predavanje o genezi uloge rječnika u nastavi engleskoga jezika kao stranoga i načinima njegova djelotvornijega uključivanja u nastavu.)

4) Predgovor rječniku Password, English Dictionary for Speakers of Croatian, Školska knjiga, Zagreb, Kernerman Semi-bilingual Dictionaries, 1997.

5) In memoriam Željko Bujas, Vijenac, VII, br. 133, 8.4.1999.

6) In memoriam Rudolf Filipović, Strani jezici, XXIX, br. 3, 2000., 193-4.

7) Predgovor Pojmoviku Eurovoc (v. stručna djelatnost)

b) M. Bratanić vodila je ili vodi stručne projekte:

Europski prosvjetni pojmovnik (hrvatsko izdanje), Ministarstvo kulture RH

XIV. Pojmovnik EUROVOC (Pojmovnik Europske unije), hrvatsko izdanje (Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija i Ministarstvo za europske integracije)

XV. Urednik je i redaktor sljedećih publikacija proizašlih iz tih projekata:

Europski prosvjetni pojmovnik, urednik i redaktor hrvatskoga izdanja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb 1996, 318 str.

Pojmovnik EUROVOC, Predmetna verzija, urednik i redaktor hrvatskoga izdanja, HIDRA, Zagreb, 2000, 486 str.

Pojmovnik EUROVOC, Višejezična verzija, urednik i redaktor hrvatskoga izdanja, HIDRA, Zagreb, 2001, 232 str.

Pojmovnici o kojima je riječ prva su i jedina takva djela ove vrste u nas i svojevrstan su pionirski rad. Ta su djela postavila nove suvremene kriterije za rad u dokumentalistici i bibliotekarstvu, a služe i kao instrumenti za prevodjenje i uspostavljanje terminologije u navedenim područjima.

Vezano uz projekt Europski prosvjetni pojmovnik, M. Bratanić je prikupljala podatke o svim istraživanjima na području obrazovanja u Hrvatskoj i ti su podaci objavljeni u Godišnjaku Vijeća Europe:

EUDISED European Educational Research Yearbook 1995/1996, (Project reports, People, Contacts) Council of Europe. K.G. Saur, München, 1997, 494. str.

To je, koliko nam je poznato, jedina takva sustavna medjunarodna prezentacija hrvatskih istraživačkih projekata iz jednoga područja.

M. Bratanić bila je konzultant i na izradi trećega pojmovnika (za potrebe dokumentalistike i bibliotekarstva) objavljenoga u nas: Pojmovnik ženske terminologije, Ženska infoteka, Zagreb 2000., 301. str.

Sudjeluje na godišnjim sastancima radne grupe ‚Pojmovnika Eurovoc‘ i podnosi izvještaje o radu na hrvatskom izdanju i njegovoj primjeni. Ti se izvještaji objavljuju na internetu, na odgovarajućim stranicama EU.

Konzultant je Ministarstva za europske integracije RH Hrvatske za terminološka pitanja. Trenutačno dovršava Glosar Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju za potrebe prevoditeljske službe MEI i urednik je Rječnika prava EU koji se upravo izradjuje u HIDRI u suradnji s Ministarsvom za europske integracije.

Suradjuje s izdavačkim poduzećem Školska knjiga kao jedan od autora

Englesko-hrvatskoga rječnika, urednika R. Filipovića, i kao vanjski konzultant i recenzent leksikografskih i udžbeničkih izdanja.

Zaključak mišljenje i prijedlog povjerenstva

Na temelju opisanih znanstvenih i stručnih radova i višestruke nastavne djelatnosti, smatramo da je dr. sc. Marija Bratanić savjesna, marljiva i plodna znanstvenica i sveučilišna nastavnica, a kako k tome ispunjava sve zakonske uvjete i uvjete Rektorskoga zbora za promaknuće, predlažemo Vijeću da je izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora.

Članovi povjerenstva:

dr. Damir Kalogjera, redoviti profesor

Akademik Milan Moguš

dr. Dora Maček, redoviti profesor

Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za

izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili

višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

Zagreb, 10. ožujka 2002.

Fakultetskom vijeću filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmet Engleski jezik – jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli, podnosimo slijedeći

Izvještaj

Na natječaj objavljen u “Glasu Istre” 26.2.2001. prijavila se Irene Peršić, prof.

Irene Peršić rođena je 1958. u Pazinu. Osnovnu školu pohađala je u Motovunu a gimnaziju je završila u Pazinu 1976. Iste godine upisala je studij engleskog jezika i knjževnosti i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 1983.

Od 1982. do 1992. radila je kao nastavnik engleskog jezika u osnovnim školama u Motovunu i Vodnjanu. 1992. prelazi na Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna i Industrijsko-obrtničku školu u Puli, gdje i danas radi.

Tijekom cijeloga radnog vijeka usavršavala se u struci, pohađajući stručne seminare i skupove. Sudjelovala je na mnogim seminarima za metodiku učenja stranog jezika. Od međunarodnih lingvističkih i prevodilačkih seminara na kojima je sudjelovala navodimo “Cognitive Syntax and Semantics Courses and Conferences”, Dubrovnik, 2.-10. rujna 2000., i “Pravno prevođenje – priprema za pristupanje Europskoj Uniji”, Lovran, 8.-9. prosinca 2000.

U sklopu svojih nastavničkih aktivnosti Irene Peršić priprema učenike i za županijska natjecanja iz engleskog jezika, na kojim oni redovno i uspješno sudjeluju.

1997. godine upisala je poslijediplomski studij lingvistike – usmjerenje anglistika na Fiozofskom fakultetu u Zagrebu. Sada skuplja građu za “mali magisterij”.

Prema gore navedenom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da Irene Peršić udovoljava uvjetima za izbor u naslovno nastavno zvanje

predavača za predmet Engleski jezik – jezične vježbe na Visokoj učiteljskoj školi u Puli. Svojim dugogodišnjim radom u nastavi dokazala je smisao za nastavni rad i unaprijedila nastavu engleskog jezika u osnovnim i srednjim školama. Stoga povjerenstvo smatra da predloženica ima stručne i nastavne pretpostavke za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača engleskog jezika i predlaže da se u to zvanje izabere.

Stručno povjerenstvo:

mr.sc.Vera Andrassy

mr.sc.Vesna Beli

mr.sc.Marija Marušić

Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za

izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno

područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

Zagreb, 13.prosinca 2001.godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 16. studenog 2001. godine, temeljem članka 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br.59/96 - pročišćeni tekst) i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Poslovni engleski jezik na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Na natječaj koji je Ekonomski fakultet u Zagrebu objavio u “Vjesniku” 4..srpnja 2001.godine za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za predmet Poslovni engleski jezik prijavila se u propisanom roku dr.sc. Višnja Špiljak, dosadašnji viši predavač tog predmeta, priloživši sve potrebne dokumente.

Uvidom u poslanu dokumentaciju pristupnice dr.sc. Višnje Špiljak podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Dr.sc. Višnja Špiljak rođena je 1948. godine u Zagrebu gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. 1966. godine započela je studij engleskog i francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a studij je dovršila na Filološkom fakultetu u Beogradu gdje je diplomirala 1970. godine. Paralelno je studirala na Visokoj školi za vanjsku trgovinu u Zagrebu, smjer vanjske trgovine, gdje je diplomirala 1972. godine. Magistrirala je temom iz teorije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu 1975. godine. Doktorirala je također s temom iz teorije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu 1982. godine.

Godinu dana radi kao komercijalist u predstavništvu “Buje Export” u Zagrebu (1972/3.). Od 1973. - 1982. radi kao predavač poslovnog engleskog jezika na Visokoj školi za vanjsku trgovinu i na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu (do integracije s Ekonomskim fakultetom). Od 1982.-1996.godine zaposlena je u zvanju predavača za predmet Poslovni engleski jezik na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a od 1996. do danas je viši predavač za predmet Poslovni engleski jezik na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnica je također priložila popis radova za period od posljednjeg izbora, od 1996.-2001.godine. Ovi radovi uključuju:

1. Rječnike:

Englesko-hrvatski poslovni rječnik, Masmedia, Zagreb, 2000., gdje je glavna urednica i jedna of 20 autora;

Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb 2001. (konzultant, urednica engleskog nazivlja i suautor engleskog nazivlja);

Rječnik menadžmenta, Masmedia, Zagreb 2001. (urednica engleskog nazivlja i suautor engleskog nazivlja).

2. Udžbenik Business English I, Mikrorad, Zagreb 2000., udžebenik za Ekonomsko veleučilište ( u suautorstvu sa Liszt, Krnajski-Hršak i Gjukić).

3. Izlaganja na konferencijama 2000.-2001. - pet izlaganja s temama iz područja poslovnog jezika, jedno od izlaganja je objavljeno u Conference proceedings.

4. Prijevod knjige (suautorstvo u prijevodu knjige Franka Jeffkinsa Public Relations Techniques, Masmedia, Zagreb, (u tisku).

5. Stručnu redakturu knjige Borisa Vukonića Tourism in the whirlwind of war, Golden Marketing, Zagreb 1997.

6. Projekt Virtual international marketplace, suautor projekta i voditeljica projekta za Hrvatsku, nagrađenog od Ministarstva prosvjete u Njemačkoj 2000. godine i uz logističku podršku Britanskog savjeta i Europske unije.

7. Prikaze iz ekonomske prakse i teorije, iz područja financija, računovodstva, revizije i menadžmenta iz inozemnog stručnog tiska koji su objavljeni u stručnim časopisima RRIF - Računovodstvo, revizija i financije (mjesečnik) i Slobodno poduzetništvo (dvotjednik) u periodu 1996.-2001: oko 360 prikaza, ukupno oko 700 kartica. Pristupnica u časopisima ima 3 stalne rubrike.

8. Programe Poslovnog engleskog jezika za Ekonomski fakultet i Ekonomsko veleučilište u Zagrebu (sudjelovanje u izradi programa).

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica dr.sc.Višnja Špiljak, prema članku 80., stavak 2 Zakona o visokim učilištima ispunjava uvjete za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg predavača za predmet Poslovni engleski jezik, znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje. Predloženica je dosadašnjim 28-godišnjim nastavnim radom, kao i vrlo angažiranim samostalnim radom te suradnjom na stručnom polju, programima i projektima, konzultativnim i prevodilačkim radom, dokazala da ima sve pretpostavke potrebne za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg predavača za predmet Poslovni engleski jezik na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

__________________________________

1.mr.sc. Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor

__________________________________

2.dr.sc. Vladimir Ivir, red.profesor

_________________________________

3.mr.sc. Jagoda Lukavac, viši predavač, Ekon. fakultet, Zagreb

Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnika za

izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača

za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

za predmet Engleski jezik—jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli

Zagreb, 26. siječnja, 2002.godine

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 26.veljače 2001.godine, temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik—jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Na natječaj objavljen u “Glasu Istre” 26.veljače i 8. ožujka 2001.godine, za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, predmet Engleski jezik—jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli, koji je raspisalo Sveučilište u Rijeci—Visoka učiteljska škola temeljem odredbi članka 92. Zakona o visokim učilištima, prijavili su se u propisanom roku mr.sc. Marija Ana Bužan Elia, Irene Peršić i Mauro Dujmović. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju pristupnica i pristupnika podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

1. Mr.sc. Marija Ana Bužan Elia

Mr.sc. Marija Ana Bužan Elia rođena je 1947.godine u Buzetu. Gimnaziju je pohađala u Pazinu, a na Pedagoškoj akademiji u Rijeci diplomirala je 1975. godine. Studij engleskog jezika i književnosti (A predmet) te talijanskog jezika i književnosti (B predmet) upisala je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je diplomirala je 20. svibnj

a 1975.godine. Nakon završene Pedagoške akademije počela je raditi u osnovnoj školi, prvo u Buzetu a zatim u Vodnjanu. Od 1978. do 1992. radila je u COUO Vitomir Širola Pajo u Puli. Tijekom razdoblja od 1980. do 1983. godine radila je na Pedagoškoj akademiji u Puli. Od 1992. do 1997. godine radila je i na Srednjoj školi u Puli, a nakon toga u Školi za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu. 1994. godine upisala je poslijediplomski studij metodike nastave stranih jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi se 1995. godine prebacila na poslijediplomski studij književnosti na istom fakultetu koji je završila 15. srpnja 1999. godine. 1996. unaprijeđena je u zvanje profesor-savjetnik za engleski i talijanski jezik. 17. siječnja 2000. godine izabrana je u znanstveno zvanje predavača.

Ocjena stručne, nastavne i znanstvene djelatnosti

Tijekom svoje djelatnosti u obrazovnim institucijama, uključujući osnovnu školu, srednju školu, i pedagošku akademiju, pristupnica je stekla široko iskustvo u nastavi. Sklonost prema nastavnom radu pristupnica je pokazala i pohađanjem nekoliko tečajeva za stručno usavršavanje u zemlji i inozemstvu (u Engleskoj i Italiji). U časopisu Strani jezici (XIII, 3-4, 1984, 189-192) objavila je stručni rad «Kreativno učenje u usmjerenom obrazovanju», u kojem na nizu primjera pokazuje mogućnosti kreativne uporabe udžbenika engleskog jezika u nastavi engleskoga za turističke djelatinke. U pripremi za tisak nalazi se rad nazvan «Nova uloga nastavnika stranog jezika i nužne poromjene u njegovom radu», koji bi trebao biti tiskan u zborniku radova sa međunarodnog znanstvenog i stručnog skupa «Drugi dani Mate Demarina», održanog 2001. godine, o čemu je priložila i potvrdu. Stručni rad o uporabi Shakespearea u nastavi engleskoga jezika nalazi se na recenziji za časopis Metodički ogledi. Svoje iskustvo Marija Ana Bužan Elia primijenila je i kao recenzent za udžbenike iz engleskog jezika za radnike u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, You're welcome 1 i 2, te On Holiday 1 i 2. Magisterij je stekla 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s magistarskim radom pod naslovom, “Shakespeare—Ljubav i dužnost u tragedijama: Antonije i Kleopatra, Kralj Lear i Hamlet.” Magisterij se bavi raznolikim tematizacijama ljubavi i dužnosti u navedenim Shakespearovim dramama. Sve navedeno svjedoči o velikom trudu i predanosti u nastavi i promišljanju nastave, te o značajnom iskustvu koje je mr.sc. Marija Ana Bužan Elia pribavila kroz nastavni proces i stručno usavršavanje.

Mišljenje povjerenstva

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, koju je u nekoliko navrata na zahtjev povjerenstva nadopunjavala, stručno povjerenstvo smatra da predloženica mr.sc. Marija Ana Bužan Elia, prema članku 80., stavka 1. Zakona o visokim učilištima ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik—jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli (za zvanje predavača već je ispunila uvjete mišljenjem Matičnog povjerenstva od 17. siječnja 2000. godine). Mr.sc. Marija Ana Bužan Elia ne ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavača, odnosno, iz priložene dokumentacije ipak nije razvidno da zadovoljava uvjet o pet objavljenih stručnih radova, iako je očito riječ o izuzetno aktivnoj i motiviranoj osobi sa velikim iskustvom i širokim krugom djelovanja u nastavi.

2. Irene Peršić

Irene Peršić rođena je 1958. godine u Pazinu. 1983. godine završila je studij Engleskog jezika i književnosti kao prvog, te Francuskog jezika kao drugog (B) predmeta. Radila je u osnovnoj školi u Motovunu od 1983. godine do 1992. godine, a zatim u Industrijsko-obrtničkoj školi u Puli, te u Školi primijenjih umjetnosti i dizajna u Puli. Trenutno je upisana u 4. semestar poslijediplomskog studija lingvistike, smjer anglistika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ocjena stručne, nastavne i znanstvene djelatnosti

Radom u osnovnim školama i srednjim školama, pristupnica je stekla široko iskustvo u nastavi tijekom gotovo dva desetljeća. Pohađala je nekoliko seminara za nastavnike engleskog jezika.

Mišljenje povjerenstva

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica Irene Peršić, prema članku 80., stavka 1. Zakona o visokim učilištima ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik—jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

3. Mauro Dujmović

Mauro Dujmović rođen je 1971. godine u Puli. Osnovnu školu završio je u Žminju, a srednju u Rovinju. Godine 1997. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i stekao zvanje profesora engleskog jezika i književnosti. Iste godine zaposlio se je u srednjoj školi Juraj Dobrila u Pazinu, kao predavač engleskoga jezika. Trenutno je upisan na poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ocjena stručne, nastavne i znanstvene djelatnosti

Mauro Dujmović ima pet godina radnog iskustva u srednjoj školi. Također je imenovan za stalnog tumača za engleski jezik, a bavi se i prevođenjem.

Mišljenje povjerenstva

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženik Mauro Dujmović, prema članku 80., stavka 1. Zakona o visokim učilištima ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača za predmet Engleski jezik—jezične vježbe, na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Stručno povjerenstvo:

1. _____________________________

dr.sc. Borislav Knežević, predsjednik

2. ________________________________

mr.sc. Stjepan Maričić, član

3. _______________________________________

mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, član

Odsjek za germanistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb

Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu. Podnosimo ovaj

izvještaj

Na natječaj objavljen u “Vjesniku”18. listopada 2001. za izbor u nastavno zvanje predavača za Njemački jezik prijavila se blaženka filipan žignić.

Blaženka Filipan Žignić završila je studij njemačkog jezika i književnosti i ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. godine. Kao istaknuta studentica dobila jednomjesečne stipendije za Heidelberg i Moskvu.

Kao nastavnik njemačkog jezika radila je u Centru za strane jezike u Zagrebu, te u Varaždinu na osnovnoj školi, na Školi stranih jezika i na srednjoj ekonomskoj školi, a od 1999/2000. na školi koja je objavila natječaj kao vanjski suradnik predaje jezične vježbe i fonetiku njemačkog jezika u sklopu studija za diplomiranog učitelja razredne nastave s pojačanim izbornim predmetom. Za te je predmete izradila vlastite nastavne materijale.

Na Ekonomskom fakultetu 1998. stekla je stručni naziv "magistar specijalist" (VII/2 stupnja) obranivši rad "Marketing u obrazovanju s osvrtom na škole stranih jezika".

Na Filzofskom fakultetu u Zagrebu god. 2000/2001, upisala je doktorski studij lingvistike, te uspješno obavlja obaveze tog studija..

Stručno se usavršavala na brojnim seminarima, sudjelovala je na međunarodnim konferencijama nastavnika njemačkog jezika. Sudjeluje u radu Društva nastavnika njemačkog jezika.

Djeluje i kao prevoditeljica (dvije knjige su tiskane, jedna je u tisku).

Stručno povjerenstvo smatra da Blaženka Filipan Žignićudovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Njemački jezik, na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.

U Zagrebu, 6. veljače 2002. Stručno povjerenstvo

1. Dr. sc. Maja Häusler, docent

2. Dr. sc.Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. Dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

Odsjek za germanistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb

Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište Split. Podnosimo ovaj

izvještaj

Na natječaj objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” 13. listopada 2001. prijavile su se dvije kandidatkinje: mr. sc. Sibila Karamehmedović i Vesna Raguž.

vesna raguž , rođena 1968. u Slavonskoj Požegi, školovala se u Hrvatskoj. Studij lingvistike i germanistike završila je u Njemačkoj stekavši akademski stupanj "magistrae artium" (1997). Stručno povjerenstvo Filozofskog fakulteta rješenjem od 25. 11. 1998. priznalo je potpunu istovrijednost "fakultetskoj diplomi diplomiranog općeg lingviste i profesora njemačkog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj".

Kao nastavnik radi od 1998. godine: najprije na jezičnoj gimnaziji u Splitu, a zatim u Turističkoj i ugostiteljskoj školi u Dubrovniku. Pored toga već treću godinu radi kao prof. njemačkog jezika na American College of Management and Technology, a na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu održava vježbe.

Stručno povjerenstvo smatra da Vesna Raguž udovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište Split.

U Zagrebu, 18. veljače 2002. Stručno povjerenstvo

1. Dr. sc. Maja Häusler, docent

2. Dr. sc.Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. Dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

Odsjek za germanistiku

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb

Vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište Split. Podnosimo ovaj

izvještaj

Na natječaj objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” 13. listopada 2001. prijavile su se dvije kandidatkinje: Sibila Karamehmedović i Vesna Raguž.

sibila karamehmedović, rođena 1970. u Dubrovniku, školovala se u Hrvatskoj i Njemačkoj, maturirala je u Dubrovniku. Završila je prevoditeljski studij u Beču (1989-1996) stekavši akademski stupanj magistre filozofije (diploma nije nostrificirana). 1999/2000. upisala je magistrandski studij na Sveučilištu Georgetown, SAD, smjer književnost, podsmjer lingvistika, koji je 2001. god. promijenila u doktorandski program, nakon što "je ispunila sve uvjete za stjecanje naslova magistre njemačkog jezika. Službena diploma bit će dodijeljena u listopadu" - stoji u ovjerenoj izjavi Sveučilišta Georgetown. Diploma nije priložena, kao niti nostrifikacija.

Gospođa Karamehmedović radila je na prevoditeljskim u Hrvatskoj, Austriji i SAD-u. Pomagala je u književno-teorijskim istraživanjima svojega mentora u SADu, te držala tečaj njemačkog jezika za izbjeglice u Beču.

Iz ovjerenog prijevoda diplome Bečkog sveučilišta vidljivo je da je kandidatkinja završila "studijski smjer obrazovanja prevoditelja i tumača, studijski smjer obrazovanja prevoditelja", dakle da nije završila nastavnički studij. Također ne posjeduje nostrifikaciju diplomu.

Stručno povjerenstvo smatra da Sibila Karamehmedović ne udovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za Njemački jezik na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku, Sveučilište Split.

U Zagrebu, 18. veljače 2002. Stručno povjerenstvo

1. Dr. sc. Maja Häusler, docent

2. Dr. sc.Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. Dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u komisiju za izbor predavača ili višeg predavača za njemački jezik na Visokoj školi za poslovanje i upravljanje «Baltazar Adam Krčelić» u Zaprešiću. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u «Narodnim novinama» 21. rujna 2001. javila se Ksenija Stojaković. Kandidatkinja je 1989. završila studij germanistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao nastavnik njemačkog jezika od 1989. do 1995., a nakon toga vodi tečajeve njemačkog jezika za djecu i odrasle na Pučkom učilištu u Zaprešiću. Ksenija Stojaković navodi da do prijave na natječaj nije objavila niti jedan stručni rad.

Pristupnica Ksenija Stojaković ipak udovoljava uvjetima iz čl. 80 ZVU kao i uvjetima Rektorskog zbora pa predlažemo da se izabere u zvanje predavača za njemački jezik.

Zagreb, 17. 01. 2002.

dr.sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

dr. sc. Maja Häusler, doc

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10000 ZAGREB

Predmet: Skupni izvještaj povjerenstva za davanje mišljenja o

ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje

u području Društvenih znanosti, polje Informacijskih znanosti

SKUPNO IZVJEŠĆE

1. Opće odredbe u svezi s natječajem

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu raspisao je natječaj za izbor nastavnika za predmete 'Informatika' i 'Telematika'. Natječaj je objavljen u "Vjesniku" od 2. prosinca 2000. godine godine. Na raspisani natječaj javio se jedan kandidat – dr. sc. Željko Panian. Ekonomski fakultet uputio je Vijeću Filozofskog fakulteta molbu da ocijeni da li kandidat dr.sc.Željko Panian ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje u znanstvenom području Društvene znanosti, znanstvenom polju Informacijske znanosti.

Na osnovu čl. 94. Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine” br. 59/96. – pročišćeni tekst) i čl. 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 25. travnja 2001. godine Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu:

· dr.sc. Slavko Tkalac, red.prof.

· dr.sc. Miroslav Kržak, red. prof.

· dr.sc.Velimir Srića, red.prof. (Ekonomski fakultet)

Na osnovu dokumentacije koju je kandidat predao, Stručno povjerenstvo za izbor nastavnika podnosi ovo skupno izvješće.

2. Biografski podaci o kandidatu

Dr. sc. Željko Panian rodio se u Zagrebu 21.05.1951. godine gdje je završio osnovnu školu i VII. gimnaziju “Vladimir Nazor”. 1975. godine diplomirao je na Ekonomskom fakultetu (smjer: Ekonomska kibernetika).

Dr. sc. Željko Panian ima ukupno 26 godina radnog staža. Odmah po diplomiranju zaposlio se na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je obavljao sljedeće poslove:

· programera (1975.-1976.)

· organizatora EOP-a (1976-1977.)

· voditelja računskog centra (1977-1981.)

· znanstvenog asistenta (1981-1983.)

· docenta (1983-1987.)

· izvanrednog profesora (1987- )

Na Ekonomskom je fakultetu u Zagrebu u razdoblju od 1987. do 1997. godine bio je predsjednik Odjela za organizaciju i informatiku, odnosno pročelnik Katedre za informatiku. U razdoblju 1991.-1992. godine obnašao je dužnost prodekana za nastavu poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1996. do 1998. godine bio je predsjednik Disciplinskoga suda za studente na matičnome fakultetu. U tekućem je mandatu predsjednik Obora za informatiku i član Odbora za unapređenje nastave pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

U mandatu od 1989. do 1992. godine bio je predsjednik Odbora za informatiku Gospodarske komore Zagreb, a 1991.-1992. godine član Odbora za informatiku Hrvatskoga Sabora. Od 1989. g. bio je predsjednik Društva za razvitak informacijske pismenosti, sve do njegova gašenja 1994. godine. Jedan je od osnivača i članova Hrvatsko-američkoga društva.

Aktivno vlada engleskim i njemačkim jezikom, a služi se talijanskim i francuskim. Oženjen je i otac dvoje djece. Državljanin je Republike Hrvatske, a po narodnosti Hrvat.

3. Znanstvena djelatnost

Godine 1976. dr. sc. Ž. Panian upisao je sveučilišni poslijediplomski studij “Tehnika i ekonomika automatizacije” na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao 1978. godine obranom magistarskoga rada pod naslovom “Primjena metoda operativnog istraživanja u realizaciji marketing koncepcije poslovanja”.

Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 24. lipnja 1981. godine obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom “Ekonomski i organizacijski problemi mjerenja, praćenja i vrednovanja djelotvornosti elektroničke obrade podataka”.

Kao što je vidljivo iz popisa objavljenih radova, osim magistarskoga rada i doktorske disertacije, dr.sc.Željko Panian napisao je i objavio, više od 70 znanstvenih i stručnih radova, te 17 knjiga.

Kao što je spomenuto, 1981. izabran je za znanstvenog asistenta. Godine 1983. izabran je u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika i nastavno zvanje docenta, a 1987. godine u zvanje višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora. 1994. godine izabran je u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog savjetnika, a 15. ožujka 1995. godine prijavio se na natječaj za redovitog profesora. Ovaj natječaj iz nepoznatih razloga nije završen. 2000. godine reizabran je u zvanje izvanrednog profesora.

1989. godine bio je na studijskom boravku u trajanju od jednoga semestra na Florida State University, Tallahassee, Florida, USA, radi stjecanja iskustava u organiziranju MBA studija, kakav je kasnije uz njegov aktivni angažman i pokrenut pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

1993., 1994. i 1995. godine boravio je u SAD na kraćim studijskim boravcima u državama Nevada, Florida, California i Hawaii na nekoliko sveučilišnih i drugih institucija.

1986. godine nagrađen je nagradom “Mijo Mirković” za znanstveni rad, a 1988. primio je plaketu “Informatika” za promicanje informatičke djelatnosti.

Bio je član istraživačkih timova na dva znanstvena projekta, a također i voditelj dvaju znanstveno-istraživačkih projekata: četverogodišnjeg (1987.-1990.) znanstvenoga projekta pod naslovom “Istraživanje metodike oblikovanja poslovnih informacijskih sustava” i projektnoga tima kojega je sačinjavalo 9 istraživača, financiranoga od strane tadašnjega SIZ-a znanosti, projekta i projektnoga tima angažiranoga na razvitku informacijskoga sustava državne uprave Republike Hrvatske 1994. i 1995. godine.

Godine 1999-2000. bio je angažiran kao inozemni ekspert za područje informatike u radu na projektu “Restrukturiranje gospodarskoga sustava Federacije BiH”, po pozivu Vlade Federacije BiH.

Bio je i jest stručni konzultant pri izradi informacijskih sustava po pozivu većeg broja gospodarskih subjekata i institucija državne uprave.

Od samih početaka svojeg znanstvenog rada kandidat se bavi informatikom, a u posljednje vrijeme raazličitim aspektima informacijske ekonomije, primjene informacijsk i, posebice, internetske tehnologije, te elektroničkim poslovanjem. Njegova takva znanstvena orijentacija vidljiva je i iz činjenice da je objavio ukupno 53 znanstvena rada iz šireg područja informatike, a posebice primjene informacijske i internetske tehnologije u poslovnim sustavima. Od navedena 53 znanstvena rada, 18 ih spada u kategoriju radova s međunarodnom recenzijom. Nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora, kandidat je objavio 29 znanstvenih radova na temu primjene informatike u poslovanju, što je vidljivo iz prikaza odabranih radova u Prilogu C. ovog Izvješća. U svakom je prikazu istaknut ostvareni znanstveni doprinos odnosnoga rada.

Uz navedeno, dr. sc. Željko Panian objavio je 17 knjiga, od čega ih je 7 objavljeno u koautorstvu. Jedna od navedenih knjiga u koautorstvu s međunarodnom je recenzijom. Od ukupno 17 objavljenih knjiga, 12 ih je objavio nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora.

4. Nastavna djelatnost

Dr.sc.Željko Panian bavi se nastavnom aktivnošću od 1981. godine, isprva kao asistent, a kasnije docent i izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kroz to vrijeme razvio je i predavao slijedeće kolegije:

· “Osnove informatike”

· “Poslovna informatika”

· “Informatika”

· “Teorija sistema i informacija”

· “Informacijski sistemi”

· “Teorija informacija i komunikacija”

· “Telematika”.

Neke od ovih kolegija prilagodio je specifičnim potrebama i izvodio na više drugih fakulteta i sveučilišta:

· Na Studiju lingvistike pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu predaje 1983. i 1984. godine kolegij “Teorija sistema”.

· U razdoblju od 1984. do 1988. godine bio je nositeljem i izvođačem nastave iz kolegija “Osnove informatike” na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku.

· Od 1987. do 1991. godine nositelj je kolegija “Sigurnosni informacijski sustavi” na Policijskoj akademiji u Zagrebu.

· Na Studiju informatike pri Sveučilištu u Zagrebu izvodi 1993. i 1994. godine nastavu iz predmeta “Teorija informacija”.

· U razdoblju od 1989. do danas izvodi u više navrata kompletnu nastavu iz kolegija “Informatika” u studijskim centrima Ekonomskog fakulteta Zagreb i Visoke poslovne škole u Muelheimu, Stuttgartu i Muenchenu (SR Njemačka), St. Gallenu i Buchsu (Švicarska), te Zaboku i Koprivnici.

· 1981/82. godine boravi u svojstvu gosta-predavača na Kineskom narodnom sveučilištu, te na dodiplomskoj razini izvodi nastavu iz kolegija “Projektiranje informacijskih sustava”, a na postdiplomskoj razini iz kolegija “Administracija informacijskih sustava”.

Kao prodekan za nastavu poslovne ekonomije pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu vodio je 1991. godine radnu skupinu za izradu plana i programa Studija poslovne ekonomije koji je, uz manje izmjene, i danas na snazi. Posebno se pritom, dakako, angažirao pri osmišljavanju studija na smjeru “Poslovna informatika”.

Suvoditelj je (s prof.dr.sc.Velimirom Srićom) poslijediplomskog studija “Informatički management” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu za dosadašnje četiri generacije studenata (od 1998. do 2001. godine), na kojemu je nositelj kolegija “Računalne mreže i poslovni sustavi”, “Marketinški informacijski sustavi” i “Elektroničko poslovanje”. U ovome je trenutku mentorom pri izradi magistarskih radova pet kandidata, te jednome doktorandu iz područja poslovne ekonomije.

Bio je nositeljem kolegija i izvođačem nastave na više poslijediplomskih studija, i to:

· na postdiplomskom studiju “Marketing” pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kolegij “Marketing informacijski sustav (MIS)”,

· na postdiplomskom studiju “Teorija i politika plasmana” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kolegij “Marketing informacijski sistemi”

· na postdiplomskom studiju “Organizacija i upravljanje” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kolegij “Modeliranje informacijskih sustava”

· na postdiplomskom studiju “Poslovna informatika” na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, kolegij “Informacion sistem OUR-a”

· na postdiplomskom studiju “Informacijske znanosti” pri Sveučilištu u Zagrebu, kolegij “Informacijski sistemi”

· na postdiplomskom studiju “Strojarske konstrukcije” na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, kolegij “Projektiranje informacijskih sistema”

· na postdiplomskom studiju “Organizacija i management” na Ekonomskom fakultetu u Splitu, kolegij “Upravljački informacijski sistemi”

· na postdiplomskom studiju “Informatika” na Poslovnoj fakulteti u Mariboru, kolegij “Računalniški podprto trženje”

· na postdiplomskom studiju “Poslovna ekonomija” na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, kolegij “Management informacijski sustavi”

· na MBA studiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, kolegij “Informacijski sustavi u poslovnom upravljanju”

· na postdiplomskom studiju “Turizam” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kolegij “Turizam i informatika”

· na postdiplomskom studiju “Revizija” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kolegij “Informatika”

· na postdiplomskom studiju “Vanjska trgovina” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kolegij “Informacijski sustavi za poslovno odlučivanje”.

Aktivno je angažiran u radu na koncipiranju i implementaciji doktorskog studija, te sustava ECTS pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Tijekom više od dvadeset godina rada sudjelovao je u izvođenju izrazito velikog broja kraćih obrazovnih, stručnih i prigodnih seminara u organizaciji različitih institucija, primjerice: Privredne (kasnije: Gospodarske) komore Zagreba i Hrvatske, Zavoda za informatičku djelatnost, Fakulteta “Mijo Mirković” u Puli, Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, Hrvatskog zaštitarskog ceha, Centra za dokumentaciju i informacije iz Zagreba, itd..

5. Stručna djelatnost

Dr. sc. Željko Panian objavio je 20 stručnih radova, od kojih 16 nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora.

Objavio je također i 7 stručnih monografija, od kojih jednu nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora.

Bio je voditeljem 3 stručna projekta, od kojih jednog nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora, te suradnikom na jednom stručnom projektu.

Kao što je iz navedenoga vidljivo, kandidat se uspješno bavio raznim oblicima stručnih djelatnosti.

6. Zaključak, mišljenje i prijedlog

6.1. Minimalni uvjeti za izbor u znanstveno zvanje Znanstveni savjetnik za

područje Društvenih znanosti (prema NN br. 38. od 11.04.1997.):

Za znanstvenog savjetnika može biti, na vrijeme od 5 godina, izabrana osoba koja ima stupanj doktora znanosti i 23 objavljena znanstvena rada, od kojih barem osam u međunarodno priznatoj znanstvenoj publikaciji (knjiga se vrednuje kao 4 rada u odgovarajućoj publikaciji).

Kao što se vidi iz popisa objavljenih radova u prilogu ovom izvješću, prof. dr. sc. Željko Panian objavio je, ne računajući magistarski rad i doktorsku disertaciju, ukupno 53 znanstvena rada, od kojih 18 spada u kategoriju radova s međunarodnom recenzijom. Od navedena 53 znanstvena rada, kandidat ih je objavio 29 nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora

Dr. sc. Željko Panian objavio je 17 knjiga, od čega je 7 objavljeno u koautorstvu. Jedna od navedenih knjiga u koautorstvu s međunarodnom je recenzijom. Od ukupno 17 objavljenih knjiga, 12 ih je objavio nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora.

Kandidat, prema tome, ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje Znanstveni savjetnik u području Društvenih znanosti.

6.2. Uvjeti Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti

profesor (prema NN 94. od 08. 11. 1996.):

U znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor može biti izabrana osoba koja udovoljava uvjetima iz čl.43. stavka 3. ZZID-a i čl.74. stavka 3. ZVU-a te ovom uvjetu:

· da je održao najmanje pet priopćenja na znanstvenim skupovima i najmanje tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima.

Kao što je iz popisa radova prezentiranih na međunarodnim skupovima vidljivo, prof.dr.sc. Ž. Panian je aktivno učestvovao na 22 važnija međunarodna skupa, s ukupno 24 priopćenja.

Uz to, pristupnik treba još, u pravilu, zadovoljiti tri od ovih uvjeta:

· da je izradio ili značajno sudjelovao u izradi nastavnog teksta (udžbenika ili skripata) koji se kao obavezni nastavni tekst upotrebljava u dodiplomskoj ili poslijediplomskoj nastavi;

Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-1337/3-1999, od 1. lipnja 1999., “udžbeniku pod naslovom 'Poslovna informatika' (Informator, Zagreb, 1999.) autora dr. sc. Željka Paniana odobrava se korištenje naziva sveučilišni udžbenik (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis).

Knjiga se koristi kao sveučilišni udžbenik pri izvođenju nastave iz kolegija “Informatika” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a također i na ekonomskim fakultetima u Rijeci, Puli i Mostaru, te Fakultetu za vanjsku trgovinu i turizam u Dubrovniku.

· da je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces;

Iz analize nastavne djelatnosti dr.sc.Ž.Paniana vidljivo je da je razvio veći broj kolegija na dodiplomskom i postdiplomskom studiju, čime je sadržajno i u metodici unaprijedio nastavni proces.

· da su pod njegovim mentorstvom najmanje dva pristupnika izradila magisterij ili doktorat i postigla akademski stupanj magistra, odnosno doktora znanosti;

Kandidat je bio mentorom pri izradi većeg broja magistarskih radova kao i dvije doktorske disertacije.

· da je pod njegovim mentorstvom izrađeno barem osam (8) diplomskih radova;

Kandidat je bio mentorom kod izrade većeg broja diplomskih radova.

· da je bitno unaprijedio stručni rad ili bio voditelj istraživačkog projekta ili teme;

Kandidat je voditelj i suradnik više projekta pri Ministarstvu znanosti Hrvatske.

· da je bio voditelj poslijediplomskog studija, kolegija u poslijediplomskom studiju, poslijediplomskih tečajeva ili znanstvenih skupova.

Nositelj je više kolegija na postdiplomskim studijima na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Splitu, Sarajevu i Mostaru, Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu te na Poslovnoj fakulteti Sveučilišta u Mariboru. Pored toga, suvoditelj je, s prof. dr. V. Srićom, poslijediplomskog studija “Informatički management” na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Prema tome, kandidat u cijelosti ispunjava svih 7 uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor.

6.3. Mišiljenje i prijedlog

Prijavljeni kandidat dr. sc. Željko Panian ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje Znanstveni savjetnik u području Društvenih znanosti, te u cijelosti ispunjava svih 7 uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor.

Stručno povjerenstvo stoga predlaže da se dr. sc. Željko Panian izabere u znanstveno-nastavno zvanje Redoviti profesor za područje Društvene znanosti, polje Informacijskih znanosti.

7. Popis objavljenih znanstvenih radova, objavljenih i izvedenih

stručnih radova, te prikaz i ocjena značajnijih radova

U prilogu Skupnog izvješća.

U Zagrebu, 12. studenog 2001.

Prof.dr.sc. Slavko Tkalac

Prof.dr.sc. Miroslav Kržak

Prof.dr.sc. Velimir Srića

Prilozi:

A. Popis objavljenih znanstvenih radova

te objavljenih i izvedenih stručnih radova

B. Popis projekata

C. Prikaz i ocjena značajnijih znanstvenih radova

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10000 ZAGREB

Predmet: Skupni izvještaj Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje u području društvenih znanosti, polju Informacijskih znanosti

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu raspisao je natječaj za izbor nastavnika za kolegije “Automatizacija ureda” i “Informatički managment”, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kako se radi o izboru u znanstveno-nastavno zvanje u znanstvenom području Društvene znanosti, znanstvenom polju Informacijske znanosti, Ekonomski fakultet je zamolio Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ocijeni prijave pristigle na natječaj.

Na osnovu čl 94. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine", br. 59/96. - pročišćeni tekst) i čl. 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 23.04.2001. Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje u sastavu:

· dr.sc.Vladimir Mateljan, docent.

· dr.sc.Damir Boras, docent.

· dr.sc.Antun Kliment, red. prof. (Ekonomski fakultet u Zagrebu)

Na osnovu preuzetih materijala Stručno povjerenstvo za izbor nastavnika podnosi Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu ovaj:

SKUPNI IZVJEŠTAJ

Natječaj za izbor nastavnika objavljen je u "Vjesniku” 02.12.200. godine. Na raspisani natječaj javio se jedan kandidat:

· dr.sc.Ivan Strugar

1. Životopis

Dr sc. Ivan Strugar rodio se 27.07.1957 u Vinkovcima, gdje je završio osnovu i srednju školu (gimnazija „Matija Antun Reljković“). Zvanje diplomiranog ekonomista stekao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, 5.12.1983. , smjer Informacijski sustavi u udruženom radu. Magistrirao je s temom ”Informacijski sistemi za industriju u srednjim i malim poduzećima”, u Varaždinu 1991. Doktorsku disertaciju obranio je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1997. pod nazivom "Komparativna analiza struktura poslovnih baza podataka i njihov utjecaj na poslovno odlučivanje".

Nakon diplomiranja radio je u Centru za dokumentaciju i informiranje, kasnije Ekonomsko tehničkom centru te u Tvornici olovaka Zagreb kao programer, viši programer i projektant poslovnih aplikacija. Od 1.12.1988.g. radi kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

2. Znanstvena djelatnost

Dr. sc. Ivan Strugar magistrirao je 1991. godine u Varaždinu s temom ”Informacijski sistemi za industriju u srednjim i malim poduzećima”. Doktorsku disertaciju obranio je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1997. pod nazivom "Komparativna analiza struktura poslovnih baza podataka i njihov utjecaj na poslovno odlučivanje".

Odlukom Ministarstva znanosti i tehnologije upisan je u registar istraživača u znanstveno istraživačkom zvanju viši asistent pod rednim brojem 171803. Odlukom znanstveno nastavnog vijeća Ekonomskog fakulteta u Zagrebu izabran je u znanstveno zvanje višeg asistenta iz područja informatike za Poslovnu informatiku.

Dr.sc. Ivan Strugar objavio je više znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom (4 rada) te jedan znanstveni rad s domaćom recenzijom (popis svih radova naveden je u Prilogu). Aktivno je sudjelovao na više međunarodnih znanstvenih skupova (3 međunarodna znanstvena skupa), popis skupova naveden je u Prilogu. Održao je i jedno pozvano predavanje na međunarodnom skupu.

U svojim istraživanjima autor posebnu pozornost posvećuje kompjuterski podržanim informacijskim sustavima kao glavnom argumentu poslovanja u bankarstvu i turizmu. U svojim radovima on obrađuje probleme izgradnje i funkcioniranja informacijskih sustava. Radovi koji obrađuju ovu problematiku su radovi navedeni u popisu radova pod brojem: 1, 2, 3, 4 i 5.

Od 1991 do 1995 dr.sc. Ivan Strugar radi na znanstveno istraživačkom projektu ministarstva znanosti "Simulacijsko modeliranje dinamičkih sustava pomoću računala. Od 1997 godine radi na znanstveno istraživačkim projektima ministarstva znanosti: "Izgradnja modela opće ravnoteže gospodarstva Hrvatske " i " Poslovni međunarodni standardi i odvijanje poslovanja".

Ocjena sveukupne znanstvene djelatnosti

Dr.sc. Ivan Strugar je dao znanstveni doprinos u području informacijskih znanosti, i to posebno u području izgradnje i primjene informacijske tehnologije u bankarstvu i turizmu. Objavio je 5 znanstvenih radova te sudjelovao na tri međunarodna skupa, aktivno sudjeluje u međunarodnoj suradnji te aktivno radi na znanstveno istraživačkim projektima ministarstva znanosti.

3. Stručna djelatnost

Nakon diplomiranja je radio kao programer, viši programer i projektant poslovnih aplikacija i to u Centru za dokumentaciju i informiranje, kasnije Ekonomsko tehničkom centru te u Tvornici olovaka Zagreb. Radio je kako konzultant na nekoliko stručnih projekata u domaćim poduzećima (Union, Školska knjiga) te kao konzultant i programer za Nalco Chemical.

Objavio je veći broj stručnih radova i radova u udžbenicima, knjigama i časopisima (popis svih radova naveden je u Prilogu). Aktivno je sudjelovao na više stručnih skupova. Član je odbora za informatizaciju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Ocjena sveukupne stručne djelatnosti

Dr.sc. Ivan Strugar svoje stručna znanja primjenjuje u konkretnim poslovnim sustavima kako konzultant u razvoju i primjeni poslovnih sustava. Pored toga svojim stručnim djelovanjem unaprjeđuje i poboljšava primjenu informacijske tehnologije (objavio je 15 stručnih radova, te brojne radove u časopisima i knjigama).

3. Nastavna djelatnost

Na dodiplomskom studiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr.sc. Ivan Strugar predaje i vodi vježbe i sudjeluje u nastavi od 1988 iz kolegija: "Informatički managment", "Poslovna informatika", "Organizacija podataka", "Programiranje i programski jezici", "Baze podataka", "Automatizacija uredskog poslovanja"i "Informatika" i "Informatics" (nastava na engleskom jeziku).

Na Poreznom studiju Pravnog fakulteta i Ekonomskog fakulteta predaje kolegij "Informatika". U Centru studija, Čakovec Ekonomskog fakulteta predaje kolegij "Informatika" i "Primjena računala u poslovnoj praksi". U Zagrebačkoj banci, Centar za poslovnu edukaciju od 1996 do 1999 predaje "Informacijski sustav za managere"

Surađuje s University of Kentucky, Croatian Visiting Scholars Programme (6-27.02.1995. ) pri College of Bussines & Economics, Lexington, SAD, te sa Ekonomsko fakulteto Univerze u Ljubljani.

Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti

Dr.sc. Ivan Strugar intenzivno sudjeluje u nastavnoj djelatnosti, izvođač je većeg broja kolegija na dodiplomskoj nastavi, ne samo na Ekonomskom fakultetu već i na srodnim institucijama, te je objavio u koautorstvu nekoliko udžbenika. Bio je mentor većem broju diplomanada. Sudjelovao u školovanju velikog broja stručnjaka te je dao doprinos u nastavi u području informacijskih znanosti.

4. Ocjena

a) Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje Znanstveni suradnik za područje Društvene znanosti (prema NN 38. od 11.4.1997):

Za znanstvenog suradnika može biti, na vrijeme od 5 godina, izabrana osoba koja ima stupanj doktora znanosti i ima objavljena najmanje pet znanstvenih radova od kojih barem dva u časopisu ili publikaciji s međunarodno priznatom recenzijom.

Kao što se vidi iz popisa objavljenih radova (redni br. 1 – 5), dr.sc. Ivan Strugar je objavio ukupno 5 znanstvenih radova, od čega su četiri rada objavljena u publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom.

Kandidat, prema tome ispunjava minimalne uvjete Znanstvenog vijeća za područje Društvenih znanosti za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik.

b) Uvjeti Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent (prema NN 94. od 8.11.1996.)

U znanstveno-nastavno zvanje docent može biti izabrana osoba koja udovoljava uvjetima iz čl.43. stavka 1. ZZID-a i čl.74. stavka1. ZVU-a te ovim uvjetima (pristupnik treba, u pravilu, zadovoljiti dva od navedenih uvjeta):

· da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu školsku godinu, ili da je radio na znanstveno-istraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka ili istraživača;

· Kandidat je sudjelovao u izvođenju dodiplomske nastave na šest različitih kolegija od 1989 godine.

· da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih jedno na međunarodnom skupu.

· Kandidat je održao tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima (prema popisu znanstvenih skupova).

· da je pomagao diplomandima i/ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s diplomandom /magistrandom.

· Kandidat je pomagao većem broju studenata kod izrade diplomskih radova.

Prema tome, dr.sc. Ivan Strugar ispunjava u cijelosti 3 od 4 tj. više od minimalno dva postavljena uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Docent.

3 Zaključak i prijedlog

Na temelju svega što je izneseno, smatramo da dr.sc. Ivan Strugar u cijelosti ispunjava uvjete Zakona o znanstveno istraživačkom radu čl.43. stavka 1., Zakona o visokim učilištima čl.74. stavka 1., uvjete znanstvenog područnog vijeća Ministarstva znanosti i tehnologije, kao i uvjete Rektorskog zbora Sveučilišta Republike Hrvatske za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Docent.

Prema tome stručno povjerenstvo predlaže izbor dr.sc. Ivana Strugara u znanstveno-nastavno zvanje Docent u području Društvene znanosti, polju Informacijske znanosti.

Zagreb, lipanj 2001. Doc.dr.sc. Vladimir Mateljan

Doc.dr.sc. Damir Boras

Prof.dr.sc. Antun Kliment

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3

10000 ZAGREB

Predmet: Skupno izvješće Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marine Mučalo za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje u području društvenih znanosti, polju Informacijskih znanosti

Fakultet političkih znanosti u Zagrebu raspisao je natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom ili nastavnom zvanju za predmet “Radio”. Budući da se radi o izboru u znanstveno-nastavno zvanje (ili nastavno zvanje) u znanstvenom području Društvene znanosti, znanstvenom polju Informacijske znanosti, Fakultet političkih znanosti zamolio je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dade mišljenje o prijavi koja je stigla na natječaj.

Na zahtjev Maticnog povjerenstva za društvene znanosti – polje informacijskih znanosti od 12. prosinca 2001. godine za preinaku sastava dotadašnjeg Stručnog povjerenstva (prof.dr.sc. N. Prelog, doc.dr.sc. D. Boras i doc.dr.sc. S. Malović), Fakultetsko je vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 19. ožujka 2002. godine donijelo odluku o novom sastavu Stručnog povjerenstva.

Na temelju čl. 95 Zakona o visokim učilištima (Narodne novine 59/96-pročišćeni tekst), imenovani su sljedeći članovi Stručnog povjerenstva:

· dr. sc. Damir Boras, docent (Filozofski fakultet, Zagreb)

· dr. sc. Stjepan Malović, docent (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

· dr.sc. Marko Sapunar, red.prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

Na temelju preuzetih materijala Stručno povjerenstvo za izbor nastavnika podnosi ovo

SKUPNO IZVJEŠĆE

Natječaj za izbor nastavnika objavljen je u "Vjesniku” 25. siječnja 2001. godine. Na natječaj se javila dr. sc. Marina Mučalo iz Zagreba kao jedini pristupnik.

Podaci iz životopisa pristupnice

Dr. sc. Marina Mučalo rođena je 19. lipnja 1960. godine u Splitu gdje je završila osnovnu školu, a potom i gimnaziju “Vladimir Nazor”. Godine 1979. upisala se je kao redovni student na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom gimnazijskog školovanja, a potom i studiranja, važno je mjesto u njezinom životu zauzimao sport. Igrajući košarku prvo za splitsku “Jugoplastiku”, a potom za zagrebački “Monting” i reprezentaciju SFRJ, Marina Mučalo je ostvarila brojne uspjehe u kadetskim, juniroskim i seniorskim selekcijama te stekla status vrhunskog sportaša. Ondašnji KK “Monting” bio je dva puta za redom prvakom ondašnje države, nekoliko puta osvajač Kupa te osvajač brojnih inozemnih odličja. Ujedno, u 12-godišnjoj karijeri, Marina Mučalo je punih sedam godina nastupala i za državnu reprezentaciju.

Sportske su obveze produljile njezino studiranje. Diplomirala je, još uvijek kao aktivni sportaš, 1986. godine, s temom “Engleski parlamentarizam” na katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Iste se godine prijavila na Natječaj za zapošljavanje mladih novinara koji je objavio ondašnji Radio Zagreb, gdje se nakon pripravničkog staža i zaposlila 1987. godine. Raditi je počela u statusu novinara na Radio Sljemenu, zagrebačkoj (lokalnoj) radijskoj postaji u sastavu Hrvatskog radija. Najčešće novinarske teme bile su joj rad gradskih organa uprave te gradskih javnih poduzeća. Ujedno je, već na samom početku postala jedan od najzapaženijih mladih reportera s zagrebačkih ulica, izravno izvještavajući o brojnim gradskim zbivanjima.

Godine 1990. nagrađena je Zlatnim perom Društva novinara Hrvatske za ciklus reportaža iz gradskog života te svoj reporterski rad. Iste je godine osvojila još jednu novinarsku nagradu, a to je bilo prvo mjesto u konkurenciji zabavnih emisija na posljednjem održanom Festivalu jugoslavenskih radijskih postaja u Ohridu. Iste je godine postala članom Novinarskog društva Hrvatske.

Uvođenje višestranačja te prve višestranačke izbore dočekala je kao novinar u infomativnom programu, a potom je postala i urednicom autorske emisije, jedne od najslušanijih na “Radio Sljemenu”, pod nazivom “Kako vlada gradska vlada”. Početak ratnih sukoba u Sloveniji, a potom i u Hrvatskoj odveo ju je na teren odakle je slala prva ratna izvješća za Hrvatski radio. Tijekom vremena postala je ratnim izvjestiteljem i autoricom jedne od najpoznatijih ratnih emisija Hrvatskog radija pod nazivom “S domovinskih bojišta”. Emisija je počela s emitiranjem u rujnu 1991. godine i bila je jedna od rijetkih emisija koja se odvijala izravno s bojišta, ukoliko su to ratne prilike dozvoljavale. Za tu je emisiju, 1992. godine, nagrađena Godišnjom nagradom Hrvatskog radija. Sljedeće je godine, u izdanju Nakladnog zavoda Matice Hrvatske, objavila i istoimenu knjigu posvećenu svojim sjećanjima ratnog izvjestitelja.

U razdoblju 1993./94. uređivala je i vodila emisiju “Dobar dan gradonačelniče”, i bila urednicom u Jutarnjem programu te autoricom dnevnih emisija iz gradskog života pod nazivom “Gradske priče”.

Godine 1994., prešla je na zagrebačku Otvorenu televiziju (OTV) na radno mjesto pomoćnika direktora programa. Ujedno je bila i autor i voditelj dvije talk-show emisije, “Otvoreno” i “Primus inter pares”. “Otvoreno” je bila 90-minutna emisija koja se emitirala izravno, a tematski je najčešće bila usmjerena prema aktualnim političkim, osobito pravnim, temama. “Primus inter pares” je bila 30-minutna emisija, također “u živo” koja je za teme odabirala aktualna zagrebačka zbivanja, ugošćavajući brojne uglednike iz javnog života. Marina Mučalo je u to vrijeme vrlo aktivno pisala i za različite hrvatske tjednike, najčešće o temema iz područja sudstva i zakonodavstva, a potom i iz područja privatizacije elektroničkih medija u Hrvatskoj.

Na “Obiteljski radio”, najveću privatnu radijsku postaju u Hrvatskoj, prešla je 1995. godine, na mjesto direktora programa.

Poslijediplomski studij na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, završila je s prosječnom ocjenom 5,0. Magistarski rad s nazivom “Komunikacijska obilježja javnih ličnosti na reagiranje TV gledateljstva” pod mentorstvom prof. dr. sc. Pavla Novosela obranila je 1996. godine. Također od iste godine sudjeluje kao istraživač na znanstvenom projektu "Hrvatska demokracija i njezini mediji" s glavnim istraživačem prof. dr. sc. Pavlom Novoselom.

Godine 1997. postala je glavna urednica jedine nekomercijalne studentske radijske postaje u Hrvatskoj “Radio student”, utemeljene 1996. g. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Iste je godine započela i suradnju na Studiju novinarstva istog Fakulteta, gdje je kao predavač počela držati nastavu na predmetu “Radijski praktikum”. Sljedeće, 1998. godine, počela je držati nastavu i iz predmeta “Radio”.

Godine 1997. boravila je na usavršavanju na University of Missouri, School of Journalism u državi Missouri u SAD-u i sudjelovala na programu "Radio/TV News Executives", a godine 2000., također u SAD-u, u državi Visconsin na St. Norbert College na programu "Training TheTrainers"

Godine 1998. izabrana je u naslovno nastavno zvanje predavača na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje i sada predaje na kolegijima “Radio” i “Radijski praktikum”, s obvezama koje uključuju nastavu, konzultacije, vježbe, kolokvije i ispite, te obranu diplomskih radnji.

Doktorirala je 2000. godine, na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, opet pod mentorstvom prof. dr. sc. Pavla Novosela. Naslov doktorske disertacije bio je “Utjecaj privatizacije na razvitak radiofonije u Republici Hrvatskoj”.

Dr. sc. Marina Mučalo ujedno je i dopredsjednica Vijeća za radio i televiziju Zavoda za telekomunikacije RH. U slobodno se vrijeme bavi slikarstvom (godine 1994. imala je i samostalnu izložbu ulja na platnu). Hrvatska je državljanka, po narodnosti Hrvatica. Udana je za dipl. oec. Damira Horvata iz Zagreba. Nemaju djece. Žive u Zagrebu u ulici Aleksandra Brešćenskog 5.

Vlada engleskim jezikom. U svojemu radu koristi se modernom računalnom tehnologijom.

Znanstvena djelatnost

Godine 1996. s uspjehom je završila poslijediplomski studij na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Naslov magistarskog rada bio je“Komunikacijska obilježja javnih ličnosti na reagiranje TV gledateljstva”, a mentor prof. dr. sc. Pavao Novosel.

Doktorsku disertaciju pod naslovom: “Utjecaj privatizacije na razvitak radiofonije u Republici Hrvatskoj”, u znanstvenom području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, obranila je 14. srpnja 2000. na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Miroslav Žugaj (predsjednik povjerenstva), doc. dr. sc. Krsto Kero (član povjerenstva), doc. dr. sc. Milivoj Ređep (član povjerenstva) i prof. dr. sc. Frano Šulak (član povjerenstva). Mentor rada bio je prof. dr. sc. Pavao Novosel.

Od 1996. godine, otkad je postala istraživač na znanstvenom projektu financiranom od Ministarstva znanosti i tehnologije RH br. 015006, pod nazivom “Hrvatska demokracija i njezini mediji" (danas već dovršenom) i kojem je glavni istraživač bio prof. dr. sc. Pavao Novosel, intenzivno je radila na svom znanstvenom usavršavanju i bavila se znanstvenim radom što se ogleda u dvama boravcima u SAD-u na usavršavanju (spomenuto u životopisu), te u osam znanstvenih radova koji su većinom objavljeni u znanstvenom časopisu "Politička misao" te “Medijskim istraživanjima” (međunarodno priznate recenzije).

Dr. sc. Marina Mučalo objavila je sljedeće znanstvene radove (a1+a2):

1. Marina Mučalo. Promjene u suvremenom hrvatskom novinarstvu, Politička misao, XXXIV (3), 1997., 231 – 239.

2. Marina Mučalo. Novinari na radijskim postajama, Politička misao, XXXV (2), 1998., 222 – 235.

3. Marina Mučalo. Komercijalizacija radija - politička ili tržišna odluka, Politička misao, XXXVI (1), 1999., 228 – 244.

4. Marina Mučalo. Novinarstvo u ratnim uvjetima, Politička misao, XXXVI (2), 1999., 120-135.

5. Marina Mučalo, Nikša Sviličić. Virtualni rat. Politička misao, XXXVII (1), 2000., 229-242.

6. Marina Mučalo. Prikaz rezultata analize programskih sadržaja radijskih postaja na području Zagreba i Zagrebačke županije, Politička misao, XXXVII (4), 2000., 113 – 129.

7. Marina Mučalo. Cyber Crime, Zbornik 11. Međunarodne konferencije “Information and Intelligent Systems”, FOI, Varaždin, 2000., 167 – 173.

8. Marina Mučalo. Web izdanja radijskih postaja u Hrvatskoj, Medijska istraživanja, VI (2), 2000., 25-45.

U Prilogu, pod naslovom "Analitički prikaz odabranih radova" nalazi se detaljnija analiza svih znanstvenih radova navedenih u ovom popisu.

Nastavna djelatnost

Naslovno nastavno zvanje predavača stekla je 7. svibnja 1998. g. na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu za predmet “Radijski praktikum” u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, gdje i sada (već petu godinu) predaje na kolegijima “Radio” i “Radijski praktikum”, s obvezama koje uključuju nastavu, konzultacije, vježbe, kolokvije i ispite, te obranu diplomskih radnji.

Također kao glavni urednik prve nekomercijalne studentske radijske postaje u RH, "Radio student" u sklopu programa redovito drži vježbe iz predmeta "Radijski praktikum", vodi seminarsku nastavu i izradu seminarskih radova.

Do sada je također bila mentor na devet diplomskih radova (Stipe Splivalo: Usporedba Web stranica na primjerima američkih i hrvatskih radijskih postaja; Jelena Badovinac: Radiofonija u SR Jugoslaviji; Igor Kanižaj: Promocija hrvatskih radijskih postaja na Internetu – sve u 2000. godini, te Vera Jergović: Radio-medij za oglašavanje; Daniela Blažinić: Uloga Radija 101 u razvitku radiofonije u Hrvatskoj; Luka Majić: Povijest američkog radija; Dijana Kopjar: Hrvatska televizija- prvi javni medij u Hrvatskoj; Dubravko Barbarić: Studentske radijske postaje – potreba ili želja?; Silvio Šop: Digitalna tehnologija u radijskom emitiranju – sve u 2001. godini.).

Početkom 2002. godine objavila je i knjigu koja se koristi kao obvezna ispitna literatura iz kolegija “Radio” na Fakultetu političkih znanosti.

1. Marina Mučalo. Radio u Hrvatskoj: povijesno-pravni razvoj radija u Hrvatskoj, Fakultet političkih znanosti, Biblioteka Politička misao, Zagreb, 2002.

Također je napisala i poglavlje u knjizi koja se također koristi kao udžbenik na Fakultetu političkih znanosti:

2. Marina Mučalo. Intervju, u Ricchiardi, Sh., Malović, S. (ured.): Uvod u novinarstvo, Izvori, Zagreb, 1996., str. 57 – 67. (poglavlje u knjizi)

Stručna djelatnost

Široka i kvalitetna stručna djelatnost dr. sc. Marine Mučalo ogleda se u zaista brojnim aktivnostima i funkcijama, novinarskim priznanjima, novinarskim radovima i članstvima u profesionalnim udrugama. Također stručna se djelatnost vidi i u stručnim radovima, knjigama, i poglavljima u knjizi te preglednim člancima u stručnim zbornicima popis kojih se nalazi u Prilogu, pod naslovom "Popis stručnih radova i knjiga".

Stručno djeluje i kao slobodni novinar te je u tom svojstvu vrlo aktivno pisala i za različite hrvatske tjednike, najčešće o temema iz područja sudstva i zakonodavstva, a potom i iz područja privatizacije elektroničkih medija u Hrvatskoj. Glavna je urednica studentske nekomercijalne radijske postaje u vlasništvu Fakulteta političkih znanosti pod imenom "Radio student". Članica je Hrvatskog komunikacijskog društva, Međunarodne novinarske udruge (IFJ) i Društva hrvatskih novinara.

Za svoj rad dobila je značajna priznanja: Prvu nagradu za najbolju humorističku emisiju na posljednjem Festivalu radijskih centara SFRJ (1989), zatim Zlatno pero Društva hrvatskih novinara (1990), te godišnju nagradu Hrvatskog radija za ciklus emisija "S domovinskih bojišta" (1993).

Mišljenje povjerenstva

Budući da je natječaj objavljen za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje, Povjerenstvo je bilo dužno prvo procijeniti udovoljava li pristupnica dr. sc. Marina Mučalo uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje, te budući da bi joj to bio prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje, udovoljava li minimalnim uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik za područje Društvene znanosti i Uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent.

· Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje Znanstveni suradnik za područje Društvene znanosti:

Za znanstvenog suradnika može biti, na vrijeme od 5 godina, izabrana osoba koja ima stupanj doktora znanosti i ima objavljena najmanje pet znanstvenih radova od kojih barem dva u časopisu ili publikaciji s međunarodno priznatom recenzijom.

Kao što se vidi iz popisa objavljenih radova, dr.sc. Marina Mučalo objavila je ukupno osam znanstvenih radova, a koji su svi objavljeni u publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom.

Pristupnik prema tome ISPUNJAVA minimalne uvjete Znanstvenog vijeća za područje Društvenih znanosti za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik.

· Uvjeti Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent

U znanstveno-nastavno zvanje docent može biti izabrana osoba koja udovoljava uvjetima iz čl.43. stavka 1. ZZID-a i čl.74. stavka 1. ZVU-a te ovim uvjetima (pristupnik treba, u pravilu, zadovoljiti dva od navedenih uvjeta):

· da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu školsku godinu, ili da je radio na znanstveno-istraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka ili istraživača;

· Pristupnica je sudjelovala u izvođenju dodiplomske nastave na nekoliko različitih kolegija tijekom više školskih godina.

· Osim toga, pristupnica je sudjelovala na znanstveno-istraživačkom projektu u zvanju istraživača

· da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih jedno na međunarodnom skupu.

· Pristupnica je sudjelovala s priopćenjem na 11. Međunarodnoj konferenciji “Information and Intelligent Systems” – IIS 2000, s radom pod nazivom “Cyber Crime”, a koji je objavljen u Zborniku konferencije (FOI, Varaždin, 2000., str. 167 – 173) i više priopćenja na domaćim znanstvenim skupovima (na više skupova "Trenutak hrvatske komunikacije", od 1993 – 1996)

· da je pomagao diplomandima i/ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s diplomandom /magistrandom.

· Pristupnica je bila mentorica kod izrade devet diplomskih radnji, a objavila je i jedan rad u koautorstvu s diplomandom/magistrandom (rad "Virtualni rat" s mr. sc. Nikšom Sviličićem).

· da se znanstveno usavršavao u inozemstvu nakon obrane disertacije.

· Prema saznanju Povjerenstva, pristupnica je nakon obrane disertacije sudjelovala na usavršavanju u inozemstvu, u SAD-u, državi Visconsin na St. Norbert College na programu "Training of Trainers" (2000 g.)

Prema tome, od četiriju postavljenih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, dr. sc. Marina Mučalo UDOVOLJAVA U CIJELOSTI BAREM DVAMA UVJETIMA, što je dovoljno za izbor u zvanje.

Na temelju svega što je izneseno, smatramo da dr. sc. Marina Mučalo U CIJELOSTI ispunjava uvjete Zakona o znanstveno istraživačkom radu čl. 43. stavak 1., Zakona o visokim učilištima čl.74. stavak 1., uvjete znanstvenog područnog vijeća Ministarstva znanosti i tehnologije, kao i uvjete Rektorskog zbora Sveučilišta Republike Hrvatske za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent.

Nastupno predavanje

Budući da pristupnik dr. sc. Marina Mučalo, ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta propisane zakonom i statutom visokog učilišta, te budući da se prvi put izabire u znanstveno nastavno zvanje, bila je obvezna održati nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima visokog učilišta koje je raspisalo natječaj, a prema "Odluci o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavna zvanja na Sveučilištu u Zagrebu" Sveučilišta.

Stoga je pristupnica dr. sc. Marina Mučalo, pred prvim Povjerenstvom, nastavnicima i studentima treće godine studija novinarstva na predmetu Radio na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, dana 29. svibnja 2001. g. uspješno održala nastupno predavanje pod naslovom "Suvremena hrvatska radiofonija", o čemu svjedoči Izvješće o održanom nastupnom predavanju koje se nalazi u Prilogu.

Zaključak

Dr. sc. Marina Mučalo ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent u području Društvene znanosti, polju Informacijske znanosti. Budući da joj je ovo prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje, kandidat je uspješno održao nastupno predavanje, te Povjerenstvo zaključuje da se dr. sc. Marina Mučalo MOŽE izabrati za znanstveno-nastavno zvanje docenta u području Društvene znanosti, polju Informacijske znanosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, za predmet Radio.

U Zagrebu, 4. travnja 2002.

Doc. dr. sc. Damir Boras

Prof. dr. sc. Marko Sapunar

Doc. dr.sc. Stjepan Malović
PRILOZI SKUPNOM IZVJEŠĆU

1. Popis stručnih radova i knjiga

Osim osam znanstvenih radova (koji su navedeni u opisu znanstvenog rada pristupnice), pristupnica je objavila i sljedeće stručne radove:

1. Marina Mučalo. Radio u ludnici kulture treptaja, u Zborniku “Trenutak hrvatske komunikacije”, FPZ, Zagreb, 1993., 101-114. (stručni rad)

1. Marina Mučalo. Što Zakon o telekomunikacijama donosi novinarima, u Zborniku “Trenutak hrvatske komunikacije”, FPZ, Zagreb, 1994., 45-56. (stručni rad)

2. Marina Mučalo. S domovinskih bojišta, NZ Matice Hrvatske, Zagreb, 1994. (knjiga)

3. Marina Mučalo. Njegovo veličanstvo – reporter, Zbornik “Trenutak hrvatske komunikacije”, FPZ, Zagreb, 1995., 95-105. (stručni rad)

4. Marina Mučalo. Politički marketing u magarećoj klupi, Zborniku “Trenutak hrvatske komunikacije”, FPZ, Zagreb, 1996., 46-60. (stručni rad)

Ujedno, pristupnica je objavila i dvije knjige:

1. Marina Mučalo. S domovinskih bojišta, NZ Matice Hrvatske, Zagreb, 1993.

2. Marina Mučalo. Radio u Hrvatskoj: povijesno-pravni razvoj radija u Hrvatskoj, Fakultet političkih znanosti, Biblioteka Politička misao, Zagreb, 2002.

Također je napisala i poglavlje u knjizi koja se također koristi kao udžbenik na Fakultetu političkih znanosti:

3. Marina Mučalo. Intervju, u Ricchiardi, Sh., Malović, S. (ured.): Uvod u novinarstvo, Izvori, Zagreb, 1996., str. 57 – 67. (poglavlje u knjizi)

2. Analitički prikaz znanstvenih radova (a1+a2) s ocjenom znanstvenog doprinosa:

1. Marina Mučalo. Promjene u suvremenom hrvatskom novinarstvu, Politička misao, XXXIV (3), 1997., 231 – 239.

Rad upozorava na neizbježne promjene u hrvatskom novinarstvu koje se temelje na novonastaloj situaciji uvođenja privatnog vlasništva nad elektroničkim medijima, proizašloj iz odredbi Zakona o telekomunikacijama 1994. godine. Taj je zakon, nakon više od pedeset godina, ponovo uveo privatno vlasništvo nad radijima. Novi tržišni status komercijalnih medija u Republici Hrvatskoj rezultirao je i tržišnim ponašanjem vlasnika kojima je u cilju ostvarenje financijske dobiti. Promjene su se očitovale ponajprije u promjeni radijskih sadržaja, traženju novih novinarskih profila i tehnološkom unaprijeđenju radijske produkcije.

Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u cjelovitom prikazu ondašnje vlasničke situacije nad jednim od elektroničkih medija, u ovom slučaju radija, u Republici Hrvatskoj. To je vrijeme u kojem je provedena privatizacija postojećih radijskih postaja, uvođenje statusa koncesionara za radijsku djelatnost te osnivanje novih radijskih postaja. Promjene su se počele događati i unutar novinarske struke. Upozoravajući na nove (tržišne) odnose, autorica zaključuje rad upozoravajući na važnost osuvremenjivanja novinarske izobrazbe te primjerom prve (i jedine) studentske radijske postaje u Republici Hrvatskoj nekomercijalnog usmjerenja.

Rad nije dio magistarskog rada niti doktorske disertacije.

Rad ima 2 tablice.

Kategorizacija znanstvenog članka: Pregledni članak

2. Marina Mučalo. Novinari na radijskim postajama, Politička misao, XXXV (2), 1998., 222 – 235.

Rad donosi rezultate istraživanja koje je provedeno s ciljem utvrđivanja ondašnje medijske slike radijskih postaja u Hrvatskoj. Članak donosi prikaz rezultata programskih sadržaja i kadrovske strukture na 80 radijskih postaja u Republici Hrvatskoj te daje analizu ostvarenih rezultata. Nastao je kao rezultat rada na znanstvenom projektu pod nazivom “Hrvatska demokracija i njeni mediji”, br. 015006, kojeg je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Voditelj projekta bio je prof. dr. sc. Pavao Novosel, a autorica je bila članom istraživačke ekipa od samog početka projekta, u studenom 1996. godine. Kao članica istraživačke ekipe, autorica je bila zadužena za radijske postaje.

Znanstveni doprinos ovog članka očituje se u prezentaciji novih podataka o programskim sadržajima, tehnološkoj opremljenosti te kadrovskoj strukturi na istraživanim radijskim postajama. Ujedno, članak čini i važnu bazu podataka pogodnu za buduće komparacije. U zaključku, autorica kritički ukazuje na jačanje komercijalizacije radijskog medija, a koja polagano potiskuje novinarske sadržaje. U prilog tomu govore i rezultati istraživanja profila djelatnika na radijskim postajama u kojima su novinari, a osobito diplomirani novinari, loše ili nikako zastupljeni.

Rad nije dio magistarskog rada niti doktorske disertacije.

Rad ima 7 tablica i 6 bibliografskih jedinica.

Kategorizacija članka: Pregledni članak.

3. Marina Mučalo: Komercijalizacija radija - politička ili tržišna odluka? Politička misao, XXXVI (1), 1999., 228 – 244.

Na tragu svojih ranijih radova, autorica bilježi udvostručenje broja radijskih postaja u Hrvatskoj u svega nekoliko godine, kao rezultata očekivane demokratizacije elektroničkog medijskog prostora. Opširno je izložen pravni okvir djelovanja elektroničkih medija u samostalnoj Hrvatskoj, osobito koncesionarske programske obveze. Rad donosi i usporedbu medijske situacije s komercijalnim radijskim postajama u Sjedinjenim Državama te Velikoj Britaniji.

Znanstveni doprinos ovog članka očituje se u cjelovitom prikazu radijskih postaja i razlozima koji su doveli do udvostručenja njihovog broja u svega nekoliko godina (od 1995. godine). Analizirajući razloge za povećanje broja radijskih postaja, autorica zaključuje da se radi o novoj poduzetničkoj grani koja radijske postaje pretvara u svojevrsne “trgovce eterom”. Nasuprot tomu ističe ulogu medija u demokratskom društvu, upozoravajući na važnost ustanovljenja javnih radijskih programa (public radio) kojih, u vrijeme nastanka rada, u Hrvatskoj još uvijek nema.

Povjerenstvo je utvrdilo da ovaj rad ima elemenata iz jednog poglavlja u doktorskoj disertaciji, ali koji ne prelaze dozvoljenih 50 posto (Minimalni uvijeti za izbor u znanstvena zvanja, NN RH 38/97, Društvene znanosti: U znanstvene radove potrebne za izbor u znanstveno zvanje ne računaju se znanstveni radovi u kojima je preko 50% integralni tekst iz magistarske ili doktorske disertacije i njezinih dijelova.).

Rad ima 20 bibliografskih jedinica.

Kategorizacija članka: Izvorni znanstveni članak

4. Marina Mučalo. Novinarstvo u ratnim uvjetima, Politička misao, XXXVI (2), 1999., 120-135.

Rad govori o problematici ratnog izvještavanja i ratne cenzure općenito, ali potaknut primjerom cenzure koju su nadležne vlasti SR Jugoslavije provodile u vrijeme NATO-ve intervencije 1999. godine. Rad komparira novinarska iskustva iz Domovinskog rata u Hrvatskoj. Nastao je u vrijeme dok je još uvijek trajala intervencija u SRJ (svibanj, 1999.), te donosi vrijedna svjedočanstva o izvještavanju i stvarnoj cenzuri u to vrijeme.

Znanstveni doprinos rada očituje se u analizi uloge radijskog medija u doba rata, osobito na primjeru Domovinskog rata u Hrvatskoj. Osim toga, u radu se iznose dotad nepoznati podataci o cenzuri koju je uveo režim Slobodana Miloševića u vrijeme NATO-ve intervencije na području SRJ. Podaci su dobiveni zahvaljujući dokumentima na Internetu koje nije bilo moguće cenzurirati te razgovorima s novinarima koji su morali napustiti područje SRJ.

Povjerenstvo je utvrdilo da ovaj rad ima elemenata iz jednog poglavlja doktorske disertacije, ali koji ne prelaze dozvoljenih 50 posto.

Rad ima 19 bibliografskih jedinica i 8 Internetskih adresa.

Kategorizacija članka: Izvorni znanstveni članak.

5. Marina Mučalo, Nikša Sviličić. Virtualni rat. Politička misao, XXXVII (1), 2000., 229-242.

Rad govori o iskorištavanju cyber prostora tijekom NATO-ve intervencije na SR Jugoslaviju kada su jugoslavenski hackeri i crackeri objavili pravi virtualni rat svim zemljama koje su tu akciju podržavale, a osobito Sjedinjenim Državama. Obrušavajući se svim raspoloživim elektroničkim sredstvima na brojne službene stranice američkih institucija, službenim je računalnim sustavima kao i brojnim službenim dokumentima nanijeta golema šteta, a neki su i trajno uništeni. Razvitak Interneta je, uz brojne pozitivne strane, očito smjesta dobio i negativne popratne pojave, do tada poznate samo u stvarnom svijetu.

Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u uočavanju, istraživanju i analizi jedne potpuno nove pojave, a to je organizirani rat u internetskom prostoru. Umjesto povremenih “napada” na atraktivne Web dokumente kao iskušavanje vlastitog računalnog umijeća, pokazalo se da cyber prostor može biti i organizirano napadnut, a dokumenti i sustavi trajno ili privremeno oštećeni. Članak je zaključen upozoravanjem na nužnost uspostave potpuno nove grane kaznenog zakonodavstva koja će se baviti računalnim kriminalom, ali i drugih pratećih institucija za procesuiranje ovakvih kaznenih djela.

Rad nije dio magistarskog rada niti doktorske disertacije.

Članak ima dvije slike, 11 bibliografskih jedinica i 9 Internetskih adresa.

Kategorizacija članka: Izvorni znanstveni rad.

6. Marina Mučalo. Prikaz rezultata analize programskih sadržaja radijskih postaja na području Zagreba i Zagrebačke županije, Politička misao, XXXVII (4), 2000., 113 – 129.

U radu su izneseni rezultati istraživanja koje je, u cilju analize sadržaja radijskih programa, provedeno na području Zagreba i Zagrebačke županije. Analiza programskih sadržaja elektroničkih medija dugotrajan je i zahtijevan posao, na kojeg se odlučuju rijetki autori. Predmet istraživanja bili su programi svih radijskih postaja koje postoje na tom području (ima ih ukupno 21). Istraživanje je obuhvatilo šestomjesečno razdoblje i to od 1. siječnja 1999. do 31. lipnja 1999. godine. Rezultati koji su, u skraćenoj verziji, pokazani u ovomu radu kazuju da se radijski programi, u prosjeku, sastoje od 80 posto glazbe, oko 12 posto tematskih govornih sadržaja te oko 8 posto reklama. Daljnjom je analizom tematskih govornih sadržaja utvrđeno da gotovo 40 posto čine zabavni sadržaji prezentirani kroz najjednostavnije radijske forme, što govori u prilog tvrdnji o prevlasti komercijalnih i zabavnih nad informativnim sadržajima.

Znanstveni doprinos rada očituje se u zaključcima koje je autorica rada, temeljem rezultata istraživanja, iznijela nakon provedene znanstvene analize. Utvrđena prevlast komercijalnih i zabavnih sadržaja navodi autoricu na zaključak kako je demokratizacija elektroničkog medijskog prostora rezultirala tek bogatijom ponudom radijskih programa, ali ne i bogatijom ponudom njihovih sadržaja. Radijski medij, zahvaljujući ponajprije svojoj tržišnoj izloženosti, gubi informativnost. Kao protutežu takvim programima, autorica ističe važnost čim hitnije uspostave sustava javnih medija. Prikupljanje pretplate stavlja javne medije (u RH je to HRT) u povlašteni tržišni položaj u odnosu na ostale elektroničke medije u zemlji, što ih čini i dodatno odgovornim glede pravovremenog i nepristranog informiranja.

Povjerenstvo je utvrdilo da ovaj rad proizlazi iz istraživanja koje je za potrebe doktorske disertacije pristupnica provela 1999. godine. Napominjemo kako poglavlje 9. pod nazivom “Istraživanje” u disertaciji obuhvaća 65 stranica, 28 tabela, 3 sheme i 1 grafikon, dok znanstveni rad sadrži 7 tabela i jedan grafikon. Tekst je značajno izmijenjen. Rad je objavljen nakon obrane doktorske disertacije.

Rad ima 1 grafikon, 7 tabela i dvije bibliografske jedinice.

Kategorizacija članka: Izvorni znanstveni rad.

7. Marina Mučalo. Cyber Crime, Zbornik 11. Međunarodne konferencije “Information and Intelligent Systems”, FOI, Varaždin, 2000., 167 – 173.

Rad govori o pojavama računalnog kriminala koji se manifestira kroz djela poput nedozvoljenog ulaska, krivotvorenja, krađe, uništavanja, neovlaštene uporabe te računalne špijunaže podataka zatečenih u računalu ili računalnom sustavu. Većina tih nedozvoljenih radnji evidentirana je u Preporukama Vijeća Europe o zaštiti privatnosti na Internetu, ali još uvijek većina europskih zakonodavstava nije donijela nikakve posebne zakone o računalima. Najčešće se, tek s nekoliko članaka koji reguliraju ova kaznena djela, dopunjavaju kazneni zakonici kao što je to slučaj s Kaznenim zakonom RH iz siječnja 1998. godine.

Znanstveni doprinos rada očituje se u sustavno izloženoj legislativi koja regulira tu temu te opisu nekih pravnih mehanizama za zaštitu i kažnjavanje prijestupnika u elektroničkom kriminalu. Istaknuti su primjeri nekih nacionalnih zakonodavstava, a osobito primjer Izraela čiji Zakon o kompjuterima iz 1995. godine, daje primjer suvremene regulacije računalnog kriminala.

Rad nije dio magistarskog rada niti doktorske disertacije.

Rad ima 6 bibliografskih jedinica te 4 Internetske adrese.

8. Marina Mučalo. Web izdanja radijskih postaja u Hrvatskoj, Medijska istraživanja, VI (2), 2000., 25-45.

Ovaj je rad objavljen u zadnjem broju “Medijskih istraživanja” koja izlaze, važno je napomenuti, s velikim zakašnjenjem. Ovaj rad utvrđuje broj radijskih postaja u RH koje početkom 2001. godine prezentiraju svoje ime i rad i na Internetu. Tako je utvrđeno da od 126 koncesionara za radijsku djelatnost, koliko ih je u to vrijeme zaista i emitiralo na području Hrvatske, svega pedeset radijskih postaja ima Web izdanja. Autorica je utvrdila najčešće sadržaje radijskih stranica, međusobno ih uspoređujući i analizirajući.

Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u prvom ovakvom istraživanju sadržaja radijskih Internet izdanja koje ostaje važnim izvorom podataka za sva daljnja istraživanja i komparacije. S obzirom na dobivene rezultate, autorica zaključuje kako do stavne suradnje radija i Interneta u Hrvatskoj još uvijek nije došlo, kako iz razloga još uvijek malenog broja korisnika Interneta, ali i nedovoljno zanimljive i sadržajno bogate ponude radijskih postaja u Web izdanjima. U zaključku rada, a temeljem podataka iz istraživanja, autorica zaključuje da izlazak u cyber prostor još uvijek, barem za radijske postaje, nije osobito zanimljiv i da je učinjen isključivo u cilju zadovoljavanja forme. Razloge takvom odnosu Interneta i radija, autorica vidi u teškoj gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj koja se osobito odnosi na radijske postaje koje prihoduju isključivo od marketinških aktivnosti i kojima takav vid oglašavanja i promocije, barem za sada, pričinjava isključivo trošak. To se osobito odnosi na real-time audio, što je jedna od glavnih radijskih komponenti.

Rad nije dio magistarskog rada niti doktorske disertacije.

Rad ima 7 slika, 2 tablice (jedna s 50 Web adresa), 5 bibliografskih jedinica i 6 Internet adresa.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI

Lepušićeva 6

ZAGREB

Zagreb, 29. svibnja 2001.

Predmet: Izvješće o održanom nastupnom predavanju dr. sc. Marine Mučalo, pristupnice na natječaju

dr. sc. Damir Boras, docent Fakultet političkih znanosti u Zagrebu raspisao je natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavnom ili nastavnom zvanju za predmet “Radio”. Budući da se radi o izboru u znanstveno-nastavno zvanje (ili nastavno zvanje) u znanstvenom području Društvene znanosti, znanstvenom polju Informacijske znanosti, Fakultet političkih znanosti zamolio je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dade mišljenje o prijavi koja je stigla na natječaj.

Na temelju čl. 94. Zakona o visokim učilištima i čl. 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 23. travnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje u sastavu:

·

· dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

· dr. sc. sc. Stjepan Malović, docent (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

Budući da je natječaj objavljen za izbor u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje, Povjerenstvo je bilo dužno prvo procijeniti udovoljava li pristupnica dr. sc. Marina Mučalo uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje, te budući da bi joj to bio prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje, udovoljava li minimalnim uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za izbor u znanstveno zvanje znanstveni suradnik za područje Društvene znanosti i Uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent.

Budući da je povjerenstvo utvrdilo i smatra da pristupnica dr. sc. Marina Mučalo, ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta propisane zakonom i statutom visokog učilišta, te budući da se prvi put izabire u znanstveno nastavno zvanje, bila je obvezna održati nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima visokog učilišta koje je raspisalo natječaj, a prema "Odluci o obliku i načinu provedbe nastupnog predavanja za izbor u znanstveno-nastavna zvanja na Sveučilištu u Zagrebu" Sveučilišta.

Stoga je Dekan Fakulteta političkih znanosti, prof. dr. sc. Ivan Šiber, svojom obaviješću od 17. svibnja 2001. godine odredio da će pristupnica dr. sc. Marina Mučalo, pred izabranim Povjerenstvom, nastavnicima i studentima treće godine studija novinarstva na predmetu Radio na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, u utorak, 29. svibnja 2001. g., u 15 sati, u predavaonici Fakulteta političkih znanosti održati nastupno predavanje pod naslovom "Suvremena hrvatska radiofonija".

Na temelju toga, pristupnica, dr. sc. Marina Mučalo, održala je danas svoje nastupno predavanje pred ovim povjerenstvom.

Prije početka predavanja stručno je povjerenstvo utvrdilo da su zadovoljeni svi zakonski uvjeti za održavanje nastupnog predavanja u smislu članka 112. Zakona o visokim učilištima i članka 33. Statuta Sveučilišta, te odluke Senata Sveučilišta od 12. siječnja 1999. godine.

Sadržaj predavanja

Osamostaljenjem Hrvatske i njezinim prijelaskom na tržišnu ekonomiju, nastalo je i novo vrijeme za elektroničke medije. Nakon dugo vremena, uz državne, pojavili su se i privatni mediji. Emitiraju temeljem koncesije kojase dodjeljuje putem javnog natječaja. Natječaj raspisuje Vijeće za radio i televiziju, a temeljem tehničke dokumentacije koju izrađuje Zavod za telekomunikacije. Elaborati moraju sadržavati brojne pokazatelje (financijske, kadrovske, tehničke, prostorne i programske) kojima potencijalni koncesionari moraju dokazati da su sposobni osnovati i voditi jednu profesionalnu medijsku kuću. Za dodjelu koncesije potrebno je imati pet od devet glasova, koliko je ukupno članova Vijeća. Glasovanje je tajno, ali na sjednici koja je otvorena za javnost. Koncesiju je moguće i obnoviti po isteku koncesionarskog roka (u prosjeku pet godina). Pravni okvir koncesionarske djelatnosti čini Zakon o telekomunikacijama iz 1999. godine, te prateći pravilnici.

Danas u Hrvatskoj emitira, temeljem koncesionarskog ugovora, čak 126 radija i 13 televizija.

Ocjena i prijedlog

Na temelju održanog predavanja može se zaključiti da pristupnica izvrsno poznaje i potpuno vlada područjem kojim se bavi. Iako je riječ o vrlo opširnoj i složenoj temi, gradivo je izneseno logično i jasno na potpuno prikladan način tako da je bilo razumljivo studentima treće godine studija novinarstva kao i prisutnim nastavnicima i članovima povjerenstva. Pristupnica je pokazala izrazitu govorničku vještinu, što je također pridonijelo jasnoći i mogućnosti praćenja predavanja.

Stručno povjerenstvo suglasno je u ocjeni da je dr. sc. Marina Mučalo održala izvrsno nastupno predavanje koje je dobro prihvaćeno od studenata i prisutnih nastavnika, te smatra da njezine predavačke sposobnosti u potpunosti zadovoljavaju kriterije za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

U Zagrebu, 29. svibnja 2001.

Prof. dr. sc. Vlatko Čerić

Prof. dr. sc. Željko Panian

Prof. dr. sc. Božidar Tepeš

Fakultetskom vijeću

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora prema raspisanom javnom natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu

Prema odluci Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, donesenoj na sjednici od 19. ožujka 2002. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, predmet Informatika, prema raspisanom javnom natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Na natječaj objavljen u «Vjesniku» 07. prosinca 2001. godine javila su se dva pristupnika, dr. sc. Krunoslav Antoliš i dr. sc. Mario Žužul.

Budući da pristupnik dr. sc. Mario Žužul nije podnio potrebnu dokumentaciju za izbor u znanstveno-nastavno zvanje (nedostaje popis objavljenih radova), stručno povjerenstvo nije ni moglo odlučivati o tome da li on ispunjava uvjete natječaja pa za njega nije niti napisan izvještaj.

Stručno povjerenstvo je proučilo primljenu dokumentaciju, te podnosi Naslovu sljedeći

IZVJEŠTAJ

za pristupnika dr. sc. Krunoslava Antoliša.

1. ŽIVOTOPIS

Dr. Krunoslav Antoliš, rođen je 26. svibnja, 1961. godine u Sisku gdje završava osnovnu školu i srednju školu. Diplomirao je 1987. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, stekavši naziv diplomirani inženjer matematike.

Magistrirao je 1991. godine na poslijediplomskom studiju pravne i poslovne matematike Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te je time stekao naziv magistra pravnih znanosti. Doktorsku disertaciju pod nazivom “Projektiranje integralnih bolničkih informacijskih sustava s metodologijom integracije ekspertnih sustava” obranio je 1997. godine na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, te je time stekao zvanje doktora znanosti u području Društvene znanosti, polje Informacijske znanosti.

Godine 1999. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na području Društvene znanosti, polje Informacijske znanosti.

Dr. Krunoslav Antoliš ima 15 godina radnog staža, tijekom kojega je obavljao sljedeće poslove: specijalist za softversku podršku u Inženjeringu, Infosistem, Zagreb (1987. –1988.), načelnik odjela za informatiku u Kliničkoj bolnici Dubrava, Zagreb (1988. -1993.), pročelnik Analitičko-informacijskog odjela u Uredu za žrtve rata, VRH (1993. -1994.), viši savjetnik za elektroniku i informacijske sustave u Uredu pomoćnika načelnika glavnog stožera HV za Hrvatsku Ratnu Mornaricu (1994. -1995.), načelnik Odjela za informatiku i AOP pri Upravi za skrb MORH-a (1995. -1997.), načelnik Katedre zapovijednih obavijesno informacijskih sustava (ZOIS) na UHKoV, Hrvatskih vojnih učilišta, GS OS RH (1997.- 2001.). Trenutno je djelatni bojnik HV. Trenutno je zaposlen na Institutu za obrambene studije, istraživanja i razvoj, MORH, na funkciji voditelja prokta u Odjelu obrambenih studija, Odsjek geopolitičkih analiza.

Kao dragovoljac Domovinskog rata iz 1991. godine pristupnik je dobio Spomenicu domovinskog rata, Spomenicu domovinske zahvalnosti, te niz pohvala i nagrada od najviših vojnih struktura i zapovjednika.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

2.1. Pregled znanstvene djelatnosti

Dr. Krunoslav Antoliš bavi se problematikom iz područja informatike, komunikologije, informacijskih vojno-obavijesnih sustava, prometa i medicine. Objavio 26 znanstvenih radova, od kojih je njih 10 kategorizirano ocjenom izvorni znanstveni rad, a preostali kao znanstveni radovi tipa prethodnog priopćenja. Njegovi radovi imaju citiranost i u Current Contentsu (CC).

Pristupnik je aktivno sudjelovao na 15 međunarodnih znanstvenih simpozija, od čega 8 u zemlji i 7 u inozemstvu.

Kao sudionik projektnog tima sudjelovao je do sada na 4 znanstvena projekta Ministarstva znanosti i tehnologije RH. Kandidat je koautor i osnivač poslijediplomskog studija iz područja nacionalne sigurnosti i upravljanja resursima.

2.2. Objavljeni radovi

Pristupnik je objavio 26 znanstvenih radova i 28 stručnih radova. Popis radova nalazi se u prilogu ovog izvještaja.

2.3. Prikaz odabranih znanstvenih radova

1. K. Antoliš, V. Grbavac, M. Plenković: Transitional dynamics implication in methodology of integral information system design, Informatologia, 29/30, 1996., 3-4/1997.,1-4, pp 141-147. Original scientific paper.

Ovaj rad analizira ovisnosti između tradicijske transformacije organizacijskih i ostalih strukturnih formi gospodarstva zemalja srednje i Istočne Europe, te metodologije projektiranja i razvoja integralnih informacijskih sustava (IIS-a). Tranzicija gospodarstva i njezina dinamika bitni su čimbenici koji impliciraju transformaciju informacijske funkcije, što ima za posljedicu osmišljavanje novog učinkovitog metodologijskog pristupa projektiranja IIS-a. Radom koncipirani čimbenici učinkovitosti razvoja IIS-a i njihovo implementiranje u metodologijske koncepte preduvjet su brze i učinkovite interpolacije gospodarstvene funkcije informacijskom funkcijom. Sa stajališta takvih zadaća radom se inaugurira metodologija dijagnosticiranja info-stanja u cilju definiranja optimalnih projektnih koncepcija.

2. K. Antoliš, V. Grbavac, M. Plenković: Modular philosophy of expert system implementation, Informatologia, 29/30, 1996., 3-4/1997.,1-4, pp 89-97. Original scientific paper.

U radu se temeljem izučavanja strukturnih organizacijskih formi izgrađuje konstrukcijski formalni model strukturne filozofije funkcioniranja ekspertnog sustava višedimenzionalne građe. Radom su razmatrani načini prosudbe kakvoće i učinkovitosti ekspertnih sustava. Uvažavajući temeljne značajke strukture ekspertnog sustava oblikovan je metodologijski implementacijski pristup koji osigurava uspješnost uz uvažavanje temeljnih postavki. Te postavke očituju se posebice kroz koncipiranje načina predstavljanja znanja u ekspertnim sustavima te načina realizacije modularne integracije strukturnih elemenata u funkciji postizanja cilja. Uočavajući dosada postignuto te ekstrapolirajući postojeću situaciju, radom se predlažu i trendovi daljnjeg razvoja uporabe ekspertnih sustava. Također se analiziraju problemi koje je moguće spriječiti predloženim metodologijskim pristupima te sustavnom i ciljom vođenom izobrazbom budućih stručnjaka za razvoj i implementaciju ekspertnih sustava.

3. V. Grbavac, M. Plenković, K. Antoliš: The concept of information function model in complex organisational system, Informatologia, 29/30, 1996., 3-4/1997.,1-4, pp 115-123. Original scientific paper.

U radu se raščlanjuje koncepcija modela info-funkcije s aspekta njene primjene u okviru jednog složenog organizacijskog sustava. Rad također definira funkcijske veze različitih organizacijskih info-oblika homogenizirajući info-funkcije unutar složenog organizacijskog sustava, kao i veze te funkcije s drugim organizacijskim funkcijama. U radu se strukturira i inaugurira način koncipiranja suvremenih info-tehnoloških rješenja te se definira i raščlanjuje novi model koncipiranja info-funkcije unutar jednog složenog organizacijskog sustava.

4. K. Antoliš, V. Grbavac, F. Rotim: The Development of Info-System and Artificial Intelligence in the Medicine of Traffic, Suvremeni promet, 1-2, 1998. Str. 43-49. Preliminary communication.

U radu se istražuju informacijski sustavi u prometnoj medicini, koje autori raščlanjuju putem pojedinih razvojnih faza, a kroz pristup trima informacijskim skupinama: podacima, informacijama i znanju. Svaka od spomenutih skupina sa stajališta svoje orijentiranosti determinira određeni aplikativni pomak, te implicirala u radu strukturirani projektni pristup. U svojoj konačnici u radu dolazimo do spoznaje o osnovnim obilježjima i pravcima umjetne inteligencije (UI) razvojno aspektirane medicinskim okruženjem. U radu se također raščlanjuje UI sa stajališta perspektive i daljnjeg razvoja te njenih implikacija. Umjetna inteligencija sa razmatra i sa stajališta radom predloženih klasifikacija unutar nje same, i to usko u vezi s praktičnim aplikativnim područjima njezine primjene. Aspekti ekspertnih sustava te njihova zadaća i značaj unutar umjetne inteligencije, a posebice u pogledu implementacijske problematike, predmetom je razmatranja posljednjeg dijela ovoga rada.

5. V. Grbavac, K. Antoliš, D. Rotim: Global Strategy Approach Aspect of Reinstating Croatian Information Sovereign, Suvremeni promet, 5, 1998. Str. 473-481. Preliminary communication.

U radu se raščlanjuju globalni aspekte strategijskog pristupa uspostave hrvatske informacijske suverenosti. Također se strukturiraju i polazne pretpostavke koje determiniraju trenutnu informacijsku situaciju, kao što su: svijet postaje globalno selo, komunikacijska revolucija u tijeku, informacijski resursi postaju strateški resursi razvitka i to ponajprije visoko razvijenih zemalja, treći milenij kao milenij komunikacija. U istraživanju pristupa izgradnje informacijskog društva (ID) autori se koriste sljedećim metodama: metodom kvalitativne i kvantitativne analize, funkcionalnom metodom, genetsko strukturiranom metodom, te info-metodama. U globalnom pristupu istraživanja strukturirani su elementi izgradnje ID i to sa stajališta komunikacijske infrastrukture, strojnih resursa (informacijska i komunikacijska tehnologija), komunikacijskih sustava, te informacijskih baza. Raščlanjujući razne pristupe izgradnji informacijskog društva, u radu se sagledavaju implikacije globalno aspektiranih svjetskih postignuća i odrednica u determiniranju hrvatskog pristupa u funkciji strukturiranja koncepcijske i strategijske osnovice hrvatskog puta u ID. Pri tom se istodobno vodi računa o sukladnosti dokumentima Europske unije koji definiraju pravni, koncepcijski, financijski okvir, te posebice upućuju na daljnji pravac koncepcijskog informacijskog razvitka Europske unije posebice sa stajališta procesa realizacije i uspostave ID-a europske razine.

2.4. Ocjena sveukupne znanstvene djelatnosti

Dr. Krunoslav Antoliš je objavio niz radova u međunarodnim časopisima i aktivno sudjelovao na međunarodnim znanstvenim skupovima, a u posljednje se vrijeme vodi znanstveno-istraživački projekt za potrebe MORH-a. On je plodan znanstvenik koji je dao znanstveni doprinos u području Društvene znanosti polju Informacijske znanosti i to posebice u medicinskoj, prometnoj i obavještajno-sigurnosnoj domeni. U posljednjih je nekoliko godina jedan od prvih znanstvenika u našoj zemlji koji je sustavno počeo proučavati problematiku borbe protiv terorizma i to posebice sa stajališta njegovih novih oblika, te strukturiranja informacijskog dijela sustava nacionalne sigurnosti.

3. NASTAVNA DJELATNOST

3.1. Izvođenje dodiplomske nastave i razrada nastavnih programa

Nastavno-pedagoškim radom pristupnik se počeo baviti gotovo od početka svoje djelatnosti na kompjutorskoj obradi podataka i to kao predavač na raznim seminarima i savjetovanjima, da bi se sustavnije time počeo baviti 1997. godine nakon imenovanja za načelnika Katedre zapovjednih obavijesno informacijskih sustava UHKoV-a, Hrvatskih vojnih učilišta. Tu je pristupnik bio angažiran u izvedbi nastave iz predmeta «Temelji informatike» na temeljnoj i višoj časničkoj izobrazbi, te predmeta «Primjena informatike u telekomunikacijskim sustavima» na višoj časničkoj izobrazbi UHKoV, a također je i vanjski predavač predmeta «Temelji informatike» na Zapovjedno stožernoj školi “Blago Zadro”.

U vanjskoj suradnji s visokoškolskim institucijama Sveučilišta i Tehničkog veleučilišta u Zagrebu kandidat je angažiran kao nositelj i predavač predmeta «Uvod u informatiku» na stručnom studiju Visoke policijske škole PA MUP RH u šk. god. 1999/2000, kao nositelj i predavač predmeta «Uvod u statistiku i informatiku» na znanstvenom studiju diplomirani kriminalist Visoke policijske škole PA MUP RH u šk. god. 2000./2001., te kao nositelj i predavač predmeta «Poslovna matematika» na studiju Informatički menadžment Tehničkog veleučilišta u Zagrebu od šk. god. 2000./2001. do danas.

U okviru rada na Katedri zapovjednih obavijesno informacijskih sustava UHKoV-a Hrvatskih vojnih učilišta, kandidat je bio u više navrata mentor polaznicima u izradama diplomskih radova, te predsjednik povjerenstva za obranu diplomskih radova svih polaznika roda veze.

3.2. Autorstvo knjiga i skripata

Docent dr.sc. Krunoslav Antoliš autor je knjige: «Višedimenzionalni pristup izgradnji informacijskih sustava za potporu u odlučivanju» koja je u tisku u Hrvatskom Vojnom Učilištu MORH.

3.3. Ocjena sveukupne nastavne djelatnosti

Dr. Krunoslav Antoliš intenzivno sudjeluje u nastavnoj djelatnosti, te je nositeljem i izvođačem većeg broja kolegija na dodiplomskoj razini Sveučilišta u Zagrebu, Tehničkog Veleučilišta u Zagrebu te Hrvatskog Vojnog Učilišta (HVU). Za veći dio tih kolegija je osmislio i razradio nastavne planove i programe, te je napisao i knjigu koja je u tisku za potrebe nastavnog progresa na HVU. Potiče nastavnu djelatnost inicirajući nove predmete, od koji su mu neki trenutno u fazi nominacije za poslijediplomsku razinu izobrazbe na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a također je i koautor prijedloga studije uspostave poslijediplomske izobrazbe iz područja nacionalne sigurnosti koja je upućena na razmatranje saborskom odboru zaduženom za tu domenu.

Pristupnik je bio mentor većem broju dodiplomanada, te je dao doprinos unapređenju i modernizaciji nastavne djelatnosti u području Društvene znanosti polje Informacijske znanosti.

4. STRUČNA DJELATNOST

4.1 Stručni projekti

Pristupnik je radio niz stručnih projekata. U Inženjeringu Infosistema Zagreb radio je na projektu “Primjena grafike za realizaciju interaktivnih CAD-CAM aplikacija za NC strojeve”, i to na aplikacijskoj okolini proizvodnih zadaća u Đuri Đakoviću Sl. Brod, te u kombinatu Borovo u Borovu. Za Kliničku bolnicu Dubrava (KBD) radio je projekt “Razvoj i uspostava integralnog informacijskog bolničkog sustava”. Za potrebe Ureda za žrtve rata Vlade Republike Hrvatske radio je na projektima “Obnove traženja zatočenih i nestalih osoba” te “Informatizacije nadzora nad radom humanitarnih organizacija”.

Za potrebe Ureda P NGS HV za RM, radi na međuresornom projektu “Uspostave integralnog informacijskog sustava nadzora nad Jadranskim akvatorijem”, u okviru čega po zapovijedi Načelnika GS OS RH vodi podprojekt “Uspostava sigurnosnog radarskog sustava na otočju Brijuni” (Teget). Za potrebe Uprave za skrb MORH radio je projekt izrade i uspostave “Integralnog informacijskog sustava skrbi za stradale hrvatske branitelje iz Domovinskog rata i članove njihovih obitelji”.

Na Katedri Zapovjednih obavijesno-informacijskih sustava (ZOIS-a) na Hrvatskim vojnim učilištima UHKoV-a radi na projektu “Taktičko znakovlje oružanih snaga RH”, koje je po zapovjedi Načelnika GS OS RH urađeno za potrebe GS OS RH, gardijskih brigada i podstožernih postrojbi, te na projektu izrade “Hrvatske vojne strategije”. Za potrebe Instituta za obrambene studije istraživanja i razvoj MORH-a radi na projektu “Uspostave državnog sustava za borbu protiv terorizma”, te na projektu “Institucionalizacija istraživanja i izobrazbe za područja nacionalne sigurnosti i upravljanja resursima”.

4.2. Društvena djelatnost u struci

Pristupnik je još kao student bio član Znanstveno-nastavnog vijeća Skupštine Sveučilišta u Zagrebu, ispred Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Član je domaćih i međunarodnih znanstvenih društava Hrvatsko znanstveno društvo za promet, Hrvatsko komunikološko društvo (član predsjedništva), International Federation of Communication Association, te Hrvatsko društvo za medicinsku informatiku.

4.3. Stipendije, nagrade i članstva u stručnim udruženjima

Docent dr.sc. Krunoslav Antoliš dobitnik je plakete za znanstveni rad u području tehnike, polje prometnih znanosti, od Hrvatskog znanstvenog društva za promet.

4.4. Ocjena sveukupne stručne djelatnosti

Dr. Krunoslav Antoliš je tijekom svojega petnaest godišnjeg radnoga staža pokazao vrlo veliku stručnu aktivnost u rješavanju problema pomoću informatičkih metoda i tehnika. Vodio je i sudjelovao u velikom broju raznovrsnih stručnih projekata, vodio je više spomenutih projekta na razini Vlade Republike Hrvatske, te bio aktivan član niza stručnih tijela pojedinih resora Vlade Republike Hrvatske. Za svoj rad dobio je i niz nagrada i pohvala od strane MORH-a koji ga upućuje na stručna usavršavanja u inozemstvo (York, Engleska, Norlofk, USA i dr.). Također je i objavio preko dvadeset stručnih radova na raznim međunarodnim skupovima u zemlji i inozemstvu.

Time je pristupnik svojim stručnim znanjem i višegodišnjim angažmanom dao veliki doprinos u širokom spektru stručnih djelatnosti u području Društvene znanosti polju Informacijske znanosti.

5. MIŠLJENJE POVJERENSTVA

Analizom cjelokupnog znanstvenog, nastavnog i stručnog rada pristupnika stručno povjerenstvo je zaključilo da pristupnik dr. sc. Krunoslav Antoliš ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta prema natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, i to:

I. Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti
(Narodne novine broj 38/1997.)

Pristupnik ima 26 objavljenih znanstvenih radova, od čega su njih 5 objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (to su radovi broj 1-5 iz popisa znanstvenih radova kandidata navedenog u prilogu ovog izvještaja – ti su radovi pobliže opisani u točci 2.3. ovog izvještaja).

Time premašuje minimalno propisani broj od bar 5 objavljenih znanstvenih radova, od čega bar 2 treba biti objavljeno u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama.

II. Uvjeti Rektorskog zbora (Narodne novine br. 94/1996)

Kandidat zadovoljava 3 uvjeta Rektorskog zbora:

1. da je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju najmanje jednu školsku godinu, ili da je radio na znanstveno-istraživačkim projektima u zvanju znanstvenog;

Pristupnik je sudjelovao je u izvođenju nastave na Katedri zapovijednih obavijesno informacijskih sustava na Hrvatskim vojnim učilištima, kao nositelj predmeta i predavač na VPŠ MUP-a sudjelovao je u izvođenju dodiplomske nastave, te kao nositelj i predavač izvodio nastavu na VTU u Zagrebu, smjer Informatički menadžment. Pristupnik je također kao znanstveni suradnik i znanstveni istraživač sudjelovao na četiri znanstvena projekta.

2. da je održao barem dva priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih jedno na međunarodnom skupu

Pristupnik je održao 24 priopćenja na 15 međunarodnih skupova.

3. da je pomagao diplomandima i/ili magistrandima pri izradi diplomskih/magistarskih radova i da je objavio barem jedan rad u koautorstvu s diplomandom/magistrandom.

Pristupnik je pomagao u izradi većeg broja diplomskih radova.

Time dr. Krunoslav Antoliš ispunjava više od 2 propisana uvjeta Rektorskog zbora koje je potrebno zadovoljiti.

6. ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

Na temelju utvrđenih činjenica povjerenstvo zaključuje da pristupnik dr. sc. Krunoslav Antoliš ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent prema natječaju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Prijedlog Povjerenstva

Stoga stručno povjerenstvo predlaže Naslovu da se dr. sc. Krunoslav Antoliš izabere u znanstveno-nastavno zvanje docent u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti, za predmet «Informatika» na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 11.04.2002.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Vlatko Čerić

Prof. dr. sc. Željko Panian

Prof. dr. sc. Božidar Tepeš

Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja

o ispunjavanju uvjeta predložnika za izbor

u suradničko zvanje asistenta na Odsjeku dramaturgije

i teorije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu

Budući da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. ožujka 2002. imenovalo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predložnika za izbor u zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Odsjeku dramaturgije i teorije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, podnosimo Vijeću ovo skupno

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u Vjesniku od 25. siječnja 2002. javila su se dva pristupnika: mr. sc. Goran Pristaš i mr. sc. Marijan Šabić.

Mr. sc. Goran Pristaš, rođen 1967. u Banja Luci, Bosna i Hercegovina, hrvatski državljanin, diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu godine 1993, a 17. siječnja 2002. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Poslijediplomski studij književnosti) obranio magistarski rad pod naslovom Situacija, događaj, pregnantni trenutak. Zaposlen je kao mlađi asistent na Odsjeku dramaturgije i teorije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Mr. sc. Marijan Šabić, rođen 1974. u Slavonskom Brodu, hrvatski državljanin, diplomirao je komparativnu književnost i bohemistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 1998, a 26. lipnja 2001. na istom fakultetu (Poslijediplomski studij kroatistike) obranio magistarski rad pod naslovom Nacionalni identitet u nefikcionalnoj popularnoj prozi. Zaposlen je kao knjižničar Slavonskom Brodu.

Prema priloženoj dokumentaciji, oba pristupnika ispunjavaju sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96. i br. 129/2000) i Zakonom o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (Narodne novine br. 59/96). Prednost ipak dajemo mr. sc. Goranu Pristašu, koji je već stekao nastavno i znanstvenoistraživačko iskustvo kao mlađi asistent (od 1997) na Odsjeku dramaturgije i teorije Akademije dramske umjetnosti, gdje vodi seminare iz praktične dramaturgije i analitike drame, kao i na dodatnom studiju teatrologije pri Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje vodi seminare iz suvremenih kazališnih teorija i povijesti plesa, i kojeg se sveukupni znanstveni, stručni i umjetnički rad već petnaestak godina odvija u najužem znanstvenom i umjetničkom polju za koje se bira asistent na Odsjeku dramaturgije i teorije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Stoga Povjerenstvo predlaže da se u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Odsjeku dramaturgije i teorije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu izabere mr. sc. Goran Pristaš.

U Zagrebu, 11. travnja 2002.

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

predsjednik Povjerenstva

Dr. sc. Milovoj Solar, red. prof.

član Povjerenstva

Dr. sc. Vjeran Zuppa, red prof. ADU

član povjerenstva

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: Dopuna Izvještaja o izboru u nastavno zvanje predavača hrvatskoga jezika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu od 5. prosinca 2001. godine

Na temelju zahtjeva Matičnoga povjerenstva za područje humanističkih znanosti-polje jezikoslovlja i znanosti o književnosti (Broj: 01- 2388/1- 2001); od 21. siječnja 2002.) podnosimo sljedeći dopunjeni izvještaj:

Na natječaj raspisan u "Vjesniku" 24. rujna 2001. godine za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za hrvatski jezik javili su se : Mario Grčević, mr. sc. Ante Selak, Jelena Vignjević, prof., i Ivana Zerec, prof.

Evo (sažetih) podataka o životu i radu prijavljenih pristupnika na raspisan natječaj u "Vjesniku" 24. rujna 2001.

1. Mario Grčević, rođen je 14. veljače 1969. u Varaždinu (državljanin RH). Osnovnu školu pohađa u Varaždinu i Mannheimu (SR Njemačka), a srednju školu u Zagrebu (Obrazovni centar za jezike u Zagrebu, struka: ekonomska, obrazovni profil: inokorespodent), a studijem južne slavistike i njemačke filologije na Sveučilištu u Mannheimu stječe titulu Magister Artium. (U dokumentaciji nije priložena nostrificirana diploma o visokoj stručnoj spremi.)

Za knjigu "Die Entstehung der kroatischen Literaturesprache" (1997) dobio je Nagradu HAZU (1999. godine). Prijavio je doktorsku disertaciju pod radnim naslovom: "Štokavski misal Vatikanske knjižnice (Neof. 55) iz 16. stoljeća i hrvatski književnojezični razvoj" u Erlangenu (1996./97.) u Njemačkoj. Trenutno radi kao znanstveni suradnik na projektu "Institutionalisierungsprozesse" - Slavenski seminar Sveučilišta u Mannheimu. Tečajeve iz hrvatskoga jezika vodio je u Večernjoj školi i Narodnome sveučilištu u Mannheimu (od 1990. do 1995. te 1997. i 1998).

2. Mr. sc. Ante Selak, rođen je u Rašćanima Gornjim, 19. studenoga 1949. (državljanin RH), gdje završava osnovnu školu. U Splitu polazi gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju. Na matičnom fakultetu magistrirao je obranivši magistarski rad pod naslovom "Metodički pristup poeziji Tina Ujevića". Ima 23 godine radnoga staža. Trenutno radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. Na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu četvrtu godinu predaje Uvod u književnost (kao vanjski suradnik).

Dosad je objavio dvije knjige: "Pjesmom pjesniku" (mo., 1992) i "Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti" (suautor dr. Marko Samardžija, 2001). Priredio zbornik "Taj hrvatski" (1992), zatim uredio višesveščani izbor iz "Hrvatske revije" ("Hrvatska zauvijek" - prilozi o hrvatskoj državotvornoj misli, "Sudbine i djela" - radovi o književnosti, umjetnosti i jezikoslovlju, "Cvrčak u boriku" - poezija i proza; 1996), almanah "Hrvatsko osnovno školstvo"(1998).

Inicirao je i/li uređivao više biblioteka i nakladničkih projekata ("Prosvjetni radnici pisci", "Riječ hrvatska", "Res publica", "Verbum croaticum", "Hrvatska dijaspora", "Croaticum" ). Priredio šest monografija o osnovnima školama iz Zagreba, Poreča, Velike Gorice i Umaga. U časopisima i novinama objavljivao je prikaze, književne kritike, eseje i recenzije.

3. Jelena Vignjević, prof., rođena 26. lipnja 1969. u Blatu na otoku Korčuli (državljanka RH). Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, srednju školu pedagoškog usmjerenja u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završava studij kroatistike i južnoslavenskih filologija. Godine 1998. upisala je poslijediplomski studij jezikoslovne kroatistike. Ima sedam godina radnoga staža. Trenutno radi u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje predaje hrvatski jezik i književnost.

4. Ivana Zerec, prof., rođena 6. ožujka 1975. u Zagrebu (državljanka RH). Osnovnu školu pohađa u Sv . Ivanu Zelini, a gimnaziju u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira kroatistiku i talijanski jezik te stječe zvanje profesora hrvatskoga i talijanskoga jezika i književnosti. Trenutno pohađa poslijediplomski znanstveni studij književnosti na matičnom fakultetu. Ima četiri godine radnoga staža. Kao vanjski suradnik vodi seminare i vježbe iz kolegija Hrvatski jezik na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu akad. g. 1999/2000. i 2001/2002).

Zaključno konstatiramo: Povjerenstvo je ustanovilo da pristupnici: mr. sc. Ante Selak, Jelena Vignjević, prof., Ivana Zerec, prof., zadovoljavaju minimalne uvjete tražene u raspisanom natječaju za predavača hrvatskoga jezika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (prema članku 95. Zakona o visokim učilištima ("Narodne novine", br. 59/96.- pročišćeni tekst), dok Mario Grčević nije priložio nostrificiranu diplomu o postignutoj visokoj stručnoj spremi.

Stručno povjerenstvo:

prof. dr. sc. Ivan Sović, predsjednik

__________________________________

prof. dr. sc. Dunja Pavličević-Franić, drugi član

__________________________________

prof. dr. sc. Josip Silić, treći član

U Zagrebu, 19. prosinca 2002.

Dr. sc. Mile Mamić, red. prof.

Dr. sc. Josip Lisac, red. prof.

Dr. sc. Marko Samardžija., red. prof.

Zadar, 14. siječnja 2002.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili

profesora visoke škole na Visoku učiteljsku školu u Zadru,

Sveučilišta u Splitu.

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. lipnja 2001.imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika, za predmet Hrvatski jezik na studiju za učitelje.

Visoka učiteljska škola u Zadru, Sveučilišta u Splitu raspisala je natječaj za izbor jednog nastavnika u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika za predmet Hrvatski jezik na studiju za učitelje. Natječaj je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji od 12. 5. 2001.

Prijavu na natječaj podnijeli su dr. Šimun Musa, dr. Ljiljana Šarić, mr. Tatjana Stupin Lukašević i Josip Miletić.

Budući da svi predloženici ispunjavaju tražene uvjete, dajemo o svima pojedinačno izvješće, ali ističemo da s obzirom na cjelokupnu djelatnost i izrazito jezičnu usmjerenost svojih radova dr. Ljiljana Šarić ima najbolje uvjete imajući na umu predmet za koji je natječaj raspisan.

Izvješće

Josip Miletić rođen je 7. svibnja 1970. god. u Zadru. Diplomirao je 1997. god. na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, te stekao zvanje – profesor hrvatskoga jezika i književnosti.

Iste godine zaposlen je na Filozofski fakultet u Zadru, gdje je primljen kao znanstveni novak na projekt Hrvatsko pravno nazivlje (070004), glavnog istraživača prof. dr. Mile Mamića.

1. veljače 2001. god. izabran je u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, kao i u suradničko zvanje mlađeg asistenta za kolegij Metodika nastave hrvatskoga jezika.

Dvije godine (1999/2000. i 2000/2001.) održavao je predavanja, seminare i ispite iz kolegija Metodika nastave hrvatskoga jezika na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Tri godine (1998/1999., 1999/2000. i 2000/2001.), kao kao vanjski suradnik, održavao je predavanja, seminare i ispite iz kolegija Povijest hrvatskoga standardnog jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.

1998. god. vodio je ljetni tečaj hrvatskoga jezika za djecu iz hrvatske dijaspore u organizaciji Hrvatske matice iseljenika.

1999. god. radio je na ljetnom tečaju hrvatskoga jezika u školi LIN-CRO u Zadru.

Na poslijediplomskom studiju kroatistika – smjer hrvatski jezik, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu izvršio je sve obveze studija i izradio magistarski rad “Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu”, koji je u postupku ocjene.

Na poslijediplomskom studiju Teorija i politika marketinga na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu izvršio je sve obveze studija i izradio magistarski rad “Specifičnosti marketinške koncepcije u obrazovanju”, koji je u postupku ocjene.

Zaključak

Na temelju podnesenog materijala vidljivo je da Josip Miletić udovoljava čl. 80, st. 1. Zakona o visokim učilištima i uvjetima za zvanje predavača.

1. ...........................................

( Mile Mamić, red. prof.)

2. ...........................................

( Josip Lisac, red. prof. )

3. ................................................

( Marko Samardžija, red. prof.)

Zadar, 14. siječnja 2002.

Izvješće

Dr. Ljiljana Šarić rođena je 28. studenog 1967. god. u Župi. Diplomirala je 1990. god. studij kroatistike s južnoslavenskim filologijama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1995. stekla je stupanj magistra humanističkih znanosti, obranom magistarskog rada pod naslovom “Antonimija u hrvatskome jeziku”. 1999. god. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom “Kvantifikacija u hrvatskome jeziku” i time stekla stupanj doktora znanosti. 1999. izabrana je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje filologije u području humanističkih znanosti na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Zaključak

Na temelju podnesenog materijala vidljivo je da dr. Ljiljana Šarić udovoljava čl. 80, st. 3. Zakona o visokim učilištima kao i uvjetima za zvanje profesora visoke škole. Što smo već i istaknuli, ona bi po svojoj kvalificiranosti imala apsolutnu prednost s obzirom na predmet za koji je raspisan natječaj.

1 ...........................................

( Mile Mamić, red. prof.)

2. ...........................................

( Josip Lisac, red. prof. )

3. ................................................

( Marko Samardžija, red. prof.)

Zadar, 14. siječnja 2002.

Izvješće

Šimun Musa rođen je 4. travnja 1951. god. u D. V. Ograđeniku, općina Čitluk. Na Filozofskom fakultetu, studijsku grupu hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti i filozofiju, diplomirao je u Zadru, 1975. godine. Poslijediplomski studij s područja filologije iz jugoslavenskih književnosti završio je 1984. god. na Zagrebačkom sveučilištu obranivši magistarski rad “Novelistika Mirka Božića”.Doktorirao je 9. svibnja 1994. god. obranom disertacije pod naslovom "“Život i književno djelo Ilije Jakovljevića”, čime je stekao znanstveni stupanj doktora humanističkih i društvenih znanosti iz znanstvenog područja filologije. Iste je godine izabran u zvanje docenta na Pedagoškom fakultetu u Mostaru.

Radio je kao profesor u Gimnaziji Ljubuški, Gimnaziji Čitluk, Srednjoj školi Čapljina, te na Pedagoškom fakultetu u Mostaru (radi od 1993. god.). Urednik je u nakladničkim kućama ZIRAL i ŠKOLSKA NAKLADA, urednik časopisa ŠKOLA, a također član uredništva časopisa OSVIT i časopisa MOSTARIENSIA iz Mostara. Redoviti je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, Sarajevo, član je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.

Radio je kao savjetnik i ravnatelj Zavoda za školstvo u Mostaru, te obavljao dužnosti u tijelima vlasti u BiH (područje prosvjete i znanosti). Izvanredni je profesor na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje predaje predmete Novija hrvatska književnost, Dječja književnost i Metodika nastave hrvatske književnosti.

Predsjednik je Organizacijskog odbora znanstvenog simpozija Mostarski dani hrvatskog jezika 2000. god., a potom i 2001. god. Glavni je urednik Zbornika o fra Filipu Lastriću, u povodu njegove 300. obljetnice rođenja, objavljenom u rujnu 2000. god. u Mostaru. Organizator je i niza drugih prosvjetnih i znanstvenih skupova u BiH, a također aktivan sudionik mnogih znanstvenih, kulturnih i stručnih skupova u domovini i inozemstvu.

Zaključak

Na temelju podnesenog materijala vidljivo je da dr. Šimun Musa udovoljava čl. 80, st. 3. Zakona o visokim učilištima kao i uvjetima za zvanje profesor visoke škole.

1. ...........................................

( Mile Mamić, red. prof.)

2. ...........................................

( Josip Lisac, red. prof. )

3. ................................................

( Marko Samardžija, red. prof.)

Zadar, 14. siječnja 2002.

Izvješće

Tatjana Stupin rođena je 1964. god. u Puli. Diplomirala je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru 1987. godine. Njen diplomski rad “Ibsenovsko-strindbergovski motivi u Krležinim Glembajevima” nagrađen je trećom nagradom (tkz. Brankovom) u konkurenciji svih filozofskih, filoloških i pedagoških diplomskih radova u bivšoj Državi.

Školske 1987/1988. god. predaje u osnovnoj školi na otoku Vrgadi. Od 1988. god. radi u zadarskom “Narodnom listu”. Nakon godinu dana pripravničkog staža dobiva stalni posao u tim novinama, u kojima je od 1990. god. urednica kulturne rubrike. Svojim je dugogodišnjim publicističkim stvaralaštvom nastojala u zadarskom kulturnom i javnom životu promicati i popularizirati književnost i znanost o književnosti pišući niz istraživačkih članaka, kritika, eseja, feljtona, osvrta, prikaza.

Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1995. god. temom: “Fenomen laurizma u Krležinu književnom kompleksu”.

Majka je dvoje djece.

Zaključak

Na temelju podnesenog materijala vidljivo je da mr. Tatjana Stupin Lukašević udovoljava čl. 80, st. 1. Zakona o visokim učilištima kao i uvjetima za zvanje predavača.

1. ...........................................

( Mile Mamić, red. prof.)

2. ...........................................

( Josip Lisac, red. prof. )

3. ................................................

( Marko Samardžija, red. prof.)

Zadar, 14. siječnja 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja

za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača

visoke škole (područje humanističkih znanosti, polje

jezikoslovlje) za nastavne predmete Metodika nastave

hrvatskog jezika i Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj

školi u Gospiću

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE

HUMANISTIČKIH ZNANOSTI REKTORSKOG

ZBORA VISOKIH UČILIŠTA

REPUBLIKE HRVATSKE

POLJE KROATISTIKA

Trg maršala Tita 14

10000 Z a g r e b

Visoka učiteljska škola u Gospiću Sveučilišta u Rijeci uputila je 6. studenoga 2001. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta Vesne Grahovac- Pražić koja se prijavila na natječaj objavljen u Novom listu od 18. listopada 2001. za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za nastavne predmete Metodika nastave hrvatskoga jezika i Hrvatski jezik.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. lipnja 2001. imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja u sastavu: prof. dr. sc. Vlado Pandžić, prof. dr. sc. Josip Silić i prof. dr. sc. Josip Kekez.

Nakon proučene dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na temelju Zakona o visokom školstvu (Narodne novine, br. 59/96.) te naputku Rektorskoga zbora (Narodne novine, br. 94/96.) pristupničina je djelatnost, relevantna za izbor u nastavno zvanje, prikazana u sljedećim posebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Nastavna djelatnost

3. Znanstvena i stručna djelatnost

4. Zaključno mišljenje

5. Popis radova

1. Ž i v o t o p i s:

Vesna Grahovac-Pražić rođena  je u Gospiću 24. lipnja 1955. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Gospiću. Diplomirala je godine 1979. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje profesora jugoslavenskih jezika i književnosti i komparativne književnosti. Iste godine zaposlila se u srednjoj školi u Gospiću gdje je radila do 1996. Te se godine zaposlila na Pedagoškom fakultetu Rijeka, Odsjek u Gospiću, kao predavač nastavnih predmeta Hrvatski jezik i Metodika nastave hrvatskog jezika. Nakon izdvajanja učiteljskih studija predavač je istih nastavnih predmeta na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. Prije rata bila je upisana na poslijediplomski studij metodike u Zagrebu. Položila je ispite iz prve godine.
Sada je upisana na poslijediplomski znanstveni studij Književnost i društveno-humanistički kontekst na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

2. N a s t a v n a d j e l a t n o s t:

Od godine 1995. kao vanjska suradnica predavala je na učiteljskom studiju Odsjeka za razrednu nastavu i predškolski odgoj u Gospiću Pedagoškog fakulteta u Rijeci kolegije Hrvatski jezik i Metodika nastave hrvatskog jezika. Tijekom 1996. godine izabrana je u zvanje predavača na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću te predaje iste nastavne predmete. Održavala je predavanja, seminare, vježbe te vodila metodičku praksu. Mentorica je studentima u izradbi diplomskih radova. U predavanjima i seminarima posebnu pozornost poklanja stvaralačkim mogućnostima studenata.

Na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću pokrenula je izlaženje studentskog lista. U gradu Gospiću sudjeluje u organizaciji književnih večeri, stručnih predavanja itd.. Djelatni je član Matice hrvatske.

Sada je prodekanica za nastavu na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću.

3. Z n a n s t v e n a i s t r u č n a d j e l a t n o s t:

Stručno povjerenstvo ističe, nakon uvida u tiskane radove pristupnice, znanstvene i stručne, da su ti radovi najvećim dijelom s područja razredne nastave. S priloženog popisa znanstvenih i stručnih radova, prema kriterijima iz Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 95/96.), kratko je prikazano te ocijenjeno svih šest radova:

- Komunikacija studenata učiteljskog studija s kazališnom predstavom, Napredak, Zagreb, 1999, 4, str. 494.- 498.:
U radu su prikazani rezultati istraživanja spremnosti studenata razredne nastave za komunikaciju s kazališnom predstavom i razine njihove recepcije kazališne predstave. Pošlo se od činjenice da su studenti u dotadašnjoj izobrazbi stekli predznanja za komunikaciju s kazališnom predstavom kao  uprizorenjem književno-scenskog djela i da mogu komunicirati s predstavom na literarno-teatrološkoj razini. Istraživanje je pokazalo nespremnost studenata za komunikaciju. Recepcija je kazališne predstave na naivno-realističkoj razini koja ne odgovara izobrazbenom stupnju studenata visokih učiteljskih škola.

Autorica je ovim radom potkrijepljeno usmjerila pozornost na potrebu ostvarbe komunikacije budućih učitelja i učenika s kazališnom predstavom što predstavlja doprinos unapređivanju odgojno-izobrazbenoga rada.

- Obrazovna tehnologija u razrednoj nastavi, Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija (zbornik radova), Gospić, 2000, str. 332-337.:
  Rad donosi istraživanje čimbenika nastavne tehnologije: nastavnika,
učenika, nastavnih sredstava i pomagala te okolnosti. Polazišna je tvrdnja da nema kvalitetne škole bez suvremene nastavne tehnologije.  Izazovno je pitanje kako povećati spremnost nastavnika za primjenu nastavne tehnologije. Budući da je "video-tehnologija" danas vrlo pristupačna učiteljima mlađih osnovaca, autorica se usmjerila na osmišljavanje i oprimjerivanje primjene "videa" u razrednoj nastavi hrvatskog jezika. Zanimljivo je pokazala mogućnosti uključivanja "videa" u različitim dijelovima nastavnog sata, raznovrsnim nastavnim satima i svim nastavnim područjima.

- Metodičko oblikovanje dramskog djela u čitankama za razrednu nastavu, Metodika, Zagreb, 2000, 1, str. 103-109.:

U tekstu se razmatra metodičko oblikovanje udžbeničke jedinice   dramskog teksta u razrednoj nastavi. Raščlambom izabranoga udžbeničkog korpusa prikupila je autorica obilje dokaza o tradicionalnim slabostima metodičkoga instrumentarija koji skromno afirmira teatrološki pristup. Anketom je na izabranom uzorku provjerila recepciju dramskog teksta na teatrološkoj razini. Potkrijepila je polazišnu tvrdnju o obvezatnom prvenstvu teatrološkog pristupa dramskom djelu u udžbenicima (čitankama) književnosti namijenjenima učenicima nižih razreda osnovne škole.

Stručni se doprinos ovog rada ponajprije očituje u dobroj kritičkoj raščlambi dotične problematike te otvaranju novih putova stvaranja svrhovitih udžbenika književnosti.

- Televizijska dokumentarna emisija u razrednoj nastavi, Život i škola, Osijek, 2000, 3, str. 115-121.:
     U radu se raspravlja o teškoćama učitelja razredne nastave u ostvarivanju programskih ciljeva iz nastavnog područja Medijska kultura. Autorica predstavlja neprijeporne činjenice o velikoj dječjoj vezanosti za televiziju, ali i postavlja već stara pitanja o načinima i svrhovitosti gledanja televizije. Nastoji osmisliti putove učeničkog osposobljavanja za komunikaciju s televizijom. Obrazlaže potrebu usmjerivanja učenika na gledanje dokumentarne televizijske emisije i nudi usustavljen metodički pristup dokumentarnoj emisiji. 

- Film i televizija u razrednoj nastavi, Metodika, Zagreb, 2001, 2-3, str. 59-67.:

Autorica tvrdi da u okviru proučavanja razvojne dobi djece, posebno u nižim razredima osnovne škole, ne može se zanemariti istraživanje susreta djece s filmom. Provela je anketu u pet osnovnih škola i to u prvim, drugim, trećim i četvrtim razredima o vremenu gledanja televizije i filma te o filmovima koje djeca vole gledati.Tražila je da  izdvoje najdraži film i lik. Zanimao ju je i odnos obitelji prema sadržajima koje učenici gledaju, a također je anketirala učitelje o programskim sadržajima medijske kulture (ponajprije filma). Istraživanja su pokazala ovisnost mladih gledatelja o trivijalnim sadržajima filmske umjetnosti i neobičnu i neprikladnu uključivanju u svijet odraslih te da je postojeće programske sadržaje teško ostvariti u svagdašnjoj praksi.

Iako se osnovni doprinos ovog rada očituje u prožimanju kvalitativnoga i kvantitativnoga istraživačkog pristupa, dobar je prilog mogućnostima boljeg usmjeravanja nastave koja polazi od i od učeničkih stajališta i interesa.

- Časopis kao medijski sadržaj, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, Zagreb, 2001, 3, str. 193-198.:

U tekstu se govori o potrebi i važnosti medijskog odgoja te podizanja osnovnoškolske medijske  kulture na više razine. Posebna se pozornost posvećuje tisku kao jednoj od sastavnica nastavnoga područja Medijska kultura u okviru službenoga programa nastavnog predmeta Hrvatski jezik. Obrazložila je nedopustivo zanemarivanje tiska (posebice časopisa) u nastavnom programu ali i u čitankama.

Pristupnica Vesna Grahovac-Pražić bila je recenzentica udžbenika za razrednu nastavu (Andrea Škribulja, Čitanka za drugi razred osnovne škole; Jadranka Žderić, Udžbenik i vježbenica iz hrvatskog jezika za drugi razred osnovne škole).

Objavila je nekoliko članaka u zagrebačkim Školskim novinama:
- Studentima i profesorima (broj 11, 17. lipnja 1997.);
- Novi udžbenici iz hrvatskog jezika za četverogodišnje strukovne škole (broj 10, 16. ožujka 1999.);
- Hrvatska čitanka 3 (broj 4, 1. veljače 2000.);
- Obojena lektira (broj 11, 21. ožujka 2001.);
- Od slikovnice do prve knjige (broj 31, 10. listopada 2000.).

Vesna Grahovac-Pražić bila je sudionica Međunarodnoga znanstvenog kolokvija Nastavnik i suvremena obrazovna tehnologija (Gospić, 8. i 9. lipnja 2000.); Znanstvenog skupa Metodika - sveučilišna i znanstvena disciplina (Zagreb, 2. listopada 2000.); Međunarodnoga znanstvenog simpozija Nadarjeni med teorijo in prakso (Otočec kraj Novog Mesta, 5. i 6. lipnja 2001.); Međunarodnoga znanstvenog i stručnog skupa Drugi dani Mate Demarina (Pazin, 14. i 16. lipnja 2001.).

4. Z a k l j u č n o m i š l j e n j e:

Povjerenstvo je na temelju raščlambe i vrjednovanja nastavnoga, znanstvenog i stručnog rada pristupnice Vesne Grahovac-Pražić, zaključilo da se tijekom zaposlenja na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću, neprekidno bavila nastavnim i znanstvenim i stručnim radom.

Nastavi pristupnica poklanja glavnu pozornost u svojoj visokoškolskoj djelatnosti i ostvaruje sa studentima uspješnu komunikaciju: zanimljivim načinom izlaganja, poticajnim idejama i promicanjem njihove samostalnosti i samosvojnosti. Kvaliteti njezine nastave pridonosi i okolnost da sustavno povezuje nastavni sa stručno-znanstvenim radom na području metodike nastave hrvatskog jezika, književnosti i medijske kulture u nižim razredima osnovne škole.

Iz potkrijepljenih činjenica u ovom izvješću proizlazi da Vesna Grahovac Pražić, predavač Visoke učiteljske škole u Gospiću Sveučilišta u Rijeci, svojim nastavnim, znanstvenim i stručnim radom udovoljava uvjetima uvjetima Zakona o visokom školstvu kao i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje višeg predavača visoke škole, pa Stručno povjerenstvo predlaže da se izabere u nastavno zvanje višeg predavača u znanstvenom području humanističkih znanosti, polje kroatistika, za nastavne predmete Metodika nastave hrvatskog jezika i Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću Sveučilišta u Rijeci.

Stručno povjerenstvo:

1. Prof. dr. sc. Vlado Pandžić

2. Prof. dr. sc. Josip Silić

3. Prof. dr. sc. Josip Kekez

Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Stručna komisija

Dr. sc. Pavel Rojko, izv. prof. Muzičke akademije u Zagrebu

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Dr. sc. Marija Riman

– izbor u nastavno zvanje

Visoka učiteljska škola u Rijeci uputila je 24. srpnja 2001. Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Marije Riman koja se prijavila na natječaj za izbor u nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti za kolegije Metodika glazbene kulture i Glazbena kultura.

Fakultetsko vijeće imenovalo je gornju komisiju na sjednici održanoj 11. listopada 2001. godine. Komisija podnosi Vijeću sljedeći

I z v j e š t a j

Visoka učiteljska škola u Rijeci raspisala ja natječaj za izbor jednog radnika u nastavnom zvanju predavača, višeg predavača ili profesora visoke škole za kolegije Metodika glazbene kulture i Glazbena kultura. Na natječaj objavljen u Narodnim novinama 20. lipnja 2001. javila se samo gđa dr. sc. Marija Riman iz Rijeke. Svojoj prijavi na natječaj gđa je Riman priložila sljedeće dokumente:

1. Životopis

2. Fotokopiju diplome o visokoj stručnoj spremi

3. Fotokopiju diplome o magisteriju

4. Potvrdu o završenom doktorskom studiju

5. Izvještaj o znanstvenoj, umjetničkoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti

6. Fotokopiju nagrade HAZU

7. Fotokopiju domovnice

Biografija

Gđa Marija Riman rođena je u Rijeci 1946. godine gdje je završila osnovnu, srednju glazbenu i srednju ekonomsku školu. Studij glazbe započela je na teorijsko-pedagoškom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu, a nastavila i završila na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na Odsjeku za glazbenu teoriju. Završila je i prvi stupanj Odsjeka za kompoziciju i dirigiranje.

Na Fakultetu muzičke umetnosi u Beogradu završila je 1984. g. poslijediplomski studij obranivši magistarsku radnju pod naslovom Dodekafonski postupci u djelima Borisa Papandopula.

Od 1973. do 1975. g. radila je na srednjoj glazbenoj školi u Sarajevu, a od 1975. do 1978. na srednjoj glazbenoj školi u Rijeci

Od 1978. g. zaposlena je Pedagoškoj akademiji/Pedagoškom fakultetu, sada Filozofskom fakultetu u Rijeci. Izvodila je nastavu Metodike nastave glazbene kulture, Sviranja i Osnova glazbenog odgoja na studijima razredne nastave i predškolskog odgoja. Bila je nosilac kolegija Osnove glazbene umjetnosti na studiju hrvatskog jezika i književnosti. Sada predaje na Visokoj učiteljskoj školi na studijskoj grupi razredna nastava. U više je navrata vršila dužnost voditeljice studija razredne nastave na Filozofskom fakultetu i na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci. Sudjelovala je u izradi nastavnih planova i programa kolegija Glazbena kultura, Metodika glazbene kulture i Sviranje na studijskim grupama razredna nastava i predškolski odgoj, a u posljednje vrijeme radila je i na izradi plana i programa kolegija Metodika nastave glazbene kulture, Glazbena kultura, te drugih kolegija u okviru pojačane nastave glazbe za učitelje razredne nastave. Od 1978. redovno obavlja poslove mentora diplomskim radovima studentima dodiplomskog studija.

Sudjelovala je kao voditelj na godišnjim seminarima učitelja u Rijeci i Puli.

Vođenjem zborova se počela baviti vrlo rano. Do danas je vodila više zborova od kojih su neki dobili značajna priznanja. Osnovala je omladinski pjevački zbor na Pedagoškom fakultetu s kojim je osvojila 1. mjesto na festivalu mladih u Pazinu.

Sudjelovala je u radu više različitih komisija, odbora, natječaja, znanstvenih i stručnih skupova. U Kulturno-prosvjetnom društvu Ivan Matetić Ronjgov sudjelovala je u izdavanju glazbenih zbirki cijeloga opusa Ivana Matetića-Ronjgova kao recenzent, urednik i notograf. Član je uredničkog vijeća Sv. Cecilije u Zagrebu, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu i The New Grove Dictionary of Music and Musicians u Londonu.

Tijekom rada na Fakultetu sudjelovala je u dva znanstvena projekta. Od 1990. do 1995. bila je glavni istraživač u znanstvenom projektu pod naslovom Hrvatska glazbena baština u Rijeci na Pedagoškom fakultetu (sada Filozofski fakultet). Projekt Prinos hrvatskih franjevaca hrvatskoj glazbenoj baštini, iako je visoko ocijenjen od Ministarstva znanosti i tehnologije, nije prihvaćen zbog zvanja viši predavač.

Za svoj rad primila je više nagrada, diploma, zahvalnica, plaketa i priznanja. Najznačajnije su, Nagrada grada Rijeke 1997. godine za doprinos u razvitku muzikologije i popularizacije glazbene umjetnosti u Rijeci i Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 1998. godinu za područje glazbene umjetnosti i muzikologije.

Djelatnost

A. Znanstvena djelatnost

Knjige

1. Dodekafonski postupci u djelima Borisa Papandopula. Izdavački centar Rijeka,

1998.

2. M. Riman i P.A. Kinderić. Duhovne popijevke o. Kamila Kolba. Tiskara Rijeka

d.d., 1995.

3. Isti autori: Hrvatski skladatelj o. Miroslav Grđan. Tiskara Rijeka d.d., 1996.

4. Isti: Mješoviti zborovi Kamila Kolba. Tiskara Rijeka, d.d., 1996.

5. Isti: Hrvatski skladatelj o. Fortunat Pintarić. Tiskara Rijeka, d.d., 1998.

6. Isti: Instrumentalne skladbe o. Kamila Kolba. Tiskara Rijeka, d.d., 1998.

Znanstveni radovi (recenzirani, objavljeni u zborniku s domaćeg

znanstvenog skupa)

1. M. Riman i P. A. Kinderić. “Prilog građi za glazbenu povijest Rijeke.” Rijeka sv.

2., 1994., 239-255.

2. “Što znamo o autoru Istarske himne.” Nova Istra, (Pula) 1, 1998, 141-145.

Znanstveni popularizacijski članak

1. “Novootkriveni popis muzikalija u Franjevačkom samostanu na Trsatu” Dometi,

(Rijeka) 11/12, 1992, 479-494.

2. “Barokna glazba u Franjevačkom samostanu na Trsatu u Rijeci.” Arti musices (Zagreb), 1-2, 1997, 19-34.

Projekti – voditelj domaćeg projekta

Glavni istraživač projekta Hrvatska glazbena baština u Rijeci - od 1990. do 1995.

Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

1. Glazbena baština baroka. Muzikološki skup HAZU, Varaždin (Barokne večeri),

27.09.1992. Tema: Barokna glazba u Franjevačkom samostanu na Trsatu.

2. 100 godina Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 9. i 10.

ožujka 2001. Tema: Glazbeno djelo fra Kamila Kolba.

1. Hrvatska Rijeka. Rijeka 27.11. 1991. Tema: Hrvatska glazbena umjetnost Rijeke.

2. Znanstveni skup o liku i djelu Nedjeljka Karabaića. Malinska, 22.10. 1994. Tema: Nedjeljko Karabaić- život i djelo.

3. Između moderne i avangarde, Hrvatska glazba 1910-1960. Zagreb, 13-14.12.

1996. Tema: Hrvatski glazbenik Mladen Pozajić.

4. Glazbeni život Požege. Požega, 14.10. 1998. Tema: Glazbeno stvaralaštvo patera

Kamila Kolba u Požegi.

Član znanstvenog ili programskog odbora znanstvenog skupa

Prethodni pasus, točka 4.

Znanstvena nagrada/priznanje

1. Nagrada grada Rijeke za doprinos razvitku muzikologije i popularizaciji glazbene umjetnosti u Rijeci.

2. Nagrada HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 1998. godinu, za područje glazbene umjetnosti i muzikologije – za knjigu o. Fortunat Pintarić.

Nastavna djelatnost

Rad na programu i uvođenje novih predmeta

Izrada programa za kolegije: Metodika nastave glazbene kulture, Glazbena kultura i Sviranje za četverogodišnji studija razredne nastave, te za pojačani predmet Glazbena kultura.

Mentorstvo

Mentorstvo diplomantima četverogodišnjeg dodiplomskog studija razredne nastave.

Dodiplomska nastava

Nastava iz predmeta: Metodika nastave glazbene kulture, Glazbena kultura, Teorija glazbe, Harmonija, Dirigiranje.

Ljetne škole, tečajevi

Sudjelovanje na susretu školske djece “Listopad u Novalji” 1986. g. kao član prosudbene komisije.

Rad u glazbenim radionicama pod naslovom Motivacija djece i omladine na stvaralaštvo u jezično-umjetničkom odgojno-obrazovnom području.

Nastavni članci

1. “Motivacija djece i omladine na stvaralaštvo u jezično-umjetničkom odgojno obrazovnom području.” Zavod za prosvjetno-pedagošku službu općina Gospić i Rijeka. Novalja, 1986, 65-67.

2. “Studenti nepripremljeni – nastava u ćor-sokaku. Glazbena kultura na 1. godini studija razredne nastave."”Školske novine, 15, 1989., 10.

3. “Obrazovanje nastavnika za ostvarivanje zadataka muzičkog odgoja.” Sistem obrazovanja nastavnika, Pedagoški fakultet u Rijeci, 1990., 94-97.

4. “Pedagoška djelatnost Ivana pl. Zajca.” Zajčevi dani 1994. Rijeka: Hrvatsko narodno kazalište 1994, 13-15.

Stručna djelatnost

Knjiga

1. Zvončići. Priručnik za učitelje s metodičkim uputama i izborom pjesama. Izdavački centar Rijeka, 2001.

Stručni radovi

1. “Mladen Pozajić i njegova sjećanja.” Županjski zbornik (Županja), 1981., 87-96.

2. “Bachove dvoglasne invencije.” Zbornik pedagoškog fakulteta u Rijeci, 3, 1981, 285-302.

“O dodekafonskoj tehnici.” Zbornik pedagoškog fakulteta u Rijeci, 6, 1984, 161-170.

“Boris Papandopulo – život i rad.” Dometi, 4/5, 1985, 29-36.

“Otrgnuto od zaborava.” Rival, 1-2, 1990, 258-259.

“M. Riman i P.A. Kinderić. Coronata mater Dei – okrunjena majko mila. Tiskara Rijeka, 1991.

“Znamo li zaista o Zajcu sve što se ima znati?” Rival, 1, 1992, 168-173.

“Život i rad Mladena Pozajića.” Županjski zbornik, 10, 1992, 17-28.

M. Riman i P.A. Kinderić. (Prir.) Beno Majer: Skladbe za orgulje. Tiskara Rijeka, 1992.

Isti: (Prir.) Kamilo Kolb. Ave Marija. Tiskara Rijeka, 1993.

Isti: (Prir.) O. Kamilo Kolb, Marijanske melodije za muški zbor. Tiskara Rijeka 1993.

Isti: “Misa u C-duru dvojice autora.” Rival, 1, 1994, 141-145.

Isti: Ivan Zajc. Etide za glasovir, op. 83. Rijeka: 1994.

Isti: “Tko je Fortunat Pintarić.” 15 dana (Zagreb), 6, 1998, 22-25.

Isti: “Varaždinske dionice djela o. Fortunata Pintarića i o. Kamila Kolba.” Encyclopedia Moderna, 48, 1998 130-136.

Isti: “Glazba u franjevačkim samostanima kontinentalne Hrvatske.” Mir i dobro (Galerija Klovićevi dvori), Zagreb, 2000, 117-130.

Stručna društva – radne grupe

Vijeće Sv. Cecilije Zagreb.

Leksikografski zavod Miroslav Krleža

The New Grove Dictionary… London.

Članica Hrvatskog društva skladatelja

Ostale stručne djelatnosti

Objavila pet izvornih skladbi, obradu i transkripciju Missae Croaticae F. Pintarića, priredila za izvođenje Misu u C-duru (Panizza i Dessiro) priredila za izvođenje Kantatu o križu o. M. Grđana. Izradila klavirski izvadak i pripremila za izvedbu Misu sv. Antuna Padovanskog Kamila Kolba.

Prospekti za glazbene priredbe, popratni tekstovi uz CD-e, predgovori zbirkama.

Zaključak

Komisija konstatira da gđa dr. sc. Marija Riman ima bogatu znanstvenu i stručnu djelatnost - ali na području muzikologije što nije relevantno za zvanje i radno mjesto za koje se natječe. Za predmete Metodika glazbene kulture i Glazbena kultura relevantno je samo ono što je opisano pod naslovom nastavna djelatnost, tj. nastavni rad sa studentima razredne nastave na izradi diplomskih radnji, izrada nastavnih programa za kolegije Metodika glazbene kulture, Glazbena kultura i Sviranje, zatim, glazbeno-pedagoški članci: 1. Motivacija djece i omladine na stvaralaštvo u jezično-umjetničkom odgojno-obrazovnom području (Rijeka, 1986), 2. Studenti nepripremljeni, nastava u ćor-sokaku (ŠN, 1989), 2. Obrazovanje nastavnika za ostvarivanje zadataka muzičkog odgoja (Rijeka 1990), 4. Zvončići. Priručnik za učitelje s metodičkim uputama i izborom pjesama (Rijeka, 2001.), te, 5. Bachove dvoglasne invencije (Rijeka 1981). Za ovaj natječaj relevantan je samo rad pod brojem 4, jer je jedino on napisan u vremenu nakon posljednjeg izbora u nastavno zvanje (višeg predavača).

Komisija smatra da dr. sc. Marija Riman ispunjava uvjete za ponovni izbor u zvanje višeg predavača za predmete Metodika glazbene kulture i Glazbena kultura u razrednoj nastavi na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci, iz sljedećih razloga:

jer ima više od pet godina radnog iskustva u struci,

jer je nakon posljednjeg izbora objavila priručnik koji se može tretirati kao skripta,

jer je bila mentoricom većem broju diplomanata na studiju razredne nastave.

Kao dodatni argument u korist kandidatkinje treba uzeti činjenicu da ima doktorat iz srodnog područja (muzikologije) na kojem ima i bogatu znanstvenu i stručnu djelatnost.

Komisija stoga predlaže ZNV-u Filozofskog fakulteta u Zagrebu, da se dr. sc. Marija Riman ponovno izabere u zvanje višeg predavača za predmete Metodika glazbene kulture i Glazbena kultura na studiju razredne nastave na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci.

Iz priloženih dokumenata nije vidljivo je li kandidatkinja prilikom ranijih izbora održala nastupno predavanje. Ako to nije slučaj, kandidatkinja bi to morala učiniti u okviru ovoga izbora.

Dr. sc. Pavel Rojko, izv. prof. (MA Zagreb)____________________________

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. ______________________________________

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. ____________________________________

Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

Dr. sc. Marijan Maticka, izv. profesor

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. profesor

U Zagrebu, 18. siječnja 2002. godine

MATIČNO POVJERENSTVO ZA PODRUČJE

DRUŠTVENIH ZNANOSTI

Polje povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti,

etnologije i antropologije

Predmet: Izvješće Stručnog

povjerenstva za izbor dr. sc.

Darka Dukovskog, docenta, u

znanstveno-nastavno zvanje

izvanrednog profesora.

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta 15. listopada 1999. izabrani smo u Stručno povjerenstvo za davanjem mišljenja dali dr. sc. Darko Dukovski ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje povijest za predmet Svjetska povijest XX. stoljeća na Pedagoškom fakultetu (danas Filozofski fakultet) u Puli. Predmet je razmatran na 3. sjednici Matičnog povjerenstva 30. ožujka 2000., te na 4. sjednici, održanoj 17. srpnja 2000., te su zatražene dopune, te sada podnosimo cjelokupno izvješće u koje su ugrađene tražene nadopune sa stanjem u siječnju 2002 godine.

I Z V J E Š Ć E

Na raspisani natječaj Pedagoške akademije u Puli (danas Filozofski fakultet) u prosincu 1999. prijavio se samo dr. sc. Darko Dukovski kao jedini pristupnik.

Prema važećim zakonskim odredbama, posebice Uvjetima Znanstveno područnog vijeća za humanističke znanosti (NN 38/97), uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta RH (NN 94/96), te Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodnom priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN 2/97), djelatnost pristupnika relevantna za izbor u traženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u nastavku:

ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Darko Dukovski rođen je 4. svibnja 1960. godine u Puli, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Po nacionalnosti Hrvat. Školske godine 1979./80. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dvopredmetni studij povijesti i filozofije. Godine 1984. je diplomirao, te je iste godine upisao poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest, grupa novovjeke i suvremene povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Oženjen je i otac dvoje djece. Govori engleski, talijanski i makedonski. Radio je na osnovnoj školi "Tone Peruško" te u Sveučilišnoj biblioteci u Puli, te Povijesnom muzeju Istre. Od 1996. kada je izabran za znanstveno-nastavno zvanje docenta počinje raditi na Pedagoškom fakultetu u Puli (danas Filozofski fakultet) kao vanjski suradnik, gdje predaje predmet Svjetska povijest XX. stoljeća te predmet Srednja i Jugoistočna Europa XX. stoljeća. Od 16. srpnja 2001. dr. sc. Darko Dukovski je u stalnom radnom odnosu i na Filozofskom fakultetu u Rijeci za predmete Svjetska povijest XX. stoljeća, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe XIX. stoljeća, te Povijest Srednje i Jugoistočne Europe XX. stoljeća.

I. ZNANSTVENA DJELATNOST

Dr. sc. Darko Dukovski obranio je 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistarski rad pod naslovom "Nacionalni blok u Istri 1920. - 1921. godine", a krajem 1993. obranio je na istom Fakultetu doktorsku tezu "Fašistički pokret u Istri 1919. - 1929. godine", te je 1996. izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

Objavio je od izbora za docenta tri znanstvene knjige, jedno poglavlje u knjizi s međunarodnom recenzijom, pet radova u časopisima sa znanstvenom recenzijom, pet radova u zbornicima s međunarodnih znanstvenih skupova, i nekoliko radova koji isto nose znanstvene karakteristike. U tim radovima dr. sc. Darko Dukovski se je potvrdio kao originalni znanstvenik iz područja humanističkih znanosti, polje povijest. Njegovi su radovi značajni za razumijevanje složenih povijesno-društvenih sadržaja, osobito Istre i pokazuju sposobnost pristupnika kako analizi tako i sintezi i uklapanja proučenih sadržaja u širu povijest Europe, a svojim učestvovanjem u međunarodnim projektima potvrđuje se kao znanstvenik europskih razmjera.

Dajemo mišljenje o nekim radovima:

Knjige:

"Svi svjetovi istarski: ili još ne-povijest Istre prve polovice XX. stoljeća", Pula, 1997., 180 str.

U ovoj knjizi pristupnik obrađuje pojedine društvene slojeve Istre, te na osnovu primjera, odnosno uzoraka, uzetih iz arhivske ili memoarske građe ali i analizom ponašanja i položaja istaknutih ličnosti istarskog života ukazuje na položaj najbogatijih ali i onih najsiromašnijih slojeva u Istri. U knjizi su obrađeni gotovo svi društveni slojevi, te je inovirana jedna nova vrsta povijesnih istraživanja primjenom razrađene i vrlo kvalitetne metodologije. Knjiga je svakako kapitalno djelo za proučavanje novije povijesti Istre. U knjizi su ugrađeni i dijelovi koje je autor prije ili poslije objavljivanja knjige objavio kao samostalne članke u raznim znanstvenim publikacijama.

"Fašizam u Istri 1918. - 1943.", Pula, 1998., 280 str.

Ova je knjiga sastavljena od niza poglavlja koji u cjelini daju odgovor što je fašizam u Istri od 1918. - 1943. godine. U ovoj knjizi primijenjena je nova metodologija, tj. interdiciplinarni pretežno sociološki i povijesni pristup koji omogućava sagledavanja fašizma s posve novih gledišta, a svakako mnogo kvalitetnije nego što je to bilo do sada u našoj povijesnoj znanosti, gdje su prevladavale crno bijele sheme.

"Rat i mir istarski: model povijesne prijelomnice (1943.-1955.)", Pula, 2001., 358 str.

U ovoj knjizi dr. sc. Darko Dukovski ukazuje na promjene mentalne sastavnice kolektivne memorije istarskog stanovništva u povijesno kratkom, ali kaotičnom vremenu brzih i nepredvidljivih mijena. Često su i male deklinacije od regularnih znale dovesti do odlučujućih globalnih razmjera, te su se iz temelja mijenjale sudbine obitelji i pojedinaca. Sve je to bitno u promišljanju tzv. obiteljske povijesti na koju je utjecao rat i mir te pristupnik ističe da jasnih granica između rata i mira u Istri u navedenom razdoblju od 1943. do 1955. i nema, jer su rat i mir ne samo realno povijesno već i duhovno stanje koje se događa u ljudima. U ovom dijelu pristupnik je razradio novu metodologiju u povijesnim znanostima pokušavši primjenom raznih društvenih nauka doći do cjelovite spoznaje. Knjiga je povijesno-socijalna analiza ali i objektivna dokumentarna knjiga o mentalitetu opstanka i suživota Hrvata, Slovenaca i Talijana u Istri. Njezin je cilj spoznaja istarskog rato-mirnog kaosa sa ciljem spoznaje a ne akcije ili utjecaja. Studija je nastala radom u arhivima ali i korištenjem memoarske građe prikupljene metodologijom usmene povijesti. U njoj su obrađene sve važne odrednice istarske povijest od 1943., pa i prije, pa do 1955. kada dolazi do egzodusa Talijana s ovog prostora. Ova knjiga je vrhunac dosadašnjih istraživanja dr. sc. Darka Dukovskog i u nju su ugrađena njegova dugogodišnja istraživanja i razmišljanja, dorađena i osmišljena u sintezu.

Odnos partizanskih i komunističkih vlasti prema crkvi i svećenstvu u Istri od 1943. do 1955. godine. Dijalog povjesničara i istoričara (Pečuh, 1999), III, Zagreb 2000., 457-472.

Pristupnik u ovom radu analizira složene odnose partizanskih vlasti prema crkvi, odnosno istražuje odnos partizanskog ushićenja "narodnim svećenstvom" do njihove identifikacije kao "fašista". Zaključuje, da je takav odnos posljedica općih političkih kretanja i odnosa Jugoslavije prema Vatikanu, ali i odnosa središnjih partijskih organa prema vjeri tijekom izgradnje socijalističkih odnosa.

Egzodus talijanskog stanovništva iz Istre 1945.-1956., Časopis za suvremenu povijest, 33, 2001, br. 3., 635-670.

Pristupnik je prikazao i povezao uzročno posljedične veze povijesnog procesa egzodusa poglavito talijanskog stanovništva iz Istre u razdoblju od 1945. do 1956. godine. Ustanovio je da postoje veze između nacionalno zatiračke politike talijanske fašističke vlasti međuratnog razdoblja te ratnog i poratnog iseljavanja Talijana, iako te veze nisu najvažnije u procesu egzodusa. Pristupnik analizira svekolike uzroke egzodusa kroz pojedinačne i konkretne primjere ali i opće posljedice na temelju literature, tiska te arhivske i memoarske građe. U tom smislu posebno se obraća pozornost na cjelokupni politički background u kojemu se ovi procesi zbivaju.

Hrvatsko i slovensko svećenstvo u Istri 1918.-1945. Knjižnica Annales (posvećena Virgilu Ščeku), 24, Koper 2001., 121-137.

Pristupnik opisuje hrvatsko i slovensko "narodno" svećenstvo koje je bilo politizirano kroz političko društvo "Edinost" u procesima integracija hrvatske i slovenske nacije. Pristupnik ukazuje na razlike u političkom djelovanju tzv. liberalne i klerikalne struje, te naglašava da "Edinost" ipak ostaje do svog gašenja pod fašizmom središte nacionalno političkog djelovanja. Razapetost svećenika između političkih i nacionalnih osjećaja, osobito nakon Konkordata 1929. ometala je njihov rad i dovela do njihove kritike kako od strane biskupa tako i od strane vodstva Narodno-oslobodilačkog pokreta, iako se većina opredjeljuje za NOP. Pristupnik opisuje svu složenost tog odnosa naglašavajući veliku zaslugu hrvatskog i slovenskog katoličkog svećenstva za procese integracije hrvatske i slovenske nacije.

"Makedonien und die historischen Moeglichkeiten der Zusammenlebens. Priručnik: Der Jugoslawien Krieg. Frankfurt am Main, 1996.-1999., str. 133-145.

Ovaj rad je poslužio Ost- Westeuropaischen Kultur- und Studienszentrumu za stvaranje zaključaka o mogućnosti zajedničkog života više naroda u Makedoniji, a rađen je na povijesnoj literaturi.

Pristupnik je od izbora za docenta sudjelovao na 8 međunarodnih znanstvenih skupova i 11 domaćih s temama koje su relevantne za povijest Istre, a na Prvom kongresu hrvatskih povjesničara 8.-11. XII. 1999. izložio je referat "Povijest mentaliteta, metoda oral history i teorija kaosa" što je zapravo prikaz metodologije koju primjenjuje u svojim istraživanjima, u čemu je svakako originalan i poticajan.

Pristupnik aktivno sudjeluje u realizaciji znanstvenih projekata, od kojih je većina međunarodnih. Tako sudjeluje u međunarodnim projektima: "Social History of Poverty in Central Europe" u organizaciji Foundation Max Weber (voditelj prof. dr. Julija Szalai. 1995.-1998.); "Collaboration and Resistence during the Second World War" (nositelj dr. Holm Sunhaussen iz Europske akademije u Berlinu 2000.-2001.); "Dijalog povjesničara i historičara" u organizaciji Friedrich Naumann Stiftung (voditelj dr. Georg Fleck 1998.-2001.); "Teaching the History of Southeastern Europe: Center for Democracy and Reconciliation in southeast Europe" (organizacija History Education Committee Thessaloniki 1998.-2001.); "Stoljeća demografskih i migracijskih gibanja i nacionalno-etničkih pitanja u Istri" (organizacija Filozofskog fakulteta u Puli i Znanstveno-raziskovalnog središča Republike Slovenije u Kopru 1999.-2001.); "Istra stjecište triju naroda" (Organizacija Filozofskog fakulteta u Puli i Znanstveno-raziskovalnog središča Republike Slovenije u Kopru 2001.-2002.), te domaćim hrvatskim projektima "Povijest Hrvata u Trstu od 18.-20. stoljeća (voditelj dr. Petar Strčić, 2000.-2002.), te "Domovinski rat i žrtve u 20. stoljeću" (projekt Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, 2001.-2002.).

II. NASTAVNA DJELATNOST

Pristupnik je sticao nastavno iskustvo radom na osnovnoj školi u Puli, Pedagoškoj akademiji u Puli (danas Filozofski fakultet), te se u visokoškolskoj nastavi potvrdio kao vrlo uspješan nastavnik koji od studenata traži sudjelovanje u povijesnim raspravama i potiče njihovu moć raspravljanja.

Pristupnik je sudjelovao u formiranju katedre i izradi programa Svjetske povijesti XX. stoljeća i katedre Srednje i jugoistočne Europe XX. stoljeća Filozofskog fakulteta u Puli, te na istom fakultetu predaje kao vanjski suradnik oba ta predmeta i drži seminare.

Isto tako je sudjelovao u oblikovanju istih katedri na novootvorenom Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje je stalno zaposlen od jeseni 2001. godine i gdje drži tri kolegija: "Svjetska povijest XX. stoljeća", "Srednja i jugoistočna Europa XIX. stoljeća" i "Srednja i jugoistočna Europa XX. stoljeća".

Napisao je udžbenik "Usud Europe XX. stoljeća: Pandorina kutija europska", (Pula 1999, 304. stranice). Ovaj udžbenik bio je prvo izrađen u obliku skripti, a onda je tiskan kao knjiga koja služi kao udžbenik za "Svjetsku povijest XX. stoljeća" na Filozofskom fakultetu u Puli.

Od 1997. do 2001. bio je mentor petorici diplomanata u izradi njihovih diplomskih radova. U tom radu pokazao je visoku stručnost razvijajući kod studenata interes za modernu povijest.

Bio je voditelj poslijediplomskog tečaja "Teacher training Workshop 3 u Second World War-Colaboration and Resistence u organizaciji Center for Democracy and Reconciliation in southeast Europe u Solunu 6-11. ožujka 2001., te je tu održao predavanje "Metodologijske vrijednosti arhivske građe i literature u udžbenicima i nastavi povijesti o II. svjetskom ratu u Jugoistočnoj Europi."

Dr. sc. Darko Dukovski uspješno organizira i izvodi nastavu svjetske povijesti dvadesetog stoljeća na dva Filozofska fakulteta (Pula i Rijeka), te se danas ubraja među najkvalitetnije nastavnike na tom području.

III. STRUČNA DJELATNOST

Pristupnik dr. sc. Darko Dukovski je objavio niz stručnih radova s time da oni koji su objavljeni u istarskim novinama nisu registrirani u ovom izvještaju, tj. u bibliografiji koja je prilog ovog izvještaja. Stručni radovi su uglavnom orijentirani povijesno-zavičajno, ali ima i radova koji izlaze iz tog okvira te su mnogo širi i po tematici i po vremenu.

Dr. sc. Darko Dukovski je vrlo aktivan u stručnim aktivnostima povjesničara.

Održao je predavanje "Socijalna povijest i povijest mentaliteta Istre prve polovine XX. stoljeća" u Novigradu u Istri 23. travnja 2000., te predavanje "Tisućugodišnja povijest Istre" u Puli 18. srpnja 2000.

Od 1993. do 2000. sudjelovao je i u realizaciji nekoliko jednosatnih i polusatnih TV emisija s povijesnom tematikom, uglavnom iz povijesti Istre. Objavio je i nekoliko feljtona s povijesnim temama o fašizmu u Istri, gospodarstvu Istre između dva rata, socijalnom podzemlju između dva rata u Istri i sl. u hrvatskim dnevnicima i glasilima: "Glas Istre", "Večernji list", "Obzor", i "Novi list".

Dr. sc. Darko Dukovski je i prvi predsjednik povijesne udruge "Viribus Unitis" u Puli od 1998. godine, koja se bavi povijesti Pule u vrijeme Austro-Ugarske vladavine, a posebice je usmjerena na povijest ratnog brodovlja i pomorstva u Istri. Jedan je od osnivača puljske podružnice povijesnog društva "Otium" čija je središnjica u Zagrebu.

U obavljanju stručne djelatnosti dr. sc. Darko Dukovski je zapažen i priznat u istarskoj i riječkoj sredini, a poznat je i u povijesnim krugovima šireg područja.

ZAKLJUČNO MIŠLJENJE

Po našoj ocjeni dr. sc. Darko Dukovski ispunjava minimalne uvjete propisane Odredbom znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti (NN 38/97), odnosno Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN 2/97). On je od zadnjeg izbora objavio četiri knjige od kojih je jedna udžbenik na Fakultetu u Puli i Rijeci, te jedan prilog u knjizi s međunarodnom recenzijom, pet radova u časopisima koji imaju znanstvenu recenziju (Časopis za suvremenu povijest, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu), te pet radova u zbornicima s međunarodnog znanstvenog skupa. Svi ovi radovi mogu se ocijeniti kao vrlo kvalitetni radovi i veliki su doprinos povijesnoj spoznaji Istre. Dr. sc. Darko Dukovski je vrstan znanstvenik, koji vrlo uspješno i na originalan način istražuje vrlo komplicirane društveno-povijesne fenomene u Istri, te o njima referira na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

Pristupnik odgovara uvjetima iz čl. 43. stavka 2. ZZID-a i čl. 74. stavka 2. Zakona i visokim učilištima (NN, 59/96. pročišćeni tekst), te je osmislio i sadržajno i metodološki unaprijedio istraživanja a i nastavu dvadesetog stoljeća, osobito na području Istre što nam je izvanredno važno zbog posebnosti tog područja.

Pristupnik udovoljava uvjetima Rektorskog zbora (NN 94/1996), te uvjetima iz čl. 43. stavka 2. ZZID-a i čl. 74. stavka 2. ZVU-a s razloga:

1. On je izradio udžbenik "Usud Europe XX. stoljeća" (Pula 1999) i knjigu "Fašizam u Istri 1918.-1943" (Pula 1998) koji su prihvaćeni kao priručnik i nastavni tekst na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Puli o čemu smo dobili potvrdu.

2. On je u razdoblju od 1997. do 2001. kao docent bio mentor petoro diplomanada u izradi i obrani diplomskih radova na Odsjeku za povijest o čemu smo također dobili potvrdu.

3. Dr. sc. Darko Dukovski je i sadržajno i u metodici unaprijedio nastavni proces, osobito proučavanje povijesti Istre XX. stoljeća, ugrađujući u nastavu svoje znanstvene spoznaje.

Stručno povjerenstvo zaključuje da se je dr. sc. Darko Dukovski potvrdio kao kvalitetan nastavnik i znanstveni radnik povijesti XX. stoljeća te stoga na osnovu svega gore napisanog Povjerenstvo misli da pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Svjetska povijest XX. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Puli, te se u tom smislu predlaže izbor dr. sc. Darka Dukovskog u traženo zvanje.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Mira Kolar, red. prof.

Dr. sc. Marijan Maticka, izv.prof.

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan,izv.prof.

Odsjek za germanistiku

Projekt 130 730 „Podučavanje i učenje njemačkog jezika u Hrvatskoj“

Voditelj dr. sc. Maja Häusler, doc.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, HR - 10 000 Zagreb

Zagreb, 2. 05. 2002.

vijeću filozofskog fakulteta

Izvještaj o radu znanstvene novakinje Geriene Karačić

Geriena Karačić zaposlena je kao znanstvena novakinja na poslovima projekta 130730 „Podučavanje i učenje njemačkog jezika u Hrvatskoj“ od 12. srpnja 2001. godine, kada joj je odobren prelazak s projekta 130716 „Hrvatsko-njemačke jezične veze“ (voditeljica prof. dr.sc Z. Glovacki-Bernardi), na koji je bila primljena 11. prosinca 2000.

U proteklom je razdoblju Geriena Karačić obavila sve preostale obaveze poslijediplomskog studija: položila pet ispita, napisala dva seminarska rada (Die Prototypentheorie; Der Wortschatz und seine Struktur), te pohađala konzultacije s mentoricom. Za svoj magistarski rad na temu "Leksičko slaganje kolokacija" sada radi na sakupljanju korpusa da bi na njemu istražila leksičku kompatibilnost pridjeva i imenica u sintagmama u njemačkim novinskim tekstovima.

Kao predsjednica Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja u poznavanju njemačkoga jezika za školsku godinu 2000/2001. sudjelovala je u pripremi i organizaciji tog natjecanja.

Izlagala je na ovim znanstvenim i stručnim skupovima:

- referat "Leksičko slaganje kolokacija" na XV. savjetovanju HDPL, Opatija 2001.

- referat "Verträglichkeit und Unverträglichkeit der Kollokationen" na 36. lingvističkom kolokviju u Ljubljani, 2001.

- referat "Wege der Mehrsprachigkeit", na 4. međunarodnoj zagrebačkoj konferenciji Hrvatskog društva učitelja i profesora njemačkoga jezika, Zagreb 2001.

Referati će biti tiskani u zbornicima tih skupova.

Objavila je

- prikaz knjige "100 Jahre Deutsch als Fremdsprache in England und Frankreich (Anke Wegner)" u godišnjaku Zagreber germanistische Beiträge 9 (2000). str. 245-251.

- "Deutschunterricht in Kroatien", članak od 8 kartica o rezultatima istraživanja zastupljenosti učenja njemačkog jezika u hrvatskim školama, koje je sama provela, upravo je u tisku u godišnjaku Zagreber germanistische Beitrage br. 10 (2001).

Redovito pohađa seminare za usavršavanje nastavnika njemačkog jezika.

U sklopu predmeta "metodika nastave njemačkog jezika" sudjelovala je u organizaciji školske prakse za studente.

Geriena Karačić savjesno je i uspješno obavljala dužnosti znanstvenog novaka, te je 25.veljače 2002. izabrana u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za germanistiku.

Voditelj projekta

dr. sc. Maja Häusler, doc.

Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za psihologiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Godišnji izvještaj o radu znanstvene novakinje Margarete Jelić

Margareta Jelić, prof. psihologije, znanstvena je novakinja na projektu "Stres i socijalna reintegracija" (broj 130703). Tijekom protekle godine aktivno je sudjelovala u njegovoj realizaciji baveći se istraživanjem u okviru kojeg izrađuje svoj magistarski rad. Do sada je sudjelovala u pripremi instrumentarija, planiranju, pripremi i provedbi terenskog dijela istraživanja u Vukovaru, te obradi podataka.

U proteklom razdoblju sudjelovala je na dva međunarodna skupa (15. Psihologijski skup Dani Ramira Bujasa, Zagreb, prosinac 2001. i 5th International Conference of the Medical Network for Social Reconstruction, Neum, srpanj 2001. godine). Pohađala je i tri tečaja stručne izobrazbe (Psihološke krizne intervencije, Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje i Sistemska obiteljska terapija - korištenje genograma).

Uz istraživački rad, Margareta Jelić je pomagala u pripremama i izvedbi nastave iz predmeta Psihologijski praktikum III i IV i vježbi iz Socijalne psihologije I i II.

Osim navedenog, njena stručna djelatnost očitovala se u Psihološkom savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta gdje je radila kao savjetovateljica, sudjelovala je u provedbi razredbenih ispita na Odsjeku za psihologiju i na Stomatološkom fakultetu. Aktivno je surađivala s Društvom za psihološku pomoć gdje je radila na izradi baze podataka za provođenje psiholoških kriznih intervencija u lokalnoj zajednici. Bila je član organizacijskog odbora 6th International Conference for Health and Human Rights održane u Cavtatu u lipnju 2001. godine u organizaciji Društva za psihološku pomoć.

Na temelju izloženog može se zaključiti da je Margareta Jelić vrlo uspješno radila kao znanstvena novakinja u proteklom razdoblju.

U Zagrebu, 17. 04. 2002.

U. z. voditelja projekta

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li mr. sc. Višnja Pavičić propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema i mentorica

Imenovani u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Višnja Pavičić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Povezanost strategija pouke i strategija učenja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku te mentorica prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović, podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Višnja Pavičić rođena je 1969. godine u Osijeku. 1994. godine diplomirala je engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu završila je poslijediplomski znanstveni studij metodike obranivši s ocjenom izvrstan magistarski rad pod naslovom Strategije učenja engleskog kao stranog jezika te stekla akademski stupanj magistra humanističkih znanosti - znanstveno polje: jezikoslovlje. Nakon diplomiranja radila je kao profesor engleskog jezika te kao prevoditeljica za engleski i njemački jezik. 1995. godine izabrana je za mlađeg asistenta, a 1999. za asistenta na Katedri za engleski jezik Pedagoškog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Podobnost kandidatkinje

Pristupnica je od 1998. do 2001. kao istraživač sudjelovala u znanstveno-istraživačkom projektu Komplementacija pridjeva u engleskom i hrvatskom jeziku, a od 2001. je istraživač u projektu Metonimija između leksika i gramatike (glavni istraživač: dr. sc. Mario Brdar). Objavila je pet izvornih znanstvenih radova i jedan stručni rad, te recenzirala nekoliko udžbenika i priručnika za engleski jezik. Sudjelovala je na šest stručnih i znanstvenih skupova, od čega tri međunarodna, sa zapaženim izlaganjima iz područja predložene teme disertacije.

Podobnost teme

Iz priloženoga sinopsisa vidljivo je da u svom doktorskom radu mr. sc. Višnja Pavičić namjerava produbiti i proširiti istraživanja strategija učenja vokabulara koja je započela u svom vrlo uspješnom magistarskom radu. Odabrana tema znanstveno je relevantna jer spoznaje o usvajanju vokabulara mogu na bitan način pridonijeti razumijevanju procesa usvajanja stranoga jezika. Pristupničin je temeljni interes u disertaciji steći uvid u odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara engleskoga kao stranog jezika. Iako je važnost strategija poučavanja za razumijevanje strategija učenja vokabulara općeprihvaćena među stručnjacima koji se bave procesom usvajanja drugoga jezika, u dosad provedenim istraživanjima (npr. Cohen, 1998) ta varijabla uglavnom nije bila uključena. Riječ je, stoga, o dosada neistraženim a vrlo relevantnim aspektima učenja stranoga jezika. U svom pristupu problemu pristupnica definira strategije učenja i strategije poučavanja u okviru suvremenih modela učenja i poučavanja stranoga jezika, pa će rezultati njezinih istraživanja omogućiti nove uvide u ulogu strategija u sklopu tih modela. Osim teorijske vrijednosti spoznaja do kojih će pristupnica doći, vrlo su vrijedne i implikacije mogućih nalaza njezina istraživanja na pragmatičnoj razini jer bi oni mogli izravno unaprijediti nastavu engleskoga jezika. Na temelju predloženoga, detaljno razrađenog, modela istraživanja i opisane metodologije istraživanja smatramo da će pristupnica kvalitetno i kompetentno obraditi temu. U to nas uvjerava i priložena, iznimno iscrpna polazna bibliografija koja uključuje najrecentnija djela iz ovoga područja, kao i dosadašnji pristupničin rad na istraživanju strategija učenja vokabulara.

S obzirom na predložen nacrt disertacije, a u dogovoru s pristupnicom, predlažemo da se naslov promijeni i da glasi: Odnos strategija učenja i strategija poučavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku.

Zaključak

Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo zaključuje:

-Mr. sc. Višnja Pavičić ispunjava uvjete čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

-Tema doktorske disertacije znanstveno je opravdana jer se odnosi na nedovoljno istraženo područje.

-Tema pripada znanstvenom polju (filologija) za koje je Fakultet ovlašen provesti postupak obrane disertacije.

-Predložena mentorica prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović znanstveno je kompetentna za područje iz kojeg se prijavljuje disertacija.

Stoga, predlažemo Fakultetskom vijeæu da mr. sc. Višnji Pavièiæ odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Odnos strategija uèenja i strategija pouèavanja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku uz mentorstvo dr. sc. Jelene Mihaljeviæ Djigunoviæ.

U Zagrebu, 29. travnja 2002.

Struèno povjerenstvo:

dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

dr. sc. Jelena Mihaljeviæ Djigunoviæ, izv. prof.

dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

6. svibnja 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Imenovani u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr.sc. Marija Omazić uvjete propisane člankom 51, st. 1 Zakona o Visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Modifikacije frazeoloških jedinica u engleskom jeziku” (Modifications of Phraseological Units in English), podnosimo Vijeću sljedeći

i z v j e š t a j

Mr.sc. Marija Omazić (rođ. Čabaj) rodila se u Osijeku, gdje se i školovala i gdje je 1994. godine diplomirala engleski i njemački jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu. Nakon diplomiranja radila je kao nastavnik u srednjim školama. Godine 1995. izabrana je za lektora za engleski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a 2001. godine unaprijeđena je u zvanje višeg lektora. Kao nastavnik i lektor nastavila se stručno i znanstveno usavršavati, pa je u nekoliko navrata bila na kraćim studijskim boravcima u Engleskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. U školskoj godini 2001/02 boravi na Northern Arizona University u svojstvu gosta-istraživača.

Godine 2000. stekla je zvanje magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje: jezikoslovlje, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon što je s odličnim uspjehom položila sve ispite i obranila magistarski rad pod naslovom “Kontrastivna analiza engleskih poredbenih frazema i njihovih hrvatskih ekvivalenata”.

Članica je nekoliko domaćih i stranih stručnih i znanstvenih društava i udruženja.

Od 1997. godine suradnica je na projektu “Komplementacijski sustav pridjeva u engleskom i hrvatskom jeziku” pod vodstvom docenta dr. Maria Brdara.

Objavila je četiri znanstvena rada u suautorstvu s M. Brdarom, D. Kučandom, M. Pavičić i M. Gradečak-Erdeljić, a četiri su joj rada u tisku. Radovi su joj objavljeni u časopisu Filologija i u zbornicima Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku.

M. Omazić također je suautor (s M. Brdarom i D. Kučandom) knjige pod naslovom Grammatical Categories and Functions. Part One: The English Verb (Pedagoški fakultet, Osijek, 2001). Pored navedenih znanstvenih radova, objavila je i jedan stručni rad, te nekoliko prijevoda.

Predložena tema doktorske disertacije – “Modifikacije frazeoloških jedinica u engleskom jeziku” – na kojoj radi pod mentorstvom prof. dr. Vladimira Ivira obrazložena je u sinopsisu, u kome navodi cilj i predmet istraživanja, metodologiju i očekivane rezultate, kao i perspektive daljnjih istraživanja na raznim područjima na temelju ovih rezultata.

Jezično iskustvo pokazuje da frazeološke jedinice u spontanom govoru znatno odstupaju od kanonskih pisanih oblika standardnoga engleskog jezika. S druge strane, pregled literature o frazeologizmima pokazuje da se tim odstupanjima uopće ne posvećuje pažnja istraživača, premda se radi o ponekad radikalnim promjenama na raznim razinama. Te će promjene kandidatkinja proučavati na razini površinske strukture (sintagmatske i paradigmatske promjene, leksičke promjene, te strukturne promjene), zaatim na razini mehanizama koji ravnaju promjenama (kognitivni, jezični i izvanjezični mehanizmi), i na stilskoj razini i razini registra i diskursa.

Za ovako postavljen cilj i predmet istraživanja, kandidatkinja je predvidjela adekvatnu metodologiju: analizu primjera modifikacije frazeologizama iz korpusa engleskog jezika – najprije manjega korpusa za preliminarno pilot-istraživanje, a zatim većega korpusa (British National Corpus). Tome će se dodati i autoričin vlastiti ciljani korpus prikupljen iz raznih izvora. Dobiveni primjeri kodirat će se prema vrstama modifikacija i analizirati sa stajališta kanonskih oblika i njihovih eventualnih institucionaliziranih varijacija da bi se vidjela i, koliko je to moguće, objasnila odstupanja od tih oblika.

U pripremi sinopsisa radnje, kandidatkinja je – uz konzultacije mentora i profesora Douglasa Bindera (Northern Arizona University) – obavila velik dio posla na proučavanju relevantne literature i prikupljanju jezičnoga materijala iz korpusa. Obje vrste istraživanja pokazuju opravdanost odabranog predmeta istraživanja i predviđene metodologije.

Na temelju svega navedenog, stručno povjerenstvo smatra da kandidatkinja, mr.sc. Marija Omazić, udovoljava zakonskim propisima za prijavu doktorata izvan doktorskog studija (ima znanstveni magisterij u odgovarajućem znanstvenom polju, ima objavljene znanstvene radove u odgovarajućim publikacijama, i uključena je u znanstveno-istraživački projekt). Naprijed smo već pokazali da je tema doktorata dobro odabrana (dosad nedovoljno obrađena) i da je predviđena metodologija koja će omogućiti uspješno izvršenje istraživačkog zadatka. Očekujemo da će rezultati ovoga istraživanja imati implikacije za razne lingvističke discipline (na primjer, leksikologiju, semantiku, stilistiku, kognitivnu lingvistiku, teoriju prevođenja, itd.).

Kandidatkinja moli Vijeće da joj dozvoli pisanje radnje na engleskom jeziku. Budući da je predmet istraživanja engleski jezik i da je većina literature na tom jeziku, stručno povejrenstvo smatra da se njenoj molbi može udovoljiti.

Prof. dr. Vladimir Ivir

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Milena Žic Fuchs

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća od 29. studenog 2001. imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu

prof. dr. Zoran Kravar, predsjednik

prof. dr. Nikola Batušić, član

prof. dr. Boris Senker, član

a sa zadaćom da utvrdi je li tema Libreto u hrvatskoj operi i njegova ukorijenjenost u europsku i hrvatsku kazališnu tradiciju što ju je kao predmet svoje doktorske disertacije svojedobno predložio mr. sc. Dalibor Paulik, a koju je Znanstveno-nastavno Vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu prihvatilo na sjednici od 25. listopada 1991, i danas aktualna za izradu disertacije. U vezi s tim stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

Prema podudarnu sudu članova povjerenstva, tema koju ponovno predlaže mr. Paulik trenutno je aktualna koliko je bila i u doba kad ju je Vijeće prvi put prihvatilo. Premda je od njezina prvoga prihvaćanja do danas u svijetu objavljena bogata literatura o problematici opernoga libreta, a i u nas je nastalo nekoliko relevantnih radova, bilo o libretu uopće ili o domaćoj libretistici, još smo daleko od cjelovitijega pogleda na hrvatski libreto. A upravo je to zadaća koje se, u određenu opsegu, namjerava poduhvatiti mr. Paulik u svojoj doktorskoj radnji.

Prihvatljivim smatramo i nacrt disertacije što ga je mr. Paulik priložio svojoj molbi. Po njemu se razabire da on hrvatski libreto i operu vidi kao dio svjetske operne baštine, pa njegov plan predviđa uvodna poglavlja o povijesti i tipologiji libreta i opere uopće. Time će se dobiti okvir za kvalitetnije određenje hrvatskih libreta kojima će biti posvećena analitička poglavlja njegova rada.

Premda mr. Paulik samo obnavlja prijavu teme koja je već bila prihvaćena prije 11 godina, očekujemo da će izvedbu svoga plana uskladiti s današnjim stanjem proučenosti predmeta te uzeti u obzir stručnu literaturu objavljenu devedesetih godina.

Iz navedenih razloga, smatramo da tema mr. Paulika može biti predmet doktorske disertacije, pa preporučujemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta da to svojom odlukom potvrdi.

U Zagrebu, 27. travnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Zoran Kravar, red. prof.

Dr. Nikola Batušić, red. prof.

Dr. Boris Senker, red. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za kroatistiku

10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3

Predmet: Izvještaj za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za pisanje izvještaja o pristupanju izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija te odobravanje teme disertacije mr. Luke Vukojevića pod naslovom Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku podnosimo Fakultetskom vijeæu sljedeći

I Z V J E Š T A J

Zahtjev za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija podnio je Fakultetskom vijeću 11. ožujka 2002. godine mr. Luka Vukojević, koji moli da mu se odobri izrada i obrana disertacije pod naslovom Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku.

U svojstvu članova stručnoga povjerenstva iznosimo mišljenje da je predložena tema maksimalno relevantna, unekoliko čak i ključna, za područje sintakse zavisnosloženih struktura u hrvatskome standardnom jeziku, i to ne samo zato što dosad nije objavljena sustavna monografija o posljedičnim rečenicama nego, možda još i više, zato što se u monografiji o posljedičnim rečenicama mora posvetiti pozornost i razgraničenju tih složenih rečenica od drugih, posebice od načinskih i/ili poredbenih, ali i pogodbenih, namjernih, količinskih i sl.

Osim toga, doktorand namjerava istražiti i druge načine izražavanja posljedičnosti, i nerečenične i rečenične i nadrečenične, što dosada ili uopće nije činjeno (npr. kad je riječ o izražavanju posljedičnih odnosa na nadrečeničnoj razini) ili je činjeno parcijalno i nesustavno (npr. kad je riječ o priložnoj oznaci posljedice). Smatramo također vrlo važnim i doktorandovo razlikovanje neraščlanjenih (ili nekorelativnih) i raščlanjenih (ili korelativnih) posljedičnih rečenica, a ponuđenu semantičku klasifikaciju posljedičnih rečenica (u šest tipova) smatramo izrazito poticajnom i izazovnom.

Smatramo, isto tako, da doktorand u svemu udovoljava uvjetima članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, i to zato (1) što ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja filologije (znanosti o jeziku i književnosti) te (2) što ima više objavljenih znanstvenih radova iz tematike disertacije (upozoravamo posebno na radove navedene u doktorandovoj bibliografiju pod brojevima 4, 5, 6, 7, 9, 10 i 12), uključujući tu i radove objavljene u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom odnosno u časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s njima. Posebno upozoravamo na opširan i za temu disertacije izrazito relevantan rad pod brojem 11 (Strukturno-semantički status poredbenih rečenica), objavljen 1996. godine u časopisu Filologija (br. 27, str. 123-151).

Isto tako, doktorand ima više od deset (10) godina znanstvenoistraživačkoga rada jer je od 1991. godine zaposlen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u kojemu je radio na brojnim projektima, a najintenzivnije na projektu Hrvatskoga jezičnog savjetnika (Zagreb, 1999), u kojemu je jedan od izvršnih urednika, autor triju poglavlja (uključujući i poglavlje Sintaksa) te velikog dijela Savjetničkog rječnika.

Osim toga, napominjemo da je doktorand i inače afirmiran u struci jer je objavio povelik broj (dvadesetak) znanstvenih i stručnih radova, posebno s područja sintakse, standardologije i metodike nastave hrvatskoga standardnog jezika.

Mislimo također da je predloženi mentor (prof. dr. Ivo Pranjković) odgovarajući stručnjak za područje kojim se doktorand bavi u svojoj disertaciji, jer mu je problematika složenih struktura u hrvatskome standardnom jeziku uža specijalnost.

Zbog svega rečenoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da pristupniku mr. Luki Vukojeviću odobri predloženu temu - Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku - i omogući nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija.

Zagreb, 29. travnja 2002. STRUČNO POVJERENSTVO

.............................................................

dr. sc. Josip Silić, red. prof.

..............................................................

dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

...............................................................

dr. sc. Milan Mihaljević, zn. suradnik Instituta za staroslavenski jezik

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Božena Vranješ, izv. prof.

dr. sc. Iskra Iveljić, docent

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. veljače 2001. god. izabrani smo u povjerenstvo za utvrđivanje zadovoljava li mr. sc. Dinko Mirić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti tema doktorske disertacije

i z v j e š ć e:

Mr. sc. Dinko Mirić diplomirao je 1988. god. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu studij geografije i povijesti. Poslijediplomski studij povijesti pohađao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je magistrirao 1994. god. obranivši magistarski rad pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija velikogoričkog kotara od 1890. do 1910. godine”. Prema podacima iz biogravije, kandidat je od 1988. god. zaposlen kao profesor zemljopisa i povijesti na Osnovnoj školi Kralj Tomislav u Zagrebu. Objavio je jedno prethodno priopćenje, više stručnih članaka i tri udžbenika iz geografije za osnovne i srednje stručne škole.

1. Uvjeti za prijavu dokorata znanosti izvan doktorskog studija

Razmatrajući zadovoljava li mr. sc. Dinko Mirić uvjete za prijavu doktorata izvan doktorskog studija, povjerenstvo je konstatiralo da kandidat zadovoljava prvi uvjet, tj. da ima akademski stupanj magistra znanosti. U vezi s drugim uvjetom povjerenstvo je bilo u dilemi. Konstatiralo je da je kandidat objavio jedan rad u časopisu s priznatom međunarodnom znanstvenom recenzijom (Ukupno kretanje broja Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori od 1848. do 2000. godine, Društvena istraživanja 9, 2000., br. 4-5, str. 743-763), ali je ocijenilo da rad nema obilježja znanstvenog već stručnog rada, jer je pisan na osnovi literature, te ne donosi nove podatke, i jer je pisan bez bilježaka, s priloženim popisom literature i s popisom izvora koji su korišteni u literaturi. Istodobno je konstatiralo da je uredništvo časopisa rad klasificiralo kao prethodno priopćenje koje po općoj klasifikaciji pripada kategoriji znanstvenih radova.

U svom prvom izvješću od 5. lipnja 2001. povjerenstvo je zbog toga zaključilo, a prenosi taj zaključak i u ovo izvješće:

“Držeći se striktno zakonskih formulacija zaključujemo da mr. sc. Dinko Mirić formalno ispunjava zakonske uvjete za pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija, jer formalno ispunjava oba uvjeta koje postavlja Zakon o visokim učilištima čl. 51. st. 1., tj. ima akademski stupanj magistra znanosti i ima jedan objelodanjeni znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom koji je uredništvo klasificiralo kao prethodno priopćenje, premda povjerenstvo ocjenjuje da je članak po svim obilježjima stručni rad”.

2. Tema doktorske disertacije

Na početku ovog dijela izvješća povjerenstvo smatra potrebnim napomenuti da je zbog nedostatka komunikacije s kandidatom, zatim zbog načina komunikacije koji je kandidat uspostavio s članovima povjerenstva i konačno prekida komunikacije povjerenstvo bilo prisiljeno dogovore s kandidatom o temi disertacije voditi pismenim putem, zbog čega se postupak odobravanja teme disertacije odužio.

Kandidat u svojoj molbi naveo dva, različita naslova disertacije. U samoj molbi je predložio naslov "Demografska tranzicija i modernizacija banske Hrvatske na prijelazu stoljeća" (razumijevajući pritom prijelaz 19. u 20. stoljeće), dok je nacrt sadržaja nosio naslov: "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu stoljeća". Pritom se iz nacrta, kraćeg od jedne kartice, nije moglo zaključiti koji je od dva naslova pogrešan.

Na zahtjev povjerenstva iznesen u izvješću od 5. lipnja 2001., prihvaćenom od Fakultetskog vijeća 16. srpnja 2001., kandidat je u žalbi definirao temu disertacije i predložio naslov disertacije "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća". Nakon što je povjerenstvo u izvješću od 18. studenog 2001., prihvaćenom od Fakultetskog vijeća 12. prosinca 2001., upozorilo na neke neutemeljene kandidatove argumente iznesene u žalbi, kandidat je podnio molbu da mu se odobri tema disertacije "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine". Na zahtjev članova povjerenstva kandidat je dopunio nacrt disertacije, te povjerenstvo prihvaća predloženu temu.

Povjerenstvo ocjenjuje da je predložena tema disertacije "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine" istraživački relevantna, a predložena metoda prihvatljiva. U disertaciji će autor istražiti demografski razvoj u složenim modernizacijskim kretanjima u Zagrebačkoj županiji u razdoblju nakon ukidanja feudalnih odnosa 1848. i početka izgradnje građanskoga društva do 1880. god., tj. do nadomak razdoblja kada je na prijelazu iz 19. u 20. st. došlo do izrazitijeg modernizacijsko pomaka u sjevernoj Hrvatskoj. Autor će obraditi razdoblje koje bi se u općem modernizacijskom smislu moglo nazvati tranzicijskim, razdoblje kada su još postojali elementi naslijeđeni iz starog društvu i kada su, uz ograničenja koja je nametao politički okvir, provođeni procesi o kojima se u literaturi govori kao o “modernizaciji izvana” (u razdoblju neoapsolutizma, odnosno tzv. Bachova apsolutizma) i “modernizaciji iznutra” nakon obnove ustavnog života 1860. i napose u razdoblju banovanja Ivana Mažuranića (1873.-80.). U tom sklopu će kandidat istražiti specifičnosti modernizacijskih kretanja u Zagrebačkoj županiji, a težište će staviti na demografska kretnja, koja u tom razdoblju još zadržavaju obilježja predtranzcijskih demografskih kretanja, te utvrditi uzajamni odnos demografskih kretanja i općih modernizacijskih procesa. Istraživanja će temeljiti prije svega na statističkoj građi. S obzirom na predloženu istraživačku metodu može se zaključiti da će disertacija dati doprinos boljem poznavanju prvih desetljeća druge polovice 19. stoljeća, tj. razdoblja nakon ukidanje feudalnih odnosa 1848. i početnog razdoblja oblikovanja institucija građanskog društva u sjevernoj Hrvatskoj, te napose demografskih kretanja u njihovu odnosu s početnim modernizacijskim procesima.

Zaključak

U skladu s iznesenim povjerenstvo utvrđuje da mr. sc. Dinko Mirić ispunjava zakonske uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i da je njegov prijedlog naslova doktorske disertacije prihvatljiv, te Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e

da mr. sc. Dinku Miriću prizna pravo na pristupanje izradi i obrani doktorata znanosti izvan doktorskog studija i da mu odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom "Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine"

Zagreb, 19. travnja 2002.

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, izv. prof.

dr. sc. Iskra Iveljić, docent

dr. sc. Nikša Stančić, red prof.

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebi izabralo nas je 25. veljače 2002. u povjerenstvo za podnošenje izvješća o tome zadovoljava li dr. sc. Azem Kožar uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Tuzla i njena okolina na razmeđu osmanske i austrougarske uprave (1870.-1890.)”, te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Dr. sc. Azem Kožar rođen je 1947. god. u Trpezima kod Ivangrada (Sandžak) u tadašnjoj Republici Crnoj Gori u SR Jugoslaviji, a živi u Tuzli u Republici Bosni i Hercegovini. Povijest je diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Prištini 1974. Na istom fakultetu je 1980. magistrirao obranivši rad “Bihor u narodnooslobodilačkoj borbi”. God. 1998. doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranivši disertaciju pod naslovom “Spoznaje o zaštiti arhivske građe u ratnim okolnostima” i stekao zvanje doktora društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.

Zaposlio se 1967. kao učitelj, a zatim kao nastavnik i ravnatelj osnovne škole. Od 1980. bio je kustos u Muzeju istočne Bosne u Tuzli, a zatim ravnatelj Regionalnog istorijskog arhiva u Tuzli. Od 1993. djeluje i na Filozofskom fakultetu u Tuzli, na Odsjeku za historiju-geografiju, u zvanju višeg asistenta, a od 1998 u zvanju docenta za predmete Uvod u historiju i Pomoćne historijske znanosti i arhivistika. God. 2000. izabran je na Pedagoškom fakultetu u Bihaću u zvanje izvanrednog profesora. Od 1999. obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. U sklopu sveučilišne suradnje SAD i BiH predavao je kao visiting professor u SAD (Itaca), a održava redovitu nastavu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i Bihaću.

Sudjelovao je u realizaciji dvaju međunarodnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj projekta “Stradanje arhivske građe Bosne i Hercegovine u ratu 1992.-1995.” provođenog pod pokroviteljstvom Mednarodnog inštituta arhivskih znanosti u Mariboru. Jedan je od voditelja projekta “Destruktivne ideologije 20. stoljeća” kojemu je drugi koordinator dr. John Weiss (Itaca, SAD).

Objavio je tri znanstvene knjige s područja povijesti i arhivistike kao autor i tri knjige kao urednik. Autor je većeg broja izvornih znanstvenih članaka s područja povijesti i arhivistike tiskanih u časopisima koji imaju međunarodno uredništvo ili ih se može ocijeniti kao časopise s priznatom međunarodnom recenzijom. Više znanstvenih članaka je prije 1991. objavio u uglednim časopisima na području tadašnje SFR Jugoslavije, kao što su Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika (Sarajevo), Prilozi Istorijskog instituta (Sarajevo), Arhivist (Beograd), a u novije vrijeme (1997. i d.) u Republici Sloveniji u časopisu Sodobni arhivi (Maribor).

U doktorskoj disertaciji kandidat namjerava obraditi političke, gospodarske, društvene i kulturne odnose u Tuzli i njezinu gravitacijskom području tijekom dvaju desetljeća od 1870. do 1890. god., koja obuhvaćaju razdoblje zadnjih godina osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, vrijeme ustanka 1875.-78. i istočne krize koja je završila Berlinskim kongresom i austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, te obuhvaćaju prvo desetljeće njezina života u Austro-Ugarskoj. To je razdoblje povijesti Bosne i Hercegovine u historiografiji obrađivano s različitih aspekata i u različitim interpretacijama, a vrijednost je kandidatova prijedloga u njegovoj namjeri da slojevito istraži zbivanja na jednom, u ovom slučaju tuzlanskom području i utvrdi kako su konkretno djelovale i kako su se manifestirale promjene koje je ono doživljavalo kada je - odlukama imperijalnih sila izvan njegova dosega - prešlo iz osmanskog u srednjoeuropski politički i društveni sustav i kako je izgledao susret tradicionalnog i novog sustava. U sklopu već navedenih okvira istražit će proces prerastanja Tuzle iz orijentalne kasabe u industrijski gradić, njezino prometno povezivanje s okolicom, a zatim sa Sarajevom i sjevernom Hrvatskom, osnivanje poštanskih ureda, izgradnju školskih i zdravstvenih ustanova, demografske promjene, te elemente svakodnevnog života, a također stajališta pripadnika triju vjerskih zajednica prema starim i novim vlastima. Kandidat će k tome istraživanja provesti na dosad nekorištenoj građi u arhivima Bosne i Hercegovine, Austrije, Hrvatske i Jugoslavije. Može se predvidjeti da će njegova istraživanja pridonijeti boljem sagledavanju konkretne povijesne stvarnosti na jednom užem području, te pridonijeti da se u cijelosti bolje sagleda i pouzdanije ocjeni jedno prijelomno razdoblje u povijesti Bosne i Hercegovine.

Povjerenstvo utvrđuje da kandidat ispunjava sve uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije iz povijesne znanosti izvan doktorskog studija, jer ima magisterij znanosti iz povijesne znanosti, dapače ima doktorat znanosti iz arhivistike (premda arhivistika u klasifikaciji znanosti pripada polju informacijskih znanosti), jer radi više godina na znanstveno-nastavnoj ustanovi i bio je više godina angažiran u radu na istraživačkim projektima, te ima objavljene znanstvene knjige i znanstvene članke tiskane u časopisima s međunarodnim uredništvom ili onih koji se mogu priznati kao časopisi s priznatom međunarodnom recenzijom.

Kandidat je za mentora predložio dr. sc. Nikšu Stančića, a povjerenstvo smatra da bi, s obzirom na temu i predviđene istraživačke metode, ulogu mentora pri izradi disertacije trebalo povjeriti dr. sc. Boženi Vranješ-Šoljan.

U skladu s iznesenim povjerenstvo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e

da dr. sc. Azemu Kožaru prizna pravo na pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i da prihvati temu njegove disertacije pod naslovom “Tuzla i njena okolina na razmeđu osmanske i austrougarske uprave (1870.-1890.)”.

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da kao mentora pri izradi disertacije odredi dr. sc. Boženu Vranješ-Šoljan.

Zagreb, 22. travnja 2002.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, red prof.

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

dr. sc. Alija Kulenović

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović

Filozofski fakultet, Zagreb

dr. sc. Milko Mejovšek

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb

Zagreb, 20. 04. 2002.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb

Predmet: mišljenje o podobnosti mr. sc. Krunoslava Matešića za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija i ocjena predložene teme disertacije;

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odlukom br. 04-6-23-2002. donesenom na sjednici održanoj 19. 03. 2002., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo sa zadaćom da ocijenimo ispunjava li mr. sc. Krunoslav Matešić uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije izvan doktorskog studija, propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima te prosudimo može li se kao tema disertacije prihvatiti njegov prijedlog, opisan i obrazložen pod naslovom Uloga emocionalne inteligencije u stresnoj transakciji uz mentorstvo prof. dr. sc. Alije Kulenovića. Zamolbi za pokretanje postupka kandidat je priložio kompletnu potrebnu dokumentaciju temeljem čijeg proučavanja podnosimo Fakultetskom vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Krunoslav Matešić rođen je 1949. u Kaptolu, općina Kaptol, RH. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Požegi. Na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1973. je diplomirao studij jednopredmetne psihologije, a u istoj ustanovi 1985. završio i studij postdiplomskog znanstvenog usavršavanja obranivši magistarsku radnju pod naslovom ''Intelektualne sposobnosti u funkciji starenja''.

Od 1975. do 1978. kandidat je radio u Laboratoriju za psihofiziologiju rada pri Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. Nakon nekoliko godina provedenih u Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba, 1982. se zaposlio na Odsjeku za pedagoško i psihološko osposobljavanje, tada u sastavu Filozofskog fakulteta, a danas u sklopu Učiteljske akademije Sveučilišta u Zagrebu. U svojstvu višeg predavača izvodi nastavu iz Psihologije odgoja i obrazovanja za dio studenata Filozofskog fakulteta.

Značajan dio svoje profesionalne karijere mr. sc. Krunoslav Matešić posvetio je publicističkoj djelatnosti u psihologijskoj znanosti i struci što mu je 1986. i 2001. donijelo dva visoka priznanja (nagrada ''Ramiro Bujas'' za promicanje psihologije i izvanredna nagrada ''Ramiro Bujas'') koja mu je za vrijedna postignuća dodijelilo Hrvatsko psihološko društvo. Kao važnije elemente ovih aktivnosti kandidata ističemo šestogodišnje obnašanje funkcije glavnog i odgovornog urednika časopisa ''Primijenjena psihologija'', pokretanje i uređivanje Hrvatskog psihologijskog glasnika te dvogodišnje vođenje i kontinuiranu aktivnost u sklopu Hrvatskog psihološkog društva. U ovom kontekstu posebnu vrijednost predstavlja pokretanje časopisa ''Suvremena psihologija'' u kojem je kandidat do 2001. bio glavni i odgovorni urednik. Kao glavni urednik ''Naklade Slap'' presudno je utjecao na objavljivanje oko 180 knjiga, testova, priručnika i standardizacija koje su imale i imaju snažn utjecaj na domaću znanstveno-istraživačku, obrazovnu i stručnu psihologijsku djelatnost.

Bibliografija kandidata sadrži 42 naslova među kojima su dvije autorske knjige i veći broj znanstvenih, stručnih i preglednih radova, od kojih su dva objavljena u međunarodno recenziranim ili s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima. Napisao je i dva poglavlja u zapaženim knjigama, veći broj prikaza knjiga i testova te aktivnosti na nekoliko stručnih skupova i kongresa. Sudjelovao je i u realizaciji znanstveno-istraživačkog projekta ''Razvoj individualnog kriterija točnosti u verbalnom učenju i neka motorička postignuća'' koji je vodio dr. sc. Vladimir Andrilović.

Iz izloženog je vidljivo da kandidat ima odgovarajući magisterij znanosti, traženo istraživačko iskustvo i objavljene radove što ga, sukladno članku 51. Zakona o visokim učilištima, kvalificira za izradu i obranu doktorske disertacije izvan doktorskog studija.

Kako je vidljivo već iz predloženog naslova disertacije, namjera je kandidata proučiti ulogu emocionalne inteligencije u stresnim procesima. U opsežnom i detaljnom sinopsisu, utemeljenom na promišljanju teorijskih priloga i empirijskih nalaza pedesetak najvažnijih i najnovijih relevantnih radova, najprije su sažete temeljne činjenice povezane s istraživanjima stresa i emocionalne inteligencije. Iako je stres koncept koji se može promatrati u barem tri različite perspektive, kandidat se opredijelio za kognitivno-transakcijsku ''tradiciju'' koju je utemeljio i u brojnim radovima razvio Richard Lazarus sa svojim suradnicima. Lazarusova opća shema stres shvaća kao slijed u koji su uvijek uključeni tzv. kauzalni antecendenti (osobni i okolinski čimbenici), medijacijski procesi (kognitivne procjene i načini suočavanja) te kratkoročni i dugoročni ishodi – posljedice suočavanja sa stresnim situacijama. Iako uloga osobnih čimbenika u stresnim procesima nije potcijenjena, ovaj široko prihvaćeni model ipak naglašava funkcije medijacijskih procesa i njihov značaj u određivanju prirode ishoda suočavanja sa stresnim situacijama. Drugo bitno obilježje Lazarusove teorije je naglašavanje transakcijske i dinamičke prirode stresnih procesa: medijacijski procesi su uvijek kontekstualno određeni, kognitivne procjene su temelj izbora načina suočavanja, a prosudba njihove učinkovitosti ima povratno djelovanje na primarnu i sekundarnu procjenu, itd. Kandidat opravdano konstatira da je područje stresa jedno od najviše istraživanih u suvremenoj psihologiji (između 1984. i 1996. objavljeno je oko 29 tisuća radova, a ni posljednjih godina ta brojka nije bitno manja) te da je taj golemi rad pored ostalog uglavnom potvrdio vrijednost Lazarusove konceptualizacije.

Dobru priliku za nastavak rada u ''preistraženom'' području stresa mr. sc. Krunoslav Matešić vidi u nedavnoj pojavi provokativnog koncepta ''emocionalne inteligencije''. U povijesti znanstvene psihologije vjerovatno nema primjera u kojem je neki toliko dvojbeni konstrukt za tako kratko vrijeme izazvao takvu pažnju najšire javnosti. Najveći doprinos popularizaciji ove sintagme nesumnjivo je dala poznata knjiga Davida Golemana objavljena 1995., a njezino znanstveno utemeljenje i znanstvene verifikacije vezuju se pretežno uz radove Mayera i Saloveya. U ovom području danas dominiraju dvije teorijske perspektive. U prvoj, čiji su glavni protagonisti Mayer i Salovey, ''emocionalna inteligencija'' se shvaća kao sposobnost procesiranja emocionalnih informacija za koju se vjeruje da je drugačije prirode od klasično opisanih kognitivnih sposobnosti. Druga teorijska orijentacija (u literaturi poznata kao ''miješani modeli'') ovu sintagmu koristi kao zajedničko ime za određenu strukturu stavova, osobina ličnosti i stilova života koja (teoretski) generalno pogoduje učinkovitijem rješavanju životnih problema i za posljedicu ima bolji uspjeh u životu u najopćenitijem smislu te riječi. Bez obzira na to koje se od ovih stanovišta prihvaća, kandidat naglašava nekoliko elemenata koji opravdavaju ideju o potencijalno produktivnom povezivanju ''emocionalne inteligencije'' i stresnih procesa. Iako za sada ne postoji koherentan model koji sustavno povezuje koncepte iz ova dva područja, ima nekih naznaka koje čini se mogu opravdati takve pokušaje. Tako npr. Salovey i sur. (1999) naglašavaju kako se emocionalno inteligentnije osobe ''uspješnije suočavaju sa stresom jer ispravnije sagledavaju i procjenjuju svoja emocionalna stanja, znaju kako i kada trebaju izraziti svoje osjećaje i mogu uspješnije upravljati svojim raspoloženjima''. Matthews i Zeidner (2000) idu i korak dalje te posljednji navod interpretiraju tvrdeći da se proces suočavanja sa stresom može shvatiti kao ''emocionalna inteligencija u akciji''. Doda li se navedenom činjenica da gotovo svi ''miješani modeli'' emocionalne inteligencije na ovaj ili onaj način ''koketiraju'' s nekim temeljnim konceptima iz teorija stresa, čini se opravdanim zaključiti kako daljnji teorijski i empirijski rad u ovom smjeru zaslužuje odgovarajuću pažnju.

U nastavku sinopsisa kandidat je opisao plan istraživanja za koje drži da će mu omogućiti odgovor na pitanje o ulozi ''emocionalne inteligencije'' u stresnim procesima. Suština njegove ideje može se svesti na namjeru da se (a) u adekvatnim, pomno odabranim prirodnim uvjetima, primijeni standardna paradigma istraživanja stresa i suočavanja sa stresom, i (b) uz uobičajene mjere antecedentnih, medijacijskih i adaptacijskih varijabli organizira i mjerenje odgovarajućih aspekata ''emocionalne inteligencije''. Na ovaj način prikupili bi se osnovni podaci čija bi analiza omogućila procjenu veličine i načina eventualnog ''utjecaja'' emocionalne inteligencije na različite aspekte stresnog procesa.

Dobrim rješenjem izbora stresne situacije kandidat drži dolazak i boravak ročnih vojnika na početku temeljne vojne obuke u nekoj od vojarni Hrvatske vojske. Prelazak mladih ljudi iz civilnog života u vojno okruženje predstavlja veliku životnu promjenu i dokazano višestruki izvor stresa. Drugi argumenti za ovaj izbor su relativna homogenost ročne populacije i izjednačenost po izloženosti objektivnim izvorima stresa. Zbog navedenih i drugih razloga vojno okruženje često se smatra najboljim mogućim prirodnim uvjetima za proučavanje ljudskog stresa te se ovakvo rješenje čini sasvim primjerenim cilju istraživanja.

Mjerenje glavnih antecedentnih, medijacijskih i adaptacijskih varijabli kandidat namjerava izvršiti psihometrijski dobro uređenim instrumentima poznatih svojstava. U svoju bateriju testova i skala on namjerava uključiti Test opće obaviještenosti (mjera kristalizirane inteligencije), Upitnik NEO-FFI (mjere ličnosti pod modelom ''velikih pet'' faktora), Bar-Onov Upitnik emocionalnog kvocijenta (multidimenzionalna mjera emocionalne inteligencije pod ''miješanim modelom'', Skalu primarne i sekundarnih procjena (kognitivne procjene), Skalu suočavanja sa stresom (multidimenzionalna skala suočavanja sa stresom u vojnom okruženju) i dvije glavne mjere adaptacijskih ishoda: Skalu anksioznosti i Skalu depresivnosti. Svi instrumenti bili bi uvezani u jedan svezak i primijenjeni metodom grupno vođenog rada sa skupinama od 40 do 60 ispitanika. Ukupno vrijeme rada procjenjuje se na 90 minuta, a bilo bi podijeljeno u dva dijela. Sudjelovanje u ispitivanju planirano je kao dobrovoljno uz ostavljenu mogućnost da ispitanik odustane u bilo kojem trenutku rada. Ukupni planirani broj ispitanika je oko 500 ročnih vojnika koji bi bili ispitani tijekom 3. i 4. tjedna boravka na temeljnoj vojnoj obuci.

Sudeći prema deklariranim specifičnim problemima, autor planira provjeriti ulogu emocionalne inteligencije u različitim segmentima stresnog procesa uz adekvatnu (statističku) kontrolu djelovanja drugih potencijalno relevantnih čimbenika. Pri tome će kao glavno analitičko sredstvo sustavno koristiti hijerarhijske regresijske analize s pomno odabranim i uključenim blokovima ''nezavisnih'' varijabli, što bi trebalo biti učinjeno nezavisno za oba glavna adaptacijska ishoda.

Predloženo istraživanje može polučiti zapažen znanstveni doprinos. Koliko nam je poznato, do sada nije bilo značajnijeg sustavnog pokušaja povezivanja ili integriranja teorijskih promišljanja i empirijskih činjenica dobivenih u područjima proučavanja stresnih procesa i ''emocionalne inteligencije'', što bi u znanstvenom smislu mogao biti zanimljiv i vjerojatno produktivan poduhvat. Takvo istraživanje moglo bi pružiti bolji uvid u procese nastanka i razvoja stresa te njegove posljedice s jedne, kao i značajan doprinos razjašnjavanju brojnih i snažnih kontroverzi kojima je opterećeno područje ''emocionalne inteligencije'' s druge strane. Ovisno o ishodu ovog istraživanja, moguće je i prilično određeno spekulirati o njegovim praktičnim implikacijama. Bolje razumijevanje stresnih procesa može omogućiti i učinkovitije preventivne i tretmanske akcije. Pokaže li se da je ''emocionalna inteligencija'' značajnije povezana sa stresnim procesima i njihovim ishodima, otvara se mogućnost praktičnog djelovanja preko tretmana koji omogućavaju njezino mijenjanje, što je teorijski moguće, a u izvjesnom stupnju i praktično demonstrirano. Konačno, bez obzira na ishod proučavanja odnosa stresnih procesa i ishoda s ''emocionalnom inteligencijom'', razumno je očekivati da će rezultati ovog istraživanja pridonijeti boljem razumijevanju stresnih događaja u vojnom okruženju, što se u povelikom stupnju može generalizirati na tzv. totalne ustanove i situacije smanjene mogućnosti kontrole.

Temeljem izloženog zaključujemo da istraživanje koje predlaže mr. sc. Krunoslav Matešić po svemu predstavlja projekt čija realizacija može unaprijediti spoznaje u jednom važnom psihologijskom području te time udovoljava standardnim zahtjevima koji se postavljaju prilikom izrade doktorske disertacije u ovoj znanstvenoj grani. Iako predloženi naslov precizno odražava cilj rada, zbog neuobičajenosti sintagme ''stresna transakcija'' predlažemo da naslov ovoga rada bude Uloga emocionalne inteligencije u stresnim stanjima i procesima.

Prijedlog

Mr. sc. Krunoslav Matešić udovoljava svim uvjetima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija propisanim člankom 51. Zakona o visokim učilištima. Predložena tema je znanstveno relevantna, a istraživanje isplanirano sukladno suvremenim metodološkim standardima u području istraživanja. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Krunoslavu Matešiću odobri izradu doktorske disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom ''Uloga emocionalne inteligencije u stresnim stanjima i procesima'' uz mentorstvo dr. sc. Alije Kulenovića.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

dr. sc. Milko Mejovšek, red. prof.

(Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu)

prof. dr. Predrag Zarevski

prof. dr. Mirjana Krizmanić

Filozofski fakultet, Zagreb

prof. dr. Marina Ajduković

Studijski centar za socijalni rad

Zagreb, 22. 04. 2002.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb

Predmet: mišljenje o podobnosti mr. sc. Renata Miljević-Riđički za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije i ocjena predložene teme disertacije.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odlukom br. 04-6-3-1996. donesenom na sjednici održanoj 8. 03. 1996., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo sa zadaćom da ocijenimo ispunjava li mr. sc. Renata Miljević-Riđički uvjete za pristupanje izradi i obrani doktorske disertacije, propisane člankom 51. st 1. Zakona o visokim učilištima te prosudimo može li se kao tema disertacije prihvatiti njezin prijedlog, opisan i obrazložen pod naslovom "Ispitivanje raspoloženja žena nakon poroda" uz mentorstvo prof. dr. sc. Predraga Zarevskog. Kako dio istraživanja, međutim, u okviru ove teme nije bilo moguće izvršiti, pa bi samim time i disertacija bila nepotpuna, s kandidatkinjom je dogovorena nova tema disertacije pod naslovom "Kognitivni razvoj djece i cjelovitost obitelji: provjera posredujućeg utjecaja životne prilagođenosti majki". Zamolbi za pokretanje postupka kandidatkinja je priložila kompletnu potrebnu dokumentaciju temeljem čijeg proučavanja podnosimo Fakultetskom vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Renata Miljević-Riđički je rođena je 1956. u Zagrebu, gdje je maturirala u XVI gimnaziji (jezičnoj). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1980. godine, psihologiju kao prvi (A) predmet i jugoslavenske jezike i književnost kao drugi (B) predmet. Magistrirala je 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu polje: humanističke znanosti - područje psihologije s temom: Kako se profesionalni interesi učenika i njihovi stavovi prema budućem zanimanju mijenjaju u toku završnog stupnja srednjoškolskog obrazovanja. U rujnu 1980.godine zaposlila se u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje u Zaboku i radila kao školski psiholog dvije školske godine. Uz posao psihologa obavljala je i nastavnički posao, predavala je psihologiju učenicima pedagoškog usmjerenja. Od 1982. godine radi na Višoj tehničkoj školi za sigurnost na radu i zaštitu od požara, Zagreb, na mjestu urednika njihovih izdanja. U jesen 1984. godine zaposlila se kao psiholog u Dječjem centru “Ivana Brlić-Mažuranić” u Zagrebu. Osim istraživanja iz područja dječje psihologije, bavila se terapijom dječjih poteškoća i prošla sljedeće psihoterapijske praktikume: bihevioralna i kognitivna terapija, efektivna kibernetska psihoterapija i transakcijska analiza. Godne1988. i 1989. bila je voditeljica Sekcije predškolskih psihologa Društva psihologa Hrvatske. Jednu je godinu radila je na poslovima asistenta za obrazovanje i socijalnu skrb u humanitarnoj organizaciji UNICEF gdje je pratila projekte iz područja obrazovanja i socijalne skrbi koji su se odnosili na rad s djecom u gradovima na prvoj crti bojišnice, te s djecom prognanicima i izbjeglicama u Hrvatskoj. Od rujna 1990. godine do danas je zaposlena kao predavač na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Na Odsjeku za izobrazbu odgojitelja predškolske djece predaje Razvojnu psihologiju, a na Odsjeku za razrednu nastavu predaje izborni kolegij: Odgoj za razvoj. Dosad je objavila 17 radova, od kojih je 6 u časopisima s međunarodnom recenzijom ili koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom te 3 knjige u koautorstvu.

Za disertaciju predložila je i detaljno obrazložila temu "Kognitivni razvoj djece i cjelovitost obitelji: provjera posredujućeg utjecaja životne prilagođenosti majki".

U suvremenoj razvojnoj psihologiji u velikoj je mjeri zastupljen kontekstualni pristup razvoju djeteta (Vasta i sur. 1998.), prema kojem interakcija unutar socijalnih konteksta u kojima se dijete nalazi ima osobito značajnu ulogu za kognitivni razvoj. Ovakav je pristup najizraženiji je u teorijama spoznajnog razvoja L Vigotskog, U. Bronfenbrennera te R. Feuersteina. Zajedničko svim ovim teorijama jest usredotočenost na sposobnost svakog pojedinca za promjenu. Promjene u kognitivnom razvoju u velikoj mjeri ovise o karakteristikama okoline u kojoj pojedinac živi. U ranom djetinjstvu najvažniji socijalni kontekst je obiteljski sustav, te se osnovni naglasak u istraživanju socijalnog konteksta stavlja na karakteristike obitelji. Jedna od osnovnih karakteristika obitelji jest njena strukturalna cjelovitost. Zanimanje za prilagodbu djece u obiteljima različite cjelovitosti u svjetskoj istraživačkoj literaturi nastavlja se nesmanjenim intenzitetom od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, a u našoj zemlji dobiva sve više na važnosti, budući da se broj djece koja žive u jednoroditeljskim obiteljima, uglavnom s majkom, i u nas povećava. Necjelovite obitelji mogle bi zbog manje dostupnosti odraslog posredovatelja imati oslabljenu formativnu funkciju, pa bi se moglo očekivati da će djeca iz takvih obitelji imati manje prilika za neometen kognitivni razvoj. Analize posljedica drastične promjene obiteljskog konteksta za razvoj djece govore o izrazitim razlikama među djecom koja žive kontinuirano s oba roditelja u odnosu na djecu koja žive samo s jednim roditeljem i to u pet različitih pokazatelja dobrobiti: u mjerilima školske uspješnosti, samoregulacije ponašanja, emocionalne prilagodbe, slike o sebi i uspostavljanja socijalnih odnosa (npr. Amato i Keith, 1991., Amato, 2001.). Rezultati analiza najčešće pokazuju da djeca koja žive samo s jednim roditeljem, što možemo smatrati narušenim obiteljskim kontekstom, postižu slabiji školski uspjeh, pokazuju češće neprihvatljivo ponašanje, više emocionalnih problema (povlačenje ili vanjsku agresivnost), nižega su samopoštovanja i imaju više teškoća s uspostavljanjem uspješnih socijalnih odnosa. Nasuprot tome, istraživanje Fergussona i sur. (1994.) i Clarke-Stewart i suradnika (2000.) govori o tome da su negativni kognitivni učinci življenja u jednoroditeljskoj obitelji zanemarivi ako se rastava dogodila u predškolskom djetetovu razdoblju, a kontroliraju se učinci majčina obrazovanja i ekonomskog statusa obitelji. Istodobno, uzorci istraživanja rijetko obuhvaćaju djecu predškolske dobi.

Najšire gledano, obiteljski se interakcijski kontekst sastoji od četiri skupine varijabli: strukturalni čimbenici (socioekonomski status), roditeljstvo (roditeljsko ponašanje i ukupna roditeljska klima) (Keresteš, 2001.), djetetove karakteristike i djetetovi rezultati (ishodi: kognitivne vještine, socijalne vještine, povlačenje/agresija) (Whiteside i Becker, 2000.) Najviše su se do sada istraživali strukturalni čimbenici (socioekonomski status obitelji i/ili cjelovitost/necjelovitost).No, suvremena istraživanja tretiraju strukturalne karakteristike obitelji kao daljnje, posredne utjecaje i usredotočuju se na neposredne utjecaje na dijete kao što su roditeljsko ponašanje, roditeljski stil, odgojni postupci i interakcije djeteta i odraslih (Felner i suradnici, 1995.) te kvaliteta sociolingvističke okoline i raznovrsnost materijalne okoline (Luster i McAdoo, 1996.). Pravi mehanizmi utjecaja strukturalnih karakteristika obitelji odraženih u neposrednim obiteljskim postupcima nisu još dovoljno razjašnjeni, iako se čini da je raznolikost okoline i bogatstvo sociolingvističkih interakcija najvažnije.

Jedna od karika u lancu: struktura obitelji - roditeljsko ponašanje – djetetovi rezultati najmanje se istražuje, a mogla bi biti značajna odrednica i varijabla roditeljskog ponašanja, a i varijabla djetetovih ishoda. To je istraživački zapuštena skupina varijabli koju uvjetno možemo jednim imenom nazvati majčina životna prilagođenost, buduću da je u najvećem broju jednoroditejskih obitelji majka onaj najvažniji čimbenik koji definira, određuje i mijenja djetetov obiteljski i interakcijski kontekst (Whiteside i Becker, 2000.). Majčina životna prilagođenost, tj. njezina percepcija objektivnog ekonomskog statusa obitelji, kao i njezino životno zadovoljstvo, mogle bi biti one ključne intervenirajuće varijable koje će u značajnoj mjeri modificirati s jedne strane utjecaj strukturalnih varijabli (objektivni socioekonomski status), a s druge strane oblike ponašanja majke (majčino prihvaćanje djeteta i psihološka/instrumentalna kontrola), te njezine interakcije s djetetom (uključenost majke u predškolsko i školsko obrazovanje djeteta).

Specifičnost ovog istraživanja je u izboru uzorka predškolske dobi u kojoj se rijetko istražuju utjecaji obiteljske strukture, u izboru kognitivnih djetetovih ishoda, koji su također rjeđe predmet istraživačkog interesa, te u uvođenju varijabli majčine prilagođenosti za koje se pretpostavlja da bi mogle posredno, preko roditeljskog ponašanja, ali i neposredno djelovati na djetetove ishode.

Glavni problem predloženog istraživanja je usporedba kognitivnih postignuća u predškolskoj, i poslije u školskoj dobi u dvije skupine djece koja pripadaju dvjema kategorijama roditeljske strukture: djeca iz cjelovitog braka (žive s oba biološka roditelja) i djeca koja žive s majkom-hraniteljicom. Pritom će se kao glavne posredničke (intervenirajuće) varijable uključiti materijalni položaj obitelji, stupanj obrazovanja majke, majčina uključenost u dječjem učenju i majčina životna prilagođenost (životno zadovoljstvo), percepcija ekonomskog stanja i percepcija socijalne podrške. Pretpostavljamo da uz kontrolu navedenih varijabli neće biti razlika u kognitivnom napretku između djece u dvoroditeljskoj i jednoroditeljskoj skupini.

Drugi je problem predloženog istraživanja provjeriti postoje li različiti efekti socijalnog konteksta na kognitivni razvoj djece različitog spola. S obzirom na različite, ranije spomenute, nalaze u dosadašnjim istraživanjima, polazimo od pretpostavke da spol ne mora biti važan za kognitivni razvoj djeteta, već da se eventualne razlike među spolovima mogu pripisati posredničkim varijablama.

U prikazu metoda obrazložen je nacrt istraživanja. Ono je faktorskog tipa 2x2 i longitudinalno je. Istraživanje će se provesti na djeci predškolske dobi, između 6 i 7 godina , N = 150. Istraživanje će se provesti u dječjim vrtićima u Zagrebu metodom komparabilnih skupina. Nezavisne su varijable dob i spol djeteta. Zavisna varijabla, tj. kognitivni status djeteta, mjerit će se sljedećim instrumentima: Obojene progresivne matrice; Chrichtonova skala; Test spremnosti za školu. Prikupit će se i podaci o školskom uspjehu u prvom i drugom razredu. Podaci o posredujućim varijablama će se prikupiti upitnicima i anamnestičkim listom. U obradi podataka koristit će se postupci faktorske analize, analize varijance te regresijske analize.

Potencijalni znanstveni doprinos ove disertacije jest u sagledavanju važnosti kvalitete/cjelovitosti obiteljskog okruženja za rani kognitivni razvoj. O tome postoje razmjerno malobrojni empirijski podaci, a većina se zaključaka o socijalizacijskoj kvaliteti necjelovitih obitelji izvodi iz njihova poistovjećivanja sa siromašnim obiteljima, jer je to jedna od njihovih bitnih i čestih karakteristika. Ovim bi se istraživanjem mogla provjeriti opravdanost toga poistovjećenja, budući da obrazovanost majke, njezin životni optimizam, odsutnost socijalne izolacije i aktivno uključenje u poučavanje djeteta oni čimbenici koji anuliraju ili barem amortiziraju negativne učinke osiromašenja na djecu. Glavni bi doprinos radnje bio jasniji uvid u mehanizme posredovanja iskustva u obitelji, te u čimbenike koji sprečavaju ili pogoduju uspješno posredovanje toga iskustva. Iz tih bi uvida proistekle višestruke mogućnosti intervencije na individualnoj razini, razini vrtića, škole i lokalne zajednice. Ovisno o postignutim rezultatima moglo bi se planirati: sustav individualnog savjetovanja za majke-hraniteljice, koji bi pomagao majkama u boljoj životnoj prilagodbi i uključivanju u mreže socijalne potpore; obrazovanje majki za učenje s djecom predškolske dobi (tečajevi čitanja slikovnica, ustrojavanja kvalitetne igre, šetnje, razgovora i komunikacija); radionice za poučavanje majki o elementarnim znanjima matematike i čitanja prije škole i metodama njihovog prenošenja na djecu; organiziranje dodatnog individualnog rada s djecom iz jednoroditeljskih obitelji i sl.

Iz izloženog je vidljivo da kandidatkinja ima odgovarajući magisterij znanosti, traženo istraživačko iskustvo i objavljene radove što je, sukladno članku 51. Zakona o visokim učilištima, kvalificira za izradu i obranu doktorske disertacije izvan doktorskog studija.

Prijedlog

Mr. sc. Renata Miljević-Riđički udovoljava svim uvjetima za stjecanje doktorata znanosti propisanih člankom 51. Zakona o visokim učilištima. Predložena tema je znanstveno relevantna, a istraživanje isplanirano sukladno suvremenim metodološkim standardima u području istraživanja. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Renati Miljević-Riđički odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom "Kognitivni razvoj djece i cjelovitost obitelji: provjera posredujućeg utjecaja životne prilagođenosti majki " uz mentorstvo dr. sc. Predraga Zarevskog.

Stručno povjerenstvo:

prof. dr. sc. Predrag Zarevski

prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić

prof.dr. sc. Marina Ajduković

(Studijski centar socijalnog rada u Zagrebu)

Odsjek za sociologiju

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 25. ožujka 2002.

Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta za pristupanje i obrani disertacije izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme za mr. sc. Josipa Kumpesa

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 16. studenog imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Josip Kumpes uvjete propisane člankom 51. stav 1 Zakona o visokim učiličtima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom "Religija i politika u postkomunističkom društvu: hrvatski primjer" i mentor prof. dr. sc. Ivan Cifrić.

Mr. sc. Josip Kumpes priložio je molbi za pristupanje izradi i obrani disertacije životopis, nacrt teme disertacije, popis objavljenih radova, fotokopiju diplome drugog i trećeg stupnja studija sociologije, potvrdu o sudjelovanju u istraživačkom radu u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Uvidom u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

1. Mr. sc. Josip Kumpes rođen je 1958. godine u Okežincu (Križ, Republika Hrvatska). Diplomirao je (1985) i magistrirao (1999) na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i stekao akademski stupanj magistra znanosti u području društvenih znanosti, polje sociologija. Zaposlen je na Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu. Sudjelovao je na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Bio je izvršni urednik časopisa "Migracijska teme" (1994-2000). Kontinuirano radi na istraživačkim projektima. Objavio je tri rada u zbornicima i jedanaest radova u časopisima.

2. Prema sinopsisu disertacija će se izraditi u okviru istraživačkog projekta "Hrvatski narodnosni razvitak u komparativnoj perspektivi" unutar programa "Hrvatske migracije, manjine i etničnosti".

U disertaciji će se istražiti povezanost između religijskih procesa i religijskog i političkih procesa i političkog u tranzicijskom razdoblju hrvatskog društva. Ta se povezanost izražava u obliku političke instrumentalizacije religije, odnosno Crkve i instrumentalizacije politike. Stanje u Hrvatskoj usporedit će se sa stanjem u nekim drugim tranzicijskim zemljama. Metoda analize sadržaja primijenit će se na javni diskurs političke i crkvene elite te na značajniju pisanu građu (govori, dokumenti, izjave) o društvenim događanjima, socijalnim i političkim pitanjima u Hrvatskoj.

Disertacija bi u znanstvenom pogledu pridonijela povećanju znanja socioloških istraživanja a u društvenom pogledu boljem razumijevanju odnosa crkve i politike u hrvatskom društvu u tranzicijskom razdoblju.

Tema predložene disertacije spada u područje djelatnosti Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

3. Stručno povjerenstvo je za pristupnika utvrdilo sljedeće:

1. da ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja sociologija,

2. da ima preko deset godina kontinuiranog istraživačkog rada u Institutu za migracije i narodnosti,

3. da ima objavljene radove na stranom i hrvatskom jeziku (u zbornicima i časopisima) relevantne za problematiku iz koje kani izraditi disertaciju,

4. da je predložena tema znanstveno relevantna i društveno aktualna te dobro obrazložena - teorijski i metodološki utemeljena, jer se bavi nedovoljno istraženim područjem.

Na temelju toga stručno povjerenstvo je utvrdilo da pristupnik udovoljava uvjete propisane člankom 51. stav 1 ZOV-a, pa predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da mr. sc. Josipu Kumpesu odobri izradu i obranu disertacije pod naslovom "Religija i politika u postkomunističkom društvu: hrvatski primjer" u znanstvenom polju sociologije te da mu za mentora odobri prof. dr. sc. Ivana Cifrića.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Ivan Cifrić

Filozofski fakultet u Zagrebu

Prof. dr. sc. Nikola Skledar

Institut za društvena istraživanja

Dr. sc. Ružica Čičak-Chand

Institut za migracije i narodnosti

Stručno povjerenstvo za ocjenu

pristupanja izradi i obrani doktorske disertacije

mr. Nedjeljke Balić-Nižić

(Veza br. 04-6-6-2002.)

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 18. veljače 2002. godine u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. Nedjeljka Balić-Nižić uvjete propisane člankom 51. St. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije, podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. Nedjeljka Balić-Nižić rođena je 12. svibnja 1963. godine u Splitu, diplomirala je 1986. godine studijske grupe Talijanski jezik i književnost i Engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, a magistrirala 1992. Godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranivši magistarski rad pod naslovom "Talijanski autori u Zadru pred prvi svjetski rat (1900-1915)". Rad je objavljen 1998. godine kao knjiga u nakladi Edit iz Rijeke. Magistrica Balić-Nižić zaposlena je kao viši predavač za talijanski jezik na Odsjeku za kulturu i turizam Filozofskog fakulteta u Zadru. Boravila je više puta u Italiji na stručnom usavršavanju. Do sada je objavila znanstvene i stručne radove iz oblasti hrvatsko-talijanskih književnih veza i prijevode s talijanskog jezika.

Za temu svoje doktorske disertacije kandidatkinja predlaže: Talijanske i hrvatske književne teme u zadarskoj periodici između prvog i drugog svjetskog rata.

Ta se tema uklapa u širi kontekst proučavanja hrvatsko-talijanskih književnih i kulturnih prožimanja na istočnoj obali Jadrana, dijelom obuhvaćenog znanstvenim projektima i dosadašnjim znanstvenim spoznajama, ali i otvorenog za nova istraživanja. Razdoblje od 1918. do 1945. godine, nakon prvog do završetka drugog svjetskog rata, koje bi kandidatkinja obuhvatila svojom disertacijomn posebno je zanimljivo u kontekstu radikalnih društvenih i političkih promjena u gradu Zadru koji je, s još nekim dijelovima Dalmacije, Rapalskim ugovorom iz 1920. godine bio pripojen Kraljevini Italiji. Uspostavom fašističkog režima 1922. godine postaju izraženija nastojanja da se grad talijanizira te prestaje višejezična kulturna djelatnost prisutna u Zadru u prijašnjem razdoblju. Zadaću promicanja političkih i kulturnih ideja u tom razdoblju obavljaju gotovo isključivo publikacije i periodika na talijanskom jeziku. Kandidatkinja bi u svojoj radnji istražila korpus časopisa i novina tiskanih u Zadru u navedenom razdoblju te ocijenila i smjestila u kulturološki i povijesni kontekst književne priloge i priloge o književnosti. Na taj bi način proučila zastupljenost hrvatskih odnosno kroatističkih tema u tom korpusu i njihov odnos spram talijanskih i talijanističkih. Na tamelju obrade talijanskih i talijanističkih tema kandidatkinja namjerava vrednovati odnos između izvorno talijanskih tema (pisci i teme vezane za Apeninski poluotok, primjerice Dante, Goldoni, Manzoni, Betti) i tzv. dalmatike, odnosno književnosti na talijanskom jeziku nastale na području Dalmacije (Tommaseo, Sabalich, Cippico, Bauch i drugi). Magistrica Balić-Nižić namjerava na temelju provedenog istraživanja na korpusu časopisa i novina na talijanskom jeziku te onih malobrojnih na hrvatskom na početku (konac druge austrijske uprave 1918. godine) i na kraju tog razdoblja odrediti mjesto Zadra u povijesti hrvatsko-talijanskih književnih veza na istočnoj obali Jadrana.

U svom sinopsisu magistrica Balić-Nižić predlaže slijedeću strukturu disertacije: 1. Uvod: društvena i politička situacija u Zadru u razdoblju od 1918. do 1945. godine; 2. Kulturni život u Zadru, s posebnim osvrtom na kazališni život i izdavačku djelatnost; 3. Časopisi i novine - kronološki prikaz u svjetlu talijanskih i talijanističkih te hrvatskih i kroatističkih književnih tema; 4. Zaključak i 5. Bibliografija.

Sručno povjerenstvo je utvrdilo da mr. Nedjeljka Balić-Nižić zadovoljava uvjete članka 51. Stavka 1. Zakona o visokim učilištima, odnosno da ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja filologije i da ima objavljenu knjigu, četiri znanstvena i jedan stručni rad. Među znanstvenim radovima kandidatkinje izdvajamo rad "Nabožni soneti Bokeljke Ane Marije Marović (1815.-1887.)" tiskan u časopisu Croatica Christiana Periodica (god. XXIV, br. 46, Zagreb 2000., str. 197-220) koji je po vrsnoći izjednačen s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom. Stručno povjerenstvo smatra temu opravdanom i predlaže naslov disertacije "TALIJANSKE I HRVATSKE KNJIŽEVNE TEME U ZADARSKOJ PERIODICI U RAZDOBLJU 1918. - 1945. GODINE".

Za mentora disertacije predlažemo professora emeritusa Matu Zorića.

U Zagrebu, 19.4.2002.

1.. Dr. Sanja Roić, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. . Dr. Mate Zorić, prof. emeritus,

član povjerenstva

3. Dr. Mladen Machiedo, red. prof.,

član povjerenstva

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Fakultetskom vijeću

Imenovani na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odlukom br: 04-6-19-2002. od 21. ožujka 2002. u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Ane Lederer pod naslovom Redateljski opus Tita Strrozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika, podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

I

Doktorski rad mr. sc. Ane Lederer asistentice u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta, Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU u Zagrebu pod naslovom Redateljski opus Tita Strrozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika izrađen je pod mentorskim vodstvom prof. dr. Nikole Batušića, redovitoga profesora Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i gostujućega profesora na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Doktorski rad mr.sc. Ane Lederer koji je povjerenstvu (zbog opsega rukopisa) dostavljen u dva svežnja (numerarnih s br. 1 s br. i 2) sadrži 409 str. autorskoga teksta i 111 str. teatrografskoga, odnosno bibliografskoga materijala; ukupno, dakle, 520 stranica. Paginacija prvoga dijela (autorskoga teksta) doktorskoga rada provedena je in continuo, dok je teatrografski i bibliografski dio rada paginiran odjelito.

II

Predočena disertacija sastoji se od deset poglavlja nakon kojih slijede Prilozi razdijeljeni u sedam odjeljaka. Navodimo sadržaj spomenutih deset poglavlja: 1. Proslov (str.1-6), 2. Pregled hrvatskih redateljskih poetika prije Tita Strozzija (str. 7-30), 3. Kratki pregled Strozzijeva kazališnog opusa (str. 31-48), 4. Prva redateljska faza: u kontekstu hrvatskoga scenskog ekspresionizma dvadesetih godina (str. 49-113), 5. Druga redateljska faza tridesetih i četrdesetih: strana drama, starija hrvatska drama, Shakespeare, dramatizacije, Goetheov ‘Faust’ (str. 114-191); 6. Nakon 1945. godine (str. 192-250) ; 7. Operne režije (str. 251-301); 8. Strozzijeve režije vlastitih drama (str. 302-361); 9. Strozzi kao pedagog i teoretičar glume (str. 362-389); 10. Redateljska poetika Tita Strozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika (str. 390 – 409).

Prilozi sadrže sljedeće odjeljke: Popis režija Tita Strozija (drama, opera i opereta, balet, glumačke škole), str. 1-73; Prijevodi Tita Strozzija, str. 74-80; Bibliografija Strozzijevih knjiga, str. 81; Neobjavljene drame, str. 82-83; Dramatizacije, str. 84-85; Bibliografija Strozzijevih članaka, str. 86 – 87; Literatura, str. I-XXIV.

U doktorskom radu pristupnice ima ukupno 1328 bilježaka pod crtom i 240 navedenih jedinica korištene literature.

III

Povjerenstvo u uvodu ocjene doktorskoga rada pristupnice ističe kako je riječ o teatrološkoj valorizaciji redateljskoga, ali, vidjet će se razvidno iz teksta rada, i teorijskoga prinosa Tita Strozzija (Zagreb, 1892 – Zagreb, 1970) hrvatskome glumištu i našoj teatrološkoj misli. Golemi opseg Strozzijeva redateljskoga, djelovanja nije, do ovoga rada, dosljedno, teatrografski precizno i njegovim kontekstuiranjem u hrvatsku i europsku kazališnu povijest bio sustavno i znanstveno proveden. Valjalo je, dakle, često rabljenu krilaticu o Strozziju kao “najsvestranijem našem kazališnom umjetniku” temeljito lustrificirati od dobronamjernih, ali tipično žurnalističkih pridjevaka, te solidnom, u izvorima utemeljenom i suvremenom teatrološkom metodom proviđenom analizom sviju inscenatorskih Strozzijevih postupaka znanstveno opravdati kako bi cilj rada bio postignut.

Iscrpno teatrologijsko istraživanje i interpretacija građe o kazališnom opusu Tita Strozzija pokazuje da njegova redateljska ostvarenja (tristotinjak naslova) zauzimaju iznimno važno mjesto u kontekstu hrvatske kazališne povijesti. Temeljni model istraživanja implicitno i precizno sadržan je već i u naslovu disertacije. Teatrologijsko čitanje redateljskoga opusa Tita Strozzija zahtijevalo je, naime, ponajprije deskripciju njegove redateljske poetike te njezino situiranje u kontekst hrvatskih redateljskih poetika. Pritom se pod kontekstualiziranjem nije podrazumijevalo samo uspoređivanje s najvažnijim redateljskim poetikama u istom hrvatskom, ali i u europskome kazališnom prostoru tijekom pedesetogodišnjeg trajanja njegova kazališnoga rada. Kontekst je podrazumijevao sveobuhvatnije istraživanje - estetski, kulturalni, književni/dramski i politički kontekst - naime, sveukupnost kazališnoga života u kojemu je Strozzijev redateljski opus nastajao.

Upravo takav kontekstualni interpretacijski ključ odredio je i podjelu redateljskoga opusa u tri faze, pri čemu se izdvajaju dvije cezure na kronologijskoj razini - prva cezura (1928) na dvije faze dijeli njegov redateljski rad između dva svjetska rata te je podudarna sa stilsko-interpretativnom cezurom u našoj glumišnoj i dramskoj povijesti. Druga cezura u Strozzijevu opusu uvjetovana je političkim promjenama koje su nastupile 1945. godine kada njegov kazališni i redateljski rad uvjetuju (i vrednuju) izvankazališne okolnosti proizašle iz ideoloških stavova nove države. Strozzijev redateljski opus kontinuirano je rastao od 1922. do 1970. godine, u kontekstu različitih stilsko-interpretativnih razdoblja pa se iz njega može iščitati naša glumišna povijest te se u njoj preciznije smjestiti i vrednovati njegova redateljska poetika.

Na tragu dosadašnjih sinteza, autorica polazi od utvrđenih činjenica kako povijest hrvatskoga redateljskog kazališta između dva svjetska rata određuju tri redatelja različitih poetika - Ivo Raić, Branko Gavella i Tito Strozzi. Ivi Raiću i Branku Gavelli 1922. godine kao redatelj se pridružuje i Tito Strozzi, formirajući temeljna načela svoje redateljske poetike, ponajprije pod nazivnikom scenskog (i književnoga) ekspresionizma dvadesetih, da bi se u tridesetim i četrdesetim potvrdio prepoznatljivim redateljskim rukopisom u najzahtjevnijem dramskom (i opernom) repertoaru HNK. Riječ je o dvije faze njegove redateljske poetike između dva svjetska rata, koja je tada definirala čvrsta i prepoznatljiva obilježja.

Kratak pregled Strozzijeva kazališnog opusa, kronološka skica njegove biografije kao i pregled njegove teatrografije, pokazao je najosnovnija obilježja spomenute mnogostrukosti, s najbitnijim zaključkom da su različiti teatarski angažmani doista "posljedica" poimanja teatra kao totalnog projekta života, iz čega proizlaze i Strozzijeva poetička načela. U pregledu Strozzijeva kazališnoga opusa prikazani su njegovi drugi teatarski angažmani koji su nedjeljiv dio njegova umjetničkoga portreta (kabaret, film, kazalište za mlade). Sveukupni Strozzijev kazališni rad dijeli pak cezura koju čini 1945. godina, budući da će tada, u bitno promijenjenim okolnostima, Strozzi otvarati neke posve drukčije prostore i mogućnosti za rad izvan matične pozornice i Zagreba. Nakon skice njegova glumačkoga portreta, a potom i osvrta na dramatičarski opus u kontekstu povijesti hrvatske dramatike 20. stoljeća, sustavnom analizom njegova redateljskoga opusa i orisom njegove inscenatorske poetike, Ana Lederer nastojala je i uspjela prevrednovati Strozzijevo mjesto u povijesti hrvatskoga kazališta.

Već od analize prve Strozzijeve dramske režije, Claudelove Blagovijesti (1922), rad pristupnice ukazuje na drukčiji redateljski rukopis u odnosu na Raićev i Gavellin. Strozzi, kako je iz disertacije razvidno, pokazuje izrazitu sklonost prema drugačijim teatarskim poetikama no što su to činili njegovi prethodnici, realizirajući svoje predstave na tragu R. Labana i J. Dalcrozea, što je, kako utvrđuje A. Lederer, posvemašnja inovacija u hrvatskoj kazališnoj režiji. Držimo kako ova komparativna istraživanja suodnosa Strozzijeve redateljske poetike s Labanovom, odnosno Dalcrozeovom, unose posve novo svjetlo u povijest hrvatske kazališne režije, a time i u povijest novijega hrvatskog kazališta, što je važan prinos našoj teatrologiji.

U prvoj redateljskoj fazi autorica definira temeljne smjerove Strozzijeva redateljskog repertoara, tj. analizira režije stilotvorne za razdoblje hrvatskoga scenskog ekspresionizma, odnosno redateljskoga modernizma. Među njima Ana Lederer izdvaja predstave Strrozzijeve drame Ecce homo! (1925), Mesarićeve Kozmičke žonglere (1926) i Muradbegovićevo Bijesno pseto (1926). U teatrološki preciznoj rekonstrukciji Strozzijeve režije Kozmičkih žonglera, autorica ustanovljava kako je Strozzi u predstavu uključio brojne niže predstavljačke žanrove (cirkus, varijete, pantomima, kabare), čak agresivno upotrebljavajući tonske kulise i rasvjetu, provodeći grotesknu stilizaciju u scenskom pokretu i kostimu. Nakon ovako provedene rekonstrukcije minuloga kazališnog čina (što je i jedna od temeljnih zadaća teatrologije), pokazalo se kako je Strozzi sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća bio vodeći redatelj hrvatskoga scenskog ekspresionizma.

Strozzijeva druga redateljska faza koja započinje 1928. obilježena je značajnim širenjima njegova redateljskoga interesa. Godine 1928. režira Gundulićevu Dubravku, započevši - oslanjajući se na Gavellino naslijeđe - niz redateljskih čitanja starije hrvatske drame (Gundulić, Brezovački, Jandrić, Ljubovnici). Režijom ulomaka iz Shakespeareovih tragedija 1929. otvorit će i mikrokorpus redateljskih ostvarenja klasika na čijim je dramama većina najvažnijih hrvatskih redatelja iskušavala svoje inscenatorske poetike. Za razliku od modernističkih dvadesetih u kojima su hrvatski dramatičari pružali intrigantne predloške za scenske eksperimente, Strozzija recentna hrvatska dramatika ne zanima; režirao je praizvedbe tekstova minorne vrijednosti, nijednu od ponajboljih drama novoga realizma, ali postavlja na scenu niz naslova europske salonske komediografske produkcije pa nakon Raićeve smrti Strozzi dominira u tom žanru kao glumac i redatelj. Režirao je također niz respektabilnih stranih dramskih naslova autora koji danas imaju status klasika (F. Wedekind, F. Bruckner, E. O' Neill, G. Büchner, L. Pirandello). U tim je predstavama očit poetički pomak uvjetovan i samim dramskim predloškom - stilizirani scenski prostor i koncentracija na glumačku interpretaciju. Upravo u Strozzijevim predstavama niz najvažnijih hrvatskih glumaca tih godina kreirat će najveće uloge. Zanimljive su i njegove realizacije realističkoga repertoara, posebice režije dramatizacija klasičnih ruskih realističkih romana (Tolstoj, Dostojevski). Da su Strozzija posebno zanimali tekstovi koji do tada u nas nisu imali scensku recepciju pokazuje i njegov izbor iz starijega europskog klasičnoga repertoara (Jonson, Beaumarchais, Goethe).

No sva temeljna obilježja Strozzijeva redateljskog rukopisa odnosno inscenatorski postupci u njegovim scenskim interpretacijama stranoga repertoara autorica prepoznaje u predstavama koje nakon sustavno provedene analize definira kao najvažnije ne samo u njegovu redateljskom opusu, već ih svrstava i među prijelomne u hrvatskom teatru tridesetih godina prošloga stoljeća.. To su režije starije hrvatske drame i Shakespeareovih djela.

U teatrološkoj analizi i rekonstrukciji predstave (što je metodološki provedeno na temelju profinjene interpretacije obilate teatrografske građe), Ana Lederer posebice ističe režiju Dubravke 1928. koju je Strozzi temeljio na dinamizmu i masovnosti vizualnog plana težeći naglašavanju svečanosti teatarskog čina, ne potirući pritom poetske vrijednosti Gundulićeve poezije. Smatrajući da je to ključ za sceničnosti suvremene izvedbe, u daljnjim je režijama Dubravke (kojih je u zatvorenim i ambijentalnim prostorima bilo još nekoliko) Strozzi je samo razgrađivao koncept inicijalnoga svečanog prikaza koji ima mnogo sličnosti s Reinhardtovim pojmom Theaterfestlichkeit, odnosno mnogo kasnije uvedenim Gavellinim terminom svečanosnost kazališne predstave.

Autorica iskreno priznaje kako se našla pred poteškoćama kada je valjalo rekonstruirati Streozzijeve režije Shakespearea, budući da za razliku od Strozzijevih obrada i režija starijih hrvatskih drama za koje su sačuvane precizne redateljske knjige, o režijama Shakespearea Strozzi nije, na žalost, ostavio nikakvih redateljskih analiza. Nakon Raića i Gavelle, tridesetih godina Strozzi postaje glavni redatelj Shakespearea: poslije Sna ivanjske noći režirao je dva puta Macbetha, potom Julija Cezara i Kralja Learea - pokazavši izborom naslova da je i te kako promišljao aktualni politički kontekst u tadašnjoj Jugoslaviji i Europi. Strozzijeve režije Shakespeareovih tragedija u interpretativnom se smislu žele približiti političkom teatru u suvremenom Melchingerovu smislu, dok u redateljskom postupku iskazuju stilizirani realizam. Pritom se ni u reduktivnoj stilizaciji scenskog prostora redatelj ne odriče uporabe nekih teatarski atraktivnih i modernih, ali uvijek dramaturgijski utemeljenih rješenja - projekcija, rotacija i dinamične masovne scene.

Posebnu pozornost posvećuje autorica Strozzijevoj režiji Goetheova Fausta (kojega je preveo te u predstavi, Zagreb 1942, glumio Mefista). Ovdje Strozzi doseže zrelost redateljske forme i interpretacije sada već posve prepoznatljiva stila, koji u njegovoj drugoj fazi dominira na kazališnoj pozornici tridesetih i četrdesetih, te se, nakon ovih analiza potvrđuje kao njegovo najvažnije redateljsko umjetničko razdoblje uopće.

Treća faza Strozzijeva redateljskog opusa započela je 1945. godine. Početak joj je identičan početku novoga razvojnog razdoblja u povijesti hrvatskog glumišta, uvjetovanog promjenama političke, izvanumjetničke i izvanestetske naravi. Istraživanje građe pokazalo je kako se nakon 1945. prosudba Strozzijeva redateljskog rada (i kazališne kritike i kazališnih uprava) filtrira kriterijima izvanumjetničke/političke naravi po kojima nepodoban umjetnik teško može zadovoljiti socrealističku doktrinu pa je zanimljivo uočiti kako je njegova kazališna poetika vrednovana, odnosno pozicionirana u odnosu na novu političku situaciju i estetiku socrealizma, a zatim od polovice pedesetih godina i na potpuno nova stilsko-estetska kretanja u hrvatskom kazališnom kontekstu.

U vrijeme vladajuće socrealističke doktrine napadan od ideologizirane kritike, Strozzi je već unaprijed, kakvu god predstavu ostvario, opterećen hipotekom formalizma, modernizma, teatralnosti i naslijeđa građanskoga teatra, jedini među redateljima optuživan kao "antistanislavskijevac." Strozzijevi stavovi o poetici scenskoga realizma bit će osuđivani u fazi socrealističkog dogmatizma kojemu se on suprotstavlja, a nakon njegova odumiranja kao redatelj bit će već posve dovoljno marginaliziran u kazalištu ali i javno, što je između ostaloga bila posljedica i njegovih tadašnjih polemika s kritikom i politikom

Tijekom cijeloga kazališnog vijeka Strozzi je režirao vlastite drame koje je pisao (i u njima glumio). Čitanje Strozzijeva dramskoga opusa u ovome je radu teatrologijske je i metodološke naravi. Analiza Strozzijevih uprizorenja vlastitih dramskih predložaka, nakon rekonstrukcije i komparativne analize različitih vrela, pokazuje da je svaki njegov dramski tekst napisan s predumišljajem scenske slike koja će potom biti redateljski realizirana. To znači da su upute scenskoj praksi koje Strozzi daje kao dramatičar izjednačene s onim što sam kao redatelj ostvaruje; virtualna slika potencijalne predstave dana u dramskom predlošku poklapa se s onom realiziranom na pozornici.

Analiza svih Strozzijevih drama (uključujući i do sada nepoznate te usporedba postojećih verzija svih tekstova) pokazala je da su sve mijene (žanrovske, stilske, dramaturgijske) u njegovu dramskom pismu identične mijenama u njegovim kazališnim, odnosno redateljskim fazama. Jedno od temeljnih i najuočljivijih obilježja Strozzijeve redateljske poetike nedvojbeno su različiti postupci teatralizacije, kojima će on isticati postojanje granice između fikcionalnog i zbiljskog svijeta, odnosno svijeta prikazbe i zbilje.

Važno je naglasiti kako se u ovome radu analiziraju i Strozzijevi redateljski prinosi formiranju scenske slike hrvatskoga opernog teatra. Poput Raića i Gavelle, kojima je opera bila važan redateljski posao, i Strozzi će sustavno djelovati kao operni redatelj pa će se zahvaljujući upravo toj trojici redatelja uspostaviti i visoki kazališno-estetski standardi scenskog aspekta operne izvedbe. Analiza Strozzijeva opernog redateljskog segmenta pokazuje kako je on jedan od najvažnijih hrvatskih opernih redatelja 20. stoljeća, što do sada još uvijek nije bilo dovoljno naglašeno. ostvarenjima.

Važan segment Strozzijeve redateljske poetike ishodi iz njegove pedagoške djelatnosti. Autorica opravdano naglašava kako je svoju teoriju glumačke pedagogije izgrađivao kao nastavnik glume od Državne glumačke škole (1920) do Dramskog studija (1948). Tu je metodu artikulirao u nedovršenu rukopisu udžbenika za glumu Metoda glumačke izobrazbe (1950).

IV

Nakon analize Strozzijeva redateljskoga opusa autorica izvodi sljedeće bitne zaključke:

1. Strozzijev redateljski opus (i dramski i operni) tek je naizgled u površnom čitanju repertoarnih naslova moguće ocijeniti disparatnim, nenamišljenim izborom naslova. Pokazuje se da se u Strozzijevu redateljskom repertoaru vrlo decidirano mogu odrediti njegove interesne smjernice, detektirati i razvrstati redateljevi dramski i operni afiniteti koji otklanjaju tezu o odsutnosti redateljske promišljenosti.

2. Strozzijev redateljski opus može se razdijeliti u tri redateljske faze:

a) U prvoj fazi (1922.-1926.) Strozzijevu redateljsku poetiku - kojoj je teatralizacija dominatno obilježje - karakterizira izrazita sklonost eksperimentiranju (potraga za scenskim izrazima i formama, postupcima i rješenjima, izrazito artificijelne i antimimetičke provenijencije).

b) U drugoj redateljskoj fazi Strozzija više ne zaokupljaju "teatralistički eksperimenti" (B. Senker) mada će on i u prvoj fazi pokazati kako je teatralizacija (ali s modificiranim predznakom) bitno načelo njegove redateljske poetike, koja se formirala pod snažnim utjecajem teatra Maxa Reinhardta, utjecajem nedovoljno proučenim kad je riječ o karakteristikama Strozzijeva redateljskog prosedea, a koji je u drugoj zrelijoj fazi tridesetih i četrdesetih godina dosegnuo osobine samosvojna redateljskoga stila.

c) U trećoj fazi Strozzi ne mijenja redateljsku poetiku: klasični akademizam vlastite poetike faza je koja se, uostalom, događala mnogim velikim redateljima. Problem treće faze leži u izvanteatarskim (ideološkim) pritiscima, koji su marginalizirali njegov rad za života, a još zadugo blokirali i valorizaciju njegova kazališnoga, posebno redateljskoga opusa.

V

Koristeći se obilatom, do sada manje poznatom, ili gotovo posve nepoznatom građom (Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU kao i obiteljskim arhivom u posjedu Elize Gerner, posljednje Strozijeve supruge), pristupnica je temeljito, metodološki ispravno i postupcima u skladu sa suvremenim teatrološkim načelima rekonstruirala redateljski opus Tita Strozzija. I to ne samo na temelju poznatoga teatrografskoga materijala (većina režija bila je upisana u Repertoaru hrvatskih kazališta 1840-1860-190), već i analizom brojnih Strozzijevih spisa najrazličitijih žanrova (dnevnici, redateljske knjige, teorijske rasprave i dr.).Pritom ističemo kako je u Prilozima ovoga rada sistematizirana do sada nepoznata, odnosno rasuta građa koja će omogućiti budućim istraživačima povijesti našega kazališta brojna daljnja istraživanja. Na temelju iscrpnih analiza autorica je mogla zaključiti kako je Strozzijeva redateljska poetika tijekom pola stoljeća važan stilotvorni element u konstituiranju scenske slike novijega hrvatskoga glumišta koja se Strozzijevim prinosom još snažnije uklapa u ostvaraje suvremenoga europskog kazališta.

Smatrajući kako je doktorski rad mr. sc. Ane Lederer Redateljski opus Tita Strrozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika izveden prema svim načelima znanstvenoga istraživanja te da tvori izvorni prinos ne samo teatrologiji već i hrvatskoj kulturnoj povijesti, predlažemo fakultetskom vijeću da ovo izvješće prihvati te pristupnici dopusti javnu obranu spomenuta rada.

dr. sc. Boris Senker, red. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Nikola Batušić, red. prof.

član povjerenstva

dr. sc. Branko Hećimović, znan. savjetnik

član povjerenstva

Zagreb, 22. travnja 2002.

Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

Dr. sc. Vjeko Omašić, znan. savjetnik

Dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA

Ivana Lučića 3

Z a g r e b

Predmet: ocjena doktorske disertacije

mr. sc. Nataše Bajić Žarko

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici, održanoj 16. studenoga 2001, u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Nataše Bajić Žarko, pod naslovom: Split kao trgovački i tranzitni centar na razmeđu Istoka i Zapada u 18. stoljeću. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta podnosimo ovo

I Z V J E Š Ć E

Doktorska disertacija mr. sc. Nataše Bajić Žarko ima opseg od 266 strana, a sastoji se od dva glavna dijela. Prvi, temeljni dio disertacije (4-210) sastavljen je od dvanaest poglavlja s 531 znanstvenom bilješkom i Zaključka. U drugom dijelu (211-266) nalaze se dodaci i prilozi: Popis kratica (211), Izvori, s popisom upotrijebljene arhivske građe iz Državnog arhiva u Splitu, Državnog arhiva u Zadru, Znanstvene knjižnice u Zadru, Arheološkog muzeja u Splitu, Muzeja grada Splita i Archivio di Stato u Veneciji (212-213), Literatura (214-225), tri priloga: Prilog I, “Terminazione”, odredbe izvanrednog providura za zdravstvo Simona Contarinija od 15.V.1732. (226-233), Prilog II, popis robe u trgovini Danijela Jesuruma i Abrama Pense 1720-1731. god. (234- 236) i Prilog III, popis robe trgovine Antonija Lucidija 1752-1754. god. (237-239), Popis ilustracija (240-241), 21 slikovni prilog (242-260) i dva sažetka, na hrvatskom (Sažetak) (261- 263) i engleskom jeziku (Summary) (264-266).

U prvom poglavlju, Historiografija (4-7), mr. sc. Nataša Bajić Žarko razmatra dosadašnje rezultate istraživanja o djelovanju mletačke vlasti na gospodarski razvoj Dalmacije i upozorava da je, unatoč bogatoj arhivskoj građi, splitska trgovina XVIII. stoljeća veoma skromno istražena. Rezultatima historiografije autorica suprotstavlja vrijedne podatke u sačuvanoj arhivskoj građi, navlastito u arhivu splitsko-trogirske obitelji Garagnin koji je bio osnovicom u izradi doktorske disertacije o Splitu kao jadranskom trgovačkom središtu u XVIII. stoljeću.

U Uvodu (8-15) je ocrtan društveni, upravni i gospodarski položaj dalmatinskih gradova pod vlašću Mletačke Republike i određeni preduvjeti, u kojima se razvijao Split u XVIII. stoljeću. Split se, ističe autorica, razvojno “razlikovao od ostalih dalmatinskih gradova zahvaljujući trgovini koja se rasplamsala nakon izgradnje lazareta” potkraj XVI. stoljeća (12). Nakon Požarevačkog mira 1718. godine konačno se oblikovao prostorni pojam mletačke Dalmacije, mletačko-turska granica je pomaknuta duboko prema zaleđu, a “mir koji je zavladao izazvao je napredak, pogotovo u splitskom gospodarstvu” (13), prije svega u splitskoj trgovini.

Poglavlje Propisi mletačkih vlasti u svezi s trgovinom (16-36) proširuje predodžbu o djelovanju mletačke uprave na splitsku trgovinu u XVIII. stoljeću. I u tom razdoblju, kao i potkraj srednjega vijeka, mletačka je vlada nastojala sustavom zabrana i odredbi usmjeravati trgovinu dalmatinskih gradova i promet robom usklađivati s globalnim ciljevima mletačke ekonomske politike. Autorica analizira brojne odredbe mletačke vlade koje točnije osvjetljavaju uvjete, u kojima se razvijala splitska trgovina u posljednjem stoljeću mletačke vlasti. Primjerom restriktivne politike Mletačke Republike autorica s pravom smatra proglas magistrata Cinque savij alla mercanzia od 6. svibnja 1739, u kojem je bio zabranjen izvoz robe u bilo koju jadransku luku, osim uz točno utvrđene iznimke, jer “sve treba sačuvati i ostaviti na upotrebu Veneciji”, tj. državnom središtu (18-21).

U poglavlju Značenje lazareta na Mediteranu te važnost splitsko-venecijanskog lazareta (37-54) razmatra se institucija lazareta, ključna u splitskoj trgovini XVIII. stoljeća. Lazareti su se na Mediteranu podizali od XV. do XIX. stoljeća, a od 36 poznatih lazareta četrnaest ih je sagrađeno između 1575. i 1675. godine, u razdoblju borbe protiv epidemijâ kuge. U tome se na istočnom Jadranu napose isticao Dubrovnik koji je prvi, ističe autorica, 1377. godine, uveo karantenu za putnike koji dolaze iz zaraženih i sumnjivih krajeva.

Poglavlje Splitski lazaret (55-78) iscrpno opisuje utemeljenje i organizaciju lazareta u Splitu. Prijedlog o osnivanju trgovačke skale s lazaretom u Splitu, uporištu trgovine između Turskog Carstva i Mletaka, podnio je mletačkoj vladi 1566. godine Židov Danijel Rodriguez. Gradnja pretovarilišta s lazaretom u Splitu dovršena je 1592. godine. Lazaret se u vrijeme gradnje nalazio izvan gradskih zidina, a u XVII. stoljeću bio je uklopljen u novi fortifikacijski sustav s bastionima što ga je Venecija izgradila oko Splita. Autorica pažljivo razmatra način rada i funkcioniranje lazareta u XVIII. stoljeću, koristeći se i građom iz Archivio di Stato u Mlecima i Državnog arhiva u Zadru.

Na poglavlje o lazaretu sadržajno se izravno nadovezuje iscrpno poglavlje Karavane (79-118), podijeljeno u dva potpoglavlja: Brojnost, profil trgovaca i vrste robe koju su karavane donosile (84-106) i Zdravstvene mjere od ulaska robe na mletačko područje do splitskog lazareta (107-118). Split je od kraja XVI. stoljeća postao “glavna izvozna luka Turskog Carstva na sjeverozapadnom Balkanu i njegova glavna veza s Mlecima” (79) i to karavanskim putovima koji su iz balkanskog zaleđa vodili prema jadranskoj obali. Opisuju se postupci kojima je mletačka vlada nastojala osigurati trgovački promet od trenutka kada su karavane dolazile na mletački teritorij. Od turske granice do Splita trgovce je štitila oružana pratnja, a istodobno se nastojalo osigurati sijeno za konje i hrana za ljude. Da bi put trgovcima bio što lakši, od 30-ih godina XVIII. stoljeća “određena su stalna mjesta zaustavljanja karavana” ili tzv. bazane (82).

U potpoglavlju Brojnost, profil trgovaca i vrste robe koju su karavane donosile opisuje se organizacija karavana i njihova uloga u tursko-mletačkoj trgovini. Na temelju građe iz Splitskog arhiva u Državnom arhivu u Zadru utvrđuju se vrste i količina robe koja se iz turskog zaleđa dopremala u Split, zatim imena trgovaca i njihova stalna boravišta, što osvjetljava prostorne raspone splitske trgovine XVIII. stoljeća. Za razdoblje od 1752. do 1781. sačuvani su podaci o izvozu robe koja je iz lazareta pretovarena na brodove i upućena prema Veneciji. Skupljeni u pregledne tabele, ti podaci pokazuju da su se “kordovanska koža, vosak i suhe šljive donosile u velikim količinama” i da je “ta roba u 18. st. činila najveći dio bosanske trgovine u Splitu” (101). Arhivska građa upućuje i na podrijetlo trgovaca, pa autorica zaključuje da su u tom razdoblju “većina trgovaca bili Židovi”, među kojima se “ističu ugledne sarajevske židovske obitelji koje su dugo godina intenzivno trgovale sa Splitom” (102). Dopunjujući dosadašnje predodžbe o trgovačkim vezama između Dalmacije i Bosne na prijelomu XVIII. i XIX. stoljeća, autorica upozorava na podatke u ekonomsko-političkom Protokolu Pomirbenog suda u Klisu između 1798. i 1806. godine i zaključuje da je “trgovina trajno živjela bez obzira na političke promjene” koje je Dalmacija doživjela nakon pada Mletačke Republike (106).

Da bi se mogle održavati trgovačke veze između Turskog Carstva i Splita bile su nužne i zdravstvene mjere jer je na turskom području kužna zaraza bila trajno nazočna, pa se o tome govori u potpoglavlju Zdravstvene mjere od ulaska robe na mletačko područje do splitskog lazareta. Odredba izvanrednog providura za zdravstvo Simona Contarinija od 15.V.1732. pokazuje kako je mletačka uprava nastojala spriječiti širenje zaraze, prije svega strogim nadzorom nad trgovačkim karavanama, ali da u tome nije mogla biti posve uspješna jer je “potreba za trgovanjem nadilazila sve opasnosti” (118).

Mletačko-turska trgovina preko splitske skale i lazareta tako se i u XVIII. stoljeću tijesno prožima s kužnim epidemijama, pa se o toj uzajamnosti govori u poglavlju Kužne epidemije kao uzročnici zastoja u trgovini u pojedinim razdobljima 18. st. (119-131). Kuga se u XVIII. stoljeću tri puta pojavila u Splitu, 1731/32, 1763/65. i 1784. godine, što pokazuje da je trgovina s turskim zaleđem ugrožavala grad jer dovoz robe u splitski lazaret “nije bio dovoljno siguran” (121).

Poglavlje Pomorska trgovina (132-161) podijeljeno je u tri potpoglavlja. U prvom, Obitelj Garagnin i njihova trgovačko-pomorska djelatnost (135-137), ocrtana je trgovačka uloga te obitelji, prvi predstavnici koje dolaze iz Venecije u Trogir u prvoj polovici XVII. stoljeća, i ubrzo se počinju isticati u gospodarskom životu Dalmacije. U drugom potpoglavlju: Trgovina žitom i drugom robom (137-153), opisuje se na temelju arhivske građe, navlastito iz Obiteljskog arhiva Fanfogna-Garagnin, uloga pripadnika te obitelji u prometu žitom. Garagnini u sredini XVIII. stoljeća kupuju žito i izvoze ga u dalmatinske gradove, Istru, Veneciju ili prema zapadnoj obali Jadrana. Potpoglavlje Brodovi obitelji Garagnin i roba koju su prevozili (153-161) razmatra pomorsku ulogu obitelji Garagnin. Trgovačka djelatnost obitelji uvelike je bila oslonjena na vlastite brodove kojima su zapovijedali “unajmljeni kapetani-patroni ili kapetani-poslovni partneri” (153). Brodove su kupovali u Veneciji ili gradili u trogirskom ili piranskom brodogradilištu.

Poglavlje Trgovačka djelatnost u Splitu (162-174) određuje ulogu trgovine u splitskom društvu XVIII. stoljeća. Razmatra se društvena pripadnost trgovca, prostor što su ga zauzimale trgovačke radnje, od kojih je “većina bila smještena na obali” (166), dakle u gradskoj luci, zatim tehnologija trgovačke djelatnosti, popisi trgovačke robe pojedinih trgovaca itd.

Premda se splitsko gospodarstvo u XVIII. stoljeću prije svega oslanjalo na posredničku trgovinu između balkanskog zaleđa i jadranskih područja, ipak je u Splitu bila razvijena i vlastita obrtnička proizvodnja. O splitskim obrtnicima i vrstama obrtničkog rada govori se u poglavlju Obrtnička djelatnost (175-182) i ističe da su među njima naročito bili brojni obrtnici kožarske struke, ali da su bile razvijene i druge obrtničke djelatnosti, primjerice zlatarstvo.

Posljednja dva poglavlja: Trgovačke veze grada Splita s Venecijom (183-188) i Važnost trgovačkih veza između Splita i Maraka (189-202), razmatraju jadranski prostor splitske trgovine u XVIII. stoljeću. Splitska skala s lazaretom uporište je, s jedne strane, kontinentalne trgovine i dovoza robe karavanama u Split, s druge, ona je ishodište jadranskih smjerova splitske trgovine. Kao i u kasnom srednjem vijeku, izvoz iz splitske luke je i u XVIII. stoljeću pretežno bio usmjeren prema Veneciji i državnom središtu. Trgovačka roba je potjecala “uglavnom iz Bosne i drugih zemalja pod turskom vlašću” (184). Na temelju arhivskih podataka autorica zaključuje da je trgovina između Splita i Mletaka bila veoma razvijena potkraj XVIII. stoljeća, pa je, primjerice, 1780. godine, 66 brodova isplovilo iz splitske luke prema Veneciji (185). Unatoč važnosti mletačkog tržišta, splitska trgovina je i u XVIII. stoljeću, kao i u XV. ili XVI. stoljeću, bila uvelike usmjerena i prema zapadnoj obali Jadrana. Napose je bila razvijena trgovina s lukama u Markama, Ankonom i Senigallijom, a od sredine XVIII. stoljeća i s apulijskim lukama u Napuljskom kraljevstvu. Trgovinu između Splita i talijanske obale Jadrana autorica razmatra u poglavlju Važnost trgovačkih veza između Splita i Maraka, a u dva njegova potpoglavlja: Sajam u Senigalliji (194-200) i Sajam u Splitu (200-202) analizira se uloga sajmišnoga poslovanja u splitskoj trgovini XVIII. stoljeća.

U Zaključku (203-210) mr. sc. Nataša Bajić Žarko sažima istraživanja o Splitu kao trgovačkom središtu na razmeđu balkanskog i jadranskog prostora u XVIII. stoljeću. Podizanjem lazareta i otvaranjem trgovačke skale 1592. godine Split je postao važnim uporištem trgovačkih veza između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike, protutežom drugoj trgovačkoj magistrali na Jadranu između Dubrovnika i Ankone. Premda je trgovina koja je tekla preko splitske skale s lazaretom bila podvrgnuta ekonomskim ciljevima mletačke države, ipak je razvoj mletačko-turske trgovine poticajno djelovao na društveni razvoj Splita. Autorica zaključuje da je “Split u 18. st. doživio snažni gospodarski zamah, što se odrazilo na cjelokupni život grada” (210).

Najvažnija značajka doktorske disertacije mr. sc. Nataše Bajić Žarko je njezina utemeljenost u arhivskoj građi i u obilju novih izvornih podataka, dosad nepoznatih u historiografiji. Arhivski podaci o splitskoj trgovini i trgovcima ocrtavaju svakodnevni ekonomski život Splita i njegovu društvenu svakodnevicu u XVIII. stoljeću. Oni pokazuju da je balkansko-jadranska trgovina, koja je tekla preko splitske skale i lazareta, i u XVIII. stoljeću bila iznimno razvijena, unatoč kriznim razdobljima koja prije svega bijahu posljedicom triju epidemija kuge, navlastito najjače koja je grad pogodila 1784. godine. Doktorska disertacija mr. sc. Nataše Bajić Žarko upravo po novim spoznajama o gospodarskom razvoju Splita u posljednjem stoljeću mletačke vlasti unaprjeđuje, dijelom i ispravlja, dosadašnje spoznaje historiografije.

Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovo pozitivno izvješće o disertaciji mr. sc. Nataše Bajić Žarko: Split kao trgovački i tranzitni centar na razmeđu Istoka i Zapada u 18. st., i odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata iz područja povijesnih znanosti.

Članovi povjerenstva:

Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

Dr. sc. Vjeko Omašić, znan. savjetnik

Dr. sc. Nikša Stančić. red. prof.

Zagreb, 7. travnja 2002.

Stručno povjerenstvo za ocjenu

magistarskog rada Rajka Petkovića

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani Odlukom broj 04-3-96-2001 od 21. ožujka 2002.g. u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Rajka Petkovića pod naslovom Film noir i njegovo nasljeđe u američkom filmu, podnosimo Fakultetskom vijeću ovo skupno

IZVJEŠĆE

U svom magistarskom radu Film noir i njegovo nasljeđe u američkom filmu Rajko Petković obrađuje struju u američkom filmu koja se pojavila početkom 1940-ih godina, no koja je, međutim, bila identificirana znatno kasnije – najprije potkraj ‘50-ih od francuske, a tek na prijelazu u ‘60-e od američke filmske kritike. Od tada, zanimanje povjesničara filma, kao i filmologa koji istražuju filmsku poetiku i stilistiku film noira neprekidno raste, a posljednjih desetak godina privlači, i to sve više, i hrvatske filmologe.

Riječ je o struji koja se pojavila na samom početku drugog svjetskog rata, u okvirima hollywoodske produkcije, a istodobno u nekoliko žanrova – u detektivskom filmu, thrilleru, gangsterskom filmu, špijunskom thrilleru, filmu strave i melodrami. Filmove su karakterizirali pesimističko-ironijski pristup likovima, sumorna atmosfera, klaustrofobični ambijenti, noćni ugođaji, implicitno kritički komentari negativnih pojava u američkom društvu, realističniji prikazi nasilja, likovi koji graniče s tzv. podvojenim ličnostima i brisanje granica između do tada stereotipno prikazanih moralnih vrijednosti – što je, sveukupno, pridonijelo nazivu struje.

Filmovi te struje značajno su se razlikovali od standardne hollywoodske produkcije, no kako bijahu zastupljeni u raznim žanrovima i tek dio goleme hollywoodske produkcije te kako ih je bilo nepopularno propagirati u razdoblju rata i poslijeratnog makartizma, kada je trebalo ohrabrivati optimističke nazore, prolazili su nezapaženije, iako su njihovi autori bili i neki od vrhunskih američkih redatelja (npr. John Huston, Fritz Lang, Raoul Walsh, Billy Wilder, Robert Siodmak, Orson Welles, Alfred Hitchcock, Jaques Tourneur).

Rajko Petković u svom magistarskm radu od 133 stranice tom fenomenu američke kinematografije pristupa i složeno i temeljito. U uvodnim poglavljima raspravlja o pretečama struje (njemački ekspresionistički film, francuski poetski realizam, američki kriminalistički film iz ‘30-ih godina, američki kriminalistički roman Dashiella Hammetta i Raymonda Chandlera, američka “tvrdokuhana” proza), a zatim, od str. 38. raspravlja o društvenom i produkcijskom kontekstu nastanka tih filmova te potom o njihovim narativnim, stilskim, žanrovskim i tematskim karakteristikama. Posebnu pozornost posvjećuje deskripciji tipičnih likova (cinik, “zla žena”, osamljenik, podvojena ličnost) koji bijahu novost u američkoj filmskoj tipologiji. Svaku od poetičko-stilskih karakteristika obrazlaže raščlambom reprezentativnog filma.

Taj prvi dio rada do str. 87. kompendij je najvažnijih činjenica i spoznaja o toj struji. Drugi dio odnosi se na ono što je Petkovićeva teza, odnosno novost u istraživanjima. Riječ je o nasljeđu film noira, o njegovim produžecima, o tragovima koji sežu do današnjeg vremena. Film noir je imao utjecaj, na primjer, na poslijeratnu književnu produkciju u Francuskoj (roman noir) i francuski film (na primjer, Jacques Becker, Jean-Luc Godard, Jean-Pierre Melville), na “crni val” u Srbiji te na redatelje poput Akira Kurosawe. U Sjedinjenim državama, što zbog svoje ekspresivnosti, što zahvaljujući krizama u toj zemlji (strah od atomskog rata, hladni rat, Vijetnam, studentski nemiri, Nixon) te posebno zahvaljujući otvorenosti postmodernizma prema nasljeđu održao se, kroz varijacije i preobrazbe, do najnovijeg doba. Da bi to pokazao, Petković u trećem dijelu, naslovljenom Neo-noir (str. 98-122) u odjeljcima poglavlja naslovljenim Početak neo-noira, Karakteristike neo-noira, Klasici sa početka neo-noir razdoblja, Kriminalistički i detektivski filmovi, Femme fatale u novom ruhu, Sklonost okultnom te Neo-noir i žanrovska raznovrsnost, analizira filmove Martina Scorsesea, Romana Polanskog, braće Coen, Ridleyja Scotta, Curtisa Hansona, čija kritička recepcija je danas daleko pozitivnija nego što je to bio slučaj s djelima klasičnog razdoblja žanra. Slijede Bilješke (str. 126-128), Popis literature (str. 128-129) i vrlo korisno abecedno poredano Kazalo svih spomenutih i analiziranih filmova (str. 129-133).

Magistarski rad Rajka Petkovića vrlo je zanimljiv znanstveni rad u kojem se u nas prvi puta iscrpno prikazuje, definira, analizira i kritički vrednuje sustavno malo praćena transžanrovska struja film noira od svojih početaka 1941. godine (Malteški sokol Johna Hustona) do danas. Štoviše, rad uspješno revalorizira mjesto i ulogu film noira unutar korpusa američkog, ali i svjetskog filma, a također i značaj pojedinih manje poznatih redatelja tzv. B-produkcije. U svom radu autor argumentirano uspostavlja ravnotežu između društvenog konteksta i film noira, što mu daje amerikanističku dimenziju, i njegovih poetičko-stilskih značajki. Primjedbe i sugestije koje bi se mogle uputiti autoru odnose se na manje “tehničke” nedostatke, koje bi prema mišljenju povjerenstva, trebalo ukloniti prije predaje uvezanih primjeraka: pitanje sklanjanja stranih imena, stavljanje izvornih naslova filmova uz prijevod i lektura teksta.

Stručno povjerenstvo predlaže vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Film noir i njegovo nasljeđe u američkom filmu kao izvornog znanstvenog rada te autoru Rajku Petkoviću odobri usmenu obranu pred ovim povjerenstvom.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Ivan Matković, docent (vanjski suradnik)

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Ante Peterlić, red. prof.

član povjerenstva

3. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof.

članica povjerenstva

U Zagrebu, 23. travnja 2002.g.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 15.04.2002.

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 19. 03. 2002. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo (rj. br. 04-5-16-2002) za ocjenu magistarskog rada Nade Kralj Šercar pod naslovom “Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu”. Podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Struktura rada. Magistarski rad Nade Kralj Šercar, postdiplomantice studija amerikanistike, “Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu”, napisan je na ukupno 127 stranica, a sastoji se od sljedećih 8 osnovnih poglavlja s nekoliko potpoglavlja: Uvod (2-5), Što je vino? (5-17), Povijesni vinski vremeplov (17-31), Literature i mediji koji govore o vinu s kulturalnog aspekta (31-53), Dva vinara – iskustvo, tradicija i moderan pristup (53-66), Vino – koje, kada i u kojim prilikama? (66-84), Znanje i neznanje o vinu (84-101), Vino i jelo (101-119), Sažetak (120-124), te selektivni Popis korištene literature od ukupno 43 jedinice na hrvatskom i engleskom jeziku. U nastavku ćemo podrobnije izvijestiti o cjelini rada.

Kako je najveći broj magistarskih radova u području amerikanistike izrađen s osnovnom idejom komparacije nekih pojava u dvije sociokulturne sredine (hrvatske i američke), tako ni ovaj rad ne izlazi iz navedenog obrasca. Tema koju je kandidatkinja izabrala je na prvi pogled sama po sebi razumljiva i općepoznata. No, kako ćemo vidjeti, specifični sociokulturni obrasci ponašanja koji okružuju fenomen vinske pismenosti (u originalu wine literacy), nisu toliko samoprepoznatljivi, univerzalni niti općevažeći.

Osvrt na rad. U Uvodu kandidatkinja naglašava da je konzumacija alkoholnih pića, a posebno vina uz sve prateće rituale značajan aspekt sociokulturne situacije neke sredine. Mnoga su društvena “pravila” ne samo oko izbora vrste vina, nego se i društveni ugled pa i financijski položaj pojedinaca dokumentira ne samo sposobnošću plaćanja visokih cijena za “specijalna vina”, nego i činjenicom “dobrog poznavanja” vrsta, kao i specifičnih godišta, proizvođača, itd. Vinsku pismenost kandidatkinja definira kao “upućenost u vino – od najšireg prosječnog znanja o vinu i pučkih predodžbi o njemu sve do ‘vinske profinjenosti’, odnosno pretencioznosti” (str. 2). U nastavku obrazlaganja plana svog rada, kandidatkinja objašnjava precizniji plan rada, metode koje će upotrijebiti te kritički analizira najvažnije izvore iz literature kojom se služila, ukazujući na razlike koje u vezi s temom postoje između dvaju sociokulturnih sredina – hrvatske i američke. Kandidatkinja eksplicitno ističe svoju osobnu “enološku nestručnost”, no pojam “poznavanja” proširuje na općenito poznavanje “kulture vina” u širem smislu (3). U tom smislu, analizom načina i upućenosti u stilove konzumacije vina steći će se nove spoznaje o karakteristikama dviju sociokulturnih sredina – hrvatske i američke.

U sljedećem, prvom poglavlju, slojevito i cjelovito se izlažu različite odrednice pojma “vino”, počev od najranijih dana kada se vino počelo koristiti. Uspoređujući nekoliko američkih i hrvatskih definicija pojma “vino” iz različitih američkih i hrvatskih rječnika i enciklopedija, kandidatkinja utvrđuje postojanje bitnih razlika. Primjerice, u američkom društvo vino nije samo fermentirani sok (“…koji služi kao piće u kulinarstvu i religioznim obredima, vinom /se/ također naziva sok od različitog voća …”, 6). Također, u američkom jeziku i kulturi postoji jasno razlikovanje između bijelog, crvenog i rosé vina, dok u našoj tradiciji tamno vino nazivamo isključivo “crnim vinom”. Nadalje, kada se govori o vrstama vina (imenice), tada se u jednom leksikonu, primjerice, u SAD-u nabraja čak 36 vrsta vina koja nose karakteristike regije, ili pak ime po vrsti vinove loze, zatim u odnosu na svoju boju, pa čak neki vinski nazivi vuku podrijetlo iz francuske (vin de pays ili vin ordinaire). Nadalje, u nekim se leksikonima pojam vezuje uz prehranu, ali i uz opijanje, zabavu, itd. U hrvatskim rječnicima navode se pak različite karakteristike i vinsko nazivlje koje ne nalazimo u američkim: cijelo vino, mlado i staro vino, čuveno, tvrdo vino, itd. (12). U američkom se društvu npr. ne nalazi pojam “cijelo vino” (jer se samo kao “cijelo” i konzumira), dok je u nas kultura pijenja “bevande”, “gemišta” ili “špricera” vrlo tipična. Kandidatkinja uočava i niz pojmova izvedenih od imenice vino – počev od “vinar”, pa sve do “vinoslovlje”, što govori o činjenici da je naše nazivlje za pojmove vezane uz vino daleko bogatije jer je, primjerice, uzgoj vina u SAD započeo tek u 17. stoljeću.

U narednom, drugom poglavlju, obrazlaže se povijesni vinski vremeplov u tri potpoglavlja: vino i civilizacija, vino u Hrvata te u SAD-u – četiri stoljeća povijesti. Kandidatkinja prvo izlaže osnovne elemente povezanosti civilizacije i vinske kulture, apostrofirajući različite aspekte vezane uz vinsku lozu. Posebno se ukazuje na razvoj u Europi i u Americi. Autorica konstatira da “… je ipak očito da vino i vinogradi pripadaju jednoj drevnoj i složenoj simbolici utoliko što se ona javlja u mnogim starim i velikim kulturama, religijama i filozofijama, noseći njihova bitna obilježja” (19). Na prostorima današnje Hrvatske, vino je kao proizvod, ali i kao dio svakidašnjice poznato još od grčkog i rimskog perioda. Početkom 20. stoljeća, zbog bolesti filoksere dolazi do smanjenja uzgoja vinove loze i iseljavanja mnogih vinogradara u prekomorske zemlje. Poslije završetka 2. svjetskog rata, a naročito iza 1990. g. započinje novo razdoblje uzgoja vina u nas, javljaju se individualni vinogradari i vinari koji uzgajaju i na tržište plasiraju kvalitetna vina. U SAD-u, pak, tek u periodu 1732.-1741. uspijeva se uzgojiti prva domesticirana loza, a početkom 19. stoljeća vinogradarstvo se uspješno razvija sve do perioda prohibicije kada započinje proizvodnja vina pod kontroliranijim uvjetima (26-27). Po završetku 2. svjetskog rata, započinje nova era uzgoja vina, pri čemu posebno prednjače vina iz Kalifornije. No, kao enološka i kulturna tema “… vina u američkim publikacijama doživljavaju pravi boom tek u posljednja dva desetljeća dvadesetog stoljeća” (29).

U narednom, trećem poglavlju, razlažu se osnovni izvori koji su kandidatkinji poslužili za konstruiranje tipologije sociokulturnih obrazaca vinske pismenosti. U tom je smislu, kandidatkinja kritički analizirala 6 najvažnijih izvora iz SAD-a i iz Hrvatske. U svim priručnicima, navode se najvažniji elementi za analiziranje vinske pismenosti - primjerice, fenomen kušanja vina, koje su razlikovne karakteristike, vremena u kojima je potrebno kušati i konzumirati (kakva) vina, vinski zemljovidi, enciklopedije, itd. Literatura koju kandidatkinja analizira predstavlja stanovitu osnovu za “vinski vodič” za analizu sociokulturnih karakteristika vinske pismenosti. Osnovni je cilj navedenih priručnika, vodiča i općenito literature da vino predstave u raznolikim presjecima, uz želju – koja postoji i u SAD-u i u nas –da se uspostavi sociokulturni standard temeljitijeg poznavanja vinske pismenosti. U tom smislu, svaki se potencijalni potrošač zapravo uvodi u kulturu vina želeći biti i sam poznavatelj što, kako vidimo, predstavlja sve više sociokulturni zahtjev i u jednoj i u drugoj sredini. Elementi takvog obrasca nisu samo poznavanje vrsta vina, nego i načini njegove proizvodnje, vrste, tipovi, kategorije, tipovi proizvođača, ali i poznavanje “navigacije vinotekom, i navigacije vinskom kartom u restoranu” (38), pa sve do praktičnih uputa o tome “kako otvoriti bocu – i što zatim” (39). Poznata “američka praktičnost” vrlo detaljno poučava potencijalnog “vinskog poznavatelja” i o mnogim drugim detaljima vinskog snalaženja, o čemu kandidatkinja iscrpno izvještava, ukazujući na kontrastirajuće elemente dviju sredina. Literatura o vinu u Hrvatskoj koju kandidatkinja analizira manje je praktična, a više vezana uz poetske, mitološke, i druge “mistične” karakteristike života uz koje se vezuje običaj konzumacije vina. I neke od tema u proučenoj hrvatskoj literaturi mogu potvrditi navedenu razliku, primjerice pojmovi vezani uz vino kao “simfonija društvenosti”, “turizam među trsjem”, “vino i poznati”, “govor o vinu kao užitak”, “vino i duhovna opijenost”, “hramovi plemenite kapljice”, itd. Uz vino se u nas često vezuju razne izreke, pa i one “mudre”: “Mudre izreke o vinu kazivali su najveći umovi ljudskog roda, pjesnici, mudraci i proroci … Vino su hvalili ili kudili mnogi crkveni poglavari, filozofi, liječnici i mnogi znani i neznani mislioci” (50).

U narednom, četvrtom poglavlju iznose se saznanja koja je kandidatkinja prikupila analizirajući djelatnost dvaju vinara – jednoga iz Hrvatske i jednoga iz Amerike. Koristeći se metodom kvalitativnog interviewa, kandidatkinja je prikupila niz relevantnih saznanja uz pomoć kojih je izgradila obrazac sličnosti i razlika u sociokulturnom značenje vinske pismenosti u dva različita konteksta. Američki vinar (hrvatskog podrijetla) ukazao je da se u Americi vino predstavlja kao element socijalnog statusa, da se teži kvaliteti koja se u Americi, obzirom na bogatstvo može prodati. Američki vinar ustvrdio je da u SAD-u postoje – u načelu – 4 osnovne kategorije vina, u ovisnosti o njihovoj cijeni i kvaliteti, koja troše konzumenti različitog socijalnog statusa. Također, fenomen “obaviještenosti” (o svemu), ističe kandidatkinja interpretirajući rezultate analize, uključuje–kao kulturni kod–i dobru obaviještenost o vinima (58). Potrošnja vina se u SAD-u proširuje i povećava pa je, primjerice u jednoj poznatoj vinogradarskoj dolini u Kaliforniji u periodu od cca 40 godina broj vinarija porastao s 15 na 250. Primjer jednog našeg vinara iz kontinentalnog dijela Hrvatske, dovodi do nešto drugačijih spoznaja i konstatacija. Zanimljivo je da je naš vinar bio na specijalizaciji u SAD-u gdje je prikupio najvažnije informacije o tržištu, potražnji kao i američkom stilu proizvodnje vina. I u nas, ističe kandidatkinja, postoji stratifikacija potrošača vina koja reprezentira i socijalne statuse pojedinaca, iako pretežni tip konzumacije obuhvaća jeftinija vina miješana s mineralnom ili običnom vodom što je u potpunosti nepoznato u SAD-u. Kao i američki vinar, i hrvatski je vinar optimističan u vezi s budućnošću proizvodnje i plasmana vina – društveni stil života u obje sredine uključivat će i selektivnu, ali i redovitu konzumaciju vina kao elementa društvene etikete (65).

U narednom, petom poglavlju, kritički se analiziraju rezultati istraživanja prikupljeni također metodom intervjua. Kanditatkinja je ispitala u SAD-u i Hrvatskoj ukupno 12 osoba različite starosti, profesija, zanimanja i spola. U nastavku ćemo nabrojati najvažnije sličnosti i razlike koje su se uočile. Sličnosti su velike, ali su velike i razlike. Primjerice, i u Hrvatskoj i u SAD-u danas se mnogo više konzumiraju bijela od tamnih vina. Mjesta konzumacije se uglavnom razlikuju – u nas se vino uglavnom konzumira “kod kuće”, a u SAD-u se, obzirom na češće provođenje vremena izvan kuće, konzumira u restoranima. Navedeno je, kako ističe kandidatkinja, posljedica i inače slabijeg “odlaženja van” u nas, obzirom na razliku u socijalnom standardu. Za razliku od američkog društva, konzumacija vina mnogo je češća u hrvatskim obiteljima, u uobičajenim situacijama ručka ili večere. Zanimljivo je nadalje (72) da se konzumiranje vina u nas vezuje uz objedovanje ribe, što nikako ne mora biti slučaj u SAD-u. Sljedeće razlike ilustrativne su za standard života, pa tako i za sociokulturne obrasce: u Americi su cjenjenija uvozna vina, posebno ona iz Francuske, a u nas to nije slučaj. U želji da još više upotpuni svoja saznanja o sociokulturnim obrascima vinske pismenosti, kandidatkinja je provela dubinski intervju i s dva dobra poznavaoca “vinske kulture” – jednim iz SAD-a, a drugim iz Hrvatske. Birana javnost koja se smatra vinskim poznavateljima u SAD-u prati časopise i stvara osobne vinoteke, vinske kolekcije, koje čuva i nudi prijateljima u posebnim prigodama. Za razliku od navedene publike, postoji i vrlo široko tržište jeftinijih vina koja se – po posebnim pogodnostima – mogu kupovati prigodno (prodaja zaliha, primjerice). Za razliku od naše situacije, američke vinoteke su i prave “kušaonice vina” u kojima se vino nudi i kuša bez obveze kupovine. Dakle, američki potrošači relativno su dobro informirani, prate novosti i žele biti “u trendu”. Vino se ne konzumira kao jeftina roba, svakodnevno, pomiješano s običnom ili mineralnom vodom – ono se doživljava kao pratitelj socijalnih ceremonija, večernjih i dnevnih izlazaka privatnog ili profesionalnog tipa, sredstvo pokazivanja socijalnog statusa i kao dio uobičajenog, modernog života, kao pratilac drugih običaja, navika i očekivanja. Osnovna razlika između američkih i hrvatskih poznavalaca vinske pismenosti upravo je u tome što se kod nas pije mnogo više, ali nekvalitetno. Osnovni razlog tome visoka je cijena kvalitetnijih vina naročito u okolnostima objedovanja u restoranima. Vino je pratilac socijalnih događanja, no u svakodnevici se doživljava kao sredstvo “popravljanja loše vode”, kao navika, a ne posebna prigoda. Nadalje, dok su primjerice francuska vina poznata u svijetu, a u posljednjih dvadesetak godina i australska, pa i američka, naša su vina, uz malo časnih izuzetaka, gotovo u potpunosti nepoznata (80). Osnovni sociokulturni obrazac konzumacije vina kao alkoholnog pića u nas je dakle korjenito drugačiji od američkog – pije se količinski mnogo nekvalitetnog vina, a krilatica “pij malo, pij dobro” primjer je pokušaja izmjene takvih navika i obrazaca. No, da je vino cijenjen proizvod govore i navike mnogobrojnih privatnih proizvođača koji jedan tip vina proizvode “za sebe”, a sasvim drugi “za druge” (prva, druga, treća bačva – za mene, za prijatelje, za kupce …).

U narednom, šestom poglavlju kandidatkinja raspravlja o elementima znanja i neznanja o tome što je zapravo vino. Analizirajući leksikografske i rječničke izvore o tome što je vino u nas i u SAD-u, kandidatkinja je u ovom poglavlju pokušala odgovoriti na pitanje: koje su pozitivne razlikovne specifičnosti u stupnjevima poznavanja vina u SAD-u i u Hrvatskoj, te koliko takvo, eventualno postojanje razlika utječe na različiti sociokulturni položaj vina u dva društva. U američkom društvu, najčešće teme o vinu svode se na sljedeće: koje je vino dobro, kada bi se trebalo piti, da li deblja, koje godište valja kupiti, od kojih je sorti sastavljeno konkretno vino, da li je samo skupo vino dobro, da li su vina iz uvoza bolja, pije li se samo tamno vino uz meso a bijelo uz ribu, da li se bolja vina čuvaju u hrastovim bačvama, itd. Zanimljivo je da se o navedenim pitanjima u Hrvatskoj, među svakodnevnim potrošačima zapravo uopće ne raspravlja, ona se tek djelomično postavljaju, a pravih odgovora na postavljene dileme zapravo i nema. U tom je smislu američki sociokulturni obrazac pragmatičan i činjenično orijentiran: želim znati sve potrebne činjenice o vinu, kao i o drugim činjenicama u životu, pa na osnovu spoznaja donijeti odluku. U nas su pitanja o vinu značajno drugačija: primjerice – smiju li se prigodom jednog objeda miješati različita vina, što je to suho vino, kakvo vino piti uz ribu, zašto bevanda, gemišt i špricer, mit domaćeg (otvorenog) vina, vinske ceste, itd. – što odražava relativno nisko prosječno znanje o vinu među najširim slojevima stanovništva. No, i u američkom, ali u posljednje vrijeme i hrvatskom društvu, upozorava kandidatkinja, “…uslijed niza društveno-kulturnih faktora … stvorio se krug ljudi koje možemo okrstiti etiketom ’vinski snobovi’” (97). Snobovi su podjednako dobro obaviješteni, ali najčešće i pravi uživatelji vina. Takvi su snobovi vrlo slični i u hrvatskom i američkom društvu – načela su im slična, no prilagođena obrascima sociokulturnog miljea.

U sljedećem, sedmom poglavlju upotreba vina u dvije kulture proučava se u svakodevnim navikama konzumenata vina za vrijeme objedovanja. Dvije se sredine bitno razlikuju obzirom na tip i vrste vina koje se uz jelo konzumiraju: u nas se najčešće koristi vino koje trenutno imamo u kući, dok se u SAD-u vino poslužuje planski, prema tipu prigode, ali naravno i prema socioekonomskom profilu potrošača. Američka prosječna obitelj najčešće neće konzumirati vino u svakidašnjici dok se to kod nas gotovo redovito radi. No, u prigodama posebne vrste, pažljivo se slijede upute o tipovima vina i vrstama hrane koje idu uz njega. Valja uzeti u obzir, upozorava kandidatkinja, da američka obitelj zapravo objeduje doma tek navečer, pa je i to bitan element razlikovanja uzrokovan dnevnim ritmom, drugačijim rasporedima i kulturom života (109). Rijetko koje domaćinstvo u nas razmišlja o biranim vinima te o tome koje se vino konzumira uz pojedini tip jela. Umjesto toga, najčešće se razmišlja o tome koliko se popilo, vino se razblažuje da se može popiti dovoljna količina tekućine i smanjiti unos alkohola (gemišt, špricer, bevanda) a rijetke prigode društvene etikete i u nas pojedine potrošače usmjeravaju na biranje vina u odnosu na prigodu i tip hrane. Ukoliko bi se usporedili prosječni potrošači vina u nas i u SAD-u, tada bi se u nas, kako navodi kandidatkinja citirajući jednog našeg autora, možda moglo naći mnogo više “vinskih barbara” obzirom na razinu poznavanja vinske kulture i pismenosti. “Vinski bonton” kao sklop društvenih konvencija o tome kada, koje (i koliko) vina konzumirati predstavlja dio interesa kandidatkinje u usporedbi vinskih pismenosti dviju sredina. U Americi je tradicija pisanja o vinu, pa i o vinskom bontonu daleko starija od naše, iako se i u nas u posljednjih dvadesetak godina primjećuje porast takve literature koja predstavlja kombinaciju informacija o tome što je vino pa sve do praktičnih recepata što, kada i koliko uz što konzumirati (116).

U zaključnom dijelu rada kandidatkinja navodi najvažnije nalaze do kojih je došla u svom magistarskom radu. Primjerice, opreka autohtonost–uvezenost predstavlja bitno obilježje sociokulturnog obrasca: Amerikancima se europsko podrijetlo uvezenih vina čini važnom karakteristikom, dok je kod nas upravo obrnuto – autohtonost, “domaći karakter” i sl. doživljavaju se kao kvaliteta. Vino je u Americi mnogo više javni događaj, a u nas dio redovite dnevne navike konzumiranja obroka. Odvajanje od tradicije konzumiranja običnog, najčešće razrijeđenog vina u nas će stoga predstavljati (122), ističe autorica, “…odmak od tradicije … i karakteristiku onoga sloja ljudi koji sebe želi vidjeti kao društvenu elitu”. Usporedba je također pokazala da je prosječno znanje o vinu relativno malo u obje sredine, no da u SAD-u postoji daleko bolja podloga za izgradnju znanja o vinima, a u nas se literatura i navike o tome tek stvaraju. Sociokulturne sredine se, dakle, značajno razlikuju u području vinske pismenosti, a na te razlike djeluju prije svega osnovni sociokulturni obrasci života, radni rasporedi, društvena etiketa, vinski bon-ton, ali i socioekonomski statusi potrošača.

Stav, zaključak i prijedlog povjerenstva. Magistarski rad Nade Kralj Šercar, apsolventice Poslijediplomskog studija amerikanistike «Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu», predstavlja kako po izboru teme, tako i po svojoj realizaciji svakako značajan doprinos općim kulturnim studijima komparativne naravi. Izbor uvjetno rečeno redundantne i naoko vrlo poznate teme pokazao se opravdanim: kandidatkinja je analizom ustvrdila postojanje zanimljivih strukturnih i funkcionalnih razlika u “vinskoj pismenosti” između dva društva koje je uspješno povezala s osnovnim socijalnim, političkim i kulturnim karakteristikama sredina. Rad u potpunosti zadovoljava kriterije postavljene za magistarski rad, kandidatkinja suvereno operira pojmovima i konceptima koje je na početku rada definirala, znanstveno je analizirala izabranu literaturu iz dvaju sredina i izradila vrijedan doprinos kako amerikanistici, tako i boljem poznavanju dviju sociokulturnih sredina.

Slijedom iznesenoga, povjerenstvo predlaže članovima Fakultetskog vijeća da usvoje ovaj izvještaj o ocjeni magistarskog rada Nade Kralj Šercar Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu te time omoguće kandidatkinji nastavak procesa stjecanja stupnja magistra znanosti iz amerikanistike.

P o v j e r e n s t v o

1. Dr. sc. Sonja Bašić, red. prof.

2. Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. Dr. sc. Nikola Mirošević, red. prof.

Predmet: Ocjena magistarskog rada Ive Niemčić

pod naslovom Ples i rod u lastovskom pokladu

Zagreb, 30. travnja 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 16. travnja 2002. godine, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je stručnim povjerenstvom za ocjenu magistarskog rada Ive Niemčić pod naslovom Ples i rod u lastovskom pokladu. Vijeću podnosimo ovo skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Ive Niemčić Ples i rod u lastovskom pokladu obasiže 110 stranica: od toga jednu stranicu kazala, 104 stranice čistoga, računalno ispisanoga teksta i 6 stranica popisa korištene literature (str. 105-110). Osnovni tekst rada strukturiran je u devet poglavlja: 1. Uvod (str. 1-5), 2. Problemi tekstualizacije tijelesnog ili o pisanju o plesu (str. 6-15), 3. Teorijska rasprava o rodno/spolnom istraživanju plesa (str. 16-25), 4. Osvrt i kritika lastovskog poklada u pisanim izvorima (str. 26-39), 5. Deskripcija izvedbi od 1999. do 2001. godine: perspektiva lijepih maškara (str. 40-67), 6. Završno kolo: opis (str. 68-82), 7. Povijesni utjecaji na lastovski poklad (str. 83-88), 8. Završna rasprava (str. 89-101), 9. Zaključak (str. 102-104). Tri su poglavlja (četvrto, peto i sedmo) podijeljena na manja podpoglavlja.

U uvodu magistrandica najavljuje istraživanje lastovskog poklada koje se temelji na promatranju i interpretaciji plesa s obzirom na rodne uloge izvođača. Naime, unatoč tome što je lastovski poklad već bio tema etnoloških, etnoteatroloških, pa i etnokoreoloških istraživanja, magistrandica je uočila i u svojem istraživanju i interpretaciji istaknula da su pokladnim zbivanjima žene neizostavne i nezamjenjive sudionice običaja tijekom kojih plešu lančani ples s maramicama, što je u prethodnim istraživanjima ostalo nezamijećeno ili je zanemareno i marginalizirano. Naglašava da je "raznolikost i složenost interpretacije plesa usko povezana s rodom i spolom, ulogama izvođača te strukturom moći unutar postojećih društvenih normi". Najavljuje pritom da se teorijsko-metodološki okvir istraživanja, analiza gradiva i interpretacija temelji na etnologiji i antropologiji plesa, feminističkoj antropologiji, te na studijama roda i spola.

U drugom poglavlju bavi se problemima tekstualizacije tjelesnoga, odnosno pisanja o plesu. Konstatira da je ples promjenjiv i neponovljiv i da ga je kao takvoga nemoguće vjerodostojno zabilježiti i opisati. Navodi tehnike zapisivanja plesa - kinetografiju, kojom se može zabilježiti struktura plesa, i effort-shape analizu za opisivanje i bilježenje kvalitatitvnih aspekata pokreta, što zajedno čini tzv. Labanovu analizu, te zaključuje da unatoč tim dobrim tehnikama bilježenja plesa, stil izvedbe, subjektivni doživljaj i atmosfera plesa u plesnome zbivanju i dalje ostaju nezabilježeni. Zalaže se stoga, slijedeći antropološke teorije (Spencer, Youngerman), da istraživanja plesa uz opise strukture, moraju obuhvatiti i tumačenje stila izvedbe, konteksta pojedinog plesnog zbivanja, te značenja plesa u normativnoj, estetskoj i simboličkoj dimenziji. Svjesna ograničenja u zapisivanju i interpretaciji plesa, u ovom istraživanju ne bavi se toliko strukturom plesa i plesnih pokreta. U tom dijelu opisa služi se riječima samih izvođača, plesača i plesačica, a sama se više bavi ulogama izvođača. Zanima je tko sve pleše, kako sudionici zbivanja doživljavaju međusobne razlike, te zašto dolazi do različitih i nepotpunih interpretacija samih sudionika zbivanja, kao i istraživača tih istih zbivanja.

Teorijski raspravljajući o rodno/spolnome istraživanju plesa, u trećemu poglavlju magistrandica nastoji odgovoriti na pitanja što sve utječe na istraživače, te što se odabire, i kako se bira predmet istraživanja i interpretacije pojedinog zbivanja. U tom kontekstu tumači i dosadašnja istraživanja lastovskih poklada, oslanjajući se na tezu koja se iznjedrila razvojem feminističkih teorija, da je odnos između spolova društvena, a ne prirodana kategorija. Pozivajući se na feminističke teoretičarke, njihova istraživanja, kao i kritike (Butler, Milton, Kelley-Gadol, Harding, Papić, Sklevicky, Rihtman-Auguštin, Škokić), konstatira da je dosadašnji muški dominantan pogled na lastovski poklad proizašao ne samo iz izjava muških ispitanika, pokladara, nego iz konceptualnoga svijeta muških istraživača.

U četvrtome poglavlju slijedi detaljna kritika pisanih izvora u četiri podpoglavlja: o lastovskim pokladama iz 19. stoljeća (autora Luke Zore i Melka Lucijanovića), o izvorima iz 20. stoljeća (Sangalettija, Bonifačića, Rožina, Ivančana, Stapanova, Miličevića i Lozice), o Prijedlogu Statuta kojeg je donijelo lastovsko Pokladarsko društvo 1999., te o prikazu poklada iz pera Antuna Jurice (2001).

U petom, najopširnijem poglavlju autorica pomno opisuje pokladna zbivanja od 1999. do 2001., tijekom kojih je sama obavljala terenska istraživanja. U podpoglavljima se opisuju zbivanja koje se odvijaju po danima, tijekom pretile nedjelje s opisom bala pod liru, tijekom pretilog ponedjeljka, pokladnog utorka i čiste srijede. Posebno detaljno opisan je pokladni utorak kad žene značajno sudjeluju u zbivanjima te samostalno organiziraju posebnu povorku lijepih maškara. Uspješno se prikazuje dosad nedovoljno zapažena ženska perspektiva u neprestanom preplitanju s muškom, čije se dominantno značenje ne negira.

U posebnom, šestom poglavlju, riječima Lastovaca opisuje se pokladarsko kolo koje se izvodi tijekom pokladnog utorka, sa svim figurama. Taj muški, lančani ples s mačevima povezuje se sa sličnim muškim cehovskim plesovima srednjoeuropske provenijencije, te uspoređuje s gotovo identičnim, nešto jednostavnijim kolom ženskih, lijepih maškara, koje ga umjesto s mačevima, izvode s maramicama. Na kraju slijedi opis završnoga kola koje se oblikuje tako da se u muško pokladarsko kolo ženskih lijepih maškara, koje se tako nameću muškarcima, te zajednički završavaju lastovska pokladna zbivanja.

U sedmome poglavlju o povijesnim utjecajima na lastovski poklad, prikazuje se širi društveni i gospodarski kontekst Lastova, uz naglašene upravne i kulturološke veze s Dubrovnikom. Političke promjene vlasti ogledale su se i u uobičajenom životu Lastovaca, iako nisu bitno utjecale na preživljavanje postojeće narodne tradicije.

Osmo poglavlje sadrži zanimljivu raspravu o ženskome lančanom plesu. U kontekstu pokladnih zbivanja Lastovo je jedinstveni slučaj da žene izvode lančani ples, s maramicama kao supstitutima za mačeve s kojima se inače izvode slični muški lančani plesovi (osim u Kotoru, gdje i pripadnici Bokeljske mornarice plešu lančani ples s rupčićima). U većini dosadašnjih etnoloških, etnoteatroloških i etnokoreoloških istraživanja uglavnom se nastojalo otkriti zajedničku mitološku pozadinu i svojstva pokladnih uloga i zbivanja, svodeći sve mačevne plesove u istu kategoriju, zanemarujući pritom spolne i rodne, a zatim i pobliže koreološke razlike pojedinih izvedbi. U skladu s recentnim istraživanjima roda i spola u etnoteatrološkoj elaboraciji običaja slavonskih kraljica (čale-Feldman), magistrandica se zalaže da se i ples promatra u dohvatnom i konkretnom kontekstu promatranih zbivanja. Na kraju, u podpoglavlju o istraživanima, sukladno interpretaciji plesa i uloga izvođača u pokladnim zbivanjima, uočava podudaranje s podjelom rodnih i spolnih uloga u svakidašnjem, još uvijek patrijarhalnom životu Lastovaca.

U zaključku, kao devetom poglavlju radnje, rezimiraju se osnovne rodno/spolne postavke istraživanja kao ključna odrednica za osvjetljavanje marginalnih pojava u običaju. Na dosad nedovoljno primjećenome primjeru lastovskih lijepih maškara, te u nas, a čini se i u Europi jedinstvenoj pojavi njihovoga ženskog lančanog plesa, prikazan je određeni androcentrizam na terenu, kao i u znanosti.

Iz opisa magistarske radnje Ive Niemčić, pod naslovom Ples i rod u lastovskom pokladu, razvidno je da je kandidatica temeljito proučila postojeću literaturu, te provela sustavna istraživanja na osnovu kojih je, oslanjajući se na suvremena teorijska i epistemološka dostignuća, uspješno interpretirala gradivo, te time na novi način osvijetlila i upotpunila dosadašnja saznanja o obrađenoj temi.

Smatramo da je predloženi magistarski rad vrijedan i originalan znanstveni rad koji je tematski dopunio znanstvena saznanja o lastovskom pokladu, te otkrio nova znanja o lančanim plesovima u nas koja su značajna i u europskom kontekstu. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ive Niemčić Ples i rod u lastovskom pokladu i odobri joj nastavak postupka za stjecanje magisterija.

dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

dr. sc. Branko Đaković, docent

dr. sc. Tvrtko Zebec, znan. sur. Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu

Povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada

Ankice Čilaš

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Podnosimo izvještaj o magistarskom radu Ankice Čilaš Fonologija ikavskih štokavskih govora između rijeke Krke i Neretve. Pristupnica je izradila rad kao znanstvena novakinja na temi Hrvatski dijalektološki atlas stalnoga programa Hrvatski jezik i njegova povijest u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Rad na 96 stranica prikazuje fonologiju govora Badnja, Perkovića, Sinja, Jabuke, Omiša, Koteza, Zaostroga, Vida i Sebišine. Podijeljen je na pet dijelova: Uvod, Samoglasnički sustav, Naglasni sustav, Suglasnički sustav i Zaključak. Zatim na 6 stranica slijedi popis literature kojom se kandidatkinja služila, a na kraju su karte: Karta štokavskoga narječja, preuzeta od Dalibora Brozovića, Karta zapadnoga dijalekta, prema Brozoviću, Karta štakavskih i šćakavskih govora, Karta s prikazom sudbine sonanta /m/ u dočetnom položaju te Karta s prikazom sudbine /l/ u glagolskom pridjevu radnom muškog roda.

U Uvodu kandidatkinja navodi osnovne značajke štokavskog narječja, daje kriterije podjele štokavskog narječja na dijalekte, određuje današnje granice štokavskog narječja te granice zapadnoga bosanskohercegovačkoga dijalekta. Zatim ukratko govori o dijalektima s kojima su proučavani govori u kontaktu te daje kratak pregled povijesti kopnene Dalmacije nakon provale Turaka i osnovne informacije o doseljenju i broju stanovnika u mjestima kojih se govori proučavaju.

O metodologiji rada kaže se da su podaci prikupljeni s pomoću upitnika za istraživanje fonologije koji sadrži 537 pitanja, a koja su najvećim dijelom određena prema Upitniku za Hrvatski dijalektološki atlas kako bi se omogućila usporedba s prijašnjim istraživanjima tih govora koja su provedena za potrebe Hrvatskoga dijalektološkog atlasa. Rezultati dobiveni upitnikom dopunjeni su podacima iz slobodnog ili vezanog razgovora.

Dosad nije bilo radova koji bi skupno prikazivali fonologiju većeg broja dalmatinskih ikavskoštokavskih govora pa je samim time postojala potreba da se to područje obradi. Kandidatkinja je krenula od teze da se, s obzirom na dijalektološku literaturu o zapadnom dijalektu, ne treba očekivati velika inventarska i distribucijska raznolikost u vokalizmu, konsonantizmu i prozodiji, pa je pretpostavljeno da je moguće izraditi fonološki prikaz većega geografskog područja, a kao prirodne granice uzete su rijeka Krka i Neretva. Govori su izabrani prema mreži punktova (izabranih mjesnih govora) za Hrvatski dijalektološki atlas.

U Samoglasničkom sustavu prikazuje se inventar, distribucija, realizacija i podrijetlo samoglasnika, a u Naglasnom sustavu prikazuje se morfološki naglasak, duljenje pred sonantom, naglasne cjeline i leksički naglasak te se daju primjeri govora. Unutar Suglasničkog sustava, nakon pregleda inventara suglasničkih jedinica, kao posebno važne teme kandidatkinja ističe sudbinu fonema /x/ i /f/, sonanata /-l/ i /-m/ u dočetnom položaju te sudbinu afrikata č, ć, C', C# i refleks *skj, *stj, *zgj, *zdj, a na kraju raspravlja o izgovoru zvučnih suglasnika na kraju riječi i daje pregled podrijetla suglasnika.

Nakon pregleda osnovnih karakteristika samoglasničkog sustava pristupnica zaključuje da su one u svim govorima podjednako prisutne. Stoga značajke samoglasničkog sustava ne daju razlikovni element koji bi omogućio razvrstavanje govora u podgrupe.

Među nabrojenim naglasnim značajkama samo se u tri kategorije govori međusobno razlikuju. Prva je čuvanje odnosno gubitak zanaglasnih dužina, a s obzirom na tu značajku izdvaja se omiški govor u kojem je aktualan proces gubljenja zanaglasnih dužina. Ostale dvije značajke jesu duljenje pred sonantom u otvorenom slogu i morfološki naglasak u trosložnom glagolskom pridjevu radnom ženskog roda tipa po"p_la//pop[la, dvosložnim pridjevima muškog roda s dugim naglaskom na prvom slogu tipa že#dan//že!dan te u posvojnoj zamjenici ženskog roda u jednini n#e#zin//n#e!zin. S obzirom na te značajke govori se mogu podijeliti na zapadnocetinske i istočnocetinske.

Osnovne dvije značajke suglasničkog sustava jednake za sve govore jesu gubitak fonema /x/ iz suglasničkog inventara i pojednostavljivanje suglasničkih skupova međusobnim zamjenjivanjem suglasnika ili ispadanjem jednog od njih. U ostalih šest značajki (neutralizacija afrikata, sudbina /f/, sudbina dočetnog /-l/ u imenicama i glagolskim pridjevima radnim muškog roda, prelazak dočetnog /-m/ u

/-n/, obezvučenje dočetnih suglasnika te štakavski ili šćakavski refleks skupina stj, zgj), ne postoji potpuno podudaranje u ispitanim govorima pa se one mogu uzeti kao temelji za razlikovanje tih govora i kriteriji za njihovo razvrstavanje u podskupine.

Omiški se govor može izdvojiti kao zaseban jer je samo u njemu frikativ /f/ pravi član suglasničkog inventara, provedena je neutralizacija afrikata i sačuvano je dočetno /-l/ u imenicama. Kako se u naglasnom sustavu omiški razlikuje od ostalih govora po gubljenju zanaglasnih dužina, to je još jedan razlog za odvajanje omiškoga od ostalih govora.

S obzirom na izdvojene fonološke značajke devet istraženih govora utvrđuje se razlike među govorima nisu tolike i t akve da bi se područje moglo podijeliti na poddijalekte. Na temelju fonoloških značajki mogu se utvrditi podskupine govora:

(a) Badanj + Perković + Sinj, (b) Jabuka + Kotezi, (c) Omiš + Zaostrog, a u tu bi se podskupinu mogli uvrstiti Vid i Sebišina.

Magistarski rad Ankice Čilaš vrijedan je doprinos proučavanju narodnih ikavskih štokavskih govora između Krke i Neretve. Stoga preporučujemo da Fakultetsko vijeće uputi rad na obranu. Pojedine nejasnoće u radu razjasnit će se pri obrani.

Povjerenstvo

predsjednik __________________

dr. sc. Mijo Lončarić, znanstveni savjetnik

član _____________________

prof. dr. Ivo Pranjković

član __________________________

docent. dr. Mira Menac-Mihalić

Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada:

dr. sc. Marin Andrijašević, docent

dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

dr. sc. Sanja Grahek, docent

dr. sc. Željko Klaić, Leksikografski zavod u Zagrebu

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskoga rada Andree-Beate Jelić ”Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika”

Po prihvaćanju teme i sinopsisa, te imenovanjem mentora prof. dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić na sjednici Fakultetskoga vijeća, održanoj 26. veljače 2001. godine, Fakultetsko nas je vijeće imenovalo, na sjednici održanoj 18. veljače 2002. godine, u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Andree-Beate Jelić, pod naslovom Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika. Stručno povjerenstvo, stoga, podnosi Fakultetskomu vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Andree-Beate Jelić, naslovljen ”Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika”, s podnaslovom ‘Primjer ranog učenja francuskog jezika’, obuhvaća 192 stranice, od čega 125 stranica teksta, 8 stranica bibliografije, 56 stranica dodataka i 2 stranice sažetaka na hrvatskom i francuskom jeziku.

Magistarski je rad strukturiran u 6 cjelina, a čine ga Uvod (str. 3-4), Teorije učenja/usvajanja stranih jezika i uloga vještine čitanja (str. 5-15), Vještina čitanja (str. 16-37), Kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika (str. 38-75), Istraživanje strategija čitanja i komunikacijskih strategija u projektu ranog učenja francuskog jezika (str. 76-121), te Zaključak (str. 122-125). U nastavku slijedi Bibliografija (str. 126-133) koja sadrži 111 jedinica, zatim Dodatak 1 (str. 134-139) koji donosi Upitnik o čitateljskim navikama učenika osmoga razreda, Dodatak 2 (str. 140-144) s rezultatima analize odgovora na Upitnik o čitateljskim navikama učenika, i Dodatak 3 (str. 145-190) koji omogućuje uvid u književne tekstove što su ih učenici čitali za potrebe istraživanja. Sažeci na hrvatskom i francuskom jeziku (str. 191-192) zaključuju magistarski rad.

U Uvodu kolegica Jelić temu svojega magistarskoga rada određuje u trostrukoj artikulaciji koju sačinjavaju vještina čitanja na stranom jeziku, strategija čitanja i komunikacijske strategije koje učenici rabe tijekom govornih aktivnosti u razrednom okruženju; kao osnovnu tezu postavlja ”mogućnost stjecanja strateškog vida komunikacijske kompetencije uz pomoć izvornog književnog teksta”, a uz to najavljuje sadržaje poglavlja koji slijede.

Drugo poglavlje, ‘Teorije učenja/usvajanja stranih jezika i uloga vještine čitanja’, daje pregled različitih metoda i pristupa, s posebnim osvrtom na ulogu, funkciju i značenje vještine čitanja u svakoj od njih. Uz povijesnu sastavnicu taj pregled vodi računa i o supstancijalnim žarištima iz kojih metode nastaju, tako da se odvojeno govori o tradicionalnom pristupu, integriranom pristupu, lingvističkom pristupu i psihološkom pristupu. Bez obzira na pristup, a to znači da je riječ o vrsti univerzalije, uočava se temeljni cilj vještine čitanja koji za razumijevanje teksta anticipira aktivan sud čitatelja, odnosno njegovih različitih vrsta znanja i strategija koje na njima iskušava. U elementima interpretacije tih pristupa valja istaknuti autoričinu svijest o nuždi kritičkoga promišljanja, pri čemu znalački ne upada u mehanicističko kritezerstvo; naprotiv, ne vode li sve metode dovoljno računa o čitanju, to nije njihova a priori mana, nego posljedica različitih ciljeva pred kojima su metode nastajale.

U poglavlju ‘Vještina čitanja’ kolegica Jelić opisuje vještine i podvještine čitanja naglašavajući da je riječ o interaktivnom kognitivnom procesu ”koji uključuje mnoge vidove jezika, spoznaje i znanja o svijetu.” Dajući osvrt na različite taksonomije autorica se priklanja Grabeovoj taksonomiji koja razvija šest općih vještina i područja znanja. Njezin izbor nimalo ne čudi, budući da u najvećoj mjeri upravo taj opis korespondira sa suvremenim istraživanjima u lingvistici, psihologiji, sociologiji i antropologiji (pitanje automatskoga prepoznavanja teksta i formalnih struktura diskursa, ili pak epilingvistička znanja, njihovo sintetiziranje i prosudba, ili pak različitost kognicijskih postupaka kao posljedica kognitivnih i metakognitivnih znanja). U procesuiranju obavijesti čitatelj se koristi njemu najprikladnijim interaktivnim modelom čitanja, koji u bitnim odrednicama perpetuira dva temeljna modela, i to ‘odozdo-prema-gore’ (bottom-up) model i ‘odozgo-prema-dolje’ (top-down) model. Usprkos tomu, autorica se priklanja takozvanoj teoriji shema koja podrazumijeva aktiviranje relevantnih shema - filtera, posebnih matrica znanja pohranjenih u našemu mozgu, o kojima ovisi čitateljeva interpretacija. Potom se teorijski modeli čitanja primjenjuju na čitanje tekstova na stranom jeziku, s u tom svjetlu posebnim osvrtom na isprepletanje vještine čitanja i jezičnih problema pri čitanju na stranom jeziku.

Četvrto poglavlje, naslovljeno ‘Kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika’, u prvi plan stavlja jezično pitanje kao par excellence spoznajno pitanje. Naime, usvajanje jezičnoga znakovnoga sustava, pa onda i drugoga, odnosno govorniku nematerinskoga jezičnoga sustava, predstavlja kognicijski postupak u kojemu se sučeljavaju, nadopunjuju i isprepleću različite vrste znanja. Znanje o jeziku podupire znanje o svijetu, a njihova se razdjelnica uzajamno dokida. U tom svjetlu razložno je govoriti o ”strategijama učenja kao o posebnim načinima procesiranja novih obavijesti, kako bi se poboljšalo njihovo razumijevanje, učenje i zapamćivanje.” Autorica navodi dvije vrste znanja, onako kako ih podržava kognitivna psihologija, i to: deklarativno i proceduralno znanje; deklarativno znanje nastaje epizodičkim i semantičkim pamćenjem. Za uporabu jezika od posebne su važnosti semantičko pamćenje koje uključuje jezičnu semantičku sastavnicu i morfo-fonološku sastavnicu, i preceduralno znanje kojim se govornici koriste u jezičnoj interakciji, pošto su automatizirali formalnu jezičnu strukturu. Za ovladavanje tim vrstama znanja nude se tri faze usvajanja (kognitivna faza, faza povezivanja i faza automatskog odvijanja vještine) koje odvojeno možemo pratiti pri usvajanju kognitivnih vještina i pri usvajanju, u ovom slučaju, stranoga jezika. Kolegica Jelić s pravom naglašava njihovu komplementarnost, to više što u tipologiji strategijâ učenja, bez obzira na njihovu provenijenciju, u pravilu nalazimo trodiobu na metakognitivne strategije, kognitivne strategije i društveno-afektivne strategije. Te strategije podjednako prepoznajemo i na razini jezičnoga razumijevanja i na razini jezične proizvodnje. S tim u vezi, autorica je posebno tematizirala za učenje stranoga jezika iznimno važan jezični sustav - međujezik. Taj sustav, na presjecištu metakognitivnoga i kognitivnoga, potiče svrsishodnost i opravdanost bilo koje od tipologijâ komunikacijskih strategija koje, u ovom slučaju, možemo pratiti u razrednom diskursu. U ovome je poglavlju autorica ponudila tri pregledne usporedne tablice različitih kognitivnih i komunikacijskih strategija.

Izabravši temu vještine čitanja za svoj magistarski rad kolegica Jelić poduzela je također vlastito istraživanje strategijâ čitanja i komunikacijskih strategija u projektu ranog učenja francuskog jezika. Opis i rezultati toga istraživanja predstavljaju predmet petoga poglavlja. Na uzorku od 65 učenika osmoga razreda dviju zagrebačkih osnovnih škola autorica-istraživačica očito je htjela provjeriti, ali i staviti u prvi plan one strategije čitanja i komunikacijske strategije koje se pokazuju relevantnima u hic et nunc hrvatskomu institucionaliziranom obrazovnom procesu, kad je riječ o učenju stranoga, francuskoga, jezika. Cilj je istraživanja bila analiza komunikacijske kompetencije učenika i njihove strateške kompetencije na objema razinama materijalizacije, i na perceptivnoj i na generativnoj. Osnovna očekivana teza formulirana je u obliku temeljne pretpostavke o uspješnosti samostalnoga čitanja književnih tekstova na izvorniku, uspješnosti koju učenici dostižu uporabom i kombiniranjem različitih čitateljskih strategija. Razredni je diskurs, prema tome, sjecište različitih kognicijskih postupaka koji u konačnici preslikavaju model bilo koje prirodnojezične komunikacijske interakcije. Kao podloga istraživanju poslužila su tri književna teksta na francuskom jeziku, a potom je autorica-istraživačica izradila, provela i obradila upitnik s 35 pitanja zatvorenoga i otvorenoga tipa. Njime su se ispitivale čitateljske navike učenika na materinskom jeziku, na stranom jeziku, kao i način rješavanja problema ”pri čitanju na francuskom jeziku, odnosno kojim se strategijama čitanja koriste.” Distribucija komunikacijskih strategija pokazuje veliku prisutnost redukcijskih strategija, solidnu prisutnost strategije nadoknađivanja, a vrlo malu zastupljenost samoispravljanja. Među redukcijskim strategijama daleko se najčešće javlja izbjegavanje, to jest otklon od bilo koje razine u idealnomu jeziku-cilju; znamo li da je uvijek riječ o međujeziku (sa svim strukturalnim konsekvencijama), to se može tumačiti kao izvrstan rezultat. Kad je riječ o strategijama nadoknađivanja, u prvom su planu jezične strategije koje podrazumijevaju dopuštenje permeabilnosti materinskoga jezika u međujezik, što govori o visokoj svijesti učenika za komunikacijsku funkciju jezika. I, konačno, samoispravljanje je vrlo malo prisutno, što se može tumačiti dvama razlozima: ili komunikacijskom snagom metajezika ili nedovoljnom metakognitivnom i metalingvističkom osviještenosti učenika. U ovome je poglavlju autorica-istraživačica svoje izlaganje potkrijepila statističkom obradom prikazanom u pet tablica i tri grafikona, kao i prijepisom velikoga dijela razrednoga razgovora koji se kao ukupan korpus sastojao od 2.129 replika, a koji su imali zadaću oprimjerivanja opisivanih strategija.

U šestom poglavlju, Zaključku, kolegica Jelić podcrtava rezultate istraživanja i povezuje ih s teorijskim premisama koje je razradila u prethodnim poglavljima, te donosi nekoliko konkretnih prijedloga za poboljšanje vještine čitanja na stranom jeziku: (1) Književni tekst ima svoje mjesto u nastavi stranoga jezika, i to ne samo kao izvor jezične kompetencije, nego i kao izvor usvajanja strategija tih kompetencija. (2) Strategije čitanja valja usporedno razvijati i na materinskom i na stranom jeziku; jačanjem metalingvističke svijesti povezuju se znanje o jeziku i znanje o svijetu, a to bi pomaglo pri porabi i onih strategija koje su učenici dosada ili izbjegavali ili nisu znali iskoristiti. (3) Razvijanjem komunikacijskih strategija premošćuju se međujezični sustavi i postiže se komunikacijski cilj; proizlazi da tečnost jezičnoga izraza valja pretpostaviti točnosti jezičnoga izraza.

Slijede tri dodatka. U Dodatku 1 prenosi se Upitnik o čitateljskim navikama učenika 8. razreda (francuski jezik) uključenih u projekt ‘Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika’. U Dodatku 2 predučuju se rezultati analize i statistička obrada odgovora na Upitnik o čitateljskim navikama učenika. U Dodatku 3 fotokopirani su književni tekstovi koje su učenici čitali za ovo istraživanje, i to: L’autruche J. Préverta, La paire de chaussures P. Griparija i Pierrot ou les secrets de la nuit M. Tourniera.

Zaključak, ocjena i prijedlog Povjerenstva

Magistarski rad Andree-Beate Jelić pokazuje sva obilježja stručnoga i znanstvenoga rada. Izvrsno ovladavanje lingvističkom metodologijom i dobra primjena lingvističkoga instrumentarija omogućilo je gospođi Jelić uspješno povezivanje lingvističke teorije s unapređenjem jezičnoga poučavanja. Uz veliku obavještenost i korektnu re-interpretaciju glavna je odlika ovoga rada u znanstvenoj anticipaciji i stručnoj prilagodbi dobivenih rezultata. Tomu valja pridodati uspješno korištenje primarne i sekundarne literature, kao i umjerenost u citiranju koja usmjerava a ne docira. Primjedbe valja tražiti u nedovoljno pouzdanu uzorku ispitanika, no to se može razumjeti s obzirom na ionako nedostatan broj učenika francuskoga jezika u našim školama. Osim toga, bilo bi zanimljivo usporediti dobivene rezultate s rezultatima koje bi ostvarili učenici koji nisu obuhvaćeni Projektom.

Svojim je magistarskim radom Andrea-Beata Jelić ispunila zahtjeve koji se očekuju od takva rada, kao što su relevantnost građe, znanstvenost pristupa i metodološka preglednost uporabe građe. Uz to, autorica je takvim postupkom došla do novih spoznaja i zaključaka, što jasno obećava njezin daljnji razvoj u ovoj domeni.

Stručno povjerenstvo, stoga, predlaže Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Andree-Beate Jelić, naslovljeno ”Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika”, te da kandidatkinju uputi u daljnji postupak obrane.

U Zagrebu, 2. svibnja 2002.

Stručno povjerenstvo :

dr. sc. Marin Andrijašević, docent

predsjednik Povjerenstva

dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.

član Povjerenstva

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

član Povjerenstva

dr. sc. Sanja Grahek, docent

član Povjerenstva

dr. sc. Željko Klaić, Leksikografski zavod

član Povjerenstva

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

Dr. sc. Vlatka Domović, docent Učiteljske akademije u Zagrebu

Zagreb, 16. travnja 2002.

Predmet: Ocjena magistarskog rada Marka Jurčića naslovljenog kao, Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U Zagrebu

Zagreb, Ivana Lučića 3

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. ožujka 2002. godine, imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje iz područja pedagogije s naslovom Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom. Nakon pregleda rada Stručno povjerenstvo, u sastavu, dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. (predsjednik), dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof. (član), i dr. sc. Vlatka Domović, doc. (član), a temeljem Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96 – pročišćeni tekst), podnosi Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta sljedeće

IZVJEŠĆE

Opis rada

Magistarski rad Marka Jurčića naslovljen kao «Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom» ima ukupno 152 stranice teksta, od čega se 131 stranica odnosi na temeljni tekst radnje, 6 stranica na popis literature i 15 stranica na priloge. Ukupna materija radnje je artikulirana u ove cjeline: Uvod (stranice 1-3), Razredno ozračje učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom kao područje istraživanja (stranice 4-67), Empirijski pristup problemu istraživanja (stranice 77-84), Metode (stranice 85-88), Rezultati i rasprava (stranice 89-126), Zaključna razmatranja (stranice 127-131), Literatura (stranice 132-136) obuhvaća 91 izvor na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku i Prilozi (stranice 137-152) koji sadržavaju upitnik, tablicu ekstrahiranih faktora i baždarenje istih.

Teorijsko iskustveni pristup temi radnje

Pristupnik već uvodno ističe značenje poznavanja fenomena razrednog ozračja za učinkovit rad škole kao i potrebu bavljenja onim, što danas poimamo pod razredno nastavnim ozračjem. Ističe se, nadalje, mogući višesmjerni i višeznačni utjecaj razrednog ozračja na osobni doživljaj i zadovoljstvo učenika nastavom.

Nadalje, područje razredno nastavnog ozračja, pristupnik situira u okvir opće klime (ozračja), ilustrirajući to grafičkim prikazima i pokrepljujući različitim izvorima, odnosno, preglednim iznošenjem radova brojnih autora u kojima se izravno ili neizravno nalaze asocijacije na razredno ozračje. Time se iskazuje poznavanje fenomena razredno nastavnog ozračja u radovima naših i stranih autora, bez obzira na terminološku višeznačnost i kontekstualnost poruka u njihovim radovima. Prikazani su i radovi koji se, istina, skromnim brojem naslova eksplicite bave predmetom školske i nastavne klime. Time se jasno razgraničava linija dosadašnjih istraživanja spram zamišljenog i ostvarenog doprinosa rada Marka Jurčića.

Raspravljajući o teorijskim osnovama istraživanja magistrand studijsko analitičkim pristupom, odabirući relevantne sadržaje iz radova domaćih, a posebno stranih autora, trasira i omeđuje temu rada i stavlja u okvire unutar kojih će biti prihvatljivo i logički opravdano metodološko zasnivanje ukupnosti rada kao i empirijskog dijela. Pri tome jasno definira pojmove; događaj, doživljaj i zadovoljstvo kao teorijske odrednice razrednog ozračja učenika.

Problem rada

Predmetno i pojmovno se ograničavajući na razredno ozračje kao okvir i pozadinu nastave na koju ozračje nesumnjivo snažno utječe magistrand pristupa temeljitom raščlanjivanju teorijskih konstrukata svog rada. Definira zadovoljstvo učenika nastavom kao osnovu prihvaćanja nastave pa i škole. Okolinski čimbenici u razredu se artikuliraju kao odnos subjekata, organizacijskih obilježja (broj učenika u razredu, strukture satnice, izmjene učitelja, učestalosti aktivnosti), arhitektonskih obilježja, obilježja učitelja i obilježja učenika. Međudjelovanjem čimbenika dolazi do sinergičnog učinka koji uvelike određuje tijek i učinke nastave.

Istraživanje

Kako bi definiranu zadaću zamišljenog istraživanja ostvario, magistrand, slijedeći ciljeve istraživanja (odrediti analizom varijabli temeljne konstrukte razrednog ozračja, konstruirati mjerni instrument i dijagnosticirati trenutno stanje, opisati pojedinačno temeljne konstrukte razrednog ozračja na temelju mišljenja, stava ili suda većine učenika), rješava sljedeće probleme; utvrđuje faktorsku strukturu čestica u anketnom listu razrednog ozračja, utvrđuje konstruktnu valjanost skala formiranih na temelju latentnih dimenzija, utvrđuje pouzdanost skala, utvrđuje ostale metrijske karakteristike instrumenata i vrši baždarenje i utvrđuje glavne učinke spola, dobi učenika i tipa škole te učinke njihove interakcije prema dobivenim latentnim dimenzijama.

Na uzorku (prigodni stratificirani uzorak) osam osnovnih škola (četiri gradske i četiri prigradske), prikupljeni su podaci od 1263 ispitanika (učenika). Ovom koraku prethodilo je sondažno istraživanje u dvije osnovne škole i uzorku od 57 ispitanika. Varijable, kojima su se mjerili temeljni konstrukti razrednog ozračja intervalnog su tipa, a izražene na Likertovoj skali. Instrument (anketni list), sadržavao je 85 čestica od kojih je pri formiranju preuzeto 70 čestica.

Empirijsko istraživanje provedeno je kao neeksperimentalno korelacijsko istraživanje.

Rezultati i diskusija

Rezultati u radnji prikazuju se tekstom, tablično i grafički (poligoni frekvencija, krivulje) odgovarajućim statističkim postupcima i mogućom interpretacijom rezultata. U određivanju konstruktne valjanosti korištena je faktorska analiza, uz prethodnu provjeru adekvatnosti podataka anketnog lista za provedbu faktorske analize (Kaiser-Meyer-Olkin testom i i Barttlettovim testom sferificiteta).

Rezultati i diskusija odnose se na postavljene probleme:

1. Utvrđivanje faktorske strukture čestica u anketnom listu razrednog ozračja

2. Utvrđivanje konstruktne valjanosti skala formiranih na temelju latentnih dimenzija

3. Utvrđivanje pouzdanosti skala

4. Utvrđivanje glavnih učinaka spola, dobi učenika i tipa škole, te učinaka njihove interakcije prema dobivenim latentnim dimenzijama.

Hipoteze u ovom radu predstavljaju očekivanja temeljena na teorijskim osnovama koje su razjašnjene u uvodnom dijelu rada. Na svaki problem odgovara se jednom afirmativnom hipotezom.

Dobivene ortogonalne faktorske strukture, konvertirane u faktorske bodove korištene su kao zavisne varijable. Na temelju varijabli imenovana su četiri faktora; učiteljeva podrška, razredna kohezija, ispitna anksioznost i nastavno opterećenje. Multivarijatnom analizom dokazani su sljedeći učinci; učinak spola ispitanika, tipa škole, dobi ispitanika i jedna interakcija između tipa škole i dobi ispitanika na maksimalno diskriminirajuću linearnu kombinaciju zavisnih varijabli. Utvrđen je relevantni dio rezultata koji proizlazi iz višesmjerne ANOVA analize na zavisnim varijablama. Varijable koje najviše razlikuju ispitanike prema spolu jesu «Ispitna anksioznost», «Razredna kohezija» i «Nastavno opterećenje». Vrste škola najviše se razlikuju prema varijablama «Učiteljeva podrška», «Razredna kohezija» i «Nastavno opterećenje», dok se ispitanici prema dobi razlikuju statistički značajno u svim odgovorima.

Učinjena je i deskriptivna analiza iz koje je vidljiva manja razlika između učenika gradske i prigradske škole prema faktoru «Učiteljeva podrška», te se odbacuje hipoteza očekivanja učinka tipa škole na učiteljevu podršku, s prednošću u prigradskim školama. Glede faktora «Razredna kohezija» ne prihvaća se hipoteza učinka tipa škole na razrednu koheziju pri čemu bi ona bila bolja kod učenika prigradskih škola. Očekivani učinak dobi ispitanika na ispitnu anksioznost (očekivano veća kod učenika starije dobi) pokazuje se točnim, te se prihvaća hipoteza na temelju statistički značajnih razlika. Također se potvrđuju statistički značajne razlike na faktoru «Nastavno opterećenje» između učenika gradskih i prigradskih škola, te se prihvaća hipoteza očekivanog učinka tipa škole na nastavno opterećenje koje je veće kod učenika prigradskih škola.

Zaključci rada

U zaključcima magistrand rezimira i ponovno naglašava bitne teorijske odrednice svoga rada, ističući značenje ovog istraživanja za nastavnu praksu, kao i za moguće nove smjerove istraživanja.

Slijedi, nadalje, sažeti prikaz rezultata empirijskog dijela istraživanja prema istraživačkom modelu, a s obzirom na četiri specificirana istraživačka problema (Utvrđivanje faktorske strukture čestica u anketnom listu razrednog ozračja, Utvrđivanje konstruktne valjanosti skala formiranih na temelju latentnih dimenzija, Utvrđivanje pouzdanosti skala, Utvrđivanje glavnih učinaka spola, dobi učenika i tipa škole, te učinaka njihove interakcije prema dobivenim latentnim dimenzijama).

Ocjena

Teorijski dio radnje, kao prikaz i diskusija srodnih istraživanja i studija, kako u svijetu tako i kod nas, može se smatrati dostatnim za cjelovito razvijanje projekta, kao i konačnog izvješća o provedenom istraživanju koje je dokumentirano radnjom Marka Jurčića. Na relevantnim domaćim i stranim izvorima zasnovano je komparativno predstavljanje spoznaja o spoznajama i istraživanjima razrednog ozračja u funkciji radnje. U teorijskoj sintezi i fokusiranju problema istraživanja magistrand je vrlo uspješno doveo u vezu prethodne spoznaje i nacrt svog istraživanja, kako teorijskog, tako i empirijskog dijela.

U empirijskom dijelu radnje, ističe se smislena i utemeljena operacionalizacija glavnih varijabli. Razredno ozračje ispitano je primjenom osjetljivog upitnika, koji se konstrukcijom naslanja na provjereni upitnik (Oswald, F., 1989. – «Upitnik za učenike») i također projektom provjeren upitnik za učenike i roditelje (Jurić, V. 1989.). Tako dobiven instrument magistrand je podvrgnuo standardnoj provjeri (faktorska analiza – konstruktna valjanost instrumenta), što je uvelike pridonijelo prihvatljivosti instrumenta u ciljanom istraživanju, kao i vjerodostojnosti prihvaćanja i interpretacije podataka.

Ukupni broj škola uključenih u istraživanje (8) može se ocijeniti odgovarajućim za primijenjeni model istraživanja, a broj ispitanika (1263) zadovoljavajućim za izvođenje zaključaka temeljem primjereno odabranih analiza.

Shvaćanje razrednog ozračja upozorava na nužnost uvažavanja većeg broja pratećih činitelja koji utječu na ukupnu nastavnu situaciju, što ovaj rad, nije mogao sasvim obuhvatiti i uvažiti. U istraživanju nije uzet u obzir statistički kontroliran utjecaj individualnih razlika među ispitanicima (pretpostavljena je njihova homogenost po dobi, spolu i tipu škole). Ove pripomene, međutim, ne umanjuju vrijednost magistarskog rada Marka Jurčića i koristit će se u proceduri obrane rada.

Općenito uzevši, radnja Marka Jurčića predstavlja znanstveni prilog istraživanjima razrednog ozračja, a u metodološkom smislu, pokazuje zrelost pristupnika u izradi nacrta istraživanja i primjeni odabranih metodoloških obrazaca, što je temeljni zahtjev kojeg uvažava i ova ocjena.

Prijedlog

Na osnovi zajedničkog mišljenja iznesenog u ovom izvješću, povjerenstvo predlaže Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prihvaćanje magistarskog Marka Jurčića naslovljenog kao Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom i odobravanje daljnjeg postupka stjecanja znanstvenog stupnja magistra iz područja društvenih i humanističkih znanosti za područje pedagogije.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

________________________

Dr. sc. Vladimir Jurić, red prof.

________________________

Dr. sc. Vlatka Domović, doc.

________________________

Dr. sc. Zdenko Radelić, znanstveni suradnik, predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član povjerenstva

Dr. sc. Marijan Maticka, izvanredni profesor, član povjerenstva

Predmet: Ocjena magistarskog rada Nikice Barića, prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 19. ožujka 2002. (Odluka br. 04-5-22-2002.) imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada

Nikica Barić, Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945.

O predloženom magistarskom radu podnosimo Fakultetskom vijeću skupno

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Nikice Barića Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945. ima ukupno 287 stranica kompjutorski ispisanog teksta sa 1341 bilješkom. Rad je podijeljen na uvod, devet poglavlja i zaključak, a sadrži i 12 stranica priloga te popis izvora i literature.

Naslovi poglavlja:

Uvod: dosadašnji rezultati historiografije u proučavanju domobranstva NDH

1. Viša zapovjedna struktura kopnene vojske domobranstva

2. Vojno teritorijalna podjela NDH i razvoj glavnih postrojbi kopnene vojske domobranstva (travanj 1941.-lipanj 1945.)

3. Ostale domobranske postrojbe i službe

4. Preustroj domobranstva pod vodstvom nadzornika kopnenih snaga pri njemačkom opunomoćenom generalu u Hrvatskoj (lipanj 1943.-travanj 1944.)

5. Domobranske časničke i dočasničke škole

6. Odnosi domobranstva s vojskom Kraljevine Italije i Trećeg Reicha

7. Stvaranje jedinstvenih Hrvatskih oružanih snaga

8. Popunjavanje domobranstva ljudstvom

9. Politički i društveni svjetonazor domobranstva

10. Zaključak.

Autor je svakom naslovljenom pitanju posvetio ravnomjernu pozornost tako da je postigao potrebnu ravnotežu u prezentaciji svih bitnih elemenata naslovljene teme. Najveći prostor posvetio je detaljnoj analizi ustroja Domobranske vojske, od teritorijalne pokrivenosti do prikaza unutarnjeg ustroja prema vrsti, rodu i namjeni pojedinih jedinica. Analizu domobranskih jedinica dosljedno je temeljio na prikazu sljedećih bitnih dimenzija: vrijeme i prostor djelovanja, broj i vrsta naoružanja te cilj djelovanja. Tako se pojedine jedinice mogu pratiti, dakako, u mjeri u kojoj je to građa dopuštala, od vremena njihova osnivanja, mjesta osnivanja, čestih preustroja ili preseljavanja, pa sve do do mogućih rasformiranja i gašenja. U pravilu, za svaku domobransku jedinicu možemo pratiti broj njihovih časnika, dočasnika i vojnika, učestale promjene njihove popunjenosti, do detaljnih obavijesti o njihovoj opremljenosti s oružjem i oruđem. Isto tako, vrlo detaljno prikazane su mnogobrojne reforme i preimenovanja na razini oružanih snaga NDH, pri čemu autor suvereno koristi arhivsku građu, a u manjoj mjeri, s obzirom na njezinu deficitarnost, i literaturu.

Autor vrlo detaljno prati učestale rekonstrukcije pojedinih jedinica, njihov vojno-teritorijalni preustroj, ne samo zbog činjenice da je bila riječ o vojsci u nastajanju, nego i zbog neprestanih promjena uvjeta u kojima se izgrađivalo Domobranstvo. Dakako, na neprestane promjene najveći utjecaj imale su ratne prilike, napose gubici postrojbi u sukobu s partizanima ili, pak, četnicima. Međutim, osim ratnih potreba, na promjene u broju, smještaju i namjeni jedinica, ovisili su i odnosi sa saveznicima NDH, napose odnosi s Kraljevinom Italijom. U tom smislu najviše su utjecale promjene granica između NDH i Italije, napose 1941. nakon potpisivanja Rimskih ugovora ili, pak, 1943. nakon kapitulacije Italije. Isto tako ustroj domobranstva bio je neposredno povezan s odnosom prema Ustaškoj vojnici i čestim reorganizacijama kao posljedica ispreplitanja i povezivanja tih dviju sastavnica Oružanih snaga NDH.

Ponekad detaljna analiza gotovo guši tekst, ali takav pristup se autoru nametnuo zbog potrebe da nakon pola stoljeća popuni gotovo potpunu prazninu na ovom području historiografije. Ovaj će magisterij svojom sustavnošću i cjelovitošću zasigurno biti jedno od temeljnih djela za sve one koji će se baviti vojnom historiografijom u Hrvatskoj. Njegova informiranost učinit će ga neizbježnim djelom svakome tko će tragati za pojedinostima o domobranskim jedinicama u NDH, i to od vremena njihova, vremena trajanja, teritorijalnog ustroja, njihove bojeve namjene, brojnog stanja momčadi (časnici, dočasnici i vojnici), pa sve do broja oruđa i oružja, te njihove vrste i kvalitete.

Osim operativnim jedinicama, autor jednaku pažnju posvećuje pomoćnim vojnim jedinicama i domobranskim dočasničkim i časničkim školama, njihovom organizacijom, smještajem i namjenom. Autor se ne zaustavlja samo na redovnim školama, nego prati i brojne tečajeve koji su se organizirali uz redovno školovanje, ali i pomoć koju je oružanim snagama NDH u tom smislu pružala i vojska Trećeg Reicha.

Posebna vrijednost radu daje analiza veza Domobrastva sa njemačkim i talijanskim postrojbama. Prikaz njihovih odnosa se ne zaustavlja samo na strogim vojnim pitanjima, od organizacijskih veza i zajedničkih ratnih djelovanja, nego preko te suradnje autor produbljuje dosadašnja saznanja o prirodi odnosa NDH sa Trećim Reichom i Kraljevinom Italijom. Autor otkriva ili podsjeća na mnogobrojne činjenice o odnosima između vojnih snaga NDH, Italije i Njemačke koje potvrđuju ne samo podređenost vojnih struktura NDH zajedničkim vojnim interesima, što proizlazi iz logike zajedničkog ratovanja, nego i potpunu podređenost državnih struktura NDH strateškim potrebama njegovih pokrovitelja.

Autor pokazuje zavidno poznavanje literature, koji koristi s kritičkim odmakom. Obuhvaća šire vremensko razdoblje s težnjom da svoj predmet istraživanja što temeljitije prikaže i upozori na dosadašnja pojednostavljivanja, koja su često bili rezultat političkih potreba vremena u kojima su nastala. Pri tome je jednako kritički usmjeren prema radovima iz različitih vremenskih razdoblja, a oni bi se mogli u grubo podijeliti na literaturu do 1990. i onu nakon 1990. godine. Zajednička značajka većeg dijela navedene literature jest pokušaj da Oružane snage NDH nekritički tumači iz određene političke perspektive, a ne da njihov ustroj i ulogu nastoji prikazati u kontekstu o kojemu je riječ.

Rekonstrukciju ustroja Domobranstva, s obzirom na spomenute vremensku, prostornu, brojčanu i namjensku dimenziju, autor je utemeljio na arhivskim istraživanjima, tiskanim izvorima i memoarskim zapisima. Literatura, i to hrvatska i jugoslavenska do 90-ih godina 20. stoljeća i nakon tog razdoblja, ali i strana, poslužila mu je tek kao manji i to nebitni temelj. Time što je rad temeljio najvećim dijelom na manje korištenim ili nekorištenim arhivskim izvorima autor je prešao prag kojeg zahtijeva narav magisterskog rada i napisao djelo koje je na razini doktorske disertacije.

Najveći dio korištene arhivske građe potječe iz Hrvatskog državnog arhiva, napose mnogobrojnih fondova NDH, najviše, dakako, domobranskih i ustaških jedinica te njemačke vojske u NDH. Osim najvećeg hrvatskog arhiva, autor je pregledao i koristio fondove regionalnih arhiva u Karlovcu i Rijeci, ali i mnogobrojne objavljene zbirke dokumenata.

Autor je, svjestan specifičnosti istraživanja vojne i ratne prošlosti u Hrvatskoj, i to ne samo zbog opće neistraženosti, nego i zbog posebnosti stručnog vojnog nazivlja, pa i njegove arhaičnosti, na kraju rada priložio i rječnik vojnog nazivlja, što umnogome olakšava praćenje teksta. Takav pristup dodatno dokazuje ozbiljnost i stručnost Nikice Barića.

Zbog svega navedenog, Stručno povjerenstvo je na temelju pomne analize rukopisa utvrdilo da je Nikica Barić u magistarskom radu pokazao sposobnost kritičkog pristupa povijesnim izvorima, utvrđivanju povijesnih činjenica, njihova opisa i objašnjenja te preglednog i pristupačnog prezentiranja.

Stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da

prihvati

magistarski rad Nikice Barića pod naslovom Kopnena vojska domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, travanj 1941.-svibanj 1945. i da

odobri nastavak postupka

za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti iz humanističkih znanosti, polje povijesti

Dr. sc. Zdenko Radelić, znanstveni suradnik, predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Mira Kolar, redovni profesor, član povjerenstva

Dr. sc. Marijan Maticka, izvanredni profesor, član povjerenstva

U Zagrebu, 9. travnja 2002.

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu

U Zagrebu, 20. 04. 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Svečilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog Vijeća održanoj 19.ožujka. 2002. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Brune Profaca pod naslovom «Roditeljski stres i neke karakteristike emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta predškolske dobi» te podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarska radnja Brune Profaca ima 160 stranica teksta koji uključuje veći broj tabličnih prikaza, 120 referenci u popisu korištene literature te 8 priloga. Rad je podijeljen u 7 poglavlja : Uvod, Cilj, Problemi i hipoteze, Metodologija, Rezultati, Rasprava i Zaključci.

U Uvodu radnje autorica polazi od definiranja i elaboracije temeljnih koncepata roditeljstva i stresa u obitelji. Držimo da je vrlo zanimljiv i sam izbor teme koji povezuje ta dva koncepta jer se ključni koncept stresa do sada razmjerno najviše istraživao u području profesionalne uloge dok je mnogo rjeđe promatrana njegova uloga u dinamici ostalih životnih uloga. Autorica stoga u uvodnom dijelu postavlja okvir za razmišljanje o prirodi i izvorima stresa vezanog uz roditeljsku ulogu te o njegovu djelovanju na kvalitetu obiteljskih odnosa i djetetov razvoj. Središnji je dio uvoda posvećen dominantnim modelima roditeljstva: procesnom modelu (Belsky), afektivnoj organizaciji roditeljstva (Dix) te integrativnom modelu (Darling i Steinberg), a zatim autorica u taj širi teorijski okvir smješta specifične modele roditeljskog stresa.

Kao polazište za razmatranje specifičnosti roditeljskog stresa poslužio je klasični Lazarusov model psihološkog stresa. Kroz pojedine elemente Lazarusova modela (objektivni događaj, kognitivnu procjenu pojedinca te suočavanje sa stresnim situacijama) autorica analizira proces nastanka i pojedine dimenzije roditeljskog stresa.

U daljnjem tekstu posebno je iscrpno prikazan Abidinov model roditeljskog stresa, koji je najzastupljeniji u radovima iz ovog područja. Posljednji dio uvoda odnosi se na razmatranje socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta i socijalizacijskih procesa roditeljskog i neroditeljskog odgoja, te najvažnijih obilježja socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta predškolske dobi. Uz prikaze najvažnijih teorijskih pristupa u ovom području, autorica u uvodnom dijelu navodi i rezultate mnogih relevantnih empirijskih istraživanja koji služe kao potkrepa pojedinim modelima ili omogućavaju sagledavanje njihovih ograničenja.

Cilj magistarske radnje Brune Profaca bio je ispitati roditeljski stres kod očeva i majki predškolske djece te povezati postojeće modele roditeljstva s roditeljskim stresom u objašnjavanju prediktora roditeljskog stresa, ali i varijabli ishoda. Postavljeni su sljedeći problemi istraživanja: 1.Utvrditi izvore i intenzitet roditeljskog stresa majki i očeva predškolske djece koja pohađaju dječji vrtić. 2. Ispitati povezanost osobnih i okolinskih činitelja s procjenom roditeljskog stresa majki i očeva 3. Ispitati povezanost roditeljskog stresa sa specifičnim varijablama ishoda: roditeljskim postupcima prema djetetu, nekim aspektima socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta kao što su samopoštovanje, anksioznost, opća prilagođenost na vrtić, agresivnost i socijalna zrelost. Priroda istraživanja je komparativna, a u svrhu provjere postavki modela roditeljskog stresa korišteni su različiti izvori podataka.

Sudionici ispitivanja su 193 majke i 193 oca predškolske djece koja pohađaju dječji vrtić te 193 djece predškolske dobi (50,8% dječaka i 49,2% djevojčica). Procjene djece u ispitivanju dalo je 37 odgajateljica iz dječjih vrtića obuhvaćenih ispitivanjem. Postupak prikupljanja podataka obuhvaćao je grupno ispitivanje očeva i majki te procjenjivanje djece od strane odgajatelja koji ih dobro poznaje.

U istraživanju su korišteni postojeći mjerni instrumenti (Percepcija obiteljske podrške, Skala eksternalnosti, Skala samopoštovanja, Skala za procjenu agresivnog ponašanja, Vineland skala socijalne zrelosti), dok su neki prilagođeni ( Upitnik roditeljskih postupaka, Skala anksioznosti, Opća prilagođenost djeteta). Posebno valja istaknuti da je ključni instrument (Upitnik izvora i intenziteta roditeljskog stresa) konstruiran za potrebe ovog istraživanja. U predispitivanju svi su instrumenti pokazali zadovoljavajuće metrijske karakteristike.

Statistička obrada dobivenih rezultata uključivala je korelacijske i regresijske analize te analize varijance. Dobiveni rezultati pokazuju da očevi i majke predškolske djece koja pohađaju dječji vrtić doživljavaju blagi intenzitet roditeljskog stresa i da između njih nema značajnih razlika u ukupnom intenzitetu roditeljskog stresa. Razlike postoje u doživljavanju stresnosti tri izvora stresa: discipliniranju djeteta, ograničenjima roditeljske uloge i zahtjevima drugih uloga. Od prediktora roditeljskog stresa korištenih u ovom ispitivanju značajnima su se pokazali eksternalnost i percepcija obiteljske podrške i to i za očeve i za majke. Roditelji predškolske djece s većom eksternalnošću koji percipiraju manju obiteljsku podršku doživljavaju jači roditeljski stres.

Utvrđeno je da postoje male, ali značajne povezanosti između roditeljskog stresa majki i očeva predškolske djece i njihovih postupaka prema djeci i to različito za mlađu i stariju djecu te za dječake i djevojčice. Općenito govoreći, pokazalo se da je veći roditeljski stres povezan s različitim oblicima neadekvatnog roditeljskog postupanja prema djeci (manje prihvaćanja, manje poticanja, više autoritarnih postupaka i kažnjavanja).

Utvrđeno je i postojanje značajne povezanosti između roditeljskog stresa očeva i majki i nekih od ispitivanih karakteristika socijalnog i emocionalnog razvoja djece. Mlađa djeca čije majke imaju intenzivniji roditeljski stres manje su socijalno zrela. Starija djeca čiji očevi doživljavaju jači roditeljski stres, imaju manje samopoštovanje i više su anksiozna. Dječaci čiji očevi doživljavaju jači roditeljski stres imaju manje samopoštovanje.

U raspravi je autorica vrlo uspješno povezala svoje nalaze s onima iz literature te je umješno protumačila uočene nepodudarnosti. Posebnu vrijednost rada čini i njezin kritički osvrt na postignuto kojim ujedno otvara i mogućnosti daljnjeg istraživanja u području. Tako primjerice navodi kako bi bilo važno provesti istraživanja roditeljskog stresa na skupinama roditelja drukčijih obilježja od ispitivane skupine čime bi se proširili uvidi u vrstu izvora i intenziteta roditeljskog stresa te njihova djelovanja na obiteljske odnose. Isto bi tako bilo korisno kada bi buduća ispitivanja roditeljskih postupaka uključivala i druge objektivne mjere, osim samoprocjene roditelja.

Na kraju možemo zaključiti da ovi nalazi značajno rasvjetljuju ulogu obiteljskog stresa kao posredujuće varijable unutar sklopa roditeljske uloge koja je s jedne strane povezana s dinamikom obiteljskih odnosa, a s druge strane se može pretpostaviti da djeluje i na proces rane socijalizacije. Autorica je u svom radu pokazala izvrsno poznavanje ovog vrlo složenog područja. Iscrpno je prikazala pojedine teorijske pristupe, a očito je i njezino odlično snalaženje u empirijskim istraživanjima. Metodološki gledano njezin je rad dobro planiran, varijable primjereno odabrane i dobro operacionalizirane, a pri obradi rezultata pokazala je da suvereno vlada složenim statističkim postupcima obrade podataka. Posebno valja istaknuti doprinos ove radnje u metodološkom smislu, budući da je u okviru istraživanja razvijen izvrstan novi psihološki mjerni instrument koji će znatno olakšati i proširiti mogućnosti istraživanja u ovom području. No, s druge strane, rad ima i iznimnu praktičnu vrijednost, jer pruža dobre temelje za unapređenje savjetodavnog rada u području roditeljskog stresa. Usmjeravanje na roditeljski stres zapravo je novo područje u savjetodavnom radu s roditeljima, pri čemu se pružaju razne mogućnosti intervencijskih pristupa: smanjenje stresa roditelja može se postići kroz individualni i grupni rad u sklopu svih razina prevencije različitih rizičnih ponašanja djece i roditelja. Korištenje mjera roditeljskog stresa također može znatno olakšati praćenje i vrednovanje postignutog u savjetodavnom radu s roditeljima.

Stoga zaključujemo da ovaj magistarski rad u svakom pogledu predstavlja vrlo vrijedan znanstveni doprinos u području koje je u nas još nedovoljno istraživano, te predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati ovaj izvještaj i odobri Bruni Profaca daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 20. 04. 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc.

(Filozofski fakultet u Rijeci)

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

U Zagrebu, 24. travnja 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 19. ožujka 2002. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivane Ferić pod naslovom Provjera postavki Schwartzove teorije univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti te podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Ivane Ferić ima 66 stranica teksta koji uključuje 59 referenci u popisu korištene literature, te Prilog u kojem se nalazi hrvatska inačica Schwartzova upitnika vrijednosti i tablice korelacija između 56 ispitivanih vrijednosti. Rad je podijeljen u sedam poglavlja: Uvod, Problemi, Metoda, Rezultati i rasprava, Zaključci, Literatura i Prilog. Na kraju je radu priložen sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, kao i životopis autorice.

U Uvodu autorica polazi od prikazivanja osnovne problematike vezane uz definiranje i ispitivanje pojma vrijednosti. Prikazana raznolikost određenja vrijednosti te pristupa njihovom proučavanju ukazuje na velike poteškoće u jasnom određenju ovog pojma, odnosno u njegovoj jednoznačnoj operacionalizaciji za potrebe istraživanja. Kako se u području socijalne psihologije vrijednosti po prvi put dobro teorijski i operacionalno definiraju tek u radu Miltona Rokeacha, autorica nastavlja uvodni dio teksta osvrtom na Rokeachevu teoriju vrijednosti.

U trećem dijelu Uvoda autorica vrlo sažeto daje prikaz brojnih istraživanja vrijednosti, kategorizirajući ih u dva glavna istraživačka pristupa: većina istraživanja usmjeravala se na izdvajanje manjeg broja pojedinačnih (specifičnih) vrijednosti i povezivala ih sa stavovima, ponašanjem ili nekim sociodemografskim varijablama, dok su druga istraživanja pokušala dovesti u vezu odgovore na upitnicima vrijednosti i upitnicima ličnosti. Glavni nedostatak oba istraživačka pristupa bilo je usmjerenje na pojedinačne vrijednosti koje zanemaruje pretpostavku da stavove i ponašanje pojedinca usmjerava odnos među istovremeno relevantnim, a suprotstavljenim vrijednostima. Nastojeći pridonijeti potpunijem proučavanju vrijednosnih sustava kao integriranih cjelina, te ponuditi preciznija objašnjenja odnosa između vrijednosti i ponašanja pojedinca, Schwartz je 1992. postavio teoriju sadržaja i strukture vrijednosti kao jednog univerzalnog i sveobuhvatnog skupa različitih motivacijskih tipova vrijednosti, pri čemu je svaki od tih tipova predstavljen određenim brojem pojedinačnih vrijednosti. U glavnom dijelu Uvoda autorica daje detaljan i pregledan prikaz Schwartzove teorije vrijednosti.

Dosadašnje empirijske provjere Schwartzove teorije pokazale su visoku međukulturalnu konzistenciju u pojavi oko 85% specifičnih vrijednosti u prostoru teorijski pretpostavljenih vrijednosnih tipova. Značajnija odstupanja zamijećena su tek u zemljama Istočne Europe, i to u pogledu pet specifičnih vrijednosti koje Schwartz naziva društveno-političkim vrijednostima.

Kako u Hrvatskoj do sada nije bilo istraživanja koja bi se bavila provjerom osnovnih postavki ove teorije, a ne postoji ni hrvatska inačica Schwartzova upitnika vrijednosti, autorica je za cilj svog magistarskog rada postavila prijevod i prilagodbu te primjenu ovog instrumenta, kako bi se utvrdio sadržaj i odnosi vrijednosnih tipova u Hrvatskoj i provjerilo odgovaraju li oni teorijski pretpostavljenim univerzalnim odnosima ili postoje odstupanja kakva su primijećena u zemljama Istočne Europe. Sukladno tome postavljeni su i problemi ovog istraživanja: (1) provjeriti postavke o postojanju 10 univerzalnih motivacijskih tipova vrijednosti i utvrditi njihov sadržaj odnosno specifične vrijednosti koje ih određuju i (2) utvrditi postoje li među motivacijskim tipovima vrijednosti dinamički odnosi kompatibilnosti i konflikata, odnosno postoji li teorijski pretpostavljena kružna struktura vrijednosnih tipova.

Istraživanje je provedeno na uzorku od 230 studenata psihologije i sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Mjerni instrument (hrvatska inačica Schwartzovog upitnika vrijednosti) primijenjen je grupno. Upitnik sadrži popis od 56 specifičnih vrijednosti koje predstavljaju 10 motivacijskih tipova, a zadatak ispitanika je bio procijeniti na ljestvici od 9 stupnjeva kolika je za njega osobno važnost svake od navedenih vrijednosti kao "usmjeravajućeg načela u životu".

Sadržaj i struktura vrijednosnih tipova analizirani su Guttman-Lingoesovom analizom najmanjih udaljenosti (SSA), tehnikom multidimenzionalnog skaliranja za strukturalnu analizu sličnosti podataka, što smatramo prikladnim izborom metode s obzirom na postavljene probleme rada. Ovom tehnikom vrijednosti se prikazuju grafički kao točke u multidimenzionalnom prostoru, a udaljenosti među njima odražavaju empirijski utvrđene odnose odmjerene korelacijama između procjena važnosti pojedinih vrijednosti.

Dobiveni rezultati u skladu su s nalazima dosadašnjih istraživanja i potkrepljuju pretpostavku o univerzalnosti vrijednosnih sadržaja i strukture. Utvrđeno je da se 56 specifičnih vrijednosti jasno prostorno organizira u deset područja koja sadržajno odgovaraju teorijskim motivacijskim tipovima vrijednosti. Većina tih motivacijskih tipova zaista je i određena pretpostavljenim specifičnim vrijednostima, no uočena su i određena odstupanja. Pet specifičnih vrijednosti smjestilo se unutar vrijednosnih tipova kojima, prema teorijskim postavkama, ne pripadaju. Autorica detaljno analizira dobivene razlike i razmatra moguće razloga njihovog javljanja, te zaključuje da ta odstupanja nisu dovoljno značajna da bi se sa sigurnošću mogla pripisati kulturalnim specifičnostima, niti bi se na osnovi njih mogao odbaciti provjeravani teorijski model. Prije bi se moglo raditi o specifičnosti korištenog uzorka ispitanika, odnosno određenoj pogrešci mjerenja.

Kao odgovor na drugi problem istraživanja dobiveni rezultati pokazuju da se motivacijski tipovi doista prostorno organiziraju prema dvjema teorijski pretpostavljenim nezavisnim dimenzijama, a smještaju se tako da tvore pretpostavljenu kružnu strukturu. Motivacijski tipovi "nezavisnosti" i "poticaja" nalaze se nasuprot motivacijskih tipova "sigurnost", "konformizam" i "tradicija", odražavajući tako konflikt koji se prema teoriji javlja između naglašavanja slobode vlastitih misli i djela i želje za promjenama s jedne strane, te submisivnog samoograničavanja, zadržavanja tradicije i očuvanja stabilnosti s druge strane. Isto tako, motivacijski tipovi "univerzalizma" i "dobrohotnosti" prostorno se nalaze nasuprot tipovima "moći" i "postignuća", te tako odražavaju konflikt koji se javlja zbog prihvaćanja drugih kao jednakih i brige za njihovu dobrobit s jedne strane, i težnje za vlastitim probitkom i dominacijom nad drugima s druge strane. Strukturna organizacija utvrđenih deset tipova vrijednosti u potpunosti je sukladna teorijskoj i odražava sve pretpostavljene odnose konflikata i kompatibilnosti vrijednosnih tipova.

U završnom dijelu rada autorica se kritički osvrće na provedeno istraživanje te navodi da bi daljnjim istraživanjima svakako valjalo provjeriti dobivene rezultate na drugim uzorcima ispitanika, a utvrđivanje vrijednosne strukture i prioriteta na reprezentativnom uzorku građana Republike Hrvatske omogućilo bi usporedbu s drugim nacijama i kulturama te proučavanje kulturalnih specifičnosti. Poznavanje vrijednosnih prioriteta pojedinaca i grupa u Hrvatskoj otvorilo bi prostor za daljnja znanstvena i primijenjena istraživanja koja bi pridonijela boljem razumijevanju i predviđanju ljudskog ponašanja.

Provedeno istraživanje kojim su provjeravane postavke Schwartzove teorije univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti predstavlja vrijedan teorijski i empirijski doprinos znanstvenom izučavanju vrijednosti i vrijednosnih sustava. Treba istaknuti da je ovo prvi puta da se psihologijska javnost u Hrvatskoj upoznaje s ovom teorijom, kao i zaslugu autorice za prevođenje i pripremu hrvatske inačice Schwartzova upitnika vrijednosti. Provjera metrijskih karakteristika ovog instrumenta također je sastavni dio ovog rada. Odabrani uzorak ispitanika svojim je sastavom i veličinom omogućio izravnu usporedbu s rezultatima dobivenim na uzorcima studenata u prijašnjim istraživanjima. Nalazi pokazuju, a autorica to i sama sugerira da bi ispitivanje valjalo provesti i na drugim uzorcima, a napose na reprezentativnom uzorku građana RH, kako bi se provjerila dobivena odstupanja u specifičnim vrijednostima i utvrdili razlozi njihovog pojavljivanja. Na kraju treba istaknuti autoričinu sposobnost preglednog i jezgrovitog iznošenja informacija, izbjegavanja redundantnosti i oblikovanja vrlo čitljivog i razumljivog rada, što je moguće samo zahvaljujući temeljitom poznavanju znanstvenog područja kojem rad pripada.

Na temelju ocjene Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati magistarski rad Ivane Ferić i odobri joj daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Željka Kamenov, docent

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

član povjerenstva

dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, docent

član povjerenstva

Dr. sc. Josip Silić, redoviti profesor

Dr. sc. Marko Tadić, docent

Dr. sc. Maja Bratanić, redoviti profesor

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET

Poslijediplomski studij lingvistke

Predmet: Skupno izvješće o ocjeni magistarskoga rada Antuna Halonje

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 18. veljače 2002. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Antuna Halonje pod naslovom Priprema i obrada korpusa tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina. Temeljem te odluke dajemo sljedeću ocjenu.

Rad Antuna Halonje pisan je računalom i opsega je 91 stranicu s proredom. Od toga 88 stranica otpada na sam tekst rada, 1 stranica na kazalo, 2 stranice na popis literature s 34 bibliografske jedinice. Povjerenstvo je uočilo da se u tekstu na nekoliko mjesta pojavljuje referenca na djela koja nisu uvrštena u popis literature te se stoga predlaže da se u konačnoj inačici rada taj popis upotpuni čime će broj bibliografskih referenci zacijelo prijeći 40. Tekst je popraćen s 52 bilješke na dnima stranica.

Sâm se tekst sastoji od poglavlja: 1) Uvod; 2) Internet kao nov komunikacijski medij; 3) Korpusna lingvistika; 4) Korpus hrvatskih pričaonica i mrežnih novina; 5) Jezična obilježja korpusa i njegova priprema; 6) Zaključak.

Nakon uvoda u kojem se izlaže o čemu je u radu riječ, slijedi 2. poglavlje u kojem se daje sažet pregled razvitka Interneta kao novog, računalno podržanog komunikacijskog kanala. Taj je pregled popraćen i statističkim podatcima o porastu broja korisnika prema zemljama, kontinentima i godinama, preuzetih s CARNet-a, središnjeg internetskoga čvora za Hrvatsku. U drugom dijelu prvoga poglavlja pobliže se objašnjavaju oni oblici tekstovne komunikacije Internetom koji su relevantni za proučavanje jezika i onoga što se s njim događa u okviru novih komunikacijskih kanala. Detaljno su opisani načini funkcioniranja i uporabe elektroničke pošte (e‑mail), mrežnih novina (usenet newsgroups) i pričaonica (Internet relay chat, IRC), a dotaknuta je i uloga Interneta kao općedruštvene pojave koja, dakako, ima utjecaja i na način uporabe jezika, pa i same osobitosti nekih funkcionalnih jezičnih stilova.

Kako je osnovni teorijski okvir i metodologija koju prihvaća ovaj rad ona s područja korpusne lingvistike, 3. poglavlje u osnovnim crtama iznose njezine temeljne postavke i teorijske zasade, tipologiju i povijest korpusa s osobitim obzirom na istraživanja hrvatskih korpusa. Poglavlje u svom drugom dijelu iznosi dosadašnje spoznaje o postupcima sastavljanja, obilježavanja, obradbe i uporabe korpusa u okviru lingvističkih istraživanja.

Treće je poglavlje središnje poglavlje rada i donosi opis same strukture korpusa prema relevantnim korpusnim parametrima: vrste potkorpusa, opseg (908.518 pojavnica), raspon (siječanj 1999-prosinac 2001.), načini uzorkovanja. Opisuju se karakteristični postupci pročišćavanja i ujednačavanja zapisa tekstova za potrebe sastavljanja ovoga korpusa, potom postupci obilježavanja tekstova u skladu s međunarodno prihvaćenim standardom za kodiranje korpusne građe — XML-om. Nadalje se u poglavlju opisuju alati za obradbu korpusa te na samome kraju poglavlja daje djelomičan abecedni (pojavnice koje počinju sa a) i čestotni (do čestote 100) popis pojavnica kao ilustracija obavljene obradbe.

U 5. poglavlju sažeto se i pregledno daje popis uočenih jezičnih osobitosti tekstova uvrštnih u korpus. Samo je poglavlje podijeljeno na analizu dva osnovna potkorpusa: potkorpus pričaonica i potkorpus mrežnih novina. U svakoj od njih ponajprije je riječ o sadržajno-stilističkim osobitostima jednog specifičnog funkcionalnog stila hrvatskoga jezika, a u nastavcima se daje detaljan popis karakteristika prema uobičajenim jezičnim razinama: pravopisna obilježja, gramatička obilježja (fonološka/grafijska, morfološka, sintaktička). Svaka je osobitost popraćena karakterističnim primjerima uz podatak o njihovoj frekvenciji. Zanimljivo je i navođenje prijezičnih oblika tekstovne komunikacije tzv. emotikona čiji se popis također iznosi. Na kraju se donosi i pregled odstupanja jezičnih osobitosti ovoga korpusa od hrvatskoga standarda.

Rad Antuna Halonje iznimno je zanimljiv ne samo zbog korpusne metodologije obrade jezične građe koja je dosljedno upotrijebljena u ovom istraživanju, nego i zbog vrsta tekstova od kojih je korpus sastavljen. O jezičnim osobitostima takvih tekstova do sada se u hrvatskome jezikoslovlju nešto moglo saznati tek uopćeno, u okviru studija o pojedinim funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika, a niti jedan nije ove tekstove pobliže proučavao i tako detaljno metodološki priredio i za daljnja proučavanja. Namjera, je autora, koja je već ostvarena u probnome obliku, da čitav Korpus hrvatskih pričaonica i mrežnih novina bude dostupan i pretraživ putem WWW-a u okviru Hrvatskoga nacionalnog korpusa koji se sastavlja u Zavodu za lingvistiku ovoga Fakulteta. Time će se i ostalim zainteresiranim jezikoslovcima omogućiti izravan uvid u jezičnu građu iz ovih nadasve zanimljivih i živih vrsta tekstova. Značaj ovakvih tekstova osobit je i zbog toga što oni, premda još uvijek predstavljaju oblik pisanog jezika, on je ipak razgovoran, spontan i opušten. U današnjim jezičnotehnološkim i financijskim okvirima to je najbliže što se hrvatska korpusna lingvistika može približiti proučavanju govornoga jezika čije su stilističke karakteristike vrlo blizu onima kojima obiluju tekstovi iz ovoga korpusa.

Prosudbeno povjerenstvo s odličnim (5) ocjenjuje vrijedan doprinos magistarskoga rada Antuna Halonje Priprema i odbrada korpusa tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina te predlaže Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da kandidata uputi na daljnji postupak.

U Zagrebu, 28. travnja 2002.

Povjerenstvo

dr. sc. Josip Silić, redoviti profesor

dr. sc. Marko Tadić, docent

dr. sc. Maja Bratanić, redoviti profesor

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu Zagreb, 18.03.2002.

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 18. 02. 2002. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo (rj. br. 04-5-1-2002) za ocjenu magistarskog rada Sanje Stanić pod naslovom “Socijalni aspekti svakodnevnog života u ugroženom okolišu (primjer Kaštel Sućurca kod Splita)”. Podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J.

Magistarski rad Sanje Stanić, apsolventice poslijediplomskog studija iz sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, “Socijalni aspekti svakodnevnog života u ugroženom okolišu (primjer Kaštel Sućurca kod Splita)”, napisan je na ukupno 179 stranica, a s prilozima i literaturom obasiže ukupno 261 stranicu. Rad je podijeljen na 9 većih poglavlja s nizom potpoglavlja – (I) Uvod (1-6 str.), (II) Određenje ključnih pojmova (6-12), (III) Teorijsko-hipotetski okvir istraživanja (12-14), (IV) Relevantni aspekti Kaštelanskog zaljeva i Kaštel Sućurca (14-32), (V) Metodološki tijek istraživanja (33-45), (VI) Interpretacija istraživačkih nalaza (45-167), (VII) Zaključak (167-179), (VIII) Dodatci (179-258), te (IX) Literatura (258-261). Kako je vidljivo iz ovog osnovnog pregleda sadržaja, rad je istraživačkog karaktera i bavi se relevantnom temom istraživanja aspekata zagađenja okoliša u svakodnevnom životu na primjeru jednog mjesta u Dalmaciji koje je već decenijama izloženo različitim tipovima zagađenja. Autorica je, dokumentirajući svoje nalaze, prikupila vrlo vrijednu i relevantnu dokumentaciju (70 osobno snimljenih fotografija, izresci iz novina o predmetu njenog istraživanja, mišljenje relevatnog stručnjaka o aspektima problematike, različite poruke o zakazivanju/otkazivanju sastanaka i inervjua, transkripti učeničkih eseja, itsl.), te selektivnu literaturu od 60 jedinica na hrvatskom i engleskom jeziku. U nastavku ćemo se podrobnije osvrnuti na sadržaj i nalaze rada.

U Uvodu, kandidatkinja ukazuje na opreku koja obično postoji između tradicionalnijih oblika života i onih oblika koji nastaju kao rezultat industrijalizacije – na nesrazmjer između kapaciteta prirodnog okoliša, tradicionalnih oblika života i gospodarskih aktivnosti, postupno je u Kaštel Sućurcu doveo do snažne ekološke, pa i gospodarske krize koja se osobito počinje manifestirati iza 1960. godina. Obzirom na očiglednost problema, jasne indikatore i dugo vrijeme trajanja negativnih ekoloških procesa, kandidatkinja je kao osnovnu polaznu točku svog magistarskog rada uzela pretpostavku da “…(će) populacija koja duže vremensko razdoblje živi u ekološki ugroženom okolišu, na nastale promjene, dakle na stanje samog okoliša, kao i na promjene koje se događaju u određenim aspektima svakodnevnog života, reagirati ekološkom osjetljivošću, a ne prilagodbom” (str. 3). Upravo je problem “osjetljivosti” lokalnog stanovništva na ekološke poremećaje u svakodnevnoj sredini i životu predstavljao predmet istraživanja, a da bi se ono realiziralo, kandidatkinja je primijenila niz istraživačkih tehnika i metoda – promatranje, intervju sa selektiranim pojedincima i grupama stanovništva, prikupila je eseje koje su učenici napisali o temi ekološke situacije u lokalnoj sredini, te, kako smo istaknuli, prikupila obimnu fotodokumentaciju.

U II. poglavlju (Određenje ključnih pojmova) kandidatkinja definira osnovne pojmove, kao npr. “svakodnevni život”, “socijalni aspekti”, “ekološka osjetljivost” te “adaptacija” i “prilagodba”. Sve navedene pojmove određuje oslanjajući se na izvore iz različitih dokumenata u nas i u inozemstvu (zakoni, pravilnici), ali i na relevantne stavove stručnjaka i autora koji pišu o problemima zagađivanja okoliša. Istaknut ćemo da pojam koji je od centralnog značaja za ovaj rad – “ekološka osjetljivost” -određuje kao “…poseban senzibilitet koji nastaje zbog pogoršanih uvjeta života…” (str. 9), dok adaptaciju na uvjete definira kao (nastajanje) “neosjetljivosti na uvjete koji se razvijaju u svakodnevnom životu” (str. 10), odnosno kao pojavu postupnog mirenja sa situacijom koja, ipak, nekada može dovesti i do “pobune”.

U III. poglavlju (Teorijsko-hipotetski okvir istraživanja) detaljno se obrazlaže problem, predmet i ciljevi istraživanja. Osnovni cilj istraživanja je “istražiti kako se ugroženi okoliš…odražava na subjektivnu razinu, …svakodnevni život stanovništva” (str. 12), odnosno provjeriti utemeljenost osnovne hipoteze – “(da) populacija koja duže vrijeme obitava u ugroženom okolišu, na nastalo stanje, kako samog okoliša, tako i uvjeta svakidašnjeg življenja, reagira ekološkom osjetljivošću” (str. 13).

U IV. poglavlju (Relevantni aspekti Kaštelanskog zaljeva i Kaštel Sućurca), iznosi se kraća povijest mjesta, ukazuje se na značaj, tip i karakter prirodnih vrijednosti, osobina ljudi i načina života, ilustrirajući svoje opservacije i nalaze napisima mnogih putnika iz prošlosti. Posebno se razmatra razvoj industrijalizacije koji u području započinje razvojem industrije cementa još od 1914. godine, a što se nastavlja razvitkom kemijske industrije i industrije prerade čelika. Masovna i neprilagođena industrijalizacija cijelog ovog područja osobito se intenzivnije razvija iza kraja II. sv. rata dovodeći do snažnih sukoba karakteristika prirodnog okoliša i zagađenja sredine zbog ekstenzivne i neobzirne industrijalizacije. U kraćem osvrtu na demografsku situaciju, kandidatkinja ukazuje na razloge “demografske eksplozije“ u području u prvom periodu intenzivne industrijalizacije, no i na kasniji pad broja stanovnika te na neravnomjernost porasta broja stanovnika u pojedinim subregijama i mjestima u području. Posebna se pažnja posvećuje Kaštel Sućurcu koje se od starog urbanog mjesta procesom “ruralizacije” mijenja - ne samo strukturu stanovništva, nego, obzirom na različite vrste konflikata u prostoru, i svoju estetsku dimenziju, ekološke kvalitete i opću fizionomiju. U posebnom segmentu ovog većeg poglavlja kandidatkinja iznosi razloge zbog kojih se danas smatra da je Kaštelanski zaljev jedno od najzagađenijih područja uz našu obalu. U tom se smislu dokumentirano iznose tvrdnje i rezultati različitih mjerenja o prisutnosti štetnih supstanci (olova, kadmija, žive) u moru, zraku i u tlu, a posebna se pažnja posvećuje analizi i prikazu osnovnih ekoloških incidenata kojih je u ovom području bilo mnogo. Kandidatkinja zaključuje da “se radi o ugroženom okolišu i narušenim ekološkim uvjetima, dok ekološki incidenti … posvjedočuju povećanu rizičnost življenja na ovom području…. U tom se smislu može zaključiti kako je ekološki aspekt kakvoće življenja na ovom području znatno smanjen, a stanovništvo, zbog života u takvom okolišu, ugroženo” (str. 32).

U V. poglavlju (Metodološki tijek istraživanja) detaljno se objašnjavaju primijenjene metode istraživanja u izradi ovog magistarskog rada – promatranje, esej i intervju. Plan promatranja uključivao je nekoliko specifičnih lokacija i specifičnu vremensku dinamiku, način registriranja pojava te (povremeno) uključivanje u procese. Promatranje je trajalo dva mjeseca, tijekom studenog i prosinca 2000 g. U eseju koji je bio zadan učenicima završnog razreda osnovne škole u Kaštel Sućurcu, tražila se reakcija djece na nekoliko najvažnijih tema vezanih uz aspekte rada: vezanost uz naselje, prednosti i nedostaci života u mjestu, aspekti ekoloških problema, percepcija budućnosti naselja i osobni planovi učenika. Kandidatkinja je provela i intervju s ukupno 41 obitelji iz mjesta, a tematski je obuhvatila najvažnije aspekte, kao npr. percepcija lokalnog okoliša, aspekti stanovanja, sigurnost na radnom mjestu, aspekti provođenja slobodnog vremena, aspekti zdravstvenih problema stanovništva, ocjena razvojnog perioda 1945-1990, percepcija budućeg razvitka te reakcije na uvođenje novih postrojenja u lokalne okoliše. Na izneseni način, kandidatkinja je primjenom kvalitativnih metoda istraživanja došla do zanimljivih nalaza koje interpretira u sljedećem poglavlju magistarskog rada.

U VI poglavlju tematski se interpretiraju rezultati istraživanja prema cjelinama – promatranje, esej i intervju. Rezultati promatranja pokazuju da na najkarakterističnijim predjelima mjesta (riva, primjerice) dolazi do ekološkog i estetskog zapuštanja, da se u mjestu osjeća zagađenje zraka iz tvornice cementa i kemijske tvornice, te da je centralni prostor rive zapušten i zanemaren. Također, riva, koja je nekada imala značajniju socijalnu funkciju, danas tu funkciju uglavnom nema. Naravno, umanjenje socijalne funkcije rive dolazi, kako to ističe i autorica rada (str. 53-54), ne samo zbog smanjenja razine ugodnosti, nego i zbog promjene načina života – socijalni se život danas više odvija doma ili u kafićima, a manje na javnim prostorima. Mjesto je kao cjelina zapušteno, stara jezgra je izgubila jedinstvenost miješanjem stilova i načina korištenja, park je zapušten i ne služi niti estetskoj, a niti socijalnoj funkciji. Poseban problem predstavlja (str. 60-61) činjenica da se povrtnjaci i voćnjaci u mjestu nalaze praktički uz glavnu prometnicu pa i uz tvornicu, što svakako doprinosi zagađenju proizvoda. Tvorničko okruženje mjesta cijeloj situaciji daje specifičan karakter. Napušteni dijelovi starih tvornica su devastirani, neke tvornice rade samo noću proizvodeći veliku buku, za eksplotaciju sirovine koristi se dinamit pa cijelo mjesto podrhtava, itsl.

Interpretirajući rezultate napisanih učeničkih eseja (ukupno 44), kandidatkinja ističe da su djeca izuzetno dobro, iako još nedovoljno razvijenim riječnikom, uspjela opisati svoja razmišljanja i tjeskobe u vezi s kvalitetom života u mjestu. Učenici ističu nezadovoljstvo kvalitetom života, naglašavaju probleme ekološke naravi, nezaposlenost (roditelja), nedostatak mjesta za zabavu djece, narkomaniju, itsl. Ekološki poblemi se operacionaliziraju u nečistom moru, okolišu, blizini tvornica mjestu, te nečistom zraku. Zaključujući interpretaciju učeničkih eseja, kandidatkinja ističe da “(je)…presimistično viđenje budućnosti mjesta povezano s osobnim planovima da se naselje u budućnosti napusti” (str. 90).

Interpretaciji podataka prikupljenih metodom intervjua kandidatkinja posvećuje najveću pažnju. Realizacija intervjua bila je u mnogim slučajevima povezana s velikim nepovjerenjem i nevoljnošću ispitanika da pristanu na razgovor. Interesantan je i slijedeći nalaz koji ističe autorica: obitelji koje stanuju bliže izvorima onečišćenja lakše su pristajale na razgovore, dok su najčešće odbijale ili nevoljko pristajale na razgovor one obitelji u kojima je jedan ili više članova zaposlen u nekoj od tvornica. Strah od gubitka radnog mjesta bio je dakle dovoljan razlog da se od razgovora odustane! Rezultati provedene anlize pokazuju da je ispitana lokalna populacija senzibilizirana stanjem okoliša u svojoj sredini – ugroženost se percipira općom, a okoliš doživljava kao zajednički problem. Iz takve strukturacije situacije, u posljednje vrijeme javljaju su povremene, doduše najčešće individualizirane akcije, za poboljšanje situacije. Varijabla koja umanjuje “ekološki angažman” je zaposlenost u nekoj od tvornica koja je izvor zagađenja – strah od gubitka radnog mjesta zbog angažmana prisutan je kao inhibitor koji ne samo da umanjuje kritičku svijest, nego usporava i onemogućava aktivitet usmjeren ka izmjeni i poboljšanju situacije. Ugroženost života se u stavovima ispitanika povezuje s povećanim stupnjam zagađenja okoline, zdravstvenim smetnjama uzrokovanima konzumiranjem zagađenog voća i povrća koje je uzgojeno u području. No, obzirom na nedovoljnu diferenciranost stavova ispitanika, nije moguće konstatirati sustavnu povezanost zdravstvenih poteškoća i stvarnih uzroka koji bi potjecali od kakvoće života u ugroženom okolišu. Obzirom na sve uočene karakteristike, zanimljivo je istaknuti jedan od nalaza ove analize, a to je da najveći broj ispitanih stanovnika drži da je Kaštel Sućurac “žrtvovano naselje” industrijalizmu i preovlađujućem tipu razvoja koji je bio prisutan od 1945. godine. Obzirom na takav stav, primjetno je i drugačije razmišljanje stanovnika: treba renovirati i prilagoditi tvornice suvremenim standardima, a one u kojima to nije moguće, potrebno je zatvoriti. Na taj bi se način riješila dva osnovna problema u području – poboljšala bi se kvaliteta sredine, a osigurala i ekonomska sigurnost.

U VII, zaključnom poglavlju ovog magistarskog rada, kandidatkinja ističe najvažnije nalaze do kojih je došla. Problematika ekološkog zagađenja gotovo je u potpunosti inkorporirana u svakodnevni život stanovnika Kaštel Sućurca što u najvećem broju slučajeva, kako je to autorica i pretpostavila, rezultira ekološkom osjetljivošću stanovništva. Međutim, u nekim slučajevima, konstatirana je i “ekološka prilagodba” koja je rezuultat kontekstualnih situacija, interesa i pragmatičkih ciljeva koje pojedinci žele ostvariti (individualna korist, očuvanje radnog mjesta, zarada, itsl.). Moguće je stoga zaključiti da su ovakvi stavovi privremenog i kontekstualnog karaktera, podložni izmjeni. Najveći broj ispitanih stanovnika prioritetoim drži ekološko poboljšanje sredine, a ne ekonomski prosperitet “pod svaku cijenu”. No, (relativno) pesimističan stav mlade generacije o boljoj budućnosti, moguće je jedino prevladati aktivnim edukacijskim mjerama kao i mjerama konkretne politike koja će dovesti do izmjene situacije, povećanja atraktivnosti mjesta te novim šansama za prosperitet mladih. Valja također istaći da je autorica konstatirala da je porast ekološke svijesti u području zamijećen mnogo prije no što je došlo do gospodarskog sloma lokalne industrije, iako tadašnje političke okolnosti nisu omogućavale radikalnije izmjene, pa je dio stanovništva izabrao ekološku adaptaciju a ne aktivniju poziciju usmjerenu izmjeni situacije. U najnovije vrijeme se osviještenje stanovništva poklopilo i s demokratizacijom u društvu, ali i s ekonomskim kolapsom inaslijeđa industrijalizma u području, što je dovelo do značajnog porasta ekološke osjetljivosti i spremnosti za izmjenu situacije. Očekivanja stanovništva stoga su usmjerena ka ekološkoj modernizaciji i (konačnoj) deindustrijalizaciji područja.

Mišljenje i prijedlog povjerenstva. U magistarskom radu “Socijalni aspekti svakodnevnog života stanovništva u ugroženom okolišu – primjer Kaštel Sućurca kod Splita”, Sanja Stanić je uspješno prezentirala sliku ekološke ugroženosti i ukazala na probleme naslijeđa “panindustrijalizma”. U radu se koristila kvalitativnom metodologijom, prikupivši vrijedne podatke o istraživanoj populaciji i problemima koje je istraživala. Realizacija ovakvog rada zahtijevala je mnogo odricanja, mnogo utrošenog vremena i mnogo napora za uspostavljanjem kontakata u socijalno napetim situacijama, što je autorica uspješno prebrodila i privela svoj rad kraju. U radu su prikupljene značajne spoznaje o širim aspektima socijalne ekologije, sociologije razvoja i aspektima svakodnevnog života, njegove transformacije kroz aspekte socijalne adaptacije, ekološke osjetljivosti i ekološke pobune, kao ključnim pojmovima i konceptima u ovom radu. Ovim je radom kandidatkinja povećala ukupan fond spoznaja iz socijalne ekologije, revitalizirala je upotrebu nekih kvalitativnih metoda u društvenim istraživanjima i prikupila je značajne spoznaje ne samo o lokalnoj sredini, nego i spoznaje koje će se morati uvažavati u narednim analizama ove i sličnih problematika. U tom smislu, uzimajući u obzir sve neosporne kvalitete ovog magistarskog rada, povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati ovaj izvještaj o magistarskom radu Sanje Stranić “Socijalni aspekti svakodnevnog života u ugroženom okolišu (primjer Kaštel Sućurca kod Splita)” i time omogući kandidatkinji nastavak procedure za stjecanje zvanja magistra iz područja sociologije.

P o v j e r e n s t v o

1. Dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

2. Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. Dr. sc. Vladimir Lay, znanstv. suradnik

Dr. sc. Mira Kolar, red. prof., predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Ljubomir Antić, red. prof. u m., član

Dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof. član

Zagreb, 7. svibnja 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena magistarskog rada Alana Labusa

Na sjednici održanoj 18. veljače 2002. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Alan Labusa pod naslovom "Tisak Nezavisne države Hrvatske o svjetskim ratnim zbivanjima", pa istom vijeću podnosimo ovo

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Alana Labusa pod naslovom "Tisak Nezavisne države Hrvatske o svjetskim ratnim zbivanjima" ima 141 stranicu teksta. Rad je podijeljen po kronološkom principu u pet osnovnih dijelova po godinama (1941., 1942., 1943., 1944., 1945), a svako je poglavlje podijeljeno po geografskom principu, odnosno po ratištima u potreban broj potpoglavlja. Rad ima i uvodnu, te zaključnu riječ (str. 135-139), popis kratica, te popis arhivskih izvora i literature.

U Uvodnoj riječi (str. 1-7) kandidat je istakao tezu da je u NDH primijenjen model potpune identifikacije državne vlasti i ustaškog pokreta, te je naveo da nije bilo trodiobe vlasti na zakonsku, izvršnu i sudsku. U tom je dijelu rada dao i kratak pregled tiska kojim se služio kao osnovom za svoj rad, osvrnuvši se posebice na listove kojima se služio tj. na četiri dnevnika: "Hrvatski narod" (Zagreb, 1939-1945.), "Novi list - Nova Hrvatska" (Zagreb, 1941-1945), "Hrvatski list" (Osijek, 1921.-1945) i "Novi list" (Sarajevo, 1941.-1945) te tri tjednika: "Nedjeljne vijesti" (Zagreb, 1941.-1945.), "Hrvatska gruda" (Zagreb 1940-1945.) i "Spremnost" (Zagreb, 1942.-1945.).

U prvom poglavlju o 1941. godini (str.8-41) kandidat uočava da je tisak NDH u funkciji veličanja ratnih uspjeha sila Trojnog sporazuma, što potvrđuju brojni članci izrazito propagandnog karaktera u svim listovima. Uglavnom su to bili članci koje je tisak NDH preuzimao od Njemačke izvještajne agencije, talijanske agencije "Stefani" i japanske izvještajne agencije Domei, te iz Glavnog štaba Reicha. Članke su uglavnom pisali nepotpisani vojni i diplomatski stručnjaci, ali ponekad nalazimo i potpisane članke dr. Mirka Košutića u "Hrvatskoj grudi" odnosno stručnjaka za vojna pitanja Slavka Pavičića u "Hrvatskom narodu", te članaka potpisanih slovima. Autor je prezentirao niz članaka koji transparentno pokazuju način izvještavanja u novinama i kako se je nastojalo utjecati na čitatelja prikazom samo pobjeda i snage a ne i gubitaka sila Osovine. Propagandno sredstvo je često psihološke narave pa se opisuje kako narodi Sovjetskog Saveza dočekuju Nijemce kao osloboditelje. U tom se poglavlju posebno obrađuju 1. akcije oko zauzimanju Krete i ratne operacije na jugoistoku Europe, 2. njemačka i talijanska ofenziva na sjevernoafričkom ratištu i britanskim uspjesima u Iraku, Siriji i Iranu; 3. Njemački napadi na Sovjetski Savez i otvaranje istočnog bojišta; 4. Rat na Atlantiku i uzroci napuštanja politike izolacionizma SAD-a, 5. Sukob interesa SAD-a i Japana na Dalekom istoku i početku rata na Pacifiku.

Drugo poglavlje od 1942. (str. 41-61) koncentrirano je na: 1. Pomorsku bitku kod otoka Midwaya i velike japanske uspjehe na Dalekom istoku; 2. Romelove uspjehe u Sjevernoj Africi i porazu sila Osovine kod El Alameina; 3. Hitlerovu ofenzivi na istoku i bitku za Staljingrad. Kandidat zaključuje da je u tisku primijenjen gotovo isti način pisanja kao u 1941. godini. Dominiraju vanjskopolitičke rubrike koje uglavnom imaju udarno mjesto u svim razmatranim listovima, te se prenose ratni izvještaji i komentari njemačkih, talijanskih i japanskih izvještajnih agencija. Po prvi puta ali još uvijek vrlo slabo prisutne kandidat nalazi i probrane informacije iz neutralnog i savezničkog tiska. Sve su vijesti bile pod strogom kontrolom urednika "Hrvatskog naroda" Tijasa Mortigije, urednika Josipa Blažine u "Nedjeljnim viestima" i urednika Zvonka Benašića u "Hrvatskom listu".

Treće poglavlje za 1943. godinu (str. 62-88) podijeljeno je na tri potpoglavlja: 1. Njemački poraz kod Staljingrada i prikaz početka velike sovjetske ofenzive; 2. Poraz sila Osovine na sjevernoafričkom ratištu, te otvaranju talijanskog bojišta s kapitulacijom Italije; 3. Japansko-američki rat za Solomonsko otočje i japanskim ratnim uspjesima u Kini i Burmi). U ovom dijelu kandidat često citira tjednik "Spremnost" kao najbolje novine u tom vremenu, i to rubriku "Odjeci iz svijeta". U ovoj rubrici nalazimo sada sve češće vijesti o svjetskim ratnim zbivanjima koje su preuzete iz neutralnog svjetskog tiska, a pored toga kod ratne i diplomatske problematike kandidat nalazi nešto veći broj članaka domaćih autora kao što je dra Milivoja Magdića koji je pisao uvodnike u "Spremnosti" pod pseudonimom "Versus", Tijasa Mortigije, te Ante Cilige koji je pisao politološke članke o boljševističko-angloameričkim odnosima. No kandidat na velikom broju primjera zaključuje da se način izvještavanja još uvijek nije bitno promijenio u odnosu na prije, pa i poraze njemačke vojske kod Staljingrada novinar "Hrvatskog lista" naziva Pirovom pobjedom, jer da su "branitelji" Staljingrada na sebe vezali 60 boljševističkih divizija od kojih su 40 razbijene te da se zapravo radi o taktiziranju. Laži i obmane u novinama postaju sve prisutnije što je pobjeda manje, pa se slom kod Staljingrada objašnjava i na drugi način citiranjem izvješća jednog švicarskog izvjestitelja da je njemačka vojska kod Staljingrada posve planski i razumno žrtvovana kako bi se oslabio ruski front na drugim dijelovima.

Četvrto poglavlje o 1944. godini (str. 89-119) sastoji se iz potpoglavlja: 1. Njemački poraz na istočnom ratištu i povlačenje Nijemaca iz Finske, Poljske, Rumunjske i Mađarske; 2. Bitka za Monte Cassino i njemačko povlačenje s Apeninskog poluotoka; 3. prikaz savezničke invazije na Normandiju i njemačko povlačenje iz Francuske, Belgije i Nizozemske; 4. Prikaz američkog osvajanja Maršalovih i Marijanskih otoka te prikaz japanskih ofenziva u Kini, Burmi i Indiji. U ovom dijelu kandidat je uočio promjenu pisanja kada su u pitanju ratna izvještaj i nesrazmjerno povećanje "iracionalnih" propagandnih članaka. Prijelaz Nijemaca s ofenzivnog na defanzivni rat objašnjava se vrlo neuvjerljivim razlozima, a čitatelj između redaka može zaključiti da Treći Reich gubi rat i da ima velikih poteškoća oko daljeg vođenja rata. Kandidat navodi primjere novinarskih pokušaja opravdavanja gubitaka strateškim razlozima, prijelazom na drugu etapu i novo doba itd. Istovremeno se s prikaza ratnih (ne)uspjeha sve više piše o uvjerenju koje se nastoji prenijeti i na čitaoce da će se savez Anglo-Amerikanaca raspasti i da u Europi kojom budu vladali Saveznici neće biti mjesta za male narode. Sve se češće nastoji uvjeriti čitateljstvo i u mogući preokret ratnih zbivanja uporabom nekog novog oružja, odnosno primjenom nove taktike. U tom vremenom tisak NDH sve više zauzima poziciju neutralnog promatrača. Ratna izvješća iz druge polovice 1944. obiluju statističkim i geostrateškim podacima, a tisak NDH više nije prikrivao vojne uspjehe Saveznika ili ih barem nije prikrivao u cijelosti.

Peto poglavlje o 1945. godini (str.120-134) ima samo dva potpoglavlja: 1. Američki uspjesi na Filipinima, Iwo Jimi i Okinavi: 2. Prikaz poraza Njemačke i svršetka rata u Europi. U ovom poglavlju kandidat navodi novi stil koji se upotrebljava pri opisu bitki. Kandidat na pr. prepričava iz "Novog lista" od 3 veljače kako se engleski zarobljenici dobrovoljno bore zajedno s Nijemcima protiv Sovjeta, a Sovjeti se nastoje prikazati u najcrnjem svjetlu. Istovremeno se navode članci s opisom nove njemačke ratne tehnologije tenka "tigar" i nade u nove njemačke "čudesne zrakoplove". Kandidat prenosi iz "Hrvatskog lista" od 2. ožujka i radijski govor ministra Trećeg Reicha dr. Goebelsa o njemačkim izgledima za pobjedu gdje se priznaju gubici i stradanja ali se neprestano naglašavaju skrivene njemačke mogućnosti, nada u primjenu novog njemačkog oružja, pogotovo raketnog itd. U tom poglavlju je kandidat vješto prikazao i prijelaz novinara s izvještavanja o izgubljenim bitkama na diplomatska razmišljanja o problemu Poljske, s navođenjem kako se Saveznici odnose prema malim narodima. Kandidat je u ovom dijelu donio veći broj propagandnih tekstova iz posljednjeg razdoblja rata. Svakako je zanimljivo da mnogi članci nose pečat neutralnosti, no velika je šteta što kandidat nije uspio utvrditi njihovo autorstvo, budući da su ti članci uglavnom nepotpisani ili označeni samo s jednim ili dva slova, koji nužno i ne moraju biti inicijali novinara koji je članak pisao.

U Zaključku (str. 135-139) kandidat je pokušao sažeti ono što je uspio zaključiti na temelju proučavanja članaka o ratnim zbivanjima u prethodnim poglavljima. Uočio je i otkrio djelomične pomake u prezentaciji ratnih zbivanja od 1941. do 1945. godine. Ukazao je na monotonu dosljednost u načinu prezentacije stanja na ratištima u vremenu kada je postojao samo njemački ili japanski pobjednik, a da gotovo nikada nema prikaza gubitaka u ljudstvu ili naoružanju na strani Nijemaca ili Talijana i Japanaca već samo na strani neprijatelja. Kandidat je pravu stvarnost prikazao iz povijesne literature, ali dakako samo za neke bitke.

Tema je svakako zahtjevna, prikaz pojedinih bitaka nalazi se u tisku NDH razbijen u nizu sitnih članaka ili sitnih vijesti. Nevažnome se u novinstvu daje veći značaj a o važnim bitkama se uopće ne piše, pa je tu kandidat pokušavao uspostaviti ravnotežu koristeći se povijesnom suvremenom literaturom kao što su "Encyclopedia of the Second World War" iz 1989., "Thimesovim atlasom svjetske povijesti" iz 1989, "Tajnom prepiskom Churhill-Stalajin" (Zagreb 1965.) i mnogim drugim djelima, a posegnuo je i za fondom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske i spisima Predsjedništva vlade Nezavisne Države Hrvatske u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Kandidat si je dao truda, ali mislimo da se je iz korištenog materijala moglo izvući mnogo sustavnijih zaključaka, te da se je tema mogla i drugačije obraditi. Osobito zamjeramo autoru što nije više pažnje posvetio inicijalima potpisnika članaka, jer ovako nam još uvijek ostaje velika tajna kako su funkcionirale redakcije novina koje je kandidat proučavao, premalo znamo tko su bili novinari i kako su radili i s kim su kontaktirali. Autor je uspio dokazati na velikom broju primjera da je ustaški tisak izvještavao pristrano, pretvarajući često poraze sila Trojnog sporazuma u pobjede, umanjujući ili negirajući savezničke uspjehe i da se tako radilo sve do druge polovice 1944., kada članci poprimaju sve više neutralni ton. Kandidat je dokazao da su sve novine primale informacije od triju agencija: jedne njemačke, jedne talijanske i jedne japanske te iz Glavnog stana vođe Reicha i da su ih samo neznatno mijenjale.

Možemo zaključiti da je kandidat dosta dobro uspio prezentirati novinsku građu glavnih listova NDH s osvrtom na svjetska ratna zbivanja i na iznesenoj materiji dokazati da je tisak NDH: 1. Bio sastavni dio kontroliranog medijskog sustava sila Trojnog sporazuma, a prije svega Trećeg Reicha; 2. Da je upotrebljavao iste propagandne metode u cilju formiranja javnog mnijenja kao i informativni sustavi Trećeg Reicha, Italije i Japana, i da je bilo vrlo malo odstupanja od takovog načina informiranja.

Uspio je također 1. ispitati istovjetnost, odnosno različitost prikaza u promatranim listovima na izabranim primjerima, te 2. Usporediti prikaze ratnih zbivanja u ondašnjoj literaturi sa shvaćanjima tih zbivanja u sadašnjoj svjetskoj povijesnoj literaturi, uglavnom onoj pisanoj na engleskom jeziku.

Sagledavši rad u cjelini kandidat je u osnovi uspio ostvariti cilj zadan sinopsisom koji je prihvaćen na Fakultetskom vijeću 21. siječnja 1999. Izvršena je demistifikacija propagandnog ustaškog tiska u nekoliko glavnih novina, ukazano na jednoobraznost prikaza velikih bitaka Drugog svjetskog rata od uspostave NDH pa do proljeća 1945., i na neujednačen pristup bitkama, te na vrlo rijetka odstupanja s pokušajima novinara NDH da dadu svoj komentar opisanim bitkama, a uočio je pokušaje izraženijeg neutralnijeg načina pisanja tek u drugoj polovici 1944. i početkom 1945. godine.

Smatramo da je i pokraj određenih - uglavnom teorijsko-metodoloških nedostataka - prof. Alan Labus obradio temu, te da je pružio zadovoljavajuće spoznaje o predmetu svog istraživanja, da je pokazao sposobnost selekcije, analize i interpretacije ratnih zbivanja u Drugom svjetskom ratu na osnovu tiska i literature.

Zato predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i da kandidatu odobri daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

Članovi Povjerenstva:

_______________________________

(dr. sc. Mira Kolar, predsjednik)

_______________________________

(dr. sc. Ljubomir Antić, član)

_______________________________

(dr. sc. Marijan Maticka, član)

Postdiplomski studij psihologije

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

IZVJEŠTAJ VIJEĆU POSTDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. ožujka 2002. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti temu završnog rada Pavla Valerjeva na postdiplomskom doktorskom studiju psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s naslovom

KOGNITIVNE STRATEGIJE PRI RJEŠAVANJU DOBRO

DEFINIRANIH NERJEŠIVIH PROBLEMA

Pavle Valerjev je na Postdiplomskom studiju psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odslušao nastavu i ispunio sve obveze koje su propisane na trogodišnjem poslijediplomskom znanstvenom doktorskom studiju.

Prema uputama za rad povjerenstva za ocjenu ispunjavanja uvjeta za stjecanje doktorata u doktorskom studiju za znanstveno usavršavanje iz psihologije slijedi detaljniji prikaz obveza koje je ispunio Pavle Valerjev:

1. Pavle Valerjev izradio je tri seminarska rada sa sljedećim temama:

1. kognitivne strategije pri rješavanju problema;
2. doprinosi istraživanja procesa rješavanja problema u razvoju umjetne inteligencije;
3. pregled metoda za utvrđivanje procesa rješavanja problema.

Sva tri seminarska rada mentor je ocijenio ocjenom izvrsno.

2. Sadržaj godišnjeg ispita na III. godini poslijediplomskog studija za Pavla Valerjeva obuhvatio je sljedeće teme:

1. specifičnosti kognitivnih procesa pri rješavanju dobro ili loše definiranih problema (ocjena: izvrsno);
2. rješavanje problema umjetnom inteligencijom (ocjena: izvrsno);
3. metode za obradu podataka dobivenih u istraživanjima ljudske kognicije pri rješavanju problema (ocjena: izvrsno).

Pavle Valerjev je godišnji ispit na III. godini poslijediplomskog doktorskog studija pred ovim povjerenstvom položio dana 22. studenog 2001. s ukupnom ocjenom izvrsno.

3. Kandidat Pavle Valerjev aktivno sudjeluje u znanstvenoistraživačkom radu o čemu svjedoči i priložen popis izvornih znanstvenih radova pri čemu su dva od navedena tri rada samostalno djelo. Svi se radovi bave problematikom šireg područja disertacijske teme. Dva dosad objavljena izvorna znanstvena rada spadaju u područje brzo razvijajućeg područja kognitivne psihologije do kojeg je došlo na prvom mjestu zbog razvoja kompjutorske tehnologije. Riječ je opsežnim i znanstveno dobro utemeljenim radovima. Znanstvenoistraživačku djelatnost Pavla Valerjeva upotpunjuju i sudjelovanja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

4. Pavle Valerjev je pri izradi nacrta doktorske disertacije obavljao redovite mjesečne konzultacije s mentorom.

Pregledom opširno prikazane i razrađene teme disertacije utvrdili smo sljedeće. Tema se bavi problemom kognitivnih strategija koje ljudi koriste prilikom rješavanja dobro definiranih problema. Koncem 60-ih godina dvadesetog stoljeća paralelno s razvojem kognitivističkog pristupa u psihologiji i razvojem kompjutorske tehnologije dolazi do intenzivnog i novog načina istraživanja starog psihološko problema - kako ljudi rješavaju probleme. Poseban slučaj dobro definiranih problema su oni koji nemaju rješenje. Istraživanja se odvijaju u okviru tzv. problemskog prostora koji se odnosi na unutarnju reprezentaciju koju o problemu ima osoba pri njegovu rješavanju.

Pomnim pregledom dosad objavljene literature o tom specifičnom problemu te na temelju niza predispitivanja, kandidat je razvio hipoteze i metodologiju za njihovo testiranje.

Istraživačka zadaća koju si je postavio kandidat jest: ispitati fenomen ljudske sposobnosti uspješnog suočavanja s nerješivim problemima i to prepoznavanjem njihove nerješivosti te uzroka nerješivosti. Opći problem istraživanja jest kakvom se kognitivnom strategijom ljudi koriste pri pokušaju rješavanja nerješivog problema.

Planiran je nacrt od četiri eksperimenta: postoji ili ne postoji nagovještaj, odnosno, postoji manja (tzv. MIU problem) ili veća zastupljenost znakova u problemu (domino problem). Ispitanici će biti slučajno raspoređeni u četiri eksperimentalne skupine i koristiti će se tehnika glasnog mišljenja s retrospektivnim izvještajima.

Analiza podataka će biti vrlo složena i uključivati će niz postupaka. Eksperimentom dobiveni podaci (koraci u rješavanju i njihovo vrijeme) će biti automatski pohranjivani u računalu a početak kvalitativne analize podataka jest izrada protokola.

U ovom je istraživanju osobito važna kontrola svih varijabli koje bi mimo nezavisne varijable mogle djelovati na zavisnu varijablu. Najveći problem predstavlja izjednačavanje nerješive i rješive verzije problema. Neki od faktora (varijabli) kontrolirat će se post hoc pomoću matematičkih postupaka (primjerice razlike u intelektualnom statusu).

Istraživanje Pavla Valerjeva spada u temeljna psihologijska istraživanja. Spoznaje koje iz njega mogu proizaći mogle bi biti važne ne samo za bolje razumijevanje procesa rješavanja problema, već važne i za općenitije razumijevanje ljudske kognicije, naročito u smislu empirijskog doprinosa za davanje odgovora na pitanja o kompjutacijskoj naravi kognicije. Nadalje, utvrđivanje stabilnih pravilnosti trebalo bi poslužiti za daljnja istraživanja u ovom smjeru, prvenstveno izradom modela umjetne inteligencije koji bi mogli simulirati opisane aktivnosti korištenjem istih algoritama. Veliki bi uspjeh predstavljalo pronalaženje dovoljno općenitog algoritma koji bi bio primjenjiv na široku klasu nerješivih problema.

Zatim, ovo istraživanje bi trebalo proučiti problem čije rješavanje do sad nije bilo proučavano empirijski – MIU problem. Osim toga, nerješivi problemi su do sada iznenađujuće malo istraživani i to kao dio istraživanja “problema koji izazivaju uvid”. Zato bi ovo istraživanje moglo dodatno osvijetliti fenomene koji se javljaju kod rješavanja nerješivih problema.

Istraživanje bi trebalo imati i izvjesni metodološki značaj. Metoda analize verbalnih izvješća, premda ima dokazanu valjanost i pouzdanost, još uvijek može izazivati sumnje zbog toga što se temelji na introspekciji čiji je znanstveni dignitet dubiozan. Jedini način da se uoče njene pogodnosti, a i eventualni nedostaci jest njeno daljnje korištenje, naročito u području istraživanja rješavanja problema gdje se pokazala jako korisnom.

I napokon, premda to ne spada u neposredni cilj, dobivene bi spoznaje mogle imati i neko daljnje značenje u primijenjenim granama psihologije kao što je npr. psihologija obrazovanja koja je u novije vrijeme prilično zaokupljena proučavanjem praktičnih spoznaja o rješavanju problema u procesu obrazovanja.

Na temelju svega rečenog ovo Stručno povjerenstvo predlaže Vijeću poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu da PRIHVATI pozitivnu ocjenu teme doktorske disertacije kolege Pavla Valerjeva te da mu odobri nastavak postupka za stjecanje diplome doktora znanosti za polje psihologija pred istim povjerenstvom.

U Zagrebu, 23. travnja 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sci. Predrag Zarevski, red. prof.

Dr. sci. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sci. Damir Boras, docent

Fakultetsko vijeće Pavle Valerjev

Filozofskoga fakulteta Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za psihologiju

Ivana Lučića 3 Krešimirova Obala 2

10000 Zagreb 23000 Zadar

Znanstveno područje: društvene znanosti

Sinopsis doktorskog rada iz psihologije

KOGNITIVNE STRATEGIJE PRI RJEŠAVANJU DOBRO DEFINIRANIH NERJEŠIVIH PROBLEMA

Kompjutacijska teorija uma u suvremenoj kognitivnoj znanosti se može sažeto objasniti s dva osnovna koncepta:

a) Procesi ljudskog uma mogu se opisati algoritamski, odnosno kao niz algoritama koji simultano i sukcesivno djeluju. U tom slučaju, znači da je kognicija kompjutacija, odnosno manipulacija formalnih simbola.

b) Postoje barem tri razine organizacije na kojima se može proučavati kognicija: fizička (ili biološka), simbolička te semantička razina. Na ovoj posljednjoj kognicija postaje manipulacija reprezentacijama, tj. znanjem.

Te pretpostavke impliciraju da je ljudska kognicija kao i svaki drugi kompjutacijski sustav podložna ograničenjima kompjutacije koje su matematički dokazali Gödel i Turing. Pokazalo se da su Gödelov teorem necjelovitosti i Turingov tzv. halting problem u osnovi su nerješivih problema i paradoksa. Kritičari teze o kompjutacijskoj prirodi uma koristili su ove dokaze kao argumente o tome da ljudski um mora biti nešto više od kompjutacije jer on izlazi na kraj s paradoksima. No, ipak treba imati na umu da je ljudski kognitivni sustav je izrazito složen i sofisticiran na takav način da omogućuje kogniciju na više razina, pa i metakogniciju – kogniciju o kogniciji. Upravo na taj način i moguće je da se iziđe na kraj s paradoksima. Ljudi kada se suoče s paradoksom izvedu metakognitivni skok, izvan pravila zadanih u sustavu tog paradoksa što im omogućuje da uvide da je neki problem nerješiv i zašto je nerješiv. Dakako, ne postoji razlog da ta kognicija o kogniciji nije i dalje kompjutacija.

Opći cilj ovog istraživanja je ispitati fenomen ljudske sposobnosti uspješnog suočavanja s nerješivim problemima: prepoznavanjem njihove nerješivosti te uzroka nerješivosti. Daljnji, specifičniji ciljevi uključuju ispitivanje utjecaja indirektnog nagovještaja prema rješenju, te utjecaj postojanja vizualnih znakova u izomorfnom nerješivom problemu.

U vezi s tim postavlja se i opći problem istraživanja: Kakvom se kognitivnom strategijom ljudi koriste pri pokušaju rješavanja nerješivog problema? Prema glavnoj hipotezi, može se očekivati da će se sudionici koristiti nekom od uobičajenih strategija pretraživanja problemskog prostora poput analize sredstva i ciljeva, do trenutka kad će morati uslijed nerješivosti problema izvesti metakognitivni skok i preispitati samu prirodu problema.

U vezi s glavnim i specifičnim ciljevima i problemima cjelokupni nacrt istraživanja uključuje četiri eksperimenta s kontrolnim situacijama u kojima će se manipulirati slijedećim nezavisnim varijablama a) tip problema (MIU problem – Domino problem); b) rješivost problema (nerješivi problem – rješivi problem); c) nagovještaj od strane eksperimentatora (ne postoji – postojanje manjeg nagovještaja – postojanje većeg nagovještaja); d) znakovi u problemu koji olakšavaju rješenje (manja – veća vizualna razina). Glavne kontrolne situacije

jesu rješavanje rješive verzije problema, te rješavanje problema bez nagovještaja i s manjom razinom vidnih znakova.

U svakom od eksperimenata sudjelovat će najmanje po 10 sudionika (najmanje 40 ukupno) što je uobičajeno za ovaj tip istraživanja. Sudionici će biti izabrani u populaciji studenata psihologije i bit će po slučaju dodijeljeni eksperimentima. Unutar svakog eksperimenta sudionik će proći kroz eksperimentalnu i kontrolnu situaciju. Redoslijed situacija će biti rotiran među sudionicima.

Problemi koje će sudionici rješavati jesu Hofstadterov MIU problem i njegova rješiva verzija, te izomorfni Domino problem i njegova rješiva verzija.

Tehnika koja će se koristiti u ispitivanju je analiza protokola verbalnih izvješća koja je uobičajena u istraživanjima rješavanja problema. To znači da će zadatak sudionika biti da verbalizira svoje misli na glas dok rješava problem. Pri tome će njegovo verbalno izvješće biti snimano mikrofonom na računalo i u slučaju Domino problema sudionik će biti sniman video kamerom. Pri tome će se mjeriti i vrijeme. Kod nerješivog problema kao kriterij rješenja važit će sudionikovo objašnjenje nerješivosti problema.

Analiza protokola uključuje transkripciju zvučnih i video snimaka u pisani protokol, te segmentaciju i kodiranje protokola. Iz takvih protokola mogu se određivati kognitivne strategije sudionika. Glavne zavisne varijable jesu strategije i podstrategije sudionika, broj koraka i vrijeme dolaska do rješenja, skretanja sa staze i vraćanja na nju, broj koraka i vrijeme dolaska do metakognitivnog skoka.

Analiza podataka uključit će i postupke paramterijske (analiza varijance i t-testovi), te neparametrijske statistike (hi-kvadrat testovi). Matematičkim će se postupcima kontrolirati eventualni utjecaj inteligencije na promatrane odnose varijabli.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. sci. Predrag Zarevski Prof. dr. sci. Dean Ajduković Pavle Valerjev

Fakultetsko Vijeće Milan Papić

Filozofskoga fakulteta Barčićeva 10

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA U ŠKOLSKOM KONTEKSTU

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: psihologija

Gardnerova teorija višestrukih inteligencija (1983) i njezino uvođenje pojmova inter- i intrapersonalne inteligencije, ponovno proučavanje dosega pomalo zaboravljene socijalne inteligencije, proučavanja aleksitimije, empatije i socijalnih vještina te ograničena prediktivna snaga klasičnih testova kognitivnih sposobnosti neki su od glavnih elemenata temeljem kojih je izgrađen suvremeni, u velikom stupnju kontroverzni i provokativni pojam “emocionalne inteligencije”. Zagovornici nove konceptualizacije smatraju da je do razvojnog zastoja u području intelektualnih sposobnosti došlo u prvom redu zbog striktnog odvajanja, proučavanja i korištenja triju tradicionalnih područja psihičkog prostora. Novi pristup, koji bi na neki način integrirao intelektualne i emocionalne aspekte ljudske ličnosti, trebao bi dovesti do nove klase sposobnosti koje bi bile pokrivene sintagmom “emocionalna inteligencija”. U psihološkoj i općoj javnosti ova je ideja prezentirana s velikim očekivanjima, skoro euforično. Međutim, iako je uloženi trud polučio izvjesne uspjehe, dosadašnji rezultati empirijskih istraživanja teorijskih promišljanja uglavnom nisu ispunili velike nade protagonista ideja o EI. Danas gotovo postoji konsenzus o tome da do konačne evaluacije koncepta EI treba istražiti brojne nedoumice i provjeriti mnoge kontroverze.

Ovaj rad se temelji na modelu EI koji su 1990. objavili, a 1997. revidirali Peter Salovey i John Mayer. Ovi autori EI shvaćaju kao prepoznatljiv dio opće inteligencije, onaj koji se odnosi na sposobnost efikasnog procesiranja emocionalnih informacija. Prema njihovom modelu, EI se može opisati u terminima 4 klase sposobnosti. To su uočavanje, procjena i izražavanje emocija, sposobnost evokacije emocionalnih stanja koja pogoduju rješavanju različitih vrsta problema, sposobnost razumijevanja emocija i spoznaja o njima i sposobnost upravljanja emocijama. Predloženo istraživanje bi trebalo unijeti nešto više svjetla u prosudbu ove konceptualizacije, a također i pripomoći u rješavanju praktičkih psihometrijskih problema povezanih s procjenom EI.

Opći cilj ovoga istraživanja je provjera opravdanosti i korisnosti koncepta emocionalne inteligencije. Postizanje navedenog cilja omogućit će se rješavanjem nekoliko problema koji uključuju provjeru povezanosti samoprocijenjenih sposobnosti EI (UEK-45 – Takšićev Upitnik emocionalne kompetencije) s istima dobivenim objektivnim testom učinka (TAE – Kulenovićev Test analize emocija), ispitivanje odnosa emocionalne i “klasične” inteligencije (TBK – Bujasov Test bitnih karakteristika iz M-serije) s jedne te školskog uspjeha s druge strane, provjeru odnosa između intelektualnih sposobnosti i empatije (Slaka empatije Z. Raboteg-Šarić), provjeru odnosa između intelektualnih sposobnosti s jedne i procjena EI od strane nastavnika i učenika s druge strane (procedura procjene koju su uredili Kulenović i Papić) i konačno, provjeru slaganja procjena i mjera EI u privatnim i državnim školama.

Rješavanje navedenih problema omogućit će provjeru sljedećih hipoteza izvedenih iz teorije emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya. Prvo, različite metode procjene EI morale bi konvergirati. Drugo, mjere emocionalne i “klasične” inteligencije moraju se djelomično “preklapati”. Treće, mjere EI morale bi biti značajno povezane s kriterijem školskog uspjeha i empatijom neovisno o “klasičnoj” inteligenciji. Konačno, razumno je očekivati veće slaganje testovnih rezultata s procjenama nastavnika i učenika u privatnim nego u javnim školama.

Ispitanici: U istraživanje bi bili uključeni učenici 3. i 4. razreda dviju privatnih i jedne javne gimnazije u Zagrebu. Podaci će biti prikupljeni metodom grupno vođenog rada za vrijeme redovite nastave, unutar razrednih odjeljenja koja broje između 25 i 35 učenika. Podaci o školskom uspjehu bit će preuzeti iz školske administracije, a procjene nastavnika u individualno vođenom radu.

Osim deskriptivno-statističkih analiza, za provjeru metrijskih svojstava instrumenata upotrijebit će se modeli i algoritmi koji pripadaju klasičnoj teoriji testova. Kao sredstvo za kondenzaciju podataka koristit će se adekvatni modeli faktorske analize, a statistička provjera deklariranih hipoteza učinit će se u sklopu bivarijatnog i višestrukog korelacijskog modela (hijerarhijska forma) uz primjenu odgovarajućih inferencijalno-statističkih pokazatelja.

Zagreb, 26. travnja 2002.

Mentor: Voditelj Poslijediplomskog studija: Kandidat:

Prof. dr. Alija Kulenović Prof. dr. Dean Ajduković Milan Papić

Student: Andrea Sudić

Domobranska 31

10 000 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanosti

sinopsis stručnog rada iz glotodidaktike (talijanistika)

USVAJANJA LEKSIKA U TALIJANSKOM JEZIKU KOD DJECE MLAĐE ŠKOLSKE DOBI

U poučavanju talijanskog kao stranog jezika djece mlađe školske dobi, nastavnici se suočavaju s problemom usvajanja leksika.

Upravo zato cilj ovog rada je sustavno istraživanje usvajanja leksika za rad učenika mlađe školske dobi.

Poznato je da kod dvanaestogodišnjaka još nije razvijena sposobnost apstraktnog mišljenja. Djeca te dobi su usredotočena na materijalni svijet koji ih okružuje i na kontakte s vršnjacima. Namjera ovog istraživanja je objasniti kojim se strategijama učenja i pamćenja koriste učenici kad usvajaju leksik u okvirima zadanog gradiva i na koji način odvajaju bitno od nebitnog u procesu učenja.

Teorijska podloga istraživanja biti će rasprave o ranom učenju, o kognitivnom razvoju djece i o njihovim mogućnostima učenja i pamćenja, kao i dosadašnja istraživanja na području učenja stranog jezika.

Praktični dio rada temeljit će se na strukturiranim upitnicima na hrvatskom jeziku za provjeru načina usvajanja leksika, strukturiranim i polustrukturiranim testovima na talijanskom za provjeru razumijevanja nepoznatih riječi u kontekstu, na snalaženju u priručnim rječnicima i na usvojenosti novih riječi u kontekstu vođene pismene komunikacije.

Istraživanje će se provoditi s učenicima 4. i 5. razreda osnovne škole koji uče talijanski jezik u tečajnoj nastavi.

Na početku istraživanja ustanovit će se početno poznavanje leksika, vezanog uz školsko gradivo. Nakon provedenog uvježbavanja, ustanovit će se mogućnost primjene novih riječi u kontekstu.

Konačna obrada podataka uz primjenu preglednih grafikona, uputit će na strategije usvajanja novih riječi, te na motiviranost za pamćenje određenog leksika.

Izradit će se klasifikacija riječi prema njihovoj težini.

Rezultati istraživanja bit će primjenjivi u nastavi talijanskog jezika, za djecu mlađe školske dobi.

Zagreb, 22. ožujka 2002.

mentorica:	voditeljica poslijediplomskog studija :	Studentica:
Dr.sc. Nives Sironić- Bonefačić	dr.sc. Yvonne Vrhovac	Andrea Sudić

NEVENKA BORJAN

Vinogradska 3

10000 Zagreb

Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

I.Lučića 3, 10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

JEZIK U MEĐUKULTURNOJ KOMUNIKACIJI

(Odstupanja u interakciji)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: slavistika

OBRAZLOŽENJE: U okvirima sociolingvistike kao znanosti koja proučava uvjetovanost jezičnih pojava i jezičnih jedinica različitim društvenim čimbenicima, u zadnjih nekoliko godina poseban značaj dobila su pitanja vezana uz lingvokulturološku problematiku. Budući da se komunikacija općenito a tako i između nositelja različitih jezika temelji na poznavanju zajedničkog koda, u prevladavanju jezične barijere između predstavnika različitih jezičnih skupina i kultura važnu ulogu ima upravo poznavanje tih posebnosti različitih kultura (tradicije u najširem smislu, svakodnevnog ponašanja, načina razmišljanja i prosuđivanja itd.). Istraživanje ukupnosti kulturnih vrijednosti i komunikacijskih procesa stvaranja i percercije govora, nacionalni mentaliteti i sistemski opis jezične »slike svijeta« tako postaju presudni u određivanju čimbenika koji utječu na bolje sporazumijevanje sudionika komunikacije.

CILJ ISTRAŽIVANJA: U radnji ću se pozabaviti istraživanjem uzajamne veze i uzajamnog prožimanja (interakcije) kulture i jezika u njegovom funkcioniranju. Kroz proučavanje suodnosa jezika i kultura (na primjerima iz hrvatskog i ruskog jezika kao dvaju različitih , ali slavenskih jezika s jedne strane i engleskog jezika kao neslavenskog u odnosu na slavenske jezike – s druge strane) pokušat ću pokazati kako nastaju prepreke (odstupanja) u komunikacijskom procesu uslijed sudara različitih kultura i na koji je način te prepreke moguće ukloniti.

TEORETSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU I METODE ISTRAŽIVANJA: Problematika koja se istražuje nije nova, jer su se mnogi znanstvenici već bavili njezinim pojedinim aspektima i prije. Međutim kroz pregled, sistematizaciju i analizu prijašnjih znanstvenih istraživanja i radova novijeg datuma (Humboldta, Sapira, Vereščagina, Kostomarova i drugih) pokušavam iznaći novi pristup postojećim problemima kao i predložiti svoja rješenja otvorenih pitanja u toj lingvističkoj grani, tako da će dobiveni rezultati predstavljati sintezu starog i novog prezentiranog na nov način. Pri tom koristiti ću znanstvenoistraživačke metode u prvom redu deskriptivnu, komparaciju i analizu.

Mentor: Kandidat:

Dr.sc. Natalija Vidmarović Nevenka Borjan

Voditelj poslijediplomskog studija

Dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

NEVENKA BORJAN

Vinogradska 3

10000 Zagreb

Viječe poslijediplomskog studija lingvistike

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

I. Lučića 3, 10000 Zagreb

M O L B A

Zovem se Nevenka Borjan i diplomirani sam profesor FILOZOFIJE I RUSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI. Poslijediplomski studij lingvistike upisala sam 2000. godine. Trenutno slušam IV semestar koji je predviđen za izradu magistarskog rada. Do sada sam sakupila 37 bodova i postigla prosjek ocjena 4,5 što mi dopušta izbor između velikog i malog magisterija. S obzirom da nemam status znanstvenog novaka tj. asistenta na Filozofskom fakultetu te troškove studija snosim osobno, odlučila sam se za izradu velikog magisterija, a što je ujedno i razlog zbog kojeg Vam se obraćam ovom zamolbom. Naime već u dodiplomskom studiju opredijelila sam se za ruski jezik kao svoju osnovnu i buduću struku i planirala upis na poslijediplomski studij upravo iz ruskog jezika, a što je bilo neizvedivo iz poznatih razloga. Tako sam učinila jedino moguće i upisala poslijediplomski studij lingvistike- smjer slavistika ( ruski jezik). Želim istaknuti da sam sve dosadašnje seminarske radove, koji se nadovezuju i na moju magistarsku radnju, pisala isključivo na ruskom jeziku i to uz odobrenje i suglasnost profesora iz ruskog jezika. Nadalje moja magistarska radnja usmjerena je većim dijelom na proučavanje jezične situacije u Rusiji, kako iz perspektive ruskog izvornog govornika, tako i iz perspektive ruskog govornika kao stranca, a s obzirom na hrvatski jezik. Stoga molim naslov da mi odobri, a time i omogući pisanje magistarskog rada na ruskom jeziku, pogotovo što se i do sada u više slučajeva takvim molbama udovoljavalo. Napominjem da moja mentorica dr.sc. Natalija Vidmarović u potpunosti podržava ovu moju zamolbu upućenu Vama, koja je ništa drugo no čin proizašao iz osobnog afiniteta za ruski jezik i želje da dovedem do kraja ono što sam u stvari započela u trenutku kada sam upisala ruski jezik na Filozofskom fakultetu.

Unaprijed zahvaljujem sa nadom u Vaš pozitivan odgovor.

Sa štovanjem Nevenka Borjan

Arnalda Dobrić

Poljana Zdenka Mikine 45

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

PREPOZNAVANJE GOVORNIKA NA TEMELJU GOVORA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: fonetika

1. Uvod

Prepoznavanje govornika bez vizualnog kanala još se uvijek ne smatra službeno priznatom identifikacijom u mnogim zemljama svijeta, te se i različiti zapisi glasa ne mogu koristiti u dokazne svrhe. Mnoga su istraživanja posljednja dva desetljeća imala upravo kao širu temu prepoznavanje govornika na temelju govornog iskaza, a u velikom su se broju radova istraživači bavili usporedbom prepoznavanja govornika materinskog i stranog jezika. Neki od dosadašnjih rezultata istraživanja na ovom području ukazuju da je identifikacija govornika uspješnija ako se radi o materinskim jezikom slušatelja, o duljem govornom odsječku, o smislenom tekstu, o spektralno potpunom signalu, ako sudjeluju izvježbani slušači i ako je kratko vrijeme između prvog i drugog slušanja.

2. Problem i cilj istraživanja

Istražit će se točnost i pouzdanost prepoznavanja govornika uzimajući u obzir sljedeće parametre: uvježbanost slušača, vrsta govornog materijala, spol ispitanika, jezik (materinski/strani), vrijeme proteklo od prvog slušanja do trenutka prepoznavanja.

3. Materijal i metode

• Govornici: 10 govornika (5 ženskih i 5 muških) čiji je materinski jezik hrvatski.

• Govorni odsječci: po 3 jednominutna govorna odsječka svakog govornika – čitani tekst, slobodan govor na zadanu temu, unatrag reproduciran govor
• Ispitanici: 100 ispitanika pravilno raspodijeljenih po spolu (M=50, Ž=50) i uvježbanosti (vješti/nevješti). Razlika između stranog i materinskog jezika analizirat će se usporedbom skupine ispitanika kojima je hrvatski strani jezik i izvornih govornika hrvatskog usporedivih po ostalim parametrima.
• Snimanje: u studijskim uvjetima s profesionalnom opremom; testiranje: u tihoj prostoriji s digitalnom opremom visoke kakvoće, u malim skupinama
• Postupak: Prvo i drugo slušanje: (a) sudjeluju svi ispitanici, odgovaraju na pitanja vezana uz sadržaj govornih odsječaka (4 govornika); (b) nakon 5 minuta slušaju dio drugog govornog odsječka (4 govornika – po jedan od svakog spola koji je bio prvi put prezentiran i po jedan novi) i odgovaraju je li taj glas bio među ranije prezentiranima. Treće slušanje: nakon tjedan, dva tjedna, tri tjedna i mjesec dana (4 skupine uravnotežene po ostalim parametrima). Primjerima govora snimljenog unatrag provjerit će se utjecaj smislenosti na prepoznavanje. Primjenjuju se uobičajeni postupci uravnoteženja skupina ispitanika s obzirom na njihove karakteristike i ispitivane varijable.
• Statistika: T-test, analiza vrijance, regresijska analiza

4. Rezultati i rasprava

Analizirat će se utjecaj odabranih čimbenika na uspješnost prepoznavanja govornika. Rezultati će biti uspoređeni s dosadašnjim istraživanjima s istog područja provedenim drukčijim metodama, raspravit će se pouzdanost prepoznavanja te moguća primjena u forenzičnoj praksi.

Zagreb, 22. siječnja, 2002.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija: Potpis kandidata:

doc. dr. Vesna Mildner prof. Dr. Vesna Muhvić-Dimanovski Arnalda Dobrić, prof.

ADISA IMAMOVIĆ

FILOZOFSKI FAKULTET

UNIVERZITET U TUZLI

M. Fizovića Fiska 6

75 000 TUZLA

VIJEĆE POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

IZ LINGVISTIKE

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3

10 000 ZAGREB

Sinopsis magistarskog rada

SINTAKSIČKA SREDSTVA FUNKCIONALNOG RASLOJAVANJA

PRAVNOG I ADMINISTRATIVNOG JEZIKA U ENGLESKOM I BOSANSKOM

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: anglistika

Uvod:

Osobenosti funkcionalnih stilova na ovim prostorima nisu detaljno opisivane, a normativne gramatike ih spominju samo sporadično. Predmet ovog istraživanja su sintaksičke strukture karakteristične za pravni i administrativni jezik koje ga razlikuju od jezika kao sustava propisanog u normativnim gramatikama. Ovdje ćemo se baviti nominalizacijom (npr. kupac je potvrdio preuzimanje robe = da je preuzeo robu, on the date of disclosure = on the date when (the documents) were disclosed), i dekompozicijom predikata (izvrsiti plaćanje = platiti, uraditi analizu = analizirati, to grant an authorisation = to authorise, to make a decision = to decide), pojavama koje su obilježje upravo jezika pravnih i administrativnih akata.

Ovo istraživanje bi moglo imati praktičnu primjenu, osobito ako imamo u vidu veliki broj polaznika koji sada uče poslovni engleski, te prevođenje velikog broja dokumenata kao posljedica europskih integracija.

Metode:

Metode koje ćemo koristiti u ovom istraživanju će biti analiza korpusa i sinteza te kontrastivna analiza dobijenih podataka u engleskome i bosanskome jeziku. Istraživanje će biti bazirano na korpusu koji će se sastojati od ugovora, dokumenata i službenih novina na oba jezika.

Sadržaj:

Osobita pažnja će ovdje biti posvećena strukturi nominaliziranih konstrukcija i izraza sa dekomponiranim predikatom. Usporedit ćemo te strukture u engleskom i bosanskom jeziku, koji su strukturalno potpuno različiti jer je engleski analitički, a bosanski izrazito flektivan jezik. To je zanimljivo upravo zbog toga što postoje tvrdnje nekih autora da su ove strukture univerzalne i da je ovaj trend u skladu sa općim tendencijama u indoeuropskim jezicima. Pokušat ćemo ustvrditi koliko su te strukture uzrokovane ekstralingvistickim faktorima, a koliko na njih utječe struktura jezika. Vezano za ove sintaksičke elemente, bavit ćemo se i pitanjem koji su to glagoli koji dozvoljavaju nominalizaciju, a koji ne, koji glagoli dozvoljavaju dekompoziciju i koji su to deleksikalizirani glagoli koji se javljaju u kombinaciji sa deverbalnom imenicom u konstrukcijama dekomponiranog predikata. Tu ćemo uključiti i pitanje kolokacije (koji deleksikalizirani glagol ide sa kojom imenicom) i povući paralelu izmedju dva jezika, te eventualno napraviti analizu tzv. “faux amis” koji su česta zamka za prevodioce i one koji uče engleski kao strani jezik.

Cilj:

Cilj istraživanja je da se rasvijetle pojave nominaliziranih konstrukcija i dekompozicije predikata kao osnovna sintaksička obilježja administrativnog funkcionalnog stila. Pokušat ćemo usporediti njihovu produktivnost i strukturu u engleskom i bosanskom jeziku i ustvrditi kolika je njihova povezanost sa strukturom datih jezika.

Zagreb, 20. siječnja 2002

Mentor: Voditelj poslijediplomskog Kandidat:

studija:

____________________ _______________________ _________________

Dr.sc. Damir Kalogjera Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Adisa Imamović

Barbara Kovačević

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Strossmayerov trg 2

10000 Zagreb

Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3, Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

FRAZEOLOGIJA U DANICI ILIRSKOJ

(I. / 1835. – X. / 1844.)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: kroatistika

U posljednja dva desetljeća hrvatskoj se frazeologiji poklanja veća pozornost. Znanstvenici proučavaju zastupljenost frazema u hrvatskoj književnosti (radovi Antice Menac, Milana Moguša, Ljiljane Kolenić), u starim i novim rječnicima (radovi Antice Menac, Nade Vajs i Vesne Zečević), izrađuju se poredbeni dvojezični frazeološki rječnici (u redakciji Antice Menac) i jednojezični hrvatski frazeološki rječnik. Proučava se suvremena frazeologija i frazeologija u okviru jezičnoga posuđivanja (radovi Antice Menac, Marije Turk, Vesne Muhvić-Dimanovski, Danice Škara, Željke Fink), razvija se bogata i vrijedna literatura o teorijskim pitanjima frazeologije.

Polazimo od pretpostavke da je za svako razvojno razdoblje jezika potrebno ispitati koju ulogu ima frazeološko blago u leksiku. Treba razmotriti raspodjelu frazema u žanrovima hrvatske književnosti, starije i novije, a posebno dati osnovni pregled frazeologije pojedinih razdoblja hrvatskoga književnoga jezika, što do danas nije učinjeno. Stoga ćemo se u ovom magistarskom radu zaustaviti na proučavanju frazeološkoga blaga u časopisu Danica ilirska (ovim smo nazivom obuhvatili i godine u kojima je Danica nosila drugačije ime), koji je kontinuirano izlazio kao tjedni novinski dodatak od 1835. do 1849. godine u Zagrebu pod uređivačkim vodstvom Ljudevita Gaja. U povijesti hrvatskoga književnoga jezika to je razdoblje veoma važno jer je buđenje nacionalne svijesti, kao jedna opća romantičarska europska tendencija u domaćim nestabilnim državnim prilikama, reflektiralo izuzetnom brigom za hrvatski jezik. Najveći rezultat ilirskih nastojanja na lingvističkom planu je postizanje statusa službenoga jezika čime hrvatski jezik širi svoju funkcionalnost.

Zbog opsežnosti korpusa istraživanje smo proveli na deset godišta Danice ilirske.

Rad će biti koncipiran u tri veće cjeline, od kojih bi se u prvoj prikazao pristup iliraca frazeološkoj problematici i usporedio njihov pristup frazeologiji sa suvremenim dostignućima hrvatskih jezikoslovaca na tom planu. U drugoj bismo cjelini obradili frazeme iz građe Danice ilirske, analizirali korpus s gledišta strukture i njezine varijantnosti, te ga stavili u kontekst pripadnosti ukupnoj hrvatskoj frazeologiji. Upućujemo na frazeološku sinonimiju, antonimiju, homonimiju i polisemiju, a posebno pokušavamo definirati kategoriju iskustveno utvrdiva sadržaja kao dijela frazeološkoga značenja. Treća cjelina obuhvaća rječnik frazema Danice ilirske s pripadajućom metodologijom izrade rječnika.

Osnovne metodološke pretpostavke izlaze iz činjenice da ovaj rad obrađuje frazeološku problematiku pa joj je predmet istraživanja omeđen djelima pisaca u određenom povijesnojezičnom razdoblju i publikaciji. Tako ćemo unutar korpusa izdvojiti nama relevantne jezične činjenice – frazeme, koje objašnjavamo prema suvremenim kriterijima frazeološke klasifikacije s gledišta strukture, sintakse, značenja i porijekla.

Cilj je ovoga rada istaknuti važnost proučavanja povijesne frazeologije, odnosno frazeologije razdoblja, dati teorijske postavke za istraživanje i na izdvojenoj građi pokušati pokazati da granicu između frazema i nefrazema uvjetuje prolaženje višerječnih leksičkih jedinica kroz proces frazeologizacije, koji rezultira daljnjom reproduktivnošću frazema, njegovim postojanjem i opstankom u jeziku.

U Zagrebu, 17. travnja 2002.

Mentor Voditeljica studija Kandidat

Akademik Milan Moguš Dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Brabara Kovačević

Fakultetsko vijeće Kristian Lewis

Filozofskog fakulteta Ivanićgradska 64

Ivana Lučića 3 Zagreb

Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

LAŽNI PRIJATELJI

(HRVATSKO-RUSKI I HRVATSKO-SLOVENSKI)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: slavistika

Pri izboru teme za magistarski rad iz lingvistike vodio me temeljni interes za tretman jezikoslovnog fenomena lažnih prijatelja (eng. false friends, franc. faux amis) i razrješenje dvojbi koje mogu uzrokovati. Na to su me potaknuli i ne tako rijetki nesporazumi pri prevođenju ili usmenoj komunikaciji što se javljaju kao rezultat refleksnog nadriprepoznavanja gotovih leksičkih oblika te podrazumijevanje da i u ishodišnom jeziku i u jeziku govornikova očišta slične ili iste riječi imaju i isto značenje. U žarište zanimanja stavljeni su slavenski jezici, tako da je osnova ovog rada ponajprije poredbenoslavistička. Pritom sam kao temeljne teorijske postavke na umu imao zasade teorije jezika u kontaktu te teorije prevođenja.

Prva cjelina rada uključuje razradu elemenata poput izbora terminologije te metoda koje se smatraju ovjerenima i valjanima u takvim istraživanjima. U drugome bi se dijelu pristupilo primjeni rezultata teorijskoga promišljanja na primjerima leksema iz pojedinih slavenskih jezika (riječ je o ruskome i slovenskome jeziku), s time što bi hrvatski jezik u tom komparativno-kontrastivnom poslu bio polazni jezik. Može se pretpostaviti da bi to ujedno bio i početak šireg razmatranja i definiranja postavki za eventualni budući hrvatsko-slavenski rječnik lažnih prijatelja, koji bi obuhvatio i više od dvaju ovim radom predviđenih jezika.

U ovome bi se radu, dakle, pristupilo istraživanju prividne interferencije leksema u jezičnoj porodici povezanoj genetskom vrstom srodnosti (slavenski jezici). Pritom valja istaknuti da lažni prijatelji nisu lingvistička pojava koja se nužno pojavljuje unutar jedne porodice, već se može javljati i među jezicima koji pripadaju različitim porodicama. Leksemi kojima se ovaj rad bavi, ponajprije, istraživat će se sa sinkronijskoga gledišta, a manje će se u obzir uzimati dijakronijski i etimologijski kriteriji. K tomu, semantička polja pojavnica ne smiju se ni u jednom odsječku preklapati i samo će se takvi primjeri uzimati u obzir.

U konačnici, sva su istraživanja i oprimjerenja uglavnom rezultat osobnog pretraživanja dostupne građe (rječnici, članci, Internet...) te plod savjeta stručnjaka i drugih osoba koje su se spomenutim problemom bavile. U radu će se izrijekom navoditi koji su podaci kako pribavljeni, poštujući načela znanstvene etike. Zaključno će se sažeti postignuća, odvagnuti primijenjeni obrasci rada te prihvatiti ili odbaciti radne hipoteze s pomoću kojih se pristupilo izradi predloženog rada.

Mentor Voditeljica studija Kandidat

____________________ ___________________ _________________

dr. sc. Marko Samardžija dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Kristian Lewis

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

Ivana Simeon Petrinjska 26 HR-10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

STROJNO I STROJNO POTPOMOGNUTO PREVOĐENJE

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Posljednjih se desetljeća obim prevođenih tekstova povećao više od četiri puta. S obzirom na nagli rast prevodilačke djelatnosti i potražnje za prijevodima, javila se potreba za djelomičnom ili potpunom automatizacijom procesa prevođenja. Tako su sredinom 20. stoljeća započela brojna istraživanja koja su se bavila mogućnošću prevođenja uz pomoć računala. Nakon stagnacije u 60-im i 70-im godinama, od početka 80-ih strojno prevođenje doživljava svoj preporod i danas ono predstavlja etabliranu znanstvenu i tehnološku disciplinu.

Strojno prevođenje u širem smislu jest automatizacija jednog dijela ili čitavog procesa prevođenja iz jednog jezika u drugi. U slučaju uže definiranog strojnog prevođenja, računalo samostalno provodi prevodilački proces od početka do kraja (Fully Automated High Quality Translation – FAHQT), dok je kod strojno potpomognutog prevođenja nužna određena razina ljudske intervencije – prethodne i/ili naknadne – kako bi se postigao zadovoljavajuć ishod. Postoji više pristupa problemu strojnog prevođenja: strojno prevođenje temeljeno na pravilima (Rule-Based Machine Translation – RBMT), strojno prevođenje temeljeno na primjerima (Example-Based Machine Translation – EBMT) te statističko strojno prevođenje. Posljednja dva pristupa zahtijevaju reprezentativan i obuhvatan korpus, bilo kao resurs za izradu sustava, bilo kao dio sustava samog.

Pregled teoretskih postavki i dosadašnjih iskustava u razvitku strojnoprevodilačkih sustava omogućit će definiranje smjernica za koncepciju razvitka korpusno utemeljenih sustava za strojno prevođenje namijenjenih hrvatskom jeziku.

Strojno je prevođenje izrazito interdisciplinarno područje. Ono zahtijeva suradnju teoretičara prevođenja, lingvista i informatičara. Stoga bi se ovaj magistarski rad mogao svrstati u područje računalne lingvistike.

Cilj je ovog magistarskog rada dati pregled teorijske pozadine strojnog prevođenja i definirati načela i orijentacijski okvir za razvitak korpusno utemeljenih strojnoprevodilačkih sustava.

Rad će se temeljiti na iscrpnoj analizi dosadašnjih postignuća na području strojnog prevođenja. To će uključivati argumentaciju prednosti i nedostataka vezanih za primjenu strojnoprevodilačkih sustava. Također će se dati pregled metoda za procjenu uspješnosti sustava.

Rad će se sastojati od nekoliko cjelina: uvoda u kojem se izlažu teorijske postavke te povijest istraživanja strojnog prevođenja; analize trenutačno dostupnih sustava i sustava u fazi razvoja; metodološkog pregleda procjene sustava i rasprave o prednostima i nedostacima; općeg zaključka te rasprave o mogućnostima daljnjeg razvoja, perspektivama i novim orijentacijama u strojnom prevođenju.

U Zagrebu, 22. travnja 2002.

Mentor Voditeljica studija Kandidat

doc.dr.sc. Marko Tadić dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Ivana Simeon

Fakultetsko vijeće Anita Skelin Horvat

Filozofskog fakulteta Rendićeva 28 A

Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

JEZIČNO POSUĐIVANJE U HRVATSKOJ: USPOREDBA DVAJU RAZDOBLJA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: kroatistika

Obrazloženje: U znanstvenoj je literaturi mnogo radova iz područja kontaktne lingvistike, ali je malo radova koji se tim područjem bave istovremeno i na sinkronijskoj i dijakronijskoj razini. Cilj nam je prikupiti građu tj. posuđenice, tuđice i prevedenice koje su se pojavile u hrvatskom jeziku u zadnjih dvadesetak godina i usporediti je s istom građom iz ranijih razdoblja kako bismo vidjeli sličnosti i razlike za koje pretpostavljamo da će se pojaviti. Pretpostavka o razlikama temelji se na tome što su se te dvije skupine posuđenica pojavile u hrvatskom u razdobljima koja se uvelike razlikuju po svojim sociološkim, društvenim i mnogim drugim karakteristikama te da su te društvene razlike utjecale i na posuđenice, tj. na područja iz kojih su uzimane (javni život, politički i gospodarski život, tehnologija i medicina, kultura življenja, zabava, …) i jezike davaoce (ranije njemački, sada prvenstveno engleski, ali sve više i dalekoistočni jezici). Pretpostavka koju ćemo nastojati pokazati jest i to da postoje razlike u adaptaciji posuđenog materijala i njegovom daljem "životu" u hrvatskom jeziku između ove dvije grupe posuđenica. Nastojat ćemo utvrditi i vrijeme kada su se posuđenice iz ovog razdoblja prvi put pojavile u hrvatskom jeziku i kako su se adaptirale i integrirale u sustav hrvatskog jezika na svim lingvističkim razinama.

Cilj istraživanja: Prvenstveni nam je cilj prikupiti relevantnu građu koja će biti vremenski omeđena i dati analizu te građe na obje spomenute razine. Stručnjaci se uglavnom bave sinkronijskom razinom posuđivanja i zato nam je želja ovo istraživanje proširiti i na dijakronijsku razinu tako što ćemo nastojati utvrditi kada se neka posuđenica prvi put pojavila i gdje te pokušati objasniti zašto baš tada i u tome području. Cilj nam je dati i pregled sličnosti i razlika koje se javljaju među vremenski različitim građama.

Metode istraživanja: Građu ćemo sakupljati iz suvremenog korpusa hrvatskoga jezika. Služit ćemo se prvenstveno pisanom građom i usmenom u mjeri u kojoj nam je dostupna. Temelj pisane građe bit će nam nacionalni korpus hrvatskog jezika dopunjen primjerima iz tiska i iz književnih djela, a temelj za usmenu građu javna hrvatska televizija. Pri oblikovanju zaključka služit ćemo se sljedećim znanstveno-istraživačkim metodama: analizom, sintezom, komparacijom, te deskriptivnom metodom.

Nacrt strukture rada: Rad će se sastojati od tri dijela. Prvi će se dio odnositi na prikupljanje građe, tj. formiranje korpusa na kojem ćemo nastojati pokazati pretpostavke s kojima smo krenuli u ovo istraživanje. Drugi će se dio odnositi na sređivanje i analiziranje prikupljene građe. U trećem će se dijelu usporediti oba korpusa i donijeti zaključci na temelju formiranog korpusa i na temelju uspoređivanja sa starijim korpusom.

Zagreb, 14. 01. 2002.

Mentorica: Zamjenica voditeljice studija Kandidatkinja

Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Prof.dr.sc. Dubravka Sesar Anita Skelin Horvat

Nataša Stojaković

Džemala Bijedića 54/IV

Sarajevo

Sinopsis magistarskog rada

GLAGOL HAVE I PROŠLI PARTICIP U SHAKESPEAROVIM DRAMAMA - USPOREDBA S PERFEKTOM U SUVREMENOM ENGLESKOM

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: anglistika

U istraživanju koje predlažem želim ispitati upotrebu perfekta, a ponajprije prezent perfekta u dramama Williama Shakespeara. Prezent pefekt je analitičko glagolsko vrijeme čije se formiranje završava upravo u periodu ranog modernog engleskog (1500–1650). Njegov nastanak odgovara tendenciji nastanka analitičkih vremena, i širenja njihove upotrebe na račun starijih sintetičkih oblika u indoevropskim jezicima.

Engleski prezent perfekt se formirao od staroengleske glagolske fraze s glagolom have sa značenjem ‘imati’ i prošlog participa prijelaznih glagola koji se slagao s objektom, (neprijelazni glagoli sprezali su se glagolom be ‘biti’, a particip se slagao sa subjektom). Ovakav način tvorbe još je prisutan u Shakespearovo vrijeme, mada se glagol have uporedo upotrebljava i s neprijelaznim glagolima. Uporedo nastaju i nove glagolske kategorije: aspekt i vremenska korelacija

To još nije po svojoj upotrebi posve isti oblik koji danas poznajemo, pa je u naslovu označen tvorbenim elementima. Prisutnost prezent perfekta nije ista u standarnom engleskom i pojedinim dijalektima, gdje se zapravo zadržala fraza iz koje je i nastao, zbog čega prezent perfekt ima reputaciju ‘učenog’ vremena.

Osobenost engleskog prezent perfekta je u tome što se njime označava radnja koja se zbila u neko neodređeno vrijeme u prošlosti (nasuprot preteritu s određenim prošlim vremenom), a upotrebljava se i s prilozima koji označavaju nesvršeni vremenski period koji obuhvata i sadašnjost, pa je po svom značenju nesvršen. Već duže vrijeme prezent perfekt je vrlo prisutna tema jer se, posebno u američkom engleskomu, u upotrebi povlači upravo pred tim starijim sintetičkim oblikom prošlog vremena, tako da se preterit upotrebljava s prilozima tipičnim za prezent perfekt.

Rani moderni engleski i suvremeni engleski čine početak i posljednju fazu jednog historijskog perioda koji obuhvata konačno formiranje prezent perfekta i zatim povlačenje u suvremenom engleskom.

Cilj mi je analizirati prezent perfekt u glagolskom sistemu na početku perioda i uporediti ga sa stanjem u suvremenim varijetetima engleskog, i to s jedne strane standardnim britanskim i američkim engleskim, i britanskim i američkim dijalektima s druge.

Šire područje istraživanja bila bi fraza have + prošli particip u svim dijelovima glagolskog sistema. Uže područje istraživanja je ta galgolska fraza u smislu današnje upotrebe prezent perfekta, spram gramatikalizacije glagola have i pasivnog značenja prošlog participa, i njen odnos prema frazi be + prošli particip.

Uz osobni afinitet, Shakespearove drame kao korpus imaju prednost da su lako dostupne i obrađene tako da ne bi bilo ortografskih i leksičkih nedoumica oko oblika koji se nalaze u tekstu. A elementi koji ih čine upravo vrlo zanimljivim za ovakvo istraživanje su sljedeći.

To su dramski tekstovi jednog autora čije je vrijeme nastajanja period od gotovo četvrt stoljeća (vjeruje se od 1588. do 1611. godine).

U dramama su sadržane različite situacije pogodne radi svojih deiktičkih elemenata za pragmalingvistička razmatranja.

Likovi su iz različitih društvenih slojeva što se odražava u njihovom govoru, pa su drame i sociolingvistički zanimljive.

Obrazovani londonski engleski je bio pisani standard i osnova je današnjeg standarnog jezika. To je i jezik Shakespearovih drama. Ali kako to nije maternji dijalekt Williama Shakespeara koji se doselio u London, i zbog toga su očekivane razlike između drama s početka i kraja perioda nihova stvaranja.

Drame će biti analizirane po pretpostavljenom redosljedu njihova nastanka.

Temeljni metodološki postupci bili bi analitičko-sintetički postupak sa sintaktičko-semantičkom analizom i analizom sadržaja.

Struktura rada bi imala tri segmenta. Prvi segmenti bi bio historijsko-teorijski uvod u problem. Drugim segmentom prezentirali bi se rezultati istraživanja, dok bi u trećem ti rezultati bili postavljeni naspram stanja u suvremenom engleskom, i suvremenih teorijskih spoznaja

U postavljanju teorijskih osnova ovog rada i prikupljanju informacija o perfektu u suvremenom engleskom pošla bih od o tome objavljene literature.

Zagreb, 11. 2. 2002.

Mentor Voditeljica studija Kandidat

______________________ __________________________ __________________

Dr. Dora Maček Dr. Vesna Muhvić-Dimanovski Nataša Stojaković

Fakultetsko vijeće Barbara Štebih

Filozofskog fakulteta Ulica Dobriše Cesarića 65

Ivana Lučića 3 Zagreb

10000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

GERMANIZMI U RJEČNIKU

HRVATSKOGA KAJKAVSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Grana: kroatistika

Pri izboru teme za magistarski rad vodio me temeljni interes za pojavu jezičnog posuđivanja odnosno kontaktnu lingvistiku. Kao profesora njemačkog i hrvatskog jezika posebno me zanima upravo njemačko-hrvatski jezični dodir.Temeljne teorijske postavke rada bit će standardna djela s područja kontaktne lingvistike (Haugen, Weinreich, Filipović) te noviji doprinosi istraživanju njemačko-hrvatskog jezičnog dodira (Glovacki-Bernardi, Piškorec, Žepić). Cilj je istraživanja utvrditi brojnost, način adaptacije te stupanj tvorbene plodnosti germanizama u kajkavskom književnom jeziku.

Budući da se kao obrađivač na Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika svakodnevno susrećem s velikim brojem germanizama u kajkavskom književnom jeziku, njemačko-hrvatski jezični dodir istraživat ću na korpusu germanizama iz spomenutog rječnika. U prvom dijelu rada namjeravam iznijeti neka od osnovnih načela teorije jezika u kontaktu te razradu terminologije i metoda. Drugi dio obuhvatit će kraći pregled značajki i povijesti kajkavskoga književnog jezika te djela pisanih tim jezikom koja ulaze u korpus Rječnika hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. U trećoj cjelini dat ću prikaz povijesnih okolnosti koje su dovele do njemačko-kajkavskoga jezičnog kontakta. U četvrtom će se dijelu analizirati odabrani korpus s obzirom na fonološku, morfološku i djelomično semantičku adaptaciju germanizama te s obzirom na njihovu tvorbenu plodnost. Završni će dio uključiti i popis njemačkih modela sa svim pripadajućim replikama. Zaključno će se sažeti rezultati istraživanja te prihvatiti ili odbaciti polazne radne hipoteze.

Mentor: dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi Kandidat

Sumentor: dr. sc. Mira Menac-Mihalić Barbara Štebih

Voditeljica studija:

dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

Amira Turbić-Hadžagić Filozofski fakultet

Filozofski fakultet u Tuzli Sveučilište u Zagrebu

Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja

(1189 – 1461)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Obrazloženje: Proces izrade magistarske radnje Fonetske i paleografske odlike bosansko-humskih povelja (1189 – 1461) sadrži tri glavne etape.

Prva etapa obuhvaća prikupljanje primarne građe, tj. formiranje reprezentativnoga tipičnog korpusa povelja objavljenih ili povelja u zbirkama. Taj korpus čine do sada objavljene povelje i dopuna vlastitom zbirkom formiranom na osnovi uvida u originalne povelje. Bosansko-humske povelje neistražen su korpus povijesti bosanskoga jezika. Naše istraživanje prvi put bi u znanosti dalo cjelovitiju sliku jezika tih povelja i promjena koje su se u njemu dešavale od 12. do 15. st. Konkretna zapažanja u vezi s tom građom neće biti značajna samo za povijest srednjovjekovne bosansko-humske pismenosti, već i uopće za relevantne jezične procese toga vremena na širem južnoslavenskom planu. Dakle, detaljnija istraživanja motivirala su nas da fonetske i paleografske osobitosti sagledamo što konkretnije.

Druga etapa oblikuje raspored građe, dakle sređivanje i organiziranje prikupljenih znanstvenih informacija u smišljeniju cjelinu.

Treća etapa obuhvaća redigiranje raspoređene građe. Glavno težište je na pronalaženju “najpodesnijeg i najadekvatnijeg oblika i izraza za prikupljene i sređene naučne informacije.”

Nije nepoznato ako kažemo da se spomenute tri etape stvaralačkoga procesa manje-više miješaju, prepleću.

Teoretsko-metodološki pristup istraživanju: Problematika koja se istražuje zahvaćena je šire. Problemima ove radnje u povijesti bosanskoga književnog jezika ranije su se bavili samo neki autori, i to samo u segmentima (Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina (1189-1989), ANUBIH, Posebna izdanja, Knjiga CX, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 23, Sarajevo, 1989).

Naš teoretski pristup obuhvatio je šire razmatranje, vodeći računa o fonetskim i paleografskim osobitostima svih bosansko-humskih povelja koje su poznate i ostale sačuvane u Državnome arhivu u Dubrovniku, Zemaljskome muzeju u Sarajevu i u Državnome arhivu u Budimpešti.

Cilj istraživanja: Više desetljeća bosanski jezik tretiran je različito. Na osnovi toga odlučili smo da argumentirano predočimo neminovnu povijesnu stvarnost, otkrića i zaključke.

Da bismo to postigli, služit ćemo se kopijama originalnih povelja te javnosti prezentirane nekolicine objavljenih radova. Istina, jezik tih povelja je neistražen. Deskriptivnom/dijakronijskom metodom potrebno je izvršiti analizu toga jezika i doći do zaključaka o svim njegovim relevantnim značajkama i elementima koji ukazuju na postojanje bosansko-humske pisane manire i ujednačavanja unutar nje.

Naša želja je da doprinesemo što konkretnijem osvjetljavanju ovoga važnoga dijela povijesti bosanskoga jezika.

Metode istraživanja: Činjenice koje će sadržavati magistarska radnja bit će valjane, provjerene i točne. Napominjemo posebno da će biti crpljene najvećim dijelom iz prve ruke, iz povijesnih dokumenata. Činjenice crpljene iz sekundarnih izvora, kojih je, nažalost, malo, literature o predmetu bit će iskorišćeni tako da će oblikovani rezultati predstavljati, u stvari, spoj, sintezu činjenica crpljenih iz obje spomenute vrste izvora.

Pri oblikovanju teze bit će korišćene slijedeće naučnoistraživačke metode: komparacija, analiza, sinteza, normativna, deskriptivna i historijska metoda.

Mentor: Voditeljica studija: Kandidat:

Prof.dr.sc. Josip Silić dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Amira Turbić-Hadžagić

Zvonimir Jakobović

Vugrinščak 1

10430 SAMOBOR

Znanstveno područje: društvene znanosti

Polje: informacijske znanosti

Sinopsis magistarskog rada

MJERITELJSKI POJMOVI U NAJSTARIJIM

HRVATSKIM RJEČNICIMA

Jasnoća i pouzdanost mjeriteljskog nazivlja, kojim se iskazuju mjerni podaci, važna je ne samo u strukama u kojima je mjerenje važan postupak, nego u svekolikoj razmjeni informacija, a posebno u rječnicima, leksikonima i enciklopedijama. Osobito u vrijeme regionalnih i svjetskih integracija, popraćenih prijenosima podataka između različitih jezika, izražena je potreba za jednoznačnim mjeriteljskim nazivljem. To se posebno pokazalo pri prevođenju tehničkih i drugih međunarodnih normi na hrvatski jezik, izradi zakona i podzakonskih dokumenata u skladu sa zakonodavstvom Europske unije, pri izradi hrvatskih rječnika, leksikona i enciklopedija kao oslonca za nazivlje u svim drugim publikacijama. Stoga se prišlo istraživanju pojave i razvoja mjeriteljskog nazivlja u hrvatskom jeziku. Temelj su tomu istraživanja mjeriteljskog nazivlja u prvim hrvatskim rječnicima.

Podloga za istraživanje su do sada na hrvatskom jeziku objavljene mjeriteljske publikacije i publikacije u kojima se primjenjuje mjeriteljske spoznaje.

Spoznaje do kojih se došlo ovim radom poslužit će za pisanje, recenziranje i uređivanje publikacija, osobito hrvatskih normi, zakonskih i podzakonskih dokumenata, rječnika, leksikona i enciklopedija te školskih i sveučilišnih priručnika.

Uže područje ovoga rada jest istraživanje korijena hrvatskoga mjeriteljskog nazivlja u prvim rječnicima.

Cilj je istraživanja ustanoviti mjeriteljske nazive na hrvatskome jeziku zapisane u prvim hrvatskim rječnicima, kao polazište za istraživanje razvoja toga nazivlja. Svrha je tomu ustanoviti prirodne putove nastanka hrvatskoga stručnog nazivlja, kao osnovu za tvorbu današnjega nazivlja, bilo uzimanjem osnova iz rječničke baštine, bilo tvorbom navih naziva, bilo preuzimanjem naziva iz drugih jezika.

Postupci istraživanja su pretraživanje odabranih starih rječnika. Temeljem višegodišnjeg rada i publiciranja na području mjeriteljstva, izdvajani su onodobni mjeriteljski nazivi, te uspoređivani međusobno i s današnjim nazivima na hrvatskom jeziku. Na kraju je istražena zastupljenost tih naziva koji imaju oslonac u rječničkoj baštini u suvremenim hrvatskim temeljnim normama u području mjeriteljstva, rječnicima i leksikonima.

U Zagrebu, 19. travnja 2002.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Doc. dr. sc. Damir Boras Prof. dr. sc. Slavko Tkalac Zvonimir Jakobović

Voditelj smjera

Doc. dr. sc. Vladimir Mateljan

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Poslijediplomski studij lingvistike

Broj: 19

Zagreb, 22. travnja 2002.

Odluka Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike o molbi studenata Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike.

Na sjednici Vijeća Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike održanoj 17. travnja 2002. razmatrana je molba studenata Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike koji bi željeli pisati znanstveni magistarski rad i tako postići status magistra znanosti, što nije moguće na studiju koji polaze.

S obzirom na činjenicu da su polaznici studija glotodidaktike slušali stanovit broj predmeta na studiju lingvistike, odlučeno je da se iznimno – samo za ovu generaciju – ne zahtjeva upis dodatnog semestra, nego da se odrede predmeti iz kojih će zainteresirani studenti polagati ispit.

Odlučeno je također da će se svaki slučaj rješavati pojedinačno i to na temelju molbe koju će studenti podnijeti Vijeću Poslijediplomskog znanstvenoga studija lingvistike i indeksa (ili fotokopije indeksa) iz kojeg će se vidjeti koji su ispiti odslušani i položeni. Studenti kojima Vijeće odobri takvu mogućnost, platit će troškove ispita studiju lingvistike.
Poslijediplomski stručni studij glotodidaktike

Voditeljica poslijediplomskog studija

Lingvistike

Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

Filozofski fakultet

Zagreb

I. Lučića 3

Vijeću poslijediplomskih studija Fakulteta i Vijeću poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike

Na sjednici Vijeća poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike održanoj 26. travnja 2002. razmatran je dopis Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike kojim se određuju uvjeti studentima Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike koji bi željeli postići status magistra znanosti što im njihov studij ne omogućuje.

1. Vijeće Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike prihvaća uvjete koje je Vijeće Poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike odredilo za studente ove generacije (to su studenti koji su započeli studij šk. g. 2000/01.).

2. Vijeće Poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike moli Vijeće poslijediplomskog znanstvenog studija lingvistike da za buduće studente kojima je potreban akademski stupanj magistra znanosti a koji se u okviru primijenjene lingvistike bave pitanjima procesa učenja i poučavanja stranog jezika razmotri ove prijedloge:

- da ti studenti upišu poslijediplomski znanstveni studij lingvistike a da im se u okviru fakultativnih predmeta omogući slušanje predmeta iz programa poslijediplomskog stručnog studija glotodidaktike

- da odaberu pisanje magistarskog rada na poslijediplomskom znanstvenom studiju lingvistike i da rad bude usmjeren prema primijenjenolingvističkim sadržajima

- da student bira mentora iz Vijeća poslijediplomskog studija glotodidaktike

- da u povjerenstvu za ocjenu i obranu magistarskog rada jedan član bude član Vijeća znanstvenog studija lingvistike.

S poštovanjem

dr. sc. Yvonne Vrhovac

voditeljica studija

U Zagrebu, 28. travnja 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Snježane Čiče stečene na Filološkomu fakultetu u Beogradu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Snježana Čiča, hrvatska državljanka, rođena je 1971. godine u Karlovcu. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završila je u Topuskom. 1991. godine upisala je studij engleskog jezika i književnosti na Filološkomu fakultetu u Beogradu. Diplomirala je 19. lipnja 2001. godine i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti. U svojoj molbi navodi da joj je priznavanje potpune istovrijednosti potrebno radi zaposlenja.

Uvidom u ovjerene prijevode diplome, uvjerenja o položenim ispitima, detaljnog opisa odlušanih i položenih kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 27. travnja 2002.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Sonja Bašić

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Kao članovi Stručnog povjerenstva koje je imenovano za davanje mišljenja o molbi mr. sc. Borislava Dadića za potpunim priznavanjem istovrijednosti doktorske diplome stečene na Papinskom sveučilištu Sv. Križa u Rimu (Italija) podnosimo Vijeću sljedeće

MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Mr. sc. Borislav Dadić, predavač Filozofskog fakulteta u Zadru, pohađao je nakon stečene i nostrificirane magistarske diplome iz područja filozofije, poslijediplomski doktorski studij filozofije na Papinskom sveučilištu Sv. Križa u Rimu (Italija), koji je okončao 20. lipnja 2001. obranivši s uspjehom disertaciju pod naslovom Metafizika slobode u filozofiji Nikolaja Berdjajeva (na talijanskom jeziku). U postupku ispitivanja uvjeta za priznavanje istovrijednosti stečenog doktorata ustanovili smo da je apsolvirani studij adekvatan našem te da je disertacija (377 str.) u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu rad koji ispunjava najstrože kriterije koji se traže za doktorsku disertaciju iz područja filozofije. Disertacija je u međuvremenu objavljena u Njemačkoj.

Na temelju navedenoga predlažemo da se kolegi Dadiću prizna potpuna istovrijednost spomenute diplome i pravo na naziv doktora humanističkih i društvenih znanosti iz područja filozofije.

U Zagrebu, 8. travnja 2002. Članovi Stručnog povjerenstva:

Prof.dr.sc. Lino Veljak

Doc.dr.sc. Borislav Mikulić

Prof.dr.sc. Gvozden Flego

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske diplome

Ivice PETROVIĆA

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Ivice PETROVIĆA, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilištu u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, potvrdnica o diplomiranju, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, domovnica) utvrdili smo da je Ivica PETROVIĆ, rođen 15. lipnja 1977. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 9. listopada 2001. godine diplomirao studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Njemački jezik i književnost. o čemu mu je izdana i odgovarajuća potvrdnica s nadnevkom 12. listopada 2001.

Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je molitelj završio na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no smatramo da se diploma Ivice Petrovića može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti, ali uz uvjet da molitelj položi razlikovne ispite i to iz predmeta:

1. Teorija književnosti II.

2. Svjetska književnost

3. Novija hrvatska književnost

4. Metodika nastave hrvatskog jezika

5. Metodika nastave hrvatske književnosti

Zagreb, 24. 4. 2002. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof

dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske diplome

Irine BUDIMIR

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Irine BUDIMIR, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, indeks,domovnica) utvrdili smo da je Irina BUDIMIR , rođena 23. rujna 1975. godine u Širokom Brijegu, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 9. srpnja 2001. godine diplomirala studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Njemački jezik i književnost. o čemu joj je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 7. prosinca 2001.

Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je moliteljica završila na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te smatramo da se diploma Irine BUDIMIR može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti, ali uz uvjet da moliteljica položi razlikovne ispite i to iz predmeta:

1. Teorija književnosti II.

2. Svjetska književnost

3. Novija hrvatska književnost

4. Metodika nastave hrvatskog jezika

5. Metodika nastave hrvatske književnosti

Zagreb, 24. 4. 2002. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske diplome

Šimuna NOVAKOVIĆA

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Šimuna NOVAKOVIĆA, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, indeks,domovnica) utvrdili smo da je Šimun NOVAKOVIĆ , rođen 29. kolovoza 1973. godine u Jaklićima, općina Prozor-Rama, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 21. prosinca 1999. godine diplomirao studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Njemački jezik i književnost o čemu mu je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 12. prosinca 2000.

Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je molitelj završio na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te smatramo da se diploma Šimuna NOVAKOVIĆA može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti, ali uz uvjet da molitelj položi razlikovne ispite i to iz predmeta:

6. Teorija književnosti II.

7. Svjetska književnost

8. Novija hrvatska književnost

9. Metodika nastave hrvatskog jezika

10. Metodika nastave hrvatske književnosti

Zagreb, 24. 4. 2002. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Zagreb, 24. travnja 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta

- Ovdje-

Predmet: Priznavanje istovjetnosti diplome Ljubice Kalinić

Zbog znatno promijenjenoga plana i programa studija kroatistike sukladno Zakonu o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, članak 8. stavak 2., objavljen u Narodnim novinama br. 57. od 12. 7. 1996. potrebno je položiti dopunske ispite da bi diploma koju je izdao Filozofski fakultet Sveučilišta u Novom Sadu bila priznata kao istovjetna s fakultetskom diplomom "Profesora hrvatskog jezika i književnosti" Filozofskog fakulteta Sveučitišta u Zagrebu.

Dopunski ispiti:

1. Hrvatski standardni jezik
2. Novija hrvatska književnost
3. Stilistika hrvatskoga jezika
4. Metodika nastave hrvatskoga jezika
5. Metodika nastave hrvatske književnosti
6. Starija hrvatska književnost
7. Poredbena slavenska gramatika
8. Hrvatska povijest
9. Povijest hrvatskog jezika
10. Hrvatska dijalektologija

Povjerenstvo

____________________________

(Prof. dr. Vlado Pandžić)

____________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija)

____________________________

(Prof. dr. Krešimir Nemec)

Poštovani kolege,

dio dokumenata prof. Ljubice Kalinić (rođene Suvajac) se zagubio u postupku nostrifikacije, pa smo pripremili fotokopije, na osnovu kojih biste vi trebali odrediti koje bi još ispite kandidatica trebala položiti da bi joj se priznala diploma prof. hrvatskoga jezika i književnosti.

Uvidom u originalne dokumente i u razgovoru s gospođom Kalinić, stekao sam dojam da bi ona bila spremna polagati diferencijalne ispite, slično kao što polažu naši studenti bivšega studija jednopredmetne jugoslavistike, dakle po programu jednopredmetne kroatistike.

Kako je predmet bio zametnut negdje između naša dva Odsjeka, molim vas da u što kraćem roku predložite rješenje, odnosno Fakultetskom vijeću odredite diferencijalne ispite koje bi kandidatica morala polagati.

Uz pozdrave!

Pročelnik Odsjeka za slavenske jezike i književnosti

Prof. dr. Zvonko Kovač

Zagreb, 16. travnja 2002.

Znanstveno-nastavnom vijeću

Filozofski fakultet

I. Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet: Nostrifikacija sveučilišne diplome profesorice Ljubice Kalinić rođ. Suvajac stečene na Filozofskom fakultetu Univeriteta u Novom Sadu

I Z V J E Š T A J

Profesorica Ljubica Kalinić rođena Suvajac diplomirala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu na studiju Srpsko-hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti 7. prosinca 2000. godine. Iz priložene dokumentacije te poznavanja nastavnoga plana i programa studija Srpsko-hrvatskog jezika i jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu povjerenstvo zaključuje da su i plan i program studija istovrijedni planu i programu na našem studiju Dvopredmetne slavistike.

Stoga predlažemo da se diploma profesorice Ljubice Kalinić stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu nostrificira kao istovrijedna našoj diplomi sa stručnim nazivom Diplomirana slavistica (težište: južnoslavenska filologija i južnoslavenske književnosti).

Kako je Vijeće jednom već odlučilo u sličnom slučaju, profesorica Kalinić se upućuje na ispit iz hrvatskoga jezika.

U Zagrebu, 08. 04. 2001.

Članovi povjerenstva:

1. Dr. Dušan Marinković, izv. prof.

2. Dr. Zvonko Kovač, red. prof.

3. Dr. Borislav Pavlovski, izv. prof.

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 25. 4. 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o mogućnosti priznavanja diplome

Adnana Tufekčića, stečene na Odsjeku za pedagogiju

Filozofskog fakulteta u Sarajevu (BiH) kao potpuno istovjetne

diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Adnana Tufekčića, stečene na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu (BiH) kao potpuno istovjetne diplomi stečenoj na studiju pedagogije u Republici Hrvatskoj. Priznavanje se traži zbog nastavka studija na poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta.

Uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, br.57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Adnan Tufekčić, rođen 2. siječnja 1974. godine u Brnjičanima, općina Srebrenik (BiH), državljanin Bosne i Hercegovine, osnovnu je i srednju školu ( s odličnim uspjehom u svim razredima ) završio u Srebreniku. Šk. godine 1995/96. upisao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli studij na Odsjeku za razrednu nastavu, koji je nastavio na Pedagoškoj akademiji u Zenici i diplomirao 1997. godine. Tijekom studija, kao najbolji je student proglašen “studentom generacije “ i nagrađen “Zlatnim lancem Akademije”. Nakon toga upisuje studij pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu koji diplomira s odličnim uspjehom već tijekom studija 8. semestra.

Do sada je radio u Osnovnoj školi “Rapatnica” u Srebreniku kao učitelj razredne nastave, te postao nastavnik-mentor. Po završetku studija pedagogije u istoj je školi počeo raditi kao školski pedagog. Sada radi kao asistent na Filozofskom fakultetu u Tuzli na kolegijima iz pedagogije i didaktike. Priznavanje diplome traži zbog nastavka studija na poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na osnovu uvida u nastavni plan i program studija koji je pristupnik završio, kao i popisa položenih ispita, Povjerenstvo konstatira da je pristupnik završio četverogodišnji sveučilišni studij iz područja pedagogije i time stekao akademski naziv “profesor pedagogije”, kao i da se taj studij velikim dijelom podudara sa studijem pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu, pa donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se Adnanu Tufekčiću prizna diploma stečena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, smjer pedagogija, kao potpuno istovjetna diplomi studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu i prizna akademski naslov "profesor pedagogije" i sva prava koja mu po propisima pripadaju, ali uz uvjet da prije toga položi ispit iz hrvatskog jezika. Naime, priznavanjem se ova diploma u potpunosti izjednačava s diplomom stečenom u Hrvatskoj, što znači da pristupnik stiče i pravo zapošljavanja. Kako pristupnik nije državljanin RH, prije priznavanja potpune istovjetnosti diplome on mora položiti ispit iz hrvatskog jezika.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

-------------------------------------

2. Dr. sci. Edita Šooš, izv. prof.

--------------------------------------

3. Koraljka Posavec, asist.

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 25. 4. 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o mogućnosti priznavanja diplome

Midhata Šabanovića, stečene na Odsjeku za pedagogiju

Filozofskog fakulteta u Sarajevu (BiH) kao potpuno istovjetne

diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Midhata Šabanovića, stečene na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu (BiH) kao potpuno istovjetne diplomi stečenoj na studiju pedagogije u Republici Hrvatskoj. Priznavanje se traži zbog nastavka studija na poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju ovog Fakullteta.

Uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, br.57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Midhat Šabanović, rođen 23. svibnja 1973. godine u Tuzli (BiH), državljanin Bosne i Hercegovine, završio je u Tuzli, 1992. godine, gimnaziju “Meša Selimović” i stekao naziv “suradnik u nastavi”. Jednu školsku godinu radio je kao nastavnik razredne nastave u osnovnoj školi u Vukoviju (općina Kalesija), a 1994. godine upisuje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu četverogodišnji studij na Odsjeku za pedagogiju, koji apsolvira 1998. godine. Te se godine ponovo vraća u Vukoviju i radi kao nastavnik razredne nastave. Diplomirao je krajem 1999. godine.

Početkom 2000. godine postaje asistent Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Tuzli, gdje i danas radi. Priznavanje diplome traži zbog nastavka studija na poslijediplomskom studiju Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na osnovu uvida u nastavni plan i program studija koji je pristupnik završio, kao i popisa položenih ispita, Povjerenstvo konstatira da je pristupnik završio četverogodišnji sveučilišni studij iz područja pedagogije i time stekao akademski naziv “profesor pedagogije”, kao i da se taj studij velikim dijelom podudara sa studijem pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu, pa donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se Midhatu Šabanoviću prizna diploma stečena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, smjer pedagogija, kao potpuno istovjetna diplomi studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu i prizna akademski naslov "profesor pedagogije" i sva prava koja mu po propisima pripadaju, ali uz uvjet da prije toga položi ispit iz hrvatskog jezika. Naime, priznavanjem se ova diploma u potpunosti izjednačava s diplomom stečenom u Hrvatskoj, što znači da pristupnik stiče i pravo zapošljavanja. Kako pristupnik nije državljanjin RH, prije priznavanja potpune istovjetnosti diplome on mora položiti ispit iz hrvatskog jezika.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

-------------------------------------

2. Dr. sci. Edita Šooš, izv. prof.

--------------------------------------

3. Koraljka Posavec, asist.

-------------------------------------

Odsjek za psihologiju

Filzofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Nostrifikacija doktorske disertacije

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Vijeće Poslijediplomskih studija iz psihologije imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti može li se priznati istovrijednost diplome stečene u postupku za stjecanje doktorata iz psihologije na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu. Povjerenstvo je razmotrilo svu priloženu dokumentaciju, koja uključuje i cjelovitu doktorsku disertaciju Ivana Štengla, pa podnosi Vijeću

I z v j e š ć e

Ivan Štengl rođen je 1963. godine u Samoboru, gdje je završio osnovnu školu. Nakon toga završio je interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika u Zagrebu, te 2 godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Teološke studije nastavio je 1985. godine na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je i diplomirao 1988. godine. Ta mu je diploma ("diplomirani teolog") nostrificirana na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1994. godine.

Po diplomiranju zaređen je za katoličkog svećenika zagrebačke nadbiskupije, nakon čega je upisao studij psihologije na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu, kojeg je završio 1993. godine, licencom iz psihologije. Kandidat, doduše, ne spominje licencu, već govori o magistarskom radu pod naslovom "Tehnika derefleksije u logoterapiji".

Po završetku studija vratio se u Hrvatsku gdje je od 1993. do 1995. službovao kao župni vikar u jednoj od zagrebačkih župa. Od 1995. do 1999. radio je na doktorskoj disertaciji pod naslovom "Iskustvo sebe u perspektivi Viktora E. Frankla - Doprinos novijoj diskusiji u logoterapiji i egzistencijalnoj analizi" koju je u svibnju 2000. godine obranio na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu. Pristankom komisije radnja je objavljena u skraćenom obliku (4. poglavlje), čime je stekao titulu "doktor psihologije". Od jeseni 2001. godine zaposlen je kao honorarni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a molbu za priznavanje istovrijednosti stečene doktorske diplome podnosi s ciljem stalnog zapošljavanja na tom fakultetu, koji je uključen u Sveučilište u Zagrebu.

Priloženi dokumenti osim toga pokazuju da je za svoju doktorsku disertaciju, a zbog njezine izvrsnosti, bio nagrađen i posebnom sveučilišnom medaljom. Tijekom svog studija na Papinskom salezijanskom sveučilištu pohađao je tečajeve iz logoterapije i egzistencijalne terapije V. Frankla.

Ocjena i preporuka povjerenstva

Iz priložene dokumentacije proizlazi da je Ivan Štengl diplomirao pedagogiju i psihologiju na Papinskom salezijanskom sveučilištu i stekao licencu iz psihologije. Prema navodima iz priloženog životopisa, kandidat tu licencu smatra ekvivalentom znanstvenom magisteriju, iako od našeg sveučilišta nije zatražio takvu nostrifikaciju.

Ivan Štengl zatražio je od Filozofskog fakulteta samo priznavanje istovrijednosti svog doktorata, a da prethodno nije zatražio nostrifikaciju temeljnog studija psihologije. Budući da je nemoguće priznavanje istovrijednosti doktorske radnje iz psihologije, bez prethodnog priznavanja istovrijednosti studija psihologije, stručno povjerenstvo smatra da se ne može priznati istovrijednost doktorske diplome, te preporuča Ivanu Štenglu da zatraži priznavanje istovrijednosti studija psihologije, koji čini jedan od preduvjeta za doktorski studij i izradu doktorske radnje iz psihologije.

U Zagrebu, 26. 03. 2002.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru

Dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

Dr. sc Lidija Arambašić, izv. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILIZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za priznavanje potpune istovri-

jednosti strane diplome

Zdenke Culiberg (Ljubljana)

Izabrani u stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti strane diplome Zdenke Culiberg na sjednici Odsjeka za romanistiku od 29.01.2002. u sastavu: dr.sc. Ingrid Šafranek, izv.prof., dr.sc. Sanja Grahek, docent i Blaženka Bubanj, viši lektor, donosimo skupno

I Z V J E Š Ć E

(Nadsopuna Izvješću od 5.13.2002.)

Nakon što smo proučili materijale i dokumente priložene molbi Zdenke Culiberg (Ljubljana, Slovenija) za priznavanje istovrijednosti njezine diplome "Master of Arts" stečene na sveučilištu Perdue University - Indiana, USA 1988. god., zaključili smo sljedeće:

Ova svjedodžba ne može se izjednačiti s akademskim stupnjem magisterija u Republici Hrvatskoj. Trajanje studija od dvije godine (1986-88) bio bi usporedivo s domaćim poslijediplomskim studijem, ali ne i sadržaj i razina nastavnog programa i drugih uvjeta naobrazbe. Molbi nije priložen magistarski rad s obrazloženjem da je izgubljen, nego samo niz seminarskih zadaća pod skupnim naslovom "Une promenade ŕ travers la littérature française" - "Šetnja kroz francusku književnost"). Kandidatkinja sama u molbi napominje da su ti radovi bili sastavni dio njezinog "magistarskog" studija, ali da je završni rad kao takav "nedostatan", iako je zapravo nepostojeći.

Iz molbe nije također jasno traži li kandidatkinja nostrifikaciju američke diplome ili samo pravo na prijavljivanje i izradu magisterija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (za koji uostalom predlaže i temu); studij na Perdue University bi u ovom drugom slučaju trebao biti priznat kao ekvivalent odslušanom poslijediplomskom studiju (ali ne i diplomi o stečenom akademskom stupnju magistra znanosti).

Zaključujemo, bez obzira na tu nejasnoću, da se američkoj diplomi "Master of Arts" Zdenke Culiberg ne može priznati istovrijednost s domaćim magisterijem iz književnosti. Pored toga, sam studij po svom sadržaju ne odgovara domaćem poslijediplomskom studiju iz književnosti jer njegov nastavni sadržaj obuhvaća isključivo teme iz francuske književnosti, a što nije analogno sadržaju u poslijediplomskog studija smjera književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prema tome se na temelju uvida u priloženu dokumentaciju ne može smatrati da kandidatkinja ima pravo na prijavljivanje i izradu magistarskog rada iz francuske književnosti na ovom Fakultetu samo u slučaju da odsluša još jedan semestar poslijediplomskog studija - smjer književnost i da položi dva dopunska ispita i to Opću povijest književnosti i Teoriju književnosti. Kandidatkinja može u tom slučaju u dgovoru s mentorom izabrati temu magistarskog rada i uz odobrenje Fakultetskom vijeća pristupiti njegovoj izradi.

Članovi povjerenstva:

dr.sc. Ingrid Šafranek, izv.prof.

dr.sc. Sanja Grahek, docent

Blaženka Bubanj, viši lektor

Pridruženi član povjerenstva dr.sc. Milivoj Solar, red.prof. u miru

za nadopuni Izvješću od 5.03.02.

Zagreb, 25.04.2002.

Znanstveno-nastavnom vijeću

Filozofski fakultet

I. Lučića 3

10000 Zagreb

Predmet: Nostrifikacija sveučilišne diplome magistre slavenske filologije Ilone Pamić, rođ. Bebenek, 1975., stečene na Institutu za slavensku filologiju Jagielonskog sveučilišta u Krakovu

I Z V J E Š T A J

Magistra slavenske filologije Ilona PAMIĆ, rođena Babenek, 1975. godine u Bielsko-Biala (Poljska) diplomirala je na Institutu za slavensku filologiju Jagielonskoga sveučilišta u Krakovu na studiju slavenske filologije (s težišten na hrvatskom i srpskom jezikoslovlju) 19. 04. 2002. godine. Iz priložene dokumentacije te uvidom u nastavni plan i program studija vidljivo je da se kandidatici ne može izdati diploma kroatistike, ali joj se može kao istovjetna priznati diploma studija slavistike, pod uvjetom da položi ispit iz Novije slovenske književnosti. Uvidom u popis odslušanih predmeta i položenih ispita vidljivo je da je kandidatica položila dostatan broj općeslavističkih i uvodno-teorijskih predmeta, da ima dostatno znanje južnoslavenske filologije, kakvo je uobičajeno za strane slaviste, ima položene kolegije iz hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga jezika, kao i iz hrvatske i srpske književnosti. Njezin završni, magistarski rad, Riječi vezane za uzgoj vinove loze u hrvatskom književnom jeziku, nije adekvatan našem magisteriju, nego ga priznajemo kao završni, diplomski rad.

Stoga predlažemo da se diploma magistre Ilone Pamić stečena na Institutu za slavensku filologiju Jagielonskoga sveučilišta u Krakovu nostrificira kao istovrijedna našoj diplomi sa stručnim nazivom Diplomirana slavistica (težište: južnoslavenska filologija i južnoslavenske književnosti), uz uvjet da položi ispit iz Novije slovenske književnosti.

Sukladno odluci Vijeća za slične slučajeve, Ilona Pamić se upućuje također i na ispit iz hrvatskoga jezika.

U Zagrebu, 30. 04. 2002.

Članovi povjerenstva:

1. Dr. Zvonko Kovač, red. prof.

2. Dr. Dušan Marinković, izv. prof.

3. Dr. Borislav Pavlovski, izv. prof.

Stručno povjerenstvo

u postupku priznavanja diplome

Patricie Fornažar

Dr. Sanja Roić, red. prof.

Dr. Dragutin Horvat, izv. prof.

Mr. Tatjana Peruško, asistent

Izabrani u stručno povjerenstvo u postupku priznavanja fakultetske diplome Patricie Fornažar, podnosimo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Patricia Fornažar završila je osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u Poreču, a studirala je na Sveučilištu u Trstu moderne filologije u trajanju od osam semestara i diplomirala 12. listopada 2000. godine stekavši akademski naziv "Laurea di dottore in lingue e letterature straniere, indirizzo filologico letterario". Za vrijeme studija položila je 27 ispita (talijanistika, germanistika, kroatistika) i obranila diplomski rad (300 str.) s najvišom ocjenom i pohvalom.

U toku studija odslušala je i položila ispite iz kolegija "Didaktika modernih jezika" i "Glotodidaktika". S obzirom na priloženi program studija predlažemo da se prizna potpuna istovrijednost njezine diplome s fakultetskom diplomom Profesora talijanskog jezika i književnosti i profesora njemačkog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj.

1. .............................................

Dr. Sanja Roić, red. prof.

Predsjednik povjerenstva

2. .............................................

Dr. Dragutin Horvat, izv. prof.

Član povjerenstva

3.............................................

Mr. Tatjana Peruško, asistent

Član povjerenstva

U Zagrebu, 28.3.2002.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA

Hrvatski seminar za strane slaviste

Broj: 10-2002

Zagreb, 30. travnja 2002.

Upravi Filozofskog fakulteta

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Predmet: Program XXXI. (2002.) seminara Zagrebačke slavističke škole -

Hrvatskog seminara za strane slaviste

Ovogodišnji seminar Zagrebačke slavističke škole - Hrvatskog seminara za strane slaviste održat će se od 26. kolovoza do 7. rujna 2002. u Dubrovniku. U predradnjama za organiziranje ovogodišnjeg seminara, predviđeno je da bi seminaru nazočilo do osamdesetak seminarista (po uobičajenoj podjeli mjesta: polovica iz mjesta gdje su hrvatski lektorati, polovica po konvencijskim obvezama Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske).

U skladu s Pravilnikom (prihvaćenim na Fakultetskom vijeću 17. svibnja 2001.), uprava Škole, izabrana za dvogodišnje razdoblje, predložila je Vijeću Odsjeka za kroatistiku prijedlog programa XXXI. seminara, a ono ga podnosi Fakultetskom vijeću na odobrenje.

Programom su predviđene sljedeće aktivnosti:

1. Rad lektorata:

- dva fakultativna lektorata i proseminara (iz staroslavenskoga i hrvatske povijesti, od 8 do 9 sati: voditelji: mr. Tanja Tomašić, dr. Ivica Prlender)

- šest obveznih lektorata i proseminara (za različite grupe sudionika, od 9 do 11,15 sati: voditelji mr. Milvia Gulešić, prof. Marija Smolić, prof. Evelina Rudan, dr. Krešimir Bagić, mr. Tomislav Bogdan, mr. Krešimir Mićanović, dr. Josip Silić).

2. Tematski blokovi

- jezikoslovni (voditelj prof. dr. Ivo Pranjković) ove godine ima zajedničku temu "Hrvatski glagolski sustav". U prvome tjednu rada seminara (od 26. do 31. kolovoza 2002.) voditelj je predvidio šest predavanja (od 11,30 do 13 sati) uglednih znanstvenika iz navedene problematike, uvodno predavanje i završnu riječ. Uz jednu verziju rada za okruglim stolom, o temi, bit će predočene i "Novosti iz jezikoslovne kroatistike"

- književni (voditelj prof dr. Krešimir Nemec) ove godine ima zajedničku temu "Žena u hrvatskoj književnosti i kulturi". U drugome tjednu rada seminara (od 2. do 7. rujna 2002.) voditelj je predvidio pet predavanja uglednih znanstvenika i poznavatelja ove problematike, uvodno i završno predavanje, razgovor sa ženama književnicama/kulturnim djelatnicama. Predočit će se "Novosti iz književne i kulturološke kroatistike"

3. Kulturološki sadržaji (koordinator doc. dr. Ivica Prlender)

Ugledni znanstvenici će sudionicima seminara dati informacije o povijesnom i kulturnom identitetu Dubrovnika, kulturni razvoj Dubrovnika i Hrvatske tijekom vremena. Prezentirat će se odabrani detalji iz hrvatske likovne i glazbene baštine.

Detaljno će upoznati kulturne znamenitosti Dubrovnika i okolice (Cavtat, Ston, Elafitsko otočje). Programom je predviđeno nazočenje likovnim izložbama, jednoj dramskoj predstavi, jednom glazbeno-scenskom recitalu.

Detaljan pregled programa, s točno navedenom satnicom svih aktivnosti, otisnut će se i otposlati svim sudionicima seminara.

Uprava i Stručno vijeće Škole, te svi uključeni u ovogodišnji program, učinit će

sve što je u njihovoj moći da i ovogodišnji seminar protekne u redu i da bude u službi svoje temeljne uloge: promidžbe hrvatskog jezika, književnosti i kulture inozemnim polaznicima.

Voditelj Zagrebačke slavističke škole (Hrvatskog

seminara za strane slaviste)

----------------------------

/prof. dr. Stipe Botica/

FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

ZAGREBAČKA SLAVISTIČKA ŠKOLA

Zagreb, 30.4.2002.

PLANIRANI PRIHODI I TROŠKOVI 31. SEMINARA

ZAGREBAČKE SLAVISTIČKE ŠKOLE

1. TROŠKOVI

I. NASTAVA 155.000,00 kn

- naknade za rad predavača i lektora 90.000,00

- putni troškovi 65.000,00

II. KNJIGE 20.000,00 kn

III. TISKARSKI TROŠKOVI 20.000,00 kn

IV. UPRAVA 50.000,00 kn

– naknade za rad 45.000,00

- putni troškovi (za odlazak na

seminar u Dubrovnik) 5.000,00

V. HOTELSKI TROŠKOVI I IZLETI 400.000,00 kn

- smještaj u hotelu 340.000,00

- kulturni sadržaji i izleti 50.000,00

- najam prostora 10.000,00

VI. MATERIJALNI TROŠKOVI 25.000,00 kn

(PTT, fotokopiranje, potrošni

materijal, i sl.) ____________

UKUPNI TROŠKOVI 670.000,00 kn

2. PLANIRANI PRIHODI

1. Ministarstvo znanosti i tehnologije 400.000,00 kn

2. Ministarstvo kulture 140.000,00 kn

3. Gradski ured za kulturu 80.000,00 kn

4. Donacije 50.000,00 kn

_____________

UKUPNO 670.000,00 kn

Voditelj Zagrebačke slavističke škole

(Hrvatskog seminara za strane slaviste)

Prof. dr.sc. Stipe Botica

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Tel.: 01/61-20-150; Fax: 01/61-56-879

Br.: 69 od 02.05.2002.

Zagreb, 02. svibnja 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odsjecima Filozofskog fakulteta

Predmet: Prijedlog za reguliranje načina izvješćivanja odsjeka Filozofskog fakulteta o zaključcima Fakultetskog vijeća.

Kao član Fakultetskog vijeća i pročelnik Odsjeka za povijest više puta sam bio u situaciji, kao i svi drugi pročelnici, da usmeno moram tumačiti odluke Fakultetskog vijeća - redovito one koje su iziskivale prešne reakcije i/ili odluke - članovima Vijeća Odsjeka za povijest. To znači da se moglo dogoditi da izostane onakva obavijest kakva je nesumnjivo potrebna članovima Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kada je u pitanju rad Fakultetskog vijeća. Tome bi se moglo izbjeći kada bi nas Uprava Filozofskog fakulteta u kratkom roku, od najviše tjedan dana nakon održane sjednice Fakultetskog vijeća, obavještavala isključivo o onim zaključcima Fakultetskog vijeća koji iziskuju neupitno tumačenje i brzu reakciju odsjeka. (Svima nam je dobro poznato da je u nekoliko dana vrlo teško, ako ne i nemoguće, napisati zapisnik održane sjednice kakav redovito dobivamo tek za sljedeću sjednicu.)

Moram otvoreno reći da sam na ovu inicijativu ponukan i krajnje neugodnim iskustvom s posljednje sjednice Vijeća Odsjeka za povijest, održane 24. travnja t.g., kada je jedan član Vijeća Odsjeka tražio moju smjenu s mjesta pročelnika Odsjeka i to zato što nisam bio organizirao raspravu o kandidaturi za dekana Filozofskog fakulteta. Činjenica je da iz Uprave Filozofskog fakulteta nije bio stigao nikakav dopis o otvaranju tako važnog procesa izbora dekana, kao što nismo dobili u pisanoj formi ni kalendar faza izborne procedure. Situacija koju sam upravo spomenuo sigurno se ne bi dogodila da su svi odsjeci pravovremeno bili dobili u pisanoj formi sve obavijesti važne u procesu izbora dekana Filozofskog fakulteta.

Pročelnik Odsjeka za povijest

(dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.)