SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Broj: 01-20-4-2002.

Zagreb, 8. travnja 2002.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 8. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u utorak, 16. travnja 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Uručenje Odluke Senata o potvrdi izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

- prof. dr. sc. Aliji Kulenoviću

- prof. dr. sc. Gordani Slabinac

2. Prijedlozi za izbor dekana za akad. god. 2002/2003. i 2003/2004.

str. 18

3. Verifikacija zapisnika 7. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 19. ožujka 2002.

(prilog uz dnevni red)

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

4. Izvještaj stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku i prijedlog da se izabere Vlatko Broz

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU.

str. 19

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Renate Geld u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za anglistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 20

Od točke 6. do 11. Fakultetsko vijeće na sjednici od 16. srpnja 2001. prihvatilo je izvještaje stručnih povjerenstava pod uvjetom da će se izbor u navedena znanstveno-nastavna zvanja izvršiti nakon prihvaćanja pozitivne ocjene o održanim nastupnim predavanjima pristupnika.

6. Izbor dr. sc. Branke Janićijević u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmet Osnove genetike čovjeka.

str. 22

7. Izbor dr. sc. Veljka Jovanovića u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmete Statističke metode u antropologiji i Populacijska genetika

str. 23

8. Izbor dr. sc. Pavla Rudana u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmete Primijenjena antropologija i Uvod u antropologiju.

str. 24

9. Izbor dr. sc. Anite Sujoldžić u naslovno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmet Antropološka lingvistika.

str. 25

10. Izbor dr. sc. Jasne Miličić u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmet Ekologija čovjeka.

str. 26

11. Izbor dr. sc. Sanje Špoljar-Vržina u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmet Medicinska antropologija.

str. 27

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje antropologija, na Katedri za antropologiju, za predmet Informatički postupci u antropologiji.

Pristupnik: dr. sc. Lajos Szirovicza ispunjava uvjete iz članka 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena o nastupnom predavanju) str. 28

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Gorana Kardaša u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, na projektu “Južna Azija i Daleki Istok u Hrvatskoj i ona u njima” u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

str. 35

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Anite Peti-Stantić u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 37

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

15. Mišljenje za izbor mr. sc. Marine Vinaj u naslovno suradničko zvanje asistenta, iz područja društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmet Osnove organizacije građe, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 43

16. Mišljenje za izbor mr. sc. Jasmine Lovrinčević u naslovno suradničko zvanje asistenta, iz područja društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za predmet Dječje i školske knjižnice, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 45

17. Mišljenje za izbor mr.sc. Daria Markovića u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana filmologija u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Imenovani ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

str. 47

18. Mišljenje za izbor mr. sc. Dubravke Smajić u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmete Hrvatski jezik i jezična kultura u Kultura govorenja i pisanja na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 49

19. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Joška Vukosava u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Osnove statistike, Opća i socijalna psihologija i Policijska psihologija na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str. 51

Dpune:

19.1. Mišljenje za izbor dr. sc. Berislava Žarnića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmete: Logika i filozofija odgoja i Filozofija odgoja, na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 171

19.2. Mišljenje za izbor Josipa Božića u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofije, za predmete: Filozofija odgoja i Etika, na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 176

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

20. Izvještaj o radu Helene Tomas, znanstvene novakinje u Odsjeku za arheologiju.

str. 52a

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nataše Govedić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Retoričke paradigme dramskog subjekta: intermedijalna analiza Hamleta i Fausta.

str. 53

22. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li tema Marine Šegvić pod naslovom Sacerdotia u rimskom Iliriku svojim sadržajem i dalje aktualna za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija (odobrena od ZNV-a 17. prosinca 1987. u skladu s propisima Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti). str. 55

23. Molba mr. sc. Svjetlana Lacka Vidulića za odobrenje pisanja doktorskog rada na njemačkom jeziku, pod naslovom Geschlechter- und Liebesdiskurs in der österreichischen Literatur Ende des 19. und Ende des 20. Jahrhunderts (Spolni i ljubavni diskurz u austrijskoj književnosti koncem 19. i koncem 20. stoljeća) u postupku stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija. str. 56

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Alenke Kavčić -Ćolić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Arhiviranje slovenike na internetu: metodološki pristup, mentor prof. dr. sc. Aleksandra Horvat. str. 57

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Slavice Nikolovske za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Integrirani arhivski informacijski sustavi Republike Makedonije, mentor dr. sc. Oliver Iliev, docent na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Skopju. str. 59

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Krešimira Mićanovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije, mentor prof. dr. Marko Samardžija. str. 61

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Lane Hudiček za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i prihvaćanje teme pod naslovom Izražavanje kategorije posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća, mentor prof. dr. Ivo Pranjković. str. 62

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Miroslava Akmadže za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i utjecaj na crkveno-državne odnose. - Primjer Zagrebačke nadbiskupije, mentor prof. dr. sc. Marijan Maticka. str. 64

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Loretane Despot pod naslovom Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma (poveznice). str. 67

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Kate Lučić pod naslovom Međudjelovanje riječi, likovnog djela i glazbe u metodici hrvatskoga jezika i književnosti u razrednoj nastavi. str. 71

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jadranke Švarc, pod naslovom Uloga sveučilišta u inovacijskom društvu na primjeru industrijskih inovacija i tehnologija: primjer Hrvatske. str. 77

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivice Zaninovića pod naslovom Philip Larkin i njegova uloga u engleskom pjesništvu XX. stoljeća.

str. 82

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Radmana-Livaje pod naslovom Nalazi rimske vojne opreme iz sjeverne Hrvatske u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu. str. 85

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Đurđice Brezag Lugarić pod naslovom Tezaurus za pretraživanje u zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice. str. 88

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Bisere Čaušević pod naslovom Pregled kataložne jedinice: Struktura i sadržaj. str. 90

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Brleka pod naslovom Mjesto i značenje Teda Hughesa u tradiciji shakespearske kritike.

str. 94

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Siniše Miškovića pod naslovom Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću.

str. 98

38. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Emilije Kovač pod naslovom Modernizam u djelu Mare Ivančan. str. 104

39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Emilije Reljac-Fajs pod naslovom Književno djelovanje Frana Kurelca. str. 107

40. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Viki Jakaša Borić pod naslovom Reprezentativna stambena arhitektura 17. i 18. stoljeća u Splitu. str. 109

41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Enesa Quiena pod naslovom Minijature gotičkog stila u misalima zagrebačke nadbiskupije. str. 113

42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Silve Čulina Germošek pod naslovom Transformacijsko vodstvo i crte ličnosti rukovoditelja različitih hijerarhijskih razina. str. 116

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nine Lanović pod naslovom Lingvističko-stilistička analiza na primjeru poezije Jorge de Sene. str. 120

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Slavice Blažeka pod naslovom Psiho-socijalni potencijali maturanata (iz ratom različito zahvaćenih krajeva Republike Hrvatske) za uspješno suočavanje sa životnim izazovima. str. 122

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vanese Begić pod naslovom La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda meta' del XX secolo. str. 126

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija, sa sjednice održane 9. travnja 2002., preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje predmeta (dodatni prilog uz dnevni red)

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Slavka Buršića stečene na Filozofskomu fakultetu u Sarajevu. str. 129

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Velibora Stepanovića stečene na Filozofskomu fakultetu u Novom Sadu. str. 130

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sonje Aračić stečene na sveučilištu Universitŕ degli studi di Perugia u Italiji.

str. 131

49. Žalba Sandre Cvikić na odluku Fakultetskog vijeća od 18. veljače 2002. kojom se uvjetuje priznavanje potpune istovrijednosti diplome "Bachelor of Arts English and Sociology" stečene na University of Western Ontario, London, Kanada, polaganjem dopunskih ispita iz sociologije i anglistike. str. 132

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome iz pedagogije Martine Bilić stečene na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu ( BiH ). str. 134

51. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Vlatka Martinovića, stečene na Sveučilištu Louisville u Sjedinjenim Američkim Državama. str. 136

52. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Miline Žabko, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.

str. 137

53. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti strane diplome Zdenke Culiberg, stečene na sveučilištu Perdue University - Indiana, USA. str. 138

54. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Lucijane Leoni, stečene na Sveučilištu Ca' Foscari u Veneciji u Italiji.

str. 140

Dopuna:

51.1. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Rumjane Marinove Sedefčeve-Meštrović, stečene na Sveučilištu" Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji. str. 179

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

55. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje znanost o književnosti, za englesku/američku književnost na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku (Pristupnik dr. sc. Borislav Berić)

1. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof.

2. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent

3. dr. sc. Borislav Kneževnić, docent

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavač za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu

(Pristupnik Diana Vrkljan)

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta , izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polja odgojne znanosti, za predmete Metodika nastave biologije, Seminar metodike nastave biologije i Praktikum iz eksperimentalne nastave biologije, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. (Pristupnica: dr.sc. Edita Borić, viši asistent).

1. dr. sc. Anđelka Peko, doc. ( Pedagoški fakultet u Osijeku)

2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

3. dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

58. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti za predmet Didaktika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku ( Pristupnica: dr.sc. Anđelka Peko, doc).

1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

2. dr. sc. Ladislav Bognar, izv. prof.

3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu

(Pristupnica: dr. sc. Zora Raboteg-Šarić)

1. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan, znanstvena savjetnica (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" u Zagrebu).

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje da li je predložena tema pod naslovom Plinijeva geografija i etnografija Ilirika, mr. Alke Domić Kunić, sadržajem još aktualna za izradu disertacije, te da se odobri ponovno pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti.

1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

2. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

3. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

61. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Juraja Belaja za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Arheološka provjera nazočnosti templara i Iianovaca oko Ivanščice (Belski preceptorat)

1. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

2. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

3. dr. sc. Željko Tomičić, znan. savjetnik (Institut za arheologiju Zagreb)

62. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc Bartula Šiljega za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Proučavanje kasnoantičke naseljenosti Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja

1. dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

2. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

3. dr. sc. Željko Tomičić, znanstv. savjetnik (Institut za arheologiju u Zagrebu)

63. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Darka Lukića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Ratna trauma u dramskim tekstovima (Primjeri američke drame s temom vijetnamskog rata i hrvatske drame s temom Domovinskog rata)

1. dr.sc. Krešimir Nemec, red.prof.

2. dr.sc. Boris Senker, red.prof.

3. dr.sc. Ivan Matković, znanstveni suradnik

64. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Luke Vukojevića za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Istraživanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku (mentor prof. dr. Ivo Pranjković) 1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Milan Mihaljević, znan. savjetnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje

65. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Koraljke Posavec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Razvoj povijesti pedagogije u Hrvatskoj do 1918. godine.

1. dr.sc. Ivan Dumbović, izv. prof.

2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

3. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ivice Zvonara za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Svećenik teolog i političar dr. Fran Barac (1872.-1940.)

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Iskra Iveljić, docent

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ane Kandare za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Sklonost doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima i motivaciji

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

3. dr. sc. Majda Rijavec, izv. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Branimira Krištofića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Sociološka analiza procesa formiranja hrvatske upravljačke elite

1. dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

2. dr.sc. Rade Kalanj, red. prof.

3. dr. sc. Drago Čengić, doc. (Institut Ivo Pilar)

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

69 Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Suzane Marjanić pod naslovom Mitsko u usmenoknjiževnom – tragom Nodilove (re)konstrukcije "stare vjere" Srba i Hrvata

1. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

2. dr. sc. Ivan Lozica, znanstveni savjetnik u Institutu za etnologiju i folkloristiku

3. dr. sc. Milivoj Solar, red. prof.

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Stjepana Jagića pod naslovom Interkulturalno-pedagoške promjene pod utjecajem u slobodnom vremenu

1. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

2. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

3. dr. sc. Nikola Skledar, izv. prof. ( Filozofski fakultet u Zadru).

71. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Frane Dulibića pod naslovom Karikatura u Hrvatskoj do 1940. godine

1. dr. sc. Jasna Galjer, viši asistent

2. dr. sc. Zvonko Maković, docent

3. dr. sc. Ivanka Reberski, znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti.

72. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Predraga Markovića pod naslovom Šibenska katedrala na razmeđu srednjeg i novog vijeka

1. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.

2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr. sc. Emil Hilje, izv.prof. Filozofskog fakulteta u Zadru.

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

73. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tatjane Paškvan Čepić pod naslovom Engleski glagol carry u sintagmatskim i paradigmatskim odnosima

1. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.

2. dr. sc. Dunja Jutronić, red. prof. (Filozofski fakultet, Zadar)

3. dr. sc. Dora Maček, red. prof.

74. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Niemčić pod naslovom Ples i rod u lastovskom pokladu.

1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

2. dr. sc. Branko Đaković, docent

3. dr. sc. Tvrtko Zebec, struč. suradnik (Institut za etnologiju i folklor Zagreb)

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Snježane Radovanlija Mileusnić pod naslovom Ustroj i organizacija knjižnica zavičajnih muzeja u Hrvatskoj

1. dr. sc. Žarka Vujić, doc.

2. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red.. prof.

3. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. (u miru)

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vinka Prizmića pod naslovom Pripadnost vremenu i prostoru Simona Carmiggelta i Miljenka Smoje, kroz dnevnu kolumnu i tjednu rubriku Kronkel (=krivina) i Dnevnik jednog penzionera

1. dr. sc. Zoran Kravar, red. prof.

2. dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Mirko Tomasović, red. prof. u miru

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

77. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju

1. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

2. dr. sc. Branko Đaković, docent

3. dr. sc. Tomo Vinšćak, docent

78. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za ontologiju u Odsjeku za filozofiju

1. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.

2. dr.sc. Branko Despot, red.prof.

3. dr.sc. Milan Kangrga, red.prof. u miru

79. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik Odsjeka za germanistiku

1. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. dr. sc. Yvonne Vrhovac, red. prof.

80. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana kroatistika na Katedri za noviju hrvatsku književnost u Odsjeku za kroatistiku

1.Akademik Ivo Frangeš, u miru

2. dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.

3. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

81. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Odsjeku za lingvistiku

1. dr. Ranko Matasović, izv. prof.

2. dr. Vlasta Erdeljac, doc.

3. dr. Marko Tadić, doc.

82. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za metodiku nastave povijesti, iz predmeta Metodika nastave povijesti, u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

2. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

3. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

83. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Hrvatska povijest u srednjem vijeku II, na Katedri za hrvatsku povijest u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

3. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

84. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u 20. stoljeću, u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

2. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

3. dr.sc. Dušan Bilandžić, akademik, HAZU, Zagreb

85. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Svjetska povijest u 20. stoljeću, na Katedri za svjetsku povijest, u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.

2. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

3. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.

86. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmete Povijest starog Istoka, Povijest Grčke i Rima, Stara povijest hrvatskih zemalja, na Katedri za staru povijest u Odsjeku za povijest

1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.

2. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.

3. dr.sc. Filip Potrebica, red. prof.

87. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmete Povijest umjetnosti renesanse i Osnove arhitekture na Odsjeku za povijest umjetnosti.

1. dr. sc. Vladimir Marković, red.prof.

2. dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

3. dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

88. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju

1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru

89. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za ruski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

1. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, docent

2. dr. sc. Jelena Mihaljević-Djigunović, izv. prof.

3. dr. sc. Milenko Popović, red. prof.

90. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

1. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Ranko Matasović, izv. prof.

91. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku

1. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.

2. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.

3. dr. sc. Mate Zorić, prof. emeritus

92. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti polje jezikoslovlje, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku

1. dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

2. mr. sc. Iva Grgić, viši lektor

3. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

93. Prijedlog Odsjeka za etnologiju i fakultetske Katedre za antropologiju da se u plan i program studija etnologije i studija antropologije, u akad. god. 2002/03. uvrste izborni kolegiji: Aboridžinske kulture i Etika društvenih istraživanja. str.141

94. Prijedlog Odsjeka za povijest za odobrenje sudjelovanja u održavanju nastave iz predmeta Hrvatska povijest u ranom novom vijeku:

1. mr.sc. Nataši Štefanec, asistentici u Zavodu za hrvatsku povijest

2. Marku Šariću, ml.asistentu u Zavodu za hrvatsku povijest

3. Korneliji Jurin Starčević, ml. asistentici u Zavodu za hrvatsku povijest.

95. Molba mr. sc. Ive Grgić, više lektorice da joj se odobri održavanje 20 sati nastave u ljetnom semestru škol. god. 2001/2002. pri Scuola Superiore per Interpreti e Traduttori u Trstu.

96. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za osnivanje Katedre za rumunjski jezik.

str. 146

97. Opoziv odluke o otkazu Ugovora o radu s mr.sc. Alicom Knezović. str. 147

98. Prijedlog Odsjeka za sociologiju za uvođenje predmeta Sociologija roda. str. 157

Gostovanja

99. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja Davida Crystala iz Velike Britanije radi održavanja predavanja 16. svibnja 2002.

100. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja Larsa Lönnrotha sa Sveučilišta u Göteborgu radi održavanja predavanja 22. svibnja 2002.

101. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja Sveina Håkona Rossela sa Sveučilišta u Beču radi održavanja predavanja 23. i 24. svibnja 2002.

102. Prijedlog Odsjeka za etnologiju i fakultetske Katedre za antropologiju da se dr. Leonardi Kovačić odobri da bude gost-predavač u akad. god. 2002/03. za izborne kolegije Aboridžinske kulture i Etika društvenih istraživanja na studiju etnologije i na studiju antropologije.

103. Prijedlog Odsjeka za filozofiju za gostovanje prof.dr. Nevena Sesardića (Sveučilište Lingnan u Hong Kongu) da održi jedno predavanje u mjesecu svibnju 2002. za studente i nastavnike Odsjeka za filozofiju.

104. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za gostovanje prof. dr. Klausa Zelewitza (Sveučilište u Salzburgu) od 6. do 16. svibnja 2002. radi održavanja predavanja i seminara iz povijesti njemačke književnosti.

105. Prijedlog Odsjeka za psihologiju da se dr. Tomasu Tjusu, izvanrednom profesoru na Odsjeku za psihologiju Sveučilišta u Goeteborgu, Švedska, odobri održavanje predavanja studentima psihologije 28. 05. 2002. god. na temu Razvojna psihopatologija u okviru kolegija Razvojna psihologija I.

106. Molba Odsjeka za talijanistiku za odobrenje gostovanja prof. Concette D'Angeli sa Sveučilišta u Pisi, koja bi 28. svibnja 2002. održala predavanje pod naslovom "Due donne appassionate: Elsa Morante e Simone Weil".

Demonstratori

107. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor Ande Bukvić za demonstratora iz sredstava Odsjeka od 1.5.2002.

108. Potvrđivanje izbora novog demonstratora za knjižnicu Odsjeka za informacijske znanosti. Umjesto Ive Dočkal predlaže se za demonstratora Jasminka Jelača, a umjesto Luke Čvorišćeca predlaže se Kristina Tarnik.

Angažiranje vanjskih suradnika i ugovornih lektora

109. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za angažiranje ugovornog lektora za švedski jezik za ak. god. 2002/2003. (ime naknadno)

110. Molba Odsjeka za anglistiku za angažiranje vanjskih suradnika za akad. god. 2002/2003.

- prof. dr. Sonie Bićanić, za Moderni britanski roman (2 sata predavanja i 4 sata seminara tjedno)

- prof. dr. Sonje Bašić, za Moderni američki roman (2 sata predavanja 4 sata seminara tjedno)

- prof. dr. Damira Kalogjere, za Sociolingvistiku (2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno)

- dr. sc. Ivana Matkovića, za Američko društvo (2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno)

- prof. dr. Ive Vidana, za Britanski modernizam (2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno)

- prof. dr. Mirjane Vilke, za Metodiku nastave engleskog jezika (4 sata seminara i 2 sata vježbi tjedno)

- Ivane Bašić, za Engleski jezik I (12 sati vježbi tjedno)

- Kristijana Nikolića, za Engleski jezik I (6 sati vježbi tjedno).

- mr. sc. Nataše Govedić, za Uvod u skandinavske književnosti (ukupno 10 sati seminara)

- Stele Levanić, za Uvod u skandinavske književnosti (ukupno 8 sati proseminara)

- Vanje Rendulić, za Uvod u skandinavske književnosti (ukupno 12 sati proseminara).

- Nataše Štoković, za Norveški jezik (ukupno 4 sata vježbi tjedno).

111. Molba Odsjeka za povijest za angažiranje vanjskog suradnika mr. sc. Roberta Skenderovića, asistent u Hrvatskom institutu za hrvatsku povijest, za održavanje nastave iz predmeta Metodika nastave povijesti.

_________________

112. Prijedlog Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta za odobrenje za osnivanje Vijeća studenata Filozofskog fakulteta. str. 165

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

113. Molba Helene Tomas, znanstvene novakinje u Odsjeku za arheologiju za odobrenje plaćenog dopusta od 1. ožujka do 1. studenog 2002. godine. str. 169

114. Molba mr. sc. Tomislava Bogdana za odobrenje plaćenog dopusta od 1. svibnja do 30. lipnja 2002. radi studijskog boravka u Beču (Universitat Wien, Institut fur Slawistik).

115. Molba dr. sc. Davora Dukića za odobrenje plaćenog dopusta od 6. do 31. svibnja 2002. (točnije od 6. do 9., zatim od 13. do 18. te od 27. do 31. svibnja) radi jednomjesečne istraživačke stipendije koja mu je dodijeljena u okviru Ceepus-programa na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Grazu.

116. Molba prof. dr. sc. Milorada Pupovca za odobrenje plaćenog dopusta u trajanju od deset dana u vremenskom terminu od 17.04. - 27.04.2002. radi gostovanja na tri američka sveučilišta: University of Pittsburg, University of North Carolina at Chapell Hill i Columbia University.

117. Molba Jasenke Gudelj, mlađe asistentice na Odsjeku za povijest umjetnosti za odobrenje plaćenog dopusta od 1. travnja do 31. svibnja 2002. godine zbog studijskog boravka na Odsjeku za povijest umjetnosti Universita Ca Foscari u Veneciji.

Slobodno studijske godine

118. Molba prof.dr.sc. Gorana Švoba za odobrenje slobodne studijske godine 2002/03. (od 1.listopada 2002. – 30.rujna 2003.) str. 170

119. Obavijesti dekana i prodekana

120. Razno.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak

PRILOZI

Studentski zbor

Podružnica Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Ivana Lučića 3

Zagreb

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Prijedlog za izbor prof. dr. Nevena Budaka za dekana Filozofskog fakulteta

Potaknuti iznimno dobrim odnosima sa upravom Fakulteta, a posebice sa trenutnim dekanom prof. dr. Nevenom Budakom, zadovoljstvom studenata sa većinom promjena koje su se dogodile u posljednjih godinu i pol (točnije od od 1. listopada 2000.) predlažemo reizbor prof. dr. Nevena Budaka na mjesto dekana Filozofskog fakulteta. Smatramo da se tijekom njegova mandata bitno poboljšala organizacija na Filozofskom fakultetu, te uvođenje reda u isti (primjerice rad studentske referade) iako taj red nije odgovarao mnogima.

Financiranje studenata preko projekata za koje je tijekom mandata prof. dr. Nevena Budaka izdvojeno čak 250 000 kn, čime su studenti po prvi puta bili u mogućnosti ostvariti svoje prijeko potrebne projekte koji nikako ne bi bili ostvareni bez te pomoći.

Uvođenjem disciplinskih pravilnika za profesore, studente i ostale djelatnike Fakulteta, omogućena je kvalitetnija nastava i suživot na Fakultetu.

Studentski su predstavnici po prvi put bili uključeni u donošenje svih važnijih odluka na Fakultetu, a često su bili konzultirani i za sve ostale odluke.

Prof. dr. Neven Budak prvi je dekan nakon dugog razdoblja koji je razvio iznimno dobar odnos sa studentima te možemo reći da nije bilo nikakvih sukoba između uprave Fakulteta i studenata (što se ne bi moglo reći za prijašnje godine).

Ima još mnogo razloga zbog kojih bi prof. dr. Nevenu Budaku trebao biti potvrđen reizbor, no suludo ih je ovdje sve nabrajati pošto ih i sami članovi Fakultetskog vijeća vrlo dobro znaju.

Osobi koja je napokon zajedno sa prodekanima i Vijećem Fakulteteta počela uvoditi red na Fakultet potrebno je dati još barem jedan mandat da završi ono što je započeto, jer promjene su generealno pozitivne.

u ime podružnice Studentskog zbora

Filozofskog fakulteta

Krešimir Jurak

Odsjek za anglistiku

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 3. travnja 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađega asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku (3 izvršitelja na određeno vrijeme)

Imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađega asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u Vjesniku 1. ožujka 2002. godine prijavili su se: Romina Prvonožec, Jelena Parizoska, Vlatko Broz i Davor Černy. Pristupnica Jelena Parizoska povukla je svoju molbu u tijeku natječajnog postupka.

Uvidom u natječajne materijale utvrdili smo da pristupnici Romina Prvonožec i Davor Černy ne udovoljavaju uvjetima iz Zakona o visokim učilištima (čl. 89., stav. 1.) za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta jer nisu upisani na poslijediplomski znanstveni studij.

Pristupnik Vlatko Broz ispunjava uvjete iz Zakona o visokim učilištima (čl. 89., stav. 1.) za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta jer je 2000. godine upisao poslijediplomski znanstveni studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vlatko Broz dosad je vrlo uspješno položio većinu propisanih ispita na poslijediplomskom studiju lingvistike i pokazao zanimanje i smisao za znanstveni rad. Kako pristupnik već radi s pola radnoga vremena u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme s pola radnog vremena.

Predlažemo Fakultetskom vijeću da Vlatka Broza izabere u suradničko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku na određeno vrijeme s pola radnog vremena.

Stručno povjerenstvo:

prof. dr. Milena Žic-Fuchs

prof. dr. Damir Kalogjera

doc. dr. Višnja Josipović-Smojver

Odsjek za anglistiku

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

2. travnja 2002.

Predmet: Izbor Renate Geld u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za anglistiku

Imenovani u stručno povjerenstvo za izbor Renate Geld u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za anglistiku podnosimo Fakultetskomu vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Renata Geld rođena je 1972. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. 1996. godine diplomirala je engleski jezik i književnost na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. 2000. godine upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike također na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu. Iste je godine na Sveučilištu u Readingu u Velikoj Britaniji stekla diplomu Postgraduate Certificate in Teaching English as a Foreign Language.

Profesionalno iskustvo Renate Geld uključuje višegodišnji nastavni rad. Kao honorarni predavač godinu je dana vodila tečajeve engleskog jezika na Otvorenom sveučilištu u Zagrebu, a potom je jednu školsku godinu predavala u zagrebačkoj XVIII gimnaziji. Od 1994. do 2002. godine radila je u školi stranih jezika Aliter kao voditeljica programa i nastavnica. Bila je i mentorica studentima anglistike. U tom se razdoblju vrlo uspješno bavila i prevođenjem.

U srpnju 2001. godine sudjelovala je u mentorskom seminaru u Samari u Rusiji. Svoje iskustvo upravo primjenjuje u radu s mentorima studenata anglistike.

Renata Geld dosad je pokazala iznimno zanimanje i talent za istraživanje procesa učenja i poučavanja stranih jezika: njezin je diplomski rad o jezičnoj svjesnosti bio jedan od najuspješnijih u njezinoj generaciji, a svoje je istraživačke sposobnosti pokazuje i u radu na projektu na kojem je znanstvena novakinja.

Od 1. ožujka 2002. godine zaposlena je kao znanstvena novakinja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - projekt Engleski jezik u Hrvatskoj (0130514), glavni istraživač: dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović.

Osim znanja engleskoga i francuskog jezika te informatičke pismenosti Renata Geld posjeduje i izvrsne organizacijske i komunikacijske vještine koje su vrlo važne kako za rad sa studentima i mentorima, tako i za uspješno odvijanje istraživanja u sklopu spomenutoga projekta.

Smatramo da je Renata Geld vrlo perspektivna mlada znanstvena novakinja koja će se razviti u uspješnu znanstvenicu. Ona ispunjava i uvjete čl. 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti te, stoga, predlažemo da je se izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

dr. sc. Dora Maček, red. prof.

dr. sc. Višnja Josipović Smojver, docent

Prof. dr. sc. Dražena Papeš

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Predmet: Izvješće o nastupnom predavanju dr. sc. Branke Janićijević

Zagreb: 25.01.2002.

I z v j e š ć e

Znanstvena savjetnica dr. sc. Branka Janićijević održala je na Filozofskom fakultetu - Katedra za antropologiju, a u sklopu redovnog nastavnog procesa iz predmeta Osnove genetike čovjeka, svoje nastupno predavanje pod naslovom "Mendelovi zakoni nasljeđivanja u genetici čovjeka" 24.01.2002. godine u dvorani C-14 u vremenu od 8 do 9 sati. Predavanje je bilo unaprijed oglašeno i od Dekana odobreno, a nazoliči su mu studenti, nastavnici i suradnici te su na taj način bili zadovoljeni svi postavljeni uvjeti.

Dr. sc. Branka Janićijević jasno je i pregledno koncipirala predavanje dok je nastavno gradivo iznijela vrlo razumljivo, a temu je cjelovito zaokružila kroz diskusiju na kraju izlaganja. Pokazala je dobru dikciju i način izražavanja, a izlaganje je bilo popraćeno vizualnim pomagalima, što je omogućilo slušačima vrlo dobru preglednost i praćenje izlaganja.

Povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje nastupno predavanje dr. sc. Branke Janićijević uspješnim, čime su ispunjeni svi uvjeti za dovršenje postupka izbora u zvanje naslovnog redovnog profesora za predmet Osnove genetike čovjeka.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Dražena Papeš

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

0Prof. dr. sc. Miroslav Dumić

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

PREDMET: Izvješće o nastupnom predavanju dr. sc. Veljka Jovanovića

Zagreb, 25. siječnja 2002.

I z v j e š ć e

Stručno povjerenstvo za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje, čije su pozitivno izvješće za izbor znanstvenog savjetnika dr. sc. Veljka Jovanovića u zvanje redovnog naslovnog profesora prihvatili i Matično povjerenstvo i Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predložilo je, u skladu s naputcima, dekanu Filozofskog fakulteta vrijeme, mjesto i temu za nastupno predavanje.

Pristupnik dr. sc. Veljko Jovanović održao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu nastavnog procesa, unaprijed oglašeno nastupno predavanje pod naslovom Genetički drift 23. siječnja 2002. godine, u dvorani A-014 u trajanju od 12.00 do 13.00h. Predavanju su nazočili studenti, nastavnici i suradnici, tako da su bili zadovoljeni svi uvjeti postavljeni za uspješno izvođenje nastupnog predavanja.

Dr. sc. Veljko Jovanović izložio je u predavanju između ostalog i rezultate vlastitih istraživanja. Svoje je predavanje pristupnik jasno i pregledno koncipirao, a gradivo i popratne komentare razumljivo iznio rabeći pritom vizualna pomagala, te nakon jednog nastavnog sata vješto zaokružio temu. Pokazao je dobru dikciju i način izražavanja i pobudio značajan interes studenata.

Povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje nastupno predavanje dr. sc. Veljka Jovanovića vrlo uspješnim, čime su ispunjeni svi uvjeti za dovršetak postupka izbora u zvanje redovnog naslovnog profesora.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Miroslav Dumić

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Akademik Marko Šarić

Dr. sc. Silvije Vuletić, prof. emeritus

Dr. sc. Vitomir Belaj, redoviti profesor

Predmet: Izvješće o nastupnom predavanju prof. dr. sc. Pavla Rudana

Zagreb, 25. siječnja 2002. godine

I z v j e š ć e

Prof. dr. sc. Pavao Rudan održao je dana 23. siječnja 2002. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu redovnog nastavnog procesa iz predmeta "Uvod u antropologiju" svoje nastupno predavanje pod naslovom Holistički pristup proučavanju populacijske strukture u dvorani IV, u vremenu od 18.30 do 19.30 sati. Predavanje je bilo unaprijed oglašeno i od gospodina Dekana Filozofskog fakulteta odobreno, a nazočili su mu studenti, nastavnici i suradnici te su na taj način bili zadovoljeni svi postavljeni uvjeti.

Prof. Rudan jasno je i pregledno koncipirao predavanje u kojem je nastavno gradivo prikazao zanimljivo, a temu predavanja cjelovito zaokružio kroz završni prikaz povijesnih procesa kao laboratorija u kojemu se formiraju ljudske populacije. Pokazao je dobru dikciju i način izražavanja, služio se je nastavnim pomagalima (folijama u boji i pločom) i interesantnim primjerima omogućio slušačima vrlo dobru preglednost i mogućnost praćenja izlaganja.

Povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje nastupno predavanje prof. dr. sc. Pavla Rudana uspješnim čime su ispunjeni svi uvjeti za dovršenje postupka izbora u nastavno zvanje naslovnog redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za predmet Uvod u antropologiju.

Stručno povjerenstvo:

Akademik Marko Šarić

Dr. sc. Silvije Vuletić, prof. emeritus

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. profesor

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Josip Silić

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Predmet: Izvješće o nastupnom predavanju dr. sc. Anite Sujoldžić

Zagreb, 4. veljače 2002.

Izvješće

U postupku izbora u naslovno zvanje redovitoga profesora, dr. sc. Anita Sujoldžić održala je na Filozofskom fakultetu, u sklopu nastavnog procesa, unaprijed oglašeno nastupno predavanje pod naslovom Teorija jezika i govora u Dogona u dvorani C-014, dana 23. siječnja 2002. godine od 10-11.30 sati. Predavanju su bili nazočni studenti, nastavnici i suradnici, tako da su bili zadovoljeni svi uvjeti.

Dr. sc. Anita Sujoldžić je svoje predavanje jasno, pregledno i cjelovito koncipirala i izložila te nadopunila temu rezultatima i primjerima iz vlastita istraživanja. Pokazala je dobru dikciju i način izražavanja, a izlaganje je popratila vizualnom kompjuterskom prezentacijom, učinivši prikazano gradivo pristupačnijim, razumljivim i lakšim za memoriranje. Predavanjem je pobudila zamjetno zanimanje studenata i motivirala ih za aktivnu diskusiju nakon predavanja.

Povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje nastupno predavanje dr. sc. Anite Sujoldžić uspješnim.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Josip Silić

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Prof. dr. sc. Dražen Papeš

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Predmet: Izvješće o naslovnom predavanju dr. sc. Jasne Miličić

Zagreb, 4. veljače 2002.

Izvješće

Pristupnica dr. sc. Jasna Miličić, viša znanstvena suradnica, je 24. siječnja 2002. godine održala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu unaprijed oglašeno nastupno predavanje pod naslovom "Različitost biotopa i njihov utjecaj na čovjeka" u dvorani C-014 od 9.15 - 10 sati. Predavanju su bili nazočni studenti, nastavnici i suradnici, tako da su bili zadovoljeni svi postavljeni uvjeti.

Svoje je predavanje pristupnica jasno i pregledno koncipirala, razložno objasnila pojedine dijelove gradiva i uz popratne komentare tijekom jednog sata zaokružila zadanu temu. Pokazala je dobru dikciju i način izražavanja, a verbalno izlaganje popratila je vizualnim pomagalima, kako bi bolje predočila opisane dijelove. Time je predavanje postalo još dojmljivije i lakše za memoriranje.

Povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje nastupno predavanje dr. sc. Jasne Miličić uspješnim.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Dražena Papeš

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

(zamjena za preminuloga Prof. dr. sc. Muradifa Kulenovića)

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

Dr. sc. Pavao Rudan, red. prof.

Predmet: Izvješće o nastupnom predavanju dr. sc. Sanje Špoljar-Vržina

Zagreb, 4. veljače 2002.

IZVJEŠĆE

Viša znanstvena suradnica dr. sc. Sanja Špoljar-Vržina održala je na Filozofskom fakultetu, u sklopu nastavnog procesa, unaprijed oglašeno nastupno predavanje pod naslovom Teoretske perspektive u medicinskoj antropologiji. Predavanje je održano dana 23. siječnja 2002. godine (srijeda), u dvorani C-014, a kojemu su bili nazočni studenti, nastavnici i suradnici. Ovom nastupnom predavanju, za izbor u naslovno zvanje izvanrednog profesora za predmet Medicinska antropologija, bili su nazočni članovi izbornog povjerenstva koji su ocijenili nastupno predavanje pristupnice, u odnosu na način provedbe i postavljene uvjete u potpunosti zadovoljavajućim.

Dr. sc. Sanja Špoljar-Vržina je jasno, pregledno i metodički korektno osmislila iznašanje predviđenog gradiva, te uz popratne komentare, obogaćene dobrom i izražajnom dikcijom, kao i kreativno upotrebljenim vizualnim pomagalima, vješto zaokružila temu. Predavanje je pobudilo zamjetan interes kod studenata, te se nakon predavanja razvila živa diskusija.

Povjerenstvo jednoglasno ocjenjuje nastupno predavanje dr. sc. Sanje Špoljar-Vržina uspješnim, čime su ispunjeni svi uvjeti za dovršetak postupka izbora u naslovno zvanje izvanrednog profesora za predmet Medicinska antropologija.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

(zamjena za preminulog prof. dr. sc.

Muradifa Kulenovića)

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

Dr. sc. Pavao Rudan

Predmet: Izvještaj o izboru u istraživačko zvanje bez natječaja

Gorana Kardaša, znanstvenog novaka na projektu “Južna Azija i Daleki Istok

u Hrvatskoj i ona u njima” i prijedlog da se izabere u zvanje

mlađeg asistenta

Znanstvenonastavnom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Izabrani na Sjednici Znanstvenonastavnog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 12. prosinca 2001. da izaberemo u istraživačko zvanje bez natječaja Gorana, Kardaša, znanstvenog novaka na projektu “Južna Azija i Daleki Istok u Hrvatskoj i ona u njimaj”, podnosimo slijedeći izvještaj:

Goran Kardaš rođen u Požegi 1. lipnja 1970. godine završio je osnovnu i srednju školu (matematičko-informatičku) u svom rodnom gradu. Po odsluženju vojnog roka 1991. godine upisuje studij indologije i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji uspješno završava 1997. godine. Iste je godine na istom fakultetu upisao poslijediplomski studij smjera književnost. Magistarsku radnju pod naslovom “Intertekstualnost Bhagavadgite s posebnim osvrtom na srednje upanišade i Mokšadharmaparvan Mahabharate” predao je na posljednje čitanje mentoru (359 stranica, 319 bilježaka). Ostao mu je još jedan ispit i službena predaja radnje na ocjenu komisiji koju će utvrditi vijeće fakulteta.

Kao student Goran Kardaš se isticao zaintersiranošću za predmete svoga studija i samostalnošću u rješavanju zahtjevnih filoloških slojeva u novoindijskim jezicima. Po završetku redovnog studija uzdržavao se pišući za dnevne i tjedne tiskovine prikazujući knjige iz područja filozofije, sociologije, književnosti i orijentalistike i objavljujući napise o odabranim temama iz hrvatsko-indijskih kulturnih veza. Povremeno je morao raditi i niz drugih poslova; no nikada nije izgubio vezu sa svojom strukom. To se vidi i iz popisa njegovih objavljenih radova u kojemu treba posebno istaknuti radove s područja novoindijskih književnosti i prijevod studija iz poredbene filozofije profesora Čedomila Veljačića, izvorno objavljenih na engleskom. Hrvatski je prijevod G. Kardaš popratio uvodnim tekstom i rječnikom važnijih palijskih termina. U tim se radovima Goran Karadaš kvalificirao kao samostalan i pouzdan stručnjak.

Uz to je već nekoliko godina tajnik Sekcije za orijentalistiku Hrvatskoga filološkog društva. Tu svoju dužnost savjesno obavlja i od velike je pomoći pri organiziranju skupova i u rješavanju svih tehničkih pitanja.

Zbog svega iznesenoga predlažemo Znanstvenonastavnom vijeću da Gorana Kardaša izabere u zvanje mlađeg asistenta.

U Zagrebu, 3. travnja 2002.

dr. sc. Zdravka Matišić (izvanredni profesor)

dr. sc. Mislav Ježić (redovni profesor)

dr. sc. Milka Jauk-Pinhak (docent)

Popis literature:

1. «Nietzsche i Buddha – filozofsko antropološki esej»; Čemu god. I br. 3/4, 1994, Zagrebu; str. 8-19.

2. In memoriam (Čedomil Veljačić), Hrvatsko slovo, Zagreb,1998.

3. «Jaša Dubrovčanin – Malik Ayaz?», Hrvatsko slovo, god. IV br. 172, Zagreb, 1998.

4. «Tagore u Europi i Hrvatskoj», Hrvatsko slovo, god. IV br. 186, Zagreb, 1998.

5. «Čedomil Veljačić – filozof i utihnuli mudrac», Scopus, god. III, sv. 1, br. 9/10, Zagreb, 1998; str. 43-60

6. Prijevod knjige Čedomila Veljačića (Bhikkhu Nanajîvako): "Studies in Comparative Philosophy", Vol. I ("Rasprave iz komparativne filozofije I"), Biblioteka "Scopus", Zagreb, 1999; uvodni tekst: "Veljačić i komparativna filozofija", str. 7-12; poredbeni rječnik važnijih pâlijskih termina, str. 247-249.

7. «Mistika ili ljubavna lirika (Vidyâpati) ; u zborniku "Trava od srca", Hrvatske Indije II, Bibliotheca orientalica, Zagreb, 2000; str.495-515.

8. Obradio sam 13 natuknica za «Leksikon svjetskih pisaca», Školska knjiga, Zagreb, 2001 (Bhartrhari, Ekanâtha, Ghalib, Muhammad Iqbâl, Jayadeva, Jnâšvara, Kabîr, Mîrabâî, Nâmadeva, Nânak, Surdâs, Tukârâma, Vidyâpati)

9. Predano i recenzirano 7 natuknica za «Leksikon svjetskih djela» u izdanju Školske knjige Zagreb ( Bhagavadgîtâ, Gurugranth, Therî gâthâ, Sangam, Tirukkural, upanišade, vede)

10. Objavljivao sam prikaze knjiga iz područja filozofije, sociologije, književnosti i orijentalistike u tjednicima i dnevnim novinama.

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Filozofski fakultet u Zagrebu

Vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Izbor dr. Anite Peti – Stantić u suradničko zvanje višeg asistenta

Na sjednici Vijeća održanoj 18. veljače 2002. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, pa podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

1. Na natječaj objavljen u Vjesniku 1. ožujka 2002. za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za slovenski jezik i književnost prijavila se samo jedna kandidatica: dr. Anita Peti - Stantić, asistentica na istoj katedri Odsjeka za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

2. Anita Peti - Stantić rođena je u Virovitici 17. listopada 1966., u Zagrebu je završila osnovu i srednju školu (Obrazovni centar za jezike - klasični smjer) te diplomirala južnoslavenske jezike i književnosti (jednopredmetna grupa jugoslavistike) 11. listopada 1989. Još kao istaknuta studentica, koja je položila gotovo sve ispite ocjenom odličan, radi kao vanjski suradnik Zavoda za lingvistiku, da bi diplomirala sa zapaženim, kasnije i objavljenim, diplomskim radom Ironija u dramaturgiji Antuna Šoljana. Osim toga studira tri godine i klasičnu filologiju.

Kao istraživač pripravnik zapošljava se krajem 1989. u Staroslavenskom zavodu Svetozar Ritig, akademsku godinu 1990./91. provodi na doktorskom studiju na Yale University (SAD), gdje stječe naziv M.A. (Masters of Arts), pa joj tu diplomu naše Vijeće 7. travnja 1995. priznavanjem ekvivalencije izjednačava s magistarskom diplomom iz područja filologije. 1991./1992. nastavlja doktorski studij u Beču i prijavljuje doktorsku tezu “Die slawischen Pronomina. Eine genetisch-historische Studie” (mentor akademik Radoslav Katičić). Od 1992./93. do 1994./95. radi kao suradnik na zajedničkom projektu Instituta za slavistiku i Instituta za klasičnu filologiju pri Sveučilištu u Beču. Od listopada 1997. zaposlena je kao asistent na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti (danas: Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu), gdje predaje i drži seminare iz kroatističkih kolegija, a od studenoga 1999. zaposlena je kao asistentica na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, gdje je drži predavanja i seminare iz Osnova poredbenoga slavenskoga jezikoslovlja, Poredbene povijesti južnoslavenskih jezika te izborne poredbenoslavističke i slovenističke seminare.

Doktorirala je 23. siječnja 2002. s temom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima (mentor: prof. dr. Ivo Pranjković).

Broj u registru znanstvenih radnika: 171236.

Prevodila je s hrvatskoga na engleski i obratno, kao i sa slovenskoga na hrvatski, aktivno se još služi njemačkim, a pasivno francuskim jezikom. S lakoćom prati stručnu literaturu na gotovo svim slavenskim jezicima. Urednica je biblioteke knjiga za djecu, a od prvoga broja brojnim recenzijama knjiga iz slavističkoga područja surađuje u časopisu “Moderna vremena”.

Udata je i majka dvoje djece.

3. Znanstveni radovi Anite Peti-Stantić nastajali uz dodiplomski i doktorske studije najprije su bili kroatistički usmjereni, da bi postupno, iskustvom boravka na inozemnoj slavistici i razvojem njena interesa za novo područje, postajali upravo poredbenoslavistički i jezikoslovni. Ovom prilikom izdvajamo tek studije naše kandidatice u kojima se poredbenoslavističkom metodologijom zahvaćaju pojedina pitanja iz južnoslavenske filologije. Problemi historijske sintakse zamjenica u južnoslavenskim jezicima je rad u kojem se raščlanjuju teorijska i gramatička pitanja zamjenica koje su u središtu autoričina zanimanja. Riječ je o sinkronijski orijentiranom tumačenju koje “priziva u pomoć pogled iz historijske perspektive” (II/3, str. 286), a južnoslavenski su jezici, kako se navodi tragom slavističke literature, “prvorazredno vrelo primjera za historijsko istraživanje” (str. 289). Nakon propitivanja literature, ali i usporedbom zamjeničkih oblika u južnoslavenskim jezicima, morfologiju zamjenica dovodi se u vezu sa sintaksom i naglašava njihov obostrani relacijski karakter. “Semantika je zamjenica nedovoljno istraženo područje u slavenskim jezicima, a gotovo isto vrijedi i za sintaksu. Upravo povezivanje toga dvojega otvara put potpunijem objašnjenju uloge i utjecaja zamjenica na oblikovanje smisla rečenice i teksta u južnoslavenskim jezicima.” (str. 299)

Usporedba hrvatskoga književnog jezika s ostalim južnoslavenskim jezicima u radu Red riječi u rečenici i njegova svrhovitost za određivanje klitičnosti pokazuje da se “suvremeni standardi bitno razlikuju u tretmanu klitike”, iako su u ranijim razdobljima pokazivali velike sličnosti, tako da je “dinamika i uvjetovanost mijena u svakom od tih jezika dovela do raspodjele koju bismo gotovo mogli opisati komplementarnom u upotrebi kratkih i dugih oblika.” (II/2, str. 346) Zadržavajući se na pojedinim primjerima, analiza slijedi već izneseno uvjerenje o povezanosti semantičkih i sintaktičkih pitanja (povezanosti “funkcionalnih i distribucijskih karakteristika”), barem kada je riječ o zamjenicama i redu riječi u rečenici.

Studija Usporedba gramatičke obrade kratkih i dugih oblika zamjenica u slovenskim i hrvatskim gramatikama Murkova vremena koncentriranom analizom izdvojenoga problema “gramatičke građe” donosi rezultat “kako je gotovo svim gramatičarima bio jasan osobit status kratkog akuzativnog oblika ličnih i povratne zamjenice u sintaktičkome ustrojstvu rečenice” (I/2, str. 160), ali se razlikuju prema “modelu opisa”. U raspravi Etički dativ kao izraz gramatičke ekspresivnosti u jeziku, zbog ispreplitanja gramatičkoga i semantičkoga, te povezanosti s pragmatikom i komunikacijskim činom, autorica promatra problem etičkoga dativa sa stajališta gramatikalizacije i semantizacije. Određenja etičkoga dativa u hrvatskim gramatikama vode je do sintatičkih pitanja i semantike, pa će relevantnima za određivanje statusa etičkoga dativa kao sintaktičke kategorije istaknuti mogućnost «njegova ispuštanja iz rečenice bez promjene obavijesnoga ustrojstva» te «zamjene kratkoga oblika dugim bez promjene obavijesnoga ustrojstva rečenice» (I/1, str. 290), dok će semantiku etičkoga dativa kao oblika vidjeti «u obavijesti u odnosu govornika prema sugovorniku», jer «on apostrofira sugovornika u živom razgovoru pretpostavljajući dijaloški oblik» (str. 294). Zato etički dativ ne treba tretirati kao sintaktičku kategoriju, nego kao komunikacijsku funkciju kratkih oblika ličnih zamjenica u rečenicama čiji je smisao određen odnosom prema iskazu i sudionicima komunikacije.

Sveukupno, Anita Peti-Stantić sudjelovala je do sada na osamnaest međunarodnih znanstvenih skupova, tekstovi s kojih su dijelom još u tisku, pa ćemo ih pobliže prikazati drugom prilikom. Dio njezina nastupanja na simpozijima bio je vezan uz temu njezina doktorske disertacije Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima koja obaseže 311 stranica i podijeljena je u deset poglavlja, u kojima se razlažu terminološki i metodološki problemi pristupa, odnosno ocrtavanja problema. U prvom se dijelu raspravlja o ličnim zamjenicama u jeziku kao sustavu i određuje ih se kao pokazivačke ili deiktičke riječi koje imaju vrlo važnu ulogu u uspostavljanju kohezije teksta. Slijedi semantičko-logička analiza naravi zamjeničkoga značenja, a posebno se raščlanjuje odnos zamjenica prema gramatičkim kategorijama. Pri tome se posebno ističe da sadržaj gramatičke kategorije ostaje nepromijenjen bez obzira na to kojim se sredstvima izražava. U drugom se dijelu rada raspravlja o statusu ličnih zamjenica u rečeničnome ustrojstvu. Tumačenje naglasnih obilježja (polazeći od pretpostavke da je naglasak prije svega svojstvo sintagme) uvod je u raspravu o klitičnosti u okviru linearnoga rečeničnoga ustrojstva.

Uspostavlja se razlikovanje prozodijske i sintaktičke klitičnosti, koje se oprimjeruje brojnim potvrdama iz svih južnoslavenskih jezika i za problem relevantnih dijalekata. Disertacija je ocijenjena kao «u velikoj mjeri originalan i odsada nezaobilazan prilog poredbenoj sintaksi južnoslavenskih jezika» te kao uzorna «i s obzirom na doktorandičino poznavanje općejezikoslovne problematike vezane za pojave o kojim se raspravlja, i s obzirom na poznavanje općelingvističke i slavističke literature, i s obzirom na poznavanje relevantne literature vezane za pojedine južnoslavenske jezike, i s obzirom na stupanj poznavanja gramatičkoga ustrojstva pojedinih južnoslavenskih jezika i književnosti».

4. Nastavna djelatnost kandidatice Anite Peti-Stantić, ukazuje na predanost u praksi i teoriji nastave (usp. stručni rad Učitelj - tumač norme i odmaka od standardnog suvremenoga hrvatskoga jezika), a njezino iskustvo boravka na inozemnim studijima slavistike i odabir problemsko-izbornoga tipa nastave u više kolegija od dragocjene je koristi našemu novom studiju dvopredmetne slavistike koji razvojem poredbenoga južnoslavenskoga jezikoslovlja, kako u teorijskom, tako i u praktičnom dijelu, najizravnije doprinosi uspjehu studija. Stručno-kritička djelatnost kandidatice Anite Peti-Stantić otkriva radoznalu i marljivu, prema novim idejama i raspravama široko otvorenu osobnost.

Ukratko, na temelju svega izloženoga konstatiramo da jedina pristupnica na natječaju dr. Anita Peti-Stantić ima prema Zakonu o visokim učilištima uvjete za suradničko zvanje višega asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti, pa predlažemo Fakultetskom vijeću da je izabere u to zvanje.

Stručno povjerenstvo:

Dr. Zvonko Kovač, red. prof.

Dr. Ivo Pranjković, red. prof.

Dr. Željka Fink, docent

Zagreb, 2. travnja 2002.

ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI

Filozofski fakultet u Zagrebu

27. ožujka 2002.

Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva

o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Marine Vinaj

za izbor u naslovno suradničko zvanje asistenta

na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Vijeća održanoj 18. veljače 2002. imenovano je stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof, dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof. i dr. sc. Marina Čizmić Horvat. Povjerenstvo je zaduženo da dade mišljenje o ispunjavanju uvjeta mr. sc. MARINE VINAJ za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Osnove organizacije građe na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Temeljem uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo dostavlja sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj Pedagoškog fakulteta u Osijeku, objavljen 22. studenoga 2001. u Glasu Slavonije, javila se jedna kandidatkinja – mr. sc. Marina Vinaj. Svojoj je prijavi priložila fotokopiju diplome, uvjerenje o završenom dodiplomskom studiju bibliotekarstva, potvrdnicu o obrani magistarskog rada, fotokopiju radne knjižice, domovnicu, popis radova i same radove.

Životopis, stručna i nastavna djelatnost

Mr. sc. Marina Vinaj rođena je u Osijeku, 27. svibnja 1963. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jugoslavenske jezike i književnosti 1987. godine, a dvogodišnji studij bibliotekarstva završila je 1991. godine i stekla naziv diplomiranog bibliotekara. Nakon diplomiranja zaposlila se kao knjižničarka u knjižnici Muzeja Slavonije, gdje je od 1994. godine voditeljica Odjela hemeroteke. Godine 2001. završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poslijediplomski studij informacijskih znanosti smjer bibliotekarstvo, obranom magistarskog rada pod naslovom Građa za bibliografiju osječkih novina: 1848.-1945. godine. Na studiju Hrvatskog jezika i knjižničarstva na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, kao vanjski suradnik, izvodi nastavu iz predmeta Osnove bibliotečne građe. Sudjeluje u uređivanju Osječkog zbornika. Članica je Društva knjižničara Slavonije i Baranje te Muzejske udruge Istočne Hrvatske.

Priloženi popis radova sadrži 16 jedinica, a uključuje objavljene radove, magistarski rad i usmena priopćenja sa skupova.

Mišljenje i prijedlog

Mr. sc. Marina Vinaj udovoljava uvjetima čl. 89. Zakona o visokim učilištima, tj. ima akademski stupanj magistra znanosti. Sudjelovanjem u nastavi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku i objavljivanjem radova pokazuje da je spremna baviti se nastavničkim i znanstvenim radom, pa predlažemo da se izabere u naslovno suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

dr. sc. Marina Čizmić Horvat

Predmet: Prijedlog da se mr.sc. Jasmina Lovrinčević

izabere u naslovno suradničko zvanje asistenta, za područje

društvenih znanosti, polje informacijske znanosti,

za kolegij Dječje i školske knjižnice na Pedagoškom fakultetu u Osijeku

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće na sjednici od 18. veljače 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u naslovno suradničko zvanje asistenta, za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Dječje i školske knjižnice na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Pedagoški fakultet u Osijeku uputio je 13. prosinca 2001. Fakultetskom vijeću molbu za davanje mišljenja o ipunjavanju uvjeta mr.sc. Jasmine Lovrinčević koja se prijavila na natječaj objavljen u "Glasu Slavonije" 22. studenoga 2001. za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta, za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Dječje i školske knjižnice.

Biografski podaci. Jasmina Lovrinčević rođena je 4. siječnja 1951. u Osijeku. U rodnom je gradu završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je 1980. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studijsku grupu jugoslavenskih jezika i književnosti i filozofiju. Poslijediplomski studij upisala je u Sarajevu, ali je zbog ratnih neprilika prešla na studij u Zagreb gdje je magistrirala 2. ožujka 1995. Godine 1997. prijavila je doktorsku disertaciju.

Hrvatska je državljanka, udana, majka jednog djeteta, govori engleski i njemački.

Jasmina Lovrinčević radila je na projektu "Komunikacijsko informacijska paradigma školskih knjižnica", a od 2000. surađivala je na projektu "Informacijsko obrazovanje".

Radni odnos, Jasmina je Lovrinčević započela u Gimnaziji Osijek kao nastavnik i bibliotekar. Za svoj je posao dobila niz priznanja a 2001. izabrana je za stručnog suradnika savjetnika. Od 1999. godine radi i kao vanjski suradnik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je držala vježbe iz predmeta Klasifikacija i klasifikacijski sustavi, a samostalno je vodila kolegij Dječje i školske knjižnice.

Znanstveni rad. Iz priložene Bibliografije vidljivo je da je mr.sc. Jasmina Lovrinčević uz magistarski rad objavila i 11 znanstvenih radova.

S popisa izdvajamo radove koji kandidatkinju kvalificiraju za izbor asistenta, a pripadaju području školskog knjižničarstva. Rad, Koncepcija multimedijskog centra Građevinskog školskog centra Osijek, jedan je od prvih radova na temu multimedijalnosti kod nas. U radu je Jasmina Lovrinčević komentirala teorijsku literaturu o multimedijskim centrima i ponudila vlastito rješenje koje je prihvaćeno. Taj naš prvi multimedijski centar dugo je godina bio praktično metodičko središte u kojem su se poučavale generacije mladih bibliotekara. Jasmina Lovrinčević tako je uvijek nastojala objediniti teorijska i praktična iskustva i dati vlastita rješenja. Njezin drugi rad pod naslovom Prostor – činitelj komunikacije, posebno je doprinio razvoju školskog knjižničarstva i novom sagledavanju školske knjižnice u prostoru škole.

Stručni rad. Jasmina Lovrinčević napisala je 6 stručnih članaka i 3 recenzije. Posebno je važno istaknuti da je Jasmina Lovrinčević i voditelj stručnog aktiva knjižničara Slavonije i Baranje te organizator niza seminara za stalno stručno usavršavanje školskih knjižničara.

Nastavna djelatnost. O nastavnoj se djelatnosti, Jasmine Lovrinčević, mogu reći samo pohvale. Pohvale se odnose na požrtvovanost kojom obavlja poslove mentora, ali isto tako i za pripremu vježbi koje je vodila. Za vrijeme vođenja vježbi unaprijedila je rad i svojim praktičnim iskustvima.

Predmet Dječje i školske knjižnice osmislila je i vodi samostalno kao izborni predmet već drugu godinu.

Zaključak i prijedlog. Mr.sc. Jasmina Lovrinčević udovoljava uvjetima čl. 89. Zakona o visokim učilištima, tj. ima akademski stupanj magistra znanosti, ima objavljene radove, a sudjelovanjem u nastavi na Pedagoškom fakultetu u Osijeku pokazuje da je spremna baviti se nastavničkim i znanstvenim radom. Predlažemo da se izabere u naslovno suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

dr.sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

dr.sc. Ladislav Bognar, red. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku

Predmet:

Broj: 01-11-49-2001

Dario Marković,

mišljenje o ispunjavanjima uvjeta

za stjecanje znanstvenog zvanja

znanstvenog asistenta

F A K U L T E T S K O M V I J E Ć U F I L O Z O F S K O G F A K U L T E T A

S V E U Č I L I Š T E U Z A G R E B U

Povjerenstvo izabrano za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta stjecanje znanstvenog zvanje znanstvenog asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, za vođenje znanstvenih projekata u djelatnosti povijesti audiovizualnih medija i filmologije, u Hrvatskom državnom arhivu podnosi slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Dario Marković rođen je 3. ožujka 1959. u Zenici, diplomirao je 1984. na Odsjeku za komparativnu književnost i na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon kraćeg novinarskog rada u «Večernjerm listu» od 1986. do 1994. radi kao stručni suradnik za filmsku kulturu u «Filmoteci 16» u Zagrebu - kao voditelj njezine izdavačke djelatnosti i voditelj programa Ljetne filmske škole za nastavnike i profesore hrvatskog u čijem je radu sudjelovao i kao predavač; od 1999. predavač je u programski srodnoj Školi medijske kulture. Za vrijeme rada u «Filmoteci 16» bio je i programski voditelj dvorane Kinoteka u Zagrebu. Od 1989. stalni je honorani suradnik Hrvatske televizije u Filmskom programu u kojem pretežito vodi cikluse emisija iz povijesti hrvatskog filma ( Antologija hrvatskog kratkog filma, Hrvatski filmski portreti, Čuvari vremena – povijest hrvatskog dokumentarnog filma). Godine 1992. obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistarsku radnju «Sadržajni aspekti krupnog plana». Od 1. siječnja 2oo1. stalno je zaposlen hrvatskoj kinoteci gdje se bavi hrvatskim dokumentarnim filmom što bi bilo i područje njegove doktorske radnje.

Već od početka 1980-ih mr. Marković aktivno djeluje kao filmski publicist, kao kritičar, esejist i autor stručnih radova , a 1987. osniva i časopis «Kinoteka» čiji je glavni urednik sve do njegovoga gašenja 1993. godine.

U svojim stručnim radovima (vidi Izbor iz stručnih radova) mr. Marković većinom se bavio problematikom hrvatskog filma (tekstovi o Mihovilu Pansiniju , Branku Marjanoviću, suvremenom hrvatskom dokumentarnom filmu) te fenomenima u suvremenom svjetskom filmu. Svoju filmološku stručnost u najvećoj je mjeri, međutim, potvrdio kao suradnik u Filmskoj enciklopediji Jugoslavenskog leksikografskog zavoda «Miroslav Krleža» u kojoj je, surađajući od 1983. do 1989., obradio više od 250 jedinica, među kojima se nalazi i više opsežnijih biografskih i filmskopovijesnih članaka (npr. Neorealizam, Poetski realizam) . Njegova,pak, magistarska radnja «Sadržajni aspekti krupnog plana» obrađuje u teoriji filma uglavnom potpuno neistraženo područje manje tipičnih ali retorički sugestivnih i informatički bogatih uporaba krupnoga plana svjedoči o Markovićevoj sposobnosti originalnoga pristupa fenomenima filmskog izražavanja i temeljitom poznavanju teorije filma i komplementarnih znanstvenih disciplina (naročito teorije likovnih umjetnosti) i, napose, o mogućnostima njegovoga daljnjeg znanstvenog razvoja.

Zbog toga smatramo da mr. sc. Dario Marković ispunjava uvjete za stjecanje znanstvenog zvanja znanstvenog asistenta za područje humanističkih znanosti, u djelatnosti povijestii audiovizualnih medija i filmologije, u Hrvatskom državnom arhivu.

Zagreb, 25. ožujka 2002.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Ante Peterlić red prof.

2. dr.sc. Hrvoje Turković, izv. prof.

Akademija dramskih umjetnosti ,Zagreb

3.dr. sc. Pavao Pavličić, red. prof.

REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3

Odsjek za kroatistiku

Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća br. 01-12-6-2002 od 19. veljače 2002. godine izabrani u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Hrvatski jezik i jezična kultura te Kultura govorenja i pisanja na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj objavljen u Osječkom domu 13. i 14. prosinca 2001. godine za izbor u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmete Hrvatski jezik i jezična kultura te Kultura govorenja i pisanja na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku prijavila se mr. sc. Dubravka Smajić, rođena u Osijeku 16. ožujka 1961. godine. Diplomirala je Hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 17. listopada 2001. godine obranila magistarski rad pod naslovom Uskličnost i načini njezina izražavanja u hrvatskome jeziku. Sada je zaposlena na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku kao mlađi asistent.

Osim magisterija, koji je vrlo uspjela monografija o uskličnosti u hrvatskome jeziku, mr. sc. Dubravka Smajić objavila je i nekoliko vrijednih radova (npr. o razvijanju pravogovornih navika u predškolske djece, o upoznavanju bajke kao književne vrste i sl.) u časopisima i zbornicima. Osim toga, održala je i nekoliko javnih predavanja u okviru Dana hrvatskoga jezika, Mjeseca knjige i sl. Gostovala je kao predavač i u inozemstvu, gdje je (u Pečuhu) održala predavanje aktivu nastavnika hrvatskoga jezika i učitelja razredne nastave pod naslovom Hrvatski pravopis i pravogovorna norma.

Kako mr. sc. Dubravka Smajić udovoljava i svim ostalim uvjetima koji su predviđeni člankom 95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96. - pročišćeni tekst) za izbor u suradničko zvanje asistenta, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da podrži naš prijedlog da se mr. sc. Dubravka Smajić izabere u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Hrvatski jezik i jezična kultura te Kultura govorenja i pisanja na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku.

Zagreb, 11. ožujka 2002.

STRUČNO POVJERENSTVO

..................................................

dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

..................................................

dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

...................................................

dr. sc. Ana Pintarić, izv. prof. na

Pedagoškom fakultetu u Osijeku

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Predmet: Izvještaj o rezultatima natječaja Visoke policijske škole u Zagrebu za suradničko zvanje asistenta i prijedlog da se izabere mr. sc. Joško Vukosav.

VIJEĆE FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici 18. veljače 2002. godine Vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Osnove statistike, Opća i socijalna psihologija i Policijska psihologija u Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.

I Z V J E Š T A J

Visoka policijska škola u Zagrebu objavila je u "Vjesniku" od 21. prosinca 2001. godine natječaj za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmete Osnove statistike, Opća i socijalna psihologija i Policijska psihologija. Na natječaj se javio samo jedan kandidat: mr. sc. Joško Vukosav.

Mr. sc. Joško Vukosav rođen je 1968. godine u Dusini, općina Vrgorac. Studij psihologije završio je 1993. godine s odličnim uspjehom u Odsjeku za psiholgiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prvo je radio u srednjoj školi, zatim u privatnom marektinškom poduzeću i zatim u Hrvatskoj vojsci u Nastavnom središtu vojne policije kao predavač Vojne psihologije za vojake, dočasnike i časnike vojne policije HV. Od 1995. godine u stalnom je radnom odnosu u Policijskoj akademiji - Visokoj policijskoj školi MUP-a RH, u svojstvu asistenta-suradnika na kolegijima Uvod u policijsku psihologiju s logikom (u prvoj godini studija) i Metodologija znanstvenog istraživanja (u trećoj godini studija). Nositelj oba ova kolegija bio je profesor Boris Petz.

Magistarski rad s naslovom "Relacije između agresivnosti osuđenih osoba i njihove percepcije tretmana" obranio je 2000. godine na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu upisao je 2001. godine. Do sada je objavio pet znanstvenih i stručnih radova čija je tematika povezana s policijskom psihologijom. Sudjelovao je u projektu "Istraživanje iskustva domovinskog rata" koji je provodila Uprava za strateška istraživanja Glavnog stožera Hrvatske vojske.

U zvanje predavača bio je izabran 2000. godine, a trenutno radi kao predavač i nositelj kolegija Osnove statistike i Opća i socijalna psihologija koji se izvode na Stručnom studiju kriminalistike, te kao asistent prof. V. Kolesarića na kolegiju Policijska psihologija koji se izvodi u okviru Sveučilišnog studija kriminalistike.

Prema članku 89. (stavak 2.) Zakona o visokim učilištima za asistenta može biti izabrana osoba s odslušanim postdiplomskim znanstvenim studijem za stjecanje doktorata znanosti, osoba kojoj je prihvaćen prijedlog disertacije ili osoba sa stečenim akademskim stupnjem magistra znanosti.

Mr. sc. Joško Vukosav udovoljava u potpunosti formalnim zahtjevima i zbog toga povjerenstvo predlaže da ga se izabere u suradničko zvanje asistenta ističući da se radi o perspektivnom nastavniku i istraživaču koji je i do sada pokazao predanost svom pozivu radeći kao suradnik starijim profesorima ali i potpuno samostalno u pripremama i provođenju kolegija koje predaje i u čijoj izvedbi sudjeluje u studijima na Policijskoj akademiji u Zagrebu.

U Zagrebu, 11. ožujka 2002. godine

Povjerenstvo:

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof., predsjednik

Dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.

Dr. sc. Mirjana Grubišić-Ilić, doc.,

Visoka policijska škola u Zagrebu

Stručno povjerenstvo za utvrđivanje uvjeta

mr. sc. Nataše Govedić

za pristupanje izradi disertacije izvan doktorskog studija

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Budući da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 17. svibnja 2001. imenovalo u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Nataša Govedić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li joj se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Retoričke paradigme dramskog subjekta: Shakespeareov Hamlet i Marloweljev Dr Faustus u intermedijalnoj analizi i mentor prof. dr. sc. Boris Senker, podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Zahtjevu da joj se odobri izrada i obrana doktorske disertacije izvan doktorskog studija mr. sc. Nataša Govedić priložila je sve potrebne dokumente – životopis, preslike fakultetske diplome i potvrde o magistriranju, sinopsis disertacije, popis objavljenih radova i dokaz o znanstvenom radu – iz kojih je vidljivo da ispunjava sve uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija. Podnositeljica Zahtjeva, rođena u Zagrebu 1969. i hrvatska državljanka, diplomirala je komparativnu književnost i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1995. Nakon toga odslušala je poslijediplomski studij književnosti, položila s izvrsnim uspjehom sve propisane ispite, izradila i obranila magistarski rad pod naslovom Retorika drame i multimedije: usporedna analiza književnih i filmksih verzija Shakespeareovih 'Macbetha' i 'Oluje' te tako god. 2000. stekla akademski stupanj magistrice humanističkih znanosti (znanstveno polje: znanosti o književnosti).

Bavi se filmskom, kazališnom i književnom kritikom, objavljuje znanstvene i stručne radove u Hrvatskoj i inozemstvu, prevodi, obavlja uredničke poslove i vodi šekspirološki kolegij na Ženskim studijima u Zagrebu. U razdoblju od 1996. do 2001. objavila je po jedan rad u European Journal for Semiotic Studies i Proceedings of the 7^th Conference of the International Society of European Ideas te pet radova u časopisu Književna smotra, od kojih je kao izvorni znanstveni rad (objavljen u broju 111 god. 1999) klasificiran rad pod naslovom Moljac u mantiji kulturalnog autoriteta (pristup teorijskim paradigmama Edwarda Saida i Julije Kristeve).

Podnositeljica Zahtjeva, dakle, ispunjava oba uvjeta propisana člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija.

Iz priloženoga sinopsisa disertacije zaključujemo da mr. sc. Nataša Govedić namjerava nastaviti istraživanja "medijskih preobrazba" engleskih renesansnih tekstova (ovaj put tragedija Hamlet W. Shakespearea i Doktor Faustus Ch. Marlowea), koja je istraživanja s uspjehom započela u svojemu magistarskom radu, kao i to da će se pri izradi disertacije ponovno oslanjati o "filozofiju retorike" K. Burkea. Upozoravajući na "manjak nefiloloških šekspiroloških istraživanja u Hrvatskoj", zbog čega je "prisiljena služiti se isključivo inozemnom literaturom", podnositeljica Zahtjeva navješćuje pak da će svojom disertacijom "pokušati udariti temelje ove [interdisciplinarne] teatrološke discipline i na zagrebačkom Sveučilištu". Budući da je nacrt svoje disertacije dobro argumentirala a svoju stručnost dokazala uspješno obranjenim magistarskim radom i nizom objavljenih radova, predlažemo Vijeću da joj odobri pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, prihvati predloženu temu, ali pod skraćenim naslovom: Retoričke paradigme dramskog subjekta: intermedijalna analiza Hamleta i Fausta, te da joj za mentora imenuje prof. dr. sc. Borisa Senkera.

U Zagrebu, 6. ožujka 2002.

.

Prof. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, predsjednica povjerenstva

Prof. dr. sc. Boris Senker, član povjerenstva

Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič, članica povjerenstva

Odsjek za arheologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu Zagreb, 28. ožujka 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Predmet: Skupni izvještaj o aktualnosti teme doktorske

disertacije Sacerdotia u rimskom Iliriku

Na sjednici održanoj 18. veljače 2002. fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imanovalo nas je u stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća o tome da li je tema Marine Šegvić pod naslovom Sacerdotia u rimskom Iliriku odobrena od ZNV 17. prosinca 1987. za stjecanje doktorata znanosti, svojim sadržajem i dalje aktualna za izradu disertacije.

Stručno povjerenstvo podnosi skupno izvješće:

Sacerdotes je naziv rimskog državnog svećenstva. Od vremena vladavine careva oni se pojavljuju i u provincijama kao djelatnici carskog kulta pod nazivom sacerdotes provinciales. U hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji rijetki su radovi koji su se pozabavili ovom tematikom. Do sada su se analizirali tek pojedini spomenici na kojima se spominju sacerdoti međutim, bez uklapanja u širi kontekst.

U sklopu ove doktorske disertacije kataloški bi se obradili svi materijalni dokazi sačuvani na području rimskog Ilirika. Ta prikupljena građa omogućila bi, po prvi put, uvid u sve aspekte sacerdotijskog djelovanja u Iliriku. Kako se od vremena kada je tema prijavljena nije pojavio ni jedan rad na tu temu ona je još uvijek vrlo aktualna i potrebna.

Prof. dr. Mirjana Sanader

Prof. dr. Marina Milićević Bradač

Prof. dr. Aleksandar Durman

Svjetlan Lacko Vidulić

Odsjek za germanistiku

Filozofski fakultet

Fakultetskom vijeću

2.4.2002.

Molim Fakultetsko vijeće da mi odobri pisanje disertacije na njemačkom jeziku, u postupku stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija.

Obrazloženje: disertacija (“Spolni i ljubavni diskurz u austrijskoj književnosti koncem 19. i koncem 20. stoljeća”) bavi se semantikom ljubavi, a metodološki obzor rada uvelike je određen recentnom sociologijom intime i teorijama indentiteta. Ovi teorijski koncepti i njihova terminologija s jedne strane, obrađeni korpus književnih tekstova s druge strane nisu u istoj mjeri poznati hrvatskoj i njemačkojezičnoj akademskoj zajednici, pa bi pisanje rada na hrvatskom jeziku znatno opteretilo razradu teme i bitno ograničilo njegovu recepciju.

Sa štovanjem

mr. sc. Svjetlan Lacko Vidulić

Mentor, prof. dr. sc. Viktor Žmegač

Pročelnik Odsjeka

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Damir Boras, doc.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić. red. prof.

10. ožujka 2002.

Predmet: Izvješće o ispunjavanju uvjeta za pristupanje

izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija

i prihvaćanju predložene teme za mr. sc. Alenku Kavčič-Čolić

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. veljače 2002. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo koje treba podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Alenka Kavčič-Čolić uvjete propisane člankom 51., stav 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Arhiviranje slovenike na internetu: metodološki pristup i mentor dr. sc. Aleksandra Horvat. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i prijedlog teme disertacije podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Mr. sc. Alenka Kavčič-Čolić rođena je 1959. godine u Ljubljani. Španjolski jezik i književnost studirala je na Sveučilištu Complutense u Madridu i Filološkom fakultetu u Beogradu, na kojem je i diplomirala 1983. godine. Stupanj magistra znanosti stekla je 1996. godine na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, izradom i obranom rada pod naslovom Prestrukturiranje specijalne biblioteke u modernu informacijsku službu. Najprije je radila kao prevodilac, a zatim kao dokumentalist i knjižničar u ustanovi International Center for Public Enterprises u Ljubljani, gdje 1990. postaje voditeljicom knjižnice. Od godine 1997. do 2001. radi kao knjižničar-dokumentalist u INDOK centru Centralne ekonomske knjižnice Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, a od 2001. voditelj je Knjižničarskog istraživačkog i razvojnog centra Narodne i univerzitetne knjižnice u Ljubljani. Zadužena je za istraživanje, razvoj i izvedbu projekta arhiviranja slovenike na internetu. Objavila je 13 znanstvenih i stručnih radova u stranim i slovenskim časopisima. Članica je FID-a i Zveze bibliotekarskih društev Slovenije. Redovito sudjeluje na slovenskim i međunarodnim stručnim skupovima.

Za temu disertacije mr. sc. Alenka Kavčič-Čolić predlaže naslov Arhiviranje slovenike na internetu: metodološki pristup. U prijedlogu istraživanja navodi da se danas svaki četvrti slovenski građanin služi internetom, da će se taj broj svakako i povećati u bliskoj budućnosti, kao i da se sve više građe objavljuje samo u elektroničkom obliku. Ta činjenica mijenja dosadašnji način poslovanja i vođenja knjižnica, a osobito onaj nacionalnih knjižnica, čija je zadaća prikupljati, obrađivati i trajno čuvati nacionalno pisano nasljeđe. Neke su nacionalne knjižnice u svijetu već izradile programe arhiviranja elektroničkih publikacija, ali se razlikuju u pristupu, prije svega u primjeni kriterija za odabir građe za arhiviranje. Neke su u pristupu vrlo selektivne, dok se druge odlučuju čuvati većinu objavljene građe. Kandidatkinja radi u nacionalnoj knjižnici, koja tek treba utvrditi na koji će način postupati s nacionalnom elektroničkom građom, pa stoga predlaže da na temelju uvida u metodologiju drugih nacionalnih knjižnica u svijetu, usporedi prednosti i mane mogućih pristupa te predloži optimalni postupak za prihvat i arhiviranje slovenskih elektroničkih publikacija na internetu. Pritom je najprije potrebno definirati sloveniku, tj. utvrditi kriterije za odabir građe koja će se trajno čuvati, a zatim odrediti koji će se metapodaci prihvatiti za obradu, izraditi uzorak ugovora s nositeljima autorskog prava i odabrati primjerenu opremu za pohranu građe. Kandidatkinja stoga predlaže izradu modela koji će sadržavati cjelovitu metodologiju odabira, prihvata, obrade i arhiviranja građa, s utvrđenom procedurom komuniciranja s nakladnicima i prijedlogom unutarnje organizacije knjižnične službe i zadaća knjižničara koji građu prihvaćaju, obrađuju i pohranjuju.

Predloženu tema disertacije Povjerenstvo smatra veoma suvremenom i znanstveno opravdanom. Povjerenstvo je također zaključilo da mr. sc. Alenka Kavčič-Čolić ispunjava uvjete Zakona o visokim učilištima, čl. 51, st. 1, jer je:

1) stekla akademski stupanj magistra znanosti znanstvenoga polja Informacijske znanosti,

2) ima objavljen znanstveni rad u časopisu ASLIB Proceedings, koji se prikazuje u Current Contents-u i Social Science Citation Indexu,

3) godinu dana sudjeluje u istraživačkom radu u području informacijskih znanosti u znanstvenoj ustanovi.

Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da mr. sc. Alenki Kavčič-Čolić odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Arhiviranje slovenike na internetu: metodološki pristup u znanstvenom polju informacijske znanosti, te da joj za mentora odredi dr. sc. Aleksandru Horvat.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Aleksandra Horvat

Dr. sc. Damir Boras, doc.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić. red. prof.

Temeljem Odluke Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 14. prosinca 1999. osnovano je Stručno povjerenstvo koje ima utvrditi zadovoljava li mr. sc. Slavica Nikolovska uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija, u sastavu dr. sc. Josipa Kolanović, prof. dr. sc. Slavka Tkalac i prof. dr. sc. Miroslava Kržak.

Stručno povjerenstvo razmotrilo je molbu mr. sc.Slavice Nikovske te na temelju članka 51, stavak 2. Zakona o visokim učilištima Fakultetskome vijeću podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE

1. Slavica Nikolovska diplomirala je 1985. godine Povijest jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Skopju, Republika Makedonija, i stekla akademski stupanj profesora povijesti književnosti. Na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu stekla je 1994. godine akademski stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja informacijskih znanosti.

2. Pristupnica je dostavila potvrdu Ministarstva znanosti Republike Makedonije kojom se usanovljuje da je mr. sc. Slavica Nikolovska sudjelovala u znanstveno-istraživačkom projektu “Informacijski sustav Arhiva Makedonije” u razdoblju 1995-1999. godine u svojstvu operativnog rukovodioca te je zajedno s dr. sc. Oliverom Ilievim vodila Projekt i koordinaciju kao i usuglašavanje pojedinih sustavskih i podsustavskih cjelina Projekta “Informacijski sustav Arhiva Makedonije”. Time su, prema mišljenju Stručnoga povjerenstva, ispunjeni uvjeti članka 51, stavka 1 Zakona o visokim učilištima da je pristupnica najmanje jednu godinu provela na istraživačkom radu pri visokom učilištu ili institutu.

3. Tema predložene disertacije nosi naslov “Integrirani arhivski informacijski sustav Republike Makedonije”. Prema priloženome sinopsisu pristupnica namjerava obraditi izradu projektnoga zadatka za stvaranje integriranoga arhivskoga sustava za Republiku Makedoniju koji obuhvaća osnovne segmente informatizacije obavijesnoga sustava o arhivskome gradivu te sustava zaštite arhivskoga gradiva (protuprovalni i protupožarni sustav, kontrola mikroklimatskoga sustava kao i sustav nadzora nad pristupom arhivskome gradivu i kretanja toga gradiva u fazama obrade, korištenja i sl.).

Tema predložene disertacije spada u područje djelatnosti Filozofskoga fakulteta, Odsjeka za informacijske znanosti. Iz sažetka je vidljivo da je riječ o “definiranju zahtjeva” za izradu informacijskoga sustava koji objedinjuje sve poslove vezane s obradom, zaštitom i korištenjem arhivskoga gradiva na razini jedne države.

Pristupnica iznosi kako je znanstveni doprinos radnje “uspostavljanje korelacije između postojećih kumuliranih podataka u procesu cjelokupnog arhivskog poslovanja (standardiziranog na međunarodnoj razini) i relacijski model baza podataka”. Rezultatom ovoga rada očekuje se uspostava novih standarda u primjeni informacijske tehnologije u arhivskome radu, koji u sebi uključuje alternativne metode za analizu i procesiranje arhivskoga gradiva.

4. Pristupnica zadovoljava uvjete iz Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.

Može se odobriti predložena tema pod naslovom “Integrirani arhivski informacijski sustav Republike Makedonije” i mentor dr. sc. Oliver Iliev, docent na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Skopju.

Zagreb, 19. ožujka 2002.

Dr. sc. Josip Kolanović, HDA u Zagrebu

Prof. dr. sc. Slavko Tkalac

Prof. dr. sc. Miroslav Kržak

Vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

O v d j e

Predmet: Izvještaj o tome ispunjava li mr. sc. Krešimir Mićanović uvjete za stjecanje doktorata i odobrenje teme

Poštovani!

Izabrani su stručno povjerenstvo koje će ocijeniti ispunjava li mr. sc. Krešimir Mićanović uvjete propisane čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi disertacije izvan doktorskoga studija podnosimo vam sljedeći

I Z V J E Š T A J

Mr. sc. Krešimir Mićanović podnio je naslovu molbu da mu se odobri pristup izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija priloživši sve potrebne dokumente.

Budući da je molitelj dne 21. lipnja 1999. s odličnim uspjehom obranio magistarski rad Posvojnost u hrvatskome standardnom jeziku stekavši tako stupanj magistra iz znanstvenoga polja jezikoslovlje, grana kroatistika, te da je stalno angažiran na istraživačkome projektu 130748, kao i da je dosada objavio ukupno šest radova (od kojih dva znanstvena), stručno je povjerenstvo uvjereno da mr. sc. Krešimir Mićanović ispunjava uvjete iz čl. 51. st. 1. spomenutoga Zakona.

S obzirom na dosada očitovano zanimanje za hrvatsku standardološku problematiku kako u djelatnosti Katedre za hrvatski standardni jezik, tako i na znanstvenim skupovima na kojima je dosada sudjelovao, mr. sc. Krešimir Mićanović za temu svoje disertacije predložio je Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije (v. sinopsis). koju stručno povjerenstvo drži važnom i posve prihvatljivom jer pretpostavlja da bi njezina obradba i razradba mogla jezikoslovnoj kroatistici, a napose hrvatskoj standardologiji namrijeti važnih spoznaja. Stoga stručno povjerenstvo predlaže vijeću da se predložena tema prihvati.

U Zagrebu, 26. ožujka 2002.

Stručno povjerenstvo

_______________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)

________________________________

(Prof. dr. Josip Silić, član)

__________________________________

(Prof. dr. Ivo Pranjković, član)

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za kroatistiku

10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3

Predmet: Izvještaj za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za pisanje izvještaja o pristupanju izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija te odobravanje teme disertacije Izražavanje kategorije posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća pristupnice mr. Lane Hudeček podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Zahtjev za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija podnijela je Vijeću 9. siječnja 2002. godine mr. Lana Hudeček, koja moli da joj se odobri izrada i obrana disertacije pod naslovom Izražavanje kategorije posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća.

Kao članovi stručnoga povjerenstva mislimo da je predložena tema vrlo važna i relevantna već zbog toga što do danas nije objavljena nijedna monografija koja bi se bavila izražavanjem posvojnosti u hrvatskome jeziku ranijih razdoblja. Mislimo također da su sinopsisom disertacije obuhvaćeni svi važniji načini izražavanja posvojnosti u prošlosti, posebno oni koji su relevantni s obzirom na suvremeno stanje u hrvatskome standardnom jeziku (genitiv ličnih zamjenica, genitiv s prijedlogom od, dativ, relativi koji i čiji i sl.). Smatramo također da je vrlo važno što će doktorandica posebnu pozornost posvetiti izražavanju posvojnosti koje je bilo pod utjecajem grčkih, latinskih, staroslavenskih i talijanskih tekstova s kojih se u prošlosti prevodilo na hrvatski. Suglasni smo također i s drugim aspektima obrade ove teme razrađenima u sinopsisu.

Smatramo, osim toga, da doktorandica u svemu udovoljava uvjetima članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima, i to zato (1) što ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja znanost o jeziku i književnosti te (2) što ima više objavljenih znanstvenih radova iz tematike disertacije (npr. u doktorandičinoj bibliografiji radovi pod brojevima 5, 6, 11, 19 i 22), uključujući i radove objavljene u časopisima s priznatom međunarodnom recenzijom (odnosno u časopisima koji su po vrsnoći s njima izjednačeni), npr. rad pod brojem 12 (Leksikografska obrada nepromjenjivih riječi, objavljen 1994. godine u časopisu Filologija).

Isto tako doktorandica ima već više od 15 (petnaest) godina istraživačkoga rada jer je od 1986. godine zaposlena u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, najprije na povijesnojezičnim istraživanjima, a od 1996. godine na temi Rječnici suvremenoga hrvatskog jezika.

Osim toga, napominjemo da je doktorandica i inače afirmirana u struci. Objavila je dosad više od tridesetak znanstvenih i stručnih radova, a suator je i Hrvatskoga kajkavskog rječnika, udžbenika za 4. razred gimazije te Hrvatskog jezičnog savjetnika, kojemu je i jedan od izvršnih urednika.

Mislimo isto tako da je predloženi mentor (prof. dr. Ivo Pranjković) odgovarajući stručnjak za područje kojim će se doktorandica baviti u svojoj disertaciji.

Zbog svega toga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da pristupnici mr. Lani Hudeček odobri predloženu temu disertacije - Izražavanje kategorije posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća - i omogući nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija.

Zagreb, 27. ožujka 2002. STRUČNO POVJERENSTVO

.....................................................

dr. sc. Milan Mihaljević, Institut za staroslavenski jezik

...... .................................................. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.

...................................................... dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

Dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Dr.sc. Mira Kolar, red. prof.

Dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Predmet: mr.sc. Miroslav Akmadža - prijava disertacije

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Faklutetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 18. II. 2002. godine donijelo je Odluku (04-6-1-2002) kojom smo imenovani Stručnim povjerenstvom čiji je zadatak utvrditi zadovoljava li mr.sc. M. Akmadža uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Crkveno-državni odnosi od 1945. do 1966. godine i oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi - primjer Zagrebačke nadbiskupije” kao i mentor dr.sc. Marijan Maticka, izv. profesor. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću slijedeći

I z v j e š t a j

I. Mr.sc. Miroslav Akmadža podnio je 2. I. 2002. zahtjev za odobrenje postupka izrade i obrane disertacije izvan doktorskog studija pod naslovom “Crkveno-državni odnosi od 1945. do 1966. i oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi - primjer Zagrebačke nadbiskupije”. Uz zahtjev je priložio: životopis s popisom objavljenih radova, sinopsis disertacije, separat izvornog znanstvenog rada pod naslovom “Odnos katoličke crkve u Hrvatskoj prema agrarnoj reformi iz 1945. godine”, preslik diplome o završenom dodiplomskom studiju (profesor povijesti) i poslijediplomskom studiju (magistar znanosti, polje povijest).

II. Mr.sc. M Akamdža rođen je 13. III. 1967. u Ljubuškom, Bosna i Hercegovina.Na Pedagoškoj akademiji u Mostaru diplomirao je povijest i zemljopis 1987., a na Filozofskom fakultetu jednopredmetnu grupu povijesti 1992. U međuvremenu radio je na raznim poslovima u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, između ostaloga, predavao je i Suvremenu političku povijest Hrvatske na Visokoj policijskoj školi. Poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je 21. VI. 2001, kada je obranio magistarski rad pod naslovom “Odnosi države i Katoličke crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. godine”. Od 1. XI. 2001. zaposlen je na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku kao predavač za predmete Hrvatska povijest u XX. st. i Povijest srednje i jugoistočne Europe u novom vijeku II.

III. Sručno povjerenstvo na temelju predložene dokumentacije utvrđuje:

1. Mr.sc.M. Akmadža ima akademski stupanj magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijesti.

2. Mr.sc. M. Akmadža autor je i ima objavljene znanstvene radove iz tematike disertacije u časopisu koji se vrednuje kao časopis sa priznatom međunarodnom recenzijom (Historijski zbornik, naknadno uvršten u listu) : “Odnos katoličke crkve u Hrvatskoj prema agrarnoj reformi iz 1945. godine”, Historijski zbornik, LIII/2000., 171-174; “Prilog poznavanju političkog djelovanja mons. Svetozara Ritiga”, Historijski zbornik, LIV/2001., 137-158.

IV. Mr.sc. M. Akmadža predložio je kao naslov disertacije “Crkveno-državni odnosi od 1945. do 1966. godine i oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi - primjer Zagrebačke nadbiskupije”.Težište istraživanja stavio je na oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi i utvrđivanje utjecaja oduzimanja imovine na razvoj sveukupnih odnosa državnih i crkvenih vlasti, odnosno koliko su drugi problemi u crkveno državnim odnosima utjecali na odluke državnih vlasti o otvaranju procesa oduzimanja crkvene imovine.Vremenski je razmatranje ograničio godinama 1945. i 1966. tj. godinom uspostave komunističke vlasti i godinom potpisivanja Protokola između Vatikana i Jugoslavije. To je razdoblje kada je i donesena većina propisa na temelju koji je oduzimana imovina - npr. Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, 1945.; i Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, 1958. Autor previđa izradu disertacije, prije svega, na temelju novodostupnih fondova u Hrvatskom državnom arhivu i Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Stručno povjerenstvo utvrđuje da istraživanje odnosa Katoličke crkve i državnih vlasti sa stajališta mijenjanja vlasničkih odnosa nije dovoljno istraženo. Dostupnost nove arhivske građe, uz postojeće naznake u literaturi, pruža mogućnost uspješnog završetka istraživačkog zadatka.No, Stručno povjerenstvo, nakon konzultacija s kandidatom, predlaže, s obzirom na nacrt sadržaja i obrazloženje, slijedeći naslov disertacije: “Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945.do 1966. i utjecaj na crkveno-državne odnose - Primjer Zagrebačke nadbiskupije”.

V. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju Stručno povjerenstvo zaključuje:

1.Mr.sc. M. Akmadža zadovoljava uvjete članka 51. st.1. Zakona o visokim

učilištima

2. Tema disertacije je opravdana, jer je usmjerena na istraživanje nedovoljno

istraženog, a za hrvatsku povijest u XX. st. važnog područja.

3. S obzirom na područje istraživanja (povijest), Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je provesti postupak obrane disertacije.

4. Predloženi mentor dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof. znanstveno je osposobljen za područje iz kojeg je prijavljena disertacija.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da u skladu s člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima prihvati prijavu disertacije mr.sc. Miroslava Akmadže pod naslovom “Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi od 1945. do 1966. i utjecaj na crkveno-državne odnose. - Primjer Zagrebačke nadbiskupije” i odredi mu za mentora dr.sc. Marijana Maticku, izv. profesora.

U Zagrebu, 21. ožujka 2002.

Dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Dr.sc. Mira Kolar, red. prof.

Dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće

Ivana lučića 3

10000 Zagreb

Predmet Ocjena doktorske disertacije mr. sc. Loretane Despot

Na svojoj ste nas sjednici od 23. travnja 2001. imenovali u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Loretane Despot "Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma (poveznice)". Mi smo vam 14. studenoga 2001. ocjenu dostavili, ali ste nam je dopisom br. 01-11-134-2001. od 20. prosinca 2001. vratili "na doradu" s obrazloženjem da u njoj "nije vidljivo koji je znanstveni doprinos disertacije". Proučivši ponovno disertaciju o kojoj je riječ, ocjenu smo koju smo vam podnijeli dopunili i doradili, pa vam o tome podnosimo ovo

I Z V J E Š Ć E

Disertacija mr. sc. Loretane Despot ima 285 stranica. Podijeljena je na poglavlja: Uvod (str. 8-9), Kratice (str. 10-11), Biblija u Hrvata (str. 12-32), Matija Petar Katančić (str. 33-52), Bibliografija Katančićeva rada (str. 53-57), Katančićev prijevod Svetoga pisma (str. 58-67), Katančićev grafijski sustav i pravopis (str. 68-79), Fonološko-morfološka pitanja (str. 82-112), Oblici (str. 113-162), Tvorba riječi i leksik (str. 163-188), Sintaksa (str. 189-232), Zaključak (str. 233-239), Literatura (str. 240-256), Slikovni prilozi (str. 257-281), Sažetak na engleskom (str. 282-284) i Životopis (str. 285).

U poglavlju Biblija u Hrvata autorica najprije raspravlja o važnosti pojave nacionalnog prvotiska Svetoga pisma u kulturnoj povijesti naroda, o odnosu latinskoga i narodnog jezika, o hrvatskoj svetopisamskoj prevodilačkoj tradiciji do Matije Petra Katančića, gdje se posebno osvrće na Bibliju Ćirila i Metoda - problem praprijevoda, na Dubrovački rukopis, Bibliju Bernardina Frankopana, Bibliju hrvatskih protestanata, na Kašićev prijevod Svetoga pisma, poljičku Bibliju, Jurjetinovićevu Bibliju, Bibliju Maksimilijana Vrhovca. Pišući o lekcionarskoj tradiciji, posebno se osvrće na Lekcionar Bernardina Splićanina iz 1495. godine, na drugo izdanje iz 1543. godine, na treće izdanje iz 1586. godine, na štokavske lekcionare fra Ivana Bandulovića te na budimske lekcionare 18. stoljeća. Na kraju poglavlja donosi isječke iz 10 izvora (od 15. stoljeća preko Katančićeva prijevoda do suvremenogA prijevoda) u kojima prati jezične suodnose.

U poglavlju Matija Petar Katančić kandidatkinja piše o njegovu pjesničkome i znanstvenome djelu, o leksikografskome radu, posebno o njegovim rječnicima Pravoslovnik i Index Latino-Illyricus, koji su ostali nedovršeni. U poglavlju Bibliografija Katančićeva rada posebno obrađuje tiskana, a posebno rukopisna Katančićeva djela.

U poglavlju Katančićev prijevod Svetoga pisma utvrđuje da je to prvi cjeloviti otisnuti latinički prijevod Biblije na hrvatski jezik, objavljen nakon autorove smrti (1832.) u šest svezaka. Posebno se osvrće na primjedbe na Katančićev prijevod i iznosi svoje mišljenje o njihovoj opravdanosti. Piše o Katančićevu rukopisu Svetoga pisma. U poglavlju Katančićev grafijski sustav i pravopis daje pregled pravopisne tradicije do Katančića prikazujući tablično grafijske sustave, zatim se posvećuje Katančićevu sustavu zaključujući da “je (u kontekstu povijesnih okolnosti) dosljedan i lako čitljiv”. Nakon proučavanja Katančićeva pravopisa zaključuje da se “izborom pravopisnih načela ne izdvaja iz okvira hrvatske pravopisne tradicije i tadašnje prakse, rabeći morfonološki pravopis s ponekim elementima fonološkoga pravopisa”.

U poglavlju Fonološko-morfološka pitanja proučava samoglasničke alternacije, reflekse jata, slogotvorno r, suglasnike h, j, suglasničke alternacije, jotaciju, prejotaciju, skupine jt i jd, sekundarne suglasničke skupine, palataliziranje l i n i depalataliziranje lj i nj, metatezu, palatalizaciju i sibilarizaciju, jednačenje po mjestu tvorbe, po zvučnosti, razjednačivanje i gubljenje suglasnika.

U poglavlju Oblici obrađuje posebno imenice, pridjeve, zamjenice, brojeve, glagole i nepromjenljive riječi.

U poglavlju Tvorba riječi i leksik piše o sufiksalnoj tvorbi imenica i pridjeva, o složenim imenicama i pridjevima, o tvorbi glagola (navodi sufikse kojima Katančić tvori nesvršene glagole te prefikse) i o leksiku.

U poglavlju Sintaksa proučava koliko je prijevod ovisan o latinskoj sintaksi, a koliko je napisan po pravilima hrvatske sintakse. Posebno piše o redu riječi, o kongruenciji, o sintaksi imeničkih i glagolskih oblika, o izražavanju pasiva, o veznicima, o prijedlozima, o prilozima, o enklitikama i o negacijama.

Kandidatkinja među ostalim zaključuje da se Katančić pod utjecajem lekcionarske tradicije odlučio za ikavicu te za neprovođenje sibilarizacije u dativu i lokativu jednine imenica e-vrste (po sliki, u knjigi). Od starih je gramatičara i prevoditelja preuzeo i neke oblike (tvorbu komparativa: vele + pozitiv i superlativa: pri + pozitiv). U tekstu prijevoda dobro su zastupljeni aorist i imperfekt. Aorist se još uvijek tvori i od nesvršenih glagola. Za izricanje budućega vremena Katančić upotrebljava konstrukciju svršenoga prezenta glagola biti i infinitiv. Doktorandica pronalazi elemente koji su u Katančićev prijevod ušli iz kajkavskih govora (npr. depalatalizacija glasova lj i nj) i iz njegova rodnoga govora (npr. h>0, v, j). Zamjećuje kretanje prema (novo)štokavskom sustavu imenica, zamnjenica i pridjeva. Pronalazi latinski utjecaj u tekstu prijevoda: u redu riječi (glagol na kraju rečenice, smještanje atributa iza imenice), genitiv imenice umjesto posvojnoga pridjeva, genitiv s prijedlogom od, česte konstrukcije akuzativ + infinitiv, izražavanje budućnosti prezentom svršenoga glagola itd. Budući da se takve konstrukcije provlače i ranijim hrvatskim prijevodima i normativnom građom, doktorandica postavlja pitanje je li on slijedio njih ili je preuzimao iz latinskih uzora.

Zaključak

Mr. sc. Loretana Despot u svojoj doktorskoj disertaciji daje cjelovit uvid u

slovopisnu i pravopisnu tradiciju hrvatskoga jezika do Katančića i poslije Katančića. Isto tako i cjelovit uvid u fonološko, morfološko, tvorbeno, sintaktičko i leksičko ustrojstvo Katančićeva jezika prijevoda Svetoga pisma. Pritom uspostavlja vezu između Katančićeva hrvatskog i latinskog jezika Svetoga pisma te upozorava na tragove utjecaja latinskoga jezika na hrvatski. Tako je stvorila (zadovoljavajuću) sliku i odnosa Katančićeva hrvatskog jezika prema hrvatskoj jezičnoj tradiciji i odnosa Katančićeva hrvatskog jezika Svetoga pisma prema hrvatskome jeziku općenito. Drugim riječima, Katančića je tako potvrdila i kao važna dionika povijesti hrvatskoga jezika i kao važna dionika povijesti prijevoda Svetoga pisma na hrvatski jezik. To bi bio i njezin najvažniji doprinos hrvatskoj jezikoslovnoj znanosti.

Dokrorandica je u vraćenome joj rukopisu mnogo toga (posebno u metodološkome smislu) popravila, ali su i dalje ostale neke nedorečenosti. No o tome će biti govora na obrani.

Prijedlog

Naše je mišljenje o doktorskoj disertaciji "Jezik Katančićeva prijevoda Svetoga pisma (poveznice)" pozitivno, pa predlažemo da ga prihvatite i njezinoj autorici mr. sc. Loretani Despot dopustite pristup obrani.

S poštovanjem Stručno povjerenstvo:

__________________________

dr. sc. Josip Silić, predsjednik

__________________________

dr. sc. Josip Vončina, član

__________________________

dr. sc. Mira Menac-Mihalić, član

U Zagrebu, 10. ožujka 2002.

Predmet: Izvješće i ocjena doktorske disertacije

mr. sc. Kate Lučić

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Fakultetsko vijeće na sjednici održanoj 18. veljače 2002. imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskoga rada mr. sc. Kate Lučić u sastavu:

1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

član povjerenstva

2. dr. sc. Dragutin Rosandić, red. prof. u miru

predsjednik povjerenstva

3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

član povjerenstva

4. dr. sc. Ana Pintarić, izv. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku

član povjerenstva

5. dr. sc. Nada Grgurić, izv. prof. u miru Učiteljske akademije u Zagrebu

član povjerenstva

Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskome vijeću skupno izvješće i ocjenu.

IZVJEŠĆE I OCJENA

Opis

Doktorska disertacija mr. sc. Kate Lučić Međudjelovanje riječi, likovnoga djela i glazbe u metodici hrvatskoga jezika i književnosti u razrednoj nastavi ima 289 stranica znanstvenoga teksta, opsežnu bibliografiju [120 bibliografskih jedinica i priloge iz empirijskoga istraživanja (anketni list za učiteljice/učitelje, anketni list za učenice/učenike i ljestvicu Likertova tipa)].

Građa je raspoređena u tri cjeline. Prva cjelina sadrži najavu predmeta istraživanja, teorijski i povijesni okvir u koji se uključuje. Druga cjelina obuhvaća užu znanstvenu problematiku iz područja matične discipline - metodike književnosti i korespondirajućih metodika iz jezično-umjetničkoga područja (metodike likovnoga odgoja i obrazovanja i metodike glazbenoga odgoja i obrazovanja). Uspostavljen je suodnos tih metodika i supstratnih znanosti iz kojih proizlazi metodička matrica.

Treća cjelina predočuje model empirijskoga istraživanja (metodološko utemeljenje, izvedbu i vrednovanje).

Znanstveni tekst oblikovan je u skladu sa zahtjevima funkcionalnoga stila kojem pripada.

Korpus bibliografskih jedinica svjedoči o reprezentativnom izboru relevantne literature iz različitih znanstvenih disciplina koje određuju predmet istraživanja. Navednu literaturu autorica/pristupnica koristila je kao predložak za oblikovanje vlastitoga metateksta (didaktičko-metodičkoga, metodičko-didaktičkoga). Korpus prateće znanstvene literature čitala je i vrednovala kritički u obzoru predmeta doktorske disertacije. Vrednovala je rezultate znanstvenih istraživanja iz područja odgojnih znanosti, razvojne psihologije i psiholingvistike te matične discipline - metodike književnosti i uspostavila originalni metodičko-didaktički diskurz o metodičkom modelu integracijskoga tipa u kojemu su ostvarene nove mogućnosti estetskoga (umjetničkoga) odgoja u razrednoj nastavi (književnoga, likovnoga i glazbenoga odgoja).

Znanstveni diskurz i popis bibliografskih jedinica popraćen je prilozima iz empirijskoga istraživanja.

Anketni list za učitelje sastoji se od četiri vrijednosne ljestvice (ljestvica primjerenosti, zanimljivosti i zadovoljstva predočenom organizacijom nastave; ljestvica školskoga ozračja i spremnost za promjene; ljestvica uobičajenoga pristupa nastavi; ljestvica uključenosti učenika, roditelja i drugih članova društvene zajednice u nastavni proces).

Anketni list za učenike obuhvaća ljestvicu "sviđanja" (slaganja) i zadovoljstva s nastavom.

Ljestvica Likertova tipa namijenjena je za procjenu učeničkih ostvaraja.

Tako oblikovan tekst disertacije udovoljava svim kriterijima koji se odnose na znanstveni diskurz.

Predmet znanstvenoga istraživanja i metodologija

Temeljni je predmet znanstvenoga istraživanja u doktorskoj disertaciji metodički model Međudjelovanje riječi, slike i glazbe u metodici hrvatskoga jezika i književnosti u razrednoj nastavi. Tako usmjeren istraživački projekt pridružuje se brojnim svjetskim projektima koji se bave istraživanjem integracije odgojno- -obrazovnih područja i nastavnih predmeta.

Predmet istraživanja ostvaruje se u okviru metodike hrvatskoga jezika i književnosti za razrednu nastavu. Projekt slijedi teorijska postignuća u području metodike književnosti, likovnoga i glazbenoga odgoja u razrednoj nastavi i uspostavlja empirijsko istraživanje kojim se provjerava funkcioniranje novoga modela. Predmet istraživanja višestruko je kontekstualiziran.

Međudjelovanje riječi, slike i glazbe promatra se u kontekstu komparativne estetike s osobitim usmjerenjem na recepcijske i spoznajne razlike. Iz zakonitosti recepcije (estetske) izvodi se metodička paradigma koja usklađuje svoje pristupe i postupke s estetskim bićem književnoga, likovnoga i glazbenoga sadržaja. Estetički i metodički (književni, likovni i glazbeni kontekst) dopunjuje se dodatnim jezikoslovnim, psiholingvističkim, didaktičkim kontekstom.

Jezikoslovni i psiholingvistički kontekst obuhvaća određivanje verbalnoga, vizualnoga i likovnoga jezika (njihove sustave), jezični, spoznajni i emocionalni razvoj djece. Oblikovanje metodičkoga modela uključuje teorije učenja i poučavanja. Prikazane su najpoznatije teorije učenja i njihova primjena u integriranome metodičkome modelu koji uključuje estetsku recepciju, emocionalno učenje, imaginativnu i primjerenu (primjerenu dobi učenica/učenika) racionalnu spoznajnu djelatnost.

Integrirani model nastave/odgojno-obrazovne djelatnosti pretpostavlja redefiniranje organizacije, položaja i uloge sudionika, nastavnoga vremena i prostora, oblika komunikacije i načina vrednovanja učinka međudjelovanja riječi, slike i glazbe u međusobnoj povezanosti i uvjetovanosti na emocionalni, imaginativni i spoznajni razvoj učenica/učenika i njihovu kreativnost.

Sve spomenute izvanjske i unutarnje odrednice integriranoga modela pregledno su prikazane i usklađene (proporcionalno) s teorijsko-metodološkim zahtjevima središnjega predmeta istraživanja.

Znanstveni diskurz o tim odrednicama utemeljen je na relevantnoj literaturi koja prati interdisciplinarni pristup u proučavanju tematskih jedinica.

Predmetu istraživanja prilagođena je znanstvena metodologija koja uključuje analitičko-kritičku, hermeneutičku, fenomenološku, komparativnu, empirijsku (kvantitativnu i kvalitativnu), dijakronijsku, sinkronijsku i sintetičku.

Metodološki pluralizam funkcionalno je primjeren, tj. usklađen s prirodom građe koja se proučava i istražuje, s okolnostima u kojima se ostvaruje i sa svrhom koja se želi postići.

Autorica disertacije predstavlja se kao izgrađen metodolog u proučavanju i istraživanju metodičko-didaktičke problematike.

Značajke metodičkoga modela

Metodički model Međudjelovanje riječi, slike i glazbe u metodici hrvatskoga jezika i književnosti u razrednoj nastavi predstavlja izvorni metodički model koji je oblikovan na spoznajama empirijskoga istraživanja, spoznajama matične discipline - metodike književnoga odgoja i obrazovanja i korespondirajućih metodika iz jezično- -umjetničkoga područja (metodike likovnooga odgoja i obrazovanja i metodike glazbenoga odgoja i obrazovanja). Riječ je o integriranome modelu u razrednoj nastavi koji mijenja organizaciju odgojno-obrazovnoga procesa, uspostavlja uvjete za slobodno, individualno, stvaralačko očitovanje sudionika odgojno-obrazovnoga procesa u višesmjernoj komunikaciji koja je utemeljena na teoriji empatije i emocionalnoga učenja.

Disertacija prikazuje načine strukturiranja modela na sadržajnoj (tematskoj) razini, povezivanje sastavnica u sustav, funkcioniranje svake sastavnice posebno i na međusobnoj uvjetovanosti, instrumentarij za provjeravanje i vrednovanje učinkovitosti cjelokupne strategije.

Svaka je sastavnica podvrgnuta empirijskome istraživanju kako bi se utvrdila njezina inovativnost i prednost u odnosu na dosadašnje stanje.

Empirijska provjera uspješnosti metodičkoga modela

U empirijskom provjeravanju metodičkoga modela korišteni su mjerni instrumenti (anonimna anketa - ljestvica "sviđanja" i zadovoljstva s nastavnim procesom i ljestvica Likertova tipa. Ti su mjerni instrumenti odabrani u skladu s uvjetima u kojima se primjenjuju i svrhom koja se želi postići, tj. s ciljem istraživanja.

Empirijska provjera utemeljena je na metodologiji pedagoških istraživanja koja uspostavlja sljedeće odrednice: cilj i hipotezu, paradigme i nacrt istraživanja, varijable, uzorak, rezultate, analizu i raspravu. Svaka je odrednica ostvarena metodologijski besprijekorno, protumačena i vrednovana te ugrađena u sintetski sud i ocjenu metodičkoga modela. Prateći kvantitativni (brojčani) pokazatelji u tablicama potkrepljuju ocjene i sudove o značajkama (prednostima) uspostavljenoga metodičkoga modela u odnosu na sadašnje stanje u nastavi.

Pri utvrđivanju prednosti integriranoga modela u odnosu na predmetno-satni model korišteni su rezultati uspoređivanja eksperimentalne i kontrolne skupine. Primjenom empirijske provjere uspješnosti teoretski oblikovana integriranoga metodičkoga modela postignut je najviši stupanj objektivnosti u njegovoj primjeni. Djelotvornost i učinkovitost modela u skladu s postavljenim ciljevima o razvijanju kreativnosti potvrđuju verbalni i likovni iskazi učenica/učenika kao autentični dokazi učinkovitosti sustava.

Zaključak i prijedlog

Doktorska disertacija mr. sc. Kate Lučić originalno je znanstveno djelo koje uspostavlja novi metodički model integrirane nastave u jezično-umjetničkome području u razrednoj nastavi (prva četiri razreda osnovne škole). Metodički je model utemeljen na interdisciplinarnoj metodologiji koja se ostvaruje u okviru matične discipline metodike književnosti (metodike književnoga odgoja i obrazovanja) kao sintetske primijenjene znanosti. Autorica je sustavno razvijala predmet istraživanja u obzoru matične i korespondirajućih disciplina (posebno metodike likovnoga odgoja i obrazovanja) te supstratnih znanosti na kojima se oblikuju metodičke matrice.

Ostvareni metodički model vrijedan je doprinos metodičkoj znanosti (metodici književnosti) i metametodici.

Metodički modeli oprimjereni za pojedine razrede od prvoga do četvrtoga razreda osnovne škole oživotvoruju teorijski model i pokazuju mogućnosti praktične primjene. U oblikovanju metodičkih modela za pojedine razrede autorica/pristupnica pokazuje visoku razinu metodičke kreativnosti.

Znanstveni diskurz oblikovan je prema zahtjevima znanstvenoga stila i standardiziranom terminologijom.

Pri objavljivanju teksta kao metodičke monografije bit će nužno izbjeći nefunkcionalna ponavljanja i učiniti tekst konzistentnijim.

Doktorska disertacija mr. sc. Kate Lučić udovoljava svim zakonskim zahtjevima koji se na nju odnose i stoga molimo Fakultetsko vijeće da prihvati ovu ocjenu i uputi autoricu/pristupnicu na usmenu obranu disertacije.

Povjerenstvo

1. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Dragutin Rosandić, red. prof. u miru

član povjerenstva

3. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

član povjerenstva

4. dr. sc. Ana Pintarić, izv. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku

član povjerenstva

5. dr. sc. Nada Grgurić, izv. prof. u miru Učiteljske akademije u Zagrebu

član povjerenstva

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za sociologiju

10000 ZAGREB, I. Lučića 3

U Zagrebu, 4. travnja 2002.

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

FAKULTETSKOM VIJEĆU

PREDMET: IZVJEŠTAJ STRUČNOG POVJERENSTVA ZA OCJENU DOKTORSKE DISERTACIJE

Molimo da u dnevni red sljedeće sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uvrstite izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Jadranke Švarc pod naslovom "Uloga sveučilišta u inovacijskom društvu na primjeru industrijskih inovacija i tehnologija: primjer Hrvatske".

S poštovanjem,

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

Pročelnik

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za sociologiju

I. Lučića 3

10000 ZAGREB

U Zagrebu, 19. ožujka 2002.

PREDMET: Ocjena doktorskog rada mr. sc. Jadranke Švarc

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta 18. veljače 2002. godine imenovali smo stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jadranke Švarc pod naslovom: «ULOGA SVEUČILIŠTA U INOVACIJSKOM DRUŠTVU NA PRIMJERU INDUSTRIJSKIH INOVACIJA I TEHNOLOGIJA: PRIMJER HRVATSKE».

Fakultetskom vijeću podnosimo skupno

I Z V J E Š Ć E

I. FORMALNA OBILJEŽJA RADA

Doktorska disertacija mr. Jadranke Švarc «Uloga sveučilišta u inovacijskom društvu na primjeru industrijskih inovacija i tehnologija: primjer Hrvatske» obuhvaća 330 kartica teksta. Sastoji se od sedam većih cjelina: 1) Uvod; 2) Teorijska uporišta: utjecaj endogenih teorija tehnološke promjene na ulogu sveučilišta u inovacijskom društvu 3) Inovacijsko društvo; 4) Uloga sveučilišta u inovacijskom društvu 5) Prema novoj sveučilišnoj paradigmi; 6) Hrvatska sveučilišta, inovacijsko društvo i industrijske inovacije te 7) literatura. Svako poglavlje osim prvoga i posljednjega podijeljeno je na niz dodatnih potpoglavlja. Literaturom je obuhvaćeno više od 300 znanstvenih jedinica referentne literature. Na kraju svakoga poglavlja sastavljen je niz bilješki s prosječno preko 50 ekstenzivnijih citata ili referenci u kojima se dodatno obrađuju teze iz teksta. Riječ je dakle o veoma obuhvatnom radu.

II. GLAVNE TEZE I SADRŽAJ RADA

Postoji nekoliko glavnih teza i ciljeva koje je kandidatkinja izložila i htjela postići u svojoj disertaciji. Glavna teza rada jest opis promijenjenih okolnosti za razvoj sveučilišta, odnosno obrada nove uloge sveučilišta u inovacijskome društvu. Inovacijsko društvo nastaje novim intenzitetom povezanosti znanosti (obrazovanja) i privrede, uz posredništvo države, te dovodi do stvaranja tzv. nacionalnog inovacijskog sustava, Središnju ulogu u odnosima znanosti i privrede, odnosno samom nacionalnom inovacijskom sustavu moraju odigrati sveučilišta, što zahtjeva i određene promijene samih sveučilišta: «Potreba za kapitalizacijom znanja, te tranzicija znanstvenih sustava u modele za novu proizvodnju znanja, dovodi do 2. sveučilišne revolucije koja se manifestira uključivanjem nove razvojno-ekonomske funkcije u praksu sveučilišta.» Ta «revolucija» nastaje zbog spoznaje da u suvremenim, globalizacijskim okolnostima sveučilište ne može ostati izvan privredno- društvenih tokova, odnosno izvan «pragmatiziranja» ili tehnološke upotrebljivosti znanja. Sveučilište postaje «poduzetničko» ne samo zbog društvene potrebe za odgovornošću prema trošenju društvenog novca (accountability), niti samo kroz pragmatizaciju vlastitih znanstvenih rezultata, već prvenstveno zbog konkurentne tržišne potrebe da ono postane forum susretanja znanstvenih rezultata i privredne korisnosti, odnosno kroz preuzimanje određenih društvenih (državnih) funkcija.

Kako bi mogla dokazati potrebu takve transformacije sveučilišta, kandidatkinja mora obrazložiti teorijsku promjenu paradigme koja se dogodila u poimanju odnosa znanja i primjenljivosti rezultata, kao i dokazati da se takva teorijska promjena doista i stvarno realizirala i ozbiljila u suvremenome svijetu. Stoga u 2. dijelu rada, kolegica obrađuje dvije najvažnije paradigme u objašnjenju uloge znanja u razvoju tehnologije: endogenu i egzogenu teoriju (paradigmu). Prema egzogenoj teoriji (paradigmi), znanje je izvanjsko tehnologiji: ulaganje u znanje privreda smatra često neisplativim troškom (rashodom). Prema endogenoj teoriji (u varijantama «neoklasičnog i neoschumpeterskog usmjerenja») znanje ili znanost je pokretač proizvodnje, proizvodno sredstvo te ujedno i tržišni proizvod. Ono je dio početnog kapitala i dio oplođenog kapitala, odnosno novo proizvodno sredstvo koje stvara dodanu vrijednost (value added) bez kojega proizvodnja nazaduje jer ostaje u okvirima niskoprofitnog, radnointenzivnog tradicionalnog gospodarstva. Upravo je tranzicija iz starijeg poimanja znanja - u društva odnosno tehnologije utemeljene na znanju, obilježila globalizaciju. Znanje više nije samo «kulturni kapital» ono je stvarni kapital, jer u konkurenciji zastarjele tehnologije (bez ulaganja u znanje) i one koja počiva na shvaćanju da znanje može biti i pogonsko sredstvo i proizvodno sredstvo i proizvod, pokazalo se da nazaduju ona društva koja nisu napravila navedeni teorijski i stvarni obrat u shvaćanju odnosa znanja i privrede.

Kandidatkinja u trećem dijelu svoje radnje opisuje razloge nastanka i glavne karakteristike inovacijskih društava te navodi brojne primjere značaja nacionalnih inovacijskih sustava za gospodarski i društveni razvitak.

Za društva kojima znanje predstavlja vrlo riskantnu i često neisplativu investiciju, posredovanje između nositelja znanja i privredne upotrebljivosti mora preuzeti država. Država mora preuzeti rizike koji su za pojedinačnog proizvođača suviše veliki, ne zato da sama upravlja rezultatima toga posredovanja, već zato da potakne suradnju neovisnih subjekata (akademsko-znanstvenih i privrednih institucija). Država je međutim često loš arbitar, stoga postoji javni interes da se povezivanje znanja i tehnološke upotrebljivosti zbiva neposredno na razini samih aktera - sveučilišta i gospodarskih subjekata, a u konačnici regulirano tržišnim odnosima. Međutim, da bi to bilo moguće, i sveučilišta moraju postati svjesna takve nove uloge u koju ih se postavlja. Te teze kandidatkinja izlaže u četvrtome dijelu rada. Tamo se na primjerima razvitka tj. nastanka gospodarstva znanja u Americi i Njemačkoj dokazuje značaj međudjelovanja znanosti i industrije za gospodarski i društveni razvoj. Posebni analitički segmenti toga dijela obuhvaćaju opis ekonomija utemeljene na znanju: suradnja znanosti i industrije, komercijalizacija istraživanja, akademsko poduzetništvo, sudjelovanje u gospodarskom razvoju odnosno partnerstvo privatnoga i javnoga sektora.

U petom dijelu rada, mr. Švarc se usredotočuje na učinak takve nove znanstveno-industrijske paradigme u nastanku nove sveučilišne paradigme. Središnji dio ovoga dijela radnje jest suprotstavljanje starije i novije «misije» sveučilišta. Tradicionalna «misija» sveučilišta sastoji se u postizanju «slobodnolebdeće inteligencije», odnosno u postizanju znanja bez obzira na primjenu, u stvaranju idealiziranih učenjaka. Novija «misija» sveučilišta pretpostavlja veću ulogu tzv. kvalificiranih znanstvenika, odnosno inženjera, te «akademskih poduzetnika» čiji interes nije proizvodnja «čistog» znanja, već promocija i komercijalizacija rezultata.

U šestome dijelu razmatra se mogućnost uvođenja nove sveučilišne paradigme u Hrvatskoj. Da bi Hrvatska mogla prihvatiti novu paradigmu moraju postojati (još uvijek odsutne) pretpostavke: time što se ne prepoznaje značaj managementa tehnološkom promjenom, ili jednostavnije, tehnološkog razvoja i znanja u gospodarskom razvoju, odnosno uloga države kao posrednika između poduzetništva i akademsko-znanstvene zajednice, ne prepoznaje se niti nova poduzetnička i proizvodna uloga sveučilišta u društvu. Prema riječima kandidatkinje hrvatskom polumodernom društvu «korespondira tradicionalna uloga sveučilišta, dok je ostvarenje nove paradigme moguće tek u sklopu hrvatskog inovacijskog sustava kao strateške integracije znanstvene, tehnološke i industrijske politike.»

III. OCJENA RADA

Kandidatkinja, mr. Jadranka Švarc, vrlo je dobro opisala teorijski obrat u shvaćanju uloge znanosti u gospodarskome razvoju, kao i njegove povijesne manifestacije – u nastanku i razvoju društava i ekonomija utemeljenih na znanju. Premda ne radi «naturalističku pogrešku» kojom bi deskriptivni opis nametala kao normativni cilj, njezina dva niza dokaza jednoznačno ukazuju na potrebu za sličnim transformacijama u Hrvatskoj želi li se Hrvatska priključiti razvijenijim zemljama svijeta. Za Hrvatsku, koja nije stvorila sustavne pretpostavke takvih transformacija, potrebna je aktivnija uloga države putem inovacijskih programa razvoja, odnosno uloga financijskog i organizacijskog poticatelja aktera znanstvenoga i privrednoga razvoja. Ta se uloga, s vremenom, odnosno nakon shvaćanja da postoji potreba za novim «pravilima akademsko-privredne igre», mora početi prebacivati na same aktere u privredi i znanosti, uz što manje posredništvo države.

Povjerenstvo drži da je znanstvena vrijednost:

I. u obrazloženju promjene teorijske paradigme, odnosno u dokazu da endogene teorije razvoja tehnologije imaju neovisno (a ne, sa stanovišta znanstvene zajednice, samo utilitarno, pragmatično) utemeljenje.

II. u dokazu da promijenjena paradigma sveučilišta ima veliki društveni i gospodarski značaj, odnosno da sveučilišta u razvoju gospodarstva mogu odigrati ključnu ulogu, pod pretpostavkom da se usvoje načela učinkovitosti i poduzetništva. Ta se razvojna funkcija sveučilišta potom i proširuje: svojom aktivnom ulogom u spajanju danas odvojenih sektora (tehnologija, znanost, akademija, privreda) sveučilišta bi mogla osim izravne-gospodarske društvene funkcije, a odterećenjem nekih danas vladajućih upravnih funkcija vlasti izvršiti i dodatne integrativne funkcije civilnoga društva.

Povjerenstvo smatra da te dvije kvalifikacije, uz neospornu vrijednost materijala sakupljenog u ovoj obimnoj radnji, potvrđuju znanstveni doprinos doktorskog rada sociološkom istraživanju nove uloge sveučilišta, posebice u Hrvatskoj.

Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i omogući kandidatkinji obranu Doktorskog rada.

Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

Predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Milan Mesić, red. prof.

Član povjerenstva

Dr. sc. Darko Polšek, doc.

Član povjerenstva

( Institut za primijenjena istraživanja Zagreb)

Dr.sc. Borislav Knežević, Filozofski fakultet u Zagrebu

Prof.dr.sc. Stipe Grgas, Filozofski fakultet u Zadru

Dr.sc. Ina Ljiljana Gjurgjan, Filozofski fakultet u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskog rada Ivice Zaninovića

Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 23. studenoga, 2000. godine, izabrani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivice Zaninovića s naslovom Philip Larkin i njegova uloga u engleskom pjesništvu XX. stoljeća, pa Vijeću podnosimo ovo

Izvješće

Magistarski rad Ivice Zaninovića naslovljen je Philip Larkin i njegova uloga u engleskom pjesništvu XX. stoljeća. Nakon što je imenovano stručno povjerenstvo za ocjenu rada sugeriralo neke preinake u formalnom i organizacijskom smislu, Zaninović je rad doradio.

Rad se sastoji od predgovora, četiri obimna poglavlja, zaključka i popisa korištene literature. Ukupno rad ima 186 gusto tipkanih stranica a podijeljen je na sljedeći način: Predgovor (str.2-8); Književnopovijesni okvir (str.9-78); Iz semiotičke perspektive (str.79-126); Teme i odnos prema predmetu iskazivanja (str.127-153); Kontekstualizacija i recepcija Larkinova djela (str.154-176); Zaključak (str.177-181). Popis korištene literature (str.182-186) razdijeljen je na primarne i sekundarne izvore.

U predgovoru Ivica Zaninović obrazlaže odabir svojega predmeta i opisuje metodologiju koju će primijeniti u svojem istraživanju. On je suglasan s prosudbama koje smještaju Larkinov opus u samo središte engleskog pjesništva poslije drugog svjetskog rata. Kao cilj magistarskog rada Zaninović postavlja analizu Larkinova pjesništva koja bi ga približila hrvatskoj čitateljskoj publici. U odjeljku gdje anticipira metodologiju izričito naglašava empirizam i eklekticizam pristupa, spremnost da rabi različite teorijske paradigme u svojoj analizi. Ovdje nalazimo pregled postojeće kritičko-prijevodne literature o Larkinu na hrvatskom i selektivan prikaz književnoznanstvene obradbe Larkinova opusa na engleskom jeziku.

U poglavlju naslovljenom «Književno povijesni okvir» Zaninović se usredotočuje na tri problema. On započinje ocrtavanje tog okvira izvješćujući o dihotomiji unutar engleske lirike koja bi se mogla sažeti u opreci između zagovaratelja vrijednosti engleske tradicije i onih koji su se priklonili simbolističko-modernističkom iskoraku. Središnji dio poglavlja posvećen je opisu «Pokreta», skupini engleskih pjesnika pedesetih godina prošlog stoljeća unutar koje Larkin nedvojbeno zauzima najznačajnije mjesto. Zaninović analizira Larkinovu najraniju, slabo istraženu liriku i pokazuje kako je ona bila ovisna o uzorima (romantičari, Auden) pa se može govoriti o epigonskom stvaralaštvu koje se nastavlja i u prvoj zbirci koja nosi pečat snažnog utjecaja Yeatsa. Prijelaz prema zreloj lirici očituje se u sklonosti evociranja konkretnih, «opipljivih»(38) pojedinosti kao i sve izraženijem priklanjanju Hardyevoj poetici koji je, riječima kritičara D. Daviea koje Zaninović navodi, «polučivao učinak čvrstog privezivanja svakog pjesnika, na kojeg je utjecao, za svijet historijske kontingencije, svijet određenog mjesta u određenom vremenu»(47). Smještajući Larkina u samo središte «Pokreta», Zaninović opisuje njegovu genezu, iznosi poetička uvjerenja skupine, utjecaje (Orwell), povijesno-društveno okruženje. Ono po čemu se Larkin donekle razlikuje od ostalih pjesnika koje svrstavamo u tu pjesničku skupinu je njegova otvorenost, bolje rečeno, komunikativnost koja ga čini prihvatljivim relativno širokom čitateljskom krugu. U analizi pjesama nastalih nakon što je «Pokret» sišao s engleske kulturne pozornice, Zaninović se priklanja onim kritičkim mišljenjima koji kod Larkina uočavaju dvojnost pjesničkog glasa koja će u zbirci «High Windows» posljedovati svojevrsnim povratkom na «Pokretu» omraženu simboličku poetiku. Zbog supostojanja različitih obilježja u Larkinovu pjesništvu Zaninović zaključuje o teškoći stilske periodizacije.

U poglavlju naslovljenom «Iz semiotičke perspektive» Zaninović obrađuje tri teme: pjesnikovu filozofiju jezika, njegovu uporabu metafore i metonimije i Larkinovu praksu pjesničke simbolizacije. Larkinovo traganje za «većom referencijalnošću i jezičnom prozirnošću» Zaninović opisuje u tadašnjem kontekstu filozofijskih strujanja (Ayer, Wittgenstein) i ideja. U dijelu poglavlja gdje se dotiče figurativnosti Larkinova pjesničkog jezika Zaninović pokazuje kako se u tom pjesništvu zbiva pomak od rane metaforičnosti ka povlašćenju metonimijskih konstrukcija. U osvrtu na simbole u Larkinovu pjesništvu Zaninović evidentira nazočnost te figure u pjesmama ali i prati njeno napuštanje u dijakronijskom

slijedu opusa u korist «amblema» i denotativnijih jezičnih praksi. No, Zaninović dvoji o mogućnosti jasnog razgraničenja simboličkog i nesimboličkog kod Larkina i zaključuje kako je ovdje riječ o «dijalogu između dvije jezične filozofije: trijeznog referentnog slikanja doživljaja iz svakodnevnice i simboličke koncepcije evociranja i nagovještanja» (121).

U sljedećem poglavlju Zaninović se okreće tematskoj analizi Larkinova pjesništva ali i u njemu upisanom odnosu lirskoga subjekta prema predočenim temama. Uzimajući demitologizaciju kao važnu sastavnicu Larkinova

pjesničkog svijeta, Zaninović opisuje kako se u pjesmama taj postupak očituje u odnosu na religiju, na različite vidove pripadnosti, na ljudsku seksualnost. Raspravljajući o dominantnim tematskim odrednicama Larkinova pjesništva Zaninović izdvaja prepoznatljiv tonalitet skepticizma kojim se u tekstovima iskazuje taj tematski sloj i analizira kako tonalitet implicira tematsku ravan pjesama. U trećem odjeljku ovog poglavlja Zaninović se okreće «krajolicima» Larkinova pjesništva i «osjećaju za prostor» koji se može iščitati iz njegova opusa. On u dijakroniji Larkinova pjesništva zamjećuje napuštanje ranije ushićenosti u prirodnom okruženju i pokazuje dvojbe subjektiviteta locirana u visokoindustrijaliziranom društvu.

U poglavlju o «Kontekstualizaciji i recepciji Larkinova djela» Zaninović govori o načinima kako je to pjesništvo rasvijetlilo «pojedine faze razvoja engleskog društva» ali kako je istodobno utjecalo «na oblikovanje nekih zajedničkih briga i iskustava». Nakon ocrtavanja društveno-političke situacije drugog dijela dvadesetog stoljeća u Engleskoj, Zaninović traga za odjecima te zbilje u pjesničkom svijetu. Međutim, Zaninović također ukazuje na načine kako je Larkinovo djelo imalo upliva na oblikovanje kulturne sredine u Engleskoj što se ponajbolje vidi u mijenama kroz koje je prošla recepcija Larkinova djela. U Zaključku Zaninović sumira svoje nalaze.

Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivice Zaninovića s naslovom Philip Larkin i njegova uloga u engleskom pjesništvu XX. stoljeća smatra da je ovaj rad, temeljen na opsežnom istraživanju Larkinova pjesništva i njegove recepcije, ponudio relevantan i iscrpan prikaz Larkinovog pjesništva u kontekstu engleskog pjesništva 20. stoljeća, te monografski ukazao na neke važnije teme Larkinovog opusa, kako u tipološkom tako i u kronološkom smislu. Stoga

PREDLAŽEMO

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivice Zaninovića i da kandidatu odobri nastavak postupka i obranu rada.

U Zagrebu, 14. ožujka, 2002.

1. dr.sc. Borislav Knežević, Filozofski fakultet u Zagrebu

predsjednik povjerenstva

2. prof.dr.sc. Stipe Grgas, Filozofski fakultet u Zadru

član povjerenstva

3. dr.sc. Ina Ljiljana Gjurgjan, Filozofski fakultet u Zagrebu

član povjerenstva

Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet, Zagreb

I. Lučića 3

Zagreb, 20.03.2002.

Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada

IVANA RADMANA-LIVAJE

"Nalazi rimske vojne opreme iz sjeverne Hrvatske u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu"

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. veljače 2002. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Radmana-Livaje pod naslovom Nalazi rimske vojne opreme iz sjeverne Hrvatske u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu, u sastavu: dr. sc. Mirjana Sanadre, predsjednik povjerenstva, dr. sc. marina Milićević Bradač, izv. prof, član povjerenstva; dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru, član povjerenstva.

Stručno povjerenstvo podnosi slijedeće izvješće:

Kandidat Ivan Radman-Livaja rođen je 1973. g. u Splitu. 1991. g. upisao je studij jednopredmetne arheologije na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1996. Poslijediplomski studij arheologije upisao je 1998. g. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1999. g. zaposlen je kao kustos u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a državni ispit za kustosa položio je 2000. g.

Magistarski rad Ivana Radmana-Livaje obuhvaća 134 strane teksta pisanog računalnim slogom (fontom 10) sa srednjim proredom. Od toga 20 strana čini detaljan katalog svog opisanog materijala. Prilog radu čini 48 tabli s 434 crteža pojedinih predmeta, te 21 fotografija uključena u tekst.

Sam rad Nalazi rimske vojne opreme iz sjeverne Hrvatske u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu podijeljen je na tri dijela. Počinje obrazloženjem teme i metodologije rada i uvodom u sam rad, zatim slijedi opis svih kategorija rimske vojne opreme koja se u radu obrađuje: oružja, projektila, zaštitne opreme, osobne i ostale opreme, te konjske opreme. Slijedi zaključno razmatranje o rimskoj vojnoj opremi u sjevernoj Hrvatskoj. Treći dio rada čini detaljan katalog svih opisanih predmeta, te sažetak i ključne riječi. Na kraju su priložene table s crtežima svakog pojedinog predmeta.

U Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se 435 predmeta koji se mogu prepoznati kao dijelovi rimske vojne opreme. I. Radman-Livaja ih je podijelio na kategorije prema namjeni pojedinog predmeta. Tako u prvom poglavlju (I. Oružje) opisuje sulice (I.1 pila), koplja (I.2 hastae, lanceae, veruta et spicula) i mačeve (I.3 gladii, spathae, pugiones). Svi su nalazi detaljno opisani i pomoću paralelnih primjera nađenih širom Europe određena je njihova precizna tipologija i kronologija. To je posebno važno zbog slučajnih nalaza, naročito onih iz rijeka Kupe i Save, čiji se arheološki kontekst ne zna. I. Radman-Livaja je stručno i uz odlično poznavanje europskih nalaza datirao svaki pojedini komad. U drugom poglavlju opisuje projektile (II: Projektili) i to ovim redom: strijele (II.1 Strijele), koje se mogu podijeliti na sedam glavnih skupina; olovnu tanad (II.2 Olovna tanad) pronađenu u Kupi kod Siska. U tom je odlomku pokušao i uspio povezati nalaze tanadi s povijesnim izvorima koji govore o ratovima kod Siska u rimsko vrijeme. Nastavlja s balističkim projektilima (II.3 Balistički projektili), od kojih su najzanimljiviji oni nađeni u Lici na lokalitetu Viničica, koje autor povezuje sa slavnom povijesnom epizodom Oktavijanove opsade japodskog središta Metula.

U trećem poglavlju opisuje zaštitnu opremu (III. Zaštitna oprema) i počinje s kacigama (III.1 Kacige) koje su uvijek bile omiljena tema onih koji su se bavili rimskom vojnom opremom, što znači da o njima danas postoji obilje znanstvene literature. Arheološki muzej u Zagrebu može se pohvaliti zbirkom vrlo lijepih primjeraka, a I. Radman-Livaja je pregledao i vješto primijenio golemi broj svjetskih znanstvenih radova o kacigama. Dobar dio kaciga je slučajan nalaz iz Kupe i Save, pa tiploška analiza preostaje kao jedina metoda za određivanje kronologije i porijekla pojedinih komada. Tu je poznavanje znanstvene literature od presudne važnosti. Među nalazima ističe se zaštitna maska za lice, koja je bila dio trodijelne kacige, pronađena u Sotinu na Dunavu. Slijedi poglavlje o oklopima (III.2 Oklopi). Zagrebački muzej nema ni jednog cjelovitog oklopa, ali ima mnogo fragmenata koji se mogu dobro opisati i determinirati. Iduće poglavlje su štitovi (III.3 Štitovi) od kojih nije ostalo ništa, osim središnjeg pojačanja (umbo).

Četvrto poglavlje posvećeno je dijelovima vojne odjeće i obuće (IV. Osobna i ostala oprema) . Zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu sastoji se od brojnih dijelova vojničkih pojaseva (kopči, pređica i pojasnih okova), od kojih su neki vrlo lijepo ukrašeni, kao i dijelove i jedan potplat vojničkih čizama. Svakom predmetu posvećena je pažnja: detaljno je opisan i smješten u kronološki okvir. Posljednje poglavlje čini razmatranje o konjskoj opremi (V. Konjska oprema). Najveći broj nalaza čine brončani i željezni okovi konjskog oglavlja i sedla, no zagrebački muzej posjeduje i jedan izuzetan nalaz, a to je paradni oklop za konjsku glavu otkriven u Dalju 1914. g. Autor ga nakon iscrpne analize datira u 2. ili 3. st. pos. Kr.

U zaključku (VI. Zaključno razmatranje) I. Radman-Livaja daje opći pregled sve rimske vojne opreme iz sjeverne Hrvatske i povezuje nalaze s važnim vojnim središtima u rimsko vrijeme: Siskom, koji je bio glavni industrijski centar za snadbijevanje vojske na granici opremom i oružjem, te Daljem i Sotinom za koje se zna da su bili vojne utvrde na granici rimskog carstva. Sva su razmatranja popraćena popisom literature sa 171 bibliografskom jedinicom.

Sve što je prethodno navedeno potvrđuje da je I. Radman-Livaja savjesno pristupio izradi svog magistarskog rada, da ga je napisao temeljito, sustavo i jasno. Svi su navodi potkrijepljeni literaturom i raspravom o dvojbenim pitanjima, što pokazuje da je kandidat potpuno savladao metode znanstvenog rada. Stoga stručno povjerenstvo smatra da je kandidat Ivan Radman-Livaja udovoljio svim postavljenim zahtjevima i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati rad i kandidata uputi na postupak obrane magistarskog rada.

1. Dr.sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

2. Dr.sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

član povjerenstva

3. Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

član povjerenstva

Odsjek za informacijske znanosti

28. ožujka 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 13. listopada 2001. imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Đurđice Brezak-Lugarić pod naslovom Tezaurus za pretraživanje u zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice. U povjerenstvo su imenovani dr. sc. Aleksandra Horvat kao predsjednica, dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić kao članica i dr. sc. Sanja Majer-Bobetko kao članica. Nakon što su u radu napravljene ispravke koje su tražili članovi povjerenstva, povjerenstvo podnosi Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Đurđice Brezak-Lugarić pod naslovom Tezaurus za pretraživanje u zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice obuhvaća 136 stranica teksta i 69 bibliografskih referencija. Rad se sastoji od Uvoda, četiri poglavlja naslovljena Tezaurus, Tezaurus za pretraživanje u zbirci muzikalija i audiomaterijala, Abecedni raspored, Sistematski raspored i Zaključka.

U Uvodu kandidatkinja utvrđuje sam pojam tezaurusa, metode prikupljanja termina, strukturu i funkciju tezaurusa. Određuje pojam “sadržaj i predmet” u glazbi, utvrđuje mjesto i ulogu predmetne analize te razlaže temeljni teorijski koncept na kojem se zasniva tezaurus. Kako bi razjasnila specifičnosti tezaurusa, kandidatkinja ukazuje na razlike između abecedno i konceptualno strukturiranih rječnika. Ispitujući različite definicije tezaurusa kandidatkinja navodi da su one posljedica različitih pristupa izradi tezaurusa. Nakon teorijskih razmatranja i povijesnog pregleda publikacija koje su prethodnica tezaurusu, kandidatkinja prikazuje metode prikupljanja termina. U drugom dijelu uz opis knjižnične građe i opis zvučnih glazbenih snimki, koje predstavljaju snimljenu pojavnost glazbe, kandidatkinja se bavi problemom dostupnosti glazbenih djela. Da bi se glazbena djela učinila dostupnima u knjižničnom sustavu pretraživanja, kandidatkinja je pristupila utvrđivanju odlika koje su zajedničke svakom glazbenom djelu i koje će prepoznati i u svom upitu izraziti i korisnik specijalist i korisnik ljubitelj glazbe.

U poglavlju naslovljenom Tezaurus za pretraživanje u zbirci muzikalija i audiomaterijala, kandidatkinja ističe da rad na stvaranju tezaurusa te njegova upotreba u pretraživanju, treba biti promatrana kao most za sporazumijevanje između knjižničarske i korisničke zajednice. Iako se početak rada na stvaranju tezaurusa obično veže uz računalnu obradu, po kandidatkinjinom mišljenju tom radu zapravo prethodi sustavno prikupljanje termina za izradu predmetnog kataloga.

Pitanje izrade i korištenja tezaurusa Đurđica Brezak-Lugarić razmatra iz više aspekata. Najprije govori o relaciji tezaurusa i različitih vrsta rječnika i popisa predmetnih oznaka te samoj metodologiji prikupljanja termina, a zatim o korištenju tezaurusa za pretraživanje u konkretnoj zbirci, dakle o njegovoj upotrebnoj vrijednosti. Ta praktična razina problematike na primjeru pretraživanja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, ukazuje na to da kandidatkinja dobro poznaje probleme s kojima se sreće knjižničar pri obradi muzičkih sadržaja i korisnik pri traženju određenoga sadržaja građe.

U poglavlju naslovljenom Abecedni raspored kandidatkinja prikazuje nastanak i odabir termina u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Kandidatkinja ističe da je, prema navodima u literaturi, ručno rađen popis indeksnih termina bio izrađivan u knjižnici još sedamdesetih godina, no taj popis nije sačuvan. Strojna datoteka nastaje tek 1991. godine, kad je postalo očito da je potrebna automatska provjera termina.

Zaključak, ocjena i prijedlog

Magistarski rad Đurđice Brezak-Lugarić pod naslovom Tezaurus za pretraživanje u zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice, rad je koji u potpunosti zadovoljava formalne i sadržajne kriterije koji se pred magisterij postavljaju. Kandidatkinja je primjerenim metodološkim postupkom pristupila problemu izrade tezaurusa, a najveća vrijednost rada je svakako priređen tezaurus za područje glazbe koji se koristi u Zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da rad prihvati, a Đurđicu Brezak-Lugarić uputi u daljnji postupak obrane.

Članovi Stručnog povjerenstva

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

Dr. sc. Sanja Majer-Bobetko

Odsjek za informacijske znanosti

25. ožujka 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 23. studenoga 2000. imenovano je stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada BISERE ČAUŠEVIĆ pod naslovom Pregledne kataložne jedinice: struktura i sadržaj. U povjerenstvo su imenovani dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić kao predsjednica, dr. sc. Aleksandra Horvat kao članica i dr. sc. Aleksandar Stipčević kao član. Bisera Čaušević predala je rad, a da se prije toga nije konzultirala s mentorom, pa joj je rad vraćen na doradu. Nakon što se mentor složio da je rad prihvatljiv, povjerenstvo podnosi Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Bisere Čaušević pod naslovom Pregledne kataložne jedinice: struktura i sadržaj obuhvaća 146 stranica teksta i 11 stranica bibliografskih referencija. Rad se sastoji od sedam poglavlja naslovljenih: Uvod, Pregledne kataložne jedinice, Rad Međunarodne federacije knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) na standardizaciji, Smjernice za izradu preglednih kataložnih jedinica i uputnica (GARE) i format UNIMARC za pregledne kataložne jedinice i uputnice (UNIMARC authorities), Pregledne kataložne jedinice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Usporedba Smjernica za izradu preglednih kataložnih jedinica i uputnica i Pravilnika i priručnika za izradbu abecednih kataloga i Zaključak.

U Uvodu kandidatkinja utvrđuje mjesto i ulogu preglednih kataložnih jedinica u abecednom katalogu te ističe da je ta posebna vrsta kataložnih jedinica postala prijeko potrebnom tek u u računalnim katalozima, koji u većoj mjeri od tradicionalnih zahtijevaju primjenu dogovorenih normi. Pregledne kataložne jedinice doprinose normiranju bibliografskih zapisa i omogućuju njihovu razmjenu, ali i same moraju imati strogo utvrđenu strukturu i dogovoren redoslijed navođenja sadržaja podataka. Kandidatkinja naznačuje da će najprije prikazati rad na međunarodnom normiranju preglednih kataložnih jedinica, koji je inicirala IFLA (Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova), zbog potrebe za razmjenom bibliografskih zapisa među pojedinim zemljama. Zatim namjerava opisati tijek prihvaćanja i razrade usvojenih međunarodnih normi za pregledne kataložne jedinice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i doprinos pojedinih hrvatskih knjižničara tom radu.

U prvom poglavlju naslovljenom Pregledne kataložne jedinice kandidatkinja najprije prikazuje kako su pregledne kataložne jedinice definirane i opisane u stranoj i hrvatskoj stručnoj literaturi, zatim govori o načinu na koji se ta vrsta kataložnih jedinica prikazuje u pojedinim kataložnim pravilnicima, te na kraju izdvaja odgovarajuće članke koji se odnose na izradu preglednih kataložnih jedinica u hrvatskom kataložnom pravilniku. Nastanak te vrste kataložnih jedinica izvodi iz potrebe za utvrđivanjem jedinstvene odrednice u abecednim autorsko-naslovnim katalozima i veže ih uz uputnice na listićima uvrštene u kataloge ispred pojedinih skupina kataložnih jedinica s jednakom odrednicom. Hrvatski kataložni pravilnik rađen je u vrijeme kad još nije bila usvojena međunarodna norma za izradu preglednih kataložnih jedinica, pa on te jedinice tek najavljuje i daje samo općenite naznake njihove buduće strukture i sadržaja. Ipak, odredbe mnogih članaka nacionalnog kataložnog pravilnika mogu poslužiti kao temelj za izradu preglednih kataložnih jedinica. Kandidatkinja zatim razmatra pojedine vrste kataložnih jedinica i njihov odnos prema preglednim kataložnim jedinicama. Smatra da je zadaća preglednih kataložnih jedinica okupljanje literarnih jedinica u katalogu. Također govori o odnosu između uputnica kao posebnih vrsta jedinica u tradicionalnom katalogu, koje u računalnom katalogu postaju dijelovi preglednih kataložnih jedinica. Računalni katalog omogućuje da se sporedne kataložne jedinice, čija je izrada propisana nacionalnim kataložnim pravilnikom zamijene općim uputnicama i za to će se rješenje kandidatkinja založiti na još nekoliko mjesta u radu. Povećan broj objasnidbenih uputnica kandidatkinja objašnjava većom potrebom za objašnjenjima o načinu pronalaženja pojedinih vrsta kataložnih jedinica u računalnim katalozima.

U poglavlju naslovljenom Rad Međunarodne federacije knjižničarskih društava i ustanova (IFLA) na standardizaciji kandidatkinja ističe da rad na normiranju preglednih kataložnih jedinica treba promatrati u sklopu normiranja kataložnih postupaka općenito. Iako se početak rada na normiranju preglednih kataložnih jedinica obično veže uz program Univerzalne bibliografske kontrole nastao u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, po kandidatkinjinom mišljenju tom radu zapravo prethodi preporuka za izradu međunarodno uporabivih dokumenata o uvrštavanju osobnih imena i naziva zemalja, ustanova, državnih i međunarodnih tijela te naslova anonimnih klasičnih djela u kataloge, usvojena na Međunarodnoj konferenciji o kataložnim načelima održanoj u Parizu 1961. godine. Kandidatkinja prati nastanak međunarodnih Smjernica za izradu preglednih kataložnih jedinica i uputnica od prvog sastanka radne grupe za njihovu izradu u Kopenhagenu 1979. do njezina posljednjeg sastanka 1983. u Münchenu. Ističe važnost temeljnog načela na kojemu Smjernice počivaju: prihvaćanje odgovornosti svake zemlje za utvrđivanje mjerodavnih odrednica za vlastite osobne i korporativne autore i osiguranje dostupnosti tih odrednica. Posebno opisuje dva značajnija istraživanja (M. Beaudiquez i F. Bourdon) s kraja osamdesetih godina odnosno s početka devedesetih godina prošloga stoljeća, u kojima su autorice pokušale utvrditi zašto, za razliku od uspješne međunarodne zamjene bibliografskih zapisa, zamjena preglednih kataložnih zapisa nailazi na prepreke. Nacionalne knjižnice, naime, izrađuju za svoje potrebe cjelovite datoteke preglednih kataložnih jedinica, u koje uvrštavaju podjednako nacionalne i strane autore, ali se zapisi za nacionalne autore ne mogu razlučiti, pa se zato posebno ni ne razmjenjuju. Kandidatkinja posebno opisuje i dva projekta Europske komisije izvedena u sklopu programa Informatizacija knjižnica, COBRA i ONE: OPAC Network in Europe. Cilj projekta COBRA bio je ispitati uporabivost datoteka zapisa o nacionalnim autorima izrađenih u različitim formatima, a pokazao je da su zapisi zapravo neprihvatljivi za razmjenu zbog razlika u obliku korištenih autorskih imena i različitom sadržaju, što ukazuje na nedovoljno normiranu i neujednačenu kataložnu praksu. Projektom ONE ispitivale su se mogućnosti uporabe propisnika Z39.50, koji treba omogućiti istodobno pretraživanje različitih baza podataka koje primjenjuju različite formate. Utvrdilo se da je ipak potrebno da katalogizator, uz nacionalni format poznaje i jedan referentni format. Kandidatkinja na kraju poglavlja zaključuje da zasad ne postoji mogućnost uspješne razmjene podataka o autorskim imenima među knjižnicama u različitim zemljama, te da bi možda bilo bolje da se međunarodni rad na tom području usmjeri prema poboljšanju dostupnosti tih podataka, a ne prema stvaranju uvjeta za razmjenu, što se dosad uglavnom radilo.

U poglavlju naslovljenom Smjernice za izradu preglednih kataložnih jedinica i uputnica (GARE) i format UNIMARC za pregledne kataložne jedinice i uputnice (UNIMARC authorities) kandidatkinja prikazuje nastanak međunarodne norme za pregledne kataložne jedinice, od imenovanja radne grupe IFLA-inih stručnjaka koji su zaduženi za izradu nacrta norme 1978. godine, do objavljivanja konačnog teksta 1984. godine. IFLA-ina je radna grupa dobila zadaću da predloži sustav preglednih kataložnih jedinica koji bi bio podjednako uporabiv u bilo kojoj zemlji na svijetu i koji bi omogućavao razmjenu odgovarajućih podataka. Smjernice su izrađene samo za tri vrste preglednih kataložnih jedinica, tj. za pregledne jedinice za osobne i korporativne odrednice te za jedinstvene stvarne naslove anonimnih klasičnih djela. Smjernice su svojom strukturom morale odgovarati već izrađenim normama za bibliografski opis. Uz strukturu pregledne jedinice, Smjernice propisuju i strukturu općih i objasnidbenih uputnica, te navođenje međunarodno prihvatljivog standardnog broja ISADN, koji do danas nije uveden. Kandidatkinja zatim opisuje nastanak formata UNIMARC za pregledne kataložne jedinice, izrađenog u razdoblju između 1984. i 1991., čija je svrha omogućiti razmjenu zapisa između nacionalnih bibliografskih službi.

U poglavlju Pregledne kataložne jedinice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kandidatkinja najprije spominje zakonsku obvezu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, koja obavlja djelatnost nacionalnog bibliografskog ureda, što obuhvaća pripremu, izradu i objavljivanje nacionalnih tekućih bibliografija i odgovarajućih pomagala, među kojima je i izrada mjerodavnog popisa nacionalnih autora. Kandidatkinja najprije navodi odgovarajuće članke nacionalnoga kataložnog pravilnika u kojima se izravno propisuje izrada preglednih kataložnih jedinica, a zatim i one čija primjena, po njezinu mišljenju, zapravo traži izradu preglednih jedinica, iako ih izričito ne propisuje. Kandidatkinja je tako zapravo označila one propise kataložnoga pravilnika koji zahtijevaju preradu odnosno osuvremenjivanje. Po njezinu mišljenju informatizacija procesa katalogizacije i strojna izrada kataloga osamdesetih godina prošloga stoljeća izazvali su potrebu za izradom preglednih kataložnih jedinica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Kandidatkinja ističe da je, prema navodima u literaturi, ručno rađen popis preglednih kataložnih jedinica bio izrađivan u knjižnici još šezdesetih godina prošloga stoljeća, no taj popis nije sačuvan. Strojna datoteka nastaje tek 1991. godine, kad je postalo očito da je potrebna automatska provjera imena odnosno oblika imena u jedinstvenim odrednicama. Datoteka je organizirana kao zasebna datoteka povezana s bibliografskom bazom podataka. Godine 2000. sadržavala je 240.000 preglednih zapisa, od toga 150.000 za osobna imena, 280 zapisa za obiteljska imena, 7000 zapisa za korporativne nazive i oko 250 zapisa za jedinstvene stvarne naslove anonimnih klasika. Zapisi o domaćim autorima posebno su označeni dodavanjem oznake UDK, čime je omogućeno njihovo identificiranje i po potrebi izdvajanje. Kriteriji za utvrđivanje nacionalnih autora preuzeti su iz Hrvatskog biografskog leksikona.

U idućem poglavlju Usporedba Smjernica za izradu preglednih kataložnih jedinica i uputnica i Pravilnika i priručnika za izradbu abecednih kataloga kandidatkinja uspoređuje međunarodnu normu za pregledne kataložne jedinice s odgovarajućim propisima nacionalnog kataložnog pravilnika, kako bi pokazala koje dijelove pravilnika treba izmijeniti odnosno uskladiti s međunarodnom normom. Njezina je analiza pokazala da Smjernice sadrže neke nove izraze, koji se ne javljaju u Pravilniku, pa će za te izraze trebati naći odgovarajuće hrvatske istoznačnice. Kandidatkinja je te izraze posebno izdvojila i popisala, olakšavajući tako budućim urednicima kataložnog pravilnika preradu. Zatim je analizirala strukturu Smjernica i sadržaj podataka u pojedinim poljima zapisa uključujući i uporabu propisanih interpunkcijskih simbola.

Zaključak, ocjena i prijedlog

Magistarski rad Bisere Čaušević pod naslovom Pregledne kataložne jedinice: struktura i sadržaj prikazuje međunarodni rad, obavljen u sklopu IFLA-e, na normiranju preglednih kataložnih jedinica, predočuje strukturu i sadržaj te vrste kataložnih jedinica, te opisuje postavljanje i ustroj datoteke preglednih kataložnih jedinica u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu početkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeća. Poseban dio rada posvećen je analizi hrvatskoga kataložnog pravilnika, u kojemu su identificirani i označeni propisi koji se eksplicitno ili implicitno odnose na pregledne kataložne jedinice. Ti su propisi zatim uspoređeni s onima u međunarodnoj normi, istaknute su razlike i označeni oni propisi koje će trebati osuvremeniti. Time je kandidatkinja samostalno obavila početni dio posla koji očekuje urednike novog hrvatskog kataložnog pravilnika, pa njezin rad smatramo korisnim doprinosom normiranju katalogizacije u Hrvatskoj. Njezin je prijedlog zamjene sporednih kataložnih jedinica, uobičajenih u tradicionalnim katalozima na listićima i propisanih nacionalnim kataložnim pravilnikom, uputnicama u računalnom katalogu, samostalan doprinos kataložnoj teoriji i jedan od rijetkih pokušaja redefiniranja uloge i zadaća kataložnih jedinica. Predlažemo stoga Vijeću da rad prihvati, a Biseru Čaušević uputi u daljnji postupak obrane.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru

Stručno povjerenstvo za ocjenu

magistarskog rada Tomislava Brleka

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Budući da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 15. siječnja 2002. imenovalo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Tomislava Brleka pod naslovom Mjesto i značenje Teda Hughesa u tradiciji shakespearske kritike, podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Tomislava Brleka pod prihvaćenim naslovom Mjesto i značenje Teda Hughesa u tradiciji shakespearske kritike ima ukupno 139 stranica kompjutorskoga ispisa, a podijeljen je na "Uvod" (str. 4-11), poglavlja "Pravila igre" (12-40), "Sukob interpretacija" (41-82) i "Semiotika mita" (83-123), "Zaključak" (124-126) i "Bibliografiju" (127-139), u kojoj su navedene 132 jedinice. Bilješke su uključene u tekst rada.

U "Uvodu" autor navodi kako je svrha njegova magistarskog rada pokazati da bi "interpretativno smještanje" studije engleskoga pjesnika i kritičara Teda Hughesa (1930-1998) Shakespeare and the Godess of Complete Being (1992), posvećene čitanju petnaest drama Williama Shakespearea na način mitopoetske kritike, "u teorijsko-kritičke kontekste i referencijalne okvire u koje se ona vlastitim metodološkim protokolima upisuje – bilo eksplicitno ili implicitno – te prepoznavanje teoretsko-kritičkih pretpostavki na kojima se mogućnost takvog čitanja temelji" (4) barem djelomično otklonilo mnoge nesporazume što ih je Hughesova studija izazvala u proteklom desetljeću.

Prvo poglavlje, "Pravila igre", iznosi teorijske pretpostavke rada. Svoju polaznu pretpostavku kolega Tomislav Brlek u njemu nastoji dokazati na temelju razmatranja sklopova odnosa na kojima se grade tumačenja teksta. Pozivajući se na filozofijske i teorijske radove Jacquesa Deridaa, Dominicka LaCapre, Ludwiga Wittgensteina, Wolfganga Isera i Dereka Attridgea, on ukazuje na ovisnost procjene stupnja nečije interpretacijske kompetencije o institucionalnim protokolima, te se, dokazujući konstitutivnu nemogućnost bilo kojeg kritičko-interpretativnog pristupa da ovlada svim referencijalnim okvirima, zalaže za dinamičko i kontekstualno poimanje značenja te procjenu vrijednosti ovoga ili onog tumačenja književnog ili kritičkog teksta s obzirom na uvjete njegova nastanka i njegove mogućnosti. Ovakvo je osnovno polazište, prema Brleku, nužnost pri razmatranju književnokritičkih i teorijskih sporova, jer se oni ponajčešće temelje na međusobno nesumjerljivim diskurzima, tako da se svaka kritička pozicija mora neprestance reartikulirati s obzirom na svagda promjenljivu konstelaciju u kojoj se nalazi. "Temeljni je zadatak kritičkog mišljenja", ustvrđuje autor, "neprestano obnavljanje poticaja na samoodređivanje a njeno trajno određenje otpor spram pripitomljavanja, reprezentativnih diskursa i kolektivnih mentaliteta, poznatih odlika raznih društveno-povijesnih pristupa" (23).

U drugom poglavlju, "Sukob interpretacija", Tomislav Brlek iznosi iscrpan analitički pregled kritičke recepcije Hughesove studije kroz kratke i točne sažetke temeljnih zamjerka, osnovnih polazišta njegovih kritičara te njihovih vrijednosnih procjena Hughesova čitanja Shakespearea. Tridesetak raznovrsnih kritičkih osvrta na Hughesovu knjigu, u rasponu od manje poznatih imena do uglednih autora, primjerice književnih povjesničara i teoretičara kao što su Terry Eagleton, Marina Warner, John Carey, Anthony Burgess, Tom Paulin i Frank Kermode, raspoređeno je prema kriteriju osnovnoga vrijednosnog suda od negativnih prema pozitivnima. Prikazujući širok raspon međusobno proturječnih procjena – kako pojedinih aspekata Hughesova rada tako i njegova sveukupnog interpretativnog projekta – autor uvjerljivo i argumentirano dokazuje uvjetovanost svih takvih procjena osnovnim teorijskim polazištima prosuđivača, upuštajući se na nekoliko mjesta i u polemičko ukazivanje na intrinzična proturječja u pojedinim izvodima, osporavanje relevantnosti primijenjenih kriterija ili selektivnog čitanja Hughesova rada. S obzirom na pretežito historicističku orijentaciju većine kritičara i njom uvjetovanu narav njihovih prigovora Hughesu, središnje mjesto u Brlekovoj argumentaciji zauzima kritika epistemološke privilegiranosti historicističkog tumačenja kojoj je pak cilj dokazati, oslonom o filozofa Hilaryja Putnama, kako "temelj historističkog nazora nije osobito čvrst, barem filozofski" (61). Na kraju poglavlja nabrajaju se procjene i sudovi u kojima su suglasni manje-više svi Hughesovi kritičari te ističe kako se u Hughesa najvažnijim čini pitanje "o odnosu razuma i iracionalnog" (81).

Treće poglavlje, "Semiotika mita", sadrži interpretativni sažetak temeljnih uvida Hughesove studije o Shakespeareu, pri čemu se pokazuje visoki stupanj srodnosti metodoloških procedura koje on rabi s različitim institucionalno prihvaćenim interpretativnim protokolima u kritičkim radovima niza autora, među kojima su T.S. Eliot, Roman Jakobson, Harold Bloom, Roland Barthes, Jurij M. Lotman i Algirdas J. Greimas. Također se utvrđuje bliskost Hughesovih polazišta s teorijskim uvidima Wendy Doniger, Northropa Fryea, Paula Ricoeura i Hansa Blumenberga. Pokazujući kako je u čitanjima koja primijenjeni pristup negativno vrednuju na djelu upravo opreka koju Hughes nalazi u osnovi invarijantnog zapleta petnaest Shakespeareovih drama, Hughesova se metoda smješta u tradiciju strukturalističko-arhetipskih tumačenja mitskog zapleta kao temeljne strukture organizacije književnog djela, koja, uslijed polisemičkog obilja znakova što se u određenom djelu rabe ovomu osigurava neiscrpan semiotički potencijal. Tu odliku Hughesove studije Tomislav Brlek ističe kao interpretativno iznimno plodotvornu s obzirom na ponajvažniji cilj koji je engleski pjesnik i kritičar postavio svojem radu, a taj je drukčije scensko prezentiranje Shakespeareovih drama koje više ne bi počivalo isključivo na psihološkom realizmu te bi otklonom od te tradicije omogućilo revalorizaciju nekih u toj perspektivi spornih likova, prizora ili čitavih drama. Teorijsku osnovu za takav pristup drami Brlek nalazi u jednom tekstu njemačke semiotičarke i teatrologinje Erike Fischer-Lichte, gdje ona razlikuje "linearnu", "strukturalnu" i "globalnu" transormaciju dramskoga teksta u tekst predstave, a moguću praktičnu realizaciju u teatarskoj poetici Petera Brooka, redatelja visoko cijenjenih uprizorenja Tita Andronika, Sna ivanjske noći, Oluje, Hamleta i drugih Shakespeareovih drama te zagovornika interkulturalizma i "univerzalnoga kazališnog jezika" (121). Ističemo kao zanimljiv i uvjerljivo izveden prikaz Hughesovih "konstanta" u Shakespeareovu dramskom svijetu kao Greimasovih "aktanata".

U Zaključku Tomislav Brlek ističe kako se u njegovu radu "Hughesova studija predlaže kao primjer poticajnog prijevoda, prevrednovanja ili 'globalne' transformacije [prema E. Fischer-Lichte] uspjeh kojega će ovisiti o čitanjima koja potakne, bilo u kazalištu ili u teoriji" (125).

U cjelini, magistarski rad Tomislava Brleka prvi je a istodobno iscrpan, temeljit i koherentan pokušaj tumačenja studije Teda Hughesa o Shakespeareu s obzirom na njezina kritičko-teorijska polazišta. Pritom naš autor, vodeći računa o nizu aspekata zanemarenih u dosadašnjim parcijalnim kritičkim uvidima u Hughesovu studiju, nastoji dokazati da kritički pristup što ga je problematizirao svojim magisterskim radom proizlazi iz širokog raspona interpretativnih tradicija te se njegova relevantnost očituje kako u vlastitim uvidima tako i u rehabilitaciji tih nerijetko osporavanih tradicija. Čitav se pak kritički projekt Teda Hughesa, prema Brlekovu sudu, može "neizravno uzeti kao indeks procjene stanja stvari u zloglasno heterogenom intelektualnom polju ili disciplini poznatoj kao proučavanje književnosti i/ili kulture" (43). Hughesova studija tako se tumači i kao moment osporavanja dominantnih kritičkih diskurza u proučavanju Shakespeareova opusa.

Mjesto i značenje Teda Hughesa u tradiciji shakespearske kritike Tomislava Brleka izvorana je i poticajna studija te stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu tog rada te autoru odobri njegovu usmenu obranu pred ovim povjerenstvom

U Zagrebu, 6. ožujka 2002.

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, izv. prof.

članica povjerenstva

Dr. sc. Ivo Vidan, red. prof. u miru

član povjerenstva

Odsjek za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskoga rada Siniše Miškovića

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća br. 04-3-82-2001. od 17. prosinca 2001. godine izabrani u povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Siniše Miškovića iz Rijeke pod naslovom Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad pod navedenim naslovom obaseže 115 stranica i sadrži ova poglavlja: Internacionalizmi, Internacionalizmi u pomorskom nazivlju, O hrvatskom pomorskom nazivlju, Jakov Mikoč - prvi hrvatski pomorski leksikograf, Božo Babić - najproduktivniji hrvatski pomorski leksikograf, Juraj Carić - hrvatski pomorski leksikograf antipurist, Kako su Jakov Mikoč, Božo Babić i Juraj Carić koristili internacionalizme, Popis internacionalizama u djelima hrvatskih pomoraca leksikografa iz 19. stoljeća, Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću, Tipovi internacionalizama u djelima Jakova Mikoča, Bože Babića i Jurja Carića, Mikočevi i Babićevi internacionalizmi nasuprot Crnićevih internacionalizama, Pregled razvoja hrvatskog pomorskog nazivlja u 20. stoljeću, Današnje stanje, Neposredni izvori, Izvori iz tiska, Literatura.

Na početku se rada najprije određuju internacionalizmi, i to kao riječi koje se upotrebljavaju u mnogim jezicima, a da se ni u jednome od njih ne osjećaju kao tuđice. Zatim se internacionalizmi razgraničuju od egzotizama, za koje je bitno da označuju posebnosti pojedinih naroda i koji također mogu postati internacionalizmi "kad prisutnost predmeta koji označuju postane toliko česta i svagdašnja da se izgubi egzotičnost" (4), npr. banana. Internacionalizmi se razgraničuju i od eponima koji su nastali tako da je kakvo ime ili prezime poslužilo kao naziv za kakav predmet, pojavu, razdoblje i sl. I eponimi, na sličan način kao i egzotizmi, mogu postati internacionalizmi, npr. sendvič.

Kad je riječ o pomorskome nazivlju, magistrand konstatira da je u njemu puno internacionalizama, koji su uglavnom vezani za tehnološka dostignuća koja su našla primjenu u pomorstvu, npr. kompas, ali da naravno ima riječi koje su i na različite druge načine ušle u pomorsko nazivlje, npr. kaić (podrijetlom turcizam, koji je u hrvatsko nazivlje ušao preko venecijanskoga dijalekta).

Što se tiče hrvatskoga pomorskoga nazivlja, magistrand ističe da je za nj od samih početaka bila vrlo važna činjenica da su Hrvati inicijalno agrarni, a ne pomorski narod. To jasno pokazuje vrlo velik broj riječi koje označuju predmete i/ili pojave vezane za more (npr. vremenske prilike, plovni objekti, vrste riba i sl.), koje su najčešće romanskoga podrijetla. Glavni jezik davalac bio je talijanski, i to ne toliko standardni, koliko neki dijalekti toga jezika, posebno venecijanski, ali i drugi romanski idiomi kao što su veljotski, dalmatski, istriotski i sl. S buđenjem hrvatske nacionalne svijesti nastala je i potreba da se bar jedan dio pomorskoga nazivlja kroatizira, pa su se počeli objavljivati rječnici i druga djela u kojima se može naići na takve pokušaje.

Prvo djelo u kojem se može naići na pokušaje stvaranja hrvatskoga pomorskog nazivlja bio je dodatak latinsko-hrvatskome rječniku Pavla Rittera Vitezovića, u kojem su predloženi neki hrvatski nazivi za neke vrste brodova.

Za razvoj hrvatskoga pomorskog nazivlja važnu su ulogu imale i pomorske škole, najprije ona u Perastu, koja se spominje još u 16. stoljeću, zatim ona u Kotoru, otvorena u 19. stoljeću, te osobito ona u Bakru. Iz starijih razdoblja djelovanja tih škola sačuvana je samo knjižica Peraštanina Julija Balovića o brodskom pisarstvu, koja sadrži i mali talijansko-hrvatski rječnik.

Magistrand međutim pravim početkom stvaranja hrvatske pomorske terminologije smatra Rječnik rukokretni Jakova Mikoča, bakarskog kapetana i profesora, koji je pisan rukom 1852. godine. Na to se djelo nastavlja nešto mlađi Morski riečnik hrvacko-srbski od jednoga pomorca (tiskan 1870) kapetana Bože Babića također iz Bakra. Važno je u tom smislu i nešto kasnije djelo istoga autora o pomorskim vještinama kojemu je naslov Mladi mornar.

I Mikoč i Babić bili su pristaše zagrebačke filološke škole, pa su na sličan način nastojali obogatiti hrvatsko pomorsko nazivlje trudeći se pronaći riječi za pojedine talijanske nazive, a neke su stvarali i sami.

Sljedeći pomorac i leksikograf koji je bitno utjecao na stvaranje hrvatskoga pomorskog nazivlja bio je Juraj Carić, koji je djelovao u različitim pomorskim školama Austro-Ugarske Monarhije, ali je središnji dio i njegova djelovanja vezan također za Pomorsku školu u Bakru. Međutim, za razliku od Mikoča i Babića on je bio protivnik jezičnoga purizma i zagovarao je uporabu tzv. noštromizama (tal. nostromo = vođa palube; naš, kapetanov čovjek), tj. riječi iz talijanskoga jezika adaptiranih hrvatskom jezičnom sustavu. Njegovo je glavno djelo putopis Slike iz pomorskog života (1884). Stručne članke o pomorskoj terminologiji počeo je Carić objavljivati tek poslije 1920. kad se s Rudolfom Crnićem, koji je bio sklon purističkim rješenjima, borio za utjecaj u formiranju komisije za izradu jedinstvene pomorske terminologije. Na kraju je prevladao utjecaj R. Crnića i njegovih sljedbenika, a kao rezultat rada stručne komisije nastao je Crnićev trojezični Pomorski rječnik (talijansko-njemačko-

-hrvatski) koji je objavljen 1922. godine

Nakon Crnićeva Rječnika uslijedila je opet velika stanka, koja zapravo traje sve do Pomorskog rječnika Radovana Vidovića iz 1984. godine, u kojem je skupljena sva građa do koje je autor mogao doći.

U najnovije vrijeme radi se na sređivanju hrvatskoga pomorskog nazivlja, posebno za potrebe Hrvatske ratne mornarice, ali cjelovitoga rezultata još uvijek nema.

U nastavku svoga rada magistrand se opširnije bavi životom i djelovanjem pojedinih pomorskih leksikografa 19. stoljeća: Jakova Mikoča, Bože Babića i Jurja Carića, a zatim analizira i komentira internacionalizime i njihovu porabu u djelima tih leksikografa. Opisani su i prokomentirani ovi internacionalizmi koji su u 19. stoljeću bili u službi hrvatskog pomorskog nazivlja: admiral, aneroid, ankra, ankora, ankorac, bark, barutana (prahohrana), bit(v)a, bova, brik (brig), brigantina, bureau, busola (busula), ciklon, cirus, cumulus, depozit, filuka (šajka), flok, fregada, galia, galiota, goleta, guma (gumina), gundula, hemisfera, kare, karta, kapetan, kotar, kroveta, laguna, log, loksodromija, magnet, manovra, milj, more, pilot (peljar), ponton, rota (ruta), skvar (škar, škver), škuna te tona (tonelada).

U završnom poglavlju daje se informativan pregled razvoja hrvatskoga pomorskog nazivlja u 20. stoljeću, počevši od već spomenutih Bože Babića i Jurja Carića, koji djeluju i u 20. stoljeću. Magistrand se posebno bavi djelovanjem Rudolfa Crnića i spomenute komisije. Ističe se kako Crnić nije bio samo autor Pomorskog rječnika nego se bavio i pomorskom publicistikom. Magistrand posebno naglašava važnost njegova rada Otkud nam kapetani za našu trgovačku mornaricu? u kojem je iscrpno prikazao povijest pomorskoga školstva na našoj obali, osobito povijest Pomorske škole u Bakru.

Što se tiče spomenute stručne komisije, ona je formirana 1921. godine kako bi među pomorskim stručnjacima provela anketu s ciljem prikupljanja naziva za izradu pomorskog rječnika. Formalni predsjednik bio je Branko Živković, predstavnik Ministarstva prosvjete, ali je anketu zamislio i radom komisije rukovodio Rudolf Crnić. Rezultat rada komisije bio je spomenuti trojezični Pomorski rječnik iz 1922. godine. Rječnik je koncipiran puristički, tako da se izbjegne što veći broj noštromizama i ostalih naziva stranoga podrijetla. Tako su npr. odabrane riječi slagalište, a ne štiva, odušnik, a ne portelin, greben, a ne školj, pijavica, a ne tromba itd.

Važan je prilog pomorskoj (posebno ribarskoj) terminologiji i rasprava Petra Skoka Od koga naučiše jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo? koja je 1933. objavljena kao knjiga pod naslovom Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu. Ona sadrži, između ostaloga, i etimološka objašnjenja pojedinih naziva.

Tridesetih godina pomorskim se nazivljem bavio i Petar Mardešić, koji je zamislio ediciju Pomorstvo u četiri sveska, od kojih je objavio dva: Brod i Riečno brodarstvo (1944). Iako je svezak pod naslovom Manevriranje ostao u rukopisu, a četvrti nije bio ni napisan, Mardešićeva je edicija važna kao prvo hrvatsko enciklopedijsko djelo o pomorstvu. Mardešić je nastavio rad i poslije 2. svjetskog rata, a kruna toga rada bila je prvi svezak Pomorske enciklopedije iz 1954. godine.

Svoj prikaz razvoja pomorskoga nazivlja u 20. stoljeću završava Mišković prikazom već spomenutoga kapitalnoga djela Radovana Vidovića Pomorski rječnik iz 1984. godine.

U prikazivanju današnjega stanja u razvoju pomorske terminologije spominje magistrand Hrvatsko ili srpsko-engleski rječnik pomorskog nazivlja profesora Borisa Pritcharda te projekt Kontrastivna studija englesko-hrvatskog leksika u pomorstvu, koji vodi isti profesor.

Spominje također podatak da je Hrvatsko filološko društvo iz Rijeke objavilo pretisak Crnićeva rječnika 1998, a 1999. objavilo je i Pomorski rječnik Jakova Mikoča.

Stručno povjerenstva utvrdilo je da magistarski rad Siniše Miškovića udovoljava osnovnim zahtjevima koji se postavljaju pred magistranda s područja filologije jer je osnovna tema jasno izložena i uglavnom korektno prezentirana, jer je dobro prikazana situacija oko pomorskog nazivlja u 19. stoljeću te zbog toga jer je magistrand stekao solidan uvid u pomorske termiloške rječnike kako u 19. stoljeću tako i one koji su objavljeni kasnije, sve do naših dana.

Povjerenstvo je međutim utvrdilo da magistarski rad Siniše Miškovića ima i popriličan broj propusta, posebice formalne naravi (npr. tema magiterija ipak je ponešto preuska, ima propusta u načinu skraćivanja i načinu citiranja, a ima i određen broj i tehničkih pogrešaka). Na te će propuste magistrand, naravno, biti upozoren na obrani.

Nakon svega što je rečeno članovi stručnog povjerenstva predlažu Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovaj izvještaj, koji sadrži u cjelini pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Siniše Miškovića iz Rijeke pod naslovom Internacionalizmi u pomorskom nazivlju u 19. stoljeću, prihvati te magistrandu omogući daljnji postupak kojim će steći stupanj magistra znanosti.

Zagreb, 27. prosinca 2001.

POVJERENSTVO:

..................................................

dr. Josip Silić, red. prof.

...................................................

dr. Ivo Pranjković, red. prof.

....................................................

dr. Diana Stolac, Filozofski fakultet u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Emilije Kovač: Modernizam u djelu Mare Ivančan

Izabrani na sjednici Fakultetskoga vijeća od 18. veljače 2002. u stručno povjerenstvo za ocjenu naslovljena magistarskog rada Emilije Kovač, podastiremo Vijeću skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Emilije Kovač Modernizam u djelu Mare Ivančan obasiže 146 stranica i podijeljen je u tri dijela: Uvod (str. 1-34.), Opus i poetika Mare Ivančan (star. 37-109.), Zaključak (110-125). Rad je upotpunjen primarnom i sekundarnom literaturom, kazalom imena i pojmova, te nekoliko priloga (faksimila) Mare Ivančan. U uvodnom poglavlju, koje se dijeli na nekoliko segmenata, kandidatkinja skicira problemski horizont i kontekst. Kako je najprije trebalo precizirati osnovni pojmovni aparat kojim će se baratati u književno-povijesnim i stilsko-paradigmatskim opisima književna stanja prve trećine 20. stoljeća, kada Mara Ivančan piše svoju prozu, kolegica Kovač uglavnom preuzima definicije hrvatske (A.Flaker, M.Solar, D.Oraić) i inozemne (M.Calinescu) teorijske spoznaje pri opisu književnopovijesnih i tipoloških određenja.

Kako je Mara Ivančan žena pisac, kandidatkinja drži potrebnim skicirati proces osvještenja “ženskoga pisma” služeći se europskim i hrvatskim autoricama koje su se bavile tim pitanjem, pri čemu kandidatkinja ostaje fleksibilna, pa “žensko pismo” shvaća kao “tipološki, to jest kategorijama stila i tematike odredivo područje” (str, 14.) kao i književnom produkcijom koju stvaraju autorice. To je kandidatkinji važno kako bi utvrdila stupanj (auto)reflektiranosti i autotematizacije Mare Ivančan, tim više što u dvadesetim godina 20. stoljeća naglo oživljuje spisateljska aktivnost žena književnica. Kako bi u užem smislu situirala romane Mare Ivančan, amalgamirajući pojmove “novi oblici realizma” K. Nemeca, te Dunje Detoni Dujmić, koja romane Mare Ivančan promatra unutar prostora ženske literature, Kovač skicira književni kontekst dvadesetih godina. Taj širi senzorij čine lirski roman M. Begovića, roman s temom položaja žene u društvu J.Iblera, ekspresionistička faza U.Donadinija i J.Kulundžića, te analitičko-psihološka proza M.Krleže.U svim tim djelima priča se ustrojava slojevito - stvarnosno i onirično, s tim što potonje može biti oblikovano u ozbiljnom i grotesknom modusu, zaključuje Kovač, a takve će postupke koristiti i Mara Ivančan u svojim romanima. Dakle, Ivančan je koristila postupke karakteristične za modernističku i avangardnu prozu, ali je svojim “ženskim pisanjem” bila svojevrsnim pionirom, a u skladu s nastojanjima hrvatskih spisateljica tih godina - primjerice Z. Kveder, Marije Jurić Zagorke, A. Milčinović, te posebno S. Košutić, F. Martinčić, M. Dandolo. Već na osnovi takva uvida kandidatkinja točno zaključuje da su navedene spisateljice naslutile novu temu - “pravo na individualnu slobodu žene” (str. 35.) - dok se na stilskoj razini mogu također uočiti neke inovacije - od fragmentarizacije do dnevničkih zapisa, dakle izrazite subjektivizacije i lirizacije. Sve je to značajno i za prozu Mare Ivančan, pa je taj uvod izrazito metodološki funkcionalan, teorijski opravdan i književno-povijesno utemeljen.

Drugi dio magistarskoga rada čini analizu opusa i poetike Ivančanina djela. Kandidatkinja najprije podastire stručni pregled kritičke recepcije romana Mare Ivančan. Ta se kritika kretala od impresionističke informacije, ideoloških apriornosti (Maraković), objektivnije kritike (Barac) do književno-povijesne elaboracije (K.Nemec) i posebnoga tipa “ženske literature” (D.Detoni Dujmić). Potonje su dvije stručne kritike Maru Ivančan konačno vrijednosno i književno-povijesno smjestile na mjesto koje joj pripada.

Raščlamba dvaju romana, metodološki, odvija se od kompozicije, kategorije vremena, likova, pripovjedačke instancije do tipova i funkcije opisa, narativnih postupaka. Analizirajući podrobno i minuciozno oba romana kandidatkinja dolazi do slijedećih zaključaka. Prvi roman, Uskrsnuće Pavle Milićeve, odlikuje se umnogome značajkama avangardne poetike: roman funkcionira kao prevrednovanje na socijalnoj i etičkoj razini više negoli na estetskoj, i to s jasnim odnosom “jake zbilje” i “slaba subjekta”, što podrazumijeva slamanje subjekta; na stilskoj razini roman se odmiče od realističke paradigme, jer koristi načelo montaže fragmenata, pisma i pripovijedanja; u poimanju odnosa pojedinca i društva također se otklanja od tradicionalnoga komformizma, jer junakinja bira subverzivan život; s tim u vezi “optimalna projekcija” nailazi na prepreku čovjekove nesposobnosti da podnese svoj “vlastiti san kao stvarnost” (str.73.); na narativnoj razni Ivančan koristi postupak filmskoga medija, od “zumiranja” do panorame, pa bi se moglo govoriti o nekoj vrsti intermedijalnih pseudocitata.

Drugi roman, Čudnovata priča, odlikuju slijedeće značajke: fiziološki stilski kompleks, kako ga definiraju Škreb i Flaker, a najizrazitiji je u motivacijskim postupcima lika, iz čega slijedi da se roman afirmativno odnosi prema naturalizmu; augmentativno/hiperbolično-groteskni stilski kompleks odmiče se od prije uočena mimetičkoga načela i afirmira deformiran doživljaj stvarnosti provociran fantazmagorijskim figurama pod/svijesti lika, što znači da Ivančan akceptira ekspresionističku poetiku; fantastički stilski kompleks (san, ludilo, patološko) kazuje, sa svoje strane, na blizinu nadrealizma, dok aktivistički stilski kompleks, posebice motivima dinamizma, tehnike (stroj, buka), “volje za moć”, kao kontrast “nepodnošljivo ženskog” (čipka, red, čistoća, jastuci, cvijeće), ukazuje na poznavanje i amalgamiranje futurističke poetike. Zaključiti je da su romani Mare Ivančan slojeviti, da tematiziraju položaj žene u društvu svoga vremena, s jasnom intencijom glavnih junakinja da razbaštine s idejom podređenosti i muškim načelom. Međutim, kao što se ženski “slabi subjekt” na kraju ipak slama, tako i Ivančan, koja prekoračuje realističke postupke i eksperimentira novim književnim postupcima, ipak ne čini radikalan iskorak nego se radije priklanja kompromisu. U tom su smislu romani čak, u svojoj fundamentalnoj figuri, konzekventno izvedeni i to na razini oblikovanja kompozicije, zbivanja, vremena, tematsko-motivskog izbora, odnosa prema referentnoj stvarnosti, te uporabi jezika.

Ovaj magistarski rad svojom je teorijski pročišćenom nomenklaturom, funkcionalnom pri deskripciji osnovnih analitičkih segmenata, svojom metodološkom konzistentnošću, koherentnošću i preciznošću, svojom znalački vođenom analizom, koju bismo mogli odrediti strukturalističkom, situiranjem književnoga opusa Mare Ivančan u onodobni književni kontekst, te na koncu konačnim vrednovanjem romaneskna opusa spisateljice i određivanjem njena mjesta u književnoj povijesti, posebice u proznoj vrsti; ovaj je, dakle, magistarski rad upravo uzoran u svim navedenim segmentima, pače u tom smislu i premašuje “granice” magistarskoga rada, a povjerenstvu priskrbljuje ugodu usmene obrane, za koju molimo Vijeće da kandidatkinji odobri.

U Zagrebu, 16. ožujka 2002.

Povjerenstvo:

Prof.dr.sc. Krešimir Nemec,

predsjednik povjerenstva

Prof.dr.sc. Cvjetko Milanja,

član povjerenstva

Dr.sc. Helena Sabljić,

član povjerenstva

Vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

O v d j e

Predmet: Ocjena magisterija Emilije Reljac-Fajs

Poštovane kolegice i kolege!

Dana 14. prosinca 1999. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Emilije Reljac-Fajs (dopis br. 04-3-48-1999 od 20. prosinca 1999.). Budući da je magistrandica rukopis svoga rada predala u posve neprikladnu obliku i bez prethodnih konsultacija s mentorom, rad je povukla na doradu, njegovu prerađenu inačicu predala je na početku tekuće kalendarske godine, tek sada podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Emilije Reljac-Fajs Književno djelovanje Frana Kurelca obuhvaća 162 stranice računalnog ispisa s prosječno trideset i jednim retkom po stranici i 82 znakovna mjesta u retku, a podijeljen je na četrnaest dužinom različitih poglavlja: Uvodne riječi (str. 1-2), Hrvatski narodni i književni preporod – doba kad je stvarao Fran Kurelac (3-15), Život i stvaralaštvo Frana Kurelca (16-52), Učenici Frana Kurelca (53-69), «Jačke ili narodne pĕsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunjskoj, Mošonjskoj i Želĕznoj na Ugrrih» (79-98), «Kakvu je biti slovu» (99-136), Pjesme («vrste») Frana Kurelca (137-140), Neštampani književni radovi Frana Kurelca (141-143), Fran Kurelac i hrvatska starija književnost (144-150), Kurelac i hrvatska književna historiografija (151-153), Fran Kurelac kao pravi član Akademije (154-157) i Zaključak o Franu Kurelcu kao književniku (158-160). Na kraju je rada Izbor iz literature o Franu Kurelcu (161-162).

O filološkome radu Frana Kurelca postoji opsežna literatura ( od Vodnika i monografije Z. Vincea do najnovijih radova), dok je njegov književni rad nekako ostao u sjeni njegova filološkoga rada, što se ovim magisterijem nastojalo ispraviti. Magisterij E. Reljac-Fajs sastoji se od triju problemskih cjelina.

U prvoj se cjelini prikazuju hrvatske društvene, književne i filološke prilike u kojima je djelovao Fran Kurelac, pri čemu magistrandica s pravom posebnu pozornost posvećuje riječkomu razdoblju u djelovanju Kurelčevu jer je to razdoblje stvaralački najraznovsnije i najvrednije. Tada je npr. oblikovana Kurelčeva filološka škola (poslije nazvana riječkom) kojoj je i ovdje posvećena odgovarajuća pozornost, a posebno su portretirani Kurelčevi učenici i sljedbenici (I. Dežman, M. Derenčin, I. Fiamin, I. Črnčić, L. Vukelić, B. Budisavljević), ali i dvojica suvremenika (V. Pacel i J. Trdina). Magistrandica pokazuje da dobro vlada temeljnom faktografijom, relevantnim izvorima i literaturom, zbog čega je u prvome dijelu magisterija (do str. 75) dala pouzdan književnopovijesni i jezičnopovijesni okvir Kurelčeve djelatnosti.

U drugoj cjelini magistrandica fokusira Kurelčev književni rad, a kako je Kurelac napisao malo djela koja pripadaju samo hrvatskoj književnosti, znatan prostor središnjega dijela magisterija predstavlja potragu za onim dijelovima Kurelčeve spisateljske djelatnosti koji mu osiguravaju mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Riječ je u prvome redu o njegovim proglasima i o raspravi (predavanju) «Kakvu je biti slovu», analizi koje je posvećeno najopsežnije poglavlje rada (str. 99-136). Kurelac je iznimno zaslužan za «otkriće» Hrvata u tadanjoj zapadnoj Ugarskoj koje su Austrijanci uglavnom zvali Wasserkroaten, a za koje se nakon prvoga svjetskog rata uobičajio naziv Mate Meršića Miloradića Gradišćanski Hrvati. Za svojih boravaka među Hrvatima u zapadnoj Ugarskoj Kurelac je skupljao njihove usmene narodne pjesme – jačke koje je objavio tek 1871. Magistrandica s uvjerljivim argumentima pronalzi u toj knjizi potvrde o Kurelcu književniku ističući napose njegov predgovor toj knjizi kao iznimno uspio primjer hrvatskoga putopisa (str. 80-92) čije je stilske značajke i frazeme posebno analizirala (str. 93-98). Zasebno su prikazani i argumentirano vrednovani malobrojni čisto književni radovi Kurelčevi: njegove pjesme (str. 137-140) i njegovi neobjavljeni radovi (uglavnom prigodnice, str. 141-143). O Kurelčevim pjesmama magistrandica zaključno tvrdi: «Pjesme Frana Kurelca nisu umjetničke, nisu odraz pjesničkog talenta, ali su izraz dubokog rodoljublja, dokaz Kurelčeve skrbi za sve što je narodno hrvatsko i napokon – pisane su u duhu vremena.» (str. 140)

U trećem, najkraćem tematskom dijelu magisterija magistrandica mijenja motrište te govori o Kurelčevim stajalištima o nekim starijim hrvatskim književnicima i o dosadašnjim sudovima hrvatske književne historiografije o književniku Franu Kurelcu.

Zaključak i prijedlog: U svome magistarskom radu Književno djelovanje Frana Kurelca magistrandica Emilija Reljac-Fajs dobro je opisala književni dio Kurelčeve spisateljske djelatnosti, napose ona njegova djela koja mu osiguravaju mjesto u hrvatskoj književnosti XIX. stoljeća. Budući da se neki uočeni nedostaci, ponajprije u literaturi, a ponešto i u tvrdnjama, mogu ispraviti u konačnoj inačici rada, stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad Književno djelovanje Frana Kurelca te predlaže Vijeću da magistrandici Emiliji Reljac-Fajs dopusti nastavak postupka za stjecanje znanstvenoga stupnja magistrice.

U Zagrebu, 25. ožujka 2002.

Stručno povjerenstvo

_________________________________

(Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik)

__________________________________

(Prof. dr. Josip Bratulić, član)

__________________________________

(Dr. Stjepko Težak, sveuč. prof u m., član)

Dr. sc. Nada Grujić, red. prof., predsjednica povjerenstva

Dr. sc. Vladimir Marković, red. prof., član provjerenstva

Dr. sc. Radoslav Tomić, stručni suradnik Instituta za povijest umjetnosti u

Zagrebu, član povjerenstva

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena magistarskog rada Viki Jakaša Borić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Viki Jakaša Borić pod naslovom «Reprezentativna stambena arhitektura 17. i 18. stoljeća u Splitu». Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Viki Jakaša Borić pod naslovom «Reprezentativna stambena arhitektura 17. i 18. stoljeća u Splitu» broji 107 stranica, od čega 101 stranicu teksta sa 154 bilješke, 99 ilustracija izvan teksta, 5 stranica popisa izvora i literature, te kazalo. Ilustracije su u funkciji teksta: osim fotografske priložena je i arhitektonska dokumentacija.

U «Uvodu» Viki Jakaša Borić obrazlaže naslov svog rada, opisuje tijek svog istraživanja, navodeći ona prethodna koja su joj poslužila kao polazište. Barokna stambena arhitektura Splita nije dosada kao cjelina bila obrađena: promjene koje su nastupile u 17. i 18. stoljeću temeljitije su bile istražene na razini prostornog oblikovanja grada nego na pojedinačnim spomenicima.

U drugom poglavlju autorica je iscrpno prikazala «Političko-gospodarsku situaciju u Splitu u 17. i 18. stoljeću» odnosno razdoblje koje su bitno obilježili mletačko-turski ratovi. Pokazala je da su se oscilacije gospodarskih prilika odrazile i u izgradnji Splita, prije svega njegovih fortifikacija, lazareta i fontika. Istaknula je ulogu mletačke dominacije u upravljanju gradom i promjene u strukturi njegova stanovništva: uz plemiće, formira se i građanski sloj, značajan za širenje barokne umjetnosti i izgradnju grada. Opširnije je obradila «Kulturnu klimu u Splitu u 17. i 18. stoljeću» kroz razne aspekte kulturnog života. Posljednji dio ovog poglavlja odnosi se na «Urbanizam Splita i njegov izgled u 17. i 18. stoljeću prema planovima i vedutama tog vremena», na transformaciju urbanog tkiva u kojoj barokni sloj predstavlja zadnju fazu u rastu i izgradnji gradske jezgre. Komentirani su planovi koji prikazuju urbanistički kontekst od izgradnje baroknih bedema do kraja 18. stoljeća, a u kojem nastaju barokne kuće i palače.

Treće poglavlje podijeljeno je na nekoliko dijelova u kojima Viki Jakaša Borić analizira razne aspekte istraženih građevina. U odlomku «Tlocrtne i prostorne osobine kuća i palača 17. i 18. stoljeća u Splitu» nepravilnost njihova tlocrtnog obrisa utvrdila je kao posljedicu spajanja više srednjovjekovnih parcela različita oblika. Autorica je samo u nekim primjerima ustanovila da se starijim dodaju novoizgrađeni volumeni, a još rjeđe da se novi objekti grade od temelja. Uočava povećanje stambene površine i složeniju organizaciju prostora, dok u većini dvorišta prepoznaje reminiscencije prethodnih koncepata. Utjecaje nove estetike nalazi u smještaju i oblikovanju vertikalne komunikacije sve do aksijalnog postava stubišta. Prostornu organizaciju kuća autorica sagledava kroz namjensku diferencijaciju prostorija a njoj je podređena i vertikalna podjela, te mjesto dvorane. Više negoli u tlocrtu, barokne stilske osobine očituju se u drugim aspektima arhitekture, a obrađeni su u zasebnim odlomcima «Artikulacija pročelja» i «Arhitektonska plastika». Glavna pročelja najčešće su artikulirana simetrično postavljenim prozorima i vratima ili vertikalnom integracijom otvora (uz isticanje središnje ili jedne od bočnih osi) te ukrašena bogatije nego bočna pročelja i začelja. Veličinom, oblikom i ukrasom otvora uspostavlja se hijerarhizacija katova. Tome se podređuje i arhitektonska dekoracija koja je sačuvana uglavnom samo na fasadama (ukras portala, prozora i balkona, balustrade, konzole, vijenci itd). Provedena je detaljna analiza dekorativnih oblika i motiva te određeno njihovo ishodište i vrijeme nastanka. Na kraju trećeg poglavlja prikazani su «Materijali i tehnike». Premda jedini građevni materijal i u baroku ostaje kamen, ustanovljene su razlike u njegovoj obradi s obzirom na mjesto gdje se koristi. U nekim primjerima javljaju se bosirani kvadri a u nekima se diferencira struktura zida prizemlja u odnosu na katove.

U «Zaključku» svog magistarskog rada Viki Jakaša Borić je ukratko sažela pretpostavke na kojima se razvija stambena izgradnja 17. i 18. stoljeća i pojavljuju obilježja novog, baroknog stila. Navodi ujedno i ograničenja, koja su, poput izgradnje bedema, onemogućila razvoj nekih prostornih shema. Uočila je i sklonost lokalnim tradicionalnim oblicima kako u oblikovanju pročelja tako i u arhitektonskoj dekoraciji. Ti oblici isprepliću se s novim motivima venecijanskog podrijetla. Venecija je neosporno ishodište i za prostornu organizaciju nekih splitskih palača, dok je autorica utjecaj južnotalijanskog baroka utvrdila samo iznimno.

«Katalog» ovog magistarskog rada obuhvaća detaljnu obradu dvadesetak kuća i palača. Svaka kataloška jedinica sadrži analitički opis objekta i njegovu dataciju, koju autorica, u nedostatku arhivskih podataka, izvodi iz morfološke analize. Kod nekih objekata više se podataka odnosi i na vlasnike, dok je slojevitost nekih palača zahtijevala veće prikaze njihove građevinske povijesti (palača Cipci). Pri tome se autorica oslanjala na literaturu kako domaću tako i stranu (palače Cindro i Milesi).

Na temelju iznesenog u ovom izvješću donosimo slijedeću

OCJENU

Magistarski rad Viki Jakaša Borić pod naslovom «Reprezentativna stambena arhitektura 17. i 18. stoljeća u Splitu» pokazuje da je savladala i uspješno primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada. Ovim magistarskim radom obrađeno je jedno specifično, dosad općenito slabo istraženo područje; pažnja dosadašnjih autora bila je, naime, usmjerena samo na nekoliko najpoznatijih spomenika. Pri istraživanju barokne stambene arhitekture Splita sagledavala je njene urbanističke odrednice i pomno analizirala njene stilske osobine, a pri pisanju svog rada, Viki Jakaša Borić konzultirala je domaću i stranu relevantnu literaturu i objavljene izvore o istraživanom razdoblju.

Znanstveni je doprinos ovog rada u okupljanju i valorizaciji većeg broja primjera stambene arhitekture baroknog razdoblja u Splitu, te uočavanje djelovanja raznih čimbenika karaterističnih za barokno razdoblje u regiji.

Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Viki Jakaša Borić pod naslovom «Reprezentativna stambena arhitektura 17. i 18. stoljeća u Splitu» i da je uputi na daljnji postupak obrane.

U Zagrebu 27. 03. 2002. Prof. dr. sc. Nada Grujić, predsjednica

Prof. dr. sc. Vladimir Marković, član

Doc. dr. sc. Radoslav Tomić, član

dr.sc. Miljenko Jurković, izv. prof.

dr.sc. Igor Fisković, red. prof.

dr. sc. Milan Pelc, znan. sur. Instituta za pov. umjetnosti

Predmet:

Ocjena magistarskog rada

Enesa Quiena

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 18. veljače 2002. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada ENESA QUIENA pod naslovom MINIJATURE GOTIČKOGA STILA U MISALIMA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE, pa Vijeću podnosimo sljedeće skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Enesa Quiena ima ukupno 165 stranica teksta i to: osnovni tekst radnje s bilješkama (str. 1-76), iscrpan analitički katalog spomenika (str. 76-140), popis literature (str. 141-150), i potom, bez numeracije stranica, obilatu fotodokumentaciju.

Radnja je strukturirana u četiri veće cjeline: Uvodni dio (str. 1-19), analitički dio (str. 20-70), zaključak (str. 71-75), literatura, te katalog.

Prva dva poglavlja uvodnog su karaktera. U “Uvodu” ( str. 1-7) autor ukratko razlaže pristup materijalu i metode istraživanja, naglašavajući pritom kombinaciju arhivskog istraživanja i stilsko-komparativne analize. Naime, i do sada je bila poznata većina u radu obrađivanih spomenika, no o njihovu podrijetlu, eventualnim radionicama, autorima, uglavnom podataka nema. Potom, u poglavlju koje se pomalo nespretno zove “O iluminiranim kodeksima. O pergameni, tinti i boji. O ornamentu. Kulturno povijesna uloga i značaj iluminiranih misala i njihovih slikarskih minijatura" (str. 8-19) E. Quien nas upoznaje sa sadržajem svog istraživanja -iluminiranim kodeksima - dajući osnovne podatke o načinu oblikovanja misala u srednjem vijeku.

Analitički dio (str. 20-70) rađen je u uskom suglasju s katalogom spomenika (str. 76-140). Naime, u katalogu su obrađeni liturgijski kodeksi po uhodanom obrascu. Na taj je način rasterećen osnovni tekst.

Taj je analitički dio radnje naslovljen "Podrijetlo kodeksa. Odnos pisanoga teksta i iluminacija u misalima. Razvoj slikarskih minijatura u iluminiranim misalima iz 11., te kroz 13.-15. st. - škole, teme i stil". U prvom potpoglavlju "Romaničko razdoblje" E. Quien analizira jedini romanički misal s kraja 11. st. (MR 166). Iako on ne bi trebao biti sastavni dio radnje Quien ga unosi iz razloga što je jedini iz romaničkoga doba te nas s njime dovodi u puno bogatije, "Gotičko razdoblje", što je i naziv drugog potpoglavlja. Potom to razdoblje razrađuje na "13. stoljeće", "14. stoljeće" i "15. stoljeće", objašnjavajući posebnosti misala svakog od tih segmenata gotike. Vrlo je lapidarno u tom segmentu radnje E. Quien pobrojao sve postojeća misale Zagrebačke nadbiskupije od 11. do 15. st., uglavnom kompilirajući dosadašnja saznanja o njima. Vrijednost je toga dijela radnje, kao i kataloga, zapravo u tome što su Quienovim prikupljanjem građe ti misali izvučeni iz zaborava. Naime, unatoč tome što su svi već dugo poznati u stručnoj literaturi, u posljednjih nekoliko desetljeća gotovo da i nisu bili predmetom interesa niti jednog stručnjaka. Svaka je dosadašnja objava bila na razini deskripcije, a nije se, osim u rijetkim slučajevima, krenulo dublje u istraživanje podrijetla i predložaka.

Najbolji dio radnje jesu potpoglavlja "O grafičkim predlošcima iluminacija u misalima No. 354 i MR 170" te "Analiza predložaka u misalima No. 354 i MR 170". Za ta je dva misala Quien na tragu ranijih istraživača pokušao dubljom analizom povezati grafičke predloške sa iluminacijama misala 15. st. Naime, već je ranije otkriveno da su te iluminacije rađene po predlošcima tzv. njemačke škole, što je kao tezu Quien dalje razrađivao. Vrlo su zanimljivi dosezi Quienove potrage: od početno tek nekoliko razaznatih eventualnih tiskanih predložaka, došao je do priličnoga broja mogućih, od kojih se nekima doznaje i ime autora. Iako bismo mogli uputiti prigovor metodi, jer rezultati nisu proizašli iz sustavnoga pregleda sve postojeće građe (što, dakako, nije niti moguće, s obzirom na ogromne količine grafičkih predložaka pohranjenih u europskim zbirkama), komparativna građa koju donosi Quien vrlo uvjerljivo upućuje na načine korištenja tih obrazaca u iluminiranju kasnosrednjovjekovnih rukopisa.

U posljednjem segmentu analitičkoga dijela radnje Quien analizira i glagoljske rukopise pridružujući ih u svemu ukupnom korpusu od sveukupno petnaest kataloški obrađenih misala.

U zaključku Quien ukratko ponavlja dosegnute rezultate povezujući dosege formalne analize iz kataloga sa povijesnim podacima navedenim u uvodnim dijelovima radnje, pokušavajući im pronaći kulturološki okvir nastanka, podrijetla i okolnosti u kojima su se pojedini našli u Zagrebu. Poglavito je inzistirao na onim misalima koji su rađeni u Zagrebu, prema njemačkim predlošcima 15. st.

ZAKLJUČAK

Magistarski rad Enesa Quiena vrijedan je doprinos istraživanju starije hrvatske baštine, prvenstveno stoga što je učinjen napor inventiranja i kataloške obradekasnosrednjovjekovnih misala Zagrebačke nabiskupije. E. Quien je u cjelini svog magistarskog rada pokazao sposobnost percipiranja i snalaženje u susretu s građom, dokazao upućenost u ukupnu problematiku iluminacije knjiga te izravno poznavanje građe, ne samo one obrađivane, već i komparativne. S druge je strane objedinio rezultate dosadašnjih istraživanja u literaturi, stvarajući za obrađivanu temu iz vrlo raštrkanih publikacija prvu dosta cjelovitu bibliografiju.

Smatramo stoga da ovaj rad zadovoljava u potpunosti sve zahtjeve koje se pred magistranda postavljaju te predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta da se složi s našom ocjenom i prihvati magistarski rad Enesa Quiena te da kandidata uputi na daljnji postupak obrane radnje.

Zagreb, 02.04.2002.

dr.sc. Miljenko Jurković, izv. prof.

dr.sc. Igor Fisković, red. prof.

dr. sc. Milan Pelc, znan. sur.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

U Zagrebu, 25. 3. 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog Vijeća održanoj 1. ožujka 2002. god. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Silve Čuline Germošek pod naslovom Transformacijsko vodstvo i crte ličnosti rukovoditelja različitih hijerarhijskih razina. Podnosimo Vijeću ovaj

IZVJEŠTAJ

Silva Čulina Germošek izradila je magistarski rad pod naslovom Transformacijsko vodstvo i crte ličnosti rukovoditelja različitih hijerarhijskih razina koji obuhvaća 112 stranica, a podijeljen je u osam cjelina: Uvod, Problemi istraživanja, Metodologija, Rezultati, Rasprava, Zaključci, Literatura i Prilozi. Popis literature sadrži 40 bibliografskih jedinica.

Glavni je cilj ovog rada bio provjeriti neke novije teorijske konstrukte u području rukovođenja na uzorku naših rukovodilaca te utvrditi njihovu povezanost s danas vjerojatno najutjecajnijim modelom ličnosti, tzv. «Big five» modelom. U uvodnom dijelu autorica naglašava kako se krajem 20. stoljeća bitno promijenila cjelokupna paradigma u pristupu ispitivanju fenomena uspješnog rukovođenja. Pitanje koje je zaokupljalo istraživače u prvoj polovici 20. stoljeća, «Što čini dobrog vođu? i «Što čini rukovođenje uspješnim?» zamijenjeno je pitanjem «Kako vođe potiču promjene koje se događaju na različitim razinama organizacijskog funkcioniranja?». Ta promjena koju možemo prepoznati kao odmak od strukturnog okvira promatranja prema procesnom ujedno reflektira i trenutno dominatno shvaćanje o prirodi suvremenih organizacija kao otvorenih, dinamičkih i složenih sustava. Pritom se u okviru ovog modela kao ključni činitelj koji doprinosi uspješnosti suvremenih organizacija uočava upravo mogućnost organizacijske prilagodbe na vanjske uvjete, odnosno spremnost organizacije na proaktivno suočavanje s promjenjivim okolnostima u organizacijskoj okolini.

U novije vrijeme najznačajniji doprinos u odgovaranju na pitanje kako se uspješno nositi s organizacijskim promjenama dao je Bernard Bass razrađujući model transformacijskog rukovodstva koji predstavlja i ishodište ovog rada. U razradi modela Bass polazi od koncepta psiholoških promjena, pri čemu su promjene tzv. nižeg reda povezane s ekstrinzičnim motivacijskim činiteljima, dok su promjene višeg reda potaknute većim dijelom intrinzičnim motivacijskim činiteljima. Bass smatra da su te dvije vrste promjena potiču različitim stilovima rukovođenja. Promjene nižeg reda povezane su s tzv. transakcijskim pristupom rukovođenju, pri čemu se naglasak stavlja na definiranje radne uloge i zadataka, te povezivanje učinka s vanjskim nagradama odnosno kaznama. Za promjene višeg reda, koje pretpostavljaju građenje pozitivnih stavova prema organizaciji, internalizaciju organizacijskih vrijednosti i ciljeva veću zaslugu ima primjena transformacijskog načina rukovođenju. Pritom transformacijski vođa utječe na sljedbenike/zaposlenike djelujući na njihova očekivanja, stavove i uvjerenja, navodeći ih da prepoznaju ostvarenje vlastitih potreba najvišeg reda (tzv. samoaktualizirajućih potreba) kroz ostvarenje organizacijskih ciljeva.

Bass dalje razrađuje i komponente oba stila rukovođenja. Tako su komponente transformacijskog rukovođenja: 1. idealizirani utjecaj (karizma), 2. inspirativna motivacija, 3. intelektualna stimulacija 4. individualizirana briga za zaposlenike. Transformacijsko rukovođenje jest srodno konceptu koji se u sociološkoj teoriji prepoznaje kao karizmatski tip vođenja. Transakcijsko rukovođenje sadrži tri komponente: situacijsko potkrepljivanje, aktivno rukovođenje odstupanjima (od standarda) i pasivno rukovođenje odstupanjima (od standarda).

Premda su oba pristupa procesno orijentirana, transakcijski stil je prvenstveno reaktivan, usmjeren na samoregulaciju ponašanja u zadanim okvirima, dok je transformacijski stil povezan sa sklonošću za širenjem utjecaja na okolinu proaktivnim ponašanjem (prvenstveno strateškim planiranjem i odlučivanjem). Uz ova dva stila naknadno je pridodan i tzv. liberalni stil koji odgovara klasičnom poimanju laissez-faire stila u kojem je utjecaj raspršen među rukovodiocima i zaposlenicima. Ovi se stilovi nadalje promatraju preko tri dimenzije: pasivno-aktivno, efikasno-neefikasno i frekventno-nefrekventno.

U istraživanjima koje citira autorica pokazala se prilično jasna povezanost ovih stilova s hijerarhijskom razinom rukovođenja. Tako se u različitim okruženjima pokazalo da su visoki rukovodioci više transformacijski orijentirani, dok niži rukovodioci više rabe transakcijski stil rukovođenja. Tako provjeravajući valjanost modela autorica kao vanjski kriterij uvodi u svoje istraživanje varijablu rukovodne razine.

Budući da je Bass ove pristupe rukovođenju opisao kao bihevioralne varijable, drugim riječima kao uočljive oblike ponašanja, različiti istraživači su vrlo rano pokušali ispitati u kakvom su odnosu ta dva stila rukovođenja s nekim latentnim osobinama ličnosti. Tim više što se većem broju istraživanja na različitim uzorcima pokazalo kako su ti stilovi ponašanja rukovodilaca stabilniji, odnosno manje osjetljivi na situacijske činitelje nego što su to držali neki raniji teoretičari koji su zastupali kontigencijski pristup rukovođenju.

U odabiru cjelovitog strukturnog modela ličnosti autorica se poziva na Cannella i Monoroea koji u preglednom radu iz 1997. g. zaključuju kako se pet-faktorski model ličnosti pokazao kao najprihvatljiviji za objašnjavanje dijela varijance transformacijskog vodstva. Ovaj model pretpostavlja postojanje pet latentnih dimenzija ličnosti koje se određuju kao: neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost prema novim iskustvima, ugodnost, savjesnost.

U formuliranju problema svojeg istraživanja autorica polazi od metodoloških nedostataka uočenih u dotadašnjim istraživanjima u ovom području koji se mogu svrstati u pet kategorija: nedovoljno ispitan odnos pojedinih dimenzija transformacijskog rukovođenja prema vanjskim kriterijima, nejasan odnos između dimenzija transakcijskog i transformacijskog rukovodstva, nejednoznačno određivanje transformacijskog vodstva kao stila ili crte ličnosti, nedovoljno pridavanje pozornosti nekim kontekstualnim činiteljima koji mogu djelovati podržavajuće ili otežavajuće na kvalitetu rukovođenja, te se posebno navodi varijabla «spremnosti organizacije» na promjenu, te nedovoljno obraćanje pažnje na neke potencijalne medijatorne varijable poput samopoimanja, samopouzdanja i osobnih vrijednosti.

Stoga u okviru ovog rada autorica se usmjeruje na dva problema: utvrđivanje povezanosti hijerarhijske razine s izraženošću transformacijskog stila rukovođenja, odnosno povezanošću s osobinama ličnosti pet-faktorskog modela ličnosti, te utvrđivanjem međusobne povezanosti između strukture ličnosti i transformacijskog stila rukovođenja.

Istraživanje je provedeno u velikoj hrvatskoj radnoj organizaciji, a u njemu je sudjelovalo 166 ispitanika, podijeljenih u tri podskupine: visoko rukovodstvo (N=6), srednje rukovodstvo (N=38) i niže rukovodstvo (N=122). Ispitanici su sami sebe procjenjivali na oba skupa varijabli, iako Bass predviđa i mogućnost procjene od strane podređenih na upitniku stilova rukovođenja.

U istraživanju su korištena dva dobro provjerena upitnika. Mulifactor Leadership Questionnaire, MLQ (Bass, 1985.) korišten je za ispitivanje stilova rukovođenja. Upitnik se sastoji od ukupno 45 čestica, 9 izvornih dimenzija ispituje se pomoću 9 izvornih subskala, svaka sa po 4 čestice. U upitnik su uključene i 3 nove skale u svrhu ovog istraživanja: spremnost na ulaganje dodatnog napora, učinkovitost i zadovoljstvo poslom.

Crte ličnosti ispitane su pomoću NEO Five Factor Inventory (Costa i McCrae, 1992.). Ovaj upitnik sadrži ukupno 62 čestice koje mjere 5 spomenutih dimenzija ličnosti od kojih je svaka opisana pomoću šest faceta. Oba upitnika su već provjeravana i u ispitivanjima na našim ispitanicima te su pokazala zadovoljavajuće metrijske karakteristike.

Ispitivanje je provedeno u samoj radnoj organizaciji postupkom grupnog testiranja, a vrijeme ispunjavanja je bilo oko 30 minuta. Istraživanje je korelacijskog karaktera te u skladu s njegovom prirodom, autorica rabi i odgovarajuće statističke metode obrade podataka: analizu varijance, korelacijsku analizu i kanoničku analizu.

Zanimljivost rada je i usporedba s američkim normama za oba upitnika. No te podatke valja uzeti s rezervom budući da autorica nema precizne podatke o tome jesu li uzorci na kojima je napravljena američka standardizacija komparabilni s našim uzorkom.

Glavni nalazi rada najvećim se dijelom poklapaju s rezultatima dosadašnjih istraživanja u ovom području, posebno kad je riječ o transformacijskom stilu rukovođenja. Naime, između tri poduzorka utvrđene su statističke značajne razlike u izraženosti ovog stila i to u očekivanom smjeru: najviši rukovodioci imaju najviše rezultate na ovoj dimenziji. No kad je riječ o transakcijskom stilu tu se očekivana razlika među poduzorcima nije pokazala statistički značajnom. Autorica zaključuje kako su ovi nalazi sukladni američkima, te kako je više rukovodstvo pretežno transformacijski orijentirano, dok se niže rukovodstvo pretežno služi transakcijskim stilom.

U pogledu osobina ličnosti usporedba s normama za odraslu populaciju pokazala je da naši rukovodioci imaju značajno više izraženu crtu ekstraverzije i savjesnosti, dok su postigli značajno niže rezultate na skalama otvorenosti i ugodnosti, dok u pogledu neuroticizma ne odstupaju značajno od populacijskih normi. No značajne razlike su uočene između tri hijerarhijska nivoa za dvije crte ličnosti: niži rukovodioci imaju izraženiji neuroticizam od viših, viši rukovoditelji su ekstravertiraniji od nižih. Povezanost između dva skupa varijabli utvrđivana je postupkom kanoničke analize pri čemu su izvedene dvije analize, jedan za upitnik ličnosti i stilove rukovođenja, a druga između dimenzija ličnosti i pojedinih skala stilova vođenja. Pri tom su u oba slučaja izdvojena tri kanonička korijena. U obje analize se kao prvi korijen determiniraju transformacijski stil vođenja i ekstraverzija. Kad je riječ o odnosu globalnih stilova rukovođenja i crta ličnosti drugi kanonički korijen determiniraju svi mjereni stilovi rukovođenja zajedno s dimenzijama neuroticizma i savjesnosti, dok treći kanonički vektor čine liberalni stil, neuroticizam i otvorenost prema iskustvima.

U raspravi je autorica pozivajući se na brojna empirijska istraživanja nastojala protumačiti vlastite rezultate i pod vidom specifičnosti uzorka u odnosu na opću populaciju, ali i s obzirom na specifične okolinske uvjete u kojima funkcioniraju naše organizacije. Svoje rezultate nastoji problematizirati postavljajući na kraju ključno pitanje o tome zašto je matrica interkorelacija između stilova rukovođenja i dimenzija ličnosti različita od interkorelacije hijerarhijske razine i dimenzija ličnosti ako s druge strane postoji značajna povezanost između strukture ličnosti i hijerarhijske razine, odnosno između stila rukovođenja i položaja u hijerarhiji. Odgovor nalazi u intraindividualnoj dinamici, tj. spremnosti rukovodilaca da ovisno o procijenjenim zahtjevima okoline koriste različite stilove.

Autorica u svom radu pokazuje i kritički odmak te u raspravi navodi i neka ograničenja, poput premalog broja viših rukovodilaca u svom uzorku, opasnost od generaliziranja rezultata budući da je istraživanje provedeno u samo jednoj organizaciji. Može se još primijetiti da bi na srednjim i nižim razinama rukovođenja zanimljiva bila i analiza rezultata u funkciji spola. Njezina studija ulazi u kategoriju studija slučajeva, i bilo bi isto tako u eventualnom nastavku istraživanja ući i korak dublje u ovu problematiku, koristeći i izvješća i «druge strane» tj. zaposlenih, rabeći uz to kao dopunu i kvalitativne pristupe prikupljanju i analizi podataka.

No unatoč spomenutim ograničenjima, koja su svojstvena većini istraživanja provedenim u prirodnim uvjetima, valja autorici odati priznanje što se upustila u tako zahtjevan poduhvat. Pritom još treba istaknuti da je autorica pokazala izvrsno poznavanje teorijske osnovice i suvremenih empirijskih istraživanja u području, primjereno je formulirala probleme u skladu s teorijskim modelima, složenim postupcima primjereno je obradila rezultate, te je ponudila razložno tumačenja svojih nalaza. Stoga vidimo ovo istraživanje kao vrijedan doprinos u području koje je u nas razmjerno malo istraživano te toga predlažemo Vijeću da se magistarski rad Silve Čuline Germošek prihvati te da joj se dopusti pristup obrani obrana magistarskog rada.

U Zagrebu, 25. 3. 2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

Dr. sc. Željko Jerneić, doc.

Dr. sc. Fikreta Bahtijarević - Šiber, red. prof.

(Ekonomski fakultet u Zagrebu)

Povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada iz lingvistike (portugalski)

Nine Lanović, Lingvističko-stilistička analiza na primjeru poezije

Jorge de Sene:

Dr. Nikica Talan, izvanredni profesor,

Dr. August Kovačec, redoviti profesor,

Dr. Goran Filipi, redoviti profesor

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Filozofski fakultet u Zagrebu

Kandidatkinjin rad pod navedenim naslovom obuhvaća 134 stranice teksta, a sastoji se od Uvoda (str. 1-8), teoretskoga dijela, str. 9-49 (Glas/Fonostilistika, str. 9-23; Riječ: Morfostilistika, str. 24-28; Semantostilistika, str. 28-36; Sintaktička cjelina/ Sintaktostilistika, str. 37-49) i primjene izloženih teoretskih načela na analizu portugalskoga teksta (Lingvističko-stilistička analiza pjesama /Jorgea de Sene/, str. 50-113). Na kraju se donosi Zaključak, str. 114-122; Bilješke, str. 123-131, i Bibliografija, str. 132-134).

U Uvodu kandidatkinja razgraničava najprije suvremenu stilistiku od tradicionalne retorike, a zatim različite suvremene stilističke pristupe, a ponajprije tzv. lingvističku stilistiku, koja se bavi proučavanjem afektivnih postupaka i vrijednosti u jezičnom izrazu općenito, bez obzira na estetsku nakanu govornika/pisca, i na drugoj strani tzv. književnu stilistiku, koja se bavi proučavanjem stilskih postupaka i vrijednosti ponajprije u umjetničkim (književnim) tekstovima. Ta je razlika više načelna nego li u praksi jasno razlučljiva jer se oba pristupa (točnije oba skupa pristupa, ili različite stilističke škole) neprestano dodiruju i preklapaju, pa zato pri analizi “afektivnih” jezičnih činjenica nije uvijek moguće jasno odvojiti što pripada književnoj (književno-stilističkoj) a što čisto lingvističkoj metodologiji. Kandidatkinja je sažeto prikazala glavne stilističke metode oslanjajući se na karakteristike tekstova nekoliko najvećih imena moderne stilistike (Ch. Bally, J. Marouzeau, M. Cressot, L. Spitzer, D. Alonso, M. Riffaterre, R. Jakobson, P. Guberina I dr.). Načela što ih je tako izložila kandidatkinja će primijeniti na dvije pjesme J. de Sene, ali ne sa stajališta književne analize (ili stilističke kritike umjetničkog teksta) nego sa stajališta raščlambe afektivnih sredstava jezika (afektivnih sredstava izraza, ali na razini jezika), koja u načelu mogu biti upotrijebljena i u književnom (umjetničkom) i u neknjiževnom tekstu.

Idući razdjeli posvećeni su delimitiranju i definiranju osnovnih pojmova i naziva kojima će se u daljnjem dijelu rada operirati, ponajprije glas, riječ i sintaktička cjelina, i dakako odgovarajući razdjeli kao fonostilistika, morfostilistika i semantostilistika te sintaktostilistika. Polazeći od Ballyja, Grammonta, Jespersena, Guberine i drugih autora, razmatraju se onomatopeja i fonosimbolizam kao pojave i njihova stilistička uloga u jezičnome tekstu. Posebno se razmatraju figure ponavljanja, odnosno lirski paralelizam kao tipično sredstvo lirskoga pjesništva.

Budući da je jedno od središnjih poglavlja teoretskoga dijela posvećeno riječi (koja se promatra na razini izraza unutar morfostilistike i na razini značenja unutar semantostilistike), čini nam se da je kandidatkinja premalo pozornosti posvetila čisto lingvističkomu (strukturalnomu) delimitiranju i definiranju riječi, koja se uzima kao veličina u stilističkoj analizi. Iako su razmatranja u skladu sa stilističkim pogledima, bilo bi korisno da se kratki razdjel posvetio poimanju riječi u suvremenoj lingvistici: je li to samo veličina između dviju virtualnih pauza, koja se definira kao veza glasovnoga izraza i značenja (to je možda najčešće i najfunkcionalnije poimanje, koje bi i u ovome radu moglo funkcionirati, odnosno blisko je kandidatkinjinim primjenama), ili pak se ta jedinica mora definirati drugačije. Naime, ovisno o definiciji riječi neke bi pojedinosti mogle u analizi izgledati i drugačije. Dakako, ovamo ulazi i pitanje odnosa između osnovnih i izvedenih riječi.

Iako se morfostilistika i semantostilistika u izvedbi analize teško mogu odvojiti, nužno ih je na teoretskoj razini jasno lučiti. Tako je stilističkoj uporabi značenja posvećeno posebno poglavlje koje sustavno izlaže osnovne pojave na tom planu, a u tom se okviru razmatraju i osnovne figure. Na sličan su način prikazani stilistički postupci i sredstva na sintaktičkoj razini.

Na temelju tako izloženih načela kandidatkinja je mogla postupiti na dva načina: ili iz velikoga pjesničkoga korpusa J. de Sene izabrati, prema određenim kriterijima, stanoviti tip pojava (pri čemu se ne bi moglo dobro uočiti kako stilistički postupci funkcioniraju u kontinuiranome tekstu) ili pak izabrati cjeloviti tekst ograničene duljine, na kojem se jasnije uočavaju stilističke funkcije. Kandidatkinja se odlučila za ovo drugo i izabrala je dvije Senine pjesme na koje je sustavno, od stiha do stiha, od riječi do riječi primijenila izložena načela analize. Iako rješenje podliježe raspravi, može se ustvrditi da je s čisto izvedbenoga stajališta kandidatkinja postupila funkcionalno. Iako takva analiza ne može cjelovito okarakterizirati pjesnikov stil (sredstva i postupke), ona je uzorak prema kojem bi se, kada bi se primijenio na cijeli opus, Senin stil mogao gotovo egzaktno (i kvantitativno) opisati.

Iako rad nema namjeru na temelju podataka o stilu okarakterizirati književnu vrijednost Seninih tekstova (koliko god nije lako odvojiti u praksi književnu i jezičnu stilistiku), treba istaknuti da ovakva lingvističko-stilistička analiza daje vrlo djelotvorne elemente za objektivnu ocjenu i Senina pjesništva kao umjetničkog čina.

Sve to upućuje da je kandidatkinja savjesno obavila posao, da je proučila relevantnu lingvističko-stilističku literaturu (od početka XX. st. na ovamo; to je vidljivo i po popisu konzultiranih djela) i da je asimilirala osnovnu metodologiju lingvističko-stilističke analize.

Zbog svega toga preporučujemo da se kandidatkinju uputi na daljnji postupak i na obranu magistarskoga rada.

Dr. Nikica Talan, izv. prof.

U Zagrebu, 20. ožujka 2002.

Dr. August Kovačec, red. prof.

Dr. Goran Filipi, red. prof.

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za sociologiju

10000 ZAGREB, I. Lučića 3

U Zagrebu, 4. travnja 2002.

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

FAKULTETSKOM VIJEĆU

PREDMET: IZVJEŠTAJ STRUČNOG POVJERENSTVA ZA OCJENU MAGISTARSKOG RADA

Molimo da u dnevni red sljedeće sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uvrstite izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Slavice Blažeka pod naslovom "Psiho-socijalni potencijali maturanata (iz u ratom različito zahvaćenih krajeva Republike Hrvatske) za uspješno suočavanje sa životnim izazovima".

S poštovanjem,

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

Pročelnik

Zagreb, 6. ožujka, 2002.

Ocjena magistarskog rada Slavice Blažeka

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici održanoj 18. veljače 2002., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Slavice Blažeka "Psiho-socijalni potencijali maturanata (iz ratom različito zahvaćenih krajeva Republike Hrvatske) za uspješno suočavanje sa životnim izazovima". Podnosimo

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Rad je pisan pod mentorstvom prof.dr.sc. Josipa Jankovića. Uključujući priloge, ukupno obuhvaća 198 stranica računalskog ispisa, nešto većih od standardnih kartica teksta. Sustavno je podijeljen u 4 poglavlja (Uvod, Cilj, Problemi i hipoteze istraživanja, Metodologija, Rezultati i rasprava), s brojnim podpoglavljima, te Zaključcima, Literaturom i Prilozima. Popis korištene literature sadrži 102 jedinice, od čega 34 na engleskom jeziku. Riječ je o empirijskom istraživanju u koje je uključeno ukupno 635 ispitanika, koji su predstavljali dvije skupine maturanata četverogodišnjih i trogodišnjih srednjih škola: jedna iz ratom neposredno ugroženog područja i druga iz područja koje neposredno nije bilo pogođeno ratom. Prvi poduzorak obuhvatio je zapravo cijelu populaciju maturanata s područja od posebne državne skrbi Sisačko-Moslavačke županije (268 maturanata svih srednjih škola), a drugi je dobiven metodom klaster-uzorka (odabirom 367 maturanata sličnih škola i smjerova obrazovanja na području Međimurske županije). Unos i obrada podataka prikupljenih anketnim ispitivanjem provedeni su uz pomoć programskog paketa SPSS-a. Za analizu rezultata korištene su standardne metode deskriptivne statistike, utvrđivanje statističke značajnosti razlika putem t-testa i hi-kvadrat testa, jednostavna i multivarijantna analiza varijance.

Pristupnica je koncipirala zadatak polazeći od korektne opservacije, da je većina dotadašnjih istraživanja usmjerena na analizu izravnih posljedica rata i njihovog utjecaja na život različitih skupina stanovništva, dok se znatno manji dio odnosi na probleme povratništva i života u poslijeratnom razdoblju. Nedostatak je još veći kad se radi o pitanjima posljedica koje je rat ostavio na životne okolnosti, društveni položaj i perspektive populacije mladih u poslijeratnoj Hrvatskoj. Stoga Blažeka u uvodnom poglavlju, slijedeći odgovarajuću literaturu, prvo propituje koncepte mladih (omladine, mladeži) u hrvatskom društvu, od viđenja mladih ponajprije kao rizične skupine do razvojnog potencijala društva. Daljnji pregled važnijih istraživanja i analiza posljedica izloženosti ratnim događajima u djetinjstvu na kasniji život mladih ljudi, pokazuje da je pristupnica dobro upućena u ovo granično područje psiho-socioloških (ili socio-psiholoških) istraživanja, i da ih je selektivno ugradila u svoj empirijski i analitički instrumentarij. "Izneseni rezultati istraživanja govore o različitim negativnim učincima koje ratna djelovanja mogu ostaviti na pojedince, no treba reći da novije empirijske studije naglašavaju da je odnos između traume i negativnih posljedica nemoguće promatrati pojednostavljeno ka linearni proces. " Ukupni učinci ne ovise samo o težini traumatskih događaja, nego "i o osobinama ličnosti i socijalnoj okolini. Sve više istraživanja i novih teorija (teorije otpornosti na stres, 'neranjivosti', rizičnih i zaštitnih čimbenika...) usmjereno je stoga upravo na prepoznavanje čimbenika koji mogu omogućiti stjecanje pozitivnih iskustava i stvaranje konstruktivnih obrazaca ponašanja kod pojedinaca unatoč traumatskim okolnostima"(str.9).

Pojam 'psiho-socijalni potencijali migranata za uspješno suočavanje sa životnim izazovima' koncipiran je temeljem dosadašnjih istraživanja usmjerenih na utvrđivanje uvjeta koji doprinose prevladavanju traumatskih iskustava pojedinaca i grupa (tzv. zaštitnih čimbenika), kako na osobnom planu tako i planu životne sredine (obitelj, prijatelji, škola). Tako su ekstrahirani slijedeći indikatori psiho-socijalnih potencijala maturanata za njihovo uspješno i djelotvorno suočavanje sa životnim izazovima, kojima se istraživanje bavi: visoko samopoštivanje, doživljaj visoke osobne kompetencije, internalni locus kontrole, snažna socijalna podrška, aktivno suočavanje sa životnim izazovima, te pozitivan stav prema budućnosti (16). Svaki od njih analiziran je i raspravljen s osloncem na odgovarajuću literaturu i istraživanja.

"Svrha istraživanja je ustanoviti postoje li razlike kod mladih ljudi iz ratom različito zahvaćenih krajeva Republike Hrvatske u pogledu psiho-socijalnih potencijala za uspješno suočavanje sa životnim izazovima." Cilj istraživanja trebao je dati odgovor na dva temeljna pitanja: 1) Kako maturanti iz ratom različito zahvaćenih krajeva Hrvatske doživljavaju sebe i okolinu, koje strategije ponašanja koriste u suočavanju sa stresom, te kakvi su im stavovi u pogledu budućnosti; 2) Razlikuju se, i u kojoj mjeri, maturanti iz dviju skupina u trenutnom doživljavanju sebe i okoline, načinu reagiranja u stresnoj situaciji, te u stavovima spram svoje budućnosti (28). Mjerni instrumenti uglavnom su konstruirani u vidu različitih skala preuzetih iz literature i djelomično prilagođenih potrebama rada (skala samopoštovanja, skala percipirane nekompetentnosti, skala internalnosti-eksternalnosti, skala socijalne podrške, skala negativne percepcije budućnosti), te posebnih upitnika za utvrđivanje aktivnog ili pasivnog suočavanja sa stresnom situacijom.

Iz detaljno prikazanih i analiziranih rezultata prenosimo ukratko samo nekoliko osnovnih nalaza i zaključaka. Prvo, ispitane skupine mladih ljudi iz Sisačko-moslavačke i Međimurske županije statistički se značajno razlikuju u odnosu na proživljene stresne događaje u djetinjstvu. Prema očekivanju, maturanti iz područja neposredno zahvaćenog ratom tijekom svog sazrijevanja bili su u statistički značajno većoj mjeri izloženi utjecaju ratnih stresnih događaja, od maturanata iz područja izvan dohvata neposrednih ratnih opasnosti. Drugo, usporedba subjektivnih procjena ispitanika o učincima ratnih zbivanja na njihov osobni i obiteljski život, život u rodnom kraju i cijeloj Hrvatskoj, potvrđuje da se maturanti na promatrana dva područja statistički značajno razlikuju prema svim testiranim varijablama. Treće, neovisno o regionalnoj pripadnosti, maturanti uzeti u cjelini u prosjeku procjenjuju veći utjecaj rata na širi društveni plan (funkcioniranje hrvatskog društva i lokalnih sredina), nego na osobni i obiteljski život. Četvrto, suprotno polaznoj hipotezi, veće potencijale za uspješno suočavanje sa životnim izazovima (u vidu većeg samopoštivanja) pokazuju maturanti na nekadašnjem ratnom području. Peto, u obje skupine ispitanika maturanti trogodišnjih usmjerenja iskazuju, u statistički značajnoj mjeri, veću nekompetentnost od četverogodišnjih. Šesto, nije nađena razlika u podršci obitelji između promatranih skupina maturanata. Ukratko, dobiveni nalazi "ukazuju na relativnu uspješnost prevladavanja negativnih učinaka izloženosti ratnim zbivanjima i razvoj otpornosti kod populacije maturanata iz područja od posebne državne skrbi Sisačko-moslavačke županije" (167).

Zaključak i prijedlog

Povjerenstvo je suglasno da je Slavica Blažeka u prezentiranom radu pokazala dobro poznavanje relevantne literature i osobito rezultate empirijskih istraživanja na području kojim se bavi, da je korektno provela empirijsko ispitivanje na reprezentativnom uzorku i znalački obradila dobivene nalaze. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu rada i odobri pristupnici obranu pred istim povjerenstvom.

1.Prof.dr.sc. Milan Mesić, predsjednik

2. Prof.dr.sc. Aleksandar Štulhofer, član

3. Prof.dr.sc. Josip Janković, član (Pravni fakultet u Zagrebu)

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za talijanistiku

Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće o ocjeni magistarskog rada Vanese Begić, pod naslovom La poesia

femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda metŕ del XX secolo

Na sjednici održanoj 18. veljače 2002. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Vanese Begić, pod naslovom La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda metà del XX secolo. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Vanese Begić, pod naslovom La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda metà del XX secolo, napisan je na talijanskome jeziku i obuhvaća 137 stranica kompjutorskog ispisa. Rad sadrži kazalo, uvod (1. Introduzione), poglavlja (2) “Esiste una poesia femminile, ovvero una letteratura femminile?” (“Postoji li žensko pjesništvo ili ženska književnost?”), (3) “La letteratura istriana in italiano” (“Istarska književnost na talijanskome”), (4-6) tri poglavlja posvećena prikazima opusa trinaest pjesnikinja talijanske nacionalne zajednice u Istri i Kvarneru, (7) zaključak na talijanskome i na hrvatskome jeziku, (8) bilješke, (9) biobibliografske bilješke o pjesnikinjama kojima se rad bavi te (10) bibliografiju.

Rad je napisan na uglavnom korektnom talijanskom jeziku, kojemu se mogu zamjeriti poneka pravopisna pogreška i, rjeđe, sintaktička nesklapnost, te neprilagođeno bilježenje grafičkih naglasaka (npr. é umjesto è, î umjesto ì).

U uvodu, kao korpus istraživanja pristupnica naznačuje pjesništvo trinaest autorica što ih je kao književno najvrednije izabrala među spisateljicama pripadnicama talijanske nacionalne zajednice Istre i Kvarnera u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Budući da izborom proučavanih pjesničkih djela ravnaju kriteriji utemeljeni na regionalnoj političkoj i kulturnoj povijesti, nacionalnoj i lingvističkoj te rodnoj pripadnosti, pristupnica najavljuje da će raščlambi primarnih tekstova prethoditi pregled istarske književnosti od početaka do danas, odnosno razmatranje problematike rodnoga određenja književnog stvaranja. Pošto je ukratko nabrojila pjesnikinje djelima kojih će se baviti te opisala stanje njihove recepcije, pristupnica se u posljednjem odlomku uvoda osvrće na metodu koju će primijeniti pri proučavanju tekstova: prema pristupničinoj tvrdnji “nije bilo lako izabrati [jedinstvenu] istraživačku metodu za sve pjesnikinje” (str. 2, prijevod M. Č.), jer je navodno nemoguće provesti strukturalnu analizu “jednostavne” i “nagonske” poezije kakvu stvara dio proučavanih pjesnikinja, pa se stoga pristupnica odlučila za opis njihovih “odnosa prema talijanskoj nacionalnoj skupini” i “mikroambijentu u kojemu stvaraju” te za “djelomično croceanski tip analize” (ibid.). Takvome obrazloženju povjerenstvo upućuje slijedeće prigovore:

1. i “strukturalni” i “croceanski” pristup odbacuju se odnosno prihvaćaju “djelomično”, pa nije jasno koja će se metoda primjenjivati izvan tako ograničenoga djelokruga spomenutih;

2. ako se pjesničkom tekstu pripisuju “jednostavnost” i “nagonska obilježja”, time se postavlja zahtjev da se spomenuti termini ustanove i odrede kao teorijske kategorije, što pristupnica s dobrim razlozima ne čini, nego s njima postupa kao s samorazumljivim, intuitivno razaznatljivim pojmovima;

3. nije razvidno kojim će se aspektima Croceove kritičke metode, utemeljene na estetici intuicije, pristupnica služiti, što bi bio nužan uvjet legitimacije suvremene upotrebe tako zastarjela teorijsko-kritičkog aparata;

4. proučavanje pjesničkih tekstova ne može se zamijeniti proučavanjem odnosa između pjesnikinja i društvene sredine u kojoj djeluju.

Međutim, u radu na tekstovima pristupnica pokazuje veću osjetljivost za formalne i stilske značajke, nego što se može naslutiti iz uvoda.

U drugome poglavlju, u skladu s napucima povjerenstva za ocjenu prve verzije magistarskoga rada, pristupnica znatno proširuje uvide u književno-povijesne i teorijske probleme određenja ženskoga pisma, pri čemu se, međutim, koleba između pozornosti prema biosocijalnim pitanjima ženskog identiteta i književno-teorijskih problema roda, ne uspijevajući se odmaknuti od esencijalističkoga poimanja “tipično ženskoga” u književnoj proizvodnji i kritici. Bibliografske se referencije navode neujednačeno, ponegdje izostaju u korist impersonalnih generalizacija, a u nekim se slučajevima u bilješkama pogrešno navode podaci kao što su broj časopisa, stranica i sl. Unatoč propustima, na koje će povjerenstvo pristupnicu upozoriti prilikom obrane rada, vidljiv je napor da se tema rada uklopi u šire okvire.

Treće poglavlje pristupnica posvećuje sažetom pregledu povijesti Istre i književnosti u Istri na talijanskome jeziku (str. 12-15) i književnosti talijanske nacionalne skupine (str. 16-20), pretežito iznoseći podatke i rezultate dosadašnjih istraživanja.

Razmatrane pjesničke opuse pristupnica razvrstava prema tematskim obilježjima, pa tako prvu skupinu pjesnikinja izdvaja po njihovu odmaku od zavičajno-nacionalnoga kruga (4. poglavlje), koji pak prevladava u drugoj skupini radova istarsko-talijanskih pjesnikinja (5. poglavlje), dok treću skupinu (6. poglavlje) tvore ostali autorski radovi, premda se i među njima nalaze radovi kakvi su svojstveni drugoj skupini, tematski vezani uz tzv. egzodus istarskih Talijana. Slijedeći sugestije mentorice i povjerenstva, tri spomenuta središnja poglavlja magistarskog rada pristupnica je u velikoj mjeri obogatila razmatranjima versifikacijskih, retoričkih i stilskih obilježja pojedinačnih pjesničkih tekstova te im nastojala razabrati književne koordinate, većinom u sklopu talijanskoga pjesništva. Iako se ponegdje uočavaju ostaci neraščišćenih predodžaba o odnosu između književne tvorbe i “autentičnog”, “iskrenog” iskustvenog doživljaja te osobito nepotkrepljivih stavova o sentimentalnosti kao disntinktivnoj crti ženskoga književnog izričaja, povjerenstvo može ustvrditi kako je pristupnica prikupila i na samosvojan način usustavila dosad nesređenu građu, uspješno obradila opsežan korpus i postavila temelje za buduće pomnije istraživanje pjesništva talijanskih autorica u Istri i Kvarneru.

Magistarski rad Vanese Begić koristan je prilog proučavanju književnosti ženskih pisaca talijanske manjine na tome kulturno i tradicijski raznolikome području Hrvatske.

Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Vanese Begić La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda metà del XX secolo i pristupnici odobri nastavak postupka za stjecanje magisterija.

U Zagrebu, 25. ožujka 2002.

dr. sc. Morana Čale, docent

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Vera Glavinić, red. prof.

Filozofskog fakulteta u Puli

predsjednik povjerenstva

mr. sc. Iva Grgić, viši lektor

član povjerenstva

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Slavka Buršića stečene na Filozofskomu fakultetu u Sarajevu

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Slavko Buršić, hrvatski državljanin, rođen je 1956. godine u Puli, gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. 1981. godine upisao je studij engleskog jezika i književnosti i filozofije na Filozofskomu fakultetu u Zadru. Nakon višegodišnjeg prekida studija iz obiteljskih i ekonomskih razloga te zbog ratnih zbivanja studiranje je nastavio i dovršio na Filozofskomu fakultetu u Sarajevu. Na tom je fakultetu 2001. godine diplomirao engleski jezik i književnost kao jednopredmetni studij i stekao stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. Molitelj već sedam godina predaje engleski jezik u školi.

Uvidom u ovjerene prijepise diplome i uvjerenja o položenim ispitima, usporedbom nastavnoga plana i programa studija anglistike na Filozofskomu fakultetu u Sarajevu te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se molitelju može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 2. travnja 2002.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Sonja Bašić

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Velibora Stepanovića stečene na Filozofskomu fakultetu u Novom Sadu

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Velibor Stepanović, hrvatski državljanin, rođen je 1972. godine u Vukovaru. Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Vukovaru. 1991. godine upisao je studij engleskoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu. Diplomirao je u listopadu 2000. godine i stekao stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti.

Uvidom u ovjerene prijepise indeksa i diplome, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se molitelju može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskoga jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 2. travnja 2002.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Sonja Bašić

Zagreb, 28. ožujka 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sonje Aračić stečene na sveučilištu Universitŕ degli studi di Perugia u Italiji

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Sonja Aračić, hrvatska državljanka, rođena je 1977. godine u Splitu, gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. 1996. godine upisala je četverogodišnji studij stranih jezika i književnosti (engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti, povijesno-kulturološki smjer) na Universitŕ degli studi di Perugia – Facoltŕ di Lettere e Filosofia u Italiji. Diplomirala je u studenom 2001. godine. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti.

Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:

Pedagogija

Psihologija odgoja i obrazovanja

Metodika nastave engleskog jezika.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Karlo Budor

Zagreb, 25. Ožujak 2002.

Predmet: žalba Sandre Cvikić na odluku o uvjetnom priznavanju potpune istovrijednosti diplome stečene na University of Western Ontario

Zaključak: žalba se prihvaća i predlaže se smanjivanje broja dopunskih ispita, sa 15 na 14

Ad 1. Kako bi završili dvopredmetni studij sociologije, studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu dužni su odslušati i položiti 23 obvezatna sociologijska predmeta/kolegija (Osnovni pojmovi sociologije, Povijesni uvod u sociologiju, Osnove socijalne psihologije I. i II., Hrvatsko društvo I., Metode istraživanja I., Socijalna antropologija, Sociologija porodice, Sociologija sela, Sociologija grada, Klasične sociološke teorije I., Klasične sociološke teorije II., Sociologija migracija, Metode istraživanja II, Osnove sociološke statistike, Hrvatsko društvo II, Sociologija politike, Sociologija rada i organizacije, Socijalna ekologija, Sociologija socijalnih pokreta, Teorije industrijske demokracije, Sociologija kulture, Historijska sociologija i Suvremene sociološke teorije), te četiri izborna kolegija (8 sati nastave).

Ad 2. Iz dostavljenih dokumenta, razvidno je kako je kolegica Cvikić položila samo 5 sociologijskih predmeta/kolegija (Introduction to Sociology, Sociological Theory, Social Psychology, The Family i Research Methods and Statistics). Položene kolegije Population Studies, Critical Thinking i Conceptual Psysics priznali smo joj kao ekvivalent izbornoj nastavi.

Ekvivalentni predmeti/kolegiji:

Introduction to Sociology = Osnovni pojmovi sociologije

Sociological Theory = Klasične sociološke teorije I. i II.; Suvremene soc. teorije

Social Psychology = Socijalna psihologija I. i II.

The Family = Sociologija porodice

Research Methods and Statistics = Metode istraživanja I.; Osnove soc. Statistike

Critical Thinking = izborni kolegij (2 sata nastave tijekom dva semestra)

Conceptual Psysics = izborni kolegij (2 sata nastave tijekom dva semestra)

Population Studies = izborni kolegij (4 sata nastave tijekom dva semestra)

Ad 3. Imajući u vidu gornje zaključke, tvrdnja kolegice Cvikić kako je “položila sve gradivo” nije prihvatljiva.

Ad 4. Ponovnim uvidom u dokumentaciju, Povjerenstvo Odsjeka za sociologiju donijelo je zaključak kako je broj dopunskih ispita potrebno smanjiti sa 15 na 14 (Povijesni uvod u sociologiju, Hrvatsko društvo, Socijalna antropologija, Sociologija sela, Sociologija grada, Socijalne migracije, Metode istraživanja II., Sociologija politike, Sociologija kulture, Sociologija rada i organizacije, Socijalna ekologije, Sociologija socijalnih pokreta, Sociologija religije i Historijska sociologija), jer smo predmet Research Methods and Statistics ocijenili ekvivalentnim predmetima Osnove sociološke statistike i Metoda istraživanja I (potonji je već ranije izuzet iz popisa dopunskih ispita).

Povjerenstvo Odsjeka za sociologiju

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

Dr. sc. Davorka Matić, doc.

Odsjek za anglistiku

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 28. ožujka 2002.

Predmet: Žalba Sandre Cvikić na odluku Fakultetskog vijeća o uvjetnom priznavanju diplome stečene na University of Western Ontario u Kanadi

Odsjek za anglistiku ne prihvaća u žalbi iznijetu tvrdnju moliteljice da je na kanadskom sveučilištu University of Western Ontario u Londonu položila i sve gradivo koje je obuhvaćeno uvjetovanim razlikovnim ispitima za stjecanje stručnog naziva profesora engleskog jezika i književnosti. Studij anglistike na spomenutom sveučilištu razlikuje se od studija anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u dijelu koji se odnosi na jezične kolegije te na kolegije koji su obvezni za nastavničko usmjerenje.

Razmotrili smo naknadno dostavljenu dodatnu dokaznu dokumentaciju o kolegijima koje je Sandra Cvikić odslušala i položila na kanadskom sveučilištu te njezinu pismenu izjavu u žalbi da odustaje od zahtjeva za priznavanjem istovrijednosti stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti.

Na temelju rečenoga mijenjamo naš prvotni prijedlog o priznavanju strane diplome i razlikovnim ispitima. Smatramo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost diplome stečene na sveučilištu University of Western Ontario s diplomom diplomiranog anglista Filozofskoga fakulteta u Zagrebu pod uvjetom da položi razlikovne ispite iz sljedećih kolegija: Uvod u lingvistički studij engleskog jezika i Prijevodne vježbe.

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 5. 3. 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije

stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome Martine Bilić

stečene na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu

(BiH) potpuno istovjetne diplomi stečenoj na studiju pedagogije u

Republici Hrvatskoj.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Martine Bilić, stečene na Odsjeku Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu (BiH) kao potpuno istovjetne diplomi stečenoj na studiju pedagogije u Republici Hrvatskoj.

Uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta, a u skladu s Zakonom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, br.57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Martina Bilić, rođena 5. travnja 1978. godine u Sarajevu, državljanka Republike Hrvatske, završila je u Sarajevu (BiH) srednju medicinsku školu (s odličnim uspjehom), a potom diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za pedagogiju (s prosječnom ocjenom 9,5) i stekla stručni naziv “profesor pedagogije”. Neko je vrijeme radila kao pedagog u osnovnoj školi u Sarajevu, te surađivala u u provođenju nekih stranih projekata. Priznavanje diplome traži zbog zapošljavanja.

Na osnovu uvida u nastavni plan i program studija koji je pristupnica završila, i popisa položenih ispita, Povjerenstvo konstatira da se taj studij velikim dijelom podudara sa studijem pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu, pa donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se Martini Bilić prizna diploma stečena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, smjer pedagogija, kao potpuno istovjetna diplomi studija pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Zagrebu i prizna akademski naslov "profesor pedagogije" i sva prava koja joj po propisima pripadaju.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Dr. sci. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

-------------------------------------

2. Dr. sci. Edita Šooš, izv. prof.

--------------------------------------

3. Koraljka Posavec, asist.

-------------------------------------

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 19. ožujka 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izvješće i prijedlog u vezi priznavanja potpune istovrijednosti fakultetske

diplome iz psihologije Vlatka Martinovića

Stručno povjerenstvo za podnošenje izvješća i prijedloga u postupku zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz psihologije Vlatka Martinovića razmotrilo je sljedeće dokumente: diplomu Bachelor of Arts sa Sveučilišta Louisville, SAD, te popis odslušanih i položenih predmeta.

Povjerenstvo je utvrdilo da je Vlatko Martinović, rođen 08. 08. 1978. u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, stekao diplomu bakalaureata humanističkih znanosti 2001. godine na Sveučilištu Louisville. Studij je upisao u 7 semestara s prosječnim tjednim opterećenjem od samo 6 sati nastave iz psihologije. Položio je 13 jednosemestralnih predmeta koji se donekle mogu smatrati odgovarajućim sadržajima iz područja psihologije. Uvidom u popis odslušanih i položenih predmeta, vidljivo je da je Vlatko Martinović završio program koji pokriva samo oko 25% programa studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok je ostatak programa vrlo raznolik: od američke literature i algebre preko sociologije sporta i meteorologije do biljara i dizanja utega.

Povjerenstvo je stoga zaključilo da se nastavni plan i program kojeg je podnositelj zahtjeva završio, toliko razlikuje od nastavnog programa koji se ostvaruje na našem fakultetu, da se ne može priznati potpuna istovrijednost fakultetske diplome iz psihologije.

Stručno povjerenstvo:

dr sc. Dean Ajduković, red. prof.

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Znanstvenom vijeću Filozofskog fakulteta

Predmet: priznavanje potpune istovrijednosti diplome profesora francuskog jezika i književnosti Miline ŽABKO, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 20.06.2001.

Zagreb, 14.03.02.

Za rješavanje predmeta potpune istovrijednosti diplome M.ŽABKO, Odsjek za romanistiku imenovao je slijedeće povjerenstvo:

Dr.Nenad Ivić, red.prof.

Dr. Jere Tarle, izv. prof.

Dr. Yvonne Vrhovac, red.prof.

Povjerenstvo podnosi slijedeći izvještaj:

Kandidatkinja Milina ŽABKO (rođena 1975) upisala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu četverogodišnji studij francuskog jezika i književnosti šk.god. 1994/95. Diplomirala je 2001. godine. Uvidom u popis položenih ispita, zaključujemo da je kandidatkinja položila sve relevantne ispite kako iz dijela koji se odnosi na studij francuskog jezika (Franc. jez. I,II,III te diplomski), tako iz dijela koji se odnosi na studij francuske književnosti (franc. knjiž.I,II,III) te metodike (Metodika nastave francuskog jezika sa osnovima didaktike). Položila je i latinski jezik što je jedan od ispita na našem studiju te odgovarajuće ispite iz općih osnova.

Shodno tome, povjerenstvo zaključuje slijedeće: diploma profesora francuskog jezika i književnosti Miline Žabko stečena Filozofskom fakultetu u Novom Sadu potpuno je istovrijedna diplomi profesora francuskog jezika i književnosti u Republici Hrvatskoj na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Povjerenstvo predlaže Vijeću da se Milini ŽABKO prizna potpuna istovrijednost diploma profesora francuskog jezika i književnosti.

Povjerenstvo:

Dr.Nenad Ivić, red.prof.

Dr. Jere Tarle, izv. prof.

Dr. Yvonne Vrhovac, red.prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILIZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za priznavanje potpune istovri-

jednosti strane diplome

Zdenke Culiberg (Ljubljana)

Izabrani u stručno povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti strane diplome Zdenke Culiberg na sjednici Odsjeka za romanistiku od 29.01.2002. u sastavu: dr.sc. Ingrid Šafranek, izv.prof., dr.sc. Sanja Grahek, docent i Blaženka Bubanj, viši lektor, donosimo skupno

I Z V J E Š Ć E

Nakon što smo proučili materijale i dokumente priložene molbi Zdenke Culiberg (Ljubljana, Slovenija) za priznavanje istovrijednosti njezine diplome "Master of Arts" stečene na sveučilištu Perdue University - Indiana, USA 1988. god., zaključili smo sljedeće:

Ova svjedodžba ne može se izjednačiti s akademskim stupnjem magisterija u Republici Hrvatskoj. Trajanje studija od dvije godine (1986-88) bio bi usporedivo s domaćim poslijediplomskim studijem, ali ne i sadržaj i razina nastavnog programa i drugih uvjeta naobrazbe. Molbi nije priložen magistarski rad s obrazloženjem da je izgubljen, nego samo niz seminarskih zadaća pod skupnim naslovom "Une promenade ŕ travers la littérature française" - "Šetnja kroz francusku književnost"). Kandidatkinja sama u molbi napominje da su ti radovi bili sastavni dio njezinog "magistarskog" studija, ali da je završni rad kao takav "nedostatan", iako je zapravo nepostojeći.

Iz molbe nije također jasno traži li kandidatkinja nostrifikaciju američke diplome ili samo pravo na prijavljivanje i izradu magisterija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (za koji uostalom predlaže i temu); studij na Perdue University bi u ovom drugom slučaju trebao biti priznat kao ekvivalent odslušanom poslijediplomskom studiju (ali ne i diplomi o stečenom akademskom stupnju magistra znanosti).

Zaključujemo, bez obzira na tu nejasnoću, da se američkoj diplomi "Master of Arts" Zdenke Culiberg ne može priznati istovrijednost s domaćim magisterijem iz književnosti. Pored toga, sam studij po svom sadržaju nipošto ne odgovara domaćem poslijediplomskom studiju iz književnosti jer njegov nastavni sadržaj obuhvaća isključivo teme iz francuske književnosti, što uopće nije usporedivo sa sadržajem poslijediplomskog studija smjera književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prema tome se na temelju uvida u priloženu dokumentaciju ne može smatrati da kandidatkinja ima pravo na prijavljivanje i izradu magistarskog rada iz francuske književnosti na ovom Fakultetu.

Članovi povjerenstva:

dr.sc. Ingrid Šafranek, izv.prof.

dr.sc. Sanja Grahek, docent

Blaženka Bubanj, viši lektor

Zagreb, ožujak 2002.

Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: zahtjev Lucijane Leoni (rođ. Šentija)

za priznavanje diplome magisterija stečene na

Sveučilištu «Ca' Foscari», Venecija (Italija).

Stručno povjerenstvo imenovano na Sjednici Odsjeka za talijanistiku od 8. 03. 2002. utvrdilo je da je Lucijana Leoni, rođena 21. veljače 1958. u Zagrebu, diplomirala 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu talijanski jezik i književnost kao prvi (A) predmet i francuski jezik kao drugi (B) predmet i stekla naziv profesora talijanskog jezika i književnosti i francuskog jezika.

Akademske godine 1999/2000. upisala je na Sveučilištu « Ca' Foscari» u Veneciji dvogodišnji poslijediplomski studij «Didattica e promozione della lingua e della cultura italiana a stranieri» ( Didaktika i promocija talijanskog jezika i kulture strancima).

14. 07. 2001. završila je dvogodišnji studij položivši sve propisane kolegije i napisala je magistarski rad pod naslovom: DIDATTICA DELLA MICROLINGUA DEL TURISMO (Didaktika mikrojezika turizma) pod vodstvom mentorice: prof. Elene Ballarin.

Uvidom u priloženi popis od 15 odslušanih kolegija iz lingvistike, povijesti glotodidaktike, suvremene glotiodidaktike, psihologije i suvremenog talijanskog jezika (mikrojezici struke) kao i 40 odslušanih sati Seminara povjerenstvo zaključuje da se trajanje studija i tematika kolegija može izjednačiti s poslijediplomskim znanstvenim studijem glotodidaktike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Magistarski rad pristupnice obrađuje osobine mikrojezika turizma s lingvističkog, glotodidaktičkog i kulturološkog aspekta. Analiziraju se leksik, sintaksa i komunikacijski modeli usmenih kontakata i pisani tekst različite tipologije. Rad se osniva na relevantnoj bibliografiji i predstavlja doprinos u proučavanju sociolingvističkih i interkulturalnih elemenata na području jezika turizma s posebnim obzirom na talijanski jezik.

Povjerenstvo zaključuje da se magisteriju iz Didaktike i promicije talijanskog jezika i kulture strancima stečen na Sveučilištu «Ca' Foscari» može priznati potpuna istovjetnost s magistarskom diplomom poslijediplomskog studija glotodidaktike na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu, prema propozicijama Zakona o priznavanju istovjetnostin stranih diploma u R. Hrvatskoj / N. N. Broj 57, od 12. 07. 1996.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.

DR. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

Mr. sc. Suzana Glavaš, viši lektor

U Zagrebu, 27. 03. 2002.

KOLEGIJ ABORIDŽINSKE KULTURE

PRIJEDLOG KOLEGIJA

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, akad. god. 2002/03.

Voditeljica kolegija: DR. LEONARDA KOVAČIĆ

OPIS KOLEGIJA

Kolegija je zamišljen kao inovativan, interdisciplinarni program predavanja i individualnog/grupnog mentorskog rada sa studentima. Osmišljen prema standardima vodećih australskih institucija u ovom području, kolegij bi bio jedinstven spoj antropologije, povijesti, muzeologije, sociolingvistike, oral history, postkolonijalnog diskursa i etike društvenih istraživanja. Unutar tematskih jedinica obrađivala bi se i relativno nova znanstveno-istraživačka područja poput copyrighta i prava nad intelektualnim vlasništvom. Atraktivan, autentičan i originalan materijal, sastavljen od pisanih i vizualnih priloga, studente bi upućivao na/osposobljavao za samostalno korištenje istraživačkih izvora te na kreiranje vlstitih istraživačkih projekata.

Sva predavanja bit će popraćena vizualnim, audio i filmskim materijalom. Za predavanja su potrebni: grafoskop, kazetofon i video (možda i stroj za konverziju australskih filmova).

TEME

1. ABORIDŽINSKA KULTURA U SUVREMENOM SVIJETU

- nacionalna povijest spram povijesti manjine

- statistički pregled socio-ekonomskog stanja aboridžinskih naroda danas

- objašnjenje termina: "Panaboridžinalizam", terra nullius, asimilacija...

- aboridžinski politički aktivizam 20. stoljeća - zakonske promjene

- aboridžinska kultura u svijetu komercijalne i turističke eksploatacije

- aboridžinski identitet(i)

1. METODOLOGIJA DRUŠTVENIH ISTRAŽIVANJA

- ukidanje starih definicija istraživanja/znanstvenih disciplina;

interdisciplinarnost i crosscultural research - nova terminologija

- pojam tradicije i "kontinuiteta tradicije"

- odnos istraživača i druge kulture kao "predmeta" istraživanja -

cultural cringe...

- nove metodologije istraživanja i prezentacije rezultata istraživanja; feminizam,

elektronski mediji...

3. ABORIDŽINSKA KULTURA U AUSTRALSKIM I INOZEMNIM MUZEJIMA

- porijeklo aboridžinskih artefakata u muzejima

- novi "čuvari tradicije" (custodians): muzeji, privatni kolekcionari, vladine institucije...

- etička pitanja

- oblici materijalne kulture, uključujući i osteološki materijal

- objašnjenje termina secret/sacred, gatekeepers

- klasifikacija i dokumentacija objekata

- pohrana i čuvanje objekata

- smjernice i politika državnih muzeja u vezi aboridžinskog materijala

4. ABORIDŽINI I KOLONIZACIJA

- prvi kontakt između aboridžinskih naroda i istraživača, misionara, amaterskih antropologa i dr.

- primjer Gamaroi naroda iz sjevernog New South Walesa

- utjecaj kolonizacije na tradicionalno aboridžinsko društvo

5. NA TRAGU GAMAROI SANJA - OSOBNE SPOZNAJE O GAMAROI NARODU

- opis puta i terenskog istraživanja u sjevernom New South Walesu dokumentiran vizualnim materijalom

6. VAŽNOST USMENE PREDAJE U ABORIDŽINSKOJ TRADICIJI

- aboridžinske priče-Sanje i njihov značaj nekad i danas

- usmena predaja (pripovijedanje) kao društvena praksa

- usmena predaja nasuprot pisanim izvorima

- primjeri iz pisanih i usmenih izvora - komparativna analiza

7. TERITORIJALNO-POLITIČKA ORGANIZACIJA NARODA JUGOISTOČNE AUSTRALIJE

- zapadni pojam zemlje, granica i teritorija nasuprot njihovom aboridžinskom shvaćanju

- uloga jezika u određivanju granica

- interakcija između aboridžinskih skupina

8. SOCIO-POLITIČKA ORGANIZACIJA NARODA JUGOISTOČNE AUSTRALIJE

- procjena populacije prije kolonizacije - metodološki problemi

- osnove formiranja velikih aboridžinskih nacija (konfederacija) poput Gamaroi

9. EKONOMSKA ORGANIZACIJA NARODA JUGOISTOČNE AUTRALIJE I UPOTREBA EKONOMSKIH IZVORA

- lov, ribolov, sakupljanje biljne hrane i njezina priprema i raspodjela

- zdravlje i prirodna medicina u prošlosti i danas

10. OBITELJI I OBITELJSKE VEZE

- povijesno-antropološki kontekst: Aboridžini kao "(plemeniti) divljaci" z stadiju izumiranja

- primjer obiteljskih veza u Gamaroi naroda

- specifičnosti matrilinearnog sustava obiteljskih veza, "komunalni brak"

- brak i oblici bračnih veza

11. ABORIDŽINSKA DUHOVNOST U JUGOISTOČNOJ AUSTRALIJI

- zašto "duhovnost", a ne "religija"?

- terminologija: Dreaming, Creation/Ancestral Beings...

- veza Bića Postanka i svakodnevne i obredne stvarnosti

- kozmologija - primjer Gamaroi naroda

- mistična stvorenja Busha i drugi fenomeni

12. MAGIJA I NADNARAVNO U ABORIDŽINSKOJ TRADICIJI

- definicija i uloga magije; vrste magije

- moći i upotrebni predmeti aboridžinskih "ljudi od znanja"

- "crna" i "bijela" magija

13. UTJECAJ KRŠĆANSTVA NA ABORIDŽINSKU TRADICIJU

- ambivalentna uloga misionara, amaterskih antroploga i dr.

- osnivanje misija

- prvi prijevodi Biblije na aboridžinske jezike

- aboridžinski kršćani danas, sinkretizam

14. INICIJACIJA

- rani povijesni izvori

- priroda inicijacijskih obrada - razlike među skupinama (sjeverozapadni nasuprot jugoistočnom dijelu Australije)

- inicijacija u prelaznom razdoblju (1850-1950)

- moderni oblici "inicijacije": desekracija svetih mjesta, alkohol, droge, kockanje...

15. ZNANJA I OBIČAJI ABORIDŽINSKIH ŽENA

- "men’s vs women’s business"

- običaji vezani uz trudnoću, porođaj i postnatalnu njegu majke i djeteta

- ezoteričnost ženskog znanja i njegovo prenošenje

16. SMRT I POSMRTNI OBIČAJI U ABORIDŽINSKOJ AUSTRALIJI

- reperkusije smrti u aboridžinskoj zajednici za istraživača

- običaji vezani uz smrt u Gamaroi zajednici u prošlosti i danas

- jedinstvena praksa rezbarenja drveća (teleteglifi i tafoglifi) - značenje i smisao

17. TRADICIONALNA GLAZBA U JUGOISTOČNOJ AUSTRALIJI

- tradicionalni instrumenti i njihova upotreba - sociološka analiza

- korištenje aboridžinske glazbe, instrumenata i tehnika sviranja u komercijalnom svijetu Zapada

18. DJEČJE IGRE U ABORIDŽINSKOM DRUŠTVU

- tradicionalni i uvedeni oblici igara

- važnost igara za socijalni razvoj djeteta, formiranje identiteta, itd.

KOLEGIJ ETIKA DRUŠTVENIH ISTRAŽIVANJA

PRIJEDLOG KOLEGIJA

Failozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, akad. god. 2002-2003.

Voditeljica kolegija: Dr. LEONARDA KOVAČIĆ

O P I S K O L E G I J A

Cilj ovog kolegija jest upoznavanje studenata s problematikom etike u društvenim istraživanjima danas te sa složenim (pa i opasnim) situacijama u kojima se istraživač može naći. kolegij će razmatrati etičke pristupe problemima i ponuditi neke opcije za njihovo rješavanje. Pritom će se koristiti aktualni primjeri iz zemlje i inozemstva, naročito s područja povijesne, kulturne i socijalne antroplogije, koja u multikulturalnim društvima zadire u mnoge istraživačke discipline i područja života.

T E M E

1. ETIKA I MORAL

- razlika između etike i morala

- moral kao kulturno uvjetovani pojam - primjeri

- suvremeni trendovi u etici društvenih istraživanja

2. SUBJEKT, OBJEKT ILI...?

- problem terminologije: definicija "predmeta" i "subjekta" istraživanja

- višestruka uloga istraživača u procesu istraživanja

- ženska etika i feministička metodologija kao primjeri suvremenih tendencija u istraživanju "drugih"

3. MIT (?) O MOĆI

- povijest/kultura kao mit

- tko i kako određuje kulturne (ne)vrijednosti - moć i nemoć institucija

- proizvoljnost kulturnih politika i uloga "drugih" (podređenih) u njima

4. POSTKOLONIJALIZAM ILI NEOKOLONIJALIZAM?

- kolonizacija: mit ili stvarnost?

- lokalno/globalno; usmeno/pismeno; dekonstrukcija/rekonstrukcija...

- primjeri neetičkog korištenja "drugih" i "drukčijih"

- legalni mehanizmi protiv zlouporabe moći (npr. copyright, prava nad intelektualnim vlasništvom)

5. INTERPRETACIJA

- problem interpretacije druge kulture, vjere, načina života, priča, predmeta...

- primjeri iz multikulturalnih istraživanja

- kako uključiti "druge" u istraživanje i njegove rezultate i što se time postiže - novi modeli spoznavanja i društvenog djelovanja

6. REPREZENTACIJA

- kako predstaviti "druge" svijetu

- problem muzejske prakse. predmeti materijalno-duhovne kulture "drugih" kao trofeji u izlozima "civiliziranih" trećih

- povijest politike muzeja u vezi materijala iz kulture "drugih"

7. KATALOGIZACIJA

- kako institucije klasificiraju, dokumentiraju, pohranjuju i "čuvaju" "druge"

- stvaranje "nove" povijesti

8. TERENSKO ISTRAŽIVANJE NE POČINJE NA TERENU

- kako se pripremiti za rad na terenu

- posebni izazovi pri bilježenju usmene predaje "drugih"

- kako koristiti priče "drugih"; od usmene predaje do interpretativnih zapisa - konvencije i inovacije

9. OD GENOCIDA DO POMIRBE

- primjer australskih aboridžinskih naroda

- mogućnost integracije pozitivnih kulturnih vrijednosti "drugih" u mainstream društva

- New age i novi oblici eksploatacije kultura/naroda

10. ETIKA U STVARANJU KULTURNIH IDENTITETA

- važnost etike u današnjem društvu

- dekolonizacija kulture/povijesti - mogućnost ili utopija?

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTKU

Predmet: Osnivanje katedre za

rumunjski jezik

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Na sjednici Odsjeka za romanistiku održanoj 13.03.2002. donesena je odluka da se Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta predloži osnivanje Katedre z rumunjski jezik, kao nužnog formalnog okvira za organiziranje studija rumunjskog jezika i književnosti, u početku, odmah po osnivanju Katedre, u obliku trogodišnjeg slobodnog studija.

Za normalan početak slobodnog studija, Odsjeku bi bio potreban jedan lektor iz Rumunjske (koji i sada radi pri Odsjeku), jedan nastavnik u zvanju docenta na dalje te jedan asistent (koji bi se tek trebali formirati).

Sa štovanjem,

Članovi Povjerenstva koje je imenova Odsjek:

dr.sc. Dražen Varga, docent

Pročelnik Odsjeka za romanistiku

dr.sc. August Kovačec, red.prof.

Clara Căpăţînă, lektor rumunjaskog jezika

Zagreb, ožujak 2002.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

Broj: 48

Zagreb, 19. ožujka 2002.

FAKULTETSKOM VIJECU FILOZOFSKOG FAKULTETA

DEKANU FILOZOFSKOG FAKULTETA

ZAPOSLENICKOM VIJECU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: Opoziv odluke o otkazu Ugovora o radu s mr.sc. Alicom Knezovic

Na dnevnom redu sjednice Odsjeka za romanistiku, održane 13. ožujka ove godine, bila je i Odluka o otkazu Ugovora o radu s mr.sc. Alicom Knezovic, pa je troje clanova (M.Paprašarovski, N.Talan i K.Budor) zaduženo da Fakultetskom vijecu u ime Odsjeka pismeno prenese sljedece:

Kao što je poznato, 12. prosinca prošle godine, na svojoj redovitoj sjednici, Fakultetsko vijece vecinom glasova prisutnih clanova (od ukupno 52 glasa, 23 ih je bilo “za”, 19 “nevažecih” a 10 “protiv”) donijelo je ovu odluku: »Ne izabire se mr.sc. Alica Knezovic u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno podrucje humanistickih znanosti, strucno polje jezikoslovlje, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku.« Vijece je glasovalo poslije upozorenja g. Dekana i dr.sc. Aleksandra Štulhofera da je »analiza ocjena na ispitima kod mr.sc. Alice Knezovic u protekle cetiri godine pokazala kako je prosjecna ocjena 1.77, te je dovedena u pitanje kvaliteta nastavnog rada mr.sc. Alice Knezovic«. Nakon što je u zakonskom roku uložila žalbu na ishod postupka izbora u više zvanje, mr.sc. Alici Knezovic urucena je Odluka o otkazu Ugovora o radu.

Na spomenutoj sjednici Odsjeka za romanistiku zakljuceno je kako je takva odluka neutemeljena.

1.a) Mr.sc. Alica Knezovic prilaže analiticki prikaz svojih ocjena kroz proteklih pet godina. Podrobnija statisticka rašclamba podataka pokazuje da prosjecna ocjena postignuta kod mr.sc. Alice Knezovic iznosi najmanje 2.71. Na kraju svake analizirane akademske godine ispit je u prosjeku s uspjehom položilo 85.43% studenata.

b) Clanovi Odsjeka smatraju da ocjene nisu najpouzdaniji pokazatelj kakvoce necijeg rada jer ih se može razlicito tumaciti, pa stoga ne mogu biti odlucujuci cimbenik u donošenju konacne ocjene nastavnicke djelatnosti. Uostalom, prilikom reizbora nije uobicajeno pristupniku izracunavati prosjek ispitnih ocjena. Osim toga, u slucaju mr.sc. Alice Knezovic taj je sporni prosjek, kao jedini negativni element u ocjeni njezina rada, u nerazmjeru prema pozitivnim mišljenjima strucnog povjerenstva i studenata (na temelju ankete koju je proveo g. Dekan osobno). Ni izvješce povjerenstva ni studentska anketa ne upucuju na nepravilnosti u radu mr.sc. Alice Knezovic (cf. Statut fakulteta, cl. 76).

c) Predstavnici studenata na sjednici Odsjeka podsjecaju da je ocjena koju im mr.sc. Alica Knezovic upisuje u indeks kumulativna ocjena ispita sastavljenog od više dijelova i da mr.sc. Alica Knezovic nije jedini ispitivac (diktat, primjerice, provodi i ocjenjuje strani lektor). Treba naglasiti da je takav oblik ispita (diktat, sastavak, test, usmeni ispit) uobicajena i dugogodišnja praksa na neofilološkim studijskim grupama Filozofskog fakulteta.

Odsjek za romanistiku zakljucuje dakle da navedena primjedba o kakvoci rada mr.sc. Alice Knezovic – primjedba na temelju koje je Fakultetsko vijece glasovalo protiv izbora u više zvanje – ne može opravdati Odluku o otkazu koja se donosi kad su u pitanju teške povrede radne dužnosti zbog neizvršavanja obveza i kršenja pravila ponašanja (cf. Pravilnik o odgovornosti radnika za povrede radne dužnosti), što se, medutim, ne može primijeniti na slucaj mr.sc. Alice Knezovic

2. Cinjenica da Fakultetsko vijece nije usvojilo izvješce strucnog povjerenstva za izbor mr.sc. Alice Knezovic u zvanje višeg lektora automatski ne povlaci Odluku o otkazu. Prema Statutu Filozofskog fakulteta (cl. 73), »Fakultet ce otkazati ugovor o radu nastavniku u nastavnom zvanju lektora ako ne bude izabran u isto ili više zvanje«. U slucaju mr.sc. Alice Knezovic raspisan je natjecaj (3. travnja 2001.) »za lektora ili višeg lektora za znanstveno podrucje humanistickih znanosti, polje jezikoslovlje, grana romanistika, na Katedri za španjolski jezik u Odsjeku za romanistiku«. Buduci da kao jedini pristupnik mr.sc. Alica Knezovic zadovoljava sve propisane uvjete, Strucno povjerenstvo predložilo je njezin izbor u zvanje višeg lektora. S takvim se mišljenjem složilo i nadležno Maticno povjerenstvo. Odsjek za romanistiku stoga smatra da Fakultetsko vijece nije glasovalo za otkaz vec za nenapredovanje, što bi trebalo znaciti da mr.sc. Alica Knezovic ostaje u dosadašnjem, nižem zvanju – zvanju lektora.

3. Predstavnici studenata na sjednici Odsjeka za romanistiku isticu da ne vide ništa sporno u radu mr.sc. Alice Knazovic. Smatraju da se ispit može položiti bez problema ako se redovito pohada nastava i kontinuirano radi.

Na temelju svega navedenog, a u duhu poštivanja pravnih propisa, Odsjek za romanistiku moli dekana, prof. dr.sc. Nevena Budaka, kao i Fakultetsko vijece da preispitaju i opozovu Odluku o otkazu mr.sc. Alici Knezovic.

Prilozi:

1. Obavijesti Dekana (od 16. srpnja 2001.)

2. Analiticki prikaz ocjena mr. sc. Alice Knezovic

3. Studentska peticija

U ime Odsjeka: Procelnik Odsjeka za romanistiku

mr.sc. Marija Paprašarovski, viši lektor dr.sc. Dražen Varga, docent

dr.sc. Nikica Talan, izv.prof.

dr.sc. Karlo Budor, red.prof.

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za sociologiju

10000 ZAGREB, I. Lučića 3

U Zagrebu, 4. travnja 2002.

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

FAKULTETSKOM VIJEĆU

PREDMET: PRIJEDLOG ODSJEKA ZA SOCIOLOGIJU O UVOĐENJU IZBORNOG PREDMETA SOCIOLOGIJA RODA

Molimo da u dnevni red sljedeće sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu uvrstite prijedlog Odsjeka za sociologiju o uvođenju izbornog predmeta «Sociologija roda».

S poštovanjem,

Dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv. prof.

Pročelnik

Doc. dr. sc. Branka Galić

Odsjek za sociologiju

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Vijeću Filozofskog fakulteta

Zagreb, 2. travnja 2002.

Prijedlog za uvođenje izbornog predmeta

"SOCIOLOGIJA RODA"

Značaj i važnost utemeljenja predmeta

Interes za sociologiju roda kao znanstvenu disciplinu unutar područja sociologije potaknut je sljedećim razlozima:

1) neodvojivošću tema i problema ženskog i muškog roda od socijalnih i/ili kulturnih pitanja te njihovih značenja u društvu;

2) utemeljenjem ove discipline ili unutar područja sociologije ili unutar područja socijalnih znanosti i šire, kao posebnih "studija roda" i/ili "studija žena i roda" i sl. unutar većine svjetskih akademskih zajednica;

3) pokušajem naknadnog "hvatanja koraka" s tijekovima znanosti i društva;

4) nužnošću problematizacije roda u kontekstu tranzicijskih promjena, razvoja i općih globalizacijskih procesa.

Sociologija roda kao znanstvena disciplina unutar područja sociologije bavi se istraživanjem kulturne konstrukcije rodnog identiteta te uloga, statusa i odnosa žena i muškaraca u društvu. Budući da je pitanje rodnog identiteta jedno od najdalekosežnijih socijalnih identiteta koje se nejednako reflektira s obzirom na različitu pripadnost rodu ("muškost" i "ženskost"), onda su i sociokulturne te političke posljedice tih različitosti vrlo značajne. One se pokazuju u cijelom nizu socijalnih odnosa i institucija - od razine mikrostruktura i odnosa pojedinca, obitelji, do makrosocijalne razine društvenih institucija države, politike, društva itd.

Fundamentalni doprinos identifikaciji i istraživanju rodnih nejednakosti, te pokušaj njihova suzbijanja dao je ponajprije feminizam, koji je svoje teorijske pristupe i mišljenja usmjerio na eksplikaciju patrijarhalnog sistema, jer je ženska polovica roda stoljećima bila "skrivena od povijesti" (Rowbotham). Nažalost, premda mu je povijest duga više od dva stoljeća, neke akademske i društvene sredine postavile su se podozrivo prema njemu, te su ostale njime nedotaknute ili su se neprijateljski distancirale od njega, ali je feminizam bez obzira na to već desetljećima čvrsto utemeljen društveni pokret. Unutar njega u mnogim su zemljama pokrenuti "ženski studiji" koji su s različitih aspekata i na različite načine istraživali probleme žena i roda, kako unutar akademskih disciplina, u prvome redu sociologije, tako i unutar različitih istraživačkih projekata. Premda mu je kao političkom pokretu oštrina utjecaja donekle opala u 1980-ima i ranim 1990-ima, feministička pitanja ostala su prisutna u političkim i kulturnim agendama širom svijeta, a postala su čvrsto utemeljena i na gotovo svim svjetskim sveučilištima. "Ženski studiji", "studiji roda", te "studiji žena i roda" danas su neizostavni dio curriculuma na brojnim sveučilištima, a posljednjih se godina osobito javlja treći veliki val feminističke "tranzicije", tj. okretanje od "ženskih studija" prema "studijama roda". Više gotovo da i nema značajnijeg svjetskog akademskog središta na kojemu se ne proučavaju ženska i pitanja roda, ne više samo unutar sociologije kao discipline, nego i kao posebni dodiplomski, poslijediplomski i (inter)disciplinarni studiji - od bioloških disciplina do filozofije, psihologije, prava, politike, jezika, umjetnosti, itd.[1] Štoviše, institucionaliziranje studija roda proizvelo je neke važne razvoje u intelektualnom i svakome drugome radu.

Kada se problematizacija roda razmatra sa sociološkog aspekta temeljno pitanje za sociologiju roda postaje: kako je moguće da se, premda sva društva i kulture prepoznaju razlike između "muškaraca" i "žena", ove kategorije različito vrednuju u brojnim društvima/kulturama i to na način da gotovo sva društva i kulture dodjeljuju nižu vrijednost ženama nego muškarcima, iz čega onda proizlaze i niže vrijednosti socijalne stratifikacije te rodnih odnosa u najširem smislu? Prema feminističkim teoretičarkama i većini teoretičara roda ova disproporcija nema biološko porijeklo, nego proizlazi iz "sociokulturnih faktora" (S. Ortner). Takvi faktori povezani su s nečim što je u svakodnevnoj kulturi podcijenjeno, tj. s "prirodom", s čime se obično identificira žene, dok si muškarci prisvajaju sferu kulture. Žene se poistovjećuje s prirodom zbog njihove posebne uloge u reprodukciji i njihova angažmana u odrastanju djece. Naravno da ovakve veze žena s prirodom nisu "prirodne" po sebi, nego su simboličke komponente patrijarhata.

Koncept patrijarhata u sociologiji roda jedno je od najviše raspravljanih pitanja razmatranih kroz problem raspodjele moći između rodova, koja je moć ugrađena u sve društvene mehanizme i institucije, od kućanstva i privatne sfere do javne sfere rada, tj. od obitelji do radnih i političkih odnosa te institucija države. Žene se pokušava isključiti bilo potpuno iz javne sfere rada, bilo iz određenih tipova zanimanja, te im se ili onemogućuje ili otežava društvena promocija paralelno s muškarcima. Budući da se patrijarhalnost također provlači i kroz sfere države i vlasti, ženama i muškarcima se ne omogućuje jednak pristup političkoj reprezentaciji, a država blagostanja ove nejednakosti ne umanjuje nego podržava. Tome se osvjedočujemo, između ostalog, i na primjerima različitih oblika sile, nasilja i zlostavljanja raznih vrsta nad ženama, unutar i izvan braka, kao izravnim sredstvima održavanja patrijarhata koje se više legitimira nego sankcionira.

Tvrdnje o povezanosti žena s prirodom ili viđenja žena bližima prirodi nego muškaraca nameće cijeli niz pitanja koja tvore temelje feminističke kritike. Cilj je ovih kritika identifikacija kulturalnih vrijednosti, rodnih ideologija i stereotipa, te povezanost rodnih ideologija sa širim sustavom kulturalnih simbola, socijalnih uloga, iskustava i drugim aspektima socio-kulturalnog života koji se javljaju u različitim razinama društava - od mikrostrukturalne razine (obitelji) do makrostrukturalne razine (posla, institucija vlasti, države itd).

Stoga je temeljni cilj izbornog kolegija "Sociologija roda" upoznati studente s teorijskim i empirijskim spoznajama glede sociologije roda te s problemima rodne asimetrije uvjetovane sociokulturnim vrijednostima, ideologijom, simbolima i društvenom praksom, kako na mikro tako i na makrostrukturalnoj razini društva, tj. sa socio-kulturnom konstrukcijom roda u najširem smislu. Studente će se uputiti u kritičke analize (teorijske i empirijske) kako bi se osposobili za kvalitetnije razumijevanje konstrukcije/rekonstrukcije roda kroz sociokulturne obrasce. Budući da su feministički pristupi i teorije pritom nezaobilazni dio nastave o ovim pitanjima, njih će se razmatrati kroz njihove najznačajnije orijentacije - liberalni, radikalni, socijalni, socijalistički feminizam, feministička psihoanaliza i ekofeminizam. Pritom bi se nužno razmatrale i one novije studije roda koje su fokusirane jednako na muškarce kao i na žene, tj. na "muškost" jednako kao i "ženskost", jer smo svjedoci pojave "muških grupa" posvećenih specifičnim muškim socijalnim interesima. Problematiziranje maskuliniteta, naime, važan je korak naprijed u svakom sociokulturnom, političkom i intelektualnom smislu, budući da se muškarci dosad nisu gotovo uopće suočavali sa svojim rodnim identitetom.

NASTAVNI PROGRAM

1. Sociokulturni temelji roda i konstrukcija rodnog identiteta

1. 1 Patrijarhat i seksizam

Rod i definicije

Povijesno utemeljenje u prvobitnim društvima

Religijsko utemeljenje (kršćanstvo, muslimanstvo, budizam)

Ženski inferiorni status i koncept "zagađenja" društva

"Nered žena" (Rousseau) ili žene kao subverzivna socijalno-politička snaga

Duštvene cijene seksizma

Do kojeg stupnja su rodne podjele proizvod prirode, a do kojeg su one varijabla socijalnih konstrukcija? Jesu li sva društva označavala socijalne uloge i definicije prema rodu? Koje su povijesne, kulturalne i praktične posljedice rodnih razlika, te je li patrijarhat neizbježan?... samo su neka od pitanja koje raspravljamo u prvom dijelu nastavnog plana kako bismo utvrdili socijalno značenje distinkcije rodova za razumijevanje temelja i konstrukcije rodnog identiteta.

1. 2 . Socijalizacija i nejednakost

Rod i obitelj (spolna i dobna podjela rada, produkcija i reprodukcija društva/države, obiteljsko nasilje)

Teorije stvaranja rodnih uloga i stereotipa

Rod i školovanje

Na koji način učimo što "muškost" i ženskost" znači? Iskustva iz djetinjstva, modeli ponašanja u obitelji i procesi učenja izravni su pokretači proizvođenja rodnih osobnosti, kognitivnih stilova, preferencija i vrijednosti na mikro razini za koje se pretpostavlja da su prilično stabilne i utjecajne tijekom života, te su izvorište iz kojeg izrastaju makrostrukturalne rodne nejednakosti i/ili se održavaju. Teorije socijalizacije identificiraju tako temeljne procese pomoću kojih djeca razvijaju "primjerene" rodne samo-identitete i uče rodno-normativna ponašanja uz pretpostavku da takvi identiteti i načini ponašanja oblikuju kasnije specifične uloge i situacije kroz cijeli životni tijek.

2. Znanstveno-teorijski pristupi rodu

2. 1 Klasične sociologijske teorije

Prosvjetiteljski pristup i teoretičari društvenog ugovora (Rousseau, Hobbes)

Sociobiološki determinizam (Spencer, Comte, Tönnes, Durkheim)

Strukturalizam, funkcionalizam rodne uloge i teorije socijalnih sukoba

(Parsons, Engels itd.)

Psihoanalitički pristup (Freud)

Utemeljitelji sociologije kao znanosti posvetili su pažnju pitanjima roda tek sporedno i to uglavnom glede obitelji, emocija i biološke spolnosti, postavljajući ih unutar širih teorija koje su tipično naglašavale važnost muški-dominiranih struktura (socijalnih klasa, ekonomije, politike, zakona, vojske, birokracije, religije itd.). Štoviše, same žene i feminitet su tvorili problem. Posljedice rodnog identiteta na oblikovanje struktura i procesa u njihovim teorijama većinom su bile bilo neprepoznate. Uglavnom su to bile muški-dominirane socijalne strukture i institucije, implicitno definirane kao rodno neutralne. U klasičnoj teorijskoj sociološkoj literaturi rodna pitanja bila su ili periferna ili su se objavljivali biološki determinizmi kako bi se opravdale rodne nejednakosti. Čak i neke suvremene verzije socioloških teorija nastavljaju ovu androcentričku predrasudu ignorirajući temu roda i doprinose suvremenih feminističkih teorija.

2. 2. Moderni - feministički pristupi

Temeljne feminstičke ideje (pokret za ženska prava, neofeminizam,

ekofeminizam)

Ženska prava i jednakost rodova (M. Wollstonecraft, J. S. Mill, de Beauvoir)

Liberalni feminizam

Radikalni feminizam

Socijalni/socijalistički feminizam

Feministička psihoanaliza

Ekofeminizam (liberalni, kulturni, socijalni, socijalistički)

Feminističke teorije predstavljaju moderni oblika istraživanja o ženama prezentirajući široke sisteme ideja o temeljnim karakteristikama društvenog života i ljudskog iskustva shvaćenog sa ženskog stajališta. Feministički pristupi drže da su žene uz muškarce glavni akteri svih društvenih zbivanja i procesa, a da tamo gdje ih nema, to se ne događa zbog nedostatka sposobnosti, interesa ili slučajno, nego zbog toga što su ih isključili. Tamo gdje su prisutne, žene igraju vrlo različite i važne uloge, od onih stvorenih o njima, npr. "pasivnih" žena i žena-majki, do niza drugih gdje su zajedno s muškarcima aktivno stvarale društvo i povijest. Premda su žene aktivno prisutne u većini socijalnih situacija, njihove uloge u većini socijalnih situacija nisu identične ulogama muškaraca u tim istim situacijama, nego su manje priznate i podređene.

Tri su temeljna tipa feminističkih pristupa s obzirom na problem roda: teorije razlike, nejednakosti i ugnjetavanja, dok sveukupnost teorija konzistentno kritizira postojeće socijalne poretke usredotočujući se na bitne sociološke varijable, kao što su: socijalne nejednakosti, stratifikacija, socijalna promjena, moć, interesi, ideologije, vjerovanja, socijalne institucije (obitelj, zakon, politika, rad, religija i obrazovanje itd.) i novija socijalna kretanja (tranzicije, globalizacije i sl.)

3. Rod, institucije i makrostrukturalni procesi

3. 1 Rod i institucije

Rod, hijerarhija i znanost

Rod i posao u razvijenim, nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji

Rod, zdravstvo i zdravlje

Rod, ulica, nasilje, zlostavljanje i pravda

Rod i politika

Država - režim roda

U ovom se dijelu pokazuje rodne razlike u nekim socijalnim pretpostavkama, mogućnostima i resursima (obrazovanja, posla, bogatstva, razvijenosti, zdravlja, politike), generirane na makro-razini, koje utječu na mogućnosti, izbore, ponašanja i interakcijske obrasce u rodno diferenciranim ulogama. Također se pokazuje rodni intervencionizam države u podjeli rada, unutarnjoj, vanjskoj, diplomatskoj, kolonijalnoj i vojnoj politici, kontroli rađanja i spolnosti, te u rodnim ljudskim pravima.

3. 2 Makrostrukturalni procesi

Treći svijet i globalno restrukturiranje

Feminizacija siromaštva

Rod i tranzicija

Rod i globalizacija

Rod i razvoj

Rod u 21. stoljeću

Problematizirajući odnose rodnih uloga i diferencijacija u procesima globalizacije i razvoja pokušava se ocrtati novi oblik strategija i politika nužnih za obuhvaćanje šireg konteksta ljudske emancipacije i održivog razvoja. Središnje usmjerenje je rodna analiza kompleksnih odnosa između subordinacije roda i razvojnih procesa, te ekonomsko restrukturiranje na lokalnim i globalnim razinama. Novija istraživanja tranzicije i rodnih odnosa pokazuju kako uporno perzistiranje ženske subordinacije širom svijeta koincidira s pojavom novih oblika socijalne isključivosti koji posebno pogađaju siromašne žene. Pokazuje se, naime, da procesi globalizacije i restrukturiranja imaju kontradiktorne efekte na rodne odnose u razvijenim zemljama, onima u razvoju i tranzicijskim, što dovodi do dubokih transformacija u rodnim odnosima te načinima zastupanja rodnih interesa.

REŽIM STUDIJA

Status predmeta - Predlažem da se predmet utemelji kao izborni predmet za studente III. i

IV. godine Filozofskog fakulteta i to u dva semestra.

Satnica - 1 + 1 sat tjedno tijekom 2 semestra

Ispit – bi se sastojao od dva dijela: seminarskog rada, kao uvjeta za izlazak na ispit, te pismeno-usmenog ispita na kojemu bi se provjeravalo poznavanje i razumijevanje zadane literature.

ISPITNA LITERATURA

(Izbor od barem 3 knjige i 3 članka)

Beauvoir de, S. (1981). Drugi spol. Beograd: BIGZ.

Brownmiller, S. (1995). Protiv naše volje. Zagreb.

Coates, G. (1997) Organisation Man - Women and Organisational Culture Sociological

Research Online, vol. 2, no. 3

Cott, Nancy F. (1987). The grounding of modrn feminism. New Haven and London: Yale

University Press.

El-Bushra, J. (2000). Rethinking gender and development practice for the

twenty-first century, Gender and Development, Vol. 8, No. 1:55-62.

Galić, B. (1999). Ekofeminizam – novi identitet žene, Socijalna ekologija, Vol.

8, (1-2):41-57.

Gajjala, R. and Mamidipudi, A. (1999). Cyberfeminism, technology and

international «development», Gender and Development, Vol. 7, No.

2:8-16.

Green, K. (1994). Freud, Wollstonecraft, and Ecofeminism: A Defense of Liberal Feminism.

Environmental Ethics, 16(2):117-134.

Hashim, I. (1999). Reconciling Islam and feminism, Gender and Development,

Vol. 7, No.1:7-14.

Irigaray, L. (1999). Ja, ti, mi: za kulturu razlike. Zagreb: Ženska infoteka press.

Jackson, C. (1993). Doing What Comes Naturally? Women and Environment in Development.

World Development, 21(12):1947-1963).

Katunarić, V. (1984). Ženski eros i civilizacija smrti. Zagreb: Naprijed.

Leach, F. Gender, education and training, Gender and Development, Vol. 6,

No.2:9-18.

Leinert Novosel, S. (1990). Žene – politička manjina. Zagreb: Radničke novine.

Lorber, J. (2000). Using Gender to Undo Gender. Feminist Theory. London, New York, Vol.

1(1):79-95.

Lyndon Shanley, M. & Pateman, C. /ed./ (1991). Feminist Interpretations and Political Theory.

Cambridge: Polity Press.

Mellor, M. (1996). The politics of women and nature: Affinity, contingency or material relation?

Journal of Political Ideologies, Vol. 1, No 2:147-166.

Merchant, C. (1981).The Death of Nature: Women, Ecology and the Scientific Revolution.

San Francisco: Harper and Row.

Merchant, C. (1992). Ecofeminism. Terra Femina. Frauen Anstiftung of Germany, IDAC &

REDEH.

Mies, M. & Shiva, V. (1993). Ecofeminism. London: Zed Books.

Ortner, S. (1974) “Is Female to Male as Nature is to Culture”, u: Michelle Rosaldo and Louise

Lamphere, ed. Women, Culture and Society. Stanford: Stanford University Press.

Pateman, C. (1998). Ženski nered. Demokracija, feminizam i politička teorija. Zagreb: Ženska

infoteka.

Pateman, C. (2000). Spolni ugovor. Zagreb: Ženska infoteka.

Pearson, R. (2000). Moving the goalposts: Gender and globalisation in the

twenty-first century, Gender and Development, Vol. 8, No. 1:10-19.

Ritzer, G. (1997). (ur). Suvremena feministička teorija, u: Suvremena sociologijska teorija. Zagreb: NZ Globus, str. 297-343.

Rowbotham, S. (1983). Svest žene – svet muškarca. Beograd: SIC.

The Polity Reader in Gender Studies (1994). Cambridge: Polity Press.

Tomić- Koludrović, I. i Kunac, S. (2000). Rizici modernizacije: žene u Hrvatskoj devedesetih.

Split: Udruga građana Stope nade.

Walby, S. (2000). Gender, globalisation and democracy. Gender and Development, Vol. 8,

No. 1:20-28.

Walker, B. (1999). Christianity, development, and women's liberation, Gender

and Development, Vol. 7, No. 1:15-22.

Wollstonecraft, M. (1999). Obrana ženskih prava. Zagreb: Ženska infoteka.

Savez studentskih udruga Filozofskog fakulteta

Ivana Lučića 3

Zagreb

u Zagrebu, 3. travnja 2002.

- Vijeću Filozofskog fakulteta

PREDMET: prijedlog Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta za davanje odobrenja za osnivanje Vijeća studenata Filozofskog fakulteta

Poštovani,

Ovime podnosimo Vijeću Filozofskog fakulteta prijedlog za davanje odobrenja za osnivanje Vijeća studenata. Molbu podnosi Savez studentskih udruga (SSU) u koju je učlanjeno 15 studentskih udruga i klubova studenata na Filozofskom fakultetu.

U sklopu ovoga prijedloga nalaze se sljedeći podaci: objašnjenje projekta, potrebni koraci za osnivanje Vijeća i popis udruga učlanjenih u SSU.

Napominjemo da su s ovim projektom upoznati dekan i prodekani Fakulteta, a da u njegovom provođenju aktivno sudjeluju predstavnici Studentskog zbora Filozofskog fakulteta.

Potreba za Vijećom studenata

Osnivanjem Vijeća želimo ostvariti dva cilja: osigurati organizirano biranje i rad studentskih predstavnika na Vijećima odsjeka, te osnovati predstavničko tijelo studenata na razini Fakulteta.

Na većini odsjeka Filozofskog fakultete postoje izabrani studentski predstavnici. Oni prisustvuju sjednicama odsječkih vijeća i sudjeluju u njihovom radu. Iako je sudjelovanje studenata u radu vijeća uređeno različito od odsjeka do odsjeka, na ovaj se način ipak osigurava predstavljanje studenata u vijećima odsjeka, poboljšava komunikacija između studenata i profesora te olakšava rješavanje problema i pitanja koji se javljaju tijekom godine. Sudjelovanjem studenata u radu Vijeća odsjeka, po mišljenju velikog broja studenata i profesora, povećava se kvaliteta studiranja na Filozofskom fakultetu.

Nažalost, ništa slično ovakvome studentskom predstavljanju ne postoji na razini samoga Fakulteta. Studente na Fakultetu po Zakonu o studentskom zboru predstavlja pet studenata koji jedini imaju pravo punopravnog sudjelovanja u radu Fakultetskog vijeća. Jasno je da ti predstavnici ne mogu kvalitetno predstavljati interese i probleme studenata s više od 20 odsjeka i više od 30 studija na našem Fakultetu.

U svrhu osiguravanja takvog predstavljanja, kao i u svrhu povećavanja kvalitete studiranja na Filozofskom fakultetu, SSU je početkom ove godine pokrenuo projekt kojim su se na svim odsjecima potaknuli studentski izbori i kojim su na većini odsjeka izabrani studentski predstavnici. Sljedeći je korak u ovome projektu osnivanje novoga Fakultetskog tijela u kojemu će po jedan student sa svakoga odsjeka ili studija predstavljati studente svoje studijske grupe. To bi se tijelo nazvalo Vijeće studenata.

Planirani koraci za osnivanje Vijeća

Prvi je korak dobivanje odobrenja Vijeća Fakulteta za osnivanje Vijeća studenata kojim bi se upoznalo profesore Fakulteta s ovim projektom i dobila podrška za daljnje aktivnosti. Nakon odluke o odobrenju, SSU bi u suradnji sa studentskim predstavnicima, pravnicom Fakulteta i dekanskim kolegijem sastavio prijedlog Pravilnika o radu Vijeća studenata. Taj bi Pravilnik bio raspravljen i izglasan na osnivačkoj sjednici na kojoj bi sudjelovali studentski predstavnici na odsjecima. Nakon izglasavanja Pravilnika, na sjednici Fakultetskog vijeća u svibnju bilo bi predloženo osnivanje Vijeća studenata Filozofskog fakulteta.

SSU je dosad prikupio popis studentskih predstavnika na odsjecima na Fakultetu i neformalno razgovarao o ovome projektu s dekanom, prodekanima i nekim pročelnicima. Udruge članice SSUa već su upoznale studentske predstavnike na odsjecima o ovome projektu.

Neki razlozi zbog kojih treba osnovati Vijeće studenata

• Filozofski fakultet prvi će u Hrvatskoj suradnju između studenata i fakulteta odrediti u dogovoru sa studentima (a ne zakonom) i tu suradnju napraviti dijelom svojih pravnih propisa.
• Studenti na Fakultetu dobit će najkvalitetnije moguće predstavljanje na razini fakulteta.
• Osigurat će se djelotvorna komunikacija između studenata i Fakultetskog vijeća.
• Osigurat će se sudjelovanje studenata u donošenju odluka koje su od značaja za studente.
• Povećat će se razina informiranosti studenata o događanjima na Fakultetu.
• Po dosadašnjim iskustvima iz sudjelovanja studentskih predstavnika u radu odsječkih vijeća, organiziranje Vijeća studenata će pozitivno utjecati na kvalitetu studiranja na Filozofskom fakultetu.
• Osigurat će se provođenje studentskih izbora i rad studentskih predstavnika na svim odsjecima i studijima na Fakultetu.

Posebne napomene

Pravni je problem što Zakon o studentskom zboru ne predviđa mogućnost osnivanja drugog predstavničkog tijela studenata pored studentskog zbora. S druge strane, taj Zakon ne predviđa ni postojanje visokoškolskih institucija poput Filozofskog fakulteta. Ovaj problem će biti riješen novim Zakonom o studentskom zboru (koji je, kao i drugi visokoškolski zakoni, sada u proceduri), a dotad će Vijeće studenata biti samo unutarfakultetsko tijelo bez ovlasti prema Vijeću Fakulteta. Vjerujemo da će sljedeće godine novim Zakonom o studentskom zboru Vijeće studenata preuzeti ovlasti Studentskog zbora Filozofskog fakulteta.

Potrebno je napomenuti da će Vijeće studenata, po našem projektu, biti novo Fakultetsko tijelo. Ovo će se tijelo morati konstituirati u suradnji s pravnicom Fakulteta i dekanskim kolegijem.

Za kraj

Napominjemo da zbog sažetosti nismo iznijeli sve detalje projekta i da će nam biti zadovoljstvo ako budemo ovu ideju mogli iznijeti pred Vijećima odsjeka ili drugim tijelima na fakultetu. Moguće je javiti se na mobitel 0915853111 ili na e-mail adresu luka.juros@zg.hinet.hr kako bismo se dogovorili za razgovor.

U ime Saveza studentskih udruga,

Luka Juroš

predsjednik
POPIS UDRUGA UČLANJENIH U SAVEZ STUDENTSKIH UDRUGA FILOZOFSKOG FAKULTETA

Ove su udruge supodnositelji prijedloga za osnivanje Vijeća studenata.

Klub studenata psihologije STUP

Klub studenata povijesti umjetnosti KSPUFF

Klub studenata Filozofskog fakulteta (KSFF)

Klub studenata sociologije Diskrepancija

Udruženje studenata filozofije (USF)

Klub studenata anglistike (Xa)

Klub studenata povijesti ISHA Zagreb

Klub studenata bohemistike Švejk

Klub studenata komparativne književnosti Klub K

Klub studenata bibliotekarstva BIBLION

Klub studenata etnologije Domaći

Klub studenata hispanistike

Klub studenata antropologije

Klub studenata polonistike

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet

I. Lučića 3, 10000 Zagreb

Zagreb, 25.03.2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

Predmet: Molba znanstvene novakinje Helene Tomas

za produženje odsustvovanja s Fakulteta u

akad. god. 2001/02.

Helena Tomas znanstvena je novakinja na projektu br. 130728 "Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora" (voditelj dr. Petar Selem, red. prof.), a na Katedri za klasičnu arheologiju Odsjeka za arheologiju (voditelj katedre dr. Marina Milićević Bradač, izv. prof.).

Helena Tomas primljena je za znanstvenu novakinju na Odsjeku za arheologiju 1. ožujka 1998. godine i dobila je kao radni zadatak na Projektu br. 130728 to da doktorira na Sveučilištu u Oxfordu (Lincoln College). Upisala se na doktorski studij Sveučilišta u Oxfordu od 1. listopada 1998. godine uz stipendiju Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i stipendiju samog Sveučilišta u Oxfordu. S uspjehom je obavila sve postavljene obveze i sad joj teče posljednja, četvrta godina studija u kojoj mora napisati i obraniti doktorsku disertaciju.

Na svojoj sjednici od 17. rujna 2001. godine Vijeće Filozofskog fakulteta odobrilo je Heleni Tomas odsustvovanje s Fakulteta do 1. ožujka 2002. godine, zato što joj je tog datuma istjecao četvorogodišnji ugovor s Ministarstvom znanosti i tehnologije. U međuvremenu Ministarstvo znanosti i tehnologije produžilo je Heleni Tomas ugovor na sedam mjeseci, do isteka njezinog studija na Oxfordu i s obvezom da doktorira do 1. studenog 2002. godine.

U skladu s tim molimo Vijeće Filozofskog fakulteta da Heleni Tomas odobri odsustvovanje s fakulteta do 1. studenog 2002. godine, tj. do obrane doktorskog rada i stjecanja zvanja doktora znanosti.

Uz ovu molbu prilažemo i godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje, uključujući izvješće njezinog mentora s Oxforda dr. Johna Benneta. Prilažemo i potvrdu Sveučilišta u Oxfordu da su navedeni podaci točni i da studij Helene Tomas traje do jesenskog semestra 2002. godine.

Voditelj projekta: Mentor:

Dr. Petar Selem, red. prof. Dr. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

Prilozi: 1. Potvrda Sveučilišta u Oxfordu da su navedeni podaci točni

2. Godišnje izvješće o radu Znanstvene novakinje Helene Tomas

Prof.dr.sc. Goran Švob

Odsjek za filozofiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Ivana Lučića 3

Dekanu i Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Molba za slobodnu studijsku godinu u akademskoj godini 2002/03

Molim Dekana i Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu da mi odobri slobodnu studijsku godinu od 1. rujna 2002. do 31. kolovoza 2003. Slobodna studijska godina potrebna mi je kako bih dovršio rad na dvije knjige: Uvodu u simboličku logiku i Uvodu u filozofiju jezika. Tijekom godine planiram u nekoliko navrata posjetiti Institut za logiku i filozofiju znanosti u Münchenu i koristiti se pogodnostima tamošnjih biblioteka. Također planiram sudjelovanje na nekoliko međunarodnih filozofskih simpozija.

Slobodnu studijsku godinu do sada nisam koristio. Na samom početku rada na Fakultetu, u školskoj godini 1973/74, boravio sam šest mjeseci na specijalizaciji u Oxfordu. Nakon toga nekoliko sam puta koristio kraći plaćeni dopust (do dva tjedna) radi sudjelovanja na znanstvenim simpozijima ili kursovima IUC u Dubrovniku, te studijskim boravcima na sveučilištima u Oxfordu, Münchenu i Beču. Tri puta koristio sam trotjedni plaćeni dopust – dva puta radi studijskog boravka i predavanja u Japanu a jednom u Kini.

Za vrijeme mojeg korištenja studijske godine nastava bi bila organizirana uz pomoć kolega sa Odsjeka, a ispite bih osobno održao i u zimskom i u ljetnom roku.

Budući da na taj način ne bi trpio režim i ritam studija na Odsjeku, a u uvjerenju da će rezultati mojeg rada tijekom slobodne studijske godine doprinijeti daljem unapređivanju studija filozofije na našem Fakultetu, nadam se pozitivnom rješenju molbe.

Sa štovanjem,

dr.sc. Goran Švob, izvanredni profesor

U Zagrebu, 26. ožujka, 2002.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 16. studenoga 2001. za članove stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-narstavno zvanje docenta ili više, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmete logika i Filozofija odgoja, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu.

Pregledavši natječajnu građu, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen 15. rujna 2001. u Vjesniku javio se samo jedan pristupnik, dr.sc. Berislav Žarnić.

Životopis

Dr.sc. Berislav Žarnić, hrvatski državljanin, rodio se 26. studenoga 1959. godine u Tivtu (Crna Gora). Nakon završene klasične gimnazije u Splitu (1978) upisao je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1985, a magisterij iz područja filozofije (rad pod naslovom Objašnjenje čina u analitičkoj filozofiji) stekao je na istom fakultetu 1996. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom Valjanost praktičkog zaključka obranio je 2000. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1987. do 1997. radio je kao nastavnik logike, etike i filozofije na raznim srednjim školama u Splitu, a od 1995. angažiran je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu kao honorarni predavač.

Na istom je fakultetu zasnovao 1997. godine radni odnos u zvanju predavača, a obavljao je i dužnost pročelnika Učiteljskog studija. 1998. godine prešao je u istom zvanju na novoosnovanu Visoku učiteljsku školu u Splitu, gdje je od 1999. i prodekan za razvoj.

Znanstvena djelatnost

Pristupnik je objavio osam znanstvenih radova (od toga četiri u časopisima citiranima u sekundarnim publikacijama, četiri na hrvatskom i četiri na engleskom jeziku), pored toga dva popularizacijska znanstvena članka, dva znanstvena rada (oba na engleskom) u elektroničkim publikacijama koje se citiraju u sekundarnim elektroničkim publikacijama. Za objavljivanje su mu prihvaćena još tri znanstvena rada (od toga je najmanje jedan u međuvremenu i objavljen).

Referatima je sudjelovao na sedam međunarodnih i četiri domaća znanstvena skupa. Kao gostujući znanstvenik boravio je 1997. na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Amsterdamu, a u istom svojstvu trenutno boravi na Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Uppsali. Održao je i četiri javna predavanja, sudjeluje u znanstvenom projektu Temeljni logički problemi i njihova obrada u hrvatskih pisaca, a prijavio je i međunarodni znanstveni projekt o novoj didaktičkoj metodologiji (u postupku recenzije). Član je više znanstvenih udruga, među kojima su dvije međunarodne (Europska asocijacija za logiku, jezik i informaciju i Asocijacija za simboličku logiku), a u Hrvatskom filozofskom društvu obnašao je i dužnost člana Upravnog odbora.

Pristupnikovi znanstveni radovi mogu se svrstati u dvije skupine: radove iz područja filozofije odgoja i radove iz područja logike i filozofije jezika.

Članak pod naslovom «Learning to learn: An Epistemological Paradox in Education» (Synthesis philosophica, br. 32, 2001) usredotočuje se na argumentaciju u prilog konstruktivističkog pristupa odgoju i nužnosti filozofijskog promišljanja odgoja. Autor uvjerljivo dokazuje da odgoj mora dati prednost učenju za samostalno učenje (umjesto da se tradicionalistički zadovoljava učenjem onoga što su drugi već naučili), neovisno o tomu što takvo «učenje za učenje» vodi jednom epistemologijskom paradoksu: «naučiti da se uči» ne posjeduje nikakvo jamstvo uspjeha. Jednako je uvjerljiva argumentacija u prilog nezaobilaznosti filozofijskog obrazovanja onih koji sudjeluju u odgoju. Ovaj veoma vrijedan rad predstavlja značajan prilog filozofiji odgoja i nalazi se na tragu najprogresivnijih edukacijskih intencija, kakve su u našoj sredini još uvijek u drugom planu.

Izvorni rad «Epistemološki paradoks obrazovanja» (Metodički ogledi, br. 13-14, 2001) na istom tragu propitivanja odnosa među teorijama koje su povezane s odgojem i obrazovanjem afirmira nužnost filozofijskog pristupa edukacijskoj teoriji i praksi. Prihvati li se cilj razvijanja sposobnosti samostalnog učenja, uzornom će se nastavom odrediti ona nastava čiji je način organizacije sličan zbiljskom procesu stjecanja znanja, a to implicira dijaloški i heuristički oblik nastave.

Izvorni članak «Spoznaja, predznanje i stjecanje znanja» (u: Obrazovanje za informatičko društvo, Hrvatska akademija tehničkih znanosti / Hrvatsko društvo za sustave, Zagreb 1997, str. 15-22) posvećen je analitičkom istraživanju naravi one vrste znanja koja omogućuje predviđanje događaja i razvijanje sposobnosti stjecanja takvog znanja. Nakon što je uvjerljivo obrazložio pojam mreže relevantnih teorija kao utemeljujući moment sposobnosti učenja da se uči (misli), te tezu da nastavni proces usmjeren stjecanju znanja mora strukturalno biti sličan realnom procesu stjecanja znanja (što se može utemeljiti samo na filozofiji znanosti), autor izvodi pedagogijske posljedice zaključka da za ključnu etapu spoznajnog procesa ne postoji neka efektivna procedura: rješenje antinomije između pravog ali nedosežnog cilja i manje vrijednog ostvarivog cilja nalazi se u primjeni načela racionalnosti, pri čemu se vrijednost učenja više iskazuje na planu razvijanja kreativnosti negoli na planu spoznavanja istine. Rad predstavlja veoma vrijedan prilog povezivanju filozofije znanosti s filozofijskim utemeljenjem odgoja.

Filozofijskom propitivanju pedagogije posvećen je i još jedan vrijedan izvorni članak pod naslovom «Pedagogija: duhovna, empirijska ili kritička znanost» (u: Pedagogija i hrvatsko školstvo jučer i danas, za sutra, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb 1996, str. 92-97). Prikazavši Popperovu, Gadamerovu i Habermasovu koncepciju znanosti, autor razmatra različite mogućnosti odredbe epistemologijskog statusa pedagogije, da bi zaključio kako činjenični metodologijski pluralizam u znanstvenom istraživanju odgoja ukazuje na ovisnost znanosti o odgoju o metateorijskim polazištima.

Izvorni članak «Racionalnost i jezik» (Filozofska istraživanja, br.70, 1998, str. 669-685) kritički preispituje Davidsonovu postavku prema kojoj bi razlog bio racionalan uzrok. Analitički razloživši intenzionalnost čina, ontologiju čina i njegov opis, te odnos uzročnosti i zakonomjernosti i problem lingvističkog dualizma, autor dospijeva do zaključka o potrebi odustajanja od pokušaja mirenja kauzalnosti i uma u objašnjenju čina te argumentira u prilog tzv. lingvističkog dualizma u objašnjavanju razlika teorijskih tipova u društvenim i humanističkim znanostima. U ovom članku autor iskazuje svoje široko filozofijsko obrazovanje, zavidno logičko umijeće i visoku razinu preciznosti argumentacije, a sam članak predstavlja vrijedan prilog filozofiji jezika.

Izvorni članak «Platonizam i teorija apstraktnih objekata» (Filozofska istraživanja, br. 72-73, 1999, str. 201-209) upućuje na glavnu epistemologijsku poteškoću objektnog platonizma, koja se sastoji u nemogućnosti individuiranja brojeva kao apstraktnih objekata, na što se u filozofiji matematike kao reakcija javlja strukturalizam, koji leži izvan dosega razlike platonizma i antiplatonizma. U logici i matematici otkriva se nevidljivi svijet struktura, koji omogućuje vidljivi svijet jezika. Semantički pojam istine na temelju evidentiranih teškoća valja zamijeniti sintaktičkim pojmom izvedivosti iz aksioma. I ovaj se članak može vrednovati kao prethodni.

Izvorni članak «Mathematical Platonism: From Objects to Patterns» (Synthesis philosophica, br.27-28, 1999, str. 53-64) posvećen je nastojanju da se otkriju prešutne pretpostavke logičkih i strukturalističkih teorija o naravi kardinalnih brojeva. Temeljna privilegirana teorija je teorija reprezentacije jezika, prema čijoj je bitnoj postavci nužna korespondencija metafizičkih struktura realnosti i logičke strukture jezika. Unutarnja teškoća pozicije objektnog platonizma pogoduje strukturalističkoj teoriji kardinalnih brojeva. Iako je strukturalistička pozicija u filozofiji matematike primjerena naravi matematike kao deduktivne znanosti, njezini zastupnici oklijevaju u distanciranju od stajališta o povezanosti sintakse i semantike kakva se zastupaju u reprezentacijskoj teoriji jezika. Autor se uvjerljivo zalaže za jednu nereprezentacijsku teoriju jezika, u kojoj se logičke i matematičke strukture neće poimati kao uobičajene forme realnosti i jezka, već kao strukture koje opisuju mnoštvenost «semantičkih prostora» koji su jeziku inherentni. Rad predstavlja vrlo vrijedan doprinos filozofiji jezika, filozofiji matematike i logici.

Znanstveni članak «Validity of Practical Inference» (u: IILC Scientific Publications, Institute for Logic, Language and Computation, Amsterdam 1999, str.1-34) na superioran način tematizira problem praktičke inferencije, jezik neka bude u odnosu na jezik jest, odnos dinamičke semantike i praktičke logike, da bi naposljetku argumentirano i uvjerljivo definirao kriterije i semantičke tabele valjanosti praktičke inferencije. Rad predstavlja veoma vrijedan prilog logičkoj semantici, o čemu svjedoči i ugled izdavača, jednog od vodećih svjetskih instituta za logička istraživanja.

Problemu valjanosti praktičke inferencije posvećen je i znanstveni članak pod naslovom «A dynamic solution for the problem of validity of practical propositional inference» (objavljen u zborniku Proceedings of the Twelfth Amsterdam Colloquium, ur. Paul Dekker, IILC / Department of Philosophy, University of Amsterdam, Amsterdam 1999, str. 235-240). Taj članak predstavlja važan prilog međunarodnoj diskusiji o naslovom obuhvaćenom problemu filozofijske logike i demonstrira autorovu suverenost kojom se kreće u veoma kompleksnim pitanjima suvremene logike.

Članak pod naslovom «Brojke, brojevi i njihova logička uloga» (u: Logika I, Zagreb, 2000, str. 10-22) predstavlja znanstveni popularizacijski članak, koji – jednako kao i članak «Ispravnost zaključka i logička sposobnost» (u: Logika II, Zagreb 2000, str. 75-89) - pokazuje visoku razinu autorove logičke kompetentnosti i sposobnost jasnog prezentiranja čak i najsloženije problematike.

Visoku ocjeni zaslužuju i ostali Žarnićevi radovi, koji ovdje nisu posebno prikazani. U svim svojim radovima pristupnik iskazuje stručnu kompetentnost, preciznost i jasnoću izlaganja, sposobnost primjerenog problematiziranja relevantnih pitanja, a nerijetko i elemente izvorne misaonosti, što nas navodi na zaključak da je riječ ne samo o iznimno marljivom, nego i o izrazito talentiranom autoru.

Nastavna djelatnost

Dr. sc. Berislav Žarnić predstavlja primjer savjesnog i sposobnog sveučilišnog nastavnika. Od akademske god. 1995/96. kontinuirano drži kolegije i vodi seminare na splitskim visokoškolskim ustanovama iz predmeta Filozofija znanosti, Filozofija matematike, Logika i filozofija jezika te Filozofija odgoja, dakle iz područja koja su obuhvaćena i njegovom znanstvenom produkcijom. Izradio je program novouvedenog predmeta Logika i filozofija jezika na Visokoj učiteljskoj školi. Pored toga napisao je i četiri interna priručnika, tri za studente Visoke učiteljske škole i jedan za studente Fakulteta prirodoslovno-matematičkih znanosti u Splitu. Svi se ti priručnici odlikuju pouzdanošću i preglednošću. Posebno valja napomenuti da je 2000. god. postavio dvije web stranice, jednu posvećenu filozofiji odgoja a drugu logici, čime je – vjerojatno prvi od filozofa u Hrvatskoj – omogućio studentskoj populaciji i zainteresiranoj publici da se obrazuje i putem interneta.

Dr. Žarnić je bio mentor četvorici diplomanata Visoke učiteljske škole, koji su pod njegovim stručnim vodstvom uspješno obranili diplomske radove o strukturalizmu i pojmu broja, Kohlbergovoj teoriji moralnog razvoja, Bergsonovoj teoriji o smiješnom te o odnosu razumijevanja naravi spoznaje i izbora nastavnih ciljeva i metoda.

Stručna djelatnost

Pristupnik je objavio pet stručnih radova, koji su posvećeni raznim temama (od filozofije odgoja, preko estetičkih tema, kojima je bio sklon osamdesetih godina, pa do sigurnosti u prometu). Logičnost i konzekventnost izlaganja predstavljaju glavne odlike svih tih radova. Pored toga bio je član organizacijskog odbora jednog stručnog skupa (Prema kvalitetnoj školi, Split 2000), izradio je testove za državna i međužupanijska natjecanja iz logike, u pet navrata bio je predsjednik povjerenstva za provedbu međužupanijskih natjecanja iz logike odnosno filozofije, a na hrvatski je preveo i dva obrazovna softwarea iz područja logike i filozofije. U stručne aktivnosti mogu se ubrojiti i javna predavanja koja je držao u raznim prigodama u Zagrebu, Splitu i Crikvenici, afirmiravši ga u očima šire stručne javnosti kao istaknutog stručnjaka u području logike, epistemologije i filozofije odgoja.

Ukratko, dr. Žarnić je angažirani znanstvenik, koji dio svoje energije posvećuje i davanju podrške primijenjenoj struci, u prvom redu srednjoškolskim nastavnicima logike i filozofije.

Zaključak i prijedlog

Imajući u vidu da je dr.sc. Berislav Žarnić:

- samostalno vodio dodiplomsku nastavu više od šest godina,

- sadržajno i metodički unaprijedio nastavni proces,

- uveo jedan novi nastavni predmet i izradio njegov program,

- objavio više od osam znanstvenih radova (od toga najmanje četiri u časopisima koji se citiraju u sekundarnim publikacijama),

- održao sedam referata na međunarodnim znanstvenim skupovima i četiri priopćenja na domaćim znanstvenim skupovima,

- bio mentor za četiri uspješno obranjena diplomska rada,

- nakon obranjene disertacije gostovao u inozemstvu u svrhu znanstvenog usavršavanja,

ovo povjerenstvo zaključuje da on višestruko ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.

Potvrđujući prijedlog da se pristupnik izabere u predloženo zvanje, predlažemo vijeću njegove matične ustanove da po završenom postupku izbora pokrene postupak izvanrednog reizbora, kako bi se znanstvena postignuća i nastavne sposobnosti dr. Berislava Žarnića mogle valorizirati izvanrednim unapređenjem.

S tom napomenom zaključno predlažemo da se dr. sc. Berislav Žarnić izabere u zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu.

U Zagrebu, 4. siječnja 2002. Članovi stručnog povjerenstva:

Prof.dr.sc. Lino Veljak

Prof.dr.sc. Goran Švob

Prof.dr.sc. Josip Milat,

Visoka učiteljska škola u Splitu

---

[1] ... npr.: u SAD-u: Columbia University - The Institut for Research on Women and Gender; Ohio State University - Women's Studies; Harvard University, Massachusetts - Women's Studies; Princeton University, New Jersey - Study of Women and Gender; Yale University, Connecticut - Women's and Gender Studies; Berkeley University, California - Women's Studies; Stanford University, California - Institute for Research on Women and Gender; University of Florida - Family and Gender Studies; Loyola University Chicago - Women's Studies, San Francisco State University - Gender and Society; Michigan State University - Women & International Development Program; Rice University, Texas - Study of Women & Gender; Trinity University, Texas - Sociology of Sex Roles; Radford University, Virginia - Center for Gender Studies, University of Washington - Women's Studies; University of Rochester, NY State - Institute for Gender and Women's Studies; Louisiana State University - Women's and Gender Studies; University of Wisconsin - Women's Studies; Michigan State University - Women's Studies; u Švedskoj - Stockholm University - Women's Studies; u Nizozemskoj - Institut of Social Studies, den Haag - Woman, Gender and Development; na Novom Zelandu - Massey University - Women's Studies, University of Waikato - Women's and Gender Studies; u V. Britaniji - Bristol University - Gender and Development; University of York - Centre for Women's Studies; University of Warwick - Centre for Study of Women and Gender; u Irskoj - Trinity College Dublin - Centre for Gender and Women's Studies; u Izraelu - University of Haifa - KIDMA Project for the Advencement of Women in Israel; Chinese University of Hong Kong - Gender and Society; u Norveškoj - University of Troms? - Gender and Women's Studies; Univeristy of Oslo - The Center for Women's Studies and Gender; University of Bergen - Centre for Women Studies; u Ugandi - Makerere University, Kampala - Women and Gender Studies; u Australiji - Australian National University - Women's Studies itd.)