REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-20-3-2002.

Zagreb, 12. ožujka 2002.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 7. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u utorak, 19. ožujka 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora:

- prof. dr. sc. Krešimiru Nemecu u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog
profesora

- prof. dr. sc. Ivi Goldsteinu u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

- prof. dr. sc. Nenadu Iviću u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

- prof. dr. sc. Zvonku Kovaču u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

- prof. dr. sc. Dubravki Sesar u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora

2. Pokretanje postupka za izbor dekana za akad. god. 2002/2003. i 2003/2004.

3. Prijedlozi Odsjeka za pokretanje postupka za dodjelu titule počasno zvanje profesor emeritus

- dr. sc. Mirjani Vilke, red. prof. (u miru), Odsjek za anglistiku str. 248

- dr. sc. Ivi Vidanu, red. prof. (u miru), Odsjek za anglistiku str. 262

- dr. sc. Gaji Pelešu, red.prof. (u miru), Odsjek za komparativnu književnost str. 288

- dr. sc. Miroslavu Bekeru, red.prof. (u miru) Odsjek za komparativnu književnost str. 291

- dr. sc. Borisu Petzu, red. prof. (u miru), Odsjek za psihologiju str. 295

4. Verifikacija zapisnika 6. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 18. veljače 2002.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA I SURADNIČKA ZVANJA

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.

Pristupnica: dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU. (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena nastupnog predavanja)

str. 21

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Lidije Tepeš u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 28

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Maje Anđel u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 29

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo u Odsjeku za kroatistiku.

Pristupnik: dr. sc. Mateo Žagar ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena nastupnog predavanja)

str. 30

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Lidije Cvikić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za kroatistiku.

Imenovana ispunjava uvjete iz čl. 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 34

10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Marka Šarića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Zavodu za hrvatsku povijest

Imenovani ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 37

11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr.sc. Miljenka Pandžića u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti u Hrvatskom državnom arhivu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU str. 38

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.

Pristupnica dr. sc. Katica Ivanković ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU. str. 42

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

13. Mišljenje za izbor dr. sc. Milice Gačić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Policijskoj akademiji Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 45

14. Mišljenje za izbor dr. sc. Renate Fox u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 51

15. Mišljenje za izbor Ksenije Mance u nastavno zvanje višeg predavača i Saše Mančić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Njemački jezik na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnice Ksenija Mance Saša Mančić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. i 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 54

16. Mišljenje za izbor mr.sc. Jadranke Braut u nastavno višeg predavača i Saše Mančić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnice mr.sc. Jadranka Braut i Saša Mančić ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. i 2. ZVU

(pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 58

17. Mišljenje za izbor prof. dr. sc. Velimira Petrovića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika na Pedgoškom fakultetu u Osijeku

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 62

18. Mišljenje za izbor Gordane Ćalić, Zdenke Mandekić, Branke Vrnoga i Lidije Flegar-Jukić u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu.

Pristupnice: Gordana Ćalić, Zdenka Mandekić i Branka Vrnoga ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU za izbor u nastavno zvanje predavanja (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva), a Lidija Flegar Jukić ne ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 66

19. Mišljenje za izbor Mirne Hocenski-Dreiseidl u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 70

20. Mišljenje za izbor Snježane Babić i Silvije Berkec u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnice ispunjavaju uvjete iz čl. 81. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 71

21. Mišljenje za izbor Tihomira Englera u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.

Pristučnik ispunjava uvjete iz čl. 80 stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 73

22. Mišljenje za izbor dr. sc. Marije Riman u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija za muzikološke predmente na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje matičnog povjerenstva)

str. 74

23. Mišljenje za izbor dr. sc. Kristina Šćukanec-Mužić u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje odgojne znanosti za predmet Metodika nastave hrvatskog jezika i književnosti u Odsjeku za razrednu nastavu Visoke učiteljske škole u Puli Sveučilišta u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 85

24. Mišljenje za izbor dr. sc. Stjepana Rodeka, u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno polje odgojnih znanosti, u područje društvene znanosti na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU ( pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva )

str. 94

25. Mišljenje za izbor mr. sc. Dijane Nenadić-Bilan, u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno polje odgojnih znanosti u području društvenih znanosti na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 3 ZVU ( pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva )

str. 105

26. Mišljenje za izbor mr. sc. Ivon Hicela, u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno polje odgojnih znanosti u području društvenih znanosti na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2. ZVU ( pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva).

str. 109

27. Mišljenje za izbor dr. sc. Dijane Vican u znanstveno- nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU str. 113

28. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Neale Ambrosi-Randić u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Puli.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU

str. 124

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

29. Izvještaj o radu mr. sc. Tanje Tomašić, znanstvene novakinje u Odsjeku za kroatistiku na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo. str. 126

30. Izvještaj o radu Dubravke Botice, znanstvene novakinje na projektu Crkve i crkvena oprema 17. i 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj. str. 127

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije Nikole Anića pod naslovom Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske (1941.-1945.) str. 128

.

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Maria Streche pod naslovom Razvoj političkog katolicizma u Banskoj Hrvatskoj uoči I. svjetskog rata (1904.-1910.) str. 132

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Dragutina Ivaneca pod naslovom Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije. str. 140

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Valnee Delbianco pod naslovom Arturo Cronia (1896.-1967.) utemeljitelj slavističkih i kroatističkih studija u Italiji. str. 145

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jacqueline Balen pod naslovom Kostolačka kultura - nastanak i razvoj u prostoru istočne Slavonije. str. 151

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Luke Bekića pod naslovom Ilirski i rimski Andetrij. str. 155

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lucije Franić-Novak pod naslovom Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima. str. 158

38. Prijedlog za prihvaćanje skupnog izvješća za ocjenu magistarskog rada Brune Dobrića pod naslovom Knjižnice i čitalačka društva u Puli u drugoj polovici 20. stoljeća.

str. 160

39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vladimira Lončarevića pod naslovom Estetičko-etički vidici književnog rada Ljubomira Marakovića. str. 163

40.Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davora Piskača pod naslovom Vrijeme u putopisu. str. 172

41.Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Zanete Sambuljak pod naslovom Književnost i knjižarstvo ilirizma prema austrijskoj cenzuri i književnosti bidermeiera. str. 176

42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vijolete Herman pod naslovom Funkcioniranje zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata - primjer Kraljevske zemaljske bolnice u Pakracu. str. 180

43. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ante Bralića pod naslovom Zadarsko novinstvo uoči prvog svjetskog rata. str. 185

44. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dunje Pivac pod naslovom Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće. str. 188

45. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tea Trostmanna pod naslovom Mato Celestin Medović i njegovi pokrovitelji. str. 192

46. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ratka Vučetića pod naslovom Prostorna struktura srednjovjekovnih gradskih naselja u Hrvatskom Zagorju i njihov razvoj do Prvog svjetskog rata. str. 196

47. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Damira Pilića pod naslovom Agresivnost ekstremnih nogometnih navijača. str. 199

48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tamare Martinac-Dorčić pod naslovom Odnos suočavanja sa stresom, raspoloženja i nekih aspekata obrade emocionalnih informacija. str. 203

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Višnje Modrić pod naslovom Prikriveno čitanje i slobodni pripremljeni govor na televiziji. str. 208

50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Franić pod naslovom Pojam sintaktičke funkcije u Tesničreovim Éléments de syntaxe structurale i Martinetovoj Syntaxe générale. str. 213

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

(od točke 51. do točke 68. )

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 6. ožujka 2002. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta

Izvještaj stručnog povjerenstava za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

51. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li mr.sc. Marina Radčenko ispunila uvjete propisane programom jednogodišnjeg doktorskog studija Kroatistike i prihvaćanje teme za izradu disertacije pod naslovom Ruski leksik u hrvatskom jeziku od 1945. do 1990. godine. Mentori prof.dr.sc. Milenko Popović i prof.dr.sc . Josip Silić. str. 215

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

52. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Pavle Valerjev ispunio sve uvjete predviđene programom poslijediplomskog doktorskog studija Psihologije i može li se odobriti tema pod naslovom Kognitivne strategije pri rješavanju dobro definiranih nerješivih problema

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Damir Boras, doc.

53. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li mr. spec. Mirjana Pibernik-Okanović ispunila sve uvjete predviđene programom poslijediplomskog doktorskog studija Psihologije i može li se odobriti tema pod naslovom Testiranje psihosocijalnog modela snaženja u kliničkom radu s bolesnicima tipa 2 šećerne bolesti.

1. dr. sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru

2. dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru

3. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova

54. Elvisa Alića pod naslovom Gospodarski razlozi iseljavanja iz Dalmacije od 1891. do 1904. godine, mentor prof.dr.sc. Mira Kolar. str. 218

55. Ane Holjevac Tuković pod naslovom Institucije središnjih republičkih tijela Republike Hrvatske od 1945. do 1963. godine, mentor dr. sc. Josip Kolanović. str. 220

56. Ive Niemčić pod naslovom Ples i rod u lastovskom pokladu, mentor dr.sc. Tvrtko Zebec. str. 221

57. Ivane Francetić pod naslovom Hrvatsko zrakoplovno nazivlje: Problemi uspostavljanja i standardizacije, mentor dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski str. 222

58. Hasana Tijanovića pod naslovom Aspekti novijeg bosanskohercegovačkog putopisa (Poetika putopisa Zuke Džumhura), mentor dr.sc. Zvonko Kovač. str. 224

59. Radoslava Dodiga pod naslovom Ljubuški kraj u antičko doba, mentor dr.sc. Nenad Cambi. str. 226

60. Irene Horvatić Čajko pod naslovom Subjektivno motiviran simultani bilingvizam. Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju, mentor: prof.dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi. str. 227

61. Ivane Žužul pod naslovom Ježićeva i Frangešova povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma, mentor prof. dr. sc. Cvjetko Milanja. str. 229

62. Vladimire Rezo pod naslovom Poetika Mare Švel-Gamiršek, mentor prof. dr. sc. Dubravko Jelčić. str. 230

63. Tamare Ilić Olujić pod naslovom Figuralna plastika romaničkog doba na Kvarneru, mentor prof. dr. sc. Miljenko Jurković. str. 231

64. Tomislava Radonića pod naslovom Agrarni odnosi u Požeškoj županiji (1895.-1914.), mentor dr.sc. Mira Kolar, red.prof. str. 232

Nastavni predmeti

65. Prijedlog Vijeća poslijediplomskih studija psihologije da se dr. sc. Dinka Čorkalo, doc., imenuje zamjenicom voditelja Poslijediplomskih studija psihologije.

66. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Arheologije u ak. god. 2001/2002. kandidata Marinka Tomasovića.

67. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Filozofije u ak. god. 2001/2002. kandidata: Marka Marinića i Leona Parabića.

68. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Kroatistike u ak. god. 2001/2002. kandidata:

a) na magistarski studij

Ivice Josipovića

Nataše Paradžik

b) na jednogodišnji doktorski studij

mr.sc. Anite Celinić

mr.sc. Željka Jozića

mr.sc. Antonia Juričića

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

69. Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ane Ravnić, stečene na Universita degli Studi di Trieste u Italiji. str. 234

70. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Nebojše Vidovića, stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, SR Jugoslavija. str. 235

71. Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske

diplome Sabine Salamon stečene na Sveučilištu u Ljubljani. str. 236

72. Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Borisa Njavro stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. str. 237

73. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Ivice Petrovića stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine. str. 238

74. Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Irine Budimir stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine. str. 239

75. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Stanislava Josipa Škunce, stečene na Papinskom Salezijanskom sveučilištu u Rimu.

str. 240

76. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome iz pedagogije Ružice Nenadić, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu. str. 241

77. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome iz pedagogije i mogućnosti priznavanja magisterija Božane Knežević, stečene na School of Education and Professional Development, Univesity of East Anglia, Engleska. str. 243

78. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Elene Pršurić, stečene na Sveučilištu u Londonu. str. 246

79. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Morene Milevoj, stečene na Università Degli Studi u Trstu. str. 247

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Poslovni engleski jezik na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. (Pristupnica: Daška Marija Domljan).

1 .dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, viši asistent

2. Jasenka Šafran, viši lektor

3. Vera Krnajski – Hršak, viši predavač, Ekonomski fakultet, Zagreb.

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora avisoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu. (Pristupnica mr.sc. Biljana Stojaković).

1. mr.sc. Marka Filipović, viši lektor

2. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

3. mr.sc. Božena Tokić, viši predavač, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb.

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću. (Pristupnice: Katica Balenović, Edita Vuković).

1. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor

2 .mr.sc. Stjepan Maričić, viši lektor

3. mr.sc. Marka Filipović, viši lektor

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. ( Pristupnica: Dubravka Pleše)

1. Jasenka Šafran, viši lektor

2. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor

3.dr.sc. Jasminka Lažnjak, viši asistent, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnici: Ivana Kuštera, Jadranka Olivari, Saša Slavić, Mirjana Tomašević Dančević i Milica Bilić Štefan)

1. dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

2. dr.sc. Višnja Josipović Smojver, docent

3. Maja Antunac, predavač, Učiteljska akademija, Zagreb

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Uvod u gramatiku engleskog jezika u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnice: Spomenka Bogdanić i Saša Slavić)

1.mr. sc. Marija Marušić, viši lektor

2. Jasenka Šafran, viši lektor

3. mr. sc. Smiljana Narančić-Kovač, viši predavač, Učiteljska akademija, Zagreb

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Suvremeni engleski jezik u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristupnice: mr.sc. Danka Singer i Saša Slavić).

1.Jasenka Šafran, viši lektor

2.mr.sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor

3. Marija Andraka, viši predavač, Učiteljska akademija, Zagreb

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Pričanje i pjevanje na engleskom jeziku u Odsjeku za izobrazbu učitelja na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu (Pristpnik: Renée Davies)

1.mr.sc. Lovorka Zergollern-Miletić, viši lektor

2. Jasenka Šafran, viši lektor

3.mr.sc. Smiljana Narančić-Kovač, viši predavač

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja za izbor u naslovno znanstveno-nastavnom zvanju docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Klasična arheologija na Filozofskom fakultetu u Puli (Pristupnica: Vesnaa Girardi-Jukić)

1. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

2. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

3. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Poslovni njemački jezik, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. (Pristupnica Jasenka Kosanović).

1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

3. Alka Štampalija, viši predavač, Ekonomski fakultet u Zagrebu

90. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, predmet Informatika, na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

(Pristupnici: dr. sc. Krunoslava Antoliš i dr.sc Mario Žužul)

1. dr. sc. Vlatko Čerić, red. prof. Ekonomski fakultet, Trg J. F. Kennedya 6, Zagreb

2. dr. sc. Željko Panian., izv. prof. Ekonomski fakultet

3. dr. sc. Božidar Tepeš, izv. prof.

91. Proširenje sastava stručnog povjerenstva za davanje mišljenja za izbor dr. sc. Marine Mučalo u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao dodatni član povjerenstva predlaže se prof. dr. sc. Marko Sapunar (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

Stručno povjerenstvo u novom sastavu:

1. dr. sc. Damir Boras, doc.

2. dr. sc. Nenad Prelog, red.prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

3. dr. sc. Stjepan Malović, doc. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

4. dr. sc. Marko Sapunar, red.prof. (Fakultet političkih znanosti, Zagreb)

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predložnika za izbor u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na odsjeku Dramaturgije i teorije Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu. (Pristupnici: mr.sc. Goran Pristaš i mr.sc. Marijan Šabić)

1. Dr.sc. Boris Senker, red.prof.

2. Dr.sc. Milivoj Solar, red.prof.

3. Dr.sc. Vjeran Zuppa, red.prof. (Akademija dramske umjetnosti, Zagreb)

93. Promjena stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta za područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku i književnosti (filologija) grana jezikoslovlje za kolegij Uvod u književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Umjesto dr. sc. Ive Pranjkovića, dr. sc. Marka Samardžije i dr. sc. Josipa Silića (izabranih na sjednici od 9. rujna 1999.) predlažemo novo povjerenstvo:

1. dr. sc. Ante Stamać, red. prof.

2. dr. sc. Krešimir Bagić, docent

3. dr. sc. Julijana Matanović, docent

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje višeg asistenta, znanstvenog suradnika ili više za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar (Pristupnik: dr. sc. Srećko Lipovčan)

1. Akademik Miroslav Šicel, u miru

2. dr. sc. Ante Stamać, red. prof.

3. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, Muzikološki predmeti-Polifonija na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Splitu

(Pristupnica: dr. sc. Mirjana Siriščević)

1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu,

2. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu,

3. dr. sc. Vladimir Biti, red. prof.

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti za predmet Dječja književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu (Pristupnici: Matejaa Franić, Gordanaa Galić, Ivan J. Bošković, Tomislav Skračić)

1. dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

3. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na određeno vrijeme, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Medicinska sociologija, na Katedri liječnik i bolesnik I, na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (Pristupnica: dr. sc. Živka Staničić)

1. dr. sc. Benjamin Čulig, izv. prof.

2. dr. sc. Branka Galić, docent

3. dr. sc. Jugoslav Bagatin, izv. prof. (Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu)

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Višnje Pavičić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Povezanost strategija pouke i strategija učenja vokabulara u engleskom kao stranom jeziku

1. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru

2. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

3.dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marije Omazić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Modifikacije frazeoloških jedinica u engleskom jeziku (Modifications of Phraseological Units in English).

1. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

2. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.

3. dr. sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.

100. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Francija Piveca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Važnost informacijske podrške za razvoj interdisciplinarnosti , mentor prof. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić

1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

2. dr. sc. Damir Boras , doc.

3. dr. sc. Nenad Prelog, red. prof. Leksikografski zavod M. Krleža

101. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Krunoslava Matešić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Uloga emocionalne inteligencije u stresnoj transakciji

1. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc. Milko Mejovšek, red. prof. (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu)

c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada

102. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Ane Lederer pod naslovom Redateljski opus Tita Strozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika, mentor dr.sc. Nikola Batušić, red.prof.

1. Dr.sc. Boris Senker, red.prof.

2. Dr.sc. Nikola Batušić, red.prof.

3. Dr.sc. Branko Hećimović, znan. savjetnik (Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Zagreb)

d) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

103. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nade Kralj Šercar pod naslovom Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu.

1. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Nikola Mirošević, red. prof. (Poljoprivredni fakultet, Zagreb)

4. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv.prof.

104. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Rajka Petkovića pod naslovom Film noir i njegovo nasljeđe u modernom američkom filmu

1. dr. sc. Ivan Matković, docent (vanjski suradnik)

2. dr.sc. Ante Peterlić, red. prof.

3. dr.sc. Sonja Bašić, red. prof.

105. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Neli Brussi pod naslovom Obilježja ženskoga putopisnog diskursa u prvoj polovici 20. stoljeća (Freya Stark, Gertrude Bell i Alexandra David Neel)

1. Dr.sc. Borislav Knežević, docent

2. Dr.sc. Lada Feldman Čale, viši znanstv.suradnik (Zavod za etnologiju i folkloristiku, Zagreb)

3. Dr sc. Dean Duda, docent

106. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Nikice Barića pod naslovom Kopnena vojska domobranstva NDH, 1941.-1945.

1. dr.sc. Zdenko Radelić, znan. savjetnik, Hrvatski institut za povijest

2. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.

3. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.

107. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivane Ferić pod naslovom Provjera postavki Schwartzove teorije univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti

1. dr. sc. Željka Kamenov, doc.

2. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

108. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Brune Profaca pod naslovom Roditeljski stres i neke karakteristike emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta predškolske dobi

1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

2. dr. sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

3. dr. sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)

109. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tanje Radionov pod naslovom Interakcionistički pristup analizi posttraumatske prilagodbe nakon ratne traume

1. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

2. dr. sc. Slavko Kljaić, red. prof. u miru

3. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, red. prof. (Medicinski fakultet u Zagrebu)

110. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Neli Abramić pod naslovom Interpersonalna orijentacija kao obilježje neurotske strukture ličnosti

1. dr. sc. Dinka Čorkalo, doc.

2. dr. sc. Denis Bratko, doc.

3. dr. sc Vladimir Takšić, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci)

111. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vesne Buljubašić-Kuzmanović, pod naslovom Kooperativno učenje u nastavi kao faktor socijalizacije (mentor – dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.)

1. dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

3. dr. sc. Anđelka Peko, izv. prof. ( Pedagoški fakultet Osijek )

112. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Marka Jurčića, pod naslovom Doživljaj razrednog ozračja učenika osnovne škole i njihovo zadovoljstvo nastavom (mentor – dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.)

1. dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Jurić, red. prof.

3. dr. sc. Vlatka Domović, doc. ( Učiteljska akademija Zagreb )

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

113. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za skandinavistiku u Odsjeku za anglistiku.( Goranka Antunović)

1. dr. sc. Dora Maček, red. prof.

2. dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

3. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv.prof.

114. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor znanstvene novakinje Renate Geld u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika na Katedri za metodiku nastave engleskog jezika u Odsjeku za anglistiku

1. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

2. dr. sc. Dora Maček, red. prof.

3. dr. sc. Višnja Josipović Smojver, docent

115. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija i povijest književnosti, na Katedri za njemačku književnost Odsjeka za germanistiku.

1. dr. sc. Viktor Žmegač, red. prof. u miru

2. akademik Nikola Batušić

3. dr. sc. Vlado Obad, red. prof. (Pedagoški fakultet u Osijeku)

116. Raspis natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku

1. mr.sc. Darja Damić-Bohač, viši lektor

2. dr.sc. Yvonne Vrhovac, red.prof.

3. dr.sc. Nataša Desnica-Žerjavić, viši lektor

117. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za luzitanistiku u Odsjeku za romanistiku

1. dr.sc. Nikica Talan, izv.prof.

2. dr.sc. August Kovačec, red.prof.

3. dr.sc. Karlo Budor, red.prof.

118. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za ukrajinski jezik i književnost, na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti

1. dr. sc. Milenko Popović, red.prof.

2. dr. sc. Dubravka Sesar, red.prof.

3. dr. sc. Josip Užarević, red.prof.

119. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za ruski jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti

1. dr. sc. Milenko Popović, red.prof.

2. dr. sc. Željka Fink, doc.

3. dr. sc. Josip Užarević, red.prof.

120. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, za predmete Ekonomska sociologija, Teorije moći, Klasične sociološke teorije i Uvod u sociologiju kulture, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju.

1. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

2. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

3. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

121. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za opću psihologiju u Odsjeku za psihologiju

1. dr. sc. Predrag Zarevski, red.prof.

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red.prof.

3. dr. sc. Katica Lacković-Grgin, red.prof. (Filozofski fakultet, Zadar)

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

Održavanje nastave

122. Molba dr. sc. Milene Žic-Fuchs za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Semantika (2 sata tjedno) na Filozofskom fakultetu u Tuzli u ak. god. 2001/2002. (dopis Fakulteta)

123. Molba doc. dr. sc. Zrinke Jelaska za odobrenje sudjelovanja u nastavi na interdisciplinarnome znanstvenome poslijediplomskome studiju u nastajanju, "Jezična komunikacija i kognitivna neuroznost" - 10 sati po semestru.

124. Molba dr.sc. Ranka Matasovića, izv.prof. za odobrenje održavanje nastave na Sveučilišnom poslijediplomskom studiju ( Zagreb ) - u nastajanju, "Jezična komunikacija i kognitivna neuroznanost", 10 sati nastave

Gostovanja

125. Prijedlog Odsjeka za romanistiku za odobrenje gostovanja prof. O. Souteta (Paris IV - Sorbonne) od 25.-27. ožujka 2002. radi održavanja predavanja.

126. Prijedlog Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za odobrenje gostovanja književnice Lenke Prochazkove koja će 26. ožujka 2002. održati predavanje pod naslovom Osamljenost proroka na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti.

127. Prijedlog Odsjeka za etnologiju za odobrenje gostovanja docenta dr. Jána Botíka iz Dokumentacijskoga centra hrvatske kulture, Bratislava koji će održati 11. travnja 2002. predavanje povodom izlaska iz tiska knjige Hrvati u Slovačkoj.

Mentori

128. Prijedlog za izbor mentora u ljetnom semestru ak god. 2001./2002.

1. Vesna Krnić, knjižnica August Cesarec, Ravnice, Radauševa br. 7, Zagreb

129. Prijedlog Odsjeka za romanistiku da se za mentora iz Metodike za francuski jezik za akad. god. 2001/2002. izabere Mirjana Komočar, gimnazija A. G. Matoš, Samobor.

Demonstratori

130. Molba Odsjeka za talijanistiku da se potvrdi izbor novih demonstratora (u ljetnom semestru 2001/2002) Maje Palac i Tanje Miličević umjesto Karle Kiš i Etami Buljan (zbog odlaska u Italiju radi korištenja stipendija Sveučilišta u Trentu).

131. Promjena demonstratora na Katedri za Kineziologiju, umjesto : Renata Tripala predlaže se Tomislav Mudrovčić .

Vanjski suradnici

132. Molba za angažiranje vanjskog suradnika na Odsjeku za povijest u akademskoj godini 2002/2003.

1. dr.sc. Mirela Altić, znan. suradnik, za izbornu nastavu, 2 sata

2. dr.sc. Damir Boras, docent, za izbornu nastavu, 2 sata

3. Sanja Lazanin, novak, seminar iz predmeta Svjetska povijest u ranom novom vijeku, 2 sata

__________

133. Prijedlog za donošenje Pravilnika o radu središnje čitaonice Fakulteta. (dodatak uz dnevni red)

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

134. Molba doc.dr.sc. Borisa Olujića za odobrenje dopusta od l3. do 29. ožujka 2002.g. radi sudjelovanja u istraživanju arheoloških lokaliteta na ličkom dijelu autoceste Zagreb-Split.

135. Molba dr.sc. Alke Krvavac, višeg predavača u Centru za strane jezike za odobrenje plaćenog dopusta od 22.srpnja do 26.srpnja 2002., radi prisustvovanja IV. Međunarodnoj konferenciji informacijskih znanosti pri “The Information Shool” na Sveučilištu Washington u Seattlu, SAD.

Slobodna studijska godina

136. Molba prof. dr. sc. Marijana Bobinca za odobrenje korištenja slobodne studijske godine od 1. listopada 2002. do 30. rujna 2003. Studijsku godinu koristit će za rad na knjigama “Njemački dramatičari 20. stoljeća” i “Das Volksstück seit der Jahrhundertwende.“ str. 298

137. Molba prof.dr.sc. Andree Zlatar za korištenje slobodne studijske godine 2002/2003. Obrazloženje u prilogu. str. 299

138. Molba dr. sc. Dubravke Maleš, red. prof. za odobrenje slobodne studijske godine od akad. god. 2002/2003. str. 300

139. Prijedlog prof. dr. sc. Jadranke Lasić Lazić za promjenu datuma korištenja slobodne studijske godine. Odluka odobrenja korištenja studijske godine glasi od 1.03. 2002. a moli se za početak korištenja od 1.10. 2002.

140. Obavijesti dekana i prodekana.

141. Razno

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak

PRILOZI

Odsjek za anglistiku

Filozofski fakultet u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva o ocjeni rezultata natječaja za izbor u znanstveno-

nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora na Katedri za englesku

književnost u Odsjeku za anglistiku

Na sjednici od 16. studenoga 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na temelju dokumentacije, podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen u Vjesniku 23. studenog 2001. prijavila se dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić, viši asistent na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić rođena je 1968. u Drvaru, Bosna i Hercegovina.

Osnovnu školu završila je u Feričancima, a srednju u Našicama. Filozofski fakultet u Zagrebu upisala je 1987. Zimski semestar akademske godine 1990/91. (kolovoz-prosinac) provela je kao stipendist Hrvatske bratske zajednice na University of Kansas u Lawrenceu.

Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. godine engleski jezik i književnost i komparativnu književnost.

Od 1992. do 1994. radila je kao prevoditeljica u glavnom stožeru UNPROFOR-a.

Godine 1994. izabrana je u zvanje mlađeg asistenta na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Magistrirala je 1996. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranivši magistarski rad pod naslovom Viktorijanski intertekst u britanskom postmodernističkom romanu.

Godine 1997. izabrana je u zvanje asistenta na istoj katedri.

Godine 2000. na istom je Fakultetu obranila doktorsku disertaciju pod naslovom Intertekstualnost u poetici predrafaelitizma.

U svibnju 2001. izabrana je u zvanje višeg asistenta.

Od 1994. predaje proseminar "Uvod u studij engleske književnosti" na prvoj godini studija anglistike, a od 1997. uz proseminar predaje i kolegij "Viktorijanska književnost" na drugoj godini studija.

Članica je sljedećih znanstvenih i stručnih udruženja: Hrvatskog društva za anglističke studije (HDAS); European Society for the Study of English (ESSE); Hrvatskog semiotičkog društva; Društva hrvatskih književnih prevodilaca; Hrvatskog centra PEN-a.

Dobitnica je AGM-ove godišnje nagrade za prozu (1995.).

Za rad o vizualnosti u romanima Jane Austen i filmskim ekranizacijama njezinih djela, objavljen u Links & Letters i u S - European Journal for Semiotic Studies, dobila je Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu za mlade znanstvenike za 2000. godinu.

Znanstvena djelatnost

I. doktorska disertacija

Tatjana Jukić Gregurić obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Intertekstualnost u poetici predrafaelitizma 18. prosinca 2000. Disertacija obuhvaća 338 stranica teksta u računalnom slogu, te 18 stranica likovnih dodataka. Sastoji se od predgovora, šest poglavlja, dodatka s likovnim prilozima i bibliografije koja broji 212 jedinica, i to knjiga i članaka na engleskom, hrvatskom, njemačkom i slovenskom jeziku. Sadržaj rada podijeljen je na devet cjelina: "Predgovor", "Uvod: kako čitati predrafaelite", "Danteova kuća života: Alighieri i Rossetti", "Biblijsko svjetlo svijeta: putopisi Williama Holmana Hunta", "Gledati i nadgledati: slučaj predrafaelitskog Shakespearea", "Trgujući zlodušići(ma): predrafaelitska fantastika Christine Rossetti", "Jedna šetnja fikcionalnom šumom: slučaj historiografske metafikcije", "Likovni dodaci", "Bibliografija". Tatjana Jukić Gregurić je u svojoj disertaciji ponudila presjek ključnih obilježja predrafaelitizma, preispitavši ne samo njegove intertekstualne veze (Biblija, arturijanske legende, Dante, Shakespeare, Keats, Tennyson), već i mjesto predrafaelitizma unutar viktorijanske kulture. Povrh svega, istražila je i ulogu tako protumačene viktorijanske kulture u današnjem promišljanju književnosti.

II. znanstveni radovi

Objavila je 30 znanstvenih radova o engleskoj, američkoj, hrvatskoj i bosanskoj književnosti, te iz područja književne teorije, na hrvatskom i engleskom jeziku, u časopisima i knjigama objavljenima u Hrvatskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Nizozemskoj, Austriji, Grčkoj i Španjolskoj. Od toga je 17 znanstvenih radova objavila u publikacijama s međunarodnom recenzijom (časopisi Style, Gramma, Links & Letters, Semiotische Berichte, S - European Journal for Semiotic Studies, The European English Messenger) i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima (SRAZ, Književna smotra, Umjetnost riječi), te u knjigama: Cross-Cultural Challenges, ur. Janja Ciglar-Žanić, Damir Kalogjera, Jasna Jemeršić, Zagreb, 1998.; Theme Parks, Rainforests and Sprouting Wastelands. European essays on theory and performance in contemporary British fiction, ur. Richard Todd i Luisa Flora, Amsterdam - Atlanta, 2000. i Modellierungen von Geschichte and Kultur/ Modelling History and Culture, ur. Jeff Bernard, Gloria Withalm, Peter Grzybek, Beč, 2000. Od tih su 17 radova dva rada revidirane verzije dijelova doktorske disertacije.

Od radova Stručno povjerenstvo posebno ističe:

1) U radu “From Worlds to Words and the Other Way Around: the Victorian Inheritance in the Postmodern British Novel”, objavljenome u knjizi Theme Parks, Rainforests and Sprouting Wastelands. European essays on theory and performance in contemporary British fiction (2000.) – radu čija je ranija, te kraća verzija objavljena u SRAZ-u 40/1995 – autorica analizira slike viktorijanske kulture u romanu britanskog postmodernizma. Debatu o povijesnom naslijeđu britanske književnosti iz postmodernističke vizure otvara roman Ženska francuskog poručnika (The French Lieutenant’s Woman, 1969.) Johna Fowlesa. Cilj teksta bio je raščlaniti odnos između Fowlesove revizije viktorijanskoga naslijeđa i revizija kakve proizvode romanopisci bliski dekonstrukciji i radikalnoj metafikciji (Julian Barnes, Peter Ackroyd), odnosno autorice bliske feminizmu (Antonia Susan Byatt, Emma Tennant), posebno s obzirom na postmoderne književne teorije.

2) Cilj članka naslovljenoga “Passions of a New Eve (a contextual reading of Jeanette Winterson’s The Passion)”, koji je Tatjana Jukić Gregurić objavila u SRAZ-u 42/1997, bio je raščlaniti vezu između diskurzivnih strategija Jeanette Winterson i postmodernističkog naslijeđa iza njezina djela (novi historizam, magijski realizam, žensko pismo), te polučiti kontekstualno čitanje njezina romana, koje bi ilustriralo obrise promjena koje je britanska književnost prošla posljednjih tridesetak godina. Roman Strast (The Passion, 1987.) britanske književnice Jeanette Winterson zorno ilustrira njezinu autorsku poetiku. On ne promovira samo za nju tipičnu politizaciju diskursa, najčešće iz feminističke vizure, već oprimjeruje trenutno pozicioniranje britanske književnosti u cijelosti.

3) Uzimajući u obzir novi historizam, posebno novohistoristička čitanja Shakespeareova teatra i politike vizualnosti, Tatjana Jukić Gregurić u svome tekstu “Vision as Supervision: The Case of the Pre-Raphaelite Shakespeare”, objavljenoga u Semiotische Berichte, časopisu Austrijskog semiotičkog društva (članka koji je na hrvatskom u proširenoj verziji objavljen u Umjetnosti riječi, 1/2001), razmatra ikoničnoga predrafaelitskoga Shakespearea, i to u svjetlu specifičnih viktorijanskih prikazivačkih praksi (posebno s obzirom na panoptizam). Slikari predrafaelitskog bratstva Shakespeareove su komade smatrali jednim od najvažnijih izvora svoga narativnog slikarstva. Kako su Shakespeareovi komadi pisani za izvođenje na pozornici, i kako njihov performativni potencijal zahtijeva gledatelja i vizualnost, predrafaelitske revizije njegovih tekstova uključuju izrazitu tjeskobu u vezi s autoritetom Shakespeareove vizije, ali i problem prebliskoga susreta vizualnoga i verbalnoga.

4) Rad “A Lasting Performance: Jane Austen”, objavljen u Links & Letters (6/1999), te pod naslovom “The Visual Bodies of Jane Austen” pretiskan u S – European Journal for Semiotic Studies (12-2/2000), fokusiran je na analizu načina na koje se tijelo – kategorija koju romani Jane Austen potiskuju – prikazuje u suvremenim filmskim i televizijskim adaptacijama njezinih romana, kada se vizualna i ikonička građa rabe za inskripciju karike koja nedostaje između staroga teksta i njegovih novih potrošača. Tekst također pokazuje kako ta nova ikoničnost svoje ovlaštenje crpi iz legitimiteta institucije književnosti, te ga zauzvrat osnažuje. Časopis Links & Letters indeksiran je u MLA International Bibliography; Annotated Bibliography of English Studies (ABES); Year’s Work in English Studies (YWES), te u Annotated Bibliography of English Language and Literature (ABELL). Članak Tatjane Jukić uvršten je u godišnju bibliografiju znanstvenih radova o Jane Austen za 1999. znanstvenog časopisa Persuasion (22-1/2001), specijaliziranog za proučavanje djela Jane Austen (bibliografiju sastavio Barry Roth, professor anglistike na Sveučilištu u Ohiu, autor triju anotiranih bibliografija znanstvenih radova o Jane Austen, u izdanju Virginia UP, te Ohio UP). Proširenu, hrvatsku verziju toga teksta Tatjana Jukić Gregurić objavila je u Hrvatskom filmskom ljetopisu (5/1999).

5) Rad “In Possession of a True Romance: the Hi/Story of Merlin and Vivien in Malory, Tennyson, Byatt”, objavljen u Modellierungen von Geschichte und Kultur / Modelling History and Culture, zborniku radova s 9. međunarodnog simpozija Austrijskog semiotičkog društva, ide u analizu različitih “povijesti” u romanu Possession Antonije Susan Byatt, posebno s obzirom na njezinu preradu priče o Merlinu i Vivien. Priča o Merlinu i Vivien najkompleksnija je intertekstna mreža Byattičina teksta, jer obuhvaća čitavu povijest označavanja: od srednjovjekovnih priča i povijesti kako ih bilježi arturijanski ciklus; preko revizija istih iz renesansne vizure Thomasa Maloryja; preko viktorijanske redakcije pripovjednih i povijesnih sedimenata kod Alfreda Tennysona, Edwarda Burne-Jonesa i Aubreya Beardsleya; do postmodernističke poetike Antonije Susan Byatt, koja te sedimente preuzima i koristi kao metanarativni komentar na romane pripadne podžanru historiografske metafikcije.

6) U tekstu o diskurzivnoj konfiguraciji romana Jane Austen Ponos i predrasude, objavljenome u Književnoj smotri 108-109/1998, Tatjana Jukić Gregurić priču romana promatra prije svega kao niz nesporazuma i krivih tumačenja, te problema i barijera vezanih uz komunikaciju. U takvoj pripovjednoj strukturi likovi funkcioniraju uglavnom kao figure vlastitog diskursa: njihove žudnje i njihovi učinci uvjetovani su pomno strukturiranim retoričkim igrama i ritualima. Tatjana Jukić pokazuje da – kako slične igre konstituiraju i poziciju pripovjedača romana, i poziciju njegova implicitnog čitatelja – to priča romana Ponos i predrasude funkcionira ujedno kao obrazac same interpretacije.

7) U tekstu o romanu Konačari (1995.) bosanskog pisca Nenada Veličkovića – tekstu pisanome za posebno izdanje časopisa Style, posvećeno pripovjednim konstrukcijama multikulturalnosti (30-3/1996) – Tatjana Jukić Gregurić kreće od analize lepeze etničkih i kulturnih utjecaja koji su oblikovali identitet Sarajeva, i procijepa u tome identitetu koji je prouzročio nedavni rat. Prema Tatjani Jukić Gregurić, najintrigantniji aspekt Veličkovićeva teksta jest njegov složeni intertekstualni tretman razlika između zapadnjačkog (europskog i američkog) shvaćanja multikulturalnosti, i povijesti multietničnosti i multikulturalnosti u bosanskom kontekstu – razlike djelatnije to više što su upravo te i takve zapadnjačke kulture odigrale jednu od ključnih uloga u oblikovanju bosanskog kulturnog identiteta. Style je indeksiran u Current Contents.

8) U članku «Sound of Silence: A Reading of Elizabeth Barrett Browning's Sonnet XXXVIII», objavljenome u časopisu Gramma (4/1996) – koji je na hrvatskom u proširenoj verziji objavljen u Književnoj smotri 100/1996 pod naslovom «Glas šutnje: moguće čitanje XXXVIII soneta Elizabeth Barrett Browning» - autorica preispituje dosadašnja čitanja soneta Elizabeth Barrett Browning iz vizure feminističke književne teorije, uz zaključak da je diskurzivna kompleksnost opusa Elizabeth Barrett Browning nesvodiva na uvriježena čitanja viktorijanske ženske književnosti.

III. izlaganja na znanstvenim skupovima i sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima

U srpnju 1993. Tatjana Jukić Gregurić polazila je Ljetnu školu američkih studija, u organizaciji Sveučilišta u Grazu i University of Athens, Ohio, održanu u Češkoj.

Od 1995. godine s referatima je sudjelovala u radu 13 međunarodnih znanstvenih konferencija i simpozija, održanih u Hrvatskoj, Škotskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Mađarskoj.

U srpnju 1997. boravila je u Velikoj Britaniji kao gostujući znanstvenik na Sveučilištu u Oxfordu, a u listopadu i studenom 1998. na Sveučilištu u Cambridgeu.

Od 1996. surađuje na znanstvenom projektu "Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti" (voditeljica projekta: prof.dr. Sonja Bašić).

Surađivala je na nekoliko znanstvenih projekata Hrvatskog semiotičkog društva ("Znakovi povijesti u Hrvatskoj", "Granica Drugog").

Od ove godine surađuje na projektu "Recepcija britanskih autora u Europi", čiji je nositelj Sveučilište u Londonu, i to na svesku o recepciji Laurencea Sternea u evropskim književnostima (voditeljica projekta: Elinor Shaffer; urednici sveska: John Neubauer i Peter de Voogd).

Osim toga, suradnica je na projektu o svjetskoj recepciji predrafaelitizma, koji vodi Thomas Tobin, a iza kojega izdavački stoji State University of New York Press.

Nastavna djelatnost

Na Katedri za englesku književnost Odsjeka za anglistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić već osmu godinu drži nastavu iz proseminara "Uvod u studij engleske književnosti" na prvoj godini studija, te petu godinu drži nastavu na kolegiju "Viktorijanska književnost" na drugoj godini studija.

Bila je mentorica pri izradi osam diplomskih radova. U prosincu 2000. održala je dva predavanja u sklopu kolegija "Kulturalni studiji", koji je za studente poslijediplomskog studija književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu vodio doc.dr. Dean Duda.

Od 1997. naovamo kao pozvana je predavačica održala pet predavanja u sklopu književnih kolegija u zagrebačkom Centru za ženske studije.

Stručna djelatnost

Dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić objavila je također 71 stručni rad (prikazi, recenzije, predgovori) u hrvatskim publikacijama (Pitanja, Republika, Kolo, Quorum, Oko, Dubrovnik, Vijenac, Zarez; predgovor za hrvatsko izdanje romana Elinor i Marianne Emme Tennant), od kojih je veći dio emitiran i na Trećem programu Hrvatskog radija.

Prevela je s engleskoga četiri knjige, i to: Glazba i plesač Emilea Jaquesa Dalcrozea (Naklada MD, Zagreb, 1995.), Male žene I i II Louise May Alcott (Konzor, Zagreb, 1996.), Elinor i Marianne Emme Tennant (Ceres, Zagreb, 1998.), te Zamišljeni život Davida Maloufa (Konzor, Zagreb, 2001. - u tisku). Osim knjiga, prevela je niz kraćih tekstova objavljenih u Novom prologu, Quorumu, Književnoj smotri, Zborniku Trećeg programa Hrvatskog radija. Godine 1995. za Republiku je uredila i prevela petodjelni blok o novom povijesnom romanu britanskih autorica (Antonia Susan Byatt, Marina Warner, Isabel Colegate, Emma Tennant, Jeanette Winterson), a 1998. je za Treći program Hrvatskog radija (emisija "Saturnova djeca") prevela šestodjelni blok iz knjige A Literature of Their Own Elaine Showalter.

Kao pozvana govornica 1998. održala je plenarno predavanje na godišnjoj skupštini stručnoga udruženja HUPE (Hrvatske udruge profesora engleskog). Od 1996. naovamo četiri je puta bila gošća tribine Književni petak. Godine 1997. održala je predavanje pod naslovom "Teaching Language and Literature in a Changing World", u sklopu ELT Evening u organizaciji The British Council Croatia. Godine 1999. održala je predavanje pod naslovom "Suvremeni britanski povijesni roman" u Gradskoj knjižnici Zagreb, za bibliotekare zagrebačkih knjižnica, a iste je godine u sklopu Mjeseca knjige u knjižnici "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu održala predavanje pod naslovom "Suvremene britanske spisateljice".

Ocjena i prijedlog

U zaključku naše ocjene doktorske disertacije Tatjane Jukić Gregurić rekli smo da autorica impresionira «izuzetno dobrom upućenošću u teorijsko-metodološke modele suvremenih proučavanja književnosti i kulture, te privlači osobitu pažnju inovativnošću i izvornošću koja odlikuje ovaj prilog književnom proučavanju, i to o temi koja je u hrvatskoj književnoj znanosti ostala dosad mahom neistražena».

Iz svega izloženoga u ovom Izvješću jasno proizlazi, kao što smo već potcrtali u Izvješću za izbor kolegice Jukić Gregurić u zvanje višeg asistenta prije nekoliko mjeseci, da je Tatjana Jukić Gregurić neobično aktivna na mnogim područjima: valja istaknuti broj, a iznad svega kvalitetu njezinih znanstvenih radova, od kojih je velik dio objavljen u inozemstvu, kao i njezina zapažena sudjelovanja na brojnim skupovima i konferencijama u inozemstvu, te već za tako mladu znanstvenicu neobično brojne kontakte u međunarodnoj akademskoj zajednici. Također zadivljuje širok raspon tema i ozbiljnost njezinih sedamdesetak stručnih radova, koji - osim za brojne pisce iz vrlo različitih kultura (Vargas Llosa, Magris, Barnes, Atwood, Genet, Levi...) - pokazuju izrazito zanimanje za hrvatske pisce (Pavličić, Kušan, D.Cvitan, Šoljan, Marinković, G.Gračan, A.Zlatar...). Tatjana Jukić Gregurić pokazala je i velik talent za nastavnu djelatnost, o čemu svjedoči ugled i popularnost koji je stekla kod studenata.

Uopće valja naglasiti da je znanstveni rad Tatjane Jukić Gregurić, premda usredotočen na viktorijansku i suvremenu/ postmodernu/ žensku britansku književnost, snažno vezan uz hrvatsku književnost i kulturu. Ovdje valja spomenuti njezine brojne nastupe na hrvatskim znanstvenim i književnim skupovima, Književnom petku, njezina predavanja u knjižnicama, te sudjelovanje u promocijama knjiga hrvatskih autora i stranih prijevoda. Sve to pokazuje da njezino zanimanje ne ostaje u okvirima anglistike, već je usmjereno na širu djelatnost na domaćoj kulturnoj sceni. Njezina sveukupna znanstvena i stručna djelatnost u pravoj mjeri zahvaća probleme i britanske, i svjetske, i hrvatske književnosti i kulture.

Na temelju iznesenoga Stručno povjerenstvo zaključilo je da je riječ o pristupnici koja ispunjava sve zahtjeve propisane zakonom za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta: objavila je zadovoljavajući broj i po vrsnoći odgovarajućih znanstvenih radova, sudjelovala je niz godina u dodiplomskoj nastavi i u većem broju znanstvenoistraživačkih projekata, održala je veći broj priopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima te bila mentorica pri izradi većeg broja diplomskih radova (Minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja, Narodne novine, br. 38, 11.04.1997.).

Stoga predlažemo da se dr.sc. Tatjana Jukić Gregurić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 17. prosinca 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Sonja Bašić, red.prof.

Dr.sc. Ivo Vidan, red.prof. u miru

Dr.sc. Janja Ciglar-Žanić, izv.prof.

Fakultetsko vijeće na sjednici od 12. prosinca 2002. godine donijelo je temeljem članka 46. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za izbor Lidije Tepeš, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za germanistiku. Podnosimo

IZVJEŠTAJ

Pristupnica Lidija Tepeš rođena je 3.4.1975. u Zagrebu gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. 1993. godine upisala je studij njemačkoga jezika i književnosti te španjolskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 1997. i stekla stručni naziv profesora njemačkoga jezika i književnosti te španjolskoga jezika i književnosti.

Od siječnja 1998. je znanstveni novak na znanstvenoistraživačkom projektu “Hrvatsko-njemačke jezične veze” (130716) pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta. Od 1.2.1999. do 1.2.2000. boravila je na stručnom usavršavanju pri Sveučilištu u Beču, a uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije.

U prosincu 1998. upisala je poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu, a 10.12.2001. obranila je kvalifikacijski rad za doktorski studij “Deutsche Lehnwörter im Kochbereich“.

Sudjelovala je izlaganjima na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova (DPLH, Opatija; 36. Linguistisches Kolloquium, Ljubljana 2001.). Objavila je stručni rad “Bok, komad! Šta ima? – Neke osobitosti govora mladih” u zborniku Jezična norma i varijeteti (Zagreb-Rijeka, 1998., str. 583-588) te prikaz knjige “Neue Beitrage zu österreichisch – kroatischen Sprachbeziehungen“ u Zagreber Germanistische Beiträge 7 (1998., str 198-200).

Temeljem navedenog Lidija Tepeš udovoljava uvjetima čl. 41 st. 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti pa predlažemo Fakultetskom vijeću da pristupnicu izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

Zagreb, 7.2.2002.

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red prof.

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

Fakultetsko vijeće na sjednici od 12. prosinca 2002. godine donijelo je temeljem članka 46. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za izbor Maje Anđel, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za germanistiku. Podnosimo

IZVJEŠTAJ

Pristupnica Maja Anđel rođena je 31. srpnja 1970. godine u Zagrebu gdje je maturirala u Jezičnom obrazovnom centru. 1997. godine diplomirala je njemački jezik i književnost te francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Maja Anđel radila je u Službi za međunarodnu razmjenu Hrvatske televizije te Službi za prijevode iste institucije (od 1991.); 1998. bila je vanjski suradnik – lektor na Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta; 2000. godine je znanstveni novak na projektu “Jezična obrada u hrvatskome: psiholingvistički i neurolingvistički pristup” na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a godinu dana kasnije prelazi na projekt “Hrvatsko-njemačke jezične veze” pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta. U više je navrata boravila na stručnom i znanstvenom usavršavanju u inozemstvu (u Italiji 1991.; u Danskoj 2000.; u Austriji 1999.-2000.; u Njemačkoj 1987., 1994.). 1998. godine upisala je poslijediplomski znanstveni studij lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Sudjeluje izlaganjima na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima (27. österreichische Linguistiktagung, Beč i 28. österreichische Linguistiktagung, Graz; 2. kongres logopeda Hrvatske).

Objavila je nekoliko stručnih i znanstvenih radova (Kovačević, M., Anđel, M. (1999.): Jesu li leksički i gramatički razvoj međusobno usklađeni? Zbornik DPLH, 1999., str. 397-404; Kovačević, M., Anđel, M.: Uvajanje jezičnoga znanja u višejezičnoj sredini, u Kultura, indentiteta in jezik v procesih evropske integracije, Ljubljana 2000, str. 137-148.).

Temeljem navedenog Maja Anđel udovoljava uvjetima čl. 41 st. 2 Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti pa predlažemo Fakultetskom vijeću da pristupnicu izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.

Zagreb, 7.2.2002.

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red prof.

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

Predmet: Prijedlog da se viši asistent dr. sc. Mateo Žagar

izabere u znanstveno - nastavno zvanje docenta

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Naslov nas je svojim dopisom br. 01 - 825 - 1/2001. od 15. listopada 2001. izvijestio da smo na sjednici Fakultetskoga vijeća od 17. rujna 2001. imenovani u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno - nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo u Odsjeku za kroatistiku. Podnosimo Vijeću ovo

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. rujna 2001. prijavio se dr. sc. Mateo Žagar, viši asistent i priložio valjanu dokumentaciju.

Biografski podaci. Dr. sc. Mateo Žagar rodio se 14. veljače 1965. u Zagrebu. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu te 1990. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jednopredmetni studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti. Iste je godine upisao poslijediplomski studij iz lingvistike, a 1993. obranio je magistarski rad Koherencija natpisa Bašćanske ploče. Doktorirao je 1998. tezom Osnovne smjernice grafetičkoga uređivanja hrvatskoglagoljskih tekstova XII. i XIII. stoljeća.

Od 1992. do 1997. uključen je u znanstveni projekt Jezično - stilske analize glagoljske neliturgijske medievalne proze (voditelj akademik Eduard Hercigonja), a od 1998. surađuje u znanstvenom projektu Enciklopedija hrvatskoga glagolizma (voditelj prof. dr. sc. Stjepan Damjanović). Iz statusa znanstvenoga novaka prešao je 1998. u zvanje asistenta, a od 2001. u zvanju je višega asistenta na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo. Od studentskih dana do danas usavršavao se na ljetnim školama i studijskim boravcima u inozemstvu (Ljubljana 1989, Sofija 1990, Ohrid 1991, Beč 1996, 1998, 2001). Hrvatski je državljanin, oženjen, otac dvoje djece, govori engleski i njemački.

Znanstveni rad. Iz priložene Bibliografije vidljivo je da je dr. sc. Mateo Žagar uz magistarski i doktorski rad napisao jednu autorsku knjigu i jedanaest znanstvenih rasprava.

Doktorska radnja Osnovne smjernice grafetičkog uređivanja hrvatskoglagoljskih tekstova XII. i XIII. stoljeća ima 672 stranice kojima su dodane još 162 stranice priloga. U uvodnim poglavljima Žagar pokušava odrediti odnos između govorenja i pisanja želeći ponuditi "kratak pregled razvoja teorijskih okvira unutar kojih se provodila grafijska raščlamba pojedinih pismom ostvarenih tekstova" (str. 8). Komentirana teorijska literatura odreda je jako slabo poznata u nas pa Žagar unosi ozbiljne novine u naše stručne obzore. Za razliku od vodećih suvremenih grafolingvista (Amirova, Gallmann, Miklas i dr.) koji insistiraju na neovisnosti pismovnoga jezika, Žagar drži da se ne može govoriti o dva neovisna jezika, ali ni o tome da bi pisani jezik samo slijedio govorni. Svoju je mrežu terminoloških određenja izgradio držeći se klasične strukturalističke dihotomije i razlikujući u pisanom tekstu jezična sredstva od onih koja su organizirana prema vizualnim zakonitostima. Korpusna je problematika obrađena u devet poglavlja, a svima im je zajedničko ovo: svaka se grafetička osobina, osim jerova, promatra u grčkim, latinskim, ćiriličnim, kanonskim glagoljičnim, a tek onda u hrvatskoglagoljskim tekstovima; uvijek se posebno obrađuje dvanaesto, a posebno trinaesto stoljeće, posebno tekstovi sa zapadnoga, a posebno oni s istočnoga hrvatskoga glagoljskoga teritorija; Žagar u svakom trenutku provjerava kako se rezultati njegovih istraživanja odnose prema ustaljenim vremenskim i prostornim određenjima pojedinih spomenika pismenosti i komentira gotovo svaku bibliografsku jedinicu koja se dotiče problema glagoljičnoga pisanja. Kroz cijelu je radnju vidljivo nastojanje da se izbjegne površno i prebrzo zaključivanje. Pristupnik nije u svom poslu imao pravih prethodnika i krenuo je neutabanim stazama. Spojivši nesputano razmišljanje i uporno provjeravanje znatno je proširio naša znanja o povijesti glagoljičnoga pisanja na hrvatskim prostorima.

Žagarova knjiga Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (HFD - MH, Zagreb 1997) temelji se na njegovoj magistarskoj radnji, ali je znatno dorađena, posebice u interpretaciji pojedinih članaka Bašćanske ploče. Autor polazi od stava da nove bitne spoznaje o "dragom kamenu" hrvatskoga jezika mogu donijeti samo novi pristupi. Modernim metodama tekstne lingvistike pokušava odgovoriti je li na Ploču uklesan jedan tekst ili više njih te kako je tekst strukturiran i time zapravo odgovara na pitanje koja je osnovna komunikacijska funkcija Bašćanske ploče. Njegova analiza pokazuje od kojih se makrodijelova, mediojedinica i izričaja tekst sastoji. Nakon nje postalo je očitijim da izvorno mjesto zapisa nije kamena ploča, nego samostanski pergamentni kartular. Žagar se protivi tvrdnjama da je riječ ponajprije o pravnom tekstu: pravni je bio kartularski tekst, a na Ploči je ostvarena tekstura "povišene komunikacijske vrijednosti, s prepoznatljivim estetizirajućim izrazom."

Slavnoj Ploči posvećene su i tri Žagarove rasprave: Kako je tkan tekst Bašćanske ploče (kontinuitet iščitavanja), (Riječ 1995), u kojoj analizira gotovo kompletnu bibliografiju o Bašćanskoj ploči s obzirom na pitanje o broju dijelova Ploče; Konektori u tekstu Bašćanske ploče (Hungaro- slavica 1997) kojom se uključio u tada vrlo aktualne diskusije o konektorima i rezultate koji su izlazili iz analize suvremenih tekstova obogatio spoznajama koje nudi jedan stari tekst; Ortografija natpisa Bašćanske ploče (Krčki zbornik 2000). u kojoj autor grafetičkom analizom dolazi do novih zanimljivih spoznaja o starini Ploče i zamjećuje znatne neobičnosti u usporedbi sa starijim i istodobnim glagoljičnim tekstovima. Te neobičnosti autor dovodi u vezu s promjenom tekstne funkcionalnosti "od skrovitih zapisa u kartularu do objave na oltarnoj pregradi".

I prije i poslije doktorske radnje Žagar je objavljivao vrlo zapažene radove koji se tiču grafetičkoga uređivanja tekstova, posebice hrvatskoglagoljskih. Takve su: Neka grafijska rješenja u najstarijem hrvatskom i crnogorskom tisku (Zbornik Pola milenijuma Crnojevića štamparije, 1996), Neka grafetička ujednačavanja u hrvatskoglagoljskim tiskanim misalima (Croatica 1996), Hrvatskoglagoljske ligature XII. i XIII.st., (Dometi 1999), Karakteristična grafijska rješenja u Muci Hrvojeva misala (Zbornik Muka kao nepresušno nadahnuće, 2001). Posebno u toj skupini rasprava ističemo Neke grafetičke osebujnosti u najstarijim hrvatskoglagoljskim tekstovima (s posebnim obzirom na raspored bjelina) koji je objavljen u Beču, u zborniku Glagolitica: Zum Ursprung der slavischen Schriftkultur koji je uredio jedan od najpoznatijih suvremenih grafolingvista današnjice Heinz Miklas. Već sam poziv bio je znak da su Žagarovi radovi ovakve vrste primijećeni i izvan naših granica, a on je taj poziv opravdao vrlo relevantnom raspravom u kojoj je pokazao da raspored bjelina i tekstu ne može biti pouzdano sredstvo datiranja ili ubiciranja nekoga spomenika, iako može poslužiti kao pomoćno sredstvo u tom poslu. Svakako valja upozoriti na najnoviju pristupnikovu raspravu Najjužniji hrvatski glagoljski natpis (s Nikom Kapetanićem, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 2001) u kome na gotovo 50 stranica analizira ne tako davno pronađeni glagoljički natpis iz okolice Dubrovnika (Konavoski natpis). Svako slovo toga natpisa podrobno je opisao, u svakoj spornoj situaciji razmatrao je sve mogućnosti i sigurno isprovocirao nova istraživanja, posebice s obzirom na to da je predložio 1060. kao godinu nastanka teksta, što bi značilo da smo pronašli još jedan glagoljični tekst stariji od Bašćanske ploče.

U spominjanim radovima kao i u nespomenutim (o Šimunu Kožičiću Benji i njegovim zahvatima u jezik hrvatskoglagoljske knjige, o gruzijskoj epizodi glagoljice) Žagar se

predstavlja kao darovit istraživač koji nudi domišljene i dorađene znanstvene radove i koji obogaćuje naša znanja uistinu novim spoznajama. Njegova se uspješna znanstvena djelatnost ogleda i u brojnim nastupima na znanstvenim skupovima (10 u zemlji i 3 u inozemstvu), a također u uspješnoj suradnji na dva znanstvena projekta.

Stručna djelatnost. Dr. sc. Mateo Žagar suautor je važne stručne knjige, napisao je 6 stručnih radova, 22 recenzija i dvadesetak natuknica u Hrvatskoj enciklpoediji. Suautorstvo u knjizi Hrvatski jezični savjetnik zanimljiv je autorov izlet u standardnojezičnu problematiku u kome je svoj udio ostvario na 138 stranica i pokazao zavidnu obaviještenost ne samo iz područja jezičnoga savjetovanja, nego i iz modernoga jezikoslovlja. Svoja iskustva sa starim grafijama Žagar je iskoristio i u pripremi zanimljivoga pretiska knjige Razgovor duhovni od Svetoga Bone mučenika Antuna Tomaševića iz 1754. Žagar je transkribirao tekst i omogućio suvremenim čitateljima da ga čitaju. Držao se pritom načela da poštuje autorov jezik, ali da ga ponudi u suvremenoj (orto)grafiji. Pažnju privlače i dvije pristupnikove brošurice koje su pratile izložbe na seminarima Zagrebačke slavističke škole: Krbavska bitka i glagoljske knjige (1993) i Senjski trijumf pomičnih slova (1994) u kojima iskazuje zavidno poznavanje kulturnih prilika u hrvatskom srednjem vijeku, posebice glagoljičnoga tiska, ali i sposobnost da ponudi tekstove primjerene namjeni. Svoj moderan pristup pismovnom jeziku iskazao je i u obradi enciklopedijskih natuknica obrađujući povijesne razvoje pojedinih grafema u različitim pismima ili oblikujući natuknice kao što su ćirilica, glagoljica i sl.

U svojim recenzijama i prikazima Žagar se osvrnuo na mnoge važne knjige iz paleoslavističke i paleokroatističke problematike. Ti njegovi tekstovi nisu nikada tek kratke obznane da se pojavila nova knjiga, nego opširnije predstavljanje koje se ne kloni ocjene o značenju, vrlinama i manama recenziranoga djela.

Posebno želimo istaknuti njegova nastojanja u organiziranju stručnih skupova: od 1993. do 1996. bio je pomoćnik direktora Zagrebačke slavističke škole, 1995. bio je tajnik Prvoga hrvatskoga slavističkoga kongresa, a od 1994. je koordinator CEEPUS-a pri Odsjeku za kroatistiku.

U svojim stručnim tekstovima i u svojim poslovima organiziranja stručne djelatnosti dr. Mateo Žagar iskazuje kompetentnost i požrtvovnost pa su u njemu paleoslavistika i paleokroatistika dobile vrijednoga promotora.

Nastavna djelatnost. Još kao znanstveni novak Žagar je bio uključen u nastavu staroslavenskoga jezika kao voditelj seminara. Kako Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo opslužuje iznimno velik broj studenata (kroatisti, opći lingvisti, svi studiji slavenskih jezika osim ruskoga) imao je vrlo mnogo obveza od samoga početka. God. 1994. samostalno je izvodio nastavu (predavanja i vježbe) iz staroslavenskoga jezika za studente slavistike, a za jednopredmetne kroatiste od 1995. kolegij Uvod u gramatologiju: slavenska pisma. Na matičnoj je katedri pomagao brojnim studentima u izradi njihovih diplomskih radnji te redovito bio u povjerenstvima na obrani. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu je od 1997. do 2000. vodio kolegij Jezik i književnost hrvatskoga srednjovjekovlja. Od 1995. vodi seminare iz staroslavenskoga jezika na Pedagoškom fakultetu u Puli. Predavao je na Zagrebačkoj slavističkoj školi i na inozemnim sveučilištima (Budimpešta 1994, Udine 1998, Ljubljana 1997, 1999, 2000, London 2001). Na poslijediplomskom studiju kroatistike u Osijeku izvodio je 2000. kolegij Najstariji hrvatskoglagpljski tekstovi. U mnogim je hrvatskim gradovima držao predavanja za građanstvo.

O nastavnoj se djelatnosti dr. Matea Žagara mogu izreći samo pohvale koje se podjednako odnose na požrtvovnost kojom je obavljao uistinu veliki posao kao i na kvalitetu kojom je to ostvarivao. Za mladoga su znanstvenika brojni pozivi iz zemlje i inozemstva nesumnjivo priznanje i poticaj.

Zaključak i prijedlog. Dr. sc. Mateo Žagar ispunjava sve uvjete propisane čl. 42, stavak 1 Zakona o istraživačkoj djelatnosti za izbor u zvanje znanstvenoga suradnika (uz doktorat znanosti ima knjigu i 11 znanstvenih rasprava) i uvjete Rektorskoga zbora za izbor u zvanje docenta (sudjelovao u nastavi, radio u znanstveno-istraživačkim projektima, održao priopćenja na međunarodnim skupovima, pomagao diplomandima u izradi diplomskih radnji i znanstveno se, nakon obrane disertacije, usavršavao u inozemstvu). Svojim kvalitetnim znanstvenim i stručnim radom stekao je već znatan ugled u stručnim krugovima, a požrtvovnošću u izvođenju nastave poštovanje studenata i kolega.

Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da višeg asistenta dr. sc. Matea Žagara izabere u znanstveno - nastavno zvanje docenta.

Zagreb, 23. listopada 2001. Povjerenstvo

Akademik Eduard Hercigonja, predsjednik

Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, član

Znanstveni savjetnik dr. sc. Milan Mihaljević, član

Odsjek za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 11. veljače 2002.

Izbor Lidije Cvikić u istraživačko zvanje mlađega asistenta

Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Lidije Cvikić, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za kroatistiku, u istraživačko zvanje mlađega asistenta (bez javnoga natječaja). Podnosimo Vijeću sljedeće:

IZVJEŠĆE

Lidija Cvikić rođena je 24. travnja 1975. u Osijeku. Osnovnu školu završila je u Osijeku, srednju u Osijeku i Rovinju (Jezična gimnazija Zvane Črnje), gdje je zbog odličnoga uspjeha oslobođena mature. Studij kroatistike završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Šk. god. 2000. upisana je na poslijediplomski znanstveni studij lingvistike, gdje uredno polaže ispite. Od 1. svibnja 2001. zaposlena je kao znanstveni novak na projektu Hrvatski kao strani jezik: razvojna gramatika i rječnik koji se vodi u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 130738 (voditelj dr. sc. Zrinka Jelaska). Osim na ovome projektu, sudjeluje u projektu TEMPUS Europske zajednice: Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini.

Predavačko iskustvo u nastavi hrvatskoga kao stranoga jezika stjecala je u Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu, na tečajevima hrvatskoga u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu i Novom Vinodolskom, a u nastavi hrvatskoga kao materinskoga jezika kraćim zamjenama u

Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.

Otkako je primljena na projekt, Lidija Cvikić sudjelovala je na pet međunarodnih znanstvenih i stručno-znanstvenih skupova (četiri u Hrvatskoj i jednome u inozemstvu) držeći izlaganja kao suautor (5) ili sama (1) iz područja učenja i poučavanja hrvatskoga kao stranoga jezika, iz usvajanja hrvatskoga kao materinskoga jezika i iz semantike hrvatskoga jezika:

- Je li teško naučiti hrvatski (Pristupi i posebnosti u poučavanju hrvatskoga jezika), s Z. Jelaska, XV. savjetovanje HDPL, 18. i 19. svibnja 2001.

- Finding Distinction between Synonyms, s Z. Jelaska, 36. lingvistički kolokvij, Ljubljana, 12-14. rujna 2001.

- Usvajanje pridjeva: semantička i morfološka obilježenost, s J. Kuvač, Savjetovanje logopeda, Mošćenička Draga, 27. i 28. rujna 2001.

- Dvojezični i vešejezični rječnici hrvatskoga kao stranoga jezika, s Z. Jelaska i J. Novak, 3. međunarodni leksikološko-leksikografski skup Zagreb, 15. i

16. studenoga 2001.

- Pridjevi u ranome jezičnome razvoju, s J. Kuvač, stručno-znanstveni skup Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, Osijek, 29. studenoga 2001.

- Znaju li prvašići dovoljno hrvatskoga jezika?, stručno-znanstveni skup Sveučilišta J. J. Strossmayera i Visoke učiteljske škole, Osijek, 29. studenoga 2001.

Osim toga na Odjelu za rani jezični razvoj Hrvatskoga filološkoga društva održala je i izlaganje:

- Temeljni rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 13. prosinca 2001.

U radu na projektu novakinja je napravila različite poslove:

- uredila prvo izdanje Popisnika (skripta s popisom od 7000 riječi) prema zamisli voditelja projekta,

razvrstavši imenice po morfološkim i fonološkim kategorijama

- zajedno s voditeljicom projekta osmislila nov redoslijed poučavanja padeža za početnike

- napisala gramatičku vježbenicu za razinu Početnici 1 (P1A), djelomično preuzevši i preuredivši

postojeće vježbe i zadatke

- surađivala na oblikovanju programa za početnu razinu učenja hrvatskoga, a samostalno prilagodila postojeće materijale za početnu razinu P1A Sveučilišne škole

- zajedno s voditeljicom projekta i suradnicom osmislila je prvu inačicu morfološkoga rječnika

- ispisala aktivni i pasivni rječnik skupine S2 i rječnik skupine P1 korišten u vježbenici

- usporedila morfološke rječnike skupina S1 i S2, te aktivne rječnike početničkih razina P1A i P1B

- iz prvih 4000 rijeČi u Čestotniku izvadila glagole i podjelila ih po vrstama i spojila vidske parnjake

- sudjelovala na izradi temeljnoga rječnika od 2500 riječi

- surađivala u izradi Hrvatskoga tezaurusa

- sazvala dvanaest sastanaka suradnika na projektu i u Sveučilišnoj školi, vodila zapisnik, dijelila, slala i primala poslove pojedinih suradnika, surađivala u pripremi i vođenju sastanaka

Lidija Cvikić napisala je jedanaest radova, od toga osam u razdoblju otkatko je zaposlena kao znanstvena novakinja. Sedam je radova napisala u suradnji voditeljicom ili suradnicima na projektu, a četiri rada sama.

Radovi u suautorstvu:

1. M. Barbaroša-Šikić i L. Cvikić: Hrvatski jezik 1: Udžbenik za 1. razred četvorogodišnjih

strukovnih škola; Školska knjiga, Zagreb, 2001.

2. J. Novak, L. Cvikić, M. Barbaroša-Šikić: Znam hrvatski! udžbenik za početno učenje hrvatskoga jezika, Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i književnosti, Zagreb, 2000., skripta

3. J. Novak, L. Cvikić, M. Barbaroša-Šikić: Znam hrvatski! radna bilježnica za početno učenje hrvatskoga jezika, Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i književnosti, Zagreb, 2000.,

skripta

4. L. Cvikić i Z. Jelaska: Poučavanje imeničke sklonidbe u nastavi hrvatskoga kao stranoga
jezika, Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj primijenjenoj lingvistici,

zbornik HDPL (u tisku)

5. Z. Jelaska i L. Cvikić: Finding Distinction between Synonyms, zbornik Europskoga lingvističkoga društva (u tisku)

6. Z. Jelaska, L. Cvikić i J. Novak: Rječnici hrvatskoga kao stranoga jezika, B. Tafra i B. Petrović, ur.: Dvojezična i višejezična leksikografija (u tisku)

7. Kuvač, J., Cvikić, L. Pridjevi u ranome jezičnome razvoju: utjecaj pjesama, priča i razbrajalica,

zbornik radova sa skupa Dijete i jezik, Osijek (u tisku)

Samostalni radovi:

1. L. Cvikić: "Znam hrvatski!" gramatička vježbenica za razinu P1A, Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i književnosti, Zagreb, 2001., skripta

2. L. Cvikić: Uči li se hrvatski jednako rado u Zagrebu, Zmajevcu i Novigradu: Stavovi učenika o nastavi hrvatskoga jezika u jednojezičnoj i dvojezičnim sredinama Komvis, Projekt Tempus, Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini, Zagreb, 2002. (u tisku)

3. L. Cvikić: Pretpostavljeno i očekivano jezično znanje učenika prvoga razreda (na primjeru analize čitanki za hrvatski jezik), zbornik radova sa skupa Dijete i jezik, Osijek (u tisku)

4. L. Cvikić: Nastavnički stavovi o hrvatskome jeziku u školi, Komvis, Projekt Tempus,

Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini, Zagreb, 2002. (u tisku)

Znanstvena novakinja Lidija Cvikić obavila je sve predviđene obveze, ali i znatno više od toga: pokazala je iznimnu marljivost i stručnost, te predanost znanstvenome radu. To je dokazala i navedenim radovima pa predlažemo Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta da ju izabere u istraživačko zvanje mlađega asistenta u Odsjeku za kroatistiku.

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Zrinka Jelaska

Prof. dr. Josip Silić

Mr. sc. Nives Opačić

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Nenad Moačanin, izv. prof.

dr. sc. Borislav Grgin, doc.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 12. prosinca 2001. godine izabralo nas je u povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li Marko Šarić uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (izvan javnog natječaja) u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon uvida u dokumentaciju podnosimo Vijeću sljedeće

i z v j e š ć e

Marko Šarić zaposlen je od 1. lipnja 2001. kao znanstveni novak u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 2001. upisao je poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest istog fakulteta.

Time su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izbor u predloženo istraživačko zvanje te Filozofskom fakultetu

p r e d l a ž e m o

da Marka Šarića izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti, grana nacionalna povijest u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U Zagrebu, 4. ožujka 2002.

Povjerenstvo:

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.

dr. sc. Nenad Moačanin, izv. prof.

dr. sc. Borislav Grgin, doc.

Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent

Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOG FAKULTETA

ZAGREB

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom

da se mr. sc. Miljenko Pandžić, arhivski savjetnik,

izabere u suradničko zvanje asistenta

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 16. srpnja 2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za sudjelovanje u znanstvenim projektima u djelatnosti pomoćnih povijesnih znanosti u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Fakultetskom vijeću podnosimo ovo

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj, objavljen u “Narodnim novinama” 12. siječnja 2001, prijavio se, kao jedini predloženik, mr. sc. MILJENKO PANDŽIĆ, arhivski savjetnik u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Predloženik je molbi priložio: Životopis s izvješćem o stručnoj i znanstvenoj aktivnosti, Popis znanstvenih i stručnih radova (izbor), preslik Diplome o završenom studiju drugoga stupnja (1965) i preslik Diplome o završenom postdiplomskom obrazovanju (1991).

1. Životopis

Mr. sc. Miljenko Pandžić rođen je u Zagrebu 1935. godine, gdje je pohađao Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, na kojoj je maturirao 1953. godine. Nakon prekinutog studija na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, upisao je studij engleskog jezika i književnosti, kao prvog glavnog predmeta, te latinskog jezika i književnosti, kao drugog glavnog predmeta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Anglističkoj grupi (engleski jezik i književnost) diplomirao je s odličnim uspjehom 1965. godine. Iste godine primljen je u Arhiv Hrvatske, danas Hrvatski državni arhiv, kao mlađi arhivist pripravnik u Odjelu za stariju arhivsku građu. Nakon završenog tromjesečnog tečaja iz arhivistike i pomoćnih povijesnih znanosti, položio je 1970. godine stručni arhivistički tečaj, s odličnim uspjehom. Godine 1990. magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, Sveučilišta u Splitu, magistarskom radnjom pod naslovom: Uloga Hrvatskog kraljevskog vijeća na uređenju arhiva odnosno registratura u Banskoj Hrvatskoj (1767-1779). Godine 1981. stekao je stručno zvanje viši arhivist, a 1986. stručno zvanje arhivski savjetnik. U okviru Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu upisan je 1988. godine u registar istraživača u znanstveno-istraživačkom zvanju istraživač-suradnik, pod matičnim brojem 128434. U Hrvatskom državnom arhivu bio je od 1981. do 1984. voditelj Dokumentacijsko-informacijskog centra, a nakon toga, do 1991. godine, voditelj Odjela za noviju arhivsku građu (1848-1945). Od 1992. godine do danas voditelj je Odjela za obradu i zaštitu arhivskog gradiva, te pomoćnik ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva za arhivsku djelatnost. Od 1986. do 1988. godine bio je član Arhivskog savjeta Hrvatske, a danas je član Hrvatskog arhivskog vijeća.

2. Stručna, znanstvena i nastavna djelatnost

Mr. sc. Miljenko Pandžić je od 1975. godine sudjelovao u radu na povratu arhivskog gradiva iz Austrije. Kao arhivski stručnjak, bio je član Radne grupe Međunarodnog arhivskog vijeće za zaštitu arhivskog gradiva u ratu i drugim nesrećama, pa je sudjelovao u izradi Smjernica (Guidelines) za postupak u zaštiti arhivskog gradiva u nesrećama i oružanim sukobima, te član Sekcije udruženja profesionalnih arhivista. Kao ekspert, bio je član grupe stručnjaka Ureda za sukcesiju, napose sukcesiju Državnih arhiva bivše SFRJ, pa je u Dubrovniku, u studenome 1999, održao predavanje o Sukcesiji državnih arhiva i o osnovnim načelima, na kojima se temelji arhivska praksa i teorija sukcesije, pa i Državnih arhiva SFRJ.

U sklopu međunarodne suradnje sudjelovao je 1999. na Konferenciji u Potsdamu o zaštiti i očuvanju židovskih arhiva, navlastito u Europi, na kojoj je izložio pregled arhivskog gradiva u Hrvatskom državnom arhivu i Državnim arhivima u Hrvatskoj za povijest Židova u Hrvatskoj i Holokausta u Drugom svjetskom ratu.

Sudjelovao je i na evidentiranju arhivskog gradiva, važnog za povijest Hrvatske u inozemnim arhivima, navlastito u Austriji, u Beču, Grazu i Eisenstadtu u Gradišću, te u Tajnom Vatikanskom arhivu i Središnjem državnom arhivu Italije u Rimu. Sudjelovao je također i u projektu Hrvatskog kulturnog i dokumentarnog centra u Eisenstadtu, u Gradišću, na prikupljanju i objavljivanju izvornog arhivskog gradiva za povijest seobe Gradišćanskih Hrvata u XVI. stoljeću.

Među djelatnostima i zadacima mr. sc. Miljenka Pandžića u matičnoj ustanovi, Hrvatskom državnom arhivu, valja spomenuti stručni nadzor i instruktažu u područnim Državnim arhivima u Dubrovniku i Osijeku (1999), rad u Povjerenstvu za stručne arhivističke ispite, bilo kao njezin član, bilo kao zamjena ispitivača za predmet Arhivistika/arhivska teorija i praksa, te kao mentor stručnih radnji (17 radnji između 1995. i 2000. godine).

Kao voditelj Odjela za obradu i zaštitu arhivskoga gradiva koordinira i prati poslove Odsjeka za nadzor nad arhivskim i registraturnim gradivom, napose u preuzimanju arhivskoga gradiva, ponajviše u vlasništvu građana, bilo otkupom, bilo poklonom, u Povjerenstvu za otkup arhivskog i knjižnog gradiva. Sudjeluje u sređivanju i obradi arhivskih fondova i zbirki Odsjeka za starije arhivsko gradivo (do 1848. god.), Odsjeka za novije arhivsko gradivo (1848-1945. god.), Odsjeka za suvremeno arhivsko gradivo (od 1945. god. dalje), te Odsjeka za političke stranke i udruge i Odsjeka za vojne fondove. Sređivanje i obrada arhivskoga gradiva u spomenutim Odsjecima obuhvaća reviziju i obradu fondova uprave, pravosuđa, vojnih fondova, fondova političkih stranaka i udruga, zatim vlastelinstava, osobnih i obiteljskih fondova.

Pokraj redovite stručne djelatnosti u Hrvatskom državnom arhivu mr. sc. Miljenko Pandžić je od 1968. god. objavio više od pedeset stručnih i znanstvenih radova. U sklopu selektivne bibliografije u posljednjih desetak godina (1992-2000) na prvom mjestu valja spomenuti monografiju Ausgewählte Dokumente zur Migration der Burgenländischen Kroaten im 16. Jahrhundert, Eisenstadt 1999 (koautori G. Palffy i F. Tobler) koja je nastala u sklopu projekta na prikupljanju i objavljivanju izvornog arhivskog gradiva za povijest seobe Gradišćanskih Hrvata u XVI. stoljeću.

Među izvornim znanstvenim radovima spomenimo: Pregled i kronologija hrvatskih hercega i banova u XIII. st. (1260.-1273.), Numizmatičke vijesti, 40, br. 1, Zagreb 1998, 59-73; Pregled i kronologija hrvatskih hercega i banova od 1273. do 1278. godine, Numizmatičke vijesti 41, Zagreb 1999, 84-109, te Pregled i kronologija hrvatskih hercega i banova od 1279. do 1284., Numizmatičke vijesti 42, br. 1, Zagreb 2000, 63-93; Doprinos Nikole Škrlca Lomničkog uređenju arhiva i pismohrana u doba Hrvatskog kraljevskog vijeća (1767-1779), zbornik “Nikola Škrlec Lomnički 1729-1799”, sv. 2, Zagreb 2000, 243-310.

U skupini stručni radovi mr. sc. Miljenko Pandžić je objavio: Godina osnutka Zagrebačke biskupije (godine 1094. ili 1090?), Arhivski vjesnik 37, Zagreb 1994, 69-78 i 161-170, a u zbornicima radova: Rod knezova Zrinskih i Frankapana, knezova Krčkih – njihova djelotvornost u obrani tradicije hrvatske državnosti kroz stoljeća, u knjizi: “Hrvatski mučenici Petar Šubić Zrinski i Fran Krsto Frankopan”, Sisak 1995; Some Aspects and Experiences on Preservation of National Literary Heritage in Case of Armed Conflict or Natural Disaster, u knjizi: “Disaster Mitigation of Libraries and Archives”, compiled by Yujiro Ogawa, Tokyo 1996.

Na stručni i znanstveni rad mr. sc. Miljenka Pandžića nadovezuje se i njegova nastavna djelatnost. Na dodiplomskom studiju, smjer arhivistike, na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predaje i drži vježbe iz predmeta Povijest institucija I i II, te predmeta Arhivi i pismohrane u prošlosti i danas.

3. Zaključak: mišljenje i prijedlog

Stručno povjerenstvo smatra da predloženik, mr. sc. Miljenko Pandžić, svojom cjelokupnom, dugogodišnjom stručnom, znanstvenom i nastavnom djelatnošću, udovoljava uvjetima za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za sudjelovanje u znanstvenim projektima u djelatnosti pomoćnih povijesnih znanosti. Predloženik, prije svega, ispunjava odredbe čl. 89. stav 2, Zakona o visokim učilištima, Narodne novine 59, 1996, koji određuje da za asistenta može biti izabrana osoba sa stečenim akademskim stupnjem magistra znanosti. Osim toga, predloženik je istaknuti arhivistički djelatnik koji je objavio pedesetak stručnih i znanstvenih radova i koji se istaknuo sudjelovanjem u znanstvenim projektima i na stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.

U skladu s tim Stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

da se mr. sc. MILJENKO PANDŽIĆ izabere u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za sudjelovanje u znanstvenim projektima u djelatnosti pomoćnih povijesnih znanosti.

Stručno povjerenstvo:

………………………………………

Dr. sc. Tomislav Raukar, red. prof.

………………………………………

Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol, docent

………………………………………

Dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.

Zagreb, 5. ožujka 2002.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: Izvještaj stručnoga povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u zvanje višega asistenta na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 15. siječnja 2002. godine Fakultetsko nas je vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višega asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, o čemu podnosimo svoj

I Z V J E Š T A J

Na natječaj, objavljen u Vjesniku 25. siječnja 2002. godine, prijavila se jedna kandidatkinja - dr. sc. Katica Ivanković. Svojoj je prijavi priložila životopis, izvještaj o znanstveno-nastavnoj i stručnoj djelatnosti s popisom objavljenih radova, potvrdu o stjecanju doktorata znanosti i domovnicu.

Dr. sc. Katica Ivanković, rođena 1961. godine u Banjoj Luci, gdje je završila osnovno i gimnazijsko školovanje, diplomirala je 1984. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i češki jezik i književnost. Paralelno je apsolvirala bibliotekarstvo i radila u Knjižnici Zavoda za slavensku filologiju. Nakon diplomiranja radila je kao stručni prevoditelj, lektor (u Večernjem listu), bibliotekar (u Knjižnicama grada Zagreba), novinar i lektor-redaktor (na Radiju 101).

Godine 1987. izabrana je za (mlađega) asistenta za češku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. Kao stipendist Ministarstva školstva boravila je akad. godine 1988/89. u Pragu, gdje je na Karlovu sveučilištu pripremala magistarski rad. Obranivši u siječnju 1996. godine s izvrsnim uspjehom svoj magistarski rad pod naslovom Književna kritika čeških dekadenata, Katica Ivanković je završila poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U lipnju iste godine izabrana je u zvanje (znanstvenoga) asistenta.

Dvije akademske godine (1993/94. i 1994/95.) radila je kao lektor za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Masarykova sveučilištu u Brnu, a u ljetnom semestru 1995/96. i tijekom 1996/97. akad. godine istu je obvezu preuzela i na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilištu u Pragu. Svoj boravak u češkim sveučilišnim središtima koristila je ne samo za promicanje hrvatskoga jezika i književnosti, nego i za vlastito bohemističko usavršavanje. Vrativši se na matični, Filozofski fakultet u Zagrebu, Katica Ivanković je 1997/98. akad. godine nastavila raditi na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. U prosincu 2001. godine uspješno je obranila svoju doktorsku disertaciju pod naslovom Karel Teige i češka književna avangarda.

U okviru studija bohemistike na našem Fakultetu dr. sc. Katica Ivanković je još kao mlađi asistent preuzela brojne nastavne obveze; sada predaje Povijest češke kulture i civilizacije (1. god. bohemistike), Češku književnost 19. stoljeća (3. god. bohemistike) i Češku književnost 20. stoljeća (4. god. bohemistike), vodi seminare iz češke književnosti 19. i 20. stoljeća, održava kolokvije i ispite iz svih navedenih kolegija, mentor je u izradi diplomskih radova.

Priloženi popis objavljenih radova svjedoči o stručnim i znanstvenim kvalitetama te o širini bohemističkih interesa dr. sc. Katice Ivanković. U renomiranim češkim znanstvenim publikacijama objavila je niz prikaza i kritika, uglavnom o kroatističkim pitanjima. Isto je tako u hrvatskim književnoznanstvenim i književnim časopisima, u kulturnim rubrikama tjednih i dnevnih tiskovina i na Hrvatskom radiju (III. program) objavila mnoštvo prikaza, kritika i prijevoda čeških autora (V. Havel, B. Hrabal, E. Kolár, J. H. Krchovský, J. Kahan, P. Placák, J. Topol i dr.). Za Leksikon stranih pisaca (Školska knjiga, Zagreb 2001.) obradila je najveći broj natuknica iz češke književnosti (22 pisca). Sudjelovala je u organizaciji značajnih kulturnih priredaba - u Sveučilišnoj i nacionalnoj knjižnici u Zagrebu (B. Hrabal, Razvoj češke vladarske i državne simbolike), u Kinoteci (tri smotre novoga češkog filma) i dr. Danas je Katica Ivanković među našim bohemistima najzaslužnija za ukupnu recepciju novije češke književnosti i modernoga češkoga filma u Hrvatskoj.

Na znanstvenoj je razini posebno značajno njezino sudjelovanje na međunarodnim znanstvenim skupovima: na IV. balkanističkom kongresu (IV. balkanistický kongres) 1994. godine u Brnu, na Prvom kongresu svjetske književnoznanstvene bohemistike (První kongres světové literárněvědné bohemistiky) u lipnju 1995. godine u Pragu te na Drugom hrvatskom slavističkom kongresu u rujnu 1999. godine u Osijeku. Njezini su referati kao izvorni znanstveni radovi tiskani u zbornicima radova sa spomenutih kongresa.

Kao aktivan suradnik na znanstvenoistraživačkom projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika izradila je (u suradnji s A. Jeníkovom) prvi Česko-chorvatský a chorvatsko-český slovník na cesty (Prag 1999.).

Dr. sc. Katica Ivanković stekla je u svom radnom vijeku brojna i raznovrsna iskustva - znanstvenoistraživačka, prevoditeljska, pedagoška, lektorska, urednička - kako na području svoje uže, bohemističke struke, tako i na području književne komparatistike. Njezin je znanstveni i stručni prinos bohemističkoj struci i studiju bohemistike na našem Fakultetu izuzetno značajan, kao i njezina zauzetost za promicanje hrvatskoga jezika i književnosti na slavističkim studijima u Češkoj. U obzir valja uzeti i činjenicu da su svi ti napori u velikoj mjeri bili pionirski; unatoč tome dr. sc. Katica Ivanković sve je svoje obveze obavljala savjesno i stručno, s profesionalnom odgovornošću zreloga znanstvenog istraživača i iskusnoga pedagoga.

Svojim znanstvenim, stručnim i nastavnim radom na bohemističkom dijelu Katedre za zapadnoslavenske jezike i književnosti pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. sc. Katica Ivanković potvrđuje da ispunjava potrebne odredbe Zakona o visokim učilištima. U skladu s tim stručno povjerenstvo

p r e d l a ž e

da se dr. sc. Katica Ivanković izabere u suradničko zvanje višega asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.

Stručno povjerenstvo: 1. Dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

2. Dr. sc. Josip Užarević, red. prof.

3. Dr. sc. Dalibor Blažina, docent

U Zagrebu, 28. veljače 2002.

Broj: 282

Zagreb, 8. listopada 2001.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Na sjednici Vijeća 17. rujna 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome ispunjava li predloženica uvjete za ponovni izbor u nastavno-znanstveno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik policijske struke na Policijskoj akademiji Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Na natječaj objavljen u Vjesniku 2. lipnja 2001. javila se dr. sc. Milica Gačić, redovita profesorica iste Akademije.

Nakon što smo pregledali podatke iz prijavnog materijala, podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Životopisni podaci i podaci o školovanju i nastavnoj djelatnosti

Milica Gačić je rođena 1949. u Gornjim Dubravama, općina Ogulin. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirala engleski i francuski jezik i književnosti 1972, a magistrirala na istom fakultetu 1978. godine. Doktorirala je 1982. godine obranivši disertaciju pod naslovom "Frekvencijsko-leksička analiza engleskog kao jezika struke u krivičnim disciplinama", također na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

1985/86. boravila je na postdoktorskom usavršavanju na Pravnom fakultetu i na Odsjeku za lingvistiku Teksaškog sveučilišta u Austinu, SAD.

U zvanje znanstvenog suradnika i docenta na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu izabrana je 1982. godine, u zvanje višeg znanstvenog suradnika i izvanrednog profesora 1986, a 1994. u zvanje znanstvenog savjetnika, te 1996. u zvanje redovitog profesora.

Osim kolegija Engleski jezik policijske struke na Policijskoj akademiji izvodi više kolegija na poslijediplomskom stručnom studiju Glotodidaktike - smjer Jezik struke na srednjoškolskoj i visokoškolskoj razini, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te kolegij Jezik struke na znanstvenom postdiplomskom studiju Anglistika i amerikanistika, smjer Didaktika engleskog jezika, na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bila je mentor pri izradi magistarskih radova dvjema kandidatkinjama, a sada vodi jedan magistarski rad kao sumentor u Ljubljani. Milica Gačić je također voditelj Katedre za strane jezike struke na Policijskoj akademiji. Ona je u stvari utemeljila ovu Katedru na svojoj matičnoj ustanovi i na Sveučilišnom studiju kriminalistike (i još ranije Fakultetu kriminalističkih znanosti), što ukazuje na njezine visoke stručne, ali i organizacijske sposobnosti. Izradbom programa i udžbenika unaprijedila je teoriju i praksu nastave stranih jezika i primijenjene lingvistike na studiju kriminalistike.

Predloženica je član više međunarodnih i hrvatskih znanstvenih i strukovnih udruženja, među njima su EURALEX (europsko leksikografsko udruženje), Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (kojem je jedan od članova osnivača), Hrvatskog filološkog društva, Hrvatskog društva za anglističke studije, Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika kao i međunarodnih organizacija kojima su ta društva pridružena. Aktivno sudjeluje u njihovom radu i tijelima, te redovito izlaže na međunarodnim i domaćim skupovima, a održava i javna predavanja.

Znanstveni i stručni rad

Opsežna bibliografija znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu pokazuje da dr.sc. Milica Gačić svojim radovima pokriva ne samo područje engleskog jezika u struci, nego i širu lingvističku tematiku. Prikazat ćemo neke radove objavljene poslije posljednjeg izbora, podijeljene u nekoliko skupina

- istraživanja jezika u struci (i)

- leksikografski rad (ii)

- istraživanja u prevođenju (iii)

- metodološka istraživanja nastave jezika struke (iv)

koje se mogu vidjeti i u njezinoj ranijoj bibliografiji. Za potpuni uvid u teme radova upućujemo na priloženu bibliografiju.

Ad (i)

"History and the present state of English for specific purposes in Croatia"

STUDIA ROMANICA ET ANGLICA ZAGRABIENSIA, 1997. Vol. XLII str.

129-134.

Ovdje autorica određuje pojam jezik struke kao poseban cilj učenja i proučavanja, definiran potrebama korisnika. Zatim slijedi prikaz razvoja proučavanja jezika struke od šezdesetih godina kada se pojam pojavio i kada su održane prve konferencije posvećene toj temi. Analizira se zatim proučavanje jezika struke u Hrvatskoj od 1978. godine, premda je u programima Nautičke škole u Bakru već krajem 19. st. izrađen program za poučavanje jezika u struci. Tu je opisan i niz magistarskih radova i nekolicine doktorskih disertacija koje su izrađene devetstoosamdesetih godina, uz iscrpan popis autora i tema. Autorica konačno ustanovljuje da se iz arhivske građe može vidjeti kako se nastavi jezika struke ne pristupa samo intuitivno već i kroz istraživanja i teoretske postavke.

"Hrvatska kriminalistička terminologija u usporedbi s kriminalističkom

terminologijom u nekim svjeskim jezicima" PRVI HRVATSKI SLAVISTIČKI

KONGRES. Zbornik radova I, Zagreb 1997, Hrvatsko filološko društvo, str. 249-

262.

Ovaj se rad bavi sustavnom razradom terminologije, definiranjem termina, i stavljanjem tih termina u međusobni suodnos, kako bi se tako razrađena terminologija mogla koristiti u operativnim i dokumentacijskim bazama podataka, te da bi se lakše pohranjivali i pronalazili podaci o kriminalističkoj literaturi. Objašnjavaju se numerički kodovi takovih termina i pokazuje kako su deskriptori, termini neke discipline ili znanosti, stavljeni u međusobni suodnos, pa obuhvaćaju ne samo termin već i njegovu vezu s drugim hijerarhijski višim ili nižim terminima. Takvi su odnosi na pr. termin, tj. riječ ili izraz, koji se izabire u komunikaciji u određenom sustavu, zatim uži termin, koji označava hijerarhijski odnos između glavnog termina i termina koji pripada istom razredu, ali je hijerarhijski na nižoj razini, pa je specifičniji, slijedi suprotnost tom terminu, tj. širi termin, koji je na višoj hijerarhijskoj razini, te vezani termin itd. Pokazuje se kako bi se natuknica mogla popratiti definicijom i primjerima uporabe, a znakovlje razrađeno prema predloženome uzorku, omogućilo bi da se lakše pronađu sinonimi u drugim svjetskim jezicima. Ovakva je razrada važna u stručnoj i znanstvenoj komunikaciji, budući da broj za razmjenu dostupnih i potrebnih informacija sve brže raste.

"Istraživanje registra jezika kriminologije nasilničkog kriminaliteta – na primjeru

engleskog jezika " POLICIJA I SIGURNOST, 1998. STR. 257-296

U ovome se članku polazi od načela analize registra jezika struke, te prikazuje karakteristike jezika kriminologije nasilničkog kriminaliteta. Analiza je obavljena na korpusu teksta od 39.980 riječi. Pored popisa riječi po frekvenciji, koji služi kao vodič za određivanje najznačajnijih riječi teksta, izrađen je abecedni popis svih riječi s frekvencijom >4, te KWIC konkordancije svih riječi na temelju kojih su izdvojene najznačajnije kolokacije. Riječi s frekvencijom >4 pokrivaju 32.817 riječi pojavnica, što znači 82,0% teksta korpusa (iako one čine samo 26,59% riječi pojavnica). Budući da je pokrivenost teksta od 80% dovoljna za njegovo razumijevanje, autorica smatra da ove riječi čine temelj za izradbu minimalnog rječnika kriminologije nasilničkog kriminaliteta. Prvih dvadeset najčešćih riječi definiraju područje kriminologije nasilničkog kriminaliteta (crime, law, criminal itd). Svrha je bila pokazati da se jezik struke za određeno uže područje može usvajati djelotvornije ukoliko se obave odgovarajuća istraživanja toga područja i rezultati prezentiraju u obliku prikladnom za učenje. Uz članak se nalazi dodatak s (minimalnim) rječnikom od preko 1600 natuknica iz područja kriminologije.

Opsežan rad na istu temu ali u njemačkom jeziku objavljen je u koautorstvu s Dragicom Bukovčan.

"Pragmalingvistički aspekti modalnih glagola" Teorija i mogućnosti primijenjene

pragmalingvistike, Zbornik radova Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku,

Zagreb-Rijeka 1999, str. 265-270.

U ovom se radu istražuje korištenje engleskih modalnih glagola, koji su važni jer njima govornik izražava stav, u korpusu od 39,980 riječi s područja kriminologije. U tom je korpusu pronađeno više od 400primjera modalnih glagola koji ukazuju na neke posebnosti u uporabi i nešto su rjeđe korišteni nego u ostalim registrima. Ipak, nije ustanovljeno da se izrazito izbjegavaju, što se inače smatralo karakteristikom engleskog jezika struke u kriminologiji.

Sličnom temom se bavilo i izlaganje "Istraživanje osobitosti glagolskih oblika u stručnom tekstu" na Savjetovanju HDPL 2001. (zajedno s još tri suradnice)

Primjedba: Premda se prvenstveno bave različitim aspektima u engleskom jeziku kriminalističke struke, ovi su radovi i od šireg, teoretskog lingvističkog značenja, odnosno mogu služiti kao podloga za određene opće stavove, postupke i zaključke u lingvistici.

Ad (ii)

"Aspects of Bilingual English - Croatian Lexicography in the Legal and Criminal

Justice field" EURALEX 2000 PROCEEDINGS (The Ninth Euralex International

Congress) Stuttgart: Institut für Machinelle Sprachverarbeitung, 2000. str.289-

295.

U ovome članku autorica razlaže svoju koncepciju za sastavljanje suvremenih dvojezičnih rječnika prava i kaznenopravnih disciplina. Po njoj to ne bi bili samo terminološki rječnici namijenjeni upotrebi engleskog jezika u međunarodnoj komunikaciji, već bi sadržavali najvažnije specifične izraze iz najvažnijih varijeteta engleskog jezika s obzirom na značajne razlike u legislativnoj terminologiji, pače u praksi i kulturi uopće. Jezike i varijetete treba komparirati kao sustave analizom relevantnih korpusa tekstova, kako se ne bi bilježile samo leksičke karakteristike već i širi kontekst njihove uporabe. Smatra se nadalje da, iako korpusi i njihovo kontrastiranje mogu dati neprocjenjivo korisne podatke, oni ne mogu u potpunosti zamijeniti druge leksikološke postupke u izradi dvojezičnih rječnika. Tako se, na pr., termini, koji se u dva jezika ne podudaraju, moraju posebno leksikološki obraditi i objasniti. Postupak se ilustrira primjerima iz engleskog, hrvatskog i nekoliko drugih jezika.

"Korpusi u izradi dvojezičnih rječnika" PRIMIJENJENA LINGVISTIKA U

HRVATSKOJ - IZAZOVI NA POČETKU XXI. STOLJEĆA, Hrvatsko društvo

za primijenjenu lingvistiku 2000 ( prihvaćeno za objavljivanje).

U ovome se radu diskutira suvremena informacijska tehnologija i njezine mogućnosti za istraživački rad. Sugeriraju se egzaktnije metodologije u leksikološkim istraživanjima, koje omogućuju precizniju proizvodnju različitih oblika rječnika ili vokabularskih lista. Kako dvojezični rječnici trebaju zadovoljiti različite kategorije korisnika, predlažu se postupci u izradbi natuknice uz ključne informacije i naputke, koje također valja uvrstiti ovisno o tipu komunikacije koja se predviđa. Kroz prikaz vlastitog istraživanja i korpusa daju se primjeri ovih postavki i postupaka.

Ad (iii)

"Egzaktna istraživanja jezika i prevođenje" PREVOĐENJE: SUVREMENA

STRUJANJA I TENDENCIJE, HDPL Zagreb, 1995, str. 59-73

U ovome se radu raspravlja o modelima prevođenja koji na prijevod gledaju kao na proces, odnosno kao na proizvod, kao na umijeće odnosno vještinu, koja se može naučiti. Prema modelu koji se ovdje predlaže prevođenje se promatra sa stajališta egzaktne discipline, koja se usredotočuje na ekvivalentnost prijevoda (za razliku od zahtjeva, na pr, kod književnosg prijevoda da ovaj bude adekvatan). Pokazuje se nadalje da se egzaktnim istraživanjima jezika može povećati ekvivalentnost prijevoda. Raspravlja se i o postupcima u egzaktnom istraživanju kao što je korištenje korpusa i konkordancija. Obradom korpusa veličine 10.917 riječi iz pravnog engleskog jezika pokazuje se kako se poteškoće pri prevođenju pravnih tekstova mogu umanjiti ovakvim postupcima i korištenjem računalne obrade podataka.

Uz ovu točku valja primijetiti da je predloženica objavila niz stručnih prijevoda, pa tako ima i izravno praktično iskustvo.

Ad (iv)

"Means and Methodology to Improve LSP Teaching" MODERN LANGUAGE

LEARNING AND TEACHING IN CENTRAL AND EASTERN EUROPE:

WHICH DIVERSIFICATION AND HOW CAN IT BE ACHIEVED?

Proceedings of the second coloquy of the European Centre for Modern Languages,

ed. B. Fink, Graz, 1997, str. 149-152.

U članku se govori o korištenju kompjutorskih programa za analizu teksta, sastavljanje minimalnog vokabulara, i dobivanje primjera autentične uporabe jezičnih sredstava, nadopunjenih gramatikom. Pokazuje se kako se gramatika može pregledno objasniti analitičkim tablicama i dopunskim korištenjem multimedijskih sredstava. Argumentira se da ta sredstva moraju biti popraćena upoznavanjem s vještinama socijalizacije i profesionalne komunikacije kako bi se postigla puna komunikasijska kompetencija.

"Distance Learning in Languages for Special Purposes" INTERNET LEARNING.

CD-ROM . 1^st Carnet Users Conference - Zagreb, CarNet 1999.

Ovo je rad koji se bavi novim metodologijama u učenju stranih jezika. Daju se rješenja za korištenje učenja na daljinu, kojime se može bitno unaprijediti, na pr., izvanredni studij. Ove metodologije ovise o novoj tehnologiji za koju je potrebna oprema, a timovi stručnjaka moraju prema potrebama ciljane populacije pripremiti nastavne materijale i module za učenje. Predlaže se da se mogući sadržaj eksperimentalnog modula za engleski jezik struke podijeli u informativne sekvence, razumijevanje, i sekvence primjene, popraćene potrebnom povratnom informacijom i provjerom razumijevanja. Smatra se da ovakav rad može biti nadopunjen uvodnim i završnim predavanjima i konzultacijama.

Napominjemo da je predloženica autor nekolicine udžbenika i pedagoških gramatika za učenje engleskog i francuskog jezika u kaznenopravnom području, koje sadrže materijal iz najznačajnijih područja djelatnosti policije, gramatiku s dobrim grafičkm prikazima nekih struktura, te rječnike s više tisuća natuknica.

Još bismo se ukratko osvrnuli na dva zanimljiva rada, koji su svojim sadržajem izdvojeni iz gornje razdiobe, a to je monografija "Pisanje i objavljivanje znanstvenih i stručnih radova" i članak "Police Officer - Citizen Communication: Ethical, Cultural and Managerial Aspects" (vidi popis radova). U prvoj se daju korisne upute za sve koji moraju izvještavati o svojem radu, a drugi, premda naravno uključuje korištenje jezika, daje mnogo širi pogled na jedan bitan dio policijskog posla, tj. komunikaciju s građanstvom. Smatramo da su oba rada važna za hrvatsko društvo.

Iz popisa radova vidljivo je da je predloženica objavila i niz relevantnih stručnih radova, koje nećemo ovdje posebno prikazati.

Mišljenje i prijedlog povjerenstva

Iz navedenoga, a i iz spoznaja povjerenstva o radu predloženice, vidi se da je dr. sc. Milica Gačić vrlo aktivna i produktivna sveučilišna nastavnica i znanstvenica, koja je nastavila istraživati na području jezika struke, posebno pravnokaznene tematike, te razvijati utemeljene kolegije i sudjelovati u osnivanju novih studija. Riječ je o stručnjaku koji prati razvitak znanosti i tehnologije, te primjenjuje nove spoznaje i metodologije u svojoj znanstvenoj i nastavničkoj djelatnosti. Njeni su znanstveni i stručni radovi objavljeni u hrvatskim časopisima s međunarodnom recenzijom (posebno Suvremena lingvistika i Studia Romanica et Anglica) i u inozemstvu, a dobro je znana i njena je prisutnost u stručnoj javnosti (projekti, skupovi, javna predavanja). Ne treba zanemariti niti njezine izvanredne organizacione sposobnosti.

Na temelju iznesenih ocjena znanstvenog, stručnog i nastavničkog rada, kojim ispunjava uvjete Znanstvenog područnog vijeća, Rektorskog zbora, i Zakona o visokim učilištima (NN 59 - 1996) predlažemo da se dr.sc. Milice Gačić ponovno izabere u zvanje redovitoga profesora.

Stručno povjerenstvo

dr.sc. Dora Maček, red. prof.

dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.

dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.

VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: mišljenje za izbor dr. sc. Renate Fox u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menandžement u Opatiji.

Odlukom Vijeća Filozofskoga fakulteta od 23. travnja 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo koje treba dati mišljenje ispunjava li predloženik uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti,polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji.

Na natječaj objavljen u 'Novom listu' 8.veljače 2001. javila se dr.sc. Renata Fox, docent na istom fakultetu. Pregledavši propisane podatke o kandidatkinji podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

NAOBRAZBA. Renata Fox rođena je u Klani 1951.g.,maturila je u gimnaziji u Opatiji, diplomirala engleski i njemački na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1980.g. Godine 1989. obranila je magisterij 'Struktura minimalnog stručnog vokabulara za potrebe nastave engleskog jezika' , a 1994. obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom 'Strukturalna, semantička i stilska obilježja ergolekta menadžmenta u engleskom jeziku'.

KRETANJA U ZAPOSLENJU. Renata Fox je radila i kao nastavnica i kao stručna prevoditeljica:

Poučavala je engleski i njemački u riječkim školama, a prevoditeljica je i korespondent bila u nekolko poduzeća u razdoblju između diplomiranja i izbora za predavača na Pomorskom fakultetu u Rijeci (1989.). Na tom fakultetu predavala je engleski jezik u Odjelu za nautiku i bila predstojnica Katedre za strane jezike. Godine 1996. napušta Pomorski fakultet i biva izabrana za docenta na Hoteljerskom fakultetu u Opatiji.

ZNANSTVENI RAD

KNJIGA. Znanstveni rad dr. Renate Fox pripada području koje je u anglistici poznato pod naslovom LSP, Language for Special Purposes ( jezik struke ), i koje je promišljeno, razrađeno i akademski priznato područje anglističke lingvistike. Pored nekih zasada toga područja koje su kulturalno specifične za engleska govorna područja, postoje segmenti koji su primjenjivi u istraživanju komunikacije i pružaju lingvistički i sociolingvistički uvid u taj proces što se može proširiti i na istraživanja drugih jezika evropskoga kulturnog kruga.

Radeći na svojoj doktorskoj disertaciji dr. Fox je duboko ušla u problematiku usmene i pismene komunikacije osobito u području poslovnosti. Iz toga je područja i njena knjiga «Poslovna komunikacija» u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade 2001. g. koju su recenzirali prof.dr. Dunja Jutronić i prof.dr. Borna Bebek.

Tekst knjige podijeljen je u četiri cjeline. Prvi dio, Uvod u komunikaciju, postavlja pojmovne i teorijske okvire i osvjetljuje oblike i proces komunikaciji. U drugom dijelu, Poslovna komunikacija, prikazani su oblici komunikacije u poslovnoj organizaciji, odnosi organizacije i komunikacije, te oblici poslovne komunikacije. Treći dio, Komunikacija i društveni procesi,

bavi se socioretoričkim procesima u menadžerskoj komunikaciji, funkcijom komunikacije u mreži društvenih odnosa. Četvrti dio, Komunikacija i turizam, demonstrira specifičnu funkciju komunikacije i jezika u okviru dominantnih teorijskih perspektiva turizma. Knjiiga sustavno ističe veze između komunikologije i drugih znanstvenih disciplina. Smatramo da ova knjiga sumira dugogodišnji istraživački i nastavni rad kandidatkinje u jezičnoj komunikaciji na specifičnom području menadžmenta i turizma. Usmjeren je na akademskog čitatelja i na studenta komunikologije u spomenutim okvirima.

POGLAVLJE U KNJIZI. «Go Global – Nurture Local» jest tekstualna analiza brošura destinacija Opatijske rivijere objavljenih između 1993 – 1997. Za razliku od prethodnih analiza teksta hrvatskih brošura koje su se temeljile na intuiciji kritičara, ovaj rad pokušava ispitati faktičku informativnost teksta tj. omjera između očekivanoga i neočekivanoga odnosno poznatoga i nepoznatog. Iz analize proizlazi da zbog nedostatka bitnih podataka, zbog tvrdnji bez navođenja dokaznoga materijala, postoji opasnost stvaranja dojma o destinaciji bez identiteta. Spomenuto poglavlje objavljeno je u knjizi «Leisure, Culture and Tourism in Europe» ( urednici U.Nahrstedt i T Pančić-Kombol) u izdanju Institut fur Freizeitswissenschaft und Kulturarbeit,Bielefeld, Njemačka.

Od većeg broja radova koje je kandidatkinja objavila u časopisima i zbornicima u zemlji i inozemstvu izdvojit ćemo ih nekoliko da bismo ocrtali karakter kandidatkinjih područja interesa.

ČLANCI

U radu «Towards a recognizable cultural identity of Croatian tourism» kandidatkinja razrađuje problem uske povezanosti turizma kao društvene prakse i kulture. Slijedeći obalni trend hrvatski se turizam treba oslanjati na nacionalnu kulturu i baštinu, a adekvatna komunikacija pomaže razumijevanju i 'potrošnji' kulture. Svaki put kad neka destinacija propusti upotrijebiti prikladan oblik diskursa, zatajit će uspjeh, jer je prikladan tip diskursa glavni činitelj prodaje dobara,ideja i usluga. Time se propušta i identifikacija destinacije u višedimenzionalnoj mreži globalne diskursne zajednice turizma.(Rad je objavljen U 'Tourism and Hospitality Management,Vol. 3.No 1. Wien 1977)

«Management ergolect as a separate language variety» jest rad koji pokazuje kako menadžment kao društvena grupa stvara i održava svoj imidž verbalnim sredstvima.

Taj 'ergolekt' se tradicionalno proučavao kao dio poslovnoga jezika, a njegova je socioretorička funkcija zanemarivana. Rezultati računalne analize dvaju korpusa od 150.000 riječi upućuju, po svojim sintaktičkim i diskursnim obilježjima, na opravdanost zasebnog proučavanja toga jezičnoga registra. Sastavnice jezičnog ponašanja menadžmenta mogu se nazrijeti samo kroz ciljeve menadžmenta kao što su upravljanje, akumuliranje bogatstva i stvaranje identiteta oraganizacija. (članak je objavljen u 'Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia')

«A system analysis of TV-advertising « (u koaturstvu) govori o suvremenom televizijskom oglašavanju pri čemu se primjenjuje distribucija vjerojatnosti i teorija igara, tj. teorije odnosa društvenih situacija i komunikacijskih strategija. U tom okviru televizijsko je oglašavanje opisano kao holističan sustav koji objedinjuje proizvođača, tržište i potrošača. U radu se predlaže numerički model koji se može koristiti za analizu,opis i simuliranje televizijskoga oglašavanja. (Rad je citiran u Current Index to Statistics).

«Hrvatski turizam i jezik» Rad pokazuje kako se rasprava o 'jeziku turizma' ne može svesti samo na poznavanje stranih jezika, već jezik turizma treba proučavati kao društvenu kategoriju, kao sredstvo društvene identifikacije koje će uključiti autentičnost, različitost i elemente nove zbilje. (Objavljeno u Zborniku 'Upotreba pragmatike' Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku)

«Jezik turizma, retorika kvalitete» razmatra kako se turistički diskurs, u pravilu propagandan, iz medija komunikacije preobličuje u vid međukulturne potrošnje i oblikuje identitet destinacije.

Ovim smo izborom članaka, kojih, međutim, ima mnogo više, tek ocrtali smjer kandidatkinjinih istraživanja i razmišljanja o jednom posebnom diskursu u hrvatskom i drugim jezicima.

NASTAVNI I STRUČNI RAD

Kandidatkinja je bila voditelj međunarodnoga bilateralnoga projekta 'Hotel and

Tourism Management Education Development (1997.-2000.) sa svrhom da se razvije nastavni program za naobrazbu turističkih i hotelskih menadžera s time da je njen udio bio u vezi s komunikacijom u toj struci. Projekt je financiralo Ministarstvo znanosti i Britanski savjet.Održala je niz predavanja na poziv stranih i domaćih akademskih institucija iz područja svojega znanstvenoga interesa. Sudjelovala je na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima u našoj zemlji i inozemstvu s referatima. Napisala je udžbenik (Verkherswesen Školska knjiga,1996) a radila je kao suradnik na rječniku Pomorskoga nazivlja (slova A,P,R,U).

Pored nastavničkog rada na dodiplomskom studiju , R.Fox sudjeluje u radu postdiplomskoga studija i nositelj je kolegija 'Kultura komuniciranja i poslovna etika' te nadgleda veći broj magistarskih radova.

Mišljenje i prijedlog

Velik broj većih i manjih radova te knjiga dr.sc. Renate Fox pokazuju da se kao jezični znanstvenik specijalizirala u jednom području analize specifičnih tekstova poslovne, osobito turističke komunikacije i retorike, koja kod nas nije osobito razvijena i koju treba podržati. Predajući na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji i krećući se u krugu turističkih i hotelskih stručnjaka, ona jasno razabire komunikacijsku sastavnicu u tom području, kritički se osvrće na njeno zanemarivanje i potiče da se o njoj vodi računa primjenjujući pri tome svoje uvide u analizu tekstova te naravi.

Ovo povjerenstvo smatra da je svojim stručnim nastavnim i znanstvenim radom dr.sc. Renata Fox ispunila uvjete koje predviđa Zakon s obzirom na humanističke znanosti i propise Rektorskoga zbora te daje pozitivno mišljenje i predlaže da se dr. sc. Renata Fox izabere u zvanje izvanrednoga profesora.

dr.sc Damir Kalogjera , red. prof.

dr.sc. Dora Maček, red. prof.

dr. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

U Zagrebu, 5.12. 2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta

predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača

ili višeg predavača za znanstveno područje

humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje

Zagreb, 15.studenog 2001.

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 19. rujna 2001., temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za predmete Engleski jezik i Njemački jezik, znanstvenih grana anglistika i germanistika, znanstvenog polja jezikoslovlje, znanstvenog područja humanističkih znanosti, na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Na natječaj objavljen u Novom listu 15. srpnja 2001. godine prijavile su se u propisanom roku Ksenija Mance i Saša Mančić, priloživši sve potrebne dokumente. Nakon uvida u poslanu dokumentaciju podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je Ksenija Mance rođena 1952. godine u Vrbovskom. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Crikvenici, upisuje engleski jezik i književnost i njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1977. godine. 1990. upisuje poslijediplomski studij amerikanistike u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, koji zbog bolesti mora prekinuti. Poslijediplomski studij amerikanistike nastavila je u Zagrebu ove godine.

Još tijekom studija pristupnica se usavršavala u inozemstvu (dobila je stipendiju za Göttingen 1971. i za Rostock 1975.), što je nastavila i po završetku studija (Perugia 1978.; Trier i Wittlich 1980., Frankfurt 1982., Aberdeen i London 1987.) Sudjelovala je i na brojnim seminarima za profesore engleskog jezika u Crikvenici, a pohađala je i seminare iz talijanskog jezika u Trstu (1978.-1989.)

Pristupničina nastavna djelatnost uključuje bogato nastavno iskustvo u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi. Godine 1978. radila je kao profesor engleskog jezika u Centru usmjerenog obrazovanja za kadrove u zdravstvu, a od 1978. do 1990. kao profesor njemačkog i engleskog jezika u Centru za obrazovanje na talijanskom jeziku. Od 1988. do 1990. radila je na Tehničkom fakultetu u Rijeci kao predavač za njemački jezik u dopunskom radnom odnosu, a od 1990. do danas na istom fakultetu kao predavač za njemački i engleski jezik. Od 1996. pristupnica radi i na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje održava Jezične vježbe na Odsjeku za germanistiku. Izradila je nastavni program i materijale za spomenute kolegije, među kojima posebno izdvajamo skripta za studente Brodogradnje.

Ksenija Mance vrlo je aktivna i u stručnoj djelatnosti. Sudjelovala je s referatima na brojnim stručnim i znanstvenim skupovima, od kojih izdvajamo savjetovanja Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku u Zagrebu i Opatiji, te međunarodni simpozij XII Internationale Tagung Der Deutschlehrerinnen und Deutschlehrer, koji je održan u Luzernu, u Švicarskoj, u kolovozu ove godine. Objavila je pet stručnih radova i dva prijevoda na engleski jezik.

Od ostalih stručnih aktivnosti izdvajamo prevođenje za Zavod za elektrotehniku Tehničkog fakulteta u Rijeci, lekture njemačkih i engleskih tekstova, te iskustvo simultanog prevođenja za Hrvatsku poštu i telekomunikacije. Članica je KDV – Hrvatskog društva njemačkog jezika i kulturne udruge “Nova Akropola”.

Objavljeni radovi:

1. Hibridne imeničke složenice (1997.), Tekst i diskurs (Zbornik radova sa savjetovanja Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku) Zagreb, str. 285-293.

Autorica Ksenija Mance u ovom radu analizira hibridne imeničke složenice s različitim tipovima kombinacija njemačkih i engleskih elemenata. Analiza se temelji na korpusu od 164 imenice iz devet brojeva uglednog njemačkog časopisa Elektrizitätswirtschaft, Zeitschrift der Vereinigung Deutscher Elektrizitätswerke VDEW iz 1996. i 1997. godine. Autorica je složenice prema njihovoj strukturi podijelila u sedam skupina, a zatim ih je analizirala prema ortografskim, fonološkim, morfološkim, semantičkim i sintaktičkim kriterijima.

Ocjenjujemo da je rad precizan prilog analizi termina suvremenog njemačkog jezika iz područja tehnike, tehnologije i znanosti. Može biti vrlo koristan studentima, stručnjacima i prevoditeljima koji dolaze u doticaj s tekstovima tehničkih struka.

2. Political Correctness (1998.) Jezična norma i varijeteti (Zbornik radova sa savjetovanja Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku), Rijeka, str. 317-323. Pregledni članak.

U ovome članku autorica se bavi vrlo aktualnim socio-kulturološkim i jezičnim fenomenom “political correctness”, koji zadire u mnoga područja američkog, a sve više i europskog društvenog života. Istraživanje se temelji na korpusu prikupljenom iz izdanja američkog tjednika Newsweek u razdoblju od 1990. do 1998. godine. Pojam “political correctness” definiran je i analizirana su osnovna obilježja te pojave, uz brojne zanimljive primjere iz svakodnevnog, osobito novinskog jezika.

Riječ je o korisnom tekstu, koji će biti zanimljiv svima koji se na bilo koji način bave suvremenim engleskim jezikom, osobito sa semantičkog i kulturološkog motrišta. Jednako će biti zanimljiv i praktičarima – nastavnicima i prevoditeljima.

3. Čavrljanje o čavrljanju (1999.) Teorija i mogućnost primjene pragmalingvistike (Zbornik radova sa savjetovanja Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku), Zagreb - Rijeka, str. 479-489. Stručni članak.

U ovom radu autorica analizira small talk, prije svega u njemačkom jeziku. Kao korpus poslužili su intervjui u dvadesetak brojeva tjednika koji pripadaju njemačkom žutom tisku iz 1999. godine. Primjeri su podijeljeni prema jezičnim figurama. Autorica vrlo uspješno dokazuje jezičnu kreativnost u njemačkom svakodnevnom komuniciranju. Kreativnost svjedoči o visokom stupnju jezične svjesnosti u suvremenoj njemačkoj govornoj zajednici.

Ovaj rad pogađa bilo vremena i na zanimljiv način ilustrira izrazitu jezičnu kreativnost u suvremenom njemačkom svakodnevnom jeziku. Koristan je za teoretičare i praktičare.

4. Shipbuilding. Dodatni materijali (skripta) za engleski jezik, Tehnički fakultet Rijeka, smjer brodogradnja. 31 str. Stručni rad.

Autorica Ksenija Mance sastavila je i prikupila niz tekstova na engleskom jeziku iz područja brodogradnje, koji služe kao dodatni materijali za nastavu engleskog jezika na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Tekstovi obuhvaćaju teme kao što su povijest brodogradnje, vrste brodova, gradnja brodova, dijelovi broda i brodogradilišta, porinuće, te uporaba računala u brodogradnji. Tekstovi su popraćeni pitanjima i zadacima za vježbu.

Riječ je o korisnom materijalu za nastavu i učenje jezika struke, kojim se na zanimljiv i pregledan način može upotpuniti i usavršiti poznavanje stručne terminologije na engleskom jeziku iz područja brodogradnje.

5. Ksenija Mance objavila je i nekoliko prijevoda:

Monografija Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (2000.),10 str. prijevoda na engleski.

Šimunić, J. (1995.) “Modular Structure of Stochastic Process Information for Power System Control”, Journal of Computing and Information Technology (CIT), University of Computing Centre, Zagreb. str. 279-290. (12 str. prijevoda na engleski).

Nastavni program i plan sveučilišnog studija strojarstva i elektrotehnike za Sveučilišni vodič na engleskom jeziku (University Guidebook), Tehnički fakultet, Rijeka, 1999.-2000. 10 str. prijevoda na engleski.

Ostali (neobjavljeni) radovi:

Učitelj, svijest i savjest multimedijalne nastave, referat na Savjetovanju Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Izazovi na početku 21. stoljeća, održanom u Rijeci 2000.

Landeskunde – Fremdbild und Eigenbild. Rad je predstavljen samo u obliku materijala u Sekciji 14 na simpoziju XII. Internationale Tagung der Deutschlehrerinnen und Deutschlehrer, Luzern 2001.

Tema “Cjeloviti doživljaj materije i duha” u pjesništvu i znanosti. Rad je prihvaćen za objavljivanje u časopisu za filologiju Riječ Hrvatskog filološkog društva u Rijeci.

Objavljene lekture:

Lektor za engleski jezik Zbornika Znanstvenog savjeta za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rijeka, 1994

Lektor za njemački jezik Zbornika Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Rijeka, 1994.

Uz to je prevodila na njemački jezik nastavne planove za dodiplomski studij strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike, a radila je i na mnogim drugim prijevodima i lekturama znanstvenih članaka.

Pristupnica Saša Mančić rođena je u Rijeci 1965. godine, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1993. godine diplomirala je engleski jezik i književnost, te njemački jezik i književnost. Ove je godine upisala poslijediplomski studij iz književnosti (kulturalni smjer).

Što se tiče stručnog usavršavanja, pristupnica je tijekom 1998. upućena od strane Ministarstve prosvjete i sporta u British Council Summer School, gdje se pobliže upoznaje s metodom rada NLP i potom održava brojna predavanje po stručnim seminarima i skupovima u organizaciji Ministarstva i HUPE-a kojeg je član i predsjednik grupe s posebnim interesom.

Pristupnica je 1995. godine položila ispit za sudskog tumača za njemački i engleski jezik.

Godine 2001. hospitirala je u gimnaziji u Straubingu u Njemačkoj i prisustvovala seminarima u Bonn-u i u Köln-u (Institut Konrad Adenauer).

Saša Mančić ima 12 godina radnog staža od kojega veći dio u prosvjeti. Prve četiri godine radi u turizmu i privatnim školama stranih jezika, a zadnjih nekoliko godina radi kao predavač za engleski i njemački jezik u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci.

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da pristupnica Ksenija Mance udovoljava uvjetima za izbor u višeg predavača za engleski i njemački jezik na Tehničkom fakultetu u Rijeci jer udovoljava uvjetima propisanima člankom 80, stavkom (2) ZVU, t.j. ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnoga iskustva u struci, i udovoljava zahtjevima Rektorskog zbora, t.j. dokazala je sklonost prema nastavnome radu svojom dosadašnjom nastavnom i stručnom djelatnošću u zvanju predavača i ima više od pet objavljenih stručnih radova.

Saša Mančić udovoljava uvjetima propisanim člankom 80, stavak (1) ZVU za predavača za engleski jezik jer ima više od tri godine iskustva u nastavi engleskog jezika. Uz to predloženica pokazuje očitu sklonost prema nastavnom radu i želju za daljnjim usavršavanjem.

Povjerenstvo:

mr.sc. Nataša Pavlović, viši lektor

mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor

mr.sc. Marija Lűtze Miculinić, viši lektor

Davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u

nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno

područje humanističkih znananosti, polje jezikoslovlje

Zagreb, 15.studenog 2001.

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 19. rujna 2001., temeljem članka 94. Zakona o visokim učilištima i članka 93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Na natječaj objavljen u Novom listu 15. srpnja 2001. godine za izbor u zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik koji je raspisao dekan Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, temeljem odredbi članka 92. Zakona o visokim učilištima, prijavile su se u propisanom roku mr. sc. Jadranka Braut i Saša Mančić, priloživši sve potrebne dokumente. Nakon uvida u poslanu dokumentaciju podnosimo slijedeće

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Jadranka Braut rođena je 18.05.1942. godine u Sisku.

Obrazovanje:

1961.-1966.: Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zagrebu: Engleski jezik i književnost i Talijanski jezik i književnost.

1988.-1990.: Sveučilište u Zagrebu, Interuniverzitetski centar za poslijediplomske studije u Dubrovniku: Poslijediplomski studij Amerikanistike.

Posebne kvalifikacije i usavršavanje:

1971.: Položen stručni ispit za profesora srednje škole, Zagreb;

1974.: Pohađala tečaj i položila ispit za strane nastavnike engleskog jezika pri Davies’s School of English u Londonu;

1986.: Položen ispit za sudskog tumača.

Seminari za permanentno usavršavanje nastavnika:

1984.: Ljetna škola za andragoške kadrove, Pula;

1985.: Metodika poučavanja stranih jezika, Zagreb;

1986.: Učenje engleskog u kontekstu – seminar u Crikvenici

1986.: Metode pouke, Jezične strukture, Andragoški centar Pula;

1994.: Metode pouke i struka engleskog jezika, USIS, Zagreb;

Pohađala različite seminare o učenju engleskog za potrebe struke.

Radno iskustvo:

1967.-1973.: radila kao nastavnik engleskog jezika u osnovnoj školi “Vladimir Gortan” u Rijeci;

1973.-1986. radila kao predavač engleskog jezika i kao voditelj Centra za strane jezike pri Narodnom sveučilištu u Rijeci;

Od 1987. zaposlena na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci kao predavač za kolegij engleski jezik na dodiplomskim sveučilišnim i stručnim studijima strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike.

Funkcije: Predstojnik Zavoda za opće programske osnove,

voditelj Katedre za strane jezike,

član Povjerenstva za nastavu,

predstavnik predavača u Fakultetskom vijeću.

Radovi:

Magistarski rad pod naslovom “Amerika u Omišlju: Materijalna i duhovna prisutnost američke civilizacije u tipičnoj iseljeničkoj sredini”, Zagreb, 1997.

Od stručnih radova, pristupnica je kao koautor sa Ksenijom Juretić napisala Tečaj brzog učenja engleskog jezika (D.I.Y./ Do It Yourself) koji je izišao kao knjiga i kaseta u izdanju Dušević & Kršovnik d.o.o. Rijeka, 1994. Knjiga se sastoji od dvadeset lekcija, a svaka od njih sastoji se od uvoda, dijaloga i razrade gramatičkih struktura, iza kojih slijede vježbe s rješenjima. Na kraju knjige slijedi dodatak s pregledom gramatike i nepravilnim glagolima. Autorice koriste uz svaku lekciju poznate uzrečice koje su tematski povezane uz lekciju i na taj se način obogaćuju šture strukture svakodnevnog govora. Korisniku se nudi osnovni kostur, i motivira ga se na daljnje temeljitije učenje jezika.

Pregled gramatike autorica J. Braut i K. Juretić u englesko-hrvatskom i hrvatsko-engleskom rječniku autora Kalogjera B, Kudiš N. u izdanju Dušević i Kršovnik, 1996. daje konciznu sliku engleskih struktura uz sliku i pojašnjenje na engleskom i hrvatskom jeziku. Taj je pregled preslikana gramatika Tečaja brzog učenja engleskog jezika koji je izišao dvije godine ranije.

Stručni članak pod naslovom Obilježja i važnost pisanja sažetaka članaka, koji je izišao u časopisu Strojarstvo, Časopis za teoriju i praksu u strojarstvu, Zagreb, siječanj–travanj 1998., str. 45-49., govori o bitnim značajkama sažetaka i novom pristupu pisanju, osobito znanstvenih radova. Autorica naglašava potrebu pisanja jednostavnim i razumljivim jezikom čak i kad se radi o najsloženijim temama. Uz korisne opće savjete o pisanju sažetaka, autorica nabraja potrebne fraze i leksik koji je specifičan za pisanje sažetaka.

U stručnom članku pod naslovom “Nastavnik ELT-a suočen s problemima primjene ESP-a, koji je izišao u Engineering Review, Vol. 18, Znanstveni časopis za nove tehnologije u strojarstvu, brodogradnji i elektrotehnici, Rijeka, str. 93-100., govori se o nastavi engleskog za potrebe struke za razliku od engleskog za opće svrhe. Autorica naglašava potrebu da se jezik stavi u funkciju pismene ili usmene komunikacije struke. Detaljno obrađuje različitost leksika i naglašava potrebu da se releventne informacije iz znanstvenih i stručnih teksova učine dostupnim širokoj publici. Članak je paralelno pisan na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Prijevodi: (ukupno 22 str.)

Mr. sc. Braut prevela je uvod i veći broj sažetala monografije Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci povodom 40. obljetnice rada fakulteta, Rijeka 2000.

Pristupnica je lektor za engleski jezik Zbornika Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, god. 10, 12 i 13. Uz to je prevela na engleski nastavne planove za dodiplomski studij strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike, a radila je i na mnogim drugim prijevodima i lekturama znanstvenih članaka.

Saša Mančić rođena je u Rijeci 3.08.1965. godine.

Obrazovanje:

1993. stekla diplomu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao profesor njemačkog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti.

Radno iskustvo: Ima 12 godina radnog staža od kojega veći dio u nastavi. Prve četiri godine radi u turizmu i privatnim školama stranih jezika,a zadnjih nekoliko godina kao predavač za engleski i njemački jezik u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci.

Seminari i stručno usavršavanje:

Tijekom 1998. upućena je od strane Ministarstva prosvjete i sporta u British Council Summer School, gdje se pobliže upoznaje s metodom rada NLP i potom održava brojna predavanja po stručnim seminarima i skupovima u organizaciji Ministarstva i HUPE-a kojeg je član, a predsjednik je sekcije za grupe s posebnim interesom.

Godine 2001. hospitirala je u gimnaziji u Straubingu u Njemačkoj i prisustvovala seminarima u Bonn-u i u Koln-u (Institut Konrad Adenauer).

Ove je godine upisala poslijediplomski studij iz književnosti (kulturalni smjer).

Prema gore izloženom, a na temelju uvida u dokumentaciju, stručno povjerenstvo smatra da predloženica mr. sc. Jadranka Braut udovoljava uvjetima za izbor u višeg predavača za engleski jezik na Tehničkom fakultetu u Rijeci. Ona ima dugogodišnje radno iskustvo kao predavač na tom istom fakultetu, gdje je mnogo učinila za unapređenje nastave engleskog jezika. Osim magisterija, objavljeni tečaj engleskog jezika, dva stručna članka, prijevodi na engleski sažetaka i članaka tehničke struke, kao i nastavnih planova dodiplomskog studija strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike, svjedoče o njenoj stalnoj stručnoj aktivnosti.

Saša Mančić udovoljava uvjetima za predavača za engleski jezik jer ima više od tri godine iskustva u nastavi engleskog jezika. Uz to predloženica pokazuje očitu sklonost prema nastavnom radu i želju za daljnjim usavršavanjem.

mr.sc. Marija Marušić, viši lektor

mr. sc. Vesna Beli, viši lektor

Jasenka Šafran,viši lektor

Znanstveno-nastavno vijeće imenovalo nas je na sjednici od 17.5.2001. u komisiju za ponovni izbor prof. dr. sc. Velimira Petrovića u zvanje redovnog profesora za njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Prof. dr. sc. Velimir Petrović izabran je godine 1995. u zvanje redovnog profesora. O njegovu životu i djelatnosti izvještava komisija prilikom njegova prvog izbora u zvanje redovnog profesora godine 1995. sljedeće:

Prof. dr. sc. Velimir Petrović diplomirao je najprije god. 1958. na Višoj pedagoškoj školi u Nišu njemački i srpskohrvatski, zatim je god. 1963. diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu studijsku grupu Njemački jezik i književnost (srpsko-hrvatski i engleski kao pomoćne predmete), god. 1969. na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu ruski jezik i književnost, god. 1973. završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postdiplomski studij lingvistike s posebnim obzirom na njemački jezik (magistarski rad “Zur Satzmelodie bei Heinrich Mann”) i god. 1981. stekao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorat s disertacijom Temporale Satzangaben im Serbokroatischen und Deutschen.

Kao nastavnik njemačkog jezika radio je od 1958. do 1962 na osnovnoj školi u Valjevu (gdje je predavao i engleski), zatim kraće vrijeme kao nastavnik engleskog jezika na osnovnoj školi u Osijeku, od 1962. do 1971. kao nastavnik njemačkog jezika na gimnaziji “Braća Ribar” u Osijeku (gdje je predavao i ruski), od 1971. do 1978. kao predavač njemačkog jezika na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i od 1978. do danas kao nastavnik njemačkog jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Kao sveučilišni nastavnik prof. Petrović je predavao na Ekonomskom fakultetu njemački privredni jezik i poslovno dopisivanje, a na Pedagoškom fakultetu, najprije u zvanju višeg predavača, zatim docenta i izvanrednog profesora, držao predavanja, vježbe i seminare iz morfologije, sintakse, tvorbe riječi i interpunkcije u suvremenom njemačkom jeziku te iz opće lingvistike i lingvistike teksta. Ove školske godine vodi još i dva seminara na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Pečuhu.

Od godine 1995. do danas prof. Petrović nastavio je svoj rad kao profesor njemačkog jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje drži predavanja, seminare i vježbe iz sintakse suvremenog njemačkog jezika, leksikologije, opće lingvistike teksta i njemačkog pravopisa za studente germanistike, a predavao je i na postdiplomskom studiju lingvistike (kroatistika). Rezultat nastavne djelatnosti i mentorskog rada sa studentima su dva udžbenika: “Einführung in die Syntax des Deutschen“ i „Einführung in die Linguistik für Germanisten“. Specijalno područje znanstvene aktivnosti prof. Petrovića je proučavanje osječkog njemačkog jezika. Rezultat tog rada je monografija “Essekerisch. Das Osijeker Deutsch” i još tri članka posvećena tom pitanju. U razdoblju od zadnjeg izbora sudjelovao je na tri znanstvena skupa: 1998. na VI. znanstvenom skupu “Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu” s referatom “Obilježja osječkog njemačkog narječja”, 1999. na Sveučilištu u Augsburgu “Universitätsreform in Lehre und Forschung” s referatom “Essekerische Texte als soziokulturelle Momentaufnahmen“ i 2000. na Filozofskom fakultetu u Pečuhu „Gesprochene und geschriebene deutsche Stadtsprachen in Südosteuropa und ihr Einfluss auf die regionalen deutschen Dialekte“ s referatom “Das Verb im Osijeker Deutsch”.

U razdoblju od zadnjeg izbora prof. Petrović objavio je tri knjige i tri članka: „Einführung in die Syntax des Deutschen“ je sveučilišni udžbenik koji germaniste uvodi u teoriju valentnosti i nju spretno povezuje sa spoznajama tradicionalne gramatike. Teorija je uvijek potkrijepljena brojnim primjerima, a savladano gradivo se utvrđuje dobro odabranim zadacima za vježbu. Knjiga sadrži bogatu bibliografiju, a lakše snalaženje u tekstu omogućuje iscrpni registar.

Drugi sveučilišni udžbenik „Einführung in die Linguistik für Germanisten“ (u vrijeme prijave kandidata još u tisku, u međuvremenu je objavljen) obuhvaća zaista sve što je u današnjoj općoj lingvistici i u germanističkoj lingvistici relevantno. Od razmatranja predmeta lingvistike, jezičnog znaka, komunikacije, tipologije jezika i rasprostranjenosti jezičnih familija do svih dijelova gramatike i tipova gramatika. Čitava se knjiga temelji na najnovijim spoznajama, pisana je veoma stručno i vrlo lijepim njemačkim jezikom. Vježbe i pitanja (udžbenik je zamišljen kao radna knjiga) odabrani su spretno i s mnogo duha, tako da, na prvi pogled suhoparna disciplina, zaokuplja interes i onoga koji to sve već zna. Na kraju su dodani glosar, popis literature i izvori upotrebljenih tekstova. Osobito je koristan glosar jer sadrži sve pojmove suvremene lingvistike i njihovo kratko objašnjenje.

Znanstveno najvažnija publikacija prof. Petrovića u proteklom razdoblju (u vrijeme prijave kandidata još u tisku, u međuvremenu objavljena) je njegova monografija “Essekerisch. Das Osijeker Deutsch”. Premda je ime Velimira Petrovića navedeno samo kao ime redaktora knjige, njegov udio u autorstvu daleko nadmašuje ono što je obično dužnost i zadaća redaktora. U prvom dijelu knjige, “Essekerisch als Forschungsobjekt”, u kojem se nekoliko lingvista bavi pojedinim problemima osječkog njemačkog jezika, prof. Petrović je od 180 stranica teksta sam napisao dvije trećine. To je i centralni lingvistički dio knjige. U prvom prilogu „Essekerisch im Überblick“ Velimir Petrović najprije daje kratak povijesni pregled, a onda i sažetu gramatiku osječkog njemačkog. Upravo je začuđujuća sposobnost autora da na tako ograničenom prostoru dade iscrpnu i korektnu gramatiku jednog idioma, koja seže od fonetskog opisa, morfologije i sintakse do najvažnijih leksičkih karakteristika. U drugom svojem prilogu “Kroatische Einflüsse im Essekerischen“ prof. Petrović opisao je hrvatski element u osječkom njemačkom a u trećem prilogu “Die essekerische Sprechart – kulturno dobro grada Osijeka” stavio je u prvi plan svojeg razmatranja literarne tekstove pisane na osječkom narječju i njihovo značenje kao ogledalo kulture življenja i životne filozofije običnih građana Osijeka. Drugi dio knjige donosi autentične tekstove pisane na osječkom njemačkom. I u tom dijelu knjige prof. Petrović obavio je golemi lingvistički posao. Trebalo je sve tekstove komentirati jer osječki njemački je za njemačke izvorne govornike i za hrvatske čitatelje koji znaju njemački strani jezik, a poteškoća je još i u tome da je pun stranih riječi koje bez stručnog objašnjenja nisu razumljive. Zbog toga je za razumijevanje osječkog njemačkog potreban rječnik, i taj rječnik sastavio je Velimir Petrović, i to je treći dio knjige „Wörterverzeichnis des Essekerischen“.

Svojom knjigom o osječkom njemačkom Velimir Petrović je spasio od zaborava jezik osječkih Njemaca koji je jugoslavenski komunistički režim nakon genocida nad Nijemcima 1945. zabranio i koji od onda malobrojni preostali izvorni govornici nisu više upotrebljavali u javnoj komunikaciji. Treba posebno spomenuti da je prof. Petrović nakon osnutka slobodne Hrvatske pronašao još malobrojne, ostarjele osječke Nijemce i zabilježio njihov govor tako da je bilo moguće da se taj jezik i točno fonetski opiše.

Tri znanstvena članka “Die essekerische Sprechart – dojmljiv odraz osječke stvarnosti”, “Zu den Merkmalen des Essekerischen” i “Obilježja osječkog njemačkog narječja” objavljena su u razdoblju od 1966. do 1999. i predstavljaju predradnje za monografiju “Essekerisch. Das Osijeker Deutsch” tako da ih ne treba posebno predstavljati.

Iz radne biografije i objavljenih radova se vidi da je profesor Velimir Petrović već četrdeset godina prisutan u našoj germanistici, od toga je trideset godina proveo kao visokoškolski nastavnik u Osijeku. Svojim ranijim radovima dao je značajan prilog kontrastivnim istraživanjima, osobito na području sintakse, a oduvijek se u njegovu radu vidjela težnja za unapređenjem nastavne prakse za koju je napisao niz udžbenika i priručnika. Odlično lingvistički obrazovan mogao se posvetiti različitim područjima koja zadiru u germanistiku, pa je tako u svojem najnovijem radu “Essekerisch. Das Osijeker Deutsch” dao vrijedan prilog njemačkoj dijalektologiji. Njegovi su radovi pretežno pisani na njemačkom jeziku da bi na taj način bili dostupni međunarodnoj germanističkoj kritici, a o njegovu ugledu izvan Hrvatske svjedoči i činjenica da je njegov “Uvod u sintaksu njemačkog jezika” objavljen u Pečuhu, a “Osječki njemački” u Beču.

Predlažemo da se prof. dr. sc. Velimir Petrović ponovno izabere u zvanje redovnog profesora.

Zagreb, 6.11.2001.

prof. dr. sc. Stanko Žepić

prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi

prof. dr. sc. Damir Kalogjera

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u komisiju za izbor predavača za predmet Njemački jezik na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Večernjem listu” 6. 3.2001. javile su se kandidatkinje Gordana Ćalić, Lidija Flegar-Jukić, Zdenka Mandekić i Branka Vrnoga.

Gordana Ćalić rođ. Dubaić završila je studij germanistike i anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. godine. Od 1995. radi kao nastavnik na O.Š. “Kralj Tomislav” u Zagrebu. Kandidatkinja nije priložila nikakve stručne radove. Navodi da je upisana na poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo konstatira da Gordana Ćalić ispunjava uvjete iz čl.80 Zakona o visokim učilištima i minimalne uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje predavača za njemački jezik.

U Zagrebu, 10.10.2001.

dr. sc. Mirko Gojmerac

Andrea Šupih-Kvaternik,

Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u komisiju za izbor predavača za predmet Njemački jezik na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Večernjem listu” 6. 3.2001. javile su se kandidatkinje Gordana Ćalić, Lidija Flegar-Jukić, Zdenka Mandekić i Branka Vrnoga.

Lidija Flegar-Jukić završila je studij germanistike i etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine. U prijavi na natječaj navodi zaposlenje na školi stranih jezika “Svjetski jezici” u Zagrebu od 1993. godine, međutim kako je diplomirala 21.12.1999. stručno povjerenstvo smatra da Lidija Flegar-Jukić nema tri godine radnog iskustva u struci (čl. 80 ZVU) i ne udovoljava uvjetima natječaja.

U Zagrebu, 10.10.2001.

dr. sc. Mirko Gojmerac

Andrea Šupih-Kvaternik,

Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u komisiju za izbor predavača za predmet Njemački jezik na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Večernjem listu” 6. 3.2001. javile su se kandidatkinje Gordana Ćalić, Lidija Flegar-Jukić, Zdenka Mandekić i Branka Vrnoga.

Zdenka Mandekić, rođ. Hedl, završila je studij germanistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. godine. Ima 24 godine radnog iskustva kao profesor njemačkog jezika na nekoliko osnovnih i srednjih škola te godinu dana kao predavač (vanjski suradnik) na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Koautorica je udžbenika za strukovne škole “Deutsch für den Beruf I i II“

Stručno povjerenstvo konstatira da Zdenka Mandekić ispunjava uvjete iz čl. 80 ZVU i minimalne uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje predavača za njemački jezik.

U Zagrebu, 10.10.2001.

dr. sc. Mirko Gojmerac

Andrea Šupih-Kvaternik,

Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u komisiju za izbor predavača za predmet Njemački jezik na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Večernjem listu” 6. 3.2001. javile su se kandidatkinje Gordana Ćalić, Lidija Flegar-Jukić, Zdenka Mandekić i Branka Vrnoga.

Branka Vrnoga, rođ. Milčić, završila je studij Njemačkog jezika i književnosti i Jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine. Radila je kao prevoditelj u nekoliko tvrtki i kao profesor njemačkog jezika u školama stranih jezika te na II ekonomskoj školi u Zagrebu. Od stručnih radova kandidatkinja navodi prijevod proznih minijatura K.H. Waggerla pod naslovom “Drage stvari”.

Stručno povjerenstvo konstatira da Branka Vrnoga ispunjava uvjete iz čl. 80 ZVU i minimalne uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje predavača za njemački jezik.

U Zagrebu, 10.10.2001.

dr. sc. Mirko Gojmerac

Andrea Šupih-Kvaternik,

Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je 17.9.2001. u stručno povjerenstvo za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za predmet Njemački jezik na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen 20.6.2001. u “Glasu Slavonije” prijavila se Mirna Hocenski-Dreiseidl, predavač na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Kandidatkinja je prijavi na natječaj priložila životopis, popis stručnih radova i radove.

Iz spomenutih priloga proizlazi da Mirna Hocenski-Dreiseidl ima preko deset godina radnog iskustva u struci, od toga nekoliko godina kao predavač na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i na Visokoj ekonomskoj školi u Požegi. Iz prijave nije moguće utvrditi kad je kandidatkinja izabrana u zvanje predavača. Iz natječajnog materijala može se zaključiti da kandidatkinja ima odgovarajuću stručnu spremu, više od pet godina radnog iskustva u struci, četiri objavljena stručna rada i nekoliko prijevoda koji se mogu smatrati ekvivalentom jednog stručnog rada te da prema tome ispunjava uvjete za izbor u zvanje višeg predavača.

U Zagrebu, 10.10.2001.

dr. sc. Mirko Gojmerac

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi

dr. sc. Stanko Žepić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo nas je na sjednici od 26. veljače 2001. u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje grana germanistika za Njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Glasu Slavonije” 5.2.2000. javile su se dvije kandidatkinje, Silvija Berkec i Snježana Babić.

Silvija Berkec završila je 1985. studij njemačkog i engleskog jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Od 1985. do 1987. radila je kao prevoditelj u RO “Sloga” u Slavonskoj Požegi, od 1987. do 1989. kao nastavnik njemačkog i engleskog jezika u Radničkom sveučilištu “Božidar Maslarić” u Osijeku, a od 1989. do 1993. u Otvorenom sveučilištu u Osijeku. Godine 1992. odlazi u Njemačku, gdje do 1995. povremeno radi kao nastavnik njemačkog jezika na tečajevima za odrasle. Za lektora za njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku izabrana je 1.3.1995.

Sudjelovala je na nekoliko seminara za stručno usavršavanje u Njemačkoj i Austriji te na znanstvenim skupovima u našoj zemlji. Zajedno s mr. Gregorom Chudobom održala je referat na simpoziju u Grazu u Austriji te jedno predavanje u Osijeku.

Stručno povjerenstvo konstatira da pristupnica Silvija Berkec ispunjava zakonske uvjete za reizbor u nastavno zvanje lektora jer je priložila jedan stručni rad i još nekoliko prijevoda koji se ukupno mogu smatrati ekvivalentom još jednog stručnog rada. Predlažemo stoga da se Silvija Berkec ponovno izabere za lektora za njemački jezik na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku.

Zagreb, 2.5.2001.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

mr. sc. Marija Lütze-Miculinić, viši lektor

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u komisiju za izbor lektora ili višeg lektora za njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj se javila Snježana Babić.

Kandidatkinja je godine 1994. završila na Pedagoškom fakultetu u Osijeku studij engleskog i njemačkog. Kao apsolvent radila je godinu dana u osnovnoj školi “A. Cesarec” u Ivankovu, a nakon diplome kao lektor za njemački jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Godine 1995. sudjelovala je na seminaru “Wirtschaftsdeutsch” u Jeni i 1999. na seminaru “ Alternative Methoden im Fremdsprachenunterricht” u Grazu.

Objavila je dva stručna rada: Igre u nastavi stranog jezika. U: Život i škola 1999. i Sugestopedija u nastavi stranog jezika. U: Život i škola 2000. U proteklom razdoblju objavila je četiri prijevoda u ukupnom opsegu od 60 kartica.

Uz svoj nastavni rad Snježana Babić sudjeluje u radu na novom nastavnom planu i programu za kolegij “Njemačke jezične vježbe”.

Iz Navedenog se vidi da kandidatkinja ispunjava uvjete za izbor u zvanje višeg lektora.

Zagreb, 20.12.2001.

dr. sc. Stanko Žepić

mr. sc. Marija Lütze-Miculinić

dr. sc. Maja Häusler

Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u komisiju za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje za predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu. Podnosimo ovaj

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 15. rujna 2000. javio se Tihomir Engler. Kandidat je završio godine 1990. studij filozofije i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još kao apsolvent radio je na Elektrotehničkoj školi u Varaždinu i na Osnovnoj školi u Varaždinu, nakon toga kao prevodilac u firmi “Consult Invest”. Od 1966. radi kao predavač za njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.

Za potrebe nastave na Učiteljskoj školi u Čakovcu sastavio je Skripte iz morfologije i sintakse njemačkog jezika koje se upotrebljavaju kao obavezan nastavni materijal i na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Priložio je popis knjiga i kraćih članaka koje je u toku svog prevodilačkog rada preveo na hrvatski ili njemački . U svojoj nastavnoj djelatnosti bio je i mentor pri izradi nekoliko diplomskih radova iz njemačkog jezika i s područja kulture i civilizacije njemačkog govornog područja. U suradnji s Pedagoškom akademijom u Zagrebu sudjelovao je u izradi prijedloga programa za izborni predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu.

Popis prijevoda (tri knjige i 26 članaka) do prvog izbora i prijevodi objavljeni od izbora do danas (knjiga i 6 članaka) kao i skripte: Morfološke vježbe iz njemačkog jezika i Vježbe iz sintakse njemačkog jezika kvalificiraju kandidata za izbor u zvanje višeg predavača pa stoga i predlažemo da se u to zvanje izabere.

Zagreb, 4.6.2001.

dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.

dr. sc. Maja Häusler, doc.

dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red prof.

^{REPUBLIKA HRVATSKA}

^{SVEUČILIŠTE U ZAGREBU}

^{Filozofski fakultet}

^{FAKULTETSKOM VIJEĆU}

^{Ivana Lučića 3}

^Zagreb

^{PREDMET: Dr. sc. Marija Riman}

^{Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za izbor u}

^{znanstveno-nastavno zvanje}

^{Na sjednici od 18. lipnja o.g. Fakultetsko vijeće Sveučilišta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo u sastavu:}

^{1. dr. sc. Eva Sedak, Muzička akademija u Zagrebu, predsjednica}

^{2. dr. sc. Nikša Gligo, Muzička akademija u Zagrebu, član}

^{3. dr. sc. Vladimir Biti, Filozofski fakultet u Zagrebu, član}

^{za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija, za muzikološke predmete na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Povjerenstvo podnosi sljedeće}

^IZVJEŠĆE

^{Na Natječaj što ga je Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci objavio u Novom listu od 1. veljače 2001. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, grana muzikologija, za muzikološke predmete, javila se kao jedina pristupnica dr. sc. Marija Riman, viši predavač na Filozofskom fakultetu u Rijeci.}

^{Prijavi na Natječaj pristupnica je priložila svu propisanu dokumentaciju. Uvidom u istu, stručno povjerenstvo utvrđuje kako slijedi:}

^ŽIVOTOPIS

^{Marija Riman, po narodnosti i državljanstvu Hrvatica, rođena u Rijeci 3. svibnja 1946. godine, osnovno je i srednje glazbeno obrazovanje stekla u Rijeci. Istovremeno završila je srednju ekonomsku školu. Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirala je 1973. godine na Odsjeku za glazbenu teoriju i na Odsjeku za dirigiranje i kompoziciju s glavnim predmetom dirigiranje u klasi prof. Mladena Pozajića. Na Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu obranila je 1984. godine radnju pod naslovom Dodekafonski postupci u djelima Borisa Papndopula i time stekla akademski naziv magistra iz oblasti kontrapunkta. Na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu obranila je 2000. godine doktorsku disertaciju pod naslovom Život i djelo hrvatskog skladatelja o. Kamila Kolba i stekla naziv doktora znanosti.}

^{Od 1973. do 1975. godine radila je kao profesor Srednje glazbene škole u Sarajevu, a od 1975. do 1978. kao profesor Srednje glazbene škole u Rijeci.}

^{Od 1978. godine radi kao predavač na Pedagoškoj akademiji / Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a od 1996. kao viši predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci vodeći kolegije: Glazbena kultura i Metodika glazbene kulture na studiju Razredne nastave, te kolegij Osnove glazbene kulture na studiju: Hrvatski jezik i književnost.}

^{U više navrata obnaša dužnost voditelja studija Razredne nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.}

^{Sudjeluje u izradi nastavnih planova i programa kolegija Glazbena kultura i Metodika glazbene kulture na studijskim grupama Razredna nastava na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a u posljednje vrijeme i na izradi plana i programa kolegija pojačanog predmeta Glazbena kultura na Visokoj učiteljskoj školi u Rijeci, za studij Razredna nastava.}

^{Sudjeluje kao voditelj godišnjih seminara iz glazbene kulture učiteljima u Rijeci i Puli.}

^{Od 1980. godine djeluje kao član upravnog vijeća u ustanovi “Ivan Matetić Ronjgov”, gdje je inicirala i sudjelovala u objavljivanju cjelokupnog opusa Ivana Matetića Ronjgova kao recenzent, redaktor, urednik i notograf.}

^{Od 1997. član je Uredničkog vijeća časopisa Sv. Cecilij”, te suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i The Grove Dictionary of Music and Musicians. U 13 dosadašnjih festivala bila je predsjednicom Prosudbene komisije na Festivalu krčkih sopaca u Pinezićima.}

^{Od 1985. do 1990. nosilac je istraživačkog projekta Nedjeljko Karabaić – zapisivač i melograf pri Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a od 1991. do 1996. glavni istraživač projekta Hrvatska glazbena baština u Rijeci pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.}

^{Inicijator je i voditelj znanstvenog skupa Djelo i lik Nedjeljka Karabaića o 70. obljetnici rođenja, u Malinskoj 1994. godine u organizaciji Općine Malinske i Župe Dubašnica na otoku Krku.}

^{Inicirala je i sudjelovala u manifestaciji “Zajc mladima – mladi Zajcu”, natjecanju učenika glazbenih škola 14. XII. 1994. godine u okviru Zajčevih dana u Rijeci.}

^{Sudjelovala je na dva međunarodna muzikološka skupa: Glazbena baština baroka, Varaždin 1994. godine (s temom Barokna glazba u Franjevačkom samostanu na Trsatu), i Sto godina Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 2001. godine (s temom Glazbeno djelo fra Kamila Kolba) i na četiri znanstvena skupa u zemlji: Hrvatska Rijeka, Rijeka 1991. godine (s temom Hrvatska glazbena umjetnost Rijeke), Djelo i lik Nedjeljka Karabaića o 70. obljetnici rođenja, Malinska 1994. godine (s temom Nedjeljko Karabaić – život i djelo), Između moderne i avangarde, Zagreb 1996. godine (s temom Hrvatski glazbenik Mladen Pozajić), te Glazbeni život Požege, Požega 1998. godine (s temom Stvaralaštvo Kamila Kolba).}

^{Objavila je sedam knjiga, (četiri u koautorstvu), 4 znanstvena rada objavljena u zbornicima (jedan u koautorstvu), 27 stručnih radova (9 u koautorstvu).}

^{Za svoj dosadašnji rad primila je mnoga priznanja od kojih izdvajamo najznačajnije:}

^{Nagrada Grada Rijeke, 1997. godine za doprinos u razvitku muzikologije i popularizacije glazbene umjetnosti u Rijeci, te Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 1998. godinu, za područje glazbene umjetnosti i muzikologije (za knjigu: Hrvatski skladatelj o. Fortunat Pintarić).}

^{Članica je Hrvatskog muzikološkog društva i Hrvatskog društva skladatelja.}

^{ZNANSTVENA DJELATNOST I OCJENA}

^{Marija Riman izabrana je u predavača 1978., a u višeg predavača 1996. godine na Pedagoškom, danas Filozofskom fakultetu Svučilišta u Rijeci. Kako je vidljivo iz njenog životopisa, magistrirala je 1983. godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu s radnjom Dodekafonski postupci u djelima Borisa Papandopula. Doktorirala je 2000. godine na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu s disertacijom Život i djelo hrvatskog skladatelja o. Kamila Kolba. U okvirima područja što ih pokriva njezin uži znanstveni interes Marija Riman sudjelovala je u znanstvenim projektima kao glavni istraživač: od 1985. do 1990. projekta Nedjeljko Karabaić, muzikolog i zapisivač pri Pedagoškom fakultetu Svučilišta u Rijeci, a od 1991. do 1996. projekta Hrvatska glazbena baština u Rijeci pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.. Rezultate svojih istraživanja objavljivala je i izlagala na različitim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, uz istodobnu praktičnu prezentaciju većeg dijela pronađene glazbene građe.}

^{Inicijator je i voditelj znanstvenog skupa Djelo i lik Nedjeljka Karabaića o 70. obljetnici rođenja (Malinska, 22. X. 1994.) u organizaciji Općine Malinske i Župe Dubašnica na otoku Krku. (Ostali sudionici: dr. K. Ivanišević, I. Pavačić, D. Prašelj, dr. P. Strčić, L. Ruck, R. Bonifačić, P. A. Kinderić, mr. B. Kukurin).}

^{U ovom izvješću ocjenjujemo ukupno pet knjiga (3 u koautorstvu).}

1. DODEKAFONSKI POSTUPCI U DJELIMA BORISA PAPANDOPULA. Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1988., 1. – 153.

^{Ovaj se rad detaljno bavi jednom od specifičnih pojava u bogatom i raznovrsnom, te po višestrukosti primijenjenih skladateljskih tehnika osebujnom opusu Borisa Papandopula, unutar kojega se i dodekafonija javlja kao slobodno primijenjen skladateljski postupak, nipošto dosljedno razrađen sustav, te kao samo jedan od glazbeno pravopisnih oblika prilagođenih ostvarivanju Papandopulova osnovnog neoklasicističkog estetičkog koncepta. Nakon kraćeg općenitog uvida u Papandopulov opus, autorica svoju tezu dokazuje na reprezentativnom izboru od sedamnaest skladbi, koje podvrgava detaljnom ispitivanju s obzirom na tehničke inačice karakteristične za skladateljevu vrst uporabe dvanaesttonskog niza. Knjiga predstavlja jedan od značajnih doprinosa inače u nas slabije zastupljenog analitičko monografijskog tipa muzikološke literature.}

^{2. HRVATSKI SKLADATELJ O. MIROSLAV GRĐAN. Tiskara Rijeka d.d., Rijeka, 1996., 1. – 360.}

^{Ova je monografija nastala na temelju istraživanja glazbene baštine u samostanskim arhivima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Čine je dva dijela. U prvome autorica se bavi životnim putom Miroslava Grđana (1915.-1945.) franjevca i vrlo plodnog skladatelja, te detaljno ispituje i vrednuje cjelokupni njegov opus na temelju bogate dokumentacije prikupljene terenskim istraživanjima koja uključuju samostanske i državne arhive i knjižnice, te privatne knjižnice. Ovo izvorno znanstveno djelo doprinos je upoznavanju života i rada, do sada vrlo slabo poznatog skladatelja, te ujedno upoznavanju opsega i dosega franjevačke glazbeničke prakse u nas. U drugome dijelu knjige po prvi put je objavljen dio opusa Miroslava Grđana (koautor A.P. Kinderić), čime je obogaćena hrvatska glazbena literatura osobito ona s područja crkvene glazbe.}

^{Knjiga je nagrađena Nagradom Grada Rijeke 1997. godine za doprinos u razvitku muzikologije i popularizacije glazbene umjetnosti u Rijeci.}

^{3. MJEŠOVITI ZBOROVI KAMILA KOLBA. Tiskara Rijeka d.d., Rijeka, 1996., 1.- 434.}

^{Pored osnovnih biografskih podataka o Kamilu Kolbu u prvome se dijelu knjige donosi dokumentacija o njegovim skladbama za mješovite zborove. Autorica ocjenjuje Kolbove skladateljske postupke u ovom dijelu opusa, te donosi abecedni popis skladbi obogaćen velikim brojem relevantnih podataka prikupljenih dalekosežnim terenskim istraživanjem. U drugom se dijelu knjige (koautor A.P. Kinderić) objavljuje dio skladateljevog opusa za mješovite zborove a cappella i uz pratnju. Knjiga je doprinos proučavanju života i djela hrvatskog skladatelja i doprinos je sagledavanju hrvatske glazbene baštine napose one duhovne, dok objavljene skladbe predstavljau obogaćenje glazbene literature za ovaj izvodilački ansambl.}

^{4. HRVATSKI SKLADATELJ O. FORTUNAT PINTARIĆ. Tiskara Rijeka d.d., Rijeka, 1998., 1.-300.}

^{Dugogodišnjim istraživanjem autorica je uspjela sakupiti impozantnu količinu podataka o životnom i stvaralačkom putu tog značajnog ilirskog glazbenog stvaraoca. Uz opširne biografske podatke o skladatelju, te uz analizu povijesnog okvira, koji uključuje prošlost i ustrojstvo franjevačkog reda, autorica iznosi podatke o cjelokupnom Pintarićevom opusu sačuvanom u nekim samostanima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, te u državnim ustanovama u Zagrebu, Varaždinu, Virovitici i Koprivnici. U knjizi su posebno izneseni podaci o Pintarićevim popijevkama na latinskom i starokajkavskom jeziku, te o njegovim božićnim popijevkama, a osobitu se pozornost ukazuje djelu Crkvena lira, u kojem se ogleda uporaba jezika i glazbe u vrijeme ilirskog preporoda.}

^{U drugom su dijelu knjige objavljene odabrane instrumentalne i vokalno instrumentalne skladbe (koautor A.P. Kinderić). Ovo izvorno znanstveno djelo vrijedan je prilog upoznavanju glazbene baštine iz doba ilirskog preporoda i prvom cjelovitom sagledavanju života i djela o. Fortunata Pintarića, dok objavljene skladbe znače važno proširenje izvodilačkog glazbenog repertoara u instrumentalnoj I vokalno instrumentalnoj domeni.}

^{Knjiga je nagrađena Nagradom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 1998. godinu, za područje glazbene umjetnosti i muzikologije.}

^{5. HRVATSKI SKLADATELJ O. KAMILO KOLB. Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 2000. Knjiga 1. 1.-196.; Knjiga 2. 1.- 633.}

^{Životni put o. Kamila Kolba (1887-1965.) i njegov cjelokupni opus obrađen je u dvije}

^{odvojene knjige. Autorica se poslužila kombiniranom metodom terensko-dokumentarističkog i teoretsko-analitičkog pristupa koja joj se činila najpodesnijom za artikuliranje njezinih bitnih odrednica. Nastojala je omogućiti uvid u sve detalje životnog puta i u sveukupnost autorske ostavštine, što je izloženo u nekoliko bitnih poglavlja prezentiranih u prvom dijelu knjige. Posebna se pozornost ukazuje poglavlju o duhovnoj glazbi gdje se raspravlja o pojmovima duhovne glazbe, tumači se cecilijanski pokret i navode se hrvatski skladatelji u području duhovne odnosno crkvene glazbe 19. i 20. stoljeća. Autorica vrlo detaljno prati Kolbov životni i radni put iz godine u godinu čime uspjeva rekonstruirati sliku glazbenog života u mjestima kao što su Vukovar, Virovitica, Ilok, Požega, Slavonski Brod ili Našice, te u većim sredinama kao što su Varaždin, Zagreb, Osijek ili Karlovac. U drugoj knjizi autorica donosi abecedni tematski popis Kolbovih izvornih skladbi, abecedni popis obradbi i harmonizacija, te abecedni popis skladbi prema vrstama. Ovo izvorno znanstveno djelo predstavlja važan prinos ovom nedovoljno obrađenom dijelu povijesti glazbene kulture u Hrvatskoj i vrijedan je prilog recentnim muzikološkim nastojanjima.}

^{U ovom izvješću nadalje ocjenjujemo tri članka nastala u razdoblju od 1994. do 2000. godine.}

^{1. PRILOG GRAĐI ZA GLAZBENU POVIJEST RIJEKE. Povijesno društvo Rijeka, sv. 2., 1994., 239.-255.}

^{Rad je objavljen u zborniku radova sa znanstvenog skupa “Hrvatska Rijeka”, održanom u}

^{povodu Dana grada Rijeke. Autorica u obliku uvodnog priopćenja prezentira rezultate znanstvenog istraživanja glazbene povijesti Rijeke, ukazuje na prve pisane podatke o glazbenom životu na riječkom području, koji se prvenstveno odnose na crkveno glazbeno stvaralaštvo (u tom segmentu koaautor A.P. Kinderić). Potom prati skladateljsku, a posebno glazbeno izdavačku djelatnost, navodi podatke o glazbenom obrazovanju, te piše o riječkoj glazbenoj kulturi kroz stoljeća. Na kraju konstatira glazbenu situaciju u Rijeci koncem 20. st. i otvara brojna pitanja. Ovaj tekst ima bitna obilježja znanstvenog rada i predstavlja važan doprinos spoznaji glazbene povijesti Rijeke.}

^{2. BAROKNA GLAZBA U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU NA TRSATU U RIJECI. Arti musices, br. 1.-2., Zagreb, 1997., 19.-34.}

^{Stoljetno bavljenje orguljaškom glazbom u franjevaca povezuje se uz liturgijsko-glazbene}

^{propise koji datiraju još iz 1658. godine. To je naročito značajno za povijest hrvatske glazbe u Rijeci s obzirom na datum dolaska franjevaca u samostan na Trsatu, koji je moguće precizirati na polovicu petnaestog stoljeća. U ovom izvorno znanstvenom članku autorica iznosi podatke o novootrkivenom popisu muzikalija i njegovom značenju za istraživanje glazbene baštine u Rijeci i u franjevaca u Hrvatskoj. Donosi odabrani popis značajnijih orguljaških skladatelja, podrobnije piše o skladatelju, franjevcu Beni Majeru i upozorava na skladbe nepoznatih autora. U zaključku ističe potrebu daljnjih istraživanja u bogatim fundusima glazbenih arhiva franjevačkih samostana u Hrvatskoj. Rad predstavlja doprinos upoznavanju glazbene povijesti, posebno na području sjeverozapadne Hrvatske.}

^{3. ŠTO ZNAMO O SKLADATELJU ISTARSKE HIMNE. Zbornik radova sa znanstvenog skupa. Pazin u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća, Skupština udruga Matice hrvatske Istarske županije i Pučko otvoreno učilište Pazin, 1999., str. 205.-216.}

^{Objavljeno i u: Nova Istra, br. 1. Časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, Pula, 1998., 141.-145.}

^{Ovaj pregledni članak iznosi kratak životopis i glazbeni opus Matka Brajše Rašana. Autorica}

^{ističe Rašanove objavljene zbirke. Posebnu pozornost ukazuje na Brajšina rukopisna djela koja su pohranjena u mnogobrojnim arhivima diljem Hrvatske. Naznačuje da je znanje o Brajši još uvijek necjelovito i nesustavno, pa zaključuje da se još uvijek ne može s punom izvjesnošću utvrditi veličina njegova doprinosa istarskoj glazbi, pa tako ni hrvatskoj glazbi u cjelini. Rad iznosi važnost istraživanja s ciljem upoznavanja hrvatske glazbene baštine, napose na području Istre.}

^{Na temelju prethodno iznesenih prosudbi može se zaključiti sljedeće:}

^{Marija Riman bavi se istraživanjem hrvatske glazbene baštine, napose one duhovne,}

^{odnosno pronalaženjem vrijednijih glazbenih ostvarenja, posebno hrvatskih franjevaca. Na temelju takvih istraživanja nastoji prikupiti, sistematizirati i obraditi sve relevantne podatke o pojedinim, do sada manje poznatim skladateljima i ukazati na njihovu važnost za sveukupnu hrvatsku glazbenu baštinu kao sastavnom dijelu povijesti hrvatske kulture. Na taj je način intnezivirala svoju znanstvenu djelatnost i usmjerila svoja istraživanja na dva dovoljno široka područja kojima pristupa s interdisciplinarnih pozicija. Svoja istraživanja i spoznaje uklapa u nastavu glazbene kulture koju sustavno vodi na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Stoga smatramo da se Marija Riman može predložiti za znanstveno-nastavno zvanje docenta.}

^{NASTAVNA DJELATNOST I OCJENA}

^{Marija Riman je nastavnu djelatnost započela 1973. godine kao profesor na srednjoj}

^{glazbenoj školi u Sarajevu, a nastavila ju je od 1976. u Rijeci predavajući harmoniju, solfeggio, sviranje partitura, glasovir, kontrapunkt, povijest glazbe, dirigiranje. Od 1978. godine radi kao predavač na Pedagoškoj akademiji, kasnije Pedagoškom fakultetu predavajući glazbenu kulturu i metodiku glazbe. Od 1996. godine radi kao viši predavač na Filozofskom fakultetu u Rijeci na studijskim grupama Razredna nastava i Hrvatski jezik i književnost predavajući osnove glazbene kulture i metodiku glazbe.}

^{Od 1996. godine obavlja dužnost predsjednika povjerenstva za stručne ispite.}

^{Od 1978. godine redovito obavlja poslove mentorstva pri izradi diplomskih radnji}

^{Studenata, te u tom smislu nadgledala rad više desetaka diplomanata.}

^{Sudjelovala je u izradi plana i programa sveučilišnih studija Razredne nastave za}

^{glazbene kolegije.}

^{Voditelj je godišnjih seminara za učitelje u Rijeci za Primorsko-goransku, a u Puli za}

^{Istarsku županiju.}

U nekoliko je navrata bila voditeljem studija Razredne nastave što uključuje

organizaciju cjelokupne nastave na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

^{Na temelju iznesenog Povjerenstvo je mišljenja da dosadašnja nastavna djelatnost Marije Riman zadovoljava uvjete za imenovanje u znanstveno-nastavno zvanje docent.}

^{STRUČNA DJELATNOST I OCJENA}

^{Marija Riman je član Uredničkog vijeća časopisa Sv. Cecilija u Zagrebu, suradnik je}

^{Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” u Zagrebu, te suradnik The Grove Dictionary of Music and Musicians.}

^{Inicirala je i sudjelovala u izradi dvostrukog CD-a Hrvatska instrumentalna Franjevačka}

^{glazba, za koji je napisala popratne tekstove. Na nosaču zvuka objavljena su instrumentalna djela franjevačkih glazbenika: Bene Majera (1736 - 1818), Fortunata Pintarića (1798 - 1867), Kamila Kolba (1887 - 1965) i Miroslava Grđana (1915 - 1945).}

^{Inicirala je i sudjelovala u cjelovečernjim koncertima hrvatske glazbe u Hrvatskoj i}

^{Austriji na kojima je i sama sudjelovala kao dirigent mješovitog pjevačkog zbora Trsatskog svetišta u Rijeci. Radi se o sljedećim nastupima:}

^{1. Tri cjelovečernja koncerta duhovnih skladbi o. Kamila Kolba u Spitallu i u St. Johann im Walde – Tirol (Austrija) 1993. godine u organizaciji Župnog ureda u St. Johann im Walde.}

^{2. Cjelovečernji koncert uz predstavljanje knjige pod nazivom Ave Maria 25. III. 1993. godine na kome su izvedene skladbe o. Kamila Kolba pod imenom Ave Maria i Zdravo Marijo. Sudjelovao je mješoviti pjevački zbor Trsatskog svetišta (dirigent M. Riman), Riječki oratorijski zbor (dirigent D. Prašelj), te solisti Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc.}

^{3. Cjelovečernji koncert pod nazivom Marjanske melodije o. Kamila Kolba 2. II. 1994. godine u organizaciji Tiskare Rijeka i Franjevačkog samostana na Trsatu. Izhvodila su se djela Kamila Kolba. Sudjelovali su ženski i muški zbor Svetišta (dirigent M. Riman), Vokalni oktet “Kvarner” (dirigent K. Kajdi).}

^{4. Cjelovečernji koncert u okviru Kolbovih dana u Virovitici 24. i 25. VI. 1995. uz predstavljanje knjige Duhovne popijevke o. Kamila Kolba, a u organizaciji Poglavarstva grada Virovitice i Franjevačkog samostana Virovitica. Sudjelovali su mješoviti pjevački zbor Trsatskog svetišta i crkveni zbor “Sv. Cecilija” iz Virovitice (dirigent M. Riman), te solisti HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke.}

^{5. Cjelovečernji koncert u povodu predstavljanja knjige Hrvatski skladatelj Miroslav Grđan u Čakovcu 28. IX. 1996. s djelima Miroslava Grđana, a u organizaciji Grada Čakovca i Franjevačkog samostana Čakovec. Sudjelovali su Vokalni sastav “Kvarner” i orkestar HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Isti je koncert održan u Rijeci 27. XI. 1996. godine u organizaciji Tiskare Rijeka i Poglavarstva grada Rijeke.}

^{6. Cjelovečernji koncert u povodu predstavljanja knjige Mješoviti zborovi Kamila Kolba 11. VI. 1997. godine u Varaždinu u organizaciji Poglavarstva grada Varaždina i Franjevačkog samostana Varaždin. Nastupao je zbor Chorus Liturgicus, zbor Franjevačke crkve (dirigent S. Ilčić) s djelima Kamila Kolba.}

^{7. Cjelovečernji koncert u Okučanima 22. XI. 1997. uz predstavljanje knjige Mješoviti zborovi Kamila Kolba u organizaciji Poglavarstva grada Okučana. U programu je sudjelovao Oratorijski zbor “Ivan Matetić Ronjgov”- Rijeka. Isti je koncert održan u Cerniku 23. XI. 1997. godine u organizaciji Franjevačkog samostana Cernik.}

^{8. Cjelovečernji koncert uz predstavljanje knjige Život i djelo o. Fortunata Pintarića 31. V. 1998. godine u Koprivnici u organizaciji Matice hrvatske - Koprivnica. Sudjelovao je zbor “Podravka” (dirigent M. Jurašin), zbor Josip Štolcer Slavenski” (dirigent D. K. Šimunković) i solisti. Izvodila su se djela o. Fortunata Pintarića.}

^{9. Isti je koncert održan u Varaždinu 11. VI. 1998. godine u organizaciji Matice hrvatske – Varaždin, Poglavarstva grada Varaždina i Franjevačkog samostana u Varaždinu.}

^{10. Cjelovečernji koncert u povodu obilježavanja 200. obljetnice rođenja Fortunata Pintarića 24. X. 1998. godine u Zagrebu u organizaciji Franjevačkog samostana Zagreb. Sudjelovali su pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski – Čakovec i orguljaš K. Hass.}

^{11. Cjelovečernji koncert uz predstavljanje knjige Hrvatski skladatej o. Fortunat Pintarić 6. VII. 1998. u Rijeci u organizaciji Poglavarstva grada Rijeke. Sudjelovali su solisti HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke.}

^{Pripremila je za izvođenje nekoliko vrijednih glazbenih ostvarenja (F. Pintarić: Misa Croatica, za mješoviti zbor i orgulje; M. Grđan: Kantata o križu; za soliste, mješoviti zbor i orkestar; Panizza-Desiro: Misa u C-duru za sole, muški zbor i orkestar.}

^{Na temelju navedenog stručnog djelovanja smatramo da Marija Riman ima uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta.}

^{ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA}

^{Povjerenstvo utvrđuje da pristupnica dr. Marija Riman, svojim ukupnim znanstvenim,}

^{nastavnim i stručnim radom ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta , a prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 94/96):}

^{- ima stupanj doktora znanosti,}

^{- sudjelovala je 23 godine u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju,}

^{- vodila je znanstveno-istraživački projekt pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (“Hrvatska glazbena baština u Rijeci”),}

^{- održala je šest priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih dva na međunarodnim,}

^{- bila je mentor pri izradi nekoliko desetaka diplomskih radova;}

^{odnosno prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 38/97):}

^{- objavila je jedan rad u časopisu s međunarodnom recenzijom i}

^{- knjigu koja ima sve značajke važnog znanstvenog doprinosa u oblasti u kojoj se odvija autoričina specijalizirana istraživačka djelatnost.}

^{Stoga se predlaže Vijeću da pristupnicu dr. Mariju Riman izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.}

^{U Zagrebu, 17. rujna 2001.}

^{____________________________________}

^{Red. prof. Dr. sc. Eva Sedak, predsjednica}

^{_____________________________________}

^{Red. Prof. Dr. sc. Nikša Gligo, član}

^{_____________________________________}

^{Red. Prof. Dr. sc. Vladimir Biti, član}

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva o rezultatu natječaja

za izbor nastavnika u nastavnom zvanju (područje

humanističkih znanosti, polje kroatistika) za

nastavni predmet Metodika nastave hrvatskog jezika

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE HUMANISTIČKIH

ZNANOSTI REKTORSKOG ZBORA VISOKIH UČILIŠTA

REPUBLIKE HRVATSKE

POLJE KROATISTIKA

Trg maršala Tita 14

10000 Z a g r e b

Vijeće Visoke učiteljske škole u Puli Sveučilišta u Rijeci, na temelju Čl. 92. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96.), na sjednici održanoj 10. veljače 2001. donijelo je odluku o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika u nastavnom zvanju predavača ili višem za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. lipnja 2001. imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja u sastavu: prof. dr. sc. Vlado Pandžić, prof. dr. sc. Vladimir Jurić i prof. dr. sc. Marko Samardžija.

Na raspisani javni natječaj objavljen u Glasu Istre od 26. veljače 2001. javila se samo dr. sc. Kristina Šćukanec-Mužić, docentica Filozofskog fakulteta u Zadru. Nakon proučene dokumentacije Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na temelju Zakona o visokom školstvu (Narodne novine, br. 59/96.) te naputku Rektorskoga zbora (Narodne novine, br. 94/96.) pristupničina je djelatnost, relevantna za izbor u nastavno zvanje, prikazana u sljedećim posebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Nastavna djelatnost

3. Znanstvena djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Zaključno mišljenje

6. Popis radova

7. Prilozi

1. Ž i v o t o p i s:

U Zagrebu, gdje je rođena (8. lipnja 1939.), pristupnica dr. sc. Kristina Šćukanec-Mužić završila je osnovnu školu, gimnaziju, baletnu školu i apsolvirala Glazbenu akademiju (glasovir). Godine 1958. upisala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij kroatistike i romanistike (francuski jezik i književnost), a nakon višegodišnjega prekida studija (zbog obiteljskih i materijalnih razloga) nastavila je 1971. studij pedagogije i kroatistike koji je diplomirala 1975.

Znanstveni stupanj magistra društveno-humanističkih znanosti s područja pedagogije stekla je godine 1984. Tema magistarskog rada bila je Učenikov doživljaj glazbe na presjecištu suvremenih pedagoških i suvremenih glazbenih zbivanja. U empirijskom je dijelu istraživanja primijenjen, prvi put na tom području, uređaj za automatske povratne sveze u elektroničkoj učionici Multimedijskoga centra Sveučilišta u Zagrebu.

Doktorsku disertaciju Međudjelovanje riječi, glazbe i pokreta u visokoškolskoj nastavi metodike nastave hrvatskog jezika i književnosti obranila je 1996. te stekla stupanj doktora društvenih znanosti – polje pedagogija.

Nakon diplomiranja (godine 1975.). radila je kao pedagoginja u osnovnoj školi Bukovac u Zagrebu, gdje je jedno vrijeme bila i vršiteljica dužnosti školske ravnateljice.

Odlukom Savjeta Filozofskog fakulteta u Zadru izabrana je 1991. za nastavnika u zvanju predavača za nastavni predmet Metodika nastave hrvatskog jezika i književnosti u Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj. Održala je nastupno predavanje za nastavno zvanje visokoškolskog predavača na temu Motivacija učenika u nastavi književnosti utemeljena na glazbenim predlošcima.

U zvanje docenta izabrana je na Filozofskom fakultetu u Zadru godine 1998. nakon održanoga nastupnog predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (tema: Mogućnosti različitog pristupa u školskoj interpretaciji književnog djela). U tom zvanju i sada radi na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.

Radeći kao pedagoginja u školi, s ciljem ostvarivanja što učinkovitije komunikacije s učenicima (posebice učenicima s teškoćama u razvoju), osnovala je društvo Vrijeme radosti. Komunikacija s pomoću sinergije riječi, glazbe i pokreta kojom učenici traže putove do sućutnijega i smišljenijeg svijeta bila je u središtu pozornosti toga društva. Vrijeme radosti istodobno je i glavna ideja njezine doktorske disertacije te koncepcija prema kojoj usmjeruje metodiku nastave hrvatskog jezika i književnosti.

Kao predavač sudjelovala je na:

- Pedagoškim danima u Križevcima (1976.) s temom Mogućnost primjene responderskog uređaja u sadržajima nastave iz afektivne sfere;

- Školi pedagoga u Zagrebu (1976.) s temom Primjena responderskog uređaja u nastavi glazbenog odgoja;

- u Školi za roditelje u Zagrebu (1985.) s ciklusom tema Koliko roditelj može doći do istine o sebi kao roditelju;

- u izobrazbenim emisijama Radio-Zagreba (1986.) na temu Pedagogija s pristupom srca;

- na seminarima za nastavnike srednjih škola pod zajedničkim naslovom Informatika i obrazovanje (u organizaciji Otvorenog sveučilišta u Zagrebu)održala je predavanja: Organizacija nastavnog rada računalom i Pedagoško oblikovanje obrazovnog softwara.

- na Kongresu pedagoga u Dubrovniku na temu Pedagog – tko je to uistinu.

U Centru SUVAG u Zagrebu bila je suradnica akademika Petra Guberine u projektu Razrješavanje metodičkih, didaktičkih i psihofizičkih problema učenika s poteškoćama u koji je uključila svoj metodički model Vrijeme radosti.

Tijekom zaposlenja na Filozofskom fakultetu u Zadru i Visokoj učiteljskoj školi u Zadru održala je nekoliko predavanja na stručnim i znanstvenim skupovima:

- Međunarodnom sveučilišnom tjednu u San Marinu (1991.) pod naslovom Performans kao metodički model u nastavi književnosti;

- Sesiji za doktorande Karlova sveučilišta u Pragu (održanom u Tejmlovu 1993.) pod naslovom O školskoj interpretaciji književnog djela s osvrtom na mogućnost modela “Vrijeme radosti” kao oblika happeninga;

- Znanstvenom skupu Vrednovanje obrazovnog procesa: programa, ostvarivanja, učinka na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1996.) na temu Kvalitativni vid vrjednovanja razine učenikova ovladavanja vrijednostima govornog jezika i literarnih sposobnosti;

- Međunarodnom znanstvenom skupu Vrjednovanje obrazovnog procesa na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1998.). Naslov predavanja: Kvalitativni i kvantitativni pristup u vrjednovanju fluidnih momenata u nastavi književnosti.

Stručno usavršavanje pristupnice nije bilo usmjereno samo na nazočnost na predavanjima i konzultacijama s profesorima nego i na sustavan rad u knjižnicama odjela za odgojne znanosti Sveučilišta u Klagenfurtu (1992.) i Sveučilišta u Paderbornu (1996.).

Na Godišnjoj konferenciji Europske zajednice za pedagoško istraživanje u Ljubljani (1998.) imala je prilog na temu Synergy of Word, Music and Movement in the Educational Project "Time of Joy”.

U znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog asistenta izabrana je 1993. (RMBZ 147953), a u zvanje znanstvenog suradnika 1998. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima:

- Učinkovitost edukativnog softwara u nastavi učenja jezika (projekt Multimedijskoga centra Instituta informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu);

- Vrjednovanje obrazovnog procesa (projekt Pedagoškog fakulteta u Osijeku);

- Prevencija zloupotrebe droga odgojem – strategije komunikacije (projekt Filozofskog fakulteta u Zadru).

Objavljivala je u pedagoškom tisku znanstvene i stručne radove, recenzije i prikaze. Tiskan joj je pedagoško-beletristički usmjeren rad – dječja slikovnica Tim se opet smiješi (uz glazbu snimljenu na kazeti) koju je skladala prema glasovnim mogućnostima djece.

Za potrebe studenata razredne nastave priređuje za tisak priručnik Metodički modeli nastave hrvatskog jezika i književnosti.

2. N a s t a v n a d j e l a t n o s t:

Od akademske godine 1991./92. pristupnica održava nastavu iz nastavnog predmeta Metodika nastave hrvatskog jezika i književnosti za studente razredne nastave u Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj na Filozofskom fakultetu u Zadru, a nakon prelaska toga studija na Visoku učiteljsku školu u Zadru nastavila je predavati isti nastavni predmet. Za taj je nastavni predmet izradila nastavni program u okviru ostvarbe novih smjernica studija razredne nastave.

U predavanjima i seminarima posebnu pozornost pristupnica poklanja stvaralačkim mogućnostima studenata. Pridonosi njegovanju čakavskoga narječja imajući na umu životno okruženje svojih studenata i područja u kojima će raditi kao učitelji. Uvođenje studenata u stvaralački pristup hrvatskom jeziku i književnosti te "njegovanju narječja kao dijela duše svakog čovjeka" glavne su odrednice pristupničine nastavne koncepcije utemeljene na nastojanju osposobljavanja učitelja za izobrazbu i odgoj učenika u kojemu će posebno značenje imati ljubav prema zavičaju.

U okviru izborne nastave na istom studiju pristupnica je uvela 1995. novi kolegij Sinergijski projekt Vrijeme radosti. Na tečaju za doktorande s područja znanosti o odgoju i izobrazbi Karlova sveučilišta u Pragu održanom u Tejmlovu godine 1993. pristupnica je održala predavanje o školskoj interpretaciji književnog djela, s posebnim obzirom na mogućnost primjene tzv. “happeninga”.

S nakanom isticanja pristupničina stjecanja iskustva za visokoškolsku nastavnu djelatnost izdvajamo njezin rad u osnovnoj školi, kao i njezinu suradnju u projektu Centra SUVAG, što je već opisano u njezinu životopisu. Treba također naglasiti da je pristupnica u svojim nastupnim predavanjima za zvanje predavača i za zvanje docenta, od tema koje su joj predložene, izabrala upravo one koje su usmjeren na važne, a ujedno i specifične teme nastave njezina visokoškolskoga kolegija, pa je (u nastupnom predavanju za zvanje predavača) predavala o motivaciji učenika, a o školskoj interpretaciji književnoga djela (u nastupnom predavanju za zvanje docenta). Isto se odnosi i na njezinu doktorsku disertaciju iz područja visokoškolske nastave.

Stručno povjerenstvo ističe, nakon uvida u tiskane radove pristupnice, znanstvene i stručne, da su ti radovi najvećim dijelom s područja razredne nastave. S priloženog popisa znanstvenih i stručnih radova, prema kriterijima iz Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 95/96.), probrano je i kratko prikazano te ocijenjeno jedanaest radova (četiri su objavljena nakon izbora pristupnice za docenticu):

1. Doživljaj susreta - ‘Vrijeme radosti’ grupa za pokret, glazbu i riječ, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1986., 3, str. 165.-173.

Autorica polazi od pretpostavke da će se sljedeći naraštaji suočavati sa sve moćnijom tehnologijom, a u neizvjesnoj čovjekovoj sudbini umjetnost bi mogla biti utjeha. Postavlja pitanja o tome koliko nastavnici pripremaju učenike za dolazeće vrijeme i nastoji dati obrazložene odgovore. Smatra da je svaki dan koji dijete proživi njegov neponovljiv dan. Oslanja se na spoznaje J. Bergera o kritičkom roditelju i njegujućem roditelju. Ponuđen je kreativan program te osnovano društvo Vrijeme radosti u kojem je četrdesetak osnovnoškolaca pokušavalo vrlo originalno izraziti svoja emotivna stanja pokretom uz glazbu i riječ.

Ovim je radom autorica otvorila nove vidike u ostvarbi komunikacije nastavnika i učenika te između učenika što predstavlja značajan doprinos unapređivanju odgojno-izobrazbenoga rada.

2. Ugovor o učinku nastave i učenja, Napredak, Zagreb, 1992., 4, str. 475.-479.

U radu se analiziraju dvije vrste takvih ugovora: između učenika i škole te škole i financijera. Ostvaruje se dvovrsni pristup. U empirijskoj deskripciji raščlanjuju se bitne osobine pojedinca. U obradbi problematike najprije se iznosi sustav pojmovlja koji je povezan s tom problematikom, njezino izvorište te povezanost s nekim suvremenim smjerovima nastojanja ostvarbe veće učinkovitosti nastave i približavanja nastavnog događanja specifičnostima svakog učenika. Tematika se u zaključku povezuje sa širom problematikom odnosa odraslih i djece.

Znanstveni se doprinos ovog rada ponajprije očituje u vrsnoj kritičkoj analizi proučavane problematike te otvaranju novih putova unapređivanja učinkovitosti nastave i njezina približavanja specifičnostima svakog učenika.

3. Glazbena preferencija učenika osnovne škole, Život i škola, Osijek, 1985., 2, str. 101-111.

U eksperimentalnom istraživanju uspoređivano je prihvaćanje triju klasičnih skladbi (Beethovena, Dvořaka i Schuberta) u izvorniku i u ritmiziranoj obradbi. Učenici osnovne škole su nakon skladbe birali verziju koja im je bliža, a zatim su kratkim sastavkom i crtežom izražavalii svoja unutarnja raspoloženja što ih je glazba izazvala. Na kraju su iznijeli vlastite komentare u slobodnom skupnom intervjuu. Raščlambom rezultata ustanovljena je bliskost djeci ritmiziranih verzija te ponuđeno obilje dokaza dječjega stvaralaštva tijekom predstavljanja doživljaja izazvanih slušanjem glazbe.

Iako se osnovni doprinos ovog rada posebice očituje u prožimanju kvalitativnoga i kvantitativnoga istraživačkog pristupa, značajan je prilog mogućnostima boljeg usmjeravanja nastave koja polazi od učeničkih stajališta i interesa.

4. Pedagoška dimenzija znakovlja estetske informacije, Napredak, Zagreb, 1997., 3, str. 292.-299.

Autorica povezuje problematiku potreba i zadataka škole s izazovima budućnosti u kojoj se od svakoga očekuje angažman u dodiru s tehnikom i umjetnošću. Svoje promišljanje usmjeruje na pitanje prilagodbe sadržaja i načina odgoja i izobrazbe učenicima kao i prema stvaralaštvu, u što ulazi i estetska komponenta nastavnog procesa. Tome pripada i problematika školske interpretacije književnog djela u koju se, kao u specifični odgojni proces, uključuju informacija i komunikacija. Uklapajući Benseovu shemu estetskog procesa (estetsku informaciju, estetski bitak, estetsku komunikaciju), autorica svoje metodičko nastojanje usmjeruje na raščlambu modela prepoznavanja znakovnog svijeta umjetničkog djela, posebno se zaustavljajući na slojevitosti znakovlja u priči Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić. Iz rezultata te raščlambe izvodi zaključke o nastavi u kojoj treba dopustiti (1) učeniku prepoznavanje znakovnog svijeta umjetničkog djela, ostaviti (2) mu njegov osobni pristup u prekonstruiranju djela u ponovni život preko surealnosti njegova spoznavanja estetskog bitka te (3) dovesti ga do uočavanja dosega vlastite imaginacije i opsega vlastitih logičkih i metafizičkih kombinacija.

U radu se, na temelju akribične analize tematike, izvode zaključci koji otvaraju mogućnosti značajnoga unapređivanja metodike nastave književnosti u nižim razredima osnovne škole, posebice u približavanja književnosti učenicima.

5. Kvalitativni vid vrjednovanja razine učenikovog ovladavanja vrijednostima govornog jezika i literarnih sposobnosti, Zbornik sa znanstvenog skupa “Vrednovanje obrazovnog procesa - programa, ostvarivanja, učinka”, Pedagoški fakultet, Osijek, 1996., str. 85-90.

Autorica polazi od tvrdnje da geste, zvuk i pokret, kao "vrijednosti govornog jezika", čine jezik punovrijednim, ali kada postanu predmetom nastave hrvatskog jezika, a time i vrjednovanja u nastavi, nema mogućnosti uključivanja postupaka kvantitativne prirode, te su nužni kvalitativni vidovi vrjednovanja. U svezi s tim, a na temelju istraživanja Petra Guberine i drugih autora, iznose se specifičnosti kvalitativnog vrjednovanja na temelju mnogih primjera koji se odnose na vrjednovanje sposobnosti za izražavanje doživljaja, prepoznavanje poetskog jezika (i razlikovanje od “kitnjastog” izražavanja), stvaralačko opisivanje, stvaranje i razumijevanje pjesničkih slika itd.

Ovaj je rad usmjeren na poprilično neistraženo područje u metodici nastave hrvatskog jezika, a ponuđena raščlamba i prikladno oprimjerivanje predstavljaju značajan doprinos.

6. Vloga prostega izražanja z učenčevim projektivnim esejem, Vzgoja in izobraževanje, Ljubljana, 1996., 1, str.29-32.

U ovom je radu prikazano istraživanje u kojem se polazi od Condryjeva projektivnog postupka za ustanovljivanje i razlikovanje osjetljivosti učenika na prošlost i budućnost. Izlaže se nesvršena priča, a učenici imaju zadaću da je dovrše. Riječ je o dva teksta istog sadržaja: jednom u prošlom, a drugom u budućem vremenu. Kvalitativna analiza je djelomice potvrdila hipotezu o manjoj osjetljivosti učenika na budućnost nego na prošlost. Autorica u interpretaciji rezultata pronalazi razloge u nastavi koja se pretežito bavi prošlošću i sadašnjošću, a vrlo rijetko budućnošću.

Ovaj se rad svrstava u tzv. akcijska istraživanja, a vrijednost mu donosi ponajprije utemeljenost na redovitoj školskoj nastavi kao i u vrlo uspješnoj ostvarbi empirijskoga znanstvenog pristupa nedostatno istraživanoj problematici. Opsežna kvalitativna raščlamba sadržaja učeničkih sastavaka ima i aplikativno-istraživačku vrijednost jer su učenici, projiciranjem svojih misli, dali i podatke korisne za ostvarbu odgojne uloge škole.

7. Kvalitativni i kvantitativni pristup u vrjednovanju fluidnih momenata u nastavi književnosti, Zbornik međunarodnoga znanstvenog skupa “Vrjednovanje obrazovnog procesa”, Pedagoški fakultet, Osijek, 1998., str. 164-173.

I u ovom se radu razmatra vrjednovanje u području metodike nastave hrvatskog jezika i književnosti, kao i u radu prikazanom pod br. 5., ali s posebnim obzirom na "fluidne momente" nekih najvažnijih sadržaja te nastave. U njima često i nema kriterija “znati – ne znati”, nego se javljaju "momenti" koji proizlaze iz učenikova odnosa prema književnom djelu. Učitelj bi ih trebao cijeniti i ne nametati tzv. općeprihvaćena ili čak osobna stajališta. S tim je u svezi i postupak vrjednovanja, u kojem se, umjesto usmenog ispitivanja i testova, češće pojavljuje skupni razgovor, "sudjelujuće promatranje" i sl. Rezultati te analize i njihova interpretacija obrazlaže se i na temelju relevantnih primjera iz nastavne prakse.

U ovom pristupu jednom od važnih pitanja nastavne komunikacije autorica iznosi, nakon analize utemeljene na relevantnim primjerima, zanimljive misli o unapređivanju procesa vrjednovanja u nastavi književnosti.

8. Protiv metodičkih stereotipa – Jedan novi metodički pristup Šumi Striborovoj sa studentima i učenicima, Zrno, Zagreb, 2000., 39-40, str. 25-26.

Rad je posvećen metodičkoj obradbi priče Ivane Brlić Mažuranić u radu sa studentima - budućim učiteljima razredne nastave. Ističe se nužnost što samostalnijega učiteljeva "susreta" s književnim djelom u kojem bi "preispitao" sam sebe, svoja etička i estetska stajališta te provjerio vlastitu edukativnu ”spremnost” i stručnu osposobljenost. Zaključuje da bi takva pripremanja motivirala buduće učitelje na davanje učenicima mogućnosti izricanja etičkih odluka, a prije toga i osigurala raznovrsnost doživljaja koje bi se moglo ponijeti "u život".

Polazeći od konkretnoga primjera obradbe priče, autorica iznosi obrazložene tvrdnje o novim pristupima u nastavi književnosti.

9. Poliestetičke dimenzije u pedagogiji, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru – Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar, 2000., str. 277-291.

Skladan suživot i multikulturalna izobrazba, što je jedan od ciljeva odgoja i izobrazbe u 21. stoljeću, pojavljuje se i u konceptu poliestetičnosti. Obuhvaća nekoliko dimenzija koje su relevantne za pedagogiju i to: interkulturalne percepcije, tj. prostora; tradicijske percepcije tj. vremena; socijalno-komunikativne percepcije, tj. društva; interdisciplinarne percepcije, tj. znanosti i multimedijalne percepcije, tj. umjetnosti. Na temelju analize pedagoških relevantnosti tih percepcija zaključuje da se putovima "zajedničke osjećajnosti" – "samoprepoznavanja i prepoznavanja drugih" – može ići naprijed zato što je “osjećati se bolje”, ipak, konačna zadaća odgoja i izobrazbe.

Iznoseći pojam i strukturu poliestetičnosti i multikulturalnosti, autorica ih povezuje s mislima o odgoju i izobrazbi u 21. stoljeću te ističe njihovu relevantnost za nove, drugačije zahtjeve koji se postavljaju toj djelatnosti. Predlaže jednu novu strukturu nastavnog sata književnosti.

10. Odnos supstratne znanosti i njezine metodike u dosegu kvalitetnije nastave materinjeg jezika i književnosti, Didaktični in metodični vidiki nadaljnjega razvoja izobraževanja, Pedagoška fakulteta, Maribor, 2000, str. 304 – 309.

Pri razradbi problematike izdvajaju se pitanja: "Je li se znanost u svojoj uporabi u školi odvojila od metodike?" "Je li supstratni dio (tj. čvrsta znanstvena jezgra) u školi prevladala metodički aspekt?" "Je li se supstrat pretopio s metodikom u nešto uvijek promjenljivo, što ovisi o pojedinom nastavniku?" Polazeći od postavke da se jezgra ne može u školskoj uporabi oblikovati bez didaktičko-metodičke matrice, kao što niti didaktičko-metodička matrica nema značenja bez svoga supstrata, zato što ne bi ničemu služila, autorica ističe da je nužno znati i umjeti to pretopiti u kvalitetnu i učinkovitu komunikaciju koja – zbog velikoga i nepredvidljivog skoka znanosti i tehnologije – postavlja potpuno nove zahtjeve.

Autorica povezuje tradicionalno pitanje o odnosu supstratne znanosti i korespondirajuće znanosti s praktičkim pitanjem ostvarbe kvalitetnije odgojno-izobrazbene komunikacije s obzirom na nove zahtjeve koji proizlaze iz sadašnjeg stanja i perspektive razvoja znanosti i tehnologije. .

11. Doživljaj književnog djela i njegove ekranizacije (Kamo je otišla djevojčica sa žigicama?), Zrno, Zagreb, 2001., 41-42, str. 16.-18.

Razmatraju se u ovom radu pitanja odnosa književnog djela i njegove ekranizacije. Autorica tvrdi da je redatelj filma usmjeren na "medij" koji se izrazito razlikuje od književnosti te da film i njegove zakonitosti izražavanja, iako se mogu sinergično približiti književnom “jeziku”, ipak u velikoj mjeri ostaju u zatvorenosti svoga "filmskog habitusa" što ima specifičnu važnost za metodiku nastave književnosti. Ističe i neobične rezultate anketiranja dvadeset studenata treće godine učiteljskog studija. Samo su dva studenta potvrdila da su čitala Andersenovu Djevojčicu sa žigicama, a ostalih osamnaest "gledalo je priču" u filmskoj realizaciji. U svezi s tim autorica raspravlja o "jednakosti" i "sličnosti" doživljaja čitatelja i gledatelja.

Autorica je obrazloženo pokazala kako suvremeni audiovizualni mediji potiskuju čitanje književnih tekstova. U takvim okolnostima istražuje mogućnosti svrhovita vođenja učenika u doživljavanju i spoznavanju umjetničkih djela, ponajprije književnih i filmskih.

3. Z n a n s t v e n a d j e l a t n o s t:

Iz cjelovite dokumentacije se može ustanoviti pristupničino kontinuirano bavljenje znanstveno-istraživačkim radom kao i objavljivanje rezultata toga rada. Razgovijetna je usmjerenost na nastavnu problematiku, a u tom okviru i na visokoškolsku nastavu. O tome svjedoče i radovi koji su već opisani i ocijenjeni u ovom izvješću, a u većini su znanstveni radovi. Pojedini radovi, koji nisu razmatrani u ovom izvješću, predstavljeni su u izvješću prigodom izbora pristupnice u zvanje docentice, a prihvaćeno je na Matičnom povjerenstvu 7. svibnja 1998.. Napominjemo da je nakon tog izbora pristupnica objavila još četiri znanstvena rada. Ukupni dosadašnji opus njezinih znanstvenih radova obuhvaća, uz dva kvalifikacijska rada (magistarski rad i doktorsku disertaciju), četiri rada u publikacijama koje se vrjednuju kao međunarodno priznate znanstvene publikacije, tri znanstvena rada u zbornicima s međunarodnom znanstvenom recenzijom te šest ostalih znanstvenih radova.

Pristupnica je sudjelovala i bila suradnica u četiri znanstveno-istraživačka projekta, sudjelovala na četiri znanstvena skupa i četiri puta je bila na kratkim znanstveno-stručnim boravcima u inozemstvu (Njemačkoj, Austriji i Italiji) koje je iskoristila za svoje znanstveno i stručno usavršavanje u znanstvenim knjižnicama i konzultacijama sa sveučilišnim profesorima.

4. S t r u č n a d j e l a t n o s t:

Pristupnica je objavila četrdeset tri stručna rada s raznih područja odgojne i izobrazbene problematike, među kojima je većina u svezi s nastavom (nekoliko radova ima i stručno-popularizatorsku namjenu) te jednu slikovnicu s odgojno-izobrazbenom namjenom. Objavila je još petnaest priloga popularizatorsko-informativnog sadržaja, a među takvim tekstovima su i prikazi novih knjiga s područja odgoja i izobrazbe.

U okviru stručne djelatnosti, povezane s nastavnom djelatnošću, treba istaknuti i pristupničinu suradnju s Centrom SUVAG. Vidljivo je također iz životopisa da je predavala već od 1976. na raznovrsnim stručnim skupovima: Pedagoškim danima, Školi pedagoga, Školi za roditelje te na seminaru Informatika i obrazovanje, u radijskim emisijama i na Kongresu pedagoga.

5. Z a k l j u č n o m i š l j e n j e:

Povjerenstvo je na temelju raščlambe i vrjednovanja nastavnoga, znanstvenog i stručnog rada pristupnice dr. sc. Kristine Šćukanec-Mužić, zaključilo da se tijekom zaposlenja na Filozofskom fakultetu u Zadru, a zatim i na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru, neprekidno bavila nastavnim, znanstvenim i stručnim radom.

Nastavi pristupnica poklanja glavnu pozornost u svojoj visokoškolskoj djelatnosti i ostvaruje sa studentima uspješnu komunikaciju: zanimljivim načinom izlaganja, poticajnim idejama i promicanjem njihove samostalnosti i samosvojnosti. Kvaliteti njezine nastave pridonosi i okolnost da sustavno povezuje nastavni sa znanstvenim radom na području metodike nastave hrvatskog jezika i književnosti u nižim razredima osnovne škole, kao i sa svojim stručnim radom, posebice s objavljivanjem stručnih radova s navedenog područja.

Pristupničin se znanstveni rad ogleda, osim u magisteriju i u doktoratu znanosti s područja znanstvene discipline za koju je raspisan natječaj, u trinaest objavljenih znanstvenih radova, od kojih su četiri, kako je već navedeno, objavljena u publikaciji s vrsnoćom međunarodno citirane publikacije, a tri u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova.

Objavila je četrdeset tri stručna rada, a izlagala je i sudjelovala na mnogim stručnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu, što je razvidno i iz njezina životopisa.

Iz potkrijepljenih činjenica u ovom izvješću proizlazi da dr. sc. Kristina Šćukanec-Mužić, docentica Visoke učiteljske škole u Zadru Sveučilišta u Splitu, svojim nastavnim, znanstvenim i stručnim radom nedvojbeno udovoljava uvjetima za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole što jezgrovito ističemo:

- ima doktorat znanosti s područja za koje se natječe;

- održala je prigodom prijašnjih izbora nastupna predavanja (za

nastavno zvanje predavača i znanstveno-nastavno zvanje docenta);

- ima jedanaest godina radnog iskustva kao visokoškolski nastavnik;

- ima više od propisanih deset znanstvenih i stručnih radova koji su značajno

utjecali na unapređenje struke..

Pristupnica je prepoznatljiva kao metodičar nastave hrvatskog jezika

i književnosti i prema svom projektu Vrijeme radosti (sinergija riječi, glazbe i pokreta) te komparativnom pristupu kao novom metodičkom modelu.

Stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnica dr. sc. Kristina Šćukanec-Mužić u potpunosti udovoljava uvjetima Zakona o visokom učilištu kao i uvjete Rektorskog zbora za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole te predlaže da se izabere u nastavno zvanje profesora visoke škole u znanstvenom području društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, za predmet Metodika nastave hrvatskog jezika i književnosti u Odsjeku za razrednu nastavu Visoke učiteljske škole u Puli Sveučilišta u Rijeci.

Stručno povjerenstvo:

1. Prof. dr. sc. Vlado Pandžić

2. Prof. dr. sc. Vladimir Jurić

3. Prof. dr. sc. Marko Samardžija

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.

Dr. sc. Josip Milat, red. prof.

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI, POLJE ODGOJNE ZNANOSTI - PEDAGOGIJA

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA ZAGREB

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva s prijedlogom

da se dr. sc. Stjepan Rodek izabere u

znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. lipnja 2001. godine, izabrano je Stručno povjerenstvo za ocjenu i prijedlog izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana pedagogija na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu.

Na natječaj objavljen u “Vjesniku” 12. svibnja 2001., prijavio se samo dr. sc. STJEPAN RODEK. U skladu s odredbama Zakona, kao i posebnim uputama Ministarstva znanosti i tehnologije, te preporukama Rektorskog zbora, podnosimo naslovljenima slijedeće:

I Z V J E Š Ć E

Dr. sc. Stjepan Rodek je rođen 30. travnja 1943. godine u Kotoribi. Osnovnu školu završio je u Kotoribi, a učiteljsku u Čakovcu. Po završetku učiteljske škole dvije i pol godine radio je na osnovnoj školi u Donjem Vidovcu i Kotoribi, gdje je predavao hrvatski i njemački jezik. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je je grupu pedagogija - njemački jezik. Nakon završenog studija zaposlio se u Multimedijskom centru Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu. Na prvom instaliranom time-sharing kompjutorskom sistemu u nas radio je na razvoju i evaluaciji prvog obrazovnog kompjutorskog software-a i surađivao istodobno u nekim projektima Zavoda za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U siječnju 1977. godine izabran je za asistenta na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U rujnu 1983. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom “Didaktičke osnove kompjutorske simulacije” i time stekao znanstveni stupanj doktora humanističkih znanosti iz područja pedagogije. Godinu dana poslije (1984.) izabran je u znanstveni status znanstvenog suradnika i nastavno zvanje docenta. Dr. sc. Stjepan Rodek već je po osnovama ranijeg Zakona izabran u znanstveni status višeg znanstvenog suradnika, te u zvanje izvanrednog profesora (1989.).

Od dolaska na fakultet predavao je više predmeta i kolegija: Nastavnu tehniku, Nastavnu tehnologiju, Didaktiku, Osnove kibernetike i informatike, te Medijsku didaktiku. Uz dodiplomsku nastavu bio je angažiran i u poslijediplomskoj nastavi, gdje je vodio kolegij Obrazovna tehnologija. Na postdiplomskom studiju u okviru Odsjeka za kroatistiku, te anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu također je održao ciklus predavanja iz problematike suvremene obrazovne tehnologije, a na studiju informacijskih znanosti, na istom Fakultetu, vodio je kolegij Metodika informatike. Na Filozofskom fakultetu u Zadru predavao je kolegij Osnove kibernetike i informatike. Izvan Fakulteta održao je niz javnih predavanja u raznim školama i mjestima iz problematike suvremene obrazovne tehnologije i didaktike. Aktivno je sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima, a u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj kontinuirano je održavao predavanja u okviru permanentnog usavršavanja nastavnika. Dva je puta nastupio kao referent na Školi pedagoga (Pula i Šibenik), a održao je i referat na II. kongresu pedagoga Hrvatske.

Tijekom rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dva je puta boravio na znanstvenom i stručnom usavršavanju u inozemstvu. Prvi put na Sveučilištu u Klagenfurtu u organizaciji Ministarstva prosvjete u Beču, a drugi put u Bielefeldu i Goettingenu kao stipendist DAAD-a.

U okviru znanstveno-istraživačkog rada Zavoda za pedagogiju, kasnije Instituta za pedagogijska istraživanja, surađivao je na više projekata, a neke od istraživačkih zadataka obavljao je samostalno. Od 1986. do 1991. godine obavljao je i funkciju predstojnika Instituta za pedagogijska istraživanja. U isto vrijeme bio je i član redakcije zbornika Instituta “Istraživanja odgoja i obrazovanja”. Tijekom svoga predstojničkog mandata osobito je aktivno surađivao kod organiziranja dva značajna međunarodna skupa: “Interkulturelle Erziehung und Zweisprachigkeit bei Migranten” (Zagreb, 1989. i Essen 1990.).

Sudjelovao je u pisanju pojmova za Pedagošku encikolopediju, te dopunski svezak Opće enciklopedije JLZ .

Držeći se naputaka za oblik izvješća koje podnosi stručno povjerenstvo za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje, u nastavku izvješćujemo o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti pristupnika.

A. ZNANSTVENA DJELATNOST

1. Znanstveni radovi:

1.2. Knjiga

Rodek,S. Kompjutor i suvremena nastavna tehnologija, Školske

novine, Zagreb, 1986, 115 str.

Knjiga je rezultat višegodišnjih autorovih istraživanja problematike primjene kompjutora u nastavi i predstavlja teorijski i empirijski doprinos onim nastojanjima u nas, koja se zalažu za intenzivnije i sistematsko istraživanje novih, djelotvornijih mogućnosti organizacije nastavnog procesa koji se odvija uz pomoć modernih tehničkih medija. U fokusu istraživanja je kompjutorska simulacija i njezin spoznajno-didaktički potencijal. Teorijski dio čine sustavne analize brojnih pristupa i iskustava u vezi s primjenom te inovacije u obrazovanju. Osobita vrijednost teorijskog dijela je u njegovoj interdisciplinarnosti: problem se razmatra sa stajališta kibernetike, informatike, sistemske teorije, teorije modeliranja, te napose didaktike.

Rezultati teorijske elaboracije poslužili su autoru za koncipiranje konkretnog modela kompjutorske simulacije, koji se u empirijskom dijelu rada eksperimentalno provjerava i validira. U zaključnim razmatranjima autor izvodi bitne didaktičke odrednice kompjutorske simulacije koje predstavljaju ujedno i vrijedne upute za praksu.

Znanstveni doprinos rada je u njegovoj kvalitetnoj teorijskoj i empirijskoj elaboraciji problema koja rezultira novom sistematizacijom nekih teorijskih problema u kontekstu obrazovne tehnologije, a time i didaktičke teorije.

Mužić,V. i Rodek,S. Kompjutor u preobražaju škole, Školska knjiga,

Zagreb, 1987, 177 str.

Ovom knjigom ispunjen je važan prostor u inače deficitarnom znanstvenom području u nas - pedagogiji medija. Na pregledan način tu se analiziraju različiti problemi, koncepcije i teorije vezane uz nastavnu primjenu kompjutora, a pri tome se nude i originalna vlastita rješenja. Autori konsekventno naglašavaju potrebu prevladavanja i napuštanja “kampanjskih” i “voluntarističkih” implementacija kompjutora u našu suvremenu školu i zalažu se za znanstveno verificiranu te pojedinim strukama i područjima primjerenu, pedagoški opravdanu primjenu kompjutora u školi.

Knjiga je rezultat višegodišnjeg teorijskog i praktičnog rada dvojice autora i tadašnjim njihovim apelom - “pripremimo se danas, kako sutra ne bismo bili nepripremljeni” - znatno je pridonijela informatizaciji naše suvremene škole. Dugo vremena ona je bila i najkompletniji izvor informacija o tom području za studente različitih studija u području odgoja i obrazovanja. U širem pak smislu ona je i značajan doprinos znanstvenom konstituiranju pedagogije i didaktike medija u nas.

1.3. Poglavlje u knjizi

Rodek,S. Didaktički aspekti primjene kompjutora u nastavi. U knjizi: Vukosav,Ž.,Rodek,S.,Mužić,V.,Zečević,M., Produkcija kompjutorskih obrazovnih programa, Naprijed, Zagreb, 1991, str. 55-94

U uvodnom dijelu priloga naznačuje se didaktički problemski kontekst koji je po autorovu mišljenju relevantan za cjelovito didaktičko proučavanje nastavne primjene kompjutora. Taj kontekst čine radovi koji se odnose na potrebu redefiniranja ciljeva učenja (Mager, Müller, Bloom); radovi usmjereni informacijsko-teorijskom kvantificiranju sadržaja učenja (Weltner); radovi koji se odnose na kibernetičku interpretaciju procesa učenja (Frank, von Cube, Riedel i dr.), te radovi koji se odnose na proučavanje sadržaja nastave sa stajališta teorije algoritama (Landa, Itelson). Na toj osnovi kritički se evaluiraju rezultati dosadašnje primjene kompjutora u obrazovanju i izvode preporuke za kreiranje kvalitetnog obrazovnog software-a u nas.

Znanstvena vrijednost ovoga rada je u sustavnoj analizi i pregledu europskih i svjetskih tendencija u tom području, te u originalnim autorovim kriterijima za didaktičko oblikovanje kompjutorskog programa, koji su rezultat njegova višegodišnjeg istraživanja u tom području.

Rodek,S. Mediji u odgoju i obrazovanju. U: Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, dopunski svezak, Zagreb, 1988, str. 461-482

U ovom radu sažeto i enciklopedijski, ali zapravo vrlo cjelovito i pregledno elaborira se geneza pedagogije medija, koja se tek u novijoj pedagogijskoj literaturi konstituira kao jedna relativno samostalna znanstvena disciplina. Uz kritičku prosudbu nekih dominirajućih metodoloških pristupa u tom području, u radu se razmatraju i problemi implementacije suvremenih medija u odgojno-obrazovnom području, kao i konsekvence koje ona izaziva u komunikacijskoj strukturi nastave i didaktičko-metodičkoj realizaciji.

Rad je vrijedan doprinos znanstvenom konstituiranju pedagogije medija, koja i u nas sve više dobiva na značenju.

Rodek,S. i Mužić,V. Educational Technology and Adult Education, U

knjizi: Adult Education in Yugoslav Society, uredili: Šoljan,N.N, Golubo -

vić, M. i Krajnc,A.,Andragoški centar u suradnji s Jugoslavenskom komi-

sijom za suradnju s UNESCO-om, Zagreb, 1985, str. 197-202

U radu se daje pregled stanja obrazovne tehnologije u nas u odnosu na europske tendencije i definiraju uvjeti za smislenu, efikasnu, te pedagoški i didaktički relevantnu primjenu tehnoloških inovacija u kontekstu obrazovanja odraslih.

Rad se temelji na empirijskom istraživanju stavova nastavnika spram tehnoloških inovacija, a njegova znanstvena vrijednost je u sustavnoj razradi elemenata koji čine osnovu za efikasnu primjenu novih medija u obrazovanju, uz maksimalno humane uvjete rada.

1.4. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u tercijarnim publikacijama

Rodek,S., Istraživački trendovi u području primjene medija, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Institut za pedagogijska istraživanja, Zagreb,vol. 9, 1992, br.1, str.83-87

Rad se odnosi na proučavanje metodoloških osnova problematike primjene medija u obrazovanju. Tu se analiziraju i kompariraju dominantne metodološke paradigme u istraživanju medija (tradicionalni pristup medijskog učinka, gratifications approach, interakcionistički pristup, pristup latentnih posljedica, te pristup koji polazi od medijske socijalizacije).

Rad je prilog sistematizaciji osnovnih metodoloških paradigmi u području primjene medija, a time i znanstvenom konstituiranju pedagogije medija in statu nascendi.

1.5. Znanstveni rad objavljen u časopisu citiranom u sekundarnim publikacijama

Rodek, S., Didaktika medija: neki problemi i determinante, Pedago-

ški rad, br.1, Zagreb, 1988, str.25-29

U radu se definira pojam didaktike medija te analiziraju i komentiraju dosadašnji rezultati istraživanja u tom području. Kritički se razmatraju rezultati tzv. evaluacijskog istraživačkog trenda u kojem je u prvom planu istraživanje efikasnosti nekog tehničkog medija u odnosu na “tradicionalne” oblike rada, te komentiraju neki novi istraživački postupci (ATI). Na toj osnovi elaboriraju se i neki temeljni medijsko-didaktički problemi: didaktičko oblikovanje sadržaja, odnos personalnog i nepersonalnog posredovanja sadržaja, uloga nastavnika, te problemi objektiviranja sadržaja.

Rad je prilog teorijskom konstituiranju didaktike medija u nas.

1.7 Znanstveni rad, recenziran, objavljen u zborniku radova s domaćeg znan-

stvenog skupa

Rodek,S., Nove informacijske tehnologije - izazov odgoju i obrazovanju, U zborniku: Odgoj i obrazovanje na pragu 21. stoljeća, Pedagoško-književni zbor i Savez pedagoških društava Hrvatske, Zagreb, 1988, str. 60-68

Radi se o jednom od značajnijih radova autora koji je prezentiran kao zapaženi referat na II. kongresu pedagoga Hrvatske u Dubrovniku. Tu se analizira odnos novih informacijskih i komunikacijskih medija i obrazovanja, te sustavno izvode konsekvence koje suvremeni razvoj tehnologije proizvodi na društvenoj i individualnoj razini, posebice u kontekstu odgoja i obrazovanja. Teze koje su u svojim radovima razvili stručnjaci Rimskog kluba, UNESCO-a i OECD-a autor obogaćuje svojim originalnim razmišljanjima, te izvodi uspješnu sintezu u kojoj dominira novi, prošireni pojam učenja. U njegovoj je osnovi inovativno učenje koje se temelji na participaciji i anticipaciji. I pedagoška primjena novih medija dobiva, prema autorovu mišljenju, svoj puni smisao tek u kontekstu inovativnog učenja.

Znanstvena vrijednost ovoga rada je u sustavnoj kritici nekih inovativnih koncepcija XX. stoljeća, posebice programirane nastave i obrazovne tehnologije utemeljene na behaviorizmu, te u uspješnoj produktivnoj sintezi kojom se naznačuju putovi za nova rješenja u navedenom problemskom kontekstu.

Rad je nastao u okviru projekta “Teorijsko-empirijske i eksperimentalne pripreme istraživanja kulturno-znanstveno-tehnologijskog transfera u odgoju i obrazovanju”, koji je realiziran u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu.

2. P R O J E K T I

Tijekom rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Stjepan Rodek sudjelovao je u istraživanjima u brojnim projektima, bilo kao voditelj, bilo kao suradnik, u matičnoj ustanovi ili izvan nje.

Nakon izbora u zvanje docenta bio je:

2.2. - voditelj projekta “Nastavna primjena mikrokompjutora”.

Rezultati projekta objavljeni su kao studija Nastavna primjena mikro-

kompjutora, Institut za pedagogijska istraživanja, studije i izvještaji,

interno izdanje, Zagreb, 1986.

- voditelj projekta “Novi mediji i obrazovanje” (1991-1993).

U okviru projekta publicirano je nekoliko značajnih radova pretežno

usmjerenih na metodološke probleme istraživanja medija u obrazovanju i nastavu pomoću kompjutora.

2.3 - suradnik u projektu obrade pojmova za “Pedagošku enciklopediju” i

Opću enciklopediju JLZ (dopunski svezak).

- suradnik u projektu “Teorijsko-empirijske i eksperimentalne pripreme

istraživanja kulturno-znanstveno-tehnologijskog transfera u odgoju i

obrazovanju”. Projekt je realiziran u Institutu za društvena istraživanja

Sveučilišta u Zagrebu, a rezultati su objavljeni u posebnoj studiji.

3. Pozvana predavanja

3.1. - pozvano plenarno predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu

“Univerzitet danas” u Dubrovniku, 1988, Nove informacijske tehnologi-

je i univerzitet.

3.3. - pozvano predavanje studentima pedagogije na Sveučilištu u Goettingenu, 1987, Computerunterstützter Unterricht - kroatische Erfahrungen.

4. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

Dr. sc. Stjepan Rodek sudjelovao je na brojnim skupovima u zemlji kao re-

ferent i koreferent, a za vrijeme svoga predstojničkog mandata u Institutu

za pedagogijska istraživanja aktivno je sudjelovao u organiziranju i realizi-

ranju nekih međunarodnih znanstvenih skupova:

4.1. – Odgoj i obrazovanje djece migranata, Zagreb, 1989.

-Interkulturelle Erziehung und Zweisprachigkeit bei Migranten, Essen, 1990.

- “Mikrokompjutori u obrazovanju” - znanstveno-stručni skup (Hrvatska,

Velika Britanija), Zagreb, 1987.

B. NASTAVNA DJELATNOST

Od siječnja 1977. do svibnja 1993. dr. Stjepan Rodek neprekidno je izvodio nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju. Samostalno je koncipirao nastavne programe za kolegije koje je vodio i predavao. Svoju nastavnu djelatnost realizirao je u okviru katedre za didaktiku.

1. Program, uvođenje novih kolegija

Dodiplomska nastava:

a) Izrada programa kolegija Nastavna tehnologija (za studente III. godine

pedagogije)

b) Izrada programa kolegija Obrazovna tehnologija (za studente IV. godine

pedagogije)

c) Izrada programa kolegija Medijska didaktika (za studente IV. godine pe-

dagogije)

d) Izrada programa kolegija Osnove kibernetike i informatike ( za studente

I. godine pedagogije)

Poslijediplomska nastava

a) Izrada programa kolegija Obrazovna tehnologija

2. Otvaranje, ustrojstvo i organizacija novih laboratorija, vježbališta, praktiku-

ma i sl. (nabava i instalacija opreme osobnim angažiranjem)

Dr. Stjepan Rodek je u svojstvu predsjednika Središnje komisije za razred-

beni postupak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sudjelovao u izradi prvih

kompjutorskih programa za obradu ispitnih rezultata.

6. Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

- bio je mentor brojnih diplomskih radova

- mentor i član povjerenstva za magistarske i doktorske radnje

7. Poslijediplomska nastava

Izvodio je nastavu na poslijediplomskom studiju pedagogije, anglistike, te

metodike hrvatskog jezika.

8. Dodiplomska nastava

Predavanja:

- Didaktika (2 sata za studente III. god. pedagogije)

- Osnove kibernetike i informatike (2+1 za studente I. godine pedagogije)

- Obrazovna tehnologija (2+1 za studente IV. godine pedagogije)

14. Gostujući nastavnik

Dvije akademske godine izvodio je nastavu na Filozofskom fakultetu u

Zadru, na Odsjeku za pedagogiju iz kolegija Osnove kibernetike i infor-

matike.

C. STRUČNA DJELATNOST

5. Stručni rad objavljen u zborniku radova s međunarodnog stručnog skupa

Rodek, S., Neke didaktičke implikacije primjene kompjutora u visoko-

školskom obrazovanju, u zborniku: Univerzitet danas, 2-3,

Dubrovnik, 1986, str. 93-95

U radu se analiziraju mogućnosti primjene različitih vrsta komjutorskih programa u visokoškolskom obrazovanju, te didaktičke reperkusije koje su rezultat tih primjena.

Rodek, S.,Didaktičke pretpostavke za primjenu kompjutora u nastavi¸

u zborniku: Mikrokompjutori u obrazovanju, Mladost, Zagreb,

1987.

Rad je prezentiran na međunarodnom znanstveno-stručnom skupu “Mikrokompjutori u obrazovanju” . Tu se razrađuju didaktičke pretpostavke za uspješnu primjenu mikrokompjutora u obrazovanju, jer takva primjena ne ovisi samo o kompjutoru i njegovim velikim radnim mogućnostima, već je ona bitno određena specifičnim karakteristikama zadataka nastave, nastavnog sadržaja, psihostrukture učenika i kompletne nastavne situacije.

6. Stručni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg stručnog skupa

Rodek, S. Kompjutor - nastavni medij širokih mogućnosti, u zborniku:

Kompjutori u obrazovanju, Hrvatski školski muzej, Zagreb, 1986, str.23-27

U radu su obrađeni različiti oblici primjene kompjutora u obrazovanju. Rad je izložen na skupu uz praktičnu demonstraciju nekih vlastitih programa. Osobita pozornost posvećena je primjeni onih programa koji se baziraju na dijalogu, te posebno simulacijskim programima. Naglašava se primjena kompjutorske simulacije kao postupka istraživanja stohastičkih procesa.

11. Stručni projekti

- više programskih paketa za statističku obradu podataka

- autor sustava kompjutorskih programa za obradu ispitnih rezultata

razredbenog postupka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

- autor brojnih konverzacijskih programa za primjenu u nastavi

12. Stručna društva, tijela i odbori

Dr. Stjepan Rodek je član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Bio je u jednom sazivu član Upravnog odbora ove udruge zadužen, uz ostalo, za izdavačku djelatnost. Član je i Hrvatsko-njemačkog društva za promicanje gospodarske, kulturne i znanstvene suradnje.

Dr. Stjepan Rodek je bio član različitih gremija unutar stručnih udruga; recenzent programa, rukopisa i projekata pri Ministarstvima znanosti i prosvjete te izdavačkih kuća.

ZAKLJUČNO MIŠLJENJE, OCJENA I PRIJEDLOG

Dr. sc. Stjepan Rodek, izvanredni profesor ispunjava minimalne propisane uvjete Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, uvjete Zakona o visokim učilištima, te uvjete Rektorskog zbora za ponovni izbor (reizbor) u već stečeni status izvanrednog profesora.

Iako je posljednjih godina radio izvan struke, od njegova izbora u status izvanrednog profesora (1988), objavio je dva znanstvena članka u časopisima, od kojih je jedan referirani ili njemu priznati; zatim jedno poglavlje u stručno-znanstvenoj knjizi; jedan rad u Zborniku sa stručno-znanstvenog skupa, te jedan širi rad za Enciklopediju leksikografskog zavoda.

Znanstveni i nastavni rad dr. sc. Stjepana Rodeka pokazuje afirmiranost pristupnika u području pedagogijske znanosti osobito radovima iz područja didaktike, pedagogije medija i nastavne tehnologije. U svemu se pokazuje njegovo izvanredno poznavanje svjetske literature u ovome području, a osobito njemačke. Svakako je među prvima u Hrvatskoj (uz profesora Mužića, s kojim je mnogo surađivao), koji je kompjutor uveo u središte pedagoškog interesa i njegove implementacije u nastavni proces.

Njegovi su radovi u cjelini metodološki utemeljeni na teorijskoj i empirijskoj analizi i interdisciplinarnoj sintezi unutar pedagogijske znanosti. Osim toga dr. Stjepan Rodek je sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima; aktivno izlagao na skupovima u zemlji i inozemstvu; izvodio nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju; mentorski vodio više studenata u izradi diplomskih radova te kod izrade i obrane magistarskih i doktorskih radnji.

Stoga predlažemo Matičnom povjerenstvu minimum, tj. da se, prema Zakonskim uvjetima i uvjetima Rektorskog zbora, dr. sc. Stjepanu Rodeku omogući daljnji postupak kojim će se izvršiti njegov ponovni izbor (reizbor) u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za raspisano radno mjesto na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu.

Zagreb, 15. listopada 2001. Stručno povjerenstvo:

__________________________

(Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.)

_____________________________

(Dr. sc. Nikša Nikola Šoljan, red. prof.)

_______________________

(Dr. sc. Josip Milat, red. prof.)

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

Dr. sc. Ana Sekulić Majurec, red. prof.

U Zagrebu, 14. listopada, 2001. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI ,Polje kineziologije, defektologije i pedagogije

Predmet : Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor pristupnice mr. sc. Diane Nenadić Bilan u nastavno zvanje profesora visoke škole za znanstveno područje društvenih znanosti polje odgojne znanosti, za predmet Predškolska pedagogija na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.

Visoka učiteljska škola u Zadru uputila je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Diane Nenadić Bilan koja se javila na natječaj objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” 12. svibnja 2001., za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet Predškolska pedagogija.

Fakultetsko vijeće, temeljem člana 118. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br:59/96 – pročišćen tekst) nadležno u ovom slučaju za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice za izbor u zvanje, a na prijedlog Odsjeka za pedagogiju, imenovalo je stručno povjerenstvo na sjednici od 16. srpnja 2001. godine. Isto povjerenstvo u spomenutom sastavu podnosi sljedeće,

I Z V J E Š Ć E

Na raspisani natječaj prijavila se mr. sc. Diana Nenadić Bilan, viši predavač, kao jedina pristupnica . Medjutim , kako pristupnica nije priložila svu potrebnu dokumentaciju za izbor u zvanje, povjerenstvo joj je 10. rujna 2001. godine podnijelo zahtjev za dopunu. Dopunjenu dokumentaciju povjerenstvo je dobilo 10. listopada 2001.

Prema važećim zakonskim odredbama (Zakon o visokim učilištima pročišćen tekst, članak 80.), te naputku Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u nastavna zvanja (objavljenom u “Narodnim novinama” 1996.) djelatnost pristupnice relevantna za izbor u traženo nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Znanstvena djelatnost

3. Nastavna djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

6. Popis radova objavljenih prije izbora i nakon izbora u zvanje

1. Životopis

Mr. sc, Diana nenadić Bilan rođena je 25.svibnja 1956. u Livnu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je 1979.godine na studijskoj skupini Engleski jezik i Pedagogija. Zatim se zaposlila kao novak , 1.studenog 1979.godine na Filozofskom fakultetu u Zadru na Odsjeku za pedagogiju. Od 1.studenog 1980.godine radi kao asistent na Odsjeku za razrednu nastavu i predškolski odgoj. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 10.srpnja 1985. s temom “Neoblikovani materijal i razvoj likovnog stvaralaštva djece predškolske dobi”. Izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje znanstvenog asistenta 23.veljače 1988.godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (OOUR Pedagogijske znanosti).

Na Odsjeku za predškolski odgoj Filozofskog fakulteta u Zadru radila je devetnaest godina. Ustrojem Visoke učiteljske škole u Zadru ( krajem 1998.godine) nastavila je raditi na studiju za odgojitelje. Vodi nastavu ( predavanja, seminare i vježbe) iz sljedećih kolegija: Predškolska pedagogija, Metodika hrvatskog jezika i Metodika upoznavanja okoline s početnim matematičkim pojmovima. Od 1995.godine obnaša funkciju pročelnika Odsjeka za predškolski odgoj. Voditelj je izvanrednog studija za odgojitelje od 1998/99.akad.godine.

Izabrana je u zvanje višeg predavača za predmet Predškolska pedagogija 28. lipnja 2000.godine na XIX. redovitoj sjednici Nastavničkog vijeća Visoke učiteljske škole u Zadru, a temeljem pozitivnog mišljenja Matičnog povjerenstva za područje društvenih znanosti ( Mišljenje br. 01-3229/1-1999.od 3.svibnja 2000.) te pozitivnog mišljenja Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu ( Mišljenje br.01-12-64-2000.od 15.lipnja 2000.).

Obranila je habilitacijski rad na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru 30.ožujka 2000.godine, pod nazivom “Projekcija novog modela izobrazbe odgojitelja”.

2. Znanstvena djelatnost

Pristupnica je objavila dva znanstvena rada od zadnjeg izbora u zvanje višeg predavača i to:

1.Izvorni znanstveni rad objavljen u zborniku radova:

Nenadić-Bilan,D. ( 2001) : Prijedlog novog modela edukacije odgojitelja djece predškolske dobi, Zbornik radova Visoke učiteljske škole,br.1, Zadar, str.69-91.

U radu se predlaže novi model edukacije odgojitelja koji se temelji na četverogodišnjem obrazovanju polaznika. U prijedlogu novog modela školovanja polazi se od integriranog i razvojnog pristupa te od suvremenih odgojiteljevih uloga u pedagoškoj djelatnosti. Četverogodišnji visokoškolski studij ima temeljnu zadaću obrazovati suvremenog odgojitelja za različite programe predškolskog odgoja koji egzistiraju u predškolskoj praksi. Predlaže se da nakon edukacije polaznici stječu zvanje diplomiranog odgojitelja s naznačenom specijalizacijom iz odabranog područja.

Model koji pristupnica predlaže jedini je model koji sustavno iznosi i teorijski utemeljuje moguću koncepciju obrazovanja odgojitelja na visokoškolskom studiju za odgojitelje, ne zaobilazeći i potrebe odgojne prakse koja se razvija, mogli bismo reći, usprkos zastarijelom modelu obrazovanja odgajatelja.

2.Prethodno priopćenje u zborniku radova:

Nenadić-Bilan,D. ( 2000 ) : Odgojitelj kao nositelj djelatnosti u predškolskom odgoju, Zbornik Učiteljske akademije u Zagrebu, br.2, Zagreb, str.119-127.

U ovom radu ističe se potreba afirmacije kvalitetnog obrazovanja odgojitelja kao temeljnog nositelja djelatnosti u predškolskom odgoju. Polazeći od kritike postojećeg sustava edukacije, ukazuje se na njegovu inkompatibilnost s novim koncepcijskim smjernicama i zahtjevima suvremene predškolske teorije i prakse. U redefiniciji sustava edukacije odgojitelja predlažu se novi kriteriji odabira pristupnika na studiju predškolskog odgoja, traži se definiranje različitih profila i razina školovanja te mogućnosti fleksibilnijeg stručnog i znanstvenog napredovanja odgojitelja.

Sudjelovanje na stručno znanstvenim skupovima:

Aktivno je sudjelovala s radom “Suradnja dječjeg vrtića i muzeja u upoznavanju baštine “ na stručnom i znanstvenom skupu s međunarodnom suradnjom “ Dječji vrtić kao dječji kulturni centar - od baštine za baštinu “ koji se održao od 20.do 22. rujna 2001. u Hvaru.

3. Nastavna djelatnost

Pristupnica već više od dvadeset godina radi na poslovima visokoškolskog nastavnika, počevši od znanstvenog novaka, asistenata, predavača i višeg predavača na području predškolske pedagogije. Vodi već dugi niz godina tri kolegija na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru ,organizira pedagošku praksu studenata u vježbaonici za redovne i izvanredne studente na studiju predškolskog odgoja.

Mentor je brojnim studentima predškolskog odgoja u izradbi diplomskih radova iz kolegija Predškolske pedagogije,Metodike hrvatskog jezika i Metodike upoznavanja okoline. Od 1. listopada 2001. godine izabrana je za pročelnika Zavoda za predškolski odgoj i voditelj je izvanrednog studija na Zavodu za predškolski odgoj.

4. Stručna djelatnost

Pristupnica mr. sc. Diana Nenadić Bilan objavila je niz stručnih radova od čega izdvajamo jedan objavljen u stručnom časopisu te tri rada objavljena u zbornicima radova s domaćih stručno znanstvenih skupova i jedan s medjunarodnim sudjelovanjem. K tomu valja pridodati članke objavljene u Školskim novinama, recenzije priručnika itd. Održala je niz stručnih predavanja u mjestima njihove županije (Knin, Sinj ,Šibenik). Član je Upravnog vijeća dječjeg vrtića “Radost” u Zadru., predsjednik Povjerenstva za polaganje stručnih ispita za odgojitelje koji se organiziraju u Zadru,a temeljem Odluke Zavoda za unapređivanje školstva Ministarstva prosvjete i športa RH(Ur.br.532-07-02/3-00-1)od 20.listopada 2000.godine.

Kao i do sada aktivno sudjeluje u radu Visoke učiteljske škole u Zadru i svojim osobnim iskustvom pomaže u ustroju i organizaciji ove ustanove.

Ocjena habilitacijskog rada (izvod)

Visoka učiteljska škola u Zadru Sveučilišta u Splitu

Na temelju odredbe čl. 17. Pravilnika o postupku obrane habilitacijskog rada (Narodne novine, br. 69/98. ),a nakon obrane habilitacisjkog rada i rasprave održane 30. ožujka 2001. godine,Stručno povjerenstvo za ocjenu habilitacijskog rada daje opisnu ocjenu:

Mr. sc. Diana Nenadić Bilan je obranila habilitacijski rad “Projekcija novog modela edukacije odgajatelja, jednoglasnom ocjenom povjerenstva.

Ova ocjena je prilog izvješću za izbor pristupnice Mr. sc. Diane Nenadić Bilan u nastavno zvanje profesora visoke škole.

Članovi Stručnog povjerenstvo za obranu bili su: prof.dr.sc.Anđelko Mrkonjić, doc.dr.sc.Slavica Bašić,prof.dr.sc.Marko Palekčić.

5. Zaključno mišljenje

Iz priloženog popisa radova pristupnice proizlazi da ima obranjen magisterski rad, da je objavila dva znanstvena rada i četiri stručna rada kojim se unapredjuje nastava na Odsjeku za predškolski odgoj, posebice se to odnosi na kolegij Predškolske pedagogije, na popularizaciju struke i unapredjivanja odgojne prakse. Obranila je habilitacijski rad kojim upravo nastoji podići razinu studija općenito, posebice kvalitetu rada na obrazovanju odgajatelja. Obavljajući razne funkcije na Visokoj školi pristupnica je trajno unapredjivala visokoškolsku nastavu, posebice baveći se studentima i pomažući im u izradi diplomskih radnji i organizirajući njihovu praksu u vježbaonici i u drugim ustanovama diljem županije.

Povjerenstvo ustaniovljava kako pristupnica u potpunosti zadovoljava uvjete za izbor u nastavno zvanje profesora visoke škole za predmet Predškolska pedagogija na visokoj učiteljskoj školi u Zadru,te predlaže naslovu biranje mr. sc. Diane Nenadić Bilan u zvanje profesora visoke škole.

Povjerenstvo

1.Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

2.Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

3. Dr. sc. Ana Sekulić Majurec, red. prof.

Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

Dr. sc..Dubravka Maleš, red. prof.

Dr. sc. Ana Sekulić Majurec, red. prof.

U Zagrebu, 14. listopada, 2001. godine

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI

Polje kineziologije, defektologije i pedagogije

Predmet : Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor pristupnice mr. sc. Hicele Ivon u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti polje odgojne znanosti, za predmet Predškolska pedagogija za ½ radnog vremena na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu.

Visoka učiteljska škola u Splitu uputila je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta mr. sc. Hicele Ivon koja se javila na natječaj objavljen u “Vjesniku” od 4. svibnja 2001., za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, za predmet predškolska pedagogija.

Fakultetsko vijeće, temeljem člana 118. Zakona o visokim učilištima (Narodne

novine, br:59/96 – pročišćen tekst) nadležno u ovom slučaju za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta pristupnice za izbor u zvanje, a na prijedlog Odsjeka za pedagogiju, imenovalo je stručno povjerenstvo na sjednici od 18. lipnja 2001. godine. Isto povjerenstvo u spomenutom sastavu podnosi sljedeće,

I Z V J E Š Ć E

Na raspisani natječaj prijavila se mr. sc. Hicela Ivon, predavač, kao jedina pristupnica . Medjutim , kako pristupnica nije priložila svu potrebnu dokumentaciju za izbor u zvanje, povjerenstvo joj je 6. srpnja 2001. godine podnijelo zahtjev za dopunu. Dopunjenu dokumentaciju povjerenstvo je dobilo 10. listopada 2001.

Prema važećim zakonskim odredbama (Zakon o visokim učilištima pročišćen tekst, članak 80.), te naputku Rektorskog zbora o uvjetima za izbor u nastavna zvanja (objavljenom u “Narodnim novinama” 1996.) djelatnost pristupnice relevantna za izbor u traženo nastavno zvanje prikazana je u sljedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Znanstvena djelatnost

3. Nastavna djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

6. Popis objavljenih prije izbora i nakon izbora u zvanje

1. Životopis

Mr. sc. Hicela Ivon rođena je u Splitu, 29. siječnja l946. godine, gdje je završila osnovno, srednje gimnazijsko obrazovanje te dvogodišnji nastavnički studij Biologija –kemija na Pedagoškoj akademiji u Splitu i time stekla zvanje nastavnika spomenute grupe predmeta. Završetkom četverogodišnjeg studija na studijskoj grupi "Pedagoška grupa predmeta" na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1971. godine, stekla je zvanje profesora pedagoške grupe predmeta te se potom zaposlila kao školski pedagog na srednjoj Pomorskoj školi u Splitu. Četiri godine kasnije, radila je kao predavač na studijskoj grupi "Pedagogija" na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Završetkom magistarskog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1983. godine i obranjenom temom pod naslovom «Timski rad nastavnika-timska nastava», stekla je stupanj magistra znanosti u području pedagogije.

Od 1982. do 1984. radila je na poslovima pedagoga u predškolskoj ustanovi "G. Vitez" u Splitu, a od 1984. do 1995. godine, kao prosvjetna savjetnica za predškolski odgoj u Prosvjetno-pedagoškoj službi Zajednice općina Dalmacije u Splitu.

Od 1997. u stalnom je radnom odnosu na ½ radnog vremena za obavljanju poslova nastavnika predavača za predmet Predškolska pedagogija i na ½ radnog vremena na obavljanju poslova višeg predavača za predmet "Metodika upoznavanja okoline i početnih matematičkih pojmova", na studiju Predškolski odgoj, na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta Split u Splitu. .

2. Znanstvena djelatnost

Pristupnica ima dva objavljena rada kategorizirana kao znanstveni radovi, koji su ,objavljeni u zborniku radova na medjunarodnom znanstvenom kolokviju u Rijeci i to :

1. Prema interaktivnoj pedagogiji u dječjem vrtiću (Mogućnost za napredovanje sve djece), znanstveni rad, objavljen u Rosić. V. (ur) : Zbornik radova "Kvaliteta u odgoju i obrazovanju", ( str.287-294), Međunarodni znanstveni kolokvij, Rijeka, 19.-20. veljače 1998.

U članku se polazi od shvaćanja djetetova učenja prema istraživanjima CRESASA(1986) i IEDPEA (1994), koji svoju konstruktivističko- interakcijsku koncepciju učenja ili interaktivnu pedagogiju grade prema teorijama Piageta, Inhelder, Wallona i Vygotskog. Prema tim shvaćanjima znanje je rezultat unutarnje, aktivne prerade i osmišljavanja, a učenje je aktivan, kontinuiran proces izgrađivanja spoznaje. Dijete je prvi pokretač svog učenja i razvoja. Znanje se određuje kao konstrukcija koju dijete izgrađuje u interakciji s različitim materijalima i u različitim socijalnim kontekstima.U članku se posebno naglašava važnost socijalne interakcije među vršnjacima za povoljan socio-emocionalni i intelektualni razvoj djeteta. Opisuje se proces mijenjanja organizacije odgojnog konteksta te rezultati provedbe tzv. inovacijskih odgojnih projekata u 25 dječjih vrtića na području Dalmacije (u razdoblju od l993. do 1996. godine).

2. Nove funkcije dječjeg vrtića znače u nove uloge odgajatelja.(znanstveni rad) objavljen u Rosić, V. ( ur) : Zbornik radova "Nastavnik-čimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju" , (str. 188-196), Drugi međunarodni znanstveni kolokvij, Rijeka,25.-26. ožujka 1999.

U članku se obrazlaže zahtjev za promjenom uloga svih stručnih djelatnika u vrtiću, posebice odgojitelja. Opisuju se osnovne konture novih uloga odgojitelja u odnosu na sljedeće aspekte: u suradnji s djecom i roditeljima, pri planiranju, praćenju i analizi odgojnog procesa, posebice, praćenju i analizi interakcije između djece u različitim igrovnim aktivnostima. Prikazuju se i obrazlažu rezultati anketnog upitnika (28 odgojitelja) o njihovim najčešćim ulogama u odgojnom radu i njihovu mišljenju prema tim ulogama.

3.Nastavna djelatnost

Pristupnica je stjecala nastavno iskustvo najprije kao pedagog u pomorskoj školi u Splitu, zatim kao predavač na Filozofskom fakultetu u Zadru, Odsjeku za pedagogiju, zatim kao pedagog u dječjem vrtiću G. Vitez u Splitu, kao prosvjetni savjetnik za predškolski odgoj pri Zavodu za unapređivanje školstva, zajednica općina Dalmacije , te od 1996. kao predavač za Predškolsku pedagogiju i viši predavač za Metodiku upoznavanja okoline i početnih matematičnih pojmova na studiju za Predškolski odgoj na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu . Bogato i raznoliko nastavno iskustvo posebice s područja predškolskog odgoja koristilo joj je da uspješno organizira i izvodi nastavu iz navedenih kolegija, te da isto tako uspješno povezuje seminare i praksu studenata .Bila je mentor brojnim studentima pri izradi diplomskih radnji.

Izradila je model integrirane izvedbe Praktično-metodičke nastave, kojeg je zajedno s nastavnicima Metodike na studiju Predškolski odgoj, prijavila kao zajednički istraživački projekt za Program Tempus.

Tijekom 1998/1999. godine obavljala je poslove pročelnice na studiju Predškolski odgoj. u Splitu.

4.Stručna djelatnost:

Pristupnica ima bogatu i raznoliku stručnu aktivnost u našoj zemlji ali i inozemstvu. Objavila je od zadnjeg izbora osam stručnih radova, te dvije recenzije i brojne članke te priručnik za djecu i roditelje : Mogu bolje i više, radni listovi, Split,2000.

Od 1994. godine do danas , organizira jedanput godišnje stručno znanstveni skup "Dani predškolskog odgoja- Mirisi djetinjstva" Splitsko-dalmatinske županije u Splitu te uređuje Zbornik radova u tim prigodama.

Prošle godine, inicirala je i organizirala stručno znanstveni skup "Prvi dani osnovne škole Splitsko-dalmatinske Županije, Prema kvalitetnoj školi, 23. i 24. studenog 2000. u Splitu, te uredila Zbornik radova "Prvi dani Osnovne škole –2000., Hrvatsko pedagoško-književni zbor Ogranak Split.

Zatim organizira i dane otočkih dječjih vrtića- Dječji vrtić kao dječji kulturni centar, "Od baštine za baštinu" istodobno je i glavna urednica istoimenog zbornika.

Članica je Europskog instituta za razvoj potencijala sve djece /IEDPE/ Pariz, u okviru Programa Leonardo da Vinci, ostvarila je projekt "Koordiniranje i praćenje odgojnog rada u dječjim vrtićima" (u Javnoj ustanovi "Djeca Sarajeva" u Sarajevu, tijekom 1999. i 2000. godine). Rezultate tog projekta izložila je na Seminaru IEDPE, 11. svibnja 2001.god. u Parizu. Rad je tiskan pod naslovom "La formation des encadrants", u ediciji I.E.D.P.E. "Accompagnement regulateur des pratiques educatives", Programme Leonardo da Vinci, Seminaire du 11 Mai 2001., Paris.

Ostale aktivnosti:

Od 1994. godine obavljala je poslove pročelnice Odjela za odgoj i kulturu Matice Hrvatske- Ogranak Split, u okviru kojih je organizirala javna predavanja, jedanput mjesečno;

Od svibnja ove godine, predsjednica je Hrvatsko pedagoško-književnog zbora-Ogranak Split;

Aktivan je član i dopredsjednica udruge "Mirta" u Splitu;

Predsjednica je Komisije za polaganje stručnih ispita za odgojitelje u predškolskom odgoju.

5. Zaključno mišljenje

Iz priloženog popisa radova pristupnice proizlazi da ima obranjen magisterski rad, da

je objavila dva znanstvena rada i osam stručnih radova koji unapredjuju nastavu

predškolske pedagogije i općenito predškolskog odgoja. Sudjelovala je na dva

stručno znanstvena skupa u inozemstvu takodjer s problematikom razvoja i

unapredjenja predškolskog odgoja i predškolske pedagogije. Pristupnica je trajno

unapredjivala visokoškolsku nastavu obavljajući različite funkcije koje su joj to

omogućavale počevši od pročelništva, mentorstva studentima pri izradi diplomskih

radnji itd.

Povjerenstvo ustanovljuje kako pristupnica u potpunosti zadovoljava uvjete za izbor u

nastavno zvanje višeg predavača za predmet Predškolska pedagogija na visokoj

učiteljskoj školi u Splitu, te predlaže naslovu biranje mr. sc. Hicele Ivom u zvanje

višeg predavača.

Povjerenstvo:

1. Dr. sc. Arjana Miljak, red. prof.

2. Dr. sc. Dubravka Maleš, red. prof.

3. Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Antun Mijatović, izv. prof.

Dr. sc. Anđelko Mrkonjić, izv. prof.

MATIČNOM POVJERENSTVU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI

Polje kineziologije, defektologije i pedagogije

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA ZAGREB

ZNANSTVENO-NASTAVNOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA ZADAR

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Dijana Vican u znanstveno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana pedagogija na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakultetu u Zadru

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj 23. travnja 2001., imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora u području društvenih znanosti, polje odgojnih znanosti, grana pedagogija na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Na raspisani natječaj u Slobodnoj Dalmaciji 16. veljače 2001., za izbor jednog nastavnika u znanstveno nastavno zvanje docenta, kao jedini pristupnik prijavila se dr. sc. Dijana Vican, viši asistent, za koju podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Prema važećim zakonskim odredbama, te naputku Rektorskog zbora djelatnost pristupnika relevantna za izbor u traženo znanstveno-nastavno zvanje prikazana je u slijedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Znanstvena djelatnost

3. Nastavna djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Zaključno mišljenje i prijedlog

6. Popis radova

1. ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Dijana Vican je rođena 5. prosinca 1959. godine u Imotskom gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Jednopredmetni studij pedagogije studirala je i diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1984. godine. Nakon studija godinu dana je boravila u Njemačkoj učeći jezik i usavršavajući se struci. Radila je u društvu Naša djeca u Zagrebu na poslovima organizacije slobodnog vremena djece i mladih.

Na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakultetu u Zadru zaposlila se kao asistent 1987. g. gdje do 1991. realizira seminare iz kolegija Sistematska pedagogija, Komparativna pedagogija, Školska pedagogija, Andragogija,a uz dopuštenje Fakultetskog vijeća izvodila je samostalno kolegij Obiteljska pedagogija. Od 1991. realizira seminare iz kolegija Sistematska pedagogija, a samostalno izvodi kolegij Opća pedagogija (Zajedničke programske osnove). U tome razdoblju bila je mentor studentima kod izrade diplomskih radova.

1988. upisuje Poslijediplomski studij iz andragogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1988.g. i magistrirala u srpnju 1991. obranom magistarske radnje “Koncepcija edukacije odraslih Paula Freira”.

Akademske godine 1990/91. boravila je na znanstvenom usavršavanju iz područja antropologije odgoja i obrazovanja na Odsjeku za antropologiju (Dept. of Anthropology) na američkom sveučilištu Berkeley (University of Berkeley, California) gdje pohađa i prvu godinu doktorskog studija.

Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom “Odgoj i obrazovanje djece Albanaca u Hrvatskoj” u travnju 2000. godine.

Od 1990. godine je stalni suradnik na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru (Odsjek za predškolski odgoj i Odsjek za razrednu nastavu); nadalje, voditelj je Programa pedagoško-psihološkog didaktičko-metodičkog obrazovanja nastavnika na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Od 1996. je suradnik u Pilotskoj školi u Zemuniku, pri Učilištu hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Angažirana je i u nastavi poslijediplomskog znanstvenog studija iz pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kolegiju Interkulturalna pedagogija.

Sudjeluje od 1998. u znanstveno-istraživačkom projektu Ministarstva znanosti RH pod naslovom “Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture”. Od 1998. do 1999. je nositelj znanstveno-istraživačkog podprojekta “Školski uspjeh djece albanske narodnosti u hrvatskim školama”.

Dr. sc. Dijana Vican je objavila deset znanstvenih i stručnih radova, a sudjelovala je na nekoliko domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih skupova. Član je nekoliko domaćih i inozemnih stručnih udruga.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

1. Znanstveni radovi

1. Vican, D. (1991), Koncepcija odgoja i obrazovanja odraslih Paula Freirea,

Napredak, 3, Vol. 132, Zagreb, str. 286-294.

U članku se objašnjava koncepcija obrazovanja odraslih brazilskog andragoga Paula Freire, a poznata kao koncepcija konscijentizacije ili osvješćivanja. U prvom dijelu predstavljen je autor, njegovo znanstveno djelovanje i vlastiti angažman u praksi osvješćivanja odraslog čovjeka. Analizom Freireovih djela izdvojena su eksplicitna i implicitna značenja pojma conscientizaçăo, a objašnjen je filozofijsko-antropologijski okvir, sociologijski aspekt kroz suprotsavljenost kulture dominacije kulturi šutnje, te kritika odgoja i obrazovanja kao “reakcionarni instrument obespravljivanja ljudi”.

Temeljeći odgoj i obrazovanje kao kritičku analizu prakse, objekt spoznaje postaje životna zbilja. U radu se nadalje objašnjava osvješćivanje kao odgojno-obrazovni proces koji se ozbiljuje metodologijom podjeljenom u četiri faze: kodifikacijom, dekodifikacijom, rekodifikacijom odnosno re-dekodifikacijom i klasifikacijom, a cijeli proces ostvaruje se metodom dijaloga.

Znanstveni je doprinos ovoga rada u aktualizaciji alternativnih pedagoških ideja i škola koje su se javljale u tijeku dvadesetoga stoljeća. Autorica je, prva u nas, istražila i potpuno osvijetlila jednog od vodećig (uz I. Illicha) nositelja teorije osvješćenja, koja pripada anglo-američkom modelu alternativnih pedagoških ideja i škola. Pritom je dobro istražila i eksplicirala potencijalno praktične zablude prosvjetiteljske koncepcije svojevrsnog «pedagoškog utopizma» i «raškolavanja društva» koje zagovara ovaj alternativni pedagoški pristup.

2. Vican, D. (1991), Freireova koncepcija odgoja i obrazovanja i društvene promjene, Metodički ogledi, 3, Vol. 2, Zagreb, str. 117-126.

Koncepcija osvješćivanja (coscientização), vezana za ime Paula Freirea, nije samo suprotstavljanje “starom” odgoju i obrazovanju, nego osobno viđenje odgoja i obrazovanja koje odgovara određenoj kulturnoj zbilji, vrijednostima realiteta i zahtjevima razvoja društva. Videći odgoj i obrazovanje kao najzorniji instrument u funkciji opresije i obespravljenosti čovjeka (tzv. bankarski koncept obrazovanja), kao kočnicu društvenih promjena, Freire teži ka odgoju i obrazovanju za oslobođenje čovjeka, konceptu i metodologiji gdje se svi kritički i stvaralački odnose prema stvarnosti u kojoj žive i koju preobražavaju osvješćivanjem kroz dijalog.

Znanstveni je doprinos ovoga rada u tome što je izložen sasvim praktičan naputak moguće metodičke primjene jedne alternativne koncepcije u radu suvremene škole. Ipak, čini se da još više ukazuje obrazovnoj politici kako bi valjalo, temeljem znanstvenih otkrića i provjerenih praktičnih pokušaja, činiti promjene u sustavu odgoja i obrazovanja te školske pedagogije i njezine prakse.

3. Mrkonjić, A. – Vican, D. (1999), Produljenje ljudskog vijeka - sudbina i problem,

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, God./Vol. 38(15), str. 265-276.

Fenomen demografskog starenja stanovništva, u koje se empirijski svrstava i Hrvatska, razmatra se analitički kroz prikaz starosne strukture u Zadraskoj županiji, identificirajući stanje i probleme osoba starije dobi na tom području. Navode se prakticirani oblici brige i skrbi nad starijim osobama.

Polazeći od starosti i starenja kao individualnog i društvenog problema u ovom radu se osmišljavaju ciljevi ostvarenja poboljšanja kvalitete života starijih i starih osoba iz perspektive znanosti o odgoju: vraćanje dostojanstva staraca u integracisjkom suživotu, razbijanje predrasuda o starijim osobama kroz odgojno-obrazovne sadržaje, osvješćivanje svih dobnih naraštaja o ulozi starijih osoba, razvijanje ljubavi i empatije kroz razvijanje poimanja vremena starijih i starih kao vremena za život, razvijanje samopercepcije starijih i starih osoba kroz njihovo aktivno i korisno sudjelovanje.

Autori su u ovome radu sa znanstveno-demografskog gledišta ukazali na pedagoške implikacije starenja. Na rezultatima terenskog istraživanja i sakupljanja podataka u Zadarskoj županiji sintetizirali su moguće andragoške modele i gerontogoške pristupe kvaliteti življenja osoba treće životne dobi. Osobito su ukazali na mjesto, mogućnosti i načine djelovanja pedagogije i pedagoga u sustavu brige za starije osobe. Rad je zapravo doprinos i socijalnoj pedagogiji kao znanstvenoj disciplini koja izlazi izvan okvira klasičnog pedagoškog djelovanja i interdisciplinarno tretira ljude i pojave u procesu njihova svakodnevnog života – pa tako, kao u ovome slučaju, osobe u starosti – čime se naša pedagogija, do sada, nedovoljno bavila.

4. Vican, D. (2002), Obiteljski odgoj u albanskoj kulturi. Napredak, 2, Vol. 146, Zagreb, (u tisku).

Polazeći od pretpostavke da odgojnu djelatnost s albanskom djecom, koja danas žive i školuju se u Hrvatskoj, vrše roditelji koji su odgojeni izvan Hrvatske, u kulturno drukčijem socijalno-kulturnom kontekstu, pomoću dubinskih intervjua s ispitanicima nastojali smo rekonstruirati odgajanje u albanskoj obitelji, opisati ga i objasniti. Slijedeći strukturne promjene u albanskim obiteljima, cilj rada je identificirati i objasniti ciljeve i obilježja odgoja i promjene u odgoju u albanskim obiteljima, jer je na tim osnovama moguće razmatrati probleme albanske djece u hrvatskim školama i životnom okruženju u Hrvatskoj.

Etnografskom metodom na uzorku od 38 albanskih obitelji u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji interpretirani su i komparirani ciljevi i obilježja odgoja u domicilnoj albanskoj obiteljskoj zajednici, dislociranoj albanskoj obiteljskoj zajednici i albanskoj doseljeničkoj obitelji.

Znanstveni je doprinos ovoga rada u tome što se, kao dio šire istraživačke cjeline, po prvi puta u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, empirijski (dubinskim intervjuom) ušlo u središte zatvorenih i tradicionalno ograničenih obiteljskih odnosa albanske narodnosne zajednice. Služeći se pritom etnografskom metodom autorica je, još k tome, opisala niz drugih pojava, osim tipično pedagoških, što su bile u središtu njezina interesa; zatim osobina i manifestacijskih karakteristika obiteljskih odnosa koji čine odgoj djece u albanskoj obitelji posebnim i atipičnim.

5. Piršl, E., D. Vican (2002), Europske demokratske vrijednosti i regionalizam.

(Zbornik Zavoda za pedagogiju, br. 1/2002). Prihvaćen za tisak, 28. stranica računalno pisanog teksta.

Cilj rada je ispitivanje stavova srednjoškolskih učenika, njihovih roditelja i profesora prema europskim vrijednostima. Stupanj prihvaćanja pojedinih europskih vrijednosti ispitan je s obzirom na spol, dob, vrstu srednje škole koju pohađaju srednjoškolski učenici, školsku spremu roditelja, regionalnu i nacionalnu pripadnost ispitanika. Istraživanje je prvenstveno bilo usmjereno na utvrđivanje postojanja razlika u stupnju prihvaćanja europskih vrijednosti ispitanika s obzirom na njihovu regionalnu pripadnost.

Rezultati pokazuju da najviši stupanj prihvaćanja pokazuju učenici Primirsko-goranske županije koji se značajno razlikuju u stupnju prihvaćanja europskih vrijednosti od svojih vršnjaka iz Istarske županije. Za razliku od učenika, analiza dobivenih rezultata za roditelje i profesore je pokazala da u prihvaćanju europskih vrijednosti s obzirom na regionalnu pripadnost ne postoji statistički značajna razlika ni među roditeljima, niti među profesorima.

Učenici starije dobi pokazuju viši stupanj prihvaćanja europskih vrijednosti od učenika mlađe životne dobi, dok srednjoškolke pokazuju viši stupanj prihvaćanja eurospkih vrijednosti u odnosu na srednjoškolce. Statistički značajna razlika pokazala se među učenicima i s obzirom na vrstu škole; učenici gimnazija pokazuju viši stupanj prihvaćanja eurospkih vrijednosti od učenika koji pohađaju stručne i obrtničke škole.

Rezultati ispitivanja roditelja pokazuju statistički značajnu razliku s obzirom na spol, to jest, muškarci iskazuju viši stupanj prihvaćanja eurospkih vrijednosti od žena. Na naknadnim usporedbama (SNK-test) razlika se pokazala i s obzirom na dob. Prema tim rezultatima najviši stupanj prihvaćanja europskih vrijednosti pokazuju najstariji ispitanici, dok s obzirom na završenu školsku spremu viši stupanj prihvaćanja pokazuju ispitanci višeg obrazovanja.

Razlika u stupnju prihvaćanja europskih vrijednosti kod profesora, s obzirom na ispitivane varijable, nije se pokazala.

Rad je nastao u okviru istraživačkog projekta «Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture» i njegov je znanstveni doprinos u tome što je temeljem sveobuhvatnog empirijskog materijala odredio pedagoške standarde za izradu nacionalnog kurikuluma polazeći od iskazanih mišljenja i stavova učenika, nastavnika i roditelja prema kulturnim sadržajima i vrijednostima.

6. Mijatović, A., Previšić, V. (urednici) (2001.), Demokratska i interkulturalna obilježja srednjoškolaca u Hrvatskoj, Interkultura, Zagreb.

Komparativni prikaz rezultata dvaju istraživanja - projekta Genealogija i transfer modela interkulturalizma (1991-1995) i projekta Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture (1996-1999), provedenih s učenicima, roditeljima i profesorima u hrvatskim srednjim školama, temelj su za problematiziranje demokratskih vrijednosti srednjoškolaca i problematiziranje socijalne distance učenika prema nacionalnim, etničkim i religijskim skupinama, te socijalnoj distanci prema devijantnim pojavama i skupinama.

Nakon sažetog pojašnjenja pojmova - integracija, demokratske vrijednosti, pluralizam, socijalna distanca, društvene predrasude i interkulturalizam, iznešeni su rezultati koji ukazuju na razlike u prihvaćanja demokratskih vrijednosti između učenika, roditelja i profesora i razlike u ispitivanju njihovih socijalnih odstojanja spram navedenih skupina.

Rezultati su interpretirani pojednostavljeno, predočeni tabelarno, u obliku radnog materijala lišenog teorijskog problematiziranja, a namjenjenog učenicima srednjih škola kako bi o aktualnim životnim pitanjima i problemima budućnosti unijeli ispitivane sadržaje u školske sadržaje kroz razgovore, radionice, predavanja i rasprave.

Dr. D. Vican je kao član istraživačkog tima projekta sudjelovala ravnopravno, kao i svi ostali, u pripremi i pisanju tekstova.

Disertacija Odgoj i obrazovanje djece Albanaca u Hrvatskoj, Zagreb, 2000.

Problem odgoja i obrazovanja djece Albanaca u Hrvatskoj postavljen je u okvir neprijeporno uvjetovanih odnosa društvo-kultura-odgoj, jer su ciljevi i norme odgoja i obrazovanja društveni, kulturni i povijesni sadržaji koji organiziraju i uređuju kolektivno življenje. Istaknuta je kultura kao društveni konstrukt, koju posreduju odgoj i obrazovanje u generacijskom kontinuitetu, zaokružujući kulturna iskustva koja čovjek rabi u svom kulturnom polju življenja u kulturni identitet pojedinca i skupine.

Teorijsko ishodište u pedagogijskom kontekstu čini interkulturalizam kao politički koncept koji se odražava na odgoj i obrazovanje kao zahtjev i strategija za balans kulturnih suprotnosti u višekulturnim zemljama vođen nastojanjem za zajedničkim savladavanjem prepreka u integraciji svijeta kultura temeljen na razumijevanju povijesti i kulturnog identiteta “drugoga”. Naslovljeni problem upućuje na istraživanje i problematiziranje kulturnih aspekata izabrane narodnosti, a društveni status Albanaca u Hrvatskoj smjernica je za istraživanje odgoja i obrazovanja te narodnosti kao manjine.

Na temelju empirijske analize zadane kroz istraživanje, prvo, kulturnog modela Albanaca u Hrvatskoj, zatim kulturnog modela i kulturnih obilježja albanskih obitelji u Hrvatskoj, te odgojno-obrazovnog modela albanske djece u hrvatskoj školi, ostvarena su očekivanja znanstvenih i praktičnih zahtjeva u pedagogiji.

Etnografskom metodom, na uzorku kojega su činili odrasli Albanci i njihova djeca koja pohađaju hrvatsku školu, na prostoru triju županija – Zadarske, Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske, s uvažavanjem povijesnih aspekata albanskog naroda, opisan je i objašnjen albanski etnos na hrvatskom prostoru opisom kroz najrelevantnije segmente koji se reflektiraju na problematiziranje odgoja i obrazovanja albanske djece u Hrvatskoj, a to su: strukturne promjene albanskih obitelji/domaćinstava tijekom emigrantsko/imigrantskih življenja, ciljevi odgoja i načini odgajanja u albanskoj obitelji, vjerski odgoj, gospodarski život, zanimanja Albanaca i stjecanje zanimanja u obitelji, značaj kolektivnosti i zadružnog načina življenja Albanaca, te obrazovna razina pripadnika albanske narodnosti s njihovim ostalim socio-kulturnim obilježjima.

Interpretacija kulturnog modela Albanaca bila je temelj za razmatranje i objašnjavanje socijalizacijskih, odgojnih i obrazovnih čimbenika koji utječu na prihvaćenost i neprihvaćenost albanske djece u životnom, školskom i razrednom kontekstu, njihovo obrazovno napredovanje i nenapredovanje, školski uspjeh i neuspjeh, te aspiracije albanske djece za nastavak školovanja.

Problematiziranjem stavova hrvatskih učitelja i nastavnika o dgoju i obrazovanju djece Albanaca u Hrvatskoj dovodi se u vezu stupanj relevantnosti kulturnih obilježja albanske manjine u hrvatskom sustavu odgoja i obrazovanja, te naznačavaju mogućnosti participiranja pripadnika albanske narodnosti u uspostavljanju odgovarajućeg modela odgoja i obrazovanja djece Albanaca u Hrvatskoj.

Prepoznajući svrhu interkulturalizma kao kolektivne norme u integracijskm procesi kultura je znanstveno neizostavna odrednica odgoja i obrazovanja, koja u svojim značenjima kroz iskustva drugoga/drugih, interpretirana u ovom radu na albanskom etnosu, pokazuje relevantnost za politiku odgoja i obrazovanja u kreiranju odgoja obrazovanja etničkih manjina kod nas.

^{Rad objavljen u zborniku radova s domaćeg i međunarodnog znanstvenog skupa}

1. Vican, D. (1996), Tko postaje učitelj, U: zborniku: Pedagogija i hrvatsko školstvo: jučer i danas, za sutra, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, str. 491-494.

Analizom dokumentacije 294 redovna studenta učiteljskog studija Filozofskog fakulteta u Zadru cilj rada je bio dobiti podatke o njihovu podrijetlu, spolu, a posebice uspjehu tijekom studija i konačnom uspjehu kako bi prikazom pokazatelja uspješnosti u studiju uvidjeli potrebu eventualnih korekcija u kriterije selekcije ili u samom studiju za učitelje.

Ispodprosječna uspješnost tijekom studija je ocjena 2.89, a prosječna konačna ocjena 3.18, što ukazuje na relativno nisku razinu studentkih postignuća.

2. Vican, D. (2001), Kritička etnografija u pedagogijskim istraživanjima, Zbornik radova

“Teorijsko-metodološka utemeljenost pedagoških istraživanja”, ur. V. Rosić, Rijeka, Sveučilište u Rijeci, str. 254-265.

Etnografija i etnografske metode se u klasičnom smislu bave opisivanjem stanja i konstrukcijom procesa jedne određene kulture, zajednice, skupine ili institucije, putem direktnog i osobog istraživačevog promatranja društvenog ponašanja, odnosno istraživanja mišljenja ispitanika. Interpretacija na razini opisivanja najčešće ne uvjetuje teorijski okvir istraživanja. U pedagogijskim i istraživanjima multikulturalnog i interkulturalnog odgoja i obrazovanja istraživanje bez teorijske problemske orijentacije lišava istraživanje šireg društvenog konteksta. Manjkavosti i dvojbe tradicionalne etnografije i pripadnih joj metoda u istraživanju teorije i prakse odgajanja potiskuje “kritička etnografija”.

U ovom radu razmatraju se potrebe prevladavanja klasične etnografije s aspekta kritičnije primjene etnografije i etnografskih metoda, i to s obzirom na: a) mogućnost/nemogućnost lišavanja pedagogijskih, time i multikulturalnih i interkulturalnih problema istraživanja od društvenih koncepcija, b) mogućnost/nemogućnost odjeljivanja metoda istraživanja od teorije i pretpostavki istraživanja, i c) mogućnosti/nemogućnosti lišavanja interpretacije od šireg društvenog i kulturnog konteksta istraživanja.

Rad je izložen na međunarodnom znanstvenom skupu i objavljen na hrvatskom i engleskom jeziku. Znanstveni mu je doprinos primarno u tome što u pedagogiju uvodi i naglašava, u nas neobrađeno i zapostavljeno, etnografsko polje istraživanja kao metodološki odgovor na probleme odgojne prakse. Osim toga, ukazuje i na hermeneutičko traženje istraživanja u pedagogiji, a osobito s gledišta kvalitativnih metoda i uzročnih interpretacija kulturoloških pojava relevantnih za odgojni rad.

3. Vican, D. (2001), Socio-kulturne promjene pripadnika albanske narodnosti u Hrvatskoj, u: Društvo i tehnologija 2001 (Society and Technology 2001), Informatolog, Zagreb, str. 120-123.

Empirijskim pokazateljima dobivenih istraživanjem socio-kulturnih obilježja pripadnika albanske narodnosti, koji žive u Hrvatskoj, interpretiraju se u radu socio-kulturne promjene uzrokovane doseljeničkim statusom. Primjenom više metoda istraživanja dobiveni su rezultati koji omogućuju komparaciju kulturnih specifičnosti prema dominantnom razlikovnom obilježju - vjeroispovijesti. Identificirane su i objašnjene strukturne promjene u albanskim obiteljima, mjesta rađanja i življenja pripadnika albanske manjine, prakticiranje vjere, te njihovo uključivanje u hrvatski odgojno-obrazovni sustav.

^{Sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima}

Od 1997. sudjeluje u znanstveno-istraživačkom projektu Ministarstva znanosti RH pod naslovom “Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture”.

Od 1997. do 1998. nositelj poticajnog znanstveno-istraživačkog projekta Ministarstva znanosti RH pod naslovom “Školski uspjeh djece albanske narodnosti u hrvatskim školama.

^{Sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima}

Savjetovanje “Škola u ratu”, Zadar, 1993. pod pokroviteljstvom UNICEF-a, s temom: Škola i roditelj kao čimbenici ozbiljenja nastavnog programa u ratnim uvjetima.

Sabor hrvatskih pedagoga “Pedagogija i hrvatsko školstvo: jučer i danas, za sutra”, Opatija 1996. godine, u organizaciji Hrvatskog pedagoškog zbora u Zagrebu, tema: “Tko postaje učitelj”.

Međunarodna znanstvena konferencija “Multikulturalizam i post-komunizam, tradicija i demokratski procesi (Multiculturalism and Post-Communism: Tradition and Democratic Process), u organizaciji Hrvatske komisije za suradnju s UNESC-om, održana u Dubrovnik, 1997., s temom: Odgoj i obrazovanje Albanaca u Hrvatskoj (Education of Albanians in Croatia).

Znanstveni seminar “Zlostavljanje djece”, Split, 1998. u organizaciji Odbora za obitelj, mladež i šport Hrvatskog državnog Sabora, Poglavarstva Grada Splita i Udruge “Mirta”, s temom: Moć i nemoć škole u rješavanju problema zlostavljanja.

Međunarodna konferencija “Re-forming High Education”, održana u Leipzigu, 2000. u organizaciji Europske udruge na međunarodno obrazovanje (European Association for International Education - EAIE), sudjelovanje na predavanjima, radionicama i prezentacijama na temu internacionalizacije učilišta i ECTS (European Credit Tranfer System).

Međunarodni znanstveni kolokvija “Suvremena metodologijska stajališta u pedagogijskim istraživanjima”, Opatiji, 2001., tema: Kritička etnografija u pedagogijskim istraživanjima.

Međunarodni znanstveni skup “Društvo i tehnologija 2001” (Society and Technology 2001), Opatiji, 2001. s temom: Socio-kulturne promjene pripadnika albanske narodnosti u Hrvatskoj (Socio-cultural changes of Albanian Population in Croatia).

3. NASTAVNA DJELATNOST

Dr. D. Vican od 1987. godine realizira seminare iz kolegija Sistematska pedagogija (Sustav pedagogijskih znanosti), Komparativna pedagogija, Školska pedagogija, Andragogija i u cjelosti izvodi kolegij Obiteljska pedagogija.

Od 1991. realizira seminare iz kolegija Sistematska pedagogija, a samostalno izvodi kolegij Obiteljska pedagogija i kolegij Opća pedagogija (Zajedničke programske osnove) sa studentima II godine svih studijskih grupa Filozofskog fakulteta u Zadru.

Od 1994. godine do danas realizira seminare i dio predavanja iz kolegija Sistematska pedagogija na II i III godini studija pedagogije, a u cjelosti kolegij Opća pedagogija (Zajedničke programske osnove).

Od 1990. godine je stalni suradnik na Odsjeku za predškolski odgoj i Odsjeku za razrednu nastavu (danas Visoka učiteljska škola) gdje realizira nastavu iz kolegija Opća pedagogija.

Prema Odluci Fakultetskog vijeća iz svih kolegija obavlja ispite, te mentorski rad u izradi diplomskih radova studenata pedagogije. Do danas je pod nezinim mentorstvom diplomiralo 10 studenata pedagogije, a trenutno je mentor dvojici studenata pedagogije.

Dakle, od zaposlenja 1987. godine je angažirana u dodiplomskoj nastavi na Odsjeku za pedagogiju, a deset godina samostalno realizira kolegij Opća pedagogija sa studentima svih studijskih grupa na Filozofskom fakultetu u Zadru i Visokoj učiteljskoj školi u Zadru.

Od 1996. do 1999. je voditelj Programa pedagoško-psihološkog didaktičko-metodičkog obrazovanja nastavnika na kojemu izvodi i kolegij Opća pedagogija.

Od 1996. je suradnik u Pilotskoj školi u Zemuniku, pri Učilištu hrvatskog ratnog zrakoplovstva, gdje realizira kolegij Opća pedagogija u Programu dopunskog pedagoško-psihološkog didaktičko metodičkog obrazovanja pilota za zanimanje nastavnika i instruktora letenja.

Akad. god. 1999/00. i 2000/01. je voditelj Programa dopunskog pedagoško-psihološkog didaktičko metodičkog obrazovanja pilota za zanimanje nastavnika i instruktora letenja u Pilotskoj školi u Zemuniku pri Učilištu hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Akad. god. 2001/02. je angažirana na poslijediplomskom znanstvenom studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u kolegiju Interkulturalna pedagogija.

4. STRUČNA DJELATNOST

Pristupnica je objavljivala stručne radove, recenzije i prikaze:

Vican, D. (1987), “Osnovni problemi visokoškolske pedagogije” autora M. Bratanić, et al., Školska knjiga, Zagreb, 1987, Pedagoški rad, 42/4, str. 447-448.

Vican, D. (1987), “Kompjutor i suvremena nastavna tehnologija” autora S. Rodeka, Školske novine, Zagreb, 1986, Istraživanje odgoja i obrazovanja, Vol. 7, str. 1-139, Zagreb, 06-05-1989, str. 119-120.

Vican-Višić, D. (1995), “Škola i obitelj kao čimbenici ozbiljenja nastavnog programa u ratnim uvjetima”, Školski vjesnik, God. 44, Br. 1, siječanj-lipanj, Split, str. 23-30.

Vican, D. (1994), Pedagogija – temeljna znanja, autor H. Gudjons, Društvena istraživanja, 14/God. 3 (1994), Br. 6, Zagreb, str. 754-757.

Vican, D. (1997), recenzija Radni listići “Mudra Crtanka”, Potjeh, Zagreb, 1997.

Vican, D. (1998), Udžbenik za didaktičko obrazovanje, prikaz knjige F. Jelavić, “Didaktika”, Naklada slap, Jastrebarsko 1998, Napredak, 139/1998, 3, str. 395-396.

4. Mrkonjić, A. – Vican, D. (1999), “Neki problemi starenja i starijih”, Napredak, 140/1999, 4, str. 459-467.

U organizaciji Matice Hrvatske, ogranak Split održala je 1997. predavanje za prosvjetne djelatnike na temu “Kritika škole kao institucije”.

Održavala je predavanje za roditelje u Murteru na temu “Pomoć djeci u učenju i ponašanju”.

Nadalje, održala je predavanje za roditelje u Imotskom na temu “Problemi u odgoju djece i mladeži”.

Izlagala je, također, rad na seminaru “Zlostavljanje djece”, održanom u Splitu 23. i 24. siječnja 1998. godine u organizaciji udruge Mirta s temom “Moć i nemoć škole u rješavanju problema zlostavljanja”.

Tijekom 1998. i 1999. vodila je radionicu za djecu poginulih hrvatskih branitelja, u organizaciji Udruge udovica u Zadru. Dvogodišnji rad u radionici rezultirao je izložbom dječjih radova i izdavanjem dječjeg kalendara.

Dr. Dijana Vican je član nekoliko stručnih i znanstvenih udruga:

Od 1991. do 1999. je član Američkog antropološkog društva (American Antroplogical Association).

U razdoblju od 1996. do 1998. bila je član uredništva časopisa “Metodički ogledi”.

Član je nevladine udruge Interkultura sa sjedištem u Zagrebu.

Od 2000. je član Europskog udruženja za međunarodno obrazovanje (European Association for International Education).

5. ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Sasvim je razvidno da dr. sc. Dijana Vican u svome znanstvenom, stručnom, nastavnom i ostalom pedagoškom radu pokazuje zavidnu razinu kvanititete i kvalitete za izborni status. U svojim znanstvenim istraživanjima usmjerena je najvećma na antropološke, interkulturalne i društvene aspekte odgoja i obrazovanja u kojim područjima je prošla znanstveno (magistarsko i doktorsko) obrazovanje, usavršavanje i napredovanje. U tome je u nas već relativno afirmirana osoba.

Rezultate svojih znanstvenih istraživanja uspješno prenosi u nastavu, prije svega u području nekoliko predmeta na Katedri za Sistematsku pedagogiju. U nastavi je odgovorna, zahtjevna i vrlo objektivna u odnosu prema studentima koji rado s njom surađuju u seminarskim i diplomskim radnjama.

Vrlo je odgovorna i savjesna suradnica u projektima, a kao član stručnih udruga i asocijacija preuzete obveze izvršava uvijek u cijelosti i na vrijeme. Dapače, u tome nerijetko troši mnogo energije i vremena. Angažirana je pedagoginja koja ima svoj stav i brani ga pritom argumentirano i dosljedno na stručnim skupovima i javnim nastupima.

Dr. Dijana Vican ispunjava zakonske propise i druge akademske naputke za znanstveno-nastavno zvanje docenta. Postigla je doktorat društvenih znanosti u području odgoja i obrazovanja; prošla je sve asistenstke statuse kroz nepunih deset godina rada na Filozofskom fakultetu u Zadru radeći u znanstvenom i nastavnom području u kojem se natječe za izbor; objavila je: četiri (4) izvorna znanstvena članka u referiranim časopisima; dva (2) znanstvena članka u drugim časopisima; četiri (4) rada u zbornicima ili knjigama sa skupova; još nekoliko drugih radova, recenzija i prikaza; sudjelovala na nekoliko skupova u zemlji i inozemstvu; aktivno radila i dalje radi u dva (2) znanstveno-istraživačka projekta i samostalno nosi jedan potprojekt; sudjelovala je u izradi i inoviranju nekih nastavnih programa; bila je mentor u desetak diplomskih radnji studenata; član je nekoliko domaćih i inozemnih stručnih udruga i znanstvenih asocijacija.

Temeljem svega članovi Stručnog povjerenstva drže da dr. sc. Dijana Vican ispunjava potrebne uvjete (Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti – čl. 43, st. 1; Zakona o visokim učilištima – čl. 74, st. 1; naputcima Rektorskog zbora) za izbor u natječajno zvanje i radno mjesto na Filozofskom fakultetu u Zadru (Odsjek za pedagogiju) splitskoga Sveučilišta.

Predlažemo, stoga, Matičnom povjerenstvu za područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti, grana pedagogija, te Znanstveno-nastavnim vijećima ostalih ustanova koje sudjeluju u proceduri izbora, da se dr. sc. Dijani Vican omogući izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za predmete Sistematska pedagogija, Opća pedagogija i Obiteljska pedagogija, pri Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zadru.

Zagreb, 25. veljače 2002. g. Stručno povjerenstvo:

(Prof. dr. sc. Vlatko Previšić)

(Prof. dr. sc. Antun Mijatović)

(Prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić)

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje psihologije, za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja, na Filozofskom fakultetu u Puli.

Na molbu Filozofskog fakulteta u Puli Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 15. siječnja 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja.

Na natječaj objavljen u Glasu Istre 15. listopada 2001. javila se dr.sc. Neala Ambrosi Randić. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju stručno povjerenstvo podnosi sljedeće

Izvješće

Dr.sc. Neala Ambrosi Randić rođena je 1965. godine u Puli gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Zavodu za psihologiju Pedagoškog fakulteta u Rijeci upisala je 1983. godine studij psihologije koji je završila 1988. godine. Njezin diplomski rad Incidencija bulimije u našoj studentskoj populaciji nagrađen je drugom nagradom Sveučilišta u Rijeci.

Poslijediplomski studij psihologije na odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu upisuje 1990. godine i završava ga 1994. godine obranom magistarskog rada Provjera konstrukta "predodžba o vlastitom tijelu" kod muškaraca od 19 godina.

Na istom fakultetu obranila je 2001. godine doktorsku disertaciju pod naslovom Biološki, psihološki i socijalni faktori u razvoju poremećaja hranjenja.

Pristupnica je nakon diplomiranja (od 1989. do 1991.) radila kao profesor psihologije u Centru "B.Semelić" gdje je predavala Opću i zdravstvenu psihologiju. Tijekom školske godine 1990/91. predavala je Psihologiju i sociologiju rada u Centru "V.Božac", a od 1990. do 1992. predavala je na Otvorenom sveučilištu u Puli predmete Psihologija obuke vožnje, Prometna psihologija i Psihologija komuniciranja. Od 1992. do 1994. radi kao psiholog u Nastavnom središtu hrvatske vojske Muzil - Pula. U lipnju 1994. imenovana je za člana Tima za profesionalnu orijentaciju, rehabilitaciju i zapošljavanje invalida.

U prosincu 1996. izabrana je u zvanje asistenta za predmete Razvojna psihologija, Pedagoška psihologija i Psihologija odgoja i obrazovanja u Talijanskom odsjeku Pedagoškog fakulteta u Puli. Trenutno je zaposlena na istim poslovima na Filozofskom fakultetu u Puli (70% radnog vremena) i Visokoj učiteljskoj školi u Puli (30% radnog vremena).

Aktivno je sudjelovala u projektima Znanstvene udruge Pietas Iulia. Osim u nastavi na Sveučilištu pristupnica je radila i na seminarima za stručno usavršavanje nastavnika .

Rezultate svog rada dr.sc.Neala Ambrosi Randić objavila je u 8 radova od kojih su neki objavljeni u međunarodno citiranim časopisima i jednoj skripti. Objavljeni radovi bave se percepcijom vlastitog tijela kod odraslih i djece, navikama hranjenja djece i adolescenata te učestalošću i korelatima provođenja dijete u adolescenciji.

Bila je urednica publikacije koja govori o nasilju nad djecom, a jedan je rad izlagala na Prvoj godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa.

Iz priloženog je vidljivo da je pristupnica aktivan suradnik u nastavi na Sveučilištu, da se sustavno bavi jednim područjem u psihologiji i objavljuje radove iz njega. Rezultatima svog rada dr.sc.Neala Ambrosi Randić udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima te predlažemo Fakultetskom vijeću da je izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija.

U Zagrebu, 25.veljače 2002.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

dr. sc. Nikola Pastuović, red. prof.

Predmet: Izvješće o radu znanstvene novakinje

mr. Tanje Tomašić od 1. prosinca 2000. do 1. prosinca 2001.

Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Znanstvena novakinja mr. Tanja Tomašić radi na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva od 1. prosinca 1997. pa je period na koji se odnosi ovo izvješće četvrta godina njezina rada na tom projektu.

1. U 2001. Tanja je Tomašić uspješno obavila svoj glavni posao, tj. obranila

magistarski rad Jezik Šimuna Koižičića Benje prema njegovim jezikoslovnim

koncepcijama u djelu "Od žitiê rimskih arhierêov i cesarov." Stručno povjerenstvo

vrlo se pohvalno izrazilo o tom radu. Upisala se na doktorski kroatistički studij.

2. Na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo pomagala je u

izvođenju nastave (vodila je seminar iz staroslavenskoga jezika) i obavljanju

ispita (pomagala pripremu ispita i obavljala kolokvije).

3. Za projektni zadatak Mali staroslavensko - hrvatski rječnik obradila je pet

slova, a za zadatak Hrvatski paleoslavisti i istraživači hrvatskoga glagoljaštva

obavila niz predradnji istražujući u domaćim i inozemnim knjižnicama i

arhivima.

4. Objavila je u "Vijencu" ove prikaze: a/ Sveti Vlaho iz raznih vizura (IX - 184);

b/ Gramatika trogirskoga cakavskog govora ( IX - 184); c/ Poticajni zbornik ( IX

- 184); d/ Predstavljanje izabranih djela Marijana Matkovića ( IX - 189).

Svojim radom u 2001. godini mr. Tanja Tomašić potvrdila se kao darovita mlada

znanstvenica i marljiva suradnica na projektnim i katedarskim zadacima. Njezin

ukupan rad zaslužuje visoku ocjenu pa predlažem Vijeću Filozofskoga fakulteta u

Zagrebu da prihvati moju pozitivnu ocjenu i omogući mr. Tanji Tomašić daljnji rad na projektu Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva.

Zagreb, 7. veljače 2002. Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, mentor

Prof. dr. sc. Vladimir Marković

Glavni istraživač projekta 707

Filozofski fakultet u Zagrebu

Ulica Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Zagreb, 22. siječnja 2002.

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ O RADU ZNANSTVENE NOVAKINJE

DUBRAVKE BOTICE

Znanstvena novakinja Dubravka Botica nastavila je rad na projektu na projektu 707 “Crkve i crkvena oprema 17. i 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj”, na kojem je temeljem odobrenja Ministarstva znanosti i tehnologije započela radom na Odsjeku za povijest umjetnosti. U akademskoj godini 1999./2000. izabrana u istraživačko zvanje mlađega asistenta odlukom Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na poslijediplomskome studiju iz povijesti umjetnosti koji je upisala u akademskoj godini 1999./2000. Dubravka Botica dovršila je sve propisane obaveze, terenski i arhivski obradila građu za magistarski rad i u konzultaciji s mentorom započela pisanje. Kandidirala se i ušla je u najuži krug kandidata za uglednu stipendiju DAAD pri Institutu za povijest umjetnosti u Münchenu.

Tijekom godine sudjelovala je u prikupljanju građe (ilustracije, dijapozitivi) i njenoj obradi za nastavu predmeta “Umjetnost baroka” i izbornih kolegija “Slikarstvo baroka – problemi stila” i “Sakralna arhitektura 17. i 18. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj i Italiji”. Pomagala je u održavanju pismenih ispita iz predmeta “Umjetnost 17. i 18. stoljeća” i “Umjetnost baroka“ u jesenskome roku i održavala konzultacije iz navedenih predmeta. Održala je dva sata seminara iz predmeta “Umjetnost renesanse i baroka“ na kojemu je obradila problem tipologije baroknih crkava i pripremila studente za terenski dio nastave u Zagrebu i Samoboru. Tijekom terenske nastave u Veneciji aktivno je vodila obilaske pojedinih lokaliteta.

Prilog Dubravke Botice o baroknim crkvama i kapelama Krapinsko-zagorske županije za publikaciju Instituta za povijest umjetnosti Umjetnička topografija Krapinsko-zagorske županije prihvaćen je za tisak, kao i prilog “Zvonici građeni po uzoru na stari zvonik zagrebačke katedrale“ (za Radove Instituta za povijest umjetnosti). Za pripremu toga rada ona je na terenu obišla sve spomenute lokalitete, arhivski istražila vizitacije i drugu građu te obradila svu relevantnu literaturu. Time je pokazala kako se uspješno koristi metodologijom znanstvenoga istraživanja.

OCJENA

Dubravka Botica pokazuje izrazitu sustavnost, savjesnost i ozbiljnost u istraživanju i pristupu svim obavezama. S dva prihvaćena rada u publikacijama Instituta za povijest umjetnosti i odabirom komisije za stipendiju u München, potvrdila se kao kvalitetan mladi istraživač. Njezin rad u protekloj godini, drugoj godini njena sudjelovanja u projektu “Crkve i crkvena oprema 17. i 18. stoljeća u sjevernojadranskoj Hrvatskoj”, mogu ocijeniti vrlo uspješnim.

Prof. dr. Vladimir Marković

Dr.sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Dr.sc. Ljubomir Antić, izv. prof.; Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”

Dr.sc. Ivo Goldstein, red. prof.

Zagreb, 26. veljače 2002.

Predmet: Ocjena disertacije Nikole Anića

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 11. listopada 2001. izabrani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije Nikole Anića pod naslovom “Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske (1941.-1945.).” O predloženoj disertaciji podnosimo Fakultetskom vijeću skupni

I z v j e š t a j

Disertacija Nikole Anića pod naslovom “Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske (1941.-1945.)” ima VIII+321 stranicu gusto kompjutorski složenog teksta. Bilješke se nalaze iza svake “glave” i ukupno ih ima 539. Disertacija je kompozicijski podijeljena na Pristupna stajališta, Uvodni dio (1-20) te pet kronološko-problematski oblikovanih “glava”: Početak Narodnooslobodilačkog rata u Hrvatskoj - ustanak i osnivanje prvih partizanskih odreda (lipanj - prosinac 1941.) (21-40); Rat u Hrvatskoj. Razdoblje operativnih zona i narodnooslobodilačkih brigada (siječanj - studeni 1942.) (41-72); Stvaranje Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske - Prve divizije i korpusi Glavnog štaba Hrvatske (studeni 1942. - rujan 1943.) (73-116); Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske u doba kapitulacije Italije. Početak oslobođenja Hrvatske. Posljednja etapa u stvaranju NOV Hrvatske (rujan 1943.- prosinac 1944.) (117-172); Oslobođenje Hrvatske. Završno razdoblje u razvoju Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske: 1. siječnja - 19. svibnja 1945.) (173-220). Završetak disertacije čine: Zaključna razmatranja (221-248); Povijesna vrela i povijesna literatura (249-272) i Prilozi (273-321). Unutar osnovne podjele problematika je razvrstana na pojedine dijelove i odjeljke. Svi imaju posebne naslove pa se tako na razmjerno pregledan način dobiva uvid u osnovne teme razmatranja.

Osnovni zadatak koji Nikola Anić nastoji razriješiti je sustavni prikaz povijesti Narodnooslobodilačke vojske (NOV) Hrvatske u razdoblju od 1941. do 1945. i to posebice analizirajući tri međusobno povezane sastavnice tj. oružane snage, vojne bitke i političke sadržaje. Dakle, predmet analize je osnivanje prvih partizanskih jedinica u Hrvatskoj, formiranje divizija i korpusa i njihovo značenje na hrvatskom bojištu za oblikovanje NOV Hrvatske, akcije za oslobođenje Hrvatske te, napokon, rasformiranje NOV Hrvatske. Posebice je predmet razmatranja organizacija, djelovanje i kadrovsko ustrojstvo Glavnog štaba NOV Hrvatske i njegovi odnosi sa Vrhovnim štabom NOV Jugoslavije, zatim obilježja pojedinih važnijih jedinica (npr. Deseti zagrebački korpus). Važnost i vrijednost ima utvrđivanje brojčanih odnosa te nacionalne i socijalne strukture u jedinicama i ukupnosti NOV Hrvatske, a zatim i uspoređivanje s ostalim dijelovima NOV Jugoslavije. U analize su uključene i činjenice o savezničkim vojnim misijama kod NOV Hrvatske.Valja naglasiti da je N. Anić rekonstruirao, a velikim dijelom i grafički prikazao, strukturu NOV Hrvatske, sustav zapovijedanja, organizacijski sustav i vodeće djelatnike Glavnog štaba NOV Hrvatske, organizacijski sustav i zapovjednike korupusa i divizija pod komandom Glavnog štaba NOV Hrvatske u 1945. godini itd. Te preglede, kao i sheme glavnih vojnih operacija NOV Hrvatske, uvrstio je u Priloge.

Nikola Anić u rekonstrukciji nastanka, razvoja i značenja NOV Hrvatske kritički se odnosi prema već objavljenim povijesnim radovima o partizanskim jedinicama i NOV Hrvatske, a zatim utvrđuje i nove podatke. Stoga valja ustvrditi da je N. Anić analize utemeljio na brojnim povijesnim djelima objavljenim u rasponu od 50-tih godina 20. stoljeća do najnovijih dana. Valja naglasiti da se posebno osvrnuo na povijesnu literaturu koja je nastala u Beogradu u 90-tim godinama 20. stoljeća, a odnosi se na NOV Hrvatske i Narodnooslobodilački rat u Hrvatskoj. No posebice su važna istraživanja koja je N. Anića obavio na već tiskanoj građi i u određenim fondovima u arhiskim ustanovama. Koristio se tako građom koja je u razdoblju socijalističke Jugoslavije bila smještena u Beogradu u arhivu Vonoistorijskog instituta, Centralnog komiteta KPJ-SKJ, a zatim Državnom arhivu SR Jugoslavije. Istraživao je u odgovarajućim arhiskim institucijama u Splitu i Zagrebu. Nove podatke utvrđuje u skladu s tehnikama i metodama povijesne znanosti.

Nikola Anić, među ostalim, činjenično je utvrdio da je “Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske bila najjača, najkvalitenija i u domeni ratne vještine i zapovijedanja na prvom mjestu u sastavu NOVJ”, da je od 1941. do 1945. “vodila borbu protiv 65 divizija protivničke strane”, da je Hrvatska u ratu “dala oko 250 000 antifašističkih boraca”, da je “u svim velikim bitkama koje su vođene tijekom NOR-a u Jugoslaviji najviše sudjelovalo boraca, brigada i divizija Glavnog štaba Hrvatske”.

Nikola Anić utvrdio je, dakle, na temelju arhivskih istraživanja niz novih pojedinačnih činjenica iz povijesti NOV Hrvatske. Kritički je vrednovao postojeća saznanja o NOV Hrvatske i uspostavio cjeloviti povijesni tijek njenog postanka, razvoja i prestanka djelovanja kao samostalnog vojnog faktora. Prilično uspješno uklopio je analize pojedinih elemenata (pojedine vojne jedinice, ratno djelovanje, Glavni štab itd.) u jedinstvenu sliku o NOV Hrvatske.Upoređujući podatke o organiziranosti, brojnosti, uspješnosti itd. argumentirano je odredio mjesto NOV Hrvatske unutar NOV Jugoslavije. Ipak, poneki naslov, ocjena i interpretacija , u datim formulacijama, zahtijevali bi i dodatne diskusije. Isto tako neka iznesena stajališta bila bi čvršće utemeljena da su interpretirana u još širem društvenom kontekstu. Jezični izričaj ponekad je previše pod utjecajem izvornih dokumenata.

U cjelini disertacija Nikole Anića po pristupu, odnosu prema povijesnoj literaturi, utvrđivanju novih podataka, analizama, objašnjenju i argumentiranju povijesnih događanja, cjelovitosti prikaza NOV Hrvatske samostalan je znanstveni rad, prinos proučavanju i saznanjima o hrvatskoj povijesti u 20 stoljeću. Stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o

prihvaćanje disertacije Nikole Anića pod naslovom “Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske (1941.-1945.)” i nastavak postupka za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti iz humanističkih znanosti, polje povijesti.

Dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Dr.sc. Ljubomir Antić, izv. prof.,

Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”

Dr.sc. Ivo Goldstein, red. prof.

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Mirjana Gross, prof. emeritus

dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakulteskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 16. srpnja 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Marija Streche “Razvoj političkog katolicizma u Banskoj Hrvatskoj uoči Prvog svjetskog rata (1904.-1910.)”, te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:

Doktorska disertacija mr. sc. Marija Streche obuhvaća 496 stranica kompjuterski složenog teksta s dvostrukim proredom i s podnožnim bilješkama. Sastoji se od Uvoda (1), četrnaest poglavlja (2-488), Zaključka (489-494) i popisa izvora i literature (495-496). Rađena je na izvornoj građi (prije svega na novinstvu sjeverne Hrvatske u prvom desetljeću 20. stoljeća), te na relevantnoj literaturi.

Mr. sc. Mario Strecha je radeći na svojoj doktorskoj disertaciji nastavio istraživati problematiku političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj kojoj je posvetio već svoj magistarski rad tiskan pod naslovom “Katoličko hrvatstvo. Počeci političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897.-1904.)”, (Zagreb 1997.). U magistarskom radu, kao što mu i naslov govori, obradio je razdoblje u kojem je prvi put u sjevernoj Hrvatskoj počeo organizirano nastupati politički pokret koji se pozivao na katolicizam kao osnovicu svoga djelovanja. To je segment europskog fenomena koji su njegovi protivnici nazivali klerikalizmom, terminom rabljenim i u historiografiji, a koji se u novijoj znanstenoj literaturi - kako bi se izbjegle konotacije koje taj termin nosi i time olakšao znanstveni pristup njegovu istraživanju i kako bi se uklonili mogući nesporazumi u znanstvenoj raspravi o njemu - naziva političkim katolicizmom, kako ga naziva i autor ove disertacije. U početnom razdoblju, krajem 19. i na početku 20. st. do 1904. god. nositelji političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj nastojali su njegove ciljeve ostvariti kroz postojeće političke stranke. Njihov cilj bio je dvojak. Prvi je bio spriječiti liberalne reforme i sekulrizaciju društva, a drugi učiniti katolicizam integracijskom osnovicom hrvatske nacije, zbog čega autor taj oblik političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj naziva katoličkim hrvatstvom.

U doktorskoj disertaciji autor je istražio daljnje razdoblje, u kojem su nositelji političkog katolicizma u banskoj Hrvatskoj započeli s pripremama za stvaranje samostalne katoličke političke stranke. Pripreme su započele osnivanjem lista “Hrvatstvo” 1904. god. koji je u političkom pogledu zastupao program “modernog” pravaštva, a završile su ujedinjavanjem skupine oko “Hrvatstva” s Frankovom Starčevićevom hrvatskom strankom prava 1910., zbog čega taj oblik političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj autor naziva katoličkim pravaštvom. Autoru se može primijetiti što je u disertaciji izbjegao govoriti o raspravi koja se o značajkama hrvatskog katoličkog pokreta toga razdoblja vodi u historiografiji u zadnjem desetljeću, pa i u povodu objavljivanja njegova magistarskog rada.

U prva četiri poglavlja autor je opisao genezu političkog katolicizma u sjevernoj Hrvatskoj, njegov samostalni nastup osnivanjem lista “Hrvatstvo”, program skupine oko lista, prve političke korake i njegovo pozicioniranje na političkoj sceni tijekom 1904. godine. To su poglavlja: “Od katoličkog hrvatstva do katoličkog pravaštva” (2-26), “Skupina oko Hrvatstva i njezin politički program” (27-50), “Prvi koraci na političkoj sceni” (51-64) i “Političko profiliranje i pozicioniranje” (65-114). Autor je objasnio uvjete u kojima se politički katolicizam (u verziji katoličkog hrvatstva) pojavio 1897. i u kojima je djelovalo do 1904., što je važno za razumijevanje njegova razvoja i u sljedećem razdoblju. Konstatirao je da u sjevernoj Hrvatskoj do kraja stoljeća nije bilo uvjeta za pojavu političkog katolicizma kakvi su postojali u austrijskom dijelu Habsburške Monarhije, gdje su u drugoj polovici 19. st. provedene liberalne reforme koje su vodile sekularizaciji društva oduzimajući Katoličkoj crkvi njezine tradicionalne društvene funkcije, što je izazvalo reakciju Crkve i pojavu katoličkog pokreta. U ugarskom dijelu Monarhije opsežnije liberalne reforme nisu tada provođene, a katoličko svećenstvo je u Hrvatskoj bilo uključeno u nacionalni pokret kojemu je snažno obilježje davao biskup Josip Juraj Strossmayer, predstavnik liberalnog katolicizma u strujanjima u Katoličkoj crkvi. Međutim, krajem 19. st. su se prilike promijenila na društvenom i političkom planu. S jedne strane je u Ugarskoj vlada Liberalne stranke počela provoditi liberalne reforme, a to se spremala učniti i vlada bana Khuena-Héderváryja u banskoj Hrvatskoj. Istodobno se u banskoj Hrvatskoj pojavila socijal-demokracija, a dio inteligencije i “napredna omladina” počeli su u javnosti iskazivati shvaćanja o potrebi sekularizacije društva. S druge strane, pokazalo se da se tradicionalne stranke nisu u stanju suprotstaviti dualističkom sustavu i potčinjenom položaju Hrvatske prema Ugarskoj. U takvim prilikama skupina svećenstva i laika, uz podršku hrvatskog episkopata, ocijenila je da se mora suprotstaviti sekularizaciji hrvatskog društva i iznijela je program njegove “rekatolizacije”, a istodobno je zastupala ideju o katolicizmu kao bitnom integrativnom čimbeniku hrvatske nacije koji će povezati političke snage u borbi za promjenu političkog položaja i ujedinjenje podijeljenih hrvatskih zemalja u Habsburškoj Monarhiji. Najsnažnija manifestacija političkog katolicizma bio je Hrvatski katolički kongres održan 1900. u Zagrebu. U tom razdoblju su među nositeljima političkog katolicizma postojale dvije struje. Radikalna struja krčkog biskupa Antona Mahniča smatrala je da treba u javnom životu provesti “podjelu duhova”, tj. oštru diferencijaciju na osnovi programa rekatolizacije društva, a smatrala je (od 1903.) da treba osnovati katoličku političku stranku, u čemu je uz Mahniča pristajao i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. Umjerena struja, koju je podržavala većina hrvatskog episkopata, a kojoj je ton davao urednik zagrebačkog “Katoličkog lista” Stjepan Korenić, smatrala je da vjersko-socijalnim pitanjima i zasebnim političkim organiziranjem katolika ne treba izazivati politički rascjep, već da katolički program treba kao integrativni element unijeti u programe oporbenih stranaka. S takvim je programom doista 1901. izišla na izbore koalicija umjerenih oporbenih stranaka, Neodvisne narodne stranke i matice Stranke prava (koje će se 1903. ujediniti i stvoriti Hrvatsku stranku prava). Međutim je koalicija bila teško poražena od vladine Narodne stranke, a istodobno su dogođaji pokazivali da ni vrhovi Monarhije ne podržavaju hrvatski episkopat u nastojanjima koja su trebala ojačati hrvatski nacionalni pokret.

Od 1903. god., konstatira autor, politička se pozornica u Habsburškoj Monarhiji počela temeljito mijenjati. Obilježje u sljedećem razdoblju davala je tzv. kriza dualizma, tj. sukob vrhova Monarhije koji su podržavali dualizam i ojačale mađarske oporbe na čelu s Nezavisnom strankom koja je tražila praktički samostalnost Ugarske u obliku personalne unije s austrijskim dijelom Monarhije. Istodobno je u javnost počeo nastupati velikoaustrijski krug oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda s programom jedinstvene, centralistički uređene Austrije, koji će se s vremenom povezati s bečkim kršćanskim socijalima Karla Luegera. Oštrina krize stvarala je dojam da dualizam nije više održiv i da će doći do reforme sustava, bilo praktičkim otcjepljenjem Ugarske, bilo očuvanjem integriteta Habsburške monarhije uz ukidanje dualizma što bi vodilo silasku Narodne stranke s vlasti. To je otvaralo mogućnost da dođe do promjene u položaju Hrvatske, te se hrvatska politička scena počela restrukturirati, a u takvim uvjetima se promijenila i taktika nastupa pristaša političkog katolicizma. Hrvatska vlada doduše nije pristupila izradi liberalnih zakona, ali se Hrvatska stranka prava povezala s naprednjacima i odustala od programa koji je katolicizam afirmirao kao integrativni čimbenik hrvatske nacije, a 1904. će biti osnovana Napredna stranka, te Hrvatska pučka seljačka stranka koja je mogućem katoličkom pokretu oduzimala prostor na selu. Istodobno je nakon smrti umjerenijeg Leona XIII. 1903. papom postao Pio X., koji je bio odlučan u nastojanjima da zaustavi sekularizaciju društva. Sve je to potaknulo hrvatski epskopat na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Posilovićem da odluči optpočeti s pripremama za osnivanje katoličke stranke. Početak je bio pokretnje katoličkog političkog lista “Hrvatstvo” 1904. god., glasila oko kojeg se okupila skupina mladog, radikalnog i pravaški orijentiranog svećenstva..

Zbivanja od tada autor prati gotovo isključivo na osnovi analize suvremenog novinstva katoličkog pokreta u sjevernoj Hrvatskoj i općenito na hrvatskom prostoru, ali prije svega na osnovi pisanja “Hrvatstva” kao njegova političkog glasila. Tehnikom “gustog opisa” prati sve mijene tog turbulentnog razdoblja hrvatske politike i promjene u političkoj taktici skupine oko “Hrvatstva”. Autoru se može zamjeriti što nije posegnuo i za arhivskom građom za osvjetljavanje ponekad nejasne pozadine pojedinih poteza te skupine, zbog čega autor u takvim slučajevima savjesno upozorava da njegovi zaključci ostaju na razini pretpostavke, premda je točna i autorova konstatacija da je to jedno od slabije istraženih razdoblja hrvatske povijesti i povijesti hrvatskog politikog katolicizma i da njegova disertacija pruža temeljnu informaciju za daljnja istraživanja.

Autor, slijedeći promjene koje su se dešavale gotovo iz dana u dan u odnosima između Beča i Pešte, na unutrašnjoj hrvatskoj političkoj sceni između vlade odnosno vladine Narodne stranke (do njezina nestanka nakon izbora 1906.) i između različitih oporbenih stranaka, između stranaka pravaškog usmjerenja, te između struja u samom katoličkom pokretu, prati istupe skupine oko “Hrvatstva” kroz koje se izražava njezin vjersko-socijalni i prije svega politički program. “Gusti opis” omogućava čitatelju da shvati svu dramatičnost vremena u kojem je dugotrajna unutrašnja kriza u Habsburškoj Monarhiji iznijela na površinu snage s novim političkim programima i izazvala isto takvo komešanje u Hrvatskoj. U Hrvaskoj su se postupno u međusobnom sukobljavanju javljale orijentacije koje su u razdoblju krize u Monarhiji, bremenitom mogućnošću različitih rješenja, vidjele mogućnost da Hrvatska konačno postane čimbenik u određivanju vlastite sudbine. Do 1905. postupno se kao najjače usmjerenje oblikovala politika “novog kursa”. Skupina oko “Hrvatstva” ponudila je svoje rješenje, ali je ona – u već spomenutim uvjetima zbog kojih “klerikalna” stranka u Hrvatskoj, za razliku od napr. susjednih slovenskih zemlja, nije imala uvjeta za uspjeh - ostala doduše glasna, ali politički marginalna skupina.

Cilj je skupine oko “Hrvatstva”, konstatira autor, bio je postati jezgra koja će okupiti pristaše političkog katolicizma i stvoriti snažnu ali umjerenu katoličku oporbenu stranku koja bi odnose u društvu regulirala na osnovama koje je zastupala konzervativna struja u Katoličkoj crkvi, te koja bi u politici zastupala pravaški program, ustvari jednu od varijanata u interpretaciji programa ujedinjene oporbe iz 1894. koji je predviđao ujedinjenje hrvatskih zemalja, uključivši Bosnu i Hercegovinu i slovenske zemlje, u sklopu Habsburške Monarhije. Skupina je pritom vodila računa o postojećim odnosima između Beča i Pešte i tome prilgođavala svoju taktiku. Autor svojim “gustim opisom” prati brojne uzastopne promjene odnosa na svim razinama i promjene u taktici skupine oko “Hrvatstva”, što otežava uočavanje njezinih strateških ciljeva, tim prije što autor ističe nedosljednost skupine i prilagođavanje njezinih vjersko-socijalnih i političkih stajališta trenutnim dogođajima. Kroz tekst se ipak provlači autorova konstatacija o federalizaciji Monarhije kao krajnjem cilju skupine oko “Hrvatstva”. Skupina, iza koje je stajao hrvatski episkopat, vjerujući da kriza mora voditi napuštanju dualizma, željela je, naime, da Hrvatska dočeka spremna prijelomni trenutak, kako bi u reformi unutrašnjeg uređenja Monarhije došla do izražaja važnost Hrvatske s obzirom na njezin geopolitički položaj na Jadranu i prema Balkanu. Željela je da prije svega dinastija shvati važnost Hrvatske i da ona u presudnim trenucima utječe na uspostavljanje samostalne i ujedinjene Hrvatske u sklopu Monarhije. Bila je, dakle, protivna kako dualizmu s njegovom njemačkom i mađarskom prevlasti, tako programu velikoaustrijskog kruga koji je težio uspostavljanju jedinstvene i centralistički uređene Austrije s njemačkim obilježjem. Ujedinjena Hrvatska (koja bi uključivala Bosnu i Hercegovinu te slovenske zemlje) u federalistički uređenoj Monarhiji, smatrala je, postala bi snažan politički čimbenik, nestalo bi potčinjenosti slavenskih naroda, Monarhija bi postala snažna brana njemačkom “Drangu” prema jugoistoku, a sama bi postala snažan čimbenik na Balkanu. Na tom je programu skupina oko “Hrvatstva” namjeravala u katoličkoj političkoj stranci okupiti obje pravaške grupacije, Hrvatsku stranku prava i Frankovu Starčevićevu stranku prava (kasnije i “milinovce” koji su se 1908. iz nje izdvojili), a napose privući svećenstvo koje je uz njih pristajalo.

Autor iznosi i druge elemente programa skupine oko “Hrvatstva”. Kroz tekst se neprestano provlače podaci o stajalištu pristalica političkog katolicizma o potrebi rekatolizacije hrvatskog društva nasuprot tendencijama prema njegovoj sekularizaciji, napose u vezi s raspravom u povodu donošenja interkonfesionalnih zakona u Hrvatskom saboru 1905.-1906. god. U vezi s nacionalno-političkim programom također je stalno prisutno pitanje odnosa skupine oko “Hrvatstva” prema Srbima i općenito prema slavenstvu. Naime, uz federalistički program te skupine vezani su elementi ideje o slavenskoj uzajamnosti, a napose tradicionalna pravaška ideja o povezivanju sa Slovencima čiju nacionalnu individualnost, međutim, ona priznaje, a ujedinjenje slovenskih zemalja s Hrvatskom zasniva na hrvatskom državnom pravu na koje se pozivao i slovenski katolički pokret. S druge strane, stajalište prema Srbima varirala su od poricanja njihova identiteta u Hrvatskoj do priznavanja njihove “genetičke” zasebnosti uz zahtjev da se priznaju pripadnicima hrvatskog “političkog naroda”. Napose je stalno prisutno pitanje uvođenja općeg prava glasa (u banskoj Hrvatskoj je tada prvo glasa imalo manje od 2% stanovništva), koje su pripadnici političkog hrvatstva zahtijevali očekujući - jednako kao i bečki kršćanski socijali - da će široki slojevi društva, napose seljaštvo pod utjecajem svećenstva, glasati za katoličku stranku i dovesti je na vlast. Međutim, autor konstatira kako se u to vrijeme u Habsburškoj monarhiji općim pravom glasa na različite načine manipuliralo. Za nj su se uz kršćanske socijale zalagali i socijal-demokrati, ali je također dinastija njime prijetila mađarskoj oporbi koja se plašila da bi uvođenjem općeg prava glasa bila dovedena u opasnost mađarska prevlast u samoj Ugarskoj. S druge strane, mađarska oporba je pristajala uz opće pravo glasa, ali uz oblikovanje izbornih jedinica na način koji bi to spriječio, a hrvatske stranke liberalnog usmjerenja (kao i kasnija Hrvatsko-srpska koalicija) plašile su se pobjede “klerikalaca” i zastupale proširenje radije nego uvođenje općeg prava glasa. (Autor ovog izvješća skreće pažnju na austrijskog povjesničara Ernsta Bruckmüllera koji je upozorio na karakterističnu pojavu u Habsburškoj Monarhiji u kojoj na prijelomu stoljeća “liberali nisu bili demokrati, a demokrati nisu bili liberali”.)

Na početku, dok je usprkos krizi dualizam još bio čvrst, konstatira autor, skupina oko “Hrvatstva” namjeravala je ishoditi promjenu položaja Hrvatske u sklopu dualističkog sustava. U prvo vrijeme njezina djelatnost bila je usmjerena prije svega prema Hrvatskoj stranci prava, koju je nastojala odvojiti od suradnje s naprednjacima. Računala je i na svećenstvo iz Frankove stranke prava, ali ne i na samu stranku prema kojoj je episkopat bio rezerviran zbog njezina liberalizma, te Frankova židovskog podrijetla, njegova (prije svega verbalnog) radikalizma, političke nenačelnosti i autoritarnog vođenja stranke. Zbog toga je pisanje “Hrvatstva” povremeno isticalo elemente zajedničkog programa s jednom ili drugom pravaškom grupacijom, a zatim ulazilo u žestoke polemike s njima. Programski se ipak pokazivala veća bliskost s Frankovom strankom zbog njezinih shvaćanja da se Hrvatska za postizanje teritorijalne cjelovitosti i samostalnosti (zapravo ograničene autonomije) mora osnoniti na dinastiju i da se dinastija i Monarhija, radi očuvanja cjelovitosti države i ostvarenja svojih vanjskopolitičkih interesa na Balkanu, mora osloniti na Hrvate a ne (što je činila režimska nagodbena Narodna stranka) na Srbe koji svoje sredotočje vide izvan Monarhije. No, zbog već navedenih općih razloga, skupna oko “Hrvatstva” nije naišla gotovo ni na kakav odjek, pa ni među pravaškim svećenstvom. Zbog toga će u čitavom razdoblju koje autor istražuje ona - uza svu podršku episkopata - ostati malobrojna i politički marginalna skupina koja će povremeno odustajati, a povremeno, ovisno o procjeni općih prilika, obnavljati ideju o osnivanju katoličke političke stranke.

Drugu cjelinu disertacije čine tri poglavlja u kojima autor govori o razdoblju nakon pobjede oporbene Mađarske koalicije na izborima za Ugarski sabor na početku 1905. To su poglavlja “Izbori za Ugarski sabor u siječnju 1905.” (115-133), “U sjeni prvog kruga pregovora krune s Mađarskom koalicijom” (134-168) i “U vrijeme zaoštravanja ugarske krize” (169-192). Nakon pobjede Mađarske koalicije, koja je težila uspostavi samostalne Ugarske u vidu personalne unije, hrvatske političke snage, konstatira autor, smatrale su da je neminovni sukob krune i Mađarske koalicije prilika za Hrvatsku da istupi kao samostalni čimbenik, ali se postavilo pitanje na koju se od sukobljenih strana osloniti. Skupina oko “Hrvatstva”, konstatira, prva je postavila zahtjev za ujedinjavanjem svih političkih snaga na antidualističkom programu, a zatim također pozvala da se sastanu predstavnici hrvatskih oporbenih stranaka iz sjeverne Hrvatske i Dalmacije, ali će ujedinjavanje i programsko usmjerenje većine hrvatske oporbe krenuti putem koji ona nije željela. Skupina oko “Hrvatstva” se nadala da će vladar otvoriti hrvatsko pitanje kako bi prisilio Mađarsku koaliciju na odstupanje od programa personalne unije. I vladajuća Narodna stranka se u novim prilikama počela distancirati od dotadašnjeg režima dio kojega je i sama bila, te je skupina oko “Hrvatstva” zagovarala koncentraciju snaga u skladu s koncepcijeom “dvaju tabora”. Prema njoj bi Narodna stranka radikalizirala svoja stajališta prema Mađarima, a oporba bi je podržavala do konačnog obračuna krune s Mađarskom oporbom, koji bi kruna i Austrija mogle izvesti jedino ako se oslone na Hrvatsku, tj. ako riješe hrvatsko pitanje u skladu s hrvatskim državnim pravom, čime bi oporba u Hrvatskoj došla na vlast. Takvim stajalištem je skupina oko “Hrvatstva”, konstatira autor, preuzela ulogu “poluopozicije”.

Međutim se, konstatira dalje autor, politika koncentracije oporbenih snaga počela provoditi najprije u Dalmaciji i počela se oblikovati politika “novog kursa” koja je krizu u Monarhiji željela iskoristiti ne osloncem na dinastiju i Austriju (kako su to željele skupina oko “Hrvatstva” i Frankova stranka), već pružanjem potpore Mađarskoj koaliciji, uz uvjet da ona pristane na ujedinjenje banske Hrvatske i Dalmacije i na reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Ta je politike predviđala stvaranje bloka protiv njemačkog “Dranga” (u kojem je participirala i Austrija) suradnjom Hrvatske i Ugarske, suradnjom Hrvata i Srba u Hrvatskoj, te u Dalmaciji također suradnjom s Talijanima. Autor je politici skupine oko “Hrvatstva” i općenito pristaša političkog katolicizma u vrijeme afirmacije politike “novog kursa” u banskoj Hrvatskoj tijekom 1905., u vrijeme nastanka Riječke i zatim Zadarske rezolucie te stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije, posvetio daljnja poglavlja: “U ozračju postupne afirmacije politike ‘novog kursa’” (193-216), “U vrijeme daljnjeg zaoštravanja ugarske krize” (217-252), “Bitka protiv interkonfesionalnog zakona” (253-284) i “U predvečerje pobjede ‘novog kursa’” (285-312). Skupini oko “Hrvatstva” bila je neprihvatljiva politika “novog kursa” kako zbog njezina povezivanja s Mađarskom koalicijom, koja je za to pokazala interes, tako sa Srbima i Talijanima, te zbog njezina prihvaćanja (makar i kao pragmatičke etape) zajednice s Ugarskom uz reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zbog toga je pokušavala odvojiti Hrvatsku stranku prava od politike “novog kursa”. Uz različite varijante okupljanja dviju pravaških skupina na programu političkog katolicizma, u jednom trenutku su bile, napose na poticaj biskupa Mahniča ali ponovno bez uspjeha, pokrenute pripreme za osnivanje katoličke stranke. Bilo je to u vrijeme kada je konačno otvoreno u politički život istupio velikoaustrijski krug oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i kada su se s njim povezali bečki kršćanski socijali. Oni su iznijeli program trijalističkog, ustvari centralističkog preuređenja Monarhije na velikonjemačkim osnovama, te su nastojali u Hrvatskoj potaknuti stvaranja katoličke političke organizacije na koju bi se mogli osloniti. Međutim, ni skupini oko “Hrvatstva”, ni episkopatu koji je stajao iza nje, pa ni Frankovoj stranci takav program nije bio prihvatljiv, tim prije što velikoaustrijski krug nije još bio dovoljno snažan. Skupina oko “Hrvatstva” je zahtijevala da se hrvatska politika ne opredijeli ni za austrijsku ni za mađarsku stranu (premda zapravo nikada nije vjerovala u mogućnost rješenja hrvatskog pitanja u suranji s Mađarima), već da čeka razvoj dogođaja i opredijeli se za stranu koja ponudi veći stupanj samostalnosti Hrvatske na putu koji će voditi prema federalizaciji Monarhije.

Razdoblju nakon pobjede Hrvatsko-srpske koalicije na izborima za Hrvatski sabor 1906. i razdoblju dok se ona nalazila na vlasti 1906.-1907. autor je posvetio poglavlja: “U sjeni politike ‘novoga kursa’” (313-356) i “U vrijeme vladavine Hrvatsko-srpske koalicije” (357-415). Autor je konstatirao da su se skupina oko “Hrvatstva” i Frankova Starčevićeva stranka prava, zadržavajući međusobne razlike, našle na bliskoj političkoj platformi protiv politike “novog kursa”, te da je “Hrvatstvo” uoči saborskih izbora 1906. pozivalo birače da glasuju za Frankovu stranku vjerujući da će uz postojeći izborni sustav pobijediti Narodna stranka. Frankova stranka je tada prvi put dobila veći broj mandata, ali je pobjedu iznijela Hrvatsko-srpska koalicija, a Narodna stranka se raspustila. Nagodbom vladara i Mađarske koalicije bila je razriješena kriza, vlada je u Hrvatskoj došla u ruke Hrvatsko-srpske koalicije, te se skupina oko “Hrvatstva”, konstatira autor, prvi put iz “polurežimske” profilirala u “klasičnu opozicijsku grupaciju”. U otporu prema Hrvatsko-srpskoj koaliciji ona je zauzimala jednaka stajališta kao i Frankova stranka, te - konstatira autor – u čitavom razdoblju vladavine Koalicije do 1907. između njihovih stajališta prema Koaliciji gotovo da i nije bilo razlike. Glavni njihov cilj bio je razbiti Koaliciju i dovesti do njezina pada, prije svega izazvajući razdor između njezina hrvatskog i srpskog dijela suradnja kojih je bila jedan od temelja politike “novog kursa”. U tome su nailazile na poticaje i potporu od strane ojačalog velikoaustrijskog kruge kojem se skupina oko “Hrvatstva” ipak nije bila spremna prikloniti, dok je Frank pokazivao znakove spremnosti da se na nju osloni u rušenju Koalicije i dolasku na vlast u Hrvatskoj. Međutim, Hrvatsko-srpska koalicija je pala zbog toga što Mađarskoj koaliciji više nije bila potrebna nakon što je sama, prihvativši kompromis s vladarom, prihvatila dualističku politiku.

Prevladavanje krize i stabilizacija unutrašnjih odnosa omogućili su vrhovima Monarhije da se vrate planovima o aneksiji Bosne i Hercegovine, koju su i proveli 1908. Za njezino uspješno provođenje, konstatira autor, bilo je potrebno uspostaviti režim koji bi bansku Hrvasku držao pod kontrolom, te je u suglasnosti dualističkih i velikoaustrijskih krugova bio u njoj uspostavljen pseudoustavni režim bana Pavla Raucha. Frankova stranka postala je njegov oslonac želeći makar i u takvom represivnom režimu doći na vlast. O krivudavom putu koji je skupinu oko “Hrvatstva” ipak vodio prema ujedinjavanju s Frankovom Starčevićevom strankom prava autor piše u poglavlju “U aneksionom i postaneksionom razdoblju” (416-488). U doba priprema za aneksiju Bosne i Hercegovine, te aneksije i aneksijske krize 1908.-1909., konstatira autor, skupini oko “Hrvatstva”, jednako kao i Frankovoj stranci, bio je prihvatljiviji Rauchov apsolutistički režim pod kontrolom Beča od pseudoparlamentarnog sustav pod kontrolom mađarske vlade. Ona je pritom i dalje nastojala razbiti Hrvatsko-srpsku koaliciju, ali nije sudjelovala u harangi protiv nje u vezi s veleizdajničkim procesom protiv Srba iz redova Koalicije poput Frankove stranke. Cilj je skupine oko “Hrvatstva” tada bio stvoriti pravaški blok koji bi pripremao teren za buduću samostalnu i ujedinjenu Hrvatsku u sklopu Habsburške Monarhije. “Hrvatstvo” je nastojalo odvojiti od Koalicije Hrvatsku stranku prava, napose svećenstvo, i privući je u pravaški blok, među ostalim i ističući velikosrpski program Srba u Hrvatskoj. S druge strane, uza sve slaganje u elementima političkog programa s Frankovom strankom, ujedinjenje s njom nije bilo moguće dok je Frank bio na njezinu čelu. Zbog toga je “Hrvatstvo” podržavalo nezadovoljstvo dijela njezina članstva Frankom i Frankovu izjavu (što je ustvari bio njegov taktički manevar) da će se povući s vodstva stranke. U to su doba bečki kršćanski socijali postali prijestolonasljednikova stranka, a velikoaustrijski krug je želio kao oslonac u Hrvatskoj imati bilo okupljenu pravašku grupaciju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini oslonjenu na katolicizam, bilo jedinstvenu pravašku katoličku stranku koja bi predstavljala prihvatljivu varijantu nacionalizma, te koja bi bila dinastična i koja bi bila spremna na odgodu rješavanja državnopravnog položaja Hrvatske. Skupinu oko “Hrvatstva” je velikoaustrijskom krugu privlačilo i stajalište kršćanskih socijala da Bosnu i Hercegovinu nakon aneksije treba ujediniti s Hrvatskom. U raspravama o tome, konstatira autor, “Hrvatstvo” je prvi put sasvim otvoreno prihvatilo stajalište da se hrvatska politika mora osloniti na velikoaustrijski krug oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda.

Autor konstatira da je nakon aneksije Bosne i Hercegovine došlo do približavanja skupine oko “Hrvatstva” Frankovoj stranci, što su omogućile promjene u njegovoj stranci, te promjene u stajalištima katoličke hijerarhije. Frankovoj stranci su se približili katolička hijerarhija u Bosni i Hercegovini i sam nadbiskup Stadler, a čini se - konstatira autor - da joj se počeo priklanjati i zagrebački nadbiskup Posilović. S druge strane, u samoj Starčevićevoj stranci prava počeo je slabiti utjecaj Franka zbog njegove bolesti i počela je slabiti njezina liberalna retorika ulaskom nekih svećenika u vodstvo stranke. To je omogućilo da se skupina oko “Hrvtstva”, koja je ostala malobrojna i nije uspjela stvoriti katoličku stranku, 1910. god. ujedini s Frankovom strankom pod imenom Hrvatske kršćansko-socijalne stranke prava. Ona će, konstatira autor, tek u sljedećem razdoblju igrati važniju ulogu u hrvatskoj politici.

Doktorska disertacija mr. sc. Marija Streche doprinos je poznavanju složenog razdoblja hrvatske povijesti na početku 20. stoljeća, prilika u banskoj Hrvatskoj toga vremena i napose povijesti dosad nedovoljno istraženog oblikovnog razdoblja hrvatskog katoličkog pokreta, njegova ulaska u sferu političkog života i pokušaja stvaranja hrvatske katoličke stranke. Slijedeći meandre politike vrhova habsburške Monarhije, mađarske politike i mijene na hrvatskoj političkoj pozornici iznio je podatke koji omogućuju da se bolje sagleda razvoj katoličkog pokreta, njegov vjersko-socijalni program i napose njegov politički program, te kretanje jednog njegova dijela od (kako to naziva) katoličkog hrvatstva prema katoličkom pravaštvu.

U skladu s iznesenim pozitivno ocjenjujemo doktorsku disertaciju mr. sc. Marija Streche “Razvoj političkog katolicizma u Banskoj Hrvatskoj uoči Prvog svjetskog rata (1904.-1910.)” i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupanje kandidata obrani doktorske disertacije u sklopu postupka za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti.

U Zagrebu, 1. ožujka 2002.

Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Mirjana Gross, prof. emeritus

dr. sc. Petar Korunić, red. prof.

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Mr. sc. Dragutin Ivanec – ocjena doktorskog rada

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. siječnja 2002. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dragutina Ivaneca pod naslovom Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije. Proučivši tekst doktorskog rada podnosimo Vijeću slijedeći

I Z V J E Š T A J

Doktorski rad mr.sc. Dragutina Ivaneca pod naslovom “Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije” zajedno s prilozima ima oko 170 stranica teksta, tablica i grafičkih prikaza. Uključen je i popis literature s 133 citirane reference. Tekst je podijeljen u šest poglavlja: Uvod, Cilj istraživanja, Problem, Metodologija, Rezultati i rasprava i Zaključak.

Opsežni uvodni dio rada započinje razmatranjem kontekstualnih osnova doživljavanja i ponašanja. Podražaji ili njihovi pojedini atributi ne doživljavaju se izolirano već uvijek u kontekstu podražaja koji su im prethodili kao i onih koji istodobno djeluju na naše osjetne sustave. Percepcija određenog fokalnog podražaja redovito je rezultat vremenske i prostorne interakcije i integracije fokalnog podražaja i prisutnih kontekstualnih utjecaja. U okviru eksperimentalne psihologije kontekstualni efekti najsustavnije su ispitani u području psihofizike. U psihofizičkim mjerenjima procjena intenziteta pojedinog podražaja može ovisiti o rasponu intenziteta upotrebljenih podražaja, čestini zadavanja podražaja, vremenskoj dinamici zadavanja podražaja, itd. Postavlja se pitanje koji su mehanizmi u osnovi djelovanja podražajnog konteksta, te kakve implikacije kontekstualni efekti imaju na valjanost psihofizičkih mjerenja. Da procjena intenziteta nekog podražaja ovisi o kontekstu podražaja u kojem se on pojavljuje teoretski može biti posljedica stvarnih promjena u doživljenom intenzitetu ili pak može doći do nekih promjena u načinu ispitanikovog procjenjivanja intenziteta. Prema Helsonovoj teoriji razine adaptacije percepcija nekog podražaja odvija se u referentnom okviru koji je određen podražajima koji su prije bili prezentirani. Ako je ispitanik izložen djelovanju podražaja različitog intenziteta to rezultira formiranjem razine adaptacije koja će odgovarati nekoj prosječnoj vrijednosti svih podražaja prezentiranih do tada. Tako formirana razina adaptacije determinira percepciju intenziteta slijedećih podražaja. Kontekstulani učinci mogu biti posljedica i nekih eksperimentalno utvrđenih strategija koje ispitanici koriste u procjenjivanju intenziteta podražaja. Tako je nađeno da postoji tendencija ispitanika da koristi isti raspon svojih odgovora bez obzira na intenzitetni raspon podražaja, postoji sklonost upotrebljavanja pojedinih kategorija odgovora jednaki broj puta kao da su svi podražaji jednako vjerojatni, itd.

U uvodnom dijelu raspravlja se zatim o vremenu jednostavne senzomotoričke reakcije kao kriterijskoj varijabli u psihofizičkim mjerenjima. Već je Wundt (1874) pokazao da je i tako jednostavan obrazac ponašanja kao što je to jednostavna senzomotorička reakcija, kad ispitanik samo treba detektirati podražaj i na njega reagirati što brže može, podložan kontekstualnim utjecajima. Brzina kojom će ispitanik reagirati na neki podražaj ovisi o kompoziciji podražaja u kojem sa taj podražaj nalazi. Prema Griceovom modelu vrijeme reakcije rezultanta je dvaju faktora: intenziteta podražaja i kriterija odlučivanja. Kriterij odlučivanja mijenja se u funkciji kompozicije podražajnog konteksta. Kad u seriji podražaja pretežu slabiji podražaji kriterij odlučivanja je niži nego kad u seriji pretežu jači podražaji. Što je kriterij odlučivanja niži vrijeme reakcije će biti brže.

Vrijeme jednostavne reakcije obuhvaća dvije glavne faze: fazu percepcije i fazu motoričkog odgovora. Smatralo se da je ovisnost brzine reakcije o intenzitetu podražaja posljedica utjecaja intenziteta podražaja na brzinu senzorne obrade infomacija. Motorička faza bila bi neovisna o intenzitetu podražaja. Novija istraživanja ukazuju da intenzitet podražaja utječe i na motorički dio reakcijskog procesa. Postavlja se pitanje je li i ta komponenta u reakcijskom procesu podložna kontekstualnim utjecajima. Dosadašnja istraživanja nisu jednoznačno odgovorila na to pitanje.

U posljednjem dijelu uvoda u rad opširno se raspravlja o povezanosti brzine i snage motoričke reakcije s pripremnim intervalom koji prethodi pojavi podražaja na koji treba reagirati. U eksperimentalnim uvjetima pripremni interval se definira kao vrijeme koje prođe od časa upozorenja da će se pojaviti podražaj pa do pojave podražaja. Pripremni interval praćen je karakterističnim promjenama u električnoj aktivnosti određenih moždanih područja. Nađena je povezanost između dužine pripremnog intervala i brzine reakcije. U određenim granicama što je pripremni interval duži to je reakcija brža. Taj se rezultat tumači činjenicom da tijekom pripremnog intervala raste vjerojatnost pojave podražaja a time i očekivanje ispitanika da će se podražaj pojaviti što povećava njegovu spremnost na reakciju. Istraživanja pokazuju da je proces pripreme naročito povezan s planiranjem i programiranjem motoričke reakcije, dakle s motoričkom fazom u vremenu reakcije.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da je vrijeme jednostavne senzomotoričke reakcije vjerojatno složena funkcija intenziteta podražaja na koji treba reagirati, kontekstualnih utjecaja i pripremnog intervala. Nije jasno koji se sve mehanizmi nalaze u osnovi djelovanja navedenih varijabli niti na koje faze reakcijskog procesa one djeluju. Cilj istraživanja koje je proveo autor bio je ispitati interakcijsko djelovanje načina prezentacije podražaja u seriji (konteksta), pripreme za reakciju i intenziteta podražaja na vrijeme i snagu jednostavne senzomotoričke reakcije, te provjeriti u kojoj mjeri se kontekstualni utjecaji mogu pripisati interakcijskom djelovanju podražajne i vremenske nesigurnosti u procesu reakcije.

Primijenjen je nacrt istraživanja faktorijalnog tipa 2X3X3X3 djelomično s ponovljenim mjerenjima, a djelomično s nezavisnim skupinama. Prva nezavisna varijabla s ponovljenim mjerenjima bio je podražajni kontekst. Vrijeme i snaga reakcije mjereni su u situaciji bez konteksta (u seriji je ponavljan isti intenzitet podražaja) i u situaciji postojanja konteksta (u seriji su po slučajnom rasporedu prezentirani različiti podražaji). Druga nezavisna varijabla je bila dužina pripremnog intervala koja je varirala između 0,5 sekundi i 2 sekunde, a treća nezavisna vrijabla bio je intenzitet taktilnog podražaja električnom strujom koji je varirao između 2 mA i 9 mA.

Sudionici u eksperimentu, 54 njih, podijeljeni su u tri skupine. Prva skupina prije mjerenja nije dobila informaciju o intenzitetu podražaja na koji će trebati reagirati niti o dužini pripremnog intervala. Prema tome, ta je skupina radila u uvjetima i podražajne i vremenske nesigurnosti. Druga skupina bila je obaviještena na koji će intenzitet reagirati. Tako je uklonjena podražajna nesigurnost. Treća skupina je prije svake pojave podražaja bila informirana koliko će biti dugačak pripremni interval, čime je uklonjena vremenska nesigurnost u čas pojave podražaja na koji treba reagirati.

Kao izvor podraživanja konstruiran je strujni stimulator koji je generirao pravokutne strujne impulse konstantne amplitude. Podražaji su zadavani preko elektroda pričvršćenih na ispitanikovoj lijevoj šaci. Uređaj za mjerenje vremena i snage reakcije koristio je princip promjena napona na fotoćeliji uzrokovan promjenom osvjetljenja. Gumb, čijim pritiskom je ispitanik reagirao na podražaj, bio je pričvršćen na pomičnu šipku. Pomoću fotoćelije bilo je moguće registrirati kako je brzo ispitanik reagirao na podražaj i koliko se pri tom šipka pomakla, što je ukazivalo na snagu reakcije. Podaci su pohranjivani u memoriju računala.

U sve tri skupine sa svakim ispitanikom mjerenje je obavljeno u dva dana, jedan dan s različitim podražajima u seriji, a jedan dan kad je u pojedinoj seriji stalno zadavan isti podražaj. Redoslijed mjerenja s kontekstom i bez njega variran je tako da je kod polovice ispitanika prvi dan obavljeno mjerenje s kontekstom a drugi dan bez njega. Kod druge polovice ispitanika redoslijed je bio obrnut. Svakog dana je mjerenju prethodilo uvježbavanje. Nakon uvježbavanja slijedile su tri serije mjerenja od po 63 podražaja. Raspored intenziteta podražaja i dužina pripremnih intervala u pojedinoj seriji učinjen je tako da se izbjegnu sekvencijalni efekti kako intenziteta podražaja tako i dužine pripremnog intervala.

Provedene su višesmjerne analize varijance rezultata u varijabli brzina reakcije, odnosno varijabli snaga reakcije. Dobiveni glavni efekti mjerenih varijabli i njihove interakcije iscrpno su analizirani i raspravljeni. Osnovni rezultat istraživanja je da je vrijeme reakcije bilo produljeno kad se u serijama mjerenja nalazilo više različitih podražaja, ali samo kad je bila prisutna i podražajna i vremenska nesigurnost u procesu reagiranja. Kad je ispitanicima bila dana informacija o intenzitetu podražaja na koji treba reagirati kontekstualni efekti su izostali. Isto tako, kad su ispitanici bili obaviješteni koliki će biti pripremni interval, brzina reagiranja nije ovisila o kompoziciji u kojoj se podražaj na koji je trebalo reagirati nalazio. Snaga reakcije, kao indikator motoričke komponente senzomotoričkog reagiranja, nije se razlikovala u različitim eksperimentalnim situcijama. Ona je jedino ovisila o intenzitetu podražaja. Dobiveni razultati diskutirani su pod vidom do sada predloženih modela kontekstualnih efekata na vrijeme jednostavne senzomotoričke reakcije.

Zaključno o radnji i istraživanju D. Ivaneca možemo reći ovo. Nužno koristeći vrlo složen faktorijalni nacrt istraživanja s četiri nezavisne varijable D. Ivanec je pokušao prodrijeti u jednako tako složene mehanizme ljudskog reagiranja ali u jednoj od najjednostavnijih zadaća: jednostavnoj senzomotorčikoj reakciji. Što utječe, ili točnije rečeno što sve utječe na redovito zabilježene razlike u tom jednostavnom reagiranju na isti intenzitet podražaja u manje više promijenjenim ili u naizgled nepromijenjenim prilikama? Odgovor na to pitanje, kako i ovo istraživanje pokazuje, nije jednostavan. Upotrebom još složenije analize varijance u statističkoj obradi rezultata dobivenih složenim nacrtom (u kojemu su rezultati djelomično nezavisni a djelomično zavisni), jer je trebalo kontrolirati i varijablu redoslijeda zadavanja podražaja, autor je postupno analizirao sve glavne i sve interakcijske efekte i to na rezultatima dviju zavisnih varijabli, brzini reakcije te snazi reakcije. Ta analiza omogućila je zaključke koji bacaju donekle novo svijetlo na složeno djelovanje konteksta. Dva su takva opća ali važna zaključka. Prvi je da niti nezavisne varijable korištene u ovom složenom eksperimentu nisu dovoljne za potpuno razumijevanje i objašnjenje djelovanja podražajnog konteksta, već bi vjerojatno trebalo uvesti i neke nove, kao što su primjerice varijable kojima bi se omogućio izravniji uvid u varijancu rezultata za koju je odgovorna pažnja. Drugi jest da rezultati ukazuju na pretežno središnje procesiranje kao glavno sjedište interaktivnog djelovanja varijabli kontekstualno provociranih ali ne potvrđuju dominantno stajalište temeljeno na Griceovom modelu promjene kriterija odlučivanja.

Disertacija D. Ivaneca prvi je tekst u nas u kojemu se sustavno prikazuju i analiziraju istraživanja podražajnog konteksta (istraživanja koja su provedena kod nas i u svijetu). Samo istraživanje vrlo je brižljivo pripremljeno i provedeno. To posebno ističemo stoga što je izgrađena vlastita, originalna složena aparatura kao i ostali pribor za aplikaciju podražaja i registraciju reakcija. Provedba tako složenog nacrta eksperimenta korištenog u ovom istraživanju, zahtijevala je vrlo pažljivo organiziranje mjerenja i stalno nadziranje njegovog tijeka. Obrada rezultata vrlo je detaljno izvedena u cjelini ali i pojedinostima pokazujući tako različite specifičnosti pojedinih aspekata eksperimentalnih uvjeta. Raspravom o dobivenim rezultatima zahvaćene su osobitosti koje oni pokazuju sami za sebe kao i u usporedbi s poznatim istraživanjima velikog broja autora. U toj je raspravi D. Ivanec pokazao umješnost i primjerenu znanstvenu kritičnost smještajući svoje rezultate u uže i šire teorijske okvire, ali istodobno pokazujući suzdžljivost u zaključivanju oprezno ukazujući na mogućnosti različitih interpretacija istih rezultata te na nužne teškoće koje se pojavljuju u svakom istraživanju.

Stoga povjerenstvo zaključuje da disertacija D. Ivaneca "Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije" predstavlja relevantno znanstveno istraživanje koje je pružilo nove spoznaje o utjecaju podražajnog konteksta na reaktivno ponašanje čovjeka pa predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta da mr. sc. Dragutinu Ivanecu odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti iz psihologije.

U Zagrebu, 21. veljače 2002.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru, predsjednik

Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

Dr. sc. Klas Brenk, red. prof.,

Oddelek za psihologijo, Ljubljana

Stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije

Mr. Valnee Delbianco:

Dr. Sanja Roić, red. prof.

Dr. Josip Bratulić, red. prof.

Dr. Mate Zorić, professor emeritus

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 18. veljače 2002. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr. Valnee Delbianco, znanstvenog asistenta u Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Puli, pod naslovom: Arturo Cronia (1896.-1967.) utemeljitelj slavističkih i kroatističkih studija u Italiji. Vijeću podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Doktorska disertacija mr. Valnee Delbianco obuhvaća 292 stranice, od čega 276 stranica teksta popraćenog bilješkama, primarnu i sekundarnu bibliografiju na 13 stranica i sažetak. Nakon Uvoda (str. 1- 10) slijedi dvanaest opširnih poglavlja naslovljenih, redom: Život i djelo Artura Cronie, Zagonetka glagolizma u Dalmaciji, Poznavanje slavenskog svijeta u Italiji, Tragom talijanskih utjecaja u hrvatskoj književnosti, Dante i Hrvati, Petrarca i Hrvati, "Marulus noster" - Marko Marulić, "Il buffone" - Marin Držić, "Knjiški um" - Ivan Gundulić, Značaj samoprevođenja, Od jezikoslovlja do paleografije, Cronia - antologičar i povjesničar hrvatske književnosti te Zaključak (str. 270-276).

Mjesto i uloga utemeljitelja kroatističkih i slavističkih studija u Italiji profesora Artura Cronie dobili su ovom radnjom doista primjerenog kritičara i ocjenjivača u kandidatkinji mr. Delbianco, koja je diplomirala kroatistiku i talijanistiku, magistrirala na temi odjeka novije hrvatske književnosti u Italiji i time stekla prerogative da kompetentno pristupi temi disertacije. Moramo odmah napomenuti da ovdje nije riječ o uobičajenom radu monografskog tipa: Arturo Cronia rođen je u Zadru u talijanskoj obitelji, gdje je i počeo svoju predavačku karijeru, koju je zaključio u Padovi, po svom osnutku drugom sveučilištu u Italiji, nakon Bolonje, a tradicionalno od posebnog značenja za formiranje intelektualaca porijeklom s naše obale. No, od tih je podataka gotovo relevantnija "fama" o tom talijanskom slavistu i kroatistu kao osporavatelju autentičnosti naše starije književnosti, znanstveniku koji je bio osporavan i koji je vodio polemike i diskusije sa znanstvenicima i stručnjacima iz svog znanstvenog područja kako u Italiji tako i u nas.

U svojoj disertaciji mr. Delbianco s pravom počinje od konstatacije da je Croniino znanstveno djelovanje tijesno povezano s razvojem talijanske slavistike uopće i kroatistike posebno te sažeto ocrtava postanak znanstvene discipline na talijanskim sveučilištima u dijakronijskom slijedu, nakon počrtaka, kontinuirano u razdoblju nakon prvog svjetskog rata. Tako je prvi sveučilišni studij slavenske filologije utemeljen u Padovi 1921. (utemeljuje ga profesor Giovanni Maver, školovan u Dalmaciji, Beču, Firenzi i Parizu). Začetak je to projekta s ciljem da se - ponajprije - dokumentira povijest cjelokupne talijanske kulture u slavenskim zemljama što će ga realizirati upravo Arturo Cronia obimnim (792 str.), moglo bi se reći najvažnijim svojim djelom La conoscenza del mondo slavo in Italia. Bilancio storico-bibliografico di un millennio, koje i danas za hrvatske komparatiste, talijaniste i kroatiste predstavlja skup vrijednih podataka i informacija o kulturnim i književnim prožimanjima hrvatsko-talijanskim. Mr. Delbianco nizom podataka i kritičkih sudova i ocjena ocrtava područje, ciljeve i dosege talijanske slavistike, izlažući na temelju iscrpne bibliografije prikupljene za vrijeme istraživanja na sveučilištima u Padovi (gdje je prof. Croniu naslijedila prof. Jolanda Marchiori) i Udinama, gdje se danas čuva cijela Croniina osobna biblioteka. Jasniji je odatle i status kroatistike u kontekstu slavističkih studija na talijanskim sveučilištima, od njihovih začetaka do danas: "Premda formalno lišena samostalnog naziva znanstvene discipline, kroatistika je izborila svoje mjesto u talijanskim slavističkim krugovima, jer su kroatističke teme bile nezaobilazan predmet znanstvenog proučavanja, a po broju objavljenih radova, različitosti tema i područja istraživanja hrvatski jezik i književnost znatno je zastupljeniji od nekih drugih jezika i književnosti južnih Slavena." (str.8).

Korpus kojem doktorandica pristupa doista je impozantan: obuhvaća "gotovo desetak tisuća stranica u knjigama, sveučilišnim priručnicima, radovima u časopisima te recenzijama jezikoslovne, paleografske i književne tematike..." (str. 9), gotovo u cijelosti na talijanskom jeziku.

U poglavlju posvećenom Croniinom životopisu kandidatkinja sustavno i kritički izlaže i vrednuje njegov znanstveni curriculum, dajući i sažet pregled tema kojima se bavio za života (uz glavninu kroatističkih, dijelom i bohemističkih, osobito za vrijeme boravka i djelovanja u Pragu, te nešto bulgarističkih). Podaci iz dokumenata o njegovu znanstvenom napredovanju te drugi izvori citirani su u ovom radu uvijek u originalu i popraćeni korisnim hrvatskim prijevodom, što će rad učiniti dostupnim i široj stručnoj znanstvenoj javnosti.

Poglavlje posvećeno "Zagonetki glagolizma u Dalmaciji" preuzimajući namjerno Croniinu terminologiju na temelju analize tog prvog važnog filološkog rada (tiskanog u "Rivista dalmatica" od 1921. do 1926.) raščlanjuje i njegovu metodologiju: ponajprije vrednovanje dotadašnjih radova o temi (Dümmler, Ginzel, Voronov, Jagić, Leger i dr.) isticanje vlastite "krajnje nepristranosti" koja se zapravo očituje u inzistiranju na tezi o nelegalnosti uporabe glagoljice u crkvenoj službi te tezi o nepremostivoj podvojenosti između višeg i nižeg klera. Kandidatkinja s pravom upozorava na Coniinu preliminarnu tezu: odreći svaku umjetničku vrijednost glagoljaškim tekstovima, pa i omalovažiti njihov kulturološki i civilizacijiski značaj. Recepcija i odjeci ovog Croniina rada anticipiraju i one buduće, prigodom objavljivanja gotovo svakog njegova djela: nerijetko žestoke kritike uz poneku pohvalu, te raspravu koja bi uslijedila između kritičara (u slučaju ovog rada to je polemika G. Novak - M. Tentor) te intervencija samog Cronie. Godine 1942. Cronia će u Padovi tiskati sveučilišni priručnik o hrvatskoj glagoljici u kojem - hineći samokritiku - ide i dalje u svom negatorskom pristupu te odriče svaki književni legitimitet glagoljaškim tekstovima. Argumentirano i navodeći stajališta recentne kroatističke medijevistike, kandidatkinja s pravom ovoj temi posvećuje razmjerno velik prostor u svom radu.

U poglavljima "Poznavanje slavenskog svijeta u Italiji", "Tragom talijanskih utjecaja u hrvatskoj književnosti", "Dante i Hrvati" i "Petrarca i Hrvati" kandidatkinja izlaže relevatne podatke o Croniinu komparatističkom radu u oblasti dijakronijskog pregleda recepcije slavenskih književnosti, kulture i civilizacije u Italiji, što je za svakog komparatista koji ulazi u to područje dobar uvod (imajući pritom u vidu neke autorove osobenosti pri klasifikaciji, uporabi narodnog imena kada je riječ o pojedinom razdobljima ili djelima specifične književnosti). S pravom izdvaja, citirajući M. Zorića "monumentalno i dragocjeno" djelo o poznavanju slavenskog svijeta u Italiji, gdje su Croniine pristranosti najmanje zamjetljive. Razmatrajući Croniino viđenje i pisanje o talijanskim utjecajima u hrvatskoj književnosti - a to bismo poglavlje mogli istaknuti kao najzanimljivije za one koje zanima Croniin negatorski stav autentičnosti i autohtonosti naše književnosti, kao i njegov osoben pristup pojmu inerkulturalnosti i intertekstualnosti kada je riječ o našim autorima, osobito u razdoblju renesanse - kandidatkinja kritički razlaže pristrane, a nerijetko i nemeritorne sudove talijanskog slavista u radovima tiskanim najčešće u periodici, te njegove recenzije radova naših komparatista, kroatista i talijanista (na primjer, Torbarine i Kombola, obje iz 1933. te Deanovića 1934.) potkrepljujući svoju analizu relevantnim i primjereno odabranim modernim i recentnim znanstvenim spoznajama iz domaće komparatistike i kroatistike, zaključujući s pravom kako Cronia - na mjestima gdje to njegovoj analizi ide u prilog - kruto inzistira na kročeanskim estetičkim postavkama ne želeći uvidjeti da književni poticaji i prožimanja mogu naći plodno tlo samo ondje "gdje su postojali uvjeti da se oni prihvate, ali i sposobnost stvaranja novih vrijednosti koje potom imaju svoj vlastiti književni život" (str. 118). Našim će kroatistima i komparatistima biti dragocjene sinteze u poglavljima koja obrađuju "monografske" teme, odnosno posvećene prisustvu Dantea i Petrarce u hrvatskoj kulturi i književnosti. I u njima kandidatkinja opravdano pažljivo - imajući i ovdje u vidu novije kritičke doprinose naše talijanistike i komparatistike - analizira dopune i promjene što ih u slučaju studije iz 1921. (uz obljetnicu Danteove smrti) Cronia unosi u proširenu verziju rada tiskanu 1965., prigodom obljetnice Danteova rođenja, koje ponovno inzistiraju na nedokazanim pamfletima o "oponašanju", "kvazipjesništvu" i sličnim terminološkim kovanicama čime talijanskom slavisti onemogućuju sagledavanje rezultata što ih je "dala erudicija naših starih pisaca i vrlo rani doticaj ne samo s "Komedijom" nego i s Danteovom enciklopedijskom kulturom" (str. 134). Izdvojili bismo također i poglavlje posvećeno Držiću u kojem kanddiatkinja jednako dobrom akribijom i odličnim poznavanjem moderne i recentne kritike o znamenitom Dubrovčanu dokazuje Croniine zablude i pristrano argumentirane teze.

O složenosti i raznolikosti pristupa koju je ova disertacija zahtijevala svjedoči poglavlje posvećeno tzv. samoprevođenju (Croniin talijanski termin "autoversione"), gdje kandidatkinja očituje solidno poznavanje traduktologije i problematike koja je vezana za ovu temu, u konkretnom slučaju vlastitih prijevoda s hrvatskog na talijanski Vojnovića, Tresića Pavičića i Nazora.

Prvo od dva analitička poglavlja na kraju rada posvećeno je filologiji, odnosno dijakronijskom pregledu Croniinih gramatičkih i drugih sveučilišnih priručnika za učenje hrvatskog jezika (autor rabi naziv "lingua serbo-croata"), od prvih čitanki do Gramatike (opsega 363 str., u kasnijim verzijama s "ključem") koja je tiskana u osam izdanja (posljednje 1966. godine). Kad znamo da je tek u posljednjem desetljeću u Italiji tiskano nekoliko priručnika za učenje hrvatskog jezika i tek jedna gramatika (Lipovac Gatti, s pogovorom J. Silića, 1994.) te kad znamo da na nekim katedrama još uvijek preporučuju Croniinu gramatiku kao "jedinu kompetentnu" za naš jezik, onda ćemo i lakše razumjeti neobaviještenost ili simplifikacije koje nerijetko možemo zamijetiti u talijanskih sugovornika u toj oblasti. U tom poglavlju kandidatkinja navodi i analizira zanimljive i relevantne paleografske radove talijanskog slavista, kao što su rad o glagoljskim dokumentima iz XVII. stoljeća sa zadarskog područja, te rad u suradnji s L. Cinijem o Editio princeps glagoljskih brevijara koji se čuvaju u biblioteci Marciana u Veneciji, te s pravom ističe njihovu važnost ne samo u okvirima talijanske, nego i evropske slavistike.

U posljednjem analitičkom poglavlju kandidatkinja daje također dijakronijski i kritički pregled Croniinih antologičarskih i književno-povijesnih radova, od antologije iz 1932. godine u kojoj su zastupljena 32 hrvatska i 27 srpskih pisaca, u koju su uvršteni fragmenti originalnih tekstova uz prijevode i bio-bibliografske prikaze autora, a koja je s pravom ocijenjena kao djelo praktične namjene, odražavajući kako autorov ukus i izbor, tako i razdoblje odnosno povijesne prilike u kojem je nastalo, preko antologije narodnog pjesništva, crkvenim prikazanjima do postumne antologije dječje književnosti (gdje je uvrštena I. Brlić Mažuranić, čije su mu izostavljanje kritičari prve antologije zamjerili). Kandidatkinja s pravom ističe važnost i značaj Croniina antologičarskog i kritičarskog rada u projektu milanskog nakladnika "Nuova Accademia" posvećenog književnostima cijelog svijeta u 140 svezaka, gdje on uvrštava svoju povijest književnosti, teatrološku studiju s prijevodima i izbor "najljepših stranica" djela iz hrvatske i srpske književnosti. Slično kao i u oblasti filologije, valja istaknuti da su ovi Croniini radovi bili gotovo jedini oslonac sveučilišnog proučavanja hrvatske književnosti i kulture (Meriggi će objaviti sažetu povijest književnosti 1970., a Graciotti urediti antologiju evropskog Juga 1971.). U njima, kako ističe kandidatkinja, Cronia ne modificira svoja stajališta i teze, što će se očitovati i kod antologizacije tekstova. Trud je bio znatan, nastojanje da se tekstovi "prenesu", možda točnije nego prevedu u skladu sa suvremenim značenjem toga pojma, te kanddiatkinja s pravom ističe važnost "minimalnih" očekivanja, naime, da su tekstovi - dakako ne svih relevantnih, ali u svakom slučaju znatnog broja autora - dospjela do talijanskih čitatelja i budućih filologa i znanstvenika te tako mogla potaknuti njihov interes za daljnja proučavanja.

Mr. Valnea Delbianco prihvatila se zahtjevne zadaće da sustavno izloži i ocijeni djelatnost kontroverznog talijanskog slavista Artura Cronie. S jedne strane zamašnost korpusa, uz olakotnu okolnost njegove dostupnosti u stranim knjižnicama, a s druge spoznaja da su hrvatski znanstvenici o njemu izricali pretežno negativne sudove, nisu obeshrabrili kandidatkinju. Ona je sustavno i minucioznim filološkim pristupom, argumentirano i uz potkrepu spoznaja iz oblasti kroatistike, komparatistike i talijanistike raščlanila i vrednovala Croniine radove, sudove i doprinose slavenskoj filologiji kroatistici. Stoga se u ovom opsežnom, ali ni nikad nezanimljivom radu, može istodobno pratiti i evolucija naše recepcije radova jednog u svom kulturnom krugu visoko cijenjenog znanstvenika, te sazrijevanje kritike i argumentacije koja će utemeljeno i bez predrasuda braniti znanstvene spoznaje.

Mišljenja smo da je kandidatkinja uspješno uspjela razlučiti u kojim je radovima Cronia podlegao izvanknjiževnim razlozima u svom pristupu, obradi pojedine teme i zaključku, zamijetila gdje su na njega utjecale povijesne prilike i opća kulturološka situacija, a gdje je uspio dati relevantne priloge kroatistici i slavističkim studijama uopće. Vrednovanje cjelokupne djelatnosti Artura Cronie ima i neposrednu primjenu u budućem stavu i suradnji što je naši kroatisti mogu ponuditi i ostvariti s jadranskim susjedima.

Mr. Valnea Delbianco je svojom doktorskom disertacijom "Arturo Cronia (1896.-1967.) utemeljitelj slavističkih i kroatističkih studija u Italiji" vrlo uspješno obavila zadatak postavljen u uvodnom dijelu rada, te pokazala sposobnost samostalnog istraživanja i književnokritičkog i književnoteorijskog prosuđivanja. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da našu pozitivnu ocjenu njezine doktorske disertacije prihvati i da je uputi na daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja doktora znanosti u području filologije.

Članovi Stručnog povjerenstva:

1. Dr. Sanja Roić, red. prof.

2. Dr. Josip Bratulić, red. prof.

3. Dr. Mate Zorić, prof. emeritus

U Zagrebu, 4. ožujka 2002.

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

^{Fakultetskom vijeću}

Filozofskoga fakulteta

Predmet: Ocjena magistarskog rada Jacqueline Balen: Kostolačka kultura – nastanak i razvoj u prostoru istočne Slavonije

Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 18. veljače 2002. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Jacqueline Balen pod naslovom “Kostolačka kultura – nastanak i razvoj u prostoru istočne Slavonije”, pa Vijeću podnosimo sljedeće skupno

^IZVJEŠĆE

Magistarski rad Jacqueline Balen Kostolačka kultura – nastanak i razvoj u prostoru istočne Slavonije obuhvaća 72 stranice teksta, 18 stranica popisa korištene literature, 22 table likovnih ilustracija u obliku crteža te 1 prilog sa crtežima i opisom ukrasnih uzoraka. Rad je podijeljen na poglavlja: Uvod; Obrazloženje teme i metodologije rada; Zemljopisne značajke; Povijest i stanje istraživanja; Rasprostranjenost i nalazišta; Opće značajke kostolačke kulture s podnaslovima Naselja, Sahranjivanje, Gospodarstvo, Ostaci materijalne kulture; Analiza i interpretacija keramičke građe; Periodizacija i kronologija; Problem porijekla i razvoja kostolačke kulture; Zaključak.

U kratkom Uvodu autorica se osvrće na stanje arheoloških istraživanja i objavljivanja rezultata na slavonsko-srijemskom području te konstatira kako je kostolačka kultura relativno kasno izdvojena kao samostalna kulturna pojava. Iznosi svoju nakanu da u ovom radu sažme dosadašnja saznanja o toj pojavi u Hrvatskoj. s time da će rad temeljiti u prvom redu na tipološkoj analizi keramičkog materijala s nekoliko nalazišta, mahom u istočnoj Slavoniji, a koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Ovima je dodana i analiza materijala s ostalih nalazišta u istočnim dijelovima Hrvatske, što objavljenih što dosad neobjavljenih.

Slijedi kraći pregled zemljopisnih značajki spomenutoga područja kako bi se moglo bolje sagledati uvjete za život prapovijesnoga čovjeka i njegov odabir određenih položaja za svoja naselja.

U poglavlju Povijest i stanje istraživanja kronološki je prikazan slijed spoznaja o kostolačkoj kulturi na prostorima Jugoslavije, Mađarske, Hrvatske i Bosne te uvid u najznačajnije radove o toj kulturi.

Poglavlje Rasprostranjenost i nalazišta definira područja pojavljivanja kostolačke kulture te donosi podatke o 34 lokaliteta u Hrvatskoj, dosada objavljena i neobjavljena. To je važan pomak jer je u prethodnom popisu iz 1994. Z. Marković zabilježio tek 17 lokaliteta. Stoga možemo zaključiti kako je ovo najcjelovitiji popis i opis lokaliteta kostolačke kulture u Hrvatskoj. Posebna je vrijednost uključivanje nekih dosada neobjavljenih lokaliteta.

Opće značajke kostolačke kulture sagledane su kroz naselja, sahranjivanje, gospodarstvo i ostatke materijalne kulture koji ponajviše obuhvaćaju keramiku. Autorica ustanovljuje da su naselja kostolačke kulture u slavonsko-srijemskom području podizana na prirodnim uzvišenjima blizu rijeka, ali da samo dva od njih pripadaju tzv. tell naseljima (Sarvaš i Vučedol). Podvrgnuvši temeljitoj analizi dokumentaciju Schmidtova istraživanja i keramički materijal s Vučedola-Gradac J. Balen pokušava riješiti pitanje kulturne pripadnosti dvaju apsidalnih objekata s navedenog lokaliteta. Naime, sam istraživač R. R. Schmidt pripisao ih je badenskoj kulturi. No kako u njegovo vrijeme kostolačka kultura još nije bila izdvojena niti definirana, a kasnijim istraživanjima i revizijom materijala dokazano je postojanje kostolačkog kulturnog sloja na Vučedolu i to stratigrafski između badenske i vučedolske kulture, pojavila se opravdana sumnja u takvo tumačenje. J. Balen dolazi do zaključka da doista ti objekti, s obzirom na sve okolnosti, vjerojatnije pripadaju kostolačkom horizontu, a ne badenskom. Za ritus pokapanja u Hrvatskoj nema gotovo nikakvih pouzdanih pokazatelja, iako nije isključeno da neki od postojećih ukopa s Vučedola i Sarvaša pripadaju kostolačkoj, a ne badenskoj kulturi, no to nije danas više moguće utvrditi. Stoga se autorica ograničila na iznošenje situacije u ostalim područjima rasprostranjenosti kostolačke kulture. Stanje istraženosti kostolačkih lokaliteta ne omogućuje sveobuhvatne analize gospodarstva, ali neki pokazatelji (ponajprije smještaj i okoliš naselja) ipak upućuju autoricu da pretpostavi veće značenje poljodjelstva, a potom i stočarstva (govedo, koze, ovce, svinje), no nisu zanemarena ni riječna bogatstva.

Na trenutačnom stupnju istraženosti, upravo je keramička materijalna ostavština osnovna kulturna i stilska odrednica kostolačke kulture, stoga je njezinoj analizi i poklonjena najveća pozornost u ovome radu. Naime, iako je riječ o eneolitičkoj kulturi, spoznaje o nekoj značajnijoj metalurškoj djelatnosti zasada nema. Nakon što se ukratko osvrnula na dosadašnje analize i interpretacije keramičkoga materijala kostolačke kulture, autorica utvrđuje da materijal s hrvatskih nalazišta nije bio zadovoljavajuće vrednovan. Imajući uvid u cjelokupnu građu pohranjenu u Arheološkom muzeju u Zagrebu te u muzejima istočne Slavonije J. Balen je nastojala nadopuniti prijašnje tipološke tabele. Pritom naglašava kako to neće biti realna slika jer veći dio materijala čine slučajni nalazi, a oni su probrani kriterijem reprezentativnosti. No kombinirajući slučajne nalaze i one iz sustavnih stručnih iskopavanja predložila je vrlo zadovoljavajuću tipologiju osnovnih i posebnih oblika kostolačke keramike što može biti izvrsna osnova za sva dalja istraživanja. Sljedeći odlomak posvećen je analizi načina ukrašavanja i koncepciji dekorativnih uzoraka na kostolačkoj keramici što je popraćeno odgovarajućim ilustracijama.

Da bi došla do određenih zaključaka o periodizaciji i kronologiji kulture, autorica je analizirala situaciju na širem području kostolačke kulture, osobito stratigrafske situacije na višeslojnim lokalitetima, u prvome redu na Gomolavi koja je i teritorijalno najbliža našem području, a koja je i omogućila određene korekcije stratigrafije naših dvaju ključnih lokaliteta, Sarvaša i Vučedola. Analiza kostolačkog materijala, osobito činjenica da se na nizu lokaliteta taj materijal pojavljuje zajedno s badenskim, navodi autoricu da podrži dosadašnja mišljenja o istočnoslavonsko-srijemskom prostoru kao matičnom, odnosno ishodišnom prostoru nastanka kostolačke kulture. U njezinoj genezi osnovu čini badenska kultura, ali i niz drugih komponenti, prije svega naslijeđa kasnoneolitičkih kultura spomenutoga prostora, vinčanske i sopotske. Posebna je pozornost posvećena tehnici brazdastog urezivanja, tehnici koja je nova eneolitička pojava bez uzora u ranijim neolitičkim ukrasnim tehnikama.

U završnom poglavlju autorica zaključuje da je temeljem dosadašnjih spoznaja i istraženosti kostolačke kulture na području istočne Hrvatske moguće sa sigurnošću utvrditi njezin kronološki položaj između badenske i vučedolske kulture. Međutim, tipološka obilježja keramičkog materijala pokazuju određene razlike između nalazišta istočne Slavonije i onih s prostora zapadne Slavonije koji je bliži materijalu sjeverne Bosne. U ukrasnom stilu toga kraja nema više stilskih obilježja badenske kulture, a koji se uočavaju u istočnoj Slavoniji. Stoga je moguće govoriti i o dvije razvojne faze kostolačke kulture, jednoj starijoj, uočenoj u istočnoj Slavoniji i mlađoj koja se proširila na zapad i na jug, a potom i na sjever.

Zaključak i ocjena povjerenstva

Magistarski rad Jacqueline Balen značajan je stručni i znanstveni doprinos proučavanju eneolitičke kostolačke kulture na području Hrvatske. Rad donosi cjelovit pregled svih dosadašnjih rezultata istraživanja i spoznaja kako za navedeno područje tako i za susjedna područja koja su mogla utjecati na naš prostor, te daje njihovu argumentiranu ocjenu. Ovim je radom bitno dopunjen broj nalazišta te određenih spoznaja o načinu stanovanja i naseobinskim objektima, a ujedno je riješena i jedna dugotrajna dilema. Najpotpunije je dosada predstavljena keramička materijalna ostavština što će znatno olakšati dalja istraživanja. Na temelju provedenih analiza autorica je predložila, na ovom stupnju istraženosti, prihvatljivu regionalnu i kronološku podjelu kulture. Stoga stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu ovoga magistarskog rada te tako omogući kandidatkinji

Jacquelini Balen nastavak postupka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 8. ožujka 2002. Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, izv. prof.

član povjerenstva

dr. sc. Kornelija Minichreiter, viši zn. sur.

član povjerenstva

Zagreb, 05. ožujka 2002.g.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet:Skupno izviješće o ocjeni magistarskog rada Luke Bekića

pod naslovom ILIRSKI I RIMSKI ANDETRIJ

Fakultetsko vijeće Filozofskog Fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. veljače 2002. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva u sastavu: dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof., predsjednik povjerenstva; dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof., član povjerenstva i dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru,, član povjerenstva, za ocjenu magistarskog rada Luke Bekića pod naslovom ILIRSKI I RIMSKI ANDETRIJ.

Stručno povjerenstvo podnosi slijedeće skupno izviješće Fakultetskom vijeću:

Kandidat Luka Bekić završio je 1997.g. studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1998.g. upisao i poslijediplomski studij.

Magistarska radnja L. Bekića pod naslovom Ilirski i rimski Andetrij obuhvaća 153 stranice teksta pisanih računalnim slogom TNR 12 proreda 1,5 te jednom kronološkom tablicom, 4 tlorisa, 6 topografskih karata, 23 fotografije i 12 tabli s crtežima.

Sama je radnja podijeljena na više poglavlja i to na uvod, stanje istraživanja, katalog nalaza s prostora Muća, poglavlja o ilirskom i rimskom Andetriju i zaključnim razmatranjima.

Nakon predgovora u uvodu u samu radnju L. Bekić objašnjava topografsku situaciju Mućkoga kraja. Potom donosi sva dosadašnja saznanja o povijesnim ikolnostima iz predrimskog i rimskog razdoblja Muća kao i okolnosti u kojemu je to područje dočekalo kraj antičkoga doba (str. 1 – 18).

Nakon toga je navedena kronologija dosadašnjih istraživanja Muća kao i literatura koja se s njim bavila (str. 18 – 22).

Luka Bekić je prilikom svoga rada na antičkoj povijesti Andetrija uspio evidentirati sve nalaze koji sigurno potjeću s tog područja. Na osnovu tih istraživanja sastavio je katalog kamene plastike, epigrafskih nalaza, novca, metalnih predmeta, gema, stakla i keramičkih nalaza koji se čuvaju u različitim muzejima i zbirkama. Svi su nalazi dokumentirani, uglavnom crtežima ali i fotografijama (str. 22 – 100 i tab. I - 12).

U slijedećem poglavlju koji je L. Bekić naslovio Dva Andetrija raspravlja se o nekadašnjem položaju delmatskog, dakle ilirskog naselja kao i o nekadašnjem smještaju rimskog Andetrija. Pri tome dolazi do zaključka da je nekadašnje ilirsko naselje bilo smješteno na položaju koji se naziva Ćukova greda. Kasniji rimski tabor smjestio se na položaju Ordžija a dva kilometra dalje izniklo je i civilno naselje na položaju Dobreč. Uz ove su rasprave pokazane fotografije današnjeg stanja na terenu kao i 6 topografskih karti s mogućim smještajem lokaliteta.

U ovom poglavlju koristi L. Bekić sve raspoložive nalaze koje je predhodno katalogizirao da bi pokušao rekonstruirati život u Andetriju pri čemu su mu naročito koristili epigrafski spomenici. Njegova rekonstrukcija antičkoga života u Andetriju dopire do doseljenja Hrvata odnosno do 888. g. u kojoj knez Branimir zadužbinom daje podići crkvu na mjestu današnje crkve sv. Petra (str.102 – 132).

Na kraju radnje je donesen zaključak (str. 137 – 138) kao i opsežna lista literature (str. 140 – 149).

Premda antički pisci navode Andetrij kao značajnu ilirsku utvrdu, kasnije, za rimske se vladavine na njegovom mjestu, samo nekoliko kilometrara u zaleđu glavnoga grada provincije Salone, nije nikada razvilo značajnije naselje. Njegova je važnost bila u pomoćnim trupama koje su tu bile stacinirane i koje su u jednom određenom vremenu osiguravali zaleđe Saloni. Ipak je, tijekom godina, s područja Andetrija u muzeje stizao brojni arheološki materijal premda nije nikada došlo do arheoloških iskopavanja.

Cilj ove magistarske radnje bio je sakupljanje svih relevantnih podataka, kako arheoloških tako i literarnih o Andetriju koji je vrlo uspješno i obavljen. Luka Bekić je pošao i korak dalje pa je na osnovi tih podataka, ali i na osnovu svojih rekognosciranja na terenu, pokušao ubicirati položaje nekadašnje ilirske gradine, rimskog tabora kao i civilnog naselja. Njegove pretpostavke koje je temeljito objasnio u samom tekstu te ih popratio topografskim kartama čine se logičnima iako su, kako autor i sam navodi, za dokazivanje njegovih pretpostavki potrebna arheološka iskopavanja.

Svi gore navedeni podaci upućuju na činjenicu da je Luka Bekić vrlo savjesno pristupio izradi ovoga magistarskog rada.

Ova je radnja vrlo sustavno i medodološki ispravno djelo koje jamči budući znanstveni razvitak autora. Ovim su radom ispunjeni svi zahtijevi koji se traže od magistarskog rada kao što su izvornost građe, znanstveni pristup te pregledan i metodički način korištenja građe. Upravo je takav postupak poslužio autoru za donošenje novih zaključaka.

Stručno povjerenstvo smatra da je kandidat Luka Bekić udovoljio svim postavljenim zahrijevima te predlaže Vijeću da radnju prihvati i kandidata uputi na postupak obrane magistarskog rada.

------------------------------------------------

dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

--------------------------------------------------

dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

član povjerenstva

-----------------------------------------------------

dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

član povjerenstva

Predmet: Ocjena magistarskog rada Lucije Franić-Novak

pod naslovom Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima.

Zagreb, 4. ožujka 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici, održanoj 16. studenoga 2001. godine, Fakultetsko vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je Stručnim povjerenstvom za ocjenu magistarskoga rada Lucije Franić-Novak pod naslovom Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima. Vijeću podnosimo ovo skupno

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Lucije Franić-Novak Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima obasiže 138 stranica: od toga 2 stranice kazala, 91 stranicu čistoga, računalno ispisanoga teksta, 5 stranica popisa korištene literature (str. 92-96), dvije stranice popisa priloga (str. 97-98), te priloge: upitnicu (str. 99-101) i 37 fotografija. Osnovni tekst rada strukturiran je u osam poglavlja: 1. Uvod (str.4-5), 2 . Dudov svilac (str. 6-19), 3. Povijesni okviri svilarstva kao vještine tekstilnog rukotvorstva s posebnim osvrtom na tradicijski uzgoj dudovog svilca za preradu svilene niti u hrvatskim krajevima, kao vještine tekstilnoga rukotvorstva kroz povijest (str. 19-41), 4. Pokušaj manufakturne proizvodnje (str. 42-43), 5. Svila u okviru kućne radinosti - postupak dobivanja i obradbe svilene niti, te njezina primjena u tekstilnim vještinama tkanja i vezenja (str. 44-75), 6. Analiza i kritika gradiva u literaturi i drugim izvotima (str. 76-81), 7. Novi pokušaji obnove uzgoja dudovog svilca za dobivanje svilene niti kao očuvanje vlastitog identiteta (str. 81-86), 8. Zaključak (87-91). Većina je poglavlja podijeljena u manja podpoglavlja.

U Uvodu magistrandica najavljuje temu koja, unatoč svojoj osobitosti, u dosadašnjoj etnologiji nije bila posebno obrađena. Dosadašnja su istraživanja bila djelomična, a ovome je radu cilj cjelovitije sagledavanje stanja pučkoga svilarstva u nas, posebice s obzirom na povijesne uvjete u kojima se razvilo. Na temelju arhivske građe, literature i vlastitih istraživanja, autorica obrađuje gotovo dvostoljetni razvoj svilarstva. U drugom poglavlju bavi se dudovim svilcem i dudarstvom kao složenim osnovnim preduvjetima za uspješan razvoj svilarstva. U trećem poglavlju otkriva povijesne okvire svilarstva u habsburškoj monarhiji, gdje se ono poticalo kao merkantilna grana privređivanja uza sustavnu skrb o uzgoju duda. Kao tadašnje poticaje za razvoj pučkoga svilarstva, posebice u Slavoniji, navodi i institucionalizaciju školskih vrtova, otvaranje predionica, te kasnije svilana, za zapošljavanje seljakinja.

U četvrtome poglavlju spominje pokušaje manufakturne proizvodnje, da bi se svilom u okviru kućne radinosti pozabavila u petome, najopsežnijem i najvrijednijem poglavlju ovoga rada. Piše o tehnologiji izradbe svile koju seoske žene prilagođuju tradicijskome načinu i potrebama života u panonskim krajevima ponajviše tkajući, ali i vezući, te ponekad i aplicirajući svilu na dijelove narodnoga ruha. Autorica posebno obrađuje tkanje i vez svilom u Slavoniji, te u Moslavini, Posavini i na Banovini. Detaljnije analizira i kvalitetu svilene niti koja se upotrebljava u taknju ističući razlike između tkane svile (otkane kupovnom, finijom niti) i gugine svile (domaće, grublje kvalitete i izgleda), te njihove različite uporabne vrijednosti. Svilenu nit u kombinaciji tekstilnih vještina ili samog vezenja ističe kao značajku dalmatinskih krajeva, od Zagore preko otoka do posebno poznatog veza u Konavlima, te nešto manje u Boki Kotorskoj. Ističe da je to skupocjena nit odobrana za izradu svečanih dijelova ruha za posebne prigode. Navodi da se u selima, ali i u gradovima poput Dubrovnika, Zadra, Šibenika i Kotora, svilenom niti vezlo i na crkvenom tekstilu, pa su u radu posebno obrađene i vezilačke udruge i crkvene ženske organizacije u Dalmaciji. Ističe i posebnost perojske narodne nošnje u Istri, te svilovez i tkanje bosanskih, hercegovačkih, kao i bokeljskih Hrvata. U šestome poglavlju analizira gradivo u literaturi i drugim izvorima.

U sedmome poglavlju autorica vrlo uspješno povezuje tradiciju svilarstva s najnovijim pokušajima obnove uzgoja dudovog svilca u godinama agresije na Hrvatsku, kad je upravo svilarstvo putem humanitarnih udruga pomoglo mnogim prognanicima kao radna, terapijska pomoć u nasilno poremećenim uvjetima života. Dudarstvo i svilarstvo navodi kao jedan od potencijalnih projekata u revitalizaciji dubrovačkog područja, u kojem bi se na postojećoj tradiciji uzgoja i prerade svilene niti u idealnim klimatskim uvjetima, osim proizvodnje narodnoga ruha kao simbola kulturnoga i nacionalnog identiteta, svilovez promovirao kao suvremeni turistički suvenir, a uz određeno ulaganje u tehnologiju i kao potencijalni luksuzni proizvod. U zaključku autorica rezimira osnovne postavke svojega istraživanja, ističući da se unatoč bogatoj trediciji obrade i uporebe svilene niti u Hrvatskoj, u panonskome dijelu, posebno u Slavoniji, danas još jedino u Konavlima izrađuje svilovez i to zahvaljujući revitalizaciji ovoga načina tekstilnoga rukotvorstva. Zaključuje da je bez poticaja i planskih ulaganja poznatih kroz povijest teško očekivati da će se, u suvremenim uvjetima privređivanja i snažnoj međunarodnoj konkurenciji, svilarstvo u nas uopće održati.

Iz opisa magistarskog rada Lucije Franić-Novak, pod naslovom Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima, razvidno je da je kandidatica provela temeljita istraživanja na osnovi kojih je detaljno i cjelovito prezentirala i interpretirala opsežnu građu u pučkome svilarstvu o kojemu dosad nije objavljen nijedan veći niti cjelovitiji rad.

Smatramo da je predloženi magistarski rad vrijedan i originalan znanstveni rad koji tematski doprinosi znanstvenomu proučavanju pučkoga svilarstva kao segmenta tekstilnoga rukotvorstva. Stoga predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Lucije Franić-Novak Pučko svilarstvo u hrvatskim krajevima i odobri joj nastavak postupka za stjecanje magisterija.

Dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.

Dr. sc. Mijo Korade, Hrvatski institut za povijest u Zagrebu

Dr. sc. Tvrtko Zebec, Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u m.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 12. prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada BRUNE DOBRIĆA, pod naslovom Knjižnice i čitalačka društva u Puli u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Temeljem te odluke podnosimo Vijeću sljedeće

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Brune Dobrića naslovljen Knjižnice i čitalačka društva u Puli u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća obuhvaća 187 stranica teksta, 12 stranica s popisima korištenih objavljenih i rukopisnih izvora te dva priloga. Rad je podijeljen u četiri veća odjeljka naslovljena A) Ishodište i ciljevi istraživanja; B) Uvod; C) Čitalačka društva i društva kojima je čitanje jedan od ciljeva djelovanja; i D) Knjižnice.

Kandidat najprije navodi ciljeve istraživanja, pa kaže da mu je namjera bila istražiti djelovanje svih knjižnica i čitalačkih društava u navedenom razdoblju, bez obzira na razloge koji su doveli do njihova osnivanja i bez obzira na specifična obilježja njihovih korisnika odnosno članova. Istraživanje će, pak, poslužiti vrednovanju značaja i uloge koju su knjižnice i čitalačka društva imali u razvoju grada Pule i modernizaciji građanskog društva toga vremena. Posebno ističe da povijest knjižnica u Puli još nije do kraja istražena, s iznimkom austrijske/austrougarske Mornaričke knjižnice i talijanske knjižnice Biblioteca provinciale dell’Istria o kojima je objavljeno nekoliko radova. Navodi i da se u Hrvatskoj malo istražuje, piše i objavljuje o čitalačkim društvima, dok, su, na primjer, u Austriji u posljednjih nekoliko desetljeća, ona bila temom više znanstvenih istraživanja i publikacija. Kandidat nabraja objavljene domaće i strane radove o toj temi. Zatim ističe da se u svom istraživanju mogao samo djelomično osloniti na arhivske dokumente o djelovanju čitalačkih društava, sačuvane u Puli te arhivima u Beču i Pazinu, jer je većina te građe uništena u raznim razdobljima. Navodi, stoga, da se u istraživanju morao pretežno služiti podacima iz novina i drugog tiska.

Iako bi se moglo očekivati da redoslijed izlaganja slijedi onaj sugeriran u naslovu, kandidat izlaganje počinje prikazom čitalačkih društava, a tek u drugom dijelu govori o knjižnicama. Najprije utvrđuje tipologiju čitalačkih društava, služeći se radovima O. Danna, M. Bachmanna i J. Habermasa. Pritom ukazuje na povijesnu i funkcionalnu povezanost čitalačkih društava i javnih knjižnica, te veže njihov nastanak uz proces modernizacije i “kulturu čitanja”, koji karakteriziraju građansko društvo u Europi u 18. i 19. stoljeću. U Puli se čitalačka društva javljaju usporedo s jačanjem građanstva u 2. polovici 19. st., povezana su s Ilirskim pokretom i Hrvatskim narodnim preporodom, ali nastaju i kao nenacionalna društva, pod srednjoeuropskim utjecajem, npr. Marine-Kasino Verein. Prve čitaonice (kako se u Hrvatskoj nazivaju čitalačka društva) u Hrvatskoj nastaju u sklopu Ilirskog pokreta u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu, a šezdesetih godina 19. st. i u Istri. Prva je čitaonica osnovana u Kastvu 1866. godine, dok je ona u Puli osnovana 1869. godine. Kandidat ističe da su ciljevi čitaonica u Hrvatskoj istovjetni onima čitalačkih društava u Europi: one nabavljaju štivo i nude svojim članovima prostor za čitanje i razgovor, tj. razmjenu mišljenja o pročitanom. Čitaonice su stoga imale ulogu foruma iz kojega su se širile informacije i bile su važan čimbenik u formiranju građanske javnosti.

Osnivanje čitalačkih društava u Puli, omogućilo je donošenje liberalnijeg austrijskog ustava iz 1867., koji je jamčio jednakost svih naroda u državi i pravo na očuvanje i njegovanje nacionalnih jezika. Dopušteno je osnivanje škola na nacionalnim jezicima i nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava, pa su tako stvorene mogućnosti formiranja građanske javnosti, najprije literarne, a poslije i političke. U tom je razdoblju Pula postala najveći istarski grad i središnja ratna luka Austrijskog carstva s velikim priljevom jezično, etnički i kulturno heterogenog stanovništva. U gradu se osnivaju njemačka, talijanska i hrvatska društva s različitim zadaćama i ciljevima (gimnastička, kazališna, pjevačka itd.), a neka od njih utemeljuju i čitaonicu i knjižnicu.

Kandidat najprije govori o hrvatskoj Čitaonici (1869.-1920.), zatim o talijanskim društvima Gabinetto di lettura, Circolo educativo popolare di Pola, Circolo cattolico di lettura, te konačno o njemačkom čitalačkom društvu Verein “Geselliger Lesezirkel” i knjižničnom društvu Javna pučka knjižnica. Posebno prikazuje društva kojima je čitanje bilo samo jedan od ciljeva djelovanja, među kojima su njemačka Marine-Kasino Verein, Wissenschaftliche Verein der k.u.k. Kriegsmarine i Verein Austria, talijanska Giovine Pola, Circolo di coltura, Associazione sportiva Edera, hrvatsku Narodnu radničku organizaciju te češko-hrvatsko društvo Sokol Tyrš. Svako je društvo prikazano tako da je na temelju izvornih dokumenata ili onodobnog tiska rekonstruirana povijest njegova nastanka i djelovanja, gdje je to bilo moguće prikazana su i komentirana pravila rada, analizirana je struktura članova društva i viđenijih članova uprave, a na kraju je dana ocjena značaja i uloge koju je društvo imalo u građanskoj javnosti Pule. Ovdje treba reći i da se prikazi pojedinih društava znatno razlikuju po opsegu, pa i sadržaju obuhvaćenih podataka, jer za neka društva kandidat nije mogao naći dovoljno podataka. Uz čitalačka društva često su osnivane knjižnice, no one su prikazane u drugom dijelu rada, u kojemu kandidat istražuje nastanak i djelovanje knjižnica u Puli u 2. polovici 19. st.

Usprkos multikulturalnosti Pule toga doba, knjižnice se, kao i čitalačka društva, osnivaju pretežno na nacionalnoj osnovi, pa kandidat ističe, da javne knjižnice, financirane sredstvima svih građana, nisu imale građu na jezicima svih stanovnika grada. Općinska knjižnica (Biblioteca comunale), na primjer, nabavljala je isključivo talijanske knjige, pa je hrvatsko stanovništvo moralo organizirati vlastite knjižnice. Knjižnice Mornarice, međutim, nabavljale su stručnu i književnu građu na više jezika, iako je prevladavala građa na njemačkom. Kandidat opisuje nastanak i rad četiri mornaričke knjižnice smještene u Puli (Mornaričku knjižnicu, Knjižnicu Mornaričkog Kasina, knjižnicu Mornaričko-tehničkog odbora i knjižnicu Strojarske škole). Uz povijesni nastanak knjižnice, posebno govori o organizacijskom ustroju knjižnice, osoblju, prostorijama, fondu, njegovu smještaju i signiranju, katalozima, oznakama ex-libris na knjigama, posudbi i korištenju građe, kao i o dodatnim aktivnostima knjižnice, poput izdavanja publikacija. Potom opisuje rad Gradske (kasnije Općinske) knjižnice u Puli od 1903. do 1920., o kojoj također daje podatke o osoblju, strukturi i veličini fonda, posudbi, i primijenjenom klasifikacijskom sustavu, te opisuje njezin nastanak i djelovanje. Slično postupa i u prikazu knjižnica vezanih uz čitalačka društva. Ovaj dio rada završava kratkim osvrtom na osnutak Naučne biblioteke u Puli 1949. godine, jer ona dalje djeluje u vremenu koje izlazi iz razdoblja obuhvaćenog istraživanjem.

Zaključak, ocjena i prijedlog

^{Magistarski rad Brune Dobrića naslovljen Knjižnice i čitalačka društva u Puli u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća izvorno je istraživanje povijesne uloge, djelovanja i značaja pulskih čitalačkih društava i knjižnica, izrađeno na temelju arhivskih dokumenata i onodobnoga tiska. Djelovanje čitalačkih društava smješteno je u povijesni i društveni kontekst života građanstva Pule onoga vremena. Istaknuto je, također, da se razlozi nastanka i osnovni ciljevi djelovanja čitalačkih društava u Puli ne razlikuju mnogo od onih u drugim europskim zemljama. Usprkos multikulturalnosti Pule, čitalačka društva i knjižnice, s izuzetkom društava i knjižnica austrijske mornarice, osnivaju se gotovo isključivo za potrebe pripadnika jednoga naroda. Kandidat je prikazao nastanak i djelovanje pojedinih čitalačkih društava, izložio njihova pravila i viđenije članove. Knjižnice je prikazao tako da je izložio njihovu organizaciju, osoblje, strukturu fonda i način obrade i pohrane građe.}

^{Moglo bi se primijetiti da se sadržaj rada mogao i bolje izložiti, na primjer tako da se knjižnice čitalačkih društava opišu uz čitalačka društva kojima pripadaju, a da se u drugom dijelu rada prikažu javne knjižnice u pravom smislu te riječi, kao i da rad trpi od mjestimičnih nepotrebnih ponavljanja već rečenoga, no usprkos ovim zamjerkama, smatramo da se radi o izvornom znanstvenom radu, s obzirom da se kandidat u istraživanju mogao osloniti samo na arhivske dokumente i/ili onodobni tisak, te da je sam morao rekonstruirati djelovanje i ulogu čitalačkih društava i njihovih knjižnica.}

^{Predlažemo, stoga, Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Brune Dobrića pod naslovom Knjižnice i čitalačka društva u Puli u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, te da kandidata uputi u daljnji postupak obrane.}

^{Članovi Stručnog povjerenstva:}

^{Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.}

^{Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.}

^{Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.}

Dr. sc. Krešimir Nemec

Akademik Josip Bratulić

Akademik Miroslav Šicel

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Vladimira Lončarevića pod naslovom Estetičko-etički vidici književnog rada Ljubomira Marakovića podnosimo Naslovu ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Vladimira Lončarevića pod naslovom Estetičko-etički vidici književnog rada Ljubomira Marakovića ima 216 stranica računalnoga ispisa, a dijeli se u pet dijelova (poglavlja): I. Uvod (7-16), II. Život i rad (17-75), III. Estetičko-etički pogledi (76-130), IV. Kritika i književnost (131-179), V. [Zaključak] Ljubomir Maraković "svećenik književnosti" (189-196). Slijedi u okviru Literature: I. Bibliografija Ljubomira Marakovića (197-227) i II. Literatura o Ljubomiru Marakoviću (228-233) i III. Ostala literatura - knjige i članci (234-236).

U Uvodu magistrant Vladimir Lončarević ustvrdio je da je u našoj književnoteoretskoj i književnopovjesnoj znanosti zapostavljeno istraživanje života i rada istaknutog književnog kritičara dra. Ljubomira Marakovića (1887.-1959.) te upozorava na slabo poznavanje njegova rada, utjecaja i značenja. Magistrant navodi dosadašnje važnije, i one manje važne, prinose poznavanju Marakovića u stručnoj i široj javnosti, zaključujući da je to ipak premalo u usporedbi s njegovim značenjem u hrvatskoj kulturi između dvaju ratova. U skladu s tim ističe potrebu boljega poznavanja njegova života i rada.

Drugo poglavlje naslovljeno je “Život i rad” i sastoji se od nekolio odjeljaka i stavaka: U prvom odjeljku Đački i studentski dani obrađuje Marakovićevo dječaštvo i mladost u Travniku i Beču, uz prikaz obiteljskih prilika i životnih okolnosti. Maraković je već u djetinjstvu i mladosti dobio temeljnu intelektualnu i vjersku formaciju, koju je poslije nadograđivao. Na oblikovanje njegove ličnosti kao intelektualaca i pedagoga utjecali su isusovaci u Travničkoj nadbiskupskoj gimnaziji, a na studiju u Beču Richard von Kralik i njegov kulturni krug “Der Gral”.

U drugom odjeljku Nastavni rad i profesura prikazano je Marakovićevo djelovanje kao srednjoškolskog profesora u Banjoj Luci i Sarajevu, a od 1919. do smrti u Zagrebu. Magistrant je naveo neke razloge koji su utjecali na to da ne bude izabran za sveučilišnog profesora sve do pred kraj pedagoške karijere, 1944. kad je imenovan profesorom na Pedagoškoj akademiji, premda se natjecao prije toga za mjesto sveučilišnog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na temelju usmenih i pisanih svjedočanstava Marakovićevih školskih kolega, prijatelja i đaka magistrant je ocrtao Marakovićev karakter i profesorske značajke.

Treći odjeljak je naslovljen Katolički rad i politička uvjerenja. Maraković je cijeloga života bio vrlo aktivan u hrvatskom katoličkom pokretu, koji je na Krku godine 1903. pokrenuo biskup Antun Mahnić. Magistrant navodi u bitnim crtama najvažnije točke Marakovićeva djelovanja u Beču u društvu “Hrvatska”, te nakon dolaska u Zagreb, u društvu “Domagoj”, istaknuvši njegovu ulogu kao predsjednika tzv. Seniorata (društvo seniora “Domagoja”). Upozorava na njegovu ulogu u sukobima na katoličkoj sceni dvadesetih godina prošloga stoljeća, kao i njegovo međunarodno djelovanje u katoličkoj organizaciji “Pax Romana”. Politička uloga Marakovićeva nije osobito važna, a njegov je hrvatski patriotizam iskazan uglavnom u kulturnom radu, a najviše je primjetljiv u njegovim kritikama i člancima. Upozoreno je i na Marakovićeve političkonacionalne mijene i orijentacije od južnoslavenskog do istaknutijeg hrvatskog nacionalnog određenja.

U četvrtom odjeljku Pisac, urednik, prevoditelj dan je kratak pregled prvih Marakovićevih spisateljskih pokušaja, slijedi opis njegova rad u đačkom časopisu “Luč”, koji je uređivao od 1905. do 1909, surađujući prilozima u njemu tridesetak godina. U “Luči” je Maraković objavio svoje prve teorijske radove, vježbao se u kritičkoj prosudbi literarnih djela i stekao prvo uređivačko iskustvo. Sljedeća i središnja faza njegova spisateljsko-uredničkog rada obrađena je u stavku "Hrvatska Prosvjeta”, književnog časopisa kršćanske usmjerenosti koji je Maraković uređivao dvadeset godina (1920-1940). Magistrant je pomno prikazao sve razvojne faze časopisa prije i za vrijeme Marakovićeva uređivanja te njegovu ulogu u njemu; upozorio je na značenje časopisa na književnoj odnosno književnočasopisnoj sceni i njegovu ulogu u afirmaciji pojedinih pisaca. U tom sklopu upozorava na Marakovićeve uredničke odlike. U stavku Ostali časopisi i novine opisani su Marakovićevi književnokritički i kazališnokritički prinosi u časopisima “Hrvatska revija” i “Hrvatsko kolo”, u dnevnicima i polutjednicima. Obrađena je prva Marakovićeva knjiga programskog karaktera Nov život. Magistrant je iscrpno prikazao koncepciju knjige, upozorio na njezinu važnost za razumijevanje Marakovićevih književnokritičkih i etičko-estetičkih pogleda, odnosno kasnije književnokritičke prakse. Nov život, tvrdi magistrant, svojevrsni je Marakovićev manifest, čija je temelja značajka ideja o jedinstvu istine, ljepote i dobrote. Opisane su i reakcije u javnosti nakon izlaska knjige. U odjeljku Ostale publikacije i djela magistrant prikazuje priloge i studije o ekspresionizmu, a zatim slijedi prikaz knjige Novi pripovjedači, Pučka pozornica, Petar Preradović i na koncu je prikazana čitanka Žetva. Pobrojeni su i njegovi članci u inozemnim edicijama, predgovori knjigama, zajedničkim publikacijama, zatim rad u Hrvatskoj enciklopediji; obrađene su i neobjavljene publikacije i prijevodi te angažman u PEN-klubu, u Matici hrvatskoj (Matičina porota za dodjelu “Demetrove nagrade”). Ovo je poglavlje uvod za dva sljedeća poglavlja u kojima se potanko obrađuju Marakovićevi estetičko-etički pogledi i književnokritički rad.

Poglavlje Estetičko-etički pogledi ima također nekoliko odjeljaka i stavaka. Prvi je odjeljak naslovljen Duhovno-idejno vrelo estetičkih pogleda u kojoj se ukazuje na svjetonazorsko utemeljenje Marakovićevih estetičkih nazora, a magistrant ih nalazi u kršćanskom shvaćanju jedinstva istine, dobrote i ljepote. Magistrant je iscrpno prikazao Marakovićevo razvijanje toga estetičkog nazora od njegovih prvih članaka napisanih pod utjecajem bečkoga kruga “Der Gral”, a zatim estetskih pogleda Leona Bloya i francuskog katoličkog naturalizma (Huysmans). Te rane utjecaje Maraković je sažeo u svojim Književnim razmatranjima, što ih je za vrijeme studija objavio u “Luči”.

U stavku Obračunu s modernom i ‘starima’ magistrant analizira prve praktične književno-kritičke posljedice tako utemeljenih Marakovićevih estetičkih nazora. Maraković u Moderni vidi samo inzistiranje na artizmu pa je njegova kritika uperena protiv izostajanja etičke sastojnice umjetničkog stvaranja u tom književnom pokretu, odnosno protiv je etičkog individualizma i situacionizma modernista. On ne želi svoj etički imperativ odijeliti od estetike, već etiku – na temelju ideje estetičkog jedinstva istine, dobrote i ljepote – smatra sastavnim dijelom estetičkih zahtjeva koje se postavljaju pred pisca. Estetika bez te etičke komponente nije za nj potpuna. Polazeći od takve koncepcije, on “starima” (okupljenih oko “Hrvatskog kola" i Matice hrvatske) zamjera nekritičko prihvaćanje radova svih književnih smjerova, u pozadini čega stoji njihova iluzija da će evolucijski “preživjeti najbolje”. Magistrant pocrtava Marakovićev stav: ne evolucija, nego fluktuacija književnosti – odnosno prevrednovanje u smislu stvaranja nove književnosti na temelju klasika antičke književnosti, Dantea, Shakespearea i drugih te njihovih novovjekih obnovitelja (Goethe, Racine...).

U stavku Hrvatska katolička narodna književnost magistrant razrađuje spomenutu Marakovićevu koncepciju. Taj pojam nema strogo konfesionalno značenje već obuhvaća sve ono što se uklapa u željenu estetičku koncepciju, ili što joj se bar približava. Maraković je ostao vjeran postavljenom cilju, inzistirajući da se “katolička književnost” emancipira od paraknjiževnosnih tvorba (katekizmi, rječnici i sl.), te da se razvija na temelju estetskih kriterija i autentičnih književnih atributa narodne tradicije i nacionalne književne baštine. To bi bila, prema Marakovićevoj ideji, “hrvatska katolička narodna književnost”. Premda Maraković traži napuštanje neknjiževnih kriterija u određivanju onoga što jest književnoston ipak uključuje i neknjiževne kriterije, utjecaje i pretpostavke: povijest, kulturu, vjeru i drugo, posebice u problematici književne periodizacije.

Još je jedna značajka, koju magistrant uočava u Marakovićevu pokušaju da razvije kriterije za raspoznavanje autentičnih književnoumjetničkih atributa, a toje Marakovićeva podjela književnosti na “poeziju i beletristiku”. Poezija obuhvaća književnost stvaranu “iz srca, iz duše pjesnikove” ili narodne, dok beletristikom smatra zabavne vrste književnosti. U sklopu s tom podjelom Maraković liriku i dramu svrstava u poeziju, dok novelu i roman, osim autobiografijskog, smješta većinom u beletristiku. Takva je stajališta Maraković, tek donekle ublažena, i u zrelim godinama svoje književnokritičke prakse smatrao relevantnima.

U stavku Svijet ideja magistrant istražuje u kojoj mjeri je Maraković svoje estetičke teze izvodio iz skolastičke filozofije, odnosno u kojoj je mjeri njegov književnokritički rad utemeljen na kršćanskom pojmu philosophia perennis, prema kojoj “etika i estetika” tvore organsko jedinstvo. Na temelju njegova shvaćanja “potpunog čovjeka” (a što označava čovjeka koji posjeduje i stalno izgrađuje svoju religioznu dimenziju), koji književnost stvara i kojemu služi, magistrant je uočio Marakovićevu težnju da pomiri različite opreke, često prisutne u kritičkoj prosudbi književnih djela: tendencija-artizam; realizam-idealizam; subjektivizam-objektivizam; ideja-forma i dr. Posljedica takova nastojanja jest Marakovićev književnokritički pojam “sintetički integralizam”. S tim je u vezi i pojam "hrvatski klasicizam", kako je naslovljen odjeljak u kojem je magistrant označio temeljne elemente na kojima je Maraković razvio svoju kritičku metodu.

Marakovićev pojam “hrvatski klasicizam” kao autohtoni hrvatski književni smjer egzistira u djelima nekih pisaca i u nekim književnim smjerovima pa ga u cjelini tek treba ostvariti. Glavna značajka imala bi biti romantizam (“romanticizam”), koji prožima naš “naročit stil”. Tu značajku Maraković nalazi kod naših istaknutih pisaca (Šenoe, Mažuranića, Gundulića, Nazora, Krleže). Marakovićevo je polazište ovdje prvotno estetičko, a ne metafizičko, odnosno točnije: kršćansko estetičko.

U drugom odjeljku toga poglavlja, pod naslovom Kršćanstvo (katolištvo) kao vrelo etike magistrant istražuje etički vidik Marakovićeve estetike. Izgrađujući svoju estetičku koncepciju na temelju kršćanskih svjetonazorskih premisa, Maraković dosljedno od književnog djela odnosno pisca traži poštivanje etičkih normi, izbjegavajući, naravno, različite didaktičke konvencionalnosti. Etička komponenta književnoga djela ima biti “vitalni interes prave umjetnosti”. Umjetnost pretpostavlja moralnost, pa estetički zrelo djelo ne može objektivno biti neetičko (nemoralno).

Primjer takve koncepcije magistrant je analizirao na Markovićevu odnosu prema Krleži. Taj odnos je višeslojan i višefazan. Premda suočen s kritikama katoličkih sumišljenika, Maraković vrlo afirmativno piše o Krležinu dramskom opusu do Glembajevih i o ratnim novelama, prepoznavši u Krleži čovjeka genijalna (dramskog) talenta, čija su djela ispunjena “romantičkim misticizmom”, smatrajući da kod njega nema “subjektivnog nemoralnog čina”. Očekujući međutim da će Krleža s vremenom napustiti svoj “bezgranični pesimizam” i dati “svjetlije tonove” u svojim djelima, odnosno da će umjetnički odgovoriti svojoj težnji za istinskom humanošću, Maraković se s vremenom razočarao u Krleži, pa su njegove kritike “Lede”, “Balada” i Krležinih romana negativne.

U stavku Etička paradigma – ‘seksualna kriza’ kao sukus moralne krize magistrant istražuje koje je etičke zaključke na temelju književnih primjera Maraković iskazivao u svojim kritikama. Nedvojbena je njegova tendencija da svojom kritikom etički odgaja čitatelja, odnosno da od književnosti trajno zahtijeva poštivanje (kršćanskih) moralnih načela, u skladu s kršćanskom estetikom.

U stavku Aporema iskrenosti umjetnosti upozorava se na zahtjeve koje je Maraković stavljao pred pisca u skladu sa svojim tezama etičke estetike i u svezi s načelom “potpunog čovjeka”, koji se treba očitovati u književnom djelu. Podsjeća se primjer njegova odnosa prema Milanu Ogrizoviću, kojega je Maraković optužio za izdaju kršćanskih načela u književnim djelima, iako je autor privatno ta načela slijedio.

Poglavlje Kritika i književnost sastoji se od tri cjeline: Kritika, Zaokupljenost ekspresionizmom i Katolička književnost. U njima magistrant analizira značajke, načela i praksu Marakovićeve kritike.

Odjeljak Kritika obrađen je u pet stavaka. Magistrant dobro uočava Marakovićevu koncepcije kritike kao stvaralačkog čina. Da bi kritika bila stvaralačka, potrebno je nekoliko pretpostavki: stručna sprema kritičareva (poznavanje materije), dobronamjernost, jasan cilj koji se kritikom želi postići, estetičko polazište s komponentom etike. Kritičar ima nekoliko zadaća: biti predvoditelj književnosti čime se ostvaruju pretpostavke za njezin “idealni cvat”, ocjenjivač jezično-stilskih, tematsko-motivskih i idejno-etičkih elemenata djela; on posreduje književno djelo čitatelju te je zato i odgojitelj čitatelja za dobru literaturu. Kritičar treba, osim toga, da iznese programske zamisli i teorijske zasade o književnosti te da pomogne u određivanju i stvaranju književnih epoha.

U okviru prikaza Marakovićeve “stvaralačke kritike”, magistrant uočava osobitosti Marakovićeva zahtjeva da kritika bude umjetničko djelo. Kritika - želi li pridobivati, predvoditi, odgajati – mora i sama biti umjetnički uvjerljiva. Od kritičara se u tome smislu, uz znanje, traži talenat, koji pretpostavlja istančanost izraza, fantaziju, sposobnost uživljavanja u osobu pisca i djelo, duhovnost, temperamenat. S tim je u vezi i Marakovićevo traganje za “genijem”. Težnja da se djelo, opus pisca i pisac sam rasvijetli sa svih strana zapravo je težnja da se otkrije genij koji ostvaruje umjetnički ideal kako ga je Maraković zamislio, kako bi književnost mogla odigrati svoju mesijansku ulogu preporodne sile u narodnom životu otvarajući “grandioznost besmrtnih perspektiva”. Premda u suvremenoj hrvatskoj književnosti nije našao takva genija, Maraković nastoji kod gotovo svakog pisca naći elemente toga ideala, odnosno želi otkriti pisca izvornog umjetničkog talenata, poduprijeti ga, “uzgajati”, pomoći mu naći put do “besmrtnih perspektiva”. Ni objektivna kritika ne smije biti nemilosrdna, ne smije “ubiti” talenat, već ga treba respektirati i afirmirati.

Posljednji stavak ovog odjeljka govori o Marakovićevim shvaćanjima biti književne kritike, a naslovljen je Pretpostavke objektivne kritike. Tri su glavna elementa objektivnosti: respekt prema talentu, lojalnost piscu i djelu, ljubav prema čovjeku koji istinski teži višim ciljevima, pa bio on i protivnog uvjerenja. Magistrant prikazuje pretpostavke objektivne kritike književnih djela i pojedinih njegovih dijelova što ih je Maraković dao u svojim člancima, s temeljnim zahtjevom da kritika pokaže organsku cjelinu djela i njegove unutarnje veze između ličnosti pisca, stila, misli, predmeta, riječi i slike. Magistrant donosi, kao ogled stajališta nekih kritičara (M. Ujević, B. Radica, V. Grmović, P. Lasta, M. Vaupotić, V. Pavletić, N. Simić...) o Marakovićevoj kritičkoj metodi i ciljevima.

U odjeljku Zaokupljenost ekspresionizmom – pomak ka drami magistrant objašnjava Marakovićevu zaokupljenost ekspresionizmom kao književnim razdobljem koje je stilsko-tematskim značajkama i jakošću umjetničkih ličnosti najizrazitije izražavalo samonikao hrvatski “naročit stil”, odnosno približio se idealu “hrvatskog klasicizma”, kako ga je zamišljao Maraković. Magistrant pokušava objasniti na koji je način i na temelju kojih je stilsko-tematskih osobina Maraković određivao što je to ekspresionizam i što hoće ekspresionist, nalazeći da je sintagma “životna snaga” ključna za razumijevanje njegove zaokupljenosti ekspresionizmom. Drama je u tome smislu onaj književni rod odnosno vrsta, koju je Maraković preferirao kao ponajbolji umjetnički način izražavanja te “životne snage”. On niječe da bi ekspresionizam u prvome redu bio iskaz revolucionarnog duha, već u njemu radije vidi iskaz međuljudske solidarnosti i samilosti. U iskazivanju tih karakteristika drama daje ponajbolje mogućnosti.

Odjeljak Katolička književnost analizira one stilsko-tematske posebnosti koje Maraković postavlja kao conditio sine qua non književnopovijesnog i književnoteorijskog utemeljenja katoličke književnosti kao specifičnog i autentičnog književnog smjera. Magistrant Marakovićevu zamisao pronalazi u poticajima što ih je u tome smislu dao, s obzirom na cjelokupni kulturni život, krčki biskup Antun Mahnić. Maraković je Mahnićeve poglede kriteriološki strukturirao i sistematzirao. Glavni uvjet je da katolici prestanu književnost shvaćati kao puko didaktičko sredstvo, nego da, naprotiv, snagom estetske vrijednosti djela izraze religiozni moment u njemu. Maraković je katoličku književnost smatrao u prvome redu “umjetničkim” i “stilskim pitanjem”; ona može biti sredstvom kršćanske obnove svijeta tek ako je, i kad je, umjetnička.

U odjeljku Izvori i granice katoličke književnosti magistrant istražuje kada je philosophia perennis izvor u Marakovićeva shvaćanja književnosti kao one sile koja izvire iz same biti čovjekova nazora o životu i svijetu. Druga dva izvora jesu obitelj i Crkva, odnosno kršćanski nauk vjere. Katolička književnost literarni je odnosno umjetnički izraz uzajamnosti između literature i života, odnosno ona je izraz onoga za čime teži katolik i katolički pokret u društvu, a to je, prema Marakovićevu shvaćanju, “katolička obnova svijeta” odnosno modernog društva. Magistrant za to Marakovićevo gledanje donosi mnoštvo citata iz njegovih članaka. Maraković je želio da se u katoličkoj književnosti ogleda mnogo više od nabožne i didaktičke tendencije; njegovo je shvaćanje bilo da je katolička literatura sve ono što “odražava makar i nesvjesno vječite istine”. S tim je u svezi i Problem katoličke moderne. Magistrant odbija mišljenje nekih autora da je Maraković začetnik “katoličke Moderne”. Maraković je odbacivao etiketiranje pojmom “katolički” ikojem književnom smjeru (književnoj formaciji), ponajprije zbog toga jer je smatrao da bi tako s njezinim prestankom i sam smisao sintagme “katolička književnost” došao u pitanje, budući da se ona ne smije vezati ni za jedan prolazni književni smjer.

U posljednjem poglavlju - zaparavo zaključku - Ljubomir Maraković – ‘svećenik književnosti’ magistrant rezimira rezultate svojih analiza o značenju, utjecaju i ulozi Ljubomira Marakovića u hrvatskoj književnosti i kulturi uopće, zauzimajući se da se zanemarenom kritičaru dade bolje mjesto u našim književnim povjesnicama, jer su mnogi njegovi sudovi izdržali kušnju povijesne provjere.

Vrijedan je doprinos Lončarevićeva rada bibliografija radova Ljubomira Marakovića, koja sadrži oko 1.150 bibliografskih jedinica, a k tome je pridodana bibliografija radova o Ljubomiru Marakoviću.

Z A K LJ U Č A K

Zadaća je magistranta Vladimira Lončarevića u radu Estetičko-etički vidici književnog rada Ljubomira Marakovića bila prikazati estetičko-etičke poglede i književnokritički rad dr. Ljubomira Marakovića (1887-1959), hrvatskoga književnoga i kazališnoga kritičara prve polovice XX. stoljeća, osobito javno djelatnog između 1920. i 1945. U tom sklopu magistrant je istražio i utvrdio posebnosti njegove estetike s obzirom na njezinu povezanost s etičkom prosudbom književnoga djela, utvrdio je načela i metodu njegova književnokritičkog rada i u općim crtama prikazao utjecaj njegovih kritika na književni život u Hrvatskoj između dvaju ratova. Magistrant Vladimir Lončarević svoj je posao obavio cjelovito i uspješno te je u svom radu pokazao izrazitu kritičku zrelost u prosuđivanju književnih činjenica, kao i iznimnu načitanost onovremene književne produkcije, ali je pokazao i kritičan stav prema Ljubomiru Marakoviću, bez obzira što ga, kao književnog kritičara, visoko cijeni te ga nastoji prikazati u što je moguće boljem svjetlu. Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovo naše Izvješće prihvati, a kandidata uputi na usmeni ispit pred istim Povjerenstvom koje je njegov rad ocijenilo.

dr. sc. Krešimir Nemec, red. svuč. prof.

predsjednik Povjerenstva

akademik Josip Bratulić, red. svuč. prof.

član Povjerenstva

akademik Miroslav Šicel, red. svuč. prof. u m.

član Povjerenstva

Zagreb, 15. veljače 2002.

Predmet: Ocjena magistarskog rada

Davora Piskača

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Vijeće nas je na svojoj sjednici od 15. siječnja (v. dopis br. 04-3-89-2001. od 21. siječnja) imenovalo u povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Davora Piskača. Podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Radnja Davora Piskača pod naslovom Vrijeme u putopisu, opsega 177 stranica, sastoji se od devet poglavlja: Uvod ili pogled unaprijed i unatrag, O putovanju, Svijest i putovanje, Vrijeme, Sistem, Žanr putopisa, Povijest putopisa na hrvatskom primjeru, Vrijeme u književnosti i Vrijeme putopisa. Taj se poredak, nipošto arbitraran, temelji na imanentnom razvoju analize postavljenoga problema.

Ukratko ćemo izložiti taj razvoj, susljedan niz analitičkih uvida u problematiku naznačenu naslovom. Postavljeni problem, "vrijeme u putopisu", valja odmah naglasiti, tretira se zakonito kao književnoteorijski pojam, a on se, u standardnoj teoriji književnosti, svrstava u niz: gradivo, tema, motivi, likovi, prostor, vrijeme, ideja, u niz dakle tzv. "sadržajne razine", za razliku, primjerice, od niza što ga tvori "izrazna razina", te u najkraćim crtama slovi: fabula, govori, pripovjedač.

Davor Piskač kategoriju vremena ovako tek naznačuje, te se upućuje zakonitom području u kojemu se "vrijeme" analizira, tj općem epistemološkom znanju, zanemarivši isprva indicirani problem suodnosa "vremena" u "putopisu". Taj je suodnos, standardno pojmljen "prostorno" (prijedlog u), autoru od prve opavdano sumnjiv, sve ako praktičkim rasporedom našega standardnog znanja neizbježiv. Posrijedi dakle nije "vrijeme" kao neka tekuća masa ulivena u posudu "putopis", nego kategorija koja s putopisom biva jedno te isto, to jest prostornovremenska imanencija teksta, ovisna ne samo o sadržajnoj razini, nego i o pripovjedačevu stajališt, nipošto zanemarivo i o primateljevoj svijesti.

Poglavlje Uvod ili pogled unaprijed (str. 1 - 7) tako otprilike naznačuje zadaću koje se autor latio. Odmah slijedi poglavlje Putovanje (str. 8 - 13), u kojemu se naznačuje analitički obzor: teorija književnosti a ne sam fenomen putovanja s njegovim mogućim redukcijama na antropološke modele odnosno modi existendi. Piskač se, dakako, oslanja na standardni i svjetski slavan naziv (i pojam) kronotopa Mihaila Bahtina, te polazi njegovim tragom: "Kronotopom Bahtin autoru oduzima nadležnost, i daje je točki presjeka konkretnog društvenog prostora i vremena." (str. 9, bilj. 17). Odatle zaključuje, nasuprot svim upojedinjavanjima, pa i onima najviše problemske razine, da se potrebno izdići na "komunikacijsku razinu" - vidjet će se, to je problematika Niklasa Luhmanna - jer ona da je "jedan od najlakše uočljivih elemenata (valjda: problemskih supstrata, op. A.S.) koji upućuje na povezanost puta, putopisa, pripovijedanja i sistema!"

Podrazumijevajući "stalno mjesto" teorije književnosti o pripovijedanome i pripovijedanju, autor u idućem poglavlju, Svijest i putovanje (str. 13 - 20), jasno naznačuje književnoteorijsku (u ovom slučaju "izraznu") razinu, na kojoj će u daljnjem radu biti riječi: "Putovanje je prije svega stanje svijesti, premda vodi putnika na vrlo realna mjesta." (str. 13) A "stanje svijesti" posjeduje svoju "unutarnju auskultaciju" (Bergson) vremena kao "trajanja". Takva razmišljanja vode autora problematici vremena, njegova prirodoznanstvenog (fizikalnog i matematičkog) te, posredno, i filozofijskog poimanja kategorije vremena. U poglavlju Vrijeme (str. 21 - 40) autor iznosi koncepcije vremena u suvremenom prirodoznanstvu i filozofiji, držeći se standardnih djela (Einstein, Attalijeva "Povijest vremena", Zagreb 1992, S.W.Hawkingova "Kratka povijest vremena", Zagreb 1996, N. Frye, H. Bergson, s povratnim uvidom u Newtona), te, važno za teoriju književnosti i filozofiju, indicira problematiku vremena na kozmičkom, društvenom i osobnoegzistencijalnom polju. Ova dva potonja bit će relevantna za kasnija razmatranja o vremenu u putopisu.

Tako široko postavljena problematika vremena, koja dakako nadilazi i zadanu temu i autorove kompetencije (ali se on nipošto ne ogrješuje o načelo ne sutor ultra crepidam!), autora vodi "još višoj" problematici sustava, koju on ne razmatra u zakonitom filološkom (jezikoslovnom) polju, nego u polju opće epistemologije temeljene na društvenim strukturama, što ih je u modernom znanstvu izradio svojim spisima Umjetnost društva i Kako svijest sudjeluje u komunikaciji znameniti pokojni Niklas Luhmann. Gosp. Piskač Luhmannovim se idejama, relevantnima za pripovijedanje koje da je uronjeno u "komunikaciju kao sustav sustava", bavi razmjerno kratko (str. 41 - 73),

u poglavlju koje se i zove Sistem, a posredstvom i knjige suvremenoga njemačkog teoretičara Dietricha Schwanitza Sistem i književnost, koja je nedavno objavljena i na hrvatskome, te je očito, i s pravom, naišla na kreativnu recepciju. Schwanitz, za dobrobit književnosti, njoj samoj pa i putopisu, pridaje mogućnost samooblikovanja ("autopoesis"), pa i književna vrsta putopisa, svojim imanencijama, pored inih i vremenskima, tvori vlastiti sustav. Na tom se mjestu, "izradivši" svojevrsna prolegomena, Piskač laća svoje osnovne teme, izrade problematike vremena u književnoj vrsti putopisa.

Nju autor uvodi sljedećim poglavljem, Žanr putopisa (str. 74 - 98). Pri tom kao

polazište i organizator analize služi knjiga Deana Dude Priča i putovanje (1998), u kojoj pisac za bitna obilježja putopisa kao prozne vrste ustanovljuje sljedeću sedmoelementnu strukturnu "mrežu": obrazloženje, itinerari, subjekt putopisnoga diskurza, leksikon, dotematizacija, priča i naslovljenik. Gosp. Piskač tu shemu odrednica preuzima sa sljedećim uvjerenjem: "S obzorim na hijerarhijsko ustrojstvo književni tekst je organizirana struktura koja daje prednost nekom svojem konstitutivnom elementu. Tako je i putopis hijerarhijski određen, pa će sedam komplementarnih odrednica biti različito prema vrijednosti, jer će u žarište interesa, prema hijrarhiji strukture konkretnoga putopisa, ući jedna ili više njih, razlikujući se tako od svih ostalih." (str. 77) Svih sedam Dudinih strukturnih obilježja Piskač ukratko demonstrira na nizu tradicionalnih i antologijskih putopisa iz hrvatske tradicije (M. Mažuranić, A. Nemčić, I. Kukuljević Sakcinski, A. Šenoa, A. G. Matoš, M. Krleža, P. Šegedin, a u ranijoj tradiciji P. Zoranić, P. Hektorović), ali, passim, i na najpoznatijim klasicima putopisanja poglavito iz engleske književnosti. Sjedinjene su te kratke analize, upravo demontracije spomenutih sedam naziva i pojmova, poglavljem Povijest putopisa na hrvatskom primjeru (str. 99 - 119). No autor u obzor razmatranja unosi i dosad nespominjane putopise, primjerice one koje su pisali Franjo Fuis, Josip Horvat ili Vinko Nikolić i Matko Peić. Ne treba nimalo čuditi poimanje vremena i proživljenih prostora u gotovo svih hrvatskih putopisaca. Piskač to poimanje reducira vrlo umjesno: "Osnovni je motiv (u smislu psihičkog priusa, op. A.S.) naših putopisnih putnika domoljublje." (str. 114) Prizivajući Luhmannovu distinkciju znanstvenog (istina-neistina) i simboličkog (lijepo-ružno) sistema, Piskač glede teorijske razine, a odčitane na hrvatskim piscima, veli: "Putopis je mješavina zantvenog sistema s umjetničkim sistemom književnosti." (117) Hrvatski je putopis "i znanstven i fikcionalan".

Izradivši tako opsežan teorijski i književnopovijesni predložak, Davor Piskač piše svoja dva (za)ključna poglavlja: Vrijeme u književnosti (str. 120 - 141), te Vrijeme putopisa (str. 142 - 175). Piskač se tu, sve ako se hrabro i bio upustio u opću epistemološku problematiku, oslanja o provjerene književnoznanstvene sustave, za nas najrelevantnije ostvarene u teorijskom djelu Milivoja Solara. Stoga ih autor taksonomijski i navodi, i to redom: 1. subjektivna relativnost ili nejednaka distribucija, 2. kontinuirani tijek ili trajanje, 3. dinamičko stapanje ili prožimanje kauzalnog reda u iskustvu i memoriji, 4. trajanje i vremenska struktura memorije u odnosu na identitet jastva, 5. vječnost, i 6. prolaznost ili vremenska upravljenost prema smrti. Autor Piskač se ponovno tad vraća općoj problematici vremena u književnosti, koje je očito ne samo strukturna odrednica, nego i najširi tematski sloj ili čak osnovica djela (npr. M. Proust), pri čemu se kadšto može, kadšto pak ne može lučiti vrijeme kao kozmička, kao društvena, odnosno individualno ljudska kategorija. No u putopisu će jamačno, i to je za putopis najbitnije, na djelu biti ova treća, jer djelo, putopisno posebice, biva strukturom ostvarenom kao interakcija izvanjskog (prostorno-vremenskog, dakle kronotopskog, ustanovljivog) i unutrašnjega, osobnog, pripovjednog, ne lako ustanovljivog vremena. Stanovita vrsta zaključka ovoga dijela Piskačeve analize glasi:

"Putopis tako proizlazi kao rezultat sistema putovanja, koji je podsistem znanosti, i sistema svijesti. Program koji im omogućuje interakciju je vrijeme, jer ih ono povezuje i omogućuje im međusobnu interpretaciju."

Takav teorijski zaključak gosp. Piskač oprimjeruje na putopisu jednoga od ponajvažnijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, Petra Šegedina. Odabravši njegov putopis V. Staromodni zapisi iz Brugesa (iz ciklusa Susreti), Piskač ga u prijedlogu svoje magistarske radnje donosi in extenso, te pritom pokazuje ne samo snagu svojih teoretičkih postavaka, nego i visoku kompetenciju pri analizi književnog teksta kao takva.

Služeći se često isticanim (u negdašnjoj Americi), a posve normalnim (u Europi) postupkom close reading, gosp. Piskač Šegedinov putopis podvrgava normalnom čitanju (književnog teksta; a čega "drugoga i drugačijeg", u našoj suludoj suvremenosti?). Podvrgnuvši Šegedinov klasično lijep putopis takvu "normalnu" a "pomnom čitanju", naš se autor zadržava na onim mjestima njegova ukupnog "nadrečeničnog jedinstva" (Josip Silić), koja svojom tekstovnom opredmećenošću indiciraju trovrstnu problematiku autorove predložene magistarske radnje. Piskač naime u obliku "fusnota", dakle podnožnica ili bilježaka, bilježi i "detektira" tekstne česti koje u sebi sadrže problematiku vremena kao strukturne, luhmannnovski rečeno "sistemske", implikacije književnostnog (pod)sustava. Te se tekste česti, u svjetlu Piskačevih "prolegomena", manifestiraju kao: 1. kronotopi u klasičnom (bahtinovskom) smislu riječi, 2. sustavno-povijesne (društvene, kulturne) indikacije europske povijesti, i 3. (a ponajvažnije) kao susretišta kronotopa i pripovjedne "svijesti", koja sa svoje strane unosi vlastitu "memoriju" (bergsonovski pojam, a tiče se, u konkretnom slučaju, autorova "žrnovskog" djetinjstva, i, valjda, aktualnog potonuća u bezličnim vodama tadanje zbilje). Teoretičar književnosti, Piskač ne ulazi u književnokritičke, a vrlo točne moguće sudove tipa: "Šegedinov je postupak spojio u jedinstvenoj tekstovnoj realizaciji vrijeme Općeg potopa, vlastite egzistencijalne "bačenosti", povijesti propasti jedne Memlingove slike, i, nipošto na kraju, kronotop koji odgovara estetskoj, tj. simbolički uvjetovanoj svijesti." Ta se svijest, u Piskačevoj interpretaciji, analitički zadržava na Šegedinovoj rečenici "Sloboda u prsima - to je Bruges."

Mnoštvo je autorovih opazaka izneseno glede jednoga od izabranih (Šegedinovih) putopisa. Nimalo nam se nevažnim čini autorov stav: "...neodređenu prošlost putem kronotopa priveli smo našoj sadašnjosti." To pokazuje, da je Piskač svjestan bitnog prijepora književnoteorijskih modela i primarnih književnih struktura, ali je svjestan i sretne mogućnosti da teorijski modeli mogu pripomoći neposrednu očitovanju književnih kvaliteta primarne književne činjenice, da se dapače u interakciji sustavne (ako i luhmannovske) i strukturne, procesne naravi književne činjenice, može naći sretan spoj u književnoznanstvenoj analitičkoj svijesti.

Autor nudi nešto poput zaključka, koliko procesa svoga rada toliko i bitne književnoteorijske problematike: "Vidjeli smo da je putopis, gotovo kao i mit, u samim počecima nastajanja književnosti. Preživio je i pretvorio se u samostalni žanrovski oblik. Sve zbog toga jer je vrlo adaptabilan i jer se naučio kretati granicama sistema. Zapravo i nastao je u procesu međusistemske komunikacije kao program. Ustabilio se, gotovo da je razvio vlastiti kod pa ga danas možda već i možemo shvatiti kao podsistem u kontekstu sistema književnosti." (str. 174)

ZAKLJUČAK:

Na temelju izložena znanstvenog nacrta pitanja o vremenu u putopisu; uzevši u obzir autorovo pertinentno (ustrajno) pozivanje na primarne književne činjenice, poglavito iz hrvatske književnosti; imajući na umu izvanrednu obaviještenost autorovu, ne samo glede eminentno književnoteorijskih problema, nego i u obzoru suvremene epistemologije i teorije komuniciranja; posebice uvjereni da je autorova studija vrijedan prinos analizi kategorije vremena u književnosti, pa je eo ipso vrijedan prinos i hrvatskoj znanosti o književnosti,

predlažemo da Vijeće prihvati ovo izvješće te i samo potvrdi iznimno visoku kandidatovu kompetenciju za pitanja teorije književnosti, a gosp. Davora Piskača uputi na usmeno obrazlaganje vlastitih znanstvenih spoznaja glede suodnošenja kategorije vremena i putopisa kao književne vrste.

Povjerenstvo:

Akademik Miroslav Šicel, predsjednik

Prof. dr. sci. Ante Stamać, član

Prof. dr. sci. Krešimir Nemec, član

U Zagrebu, 5. ožujka 2002.

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Ivan Pederin, red. rof. Filozofskog fakulteta u Zadru

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru

Zagreb, 26. siječnja 2002.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet:

Zaneta Sambunjak: Književnost i knjižarstvo ilirizma prema austrijskoj cenzuri i književnosti biedermeiera, magistarski rad - izvješće

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 16. studenoga 2001. (Odluka br. 04-3-73-2001., Zagreb 19. XI. 2001.) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Zanete Sambunjak pod naslovom Književnost i knjižarstvo ilirizma prema austrijskoj cenzuri i književnosti biedermeiera. Primivši i pročitavši rad kolegice Sambunjak, Vijeću podnosimo sljedeće skupno

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Zanete Sambunjak obasiže 141 stranicu teksta podijeljenoga u šest cjelina (I. Uvod, 5-9; II. Okvirni pojmovi, 10-59; III. Pod paskom cenzure, 60-112; IV. Balada, 113-132; V. Zaključak, 133-136; VI. Bibliografija, 137-141), a svaka cjelina sastoji se od više poglavlja.

Prve dvije cjeline uvodnoga su karaktera i u njim se obrazlaže teorijsko-metodološki i (književno)povijesni pristup u tumačenju naslovljene teme, treća i četvrta središnji su dijelovi radnje u kojima se raščlanjuje odnos književnosti i knjižarstva ilirizma prema austrijskom cenzuri i književnosti biedermeiera, dok se u petoj sažimlje provedeno istraživanje i izvode zaključci. U šestoj, završnoj cjelini - kako je to uobičajeno - daje se bibliografija, tj. popis predmetnoga korpusa (tekstovi) i referentne literature (literatura).

Istraživači korpus ovoga rada čine spisi austrijske cenzure koji se čuvaju u Zagrebu i odnose se na zagrebačke i sjeverne hrvatske prilike razdoblja ilirizma, odnosno biedermeiera. Budući da se književnost i knjižarstvo ilirizma uspoređuju s književnošću biedermeiera, primarni predmet obrade je književnost ilirizma, dok je knjižarstvo u drugome planu. Uz spise cenzure u analitički korpus pristupnica je uvrstila i časopis "Danicu" kao najvažniji izvor i mjesto književne proizvodnje predmetnoga razdoblja. U uvodu se tumače naslovni i okvirni pojmovi ilirizam, knjižarstvo i cenzura, odnosno ilirizam, biedermeier, romantizam te navodi problemi u definiranju korpusa (npr. brojnost cenzorskih, nerijetko nečitkih spisa na latinskome, hrvatskome i njemačkome, a vrlo malo ih se izravno odnose na knjižarstvo i književnost). Prepuštajući da sadržaj spisa na svoj način odredi i kriterije tumačenja, pristupnica je u žižu zanimanja stavila i osobe ili pojave navedene u spisima (npr. Ljudevit Gaj i Jan Kollar, Ivan Mažuranić i Jakov Užarević, Ljudevit Vukotinović, Dragutin Seljan, Dragutin Rakovac, Dragojla Jarnević i drugi) dajući pritom sažeti preglede društvenoga konteksta.

Prikazujući književnost biedermeiera i uspoređujući je s ilirizmom, detaljnije i cjelovitije obrađuje se pjesništvo, naročito balada kao zajednički žanr njemačke, odnosno austrijske i hrvatske onodobne književnosti a koja je ujedno bila predmet posebnoga zanimanja cenzora i cenzure. Izvorna cenzorska građa nadalje je usmjerila istraživačku pažnju prema ženama ilirizma u biedermeieru, odnosno prema širenju austrijske građanske kulture i baladi kao ženama bliskome i objema književnostima zajedničkome žanru.

Davši sažeti pregled književnosti ilirizma u Hrvatskoj i biedermeiera u Austriji, pristupnica je pristupni dio zaključila tvrdnjom kako su "aktivistički stav i kozmopolitizam hrvatskoga ilirizma u suprotnosti prema individualizmu njemačke romantike, a odbijanje povlačenja u sebe hrvatskih pjesnika toga doba ono je, što je posebnost u odnosu ilirizma prema austrijskome biedermeieru".

Nakon tako ekspliciranja stanja u hrvatskome knjižarstvu i književnosti te poglavlja o austrijskoj cenzuri (ciljevi, smisao, ustrojstvo, vrste i cenzori), koja je "praktički stvorila književni kanon biedermeiera" (I. Pederin), jer su "sve odredbe cenzora u konačnici utjecaje na razvitak književnosti kao što su utjecale na događanja na književnom tržištu, u knjižarstvu i novinstvu", pristupnica posebnu pažnju posvećuje središnjoj ličnosti ilirizma - Ljudevitu Gaju, njegovima zahtjevima zagrebačkoj cenzuri i povezanosti s Janom Kollarom i idejom o slavenskoj uzajamnosti, tj. raspravlja o političkim i literarnim aspektima njihova odnosa i posebice o odnosu obojice prema Herderu. Romantički pojma prosvjednog pisca autorica razlaže na primjeru hrvatskih budnica i davorija, posebice Gaj-Vukotinovićevih Glogovkinja, dok je austrijsko usmjeravanje nacionalizma i napretka sagledava kroz analizu odnosa cenzure prema časopisima ("Časopis hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva", "Croatia", "Bačka Vila"), gramatičko-leksikografskim djelima (Mažuranić- Užarevićev rječnik, rječnik A. Mažuranića u "Danici", Brlićeva gramatika) i prema kazališnome repertoaru izvodeći zaključak kako je u razvitku hrvatskoga jezika Austrija "dopuštala njegovu standardizaciju" a strah od cenzure uvelike da je olakšavao utjecaj "bečke scenske topografije" u preporodnoj Hrvatskoj.

O oblikovanju ženskoga identiteta pristupnica nadalje govori na primjeru Dnevnika Dragojle Jarnević, čiji je život prožet temeljnim raspoloženjima biedermeiera, odnosno Therese von Artner, pjesnikinje biedermeiera na njemačkome jeziku u Zagrebu, s kojom pristupnica Jarnevićevu uspoređuje pokazujući kako je ilirska koncepcija žene bila bliža viziji biedermeiera negoli njemačkih ili drugih romantičara. Cenzorski spisi dalje pokazuju da je i putopis, za ilirizam važan žanr, također bio nadgledan, jer je svojim značajkama izražavao program hrvatskoga liberalizma dok je s druge strane svojim prosvjetiteljskim osjećajem rodoljublja odgovarao biedermeirevskim idealima svijeta ograničene osobnosti. Upravo je strah od cenzure na svoj način usmjerio putopis prema većoj literarizaciji, ističe autorica. Subverzivan donos prema cenzuri doći će, međutim, naročito do izražaja u baladama u kojim osjećaj za numinozno ne potječe iz njemačkoga, već iz austrijskog književnog nasljeđa (Nemčić, Trnski, Vraz, Vukotinović).

Zaključujući kako je Knjižarstvo tijekom ilirizma trebalo odigrati važnu ulogu u širenju književnosti, ali je bilo ograničeno djelovanjem cenzure koja je imala cilj održavanje sustava postojeće vlasti i pod čijom paskom su bila i djela jednoga Kollara, Gajeva "Danica" i drugi časopisi, budnice i davorije, gramatike, rječnici te kazališni repertoar, napokon, da je cenzura na svoj način usmjeravala ne samo hrvatsku kulturu prema zoni austrijskoga utjecaja već jednako tako da je utjecala na profiliranje žanrovske slike i značajki hrvatske književnosti sredinom 19. stoljeća, pristupnica na kraju ističe kako je u razdoblju biedermeiera i u Hrvatskoj bilo autora koji su predstavljali i promicali biedermeierske književne ideje za što su pak poticaje dobivali su iz Beča: "Njihova djela jedan su od glavnih dokaza utjecaja biedermeiera na hrvatsku književnost ilirizma".

Pristupnica je istražila nepoznatu ili manje poznatu, ne baš cijenjenu historiografsku građu, te njezinom analizom dokumentirala tezu o dubokoj prožetosti austrijske i hrvatske kulture i književnosti sredinom 19. stoljeća čime je uspješno ostvarila glavnu zamisao svojeg rada. Povezani kulturološki, književnopovijesni i komparatistički pristup dobro je proveden u elaboraciji teme, tekst je pregledno oblikovan, analitička načela dobro provedena te izvedeni pouzdani zaključci.

Poneka slaba mjesta u radu tiču se u prvome redu literature - izbora (mjestimice zastarjela), nedovoljnoga kritičkog odnosa (enciklopedije) ili nedostatnosti (npr. o hrvatskome romantizmu), potom nedovoljne diferenciranosti operativnih pojmova (npr. preporod, ilirizam, ilirski pokret, romantizam, biedermeier). Interdisciplinarni karakter teme mjestimice traži veću upućenost u pojedine povijesne fenomene i procese (npr. restauracija, Vormärz, jozefinizam, češki i mađarski preporod, mladonjemački pokret i ilirizam), a poneke književne činjenice ostale su bez referenci o cenzuri. O ovome kao i o manjim tehničkim primjedbama povjerenstvo kani raspraviti s pristupnicom na obrani.

Zaključujemo da je kolegica Zaneta Sambunjak u magistarskom radu Književnost i knjižarstvo ilirizma prema austrijskoj cenzuri i književnosti bidermeiera dokazala da je ovladala književnoznanstvenom metodologijom i instrumentarijem, te da je istodobno pružila nove spoznaje o obrađenom predmetu. Stoga sa zadovoljstvom predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i da je uputu u daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

Uz kolegijalni pozdrav!

Članovi povjerenstva:

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Dr. sc. Ivan Pederin, red. prof.

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru

dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Biserka Belicza, red. prof., Zavod za

povijest medicine HAZU

FAKULTETSKOM VIJEĆU

Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Vijoleta Herman - ocjena magistarskog rada

Na sjedini održanoj 16. studenoga 2001 godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo je povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Filip Potrebica, red. prof., dr. sc. Nikša Stančić, red. prof. i dr. sc. Biserka Belicza, red. prof., Zavod za povijest medicine HAZU kao članovi povjerenstva da bi ocijenili magistarski rad Vijolete Herman FUNKCIONIRANJE ZDRAVSTVENE SLUŽBE U POŽEŠKOJ ŽUPANIJI TIJEKOM PRVOG SVJETSKOG RATA - primjer Kraljevske zemaljske bolnice u Pakracu.

Povjerenstvo je proučilo rad Vijolete Herman i o njemu donosi ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Vijolete Herman napisan je na ukupno 142 stranice pisanog teksta uz dodatak u kome je priloženo šest nacrta za gradnju bolnice i tri dokumenta u svezi s radom bolnica (str. 142-145). Na kraju je popis arhivskog gradiva i literature (str. 146-153)

Magistarski rad Vijolete Herman počinje predgovorom iza čega slijedi šest poglavlja središnjeg teksta rada s zaključkom.

U predgovoru autorica upućuje na probleme istraživanja ove teme kao i na teškoće glede arhivskog gradiva koje je obimno, ali dovoljno nepristupačno istraživačima, nema ni prikladnog vodiča. Zatim autorica ističe složenost istraživanja prvog svjetskog rata, posebice kada se ne radi o problematici ratnih i političkih zbivanja. Upozorava na slaba dosadašnja istraživanja hrvatske povijesti 20. stoljeća te valorizira dosad objavljene radove Dragovna Šepića, Bogdana Krizmana, Ante Bralića i drugih.

U uvodnom poglavlju autorica razmatra zbivanja na Balkanu uoči prvog svjetskog rata od 1908. do 1914. gdje su se isprepletali interesi velikih sila te balkanskih država s posebnim obzirom na položaj i interese Austro-Ugarske. Posebnu je pozornost usmjerila na prilike u Hrvatskoj do atentata na bana i komesara. Svakako je autorica s pravom analizirala odjeke atentata u Sarajevu na stanje u Hrvatskoj i Monarhiji. Zatim nas uvodi u stanje u Austro-Ugarskoj tijekom rata s posebnim osvrtom na sudioništvo Hrvatske i Slavonije u ratu. Razmatranja su zasnovana, uglavnom, na relevantnoj literaturi a samo djelomično na arhivskom gradivu.

U drugom poglavlju autorica je izložila ustrojstvo zdravstva na temelju Zakona o zdravstvu u zdravstvenoj službi iz 1874. godine koji se odnosi na civilnu Hrvatsku i Slavoniju. Najveći kritičar ovoga zakona bio je podžupanijski liječnik u Požegi Ignjat Thaller jer je zakon utjecao na znatno smanjenje broja liječnika u općinama. Zatim je izložila ustroj zdravstva prema Zakonu iz 1894. s posebnim osvrtom na njegovu primjenu u požeškoj i pakračkoj podžupaniji. Autorica zaključuje da je poslije 1894. došlo do unapređenja zdravstvene službe u županijama, gradovima, kotarima i seoskim općinama jer zakon propisuje neophodnu razinu stručnosti liječnika.

Ustrojstvo zdravstva u Monarhiji prema Zakonu iz 1906. autorica je podrobno analizirala. Posebice je razmatrala rad bolnica s obzirom na njihovu vrstu - zemaljske, javne, privatne - i na njihovo funkcioniranje. Ovim zakonom bilo je obuhvaćeno u cijelosti javno zdravstvo u skladu s dostignućima medicinske znanosti pred prvi svjetski rat. Autorica ovaj zakon svrstava među najsuvremenije europske zakone početkom 20. stoljeća i njemu dodaje specijalizirane zakone vezane uz zdravstvo: zakon o cijepljenju i odcjepljivanju boginja (1891. g.) i zakon o ljekarništvu (1894.g.). Predmet autoričina istraživanja bili su i propisi o bolničkom osoblju s posebnim osvrtom na ratne okolnosti, kada su zbog velike potražnje za medicinskim osobljem organizirani i tečajevi za bolničarsko osoblje.

U trećem poglavlju autorica razmatra društvene i gospodarske prilike u Požeškoj županiji i njezinim gradovima Požegi, Brodu na Savi i Novoj Gradiški. Uz neke općenite naznake društvenih i gospodarskih prilika autorica uočava važnost Požege kao županijskog središta. Pritom je pokazala dobro poznavanje relevantne literature i izvora. Autorica razmatra stanje u zdravstvenim ustanovama u Požeškoj županiji do 1913. godine, i to: gradskih bolnica u Požegi i u Brodu na Savi te županijske bolnice u Novoj Gradiški.

U četvrtom poglavlju autorica razmatra rad Kraljevske zemaljske bolnice u Pakracu. Najprije je izložila prošlost trgovišta Pakrac kao urbanog središta, a potom povijest bolnice. Osobito je naglasila izgradnju suvremene bolnice u Pakracu 1896. podalje od centra trgovišta. Bolnica je podignuta sredstvima Kraljevske zemaljske vlade i posebno se isticala odjelom za umobolne bolesti. Za prvog ravnatelja vlada je imenovala dr. Vatroslava Schwarza. Uspješna suradnja upravnog, medicinskog i pomoćnog osoblja pridonijela je afirmaciji bolnice tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća. Ratne neprilike donijele su nove probleme, posebice nedostatak osoblja i veliki broj bolesnika i ranjenika. Ubrzo je došlo do proširenja bolnice izgradnjom ubožnice i zgrade za smještaj časnih sestara koje su djelovale u bolnici. Pokušaj izgradnje paviljona za zarazne bolesti ostao je samo na pokušaju. Autorica ističe da je mnogo učinjeno i na opremanju bolnice i poboljšavanju uvjeta liječenja, ali to ne konkretizira. Samo navodi da bolnica od 1906. koristi električnu energiju, centralno grijanje i vodovod, a od 1910. rendgen aparat i drugu medicinsku opremu koju ne specificira. Tijekom rata otežano je pribavljanje potrošnog materijala i lijekova te je uvedena štednja lijekova, zavojnog materijala i rublja. Autorica je ukazala i na veliku važnost bolničkog imanja na kojem su radili umobolni bolesnici i najamni radnici ističući da su prihodi bili znatni i da su u 1917. godini bili veći od proračuna gradova Požege ili Broda na Savi. Posebno je istražila nabavljanje hrane tijekom rata ugovorima s nizom dobavljača. Svakako je to važno s obzirom na nestašicu živežnih namirnica tijekom rata, ali je mnogo važnije djelovanje bolnice na stručnom planu, a o tome ima vrlo malo spoznaja i podataka u izvorima. Autorica se zbog toga više okrenula načinu rješavanja socijalnih i upravno pravnih zadataka, a manje liječenju bolesnika i ranjenika. Potanko je izložen položaj vojnih osoba i njihov tretman u bolnici bez podataka o konkretnim medicinskim aktivnostima bolničkog osoblja.

U petom poglavlju je izložen zdravstveni doprinos bolnica tijekom prvog svjetskog rata. Autorica u nekoliko logičkih i smislenih cjelina razmatra status vojnika i bolesnika s aspekta održavanja higijene na ratištu ne konkretizirajući to na primjeru Požeške županije i bolnice u Pakracu. Ostaje na analizi zakonske regulative u svezi vođenja dokumentacije kako bi bolnica mogla naplatiti troškove, a ne ulazi u medicinski aspekt zadataka i rezultata. Izostalo je razmatranje konkretnog liječenja u bolnicama Požeške županije. Razmatra postupak o dopremanju ranjenika i bolesnika u bolnicu i njihovu zbrinjavanju u građanskim bolnicama te o postupanju u vezi s njihovom imovinom, oružjem i prilikom otpuštanja. Zatim navodi bolesti koje idu na teret države, posebice plaćanje ortopedskih pomagala te zbrinjavanje invalida glede izobrazbe i zapošljavanja.

U šestom poglavlju donosi podatke o osoblju pakračke bolnice. Prati zapošljavanje muških i ženskih djelatnika od 1898. do rata i za vrijeme rata, te porijeklo i funkciju koju oni obavljaju. Sumirano je to u šest grafikona i jednoj tablici. Sve je to ipak ostalo bez dublje analize i zaključka.

Zaključno razmatranje autorice odnosi se prvenstveno na problematiku četvrtog, petog i šestog poglavlja. Istaknuto je funkcioniranje zdravstvene službe u Požeškoj županiji kao cjelini tijekom prvog svjetskog rata. Posebice se odnosi na uspješno djelovanje Kraljevske bolnice u Pakracu prije i za vrijeme prvog svjetskog rata. Iako je bolnica bila izvan naselja nije bila potpuno odvojena od njega kako u zdravstvenom tako i gospodarskom pogledu te je pripomogla razvoju pakračkog kraja.

Postignuća ovog rada jasno su formulirana glede razvoja zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata i s obzirom na ukupni prinos Kraljevske bolnice u Pakracu. Ekstenzivni pristup odveo je kandidata ponekad u nepotrebna načelna razmatranja. Posebice se to odnosi na zakonodavnu regulativu u svezi s zdravstvom. Vijoleta Herman konzultirala je obilnu literaturu u svezi s temom, ali s manje kritičkog pristupa, izostavljajući neke autore koji su objavili niz novih spoznaja. Ova složena tema, u historiografiji nedovoljno istraživana, tražila je od autorice interdisciplinarni pristup koji je samo djelomično ostvaren. Arhivsko gradivo za ovo razdoblje nije još pristupačno, a po svom volumenu je teško savladivo. Tome treba dodati da je arhivsko gradivo Požeške županije za navedeno razdoblje uništeno. Autorica je ipak učinila znatan pomak glede istraživanja funkcioniranja zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata, posebice djelovanja bolnice u Pakracu.

Zaključak i prijedlog

Magistarski rad Vijolete Herman napisan je na temelju literature i izvorne povijesne građe. Značajniji prinos novim spoznajama učinjen je na fokusiranoj Kraljevskoj bolnici u Pakracu, a manje na bolnicama u Požegi, Novoj Gradiški Brodu na Savi. Sve je to materijalizirano u zaključku rada koji pokazuje da su istraživački napori autorice bili uspješni glede ovog segmenta hrvatske povijesti.

Ovaj magistarski rad Vijolete Herman je poticajan za sve buduće istraživače zadravstvene službe u Hrvatskoj tijekom prvog svjetskog rata. Izabrano povjerenstvo je magistarski rad Vijolete Herman pozitivno ocijenilo i utvrđuje da je Vijoleta Herman udovoljila svim zahtjevima koji se traže za stjecanje magistra znanosti.

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće te da Vijoleti Herman odobri obranu magistarskog rada "Funkcioniranje zdravstvene službe u Požeškoj županiji tijekom prvog svjetskog rata - primjer Kraljevske zemaljske bolnice u Pakracu".

U Zagrebu, 8. siječnja 2002.

Povjerenstvo:

dr. sc. Filip Potrebica, red. prof.

dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Biserka Belicza, red. prof.

^{Dr. sc. Iskra Iveljić, docent}

Dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

Dr. sc. Stijepo Obad, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zadru

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 11. listopada 2001. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ante Bralića naslovljenog Zadarsko novinstvo uoči prvog svjetskog rata. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

I z v j e š ć e

Magistarski rad obuhvaća ukupno 193 stranice i sastoji se od predgovora (5-7), uvoda (8-34) šest poglavlja (35-182), zaključka (183-187), te izvora i literature (188-193).

Ante Bralić latio se u hrvatskoj historiografiji gotovo nedotaknute teme. Naime, iako je u cjelini poznat odnos hrvatstva i talijanstva u Dalmaciji, njihovi nijansirani stavovi u pojedinim pitanjima i svi detalji razlika između pojedinih hrvatskih i talijanskih listova nisu bili poznati. Ante Bralić pružio je podrobni prikaz članaka pet talijanskih i hrvatskih novina u Zadru (Hrvatska kruna, Narodni list, Smotra dalmatinska, Il Dalmata, Risorgimento) o temeljnim onodobnim političkim pitanjima, koje je svrstao u tematske cjeline o dalmatinskim, hrvatskim i balkanskim prilikama.

Nakon predgovora u kojem je prikazao stanje istraženosti i dao kratak historiografski pregled, Bralić sažima političku situaciju u Habsburškoj monarhiji te detaljno prikazuje političko, gospodarsko, kulturno i prosvjetno stanje u Dalmaciji uoči prvog svjetskog rata. Potom je iznio ključne podatke o svih pet novina - uredništvo, politički značaj lista, struktura rubrika, tehničke karakteristike (“Zadarski polutjednici” 35-49). Nakon zasebnog poglavlja posvećenog kvantitativnim pokazateljima (“Statistika članaka” 50-66) podrobno je razradio novinske napise o prilikama u Dalmaciji, Banskoj Hrvatskoj i Balkanu. U poglavlju “Dalmatinske prilike” (67-90) Bralić pokazuje kako načelna oštra suprotstavljenost hrvatskog i talijanskog tabora u Dalmaciji, koja se onda ogleda i u novinskim napisima, ne znači i nemogućnost zauzimanja sličnih stavova o nekim pitanjima. Talijansko-hrvatski sukobi zatihnuli su za razdoblja Balkanskih ratova, ali su nakon Kongresa talijanskih studenata u Zadru rujna 1913. obnovljeni svom žestinom. Pritom Bralić ističe kako hrvatski tisak u Zadru nije poticao antitalijansko raspoloženje, dočim je to talijanski činio, šireći famu o navodnoj ugroženosti Talijana među “barbarskom” slavenskom masom. Bralić nudi raslojenu sliku hrvatskog i talijanskog tabora pokazujući kako, primjerice, u pitanju izborne reforme, pravaška Hrvatska kruna i narodnjački Narodni list imaju suprotstavljena gledišta dok je potonjem sporazum o istom pitanju s Talijanskom strankom prihvatljiv. Od talijanskih listova umjereniji je autonomaški Il Dalmata, dočim Risorgimento ima radikalno talijanski značaj. Zaseban je stav u svim pitanjima zauzimala Smotra dalmatinska jer se kao poluslužbeno glasilo trudila zauzimati i braniti službene stavove austrijske vlade. Izbijanje Balkanskih ratova znatno je utjecalo na novinske napise što Bralić opsežno prikazuje (“Balkanski ratovi” 91-144). Tijekom Prvog balkanskog rata sav tisak osim Smotre izražava naklonost balkanskim saveznicima, a znatne razlike ne samo između talijanskih i hrvatskih nego i samih hrvatskih novina, počinju se javljati tek zbog albanskog pitanja. Talijanski tisak zagovara stvaranje albanske države čemu se protive oba hrvatska lista, ali Narodni list jače nego Hrvatska kruna i s izrazitom prospskom orijentacijom koja rezultira čak i rasističkim napisima o Albancima. Zbivanja u Banskoj Hrvatskoj (“Hrvatske prilike” 145-172) najviše su zanimala pravašku Hrvatsku krunu, koja se zalagala za trijalizam, osuđivala komesarijat i pravdala atentate na Ivana Škrleca i Slavka Cuvaja te nastojala obnoviti pravaško jedinstvo. N. list je pak podržavao Hrvatsko-srpsku koaliciju a nakon rascjepa pravaštva – milinovce. Dok je Smotra još donosila ključne obavijesti o stanju u Hrvatskoj, talijanski tisak za to uopće nije bio zainteresiran, pa je čak pregnantne političke situacije poput uvođenja komesarijata koristio za zlurade komentare na račun hrvatskog naroda. Loše hrvatsko-talijanske odnose izbijanje prvog svjetskog rata dovelo je do usijanja (“Od Sarajevskog atentata do objave rata” 173-182), pa je talijanski tisak žestoko napadao Hrvate zbog antisrpskih demonstracija koje je iskoristio kao dokaz hrvatske neuljudbe i neodrživosti jugoslavenstva. Naposljetku, Bralić zaključuje kako se nijedna zadarska novina nije ni trudila svojim čitateljima ponuditi objektivniju sliku zbivanja, nego su sve vijesti i komentari bili prožeti političkim pravcem koji je pojedina novina zastupala.

U svom radu Bralić je vrlo iscrpno prikazao stavove navedenih pet novina o političkim prilikama uoči prvog svjetskog rata. Osim deskriptivne metode Bralić je primijenio i kvantitativnu metodu, raščlanivši u zasebnom poglavlju zastupljenost pojedinih tema u navedenim novinama. Ipak, valja primijetiti da se premalo služio ostalim metodama, prije svega komparativnom, oslanjajući se uvelike na prepričavanje sadržaja članaka, ponekad bez nužnih komentara i objašnjenja i ne uklapajući prikazana zbivanja i procese u opći okvir. Nadalje, u radu gotovo da i nema govora o krugu suradnika i čitatelja pojedinih novina. Iako takve podatke nije uvijek jednostavno naći (tim više što Bralić za to nije imao gotovo nikakva uporišta u literaturi), mogao se možda identificirati najuži krug suradnika barem nekih listova. Usprkos navedenim nedostacima, rad Ante Bralića je u cjelini ipak solidno djelo koje nam omogućuje bolji i diferenciraniji uvid u hrvatsko-talijanske odnose u Dalmaciji uoči prvog svjetskog rata. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati magistarski rad Ante Bralića Zadarsko novinstvo uoči prvog svjetskog rata i da odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 11. veljače 2002.

Povjerenstvo:

Dr.sc. Iskra Iveljić, docent

Dr.sc. Nikša Stančić, redoviti profesor

Dr. sc. Stijepo Obad, redoviti profesor

Dr. sc. Nada Grujić, red.prof., predsjednica povjerenstva

Dr. sc. Igor Fisković, red.prof., član povjerenstva

Dr. sc. Pavuša Vežić, doc. Filozofskog fakulteta u Zadru, član povjerenstva

Fakultetskome vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena magistarskog rada Dunje Pivac

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 18. studenog 2001. imenova1o nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće". Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće" broji 193 stranice, od čega 178 stranica teksta sa 149 ilustracija i 421 bilješkom, 9 stranica popisa ilustracija, 5 stranica popisa literature i kazalo. Ilustracije su u funkciji teksta: osim fotografske i arhitektonske dokumentacije koja prikazuje aktualno stanje obrađenih spomenika, korišteni su i analitički crteži koji prikazuju njihov pretpostavljen izgled u prošlosti i razvojne faze, a preuzeti su iz objavljene literature.

U "Uvodu" Dunja Pivac izlaže cilj i metodu rada: ovu preglednu sintezu arhitektonske morfologije Kaštela izradila je povezujući analizu građevina na samom terenu s obradom pisanih izvora i objavljene literature. Posebno se stoga osvrnula na dosadašnja istraživanja kako starijih tako i suvremenih autora. Odredivši potom prostorni i vremenski okvir istraživanja, autorica je opširnije prikazala stanje spomeničkog fonda u XV. i XVI. stoljeću, s posebnim osvrtom na povijesne okolnosti koje su na području između Splita i Trogira rezultirale izgradnjom dvadesetak Kaštela.

U poglavlju "Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo Kaštela" obrađene su građevine koje su većoj ili manjoj mjeri sačuvane do danas i uklopljene u postojeća kaštelanska naselja. To su: u Kaštel Sućurcu - nadbiskupski kaštel, tzv. Kaštilac (kula kaštilca i nadbiskupska palača); u Kaštel Gomilici - kaštel splitskih benediktinki, tzv. Opatički kaštel (kula Kaštilca i Koludriška kuća); u Kaštel Kambelovcu - kula i palača obitelji Cambi, te kašteli obitelji Grisogono i Lippeo; u Kaštel Lukšiću - kašteli obitelji Rosani i Vitturi; u Kaštel Starom - kašteli Koriolana Cippico i obitelji Celio Cega; u Kaštel Novom - kaštel, tj. kula Pavla Antuna Cippica; u Kaštel Štafiliću - kašteli obitelji Stafileo, Ferro i Lodi (Nehaj). Svaki od tih ladanjsko-fortifikacijskih objekata lociran je unutar naselja, datiran i analiziran ovisno o stupnju sačuvanosti. Prikaz građevinske povijesti Dunja Pivac je potkrijepila dostupnim povijesnim podacima te ilustracijama. Uz kaštele grade se i utvrđena sela za kolone, te oni postaju jezgre kasnijih naselja. Ulogu kaštela u urbanizaciji područja autorica je iscrpno prikazala na primjeru Kaštel Kambelovca gdje osim utvrđenih sela uz kaštele Cambi (Kambelovac), Lippeo (Tikvarin) i Arneri (Novo selo) nastaju i težački kašteli (Velika i Mala Piškera). Na primjeru tako slojevite građevine kakav je kaštel Vitturi, Dunja Pivac je uspješno povezala veliki broj podataka o razvojnim fazama, te o stilskim oblicima koji se jav1jaju kako na njegovoj vanjštini tako i u prostorijama.

U poglavlju "Karakteristike ladanjsko-fortifikacijskog graditeljstva splitsko-trogirskog područja" prikazane su značajke samog područja, potom je analizirana specifična prostorna organizacija splitsko-trogirskih kaštela koja se dosljedno ponavlja: utvrđenje zemljoposjednika (najčešće kula) podignuto je u moru i povezano mostom s ograđenim i utvrđenim prostorom na kopnu unutar kojeg su izgrađene težačke kuće. Ovaj odlomak sadrži i tri pregledne tablice na kojima su određeni mjesto izgradnje, tipologija, vrijeme nastanka i stanje očuvanosti dvadesetdva kaštela. Potom je analizirana tlocrtna dispozicija cjeline i njeni elementi s obzirom na višestruku namjenu zdanja: obrambenu, ladanjsku stambenu i gospodarsku. Kuće posjednika zauzimaju unutar kaštela istaknuto mjesto. Budući da se češće pregrađuju i preuređuju, na njima se lakše prati slijed stilskih oblika. Njima je Dunja Pivac posvetila posebnu pažnju. S obzirom na vrijeme nastanka uz neke još gotičke oblike arhitektonska dekoracija pokazuje pretežno oblike renesansnog stila (kašteli Vitturi, Cippico, Stafileo). Uzori se nalaze u gradskoj stambenoj arhitekturi Trogira, odakle stižu i majstori. Nakon prestanka ratne, turske opasnosti (od kraja XVI. st.) kašteli će se postupno transformirati: gubeći fortifikacijsku ulogu, postaju ladanjski sklopovi u kojima povremeno ili stalno borave njihovi vlasnici. Na kraju ovog poglavlja konstatira se da su utvrđenja zemljoposjednika izgrađena krajem XV. i tijekom XVI. stoljeća uz samu obalu, a s pripadajućim ograđenim i utvrđenim težačkim naseljima na kopnu, trajno promijenila dotadašnji izgled Kaštelanskog polja. Kašteli su ishodišta urbanizacije tog prostora.

U "Zaključku" Dunja Pivac utvrđuje da je krajem XV. i u XVI. stoljeću rasprostranjenost kaštela gušća na trogirskom izvangradskom teritoriju nego na splitskom i da se odvija u dvije faze. Svi kašteli, u manjoj ili većoj mjeri, imaju fortifikacijski, ladanjski i gospodarski karakter. Tipološki predstavljaju konzistentnu grupaciju. S obzirom na okolnosti ne rastvaraju se toliko njihove vanjske fasade (osim južne, okrenute moru) koliko dvorišne (trijemovima i galerijama). S obzirom na status vlasnika (plemićke obitelji i crkveni dostojanstvenici), u ukrašavanju i opremi kaštela grbovima i natpisima, očituje se i njihova simbolička funkcija. Na kraju ovog poglavlja, autorica razmatra moguće uzore i analogije na širem području, te zaključuje da kaštelanski primjeri nude specifična rješenja koja proizlaze iz prilagođavanja konkretnom prostornom i vremenskom okviru.

Na temelju iznesenoga u ovom izvješću, predlažemo slijedeću

O C J E N U

Magistarski rad Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće", pokazuje da je kandidatkinja svladala i uspješno primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada utemeljenog na konzultiranju dostupnih izvora i postojeće relevantne literature o istraživanom razdoblju i ovoj specifičnoj arhitektonskoj vrsti. Usporednu analizu povijesnih podataka i sačuvanih arhitektonskih struktura dopunila je i korektnom interpretacijom rezultata dosadašnjih terenskih i arhitektonskih istraživanja drugih autora; posebnu je pažnju posvetila povijesnoj ulozi kaštela u odnosu na agrarni prostor, te kasnijoj njihovoj ulozi u urbanizaciji područja. Dunja Pivac osvrnula se i na aktualno stanje očuvanosti kaštela. Najveća je vrijednost ovog magistarskog rada u uspješnom povezivanju raznih stupnjeva i oblika obrade kaštela na području između Splita i Trogira. Magistarski rad Dunje Pivac i opsegom i pristupom u potpunosti zadovoljava. Na temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće" i da je uputi na daljnji postupak obrane.

U Zagrebu, 22.01.2002.

Prof. dr.sc. Nada Grujić, predsjednica

Prof..dr.sc. Igor Fisković, član

Doc. dr.sc. Pavuša Vežić, član

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ
POVIJESTI UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb,02.05.2001.

Broj:03-01-10/2.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada kandidata Tea Trostmanna, imenovano na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 23. travnja 2001., a u sastavu dr.sc. Tonko Maroević, predsjednik, prof.dr.sc. Stijepo Obad i prof.dr.sc. Igor Fisković kao članovi povjerenstva, razmatralo je kandidatov rad "Mato Celestin Medović i njegovi pokrovitelji" rađen u okviru programa Sveučilišnog centra za postdiplomske studije u Dubrovniku te donosi

SKUPNO IZVJEŠĆE

Radnja ima ukupno 83 stranice, od toga 77 stranica osnovnog teksta, 22 jedinice izvora i literature i 74 bilješke uz tekst. Podijeljena je na pet poglavlja, što obrađuju neke faze, probleme i osobne relacije razmatranog umjetnika, a uokvirena općim uvodom i zaključkom. Odmah treba napomenuti kako nije riječ o povijesnoumjetničkoj interpretaciji nego o povijesnoj analizi, a specifične prilike siromašne i periferne regije pružaju zanimljivu građu za sociološke i kulturološke ocjene. Sama tema je obrađena iz perspektive dubrovačkog okružja, koje u devetnaestom stoljeću nema nikakvih likovnoumjetničkih institucija, a od davne slavne tradicije nisu se mogli dobiti realni poticaji za novije stvaralaštvo. Utoliko sasvim iznimni znakovi zanimanja ili čak ohrabrivanja slikarskih nastojanja zaslužuju posebnu pažnju, a Medovićev "slučaj" borbe za kreativno formiranje upravo je amblematičan.

U "Uvodu" kandidat daje osnovne naznake o ekonomskom stanju hrvatskog teritorija, u odnosu na Austriju i Europu, a pritom ukazuje i na teške političke prilike u kojima se nastoji barem kulturno konstituirati zagrebačka sredina, kao središte nacionalnih kretanja.

Poglavlje "Slučaj Medović" uvodi nas in medias res u problematiku zaostalosti i nepovoljnih mogućnosti. Darovitost i motiviranost seoskog mladića (zapravo: još dječaka) iz Kune nalazi jedini izlaz za svoje manifestiranje u pristupanju franjevačkom redu. Dolazak u Dubrovnik, u samostan Male braće, omogućuje mu da se barem donekle preda i crtanju ili slikanju, jer njegov učitelj otac Mariotti ima razumijevanja za to, te se tako uvrštava kao prvi u niz budućih pokrovitelja. Medoviću, koji se zaredio 1880. godine, uzevši ime Celestin, pomažu zatim razni drugi Dubrovčani: učitelj na realci donosi mu sadrene odljeve, Frano Gundulić mu poklanja prve akvarelne boje, platno mu nabavlja otac Paulin Majčica, gvardijan Del orite, naručujući mu i prve oltarne pale.

Bitna zbivanja za umjetničku karijeru Medoviću događaju se neposredno prije zaređenje. Posjećuje ga i ohrabruje Vlaho Bukovac, a prolazak generala reda Bernardina dal Vago iz Portogruara odredit će definitvno njegovu sudbinu. Naime, on odlučno prepoznaje mladićev talent, te mu omogućuje odlazak u Italiju. Bez toga pokroviteljstva daljnji bi razvoj bio otežan, a možda i onemogućen. U ovoj radnji su nabrojene sve etape naukovanja, od Rima i Fucecchia (gdje Medović restaurira umjetnine po zagovoru tamošnjeg gvardijana), preko Firenze i Faenze, pa Cesane i ponovno Rima. U Rimu mu pomaže Dubrovčanin, bakrorezac Petar Mančun, ali - zbog ljubomore ili drugih razloga - 1886. Medović je prisiljen vratiti se u Dubrovnik. Taj prekid školovanja ima i dobrih strana, jer ga povezuje s domaćim ljudima. Matija Ban mu naručuje portret Boškovića za beogradski muzej, a Rački ga povezuje sa Strossmayerom i organizira prvu izložbu u Zagrebu.

Posebno je zanimljivo da se u Dubrovniku stvara gotovo čitav komitet pokrovitelja, naime ljudi spremnih pomoći kako bi Medović otišao na daljnje školovanje (na nagovor bečkog slikara Schindlera, umjesto Rima preporučen je München). Među njima su Mato Pucić, grof Bonda, komandant grada Dorotka i povjesničar Gelcich, a svi su svjesni kako afirmacijom slikara mogu pokrenuti ustajalu kulturnu klimu slavnog ambijenta. S obzirom da mu je general reda, spominjani Bernardino dal Vago, iznimno sklon, Medović doista nastavlja svoj umjetnički razvoj u Münchenu. Kandidat s razlogom ukazuje na pozitivne strane tog izbora, odnosno na specifičnosti münchenske akademije, ali i na neka ograničenja. Također je opravdano naglašavanje nekih podataka: primjerice da 1899. umire njegov glavni pokrovitelj, a novi general reda, Luigi Canali, vrlo brzo naređuje našem slikaru da se vrati kući, kada nije poslušao njegove tematske narudžbe.

Veliki uspjeh u Münchenu, posebice sa slikom "Bakanal", otvara međutim, Medoviću mnoga vrata, ali i stvara određene probleme. Spletkom nekih sugrađana uvučen je u srpsko-hrvatske zadjevice, pa je prisiljen u javnosti braniti svoje hrvatstvo, a Supilova "Crvena Hrvatska" ulazi u polemiku s pretenzijama o njegovoj srpskoj orijentaciji. Dok je boravio u Dubrovniku javila se nova opasnost prejakog tutorstva . Naime, Mato Pucić mu uređuje atelje u svojem dvorcu i želi ga voditi u umjetničkoj problematici, ali je našem umjetniku to neprihvatljivo i preusko. Srećom, uskoro se javlja Franjo Rački, koji ga potiče da dođe u Zagreb, te ga opet povezuje sa Strossmayerom. Kandidat osvjetljuje odnos umjetnika i mecene, te razloge sukoba među njima nalazi prije u estetskim nego li u političkim razilaženjima (premda Medovićevo starčevićanstvo pruža također dobrih razloga).

Iznimno važno poglavlje posvećeno je odnosu Medovića i Bukovca, dvojice umjetnika iste zavičajnosti, istoga naraštaja, sličnih europskih orijentira, ali bitno različitih temperamenata i subina. Kandidat opisuje krivulju koja ide od intimnog prijateljevanja i praktički međusobnog praćenja tokom cijeloga života, ali s povremenim konfliktnim situacijama, vezanih ponajprije uz zagrebački boravak, uz cijene i narudžbe, uz dodjelu ateljea i kolegijalne polarizacije. Razlog mnogih sukoba treba tražiti u posredovanju Isidora Kršnjavija, u teškoj i zahtjevnoj naravi inače zaslužnog ministra, koji se većini umjetnika nametnuo kao autoritarni pokrovitelj i faktotum, a Medoviću je i koristio i štetio svojim utjecajem.

Kandidat razumljivo nije preskočio niti epizodu raskola u Društvu umjetnosti, kada se Medović, kao praktički jedini umjetnik, stavlja na stranu "starih", odnosno podržava "Anarkiju", programatski tekst glazbenika Kuhača kojim je napadana secesija kao nemoralna i kozmopolitska pojava. Možda je Medovićev redovnički status utjecao na takv izbor, ali obrana načela o ljepoti i korisnosti, istinitosti i dobroti svojevrstan je (dakako, konzervativan) estetski program, što ga naš slikar iznosi u pismu Kuhaču, i kandidat dobro čini što to pismo donosi u cijelosti. Ali unatoč tom razmomilaženju s "mladima", koje vodi Bukovac, odnosi između dvojice slikara iz dubrovačkog kraja s vremenom će se popraviti i toliko zacijeliti da Bukovac poziva Medovića u Prag. Odnos prema Kršnjaviju pak ima drugačiju amplitudu.

Poglavlje naslovljeno "Izložbe i kritika" raspravlja o odjecima i difuziji Medovićeva rada u kontekstu ograničenih prilika domaće sredine, od slavnog "Hrvatskog salona" pa preko niza međunarodnih manifestacija, na kojima se opravdano afirmira ili s kojih, povremeno, iz raznih razloga, izostaje. To poglavlje zapravo već najviše govori o Kršnjaviju kao mentoru i organizatoru, koji i u Medovićevu slučaju zadobija ulogu iznimno važnoga pokrovitelja. Naravno da se oko njegove osobnosti pletu i brojne političke ocjene, jer ga zbog mađaronstva i ulagivanja vlastodršcima osuđuju mnogi suvremenici. Stoga je posebno poglavlje posvećeno opet isključivo njemu, a pod naslovom "Osoba Kršnjavoga" raspravlja pozitivne i negativne sastojke njegova djelovanja. Najveći je dio toga poglavlja zauzela obrana koju zastupa sam zainteresirani, kada u retoričkom stilu i polemičkom duhu taksativno navodi što je sve učinio za hrvatsku umjetnost i kulturu.

Posljednje poglavlje radnje zove se "Medović nastavlja svojim putem" i ono se bavi umjetnikovom fazom koju karakterizira povratak u zavičaj i rad daleko od velikog svijeta. Ipak, usporedbe koje se nameću s drugim sredinama i drugim autorima i ovdje su razmatrane. Tako se još jednom govori o odnosima s Bukovcem, a posebno se tumače Medovićeve političke opcije u odnosu prema Austro-Ugarskoj , ali i njegovo zanimanje za bečku kulturnu situaciju.

Zaključak je u najvećoj mjeri posvećen europskim obzorima Medovićeva formiranja i njegovim uspjesima kojima je afirmirao kreativni potencijal iz svoje dotad uspavane sredine. Dakako, još jednom su uzeti u obzir i crkveno-redovnički okviri njegova življenja i ograničenost uvjeta u domaćoj umjetnosti. Uzimajući Medovića i Bukovca kao svojevrsnog Kastora i Poluksa hrvatskog slikarstva na razmeđu stoljeća (a posebice dubrovačke regije) kandidat zapravo kruni radnju karakterizacijom njihovih sličnosti i razlika, posebice u naravi i ponašanju.

Radnja "Mato Celestin Medović i njegovi pokrovitelji" napisana je pretežno u duhu biografske metode, s povremenim sociološkim ekskurzima. Organizirana je pretežno kronološki, premda nije uvijek sustavno provedena vremenska raspodjela. Iz povijesnoumjetničke, morfološko-stilske vizure može se naći i nekoliko nespretnih formulacija, a svi odnosi među protagonistima nisu metodično razvijeni.
Najzanimljiviji doprinos jest u ocrtavanju kulturne klime zavičajnog ambijenta i, susljedno, u skiciranju prilika zagrebačke sredine na razmeđu stoljeća. U svakom slučaju, usprkos nekih nedorečenosti i slabosti, radnja zaslužuje pažnju i obogaćuje recepciju Medovićeva djelovanja iz jednog posebnog aspekta. Stoga predlažemo da se magistarski rad "Mato Celestin Medović i njegovi pokrovitelji" prihvati, te kandidata uputi na daljnji postupak.

Povjerenstvo:

dr.sc. Tonko Maroević

prof.dr.sc. Stijepo Obad

prof.dr.sc. Igor Fisković

Dr. sc. Igor Fisković, red.prof.

Dr. sc. Ivo Maroević, red.prof.

Dr. sc. Danko Zelić, znanst.suradnik Instituta za pov.umj.

FAKULTETSKOm VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

predmet : Ocjena magistarskog rada Ratka Vučetića

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na svojoj sjednici od 17. prosinca 2001. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ratka Vučetića pod naslovom “Prostorna struktura srednjovjekovnih gradskih naselja u Hrvatskom Zagorju i njihov razvoj do Prvog svjetskog rata”. Temeljem te odluke, a u skladu s odredbama čl.50. Zakona o visokim učilištima, podnosimo Vijeću ovo

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad je podijeljen u prvi dio s integralnim tekstom, i drugi kojeg čini katalog obrađene građe, uglavnom spomenika graditeljstva. Ukupno ima 401 stranicu, od čega je 279 stranica teksta ( 98 str. u Katalogu ) sa 661 bilješkom ( 271 bilj. u katalogu ), te 113 stranica priloga s 214 slikovnih priloga i 9 str. popisa literature sa 140 bibliografskih jedinica. Ta se cjelina sastoji od šest dijelova, prva tri sročena po tematskim naslovima s opširnim tekstualnim obrazloženjima, a za njima slijedi katalog s prilozima.

1. dio – Uvod ( str.1-21. ) na samome početku ukratko prikazuje povijesne faze u istraživanju fenomena grada, s posebnim osvrtom na srednjoeuropski prostor. Dalje u odjeljku 1.2. razlaže Pregled istraživanja u kontinentalnoj Hrvatskoj s povijesnog aspekta nastojeći predočiti i razvoj povijesti naselja kao znanstvene discipline s pripadajućom metodologijom u sklopu istraživanja povijesti umjetnosti. Uz osvrt na literaturu inzistira na vrednovanju dosega interdisciplinarnosti, kroz postignuća historiografije, arheologije i etnologije te time stvara široku podlogu a i teorijsko opravdanje svojem pristupu. Ipak se u odjeljku 1.3. Pregled istraživanja u Hrvatskom Zagorju ograničava mahom na stanovišta povijesti umjetnosti, pretežno kroz topografska istraživanja i monografske obrade skupina arhitektonskih spomenika, što će se pokazati najučinkovitije. Poradi svladavanja građe sa navedenih stajališta više struka, posebno je u odjeljku 1.4. obrazložio smjernice svojeg rada uz otkrivanje naravi korištenih arhivskih i kartografskih izvora. Na kraju je u odjeljku 1.5. Određenje prostora i vremenskog obuhvata prikazao geografsku cjelinu Hrvatskog Zagorja, koja se pretežno poklapa s povijesnom crkvenom i upravnom organizacijom, sada uglavnom pripadajući Krapinsko-zagorskoj županiji.

2. dio – pod naslovom Srednjovjekovna gradska naselja ( str.21-170. ) razvija se od definiranja pojma regije s obzirom na različite podjele u prošlosti, a u vezi s prirodnim uvjetima. Na toj osnovi lakše je istumačio područja naseljavanja nastojeći uočiti osnovne elemente prostorne organizacije prije srednjeg vijeka. Osvrtom na glavne arheološke lokalitete predočio je u odjeljku 2.2. Arheološki pokazatelji o prostornoj organizaciji prilike prvog naseljavanja od prapovijesti tijekom antike. Nadalje je usmjeren na glavnu temu razvoja naselja pratio njegove procese u širem prostoru međurječja i poalpskog područja. Uz uočavanje glavnih obilježja vodećih središta, težio je ocrtati parametre vrednovanju građe koja je ostala predmet užeg njegova zanimanja. Sa nabrojenim predradnjama za obradu ključnih problema od odjeljka 2.4. pod zajedničkim naslovom Nastanak naselja u Zagorju , prilazi stvaranju određene kronologije s pomoću iskaza uočenih fenomena po ljestvici stoljeća. Prateći izvore ustvrđuje postojanje burgova, crkava i putova kao elemenata za prepoznavanje i prvih tržnih naselja, potom u 15. stoljeću i niza feudalnih trgovišta. Uz opažanja s terena iznalazi analogije iz srednjoeuropskog prostora već na razini terminologije koju usvaja od definicije pojma gradskog naselja. Inače mu je trajni oslonac istraživanja praćenje povijesnog kontinuiteta sa svim promjenama društveno-političkih stanja i prilika gospodarstva. U razdoblju 16. stoljeća mahom po arhivskim navodima uočava gradnju prvih zgrada javne namjene, što čine puniji zametak gradskom naselju položenom na temeljima prijašnjih kraj crkava, a uz raskinuće veza s burgovima. Dalje obrazlaže nastanak feudalnih novih naselja prema karti prometnih smjerova, te njihovu konfiguraciju tumači ne samo prema položaju u prostoru nego i pravnom statusu. S time utanačuje faze urbanizacije s grananjem novih elemenata urbanih struktura 17-18. st. i oblikovanjem većine građevinskog fonda u usponu 19. stoljeća. U tim posljednjim odjeljcima teksta stvara problemski osvrt s okosnicom na pitanjima u kolikoj su mjeri dosezi iz srednjeg vijeka utjecali na strukture novovjekovnih naselja. Pri tome mu unatoč slabim stanjima očuvanosti spomenika pomaže razvijena tipologija kako urbanih struktura tako i njezinih činitelja.

3. Zaključak se na temelju prijašnjih analiza svodi na monografske prikaze bitnih središta, gledanih unutar cjelovite prostorne organizacije Hrvatskog Zagorja. Zapravo je ispitivanje tih međuodnosa nova kvaliteta proučavanja naselja u regiji. Povijesna su pak razdoblja uzeta kao okviri određenih razvojnih faza gradskih naselja, a morfologija korištena isticanju specifičnosti u odnosu na slična stanja u srednjoj Europi. Budući da je razrađena i tipologija, u zavrsnopm dijelu 4. Katalog ( str. 181-276. ) iscrpno je predočen prostorni razvoj svakog naselja pojedinačno. Neka su, ustvari, time doživjela ne samo uklapanje u tijek problemskog sagledavanja, nego i prvu obradu sa stajališta kako povijesti umjetnosti tako i urbanistike. Pri zaokruživanju višestruko korisnih spoznaja dana su u mnogim pojedinstima izvorna autorova opažanja a, kao najbitnije, stvoren je sustav za daljnja njihova proučavanja.

S obzirom da je Ratko Vučetić u cjelini svojeg magistarskog rada pokazao umijeće služenja s raznostranim izvorima pri stvaranju objektivnih pogleda na preuzetu tematiku, dokazao upućenost u ukupnu problematiku povijesnog razvoja naselja na rubu srednje Europe i kontinentalne Hrvatske, te izravno poznavanje građe iz Hrvatskog Zagorja koju je istraživao, ovo povjerenstvo pozitivno ocjenjuje priloženi nam tekst. Temeljem toga uz potpisivanje skupnog izvješća predajemo ga na usvajanje Fakultetskom vijeću s prijedlogom da se kandidatu odobri daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

u Zagrebu, 1. ožujka 2002.

Prof.dr. Igor Fisković

Prof.dr. Ivo Maroević

dr.sc. Danko Zelić

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog Fakulteta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskog rada Damira Pilića pod naslovom Agresivnost ekstremnih nogometnih navijača

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 16.11.2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Damira Pilića. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Agresivnost ekstremnih nogometnih navijača obuhvaća 97 stranica teksta, uključujući i popis od 48 referenci kojima se autor služio prilikom izrade radnje. U prilogu radnje prikazani su materijali kojima se autor koristio u istraživanju (protokoli za analizu navijačkih pisama i promatranje utakmica, korištene ankete), ali i neki tekstovi od izuzetne važnosti za temu provedenog istraživanja. Budući da je rad obuhvaćao istraživanje različitim metodama - primjenom standardnih upitnika ličnosti, sistematskim opažanjem, analizom sadržaja i anketom - tekst je organiziran na relativno nestandardan, ali jasan i prikladan način. Osnovni dio radnje podijeljen je u četiri cjeline - Uvod, Ciljevi i problemi, Metode prikupljanja i analize podataka te Rezultati i rasprava - nakon kojih slijede Zaključci i popis korištene literature. Svaka od navedene četiri cjeline sadrži poseban Uvod i obrazloženje koje čitatelja upućuje u sadržaj koji se nakon toga opisuje. Sama radnja pisana je izuzetno kvalitetno - razumljivo i zanimljivo.

U uvodnom dijelu radnje autor obrađuje tri cjeline. U prvoj se bavi problemom agresivnosti. Nakon samog određenja konstrukta, ukratko prikazuje teorijske pristupe agresivnosti: instinktivističke teorije, situacijske teorije, teorije učenja, fiziološke teorije, te kognitivne teorije. Posebnu pažnju autor pridaje Žužulovom modelu agresivnosti, koji je već u prijašnjim istraživanjima korišten u analizi agresivnog ponašanja navijača. Navedeni model prikladan je za analizu navijačkog nasilja jer, s jedne strane, uključuje objašnjenje procesa nastanka agresivne reakcije, te, s druge strane, nudi odgovarajući instrumentarij za mjerenje agresivnosti kao osobine ličnosti.

U drugoj cjelini uvodnog dijela radnje autor se bavi određenjem pojma ekstremnog nogometnog navijača. Naravno da je svako takvo određenje donekle subjektivno i da ono ovisi o specifičnosti društvene situacije u kojoj se provodi istraživanje. Autor koristi podjelu na dva tipa ekstremnih nogometnih navijača. Navijačima tzv. "talijanskog tipa" nasilje najčešće nije cilj, iako njihovo ponašanje ponekad može eskalirati u fizičke sukobe. Njihova osnovna karakteristika je stvaranje burne stadionske atmosfere u pogledu nadvikivanja, pjevanja, skandiranja i korištenja pirotehničkih sredstava. S druge strane, navijači tzv. "engleskog tipa", iako spremni sudjelovati u stvaranju atmosfere, pravu atmosferu vide tek u tučnjavi i izazivanju fizičkog sukoba. Autor opisuje navijački ritual ekstremnih nogometnih navijača, hijerarhijsku strukturu navijačkih skupina, kao i socijalno-političku strukturu ekstremnih nogometnih navijača. Čini se da je većina ekstremnih nogometnih navijača desno politički orijentirana. Na kraju, autor opisuje povijest navijačkog pokreta u Hrvatskoj, posebno splitske Torcide koja je analizirana u ovom radu. Riječ je o navijačkoj skupini koja je nastala još 1950., a obnovljena je 1970. godine. Ta je skupina, uz zagrebačke Bed Blue Boyse svakako najznačajnija hrvatska navijačka skupina, te je ona s razlogom odabrana za ciljanu skupinu ovog istraživanja.

U trećoj cjelini uvodnog dijela radnje autor se bavi problemom nasilja na stadionima. Prvo opisuje povijest nogometnog huliganizma u svijetu i na na prostorima bivše Jugoslavije odnosno današnje Hrvatske. Iako je fenomen nogometnog huliganizma nešto stariji, ključni događaj koji je odredio navedeni fenomen je tragedija na stadionu Heysel u Belgiji. Autor zaključuje uvodni dio radnje analizom izvora i karakteristika navijačkog nasilja, pregledom istraživanja agresivnosti ekstremnih nogometnih navijača, te ukratko prikazuje najvažnije teorije u tom području: Subkulturnu teoriju ritualizirane agresije; Klasnu teoriju nogometnog hulignizma; Sociohistorijsku teoriju nogometnog huliganizma, te teoriju koju naziva Svijet sporta kao svijet za sebe.

U drugom dijelu radnje autor obrazlaže osnovne ciljeve provedenog istraživanja, kao i specifične probleme koji proizlaze iz tog osnovnog cilja. Osnovni cilj provedenog istraživanja bio je ispitati agresivnost, promatranu kao crtu ličnosti, ekstremnih nogometnih navijača, te analizirati navijačko nasilje na njegovoj pojavnoj razini. Specifično, formulirano je pet problema na koje je autor pokušao odgovoriti provedenim istraživanjem:

Jesu li ekstremni nogometni navijači agresivniji od kontrolne skupine ne-navijača?

Koliki dio navijačkih aktivnosti otpada na agresivno ponašanje i druge agresivne sadržaje?

Postoji li kod pripadnika navijačke skupine Torcida, na razini čitave skupine, razlika u udjelu navijačkih aktivnosti s agresivnim sadržajima 2000. godine (hrvatska liga), u odnosu na stanje iz 1990. (jugoslavenska liga)?

Postoje li neka zajednička socijalna obilježja ekstremnih nogometnih navijača na temelju kojih bi bilo moguće zaključiti na postojanje društvenih faktora koji generiraju ekstremno navijaštvo i navijačko nasilje u hrvatskom društvu?

Koji su stavovi ekstremnih nogometnih navijača o uzrocima i povodima njihove pripadnosti navijačkim skupinama i sudjelovanju u navijačkom nasilju, te postoji li neki zajednički motivacijski nazivnik?

Kao što je vidljivo iz same formulacije problema, riječ je o vrlo širokom rasponu pitanja na koje autor traži odgovore u provedenom istraživanju. U skladu s tim korištene su i različite metode istraživanja. Vrlo su rijetki radovi u kojima se istraživani fenomen analizira s toliko različitih metodoloških pristupa kao što je to učinjeno u ovoj radnji. Primijenjene su četiri metode: 1) Diferencijalna metoda, u kojoj su osobine ličnosti ekstremnih nogometnih navijača uspoređene s osobinama ličnosti kontrolne skupine, formirane po principu ekvivalentnih parova; 2) Sistematsko opažanje s vlastitim sudjelovanjem; 3) Analiza sadržaja navijačkih pisama objavljenih u specijaliziranom časopisu Tifo; 4) Anketa.

Ciljana skupina, čije se ponašanje analizira u ovom istraživanju, je skupina nogometnih navijača skupine 'Torcida' iz Splita. U dijelu istraživanja u kojem su korištene diferencijalna i anketna metoda uzorak je sastavljen s ciljem obuhvaćanja ekstremnih navijača. Iako se određenje navedene skupine može razlikovati u različitim istraživanjima, autor bira uvjerljive kriterije za njeno određenje. Ekstremnim navijačem smatra onog pripadnika navijačke skupine 'Torcida' koji ima najmanje deset gostovanja u mjesta udaljena od Splita najmanje 150 kilometara. Na osnovi tog kriterija odabrano je 33 pripadnika Torcide koji su upareni po relevantnim obilježjima s kontrolnom skupinom. Kod korištenja metoda sistematskog opažanja s vlastitim sudjelovanjem odnosno analize sadržaja navijačkih pisama, jedinice analize su bile drugačije prirode. U slučaju sistematskog opažanja, koje je trajalo četiri mjeseca, opažani su pripadnici Torcide na utakmicama hrvatske lige, pri čemu se njihovo ponašanje analiziralo na razinama verbalne i vizualne ekspresije, te na razini ekspresije fizičkog nasilja. U slučaju analize sadržaja, jedinicu analize predstavljala su pisma čitatelja, odnosno broj agresivnih i neagresivnih poruka izraženih u tim pismima.

U četvrtom dijelu radnje izloženi su i raspravljeni rezultati istraživanja. Prvo, uočene su jasne razlike u agresivnosti između skupine ekstremnih nogometnih navijača i kontrolne skupine. Te su razlike, osim na ukupnom rezultatu koji je određen jednostavnim zbrojem skalnih rezultata, značajne na četiri skale upitnika: skalama verbalne i fizičke manifestne agresivnosti, fizičke latentne te indirektne agresivnosti. Jedino razlike na skali verbalne latentne agresivnosti nisu dosegle razinu značajnosti. Drugo, analiza verbalnog nasilja u pjevanju i skandiranju pripadnika Torcide pokazala je da gotovo trećina analiziranog sadržaja ima obilježja verbalnog nasilja. Treće, usporedba agresivnog sadržaja u navijačkim aktivnostima 1990. i 2000. godine pokazala je zabrinjavajuće trendove. Došlo je do značajnog povećanja nasilja s jedne strane, te značajnog smanjenja korištenja zastava i drugih sredstava koja obilježavaju tzv. "talijanski" ili karnevalski tip navijanja. Na temelju toga autor zaključuje da pripadnici Torcide postupno prelaze na "engleski" tip navijanja te se, nažalost, nogometno nasilje može očekivati i u budućnosti. Takvo predviđanje moguće je izvesti i iz analize sadržaja 112 pisama pripadnika Torcide, objavljenih u časopisu Tifo. U većini tema tih pisama spominje se "vrijeđanje drugih navijačkih skupina" i drugi oblici verbalnog nasilja. Četvrto, analizirana su psihosocijalna obilježja navijača Torcide. Pokazalo se da njihovi očevi imaju manje atraktivna i plaćena zanimanja, a majke su im značajno slabije obrazovane u usporedbi s očevima i majkama ne-navijača. Također, pokazalo se da ekstremni nogometni navijači rjeđe posjeduju kompjutor od ne-navijača i značajno se češće izjašnjavaju kao katolici. Peto, pokazalo se da ekstremni nogometni navijači većinom smatraju da do navijačkih nereda dolazi zbog njihova nezadovoljstva životnom situacijom. Iako sami sebe većinom ne smatraju nasilnicima, ispitivani pripadnici Torcide podržavaju navijačko nasilje i nerede, te su barem jednom i sami sudjelovali u tome.

Gledajući u cjelini, smatramo da istraživanje Damira Pilića predstavlja vrijedan doprinos razumijevanju fenomena navijačkog nasilja. Budući da je riječ o jednom od malobrojnih istraživanja ovog izuzetno važnog i interesantnog fenomena, smatramo da će njegovi rezultati sasvim sigurno pobuditi širi društveni interes. Riječ je o obimnom istraživanju koje je provedno različitim metodama, te je uključivalo dugotrajnu i ne baš jednostavnu proceduru prikupljanja podataka. Osobna uključenost autora u skupinu koja je premet analize u ovom slučaju nije bila nikakav nedostatak već je, naprotiv, predstavljala veliku prednost i omogućila prikupljanje inače teško dostupnih podataka. Prikupljeni podaci analizirani su primjerenim matematičko-statističkim postupcima, iako interpretacija grupnih razlika između ispitivane i kontrolne skupine nije uvijek lagana i jednoznačna. Teorijska podjela tipova stadionskog ponašanja, odnosno razlikovanje tzv. "talijanskog" i "engleskog" tipa navijanja čini se posebno korisnim jer omogućuje predviđanje ponašanja analiziranih navijačkih skupina u budućnosti. Također, teorijski se čini vrlo značajnim autorova usporedba količine nasilja 1990. i 2000. godine i njeno povezivanje s socijalnim kontekstom u te dvije vremenske točke. Takva analiza jasno pokazuje da društveni uvjeti prisutni u pojedinom razdoblju predstavljaju kontekst u kojem se nasilje odvija, ali ne nužno i njegov uzrok. Drugim riječima, dominantne društvene teme vrlo će se vjerojatno pojavljivati kao povod navijačkog nasilja i određivati prirodu suprostavljenih skupina. Promjena tih tema će dovesti će do promjene suprostavljenih skupina, ali ne i nestanka nasilja.

Na temelju iznesenog smatramo da rad Agresivnost ekstremnih nogometnih navijača Damira Pilića predstavlja važan doprinos znanstvenoj analizi fenomena navijačkog nasilja, te predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da mu odobri nastavak postupka obrane magistarskog rada.

U Zagrebu, 11.01.2002.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Denis Bratko, doc., predsjednik

Dr.sc. Predrag Zarevski, red.prof., član

Dr.sc. Dražen Lalić, doc., član

dr.sc. Zvonimir Knezović

dr. sc. Predrag Zarevski

Filozofski fakultet u Zagrebu

dr.sc. Jasna Hudek-Knežević

Filozofski fakultet u Rijeci

U Zagrebu, 26.veljače 2001.

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKI FAKULTET

Zagreb

Predmet:Izvješće stručnog povjerenstva o ocjeni magistarskog rada Tamare Martinac-Dorčić

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 15. siječnja 2002. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti magistarski rad koji je, kao završni rad na postdiplomskom studiju znanstvenog usavršavanja iz psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod naslovom

ODNOS SUOČAVANJA SA STRESOM, RASPOLOŽENJA I

NEKIH ASPEKATA OBRADE EMOCIONALNIH INFORMACIJA

izradila i predala Tamara Martinac Dorčić.

Stručno povjerenstvo proučilo je priloženi tekst i podnosi Vijeću ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Tamare Martinac Dorčić ima ukupno 139 stranica teksta koji uključuje 38 tablica, 8 grafičkih prikaza rezultata, 223 referenci u popisu korištene literature te 2 priloga. Tekst je strukturiran kroz ukupno 8 poglavlja. Uže stručni dio teksta sastoji se od u 6 poglavlja: uvod, cilj istraživanja, metoda, rezultati, rasprava i zaključak. Uz to priložena su 2 poglavlja: literatura i prilozi.

UVODNI dio rada autorica je posvetila definiranju temeljnih pojmova: suočavanja sa stresom, raspoloženja i pamćenja emocionalnih sadržaja, kao i prikazu odnosa između tih pojmova te osnovnih teorija i najvažnijih empirijskih istraživanja koji su uže povezani sa temom magistarskog rada. U skladu s tom koncepcijom u početku se iznosi McCrae i Costina (1986) definicija “suočavanja sa stresom” kao jedne vrste odgovora na stresnu situaciju koji pomaže uspostavljanju psihosocijalne prilagodbe. Ova se pojam odmah opširnije objašnjava kroz prikaz glavnih općih teorijskih pristupa. Pri tomu se polazi od dva temeljna pristupa. Prvi pristup (dimenzije ličnosti) suočavanje konceptualizira u terminima interindividualnih razlika i dispozicija ličnosti koje ga determiniraju, a drugi, transakcijski, suočavanje sa stresom pokušava tumačiti kroz odnos osoba-okolina. Veliku i posve zasluženu pozornost autorica posvećuje iznimno utjecajnoj Lazarusovoj transakcijskoj teoriji suočavanja (Lazarus,1976 i Lazarus i Folkman,1984) kao jednom od najpoznatijih kognitivističkih pristupa stresu i procesima suočavanja. U tom kontekstu ističe se podjela na dva temeljna načina suočavanja sa stresom: 1. problemu usmjereno suočavanje i 2. emocijama usmjereno suočavanje. Naknadno je predložen (Holahan i Moss,1982,1985) i treći način suočavanja tzv. suočavanje izbjegavanjem. Primjeren prostor uvodnog dijela obuhvaća i prikaz represivnog stila suočavanja i njegove povezanosti s deficitom u dosjećanju negativnih emocionalnih iskustava. Uz to izloženi su i temeljni teorijsko-metodološki problemi mjerenja suočavanja sa stresom.

U drugom dijelu uvoda iznosi se definicija i struktura pojma raspoloženja kao i značajni problemi koji se povezuju s mjerenjem tog složenog konstrukta. Unutar toga valja istaknuti posebne probleme povezane s postupkom agregiranog mjerenja i složenog procesa dosjećanja emocionalnog iskustva.

U trećem dijelu uvoda pozornost je usredotočena na opis i analizu procesa pamćenja emocionalnih sadržaja. Pri tomu polazi se od općenito prihvatljive pretpostavke o uskoj povezanosti kognitivnih (pamćenje) i nekognitivnih (emocije) aspekata funkcioniranja. Jasno i sažeto su izložena i dva dominantna teorijska pristupa koja pokušavaju objasniti relaciju emocija i pamćenja: 1. Bowerova (1981) teorija asocijativne mreže i 2. Ellis i Ashbrookov (1988) model raspodjele resursa. Podosta prostora zauzima i opis procesa pamćenja vlastitog raspoloženja te pamćenja emocionalnog događaja i kao i rasprava rezultata niza empirijskih istraživanja povezanih s tim varijablama. Važno je spomenuti i koristan prikaz Russellovog (1980) dvodimenzionalnog (evaluacija i aktivacija) sustava strukture emocija koji predstavlja pogodan teorijski okvir za postavljanje hipoteza kao i za tumačenje složenih odnosa pamćenja i emocija. Mnoga istraživanja provedena u svijetu, ali i u Hrvatskoj (posebice u sklopu riječke istraživačke grupe), ukazuju na to da su i suočavanje sa stresom i raspoloženje značajno međusobno povezani. Iscrpan uvodni prikaz pojmovnih, teorijskih, metodoloških i psihometrijskih problema kao i niza empirijskih istraživanja upućuje na veliku kompleksnost ovog područja psihologije i na postojanje niza značajnih i još uvijek otvorenih pitanja.

Takav uvodni okvir dao je široku osnovicu za izbor CILJA ovog istraživanja. U skladu s dominantnim naglascima iz kritički intoniranog uvoda, autorica se odlučuje na to da posebnu pozornost posveti utvrđivanju, dosada, relativno nejednoznačno i, što se tiče konceptualizacija suočavanja i raspoloženja, podosta manjkavo, istraženog odnosa između različitih mjera suočavanja sa stresom, raspoloženja i nekih aspekata obrade emocionalnih informacija. U skladu s tako formuliranim općim ciljem definirana su i 3 šira problema istraživanja i 10 užih potproblema. Kroz te potprobleme formulirane su preciznije namjere autorice da se istraže i složene relacije između različitih kombinacija konceptualizacija suočavanja sa stresom (dispozicijski i situacijski definiranog kao i problemu usmjerenog, emocijama usmjerenog, suočavanja izbjegavanjem i represivnog stila suočavanja), raspoloženja (kao crta ličnosti i prosječna dnevna raspoloženja), te pamćenja emocionalnih slika različitog stupnja aktivacije i evaluacije.

Prvi problem (sa 4 potproblema) odnosio se na istraživanje povezanosti suočavanja i raspoloženja.

Drugi problem (s 3 potproblema) orijentiran je na istraživanje odnosa suočavanja i točnosti dosjećanja vlastitih raspoloženja.

Treći problem (s 3 potproblema) odnosio se na analizu odnosa između suočavanja i pamćenja emocionalnih slika različitog stupnja aktivacije i evaluacije.

U skladu s prethodno izloženim teorijama i rezultatima relevantnih empirijskih istraživanja, postavljene su i tri odgovarajuće hipoteze.

U opisu METODE prvo je opisan uzorak ispitanika. Sudjelovalo je 105 studenata (n=20 muških). Nakon toga korektno su navedene i definirane operacionalizacije niza varijabli suočavanja (dispozicijsko, situacijsko represivno i nerepresivno i to kroz navođenje adekvatnih upitnika), raspoloženja (dispozicijsko i situacijsko i to kroz različite skale) i različitih aspekata obrade emocionalnih informacija (točnost dosjećanja vlastitih raspoloženja i pamćenje zadanih emocionalnih slika kroz sadržaje diferencirane po stupnju aktivacije i evaluacije kao i uz variranje uvjeta neposrednog i odgođenog slobodnog dosjećanja). Uz to, u sklopu opisa mjernih instrumenata navedene su i opisane i druge različite skale. U svrhu mjerenja represivnog stila suočavanja primijenjena je Taylorova MAS skala anksioznosti Marlow-Crowneova skala socijalne poželjnosti. Uz to korišten je i adaptirani dispozicijski oblik Upitnika suočavanja ili COPE, adaptirani situacijski oblik Upitnika suočavanja (Hudek-Knežević i Kardum,1993); skale za procjenu stresnosti i kontrolabilnosti; skale raspoloženja od 40 čestica Likertovog tipa uz dispozicijski i situacijski definirano raspoloženje i uz predviđeni postupak mjerenja dosjećanja vlastitog raspoloženja. K tome ispitanicima su bile prezentirane i fotografije s emocionalnim sadržajem koje se sastoje od skupa 240 normativnih emocionalnih podražaja za eksperimentalno istraživanje emocija i pažnje (IAPS, Langa i sur. 1988). Od tog broja slika-podražaja za ovo istraživanje odabrano je 40 slika koje su dobro reprezentirale distribuciju svih podražaja i koje su sistematski varirane glede dimenzija aktivacije i evaluacije.

Postupak prikupljanja podataka obavljan je u tri etape i trajao je ukupno 6 mjeseci. U prva tri tjedna unošene su dnevne samoprocjene vlastitog raspoloženja. U drugom koraku, sedam dana nakon posljednjih dnevnih procjena raspoloženja procijenjeno je i globalno i trenutno raspoloženje, a prezentirane su i fotografije s emocionalnim podražajima. U trećoj etapi, nakon razdoblja od 5 mjeseci ponovljen je test slobodnog dosjećanja i obavljena je samoprocjena trenutačnog raspoloženja.

Prikupljeni REZULTATI obrađeni su odgovarajućim statističkim postupcima (korelacijske i regresijske analize i analize varijance).

U svrhu davanja odgovora na prvi postavljeni problem tj. ispitivanja odnosa suočavanja i raspoloženja, izračunate su standardne regresijske analize za odgovarajuće kombinacije varijabli. Pri tomu su varijable suočavanja imale status prediktora, a varijable raspoloženja status kriterija. Adekvatni statistički postupci (korelacijske analize i analize varijance) primijenjeni su i u svrhu dobivanja odgovora na drugi i treći postavljeni problem.

U RASPRAVI dobivenih rezultata autorica samokritički navodi neka bitna ograničenja vezanih uz interpretaciju dobivenih nalaza (prigodni a ne reprezentativni uzorak ispitanika, poteškoće povezane s prevelikim brojem uzastopnih mjerenja na istom ispitaniku, korelacijska priroda istraživanja zbog čega treba biti oprezan u kauzalnom tumačenju opaženih rezultata, itd.). Općenito, dobiveni rezultati upućuju na to da problemu usmjereno suočavanje ima pozitivne efekte na raspoloženje. Rezultati također dopuštaju izvođenje zaključka o korisnosti aktivnog, problemu usmjerenog, suočavanja u uvjetima koji se procjenjuju kao stresni. Dio dobivenih rezultata, u svezi prvog postavljenog problema tj. odnosa suočavanja i raspoloženja (npr. da je dispozicijski definirano problemu usmjereno suočavanje negativan prediktor dispozicijski definiranog negativnog raspoloženja) u skladu su s rezultatima istraživanja većine drugih autora (Folkman i Lazarus,1988; Folkman i sur. 1986; Kardum i Hudek-Knežević, 1994, itd.). Planirano i aktivno rješavanje problema povezano je općenito s poboljšanjem emocionalnog stanja. Zanimljivo je da i neka novija istraživanja (Folkman i Moskowitz, 2000) također ističu da ljudi i u vrlo teškim tj. stresnim situacijama doživljavaju pozitivne emocije. U cjelini, u odgovoru na prvi problem može se zaključiti da je korištenje problemu usmjerenog suočavanja povezano s boljim raspoloženjem te da se upotreba izbjegavanja vezuje uz lošije raspoloženje, dok je emocijama usmjereno suočavanje najslabije povezano s raspoloženjem. Uz to, ovo istraživanje omogućuje izvođenje zaključka o tome da je u ispitivanju odnosa između suočavanja i raspoloženja kod situacijskog procjenjivanja važno uključiti i kognitivne procjene stresnosti i kontrolabilnosti opće situacije ili konteksta u kojem se obavlja mjerenje tih odnosa. Možda bi taj faktor stresnosti situacijskog konteksta mogao imati status važne moderator varijable u istraživanju ovih pojava. To se može, samo za sebe smatrati važnom spoznajom, koja može znatno unaprijediti ovo područje psihologije. Što se tiče odnosa između represivnog stila suočavanja i raspoloženja pokazalo da, kao što je i očekivano, “represor-osobe” iskazuju više pozitivnog i manje negativnog raspoloženja.

Općenito se može ustvrditi i da, glede drugog postavljenog problema, rezultati upućuju na to da postoji visoka relativna točnost dosjećanja pozitivnog i negativnog raspoloženja. Slične su rezultate dobili i neki drugi autori (Thomas i Diener,1990, Kardum i Tićac, 1994, itd.).

Jedan od brojnih zaključaka koji se, u ovom sažetom izvješću može izdvojiti, odnosi se i na to, da se glede trećeg postavljenog problema može zaključiti da su stilovi suočavanja sa stresnim situacijama uglavnom nezavisni od pamćenja eksperimentalno zadanih emocionalnih slika. To je u skladu s postavljenom hipotezom. K tome slike pozitivnog hedonskog tona tj. visoke evaluacije i visoke aktivacije općenito se pamte bolje od slika negativnog hedonskog tona i niske aktivacije.

U općoj raspravi autorica izričito ističe da “...rezultati provedenog istraživanja sugeriraju da su različite konceptualizacije suočavanja smisleno povezane s raspoloženjem i pamćenjem emocionalnih sadržaja “ (str. 115). Budući da se u istraživanju radi o iznimno velikoj količini informacija, u ovom izvješću nisu navođeni i komentirani svi relevantni rezultati. Odlučili smo se za selektivan izbor nekih najzanimljivijih rezultata. Odgovore na svaki od 10 postavljenih problema autorica inače korektno navodi u svom opširnom i složenom zaključku ovog istraživanja.

U sveukupnoj OCJENI ponajprije se nameće dojam da je ovaj rad primjer “hiperekstenzivnog” nacrta istraživanja koji, unutar sebe skriva podosta vrijednih i istraživački korisnih, znanstvenih informacija. Drugim riječima, obilje postavljenih problema i, temi ovog rada inače imanentni, složeni odnosi između brojnih varijabli pomalo otežavaju kvalitetnu komunikaciju s predloženim tekstom. Ukratko, može se ustvrditi da ovaj tekst sadrži puno više “informacijsko-znanstvenog kapaciteta” nego što je to inače uobičajeno za standarde magistarskog rada.

Što se tiče kriterija uobičajene procjene vrijednosti ponuđenog teksta može se ustvrditi slijedeće.

Autorica je pokazala: da dobro poznaje relevantne teorije i najvažnija istraživanja koja se tiču teme ovog rada; da umije jasno iznijeti i argumentirati pojedine uže blokove problema i hipoteza; da je primijenila zadovoljavajuću metodologiju u operacionalizaciji varijabli i u prikupljanju podataka; da je adekvatnim statističkim metodama vješto obradila dobivene rezultate; da je korektno interpretirala rezultate i formulirala zaključke i da se stoga rezultati ovog istraživanja mogu ocijeniti kao korisne istraživačke informacije koje mogu unaprijediti stanje znanstvenih spoznaja u ovom, inače, vrlo složenom području istraživanja odnosa između suočavanja, raspoloženja i pamćenja emocija. Fragmenti ovog obuhvatnog projekta djelomično su potvrdili i hipoteze izvedene iz različitih teorija (Lazarusove teorije suočavanja, Walkerove teorije akcionog dekrementa). Naravno, istraživanje je otvorilo još više novih pitanja i hipoteza. U tom smislu ovaj rad može imati i opći heuristički i širi teorijski, doprinos.

Na temelju svega rečenog ovo Stručno povjerenstvo predlaže fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da PRIHVATI našu pozitivnu ocjenu magistarskog rada kolegice Tamare Martinac Dorčić te da joj odobri nastavak postupka za stjecanje magistarske diplome iz psihologije pred istim povjerenstvom.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof., predsjednik

dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof., član

dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, doc. član

Ocjena magistarskog rada VIŠNJE MODRIĆ

PRIKRIVENO ČITANJE I SLOBODNI PRIPREMLJENI GOVOR

NA TELEVIZIJI

Višnja Modrić, studentica postdiplomskoga studija lingvistike smjera fonetike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu napisala je magistarski rad pod naslovom PRIKRIVENO ČITANJE I SLOBODNI PRIPREMLJENI GOVOR NA TELEVIZIJI. Rad obuhvaća 83 stranice teksta, tablica i slika, a s prilozima ukupno 173 stranice. Prilozi sadrže popis literature, transkripciju televizijskih najava s oznakama rečenične prozodije, sažetak na hrvatskom i engleskom te autoričinu kratku biografiju također na hrvatskom i engleskom.

Tema je rada neobična, ali zanimljiva i praktički važna jer pokušava odgovoriti na već dugo neodgovoreno pitanje u televizijskoj praksi, što je bolje - napisati tekstove koje će prezenter skriveno čitati ili prepustiti darovitom prezenteru da s jasnim sadržajima i smislovima u svijesti slobodno govorno izlaže zagledajući samo u kratke natuknice. Na prividno jednostavan televizijski govor istodobno upiru mnogobrojni zahtjevi - tehnički, komunikološki, jezični, fonetski, psihološki. Tehnički je zahtjev da izlaganje traje do u sekundu točno zbog usklađivanja sa slikom; govor mora sadržavati i znak koji najavljuje kraj govornoga odlomka kako bi službe u režiji mogle krenuti u novi sadržaj. Komunikološki su zahtjevi jasnoća, točnost, korektnost, uvjerljivost, dojmljivost i zapamtljivost izrečenih poruka. Psihološki su zahtjevi koncentracija, pamćenje sadržaja, volja za komuniciranjem. Jezični su zahtjevi jezična i gramatička ispravnost, jezični stil, tekstualna elegancija. Fonetski su zahtjevi ugodan glas primjerene glasnoće, ispravna dikcija, dostatna dikcija, glatko govorenje, primjerena uporaba izražajnih sredstava glasom te mimikom, gestom i položajem tijela. Sve te govorne sastojke moguće je vrednovati jedan po jedan, utvrditi njihovu hijerarhiju prema strukturalnoj važnosti za postizanje dobra govora, pa na temelju toga dati objektivan i konačan odgovor na pitanje - skriveno čitati, da ili ne.

Višnja Modrić je, što posebno hvalimo, odustala od toga da važe sve govorne sastojke te se ograničila samo na fonetsku dimenziju koju je odmjeravala. Ograničivši se na jedno, mogla je metodski čistije zaći empirijski u problem i dobiti odgovore u obliku nespornih čvrstih činjenica. Tim ograničenjem, naravno, unaprijed je otpisan uvid u to koji je za publiku u ukupnosti bolji govor.

Magistarski rad počinje izlaganjem kratke povijesti skrivenoga čitanja s pričom o izumu sprave nazvane teleprompter. Potom se daju neke općenite obavijesti o govorništvu, o govoru, o govoru na televiziji, govornoj ekspresiji i grafičkim znakovima za nju, o uzgovornim znakovima, napose vizualnima. Opširnije se iznose osobine čitačkoga i slobodnoga govornoga izraza citirajući autore kao što su Godman-Eisler, Hallidey, Blaauw, Astesano, Evans, Grabe, Škarić, Vuletić, Horga, Ivas, Varošanec-Škarić i dr. (Neshvatljivo je da nije spomenut nezaobilazan Bakranov rad Model vremenske organizacije hrvatskoga standardnog govora kad se govorilo o trajanju segmenta te Škarićeva rasprava Odlike hrvatske državne medijske govorničke škole, kad se obrazlagao važan pojam govornosti.)

Središnji i najopsežniji dio diskursa opisuje eksperiment, podastire statistički obrađene podatke i bavi se njihovom interpretacijom.

Pokus je očito koncipiran tako da bude što jednostavniji, što pročišćeniji od nekontroliranih varijabala. Govorni tekstovni materijal je dobiven tako što je uzeto osam najava iz nekoliko televizijskih dnevnika u ukupnom trajanju od dvije minute. Te su najave ispisane samim natuknicama, koje su zajedno s izvornim punim tekstom dane desetorima vještim prezenterima da se pripreme za govorenje uz pripomoć samih natuknica na teleprompteru, dok će tekst morati popunjavati "iz glave". Tu je, mislimo, napravljena metodološka pogreška, koja će generirati rezultate koji će proturječiti očekivanju, pa će ih autorica morati opravdavati da su nastali "pod utjecajem fotografskog načina memoriranja" (memoriranje ispisa, a ne informacije) te "čitanje iz memorije" (str. 52) i slično: "Moguće je da je na slobodno pripremljen govor utjecalo i čitanje iz memorije" (str. 36). Da su prezenteri umjesto smisla poruka u tijeku priprema zapravo upamćivali tekst, vidljivo je i iz transkribiranih najava danih u prilogu. Tako npr. u prvoj najavi svih je deset prezentera zapamtilo "dva i pol sata" i izraz "dobre vijesti", ali tri od njih su rekli da će sastanak tada početi, a ne da je tada završio, a što su "dobre vijesti" nitko ne eksplicira svojim riječima. Metodološki bi bilo ispravno da se prezenterima usmeno objašnjavao smisao poruka povezujući ga s natuknicama u koje će smjeti zagledati tijekom govora, ali nikako im se nije smio pokazivati izvorni tekst. (Kritičkom osvrtu nedostaje uvid u preradu tekstova u natuknice, a baš one, koje su za način pripreme govora najvažnije, nisu dane u prilogu rada.) Zbog takvoga načina pripreme dobit će se ne planirana nezavisna varijabla pripremljen slobodni govor, nego nedovoljno upamćen puni tekst, pa će u svim fonetskim varijablama takav govor biti ocijenjen kao najslabiji. Tako će žiri ocijeniti taj "slobodni govor" kao izrazito čitački, kao negovorni, kao najmonotoniji, najpjevnijih intonacija, najneuvjerljiviji (str. 52 i dalje). Dobiveni rezultati tako ne samo što proturječe očekivanjima, nego i stvarnom stanju, jer je taj govor, u kojem se nije čitalo, procijenjen kao izrazito čitanje. Tako loše ocijenjena ta nezavisna varijabla ne može se protumačiti kao "nenaviklost publike na javan slobodan govor" (str. 79), kako autorica još tumači dobiven rezultat, nego će biti da je ono prijašnje tumačenje točnije, pogotovu zato što ni izabrani "prezenteri sami nisu naviknuti slobodno javno govoriti te ne memoriraju smisao, nego formu (rečenice) pa u izvedbi ne govore, nego "čitaju" iz memorije govornu ekspresivnost." (str. 79). Ovdje se postavlja pitanje zašto u uzorak prezentera nije uzeto pet televizijskih govornika koji obično prikriveno čitaju tekstove i pet onih koji uobičajeno slobodno govore služeći se samo škrtim ispisanim natuknicama. Odgovor na to i opravdanje za tu primjedbu može se naslutiti. Naime, trebalo bi se diviti istraživačici kako je uspjela pridobiti deset televizijskih govornika da uopće sudjeluju u eksperimentu, a nekmoli da joj se zamjera što ih nije još i probirala.

Opravdanje da se "slobodno" govorenje pripremalo iz teksta, može se pretpostaviti, bilo je nastojanje da se izbjegne sintaktička neurednost slobodnoga govora. Naime, transkribiran slobodan govor bio je tekst koji je taj prezenter prikriveno čitao, a što je bila druga nezavisna varijabla. Tako je postupljeno s dobrim razlogom jer se time pri uspoređivanju uklanja tekstualna razlika. Mjerena je i treća varijanta, koja je trebala biti nešto između prve dvije, a to je prikriveno čitanje teksta donekle preuređenoga grafički, jer su neki pojmovi pisani kraticama, a dodan je i pokoji znak za rečeničnu prozodiju i govornu izražajnost glasom. Treba, međutim, uočiti da ta dva teksta, koja su se prikriveno čitali, nisu dovoljno različiti (što je lako usporediti jer su dani u prilozima). Zato što te dvije nezavisne varijable nisu bile dovoljno razmaknute, dobivene su i zbijene vrijednosti iz njih, koje se odreda nisu statistički znakovito razlikovale. Uglavnom, umjesto tri planirano uočljivo različita načina televizijskoga govora, koje se nastojalo ispitati fonetskim parametrima, tj. slobodno govorenje, koje podrazumijeva elokvencijsku improvizaciju, ali i zadržavanje temeljnih obavijesti, prikriveno čitanje sređenih tekstova i nešto treće između prvoga i drugoga, dogodilo se da je slobodno govorenje bilo "vezano" uz tekst preko nesigurno upamćenog teksta, a da su ostale dvije varijeble bile nedovoljno različite.

Eksperimentatorica je, treba istaknuti, dobro postupila što je provjeru druge i treće varijante izvršila deset dana nakon prve, kako bi prezenteri pozaboravljali tekstove.

Cjelokupni je postupak tekao tako da je svih deset govornika puta osam prezentacija, što iznosi 10310 riječi, ili oko 580 intonacijskih jedinica, ili 202 rečenice, snimano audiovizualno. Te je govorne odlomke zasebno slušno i zasebno vizualno ocjenjivala "nestručna" publika (slušno 70 ocjenjivača, vizualno 59) na skali od sedam kategorija, i to u slušnim dimenzijama monotono-živahno, intonacijski pjevno-prirodno, čitano-govoreno, neuvjerljivo-uvjerljivo, brzo-sporo i jednolično-promjenjivo. Iz samoga gledanja procjenjivala se tjelesna napetost (uobičajeni bi naziv bio tjelesna ukočenost), izražajnost mimike, pogled, primjetnost pomaka očiju, geste, čitanost-govornost. Pri gledanju slično su kao i pri slušanju ocijenjene izražajne osobine za sva tri načina govorenja, s tim da se za "slobodno" govorenje primjećivala manja ukočenost tijela, ali i to da se ne čita, tj. da se oči ne pomiču prateći retke. Isto kako obična publika cijeli su snimljeni materijal procjenjivali četiri fonetičara stručnjaka. Nedostaje, čini nam se, procjena slušnih i vidnih snimaka zajedno, jer je audiovizualnost bitna značajka televizijskoga medija. Tako nije postupljeno vjerojatno stoga što se željelo ispitati neometano govorne sastojke jedan po jedan.

Svi su se podaci statistički obradili tako da su izračunati prosjeci, standardne devijacije, korelacije između varijabla i između ocijenjivača te su testirane razlike između pojedinih skupova. Nedostaje, mislimo, faktorska analiza koja bi zasigurno reducirala skup polazišnih varijabla.

Posebnu vrijednost ovom radu daje autoričina fonetska analiza svega govornoga materijala. Izmjerila je tako govorni tempo za svakog prezentera u svima trima govornim situacijama (najbrži je u "slobodnom" govoru - 5,8 slogova u sekundi); izbrojila je koliko intonacijskih jedinica imaju govornici (najviše u "slobodnom" govoru - 587); opisala je i ilustrirala vrste intonacija, intonacijske završetke, intonacijske jezgre, vrste i količine stanka, ritmiziranje (u što je ubrojila staccato izvedbu i kadencu, ali začudo ne i baritonski/oksitonski ritam te općenito ritam kolona). K tomu, neovisno od procjene sudaca i sama je objektivno analizirala - mjerila i brojila - vizualne znakove i oznake govornika u sve tri govorne situacije. Te autoričine analize ne da iskazuju samo njezinu stručnu kompetentnost, nego su i vrijedni podaci o govoru u televizijskom mediju općenito.

U zaključku bi se moglo reći da istraživanje nije zahvatilo ono što je planirano, što je pretpostavljeno i što je u naslovu označeno, a to je razliku između slobodnoga govora i prikrivenoga čitanja na televiziji s vrednovanjem jednoga i drugoga načina govorenja. Dakle, odgovor na pitanje, što je bolje za publiku u televizijskom mediju - slobodno pripremljeno govoriti ili prikriveno čitati - nismo dobili.

Međutim, u ovom se istraživanju dogodilo ono što se i inače događa u pravim istraživanjima, a to je da se dobiva nešto drugo, neplanirano, a ne ono što se "unaprijed zna", a koje istraživanje samo treba potvrditi. Ovdje je dobiven čvrst dokaz kako je gore od svega drugoga pokušaj doslovne reprodukcije nedovoljno zapamćenoga teksta iz ispisanoga teksta u mislima, kada je nerazumijevanje smislova najveće. Od toga je bolje čitanje - govornije je, čak je nečitačkije, uvjerljivije je, pa bilo ono prikriveno ili neprikriveno. Nesamostalnost u stavovima i u faktima koja je dio naravi prezenterske uloge, te nesigurnost jezična i diskurzivna, a u sprezi s odgovornošću i nedovoljno profesionalnim odnosom prema obavljanju svoga posla, privlači televizijske govornike prikrivenom čitanju i u ovom ih je trenutku većina nespremna za slobodan govor, koji zahtjeva i dugotrajno govorno školovanje i mnogo veću pripremu pred svaki nastup. O toj realnosti također svjedoči ovo istraživanje.

Ukupno uzevši, iskazana stručnost, istraživački mar, vrijedne analize televizijskoga govora, podaci o onome na što se oni doista odnose, spoznaje na koje nas oni navode te jednostavan, organiziran, uredan i čist tekst magistarskoga rada - sve su to vrijednosti koje se zbrajaju u pozitivnu ocjenu. Stoga molimo Fakultetsko vijeće da prihvati ovaj izvještaj, koji pozitivno ocjenjuje magistarski rad Višnje Modrić Prikriveno čitanje i slobodni pripremljeni govor na televiziji, te da kandidatkinju uputi u postupak obrane svog magistarskog rada.

U Zagrebu, 13.02.2002. Povjerenstvo:

Dr.sc. Ivo Škarić, red. prof.

Dr.sc. Boris Petz, red.prof. u miru

Dr.sc. Ivan Ivas, docent

Stručno povjerenstvo za ocjenu

magistarskog rada Ivane Franić

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 11. listopada 2001. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivane Franić, pod naslovom Pojam sintaktičke funkcije u Tesničreovim Éléments de syntaxe structurale i Martinetovoj Syntaxe générale. Na temelju navedenog, podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Ivane Franić obuhvaća 122 stranice teksta, podijeljen je u 5 poglavlje (Uvod, Pojam funkcije, Sintaktičke funkcije, Valetnost, Prazne riječ i funkcionalni monem, Zaključak) te završava popisom korištenih bibliografskih jedinica (Bibliografija).

Nakon Uvoda u kojem iz općenitog razmatranja djelā, odnosno elemenata teorijske orijentacije dvaju odabranih francuskih lingvista (oba, unatoč specifičnostima, pripadaju strukturalističkom pravcu), A. Martineta i L. Tesničrea, Ivana Franić izlučuje temelno pitanje pojma (sintaktičke) funkcije i njezina odnosa prema kategoriji, slijedi veće poglavlje posvećeno pojmu funkcije, pojedinim teorijskim vidovima njegova shvaćanja.

U uvodnom dijelu tog poglavlja koje nosi naslov Pojam funkcije razmatraju se elementi vrlo općenitog (rječničkog) definiranja pojma funkcije. Slijedi zatim izlaganje posvećeno funkciji promatranoj kroz prizmu teorije skupova. Koristeći se elementima navedene teorije kao polazištem, kandidatkinja nastoji promotriti položaj funkcije u vrlo širokom kontekstu njezina odnosa sa sustavom i strukturom, gdje daje viđenja niza lingvista, dok posebnu pažnju, svakako, posvećuje Tesničreu i Martinetu. I u njihovim pojedinim tvrdnjama iščitava, iako ne eksplicitan, formalni pristup te na kraju uočava veoma važno mjesto funkcije u teorijama oba lingvista i iznosi mišljenje da bi se kod obojice moglo govoriti o funkciji kao relacijskom pojmu.

Sljedeće poglavlje (Sintaktičke funkcije) prvo pokušava dati odgovor na pitanje kakav je kod Tesničrea, a kakav kod Martineta položaj sintaktičkih funkcija u odnosu prema semantičkoj sastavnici, a zatim prelazi na prikazivanje tipova funkcija i to na način da uspoređuje pojedina Tesničreova i Martinetova rješenja, ne zaboravljajući ih pri tome promotriti i u svjetlu teorijskih razmišljanja koja su obilježila prethodno poglavlje. Posebno je mjesto posvećeno odnosu subjekta i predikata, a zatim je razmotren objekt i druge funkcije.

Budući da u obje lingvističke teorije nezaobilazno susrećemo svojevrstan verbocentrizam (kod Tesničrea, naravno, eksplicitan, dok Martinet u minimalnom iskazu vidi nužnost postojanja predikatne jezgre koja ipak ne mora biti glagolska), razumljivo je treće poglavlje (Valentnost), čiji je sadržaj znatno širi od onog što naslov najavljuje jer usporedba Tesničreovih shvaćanja s Martinetovom sintaksom dovodi do njegova specifičnog gledanja na određivanje elemenata iskaza, pri čemu je nezaobilazna i jedna od mogućnosti aktualiziranja predikata: ergativna konstrukcija.

Poglavlje koje slijedi (Prazne riječi i funkcionalni monem) donosi još nekoliko pojedinosti koje bi, uz ostalo, mogle potkrijepiti raniju tvrdnju o relacijskoj prirodi (sintaktičke) funkcije, dok u Zaključku Ivana Franić nudi, kroz 6 točaka, svojevrsnu sintezu izloženog te uviđa bliskost, ali i veliku različitost (mi bismo rekli nerijetko i nesumjerljivost) Tesničreove i Martinetove teorije, koja, iako poteškoća u dosadašnjem radu, za nju predstavlja izazov i poticaj za nastavak istraživanja.

Iz navedenog proizlazi da se kandidatkinja bila prihvatila složenog i prilično nezahvalnog zadatka, ali smatramo, unatoč mogućim prigovorima vezanima uz nedosljednu koherentnost izlaganja i druge manje propuste koji bi se time mogli opravdati, da ga je uspješno izvršila. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivane Franić te da kandidatkinji odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 20. veljače 2002. Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Dražen Varga, doc.

dr. sc. August Kovačec, red. prof.

dr. sc. Vjekolav Ćosić, red. prof.

Filozofskog fakulteta u Zadru

Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

19. prosinca 2001. donijeli ste odluku o našem imenovanju u stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Marina Radčenko uvjetima propisanim jednogodišnjim doktorskim studijem kroatistike i može li joj se prihvatiti tema disertacije pod naslovom “Ruski leksik u hrvatskom jeziku od 1945. do 1990. godine”.

Proučivši odgovarajuću dokumentaciju, podnosimo vam ovaj

IZVJEŠTAJ

I. Pristupnica je mr. sc. Marina Radčenko zadovoljila sve uvjete

propisane jednogodišnjim doktorskim studijem kroatistike. Apsolvirala je drugi semestar studija i izradila kvalifikacijsku radnju koja je predviđena za prijavu doktorskoga rada.

II. Kvalifikacijskom je radnjom mr. sc. Marina Radčenko pokazala da

se tema pod naslovom “Ruski jezik u hrvatskom jeziku od 1945. do 1990. godine” može prihvatiti kao tema disertacije.

S poštovanjem

Stručno povjerenstvo:

____________________________

dr. sc. Josip Silić, red. sveuč. prof.

_________________________________

dr. sc. Milenko Popović, red. sveuč. prof.

______________________________

dr. sc. Ivo Pranjković, red. sveu. prof.

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ul. Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće

Sinopsis doktorskoga znanstvenog rada

RUSKI LEKSIK U HRVATSKOM JEZIKU OD

1945. DO 1990. GODINE

Mentori: Voditelj studija: Doktorand:

dr. sc. Milenko Popović dr. sc. Josip Silić mr. sc. Marina Radčenko

dr. sc. Josip Silić

Zagreb, 2001.

Jezične se promjene događaju pri svakoj mijeni političkih, ideoloških ili društvenih prilika. Tako je nastankom FNRJ 1945. godine počelo preuređivanje državnog ustroja po uzoru na Sovjetski Savez, a te su se političke i društvene promjene odrazile i u jeziku. U hrvatskom leksiku pojavljuju se elementi ruskog jezika, ponajviše oni leksemi koji imenuju specifične značajke i svojstva sovjetske ideologije i načina života. U hrvatski su jezik dolazili većinom preko srpskog. Uvođenje ideja, pojava i pojmova svojstvenih tadašnjem Sovjetskom Savezu donosilo je i preuzimanje njihovih naziva. U hrvatski jezik, kao i u druge jezike širom svijeta, ušli su mnogi sovjetizmi - leksemi i frazemi koji označuju posebnosti sovjetske zbilje uglavnom s područja društvenog i političkog života. Najveći prodor ruskog leksika u hrvatski jezik zbio se između 1945. i. 1948. godine. Nakon rezolucije Informbiroa u lipnju 1948. godine na ovim je prostorima oslabljen sovjetski politički pa tako i jezični utjecaj. No sovjetizmi su ipak ostali. Mogli su se čuti u svakodnevnom govoru, pročitati u različitim publicističkim, književnoteoretskim, filozofskim i drugim stručnim člancima, kao i u rječnicima (Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika, sv. A-F i G-K, Zagreb - Novi Sad 1967, odnosno Rječnik srpskohrvatskoga književnog jezika, sv. I-IV (A-Š), Novi Sad - Zagreb 1967 - 1976, 1982; Klaić, B. Veliki rječnik stranih riječi, Zagreb 1966; Matešić, J. Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1982 i dr.). Ruski leksik je ušao u različite stilove hrvatskog jezika: administrativni, znanstveni, publicistički, razgovorni, književnoumjetnički. Dakako, poglavito u politički, vojni i gospodarski rječnik.

Početkom devedesetih godina nakon uspostave hrvatske države dolazi do promjene ideološke i društvene paradigme i, dakako, jezične politike. Pod utjecajem jezičnog purizma rusizmi, a pogotovo sovjetizmi, nestaju iz aktivnog dijela standardnog hrvatskog jezika. Sovjetizmi postaju neprihvatljivi izazivajući u svijesti govornika negativne asocijacije i zato često dobivaju pejorativno značenje. Elementi ruskog leksika koji su obilježavali smijenjeni ideološki, politički i državni sustav i njemu svojstvene oblike javnog života sada se uglavnom označuju u rječnicima i priručnicima kao historizmi (Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb 1991¹, 1994², 1998³; Brodnjak, V. Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb 1991; Anić, V. Goldstein, I. Rječnik stranih riječi, Zagreb 1999 i dr.).

Elvis Alić Sinopsis magistarskog rada

23 241 Poličnik

Zadar

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Sinopsis znanstvenog rada iz povijesti

^{GOSPODARSKI RAZLOZI ISELJAVANJA IZ}

DALMACIJE OD 1891. DO 1904. GODINE

1. Dalmacija je u tijeku Druge austrijske uprave (1815-1918) područje izrazito agrarnog karaktera. Osamdeset posto pučanstva bavilo se poljodjelstvom, uglavnom vinogradarstvom, proizvodnjom maslinovog ulja te ribom i nešto manje stočarstvom. Krajem 19. stoljeća dolazi zbog gospodarskih razloga, odnosno zbog nerazvijenosti zemlje do snažnog iseljavanja, a ovaj proces je najaktivniji na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

2. Relevantne spoznaje o uzrocima iseljavanja nisu obrađene u zadovoljavajućoj mjeri, iako postoji nekoliko radova koji obrađuju te probleme. U zadnjih petnaest godina nitko se nije bavio problematikom gospodarskih razloga iseljavanja iz Dalmacije, a osobito razdobljem od 1891. kada je donesena “vinska klauzula”, do 1904. godine kada je taj trgovački ugovor između Austro-Ugarske i Italije prestao važiti.

3. Spoznajom ovoga vrlo teškog razdoblja u Dalmaciji od 1891. do 1904. godine potvrđuje se da država na ovim područjima treba intervenirati gospodarskim mjerama.

4. Uže područje istraživanja vezano je i ograničeno vremenski i prostorno. Razdoblje trajanja “vinske klauzule” jedno je od najtežih razdoblja Dalmacije, kako u gospodarskom, tako i u demografskom smislu. Osim neulaganja Austro-Ugarske u Dalmaciju, za iseljavanje iz Dalmacije u godinama iza 1891., mogu se kriviti i velike oscilacije na tržištu, te elementarne nepogode, prije svega filoksera.

5. Ciljevi istraživanja su proučiti uzroke iseljavanja, koje u spomenutom razdoblju poprima masovne razmjere. U ovom radu istražit će se i pokušati utvrditi u koja se područja svijeta najčešće iseljavalo iz Dalmacije, okolnosti koje su dočekivale naše iseljenike u novoj domovini, te zbog čega vlada u Beču to nije pokušala spriječiti sve do 1913. god., kada se donosi Zakonska osnova o iseljavanju – zabranjuje se iseljavanje mlađima od 16 godina, prvenstveno poradi reguliranja vojne obveze. Istražit će se zašto se vlada u Beču, kao ni domaći tisak nije mogla odlučiti da li je iseljavanje štetno ili korisno. Naime, korisno je bilo iz razloga što poslanim novcem iseljenici pomažu emigracijska područja, dok je štetno iz razloga što se trajno gubi radna snaga. Treba svakako spomenuti odnos vlade Monarhije prema iseljenicima koji nisu regulirali vojnu obvezu. Tretira ih kao vojne bjegunce, pa su mnogi uzimali strano državljanstvo. Vidjet će se, tko i iz kojih interesa promovira iseljavanje (oglasi u listovima), te iz kojih se luka putovalo. Nužno je spomenuti nemoć zastupnika u dalmatinskom saboru, pa ću iznijeti njihova stajališta spram ovog problema. Treba istražiti utjecaj iseljenika na poticaj novih iseljavanja, i svakako pojavu lihvarenja i manipulaciju zemljom.

6. U ovom radu će se iskoristiti statistički podaci, ali i arhivska građa, te članci iz periodike. Pri izradi ove teme služiti ću se sljedećim izvorima: Državnog Arhiva u Zadru: Spisi registrature Namjesništva, Spisi kotarskih poglavarstava, Brzopisna izviješća dalmatinskog sabora i druge statistike.

Periodika: Narodni list, Zadar, 1862-1918.; Pučki list, Split, 1894-1913.; Seljak, Zadar, 1891-1896.; Zadrugar, Split, 1908-1916.; Gospodarski list dalmatinski, Zadar, 1872-1893.; Migracijske teme, Zagreb,1985-1999. i dr. Glavnija literatura:V. Holjevac “Hrvati izvan domovine”, Zagreb, 1967.; I. Čizmić: “Doseljavanje, struktura i položaj naših iseljenika u prekomorskim zemljama”, Zagreb, 1976.; I. Čizmić: “Hrvati u životu SAD”, Zagreb 1982.; Lj. Antić: “Hrvati i Amerika”, Zagreb 1992.; Lj. Antić: “Hrvati u Južnoj Americi”, Zagreb 1991.; Š. Peričić: “Gospodarska povijest Dalmacije od 18. do 20. stoljeća”, Zadar, 1998.; Š. Peričić, “Pomorska trgovina Dalmacije u 19. stoljeću”, Zadar, 1995., i dr.

15. listopada 2001.god.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

__________________ ____________________ ______________

(Prof. dr. Mira Kolar) (Prof.dr. Z.Janeković-Römer) (Elvis Alić)

Ana Holjevac Tuković

Borongajska 80a

Zagreb

Informacijske znanosti

Sinopsis znanstvenog rada iz arhivistike

INSTITUCIJE SREDIŠNJIH REPUBLIČKIH TIJELA REPUBLIKE HRVATSKE OD 1945. DO 1963. GODINE

Povijest institucija proučava upravna tijela na svim hijerarhijskim razinama državnih organizacija. Njome se definira stvaraoca arhivskog fonda; njegovo djelovanje organizaciju i nadležnost što je osnova obrade arhivskog gradiva i njegovog značenja kao izvora informacije. Neophodno je poznavanje povijesti stvaraoca arhivskog gradiva odnosno poznavanje povijesnog konteksta unutar društveno-političkih prilika u kojima te institucije djeluju da bi se uopće moglo pristupiti sređivanju i korištenju određenog arhivskog gradiva.

U dosadašnjem znanstvenom radu ovoj problematici posvećeno je izuzetno malo prostora. Najsustavniji i najobuhvatniji pregled povijesti institucija državne vlasti napisao je Ivan Beuc s težištem na problematiku državnosti Hrvatske i Slavonije do propasti Austrougarske 1918.g. Uz radove Ivana Beuca svakako je značajan rad Hotimira Sirotkovića « Pregled povijesti države i prava u razdoblju od 1848 do 1945.» O povijesti upravnih institucija nakon 1945.g. nije se sustavnije pisalo posebno s gledišta potreba za obradu arhivskih fondova.

Ovim radom nastojati će se dati znanstveni doprinos u raščlambi upravnih struktura institucija i njegova značenja u razdoblju tijekom 1945-1963.g. Biti će obuhvaćeno razbolje centralizma od 1945. do 1952/53.g. te kasniji pokušali decentralizacije i uvođenja samoupravljanja . U centralističkom razdoblju pozornost će se staviti i na vezu republičkih institucija sa središnjim federalnim tijelima. Istražiti će se politički i gospodarsko-društveni uvjeti u kojima nastaju i djeluju institucije te će se utvrditi struktura i poslovanje određene institucije. Uz obradu povijesnog konteksta biti će obrađeni sustavi kancelarijskog poslovanja, registraturnog sustava odlaganja dokumenata, kao osnovnih preduvjeta upravljanja dokumentima. U prilogu će biti prikazana strukturalna shema upravnih tijela tog vremena i normirani zapisi na razini središnjih republičkih tijela.

Svrha ovog rada je prikazati povijest institucija u razdoblju od 1945-1963.g. u sveobuhvatnosti njihovog značenja za arhivsku obradu i korištenje gradiva.

Istraživanje će se temeljiti na arhivskom gradivu Hrvatskog državnog arhiva, znanstvenoj i stručnoj literaturi kao i zakonima i provedbenim propisima koji se odnose na period od 1945-1963.godine.

Zagreb, 4. veljače 2002.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr. sci. Josip Kolanović prof.dr.sci. Slavko Tkalac Ana Holjevac Tuković

Zagreb, 10.4.2001.

Iva Niemčić FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB

Tuškanova 27 ZNANSTVENO-NASTAVNO VIJEĆE

10 000 Zagreb I. Lučića 3, 10 000 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: etnologija

Ples i rod u lastovskom pokladu

TEMA je ovog magistarskog rada ples i rodno/spolna podjela uloga u lastovskom pokladu. U radu će se interpretirati pokladarsko kolo – lančani ples s mačevima koji izvode pokladari (isključivo muškarci) samo jednom godišnje, na Pokladni utorak, te tzv. naše kolo – lančani ples s maramicama koji izvode lijepe maškare (žene). Usporednim opisom aktivnosti dviju povorki, dakle pokladara i lijepih maškara ukazat će se na isprepletenost njihovih značenja u cjelovitosti zbivanja.

GRAĐA koja će biti korištena su rukopisne zbirke: Bonifačić Rožin, Nikola, Lastovski poklad god. 1960. Rkp. IEF br. 340, Ivančan, Ivan, Folklor Lastova i Mljeta 1959. g. Rkp. IEF br. 354, Ivančan, Ivan, Plesni običaji otoka Lastova 1972. Rkp. IEF br. 839, Lucianović, Melko, Poklad lastovski 1877. Rkp. IEF br. 189, Milićević, Josip, Etnološka građa otoka Lastova 1965. Rkp. IEF br. 959.

Kao građu ću koristiti i vlastite bilješke o izvedbama lastovskog poklada 1999., 2000. i 2001. godine, te razgovore s kazivačima snimljene 1999. i 2000.

CILJ je izdvojiti i istaknuti značaj lijepih maškara – žena kao važnog i sastavnog dijela lastovskog poklada. Ističe se da je raznolikost i složenost plesne interpretacije usko povezana s rodom i spolom, ulogama izvođača te strukturom moći unutar postojećih normi. U radu se nastoji pokazati kako se kulturne obrasce može iščitati iz plesne umjetnosti.

Teorijsko-metodološki okvir istraživanja, analiza građe, te interpretacija temelji se na etnologiji (Dunin, Snyder, Buckland, Giurchescu) i antropologiji plesa (Kaeppler, Hanna, Royce), feminističkoj antropologiji (Sklevicky, Butler), te na studijama roda i spola (Papić, Burt).

Rad će se sastojati od sljedećih cjelina:

- uvod u kojem ću izložiti cilj i metodologiju, te naznačiti osnovne postavke rada

- teorijska rasprava o rodno/spolnom istraživanju plesa

- osvrt na lastovski poklad u povijesnim izvorima i njegovo dokumentiranje u 20. stoljeću

- poglavlja u kojima ću usporedo analizirati i interpretirati povorku pokladara i povorku lijepih maškara

- završno poglavlje u kojem ću povezati rezultate istraživanja i naglasiti mogućnost iščitavanja kulturnih obrazaca iz plesne umjetnosti

- prilozi

Kandidat: Iva Niemčić Mentor: dr. sc. Tvrtko Zebec

Voditelj poslijediplomskog studija: dr.sc. Vitomir Belaj

Ivana Francetić

Jakova Gotovca 14

10360 Sesvete

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

HRVATSKO ZRAKOPLOVNO NAZIVLJE:

^{Problemi uspostavljanja i standardizacije}

Osnovna su načela svake strukovne terminologije da nazivlje bude jednoznačno određeno, te da bi domaćem nazivu u načelu valjalo dati prednost pred tuđicama ili posuđenicama tj. stranim riječima ili riječima stranoga podrijetla adaptiranih u sustav drugoga jezika, u ovom slučaju hrvatskoga. Isto tako, pri uspostavljanju terminologije određene struke treba voditi računa o tome da predloženi nazivi (postojeće domaće riječi ili pak novotvorenice) ne budu prihvatljivi samo jezikoslovcima već i širem profilu stručnjaka određenoga područja. Povijest razvoja hrvatskog strukovnog nazivlja može se pratiti od davnina, a posebno kroz terminološke rječnike B. Šuleka, V. Mažuranića.

Hrvatsko zrakoplovno nazivlje nema dugu tradiciju pa u njemu vlada prilična šarolikost i nesređenost. U postojećim malobrojnim priručnicima koji se eksplicitno bave leksikom ovoga područja vidljiva je neujednačenost i višeznačnost postojećega nazivlja, što se odražava i u jeziku udžbenika i drugih stručnih priručnika u oblasti zrakoplovstva (te šire – zračnog prometa, kontrole letenja itd.) Čak ni uza neke osnovne pojmove nema općeprihvaćenih hrvatskih naziva. Utjecaj engleskoga jezika, službenog jezika u zračnom prometu, vrlo je snažan i izravno vidljiv u velikom broju posuđenica i prevedenica.

Predloženi magistarski rad imao bi za cilj:

a) postići sustavniji uvid u postojeće stanje u hrvatskom zrakoplovnom nazivlju

b) predložiti odgovarajuće postupke koji bi vodili njegovu sustavnijem uspostavljanju i standardizaciji u skladu s općim terminološkim načelima i zakonitostima hrvatskog jezika

Istraživanje bi se provelo analizom reprezentativnoga uzorka zrakoplovnog nazivlja polazeći od engleskoga naziva prema postojećim hrvatskim ekvivalentima. Građa bi se prikupila iz postojećih jezičnih i stručnih priručnika i anketom širokoga profila stručnjaka u području aeronautike (sveučilišni nastavnici stručnih predmeta te nastavnici engleskoga zrakoplovnoga jezika, prevoditelji, aerodromski djelatnici, piloti, kontrolori leta itd.).

Prikupljena bi se građa zatim klasificirala prema tvorbenim načelima na osnovu kojih su pojedini nazivi nastali te prema semantičkom proširenju postojeće hrvatske riječi, a na osnovi dobivenih rezultata predložili bi se mogući (primjereniji) postupci usustavljivanja i standardizacije hrvatske zrakoplovne terminologije.

U Zagrebu, 05.02.2002.

Mentor: Zamjenica voditeljice poslijediplomskog Kandidat

znanstvenog studija lingvistike:

dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski dr. sc. Dubravka Sesar Ivana Francetić

HASAN TIJANOVIĆ

502.VITEŠKE BRIGADE BR.5

BIHAĆ

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

ASPEKTI NOVIJEG BOSANSKOHERCEGOVAČKOG PUTOPISA

(Poetika putopisa Zuke Džumhura)

1. Uvod

Specifičnost putopisnog žanra, naročito zbog miješanja stvarnog i fikcionalnog, utjecala je na njegovo mjesto i sudbinu u znanosti o književnosti. Putopis je najčešće podcjenjivan, zanemarivan ili usputno tretiran kao marginalna književna vrsta, da bi u drugoj polovici 20.stoljeća, posebno u okviru postmodernističkog zanimanja za rubne književne žanrove, porasla i popularnost, uloga i značaj ovog žanra. Ta elastičnost, kompleksnost i otvorenost ovog pitanja karakteristična je i za noviju bosanskohercegovačku književnost, pa možemo tvrditi da se stanje stvari do danas nije mnogo promijenilo. U tim okolnostima treba tražiti potrebu za obuhvatnijim istraživanjem ovog problema.

2. Teorijska podloga i literatura

O fenomenu puta i putovanja u najnovijoj bosanskohercegovačkoj književnosti nastalo je mnogo putopisnih tekstova različitih tipova i vrijednosti, koje ne prati odgovarajuća teorijska literatura. Stanje je slično i kad je riječ o starijem bosanskohercegovačkom putopisu. Iz niza zapisa, bilježaka i tekstova, koji se bave uglavnom parcijalnim pitanjima, a rasuti su po različitim novinama i časopisima, izdvajamo teorijske tekstove Ivana Lovrenovića, Alije Isakovića i Fahrudina Rizvanbegovića, objavljene u obliku predgovora trima antologijama bh. putopisa, te knjigu Deana Dude Priča i putovanja, koja se i u slučaju novijeg bosanskog putopisa pokazuje kao dobar putokaz pri tumačenju nekih problema ovog magistarskog rada.

3. Uže područje rada

Drugi dio rada bit će posvećen dominantnom bosanskohercegovačkom putopiscu Zuki Džumhuru, autoru više putopisnih knjiga (Hodoljublja, Nekrolog jednoj čaršiji, Pisma iz Azije, Pisma iz Afrike i Evrope, Putovanje bijelom lađom). Njegovo djelo je ilustrativan dokaz teza iznesenih u Uvodu, primjer simbioze različitih diskursa (putopis, pripovijetka, lirska pjesma, crtež).

4. Cilj istraživanja:

- objasniti književnoteorijski problem putopisa u kontekstu književnih žanrova, međusobne utjecaje i prožimanja,

- dijakronijskim i sinkronijskim pregledom bosanskoghercegovačkog putopisa obilježiti najznačajnije pojave u okviru ovog žanra,

- iz cjelovitog prikaza bh.putopisa izdvojiti putopis Zuke Džumhura i pokazati svu slojevitost problema: isprepletenost kultura i civilizacija, spoj tradicionalnog i modernog, epskog i lirskog, dokumentarnog i fikcionalnog.

5. Metodološki postupci

Prednost u metodološkom smislu dajem analitičko-interpretacijskom i problemskom pristupu. Pojedina planirana poglavlja iz Nacrta strukture rada pokušat ću obraditi analizom žanrovskih osobitosti putopisa općenito, te interpretacijom reprezentativnih putopisa Zuke Džumhura, kao i pojedinih cjelina njegove putopisne proze.

Datum: 20.2.2002.god.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

________________________ _______________________ _____________

dr.sc.Zvonko Kovač,red.prof. dr.sc.Milivoj Solar,red.prof. Hasan Tijanović

Radoslav Dodig

Kr. Zvonimira 13

Metković

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: arheologija

LJUBUŠKI KRAJ U ANTIČKO DOBA

Ljubuški kraj uglavnom je cjelovito porječje rijeke Trebižata, koji uz Čapljinu i Stolac ima najbogatije antičke arheološke ostatke u Hercegovini. Prema Arheološkom leksikonu BiH evidentirana su 42 antička lokaliteta. Ljubuški ima najstariji muzej u BiH – Muzej Franjevačkoga samostana Humac. Prema dostupnoj literaturi i terenskim istraživanjima u Ljubuškom je evidentirano 68 epigrafičkih spomenika iz rimskoga doba, osam miljokaza, te više žigova na opekama, svjetiljkama i amforama. Bogat antroponimijski materijal (više od osamdeset nomina i cognomina) pruža dostatne elemente za cjelovitu raščlambu, od podrijetla veterana do carskih gentilicija. Indikativna su opažanja također o rimskim legijama i kohortama, za koje imamo epigrafičko svedočanstvo o boravku u ljubuškom kraju. U Ljubuškom je krajem osamdesetih godina otkopan rimski vojni kompleks, koji su mnogi poistovjetili s rimskim logorom Bigeste iz I - II.st. Dostatnu pažnju treba posvetiti rimskim komunikacijama, posebice smjeru Salona – Narona.

Ljubuški kraj prvi su istraživali Ć. Truhelka i C. Patsch s kraja 19. st., da bi nakon njih intezivniji rad nastavio stotinjak godina kasnije I. Bojanovski. Njihovi radovi glavna su okosnica za spoznaje o antičkoj prošlosti ljubuškoga kraja. Ljubuški se počeo intezivno romanizirati nakon sloma ilirskoga ustanka pod vodstvom Batona. Razlog tomu je blizina Narone i Salone.

Otkrića nekoliko novih vojničkih spomenika i miljokaza upotpunit će sliku o dobro napučenu i razvijenu kraju kolonije Narone, te o vezama sa Salonom i Burnumom.

Posebno će biti raščlanjen antroponimijski materijal, rimska imenska formula i podrijetlo osoba spomenutih u natpisima: veterana, italskih trgovaca, libertina i robova. Uz to, raščlanit će se tipologija rimskih kamenih spomenika, radionice i utjecaji iz susjednih krajeva.

U radu se namjerava istražiti ljubuški kraj u razdoblju rimske uprave nad provincijom Dalmacijom ( I. – III. st.), u svim aspektima: vojnim, gospodarskim, civilnim, vjerskim i kulturnim. Istraživanja upućuju da je Ljubuški bio strategijski značajno područje i mostobran prema susjednoj Naroni.

Sumarno će biti analizirana istraživanja s kraja 19. i početka 20. st. pod vodstvom Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, kao i istraživanja i radovi stručnjaka Zemaljskoga muzeja BiH, Sarajevo, u razdoblju 1950. – 1990. Bit će korištena sva dostupna arheološka, povijesna i jezikoslovna literatura, od prvih istraživača Ć. Truhelke, Carla Patscha i Franza Fiale do novijih Dimitrija Sergejevskoga, Gojka Kraljevića, Ive Bojanovskoga, Marina Zaninovića i Nenada Cambija.

Zagreb, 14. veljače 2002.

Potpis mentora: Potpis voditelja studija: Potpis kandidata:

Prof. dr. Nenad Cambi Prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić Radoslav Dodig

Irena Horvatić Čajko

Oporovečki vinogradi 24

10040 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanosti, polje jezikoslovlja

^{Sinopsis magistarskoga rada iz lingvistike}

SUBJEKTIVNO MOTIVIRAN SIMULTANI BILINGVIZAM

Dvojezično odrastanje u prirodnom jednojezičnom okruženju

Razlog i motivacija za ovo istraživanje velikim dijelom je subjektivne prirode, stoga što se radi o pokušaju da se vlastito iskustvo dvojezičnog odgajanja djeteta prouči iz perspektive znanstvenog pristupa i raščlambe. No istodobno postoji i objektivna opravdanost, jer rani razvoj govora kod djece u Hrvatskoj još nije potpuno iscrpljena tema, osobito kad se radi o djeci bez poteškoća u razvoju.

Najnoviji projekti postoje u Laboratoriju za psiholingvistička istraživanja POLIN koji se bavi proučavanjem ranog govora i to većim dijelom u edukacijsko-rehabilitacijskom kontekstu. Podtema bilingvizma, s obzirom na postojeći sociolingvistički okvir u našoj zemlji iz opravdanih razloga, nije u središtu interesa jezikoslovaca. Postoje određene studije o mađarsko-hrvatskom bilingvizmu te radovi o vertikalnom bilingvizmu unutar standardnoga hrvatskog jezika.

Temeljem pregleda postojećih radova na temu bilingvizma općenito, malog broja istraživanja i izvan Hrvatske vezanih za takozvani “umjetni bilingvizam”, umjetni stoga što na prvi pogled nema opravdanih razloga zašto bi dijete moralo usvajati L2 koji nije prisutan niti u obitelji, kao jezik jednog od roditelja, niti u izvanobiteljskom okruženju, vjerujemo da postoji opravdanost za još jedno istraživanje na području ranog razvoja govora i za prikaz rezultata koji se mogu ostvariti u razvoju simultane dvojezičnosti unatoč prirodnom jednojezičnom okruženju. Spoznaje ovog istraživanja svakako bi mogle dati doprinos raspravama o ranom učenju drugog odnosno stranog jezika u hrvatskim vrtićima i školama. A ta rasprava bi što prije trebala dovesti i do konkretnih promjena i pomaka na razini čitavog obrazovnog sustava, jer zemlja u čijem je interesu približiti se međunarodnim asocijacijama i biti ravnopravan partner na globalnoj sceni, trebala bi brinuti o višejezičnoj komunikativnoj sposobnosti svojih građana.

Već samim naslovom ove radnje Subjektivno motiviran simultani bilingvizam nastojalo se što sažetije ukazati na uže područje rada. Govorimo dakle o proučavanju relativno rijetke dvojezične situacije u kojoj roditelji djeteta imaju isti materinji jezik, ali istovremeno i znanje još nekog stranog jezika i žele ga od rođenja prenijeti na dijete koje odrasta u prirodnom jednojezičnom okruženju (non-native surrounding). Drugim riječima, na djelu je subjektivna motivacija za dvojezičnost koja nije uvjetovana vanjskim objektivnim čimbenicima, niti je nužan preduvjet komunikativne kompatibilnosti u široj društvenoj sredini.

Cilj istraživanja je dati što detaljniji prikaz jezičnog razvoja dječaka rođenog u siječnju 1999. pa do navršene treće godine života te raščlambom prikupljenih podataka provjeriti primjenjivost spoznaja do kojih su došla istraživanja razvoja simultane dvojezičnosti u prirodnom kontekstu. Pokušat ćemo pokazati da subjektivno motiviran bilingvizam ima svoje opravdanje i da se ne radi ni o čemu umjetnom, već da dvojezični poticaj razvoja dječjeg govora, ako su osigurane povoljne okolnosti, može biti jednako prirodan i predstavljati način obogaćivanja djetetova jezičnog i općeg spoznajnog razvoja. Među ostalim bit će preispitane hipoteze o jedinstvenom jezičnom sustavu (ULS-unitary language system), o ranoj metajezičnoj svijesti, o pozitivnom i negativnom transferu između dvaju jezika i drugo.

U prikupljanju podataka radi se o longitudinalnom pristupu i metodi “studij slučaja” (case study / Fallstudie) koja omogućuje kvalitativnu analizu i deskripciju, za razliku od usmjerenosti na kvantitativne pokazatelje. Ova metoda se više temelji na individualnom opisu i analizi preduvjeta koji mogu dovesti do određenih rezultata, nego na kvantitativnoj obradi podataka koja se često uzima kao osnova za generalizaciju nalaza.

Strukturu rada sačinjavaju tri glavna dijela i uvod. U uvodu će biti izneseni osnovni podaci o razvoju istraživačke metode “case study” i o njezinim parametrima.

Dio A služi predstavljanju i razgraničavanju temeljnih pojmova kao što su: bilingvizam, multilingvizam te pitanja povezanosti bilingvizma i kognitivnih sposobnosti. Dio B donosi kratki prikaz najčešćih pristupa proučavanju bilingvizma u svijetu. Tu će se govoriti o bilingvizmu u kontekstu obitelji, društvene zajednice i jezične politike. Planirano je da dio C, temeljem razjašnjenih pojmova i odnosa u prethodna dva dijela, sadrži deskriptivni prikaz individualnog slučaja i analizu prikupljenih podataka. Podaci su iz prvobitnog dnevničkog oblika razvrstani u tablične prikaze kako bi ih se lakše moglo uspoređivati kod pojedinih problemskih područja: razvoj morfologije, razvoj sintakse, interferencije u jednom ili drugom jeziku. Kao uvod jezičnoj analizi prethodit će kratak prikaz obiteljskog okruženja, motivacije i odluke za dvojezični odgoj djeteta te opis praktičnih koraka i jezičnih izvora kojima se sadržajno i zvukovno obogaćuje jezični prostor u kojem dijete odrasta. Završne točke rada sadržavat će očekivanja i perspektive, zaključak te sažetke na njemačkom i engleskom jeziku.

Zagreb, 4. ožujka 2001.

MENTORICA VODITELJICA STUDIJA KANDIDATICA

Prof. dr. Zrinjka Dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Irena Horvatić Čajko

Glovacki-Bernardi

Ivana Žužul Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta

Ulica grada Chicaga 23 Sveučilišta u Zagrebu

10 000 Zagreb Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb

Sinopsi magistarskog rada "JEŽIĆEVA I FRANGEŠOVA Povijest hrvatske književnosti u obzoru novogA historizma"

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Grana: kroatistika

Uzimajući u obzir važnost kulturalnog i etičko-političkog obrata u okviru suvremene književne i kulturne teorije, radnjom se iščitava dio korpusa hrvatske književne historiografije iz perspektive novoga historizma.

U najširem smislu novi historizam ima izraženu svijest o tekstnom statusu različitih kulturalnih praksi (od povijesti i religije do društvenih igara i obiteljskih odnosa). Unatoč tomu on ukazuje da određeni povijesni konteksti ipak proizvode određene režime istine, a istovremeno propituje npr. književni status znanstvenih diskursa (povijest književnosti, povijest, pravo) kao i npr. ideologijske i političke učinke same književnosti. Pri interpretaciji posebna se pažnja posvećuje odnosu teksta i regulativne moći određenoga društvenog i povijesnog konteksta.

Interes rada, u širem smislu, usmjeren je na kritičko-teorijsku elaboraciju koncepata dviju povijesti hrvatske književnosti: Ježićeve Hrvatske književnosti od početaka do danas 1100. - 1941. i Frangešove Povijesti hrvatske književnosti. U užem smislu on obuhvaća analizu modela spomenutih povijesti s uporištem u novom historizmu.

To bi u prvome redu značilo da se spomenute povijesti književnosti čitaju kao označiteljske prakse koje posreduju, proizvode i razotkrivaju odnose moći unutar pripadajućeg im kulturnog, društvenog i ideološkog konteksta. Čitanjem narativnih i fikcionalnih elemenata preispitat će se pravo žanra na književnopovijesnu “istinitost”. Također, analizom dvaju modela povijesti književnosti utvrdit će se na koji način svjetonazor, predrasude, interesi, politički ili ideološki imperativi autora oblikuju historiografski diskurs te će se obrazložiti njegovi ideološki i politički učinci. Time su ukratko zacrtani ciljevi, uže područje bavljenja i metodologija rada.

Radnja bi obuhvaćala ove cjeline: uvod (metodologija novoga historizma); između povijesti i književnosti (pregled temeljnih filozofskopovijesnih i književnopovijesnih sustava, Ježićeva i Frangešova povijest književnosti u kontekstu hrvatske književnopovijesne prakse); Ježićeva povijest hrvatske književnosti kao povijest hrvatskoga naroda (kulturno-povijesni kontekst, metodološka koncepcija, naslijeđe pozitivističkoga modela, problem periodizacije i terminologije, narativizacija - priča o nacionalnom identitetu, hrvatski narod - glavni lik povijesti hrvatske književnosti, književnost i njezina funkcija u konstituiranju nacionalnog identiteta); Frangešova povijest književnosti - mitopoetizirana ideja o slobodi (kulturno-povijesni kontekst, metodološka koncepcija, nekonzistentnost načela periodizacije, “nadpersonalni entitet” - traganje za slobodom, identitet - zamišljani konstrukt povijesti književnosti, autorovi ideološki imperativi, ideološke posljedice elitističkoga modela povijesti književnosti).

Mentor: dr. sc. Cvjetko Milanja

Voditelj studija: dr. sc. Josip Silić

Student: Ivana Žužul

Fakultetsko vijeće

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Vladimira Rezo

Jarnovićeva 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

POETIKA MARE ŠVEL-GAMIRŠEK

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

Grana: kroatistika

Književnicu Maru Švel-Gamiršek spominju tek tri djela o povijesti hrvatske književnosti: Hrvatska književnost od početaka do danas (1100. - 1941.) Slavka Ježića, Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća Vlatka Pavletića i Povijest hrvatske književnosti: od Baščanske ploče do postmoderne Dubravka Jelčića. Kritička je literatura o njezinu književnom opusu oskudna, u svojim počecima ponajviše subjektivna, apologetska ili negatorska, kasnije perifrastička, a tek u novije vrijeme i znanstvena, problemska, pisana odgovarajućim metajezikom i s primjenom odgovarajuće metodologije. Stoga je cilj radnje dati književnopovijesnu i književnokritičku valorizaciju i opisati pripovjednu strukturu proznog opusa Mare Švel-Gamiršek, do sada nedostatno obrađene u svojoj cjelovitosti.

Nesretne okolnosti autoričina života u velikoj su mjeri ostavile traga na njezinu književnom opusu. Stoga se biografska metoda nametnula kao najbolja za prikaz determinacije književnog djela životopisom i njihova prožimanja te za opis kulturološke pozadine nastanka književnog djela Mare Švel.

Uvodni dio radnje objasnit će njezinu teorijsku i metodološku osnovicu, predočiti predmet i cilj radnje te pojasniti kulturno-povijesni kontekst stvaranja Mare Švel-Gamiršek i činjenice iz njezina života.

Središnji problem radnje jest pokušaj revizije autoričina statusa na vrijednosnoj ljestvici hrvatske književne produkcije. Prije ulaska u problem treba analizirati dosad objavljene kritike o književnim djelima Mare Švel-Gamiršek, razloge i vrijeme njihova pojavljivanja te opći metodološki tip kojim su koncipirane. Zatim će slijediti analiza cjelokupnog autoričina opusa, podijeljena rodovski, jer tako nalaže kronologija. Također će biti riječi o dosad nespominjanim radovima autorice Švel-Gamiršek: o njezinu radu u časopisima, pjesništvu i igrokazima, da bi se stvorila potpuna slika njezina stvaranja. Tek na osnovi potpune analize bit će moguće prosuditi mjesto i ulogu Mare Švel-Gamiršek u korpusu hrvatske književnosti.

U radnji će se koristiti relevantna literatura, i opća i pojedinačna, a sadržavat će i bibliografiju autorice Švel-Gamiršek.

Mentor Voditelj studija Kandidat

dr. sc. Dubravko Jelčić dr. sc. Josip Silić Vladimira Rezo

Tamara Ilić Olujić

Ul. grada Chicaga 23

10000 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest umjetnosti

Figuralna plastika romaničkog DOBA na Kvarneru

U dosadašnjoj je znanstvenoj literaturi romanička figuralna plastika Kvarnera obrađivana samo parcijalno i uglavnom deskriptivno. Budući da ne raspolažemo cjelovitim korpusom romaničke figuralne plastike na ovom području, cilj je mog magistralnog rada objedinjavanje i analiza ove izuzetno važne, ali razasute građe.

Uže je područje magistarskog rada razvitak romaničke figuralne plastike u razdoblju od 11. do početka 14. stoljeća na sjeveru jadranskog prostora, točnije kvarnerskih otoka, Krka, Cresa, Raba i zapadnog dijela Paga (Lun i Novalja).

Jedan je od temeljnih polazišnih ciljeva istraživanja da se razjasni ponovno pojavljivanje figure u skulpturi, te promjene u društvu i crkvi koje su pridonijele promjeni shvaćanja skulpture, odnosno njezine uloge na eksterijeru i u interijeru sakralne arhitekture. Izvan ovog konkretnog prostornog i vremenskog konteksta nije moguće niti razumijevanje samog razvitka figuralne plastike.

Rad je rezultat konkretnog terenskog prikupljanja građe. Polazeći od analize svakog pojedinog djela, pokušat ću ih uklopiti u organsku cjelinu, obzirom na kronološke odsječke rane, zrele i kasne romanike.

Magistarski rad Figuralna plastika romaničkog doba na Kvarneru strukturirat ću na sljedeći način:

U prvom ću poglavlju ukratko izložiti razloge koji su me motivirali za odabir i istraživanje ove teme. Navest ću i objasniti ciljeve koje ću pokušati doseći ovim radom i metode koje ću pritom koristiti. U drugom poglavlju osvrnut ću se na dosadašnja istraživanja kroz kratki pregled najvažnije literature koja se odnosi na proučavanu problematiku. U narednom ću dijelu pokušati odrediti prostorno-povijesni kontekst, okvir u kojem nastaje skulptura promatranog razdoblja.

Ključni su dijelovi radnje analitički i sintezni. Analiza se radi na temelju opsežnog kataloga koji prati rad, a provodi se po teritorijalnom principu – prateći skulpturu na prostorima triju biskupija (krčke, rapske i osorske).

Sintezni pak dio radnje strukturiram po kronološkim odsječcima na cijelom promatranom teritoriju. Iz takvog pristupa proizlaze relevantni podatci za praćenje razvoja stila razdoblja rane, zrele i kasne romanike. Ti će se rezultati onda komparirati s dosadašnjim saznanjima za susjedne teritorije Istre i sjeverne Dalmacije.

Svaka kataloška jedinica izrađena je po uvriježenim standardima, sadržavajući sljedeće elemente: naziv, lokalitet, smještaj, materijal, dimenzije, opis, stanje očuvanosti, datacija, literatura

U Zagrebu, 14. 02. 2001.

Mentor: Voditelj poslijediplomskog Kandidat:

studija:

Prof. dr. Miljenko Jurković Prof. dr. Igor Fisković Tamara Ilić Olujić

Tomislav Radonić

Sinopsis magistarskog rada

AGRARNI ODNOSI U POŽEŠKOJ ŽUPANIJI (1895.-1914.)

Velika europska agrarna kriza (1873. – 1895.) negativno se odrazila u svim dijelovima Habsburške monarhije. Na području Slavonije, tek potkraj 19. stoljeća, u poljoprivrednoj proizvodnji prepoznaje se povoljnija kretanja, u doba jačanja raznih oblasti kapitalističke ekonomike.

U Požeškoj županiji, jednoj od tri slavonske županije, od 1895. do Prvog svjetskog rata, pratit ćemo zbivanja u agrikulturi i stočarstvu, posebice na primjeru kutjevačkog vlastelinstva i obitelji Turković.

Potrebno je ukazati na ulogu kućnih zadruga s tendencijom njihovog raspada i “tajno” podijeljenih kućnih zadruga, preoblikovanih u nova individualna gazdinstva, kao i pojavu novih zadruga novog tipa.

Bitno je na primjeru Požeške županije istražiti ulogu banaka u kreditiranju seljaštva, te utvrditi pomake u razvoju agrara od 1895. do 1914. godine.

Stanje istraženosti:

Ovom su se temom bavili povjesničari, ne za područje Požeške županije, već u širem okviru privrednog položaja Slavonije u Habsburškoj monarhiji do 1918. godine.

Na primjeru istraživanja agrarnih odnosa u Požeškoj županiji u navedenom razdoblju dobit ćemo uvid u ekonomsko-socijalnu strukturu Požeške županije kao dijela Hrvatske. Izvorno arhivsko gradivo i literatura o ovoj temi za Požešku županiju nisu dovoljno obrađeni niti prezentirani.

Izvori:

1. Kotarska oblast Požega (1864. – 1941.); 1867./1941.

2. Kotarska oblast Slav. Brod (1854. – 1918.); 1857./1918.

3. Gradsko poglavarstvo Požega (1765. – 1941.); 1784./1920.

4. Gradsko poglavarstvo Slav. Brod (1881. – 1918.); 1881./1918.

5. Izvješće o stanju javne uprave u Županiji požeškoj 1895. – 1914.

6. Obiteljski fond Turković u Kutjevu (1698. – 1972.); 1698./1972.

7. Gospodarsko društvo kao zadruga Slav. Požega (1901. – 1936.)

8. Glasnik Županije požeške (1891. – 1919.)

Metoda

Metodom komparacije pokušat će se rekonstruirati struktura agrara u Požeškoj županiji na temelju popisa 1895. i 1910. godine, te utvrditi stanje agrikulture, ulogu seljačkih zadruga, kao i njihovu tendenciju propadanja ili rasta, te ulogu banaka u kreditiranju seljaštva.

Struktura rada:

1. Uvod

2. Struktura agrara u Požeškoj županiji na osnovi popisa 1895. i 1910. godine, s

podjelom na grupe veleposjednika, krupnih zemljoposjednika, veliki, srednji i sitni

seljački posjed, te zakupce, napoličare, sluge i nadničare.

3. Stanje agrikulture s osvrtom na način obrade zemljišta, vrste uzgoja, zemljišne

prinose i strukturu posjeda.Težište će biti na vinogradarstvu i stočarstvu.

4. Izvješća uprave Požeške županije o stanju agrara s posebnim težištem na izvješće o

stanju provedenih cestogradnja, vodograđevina, melioracija, komasacija, te o

određenim akcijama preko Kulturnog vijeća za unapređenje poljoprivrede pred Prvi

svjetski rat.

5. Akumulacija kapitala iz agrara. Pokušaj uključivanja veleposjednika u industrijski

razvoj u Požeškoj županiji. Preuzimanje i razvoj Kutjeva od obitelji Turković.

6. Djelovanje seljačkih zadruga i ukazivanje na tendenciju njihovog propadanja,

odnosno raspada ili rasta.

7. Odnosi banaka i seljaštva Požeške županije 1895. – 1914. Uloga Hrvatske

poljoprivredne banke i drugih banaka u kreditiranju seljaštva. Gospodarske

zaklade. Iseljavanje.

8. Zaključak. Pomaci u razvoju agrara od 1895. – 1914. godine.

U Požegi, 10. listopada 2001. godine

.

Postdiplomant: Mentor:

Tomislav Radonić, prof. dr. sc. Mira Kolar, red. prof.

Broj: 51

U Zagrebu, 28. veljače 2002.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ane Ravnić stečene na Universitŕ degli Studi di Trieste u Italiji

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Ana Ravnić, hrvatska državljanka, rođena je 1975. godine u Rijeci. U Opatiji je završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju. Nakon maturiranja najprije je upisala i uspješno završila prvu godinu studija Razredne nastave na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. 1995. godine upisala je studij stranih jezika (engleskog i njemačkog) na Facoltŕ di Lettere e Filosofia u Trstu te diplomirala u lipnju 2001. godine. Moliteljica je 28. siječnja 2002. Filozofskomu fakultetu uputila zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome.

.

Uvidom u ovjereni prijevod fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da je studij koji je moliteljica završila usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom diplomiranog anglista i diplomiranoga germanista Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi razlikovni ispit iz anglističkog kolegija Uvod u lingvistički studij engleskog jezika.

Moliteljici se može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da, uz već navedeni razlikovni ispit, položi i sljedeće ispite: Pedagogija, Psihologija odgoja i obrazovanja, Metodika nastave engleskog jezika, Metodika nastave njemačkog jezika.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Dragutin Horvat

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Zagreb, 6.03.2002

Na sjednici Vijeća Odsjeka za arheologiju imenovani smo u stručno povjerenstvo koje će ocijeniti može li se priznati potpuna istovrijednost diplome Nebojše Vidovića stečene na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, SR Jugoslavija. Pregledavši priloženu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeći

I Z V J E Š T A J

Nebojša Vidović, rođen 31. prosinca 1972. u Vukovaru, državljanin Republike Hrvatske. Osnovnu školu završio je u Vukovaru a srednju školu u Osijeku. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na grupi Arheologija 22.06.2001. godine i stekao stručni naziv Diplomirani arheolog.

Molitelj traži priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome s diplomom Diplomiranog arheologa u Republici Hrvatskoj.

Uvidom u ovjerenu presliku diplome, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija i presliku indeksa studija, usporedbom nastavnog plana i programa studija te uzevši u obzir uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se studij koji je molitelj završio djelomično razlikuje od studija arheologije, te predlažemo da se diploma Nebojše Vidovića prizna kao potpuno istovrijedna diplomi Diplomiranog arheologa pod uvjetom polaganja razlikovnog ispita iz predmeta Uvod u srednjovjekovnu nacionalnu arheologiju.

Prof. dr. sc. Aleksandar Durman

Prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač

Doc. dr. sc. Mirja Jarak

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za filozofiju/Odsjek za povijest umjetnosti

Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome Sabine Salomon stečene na Sveručilištu u Ljubljani.

Sabina Salomom, hrvatska državljanka koja je srednju školi završila u Rijeci stekla je na ljubljanskom sveučilištu diplomu profesora filozofije i povijesti umjetnosti.

Studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani potpuno je istovrijedan studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studije povijesti umjetnosti također je istovrijedan studiju na FF u Zagrebu.

Stoga predlažemo priznavanje potpune istovrijednosti diplome i titule profesora filozofije i povijesti umjetnosti.

dr.sc.Nadežda Čačinovič,red.prof

dr.sc.Zvonko Maković, docent

dr.sc.Sanja Cvetnić. docent

Zagreb,5.ožujka 2002

Filozofski fakultet

Odsjek za filozofiju/odsjek za komparativnu književnost

Izvještaj povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome profesora filozofije i diplomiranog komparativiste koju je Boris Njavro stekao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Boris Njavro osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, a također je diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Mostaru.

Iz priložene dokumentacije proizlazi da se Borisu Njavri može priznati potpuna istovrijednost diplome i naziv profesora filozofije i diplomiranog komparatiste književnosti.

dr.sc.Nadežda Čačinovič,red.prof.

dr.sc.Gordana Slabinac,red.prof.

dr.sc.Gordana Škorić, docent

U Zagrebu, 5.ožujka 2002

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske diplome

Ivice PETROVIĆA

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Ivice PETROVIĆA, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilištu u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, potvrdnica o diplomiranju, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, domovnica) utvrdili smo da je Ivica PETROVIĆ, rođen 15. lipnja 1977. godine u Zenici, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 9. listopada 2001. godine diplomirao studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Njemački jezik i književnost. o čemu mu je izdana i odgovarajuća potvrdnica s nadnevkom 12. listopada 2001.

Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je molitelj završio na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no smatramo da se diploma Ivice Petrovića može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti uz uvjet da molitelj položi ispite iz

1. Metodike nastave književnosti

2. Metodike nastave hrvatskog jezika

Zagreb, 25. 2. 2002.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske diplome

Irine BUDIMIR

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Irine BUDIMIR, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, indeks,domovnica) utvrdili smo da je Irina BUDIMIR Ć, rođena 23. rujna 1975. godine u Širokom Brijegu, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 9. srpnja 2001. godine diplomirala studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Njemački jezik i književnost. o čemu joj je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 7. prosinca 2001.

Provjerom popisa položenih ispita utvrdili smo da su studiji, što ih je moliteljica završila na rečenom fakultetu, opsegom i programom usporedivi sa odgovarajućim studijima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te smatramo da se diploma Irine BUDIMIR može priznati kao istovrijedna diplomi stečenoj na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz pripadajući stručni naziv profesor hrvatskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti, ali uz uvjet da moliteljica položi razlikovne ispite i to iz predmeta:

1. Metodika nastave hrvatskog jezika i

2. Metodika nastave hrvatske književnosti

Zagreb, 25. 2. 2002. dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

ODSJEK ZA KLASIČNU FILOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Dr. Olga Perić, izv. prof.

Dr. Darko Novaković, red. prof.

Dr. Mate Križman, red. prof.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Stanislav Josip Škunca podnio je zahtjev za priznavanje potpune istovrijednosti diplome doktorata iz kršćanske i klasične književnosti iz područja humanističkih znanosti stečenog na Papinskom Salezijanskom sveučilištu u Rimu. Pregledavši sve potrebne dokumente podnosimo sljedeće izvješće.

Nakon završene Klasične gimnazije u Pazinu S. J. Škunca diplomirao je na Teološkom fakultetu u Zagrebu (1965.), a zatim je na Fakultetu za kršćansku i klasičnu književnost Papinskog Salezijanskog sveučilišta u Rimu stekao akademski stupanj licencijata humanističkih znanosti (1968.) i doktora humanističkih znanosti (1974.).

Doktorski studij na Papinskom Salezijanskom sveučilištu uključuje slušanje i polaganje predmeta iz klasične filologije, kršćanske književnosti na grčkom i latinskom, srednjovjekovne i humanističke književnosti. Disertacija pod naslovom Aelius Lampridius Cerva – poeta Ragusinus (saec. XV), napisana je na latinskom jeziku i objavljena u Rimu 1971. godine (Edizioni Francescane, Romae 1971., str.204).

To je prva iscrpna monografija o pjesniku Iliji Crijeviću. Autor u uvodnom dijelu prikazuje sve njemu poznate rukopise i izvore za poznavanje života i djela Ilije Crijevića. Kroz šest poglavlja prikazana je kulturna i politička situacija u Dalmaciji i Dubrovniku u XV. st., tijek Crijevićeva školovanja u Dubrovniku, Ferrari i Rimu, njegov pjesnički (V. poglavlje) i prozni opus (VI. poglavlje). U dodatku donose se izvaci iz nekih proznih djela.

Ova disertacija metodologijom istraživanja i postignutim rezultatima u cijelosti odgovara uvjetima za stjecanje doktorata znanosti u našem Sveučilištu.

Stoga predlažemo da se Stanislavu Josipu Škunci diploma doktorata kršćanske i klasične književnosti - humanističkih znanosti stečena na Papinskom Salezijanskom sveučilištu u Rimu prizna kao potpuno istovrijedna sveučilišnoj diplomi akademskog stupnja doktora znanosti iz znanstvenog područja: humanističke znanosti, polje: znanost o književnosti, disciplina: klasična filologija.

U Zagrebu, 7. ožujka 2002.

Dr. Olga Perić, izv. prof.

Dr. Darko Novaković, red. prof.

Dr. Mate Križman, red. prof.

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 21. 2. 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije

stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja diplome Ružice Nenadić,

stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi

iz pedagogije u Republici Hrvatskoj

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Ružice Nenadić, stečene na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, konzultacija s Bogoslovnim fakultetom u Zagrebu, a u skladu s prethodnim odlukama ovog Povjerenstva u sličnim slučajevima, te uvažavajući Zakon o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, 57/96.), podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Pristupnica Ružice Nenadić, hrvatska državljanka, rođena je 20. travnja 1969. godine u Šujici (Tomislavgrad, BiH). Maturirala je 1988. godine na srednjoj medicinskoj školi u Splitu, s ocjenom odličan. Do 1955. godine radila je u KBC u Splitu. Te je godine na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu (Universita' Pontificia Salesiana) upisala četverogodišnji studij Pedagoških znanosti, sa specijalizacijom iz socijalne pedagogije, koji je diplomirala 28. studenog 2000. godine, s odličnim uspjehom. Po povratku u domovinu radi s ovisnicima u zajednici Susret.

Na osnovi uvida u nastavni plan studija koji je pristupnica završila povjerenstvo je utvrdilo da, iako pristupnica ima stupanj "licencijata", koji se u nas ponekad prevodi nazivom "magisterij", uvjeti tog studija ne odgovaraju uvjetima za stjecanje magisterija u Republici Hrvatskoj, kao i da taj studij nije završio izradom odgovarajuće magistarskog rada. Kako se studij koji je pristupnica završila velikim dijelom poklapa sa studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, povjerenstvo donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnici Ružici Nenadić prizna diploma "Licenza in Scienze dell'educazione cum specializzatione di Metodologia pedagogic" stečena na Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu kao potpuno istovjetna diplomi “profesor pedagogije” u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec

-------------------------------------

2. Prof. dr. Edita Šooš

--------------------------------------

3. Asist. Koraljka Posavec

-------------------------------------

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Odsjek za pedagogiju

Filozofski fakultet

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 22. 1. 2002.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije

stečenih u inozemstvu o mogućnosti priznavanja magisterija iz područja

Pedagogije i stručnog usavršavanja Božane Knežević, stečenog na School

of Education and Professional Development, University of East Anglia,

Engleska, kao istovjetnog magisteriju iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVELUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti priznavanja magisterija Božane Knežević, iz područja “Pedagogije i stručnog usavršavanja”, stečenog na School of Education and Professional Development, University of East Anglia, Engleska, kao istovjetnog magisteriju iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, te uvažavajući Zakon o

priznavanju istovjetnosti stranih svjedodžbi i diploma (NN,57/96.), podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Pristupnica Božana Knežević, rođena 24. lipnja 1951. godine u Vukovaru, hrvatska državljanka, diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studijske grupe “Engleski jezik i književnost” i “Talijanski jezik i književnost”. Od 1975. do 1993. god. radila je na Ekonomskoj školi “Ivan Domac” u Vinkovcima, od 1993. do 1999. na Hotelijerko-turističkoj školi u Opatiji, a od 1999. je predavač na Pomorskom fakultetu u Rijeci.

Tijekom rada koristila je stipendije British Council-a u Aberdenu, UK (1985.) i u Durhamu, UK (1995.), sudjelovala na većem broju tečajeva za nastavnike engleskog jezika u zemlji i inozemstvu, te na stručnim i znanstvenim konferencijama u inozemstvu na kojima je prezentirala svoje radove. Predsjednica je Hrvatsko udruženja profesora engleskog jezika u Rijeci, te član organizacionog odbora većeg broja konferencija tog udruženja.

Od 1998. do 2000. god. studirala je dvogodišnji poslijediplomski studij na School of Education and Professional Development, University of East Anglia, Norwick, Engleska, te 11. srpnja 2001. god. obranom magistarske radnje stekla akademski stupanj magistra znanosti (Master of Arts) iz područja”Pedagogije i stručnog usavršavanja”. Potom je na Sveučilištu u Klagenfurtu prijavila doktorski studij.

Uvidom u nastavni plan i program poslijediplomskog studija koji je pristupnica završila vidljivo je da se radi o međunarodno priznatom poslijediplomskom studiju organiziranom na modularnoj bazi, prvenstveno namijenjenom nastavnicima engleskog kao stranog jezika. Tijekom studija pristupnica je odabrala i slušala veći broj predavanja iz područja pedagogije i didaktike kao i metodike nastave stranog jezika. Studij je završila izradom i magistarske radnje.

^{Magistarska radnja pod nazivom “Self-concept/self-esteem – Academic perfomance – Teacher`s Role” obuhvaća 120 stranica teksta i sastoji se od Sažetka (str. 1-4), Uvoda (str. 5-8 ), 1. poglavlja (str. 8-33), 2. poglavlja (str. 34-51), 3. poglavlja (str. 52-75), Zaključka (str. 76-78), Priloga (str. 79-119) i Popisa literature (46 bibl. jed., str. 120-122).}

Cilj je istraživanja bio ispitati korelaciju između samopoimanja/ samopoštovanja i uspjeha u učenju grupe adolescenata, ukazati na ulogu nastavnika u odnosu na promjene u tim varijablama tijekom šest mjeseci, te ispitati korelaciju između stvarne i očekivane akademske uspješnosti (academic school concept). Da bi ostvarila taj cilj autorica je provela odgovarajuće istraživanje i prikazala ga u svojoj radnji. U 1. poglavlju najprije je teorijski obradila fenomene koje je u radnji proučavala (samopoimanje, samopoštovanje, itd. ). Potom je (u 2. poglavlju) dala detaljan pregled metodologije istraživanja, a u 3. poglavlju prikazala rezultate i njihovu statističku obradu, te dobivene rezultate interpretirala. Na kraju je na odgovarajući način izvela zaključke s obzirom na cilj istraživanja i postavljene hipoteze.

Na osnovu uvida u svu (bogatu) priloženu dokumentaciju povjerenstvo konstatira da je pristupnica završila poslijediplomski studij koji se tek djelomično poklapa s takvim studijem na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Naime, pristupnica tijekom studija nije stekla temeljno obrazovanje iz područja na kome želi steći naziv magistra znanosti. No, kako se u duhu Bolonjske deklaracije i zagrebačko Sveučilište opredijelilo za lakše povezivanje studija pod različitim uvjetima, te kako se iz magistarske radnje koju je pristupnica izradila vidi se da je detaljno upoznala jedno posebno područje pedagogije te na tom području odgovarajućom metodologijom provela istraživanje, i prikazala dobivene rezultate, povjerenstvo donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnici Božani Knežević prizna poslijediplomski studij na School of Education and Professional Development, University of East Anglia, Norwick, Engleska, te završen obranom magistarske radnje pod nazivom “Self-concept/self-esteem – Academic performance – Teacher`s Role” kao istovjetan poslijediplomskom studiju iz područja pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te da joj se prizna akademski stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, polje pedagogija, uz uvjet da prije toga položi diferencijalni ispit iz kolegija: Povijest pedagogije i Opća pedagogija.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1. Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec

-------------------------------------

2. Prof. dr. Edita Šooš

--------------------------------------

3. Asist. Koraljka Posavec

-------------------------------------

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ROMANISTIKU

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune

istovrijednosti fakultetske diplome Elene Pršurić,

stečene na Sveučilištu u Londonu

Povjerenstvo izabrano u postupku priznavanja diplome koju je Elena Pršurić iz Poreča stekla u inozemstvu, na temelju priloženih dokumenata donosi sljedeći

PRIJEDLOG

Moliteljica Elena Pršurić, po narodnosti Hrvatica, godine 1992. završila je srednje obrazovanje u Poreču (Centar usmjerenog obrazovanja "Mate Balota").

U Londonu, Velika Britanija, na University of London - Queen Mary and Westfield College, završila je (rujan 1996. - lipanj 2000.) četverogodišnji studij hispanistike, te je 12.7.2000. postigla akademski naslov Bachelor of Arts (Field of Study: Hispanic Studies).

S obzirom na nastavni plan i program te trajanje završenoga studija, Povjerenstvo zaključuje da se može priznati potpuna istovrijednost stečene sveučilišne diplome. Stoga Povjerenstvo predlaže da se akademski stupanj Bachelor of Arts (Field of Study: Hispanic Studies, koju je moliteljica Elena Pršurić postigla na University of London _ Queen Mary and Westfield College, prizna kao potpuno istovrijedan sveučilišnoj diplomi "Diplomirani hispanist" u Republici Hrvatskoj.

Dr.sc. Karlo Budor, red.prof.

Dr.sc. Mirjana Polić Bobić, red.prof.

Gordana Matić, asistent

Dr.sc. Mirjana Polić Bobić, red.prof.

Dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof.

Dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv.prof.

Dopuna izvještaja o priznavanju potpune istovrijednosti diplome Morene Milevoj

Morena Milevoj iz Pule, podnijela je 8. studenog 2000. godine po prvi puta zahtjev za priznavanje diplome "Dottore in Lingue e letteratura straniere" izdane 4. veljače 2000. na Università Degli Studi u Trstu, Republika Italija, kao potpuno istovrijedne diplomi "Profesora španjolskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti" Filozofskog fakulteta u

Na temelju predočene dokumentacije utvrdili smo da je Morena Milevoj upisala i završila četverogodišnji studij smjer jezično – glotodidaktički, španjolski jezik i književnost, položivši 7. srpnja 1999. s ocjenom 107/110. Uz kolegije španjolskog jezika i književnosti Morena Milevoj odslušala je i položila kolegije engleskog jezika i književnosti. Stručno povjerenstvo usporedilo je program studija hispanistike i anglistike s programom studija koji se izvodi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te je utvrdilo da u programu hispanistike nema bitnih razlika dok se programa anglistike nastavnog smjera znatno razlikuje jer ne sadrži ispit iz Metodike nastave engleskog jezika. Imajući u vidu zahtjev moliteljice kojim traži priznavanje diplome kao potpuno istovrijedne diplomi nastavnog zvanja "Profesor španjolskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti" priznavanje je uvjetovano polaganjem dopunskog ispita iz Metodike nastave engleskog jezika o čemu je Fakultetsko vijeće, na sjednici održanoj 16. srpnja 2001. donijelo odluku broj: 04-6-73-2000..

Morena Milevoj dostavila je 15. veljače 2002. Fakultetu novi zahtjev kojim odustaje od zahtjeva za priznavanje diplome "Dottore in Lingue e letteratura straniere" kao potpuno istovrijedne nastavnom zvanju "Profesora španjolskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti" i moli priznavanje rečene diplome kao potpuno istovrijedne zvanju nenastavnog smjera "Diplomirani hispanist i anglist" Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo predlaže da se zahtjevu Morene Milevoj može udovoljiti te se diploma "Dottore in Lingue e letteratura straniere" može priznati kao potpuno istovrijedna diplomi "Diplomirani hispanist i Diplomirani anglist" Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dr.sc. Mirjana Polić Bobić, red.prof.

Dr.sc. Damir Kalogjera, red.prof.

Dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv.prof.

Zagreb, 22. veljače 2002.

Zagreb, 4. ožujka 2002.

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

PREDMET: Prijedlog za izbor prof. dr. Mirjane Vilke u počasno zvanje profesor emeritus

Odsjek za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 22. ožujka 2001. donio je odluku da se prof. dr. Mirjana Vilke predloži za izbor u počasno zvanje profesora emeritusa.

Životopis i bibliografija Mirjane Vilke svjedoče o njezinim iznimnim i mnogobrojnim zaslugama u unapređivanju teorije i prakse nastave stranih jezika, a posebno engleskoga.

OPIS POSEBNIH ZASLUGA

I POSTIGNUĆA U UNAPREĐENJU STRUKE:

Mirjana Vilke je tijekom svoga plodnog nastavnog, znanstvenog i stručnog rada struku kojom se bavi (primijenjena lingvistika, glotodidaktika) unaprijedila na nekoliko razina i to:

- istraživanjima koja je provela omogućila je znanstveno utemeljen uvid u različite aspekte procesa usvajanja materinskoga i stranoga jezika, posebice u ranoj školskoj dobi

- značajno je pridonijela definiranju glotodidaktike kao samostalne znanstvene discipline i oblikovanju metodologije znanstvenoga istraživanja u području proučavanja procesa usvajanja stranoga jezika

- utemeljila je Katedru za metodiku nastave engleskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

- osmislila je i razradila koncepciju kolegija metodika nastave engleskoga jezika i time metodiku pouke jezika postavila na višu razinu, i to ne samo na Odsjeku za anglistiku nego i na ostalim neofilološkim grupama na hrvatskim sveučilištima

- postavila je principe suvremenog pristupa nastavi stranih jezika pod akronimom CCCL (= kognitivni, konstrastivni, komunikacijski pristup u kojem je učenje, a ne pouka u prvom planu); te je principe oprimjerila u nizu svojih udžbenika engleskog jezika

- na temelju svojih istraživanja došla je do spoznaje o optimalnoj dobi za početak učenja stranih jezika koja bi u našoj socio-kulturnoj situaciji korespondirala s početkom obaveznog školovanja; s tom idejom nastoji upoznati javnost, a posebno obrazovne vlasti, kroz niz članaka u stručnim časopisima, dnevnom tisku, radio i TV emisijama

- osmislila je i utemeljila poslijediplomski studij metodike nastave stranih jezika, zahvaljujući kojem se značajno podigla stručna i znanstvena razina istraživanja procesa učenja stranoga jezika u Hrvatskoj. U znanstveno-istraživačkim projektima o pojedinim aspektima nastave engleskog jezika koji su se provodili u sklopu izrade magistarskih radova sudjelovali su magistrandi i doktorandi iz Osijeka, Pule, Rijeke, Splita i sveučilišnih centara susjednih zemalja (Ljubljane, Maribora, Sarajeva, Nikšića).

- kao vrhunski stručnjak i znanstvenik u području glotodidaktike bitno je pridonijela unapređenju nastavne prakse, posebice kao glavna urednica časopisa Strani jezici i urednica nekoliko stručno-znanstvenih publikacija o usvajanju stranoga jezika u ranoj školskoj dobi

- značajno je pridonijela podizanju razine obrazovanosti nastavnika stranih jezika kao utemeljiteljica, predsjednica, voditeljica i aktivni član više stručnih društava (Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku i Sekcija za glotodidaktiku, Hrvatsko udruženje za anglističke studije, Hrvatsko filološko društvo i Sekcija za strane jezike, Hrvatsko udruženje profesora engleskoga jezika); utemeljila je i bila prva predsjednica Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku

- imajući u vidu važnost kvalitete i kontinuiteta u znanstvenoj, istraživačkoj i nastavnoj djelatnosti u visokom školstvu pridonijela je formiranju niza mladih i perspektivnih stručnjaka na koje je prenijela svoj entuzijazam za istraživanje jezičnih fenomena i samoprijegoran rad.

- profesori i predavači metodike nastave stranih jezika na svim hrvatskim sveučilištima magistrirali/doktorirali su pod mentorstvom Mirjane Vilke: prof. dr. Elvira Petrović – Pedagoški fakultet u Osijeku, doc. dr. Sanja Čurković-Kalebić – Filozofski fakultet u Zadru, mr. sc. Ana Mamić – Pedagoški fakultet u Puli, mr. sc. Renata Šamo – Pedagoški fakultet u Puli

- ono što se pokazalo dobrim u nastavi stranih jezika u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u velikoj je mjeri zasluga Mirjane Vilke, njezinoga znanja, pogleda, kreativnosti, inventivnosti i entuzijazma.

II POSTIGNUĆA U MEĐUNARODNOM PROMOVIRANJU HRVATSKE ZNANOSTI

- od 70-ih godina bavi se istraživanjima nastave stranih jezika, posebice istraživanjima kontrastivnih aspekata procesa učenja, i učenja engleskog jezika u ranoj školskoj dobi. Ta istraživanja bila su među prvim istraživanjima te vrste u svijetu.

- zaslugom Mirjane Vilke, idejne začetnice, voditeljice i glavne istraživačice u projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranoga jezika u ranoj školskoj dobi (Projekt 6-03-180) hrvatska su se istraživanja u tom području uključila u mrežu međunarodnih projekata Vijeća Europe u Strassbourgu pod nazivom Teaching Foreign Languages for European Citizenship

- pristupi učenju stranih jezika u ranoj školskoj dobi koje je Mirjana Vilke razradila i pogledi na ovaj fenomen koji su rezultat hrvatskih istraživanja pod njezinim vodstvom poznati su u svijetu kao zagrebačka škola ranoga učenja. Danas u svijetu gotovo i ne postoji značajnija publikacija ili znanstveni skup o ranom učenju na kojem se ne bi spomenulo ime Mirjane Vilke i istraživanja u Hrvatskoj

- Mirjana Vilke imenovana je ekspertom UNESCO-a za istraživanje usvajanja drugoga jezika u ranoj školskoj dobi

- znanstveni radovi Mirjane Vilke referirani su u mnogim međunarodnim primarnim i sekundarnim publikacijama te indeksima citiranosti (npr. Social Science Citation Index)

- kao vodeći stručnjak za rano učenje stranoga jezika Mirjana je Vilke koautorica knjige Teaching Foreign Languages to the Very Young u izdanju Pergamon Press-a; izdavač je Mirjani Vilke ponudio da u pisanju ove značajne knjige sudjeluje kao član tima svjetskih eksperata za rano usvajanje drugoga jezika; knjiga je, osim na engleskom jeziku, izašla i na njemačkome i talijanskom jeziku, a doživjela je nekoliko izdanja

- knjiga Mirjane Vilke Vaše dijete i jezik (Školska knjiga, 1991.) prevedena je na slovenski jezik i objavljena i u Sloveniji (Otrok in jaziki, Senjska knjiga, Ljubljana, 1995.)

- Mirjana Vilke je, kao cijenjeni stručnjak, bila gost predavač na više svjetskih sveučilišta (npr. sveučilišta u Kopenhagenu, Trondheimu, Tromsou, Ljubljani i dr.), gdje je svjetsku javnost upoznala s istraživanjima u Hrvatskoj

- osim aktivnog sudjelovanja na mnogim međunarodnim skupovima Mirjana Vilke organizirala je i nekoliko važnih međunarodnih skupova u Hrvatskoj, od kojih posebno ističemo međunarodnu radionicu Second Language Acquisition u Dubrovniku 1986. i 1988. godine i međunarodnu radionicu Vijeća Europe o ranom učenju u Zagrebu i Stubičkim toplicama 1994. godine. Zahvaljujući ugledu Mirjane Vilke u dubrovačkoj radionici sudjelovala su najveća imena svjetske znanosti iz područja usvajanja drugoga jezika (npr. Michael Long, Jacklyn Schachter, Patsy Lightbown, Gabi Kasper i dr.), dok je radionica iz 1994. godine po svojoj kvaliteti i uspjehu zabilježena u medijima nekoliko zemalja Europe (npr. Austrija, Portugal, Francuska, Škotska).

III HUMANISTIČKI ASPEKTI

Za razliku od mnogih sustručnjaka, rad Mirjane Vilke nije bio kabinetske prirode nego se razvijao s potrebama društva i situacijom u nastavi stranih jezika.

Malo je ljudi koji u tako važnom poslu kakav je obavljala Mirjana Vilke mogu s visoke akademske razine uvijek iznova imati sluha i za društveni trenutak u kojem žive. Kao javni djelatnik u nastavi i znanosti Mirjana Vilke oduvijek je prednjačila u promicanju pravih humanističkih vrednota.

IV AKTIVNOSTI U STRUCI NAKON UMIROVLJENJA

Nakon odlaska u mirovinu u listopadu 2000. godine Mirjana Vilke ostala je iznimno aktivna u struci:

Nastavna djelatnost

- kao vanjska suradnica održava nastavu iz kolegija metodika nastave engleskog jezika na Odsjeku za anglistiku: 4 sata seminara tjedno, povremena predavanja i vježbe prema potrebama nastave u ak. god. 2000/2001. i 2001/2002.

- na poslijediplomskom studiju glotodidaktike održala 12 sati nastave (predavanja/ seminari) tijekom 2000/2001. i mentorica je trima studentima pri izradi magistarskoga rada

- na molbu dekana Pedagoškog fakulteta u Bihaću održala tečaj metodike od 60 sati

(predavanja/seminari) i ispite u ljetnom semestru 2000/2001, a tu istu obavezu preuzela je i u 2001/2002. gidini.

Članstvo u povjerenstvima

- kao predsjednica Državnog povjerenstva za stručne ispite za nastavnike engleskog

jezika u osnovnim i srednjim školama vodila ispite za 100 kandidata (prisustvovala

nastavnom satu, pročitala i ocijenila pismeni rad kandidata i usmeno ga ispitala)

- imenovana članom Nacionalnog odbora za godinu jezika pri Ministarstvu prosvjete

i športa RH

- kao predsjednica, član ili mentorica studentima poslijediplomskog studija bila članom

povjerenstva za obranu magistarskog rada (u siječnju 2001. mentorica-član povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskoga rada Renate Šamo, u ožujku 2001. predsjednica povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskoga rada Glorije Vickov, u svibnju 2001. mentorica-član povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskoga rada Marte Medved Krajnović).

Aktivno sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima

- kao pozvani predavač na konferenciji povodom Dana jezika, u organizaciji Ministarstva za europske integracije, 22. 03. 2001. u Rovinju održala referat Teaching foreign languages at an early school age - a social, economic and cultural imperative.

- na savjetovanju Susret teorije i prakse, održanom 29.03. 2001. u Zagrebu povodom godine jezika održala referat Promijenjena funkcija znanstvenih istraživanja u nastavi stranih jezika

- na seminaru za nastavnike osnovnih škola 17. 4. 2001. u Topuskom održala predavanje Uloga gramatike u nastavi engleskog jezika u osnovnoj školi

- na godišnjoj konferenciji Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku u Opatiji 18.05. 2001. održala jedan od uvodnih referata Bila tako jednom jedna konferencija psiholingvistike…

Recenzije

- za Ministarstvo znanosti: 2 znanstvena projekta

- za Sveučilište u Splitu: 1 sveučilišni priručnik

- za Školsku knjigu, Profil, Longman i Oxford University Press (5 udžbenika).

Objavljeni radovi

- Uh ta engleska gramatika! priručnik engleske gramatike za učenike 4, 5, i 6,

razreda o.š. Naklada Ljevak, listopad 2001, 102 str.

- Should we teach children grammar?, prosinac 2001, u Children and Foreign Languages III, (ur. Y. Vrhovac) – monografija projekta Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika u osnovnoj školi, University of Zagreb/Faculty of Philosophy.

- Eight years after: Wishful thinking vs the facts of life u koautorstvu s J. Mihaljević

Djigunović u Research into teaching young learners, ( ur. J. Moon, M. Nikolov)

Univ. press Pecs, 2000, str. 67 – 87

- Metodika nastave engleskog jezika – svjetski izazovi i hrvatski dometi, Metodika, 1, 2000, u koautorstvu s J. Mihaljević Djigunović, str. 143 – 154.

U pripremi:

- Saga o engleskom jeziku (radni naslov), priručnik o engleskom jeziku i gramatici

-Babilonskoj kuli usprkos, udžbenik o povijesti i sadašnjoj situaciji u nastavi stranih jezika, temelji se na znanstvenim otkrićima i dosadašnjem iskustvu

Suradnja u znanstvenim projektima

- aktivni član projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Proces učenja i usvajanja stranih jezika u mlađoj školskoj dobi /osnovnoj školi.

- od 2001. član projekta Komunikacijska kompetencija u višejezičnoj sredini (programa TEMPUS): u lipnju i rujnu 2001. sudjelovala u radu tog Projekta na sastancima u Dubrovniku (po 4 dana, u Medjunarodnom središtu hrvatskih sveučilišta); u studenom i prosincu 2001. u Novom Zelandu provela ankete među tamošnjim učenicima osnovne škole (kao kontrolnim grupama) za potrebe tog projekta

- aktivni član projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Engleski jezik u Hrvatskoj; sudjelovala u koncipiranju projekta

Ostale aktivnosti

- 21. 10. 2001. sudjelovala u TV emisiji Trenutak spoznaje (Interview)

- 7. 11. 2001. sudjelovala u radu panela organiziranog u Europskom domu u Zagrebu na temu ranog učenja stranih jezika

- 8. 11. 2001. interview za Hrvatski radio (I program) o knjizi Vaše dijete i jezik

- listopad 2001. obavljala konsultacije, kolokvije i ispite za poslijediplomski studij glotodidaktike

- 6. 11 2001. u Školskim novinama objavila članak Učenje stranih jezika u ranoj školskoj dobi – društvena, ekonomska i kulturna nužnost (str. 6)

Na temelju svega navedenoga Odsjek za anglistiku smatra da prof. dr. Mirjana Vilke više nego udovoljava svim uvjetima da se predloži za dodjelu počasnoga zvanja profesor emeritus.

Zamjenica pročelnice:

prof. dr. Dora Maček

Predstojnica Katedre za metodiku:

prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Ž I V O T O P I S

Prof. dr. sc. Mirjana Vilke bila je do jeseni 2000. godine redoviti profesor na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i, od njenog osnutka, predstojnica Katedre za metodiku nastave engleskoga jezika pri tom odsjeku.

Rođena je 1931. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1954. godine diplomirala engleski jezik i književnost i jugoslavenske jezike i književnosti, 1970. godine magistrirala, a 1975. godine doktorirala. Radila je kao nastavnik i predavač na školama i Strojarskom fakultetu u Rijeci, a 1968. izabrana je za predavača metodike nastave engleskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu 1973. godine unaprijeđena u višeg predavača, 1975. godine u docenta, 1980. godine u izvanrednog profesora, a 1985. u redovitog profesora. 1996. je godine izabrana u stalno zvanje redovitog profesora. Kao autor ili koautor objavila je 9 knjiga (od kojih je jedna prevedena na slovenski, a jedna, u izdanju Pergamon Pressa, izdana je na engleskome te prevedena na njemački i talijanski jezik i dožvjela je nekoliko izdanja) te sedamdesetak znanstvenih i stručnih članaka.

Tijekom svoje plodne karijere u više se navrata usavršavala u inozemstvu: Nottingham University (1955-1956), University College London (1956), University of Oxford (1969). Aktivno je sudjelovala na mnogobrojnim kongresima, seminarima, radionicama i konferencijama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Ugledni je član mnogih hrvatskih i međunarodnih stručnih društava (Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, Hrvatsko društvo za anglističke studije, Hrvatsko udruženje profesora engleskoga jezika, International Association of Teachers of English as a Foreign Language, Association International de Linguistiques Appliquée, European Society for the Study of English).

Mirjana Vilke utemeljiteljica je poslijediplomskoga studija metodike nastave stranih jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a deset godina bila je i njegova voditeljica. Od 1991. do 1996. glavni bila je istraživač na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske "Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranih jezika u ranoj školskoj dobi".

Osim redovitih predavačkih poslova Mirjana Vilke bila je i vrlo uspješna pročelnica Odsjeka za anglistiku, mentor mnogim magistrandima i doktorandima, predsjednica i član mnogobrojnih stručnih povjerenstava Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, Ministarstva prosvjete i športa, Ministarstva znanosti i tehnologije te stručni savjetnik za nastavu stranih jezika mnogim institucijama (npr. Pedagoškom fakultetu u Zagrebu, Pedagoške fakultete u Ljubljani itd.).

1997. godine dobila je Povelju Hrvatske zajednice narodnih i otvorenih sveučilišta za razvitak i promicanje izobrazbe odraslih, kulture, andragoške teorije i prakse, a 1999. godine Državnu Nagradu Ivan Filipović za promicanje pedagoške teorije i prakse.

Nakon reizbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora Mirjana Vilke aktivno sudjeluje na znanstvenim i stručnim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu i objavljuje znanstvene i stručne radove. Nakon odlaska u mirovinu u jesen 2000. godine ostaje i dalje iznimno aktivna: predaje kao vanjski suradnik na Odsjeku za anglistiku, nositeljica je nekoliko kolegija na poslijedplomskome studiju glotodidaktike, mentorica postdiplomandima pri izradi seminarskih i magistarskih radova, suradnica Sveučilišta u Bihaću, članica je uredništva časopisa Metodika, recenzentica je nastavnih materijala za renomirane izdavače (npr. Longman, Oxford University Press), autorica nastavnih materijala i znanstvenih knjiga, predsjednica povjerenstva za polaganje stručnih ispita.

B I B L I O G R A F I J A

Prof. dr. Mirjana Vilke

KNJIGE:

1. STUDENTS OF ENGINEERING IN ENGLAND, Udžbenik engleskog jezika za studente strojarstva, Sveučilište u Zagrebu, 1966. godina, 81 str.

2. Brujić-Vilke, IZ TEORIJE I PRAKSE NASTAVE STRANIH JEZIKA, Skripta iz metodike stranih jezika, Sveučilište u Zagrebu, 1970. godina, 173 str.

3. UVOD U GLOTODIDAKTIKU, "Školska knjiga", Zagreb, 1977. godina, 194 str.

4. RAZGOVORI O ENGLESKOM JEZIKU, Priručnik za samostalno učenje engleskog jezika u IV, V. i VI. razredu osnovne škole, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1984. godina, 85 str.

5. Vilke-Mihaljević-Doolan, WAYS TO ENGLISH 1, Udžbenik engleskog jezika za I razred srednje škole, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1985. gidina, 134 str.

6. Vilke-Mihaljević-Doolan, WAYS TO ENGLISH 1, Radni priručnik za učenike engleskog jezika, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1985. godina, 127 str.

7. Vilke-Mihaljević, WAYS TO ENGLISH 2, Udžbenik engleskog jezika za II razred srednje škole, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1986. godine, 128 str.

8. Vilke-Mihaljević, WAYS TO ENGLISH 2, Radni priručnik za učenike engleskog jezika, "Školska knjiga", Zagreb, I izd. 1986. godine, 100 str.

9. VAŠE DIJETE I JEZIK - MATERINJI, DRUGI I STRANI, "Školska knjiga", Zagreb, 1991. godina, 200 str.

10. UH, TA ENGLESKA GRAMATIKA, Priručnik za učenike IV, V i VI razreda osnovne škole, Naklada Ljevak, Zagreb 2000.

ZNANSTVENI RADOVI:

1. "English Element in SC Technical Terminology", SRAZ XVII, 1972, 709-726, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 17 str.

2. "On Compiling Pedagogical Materials" u STUDIES VI, R. Filipović, ur., Zagreb, 1975, 63-77, citirano u Linguistic & Language Behavior Abstracts, 14 str.

3. "Implications of the Age Factor on the Process of Acquisition of an L2", SRAZ XXI, Zagreb, 1976, 87-104, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 17 str.

4. "The Age Factor in the Acquisition of Foreign Languages", Rassegna Italiana di Linguistica Applicata, 1976, 179-190, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 11 str.

5. "Teorijska osnova suvremenog pristupa nastavi stranih jezika", Strani jezici 1-2, Zagreb, 1976, 54-61, 7 str.

6. "A Further Inquiry into the Process of Acquisition of a Second Language at an Early Age", AILA, Fifth International Congress of Applied Linguistics, 1978, (Association Paper), USA, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 10 str.

7. "English as a Foreign Language at the Age of Eight", SRAZ XXIV, Zagreb, 1979, 297-336, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 39 str.

8. "Metodologija znanstvenog istraživanja u nastavi stranih jezika", Godišnjak Saveza jugoslavenskih društava za primijenjenu lingvistiku, Beograd, 1979, 39-49, 10 str.

9. "Why Start Early?" poglavlje u knjizi TEACHING FOREIGN LANGUAGES TO THE VERY YOUNG, Pergamon Press, I izd. 1979, II izd. 1982, 13-28, knjiga prevedena na njemački i talijanski.

Članak referiran u nekoliko publikacija, među ostalim, u Wilga M. Rivers, TEACHING FOREIGN LANGUAGE SKILLS, The University of Chicago Press, 1981, str. 448, i Lars Holmstrand, English in the Elementary School, Uppsala Studies in Education, 1982

10. "Teaching Modal Verbs in SC Speaking Area" in NEW STUDIES I, ur R. Filipović, YSCECP, Zagreb, 1982, 111-156, 45 str.

11. "Linguistic and Conceptual Transfer from L1 to L2 in Children", Rassegna Italiana di Linguistica Applicata, 1983, 185-294, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 10 str.

12. "Pedagogical Materials on Adjectives" u NEW STUDIES II, ur. R. Filipović, YSCECP, Zagreb, 1983, 219-284, 65 str.

13. "Lingvistička utemeljenost metodike stranih jezika" u SUVREMENA METODIKA 2/3, "Školska knjiga", Zagreb, 1985, 129-132, 3 str.

14. "Teaching Relativization to Serbo-Croatian Speaking Students of English" u CHAPTERS IN SERBO-CROATIAN CONTRASTIVE GRAMMAR, ur. R. Filipović, Zagreb, 1985, 534-562, 28 str.

15. "Pedagogical Implications of Contrastive Analysis in the YSCECP" u CHAPTERS IN SERBO-CROATIAN CONTRASTIVE GRAMMAR, ur. R. Filipović, Zagreb, 1985, 529-533, 4 str.

16. "Cognitive and Contrastive Learning of English", Proceedings of the Third Conference of University Teachers of English, Krakov, 1986, 95-103, 8 str.

17. "Some Psychological Aspects of Early Second Language Acquisition", Journal of Multilingual and Multicultural Development, 1988, 115-128, citirano u Linguistics & Language Behavior Abstracts, 13 str.

18. "Istraživanja u nastavi stranih jezika", Zbornik radova Društva za primijenjenu lingvistiku Hrvatske, Zagreb, 1988, 19-27, 8 str.

19. "Bilingvizam kod djece", Strani jezici 3, Zagreb, 1991, 338-347, 9 str.

20. "A contemporary view on the compromise system of SC learners of English" u LANGUAGES IN CONTACT AND CONTRAST - Essays in Contact Linguistics, ur. Ivir, Kalogjera, Mouton de Gruyter, Berlin, New York, 1991, 483-492, 10 str.

21. "Early Foreign Language Teaching in Croatian Primary Schools" u CHILDREN AND FOREIGN LANGUAGES, University of Zagreb, ur. Vilke, Vrhovac, Zagreb, 1993, 10-27, 17 str, referirano u Annual Review of Research, Cambridge University Press 1994

22. "Children and Foreign Languages in Croatian Primary Schools - four years of a project" u CHILDREN AND FOREIGN LANGUAGES II, University of Zagreb, 1995, 1-16, 15 str.

23. "Stare metode u svjetlu novih teorija", Zbornik Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku 'Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije', Zagreb, 1995, 75-84, 9 str.

24. “Research into the process of learning and acquiring English as a foreign language at the Department of English, Zagreb University”, 1997, SRAZ, Vol. XLII, 399-411.

25. “The Faces of Janus in English Language Learning as Culture Learning”, Cross-Cultural Challanges, 1998, The British Council and University of Zagreb, 359-370.

26. “Introducing English into Croatian Primary Schools” u Language Policy and Language Education in Emerging Nations , 1998, Ablex Publishing Corporation, London, 87-92.

27. “Research study on children’s story-telling”, Psycholinguistics on the Threshold of the Year 2000, Faculdade de Letras da Universidade do Porto, Porto, 1999, 453-461.

28. “Komunikacijske strategije – sredstvo ili cilj učenja stranoga jezika?”, Zbornik radova HDPL-a, u tisku.

29. “Eight Years After: Wishful Thinking vs Facts of Life”, Research into Teaching English to Young Learners. International Perspectives. Ur.: Moon, J & Nikolov, M. Pecs: University Press PECS.ISBN NO 963 641 568 4, 2000, 67-86.

VISOKO STRUČNI RADOVI:

1. "Teaching Problems in Presenting Relative Pronouns" u IDS, Trends in Kontrastiver Linguistic L, ur. H. Raabe, 1974, 215-228, 13 str.

2. "Engleski kontrastivni projekt i nastava engleskog jezika", Strani jezici, Zagreb, 1974, 3-12, 10 str.

3. "Teaching the Imperative in SC Speaking Areas" u PEDAGOGICAL MATERIALS II, ur. R. Filipović, YSCECP, Zagreb, 1974, 83-91, citirano u Linguistics and Language Behavior Abstracts, 9 str.

4. "Teaching Modal Verbs to SC Learners of English" u PEDAGOGICAL MATERIALS II, YSCECP, ur. R. Filipović, Zagreb, 1974, 49-70, citirano u Linguistics and Language Behavior Abstracts, 21 str

5. "Teaching the Present Perfect Tense in the SC Speaking Area" u PEDAGOGICAL MATERIALS II, YSCECP, ur. R. Filipović, Zagreb, 1974, 71-82, citirano u Linguistics and Language Behavior Abstracts, 22 str

6. "O suvremenom pristupu nastavi stranih jezika", Pogledi i iskustva 8, 1975/76, 2-6, 4 str.

7. "Strani jezici i trenutak sadašnjosti", Strani jezici 4, Zagreb, 1976, 244-249, 5 str.

8. "Individualizacija i odgojnost", Strani jezici 3-4, Zagreb, 1978, 148-151, 3 str.

9. "Strani jezik u ranoj školskoj dobi - da ili ne?", Obrazovanje i rad, Zagreb, 1982, 24-32, 8 str.

10. "Vokabular u suvremenoj nastavi stranih jezika" u Priručnik za nastavnike stranih jezika, Pedagoški zavod Vojvodine, Novi Sad, 1982, 43-49, 6 str.

11. "Psiholingvistika i sociolingvistika i mlađi učenici stranih jezika" u Jezičnite kontakti vo jogoslavenskata zaednica, Skopje 1984, 51-59, 8 str.

12. "Struje i tendencije u suvremenoj nastavi stranih jezika", Prosvjetni list, Sarajevo, 1984, br. 678 i 679

13. "Otvoreno pismo nastavnika stranih jezika", Strani jezici 1-2, Zagreb, 1984, 1-3, 3 str.

14."Kojim putem dalje u nastavi stranih jezika", Strani jezici 3-4, Zagreb, 1984, 123-129, 6 str.

15. "Lingvistička utemeljenost metodike stranih jezika" u METODIKA U SUSTAVU ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Zbornik radova, Institut za pedagogijska istraživanja Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1986, 149-159, 10 str.

16. "Pogled u prošlost jezika struke", Zbornik radova Društva za primijenjenu lingvistiku Hrvatske, Zagreb, 1988, 19-27, 8 str.

17. "Udžbenik", Strani jezici 3, Zagreb, 1990, 117-123, 6 str.

18. "Učenje stranih jezika u ranoj školskoj dobi" u KAJ HOČEMO IN KAJ ZMOREMO, Ljubljana, 1992, 85-91, 6 str.

19. "Djeca i strani jezici", Strani jezici 3-4, Zagreb, 1993, 178-189, 11 str.

20. CHILDREN AND FOREIGN LANGUAGES, European Teachers' Seminar, Zagreb, Croatia, 4-7 May 1994, Strasbourg, 1995, 54 stranice (32 stranice teksta + 20 dodataka), izvješće koje je objavilo Vijeće Europe o seminaru održanom u Zagrebu

21. "Croatian Society of Applied Linguistics and the Teaching of Foreign Languages", u tisku za objavljivanje u AILA REVIEW OF APPLIED LINGUISTICS, 15 kartica

STRUČNI RADOVI:

1. "O koncepciji metodike na nastavničkim fakultetima", Hrvatsko sveučilište, 14. srpnja 1971, 8 str.

2. Prikaz zbornika Aktivne metode i moderna pomagala u nastavi stranih jezika, Pedagoški rad 7-8, Zagreb, 1971, 363-368, 5 str.

3. "Vrijedan prilog metodici stranih jezika", Školske novine, 14. XII 1971, 13 str.

4. Prikaz knjige R. Filipovića Kontakti jezika u teoriji i praksi, Pedagoški rad 1-2, Zagreb, 1972, 90-93, 3 str.

5. "Prvi broj časopisa Strani jezici", Školske novine, 15.V 1972.

6. "Jedanaesti kongres Međunarodne federacije nastavnika stranih jezika", Strani jezici, Zagreb, 1972, 222-224, 2 str.

7. "Focus on Foreign Language Teaching in the Seventies", Strani jezici, Zagreb, 1972, 230-234, 4 str.

8. Bibliografija udžbenika i priručnika za engleski jezik koji su izdani na teritoriju SRH, Strani jezici, Zagreb, 1972, 156-159, 3 str.

9. "Konferencija internacionalnog kruga Sonnenberg", Strani jezici, Zagreb, 1973, 310-311, 1 str.

10. "S. Pit Corder, Introducing Applied Linguistics", prikaz, Strani jezici, Zagreb, 1974, 1 str.

11. "Aktualnost pogleda V. Rivers na nastavu stranih jezika", Strani jezici, Zagreb, 1974, 234, 1 str.

12. "IV kongres AILA-e", Strani jezici 1-2, Zagreb, 1976, 151-153, 2 str.

13. "Društvo za primijenjenu lingvistiku SR Hrvatske", Strani jezici 1-2, 1976, 154-155, 1 str.

14. "In memoriam prof. dr. Josipu Torbarini", Strani jezici 3-4, Zagreb, 1986, 227-228, 1 str.

15. "Ways to English 2 (interpretacija obrade), Strani jezici 3-4, Zagreb, 1990, 155-159, 4 str.

16. "Yukari Sabalić", razgovor u vezi s temom bilingvizma, Strani jezici 3, Zagreb, 1991, 129-137, 8 str.

17. "Projekt uvođenja stranih jezika u prvi razred osnovne škole", Strani jezici, Zagreb, 1992, 66-68, 2 str.

18. Vilke-Vrhovac, Radionica 4B projekta Vijeća Europe "Učenje stranih jezika u osnovnoj školi", Strani jezici 3-4, Zagreb, 1993, 304-309, 5 str.

19. Video cassette "English with First Graders" u CHILDREN AND FOREIGN LANGUAGES II, University of Zagreb, Zagreb, 1995, 156

20. Video cassette "English with Fourth Graders" u CHILDREN AND FOREIGN LANGUAGES II, University of Zagreb, Zagreb, 1995, 157

SUGLASNOST PREDLOŽENIKA

4. ožujka 2002.

Izjavljujem da sam sporazumna da me se predloži za izbor u počasno zvanje profesor emeritus.

Prof. dr. sc. Mirjana Vilke

Fakultetskomu vijeću

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

PRIJEDLOG ZA IZBOR U POČASNO ZVANJE PROFESORA EMERITUSA

PROF. DR. SC IVE VIDANA

Odsjek za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj je sjednici od 22. ožujka 2001. donio odluku da se prof. dr. sc. Ivu Vidana predloži za izbor u počasno zvanje profesora emeritusa. Zasluge profesora Vidana kako u znanstvenom tako i u pedagoškom radu razvidne su iz njegove opsežne bibliografije i životopisa, a ovdje ističemo samo one najvažnije.

· Prof. dr. sc. Ivo Vidan bio je dugogodišnji predstojnik Katedre za englesku književnost i tijekom svog rada odgojio je brojne stručnjake, pa tako i većinu sadašnjeg nastavnog kadra na Katedri. Od dva profesora na Katedri jedan (koji je sadašnji predstojnik Katedre) magistrirao je i doktoririrao pod njegovim mentorstvom. Prof. Vidan bio je također mentorom za oboje docenata na Katedri. Prof. dr. Stipe Grgas, predstojnik Katedre za Sveučilištu u Zadru isto je izradio svoju doktorsku tezu pod mentorstvom prof. Vidana.

· Znanstveno-istraživački projekti koji se izrađuju na Katedri, znanstveno se temelji na komparatističkoj metodologiji koju je kod nas u svojim znanstvenim radovima i predavanjima utemeljio upravo profesor Vidan.

· Prof Vidan je svojim dugogodišnjim radom obilježio hrvatsku anglistiku i znatno joj podigao ugled u svijetu. Publikacijama (30 zabilježeno u MLA bibliografiji) te nizom gostovanja i pozvanih predavanja prof. Vidan se afirmirao kao međunarodno priznati stručnjak za J. Conrada i modernističku književnost. Organizirao je skupove u IUC u Dubrovniku, osnovao hrvatsku podružnicu Europskog udruženja za anglističke studije, predstavljao anglofone književnosti u hrvatskoj kulturi već od ranih pedesetih godina.Suradnjom u časopisu World Literature Today u kojem je objavio pedesetak priloga o hrvatskoj kniževnosti, te drugim svojim tekstovima prof. Vidan je pridonio komparativnom sagledavanju hrvatske književnosti i njezinoj promidžbi u svijetu.

· Ističemo također i njegovu značajnu ulogu u osnivanju Američkih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao dodiplomskog studija te poslijediplomskih studija pri Univerzitetskom centru u Dubrovniku i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

· Od umirovljenja do danas prof. Vidan ostao je uključen u rad sa studentima na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini, kao i na stručnom usavršavanju mlađih kolega na Katedri. Vodi nekoliko magistarskih radova, između ostalih i ml. asistentice Tamare Petrić, a dr. sc. Tatjana Jukić-Gregurić pod njegovih je nadzorom upravo dovršila svoju doktorsku disertaciju. Prof. Vidan sudjeluje i u radu povjerenstava pri izboru u znanstveno-nastavna zvanja te pri obranama magistarskih i doktorskih radova. Uz to, predaje i ispituje afroameričku knjževnost na poslijediplomskom studiju Amerikanistike, te diplomske ispite iz starije i novije engleske književnosti u okviru dodiplomskih studija.

· Posebno naglašavamo koliko je prof. Vidan i dalje važan za organizaciju rada Katedre za englesku književnost, kao i Katedre za amerikanistiku, s obzirom na velik broj studenata anglistike. Budući da posjeduje dugogodišnje iskustvo u nastavi engleske i američke književnosti, prof. Vidan može ispitivati diplomske ispite te preuzimati nastavu u književnim kolegijima kako iz engleske tako i iz američke književnosti.

Zbog svega navedenog Odsjek za anglistiku predlaže da se prof. dr. sc. Ivo Vidan izabere u počasno zvanje profesora emeritusa.

U Zagrebu, 04. ožujka 2002.

Za Odsjek:

…………………………………………..

Prof. dr. sc. Jelena Mihaljević – Djigunović,

Pročelnica Odsjeka za anglistiku

…………………………………………

Prof. dr. sc. Janja Ciglar - Žanić

Predstojnik Katedre za englesku književnost

Prilog: 1. Životopis i opis funkcija

2. Popis radova

3. Opis posebnih zasluga

4. Suglasnost predloženika

ŽIVOTOPIS

Prof. dr. Ivo Vidan

Prof. dr. sc. Ivo Vidan rođen je u Zagrebu 24. 1. 1927. Diplomirao je u Zagrebu, a doktorat je postigao na Sveučilištu u Nottinghamu godine 1956. Od 1952. bio je asistent, pa onda docent na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a od godine 1961. radio je na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najprije kao docent, a onda kao izvanredni te redoviti profesor, u kojem je svojstvu umirovljen 1997.

Preuzevši katedru od profesora Josipa Torbarine, profesor Vidan je u više od pedeset godina svoje nastavne djelatnosti odgajao znanstveni podmladak, stavljajući naglasak na komparativni aspekt izučavanja književnosti, potičući studente i kolege da fenomen engleske književnosti sagledavaju u kontekstu svoje nacionalne tradicije. Istovremeno, zahvaljujući svojim dobrim međunarodnim kontaktima, on je ostvario različite vidove povezivanja hrvatske anglistike s onom u svijetu, čime je znanstvena razina zagrebačke anglistike znatno unaprijeđena. Posebno bismo ovdje naglasili da je profesor Vidan godine 1992. osnovao Hrvatsko društvo za anglističke studije (HDAS), koje je postalo članom Europskog udruženja za anglističke studije (ESSE). U okviru djelatnosti društva ističemo vrlo uspješan znanstveni skup godine 1995. Članovi HDASa redovito sudjeluju na bienalnim međunarodnim skupovima ESSEa (Bordeaux, Glasgow, Debrecen, Helsinki) iz kojih su izrasli mnogi međunarodni odnosi i suradnja. Naglašavamo i važnost nekoliko skupova, koje je profesor Vidan organizirao i vodio pri Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku u razdoblju od 1979. do 1990, uz suradnju tako istaknutih znanstvenika kao što su Terry Eagleton, Chinua Achebe, Franz K. Stanzel, Fritz Senn, Alan Trachtenberg. Godine 1990. zajedno je s prof. dr. sc. Soniom Bićanić organizirao dodjelu počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu značajnom kanadskom znanstveniku s područja književne teorije, Northropu Fryeu. Sam je kao predavač u više mahova boravio kao gost-profesor na američkim sveučilištima (University of Massachusetts, University of Connecticut, Texas A. & M. University), pa je tamo, kao i na desetak drugih američkih te europskih sveučilišta (Yale, Ann Arbor, Heidelberg, Mainz, Nottingham, Trst, i dr. ) pridonio ugledu hrvatske kulture, ističući u svojim predavanjima paralele između hrvatske i anglofonih književnosti.

Komparativna istraživanja Vidanov su najznačajniji doprinos hrvatskoj anglistici, osobito u njegovoj četvrtoj knjizi, Engleski intertekst hrvatske književnosti (1995), koja inaugurira suvremenu metodologiju komparativnog proučavanja moderne hrvatske književnosti. te u nizu pojedinačnih studija, kao što je opširna analiza uloge hrvatsih kontakata u djelu slovensko-američkog pisca Luja Adamiča, djelovanje Jamesa Joycea u Puli i Trstu, i dr. Petnaest godina profesor Vidan je surađivao u američkom časopisu World Literature Today posredujući svojim redovitim napisima međunarodnu recepciju hrvatske književnosti. U tom smislu značajan je i njegov doprinos, kao predstavnika Zagrebačkog sveučilišta u organizaciji redovitih međunarodnih seminara “Univerzitet danas “ u Dubrovniku.

U europskoj anglistici Vidan je, u tekstovima objavljenima u inozemstvu, prepoznat kao jedan od svjetskih stručnjaka za Josepha Conrada, engleskog pisca poljskog podrijetla.

Ovdje podrobnije ne govorimo o udjelu profesora Vidana u uspostavljanju samostalne Amerikanistike na Zagrebačkom sveučilištu i njezinoj znanstvenoj afirmaciji u okviru međunarodnog centra u Dubrovniku (bilateralna suradnja s američkim sveučilištima) kao i njegovo sudjelovanje na poslijediplomskom studiju Amerikanistike koje još traje.

U stručnom pogledu naročito je značajna akribičnost, erudicija i žar kojim već više od pedeset godina profesor Vidan prikazuje anglofone književnosti hrvatskoj kulturnoj javnosti. Uz niz recenzija i osvrta, za svestrano upoznavanje naše sredine s engleskom i američkom književnošću, valja istaći Vidanov doprinos leksikografskim izdanjima “Školske knjige”, “Libera” i “Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža”, kao i uređivanje anglističkog sveska Povijesti svjetske književnosti, a značajan je i njegov rad u okviru enciklopodije “Krležijana”. Njegove četiri knjige na hrvatskome jeziku zajedno s nizom pojedinačnih studija i eseja, razvile su jedan moderniji vid komparatističkog mišljenja, kojim je obilježio hrvatsku znanost o književnosti izravno, kao i putem svog osobnog djelovanja među studentima i kolegama.

Pregled važnijih organizacijskih i uređivačkih funkcija

Prof. Dr. Ive Vidana

· Osnivač i prvi predsjednik HDAS-a (Hrvatskog udruženja za anglističke studije); član Odbora, predstavnik HDAS-a u ESSE-u (Europskom udruženju za anglističke studije) od 1992 do 1996.

· Predstavnik Zagrebačkog sveučilišta u Saveznom odboru međunarodnog skupa Univerzitet danas (1977 – 1984)

· Urednik za englesku i američku književnost Hrvatska enciklopedija, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža od 1997. do danas

· Član uređivačkog odbora i suradnik personalne enciklopedije Krležijana

· Član uredništva (urednik za engleski jezik) Leksikona svjetskih pisaca, ŠK 2001

· Član uredništva Književne smotre od prvog broja (1968) do danas

· Član uredništva edicije(urednik za englesku književnost) Strani pisci. Zagreb: Školska knjiga, 1968.

· Član međunarodnog uredništva časopisa Conradiana od 1968. do 1978.godine

· Član savjetodavnog odbora časopisa Journal of Modern Literature, Philadelpia, od 1986. godine do danas.

· Urednik SRAZa (Studia romanica and anglica zagrabiensia) od 1982 do 1991 godine.

· Urednik s Kogoj-Kapetanić, Breda Povijest svjetske književnosti, sv. 6 (Napisao poglavlja “Keltska književnost”, “Književnosti engleskog jezičnog izraza”, “Afrička književnost”). Zagreb: Mladost 1978. Novo izdanje 1986.

· Urednik za englesku književnost izdanja Strani pisci. Zagreb: Školska knjiga, 1968.

· Organizator s Herget, W. : International Post-graduate Course Sentimentality in Modern Literature and Popular Culture, 1987

· Organizator međunarodnog skupa Anglistički studiji u Hrvatskoj. u svibnju 1995. Radovi sa skupa objavljeni su u posebnom izdanju Studia romanica and anglica zagrabiensia br. 42/97.

· Organizator Conference on Yugoslav Literary Relations with English-Speaking Countries. Zagreb, prosinac 1987.

· Organizator s Bernard Benstockom i Morton Levittom IUC Post-graduate Course James Joyce Studies, 1982

· Organizator s Overland, Orm IUC Post-graduate Course: Society and the Structures of Fiction, 1979.

· Voditelj s Levitt, M. P. okruglog stola na temu “The Non-Age of Joyce: A Re-examination of Some Critical Truths”. Fifth International James Joyce Symposium. Paris: 15-20. lipnja 1975.

Bibliografija

^{Prof. dr Ivo Vidan}

^Knjige

1995.	Vidan, Ivo. Engleski intertekst hrvatske književnosti. Zagreb: Liber, 1995 (308 str).
	Sadržaj: “Uvod”; “Byron u književnosti hrvatskog preporoda (transpozicija teksta, utemeljenje žanra, inozemni intertekst i kulturni obzor društva)”; “Shakespeareski oslonac hrvatskoj povijesnoj drami”; “Miletićeve drame po Shakespeareu”; “Krležin Byron”; “Shaw i Wilde u Krležinu obzorju”; “Što je Hamlet Krleži”; “Krleža i Orwell”; “Intertekstualnost u dramama Ive Brešana”; “’Da se stope vide’, tekstovi Antuna Šoljana i njihov anglofoni intertekst”; “Citati u Pustinji i oko nje”; “Anglističke aluzije Luke Paljetka”.
1975.	Vidan, Ivo. Tekstovi u kontekstu: odjeci i odnosi u novijoj književnosti. Zagreb: Liber, 1975 (329 str).
	Sadržaj: “Uvod: Čitanje u kontekstu”; “Kompleksna sudbina (neke paralele u suvremenoj prozi)”; “Ciklus o Glembajevima u svom evropskom kontekstu”; “Shakespeare u Kiklopu”; “Razumijevanje teksta – razotkrivanje značenja”; “Kultura i ideje Lionela Trillinga”; “Poticaj o modernom”; “Moderno u Renesansi”; “Može li se Dickens čitati i danas”; “Mediteranska čežnja engleske književnosti”; “Nestvarni grade (pjesništvo T. S. Eliota)”; “Joyce i avangardno stvaralaštvo”; “Znanje Pounda i glas Pjevanja”; “Trenutak američke književnosti”; “Beckettovi romani izmaka”.
1971.	Vidan, Ivo. Romani struje svijesti( Joyce, Faulkner). (Zagreb: Školska knjiga, 1971 (146 str).
	Obnovljeno izdanje istog naslova 1996
1970.	Vidan, Ivo. Nepouzdani pripovjedač: Postupak i vizija u djelima triju modernih generacija. Zagreb: Matica hrvatska, 1970 (334 str).
	Sadržaj: “Nepouzdani pripovjedač: Pad niz stube”; “U službi pjesničke slike”; “Problem komunikacije”; “Autorovo ‘sveznanje’ i pripovjedačevo ‘motrilište’”; “Unutrašnja logika ‘struje svijesti’”; “Granice epskoga”; “Kušnje pripovjedačeve svemoći”; “’Prokleta avlija’ tradicionalnog pripovijedanja”; “’Srce tame’ pripovjedačke krize”; “Tri generacije modernog”; “Pripovjedač i ‘otvorenost’ djela”; “Conradov Lord Jim – ogled o strukturi”; “Politički roman vremena (Conradov Nostromo)”; “Ravnodušnost tvorca (Joyceov Portret umjetnika u mladosti)”; “Uliks u perspektivi”; “Komedija nespokojstva (Avangardni teatar Harolda Pintera)”; “Roman američkog intelektualca”; “’Život’ i ‘osnovna slika’ (Kritički postupak Arnolda Kettlea)”; “Kapitulacija književnosti? (Okviri ‘neizmišljenog romana’)”.
1959	Pristup Joyceovom Uliksu (40 str.) Rijeka

Poglavlja u knjizi

2001.	Vidan. Ivo. (urednik za englesku književnost). Osobno napisao 48 natuknica za Leksikon – Strani pisci i djela. Zagreb: Školska knjiga (u tisku).
1997.	Vidan, Ivo. “Union in Partition”, u: Debusscher, George; Maufort, Marc (ur). The Competing Worlds of Toni Morrison: Essays in Honour of Jeanne Delbaere, 89-104.
1996.	Vidan, Ivo “Pogovor”, u: Morrison, Toni. Solomonova pjesma. Zagreb: Školska knjiga, 1996; 375-92.
1995.	Vidan, Ivo. “American Into Croatian Fiction”, u: Grosman, Meta (ur). American Literature for Non-American Readers. Frankfurt am Main: Peter Lang, 1995; 189-200.
1993.	Vidan, Ivo. “Conrad and Thomas Mann”, u: Carabine, Keith et al. (ur). Contexts for Conrad, Boulder i Lubin, 1993; 265-85.
1990.	Vidan, Ivo. “Upton Sinclair and Louis Adamic: the Yugoslav Connection”, u: Herms, Dieter (ur). Upton Sinclair: Literature and Social Reform. Frankfurt am Main: Peter Lang, 1990; 215-27.
1990.	Vidan, Ivo. “Krleža’s Byron”, u: Herrity, Peter (ur). The Bell of Freedom: Essays Presented to Monica Partridge. Nottingham: Astra Press, 1990; 163-75.
1990.	Vidan, Ivo. “Expanding Curricula: Global Literature in English”, u: Zach, Wolfgang (ur.). Literatures in English – New Perspectives. Frankfurt am Main: Peter Lang, 1990; 53-9.
1989.	Vidan, Ivo. “The Split Self in Conrad’s Fiction”, u: Pfister, Manfred (ur.). Die Modernisierung des Ich. Passau: Richard Rothe, 1989; 275-85.
1989.	Vidan, Ivo. “The Shakespearean Interest in Recent Croatian Drama”, u: Borchmeyer, Dieter (ur.). Poetik und Geschichte. Tübingen, 1989; 450-64.
1988.	Vidan, Ivo. “Time Sequence in Spatial Fiction”, u: Hoffman et al.(ur). Essentials of Narrative Theory. Duke University Press, 1988 , str. 434- 456
1988.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Lodge, David. Načini modernog pisanja. Zagreb: Globus, Stvarnost, 1988; 325-37.
1986.	Vidan, Ivo. “The Conitunity of Joyce: Traces and Analogies in Later Foreign Writers”, u: Gaiser, Gottlieb (ur). International Perspectives on James Joyce. New York: Troy, 1986; 181-97.
1986.	Vidan, Ivo. “Intertekstualnost u dramama Ive Brešana”, u: Dani hvarskog kazališta: Stoljeća hrvatske dramske književnosti i kazališta. Split: 1986; 158-67.
1986.	Vidan, Ivo. “Irska književnost na engleskom jeziku”. Vidan, Ivo; Kogoj-Kapitanić, Breda (ur). Engleska književnost. Zagreb: Liber, 1986; 205-20.
1985.	Vidan, Ivo. “Anfänge im Fin de siècle”, u: Gumbrecht, Hans-Ulrich; Link-Heer, Ursula (ur). Epochenschwellen und Epochenstrukturen im Diskurs der Literatur- und Sprachhistorie. Frankfurt am Main: Suhrkamp Verlag, 1985; 178-96.
1981.	Vidan, Ivo. “Svojevoljni izgnanik u vlastitom gradu”, u: Joyce, James. Portret umjetnika u mladosti. Zagreb: Liber, 1981; 292-308.
1981.	Vidan, Ivo. “Viktorijansko društvo u postmodernoj optici”, u: Fowes, John. Ženska francuskog poručnika. Zagreb: Liber, 1981; 496-506.
1981.	Vidan, Ivo. “Engleski odgovor francuskom egzistencijalističkom romanu”, u: Murdoch, Iris. Pod mrežom. Zagreb: Liber, 1981; 293-303.
1981.	Vidan, Ivo. “Sajmišno kolo na Dušni dan”, u: Lowry, Malcolm. Pod vulkanom. Zagreb: Liber, 1981; 414-27.
1981.	Vidan, Ivo. “Nekonformizam i komika Blakeova sljedbenika”, u: Cary, Joyce. Iz prve ruke. Zagreb: Liber, 1981; 449-56.
1981.	Vidan, Ivo. “Ljudska komedija u romanu ideja”, u: Huxley, Aldous. Kontrapunkt. Zagreb: Liber, 1981; 537-48.
1981.	Vidan, Ivo. “Odjeci odjeka: tajna ili zbrka?”, u: Forster, E. M. Put do Indije. Zagreb: Liber, 1981; 351-61.
1981.	Vidan, Ivo. “Promjenjiva duga naših živih odnosa”, u: Lawrence, D. H. Duga. Zagreb: Liber, 1981; 581-95.
1981.	Vidan, Ivo. “Punina trenutka u struji svijesti”, u: Woolf, Virginia. Gospođa Dalloway. Zagreb: Liber, 1981; 199-214.
1981.	Vidan, Ivo. “Pomorčeve pripovjedačke tajne”, u: Conrad, Joseph. Lord Jim; Srce Tame. Zagreb: Liber, 1981; 483-92.
1980.	Vidan, Ivo. “U povodu djela Romola Runcinija Iluzija i strah u građanskom svijetu”, u: Runcini, Romolo. Iluzija i strah u građanskom svijetu. Zagreb: Školska knjiga, 1980; 5-12.
1980.	Vidan, Ivo. “The Red Badge of Courage: A Study in Bad Faith”, u: Thorson, James L (ur). Yugoslav Perspectives on American Literature. Ann Arbor: Ardis, 1980. Str, 69 – 88
1980.	Vidan, Ivo. “The Capitulation of Literature: The Scope of the ‘Nonfiction Novel’”, u: Thorson, James L (ur). Yugoslav Perspectives on American Literature. Ann Arbor: Ardis, 1980, 157 – 180
1978.	Vidan, Ivo. “Time Sequence in Spatial Fiction”, u: Smitten, Jeffrey R; Daghistany, Ann. Spatial Form in Narrative. Ithaca, London: Cornell University Press, 1981; 131-57.
1978.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Conrad, Joseph. Tajni agent. Zagreb: Znanje, 1978; 307-14.
1978.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Bellow, Saul. Herzog. Zagreb: Liber, 1978; 338-48.
1978.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Hemingway, Ernest. A sunce izlazi. Zagreb: Liber, 1978; 193-8.
1978.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Fitzgerald, F. S. Blaga je noć. Zagreb: Liber, 1978; 327-34.
1978.	Vidan, Ivo. “Pogovor Moby Dicku”, u: Melville, Herman. Moby Dick. Zagreb: Liber, 1978; 533-8.
1977.	Vidan, Ivo. “Prostor Faulknerovih romana”, u: Belan, Šime (ur). Pristup Faulkneru. Zagreb: 1977; 249-54.
1976.	Vidan, Ivo. “Irska književnost na engleskom jeziku”, u: Vidan, Ivo; Kogoj-Kapetanić, Breda (ur). Povijest svjetske književnosti, sv. 6. Zagreb: Mladost, 1976; 275-89.
1976.	Vidan, Ivo. “Engleski roman od 1900. do 1945.”, u: Vidan, Ivo; Kogoj-Kapetanić, Breda (ur). Povijest svjetske književnosti, sv. 6. Zagreb: Mladost, 1976; 205-33.
1976.	Vidan, Ivo. “Engleski ‘Kraj stoljeća’”, u: Vidan, Ivo; Kogoj-Kapetanić, Breda (ur). Povijest svjetske književnosti, sv. 6. Zagreb: Mladost, 1976; 192-205.
1971.	Vidan, Ivo; Bićanić, Sonia. “Književnost u nastavi stranih jezika”, u: Aktivne metode i moderna pomagala u nastavi stranih jezika. Zagreb: Školska knjiga 1971; 371-5.
1970.	Vidan, Ivo. “Ciklus o Glembajevima u svom evropskom kontekstu”, u: Hrvatska književnost prema evropskim književnostima. Zagreb: Liber, 1970; 461-540.
1969.	Vidan, Ivo. “Preko ekspresionističkih obrisa”. Ekspresionizam i hrvatska književnost. Zagreb: posebno izdanje časopisa Kritika, sv. 3, str. 114- 27
1969.	Vidan, Ivo. “Herbert George Wells”, u: Wells, H. G. Vremenski stroj. Zagreb: Stvarnost, 1969; 175-7.
1969.	Vidan, Ivo. “Predgovor”, u: Wells, H. G. Vremenski stroj. Zagreb: Stvarnost, 1969; VII-XIX.
1968.	Vidan, Ivo. “Bilješka o piscu”, u: Faulkner, William. Sartoris. Zagreb: Matica hrvatska, 1968; 299-301.
1968.	Vidan, Ivo. 48 jedinica. Strani pisci. Zagreb: Školska knjiga, 1968.
1966.	Vidan, Ivo. “Američka književnost” (280 natuknica), u: Enciklopedija Leksikografskog zavoda (sedam svezaka, Drugo izdanje). Zagreb: Leksikografski zavod, 1966-69.
1966.	Vidan, Ivo. “Herzog i njegov pisac”, u: Bellow, Saul. Herzog. Zagreb: Matica hrvatska, 1966; 419-30.
1966.	Vidan, Ivo. “James’s Novel of ‘Looming Possibilities’”, u: Renaissance and Modern Essays. Lodon: Routledge and Kegan Paul, 1966; 137-45.
1965.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Vidan, Ivo (ur). Hawthorne, Nathaniel. Madež u obliku ruke. Zagreb: Matica hrvatska, 1965.
1962.	Vidan, Ivo. “Kritičar Arnold Kettle”, u: Kettle, Arnold. Engleski roman. Sarajevo: Svjetlost, 1962; 9-19.
1959.	Vidan, Ivo. “Tomas Hardi”, u: Hardi, Tomas. Povratak domoroca. Sarajevo: Džepna knjiga, 1959; 241-6.
1959.	Vidan, Ivo. “Rastanak sa Berlinom Kristofera Išervuda”, u: Kristofer Išervud. Rastanak sa Berlinom. Sarajevo: Džepna knjiga, 1959; 241-6.
1959.	Vidan, Ivo. “Predgovor”, u: Vidan, Ivo (ur). Viljem Šekspir. Sarajevo: Svjetlost, 1959.
1957.	Vidan, Ivo. “Predgovor”, u: Graham Greene: Mirni Amerikanac. Sarajevo: Svjetlost, 1957; 5-20.
1957.	Vidan, Ivo. “O Henriju Džejmzu povodom Dejzi Miler i Gospođe de Mor”, u: Henri Džejmz. Dejzi Miler. Sarajevo: Džepna knjiga, 1957; 183-90.
1954.	Vidan, Ivo. “Pogovor”, u: Vidan, Ivo (ur). Bajron – Šeli – Kits: Izbor poezije. Sarajevo: Narodna prosvjeta, 1954; 64.

Znanstveni radovi u časopisima CC

i ostalim časopisima s međunarodnom recenzijom

1997.	Vidan, Ivo. “The English Intertext of Croatian Literature: Forms and Function”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, XLII (1997); 391-7.
1989.	Vidan, Ivo. “The Nat Turner Controversy”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 34 (1989)
1988.	Vidan, Ivo. “Engleski protomodernizam”. Umjetnost riječi, XXXII, 2 (1988); 99-110.
1986.	Vidan, Ivo. “Intertekstualnost u dramama Ive Brešana”. Književna smotra, XVIII, 61-62 (1986); 3-10.
1984.	Vidan, Ivo. “Anfänge im Fin de sičcle”. Neohelicon, XI, 1, (1984); 81-99.
1984.	Vidan, Ivo. “Sociološko čitanje književnosti u esejistici Georgea Orwella”. Godišnjak Instituta za jezik i književnost, XII (1984); 9-36. Sarajevo
1983.	Vidan, Ivo. “Prijepor o Natu Turneru”. Književna smotra, 51-52 (1983); 3-7.
1982.	Vidan, Ivo. “Joyce i južni Slaveni”. Književna smotra, 45 (1982); 80-6.
1980.	Vidan, Ivo. “Vremenski slijed u prostornoj pripovjednoj književnosti”. Umjetnost riječi, XXIV, 1 (1980); 35-40.
1978.	Vidan, Ivo. “Time Sequence in Spatial Fiction”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, XXIII, 1-2 (1978); 203-29.
1977.	Vidan, Ivo. “Sign and Significance in Hawthorne and Melville”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 44 (1977); 111-27.
1976.	Vidan, Ivo. “Absalom! Absalom! And Wuthering Heights”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 41-42 (1976); 395-411.
1975.	Vidan, Ivo. “’Heart of Darkness’ in French LIterature”. Cahiers d’Etudes et de Recherches Victoriennes et Edouardiennes (Studies in Joseph Conrad), 2 (1975); 167-204.
1974.	Vidan, Ivo. “Forms of Fortuity in the Short Fiction of Stephen Crane”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 38 (1974); 17-48.
1974.	Vidan, Ivo. “Engleski roman od prvog do drugog svjetskog rata”. Književna smotra, 18 (1974); 37-48.
1973.	Vidan, Ivo. “Razumijevanje teksta – čitanje u kontekstu”. Delo, 4-5 (1973); 587-611.
1973.	Vidan, Ivo. “Jugoslavenski izvor jedne Camusove teme”. Književna smotra, 15 (1973); 39-42.
1973.	Vidan, Ivo. “Mediteranska čežnja engleske knjjiževnosti”. Književna smotra, 15 (1973); 5-8.
1973.	Vidan, Ivo. “Kultura i ideje Lionela Trillinga”. Književna smotra, 13-14 (1973); 31-8.
1972/73.	Vidan, Ivo. “Joyce and the South Slavs”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 33-36 (1972/73); 265-77.
1972/73.	Vidan, Ivo. “The Red Badge of Courage: A Study in Bad Faith”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 33-36 (1972/73); 93-112.
1971.		Vidan, Ivo. “Robert E. Lee: Conrad’s Colonialism”. Conradiana,
1972.		Vidan, Ivo, “A Letter from E. M. Forster”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia,
1972.		Vidan, Ivo; Vidan, Gabrijela. “Further Correspondence Between Gide and Conrad”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia,
1971.		Vidan, Ivo. “Može li se Dickens danas još čitati?”. Književna smotra, III, 7 (1971); 17-26.
1970.		Vidan, Ivo. “Saint-John Perse’s Visit to Conrad: A Letter by Alexis Saint-Leger Leger to G. Jean-Aubry”. Conradiana, 2, 3 (1969-70); 17-22.
1970.		Vidan, Ivo. “New Approaches to Conrad”. The Massachusetts Review, XI, 3 (1970); 545-63.
1970.		Vidan, Ivo. “Lawrence Graver: Conrad’s Short Fiction”. English Literature in Transition 1880-1920, 13, 1 (1970); 79-81.
1970.		Vidan, Ivo. “Joseph Conrad’s Letters to R. B. Cunninghame Graham”. English Literature in Transition 1880-1920, 13, 1 (1970); 77-9.
1969.		Vidan, Ivo. “Beckettovi romani izmaka”. Književna smotra, I, 1 (1969); 6-10.
1969.		Vidan, Ivo. “Poticaji o modernom”. Umjetnost riječi, XIII, 1-2 (1969); 146-52.
1967.		Vidan, Ivo. “Thirteen Letters of André Gide to Joseph Conrad”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 24 (1967); 145-68.
1967.		Vidan, Ivo. “The Politics of Nostromo”. Essays in Criticism, XVII, 3 (1967)
1966.		Vidan, Ivo. “The Princess Casamassima Beween Balzac and Conrad”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 21-22 (1966); 259-76.
1966.		Vidan, Ivo. “Slika i komunikacija u modernom romanu”. Izraz, X, 6 (1966); 508-19.
1965.		Vidan, Ivo. “Tehnika pripovijedanja u postmodernističkom svjetlu”. Umjetnost riječi, IX, 4 (1965); 303-12.
1965.		Vidan, Ivo. “Kompleksna sudbina”. Umjetnost riječi, IX, 4 (1965); 265-82.
1962.		Vidan, Ivo. “Politički roman vremena (Conradov Nostromo)”. Sarajevo: Život, XI, 9 (1962); 695-711.
1962.		Vidan, Ivo. “Načela anglosaksonske književne kritike”. Umjetnost riječi, VI, 4 (1962); 197-216.
1962.		Vidan, Ivo. “Perspective of Nostromo”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 13-14 (1962); 43-54.
1961.		Vidan, Ivo. “Rehearsal for Nostromo (Conrad’s Share in Romance)”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 12 (1961); 9-16.
1961.		Vidan, Ivo. “Marksizam u kritičkoj osjećajnosti (Postupak Arnolda Kettlea)”. Sarajevo:Izraz, V, 11-12 (1961); 410-34, .
1960.		Vidan, Ivo. “Ravnodušnost tvorca”. Sarajevo: Izraz, IV, 11-12 (1960); 515-23.
1960.		Vidan, Ivo. “’Junak našeg doba’ u engleskom romanu danas”. Sarajevo: Izraz, IV, 6 (1960); 586-90.
1959.		Vidan, Ivo. “Moderno u Renesansi”. Sarajevo: Izraz, III, 10 (1959); 328-37.
1959.		Vidan, Ivo. “Jedna tamna vizija”. Sarajevo: Izraz, III, 2 (1959); 181-7.
1958.		Vidan, Ivo. “Uliks pred našim čitaocem”. Sarajevo: Izraz, II, 10 (1958); 306-30.
1958.		Vidan, Ivo. “Zwyciestwo Conrada”. Tworczosć, XIV, 7 (1958); 105-15.
1958.		Vidan, Ivo. “Some Aspects of Structure in the Works of Conrad”. Kwartalnik Neofilologiczny, 1-2 (1958); 19-28.
1956.		Vidan, Ivo. “One Source of Conrad’s Nostromo”. Review of English Studies, VII, 27, (July,1956); 287-93.

Stručni i ostali radovi u časopisima CC

i ostalim časopisima s međunarodnom recenzijom

2000.	Vidan, Ivo. “Listajući Yeatsovu liriku”. Književna smotra, II (2000); 115-6.
1999.	Vidan, Ivo. “Ljiljana Ina Gjurgjan, Mit, nacija i književnost ‘kraja stoljeća’: Vladimir Nazor i William Butler Yeats”. The Slavonic Review (1999); 146-8.
1996.	Vidan, Ivo. “Yorickovo zrcalo”. Književna smotra, 100 (1996); 101-5.
1996.	Vidan, Ivo. “A Review of Two Books by Ljiljana Ina Gjurgjan”. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, XLI (1996); 235-7.
1990.	Vidan, Ivo. “Neda Miranda Blažević, Američka predigra”. World Literature Today, Spring 1990.
1989.	Vidan, Ivo. “Božica Jelušić, Okrhak vremena”. World Literature Today, Summer 1989.
1989.	Vidan, Ivo. “Vesna Krmpotić, Brdo iznad oblaka”. World Literature Today, Summer 1989.
1989.	Vidan, Ivo. “Hrvoje Hitrec, Ljubavi na crnom baršunu” World Literature Today, Winter 1989.
1989.	Vidan, Ivo. “Dubravka Ugrešić, Forsiranje romana reke” World Literature Today, Summer 1989.
1989.	Vidan, Ivo. “Milivoj Solar, Roman i mit”. World Literature Today, Summer 1989.
1988.	Vidan, Ivo. “Stanko Lasić, Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914-1924)”. World Literature Today, Summer 1988.
1988.	Vidan, Ivo. “Slavenka Drakulić, Hologrami straha”. World Literature Today, Summer 1988.
1987.	Vidan, Ivo. “Hrvoje Hitrec, Pustinjakov pupak” World Literature Today, Spring 1987.
1987.	Vidan, Ivo. “Ivan Kušan, Prerušeni prosjak”. World Literature Today, Spring 1987.
1987.	Vidan, Ivo. “Ranko Marinković, Nevesele oči klauna”, World Literature Today, Autumn, 1987.
1987.	Zvonimir Mrkonjić, Mješte hljeba, World Literature Today, Autumn, 1987
1987.	Vidan, Ivo. “Ivan Aralica, Graditelj svratišta.”. World Literature Today, Spring 1987.
1986.	Vidan, Ivo. “Zvonimir Majdak, Kćerka”. World Literature Today, Summer 1986.
1986.	Vidan, Ivo. “Antun Šoljan, Bacač kamena”. World Literature Today, Autumn 1986.
1986.	Vidan, Ivo. “Nedjeljko Fabrio, Vježbanje života” World Literature Today, Summer 1986.
1986.	Vidan, Ivo. “Irena Vrkljan, Svila, škare”. World Literature Today, Winter 1986.
1985.	Vidan, Ivo. “Nikola Milićević, Nepovrat”. World Literature Today, Autumn 1985.
1985.	Vidan, Ivo. “Miro Gavran, Zatočenici” World Literature Today, Autumn 1985.
1985.	Vidan, Ivo. “Povijest u književnom tekstu”. Književna reč, XIII (1985); 7.
1984.	Vidan, Ivo. “Dubravka Ugrešić, Život je bajka” World Literature Today, Spring 1984.
1984.	Vidan, Ivo. “Pavao Pavličić, Eter”. World Literature Today, Spring 1984.
1984.	Vidan, Ivo. “Velimir Visković, Mlada proza”. World Literature Today, Spring 1984.
1983.	Vidan, Ivo. “Stanko Lasić, Krleža: Kronologija života i rada”. World Literature Today, Summer 1983.
1983.	Vidan, Ivo. “August Cesarec, Bijeli lutalac”. World Literature Today, Autumn 1983.
1982.	Vidan, Ivo. “Dragutin Tadijanović, Prijateljstvo riječi”. World Literature Today, Autumn 1982.
1982.	Vidan, Ivo. “Američki roman Anna Marinkovich”. Književna smotra, 47-48 (1982); 132-3.
1982.	Vidan, Ivo. “Dubravka Oraić, Urlik Amerike”. World Literature Today, Autumn 1982.
1982.	Vidan, Ivo. “Miroslav Beker (ur), Comparative Studies in Croatian Literature”. World Literature Today, Autumn 1982.
1981.	Vidan, Ivo. “Ranko Marinković, Zajednička kupka” World Literature Today, Autumn 1981.
1981.	Vidan, Ivo. “Jan Wierzbicki, Miroslav Krleža”. World Literature Today, Autumn 1981.
1981.	Vidan, Ivo. “Stjepan Čuić,Tridesetogodišnje priče”. World Literature Today, Winter 1981.
1981.	Vidan, Ivo. “Čedo Prica, Zemlja”. World Literature Today, Winter 1981.
1981.	Vidan, Ivo “Nikica Petrak, Izjava o namjerama”. World Literature Today, Winter 1981.
1981.	Vidan, Ivo. “Krsto Špoljar, Vjenčanje u Parizu”. World Literature Today, Spring 1981.
1981.	Vidan, Ivo. “Saša Vereš, Tri ljeta gospodnja”. World Literature Today, Autumn 1981.
1981.	Vidan, Ivo. “Jan Wierzbicki, Miroslav Krleža”. World Literature Today, Autumn 1981.
1980.	Vidan, Ivo. “Ivan Aralica, Psi u trgovištu.”. World Literature Today, Autumn 1980.
1980.	Vidan, Ivo. “Marin Držić, Djela, World Literature Today, Winter 1980.
1980.	Vidan, Ivo. “Mirko Sabolović, Ožiljci”. World Literature Today, Winter 1980.
1980.	Vidan, Ivo. “Nikola Šop, Nedohod”. World Literature Today, Autumn 1980.
1980.	Vidan, Ivo. “Goran Tribuson, Raj za pse”. World Literature Today, Winter 1980.
1979.	Vidan, Ivo. “Zdravko Malić, U drugom nekom gradu”. World Literature Today, Winter 1979.
1979.	Vidan, Ivo. “Luko Paljetak, Ludo pjevanje u planinama”. World Literature Today, Winter 1979.
1979.	Vidan, Ivo. “Tito Bilopavlović, Ciao, slinavci”. World Literature Today, Winter 1979.
1979.	Vidan, Ivo. “Antun Šoljan, Drugi ljudi na Mjesecu” World Literature Today, Autumn 1979.
1978.	Vidan, Ivo. “Ante Stamać, Slikovno i pojmovno pjesništvo”. World Literature Today, Autumn 1978.
1978.	Vidan, Ivo “Marijan Matković, Ogledi i ogledala”. World Literature Today, Autumn 1978.
1978.	Vidan, Ivo “Slobodan Novak, Izvanbrodski dnevnik: Tri putovanja”. World Literature Today, Winter 1978.
1978.	Vidan, Ivo “Slavko Mihalić, Klopka za uspomene”. World Literature Today, Summer 1978.
1978.	Vidan, Ivo “Ranko Marinković, Tri drame: Albatros, Glorija, Politeia”. World Literature Today, Winter 1978.
1978.	Vidan, Ivo. “Aleksandar Flaker, Proza u trapericama”. World Literature Today, Summer 1978.
1977.	Vidan, Ivo. “Mirko Tomasović, Komparatistički zapisi”. World Literature Today, Summer 1977.
1977.	Vidan, Ivo. “Vojislav Kuzmanović, Godina noževa”. World Literature Today, 4 (1977).
1977.	Vidan, Ivo. “Mirko Žeželj, Veliki Tin”. World Literature Today, 4 (1977).
1977.	Vidan, Ivo. “Mirko Božić, Colonnello”. World Literature Today, Winter 1977.
1976.	Vidan, Ivo “Vladimir Nazor, Sveti lug ‘Od svanuća dana do u kasni čas’”. Books Abroad, October 1976.
1976.	Vidan, Ivo “Ivan Kušan, Naivci”. Books Abroad, October 1976.
1976.	Vidan, Ivo. “Marijan Matković, Američki triptih”. Books Abroad, January 1976.
1976.	Vidan, Ivo “Tomislav Ladan, Bosanski grb”. Books Abroad, October 1976.
1976.	Vidan, Ivo. “Tin Ujević, Nostalgija svjetlosti”. Books Abroad, October 1976.
1976.	Vidan, Ivo. “Pripovjedačka virtuoznost romana bez priče (Eduardo Sangunetti: Italijanski kapričo)”. Književna smotra, 25 (1976); 85.
1975.	Vidan, Ivo. “Povijest industrije i povijest književnosti (Ivanka Kovačević: Fact into Fiction)”. Književna smotra, 22 (1975); 98-100.
1975.	Vidan, Ivo. “Poriv u australskoj pustoši (Patrick White: Voss)”. Književna smotra, 20 (1975); 94.
1975.	Vidan, Ivo. “Stilizacija strasti (Denis de Rougemont: Ljubav i Zapad)”. Književna smotra, 20 (1975); 92-3.
1974.	Vidan, Ivo. “More on ‘One of Us’”. Conradiana, 3 (1974); 225.
1974.	Vidan, Ivo. “An Unusual Hungarian Reference to Conrad”. Conradiana, 3 (1974); 225.
1973.	Vidan, Ivo. “Bernd Kahrmann: Die idyllische Szene im zeitgenössischen englishen Roman)”. Modern Fiction Studies, 19, 2 (1973); 307-11.
1973.	Vidan, Ivo. “Robert K. Morris: Continuance and Change”. Modern Fiction Studies, 19, 2 (1973); 307-11.
1973.	Vidan, Ivo. “The Vision Obscured (eds. Friedman)”. Modern Fiction Studies, 19, 2 (1973); 307-11.
1973.	Vidan, Ivo. “The Classic British Novel (eds. Harper & Edge)”. Modern Fiction Studies, 19, 2 (1973); 307-11.
1973.	Vidan, Ivo. “Dodiri s engleskom kulturom (Rudolf Filopović: Hrvatsko-engleske književne veze)”. Književna smotra, 15 (1973); 85-7.
1973.	Vidan, Ivo. “Napokon – Louis Adamič (Louis Adamic, A Checklist, ed. Henry A. Christian)”. Književna smotra, 13-14 (1973); 120-1.
1973.	Vidan, Ivo. “Ewa M. Thompson: Russian Formalism and Anglo-American New Criticism”. Umjetnost riječi, 1 (1973); 67-71.
1972.	Vidan, Ivo. “Conrad’s Manifesto: Preface to a Career, ed. David R. Smith”. Conradiana, 2 (1972); 73-4.
1963.	Vidan, Ivo. “English and American Literature in Yugoslav Translations”. Babel, 3 (1963); 137-9.
1962.	Vidan, Ivo. “The Art of Joseph Conrad”. Umjetnost riječi, VI, 4 (1962); 257-8.
1962.	Vidan, Ivo. “Irving Howe: Politics and the Novel”. Umjetnost riječi, VI, 3 (1962); 184-6.
1962.	Vidan, Ivo. “Pejzaži evropskog slikarstva”. Sarajevo: Izraz, VI, 4 (1962); 416-7.
1962	Vidan, Ivo. “Duhovi u jednoj modernoj priči”. Sarajevo: Izraz, VI, 4 (1962); 414-6.
1958.	Vidan, Ivo. “Poljak, pomorac, umjetnik engleske proze (Džozef Konrad)”. Sarajevo: Život, VII, 4 (1958); 254-8.
1958.	Vidan, Ivo. “Klasik romantičke satire”Sarajevo: Izraz, II, 6 (1958); 665-6
1958.	Vidan, Ivo. “Tajno skrovište u ličnim zapisima i na pozorišnom prostoru”. Izraz, II, 1 (1958); 64-7.
1958.	Vidan, Ivo. “Conrad in Yugoslavia”. Kwartalnik Neofilologiczny, 1-2 (1958); 79-81.
1957.	Vidan, Ivo. “A. L. Morton: Istorija Engleske”. Sarajevo: Pregled, IX, 1 (1957); 75-7.
1954.	Vidan, Ivo. “Lord Bajron između aristokracije i slobodarstva (O protivurječnostima pjesnikove ličnosti – povodom 130-godišnjice smrti)”. Pregled, VII, 9 (1954); 115-28.
1954.	Vidan, Ivo. “Povodom Tenovog Šekspira”. Saraejvo: Život, III, 20 (1954); 386-8.
1954.	Vidan, Ivo. “Čarlz i Meri Lem: Priče iz Šekspira”. Sarajevo: Život, III, 17 (1954); 135-7.
1953.	Vidan, Ivo. “Nešto o nastavi svjetske književnosti u srednjim školama”. Saraejvo: Pregled, 9 (1953);
1953.	Vidan, Ivo. “Historijski materijalizam kao primijenjena metoda (Karl Kaucki: Tomas Mor i njegova ‘Utopija’)” Sarajevo: Pregled, 6 (1953); 510-3.
1953.	Vidan, Ivo. “Marko Ristić: Predgovor za nekokliko nenapisanih romana i dnevnik tog predgovora”. Saraejvo: Život, II, 15 (1953); 444-50.
1953.	Vidan, Ivo. “O prijevodu jednog modernog engleskog romana”. Sarajevo :Život, II, 13 (1953); 284-7.
1953.	Vidan, Ivo. “Uz pripovijetku Virginije Woolf”. Sarajevo:Život, II, 10-11 (1953); 141-3.
1953.	Vidan, Ivo. “Dvije zbirke američkih pripovijedaka”. Sarajevo: Život, II, 5 (1953); 135-8
1953.	Vidan, Ivo. “Antologija američke lirike na našem jeziku”. Sarajevo: Život, II, 4 (1953); 74-5
1951.	Vidan Ivo. “Estetički i književno-kritički članci N. G. Černiševskog”. Beograd: Književne novine, IV, 37 (1951); 2.

Radovi u ostalim časopisima

2000.	Vidan, Ivo. “Nakon Apartheida (J. M. Coetzee, Sramota)”. Zarez, 13. 04. 2000.
2000.	Vidan, Ivo. “Kvintesencija engleštva (J. Barnes, Engleska, Engleska)”. Zarez, 25. 05. 200.
2000.	Vidan, Ivo. “Robinzonovo nasljeđe (J. M. Coetzee, Gospodin Foe)”. Zarez, 09. 11. 2000.
2000.	Vidan, Ivo. “Zora Dirnbach, Kao mraz”. Novi omanut, srpanj/kolovoz (2000); 41.
1999.	Vidan, Ivo. “Roman i recepti (F. Flagg, Pohane zelene rajčice)”. Vijenac, 1999.
1999.	Vidan, Ivo. “Odakle Hrvati u gledalištu (T. S. Eliot:, Ubojstvo u katedrali)”. Vijenac, 1999.
1999.	Vidan, Ivo. “Oprah i predsmrtno olakšanje (B. Schlink:, Žena kojoj sam čitao)”. Vijenac, 1999.
1998.	Vidan, Ivo. “U zrelosti je sve: Kralj Lear u HNK 1999”. Vijenac, 1998.
1998.	Vidan, Ivo. “Razgovori s Kraljevićem (Zbornik Hamlet East-West)”. Vijenac, 1998.
1998.	Vidan, Ivo. “Tumačiti auru (Frangeš – Žmegač, Hrvatska novela)”. Vijenac, 1998.
1998.	Vidan, Ivo. “Prozni tekst protiv (Nikad više u HNK)”. Vijenac, 1998.
1998.	Vidan, Ivo. “Kasne Carverove i jedna Kušanova priča”. Vijenac, 1998.
1994.	Vidan, Ivo. “Kiklop II (Never More – Ranko Marinković)”. Republika, L, 7-8 (1994); 191-5.
1993.	Vidan, Ivo. “Dvoznačnost dekadencije u Krležinu djelu”. Republika, XLIX, 11-12 (1993); 20-7.
1992.	Vidan, Ivo. “Užitak u tekstu (Recenzija Kušanovih Sto najvećih rupa)”, Republika, 11-12, 227-30.
1990.	Vidan, Ivo. “Frangešovi poticaji komparativnom čitanju Krleže”. Croatica, 33 (1990); 69-72.
1988.	Vidan, Ivo. “Krleža i Orwell”. Republika, 3-4 (1988); 169-87.
1986.	Vidan, Ivo. “Terorizam teorije”. Republika, XLII, 7-8 (1986); 708-13.
1984.	Vidan, Ivo. “Maksimilijan Vanka i Louis Adamič”. Forum, 1-2 (1984); 385-411.
1983.	Vidan, Ivo. “Kraća proza današnje Engleske”. Vidici, 3 (1983); 201-3.
1982.	Vidan, Ivo. “Louis Adamič – književnik” Forum, 4-6 (1982); 764-828.
1982.	Vidan, Ivo. “Da li – i kako – čitati Uliksa”. Strani jezici, 3-4 (1982); 250-4.
1976.	Vidan, Ivo. “Savremena književna teorija o Krleži” Gledišta, 5 (1976); 429-30, 443-4, 446, 448-51, 455-6.
1976.	Vidan, Ivo. “Prepiska Štampar-Adamič”. Rad JAZU, 380 (1978); 401-34.
1976.	Vidan, Ivo. “Misao Louisa Adamiča”. Matica, list iseljenika Hrvatske, 5 (1976); 14-5.
1976.	Vidan, Ivo. “Kontekst djela i društvena medijacija”. Književna kritika, 1 (1976)
1974.	Vidan, Ivo. “Gdje smo?”. Večernji list, 16. i 17. 03. 1974; 11.
1974.	Vidan, Ivo. “Može li se napisati istorija svetske književnosti”. Gledišta, 9 (1974); 857-9, 869-70, 885-7.
1974.	Vidan, Ivo. “Mediterranean Yearnings in English Literature”. The Bridge, 39-40 (1974); 244-50.
1971.	Vidan, Ivo. “Horizontalni rascjep u kulturi”. Kritika, 16 (1971); 38-45.
1970.	Vidan, Ivo. “Znanje Pounda i glas Pjevanja”. Kritika, 12 (1970); 417-24.
1969.	Vidan, Ivo. “Gide i Conrd”. Telegram, X, 479 (1969); 12.
1969.	Vidan, Ivo. “Nestvarni grade (Pjesništvo T. S. Eliota)”. Telegram, X, 461 (1969); 14-15.
1969.	Vidan, Ivo. “Što se zbiva u današnjoj američkoj književnosti”. Forum, IX, 3 (1969); 508-16.
1968.	Vidan, Ivo. “Ciklus o Glembajevima u svom evropskom kontekstu”. Rad JAZU, 353 (1968); 321-94.
1967.	Vidan, Ivo. “Shakespeare u Kiklopu”. Kolo, V (CXXV), 11-12 (1967); 369-84.
1967.	Vidan, Ivo. “Književnost u svjetskim odnosima”. Enciklopaedia moderna, II, 5-6 (1967); 342-5.
1967.	Vidan, Ivo. “Kapitulacija književnosti? (Okviri ‘neizmišljenog’ romana)”. Forum, VII, 5-6 (1967); 819-40.
1966.	Vidan, Ivo. “Modifikacije modernog romana”. Forum, VI, 9-10 (1966); 269-80.
1966.	Vidan, Ivo. “Seljački svijet na pragu modernoga”. 15 dana, IX, 11-12 (1966); 36.
1966.	Vidan, Ivo. “Vraćanje irskog Odiseja”. Razlog, V, 43/44, 9-10 (1966); 845-55.
1966.	Vidan, Ivo. “Kušnje pripovjedačeve svemoći”. Forum, VI, 3-4 (1966); 508-19.
1965.	Vidan, Ivo. “Roman američkog intelektualca”. Forum, V, 3 (1965); 495-510.
1963.	Vidan, Ivo. “Komedija nespokojstva (Avangardni teatar Harolda Pintera)”. Forum, III, 9 (1963); 494-510.
1963.	Vidan, Ivo. “Bilješke o političkom romanu”. Naše teme, 9 (1963); 469-73.
1963.	Vidan, Ivo. “Dvije razine Banketa u Blitvi”. Kolo, I/CXXI, 6 (1963); 85-104.
1963.	Vidan, Ivo. “Bilješke o struji svijesti”. Kolo, I/CXXI, 2 (1963); 279-83.
1962.	Vidan, Ivo. “Napregnute riječi (T. S. Eliot: Izabrane pjesme)”. Telegram, III, 131 (1962); 5.
1962.	Vidan, Ivo. “Conradov Lord Jim (Ogled o strukturi)”. Filologija, 3 (1962); 175-99.
1961.	Vidan, Ivo. “Opasnost i muškost. Život i literature Ernest Hemingwaya”. Vjesnik, 09. 07. 1961; 7.
1961.	Vidan, Ivo. “John Braine: Put u visoko društvo”. Republika, XVII, 3 (1961); 31.
1961.	Vidan, Ivo. “Joseph Conrad: Srce tame”. Republika, XVII, 3 (1961); 30-1.
1961.	Vidan, Ivo. “Kongo u svijesti književnika”. Telegram, II, 45 (1961); 3.
1953.	Vidan, Ivo. “Pozitivistička estetika I. A. Richardsa”. Pogledi 53, 11 (1953); 821-9.
1951.	Vidan, Ivo. “Uz izdanje četiriju romana Bernarda Shawa”. Hrvatsko kolo, IV, 3-4 (1951); 361-5.
1949.	Vidan, Ivo. “Uz prijevod jednog irskog romana (Liam O’Flaherty, Zemlja)”. Izvor, II, 11 (1949); 734-9.

Radovi u zbornicima skupova s međunarodnom recenzijom

1995.	Vidan, Ivo. “Mid-19^th Century Adaptation of Byron’s The Corsair as a Croatian Play”. Gassenmeier, Michael (ur). Literary Reception of British Romanticism on the European Continent. 1995.
1994.	Vidan, Ivo. “Croatia in the Writings of Louis Adamic” Zacharasiewicz, Waldeman (ur). Images of Central Europe in Travelogues and Fiction by North American Writers. Vienna: Stauffenburg Verlag, 1994; 226-35.
1991.	Vidan, Ivo. “Krležin Byron”. Kabiljo-Šutić, Simha (ur). Bajron i bajronizam u jugoslovenskim književnostima. Beograd: Institut za književnost i umetnost, 1991; 197-204.
1988.	Vidan, Ivo. “Conrad in His Blackwood’s Context”. The Ugo Murcia Memorial Lectures. Milano: Murcia International, 1988; 399-422.
1981.	Vidan, Ivo. “Andrićevi zatvori”. Delo Ive Andrića u kontekstu evropske književnosti i kulture. Beograd: Zadužbina Ive Andrića, 1981; 181-95.
1979.	Vidan, Ivo. “Priča i povijest u Andrićevoj novelistici”. Zbornik radova o Ivi Andriću. Beograd: SANU, 1979; 517-34.
1978.	Vidan, Ivo. “South-European Encounters in the Works of Ivo Andrić”. Les Cultures Slaves et les Balkans, 2. Sofia, 1978 254-60.
1978.	Vidan, Ivo. “Porodična dekadencija u djelu Borisava Stankovića”. Delo Borisava Stankovića u svome i današnjem vremenu. Beograd, 1978; 93-100.
1976.	Vidan, Ivo. “Ford’s Interpretation of Conrad’s Technique”. Sherry, Norman (ur). Joseph Conrad, a Commemoration/The Ugo Murcia Memorial Lectures. London: Macmillan, 1976; 183-93.
1974.	Vidan, Ivo. “Conrad’s Legacy: The Concern with Authenticity in Modern Fiction”. Joseph Conrad: Theory and World Fiction (Proceedings of the Comparative Literature Sympsium, vol. 7). Lubbock: Texas Tech Press, 1974; 167-86.
1974.	Vidan, Ivo. “Mediterranean Yearnings in English Literature”. Les litteratures europeennes contemporaines et la tradition mediterraneenne. Zagreb: Le Pont/The Bridge, 39-40 (1974); 244-50.
1973.	Vidan, Ivo. “Razumijevanje teksta – čitanje u kontekstu”. Hermeneutika. Beograd: Delo, 1973.
1964.	Vidan, Ivo. “Dvije razine Banketa u Blitvi”. Krležin zbornik. Zagreb: Naprijed, 1964; 245-73.

Ostali radovi u zbornicima skupova

1994.	Vidan, Ivo. “Saul Bellow: Drama svijesti i savjesti”, u: Vince, Ratko (ur). Velikani naše epohe. Zagreb: Biblioteka Hrvatski radio, 1994; 49-52.
1994.	Vidan, Ivo. “Graham Greene: Greeneland”, u: Vince, Ratko (ur). Velikani naše epohe. Zagreb: Biblioteka Hrvatski radio, 286-90.

Neka važnija predavanja na skupovima

1995.	Vidan, Ivo. “Kratka povijest Odsjeka za anglistiku u Zagrebu”. Anglistika u Hrvatskoj. Zagreb, 18-20. Svibnja 1995.
1995.	Vidan, Ivo. “The English Intertext of Croatian Literature: Forms and Function”. Third Conference of the European Study of English. Glasgow, 08-12. rujna 1995.
1994.	Vidan, Ivo. “Mid-19^th Century Adaptation of Byron’s The Corsair as a Croatian Play”. Literary Reception of British Romanticism on the European Continent. Heidelberg, 06-11. Listopada 1994.
1994.	Vidan, Ivo. “Croatia in the Writings of Louis Adamic” Images of Central Europe in Travelogues and Fiction by North American Writers. Beč, 15-18. travnja 1994.
1988.	Vidan, Ivo. “Upton Sinclair and Louis Adamic: The Yugoslav Connection”. Upton Sinclair World Conference. Bremen, srpanj 1988.
1987.	Vidan, Ivo. “Krleža i G. B. Shaw”. Conference on Yugoslav Literary Relations with English-Speaking Countries. Zagreb, prosinac 1987.
1987.	Vidan, Ivo. “Der englische Protomodernismus”. Probleme der literarischen Periodisierung. Zagreb, rujan 1987.
1987.	Vidan, Ivo. “Expanding Curricula: Global Literature in English”. Literatures in English – New Perspectives. Graz, travanj 1987.
1987.	Vidan, Ivo. “The Split Self in Conrad’s Fiction”. Krise und Modernisierung des Ich. Passau, ožujak 1987.
1986.	Vidan, Ivo. “Conrad in His Blackwood’s Context”. Thirteenth Triennial Conference of the International Association of University Professors of English (IAUPE). York, kolovoz/rujan 1986.
1975.	Vidan, Ivo. “Das Werk im Kontext”. Literatur und moderne Gesellschaft. Innsbruck, 8-10. Prosinca 1975.
1975.	Vidan, Ivo. “South-European Encounters in the Works of Ivo Andrić”. Slavenske kulture i Balkan. Varna, 15-20. rujna 1975.
1974.	Vidan, Ivo. “Ford’s Interpretation of Conrad’s Technique”. 1974 Conference on Conrad. Canterbury: University of Kent, srpanj 1974.
1974.	Vidan, Ivo. “Conrad’s Legacy: The Concern with Authenticity in Modern Fiction”. Joseph Contad: Theory and World Fiction. Lubbock: Texas Tech University, 23-25. siječnja 1974.
1973.	Vidan, Ivo. “Kakvog je žanra Kiklop?”. Hrvatska književnost u engleskom kontekstu. Zagreb: Institut za književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, studeni 1973.

POSEBNE ZASLUGE PROF. DR. IVE VIDANA

Najznačajnijim doprinosom profesora Vidana držimo njegovu komparatističku metodologiju. Stavivši naglasak u svom znanstvenom kao i u svom pedagoškom radu na komparativni suodnos hrvatske i anglofonih književnosti, profesor Vidan je utemeljio glavnu metodološku orijentaciju znanstvenog rada na Katedri (oba znanstvena projekta iz književnosti koji se izrađuju na Odsjeku za anglistiku – Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti u dvadesetom stoljeću /130714/ i Oblici recepcije W. Shakespearea u hrvatskoj kulturi dvadesetog stoljeća /130758/ -temelje se na komparatističkoj metodologiji koja se pod njegovim nadzorom razvijala na Odsjeku). U tom smislu posebno je značajna metodologija koju je razradio u brojnim publikacijama, posebice u tri svoje knjige, te u stranim časopisima.

Takav aspekt izučavanja engleske književnosti pridonio je boljem sagledavnju hrvatske književnosti u njezinom europskom kontekstu, ali i podigao razinu obaviještenosti o hrvatskoj književnosti u anglofonim zemljama. Jednako je važno i to da je svoje znanje primjenio i u svojoj sredini, pa su njegovi ogledi o hrvatskoj književnosti imali veliki utjecaj na njezinu recepciju i u nas i u svijetu (Krleža, Marinković, Brešan). Ističemo njegovu suradnju u časopisu “World Literature Today”, u kojem je tijekom godina u pedesetak priloga prikazao hrvatsku književnost svijetu, te uspješna predavačka gostovanja na brojnim europskim i američkim sveučilištima., kao i činjenicu da je članom uređivačkog odbora i suradnik personalne enciklopedije Krležijana.

Nadalje treba istaći njegov bitan udio u promicanju poznavanja i razumijevanja anglofonih književnosti i kultura u hrvatskoj sredini već od samih početaka njezine recepcije u nas ranih pedesetih godina. Tu je važan njegov urednički rad na izdanjima iz engleske književnosti u edicijama Libera i Školske knjige te u Književnoj smotri i Studia romanica et anglica zagrabiensia, časopisu s međunarodnim ugledom, kojeg je bio glavnim urednikom. Profesor Vidan je objavio četiri knjige i niz studija u profesionalnim i književnim časopisima. 30 njegovih radova uvršteno je u bibliografiju MLA-a (Modern Languages Association) – najznačajniji bibliografije iz područja humanističkih znanosti.

Od 1997, profesor Vidan je i urednik za englesku i američku književnost u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.te autor brojnih natuknica za enciklopediju, Leksikon stranih pisaca, kao i većeg broja predgovora i prikaza anglofonih izdanja.

Ugled koji prof. Vidan uživa u svijetu kao anglist, prvenstveno kao stručnjak za djelo J. Conrada i modernizam (članstvo u uređivačkom odboru dvaju inozemnih časopisa – Conradiana i Journal of Modern Liteature), bitno je pridonio stvaranju brojnih međunarodnih kulturnih veza koje su bile od velike koristi za razvitak hrvatske anglistike i daljnje obrazovanje njezinih stručnjaka, te odgoj znanstvenog podmlatka. Uz brojna pozvana predavanja i međunarodne kontakte na kongresima, ističemo i tri skupa u IUC-u u Dubrovniku na kojima su sudjelovali ugledni međunarodni stručnjaci (Terry Eagleton, Chinua Achebe, Franz K. Stanzel, Fritz Senn, Alan Trachtenberg. i dr.), čime je stvorena mogućnost kasnije bilateralne suradnje.

Prof. Vidan je utemeljitelj i prvi predsjednik hrvatskog ogranka (HDAS) Europskog udruženja za anglističke studije (ESSE), koji na bijenalnim skupovima okuplja sudionike iz čitave Europe, te organizator međunarodnog skupa anglista u Zagrebu 1995.

Ističemo njegov doprinos utemeljenju Američkih studija pri IUC-u u Dubrovniku te poslijediplomskog studija Amerikanistike pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u radu kojega još aktivno sudjeluje.

Konačno, napominjemo da je profesor Vidan u velikoj mjeri odgojio i sadašnji znanstveni kadar. Pod njegovim mentorstvom izrađen je veći broj magistarskih i doktorskih radnji, od kojih spominjemo samo one važne za kadrovsku obnovu.. Od dva profesora na Katedri za englesku književnost jedan (prof. dr. Janja Ciglar- Žanić, sadašnji predstojnik Katedre) magistrirala je i doktoririrala pod njegovim mentorstvom. Prof. Vidan bio je također mentorom oboje docenata na Katedri (Gjurgjan, Knežević). Prof. dr. Stipe Grgas, predstojnik Katedre za Sveučilištu u Zadru magistrirao je i doktorirao pod mentorstvom prof. Vidana. Dr. sc. Tatjana Jukić- Gregurić upravo je odbranila svoj doktorat, izrađen pod njegovim nadzorom, a još dvije mlade znanstvenice dovršavaju svoje magistarske radnje pod njegovim vodstvom.

Rektorat

Sveučilišta u Zagrebu

SUGLASNOST

Suglasan sam da me se izabere u počasno zvanje profesora emeritusa te prihvaćam sva prava i dužnosti koje iz toga proizlaze.

U Zagrebu, 04. ožujka 2002.

…………………………………………..

Dr. sc. Ivo Vidan, redovni professor u miru

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Vijeće Odsjeka za komparativnu književnost ima čast predložiti Fakultetskom vijeću pokretanje postupka u kojem bi se dr.sc. Gaji Pelešu, umirovljenom profesoru našega Odsjeka, dodijelila titula profesor emeritus, kao i sva prava koja mu time pripadaju.

O b r a z l o ž e nj e

Prof. dr. sc. Gajo Peleš bio je kraće vrijeme lektor i predavač u Parizu, a nakon toga je čitav radni vijek, tri i pol desetljeća, proveo na našem Odsjeku. Kao ugledan znanstvenik i cijenjeni profesor obavljao je tijekom tog vremena i nekoliko važnih dužnosti: bio je dugogodišnji šef Katedre za opću povijest književnosti, u nekoliko mandata voditelj poslijediplomskog studija književnosti i pročelnik Odsjeka, a osnovao je i neko vrijeme vodio studij bibliotekarstva, koji je najprije bio u sastavu našeg Odsjeka, a kasnije se, uvelike upravo zahvaljujući zalaganju prof. Peleša, odvojio u zasebnu studijsku grupu. Objavio je četiri samostalne knjige, od kojih je osobito Priča i značenje izazvala čitav niz pohvalnih kritika i osvrta, pedesetak znanstvenih radova - od kojih nekoliko i na stranim jezicima - te brojne stručne radove, kritike i osvrte. Predavao je uglavnom kolegije iz opće povijesti književnosti na Odsjeku, brojne književnoteorijske i književnopovijesne kolegije na poslijediplomskom studiju književnosti, a održao je i brojna zapažena izlaganja na znanstvenim skupovima u nas i u inozemstvu. Njegove knjige prihvaćene su kao obvezna literatura na mnogim kolegijima poslijediplomskog studija književnosti i na Odsjeku. Kao nastavnik posebno se isticao ne samo kvalitetom kolegija nego i izuzetno strpljivim radom u pojedinačnim konzultacijama, kojima je posvećivao mnogo vremena i napora. Bio je mentor i član stručnih povjerenstava mnogih doktorata i magisterija, a doprinio je mnogo i popularizaciji znanosti o književnosti, javnim predavanjima, osvrtima, recenzijama i ogledima. Držimo da je zbog svega toga, i kao cijenjeni nastavnik, i kao organizator studija bibliotekarstva, te jedan od utemeljitelja Odsjeka za informacijske znanosti, i kao ugledni znanstvenik, zadužio ne samo naš Odsjek nego i Fakultet u cjelini.

Prof. Gajo Peleš rođen je 16.9.1931. u Karlovcu, diplomirao je 1956. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Radio je na Radničkom sveučilištu, Zatim na Radio-Zagrebu, a 1967/68. predavao je na Sveučilištu u Lilleu, pa od 1968. do 1970. u Parizu (Université Paris VIII - Vincennes). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu biran je za docenta 1972., za izvanrednog profesora 1977. i za redovnog profesora 1982., te ponovno 1988. i 1993. Od 1980. boravio je u više navrata, kao stipendist Humboltove zaklade na sveučilištima u Konstanzu i Münchenu. Umirovljen je 1998.

Na Odsjeku za komparativnu književnost i na poslijediplomskom studiju književnosti predavao je uglavnom kolegije iz opće povijesti, no u kasnijem razdoblju i književnoteorijske kolegije, o teoriji proze, semantici pripovjednog teksta i teoriji povijesti književnosti. Neke je kolegije vodio i na studiju bibliotekarstva. Njegove kolegije studenti su rado birali, a posebno su bili zadovoljni iscrpnim konzultacijama i pomoći u samostalnom znanstvenom radu.

I znanstveni rad prof. Peleša usko je povezan s njegovim nastavničkim radom. Već prvi njegovi radovi bave se uglavnom analizom romana, zatim posvećuje mnogo pozornosti suvremenim književnim teorijama, pa problematici opće povijesti književnosti - pri čemu se osobito bavi epohom realizma - a kasnije u središte njegova zanimanja dolazi semiotika, teorija proze i semantika pripovjednih tekstova. Uz studije i rasprave u zbornicima te znanstvenim i stručnim časopisima objavio je i četiri samostalne knjige: Poetika suvremenog jugoslavenskog romana, Iščitavanje značenja, Priča i značenje i Tumačenje romana.

Prva mu je knjiga uglavnom posvećena analizama strukture najpoznatijih romana uglavnom hrvatske i srpske književnosti u razdoblju nakon 1945. do 1961. Već u toj knjizi, objavljenoj 1966., prof. Peleš odstupa od tada uobičajenog načina analize romana, napustivši okvire tematske kritike i nastojeći da težište analize "premjesti" na tipove izgradnje sižea, karakterizaciju likova, sustave motivacije i stilske postupke. Dotiče i probleme odnosa hrvatske i srpske književnosti, pa i drugih književnosti na tadanjem prostoru zajedničke države, upozoravajući kako na međusobne utjecaje tako i na razlike proizašle iz različitih tradicija, kojima je i kasnije posvetio nekoliko radova u zborniku Komparativno istraživanje jugoslavenskih književnosti.

U drugoj knjizi, Iščitavanje značenja, međutim. prof. Peleš već izgrađuje vlastiti sustav, pa u nekoj mjeri i vlastitu terminologiju proučavanja književnosti. Oslanja se pri tome na francuske strukturaliste i Tartuske semiotičare, prema kojem se odnos književnosti i zbilje mora razmotriti posve drugačije nego što je to bilo uobičajeno u okvirima mimetičkih teorija književnosti. Književna je struktura - drži prof. Peleš - samo analogna strukturi zbilje, pa se jedino analizom složenog tematskog sustava može doći do zaključka o načinu konstrukcije književne zbilje, kao i o odnosima te zbilje prema određenim, uvijek već strukturiranim, elementima ne-književne zbilje. Takvo se stajalište, obrazloženo u prvom dijelu knjige, u drugom dijelu nastoji primijeniti u sedam kraćih studija, od kojih svaka obrađuje neke aspekte i/ili primjere konkretne raščlambe. Novina je te knjige u našoj znanosti o književnosti što se na temelju jednog recentnog "pristupa književnosti" ne samo razrađuje vlastiti sustav, nego se on zatim i pokušava konkretizirati u "primjerima".

Najvažnija i najopsežnija je Pelešova knjiga Priča i značenje s podnaslovom Semantika pripovjednog teksta. To je cjelovita, metodološki konzistentna, iscrpno razrađena studija, koja u širokom obzoru problematike postupno i temeljito izrađuje vlastito stajalište, oslanjajući se na iskustva kako suvremene semiotike književnosti tako i određenih semantičkih teorija, radova hermeneutičke orijentacije i analiza teorije recepcije. Rezultat je dugogodišnjeg rada, temeljitog poznavanja problematike analize pripovjednih tekstova u rasponu od početka hermeneutike i filologije do suvremenih učenja, kao i upornog nastojanja da se već ranije naznačena vlastita terminologija, kao i vlastiti sustavi analize, što temeljitije objasne, utvrde, obrane od mogućih primjedaba i čak u nekoj mjeri konkretiziraju u završnih poglavljima o značenjskom sustavu ili "svijetu pripovjednog teksta", u kojem se razrađuje cjelokupna "shema" narativnih figura i opisuju značenjski "nizovi" i "sustavi" te objašnjava kako se takva semantika odnosi prema povijesti književnosti.

Knjiga je, prema mišljenjima mnogih recenzenata, izuzetno djelo u hrvatskoj znanosti o književnosti, koja ipak ne pokušava razriješiti sva temeljna pitanja znanosti o književnosti navođenjem nekoliko okvirnih "teza", nego se čvrsto drži zadane tematike i analizu vodi "korak po korak", nije baš česta ni u svjetskoj znanosti o književnosti, a još je daleko rjeđa u hrvatskoj znanosti o književnosti. Složena terminologija i stalna razina metajezika, koja zahtijeva od čitatelja veliku pozornost i određeno strpljenje nije, međutim, umanjila utjecaj te knjige. Prihvatili su je i studenti i šira znanstvena javnost kao izuzetno vrijedan napor da se ostvari vlastiti sustav analize koji se može mjeriti s recentnim dostignućima u svijetu.

I posljednja knjiga prof. Peleša Tumačenje romana, vrlo je vrijedan prilog hrvatskoj znanosti o književnosti. To je svojevrsna teorija romana, zasnovana kako na suvremenim dostignućima naratologije, semantike i pragmatike, tako i na uspjelom pokušaju da se vlastita stajališta, razrađena u prošloj knjizi, upotpune i na neki način "primijene", pa čak i populariziraju. Ona je pisana jednostavnijim stilom i pregledna je u kompoziciji, no pri tome nigdje ne napušta visoku razinu znanstvenog pristupa i znanstvene metodologije. Utemeljena je također i na teoriji mogućih svjetova, koja je posljednjih godina izrazito prisutna u suvremenoj naratologiji, a koju je Peleš naznačio i na završetku ranije knjige. Tako Tumačenje romana nije samo popularizacija temeljnih stavova Priče i značenja, nego je i svojevrsno upotpunjenje i "nastavak". I ta je knjiga vrlo dobro ocijenjena od stručnih recenzenata, kako u znanstvenoj tako i široj javnosti.

Knjige prof. Peleša, kao i brojni radovi koji nisu uvršteni u te knjige, odlikuju se originalnošću: premda vrstan poznavalac mnogih suvremenih književnih teorija, on se - osim u stručnim radovima i prikazima - nije zadovoljavao manje ili više kritičkim prikazivanjem postojećih učenja, nego je nastojao na njihovom temelju izgraditi vlasitita i samostalna rješenja nekih problema, a u području teorije romana i cjelovit vlastiti sustav. To držimo da je njegov najvažniji prilog razvitku hrvatskih znanosti o književnosti; u njegovim se djelima "vidi" da se ona može uspoređivati i s dostignućima zemalja koje imaju na tom području daleko dužu i razrađeniju tradiciju. Upravo takvim pristupom, koji ne zahtijeva samo da "učimo" o književnosti, nego i da "učimo misliti o književnosti", prof. Peleš je oplemenio i nastavu na našem Odsjeku, a u poslijediplomskom studiju i na širem području svih filoloških studijskih grupa. Pribrojimo li tome njegove zasluge na utemeljenju studija bibliotekarstva i informatike, kao i njegov izuzetno uspješan rad sa studentima, držimo da je naslov profesor emeritus - za koji ga predlažemo - u potpunosti zaslužio.

U Zagrebu, 4. ožujka 2002.

P r o č e l n i k

Odsjeka za komparativnu književnost

(Dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.)

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Ivana Lučića 3

Vijeće Odsjeka za komparativnu književnost ima čast predložiti Fakultetskom vijeću pokretanje postupka u kojem bi se dr. Miroslavu BEKERU, umirovljenom profesoru našega Odsjeka, dodijelila titula profesor emeritus, kao i sva prava koja mu time pripadaju.

O b r a z l o ž e n j e

Prof. dr. sc. Miroslav Beker – ugledni znanstvenik čiji su radovi visoko cijenjeni u znanstvenoj i stručnoj javnosti – proveo je svoj radni vijek na ovom Fakultetu. Predavao je najprije na Odsjeku za anglistiku, a zatim, više od četvrt stoljeća, na Odsjeku za komparativnu književnost. Tijekom toga vremena uspješno je obavljao nekoliko važnih dužnosti (pročelnik odsjeka, šef katedre, predstojnik Zavoda za književnost, pročelnik poslijediplomskog studija književnosti), a u više je navrata po nekoliko semestara gostovao na uglednim sveučilištima u Engleskoj i SAD, dostojno zastupajući hrvatsku znanost u tim sredinama. Objavio je sedam samostalnih knjiga i stotinjak znanstvenih i stručnih radova u časopisima, prevodio s engleskog i na engleski jezik, uredio omašan zbornik na engleskom jeziku o komparatistici u Hrvatskoj i održao zapažena izlaganja na mnogim znanstvenim skupovima u inozemstvu. Neke su njegove knjige prihvaćene kao obvezni priručnici za ispite na komparatistici i na poslijediplomskom studiju književnosti, a nekim se svojim djelima Beker predstavio kao vrstan popularizator znanosti o književnosti, te je uvelike upravo njegova zasluga što je temeljne pojmove te discipline prihvatila i šira publika. Bekerova se djelatnost može promatrati s više aspekata, ali je svakako najvažnije što je i kao nastavnik i kao znanstvenik dao velik prinos razvoju znanosti o književnosti u Hrvatskoj, te je svojim radom zadužio i naš Fakultet u cjelini.

Profesor Beker rođen je 24. srpnja 1924. u Karlovcu, diplomirao je 1951. anglistiku i filozofiju na Sveučilištu u Zagrebu, a sveučilišnu karijeru započeo je 1954. kao asistent na Odsjeku za anglistiku. Bio je na poslijediplomskom studiju u Leedsu i Oxfordu, doktorirao je 1961. u Zagrebu, izabran je 1963. za docenta, predavao je kao gost-profesor 1966., 1967. i 1968. na sveučilištu Indiana (SAD), potom u Clevelandu, pa na poslijediplomskoj školi u Bloomingtonu. Na Odsjek za komparativnu književnost prešao je 1970., i tu je izabran za izvanrednog, a potom, 1976., i za redovitog profesora, kao i za šefa katedre za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti. Gostovao je poslije u nekoliko navrata na sveučilištima u Americi, najduže na Portland State University. Tijekom rada na Odsjeku za komparativnu književnost predavao je uglavnom kolegije iz teorije književnosti, metodologije znanosti o književnosti i povijesti književnih teorija, ali često i iz opće povijesti književnosti. Njegova su predavanja svagda bila izuzetno temeljito pripremljena, studenti su u velikom broju izabirali njegove kolegije, a izborom tema, raznovrsnošću pristupa te širokim poznavanjem nekoliko svjetskih literatura i više najpoznatijih nacionalnih tradicija u znanosti o književnosti, uspio je Beker obogatiti nastavu na Odsjeku za komparativnu književnost i osuvremeniti je prema najboljim svjetskim uzorima.

Isto tako, profesor Beker je u poslijediplomskoj nastavi književnosti – koja okuplja sve filološke grupe Filozofskoga fakulteta – mnogo pridonio osuvremenjivanju tipova nastave, prenoseći iskustva što ih je stekao na stranim sveučilištima i primjenjujući ih kako u organizacijskom smislu, kao voditelj poslijediplomskog studija, tako i kao predavač mnogih vrlo uspješnih kolegija.

Što se pak tiče znanstvenog rada, profesor Beker započinje kao vrstan anglist (objavio je u koautorstvu i dva priručnika te jedna skripta), ali već prva njegova knjiga, Moderna kritika u Engleskoj i Americi, upozorava kako će središte njegova zanimanja biti teorija književne kritike, teorija književnosti i metodologija znanosti o književnosti. U toj knjizi, naime, ne dolaze do izražaja samo visoke kvalitete njegova znanstvenog rada – kao iscrpnost u obradi teme, temeljitost i dosljednost u zaključivanju – nego se već jasno razabire vrstan komparatist i teoretičar književnosti. Profesor Beker izravno poznaje književnost na više svjetskih jezika, temeljito prati recentnu literaturu i uspijeva se kritički orijentirati u mnoštvu književnokritičkh i književnoznanstvenih metoda i projekata. Upravo takve osobine bile su zato i odgovarajuće pretpostavke za dvije njegove kasnije, unekoliko temeljne knjige, Povijest književnih teorija i Suvremene književne teorije. To su, naime, opsežni zbornici s velikim i razrađenim uvodima (više od stotinu stranica), te s komentarima, tako da zapravo čine cjelokupne preglede kako povijesti književnih teorija, tako i najnovijih dominirajućih književnokritičkih pravaca i književnoznanstvenih orijentacija. To su prve takve knjige u hrvatskoj znanosti o književnosti, pa je profesor Beker morao riješiti brojne probleme, od toga da sâm prevede neke tekstove, do toga da nanovo, i prema vlastitim načelima, razvrsta građu, da obavi određene klasifikacije, da predloži prikladno nazivlje i uključi nužne kritičke ocjene. Da je u tom složenom poslu uspio, svjedoči kako činjenica da su knjige vrlo dobro primljene u znanstvenoj i široj javnosti, tako i činjenica da su postale nužni priručnici u studiju komparatistike, pa i u poslijediplomskom studiju književnosti svih filoloških grupa.

Ostale Bekerove knjige – Semiotika književnosti, Ogledi o suvremenim književnim teorijama, Uvod u komparativnu književnost i Kratka povijest antičke retorike – kao i brojne studije u časopisima, samo potvrđuju takvu ocjenu, s napomenom da u njima još više dolaze do izražaja autorovo temeljito poznavanje suvremenih književnoznanstvenih metoda, sposobnost samostalne kritičke analize, smisao za sintezu i način izlaganja koji omogućuje da se vrlo složena stručna problematika približi onim čitateljima koji nemaju odgovarajuće predznanje. Tako profesor Beker obavlja i vrlo zahtjevnu zadaću upoznavanja studenata i šireg čitateljstva s najnovijim dostignućima znanosti o književnosti u svijetu, pri čemu nikada nije napustio visoku razinu znanstvenoga izlaganja. On nije samo upoznao hrvatsku znanstvenu i stručnu javnost s recentnim književnoznanstvenim djelima, nego je i u razumijevanju problematike, u opisu i analizi pokazao da može razviti određene teze, primijeniti neke metode i usvojiti određena stajališta, a da to istovremeno umije izložiti na pristupačan način. A upravo su to osobine pravoga znanstvenika.

Spomenuli bismo ovdje još dva Bekerova djela. Prvo od njih, Od Odiseja do Uliksa (Zagreb 1997), višestruko je poticajno u popularizaciji književnosti, jer izborom vrhunskih ostvarenja svjetske književnosti i prikladnim načinom izlaganja fabularnih elemenata potiče čitatelje da se upoznaju s izvornim djelima. Ta je knjiga uspješno popunila veliku prazninu u određenom tipu priručničke i popularizatorske literature. Drugo djelo Beker potpisuje kao urednik, a djelomično i kao prevoditelj: to je zbornik na engleskom jeziku Comparative Studies in Croatian Literature, koji svijetu prezentira dostignuća hvatske književne znanosti. Poslu što ga je tu obavio profesor Beker dorastao je samo vrstan anglist i vrstan teoretičar književnosti.

Zbog svega rečenog držimo da je profesor Beker u četrdeset godina svojega djelovanja na Sveučilištu ostvario iznimne rezultate, prije svega kao znanstvenik koji je uvelike pridonio razvoju hrvatske književne znanosti, osobito komparatistike, zatim kao nastavnik koji je dao velik prinos osuvremenjivanju nastave komparativne književnosti, a također i kao promicatelj hrvatske znanosti u svijetu i popularizator književnosti i književne znanosti u najširim slojevima čitateljstva.

Smatramo zbog toga da je naslov profesor emeritus – za koji ga ovdje predlažemo – profesor Miroslav Beker u potpunosti zaslužio.

Pročelnica Odsjeka za komparativnu književnost

Prof. dr. sc. Gordana Slabinac

Prijedlog da se Prof. dr. Borisu Petzu dodijeli počasno zvanje

"professor emeritus"

1. Kratka biografija

Prof. dr. Boris Petz rođen je 26. 11. 1919. u Bjelovaru. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Godine 1943. na Filozofskom fakultetu diplomirao je povijest filozofije, psihologiju i teoriju spoznaje kao »A« predmet, etiku i estetiku kao »B« predmet te jugoslavenske jezike i književnosti kao »C« predmet. Doktorat znanosti iz psihologije stekao je 1945. g. obranom disertacije pod naslovom »Utjecaj naslijeđa i okoline na neke sposobnosti čovjeka«. Od 1944. do 1948. radio je kao psiholog u Savjetovalištu za izbor zvanja u Zagrebu, a od 1948. kao znanstveni i viši znanstveni suradnik u Institutu za medicinska istraživanja JAZU (laboratorij za psihofiziologiju rada). Naslovni docent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu postao je 1958. godine, nakon izrade habilitacijske radnju pod naslovom »Utjecaj godina i obiteljske odgovornosti na broj i trajanje izostanaka«. Dvije godine kasnije izabran je za docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U zvanje izvanrednog profesora unaprijeđen je 1962. godine, a redovni profesor postao je 1968. godine.

Osnovao je i vodio Katedru za psihologiju rada i ergonomiju, bio je pročelnik Odsjeka za psihologiju, a u školskoj godini 1970/71. i 1971/72. bio je dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dobitnik je »Psihologijske nagrade Ramiro Bujas« za životno djelo koju Hrvatsko psihologijsko društvo dodjeljuje najistaknutijim psiholozima za njihov sveukupan rad na afirmaciji psihologijske znanosti i struke. Godine 1988. odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Član-suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i redoviti je član Medicinske akademije Hrvatske.

2. Znanstvena i stručna djelatnost

Prof. Petz je objavio preko 150 znanstvenih i stručnih radova, koji se mogu grupirati u nekoliko skupine.

Najveći broj radova odnosi se na psihofiziološka istraživanja umora i odmora. Nastali kao rezultat sustavnog i originalnog programa timskih i samostalnih napora izuzetnih metodoloških odlika, ovi su radovi bitno unaprijedili psihofiziologiju rada, osobito u pogledu potpunijeg spoznavanja složenog fenomena umora. Ti su radovi, uz dosljednu primjenu eksperimentalnog nacrta, kombinirali psihologijske i elektrofiziologijske metode istraživanja, a bavili su se evaluacijom i iznalaženjem postupaka za ranu detekciju umora, istraživanjem učinaka različitih vrsta odmaranja, te ispitivanjem utjecaja psiholoških i farmakoloških stimulatora na radne sposobnosti čovjeka.

Prvi je u nas znanstveno istraživao nezgode na radu i izostanke. Upozorio je da nesreće i izostanci predstavljaju u metodološkom pogledu sličnu pojavu, jer spadaju u tzv. rijetke događaje. Definirao metodološki pristup i statistički model analize nezgoda i izostanaka te prikupio niz specifičnih spoznaja koji su značajno upotpunili naše razumijevanje ovih pojava.

Treću skupinu Petzovih radova čine istraživanja motivacijskih procesa. Eksperimentalnim pristupom istraživao je kako sastav natjecateljskih grupa djeluje na motivaciju pojedinaca. Bio je među pionirima ispitivanja motivacije i zadovoljstva u poslu u našoj industriji. Unaprijedio je metodološke pristupe istraživanju motivacije i prikupio dragocjene empirijske podatke o potrebama i poticajima industrijskih radnika.

U području ispitivanja stavova ostavio nekoliko vrijednih empirijskih istraživanja. Istražujući stavove prema noćnom radu, prema zaraznim bolestima, prometnim nesrećama i prema ozračenim namirnicama prof. Petz je prikupio i znalački interpretirao niz izvornih podataka o ponašanju, mišljenju i stereotipijama ljudi. Ti su podaci značajni kako za psihološku teoriju, tako i za društvenu praksu.

Posebno područje rada prof. Petza jesu problemi međuljudskih odnosa u radnim kolektivima. Premda u ovom području nema izvornih istraživačkih radova, prof. Petz je napisao čitav niz izvanrednih stručnih radova, medu kojima neki po svom pristupu, opsegu i sadržaju predstavljaju vrijedne znanstvene studije.

Mnogo je radio u području sociopsiholoških problema tržišta i prodaje. U svojim radovima raspravlja o psihologiji potrošača – njegovoj percepciji, vaganju rizika, procesu donošenja odluka te o osobnim i socijalnim determinantama njegova ponašanja. Bavio istraživanjima tzv. slike proizvoda, psihologijom propagandne poruke te analizom činilaca koji djeluju na njezinu učinkovitost.

Izuzetan doprinos dao je i statističkoj metodologiji i psihometriji. Njegove knjige u ovom području odlikuju se jasnoćom izlaganja, jednostavnim pristupom i naglaskom na logičko obrazloženje statističkih postupaka. Stoga su uvijek imale široki krug korisnika iz različitih područja (npr. psihologa, sociologa, medicinara). Dao je i originalne doprinose u području statistike i psihometrije u radovima o neparametrijskim testovima, bodovanju testova znanja, metodama rangiranja i dr. Kako je psihometrija okosnica psihologije, a upotreba statistike je neophodna za napredak svake struke i znanosti, to je cjelokupan nastavni, stručni i znanstveni rad Prof. Petza u tom području od izuzetnog značaja.

3. Pedagoška djelatnost

Izuzetna znanstveno-istraživačka aktivnost prof. Petza praćena je i uspješnom pedagoškom djelatnošću. Udružujući kvalitete izvornog znanstvenika i izuzetno nadarenog predavača prof. Petz je djelovao kao pedagog na nekoliko planova:

(1) Na svom matičnom Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta on je bio dugogodišnji nastavnik i šef Katedre za industrijsku psihologiju i uspješno je organizirao nastavu na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. U svom nastavnom djelovanju uvijek je naglašavao prioritet metodološke pripreme studenata zalažući se za jedan znanstveno-statistički pristup kojim se na osnovi izučavanja zakonitosti u odnosu između čovjeka i rada nastoji postići bolja usklađenost između čovjeka i rada. Generacije današnjih industrijskih psihologa koji djeluju u našoj praksi upravo njemu zahvaljuju temelje svojih stručnih znanja.

(2) Kao nastavnik psihologije, psihofiziologije rada, industrijske psihologije, psihologije prometa, psihologije potrošnje te statistike i psihometrije, prof. Petz je godinama djelovao u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi drugih fakulteta, uključivo Medicinski fakultet u Zagrebu, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Ekonomski fakultet u Beogradu, Ekonomski fakultet u Skopju, Fakultet za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo u Ljubljani, Interfakultetski studij za socijalni rad u Zagrebu, Interfakultetski studij prometnih znanosti u Zagrebu, Pedagoški fakultet u Rijeci, nekadašnja Visoka tehnička škola u Zagrebu. Na taj način je sadržajima iz psihologije pridonio potpunijem obrazovanju stručnjaka različitih profila.

(3) Osobito je značajna pedagoška djelatnost prof. Petza na znanstvenom vođenju postdiplomanata. Djelujući na svom matičnom i na spomenutim drugim fakultetima, prof. Petz je kao mentor s uspjehom vodio i doveo do magisterija ili doktorata oko 50 kandidata. Na taj način je izuzetno pridonio razvoju našeg znanstvenog podmlatka.

(4) Prof. Petz djelovao je i izvan tradicionalnih sveučilišnih okvira. U radnim organizacijama održao je velik broj predavanja i konzultacija o problemima međuljudskih odnosa, o uzrocima i prevenciji nezgoda na radu, o optimalnom korištenju kadrovskih potencijala i o drugim problemima koji se tiču upravljanja ljudskim resursima. Ta njegova veza s organizacijama od izuzetnog je značenja jer predstavlja jedan od neposrednih oblika suradnje znanosti i prakse. Zalažući se u tim kontaktima za znanstveni pristup i uvažavanje ljudskog faktora značajno je pridonio ergonomijskom unapređenju i humanizaciji ljudskog rada.

4. Međunarodna djelatnost

Već 1956. godine boravio je kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije 10 mjeseci u Londonu (University College), a 1968. proveo je jedan semestar kao gost-profesor na Louisiana State University u Baton Rougeu (Louisiana, SAD). Gostovao je i održao predavanja i na drugim sveučilištima. Godine 1964. bio je glavni tajnik 14. Međunarodnog kongresa za primijenjenu psihologiju. Bio je aktivni član brojnih međunarodnih organizacija, između ostalog i ENOP-a, vrlo selektivne europske mreže organizacijske psihologije u koju se primaju samo najznačajniji europski profesori psihologije rada.

5. Prijedlog

Na osnovi izloženog, smatramo da je prof. Petz zadužio našu znanstvenu misao i praksu izuzetno plodnom i kreativnom znanstvenom djelatnošću koja je pružila niz značajnih i originalnih doprinosa znanstvenoj spoznaji, istaknutom i svestranom stručnom aktivnošću koja je značajno proširila primjenu znanstvenih metoda u praksi te bogatim i nadasve uspješnim pedagoškim radom koji je pridonio stvaranju brojnih generacija psihologa i stručnom usavršavanju kadrova različitog profila. Napominjemo da je bio i vrlo uspješan dekan Filozofskog fakulteta.

Predlažemo stoga da mu se dodijeli počasni naslov professor emeritus.

U Zagrebu, 1. ožujka 2002. Prof. dr. Alija Kulenović

Pročelnik Odsjeka za psihologiju

Prof. dr. Marijan Bobinac

Odsjek za germanistiku

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

U Zagrebu, 5. ožujka 2002.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Zahtjev za odobrenje slobodne studijske godine (2002/03)

Molim Vijeće da mi u akademskoj godini 2002/2003. odobri korištenje slobodne studijske godine budući da uz postojeći opseg nastave ne mogu dovršiti svoje započete i planirane istraživačke projekte. Riječ je ponajprije o tri knjige koje bih, u slučaju da mi se istraživački dopust odobri, htio dovršiti. Na jednoj od njih, pod radnim naslovom “Njemački dramatičari 20. stoljeća” tek namjeravam započeti rad. Bit će to niz portreta vodećih modernih njemačkih kazališnih pisaca. Druge dvije knjige su većim dijelom napisane i treba im dati konačni oblik – prva (“Studien zum deutschsprachigen Volksstück seit der Jahrhundertwende“) obuhvaća studije o njemačkom i austrijskom pučkom komadu od druge polovice 19. do kraja 20. stoljeća, dok u drugoj (radni naslov: “Studije o hrvatskoj drami od ilirizma do moderne”) kanim prikazati tendencije novije hrvatske drame u kontekstu njemačke dramske književnosti.

Osim toga, slobodnu studijsku godinu iskoristio bih i za pojačano istraživanje na svom projektu “Hrvatsko-njemačke književne veze”, te za pripremu simpozija “Geschichtsdrama und Geschichtsroman im 20. Jahrhundert” koji će se u suradnji s kolegama iz Mainza, Münchena i Graza održati u Opatiji u listopadu 2003. godine. Usto, neko vrijeme planiram provesti i na istraživanju u inozemnim bibliotekama i arhivima.

Napominjem da bi mi to – ukoliko se odobri – bila prva slobodna studijska godina.

Nadajući se povoljnom ishodu ovog zahtjeva, srdačno Vas pozdravljam,

Prof. dr. Marijan Bobinac

Odsjek suglasan:

Prof. dr. Dragutin Horvat, pročelnik

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

M O L B A

Poštovani,

obraćam se molbom za korištenje slobodne studijske godine u akademskoj godini 2002/3. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u stalnom sam radnom odnosu od 1989. godine, sada u zvanju izvanrednog profesora na Katedri za opću povijest književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. Molba za slobodnu studijsku godinu razmatrana je i odobrena na sastanku Odsjeka.

Slobodnu studijsku godinu koristila bih za nastavak znanstvenoga rada na korpusu hrvatskih autobiografskih tekstova. U knjizi Autobiografija u Hrvatskoj (Matica Hrvatska,1997) obradila sam teorijsku problematiku autobiografije kao i dijakronijski presjek razvoja žanra autobiografije u hrvatskoj književnosti i memoaristici od 15. do 20. stoljeća. U nastavku rada fokusirat ću se na hrvatsku autobiografsku prozu u dvadesetom stoljeću, s posebnim naglaskom na tri fenomena u hrvatskoj književnosti posljednjih četvrt stoljeća: oblikovanje “ženskoga pisma”, ratna memoaristička i autobiografska proza, rubni oblici fikcionalne i autobiografske proze. Teorijski interes u tom radu bit će vođen pitanjem o tekstualnim strategijama formiranja identiteta, posebno u pravcu prepoznavanja specifičnosti tekstova u prvome licu (autobiografski i pseudoautobiografski iskazi), kao i u uporabi prvoga lica iskazivanja/pripovijedanja u historiografskom diskursu.

Dio istraživanja (prva polovica dvadesetog stoljeća) bit će uključen u projekt Hrvatska književnost dvadesetog stoljeća u europskom kontekstu, koji je prijavljen Ministarstvu znanosti.

S poštovanjem,

dr. sc. Andrea Zlatar, izv. prof.

Odsjek za komparativnu književnost

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 4.ožujka 2002.

^{Prof. dr. Dubravka Maleš}

Odsjek za pedagogiju

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 20. prosinca 2002.

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

^{Predmet: Molba za odobrenje studijske godine}

Molim Vijeće da mi odobri korištenje studijske godine tijekom škol. god. 2002/2003. Studijsku bih godinu koristila za intenzivan rad na

• izradi priručnika potrebnog za kolegij Obitelj i odgojno obrazovna ustanova koji predajem na studiju pedagogije

• izradi priručnika pod nazivom Prava djeteta u sustavu predškolskog odgoja, namijenjenog odgojiteljima u predškolskim ustanovama

• izradi priručnika pod radnim naslovom Odgoj za ljudska prava u osnovnoj školi, namijenjenog učiteljima razredne nastave

Osim rada na pisanju priručnika sudjelovat ću u nekoliko znanstvenih i stručnih projekata, bilo kao voditelj ili član projektnog tima.

Nastavne obveze nadoknadit ću tijekom škol. godine 2003/2004. pa moje odsustvovanje neće ići na štetu studenata.

Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta, na svojoj sjednici održanoj 30. listopada 2001., pozitivno je riješio moju molbu.

U nadi da ćete udovoljiti mojoj molbi,

unaprijed se zahvaljujem.