REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, Ivana Lučića 3
Broj: 01-20-2-2002.
Zagreb, 11. veljače 2002.
P O
Z I V
_____________________________________________________________
Na osnovi članka 37.
Statuta sazivam 6. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 18. veljače 2002. s početkom
u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.
Za sjednicu predlažem
sljedeći
DNEVNI
RED:
1. Verifikacija
zapisnika 5. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 15. siječnja 2002.
(prilog uz dnevni red)
A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA
2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Svena Cveka u
istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje
humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za amerikanistiku u Odsjeku za anglistiku.
Pristupnik ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 26
3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ive Polak u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 27
4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Maje Tančik u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 28
5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Vanje Polić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 29
6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Jasne Novak u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za skandinavistiku u Odsjeku za anglistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str.
30
7. Izvještaj stručnog povjerenstva za
izbor u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za
anglistiku.
Pristupnica Snježana Veselica-Majhut ispunjava uvjete iz čl. 81.
stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 31
8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Helene Tomas u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Klasična arheologija u Odsjeku za arheologiju.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str.
33
9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Marijane Belaj u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje etnologija, u Odsjeku za etnologiju.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 35
10. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.
Pristupnik: dr.
sc. Velimir Piškorec ispunjava
uvjete iz čl. 89. stav 4. ZVU
str. 37
11. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Alme Kalinski u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana germanistika, na Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 39
12. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Geriene Karačić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o jeziku, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 40
13. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Katedri za opću informatologiju, pri Odsjeku za informacijske znanosti.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 58
15. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za opću povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost
Pristupnica dr. sc. Gordana Slabinac ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU. (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 59
16. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Eveline Rudan u suradničko zvanje asistenta na Katedri za hrvatsku usmenu književnost u Odsjeku za kroatistiku.
Pristupnica
ispunjava uvjete iz čl. 89. stav 2. ZVU. str.
66
17. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Milvie Gulešić u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika na Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 81. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje
Matičnog povjerenstva) str.
68
18. Izvještaj stručnog povjerenstva
za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno
područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Katedri za psihometriju u
Odsjeku za psihologiju.
Pristupnik:
dr. sc. Alija Kulenović ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 3. ZVU
(pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str.
70
19. Izvještaj stručnog
povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Katedri za
kliničku psihologiju u Odsjeku za psihologiju.
Pristupnica: dr.
sc. Lidija Arambašić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 2. ZVU
(pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 77
20. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno
zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti,
polje psihologije, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u
Odsjeku za psihologiju
Pristupnica:
dr. sc. Meri Tadinac-Babić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav. 2.
ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
str. 82
21. Izvještaj stručnog povjerenstva
za izbor Mirte Galešić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u
Odsjeku za psihologiju
Imenovana
ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj
djelatnosti.
str. 86
22. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ljiljane Muslić u
istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju. str. 87
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
23. Izvještaj stručnog
povjerenstva za izbor Andree Vranić u istraživačko zvanje mlađeg
asistenta u Odsjeku za psihologiju
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 89
24. Izvještaj stručnog
povjerenstva za izbor Darie Rovan u istraživačko zvanje mlađeg
asistenta u Odsjeku za psihologiju.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 91
25. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Metodiku nastave francuskog jezika, na Katedri za francuski jezik, u Odsjeku za romanistiku
Pristupnica: dr. sc. Yvonne Vrhovac ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 93
26. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Mislave Bertoša u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Zavodu za lingvistiku.
Pristupnica ispunjava uvjete iz članka 41. st. 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 99
27. .Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Sanje Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta u Zavodu za lingvistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 101
28. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ivane Simeon u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Zavodu za lingvistiku.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 102
29. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Krešimira Šojata u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Zavodu za lingvistiku.
Imenovani ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.
str. 103
30. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Nikoline Maraković u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za povijest umjetnosti.
Imenovana ispunjava uvjete iz članka 41. stav 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti. str. 105
B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA
31. Mišljenje za izbor Sonje Šimek Cvitković u naslovno zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika za predmet Njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. str. 107
Pristupnik ispunjava ivjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)
Pristupnik ne ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU za izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva) (dodatni prilog)
C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA
34. Izvještaj o
radu Jasenke Gudelj, znanstvene novakinje na projektu Umjetnička baština
jadranske Hrvatske od 11. do 16. stoljeća str.120
D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI
a) Izvještaji
stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan
doktorskog studija
35. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Davora Lauca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Problem logičkog zaključivanja o promjenama i djelovanjima. str. 121
36. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Alojza Ćubelića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina. str. 127
37.
Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Ivice
Hrastovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i
odobrenje teme pod naslovom Vojna izobrazba časnika i dočasnika u oružanim
snagama NDH i narodnooslobodilačkoj vojsci Hrvatske. str. 130
b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije
str. 132
39. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Diane Zalar pod naslovom Mitološka bića u hrvatskoj umjetničkoj dječjoj prozi. str. 139
40. Izvještaj stručnog
povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc Tajane Ljubin pod naslovom Povezanost
varijabli ličnosti s nekim biokemijskim parametrima
str. 146
E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE
a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
41. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivice Žilea pod naslovom Predromanika otoka Koločepa. str. 151
42. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sandija Blagonića pod naslovom Geneza i razvoj subetničkih skupina u Istri od 16. stoljeća do danas.
str. 155
43. Izvještaj stručnog povjerenstva o ocjeni magistarske radnje Raula Raunića, pod naslovom Pretpostavke liberalnog shvaćanja pojedinca u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj filozofiji politike. str. 158
44. Izvještaj stručnog
povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Sanje Tadić-Šokac pod naslovom Književno
djelovanje Mije (Miška) Radoševića.
str. 160
45. Izvještaj stručnog
povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dunje Fuchs Brajković pod
naslovom Poetika u prozi hrvatske književnosti od kraja 19. do sredine 20.
stoljeća. str. 164
47.
Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dunje Pivac
pod naslovom Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog
područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće str. 173
48. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu specijalističkog rada Marine Gulin pod naslovom Pokazatelji prilagodbe vojnika vojnoj okolini str. 177
49.
Izvještaj stručnog povjerenstva za
ocjenu magistarskog rada Gorana
Črpića pod naslovom Religioznost studenata u Republici Hrvatskoj. str. 180
50. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Aleksandre Kitarović pod naslovom: Kritičko-teorijske odrednice u talijanskim pjesničkim antologijama 20. stoljeća. str. 190
F. PREDMETI S
VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
(od
točke 51. do točke 76. )
Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 8. veljače 2002. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta
Imenovanje
stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u
doktorskom studiju
51. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Željka Brlobaš ispunila sve uvjete predviđene programom poslijediplomskog doktorskog studija Lingvistike i može li se odobriti tema doktorskog rada pod naslovom Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do početka 20. stoljeća. Mentor: prof.dr.sc. Ivo Pranjković.
Povjerenstvo:
1.dr.sc. Josip Silić, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Pranjković, red.prof.
3. dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, znanstveni
suradnik
52. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Andree-Beate Jelić od naslovom Čitanje i kognitivni procesi pri usvajanju stranog jezika.
Povjerenstvo:
1.dr.sc. Marin Andrijašević, doc.
2. dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv.prof.
3. dr.sc. Vlasta Vizek-Vidović, red.prof.
4. dr.sc. Sanja Grahek, doc.
5. dr.sc. Željko Klaić, Leksikografski zavod
Prijedlozi
za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova
53.
Krešimira Pintarića pod naslovom Utjecaj tiska na zahtjev na nakladništvo
i bibliotekarstvo, mentor prof.dr.sc. Aleksandra Horvat. str. 192
54. Ivanke Ferčec pod naslovom Prijedložni izrazi kao dopune deverbalnim pridjevima u engleskom i hrvatskom, mentor doc.dr.sc. Mario Brdar. str.193
55. Jasne Novak pod naslovom Učenje i usvajanje osnovnih glagolskih oblika u hrvatskome kao stranome ili drugome jeziku, mentor prof.dr.sc. Zrinka Jelaska. str. 194
56. Tatjane Paškvan-Čepić pod naslovom Engleski glagol carry u sintagmatskim i paradigmatskim odnosima, mentor prof.dr.sc. Dunja Jutronić. str. 195
57. Marije Nedveš pod naslovom Govor Vrsara: prilog lingvističkom atlasu Istre i Kvarnera, mentor prof.dr.sc. Goran Filipi. str. 196
58. Ivane Matas Ivanković pod naslovom Prijedložni izrazi s genitivom. Usporedba hrvatskoga i ruskoga jezika, mentor prof.dr.sc. Ivo Pranjković. str. 198
59. Dubravka Torjanca pod naslovom Goethe pred lutkarskom pozornicom doktora Johanna Fausta, mentor prof.dr.sc. Boris Senker. str. 199
60. Krunoslava Nikodema pod naslovom Napredak, tehnička racionalnost i problem subjekta, mentor prof.dr.sc. Rade Kalanj. str. 200
61. Marine Bregovac Pisk pod naslovom Grafički listovi 1848.-1849., mentor doc.dr.sc. Zvonko Maković. str. 202
62. Jasenke Gudelj pod naslovom Ambijenti plemićke kulture u Istri: građevine obitelji Scampicchio, mentor prof.dr.sc. Nada Grujić. str. 204
63. Petra Preloga pod naslovom Slikarstvo Proljetnog salona, mentor doc.dr.sc. Zvonko Maković. str. 206
64. Sonje Tadej pod naslovom Prijedlog rekonstrukcije i revitalizacije kompleksa franjevačkog samostana na Lopudu, mentor prof.dr.sc. Ivo Maroević. str. 208
65. Molba Marine Gantar
za promjenu mentora pri izradi magistarskog rada pod naslovom Odjeci Imena
ruže Umberta Eca u hrvatskom novopovijesnom romanu, na poslijediplomskom
znanstvenom studiju Književnosti. Tema je odobrena na sjednici Fakultetskog
vijeća održanoj 19. srpnja 1999. Umjesto mentora prof.dr.sc. Nenada Ivića za
novog mentora predlaže se prof.dr.sc. Ante Stamać.
66.
Molba Ive Martinića za promjenu mentora pri izradi magistarskog rada
pod naslovom "Preventivna diplomacija i preventivna obrana. Teorija i
praksa SAD-a te mogućnosti primjene za nacionalnu sigurnost Republike
Hrvatske", na poslijediplomskom znanstvenom studiju Američki studiji. Tema
je odobrena na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 14. prosinca 1999. Umjesto
mentora prof.dr.sc. Krešimira Ćosića za novog mentora predlaže se prof.dr.sc.
Ozren Žunec.
Nastavni predmeti
67.Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Arheologije u ak. god. 2001/2002. kandidata: Maje Pasarić, Ivana Alduka, Ivane Milošević i Ivana Jengića.
68. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Filozofije u ak. god. 2001/2002. kandidatkinje Ivane Buljan.
69. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Hrvatske povijesti u ak. god. 2001/2002. kandidatkinje Eve Katarine Britvić.
70. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Književnosti u ak. god. 2001/2002. kandidata:
a) na magistarski studij
Coha Suzane
Fištrek Ivane
Ugarković Miljenka
b) na
jednogodišnji doktorski studij
Golubić
mr.sc. Silvije
Marušić
mr.sc. Patricije
71. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Informacijskih znanosti - smjer bibliotekarstvo u ak. god. 2001/2002., slijedećim kandidatima:
1. Mirjani Mihalić
2. Sofiji Konjević
3. Ivani Pažur
72. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija Informacijskih
znanosti za odobrenje prijelaza kandidata upisanih na poslijediplomski studij
Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, na poslijediplomski
znanstveni studij Informacijskih znanosti – smjer bibliotekarstvo u ak.god.
2001/2002. :
- Dragutina
Katalenca, pod uvjetom upisa u III. semestar, uz
polaganje predmeta: Teorija
znanosti, Odabrane teme iz
epistemologije i Teorije organizacije
znanja.
- Ivanke Kuić, pod uvjetom upisa u III. semestar.
73. Odobrenje za naknadni upis na Poslijediplomski stručni prevoditeljski studij nakon položenog diferencijalnog ispita sljedećih kandidata:
1. Zrinke Pavlić
2. Ive Gotovac
3. Gordane Novak
4. Ivane Degmečić
5. Anite Damjanović
6. Tihane Cukina
7. Irene Malbaša
8. Sandre Truntić
9. Daine Vasilj
74.
Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija Filozofije da se prof.dr.sc.
Branko Despot imenuje voditeljem poslijediplomskog studija, a zamjenikom
voditelja prof.dr.sc. Hotimir Burger za ak.god. 2001./2002. i 2002./2003.
75. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog studija Informacijskih
znanosti da se za zamjenicu voditelja
studija imenuje prof. dr. sc. Aleksandra Horvat.
76. Prijedlog za organiziranje pripremne godine za studente sa završenim
četverogodišnjim stručnim studijem (polaganje razlikovnih ispita) str. 210
G. PRIZNAVANJE DIPLOMA
77. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Dragane Sekulić, stečene na Filozofska fakulteta Univerza v Ljubljani. str. 211
78. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Mladena Zebića, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina. str. 212
79. Izvještaj
stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske
diplome Mirjane Petrić, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Sarajevu, Republika Bosna i Hercegovina. str.
213
82. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sandre Cvikić stečene na Sveučilištu Western Ontario, Kanada. str. 218
83. Žalba Corinne Gerbaz protiv odluke Fakultetskog vijeća broj 04-5-47-2001. od 10. prosinca 2001. (Izvještaj). str. 219
H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA
a) Imenovanje
stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor
84. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. (Pristupnica dr. sc. Marija Maja Bratanić)
1. dr.sc. Damir
Kalogjera, red. prof.
2. Akademik, Milan Moguš, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
3. dr.sc. Dora Maček, red. prof.
85. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik, na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji. (Pristupnici Saša Mančić, Brigita Bosnar Valković.)
1. mr.sc. Jasna Bilinić Zubak, viši lektor
2. dr.sc. Višnja Josipović Smojver, docent
3. mr.sc. Vera Andrassy, viši lektor
86. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmete Engleski jezik i Talijanski jezik na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. (Pristupnica mr.sc. Anamarija Gjuran Coha)
1. dr.sc. Milena Žic Fuchs, izv. prof.
2. dr.sc. Višnja Josipović Smojver, docent
3. mr.sc.Vesna Deželjin, viši lektor
87. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. (Pristupnica: Olinka Breka ).
1. dr.sc. Milena Žic Fuchs, izv.prof.
2. dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent
3. mr.sc. Božena Tokić, viši predavač
88. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju
uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti,
polje jezikoslovlje, za predmet Engleski jezik na Fakultetu za turistički i
hotelski menadžment u Opatiji.
(Pristupnici: Ester Vidović, Tatjana Vukelić, Saša Mančić, Barbara Pauković,
mr. Anamarija Gjuran Coha, prof. Orieta
Peruc, Alma Vrcan).
1. mr.sc. Marka
Filipović, viši lektor
2. mr.sc.Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor
3. Snježana Veselica Majhut, lektor
89. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti (komunikologija) za predmet Tisak na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (Pristupnik: dr. sc. Stjepan Malović)
1. dr. sc. Slavko Spichala. red. prof. Fakulteta za družbene vede Sveučilišta u Ljubljani
2. dr. sc. Marko Sapunar, izv. prof. Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu
3. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.
90. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača i više za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana Informacijski sustavi i informatologija, s polovicom radnog vremena na Građevinskom fakultetu u Rijeci. (Pristupnica: mr.sc. Alka Korin Lustig)
1. dr. sc. Mladen Varga, izv. prof. Ekonomski fakultetu Zagrebu
2. dr. sc. Damir Boras, doc.
3. dr. sc. Marija Marinović, izv. prof.
91. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Bibliografska organizacija i kontrola , na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. (Pristupnica: dr. sc. Mirna Willer)
1. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.
2. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.
3. dr. sc. Josip Stipanov, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice
92. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno zvanje predavača ili višeg predavača za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Mreže pučkih knjižnica, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. (Pristupnik Dragutin Katalenac)
1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandra Horvar, izv. prof.
3. dr. sc. Josip Stipanov, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice
93. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Osnove organizacije građe, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. (Pristupnica mr. sc. Marina Vinaj)
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
2. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
3. dr. sc. Marina Fruk
94. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta ili višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Bibliografska organizacija i kontrola, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.(Pristupnica mr. sc. Tinka Katić)
1.dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof.
3. dr. sc. Josip Stipanov, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice
95. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno suradničko zvanje mlađeg asistenta, asistenta ili višeg asistenta, za područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Dječje i školske knjižnice, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. (Pristupnica mr. sc. Jasmina Lovrinčević)
1. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
2. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
3. dr. sc. Ladislav Bognar, red. prof. Pedagoškog fakulteta u Osijeku
1. dr.
sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof.
2. dr. sc.
Aleksandar Stipčević, red. prof.
3. dr. sc.
Damir Boras, doc.
97. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, za kolegij Informacijski sustavi , na Filozofskom fakultetu u Rijeci. (Pristupnica dr. sc. Željko Dobrović)
1. dr. sc. Mirko Čubrilo, red. prof. Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu
2. dr. sc. Damir Boras , doc.
3. dr. sc. Mile
Pavlić, doc.
99. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko zvanje asistenta za područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje za predmete Hrvatski jezik i jezična kultura u Kultura govorenja i pisanja na Visokoj učiteljskoj školi u Osijeku. (Pristupnica Dubravka Smajić)
1. dr. Ivo Pranjković, red. prof.
2. dr. Marko Samardžija, red. prof.
3. dr. Ana Pintarić, izv. prof. na Pedagoškom fakultetu u Osijeku
102. Imenovanje stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmet Umjetnost - 19. stoljeće, na Umjetničkoj akademiji
Sveučilišta u Splitu (Pristupnik Vladimir Rismondo)
1.
1. dr.sc. Zvonko Maković, docent
2.
2. dr.sc. Nada Grujić, red.prof.
3.
3.
dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
103. Imenovanje stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih
znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmet Suvremena umjetnost - 20. stoljeće, na Umjetničkoj akademiji
Sveučilišta u Splitu (Pristupnik Sandi Vidulić)
1.
1.
dr.sc. Zvonko Maković, docent
2.
2.
dr.sc. Nada Grujić, red.prof.
3.
3.
dr.sc. Sanja Cvetnić, docent
104. Imenovanje stručnog povjerenstva
za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u suradničko
zvanje asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
psihologija, za predmete Osnove statistike, Opća i socijalna psihologija i
Policijska psihologija, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu (Pristupnik mr.
sc. Joško Vukasov)
1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
2. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
3. dr. sc. Mirjana Grubišić-Ilić, doc. (Visoka
policijska škola u Zagrebu)
105. Imenovanje stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika za znanstveno područje
društvenih znanosti, polje psihologija, na Institutu društvenih znanosti
"Ivo Pilar" u Zagrebu (Pristupnik dr. sc. Goran Milas)
1. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.
2. dr. sc. Dean Ajduković, red. prof.
3. dr. sc. Zora Raboteg-Šarić, viša znanstvena
suradnica (Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar)
106. Imenovanje stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
naslovno nastavno zvanje predavača, višeg predavača ili profesora visoke
škole za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za
predmet "Industrijska
sociologija", na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.(Pristupnica dr. sc.
Ljerka Jaeger Čaldarović)
1.dr. sc. Davorka Matić, doc.
2.dr. sc. Aleksandar Štulhofer, izv.
prof.
3. dr. sc. Ivo Čala, doc. (Fakultet
strojarstva i brodogradnje)
107. Promjena stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u
znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za
znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija u Zavodu za
industrijsko inženjerstvo Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
(Pristupnica dr. sc. Ljerka Jaeger Čaldarović)
1. dr. sc. Vesna Pusić, red. prof.
2. akademik Josip Županov
3. dr. sc.Vjeran Katunarić, red.
prof.
108. Imenovanje stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor
nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju izvanredni profesor u znanstveno područje
društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet "Sociologija", na Pravnom fakultetu u Rijeci.
(Pristupni: dr. sc. Boris Banovac)
1. dr. sc.Vjeran Katunarić, red.
prof.
2. dr.sc. Ognjen Čaldarović, red.
prof.
3. dr. sc. Berislav Pavišić, red.
prof. (Pravni fakultet u Rijeci)
109.
Imenovanje stručnog
povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor
nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju izvanredni profesor na Katedri za sociologiju
Pravnog fakulteta u Zagrebu. (Pristupnik dr. sc. Darko Polšek)
1. dr. sc.Ozren Žunec, red. prof.
2. dr.sc. Aleksandar Štulhofer, izv.
prof.
3. dr. sc. Josip Kregar, red.
prof. (Pravni fakultet u Zagrebu)
110. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za predmet Povijest glazbe, na Filozofskom fakultetu u Puli. (Pristupnica mr. sc. Mirna Marić)
1. dr. sc. Nikša Gligo, red. prof. (Muzička
akademija u Zagrebu)
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
3. dr. sc. Eva Sedak, red. prof. (Muzička
akademija u Zagrebu)
b) Imenovanje
stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i
odobrenje predložene teme
111. Imenovanje
stručnog povjerenstva za procjenu "isključivo pitanje sadržaja i
aktualnosti teme Sacredotia u rimskom Iliriku" u postupku stjecanja
doktorata znanosti izvan doktorskog studija u kojima je prošlo više od deset
godina od prihvaćanja teme dipl. arheologa Marine Šegvić.
1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.
2. dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.
3. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
112. Imenovanje
stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta Sanje Puljar D’Alessio
za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod
naslovom Lokalizacija globalnoga: interpretacije televizijskih programa u
usporednoj perspektivi
1. dr. sc. Jasna Čapo Žmegač (Institut za
etnologiju i folkloristiku)
2. dr. sc. Vitomir Belaj, red. prof.
3. dr. sc. Tihana Petrović, docent
113. Imenovanje stručnog povjerenstva za
utvrđivanje uvjeta mr. sc. Lane Hudiček za stjecanje doktorata izvan
doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Istraživanje kategorije
posvojnosti u hrvatskome jeziku do polovice 19. stoljeća Mentor prof. dr.
Ivo Pranjković. Povjerenstvo:
1. 1. dr. Milan Mihaljević, znan. Savjetnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje
2. 2. dr. Ivo Pranjković, red. prof.
3. 3. dr. Stjepan Damjanović, red. prof.
114. Imenovanje stručnog
povjerenstva za utvrđivanje uvjeta dr. sc. Frane Šago za stjecanje
doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom
"Birokracija između profesionalnosti i monopola vlasti u suvremenom
društvu".
1. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.
2. dr. sc. Nenad Karajić, doc.
3. dr. sc. Miroslav Jilek, doc.
115. Imenovanje
stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nedjeljke Balić-Nižić
za stjecanje doktorata izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom: Talijanske
i hrvatske književne teme u zadarskoj periodici između Prvog i Drugog svjetskog
rata.
1. dr. sc. Sanja Roić, red. prof.
2. dr. sc. Mate Zorić, red. prof.
3. dr. sc. Mladen Machiedo, red. prof.
c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada
116. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Alenke Kavčić-Čolić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Arhiviranje slovenike na internetu: Metodološki pristup ,mentor prof. dr. sc. Aleksandra Horvat
1. dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.
2. dr. sc. Damir Boras, doc.
3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.
117. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Valnee Delbianco pod naslovom Arturo Cronia (1896-1967) – utemeljitelj slavističkih i kroatističkih studija u Italiji. Mentor prof. dr. Josip Bratulić. Povjerenstvo:
1. dr. Sanja Roić, red. prof.
2. dr. Josip Bratulić, red. prof.
3. dr. Mate Zorić, prof. emeritus u miru
118. Razrješenje članstva prof. dr.
Marka Samardžije i prof. dr. Vlade Pandžića u stručnom povjerenstvu za ocjenu
doktorske disertacije mr. sc. Kate Lučić. str. 220
119. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Azem Kožara pod naslovom Tuzla i njena okolina na razmeđu osmanske i austrougarske uprave (1870-1890)
1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.
2. dr.sc. Drago Roksandić, izv.prof.
3. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.
120.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorske disertacije mr.sc.
Miroslava Akmadže pod naslovom Crkveno državni odnosi od 1945. do 1966.
godine i oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi - primjer Zagrebačke nadbiskupije
1. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.
2. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.
3. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.
121.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Sandre
Križić Roban, pod naslovom Urbani modeli individualne stambene izgradnje
u Zagrebu između dva svjetska rata
1.
1.
dr.sc. Zvonko Maković, docent
2.
2.
dr.sc. Ivo Maroević, red.prof.
3.
3.
dr.sc. Zlatko Jurić, docent
4.
4.
dr.sc. Jasna Galjer, viši asistent
5.
5.
dr.sc. Lenko Pleština
122.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada izvan doktorskog
studija mr. sc. Zdenke Matek pod naslovom Vasilij Vasiljevič Rozanov
i avangarda
1. dr. Živa Benčić-Primc, red. prof.
2. dr. Aleksandar Flaker, red. prof. u mir.
3. dr. Josip Užarević, red.prof.
123. Imenovanje stručnog povjerenstva za
ocjenu doktorskog rada mr. sc. Jadranke
Švarc pod nazivom Uloga Sveučilišta u inovacijskom društvu na primjeru
industrijskih inovacija i tehnologija: primjer Hrvatske
1. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.
2. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.
3. dr. sc. Darko Polšek, doc.
(Institut za primijenjena društvena istraživanja u Zagrebu)
d) Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada
124. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Jecqueline Balen pod naslovom Kostolačka kultura - nastanak i razvoj u prostoru istočne Slavonije.
1. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
2. dr. sc. Tihomila Težak Gregl, izv. prof.
3. dr. sc. Kornelija Minichreiter, viši znanstv. suradnik (Institut za arheologiju Zagreb
125.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana
Radmana-Livaje pod naslovom Nalazi rimske vojne opreme iz sjeverne
Hrvatske u fundusu Arheološkog muzeja u Zagrebu
1. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.
2. dr. sc.Marina Milićević Bradač, izv. prof.
3. dr. sc. Marina Zaninović, red. prof. u miru
126.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Luke Bekića
pod naslovom Ilirski i rimski Andetrij.
1. dr. sc. Aleksandar Durman, izv. prof.
2. dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.
3. dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru
127.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tatjane Horvat,
pod naslovom Motiv Muke Isusa Krista u hrvatskim crkvenim prikazanjima
1. dr. sc. Nikola
Batušić, red.prof.
2. dr. sc. Boris Senker,
red.prof.
3. dr. sc. Andrea
Zlatar, izv.prof.
128. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Emilije Kovač pod naslovom Modernizam u djelu Mare Ivančan. Mentor prof. dr. Cvjetko Milanja. Povjerenstvo:
1. 1. dr. Krešimir Nemec, red. prof.
2. 2. dr. Cvjetko Milanja, red. prof.
3. 3. dr. Helena Sabljić, doc. na Pedagoškom fakuletu u Osijeku, L. Jagera 9
129. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ankice Čilaš pod naslovom Fonologija ikavskih štokavskih govora između rijeke Krke i Neretve. Mentorica doc. dr. Mira Menac Nihalić. Povjerenstvo:
1. dr. Mijo Lončarić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
2. dr. Mira Menac-Mihalić, doc.
3. dr. Ivo Pranjković, red. prof.
4. dr. Josip Lisac, red. prof - rezervni član. na Filozofskom fakultetu u Zadru
130.
Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Alana Labusa
pod naslovom Tisak NDH o svjetskim ratnim zbivanjima
1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.
2. dr.sc. Ljubo Antić, izv.prof. u m.
3. dr.sc. Marijan Maticka, izv.prof.
131. Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Enesa Quiena pod
naslovom Minijature gotičkog stila u misalima zagrebačke nadbiskupije
1.
1.
dr.sc. Miljenko Jurković, izv.prof.
2.
2.
dr.sc. Igor Fisković, red.prof.
3.
3.
dr.sc. Milan Pelc, znanstveni suradnik Instituta za
povijest umjetnosti
132. Imenovanje
stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Silve Čuline-Germošek
pod naslovom Transformacijsko vodstvo i crte ličnosti rukovoditelja različitih
hijerarhijskih razina
1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.
2. dr. sc. Željko Jerneić, doc.
3. dr. sc. Fikreta Bahtijarević-Šiber, red.
prof. (Ekonomski fakultet u Zagrebu)
133. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Antuna Halonje pod naslovom Priprema i obrada korpusa tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina
1. dr. sc. Josip Silić, red.prof.
2. dr. sc. Marko Tadić, docent
3. dr. sc. Maja Bratanić, izv. prof. (Fakultet prometnih znanosti, Zagreb)
134. Imenovanje stručnog povjerenstva za
ocjenu magistarskog rada Slavice
Blažeka pod naslovom "Psiho-socijalni potencijali maturanata (iz u
ratom različito zahvaćenih krajeva Republike Hrvatske) za uspješno suočavanje
sa životnim izazovima".
Stručno povjerenstvo:
1. dr.sc. Milan Mesić, red.prof.
2. dr.sc. Aleksandar Štulhofer, izv.
prof.
3. dr.sc. Josip Janković, prof.
(Pravni fakultet Zagreb)
135. Imenovanje stručnog povjerenstva za
ocjenu magistarskog rada Sanje
Stanić pod naslovom "Socijalni aspekti svakodnevnog života u
ugroženom okolišu (primjer Kaštel Sućurca kod Splita)".
1. dr.sc. Benjamin Čulig, izv. prof.
2. dr.sc. Ognjen Čaldarović, red.
prof.
3. dr.sc. Vladimir Lay (Institut Ivo
Pilar)
136. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Vanese Begić pod naslovom La poesia femminile del gruppo nazionale italiano nella seconda meta' del XX. secolo (Žensko pjesništvo talijanske nacionalne zajednice u drugoj polovini XX. stoljeća).
1. dr. sc. Morana Čale, doc.
2. dr. sc. Vera Glavinić, red.prof. (Filozofski fakultet u Puli)
3. mr. sc. Iva Grgić, viši lektor
I.
PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA
137. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku
1. dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent
2. dr.sc. Damir Kalogjera, red. prof.
3. mr.sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor
138. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana fonetika, na Katedri za teorijsku fonetiku u Odsjeku za fonetiku
1. dr.sc. Damir Horga, red.prof.
2. dr.sc. Ivo Škarić, red.prof.
3. dr.sc. Marija Pozojević-Trivanović, red.prof.
139. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana klasična filologija, na Katedri za grčki jezik i književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju
1. dr.sc. Milivoj Sironić, red.prof. u miru
2. dr.sc. Darko Novaković, red.prof.
3. dr.sc. Vladimir Vratović, red.prof. u miru (Hercegovačka 37)
140. Prijedlog za raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i hrvatsku dijalektologiju Odsjeka za kroatistiku.
1. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.
2. dr. sc. Stjepan Damjanović, red. prof.
3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
141. Raspis natječaja i imenovanje povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora ( napredovanje ) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za indologiju u Odsjeku za orijentalne studije i hungarologiju. Pristupnik Klara Gönc - Moačanin.
1. Dr. sc. Mislav Ježić, red. prof.
2. Dr. sc. Milka Jauk - Pinhak, doc.
3. Dr. sc. Boris Senker, red. prof.
142. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za ruski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.
1. dr. sc. Antica Menac, akademik
2. dr. sc. Milenko Popović, red. prof.
3. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
143. Raspis natječaja za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.
1. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.
2. dr. sc. Josip Silić, red. prof.
3. dr. sc. Josip Užarević, red. prof.
144. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku.
Povjerenstvo:
1. dr. sc. August Kovačec, red. prof.
2. dr. sc. Žarko Muljačić, red. prof. u miru
3. dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.
145. Raspis
natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno
područje društvenih znanosti, polje psihologije, na Katedri za eksperimentalnu
i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju
1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
2. dr. sc. Alija Kulenović, izv. prof.
3. dr. sc. Ilija Manenica, red. prof.
(Filozofski fakultet u Zadru)
146. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Anite Peti-Stantić u istraživačko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti.
1. dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.
2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.
3. dr. sc. Željka Fink, doc.
J. NASTAVNI PREDMETI I OSTALO
147. Prijedlog za donošenje Poslovnika Etičkog povjerenstva. str. 221
148. Prijedlog Povjerenstva za kadrovska pitanja da se raspoloživa radna mjesta dodijele sljedećim odsjecima:
1. Odsjeku za opću lingvistiku
2. Odsjeku za kroatistiku
3. Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, za studij ukrajinistike
4. Odsjeku za psihologiju
5. Odsjeku za anglistiku, za studij švedskog jezika i književnosti
6. Odsjeku za etnologiju
7. Odsjeku za povijest.
149. Neodržavanje nastave Katedre za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku u ljetnom semestru ak. god. 2001/2002. budući je ova generacija studenata sve obavezne kolegije odslušala. str. 224
150. Zahtjev za produženje ugovora dosadašnjim stranim lektorima na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnost: mr. Henryku Jaroszewiczu, dr. Eleni Melušovoj i mr. Slavomiri Ribarovoj za akademsku godinu 2002./2003.
151. Zahtjev za produženje ugovora lektorici slovenskoga jezika Mateiji Tirgušek na Katedri za slovenski jezik i književnost Odsjeka za slavenske jezike i književnosti za akademsku godinu 2002./2003.
Gostovanja
152. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja profesora Dona Sparlinga iz Central European Canadian Studies Centre koji bi 8. ožujka 2002. održao predavanje iz Kanadskih studija.
153. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za odobrenje gostovanja Catherine Richards (OUP) koja bi 11. ožujka održala seminar o koncepciji udžbenika Headway.
154. Prijedlog Odsjeka za klasičnu filologiju za odobrenje gostovanja prof.dr. Kajetana Gantara sa Filozofskog fakulteta u Ljubljani od 10.03. do 13.03.2002. i održavanje predavanja o djelu Marka Aurelija "Samomu sebi" u utorak, 12.03.2002.
Održavanje nastave
155. Prijedlog Odsjeka za germanistiku da se odobri znanstvenom novaku Almi Kalinski sudjelovanje u održavanju nastave iz predmeta Književni proseminar I pod mentorstvom prof. dr. sc. Marijana Bobinca.
(4 sata tjedno do povratka ml. asist. Milke Car sa studijskog boravka)
156. Prijedlog Odsjeka za talijanistiku da se mr. sc. Ivani Jerolimov, asistentu odobri održavanje ispita iz Uvoda u studij talijanskog jezika pod vodstvom nositeljice kolegija dr. sc. Masline Ljubičić, izv. prof. i predstojnice Katedre za talijanski jezik dr. sc. Smiljke Malinar, izv. prof.
Vanjski suradnici
158. Molba za angažiranje vanjskog suradnika na Odsjeku za kroatistiku u ljetnom semestru ak. god. 2001/2002.
1. dr. Anđela Frančić, stručna suradnica, za predmet Hrvatska onomastika, 1 sat predavanja + 1 sat seminara tjedno na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i hrvatsku dijalektologiju.
159. Prijedlog za angažiranje Ankice Čilaš kao vanjskoga suradnika na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti za održavanje nastave iz predmeta Hrvatski književni jezik.
Predstojnici
odsjeka i šefovi katedre
160. Prijedlog Odsjeka za filozofiju da se doc. dr. sc. Gordana Škorić imenuje za šefa Katedre za estetiku u Odsjeku za filozofiju za akad. god. 2001./02. i 2002./03.
161. Prijedlog Odsjeka za informacijske znanosti da se prihvati ostavka dr. sc. Ive Maroevića na funkciji šefa Katedre za muzeologiju, zbog imenovanja šefa Katedre za zaštitu spomenika pri Odsjeku za povijest umjetnosti.
162.
Prijedlog Odsjeka za informacijske
znanosti da se za šefa Katedre za muzeologiju imenuje dr. sc. Žarka Vujić.
Demonstratori
163. Prijedlog Katedre za antropologiju da se Hrvoje Krešić izabere
za demonstratora na kolegiju Informatika u antropologiji.
Mentori:
164. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor mentora za ak. god. 2001./2002.
1. Ljiljana Mikinović, gimnazija Varaždin, Preradovićeva 14, Varaždin
2. Marija Marijanović, VII. osnovna škola Vukovar, Fruškogorska 2, Vukovar
165. Izbor mentora na Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2001/2002.
1. 1. Vlatka Hranjec, O.Š. S.S. Kranjčevića, Bogišićeva 15, Zagreb
2. 2. Vlasta Sabljak, XV. gimnazija, Jordanovačle livade bb., Zagreb
3. 3. Miroslava Bulić, O.Š. S.S. Kranjčevića, Bogišićeva 15, Zagreb
4. 4. Marija Nosić, O.Š. A. Šenoe, Selska cesta 95, Zagreb
166. Prijedlog za donošenje Pravilnika o organizaciji rada Centra za istraživanje, izobrazbu i dokumentaciju u obrazovanju za ljudska prava i demokratsko građanstvo.
(dodatni prilog)
167. Prijedlog za osnivanje Udruge diplomiranih studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
(dodatni prilog)
168.Rasprava o novom razredbenom postupku.
K.
DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE
169. Molba znanstvene novakinje Maje Tančik za odobrenje plaćenog dopusta od 15. ožujka do 15. lipnja 2002. radi korištenja istraživačke stipendije na University of London u Londonu, Velika Britanija.
170. Molba za plaćeni dopust mr. sc. Krešimira Mićanovića od 1. ožujka do 31. svibnja 2002. zbog studijskog boravka u Berlinu (Humboldt-Universität, Institut für Slawistik).
171. Molba prof. dr. sc. Ranka Matasovića za odobrenje plaćenog dopusta od 1.9.2002. do 30.6.2003. radi korištenja stipendije Zaklade Alexander von Humboldt na Sveučilištu Bonn (Njemačka ).
172. Molba dr. sc. Marina Andrijaševića za odobrenje dopusta od 12. do 28. veljače 2002. godine radi održavanja 16 sati predavanja iz hrvatskoga jezika i književnosti na Institut national des langues et civilisations orientales (INALCO) u Parizu.
173.
Molba prof. dr. sc. Magdalene Medarić za odobrenje dopusta od dva tjedna
(26. veljače do 8. ožujka 2002.g.) zbog odlaska na ELTE sveučilište radi
predavanja, konzultacija i sudjelovanja na znanstvenom skupu Vizualnost u
kulturi dvadesetog stoljeća.
174. Molba dr.sc. Damira Agičića za odobrenje plaćenog dopusta od 2. do 14. travnja 2002. radi korištenja stipendije u sklopu programa CEEPUS na Povijesnom fakultetu KUL-a u Lubinu i Varšavi
Slobodne studijske godine
175. Izvještaj dr. sc. Mirka Gojmerca, izvanrednog profesora o korištenju slobodne studijske godine u šk. god. 2000./2001. str. 225
176. Molba za slobodnu studijsku godinu prof. dr. sc. Krešimira Nemeca od 1. listopada 2002. do 1. listopada 2003. Studijsku godinu iskoristit će za dovršenje posljednjeg dijela Povijesti hrvatskog romana. str. 226
L. OBAVIJESTI I POSEBNA PITANJA
177. Obavijesti dekana i prodekana
178. Razno.
Dekan
Prof.
dr. sc. Neven Budak, v.r.
PRILOZI
Katedra za
amerikanistiku
Odsjek za
anglistiku
Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 25. siječnja 2002.
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 12. prosinca 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor znanstvenog novaka Svena Cveka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za amerikanistiku Odsjeka za anglistiku. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti podnosimo sljedeće
Sven Cvek rođen je 22. ožujka 1975. u Puli, gdje je završio jezičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1999. diplomirao anglistiku i kroatistiku (tema odlično ocijenjenog diplomskog rada bila je parodija u djelu Thomasa Pynchona). Od rujna 2000. zaposlen je kao znanstveni novak na projektu Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti na Odsjeku za anglistiku (projekt br. 130714). U okviru projekta izradio je bibliografiju recepcije Jamesa Joycea u Hrvatskoj. U srpnju 2001. sudjelovao je u radu The Trieste Joyce School. Na matičnom fakultetu Sven Cvek pohađa poslijediplomski studij znanosti o književnosti na kojem mu je ostalo još nekoliko ispita.
Osim znanstvenoistraživačkim radom, Sven Cvek bavi se književnošću i kulturom i izvan akademskih krugova. Književnokritičke tekstove i prijevode objavljivao je na Trećem programu Hrvatskoga radija, u Vijencu, Kolu, Književnoj smotri, Quorumu, Zarezu, Libri Liberi. Trenutno kao prevoditelj surađuje na novom zborniku književne teorije poslije strukturalizma (ur. dr. Dean Duda). Od 1998. urednik je Libre Libere, "časopisa za književnost i drugo" u izdanju Autonomne tvornice kulture iz Zagreba. Sudionik je i jedan od pokretača nekoliko za naše prilike pionirskih Internet projekata (svi se tiču književnosti u novom mediju).
Ne temelju izloženog predlažemo da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabere Svena Cveka, znastvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za amerikanistiku na Odsjeku za anglistiku.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Sonja Bašić, redoviti profesor
dr. sc. Borislav Knežević, docent
dr. sc. Janja Ciglar Žanić, izv.prof.
Katedra za
englesku književnost
Odsjek za
anglistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, 22. 1. 2002.
Fakultetskom
vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 12. prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor Ive Polak, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost na Odsjeku za anglistiku. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti podnosimo sljedeće
Skupno
izvješće
Iva Polak rođena je 9. kolovoza 1971. u Zagrebu. U
Jezičnoj gimnaziji u Zagrebu maturirala je 1990. godine s odličnim uspjehom.
Ak. god. 1990/1. upisala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
studijske grupe: engleski jezik i književnost i francuski jezik i književnost,
te je diplomirala 1998. g. s odlično ocijenjenim diplomskim radom. Ak. god.
1998/9. upisala se na poslijediplomski studij književnosti na istom fakultetu
gdje je dosad s odličnim položila šest od osam ispita. U rujnu 2000. primljena
je u svojstvu znanstvenog novaka na projekt br. 130758, Oblici recepcije
Williama Shakespearea u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, u sklopu kojeg
je radila i na istraživanju književno-povijesne građe na Teatrološkom institutu
u Zagrebu. Pod mentorstvom prof. dr. Janje Ciglar-Žanić kandidatkinja je
odabrala temu magistarskog rada s područja novih književnosti na engleskom
jeziku pod naslovom Književnost australskih Aboridžina: od usmenog do
postkolonijalnog diskurza.
U kolovozu 2001. Iva Polak sudjelovala je na trotjednom
poslijediplomskom književnom seminaru (Scottish Universities’ International
Summer School) Sveučilišta u Edinburghu temeljem stipendije Britanskog savjeta
u Zagrebu. U sklopu navedenog seminara, napisala je znanstveni rad koji je
ocijenjen najvišom ocjenom.
Uz rad na projektu, Iva Polak sudjelovala je tijekom
akademske godine 2000/1. te 2001/2. u izvođenju nastave Novih književnosti
na engleskom jeziku: australska književnost i film Odsjeka za anglistiku, a
zbog izuzetno velikog broja studenata i teške kadrovske situacije na Katedri za
englesku književnost angažirala se i na suocjenjivanju seminarskih radova i
pismenih ispita, kao i na brojnim zadacima vezanim za funkcioniranje Odsjeka.
Uz znanstvenoistraživački rad Iva Polak aktivno se bavi i prevođenjem te je
dosada prevela niz književnoteorijskih tekstova objavljenih na Trećem programu
Hrvatskog radija.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabere Ivu Polak, znanstvenu
novakinju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za englesku
književnost na Odsjeku za anglistiku.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Janja
Ciglar-Žanić, izvanredni profesor
2. dr. sc. Sonja Bašić,
redoviti profesor
3. dr. sc. Ivo Vidan,
redoviti profesor u miru
Katedra za
englesku književnost
Odsjek za
anglistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, 22. 1. 2002.
Fakultetskom
vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 12. prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor Maje Tančik, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost na Odsjeku za anglistiku. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti podnosimo sljedeće
Skupno
izvješće
Maja Tančik rođena je 27. rujna 1974. u Zagrebu. U
Prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji u Zagrebu maturirala je 1993. godine s
odličnim uspjehom. Akademske godine 1993/4. upisala je na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu studijske grupe: engleski jezik i književnost i
španjolski jezik i književnost, te s uspjehom diplomirala 1998. g. s odlično
ocijenjenim diplomskim radom i prosjekom ocjena 5,00. Akademske godine 1998/9.
upisala se na poslijediplomski studij književnosti na istom fakultetu gdje
dosada s uspjehom polaže propisane ispite. U rujnu 2000. primljena je u
svojstvu znanstvenog novaka na projekt br. 130758, Oblici recepcije Williama
Shakespearea u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, te u sklopu projekta
odabrala temu magistarskog rada (Shakespeareovi ženski likovi u hrvatskoj
šekspirološkoj kritici). Pri izradi magistarskog rada zasigurno će joj od
velike pomoći biti tromjesečni znanstveni boravak na St Mary and Westfield
Collegeu Sveučilišta u Londonu omogućen stipendijom koju je dobila na natječaju
Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Uz rad na projektu, Maja Tančik sudjelovala je tijekom
akademske godine 2000/1. te 2001/2. u nastavi na Odsjeku za anglistiku, a zbog
izuzetno velikog broja studenata i teške kadrovske situacije na Katedri za
englesku književnost angažirala se i na suocjenjivanju seminarskih radova i
pismenih ispita, kao i na brojnim zadacima vezanim za funkcioniranje Odsjeka.
Uz znanstvenoistraživački rad Maja Tančik aktivno se bavi i prevođenjem te je
dosada prevela niz književnoteorijskih i književnokritičkih tekstova
objavljenih na Trećem programu Hrvatskog radija te u književnim i kazališnim
časopisima.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabere Maju Tančik, znanstvenu
novakinju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za englesku
književnost na Odsjeku za anglistiku.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Janja
Ciglar-Žanić, izvanredni profesor
2. dr. sc. Sonja Bašić,
redoviti profesor
3. dr. sc. Ivo Vidan,
redoviti profesor u miru
Katedra za
englesku književnost
Odsjek za
anglistiku
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, 22. 1. 2002.
Fakultetskom
vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 12. prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor Vanje Polić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za englesku književnost na Odsjeku za anglistiku. U skladu s odredbama Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti podnosimo sljedeće
Skupno
izvješće
Vanja Polić rođena je 16. listopada 1975. u Zagrebu. U
Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu maturirala je 1994. godine s odličnim uspjehom.
Akademske godine 1994/5. upisala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu studijske grupe: engleski jezik i književnost i talijanski jezik i
književnost, te je s uspjehom diplomirala 2001. g. s opsežnim i odlično
ocijenjenim diplomskim radom te s prosjekom ocjena 4,8. Paralelno je studirala
dodiplomski studij luzitanistike na kojoj joj je ostao samo još jedan ispit. Na
tom studiju prosjek ocjena joj iznosi 5,00.
U prosincu 2001. primljena je u svojstvu znanstvenog
novaka na projekt br. 130758, Oblici recepcije Williama Shakespearea u
hrvatskoj književnosti 20. stoljeća u sklopu kojeg sakuplja i istražuje
građu s područja hrvatske šekspirologije.
Akademske godine 2001/02. upisala se na poslijediplomski
studij književnosti na istom fakultetu. Trenutno prikuplja građu i sekundarnu
literaturu za svoj magistarski rad koji će se baviti engleskim romanom 18.
stoljeća.
Uz znanstvenoistraživački rad Vanja Polić aktivno se bavi
i prevođenjem te je dosada prevela niz književnoteorijskih i književnokritičkih
tekstova objavljenih na Trećem programu Hrvatskog radija.
Na temelju izloženoga predlažemo da Fakultetsko vijeće
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabere Vanju Polić, znanstvenu
novakinju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za englesku
književnost na Odsjeku za anglistiku.
Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Janja
Ciglar-Žanić, izvanredni profesor
2. dr. sc. Sonja Bašić,
redoviti profesor
3. dr. sc. Borislav
Knežević, docent
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Imenovani u povjerenstvo koje će ocijeniti ispunjava li novakinja Jasna Novak uvjete za
Izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta, donosimo na osnovi proučenog natječajnog materijala sljedeće
Jasna Novak,
rođena 1972. godine u Zagrebu, maturirala je 1991. godine na Pedagoškom
obrazovnom centru u Zagrebu, te diplomirala na Odsjeku za kroatistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1996. U svibnju 1997. završila je i trogodišnji
slobodni studij švedskog jezika i književnosti, te iste godine upisala
poslijediplomski znanstveni studij lingvistike. Obrana magistarskoga rada
očekuje se u 2002. godini.
Nakon diplomiranja Jasna Novak je godinu dana radila kao nastavnik u I. ekonomskoj školi u Zagrebu, a od studenoga 1998. radi kao znanstvena novakinja pri Filozofskom fakultetu. Od 1996. radi i kao predavač i lektor na ljetnom tečaju Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture, a akademske godine 2000/2001. bila je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Indiani, SAD, u sklopu Fulbrightova programa.
Jasna Novak je
radila kao novakinja na projektu Supostavna proučavanja hrvatskoga i švedskog
jezika, te pomagala u nastavi švedskoga jezika. Iz njenog znanstvenog i
stručnog rada proizašla su i tri
izvrsna referata na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, od kojih su dva u tisku.
Već iz tih priloga vidi se da je perspektivan mladi znanstvenik, koji će se
zasigurno i dalje razvijati. Kao mladi znanstveni i pedagoški pripravnik
pokazala je izuzetnu kompetenciju, kojom se ističe među ostalim znanstvenim
podmladkom. O tome svjedoči i šest što nagrada što domaćih i međunarodnih
stipendija kojih je bila dobitnik.
Jasna Novak je
vrlo sposobna osoba i u svim poslovima izvan nastave i znanstvenog rada koji
mladi kadrovi često moraju obavljati. Svojim angažmanom uvelike pridonosi
dobrom radu Katedre. Kao osoba vrlo je
ugodna, a i sa studentima odlično surađuje.
Smatramo da Jasna Novak posjeduje sve odlike koje se traže u mlađeg asistenta, pa stoga predlažemo da ju se u to zvanje i izabere.
U Zagrebu, 24.siječnja 2002.
Stručno povjerenstvo
dr.sc. Dora Maček, red. prof.
dr.sc. Jelena Mihaljević Djigunović izv. prof.
dr.sc. Goranka Antunović, viši asist.
Sveučilišta u
Zagrebu
Zagreb, 8. studenog 2001.
Predmet: Izbor lektora ili višeg lektora
na Katedri za engleski jezik u Odsjeku
za anglistiku
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 17. rujna 2001. godine izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje lektora ili višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na katedri za engleski jezik, u Odsjeku za anglistiku. Na natječaj objavljen u Vjesniku od 25. rujna 2001. godine prijavila se Snježana Veselica - Majhut. Pregledavši molbu i dokumente priložene kao natječajni materijal podnosimo sljedeće
Snježana Veselica-Majhut rođena je u Zagrebu 1963. godine, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. 1988. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je engleski jezik i književnost kao I A predmet i filozofiju kao II A predmet. Prvo iskustvo u nastavi stekla je u «Školi za strane jezike», nakon čega je radila u Ministarstvu informiranja kao viši stručni savjetnik za strane medije (1991.-1992.), zatim od 1992. do 1996. u Ministarstvu vanjskih poslova. U nastavno zvanje lektora na Odsjeku za anglistiku prvi put je izabrana 1996. godine. Poslijediplomski studij s magistarskom radnjom naslovljenom «Changes in the Voice of Večernji List –Changes in Discourse Types» završila je na University of Strathclyde kao stipendist Ministarstva znanosti i Britanskog savjeta.
Nastavna
djelatnost
Snježana
Veselica-Majhut sudjeluje u lektorskoj nastavi na Odsjeku za anglistiku od
1997. godine. Od samog početka pokazala je puno smisla i osjećaja za nastavni
rad sa studentima kao i vrlo visoki stupanj stručnosti. Iz tih razloga vrlo je
cijenjena među kolegama i studentima. S kolegama lektorima sudjeluje u
osmišljavanju nastavnog programa iz praktične nastave jezika i kreiranju
nastavnog materijala: odabira relevantnih tema, sastavljanju skripti,
gramatičkih i leksičkih vježbi i drugom. Od njenog prvog izbora u nastavno
zvanje lektorice, pristupnica se
kontinuirano razvija u kvalitetnog nastavnika i stručnjaka iz engleskog jezika
i kulture.
Pristupnica je sudjelovala na konferenciji British Cultural Studies: Cross-Cultural Challenges, održanoj u Zagrebu, 26-28. veljače 1998. Kulturalna dimenzija u proučavanju jezika područje je za koje je pokazala najviše interesa. U Britanskom savjetu održala je 9. studenog 1999. godine javno predavanje na temu «British Cultural Studies u nastavi engleskog kao stranog jezika».
Stručni radovi:
1. «The Role of Media in Cross-Cultural Relations», British Cultural Studies: Cross-Cultural Challenges, Conference Proceedings, str. 297-303, Zagreb, 1998., The British Council Croatia
2. prijevod na engleski «Cres», 15 stranica, objavljeno na Internet adresi: WWW. tzg-cres.hr.
3. tri
prijevoda na hrvatski jezik za hrvatski radio, Treći program, ukupno 38
stranica : «Robert Gober i umjetnost dijelova koji nedostaju», u emisija Ogledi
i rasprave, 28. 05. 2001.; Blok tekstova o Panamarenku, Dan Grahamu i Jorgeu, u
emisiji Triptih, 7. 07. 2001.; «Platforma ljudskosti « u emisiji Triptih, 17.
97. 2001.
Mišljenje i
prijedlog
Iz svega izloženog vidljivo je da se radi o vrijednoj i perspektivnoj nastavnici, koja se ističe ozbiljnim pristupom obavezama, temeljitošću i dobro razvijenim osjećajem za rad sa studentima. U svojem dosadašnjem radu pokazala je da je dobro informirana i da prati suvremene tokove na području anglističkih studija.
Snježana Veselica-Majhut ispunjava sve uvjete propisane odredbama Zakona o visokim učilištima za ponovni izbor u zvanje lektora te stoga
predlažemo
da se Snježana Veselica-Majhut ponovno izabere u nastavno zvanje lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku.
Stručno povjerenstvo: 1. mr.sc. Vesna Beli, viši lektor
2. mr. sc. Jasna Bilinić-Zubak, viši lektor
3. mr. sc. Stjepan Maričić, viši lektor
Odsjek za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
I. Lučića 3
10000 Zagreb
br.
Zagreb, 9. 01. 2002.
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor
u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu za predmet Klasična arheologija.
Na sjednici Vijeća Filozofskog
fakulteta od 12. prosinca 2001.g. donesena je odluka (broj 01-1-11-2001, 4.
siječnja 2002.) o izboru stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o
ispunjavanju uvjeta predloženika Helene TOMAS za izbor u istraživačko
zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu za predmet Klasična arheologija. Povjerenstvo podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Helena Tomas rođena je 1972.g. u
Zagrebu, gdje je završila školu i II. gimnaziju 1990.g. Na Filozofskom
fakultetu diplomirala je na studiju Arheologije i grčkog jezika 1997.g. 1.
ožujka 1998.g. primljena je kao znanstveni novak na projekt «Protohistorija i
antika hrvatskog povijesnog prostora» (br. 130728, voditelj dr.prof. Petar Selem)
pri Katedri za Klasičnu arheologiju Odsjeka za arheologiju (voditelj katedre
dr. Marina Milićević Bradač, izv.prof.). U listopadu 1998.g. primljena je na
doktorski studij na Sveučilištu u Oxfordu (Lincoln College), gdje joj je
odobrena tema disertacije «Understanding the transition from Linear A to
Linear B script: a study based on archaeological and textual evidence»
(mentor dr. John Bennet). Tijekom svog rada na doktoratu H. Tomas je boravila
na znanstvenim istraživanjima i iskopavanjima u Grčkoj (na otoku Kiteri, na
mjestu Apolonova hrama u Kato Phani na otoku Hiju, na lokalitetu Sybrita na
otoku Kreti, na otoku Antikiteri), te je sudjelovala s priopćenjima na
znanstvenim skupovima The XI International Mycenological Colloquium, The
University of Texas, Austin i SOMA – II Symposium on Mediterranean
Archaeology, University of Edinburgh. Korisnik je državne stipendije
Ministarstva znanosti i tehnologije za stjecanje doktorata u inozemstvu (za
humanističke znanosti), stipendije Sveučilišta u Oxfordu, te stipendije grčke
vlade za istraživanja u Grčkoj. H. Tomas ima objavljen izvorni znanstveni rad
«The administration of Haghia Triada» (Opuscula Archaeologica, Zagreb, 25,2001)
i dva prikaza (Obavijesti HAD-a XXXII/2, 2000, 119-122; Zarez II/39,
28.9.2000).
Helena Tomas bila je izvrstan student
Filozofskog fakulteta u Zagrebu i sada je izvrstan doktorand na Sveučilištu u
Oxfordu, kako pokazuju godišnja izvješća mentora dr. Johna Benneta, predočena
redovito i Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Stoga povjerenstvo predlaže
Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Helenu Tomas izabere u istraživačko
zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za arheologiju za predmet Klasična
arheologija.
Dr. sc.
Marina Milićević Bradač, izv. prof.
Dr. sc.
Mirjana Sanader, izv. prof.
Dr. sc.
Nives Majnarić-Pandžić, red. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za etnologiju
U Zagrebu, 7.02.2002.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet:
Izbor Marijane Belaj, znanstv. novaka
u istraživačko zvanje mlađeg
asistenta
Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 12. prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor Marijane Belaj, znanstvenog novaka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Odsjeku za etnologiju.
Podnosimo Vijeću slijedeći
I Z V J E Š T A J
Marijana Belaj rođena je 26. veljače 1970. godine u Zagrebu. Završila je Centar za obrazovanje i kulturu u Zagrebu 1988. godine, a akad. god. 1988/89. upisala je studij etnologije i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je 1994. godine na Odsjeku za etnologiju obranivši izvrsnom ocjenom diplomski rad Tradicijsko graditeljstvo u Lonjskom polju.
Polaznica je poslijediplomskog studija etnologije, a odobrena joj je i prihvaćena tema magistarskog rada pod naslovom Sveci zaštitnici na hrvatskome selu.
Od 1. rujna 2000. godine zaposlena je kao znanstveni novak na projektu Uništena tradicijska kultura zapadne Slavonije (voditelj prof. dr. sc. Vitomir Belaj) u okviru kojega surađuje na organizaciji i obradi prikupljene terenske i arhivske građe.
Na Odsjeku za etnologiju aktivno surađuje na katedrama za Nacionalnu etnologiju i Etnološku kartografiju i metodologiju.
Značajan je njezin doprinos u radu na opremanju radova za etnološke časopise: Studia ethnologica croatika (izdavač Odsjek za etnologiju) i Etnološka tribina (suizdavač Odsjek za etnologiju uz Hrvatsko etnološko društvo).
Ističe se kao vrijedan i koristan suradnik a pokazuje izuzetno zanimanje za znanstveni rad i produbljivanje interesa za različite etnološke teme.
Sudjelovala je na više stručno-znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu.
U prosincu 2001. godine na Međunarodnom skupu "Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija" sudjelovala je s referatom Problemi računalne obrade podataka u etnološkoj kartografiji.
Stoga povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da Marijanu Belaj izabere u istraživačko zvanje mlađeg aistenta na Odsjeku za etnologiju.
Dr.
sc. Branko Đaković, docent
Dr.
sc. Tihana Petrović, docent
Dr.
sc. Tomo Vinšćak, docent
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 16.11.2001. imenovani smo u komisiju za izbor u zvanje višeg asistenta za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku. Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj objavljen 23.11.2001. javio se dr. sc. Velimir Piškorec. Velimir Piškorec završio je godine 1993. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij njemačkog i engleskog, godine 1996. završio je postdiplomski studij lingvistike, a godine 2001. doktorirao s disertacijom “Germanizmi u podravskom dijalektu”. Godine 1993.-1994. bio je znanstveni novak na Zavodu za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, od 1994. do 1997. mlađi asistent na Odsjeku za germanistiku, a od 1997. asistent za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku. U više navrata stručno se usavršavao u Njemačkoj i Austriji: Mannheimu, Beču, Münchenu, Bremenu i Grazu.
Glavno područje znanstvenog rada dr. Velimira Piškorca jesu njemačke posuđenice u Podravini. Na tom se području predstavio međunarodnoj germanistici svojom knjigom Das deutsche Lehngut in der kajkavisch-kroatischen Mundart von Đurđevec, koja je izašla u uglednoj seriji Schriften zur deutschen Sprache in Österreich. Istoj temi posvećeni su i njegovi članci objavljeni u domaćim i stranim zbornicima i časopisima: Österreichsches Deutsch und die Germanismen in der Mundart von Đurđevec; Germanizmi u govoru Đurđevca; Đurđevečke membe – negda i danes; Đurđevečki hrvatski i njemački – suparniki i pajdaši; Germanismen im kajkawischen Kroatisch am Beispiel der Mundart von Đurđevec; Nijemštice u hrvatskom na primjeru đurđevečkoga govora. Iz bogate bibliografije dr. Piškorca spominjemo još izvrsnu analizu i kritički prikaz nove njemačke ortografije Achtzehn Regeln ohne Ausnahme – Überlegungen zur deutschen Rechtschreibreform i članak objavljen u zborniku Tendenzen europäischer Linguistik u kojem je prikazao najnovija kretanja u hrvatskoj lingvistici: Sprache und Sprachwissenschaft in Kroatien 1990 – 1996: eine Bestandesaufnahme.
Svoje izvrsno poznavanje suvremenih lingvističkih kretanja pokazao je dr. Piškorec kritičkim osvrtom na veći broj knjiga i prikazom lingvističkih skupova na kojima je i sam sudjelovao.
Pored izrazito lingvističkih radova dr. Piškorec objavio je niz književno-kritičkih tekstova i preveo brojne stručne i znanstvene radove na njemački i s njemačkog i engleskog na hrvatski. Uredio je brojne knjige, udžbenike, zbornike znanstvenih i stručnih radova i književna djela. Objavio je brojne publicističke tekstove u kojima je upoznao javnost s radom Zagrebačkog lingvističkog kruga.
Aktivan je u radu znanstvenih projekata, a sam je voditelj projekta Ekolingvistički opis đurđevečkog govora. Sudjeluje ili je sudjelovao u radu uredništava časopisa (Suvremena lingvistika, Strani jezici), izdavačke kuće Profil International, bio je član organizacijskog odbora 2. hrvatskog slavističkog kongresa u Osijeku 1999. i Vicerektor 54. Međunarodnoga kongresnoga sveučilišta tokom 86. svjetskog kongresa esperantista u Zagrebu 2001. godine. Član je većeg broja znanstvenih i stručnih društava.
Dr. Velimir Piškorec je svojim dosadašnjim znanstvenim radom kao i svojim radom u nastavi (Uvod u lingvistiku, Seminar: Njemačko-hrvatske jezične i kulturne veze) pokazao da je ozbiljan znanstveni radnik, upoznat s najnovijim dostignućima u lingvistici, i dobar nastavnik koji uspijeva svoje znanje i lingvističko iskustvo uspješno prenijeti studentima.
Predlažemo da se dr. Velimir Piškorec unaprijedi u zvanje višeg asistenta za njemački jezik na Odsjeku za germanistiku.
Zagreb, 20.1.2002.
Prof. dr. sc. Stanko Žepić
Prof. dr. sc. Mirko Gojmerac
Prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 12.
prosinca 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor znanstvenog
novaka Alme Kalinski u istraživačko zvanje mlađeg
asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za germanistiku, te podnosimo
sljedeći
I
Z V J E Š T A J
Alma KALINSKI, profesor njemačkog
jezika i književnosti i filozofije iz Zagreba, rođena je 1975. godine u
Zagrebu. Nakon školovanja u Zagrebu, studirala je germanistiku i filozofiju na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za vrijeme studija višekratno je
boravila na stručnim seminarima i ekskurzijama u zemljama njemačkoga jezičnog
područja. Diplomirala je 2000. godine i potom upisala poslijediplomski studij
iz književnosti na istom fakultetu. Radila je u Zagrebu kao nastavnik njemačkog
jezika.
Od
1. veljače 2001. Alma Kalinski radi kao znanstveni novak na projektu
“Hrvatsko-njemačke književne veze” (br. 130790) pri Odsjeku za germanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu a pod vodstvom prof. Marijana Bobinca. Još kao
student Alma Kalinski se istaknula izrazitim interesom za pitanja iz teorije i
povijesti književnosti, a vrlo je uspješna i na poslijediplomskom studiju
književnosti.
Na
znanstvenom kolokviju “Hrvatsko-njemačke književne veze” u Zagrebu 2001.
nastupila je s referatom o slici Hrvatske u djelu austrijskog pisca Manesa
Sperbera. Zapažene su i njezine publikacije u stručnoj periodici, a jednako
tako i njezin prevodilački rad. U zborniku sa spomenutog kolokvija tiskan je njezin
prvi znanstveni rad, a u novom broju časopisa “Zagreber germanistische
Beiträge” objavit će kraći stručni rad. Analitičnost i diferenciran jezični
izraz tih tekstova upućuju na to da je Alma Kalinski vrstan istraživač i da u
potpunosti udovoljava zahtjevima struke.
Povjerenstvo
predlaže da se Alma KALINSKI izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na
Katedri za njemačku književnost u Odsjeku za germanistiku.
Zagreb, 30. siječnja 2002.
Dr. Marijan Bobinac,
izv. prof.
Dr. Viktor Žmegač,
red. prof.
Dr. Dragutin Horvat,
izv. prof.
fakultetskom vijeću
filozofskog fakulteta
u zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 12. prosinca 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor znanstvenog novaka Geriene Karačić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za germanistiku, te podnosimo sljedeći
i z v j e š t a j
Geriena karačić, profesor njemačkoga
i hrvatskoga jezika i književnosti iz Zagreba, rođena je 31. kolovoza 1965. u
Braunschweigu, Njemačka. Nakon školovanja radila je u Okružnoj štedionici u
Northeimu, kao prevoditeljica u Mostaru, te zatim studirala germanistiku i
kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 7.
travnja 1999. i potom upisala poslijediplomski studij lingvistike na istom
fakultetu.
Kao nastavnica njemačkoga i
hrvatskoga jezika radila je u Zagrebu, te kao lektorica za njemački jezik na
Pedagoškom fakultetu u Mostaru. Sudjelovala je u organizaciji međunarodne
olimpijade njemačkoga jezika, a kao predsjednica Državnog povjerenstva za
provedbu natjecanja u poznavanju njemačkoga jezika bila je odgovorna za testove
županijskog i državnog takmičenja. Pohađala je seminare za stručno usavršavanje
nastavnika njemačkog jezika.
Od
10. prosinca 2001. radi kao znanstveni novak na projektu "Podučavanje i učenje njemačkog jezika
u Hrvatskoj" (br. 130 730) pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom doc. Maje Häusler. Još kao student
Geriena Karačić istaknula se posebnim interesom za problematiku podučavanja
stranih jezika, a na poslijediplomskom studiju položila je ispite s najvišim
ocjenama.
Kao
znanstvena novakinja pristupnica se bavi usporednim istraživanjem leksičke
kompatibilnosti pridjeva i imenica u sintagmama hrvatskoga i njemačkoga jezika,
o čemu je održala referate na znanstvenim skupovima: "Leksičko slaganje
kolokacija" na XV. savjetovanju Hrvatskoga društva za primijenjenu
lingvistiku (svibnja 2001); "Verträglichkeit und Unverträglichkeit der
Kollokationen" na 36. Lingvističkom kolokviju u Ljubljani. Na 4.
međunarodnoj konferenciji Hrvatskog društva učitelja i profesora njemačkoga
jezika održala je referat "Wege der Mehrsprachigkeit" (listopad
2001). Ti će radovi biti tiskani u zbornicima skupova. Prikaz knjige "100
Jahre Deutsch als Fremdsprache in England und Frankreich (Anke Wegner)"
objavila je u godišnjaku "Zagreber germanistische Beiträge" br. 9 (2000). Provela je istraživanje zastupljenosti učenja
njemačkog jezika u hrvatskim školama, o čemu sada priprema članak. U sklopu
predmeta metodika nastave njemačkog jezika sudjelovala je u organizaciji
školske prakse za studente.
Pristupnica je svladala
temelje znanstvenog rada, posjeduje analitičko-kritičku sposobnost,
discipliniranost i ozbiljnost potrebnu za istraživački rad. Valja spomenuti da
je odrasla dvojezično (hrvatski i njemački jezik), tu sposobnost uspješno
primjenjuje u obradi korpusa.
Povjerenstvo predlaže da se Geriena karačić
izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za
njemački jezik u Odsjeku za germanistiku.
Zagreb, 4. veljače 2002.
dr. Maja Häusler, doc.
dr. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.
dr.
Mirko Gojmerac, izvan. prof.
Dr.sc. Slavko Tkalac,
Dr.sc. Aleksandar Stipčević,
Dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić
Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za
izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili
redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje
informacijskih znanosti na Katedri za opću informatologiju u Odsjeku za
informacijske znanosti.
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici od 17.rujna 2001. godine imenovalo je Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti na Katedri za opću informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti, u sastavu:
- dr.sc. Slavko Tkalac, predsjednik
- dr.sc. Aleksandar Stipčević, član
- dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić, član.
Natječaj za izbor nastavnika objavljen
je u 'Vjesniku' 25.rujna 2001. godine. Na natječaj su se prijavili prof.dr.sc.
Mirko Maleković i dr.sc.Ratimir Kvaternik. Na osnovu preuzetih materijala, kao
i na osnovu osobnog poznavanja dosadašnjeg rada kandidata, Stručno povjerenstvo
za izbor nastavnika podnosi Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta ovaj
Prof.dr.sc. Mirko Maleković rođen je
4. rujna 1951. godine u Bihaću [Državljanstvo: Republika Hrvatska, narodnost:
Hrvat, bračno stanje: oženjen, supruga: Jasenka Maleković, sin: Gordan
Maleković]. 1971. godine upisao je matematiku (smjer: Praktična matematika) na
Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao
1975. godine (diplomski rad je bio pod naslovom 'Minimizacija Boole-ovih
funkcija'). Znanstveni stupanj magistra informacijskih znanosti stekao je 1982.
godine na postdiplomskom studiju informacijskih znanosti Sveučilišta (CSBDIZ) u
Zagrebu obranivši rad pod naslovom 'Teorija i primjena aritmetičkih AN-kodova'.
Doktorirao je 1989. godine na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
Tema doktorske disertacije bila je 'Logički pristup u ispitivanju korektnosti
formalnih sistema za zavisnosti u relacijskim bazama podataka'.
Dr.sc. Mirko Maleković govori engleski
i njemački, a služi se ruskim jezikom.
Prof.dr.sc. Mirko Maleković ima ukupno
26 godina radnog staža. Nakon diplomiranja kandidat je radio, u razdoblju od
1975. do 1980.godine, kao nastavnik matematike u gimnaziji 'V. Majder-Kurt' u Sisku. Od 1980. do 1991.godine radi
kao predavač i docent na Visokoj tehničkoj školi KOV u Zagrebu. 1. listopada
1991. godine prelazi na Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, gdje
radi u zvanju docenta, zatim izvanrednog i na kraju redovitog profesora.
1.2.1. Izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja
Kandidat,
prof.dr.sc.M.Maleković izabran je
-
-
u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u području
Informacijskih znanosti 1989. godine. Iste godine izabran je i u
znanstveno-nastavno zvanje docent,
-
-
15. lipnja 1996. godine izabran je u znanstveno zvanje
viši znanstveni suradnik, odnosno u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni
profesor, a
-
-
20. veljače 2001. godine u znanstveno-nastavno zvanje
redoviti profesor.
M.Maleković: 'Teorija i primjena aritmetičkih AN-kodova'. Postdiplomskom
studiju informacijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 1982.
M.Maleković: 'Logički pristup u ispitivanju korektnosti formalnih sistema
za zavisnosti u relacijskim bazama podataka', FOI Varaždin, 1989.
1.2.4.1. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama [temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a1-znanstveni radovi]
1. M. Maleković. Implikacioni problemi za funkcionalne zavisnosti i
mehaničko dokazivanja teorema I. Informatica, A Journal of Computing and
Informatics 1986, 10, 1, 76-79.
2. M. Maleković. Primjena mehaničkog dokazivanja teorema u rješavanju
implikacionog problema za T-zavisnosti u relacionim bazama podataka.
Informatica, A Journal of Computing and Informatics, 1986, 10, 2, 60-67.
3. M. Maleković. Implikacioni problemi za višeznačne zavisnosti i mehaničko
dokazivanja teorema II. Informatica, A Journal of Computing and
Informatics, 1986, 10, 3, 46-51.
4. M. Maleković. Podskup zavisnosti u relacionim bazama podataka i
mehaničko dokazivanje teorema. Informatica, A Journal of Computing and
Informatics, 1986, 10, 3, 58-60.
5. M. Maleković. Normalne forme u
relacionim bazama podataka: Logičke osnove. Informatica, A Journal of Computing
and Informatics,1987, 11, 1, 78-82.
6. M. Maleković. NE1NF-relacijske baze podataka: Reprezentacija u Prologu.
Acta Graph, 1992, 2, 185-191.
7. M. Maleković. Soundness of Formal Systems for Relational Database Dependencies: Application of Tableau
Deductive System. Journal of Computing and Information Technology-CIT, 1993, 1,
123-131.
8. M. Maleković. Čuvanje funkcijskih zavisnosti u postupku dekomponiranja
relacijske sheme baze podataka. Zbornik radova, FOI Varaždin, 1993, 17, 25-36.
9. M. Maleković. Soundness and
Completness of Saxena and Tripathi’s Formal
System. Zbornik radova, FOI Varaždin, 1993, 17, 37-43.
10. M. Maleković. A Combined Algorithm for Testing Implications of Functional and Multivalued
Dependencies. Informatica, An International Journal of Computing and
Informatics, 1993, 17, 277-283.
11. M. Maleković. A Sound and Complete Axiomatization of Functional Dependencies: A Formal
System With Only Two Inference Rules. Informatica, An International Journal of
Computing and Informatics, 1995, 19, 407-408.
12. M. Maleković. Reasoning about Knowledge:Some Agent Properties. Zbornik
radova, Journal of Information and Organizational Sciences, 1998, Vol. 22, No.
1, pp. 1-11.
13. M. Maleković. Multi-Agent
Systems: Incorporating Knowledge and Time. Zbornik radova, Journal of
Information and Organizational Sciences, 1998, Vol. 22, No. 2, pp. 97-105.
14. M. Maleković and M. Čubrilo.
The Past Temporal Operators in
Multi-Agent Systems. Zbornik radova,
Journal of Information and Organizational Sciences, 1999, Vol. 23, No. 1, pp.
15-21.
15. M. Maleković and M. Čubrilo.
Multi-Agent Systems: Modeling Knowledge Bases. Zbornik radova, Journal of
Information and Organizational Sciences, 1999, Vol. 23, No. 2, pp. 103-113.
16. M. Čubrilo and M. Maleković. On the Notion of Being More Knowledgeable
in Multi-Agent Systems. Zbornik
radova, Journal of Information and Organizational Sciences, 1999, Vol. 23, No.
2, pp. 113-123.
17. M. Maleković. Agent Properties in Multi-Agent Systems. Informatica, An
International Journal of Computing and Informatics, 1999, 23, 283-288.
18. M. Maleković. GPLKT: A Graphic Method for Multi-Agent Systems.
Informatologia, 33, 2000, 3-4, 161-169.
Zaključak1: Kandidat dr. sc. Mirko Maleković objavio je 18 znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama [a1-znanstveni radovi].
1.2.4.2. Znanstveni radovi objavljeni u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa [temeljem minimalnih uvjeta Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a2-znanstveni radovi]
19. M. Maleković. Informacijski ekvivalentna dekompozicija relacione sheme
i mehaničko dokazivanje teorema. Zbornik radova, 10. simpozij iz informatike,
Sarajevo, 1986, 205, 1-10.
20. M. Maleković. Primjena logičkog programiranja u testiranju korektnosti
formalnih sistema za funkcionalne i višeznačne zavisnosti. Zbornik radova, 13. simpozij o informacionim tehnologijama, Sarajevo, 1989, 205, 1-8.
21. M. Maleković. Integrated Knowledge.
Proceedings, InternationalConference on Information Technology, ITI’98, 93-100.
22. M. Čubrilo and M. Maleković. Some Properties of The
Sometime-Has-Not-Been Temporal
Operator in Multi-Agent Systems. Proceedings, 21th International Conference on Information Technology, ITI’99, 1999,
71-77.
23. M. Maleković and M. Čubrilo. MULTI-AGENT SYSTEMS: Some Relationships Among the Past Temporal Operator has-always-been, the Future Temporal Operators, and Knowledge
Operators. Proceedings, 2000 IEEE International Conference on Intelligent
Engineering Systems, INES 2000, 373-377.
24. M. Čubrilo, A. Lovrenčić, M. Maleković. A HiLog journey from a
classsical dictionary to hypertext structure (via the grammar, of course).
Proceedings, 2000 IEEE Intrnational Conference on Intelligent Engineering
Systems, INES 2000, 377-381.
25. M. Čubrilo and M. Maleković. Some Relationships Among Knowledge
Operators, the Past Temporal Operator once, and the Future Temporal
Operators in Multi-Agent Systems. Proceedings, 22th International Conference on Information Technology, ITI’2000, 149
- 157.
Zaključak2: Kandidat dr. sc. Mirko Maleković objavio je 7 znanstvenih radova u zbornicima radova s međunarodnog znanstvenog skupa.
Zaključak3: Temeljem zaključaka (Zaključak1 i Zaključak2) konstatiramo da je kandidat objavio 25 znanstvenih radova [18 znanstvenih radova iz grupe (a1-znanstveni radovi) i 7 znanstvenih radova iz grupe (a2-znanstveni radovi)].
Dr.sc. Mirko Maleković objavio je nakon posljednjeg izbora u zvanje redovitog profesora, 2001. godine, 2 znanstvena rada. Od toga je jedan rad objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom (a1-rad), a drugi u zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa (a2-rad).
1. M. Maleković and M. Čubrilo. The
Integrated Agent in Multi-Agent Systems. Zbornik radova, Journal of Information
and Organizational Sciences, 2000, Vol. 24, No. 2, pp. 227-233. [navedeni broj je kasnio te je objavljen 26. 09. 2001.].
2. M. Maleković and M. Čubrilo.
Some Properties of Agents in Multi-Agent Systems: Incorporating Forgetfulness.
Proceedings, 2001 IEEE International Conference on Intelligent Engineering Systems, INES 2001, pp. 181-184.
1.2.6.1. Radovi objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom
1. M. Maleković. Implikacioni problemi za funkcionalne zavisnosti i
mehaničko dokazivanja teorema I. Informatica, A Journal of Computing and
Informatics 1986, 10, 1, 76-79.
Rad istražuje jedan
od važnih problema u teoriji logičkog oblikovanja sheme relacijske baze
podataka, koji se karakterizira kao problem specifikacije uvjeta koje mora
zadovoljavati shema relacijske baze podataka da bismo imali korektan model
razmatrane aplikacijske domene. Od posebnog interesa su uvjeti nazvani
zavisnosti. Optimalna specifikacija skupa zavisnosti vodi na implikacijski
problem. U ovom radu, predložena je metoda za rješavanje implikacijskog
problema za funkcijske zavisnosti. Metoda je bazirana na reprezentaciji
funkcijskih zavisnosti pomoću formula logike I reda i primjeni procedura
dokazivanja koje su razvijene u teoriji mehaničkog dokazivanja teorema.
2. M. Maleković. Primjena mehaničkog dokazivanja teorema u rješavanju
implikacionog problema za T-zavisnosti u relacionim bazama podataka.
Informatica, A Journal of Computing and Informatics, 1986, 10, 2, 60-67.
Rad opisuje
T-zavisnosti u relacijskim bazama podataka. Riješeni su implikacijski problemi
za pravila zaključivanja formalnog sustava kojega su predložili F. Sadri i J.
D. Ullman u radu: Template Dependencies: A Large Class of Dependencies in
Relational Databases and its Complete Axiomatization. Postupak rješavanja
implikacijskih problema temelji se na primjeni mehaničkog dokazivanja teorema.
Skolemova standardizacija T-zavisnosti i primjena rezolucijske procedure
(definiranje pravila koja karakteriziraju skupovne odnose i funkcije) pokazali
su se vrlo složenim, ali su uspješno riješeni u ovom radu.
3. M. Maleković. Implikacioni problemi za višeznačne zavisnosti i mehaničko
dokazivanja teorema II. Informatica, A Journal of Computing and
Informatics, 1986, 10, 3, 46-51.
U radu je opisan postupak za rješavanje implikacijskog problema za višeznačne zavisnosti u relacijskim bazama podataka. Kako su višeznačne zavisnosti suptilnije prirode nego funkcijske zavisnosti, Skolemova standardna forma za višeznačne zavisnosti je općenito složenija od iste forme za funkcijske zavisnosti. Zato je i postupak rješavanja implikacijskog problema u kontekstu višeznačnih zavisnosti složeniji nego što je to u kontekstu samo funkcijskih zavisnosti. To se ogleda ne samo u dužini dokaza, nego i u poteškoćama vezanim za manipuliranje skupovima atributa. Navedene su poteškoće ozbiljna prepreka u potpunoj automatizaciji rješavanja implikacijskih problema za višeznačne zavisnosti.
4. M. Maleković. Podskup-zavisnosti u relacionim bazama podataka i
mehaničko dokazivanje teorema. Informatica, A Journal of Computing and
Informatics, 1986, 10, 3, 58-60.
U ovom radu razmatraju se podskup-zavisnosti u relacijskim bazama podataka. Oblikovanje sheme relacijske baze podataka temelji se na zavisnostima, koje iskazuju uvjete integriteta za bazu podataka nad danom relacijskom shemom. Najčešće upotrebljavanje zavisnosti su funkcijske i višeznačne zavisnosti. Dekompozicija relacijske sheme u četvrtu normalnu formu vodi na razmatranje ugrađenih višeznačnih zavisnosti, čijom generalizacijom dolazimo do podskup-zavisnosti. Rad sadrži dokaz korektnosti formalnog sustava za podklasu podskup-zavisnosti. Navedeni formalni sustav predložili su Y. Sagiv i S. F. Walecka u radu: Subset Dependencies and a Completeness Result for a Subclass of Embedded Multivalued Dependencies. Kao i u prethodnim radovima, dokazi korektnosti reduciraju se na implikacijske probleme, koji su riješeni primjenom rezolucijske procedure.
5. M. Maleković. Normalne forme u
relacionim bazama podataka: Logičke osnove. Informatica, A Journal of Computing
and Informatics,1987, 11, 1, 78-82.
Rad razmatra normalne forme (2NF, 3NF, BCNF, 4NF) u relacijskim bazama
podataka. Primjenom rezolucijske procedure riješeni su implikacijski problemi o
odnosu normalnih formi. Prvo, karakterizirane su 2NF i 3NF te riješen
implikacijski problem o njihovom odnosu. Drugo, karakterizirana je BCNF te
riješen implikacijski problem o odnosu BCNF i 3NF. Konačno, karakterizirana je
4NF i , zatim, riješen implikacijski problem o odnosu 4NF i BCNF.
6. M. Maleković. NE1NF-relacijske baze podataka: Reprezentacija u Prologu.
Acta Graph, 1992, 2, 185-191.
Rad opisuje Ø1NF relacijske baze podataka i njihovu reprezentaciju u Prologu. Realiziran je test, koji kaže da li je eksterno ime iz sheme baze podataka relacijska shema. Karakterizirana je ekvivalentnost relacija, gdje je korišten operator kompletnog rastavljanja relacije. Prikazano je kako se Ø1NF relacija može reprezentirati u Prologu. Reprezentacija je predstavljala kompletno rastavljanje dane relacije, te je mogla biti iskorištena za definiranje predikata ekv(r r1) , koji testira ekvivalentnost relacija r i r1 . Kao otvoren problem, postavljen je zadatak realizacije relacijske algebre Ø1NF modela u Prologu.
7. M. Maleković. Soundness of Formal Systems for Relational Database Dependencies: Application of Tableau
Deductive System. Journal of Computing and Information Technology-CIT, 1993, 1,
123-131.
Rad opisuje teoriju zavisnosti u relacijskim bazama podataka. Aksiomi teorije uključuju aksiome teorije konačnih skupova (implicitno) i pet aksioma za predikat E(X, t1, t2). Primjenom tabelarnog, deduktivnog sustava dokazana je korektnost formalnih sustava za funkcijske, višeznačne i podskup zavisnosti. U stvari, dokazana je korektnost sljedećih pravila. FD2 (proširenje za funkcijske zavisnosti), MVD1 (komplementiranje) i SD1 (refleksivnost za podskup zavisnosti). Ostala pravila mogu se dokazati na sličan način. Ovaj rad je vrlo važan jer omogućuje integraciju rezolucijskog deduktivno-tabelarnog sustava i sustava za upravljanje bazom podataka. Na taj način, omogućeno je proširenje deduktivne sposobnost baze podataka.
8. M. Maleković. Čuvanje funkcijskih zavisnosti u postupku dekomponiranja
relacijske sheme baze podataka. Zbornik radova, FOI Varaždin, 1993, 17, 25-36.
Rad razmatra
čuvanje zavisnosti u postupku dekomponiranja relacijske sheme (R, F), gdje je F skup funkcijskih
zavisnosti. Beeri i Honeyman predložili su algoritam za testiranje čuvanja
funkcijskih zavisnosti (algoritam se bazira na
Ri-operaciji). U ovom radu dokazana su svojstva Ri-operacije, koja su omogućila modifikaciju
navedenog algoritma eliminiranjem suvišnih
Ri-operacija.
9. M. Maleković. Soundness and Completness of Saxena and Tripathi’s
Formal System. Zbornik radova, FOI
Varaždin, 1993, 17, 37-43.
Rad opisuje
teoriju ( u smislu Manna, Waldinger) funkcijskih zavisnosti. Teorija se sastoji
od aksioma konačnih skupova (implicitno) i dva aksioma (aksiom trivijalnosti i
aksiom unije) za ternarni predikat E(X, t1, t2), gdje E(X, t1, t2) znači
jednakost slogova t1 i
t2 na skupu atributa X. Primjenom teorije funkcijskih zavisnosti,
dokazano je da je formalni sustav ST
, kojeg su predložili Saxena i Tripathi, korektan i potpun za funkcijske
zavisnosti.
10. M. Maleković. A Combined Algorithm for Testing Implications of Functional and Multivalued
Dependencies. Informatica, An International Journal of Computing and
Informatics, 1993, 17, 277-283.
U radu je prezentiran kombinirani algoritam, KA, za testiranje implikacijskog problema, F ö f, gdje je F skup funkcijskih ili višeznačnih zavisnosti, a f je funkcionalna ili višeznačna zavisnost. Algoritam kombinira dva dobro poznata algoritma. Prvi algoritam, Algoritam A, rješava implikacijski problem F ö f , gdje je F skup funkcijskih zavisnosti, a f je funkcijska zavisnost (algoritam je temeljen na zatvaraču skupa atributa). Drugi algoritam, Algoritam B, rješava problem F ö f , gdje je F skup funkcijskih ili višeznačnih zavisnosti, a f je funkcijska ili višeznačna zavisnost (algoritam je temeljen na bazi zavisnosti). Vremenska kompleksnost predloženog algoritma KA jednaka je vremenskoj kompleksnosti Algoritma B. Osim toga, predloženi algoritam KA je informativniji od Algoritam A i Algoritma B: Naime, KA uključuje objašnjenje rezultata, koje indicira kako je implikacijski problem riješen. Algoritam A i Algoritam B produciraju jedino Yes ili No odgovore.
11. M. Maleković. A Sound and Complete Axiomatization of Functional
Dependencies: A Formal System With Only Two Inference Rules. Informatica, An
International Journal of Computing and Informatics, 1995, 19, 407-408.
U radu je uveden korektan i potpun formalni sustav, FS2, za funkcijske zavisnosti. Formalni sustav FS2 sastoji se od samo dva pravila zaključivanja: (RE) refleksivnost i (GT) generalizirana tranzitivnost. Rad sadrži dokaz korektnosti i potpunosti navedenog formalnog sustava FS2. Kao otvoren problem, istaknuto je pitanje postojanja formalnog sustava za funkcijske zavisnosti, koji se sastoji od samo jednog pravila zaključivanja.
12. M. Maleković. Reasoning about Knowledge:Some Agent Properties. Zbornik
radova, Journal of Information and Organizational Sciences, 1998, Vol. 22, No.
1, pp. 1-11.
U ovom radu autor je analizirao svojstva agenata, koja se odnose na
rezoniranje o znanju. Rad ima četiri odjeljka i jedan dodatak. Poslije uvodnog
odjeljka (karakterizacija konteksta), u odjeljku 2 opisani su bazični pojmovi
teorije rezoniranja o znanju. Definirano je što to znači da neki agent zna
nešto. Tipovi agenata karakterizirani su u odjeljku 3. Nakon zaključnog
odjeljka 4 (sumiranje rezultata i opis otvorenog problema integracije znanja u
višeagentnim sustavima), u dodatku su navedeni dokazi svih propozicija
utvrđenih u odjeljku 3. Budući je znanje agenta direktna posljedica svojstava
njegove relacije mogućnosti, autor, prvo, razmatra upravo ta svojstva, te zatim
opisuje tipove agenata (refleksivni agent, simetrični agent, tranzitivni agent,
Euklidov agent, serijski agent). Zatim, dokazuje sljedeće propozicije: ako
refleksni agent zna F, onda F vrijedi;
ako tranzitivni agent zna F, onda on zna da zna F (svojstvo pozitivne introspekcije);
ako Euklidov agent ne zna F, onda on zna da ne zna F (svojstvo negativne
introspekcije); serijski agent ne zna F ako je F kontradikcija; ako je agent
simetričan i ako F vrijedi, onda dani agent zna da on ne zna ØF. Važnost dobivenih rezultata proizlazi iz
činjenice da ih je moguće poopćiti na višeagentne sustave, a samim tim
omogućuje se efikasnija analiza danih sustava.
13. M. Maleković. Multi-Agent
Systems: Incorporating Knowledge and Time. Zbornik radova, Journal of
Information and Organizational Sciences, 1998, Vol. 22, No. 2, pp. 97-105.
Rad opisuje
uključivanje znanja i vremena u
višeagentne sustave. Sastoji se od pet odjeljaka. Nakon uvodnog odjeljka 1 i
odjeljka 2, koji je posvećen temeljnim pojmovima višeagentnih sustava, u
odjeljku 3 karakteriziraju se operatori
znanja i temporalni operatori u višeagentnim sustavima. Odjeljak 4 sadrži
glavne rezultate u kojima je dokazano da svi definirani temporalni operatori
mogu biti implementirani pomoću operatora
Next i operatora Until . Dalje, dani su interesantni
rezultati o odnosu operatora Always i
Eventually . Nakon zaključnog odjeljka 5, gdje su sumirani
rezultati iz odjeljka 4, u dodatku autor dokazuje da u jeziku PLK (propozicijska logika proširena
operatorima znanja) vrijedi: ako su (globalna) stanja r(m) i r'(m') jednaka,
onda činjenica F vrijedi u r(m) ako i samo ako F vrijedi u
r'(m'). Da navedeni (očekivani) rezultat ne vrijedi u jeziku PLKT (propozicijska logika proširena
operatorima znanja i temporalnim operatorima) dokazano je, također, u istom
dodatku.
14. M. Maleković and M. Čubrilo. The Past
Temporal Operators in Multi-Agent
Systems. Zbornik radova, Journal of Information and Organizational
Sciences, 1999, Vol. 23, No. 1, pp. 15-21.
Rad opisuje
temporalne operatore o prošlosti u višeagentnim sustavima. Sastoji se od 4
odjeljka i jednog dodatka. Nakon uvodnog odjeljka 1, u odjeljku 2
karakteriziraju se temeljni pojmovi višeagentni sustava, znanja u višeagentnim
sustavima (s posebnim naglaskom na temporalne operatore o prošlosti).
Propozicije o prošlosti, koje opisuju odnose između operatora znanja dva agenta
i temporalnih operatora o prošlosti, dane su odjeljku 3. Poslije zaključnog
odjeljka 4, u dodatku autori daju dokaze propozicija iz odjeljka 3. Kako
temporalni operatori o budućnosti mogu opisivati jedino događaje koji se
dešavaju u sadašnjosti ili budućnosti (tijekom određene realizacije sustava), u
ovom radu autori uvode temporalne operatore o prošlosti: prethodno, bilo
je barem jedanput, i uvijek je bilo . Na taj način, uspjeli su
karakterizirati niz interesantnih odnosa između operatora znanja dva agenta i
temporalnih operatora o prošlosti. Tako, npr., dokazano je : neki agent Aj je znao ili zna neku činjenicu (događaj) ako
agent Ai zna istu činjenicu, pod uvjetom
da je, u barem jednoj točki u prošlosti, skup mogućih svjetova za agenta
Aj podskup skupa mogućih svjetova, u
sadašnjosti, za agenta Ai . Dalje, dokazano je: neki agent Aj je prethodno znao neku činjenicu ako agent Ai zna istu činjenicu, pod uvjetom da je, skup mogućih svjetova za
agenta Aj (u prethodnoj točki) podskup
skupa mogućih svjetova za agenta Ai (u sadašnjosti). Završno, dokazano je:
neki agent Aj je uvijek znao neku
činjenicu ako agent Ai zna istu
činjenicu, pod uvjetom da je skup
mogućih svjetova za agenta Aj (u svakoj
točki u prošlosti) podskup skupa
mogućih svjetova za agenta Ai (u
sadašnjosti).
15. M. Maleković and M. Čubrilo. Multi-Agent Systems: Modeling Knowledge
Bases. Zbornik radova, Journal of Information and Organizational Sciences,
1999, Vol. 23, No. 2, pp. 103-113.
Rad opisuje primjenu višeagentnih sustava u modeliranju baza znanja.
Sastoji se od 4 odjeljka i dodatka. Nakon uvodnog odjeljka 1 (motivacija), u
odjeljku 2 uvode se temeljni pojmovi višeagentnih sustava i operatora znanja.
Odjeljak 3 sadrži opis modeliranja baze znanja primjenom višeagentnih sustava.
Tu se, također, utvrđuju tri propozicije: propozicija (apriorno znanje),
propozicija (reći-znati) i propozicija (vjerovanje). Zaključci su dani u
odjeljku 4, a dodatak sadrži dokaze navedenih propozicija. Ovaj rad je vrlo
interesantan jer je pokazao kako je moguće bazu znanja modelirati kao
višeagentni sustav (neke standardne pretpostavke o bazi znanja reprezentirane
su u okviru višeagentnih sustava). Pokazane su prednosti ovog pristupa u odnosu
na konvencionalni pristup: prvo, karakterizirane su pretpostavke o tome kako
baza znanja 'dobiva' svoje znanje; drugo, ovaj pristup omogućuje uspostavljanje
veze između onog što je kazano bazi znanja i onog što je istina o aplikacijskoj
domeni. U radu je dokazana činjenica koja se odnosi na apriorno znanje o
vanjskom svijetu. Također, dokazani su rezultati o pogrešnom vjerovanju agenta
(zvanog Teller).
16. M. Čubrilo and M. Maleković. On
the Notion of Being More Knowledgeable in Multi-Agent Systems. Zbornik radova, Journal of
Information and Organizational Sciences, 1999, Vol. 23, No. 2, pp. 113-123.
U ovom radu analizira se značenje pojma 'znati više' u višeagentnim
sustavima. Rad ima 4 odjeljka.Nakon uvodnog odjeljka 1 (motivacija), u odjeljku
2 opisani su temeljni pojmovi višeagentnih sustava i znanja u višeagentnim
sustavima. Posebno se razmatraju temporalni operatori o prošlosti. Odjeljak 3
sadrži glavne rezultate o svojstvu 'znati više' u višeagentnim sustavima.
Karakterizirano je i dokazano pet propozicija o navedenom svojstvu. Zaključak
je dan u odjeljku 4. Autori su analizu značenja pojma 'znati više' ostvarili
tako da su prvo formalizirali dani pojam kroz odnos (metarelaciju) na relacijama mogućnosti pojedinačnih
agenata višeagentnih sustava. Pokazali su da jedna relacija, ranije proučavana
u kontekstu teorije uklanjanja grešaka u bazama podataka, ima prirodna svojstva
relacije 'znati više'. Zatim, dane su i dokazane propozicije koje pokazuju da
je izabrana relacija sukladna intuitivnom i formalnom poimanju temporalnih
operatora i operatora znanja. Temeljem ovog rada moguće je realizirati
pouzdanije višeagentne sustave.
17. M. Maleković. Agent Properties in Multi-Agent Systems. Informatica, An
International Journal of Computing and Informatics, 1999, 23, 283-288.
Za ovaj rada se može reći da je najsadržajniji, možda i najvažniji, autorov
rad o svojstvima agenata u višeagentnim sustavima. Rad ima pet odjeljaka i
jedan dodatak.
Kao obično, uvodni odjeljak 1 opisuje problem (karakterizacija odnosa
operatora znanja i temporalnih operatora o prošlosti i budućnosti). Temeljni
pojmovi o višeagentnim sustavima dani su u odjeljku 2. Razmatranja operatora
znanja i temporalnih operatora o prošlosti i budućnosti dano je u odjeljku 3.
Svojstva agenata, izražena odnosom operatora znanja i temporalnih operatora,
opisana su u odjeljku 4. Svojstva su klasificirana u sljedeće dvije grupe: pet
propozicija o prošlosti i pet propozicija o budućnosti. Nakon zaključnog odjeljka
5, u dodatku su prezentirani dokazi svih navedenih propozicija. Kako su glavni
rezultati ovog rada dani u odjeljku 4, ukratko ćemo se osvrnuti na njegov
sadržaj. U uvodnom dijelu odjeljka 4, kao interesantan rezultat, navodi se
karakterizacija svojstva 'znati više' , koja se temelji na relaciji 'biti
podskup' između mogućih svjetova danih agenata. Propozicije o prošlosti govore
da je neki agent Aj prethodno znao (je znao ili zna, je uvijek
znao) ako neki agent Ai zna, pod uvjetom da određeni odnos između
njihovih mogućih svijetova vrijedi, respektivno. Tu su, također, utvrđene i
propozicije o dva temporalna operatora o prošlosti: operator Since i
operator Back-to , gdje
F Since F1 utvrđuje da se
činjenica F1 dogodila u prošlosti i da činjenica F vrijedi neprekidno od
trenutka posljednjeg događanja činjenice
F1 do sadašnjosti, te F Back-to F1 kaže da
F vrijedi neprekidno u svim
stanjima u prošlosti (uključujući sadašnjost) ili da je ispunjeno F Since F1
. Prema tome, operator Back-to je
slabija verzija operatora Since . Propozicije o budućnosti govore da će
neki agent Aj znati neku činjenicu u sljećem koraku (da će eventualno znati, da
će uvijek znati) ako neki agent Ai
zna istu činjenicu, pod uvjetom da određeni odnos između njihovih mogućih
svijetova vrijedi, respektivno. Posljednje dvije propozicije, u ovoj grupi, govore o operatoru Until i
operatoru Unless . Pri tome, F Until
F1 predviđa eventualno
pojavljivanje činjenice F1 i utvrđuje da činjenica F vrijedi neprekidno barem do prvog
pojavljivanja činjenice F1.
Formula F Unless F1 izražava svojstvo da F
vrijedi neprekidno ili do prvog pojavljivanja F1 ili da F
vrijedi u svim budućim točkama (stanjima) uključujući sadašnjost.
Zaključimo da navedena svojstva (utvrđena u spomenutim propozicijama) povezuju
operatore znanja bilo koja dva agenta i temporalne operatore, te da mogu biti
vrlo korisna u analizi pripadnih višeagentnih sustava.
18. M. Maleković. GPLKT: A Graphic Method for Multi-Agent Systems.
Informatologia, 33, 2000, 3-4, 161-169.
U ovom radu uveden je grafički postupak, nazvan GPLKT, za prikaz
PLKT-formula o višeagentnim sustavima, gdje se PLKT-jezik sastoji od
propozicijske logike proširene operatorima znanja i temporalnim operatorima.
Rad se sastoji od 5 odjeljaka. Uvodni odjeljak 1 sadrži motivaciju za uvođenje
grafičke specifikacijske tehnike, GPLKT, za PLKT-jezik. Temeljni pojmovi
ugrađivanja znanja i vremena u višeagentne sustave dani su u odjeljku 2. Zatim
se u odjeljku 3 opisuju temeljni elementi GPLKT-jezika. Niz primjera, navedeni
u odjeljku 4, pokazuju kako se složena agentna svojstva mogu reprezentirati
pomoću GPLKT postupka. Odjeljak 5 sadrži zaključke.
Temelj GPLKT-postupka čini niz od 23 bazična elementa. Kombinacijom
bazičnih elemenata omogućen je prikaz složenih svojstava agenata u višeagentnim
sustavima. Rad je vrlo važan za teoriju i praksu višeagentnih sustava, jer
omogućuje da se složena semantika PLKT-jezika (poznata samo malom broju
informatičkih profesionalaca) prikaže u grafičkom obliku (razumljivom širem
krugu korisnika). Na taj način, olakšana je komunikacija i razumijevanje
svojstava raznih aplikacijskih domena, gdje se modeliranje vrši primjenom
višeagentnih sustava.
19. M. Maleković. Integrated Knowledge.
Proceedings, InternationalConference on
Information Technology, ITI’98, 93-100.
Rad istražuje svojstva integralnog znanja grupe agenata. Dokazano je da
integralno znanje zadovoljava sva svojstva znanja: svojstvo istinitosti
(truth-property), svojstvo pozitivne introspekcije, svojstvo negativne
introspekcije, te svojstvo distribucije. Dodatno, dokazana je monotonost
integralnog znanja te činjenica da je integralno znanje jednočlane grupe isto
kao znanje danog agenta (integralno znanje je poopćenje znanja). Ovaj rad
motivirao je autora da u radu: Integrated Agent in Multi-Agent Systems, koji je
prezentiran na IIS 2000, definira i istraži svojstva integralnog agenta.
Pokazano je da integralni agenti omogućuju
definiranje hijerarhije agenata, koja može biti iskorištena za implementaciju
pouzdanijeg višeagentnog sustava.
20. M. Čubrilo and M. Maleković.
Some Properties of The Sometime-Has-Not-Been Temporal Operator in Multi-Agent Systems. Proceedings,
21th International Conference on
Information Technology, ITI’99, 1999, 71-77.
Rad sadrži neke
nove rezultate o svojstvima temporalnog operatora za prošlost (Has-not-been)
u vezi s drugim temporalnim operatorima i operatorima znanja. Razmotreni su sljedeći
mogući slučajevi: (a) veza sa samo jednim operatorom znanja, (b) veza sa samo
jednim operatorom znanja i drugim temporalnim operatorima, (c) veza s dva ili
više operatora znanja, (d) veza s dva ili više operatora znanja i drugim
temporalnim operatorima.
21. M. Maleković and M. Čubrilo. MULTI-AGENT SYSTEMS: Some Relationships Among the Past Temporal Operator Has-always-been, the Future Temporal Operators, and Knowledge
Operators. Proceedings, 2000 IEEE Intrnational Conference on Intelligent
Engineering Systems, INES 2000, 373-377.
Rad karakterizira neke veze između temporalnog operatora za prošlost (Has-always-been), temporalnih operatora za budućnost i operatora znanja u višeagentnim sustavima. Veze opisuju sljedeća svojstva agenata u višeagentnim sustavima: ako je agent Ai uvijek znao neku činjenicu F, onda će agent Aj znati činjenicu F u sljedećem koraku; ako je agent Ai uvijek znao F , onda će agent Aj eventualno znati F; ako je agent Ai uvijek znao F , onda će agent Aj uvijek znati F; ako je agent Ai uvijek znao F , onda agent Ai zna F dok agent Aj ne bude znao F.
U radu su dani dokazi svih navedenih svojstava, koja, jasno, vrijede s obzirom na ispunjenje određenih pretpostavki o odnosima između pripadnih mogućih svjetova danih agenata. Karakterizirana svojstva korisna su u analizi višeagentnih sustava.
22. M. Čubrilo, A. Lovrenčić, M. Maleković. A HiLog journey from a
clsssical dictionary to hypertext structure (via the grammar, of course).
Proceedings, 2000 IEEE Intrnational Conference on Intelligent Engineering
Systems, INES 2000, 377-381.
Rad pokazuje neke ključne aspekte ideje automatskog preslikavanja klasičnog rječnika u hipertekst strukturu. Prirodno, najpogodniji kandidati za realizaciju ovog pridruženja su logički programski jezici. Osim Prologa, danas se sve više primjenjuje HiLog jezik, čija sintaksa (drugog reda) i semantika (prvog reda) omogućuje metaprogramiranje, a njegova tabelarna tehnika omogućuje rješavanje nekih problema parsiranja. Autori trenutno rade na razvoju prototipa u XSB (koji uključuje HiLog).
23. M. Čubrilo and M. Maleković. Some Relationships Among Knowledge
Operators, the Past Temporal Operator once, and the Future Temporal
Operators in Multi-Agent Systems. Proceedings, 22th International Conference on Information Technology, ITI’2000, 149
- 157.
Za razliku od rada pod rednim brojem 9., gdje su dokazane određene veze između temporalnog operatora za prošlost ( Has-always-been), temporalni operatora za budućnost i operatora znanja, u ovom radu razmatraju se analogne veze između temporalnog operatora za prošlost (Once), temporalnih operatora za budućnost i operatora znanja. Veze opisuju sljedeća svojstva agenata u višeagentnim sustavima: ako je agent Ai znao neku činjenicu F, onda će agent Aj znati činjenicu F u sljedećem koraku; ako je agent Ai znao F, onda će agent Aj eventualno znati F; ako je agent Ai znao F, onda će agent Aj uvijek znati F; i ako je agent Ai znao F, onda agent Ai zna F dok agent Aj ne bude znao F. Ova svojstva, koja, također, mogu biti korisna u analizi pripadnog višeagentnog sustava, vrijede ako vrijede određenih odnosi između mogućih svjetova danih agenata. Rad uključuje dokaze svih utvrđenih svojstava.
1.2.7.1. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima prije zadnjeg izbora
Kandidat je aktivno sudjelovanja na 13 međunarodnih znanstvenih skupova:
1. M. Maleković. Algoritam sinteze BCD-AN-kodova minimalne distance dm.
Zbornik radova, 9. simpozij iz informatike,
Sarajevo, 1985, 278, 1-8.
2. M. Maleković. Informacijski ekvivalentna dekompozicija relacione sheme i
mehaničko dokazivanje teorema. Zbornik radova, 10. simpozij iz informatike,
Sarajevo, 1986, 205, 1-10.
3. M. Maleković. Odnos funkcionalne i višeznačne zavisnosti i zavisnosti
spajanja u relacionim bazama podataka.
Zbornik radova, 11. simpozij iz informatike, Sarajevo, 1987, 35-46.
4. M. Maleković. Primjena logičkog programiranja u testiranju korektnosti
formalnih sistema za funkcionalne i višeznačne zavisnosti. Zbornik radova, 13. simpozij o informacionim tehnologijama, Sarajevo, 1989, 205, 1-8.
5. M. Maleković. Multi-Agent Systems: Incorporating Knowledge and
Time. Proceedings, 9th
International Conference on Information and Intelligent Systems, IIS’98, 1998, 281-289.
6. M. Maleković. Integrated Knowledge.
Proceedings, InternationalConference on Information Technology, ITI’98, 1998, 93-100.
7. M. Maleković and M. Čubrilo. Multi-Agent Systems: Modeling
Knowledge Bases. CD-Proceedings, 10th
International Conference on Information and Intelligent Systems, IIS’99, 1999.
8. M. Čubrilo and M. Maleković. On the Notion of Being More Knowledgeable
in Multi-Agent Systems. CD-Proceedings, 10th International
Conference on Information and Intelligent
Systems, IIS’99, 1999.
9. M. Čubrilo and M. Maleković. Some Properties of The
Sometime-Has-Not-Been Temporal
Operator in Multi-Agent Systems. Proceedings, 21th International Conference on Information Technology, ITI’99, 1999,
71-77.
10. M. Maleković and M. Čubrilo. MULTI-AGENT SYSTEMS: Some Relationships Among the Past Temporal Operator has-always-been, the Future Temporal Operators, and Knowledge
Operators. Proceedings, 2000 IEEE Intrnational Conference on Intelligent
Engineering Systems, INES 2000, 373-377.
11. M. Čubrilo, A. Lovrenčić, M. Maleković. A HiLog journey from a
clsssical dictionary to hypertext structure (via the grammar, of course).
Proceedings, 2000 IEEE Intrnational Conference on Intelligent Engineering
Systems, INES 2000, 377-381.
12. M. Čubrilo and M. Maleković. Some Relationships Among Knowledge
Operators, the Past Temporal Operator once, and the Future Temporal
Operators in Multi-Agent Systems. Proceedings, 22th International Conference on Information Technology, ITI’2000, 149
- 157.
13. M. Maleković and M. Čubrilo. Integrated Agent in Multi-Agent Systems.
CD-Proceedings, 11th International Conference on Information and Intelligent
Systems, IIS2000, 2000.
1.2.7.2. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima nakon zadnjeg izbora
Kandidat je sudjelovao na 1 znanstvenom skupu
1. M. Maleković and M. Čubrilo.
Some Properties of Agents in Multi-Agent Systems: Incorporating Forgetfulness.
Proceedings, 2001 IEEE International Conference on Intelligent Engineering Systems, INES 2001, pp. 181-184.
Kandidat je uspješno sudjelovao u znanstvenim projektima financiranim od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske:
- - kao voditelj projekta Integriranje baza znanja [1996 - 2000];
- - kao suradnik na projektu Kvantitativne metode u informatici [1991 - 1995].
1.2.9.1. 1.2.9.1. Prije zadnjeg izbora
Predsjednik Programskog odbora međunarodne konferencije International Conference on Information and Intelligent
Systems, IIS (od 1998. godine).
Supredsjednik je međunarodne konferencije IEEE International Conference on Inteligent
Engineering Systems INES2002 i
Član Programskog odbora međunarodne konferencije International Conference
on Enterprise Information Systems, ICEIS.
1.2.9.2. Nakon zadnjeg izbora u zvanje
Predsjednik Programskog odbora međunarodne konferencije International Conference on Information and Intelligent
Systems, IIS2001 .
Supredsjednik je međunarodne konferencije IEEE International Conference on Inteligent
Engineering Systems INES2002.
Član Programskog odbora međunarodne konferencije International Conference
on Enterprise Information Systems, ICEIS 2002.
Kandidat je početkom ove kalendarske
godine izabran u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor. Znanstvenu,
nastavnu i stručnu djelatnost kandidata analiziralo je Stručno povjerenstvo u
sastavu:
- - Prof. dr. sc. Boris Aurer, FOI Varaždin,
- - Prof. dr. sc. Slavko Tkalac, Filozofski fakultet u Zagrebu i
- - Prof. dr. sc. Zdravko Krakar, FOI Varaždin.
Povjerenstvo je ustanovilo:
- - da je kandidat objavio 25 znanstvenih radova, od toga je 18 znanstvenih radova objavio u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (prema klasifikaciji Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a1-znanstveni radovi). Preostalih 7 znanstvenih radova objavljeno je u zbornicima radova s međunarodnih skupova (prema klasifikaciji Ministarstva znanosti i tehnologije klasificirani kao a2-znanstveni radovi). Do zadnjeg izbora kandidat je objavio ukupno 25 znanstvenih radova.
- - da je aktivno sudjelovao na 13 međunarodnih znanstvenih skupova,
- - da je voditelj jednog i sudjeluje u izvođenju drugog znanstvenog projekta koji su prihvaćeni i financirani od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Hrvatske.
- - da je bio Gost urednik međunarodnog časopisa Journal of Information and Organizational Sciences, Vol. 22, No. 2, 1998.
- - da je član uredničkog odbora znanstvenog časopisa Journal of Information and Organizational Sciences, University of Zagreb, Faculty of Organization and Informatics, Varaždin.
- - da je od 1998. godine predsjednik Programskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa International Conference on information and Intelligent Systems (IIS), Supredsjednik je međunarodnog znanstvenog skupa IEEE International Conference on Inteligent Systems INES2002 i član Programskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa International Conference on Enterprise Information Systems, ICEIS.
- - da je pročelnik Katedre za teorijske osnove na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
Stručno povjerenstvo je ocijenilo da
rezultati, koje je kandidat prikazao u svojim radovima, predstavljaju izvorni
znanstveni doprinos Informacijskim znanostima, a posebno Bazama podataka i
Rezoniranju o znanju, kao i da je njegov doprinos teoriji logičkog oblikovanja
strukture baze podataka i teoriji višeagentnih sustava značajan i zapažen.
Na osnovu svega, Stručno povjerenstvo
je zaključilo da je dr.sc. Mirko Maleković vrijedan i uspješan znanstveni
radnik, koji svojim radom znatno utječe na razvoj Informacijske znanosti.
Ovo Povjerenstvo se slaže s tim
mišljenjem i ocjenom.
Nakon izbora u zvanje, u manje od
godine dana, kandidat je
-
-
je objavio 2 znanstvena rada
- - aktivno je sudjelovao na 1 međunarodnom znanstvenom skupu,
- - voditelj je jednog i sudjeluje u izvođenju drugog znanstvenog projekta koji su prihvaćeni i financirani od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Hrvatske.
- - član je uredničkog odbora znanstvenog časopisa Journal of Information and Organizational Sciences, University of Zagreb, Faculty of Organization and Informatics, Varaždin.
- - od 1998. godine predsjednik je Programskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa International Conference on information and Intelligent Systems (IIS), Supredsjednik je međunarodnog znanstvenog skupa IEEE International Conference on Inteligent Systems INES2002 i član Programskog odbora međunarodnog znanstvenog skupa International Conference on Enterprise Information Systems, ICEIS.
Ovo Stručno povjerenstvo je ocijenilo
da kandidat uspješno nastavlja rad na području teorije logičkog oblikovanja
strukture baze podataka i teorije višeagentnih sustava. Smatramo da je znanstveni doprinos kandidata
na tom području značajan i zapažen.
Cijeli svoj radni vijek prof.dr.sc.
Mirko Maleković bavi se nastavno-pedagoškim radom. Prvih pet godina, nakon
diplomiranja, radio je kao nastavnik matematike u gimnaziji u Sisku. Sljedeći
10 godina proveo je kao nastavnik na Visokoj tehničkoj školi KOV u Zagrebu. Od
1991. godine radi na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.
Na Visokoj tehničkoj školi KOV kandidat je predavao i držao vježbe
iz predmeta:
-
-
Matematika I,
-
-
Matematika II,
-
-
Matematika III,
-
-
Matematika IV,
-
-
Diskretne matematičke strukture i
-
-
Logičke osnove baza podataka.
Na dodiplomskom studiju FOI Varaždin,
kandidat je uveo i predavao 5 predmeta na dodiplomskom studiju:
-
-
Oblikovanje baza podataka,
-
-
Modeli podataka,
-
-
Upravljanje bazama podataka,
-
-
Baze podataka i
-
-
Logičke osnove baza podataka.
Na postdiplomskom studiju FOI
Varaždin, kandidat drži ili je držao nastavu iz slijedećih predmeta:
-
-
Teorija baza podataka,
-
-
Deduktivne baze podataka,
-
-
Baze podataka I i
-
-
Baze podataka II.
Trenutno predaje Baze podataka
(dodiplomski studij) te Baze podataka I, Baze podataka II (poslijediplomski
studij).
Na dodiplomskom studiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu kandidat je držao predavanja i vježbe iz predmeta:
-
-
Baze podataka.
a na postdiplomskom studiju Filozofskog fakulteta iz
informacijskih znanosti na smjeru društveno-humanistička informatika kandidat
je uveo i drži predavanja iz predmeta:
-
-
Prikaz znanja.
Dr. sc. Mirko Maleković je autor dviju recenziranih skripata:
1.
1.
Maleković M.: Baze podataka I. FOI, Varaždin, 1999.
Skripta Baze podataka I sadrži sljedeća područja: Relacijske baze podataka, Parcijalne baze podataka i Temporalne baze podataka.
2. Maleković M.: Baze podataka II.
FOI, Varaždin, 1999.
Skripta Baze podataka II obrađuje sljedeća područja: Deduktivne baze podataka, Poopćene relacijske baze podataka i Objektno orijentirane baze podataka.
Prof dr.sc.M.Maleković autor je slijedećih
sinopsisa:
1. Teorija baza podataka. FOI, Varaždin, 1996.
2.
Deduktivne baze podataka, FOI, Varaždin, 1997.
Dr. sc. Mirko Maleković bio je mentor kod izrade
- - 16 diplomskih radova, te
- - 4 magistarska rada i
-
- sumentor kod izrade 1 magistarskog rada.
Trenutno je mentor kod izrade 2 magistarska rada.
Dr. sc. Mirko Maleković sudjelovao je kao član znanstvene grupe za osnivanje i operacionalizaciju sljedećih studija: Obrada podataka, Obnovljeni studij Diplomirani informatičar, Poslijediplomski studij iz Informacijskih znanosti (voditelj smjera Baze podataka), Obnovljeni studij iz Informacijskih znanosti.
Od 1997. godine, dr. sc. Mirko Maleković je pročelnik Katedre za teorijske osnove na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, Sveučilišta u Zagrebu.
Kao što je spomenuto, cijeli svoj
radni vijek, tj. 26.godina, prof.dr.sc. Mirko Maleković bavi se
nastavno-pedagoškim radom. Od 1991. godine radi na Fakultetu organizacije i
informatike u Varaždinu.
Kroz to vrijeme kao što je navedeno
kandidat je:
-
- uveo i predaje više predmeta na dodiplomskom i postdiplomskom studiju.
-
-
autor dviju recenziranih skripata,
-
-
autor dva sinopsisa,
-
-
bio mentor kod izrade 16 diplomskih radova,
-
-
bio mentor kod izrade 4 magistarska rada.
Stručno povjerenstvo ocjenjuje da je prof.dr.sc. Mirko Maleković vrijedan, odgovoran i uspješan nastavnik. Svojim djelovanjem značajno je unaprijedio kako dodiplomski tako i postdiplomski studij.
1.4.1. 1.4.1. Popis objavljenih stručnih radova
Dr. sc. Mirko Maleković objavio je 4 stručna rada, kao što slijedi:
1. M. Maleković. Korekcija grešaka pri transmisiji podataka primjenom
aritmetičkih AN-kodova. Radovi TVA,
1983, 34, 1-11.
U radu se pokazuje mogućnost kontrole grešaka, koje nastaju pri prenošenju podataka, primjenom aritmetičkih AN-kodova. Sintetiziran je AN-kod za skup riječi Ak* nad proizvoljnom abecedom A. Navedena sinteza omogućena je jedinstvenom numeričkom interpretacijom skupa Ak*.
2. M. Maleković. Razvoj sustava za
upravljanje bazama podataka. InfoTrend, 1993,
12, 7.
Rad opisuje razvoj sustava za upravljanje bazama podataka, gdje su uključeni hijerarhijski i mrežni sustavi (samo pregledno), te relacijski sustavi, objektni sustavi i, konačno, sustavi za upravljanje bazama znanja.
3. M. Maleković. Algoritam sinteze
BCD-AN-kodova minimalne distance dm. Zbornik radova, 9. simpozij iz informatike, Sarajevo, 1985,
278, 1-8.
U radu je prezemtiran algoritam za sintezu BCD-AN-kodova proizvoljne minimalne distance dm. Rezultati algoritma, u slučaju dm = 4, 5, 6, 7 i izbor generatora koda A tako da bude A < 2000 (dm - 3), pokazuju praktičnu vrijednost BCD-AN-kodova sa dm = 4 i dm = 5. BCD-AN-kodovi sa dm = 6 i dm = 7 nemaju praktične vrijednosti zbog vrlo malog ranga informacije, M (A, dm) < 9 .
4. M. Maleković. Odnos funkcionalne
i višeznačne zavisnosti i zavisnosti spajanja u relacionim bazama podataka.
Zbornik radova, 11. simpozij iz informatike, Sarajevo, 1987, 35-46.
U radu se razmatra korektnost dva pravila koja povezuju funkcijske zavisnosti i zavisnosti spajanja, te višeznačne zavisnosti i zavisnosti spajanja u relacijskim bazama podataka.
Od 4 objavljena rada, radovi navedeni pod rednim brojem 1. i 2. objavljeni su u domaćim stručnim časopisima, a radovi pod brojem 3. i 4. u zbornicima s međunarodnih skupova.
Rad pod rednim brojem 2. je popularan stručni rad, a radovi navedeni pod rednim brojevima 1., 3. i 4. su kvalitetni stručni radovi.
Stručno povjerenstvo smatra da izv. prof. dr. sc. Mirko Maleković ispunjava sve zakonske i druge uvjete za izbor u znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni savjetnik i za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u području društvenih znanosti, polju informacijskih znanosti prema uvjetima natječaja, jer :
A Rekapitulacija ispunjenih uvjeta prema
Zakonu o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42. (Narodne novine br.
59/1996.)
A1. Kandidat ima akademski stupanj doktora znanosti iz informacijskih znanosti, koji je stekao obranom doktorske disertacije, pod naslovom Logički pristup u ispitivanju korektnosti formalnih sistema za zavisnosti u relacijskim bazama podataka, na Fakultetu organizacije i informatike 10. 04. 1989. godine;
A2. Kandidat ima više od 20 godina nastavnog rada na visokom učilištu, od čega više od 10 na Sveučilištu;
A3. Kandidat ima više od 5 godine znanstveno-istraživačkog rada u znanstvenom zvanju višeg znanstvenog suradnika, odnosno znanstvenog savjetnika;
A4. Kandidat je objavio 19 znanstvenih radova u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama koji su značajnije utjecali na razvoj znanosti.
-
- Kandidat ima stupanj doktora znanosti.
-
- Kandidat je objavio 26 znanstvenih
radova (više od 23), od toga je 19 (više
od 9) znanstvenih radova objavio u časopisima s međunarodnom recenzijom
i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama. Popis
navedenih radova nalazi se u prilogu.
Stručno povjerenstvo konstatira da dr.sc. Mirko Maleković ispunjava minimalne uvjete, propisane od Znanstvenog vijeća, za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika (redovitog profesora).
- - Kandidat je održao 14 (više od 5) priopćenja na znanstvenim skupovima ;
- - Kandidat je napisao dvije skripte, Baze podataka I i Baze podataka II, koji se kao obvezatni nastavni tekst upotrebljava u poslijediplomskoj nastavi;
- - Kandidat je sadržajno ili u metodici unaprijedio nastavni proces. Uveo je i unaprijedio nastavni proces za predmete: Oblikovanje baza podataka, Modeli podataka, Upravljanje bazama podataka, Baze podataka (dodiplomski studij), Teoriju baza podataka, Deduktivne baze podataka, Baze podataka I i Baze podataka II (poslijediplomski studij);
- - Kandidat je bio mentor kod izrade 4 ( više od 2) magistarska rada. Bio je komentor jednom magistrantu i sada je mentor kod izrade 2 magistarska rada;
- - Kandidat je bio mentor 16 (više od 8) diplomanada;
- - Kandidat je bio i jest voditelj znanstveno-istraživačkog projekta Integracija baza znanja, Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, (1996 - 2001).
- - Kandidat je bio voditelj smjera Baze podataka na Poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu (1995 - 1997), a trenutno je član Odbora istog poslijediplomskog studija. Bio je voditelj dva kolegija, a trenutno je voditelj tri kolegija na poslijediplomskim studijima. Kandidat je od 1998. godine predsjednik Programskog odbora međunarodne konferencije o inteligentnim informacijskim sustavima (IIS). Predaje na postdiplomskom studiju Informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu.
Stručno povjerenstvo zaključuje da dr.sc. Mirko Maleković zadovoljava sve uvjete Rektorskog zbora za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika (redovitog profesora).
Kandidat dr.sc. Ratimir Kvaternik izabran je 1989. godine u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor. Otprilike iduće godine kandidat je prešao na dužnost u UNESCO. Mandat u UNESCO-u je nekoliko puta produžavan. Kao posljedica toga znanstveno-nastavni status kandidata nije jasan.
Podaci koje je kandidat podnio na natječaj nepotpuni su. Između ostalog nedostaju biografski podaci. U prijavi je naveden popis literature, ali sama literatura nedostaje, itd.
Kandidat u prijavi navodi da je svjestan nepotpunosti podataka koje je naveo i da je spreman na zahtjev dostaviti potrebne podatke. Nažalost, vjerojatno zbog zauzetosti, kandidat nije odgovorio na naš zahtjev, odnosno nije dostavio tražene podatke.
Iako zbog toga nismo u mogućnosti točno odrediti znanstveno-nastavni status kandidata, smatramo da imamo dovoljno elemenata za usporedbu kandidata, te da možemo predložiti izbor.
Kandidat dr.sc. Mirko Maleković izabran je početkom ove kalendarske godine za znanstvenog savjetnika, odnosno za redovitog profesora u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti. Stručno povjerenstvo smatra da kandidat prof.dr.sc. Mirko Maleković u potpunosti zadovoljava uvjete navedene u natječaju. Budući da još nisu prošle 3 godine od zadnjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje kandidat ne može biti reizabran za redovnog profesora. Nema međutim nikakve prepreke da se ne prihvati mišljenje Matičnog povjerenstva od 8. prosinca 2001 godine kojim se potvrđuje da kandidat ispunjava minimalne uvjete znanstvenog područja za društvene znanosti i uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske za izbor u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno polje informacijskih znanosti u području društvenih znanosti.
U odnosu na kandidata dr.sc. Ratimira Kvaternika, kao redovni profesor, kandidat dr.sc. Mirko Maleković je u prednosti.
Na osnovu svega što je navedeno Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati izbor
kandidata dr.sc. Mirka Malekovića
za redovitog profesora u područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti.
Zagreb, 1. studeni 2001. Prof.dr.sc. Slavko Tkalac
Prof.dr.sc. Aleksandar Stipčević
Prof.dr.sc. Jadranka Lasić-Lazić
Odsjek za informacijske znanosti
Filozofski fakultet
Zagreb, 14. siječnja 2002.
FAKULTETSKOME VIJEĆU
FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izbor Nives Mikelić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 17. rujna 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor Nives Mikelić, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti.
Stoga podnosimo Vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE
Nives Mikelić rođena je 20. listopada 1977. godine u Splitu, gdje je pohađala 1. jezičnu gimnaziju i zbog izvrsnog uspjeha 1996. bila oslobođena obrane maturalnog rada i polaganja mature. Akademske godine 1996./1997. upisala je studij kroatistike i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je na jednom i na drugom predmetu bila među najboljima na rang-listi u klasifikacijskom postupku. Studij je završila u redovnom roku s prosjekom 4,8 i diplomirala, kao prva u generaciji, 19. lipnja 2001.
U akademskoj godini 2000./2001. dobila je Rektorovu nagradu za studentski rad pod naslovom “Dictionarium Fausta Vrančića u XVI. i XXI. stoljeću – pogled iznutra” izrađen kod mentora doc. dr. Damira Borasa, s Katedre za dokumentalistiku, Odsjeka za informacijske znanosti.
U kolovozu 2001. zaposlena je kao znanstveni novak na projektu "Modeli znanja i obrada prirodnog jezika". Sada pohađa poslijediplomski studij informacijskih znanosti te pomaže u organizaciji i ostvarenju nastave iz predmeta Organizacija znanja i Teorija informacijske znanosti na katedri za dokumentalistiku pri Odsjeku za informacijske znanosti.
Na temelju izloženoga predlažemo Fakultetskome vijeću da Nives Mikelić izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za informacijske znanosti.
Dr.sc. Damir Boras, docent
Dr. sc. Miroslav Tuđman, redoviti profesor
Dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, redoviti profesor
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za
ocjenu rezultata
natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje
docenta,
izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno
područje humanističkih znanosti, polje
znanost o književnosti,
na Katedri za opću povijest književnosti u Odsjeku za
komparativnu
književnost i prijedlog da se za redovitog profesora
izabere
dr.sc. Gordana Slabinac, izvanredni profesor.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG
FAKULTETA
SVEUČILIŠTA
U ZAGREBU
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 18. lipnja 2001. u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za opću povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost, podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
I PRIJEDLOG
Na natječaj objavljen u Vjesniku od 28. lipnja 2001. prijavila se jedino dr.sc. Gordana Slabinac, izvanredni profesor na Katedri za opću povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost. Kandidatkinja je priložila sve potrebne dokumente.
1.
Životopis
Profesorica Gordana Slabinac rođena je 30. srpnja u Osijeku, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je 1969. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i engleski jezik. U Odsjeku za komparativnu književnost izabrana je za asistenticu 1971. na Katedri za opću povijest književnosti. Nakon završenog poslijediplomskog studija magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982., radnjom Teorija avangarde i praksa zenitizma. Na istom fakultetu doktorirala je 1984. radnjom Žanrovski sistem avangarde u hrvatskoj književnosti. Za docenta je izabrana 1985. i ponovno 1990. Za izvanrednu profesoricu izabrana je 1995.
Profesorica Slabinac predaje od izbora za docenticu kolegije iz opće povijesti književnosti, od 1998. obnaša i dužnost šefa Katedre za opću povijest književnosti, a od 1999. i dužnost pročelnika Odsjeka za komparativnu književnost. Predavala je uglavnom kolegije iz europske i hrvatske književne avangarde, poetike fantastične književnosti, semantike ironije i goteske, poetike realizma, te književnosti modernizma i postmodernizma. Sudjelovala je i u nastavi poslijediplomskog studija književnosti, a mentorski je radila i sa stranim studentima koji u svojim matičnim zemljama pohađaju doktorski studij. Bila je član desetak stručnih povjerenstava u obranama doktorskih disertacija. Sudjelovala je na brojnim znanstveno istraživačkim projektima, pa tako od posljednjeg izbora na projektima Tropi i figure, Tropi i figure u hrvatskoj književnosti, Zagrebački pojmovnik kulture XX. stoljeća i Komparativna povijest hrvatske književnosti. Sudjelovala je također na brojnim znanstvenim savjetovanjima, a u posljednje vrijeme na simpozijima međunarodnog ugleda i sastava u Zagrebu 1996., Rovinju 1997. te u Splitu 1998, 1999. i 2000.
Objavila je dosad dvije znanstvene knjige, a treću upravo priređuje za biblioteku Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s naslovom Postmodernistički eseji (cca 200) kartica). Objavila je osim toga šesnaest znanstvenih i četrdesetak stručnih odnosno popularno-znanstvenih radova u brojnim znanstvenim, kulturnim i stručnim časopisima (Umjetnost riječi, Književna smotra, Republika, Most, "15 dana", Dometi, Vijenac, Zarez i drugi). Njezin je rad vrlo dobro ocijenjen i u široj znanstvenoj i stručnoj javnosti, o čemu svjedoče pozitivne recenzije njezinih knjiga. Bavila se i prevođenjem pa je prevela s engleskog i njemačkog jezika tri znanstvene knjige i nekoliko desetaka članaka za različite časopise i zbornike.
2.
Znanstveni rad
Znanstveni rad profesorice Slabinac usko je povezan s njezinim nastavnički radom, što će reći da su gotovo svi njezini znanstveni radovi znanstvene obrade tema njezinih kolegija. Obzor u kojem se kreću obuhvaća tako uglavnom književnost dvadesetog stoljeća, s time što je naglasak na analizi fenomena avangarde i postmodernizma. Analitički postupci, koji zahtijevaju dobro poznavanje suvremenih književnih teorija, i pokušaji sinteze u karakterizaciji nekih širih književnih pravaca i pokreta, koji opet zahtijevaju komparativni pristup i šire poznavanje kako hrvatske tako i nekoliko vodećih europskih književnosti, uspješno se tako isprepleću u njezinim znanstvenim radovima do te mjere da su oni prilog kako proučavanju opće povijesti književnosti, tako i komparativne povijesti hrvatske književnosti i novijih književnih teorija.
Za potrebe ovog izvještaja njezine radove dijelimo na one objavljene prije posljednjeg izbora - koje prikazujemo nešto sažetije - i one koji su objavljeni nakon njezinog izbora za izvanrednu profesoricu 1995.
1. Do posljednjeg izbora profesorica Slabinac objavila je jednu knjigu, Hrvatska književna avangarda, i osam znanstvenih radova. U knjizi, koja je uvelike prerađena i upotpunjena doktorska disertacija, ona najprije obrađuje složen i u mnogočemu protuslovan pojam avangarde, zatim - odredivši ga uvjetno kao razdoblje - istražuje pojave u hrvatskoj književnosti koje se mogu dovesti u vezu s europskom avangardom. Suočivši se time s izrazito složenim književnopovijesnim problemom, jer se radi o razdoblju u kojem se naglo mijenjaju žanrovske sheme i konvencije, knjiga je morala zacrtati s jedne strane sinkronijski presjek u odnosu prema povijesnom nizu hrvatske književnosti, a s druge strane u odnosu prema europskom književnom kontekstu. Pristupivši analitički skupini tekstova koji imaju neke okvirne zajedničke osobitosti, profesorica Slabinac je, rabeći suvremene znanstvene metode, izdvojila one osobine književnih tekstova kojima u ranijim analizama nije posvećeno dovoljno pozornosti, pa je time ostvarila i važne književnokritičke uvide. Što se pak tiče sinteze, uspjelim usporedbama i vrsnim poznavanjem relevantne literature u europskom obzoru uvelike je omogućila dalje znanstveno istraživanje fenomena hrvatske književne avangarde.
I ostali znanstveni radovi iz tog razdoblja upravljeni su na pojedine aspekte književnog teksta, osobito na primjerima avangarde. Oni se svi bave pojedinim semantičkim značajkama koje autorica uspoređuje i povezuje, izvodeći ih najčešće iz semantičkih pomaka i šireći svoju analizu na cjelokupnu semantičku konstrukciju teksta, zahvaćajući tako i cjelinu "avangardnih književnih svjetova". Posebno bismo pri tom izdvojili najprije studije Metatekstualne funkcije ironije i groteske u anavgardi i Povuci crnog mačka za rep, ili o dešifriranju fantastičnoga, jer su važne i u književnoteorijskom smislu. Prva je, naime, zasnovana na suvremenim teorijama ironije (Booth, Muecke, Stojanović) i groteske (Kayser, Bahtin, Novaković), koje autorica dalje razrađuje tako da pokaže metatekstualnu funkciju ironije. Pri tome razlikuje dva tipa metatekstualne funkcije: prvi nastaje u odnosu prema književnoj tradiciji, a drugi se gradi u refleksiji na vlastito stvaralaštvo. Ti se tipovi izvode iz analize pojedinih tekstova, pa se to pokazuje na primjerima tzv. poetike zauma (groteskna montaža fonema, ironijsko "rušenje" tradicionalnih postupaka i prirodnog jezika te autoironičan stav prema takvoj proizvodnji antisemantičkih i antijezičnih tvorbi, kao i o ludizmu kao narativnoj strategiji. Druga pak polazi od kolokvijalne uporabe riječi fantastika i fantastično (žanrovi usmenog komuniciranja, poetika trača), da bi zatim analizirala složeni problem sekundarnih svjetova i alternativnih stvarnosti fantastične književnosti. Poziva se pri tome na teoretičare fantastične književnosti (Todorov, Rabkin, Brook-Rose, Jackson, Hume) i na njihove koncepcije "poetika neizrecivog", pa tako pokazuje da je bit fantastike u disjunkciji između označitelja i označenog, što će reći da označeno ne postoji izvan jezika. Na temelju takve široko razrađene "teorijske pozadine" autorica obrađuje niz tekstova (Poe, Kafka, Bulgakov, Krleža) i ironijskog (kao novouspostavljenog smisla).
Također su važne studije Ironijsko čitanje drame i Fantastični impuls moderne književnosti, jer i u njima dolazi do izražaja povezivanje književnoteorijske problematike s književnopovijesnim sintezama, što je prijeko potrebno ako se želi znanstveno obraditi neka ključna pitanja cjelokupnog modernizma i, osobito, avangarde. Prva tako analizira kako tzv. "in-text" i "with-text" signale, kao signale ironijskog kodiranja, omogućuju likovima, odnosno protagonistima, pa zatim i publici, da lakše uoče ironijske obrate u odvijanju dramske radnje i da prepoznaju i razumiju verbalnu ironiju. Funkcioniranje takvih postupaka na različitim razinama teksta i predstave analizira se, zatim, uspjelo na tekstovima u rasponu od Shakespeareova Hamleta do Stoppardova djela Rozenkrantz i Guildestern su mrtvi.
Druga studija pak polazi od Doleželove teze o mogućim svjetovima, a razrađuje i postavke Kathryn Hume o europskoj književnoj tradiciji u kojoj su, prema njezinom mišljenju, podjednaku ulogu imali mimetički i fantastični impuls, ali su samo nejednako zastupljeni u pojedinim književnim razdobljima. Autorica nastoji odrediti u kojoj se mjeri književnost modernizma i postmodernizma priklanja fantastičnom impulsu, pa zbog toga razrađuje citatnu i intertekstualnu fantastiku na primjerima Joyceovih, Döblinovih, Beckettovih, Borgesovih i Barnesovih djela. U širokom zahvatu tako uspijeva pokazati kako osobito parodijski dijalog s tradiciojm napušta područje iskustvene zbilje i sve je više sklon različitim tipovima fantastike.
Osobito valja istaknuti i studiju Semantička mreža ironije u pripovjednom tekstu, jer ona obuhvaća brojne primjere iz različitih književnih razdoblja, od realizma do postmodernizma. U njoj se pokazuje da se semantička mreža ironije obično strukturira na nekoliko razina pripovijednog teksta, kao što su retorička (uporaba figuralnog govora, irge riječima, imena likova), zatim razina opisa lika i njegovih postupaka te razina razbijanja priznatih zakonitosti u organizaciji pripovijednog vremena i prostora. Tako autorica zaključuje da je ironijski diskurs zapravo ludički zaokupljen dekompozicijom i dekonstrukcijom svih konvencionalnih pripovjednih tehnika. Uvođenjem novih postupaka u strukturiranje teksta, naime, u ironijskom se diskursu stvaraju nadtekstovni viškovi koji redovno sadrže ironijsku višesmislenost.
U ostalim radovima iz tog razdoblja profesorica Slabinac bavi se uglavnom problematikom hrvatske književne avangarde u europskom kontekstu, pa su i oni važan prilog hrvatskoj komparatistici. A valja i napomenuti da su i njezini brojni stručni prikazi (o Dürrenmattu, Joyceu, Dylanu Thomasu, Else Lasker-Schüller, Rilkeu, Hesseu i Traklu, recimo) na razini prijelaza prema znanstvenim radovima.
2. Nakon posljednjeg izbora profesorica Slabinac objavila je jednu knjigu i devet znanstvenih radova. Knjiga Zavođenje ironijom sadrži nanovo redigirane već objavljene radove i posve novi rad Interdiskurzivna praksa avangarde. Kao cjelina važan je prilog proučavanju kako književnoteorijskog problema određenja epohe ili razdoblja modernizma i postmodernizma, jer sve tekstove povezuje pokušaj da se odredi takav temeljni postupak kakav omogućuje da se semantički materijal djela ne shvati doslovno, nego da se čitatelj upusti u traganje za nadtekstovnim viškovima i da otkrije njihovu višesmislenost. Takav postupak autorica naziva "zavođenje ironijom", a analizira ga, opisuje i nastoji utvrditi u širokom rasponu od Shakespearea do, osobito, postmodernizma. U tom je smislu nova studija Interdiskurzivna praksa avangarde uspjelo povezala ranije autoričine teze, obogativši ih novim uvidima, koji uvelike knjigu čine posve novom cjelinom.
U toj se studiji, naime, u oslanjanju na Bahtinove teze o "dvoglasnoj riječi" i polifoniji, utvrđuje i razrađuje pojam "interdiskurzivnosti", koji se shvaća kao podvrsta intertekstualnosti, jer znači suprotstavljanje različitih vrsta govora (autobiografskog, mitskog, znanstvenog, poetskog, "uzvišenog" i trivijalnog, artističkog i pučkog), a ne znači samo "pozivanje" na određene ranije poznate tekstove. Autorica drži da se avangarda u proznim tekstovima interdiskurzivnošću služila zbog više razloga: da ospori tradiciju, da izmijeni poredak vrijednosti, da osnaži vlastiti samogovor i da priredi određeni "prostor" za umjetnost budućnosti. Istovremeno ona obrazlaže kako je interdiskurzivnost i metajezična strategija s pomoću koje se propituje vlastiti jezik i tuđi jezici, kao i njihova opravdanost, utemeljenost i temeljna značenja. Premda pri tome naglašava da je interdiskurzivno strukturiranje prepoznatljivo i u djelima ranijih književnopovijesnih razdoblja, nastoji dokazati kako ono tek u avangardi postaje općeprihvaćenom praksom, koju je prihvatio i postmodernizam, ali sa znatno dugačijih poetičkih stajališta. Postmodernizam, naime, odbacije težnju za estetizacijom i predvrednovanjem tradicije, ali zato nastoji vlastitu, uglavnom eklektičku poetiku, utemeljiti na ironiji i ludizmu. Takav postupak autorica na kraju određuje kao svojevrsno "zavođenje čitatelja", posluživši se tako i sama postmodernom višeznanošću i ironijom.
Knjiga je vrlo jasno i pregledno komponirana i pisana, a njezin često i duhovito ironičan izraz nigdje ne umanjuje znanstvenu utemeljenost okvirnih teza, koje su često i originalne, a uvijek su dostatno obrazložene i dosljedno izvedene. Zbog toga je knjiga vrlo dobro primljena i u široj znanstvenoj javnosti, o čemu svjedoče i pozitivni prikazi u više časopisa.
Ostali znanstveni radovi profesorice Slabinac iz tog razdoblja velikim se dijelom grade na tako razrađenim vlastitim teorijskim stajalištima, obrađujući pojedine uže teme i probleme. Tako Strpljenje na tekst, ili pripovijedanje o priči dalje razvija pitanje određenja postmodernizma, ovaj put uzimajući u obzir osobito recepciju. Polazi od činjenice da je postmodernističkom piscu potrebno strpljenje za izgradnju teksta, jer mu stoje na raspolaganju najrazličitiji književni postupci, teme, motivi i žanrovi kako "visoke" tako i "niske" književnosti, ali je podjednako tako strpljenje potrebno i čitatelju. Na primjeru Borgesovih priča dalje se pokazuje kako se njihovo dovršavanje zapravo prepušta umijeću i znanju kompetentnog čitatelja, s čijom se intelektualnom znatiželjom itetako računa. Zaključuje se kako se pripovjedno ponašanje i čitateljsko upletanje otkrivaju kao posebna osobina postmodernizma u svojevrsnom zadovoljstvu u "pisanju-čitanju".
Rad Diskurzivne mogućnosti "pronađenog rukopisa" obrađuje opet postupak "pronađenog rukopisa" na primjerima renesansnih, realističkih i postmodernističkih tekstova. Uspjelim usporednim analizama tu se pokazuje kako pripovijedanje s pomoću "tuđeg glasa" otvara poseban način brige o sugovorniku i kako djeluje na cjelokupnu strukturu pripovijedanja. Tako se dolazi do pojma metafikcionalne dimenzije pronađenog rukopisa, pa se time dalje razrađuju autoričine teze o interdiskurzivnosti.
Rad Što je Pavličić radio u XIX. stoljeću pak bavi se metaliterarnim i autopoetičkim aspekom Pavličićeve zbirke pisama Rukoljub, upućenih stvarnim osobama i fikcionalnim likovima. Pri tome se i posebno analizira pismo Olgi i Lini u odnosu prema autorovoj jednočinki istoga naslova, metaliterarno vezanih uz istoimeni Kumičićev roman. Takav postupak otkriva Pavličićev postmodernistički "respekt" prema tradiciji, ali i određenu, odmjerenu kritičku distanciju. Zaključci rada, međutim, nadilaze okvire analize jednog djela, jer je Pavličićeva zbirka samo primjer za mnogo širu raspravu o karakterističnim žanrovima i tipovima diskursa postmoderne proze.
Slično bi se moglo reći i za rad Toplakov nezavršeni rukopis koji analizira glavni lik Kamovljeva romana Isušena kaljuža, Arsena Toplaka, ali se njegove zapise, bilješke i crtice tumači u okviru metaliterarnog povezivanja dvaju tekstova: Kamovljeva romana i Toplakova rukopisa. Budući da su tipovi diskursa u Kamovljevu romanu vrlo različiti, autorica želi istaknuti i veze između Kamovljeve proze, poezije i dramografije. Time se ujedno nastoji dokazati da Kamovljev i Toplakov rukopis naprosto ne mogu biti završeni, pa se takva "otvorenost" pripovjedne proze pokazuje kao prilog autoričinih ranijih teza o cjelokupnoj strukturi postmodernističkih tekstova. Na podjednak način Autoironijska dimenzija Nazorovih "Dnevnika" pomnom analizom jednog teksta zapravo želi upozoriti na književne postupke u Nazorovom djelu koji su ostali zapravo uvelike izvan vidokruga književnih povjesničara i kritičara, a koji se uklapaju u njezine ranije analize modernih i postmodernih tehnika.
U studiji Ironija kao narativna figura u modernoj prozi autorica se opet vraća problemu ironije, ovaj pu preko analize Krležina romana Na rubu pameti. Sada, međutim, nastoji pobliže objasniti pojam ironije kao narativne figure i funkcionalnosti te figure u strukturiranju određenog tipa tekstova. Tako dolazi do podjele na "ironijsku narativnu makrofiguru" i "ironijsku narativnu mikrofiguru", od kojih prva obuhvaća sve razine književnog djela, a druga sve pojedinosti svijeta književnog djela, kao što su likovi, vrijeme, prostor i zbivanje. Tako se analizom jednog primjera ulazi u složena književnoteorijska pitanja, pri čemu se nastoji dokazati kako ironijsko strukturiranje postaje dominantom književnog izraza već u kasnom modernizmu.
U radu Problemi poetološkog određenja hrvatske književne avangarde autorica se ponovno bavi pitanjima hrvatske književnosti u europskom kontekstu, ali sada - za razliku od ranijih radova na tu temu - uglavnom u smislu najnovijih književnih teorija. Posebno bismo pak istaknuli oveću studiju Optimalna projekcija postmodernizma. U njoj je, naime, u širokom zahvatu kritički obrađena literatura o fenomenu postmodernističkog odnosa prema vremenu (Harvey, Hutcheon, McHale, Lucy, Sim), shvaćanju avangarde (Poggiolli, Calinescu) i pojmu "optimalne projekcije" (Lotman, Flaker). Obrazlaže se teza kako se pojam optimalne projekcije može primjeniti i u proučavanju književnosti postmodernizma, s time što "protejska narav postmodernističke poetike, njezina indeterminiranost, eklektičnost, ironijska samosvijest i gotovo neprozirna složenost... omogućuje da iza sveopćeg relativiranja i dekonstrukcije vodećih ideja i pojmova... prepoznamo neku vrstu recidiva atrofirane avangardističke žudnje za prevrednovanjem" (str. 2). Nastoji se time objasniti učestalu težnju postmodernizma za brisanjem razlike između visoke i trivijalne književnosti, jer autorica vidi u novoj potrebi za lakom "konzumacijom" svojevrsno okretanje avangardne težnje za utopijom: književnost želi osvojiti vlastiti prostor unutar kulture koju više ne vode "velike naracije".
Svi zananstveni radovi profesorice Slabinac, objavljeni u ovom razdoblju, potvrđuju tako raniju ocjenu da je ona povjesničarka književnosti koja vrlo dobro poznaje suvremenu književnoteorijsku problematiku, pa su njezine analize uvijek prilozi znanstvenoj razradi kako periodizacije tako i teorijskog sagledavanja određenih književnih fenomena. Tako je ona komparatist upravo u smislu suvremene znanosti o književnosti, koji i vlastitu nacionalnu književnost razmatra u najširem kontekstu, rabeći pri tome prikladnu književnoznanstvenu metodologiju.
3.
Nastavni i stručni rad
Profesorica Slabinac vrstan je nastavnik. U sustavu studija komparativne književnosti, u kojem studenti biraju kolegije, njezini su kolegiji redovno izazvali tako veliko zanimanje da u pravilu i nije mogla primiti u svoj kolegij sve zainteresirane studente. Osim toga, ona se osobito ističe u individualnom radu sa studentima, pa posvećuje izuzetnu pozornost i mnogo vremena mentorskim konzultacijama. Bila je tako mentor oko pedesetak diplomskih radnji, a kao mentor radila je mnogo i sa studentima poslijediplomskog studija, pa i sa stranim studentima koji u svojoj matičnoj zemlji pohađaju doktorski studij. Studenti je cijene, a o njezinom ugledu među kolegama nastavnicima govori i činjenica da je izabrana za pročelnika Odsjeka u razdoblju 1998/99. do 2000/01. Šef je Katedre za opću povijest književnosti, a bila je član brojnih stručnih povjerenstava pri obranama magistarskih i desetak stručnih povjerenstava pri obranama doktorskih dizertacija.
Njezini se kolegiji vrlo dobro uklapaju u cjelokupnu nastavnu djelatnost studija komparativne književnosti, jer je njezina znanstvena zaokupljenost suvremenom europskom književnosšću i hrvatskom književnosšću u europskom kontekstu upravo ona nastavna građa koja popunjava cjelinu ponuđenih kolegija iz opće povijesti književnosti. Njezine obje knjige pri tome su obvezna literatura za završni ispit na komparativnoj književnosti, a i neki njezini prijevodi važni su za usvajanje stručne terminologije.
Profesorica Slabinac, naime, vrstan je prevodilac, pa su njezini prijevodi tri znanstvene knjige i više desetaka rasprava i članaka, s engleskog i njemačkog jezika, važan doprinos utvrđivanju hrvatske književnoznanstvene terminologije. Osim toga, valja napomenuti da su njezini brojni stručni radovi - koji su već spomenuti - na samoj granici između stručnih i znanstvenih radova, jer su pregledni, jasno pisani i rađeni na temelju dobrog poznavanja najnovijih znanstvenih radova o temama kojima su posvećeni.
4.
Opća ocjena i prijedlog
Na temelju svega iznesenog možemo zaključiti da je profesorica Slabinac vrstan stručnjak, ugledan znanstvenik i cijenjeni nastavnik. Njezini stručni radovi mnogo su doprinijeli takvoj popularizaciji književnosti i znanosti o književnosti kakva ne snižava razinu pristupa zbog popularizacije, a njezini znanstveni radovi vrijedan su prilog kako općoj i komparativnoj povijesti književnosti tako i suvremenim teorijskim koncepcijama. Pri tome treba naglasiti da ona piše jasno i pregledno, da rabi metajezik suvremenih književnih teorija kada je to prijeko potrebno, no da nastoji i u tom pogledu sačuvati onu mjeru razumljivosti koja je nužna da njezine tekstove mogu čitati i oni kojima znanost o književnosti nije uža struka. Sklona je pri tome i duhovitim primjedbama i obratima, no njezina su metodološka stajališta uvijek utvrđena i utemeljena na kritičkim osvrtima o opsežnoj relevantnoj literaturi, a izlaganje je dosljedno, i bez obzira na određene simpatije prema postmodernizmu, nikada ne zapada u "postmodernističku" prekomjernost izraza. Okvirne teze, koje su obrazložene u njezinim knjigama, ona razvija i razrađuje u drugim radovima na pojedinačnim primjerima i uže određenim problemima, pa njezin rad, gledan u cjelini, potvrđuje određeni kontinuitet i razvitak u smislu kako proširivanja obuhvata tako i produbljivanja u detaljima. Osim toga, ona je bila sudionik mnogih znanstvenih savjetovanja međunarodnog značenja, a valja i spomenuti da je pripremila za tisak novu knjigu, Postmodernistički eseji, koja će biti objavljena u biblioteci "L" Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao nastavnik, pak, ona je u proteklom razdoblju samo potvrdila već stečeni ugled, a njezin izraziti smisao za individualni rad sa studentima bit će od još većeg značenja i važnosti u novom sustavu rada na Sveučilištu.
Zbog svega toga
predlažemo
republičkom Matičnom povjerenstvu i Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr.sc. Gordanu Slabinac, izvanrednog profesora, izabere u znanstveno zvanje redovitog profesora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za opću povijest književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost.
U zagrebu, 7. studenoga 2001.
1.
/Dr.sc. Milivoj Solar, red.prof./
2.
/Dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof./
3.
/Dr.sc. Miroslav Beker,red.prof. u miru/
Odsjek za kroatistiku
Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu
Fakultetskom
vijeću
Filozofskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izbor Eveline Rudan u istraživačko zvanje mlađeg asistenta
Zagreb, 30. siječnja 2002.
Na sjednici od 15. siječnja 2002. Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Eveline Rudan, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za kroatistiku, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja). Podnosimo Vijeću sljedeće:
Izvješće
Evelina Rudan rođena je 4. rujna 1971. u Puli. Osnovnu školu završila je u Žminju, srednju, gimnaziju - smjer kultura, u Puli. Studij kroatistike i južnoslavenskih filologija završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 1995. do 2000. radila je u Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji u Pazinu kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Vodila je literarne, novinarske i radionovinarske skupine koje su postizale izvrsne rezultate na lokalnim, županijskim i državnim natjecanjima.
Paralelno je radila i u Istarskom književnom društvu "Juraj Dobrila" iz kojeg je kasnije nastalo izdavačko poduzeće "Josip Turčinović" u kojem je radila kao novinarka, lektorica i urednica.
Evelina Rudan
je zaposlena kao znanstvena novakinja od 15. ožujka 2000. godine na projektu
“Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)” koji se vodi
pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 0130456,
(voditelj prof. dr. Stipe Botica).
Upisana je na poslijediplomski studij iz kroatistike smjer Književnost, uredno polaže ispite i priprema magistarski rad.
U radu na projektu novakinja je:
- - pregledala sve zapise koji su nastali pri Katedri za usmenu književnost od 1986. do 2000. i počela stručnu obradu građe
- - u suradnji s mentorom obavljala konzultacije sa studentima o terenskim istraživanjima
- - išla na terenska istraživanja (posebno snimala i zapisivala predaje o nadnaravnim (mitološkim) bićima jer joj je to tema magistarskog rada, ali snimala i sve druge usmenoknjiževne žanrove)
-
- sudjelovala
na znanstvenom skupu Hrvatski filološki skup 6 (Opatija) s radom: Motivi
usmenih predaja u novijem čakavskom pjesništvu Istre
-
- sudjelovala
na okruglom stolu o Zvani Črnji ( Rovinj) s temom: Identitet u Črnjinoj
poeziji
- - sudjelovala u radu 29. i 30. seminara Zagrebačke slavističke škole kao lektorica (teme književnog lektorata: novija hrvatska proza, dijalektalno pjesništvo, veze usmene i pisane književnosti; na 29. seminaru ZSŠ sudjelovala je i u radu jezičnog lektorata za početnike)
- - u suradnji s mentorom prof. dr. Stipom Boticom, te profesorima dr. Stjepanom Damjanovićem i doc. dr. Mladenom Kuzmanovićem prikupila podatke o drugom i trećem desetljeću rada Zagrebačke slavističke škole koji su objavljeni u obljetničkom Zborniku ZSŠ. Obnaša i dužnost tajnice Zagrebačke slavističke škole.
Radovi:
- Molitva kao dio usmenog stvaralaštva. Istarska Danica 1998, IKD Juraj Dobrila, "Josip Turčinović" d. o. o., Pazin, 1997.
- Dijalekt kao izbor. Nova Istra, DHK Istarski ogranak, Pula 4 (1999) 1(12); str. 205 - 206
- Neke poetološke značajke ženskoga pisma u hrvatskoj čakavskoj poeziji Istre danas. DHK Istarski ogranak, Pula 4 (1999) 1(12); str. 207 - 211
- - Motivi usmenih predaja u novijem čakavskom pjesništvu Istre. Riječ. 6 (2000) 2; str. 163 - 171
- - Usmene lirske pjesme iz kazivanja Marije Zec. Istarska Danica 2002., IKD Juraj Dobrila, "Josip Turčinović" d. o. o., Pazin, 2001. str. 161 - 168
Znanstvena novakinja Evelina Rudan izvršila je sve predviđene obveze, pokazala iznimnu marljivost, stručnost i predanost u radu pa predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za kroatistiku.
Stručno povjerenstvo:
Prof. dr. Stipe Botica, predsjednik
Prof. dr. Josip Kekez, član
Prof. dr. Krešimir Nemec, član
Matičnomu povjerenstvu za područje
humanističkih znanosti – polje
jezikoslovlje i
Vijeću Filozofskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
Predmet: Izbor više lektorice/višeg lektora hrvatskoga jezika pri Katedri za hrvatski standardni
jezik Filozofskoga fakulteta
Poštovane gospođe i gospodo!
Vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici od 11. listopada 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo «za ocjenu rezultata natječaja za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje» pri Katedri za hrvatski standardni jezik, o čem smo obaviješteni dopisom br. 01-906/918-1/2001. od 8. studenoga 2001. te o tome podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Na natječaj
objavljen u «Vjesniku» dne 20. listopada 2001. prijavile su se mr. sc. Milvia Gulešić i Marina Čubrić.
Budući da je pristupnica Marina Čubrić 13. studenoga 2001. povukla svoju
prijavu na natječaj, u izvještaju će biti riječi samo o pristupnici mr. sc.
Milviji Gulešić.
Mr. sc. Milvia Gulešić prijavi na natječaj priložila je sve potrebne dokumente iz kojih je razvidno da je rođena 19. siječnja 1970. u Rijeci. Školovala se u Baški (osnovna) i Krku (srednja škola). Na (tadanjem) Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci god. 1993. završila je jednopredmetni studij kroatistike. Nakon diplomiranja kraće je vrijeme radila na osnovnoj i srednjoj školi. Od 1994. kao namještenica Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske lektorica je hrvatskoga jezika na Visokoj učiteljskoj školi u Szombathelyu (Mađarska) do 1998., a od 1998. na Sveučilištu u Bratislavi (Slovačka) gdje je radila do 1. veljače 2001. kad je izabrana za lektoricu u Pripremnoj godini studija pri Katedri za hrvatski standardni jezik. Poslijediplomski studij lingvistike uspješno je završila u rujnu 2000. položivši sve programom predviđene ispite i obranivši magistarski rad «Hungarizmi i morfološke kategorije hrvatskoga standardnog jezika». Ove je jeseni upisala jednogodišnji doktorski studij iz kroatistike.
Dosada je objavila osam izvornih znanstvenih i stručnih radova iz jezikoslovne kroatistike uglavnom o mađarsko-hrvatskim i slovačko-hrvatskim jezičnim dodirima te o gradišćanskohrvatskoj gramatikografiji.
Od zadnjega izbora objavila je dva stručna rada u publikacijama koje provode recenzentski postupak. Pored redovitih nastavnih obveza u Pripremnoj godini studija redovito vodi seminare iz hrvatskoga standardnog jezika (morfologija, leksikologija) za studentice i studente kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Zaključak i
prijedlog:
Budući da je
riječ o pristupnici koja je dokazano stručna i savjesna suradnica s
osmogodišnjim nastavnim iskustvom (od čega je sedam godina lektorskoga staža),
koja usto redovito objavljuje, stručno je povjerenstvo mišljenja da mr. sc.
Milvia Gulešić ispunjava minimalne uvjete za izbor u nastavno zvanje više
lektorice te predlaže da se pristupnica u to zvanje izabere.
S poštovanjem
U Zagrebu, 21. prosinca 2001.
Povjerenstvo:
Prof. dr. Marko Samardžija, predsjednik
Marijana Cesarec, viša lektorica, članica
Prof. dr. Josip Silić, član
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Zagreb, 19. 12. 2001.
Predmet: Izvještaj Stručnog povjerenstva za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za psihometriju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici održanoj 11. 10. 2001. imenovali ste nas u ovo Stručno povjerenstvo. Na natječaj objavljen u Vjesniku 20. 10.
2001. javio se samo jedan pristupnik - Dr.sc. Alija Kulenović, dosadašnji izvanredni profesor na istoj katedri.
Alija Kulenović rođen je 1951. u Kozarcu, općina Prijedor, BiH. Osnovno i srednje školovanje završio je u Kozarcu i Prijedoru, a studij psihologije diplomirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu je 1981. završio postdiplomski studij znanstvenog usavršavanja iz psihologije i magistrirao, a 1986. obranio i doktorsku disertaciju pod naslovom ''Salijentnost uloga u kontekstu teorije očekivanja''.
Od 1971. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, za vrijeme studija kao laborant, a nakon diplomiranja kao asistent na Katedri za psihometriju. 1981. izabran je u zvanje znanstvenog asistenta, 1988. u zvanje docenta, a 1997. u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
Od 1975. sudjeluje u nastavi Psihometrije, do 1981. izvodi vježbe, a nakon toga vodi kompletnu nastavu iz istog predmeta. Predaje i druge nastavne sadržaje na dodiplomskom i postdiplomskom studiju. Predavao je i na drugim studijima i fakultetima. Njegovu nastavnu djelatnost potpunije prikazujemo u posebnom odjeljku.
Šef je Katedre za psihometriju, više godina obavljao je dužnost zamjenika pročelnika Odsjeka za psihologiju, a sad obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za psihologiju. Osim u radnim aktivnostima na svom odsjeku sudjelovao je i u radu mnogih stručnih i znanstvenih komisija i tijela. Bio je član Savjeta, Znanstveno-nastavnog (Fakultetskog) vijeća, Kadrovske komisije te višegodišnji član i voditelj fakultetske Komisije za AOP. Trenutno je predsjednik fakultetske Komisije za reviziju razredbenog postupka. Sudjelovao je i u mnogim aktivnostima Društva psihologa Hrvatske (Hrvatskog psihološkog društva), radeći kao član njegova Izvršnog odbora, dopredsjednik, član uredništva biltena ''Informacije DPH'' i redakcije časopisa ''Primijenjena psihologija'' te član i predsjednik Komisije za psihologijske mjerne instrumente. Član je Upravnog odbora Društva za psihološku pomoć te član Savjeta časopisa ''Suvremena psihologija''.
Kao recenzent ocijenio je veći broj radova upućenih časopisima Revija za psihologiju, Primijenjena psihologija, Kineziologija, Penološke teme, Review of Psychology, Društvena istraživanja i dr. Recenzirao je knjige i drugih publikacija za potrebe izdavača te projekte u sklopu evaluacijskog postupka Ministarstva znanosti i tehnologije RH.
Surađivao je u realizaciji nekoliko znanstvenih i stručnih projekata među kojima su važniji Mjerenja u teoretskim i praktičnim psihološkim problemima, Struktura i razvoj sposobnosti, osobina ličnosti i socijalizacija u odgojno-obrazovnom procesu, Konstrukcija i evaluacija baterije testova za procjenu ličnosti na osnovu interakcionističkog modela, Profili čitalačkih publika, Utjecaj rada i radnih uvjeta na život, zdravlje i radnu sposobnost radnika NE Krško i Psihosocijalna klima u penalnim ustanovama. Vodio je projekt ''Psihosocijalne determinante kriminalnog ponašanja i tretman prijestupnika, a trenutno vodi i dovršava projekt ''Stres i socijalna reintegracija'' koji financira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Sudjelovao je i u radu nekoliko domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova, kongresa i savjetovanja na kojima sam najčešće izvještavao o rezultatima svojih znanstvenih istraživanja. Objavio je veći broj znanstvenih, stručnih i drugih radova u domaćim i međunarodnim publikacijama. Za rad na međunarodnom projektu ''Važnost rada u životu pojedinca'', zajedno s drugim suradnicima,. dobio je 1988 nagradu ''Ramiro Bujas'' za osobito vrijedno znanstveno djelo.
Alija Kulenović je prijavi na natječaj
priložio popis radova koji sadrži ukupno 69 jedinica, od čega se 46 odnosi na
znanstvene radove. Većina njegovih znanstvenih radova objavljena je u
časopisima koji se referenciraju u sekundarnim publikacijama, a 17 u časopisima
s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim publikacijama. Pristupnik je priložio i podatke o
citiranosti prema SCI koji pokazuju da su njegovi radovi u posljednjih 5 godina
citirani 28 puta. U proteklih 5 godina (nakon izbora u zvanje izvanrednog
profesora) dr. sc. Alija Kulenović objavio je 8 izvornih znanstvenih i 5
stručnih radova, izradio 3 stručne studije (elaborata) i jedan test, a
rezultate svojih istraživanja izložio na 12 domaćih i međunarodnih znanstvenih
skupova.
Znanstveni radovi kandidata mogu se razvrstati u
nekoliko tematskih cjelina. Ovdje ćemo ukratko prikazati samo najvažnije radove
u svakoj skupini pri čemu se oznake navedene u zagradama odnose na
identifikaciju radova prema priloženom popisu.
1. Formalna i primijenjena psihometrija
Među najbrojnije radove pristupnika spadaju oni u
kojima se bavio proučavanjem različitih pitanja povezanih s mjerenjem sposobnosti, osobina ličnosti i drugih
ljudskih svojstava te nekih karakteristika organizacija i grupa. Dio ovih
radova bavi se formalno-psihometrijskim pitanjima usmjerenim na pokušaje
poboljšavanja kompozitnih testova kao što je diferencijalno ponderiranje uratka
u zadacima (I.B.1 i I.B.2) ili ispitivanje mogućnosti korištenja frekvencija
netočnih i izostavljenih odgovora (I.B.3). U ovu kategoriju spadaju i
istraživanja upotrebljivosti alternativnih procedura za selekciju čestica
kompozitnih testova (I.B.4) i evaluacija različitih kriterija za određivanje
broja značajnih faktora u faktorskim analizama (I.B.14).
Drugi podskup psihometrijskih radova bavi se
izradom i kompleksnim evaluacijama različitih psihodijagnostičkih sredstava i
instrumenata. U znanstvenoj monografiji ''Psihološke karakteristike osuđenih
osoba'' (I.A.2) izvršena je empirijska evaluacija većeg broja upitnika, testova
i skala namijenjenih procjeni svojstava osuđenih osoba potencijalno relevantnih
za razumijevanje etiologije i prevencije kriminalnog ponašanja. Opsežne
psihometrijske analize rezultata više od 1000 osuđenih osoba pružile su podršku
konstruktnoj valjanosti većine instrumenata, a na temelju njih izrađene su i
precizne psihodijagnostičke norme. Zanimljive rezultate pružila su i
istraživanja mogućnosti upotrebe Osgoodovih skala procjene u dijagnostici
osobina ličnosti (I.B.9 i I.B.15) na temelju kojih je izrađena kompozitna skala
za procjenu neuroticizma, ekstraverzije i psihoticizma (I.F.3). Vrijedni podaci
dobiveni su i pri izradi psihometrijskih pribora za Cornell Index (II.A.6) i
proučavanju ekvivalentnosti dviju novih formi Problemnog testa koje je kandidat
sam izradio (II.A.3). Pristupnik je
surađivao i u izradi i evaluaciji
upitnika za ispitivanje radnih vrijednosti i salijentnosti životnih
uloga (I.F.1, I.F.2, I.B.17) koji su osim široke kontinuirane upotrebe u našoj
zemlji primijenjeni i na oko 30 tisuća ispitanika u sklopu međunarodnog
istraživanja ''Work Importance Study''.
Razvoju novih psihodijagnostičkih sredstava kandidat je doprinio i
suradnjom u uspješnim pokušajima izrade skale za mjerenje psihosocijalne klime
u penalnim ustanovama (I.D.1), testova za ispitivanje ličnosti pod
interakcionističkim modelom (I.E.2) kao i pokušajem izrade objektivnog testa
učinka za procjenu ''emocionalne inteligencije'' (II.A.8).
Među posljednjim psihometrijskim radovima
kandidata posebnu pozornost zaslužuje članak naslovljen kao ''Jedinice analize
i psihometrijski tretman mjera okolinskih karakteristika'' (II.A.5). U ovom
radu temeljito je teorijski raspravljeno pitanje o zamjenjivosti ekoloških
entiteta kao jedinica analize pojedincima unutar jednog ekološkog entiteta.
Logičkim, teorijskim i empirijskim argumentima efektno je dokazano da su takve
zamjene u načelu neopravdane te da se mogu učiniti jedino temeljem empirijskih
dokaza izvedenih prema predloženom modelu.
2. Istraživanja vrijednosti, motivacije i
stavova
Jedan period u znanstvenoj karijeri pristupnika
karakterističan je po interesima za područja radnih i općih vrijednosti,
strukture stavova i procesnih modela
motivacije i zadovoljstva. Kandidat je istraživao afektivno-kognitivnu
konzistenciju stavova (I.B.6) i njezine efekte na stabilnost njihovih komponenata
(I.B.18) te tragao za adekvatnom formulacijom procesnog modela zadovoljstva u
sklopu teorija očekivanja (I.B.13). Ipak, većina radova iz ove kategorije
izrađena je u suradnji s drugim članovima domaćeg tima koji je sudjelovao u
realizaciji međunarodnog projekta ''Važnost rada u životu pojedinca''. Osim
izrade odgovarajućeg, međunarodno upotrebljivog instrumentarija za procjenu
radnih vrijednosti i salijentnosti glavnih životnih uloga, glavni cilj ovog
znanstvenog poduhvata bio je pojašnjavanje uloge rada u životu čovjeka s
posebnim naglaskom na proučavanju međukulturalnih razlika.
Rezultati rada na projektu objavljeni su u knjizi Life
Roles, Values, and Career: International Findings of the Work Importance Study koju
je 1993. izdao Josey-Bass iz San Francisca. Pristupnik je zajedno s drugim
članovima domaćeg tima napisao ''nacionalno'' poglavlje u kojem je izvijestio o
glavnim rezultatima WIS istraživanja u našoj zemlji (I.B.25). Osim hijerarhije
vrijednosti i važnosti uloga dobivenih na različitim uzorcima od ukupno 4000
ispitanika, ovdje su detaljno prikazani i ishodi psihometrijskih evaluacija
primijenjenih upitnika te dokumentirana njihova pouzdanost, unutrašnja
struktura i ''vanjska'' konstruktna valjanost.
Zajedno s Donaldom Superom kandidat je napisao i poglavlje pod naslovom ''The
five major life roles viewed cross-nationally'' (I.B.24). Faktorskim
analizama pokazano je da je struktura uloga vrlo slična u svim generacijama
ispitanika i u različitim kulturama. Analize grupiranja zemalja prema sličnosti
profila glavnih životnih uloga su, nakon eliminacije međugeneracijskih razlika,
sugerirale trodijelnu klasifikaciju: jednu skupinu činile su uglavnom evropske
zemlje, drugu sjeverno-američki uzorci, a treću uzorci ispitanika iz japanske
kulture.
Na temelju podataka prikupljenih u sklopu
nacionalnog dijela WIS projekta kandidat je zajedno s drugim suradnicima
objavio još nekoliko radova sa zanimljivim spoznajama o hijerarhiji radnih
vrijednosti (I.B.11), njihovoj strukturi (I.B.5, I.B.10) i ulozi radnih vrijednosti u izboru zanimanja (I.B.12,
I.B.16).
3. Istraživanja stresa i suočavanja sa
stresom
U ovu kategoriju radova spadaju nastojanja
kandidata da istraži utjecaj nepovoljnih životnih okolnosti na psihološku
dobrobit ili mentalno zdravlje ljudi. Većina provedenih istraživanja smještena
je u teorijske okvire suvremenih konceptualizacija stresa i suočavanja sa
stresom. Pristupnik je istraživao tri kategorije otežanih životnih uvjeta. U
prvu spadaju uvjeti, okolnosti i posljedice izdržavanja zatvorske kazne. U
istraživanju doživljaja zatvorske kazne (II.A.1) pokazano je da adaptacija na
uvjete života u kaznenom zavodu ovisi u prvom redu o tipu ustanove (otvoreni,
poluotvoreni ili zatvoreni zavod), znatno manje o dobi i stavu prema dosuđenoj
kazni, a tek posredno i relativno malo o osobinama ličnosti osuđenih osoba.
Istraživanja depresije i psihosomatskih problema osuđenih osoba nakon dijela
izdržane zatvorske kazne (II.A.2, II.A.5) bila su usmjerena na provjeru nekih
bazičnih postulata Lazarusovog modela stresa; u njima je empirijski
demonstrirana teorijski predviđena posredujuća uloga kognitivnih evaluativnih
procesa u stresnim transakcijama. Nadalje, kandidat je istraživao i
psihosocijalnu klimu u penalnim ustanovama (I.B.22, I.E.4). Ovim istraživanjima
je pokazano da psihosocijalna klima manje ovisi o formalno propisanom statusu
ustanove, a više o ostvarenoj programskoj orijentaciji te sociofizičkim
uvjetima izdržavanja kazne. Važnost poznavanja ovih značajki penalnih ustanova
i njihova prediktivna vrijednost dokazana je krupnim incidentima u zatvorenim
zavodima koji su bili izravna posljedica loše psihosocijalne klime.
Druga kategorija stresnih situacija koje je
kandidat proučavao odnosi se na kontekst odsluženja redovitog vojnog roka
(II.A.7). U ovom istraživanju, provedenom u dvije vremenske točke (na početku i
nakon 2 mjeseca temeljne obuke) identificirani su glavni izvori stresa,
procijenjeni načini suočavanja, intenzitet stresa, mogućnost kontrole pojave i
ishoda te registrirani različiti indikatori kvalitete prilagodbe ročnika na
uvjete života u vojnom okruženju. Dobiveni rezultati su pokazali da se
stresnost boravka u vojarni općenito (prosječno) doživljava umjerenom, a
situacija podložnom vrlo niskom stupnju mogućnosti kontrole. Najistaknutiji
načini suočavanja sa stresom su reinterpretacija i korištenje humora (''pasivno''
suočavanje) s jedne te traženje socijalne podrške (''aktivno'' suočavanje) s
druge strane. Za vrijeme temeljne obuke (približno 2 mjeseca) opažene su
relativno male ali statistički značajne promjene kako u kognitivnim procjenama
tako i u načinima suočavanja sa stresom.
Treća skupina stresnih situacija povezana je s
ratnim događajima. Zajedno s drugim istraživačima kandidat je proučio i opisao
različite aspekte ponašanja građana za vrijeme ratnih uzbuna (I.B.26, I.B.27,
I.E.5), majčinstvo kao čimbenik senzibilizacije na stresore u ratu (I.B.28) te
latentne strukture reakcija na stresne i uvjetno stresne ratne događaje
(I.B.29).
4. Istraživanja sposobnosti i osobina
ličnosti
U području istraživanja sposobnosti kandidat je
surađivao u proučavanju sposobnosti simultanog djelovanja (I.B.7, I.B.8),
intelektualnih sposobnosti (I.D.2) i sposobnosti ''emocionalne'' inteligencije
(II.A.8). Pokusom u kojem su ispitanici višednevno obavljali veći broj
jednostavnih i simultanih zadataka izbornog reagiranja i slijeđenja otkriven je
jedan faktor simultanog djelovanja koji je objašnjavao učinak u svim složenim
zadacima izbornog reagiranja. Ovaj faktor je posebno dolazio do izražaja kada
su se složeni zadaci kombinirali s pridodanim sekundarnim zadatkom. Rad u kojem
su objavljeni ovi nalazi objavljen je u uglednom časopisu Ergonomics, a
privukao je znatnu pažnju znanstvene javnosti te bio često citiran.
Pokušavajući provjeriti neke postavke kontroverzne
konceptualizacije ''emocionalne'' inteligencije, kandidat je na temelju modela
Mayera i Saloveya izradio Test analize emocija i time ponudio jedan od prvih
objektivnih testova učinka namijenjenih procjeni ove vrste sposobnosti. Opsežne
i temeljite evaluacije testa samo su
djelomično potvrdile očekivanja teorije ''emocionalne'' inteligencije, a
posebno istaknule neke teorijske nedoumice povezane s ovim novim konstruktom u
području intelektualnih sposobnosti.
U radovima koji se odnose na područje ličnosti u
užem smislu izloženi su rezultati ispitivanja odnosa društvenih stavova i
patoloških crta ličnosti (I.B.19) te utjecaja osobina ličnosti na neka
sociopatološka ponašanja (I.B.21). U prvom je dobivena nevelika ali statistički
značajna i interpretabilna veza između stavova prema važnim društvenim
pitanjima i patoloških karakteristika ličnosti. Čini se da crte ličnosti samo u
manjoj mjeri uvjetuju varijacije u evaluativnom sustavu, neposredno ili preko
nekog socijalizacijskog čimbenika koji oblikuje i konativni i evaluativni
sustav. U drugom radu također je dobivena relativno niska i značajna povezanost
između kompulzivnog kockanja s drugim psihopatskim karakteristikama i
psihoticizmom. Konačno, kritička analiza i evaluacija Strelauovog upitnika
temperamenta (I.B.20), osim psihometrijskih
svojstava instrumenta, sadrži i podrobnu analizu problema u faktorskoj analizi
''slabih'' varijabli te prijedlog i efikasnu primjenu njihovog rješenja.
C. Stručna djelatnost
Premda je najveći broj radova A. Kulenovića znanstvenog karaktera, on je objavio i preko 20 stručnih radova i elaborata usmjerenih prema primjeni psihologijskih spoznaja. To su pretežito članci u časopisima i zbornicima ili stručni elaborati koji se odnose na objašnjenja psihometrijskih problema, evaluaciju različitih programa psihosocijalnih intervencija, psihosocijalne studije ponašanja ljudi u raznim situacijama. Ovakvom djelatnošću on je značajno pridonio afirmaciji psihologije i njene primjene u različitim područjima života.
Kao šef Katedre za psihometriju, A. Kulenović uspješno planira, koordinira i sa svojim suradnicima izvodi nastavu iz psihometrije i srodnih kolegija koji spadaju među temeljne sadržaje metodološkog obrazovanja psihologa svih usmjerenja. Dodiplomsku nastavu iz psihometrije održavao je i na odsjecima za psihologiju u Sarajevu i Zadru. Različite sadržaje iz metodologije znanstvenog rada, analize podataka i psihometrije predavao je na dodiplomskim i postdiplomskim studijima iz psihologije i sociologije. Na dodiplomskom studiju sociologije izvodio je nastavu iz predmeta Programiranje i rad s računalom, a na Odsjeku za psihologiju godinama je vodio i kolegij Osnove rada s računalom. Posljednjih godina održava i nastavu u sklopu izbornog predmeta Primjena multivarijatnih metoda, a protekle školske godine bio je uključen i u nastavu povijesti psihologije. Bio je mentor prilikom izrade većeg broja diplomskih, specijalističkih, magistarskih i doktorskih radnji te predsjednik ili član brojnih komisija za ocjenu i obranu svih vrsta kvalifikacijskih radova iz psihologije. 1990. bio je jedan od voditelja Ljetne psihologijske škole u Malom Lošinju. Na postdiplomske studije iz psihologije uveo je i održava nastavu iz predmeta Psihometrijska teorija i metode.
A. Kulenović je vrstan poznavalac psihometrijske teorije, mjernih postupaka i složenih multivarijatnih metoda obrade podataka, koje s mnogo predanosti i pedagoške umješnosti prenosi svojim studentima i kolegama. U području psihometrijske metodologije, Alija Kulenović je naš najbolji stručnjak. U tome se slažu njegovi kolege, koji od njega često traže stručne savjete, i studenti, koji ga u povremenim anketama svrstavaju među svoje najbolje nastavnike.
Znanstvena, stručna i nastavna djelatnost Alije Kulenovića izuzetno je plodna i uspješna. U svom znanstvenom radu on se je bavio problemima formalne i primijenjene psihometrije, istraživanjima ljudskih sposobnosti, osobina ličnosti, vrijednosnih orijentacija i stavova te analizom ponašanja i prilagodbe ljudi u stresnim okolnostima. Premda je njegov znanstveni interes raznovrstan, glavnina njegovih radova bavi se na ovaj ili onaj način problemima diferencijalne psihologije i psihometrijske metodologije - dakle područjem u kojem on djeluje i kao nastavnik. Stoga se njegova znanstvena i nastavna djelatnost skladno potpomažu. Njegovi znanstveni radovi imaju nekoliko odlika: jasno formulirane, teorijski utemeljene i praktično relevantne probleme istraživanja, dobro planirane nacrte i postupke prikupljanja podatka te znalački i svrhovito upotrebljene metode obrade podataka. Zato njegovi radovi pobuđuju veliki interes u stručnim krugovima, predstavljaju značajan doprinos znanstvenoj psihologiji i pridonose njezinom razvoju.
Alija Kulenović ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora koje propisuju odredbe ZVU-a (čl. 74, stav 3), minimalne uvjete koje je propisalo Znanstveno područno vijeće za društvene znanosti i uvjete Rektorskog zbora:
Po broju svojih
znanstvenih radova i časopisima u kojima su objavljeni njegovi radovi premašuje
minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u
području društvenih znanosti: objavio je ukupno 46 znanstvenih radova (potrebno
je 23), a u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći
izjednačenih domaćim časopisima 17 znanstvenih radova (potrebno je 8).
Poslije svog
izbora u zvanje izvanrednog profesora objavio je 8 znanstvenih i 8 stručnih
radova.
Njegovi radovi
nesumnjivo utječu na razvoj diferencijalne psihologije i psihometrijske
metodologije.
Održao velik broj
saopćenja na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.
Ima dugogodišnje
iskustvo u sveučilišnoj nastavi i sadržajno je unaprjeđuje.
Pod njegovim
mentorstvom izrađen je velik broj diplomskih, magistarskih i doktorskih radova.
Uspješno je vodio
ili vodi znanstvene projekte i znanstveno nastavne jedinice (Katedru za
psihometriju i Odsjek za psihologiju).
Predlažemo stoga
da se dr.sc. Alija Kulenović, izvanredni profesor u Odsjeku za psihologiju,
izabere u zvanje redovitog profesora, odnosno znanstvenog savjetnika
u području društvenih znanosti, polje psihologija, pri Katedri za psihometriju.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Branimir Šverko, red prof.
predsjednik
Dr.sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
član
Dr.sc. Ilija Manenica, red. prof.
(Filozofski. fakultet Zadar), član
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG
FAKULTETA U ZAGREBU
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, donesenoj na sjednici od 11. listopada 2001. godine, imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno‑nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakultetu u Zagrebu.
Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 20. listopada 2001. godine prijavila se doc. dr. sc. Lidija Arambašić, docentica u Odsjeku za psihologiju.
Povjerenstvo je razmotrilo materijale koje je pristupnica priložila prijavi na natječaj, pa podnosi Vijeću
I Z
V J E Š Ć E
Doc. dr. sc. Lidija Arambašić rođena je 1957. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Puli. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je psihologiju 1981. godine s odličnim uspjehom. Nakon diplomiranja radila je godinu dana kao školski psiholog i profesor psihologije u Centru usmjerenog odgoja i obrazovanja u Rovinju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku za psihologiju, upisala je 1982. godine poslijediplomski studij za znanstveno usavršavanje, a iste je godine počela i raditi kao asistent na Katedri za kliničku psihologiju Odsjeka za psihologiju, gdje je i danas zaposlena.
Magistarsku radnju pod naslovom "Dječja emocionalna nestabilnost i strah od ispitivanja u školi" obranila je 1985. godine, a doktorat znanosti "Provjera nekih postavki Lazarusovog modela stresa i načina suočavanja sa stresom" 1994. godine.
Odlukom Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta izabrana je 1986. godine u znanstveno zvanje znanstvenog asistenta, a 1995. godine u zvanje višeg znanstvenog asistenta za područje psihologije. Isto Vijeće izabralo ju je 1997. godine u znanstveno-nastavno zvanje docenta.
U okviru dodiplomskog studija Odsjeka za psihologiju pristupnica je od 1982./1983. godine do 2000./2001. godine izvodila vježbe iz Kliničke psihologije za studente IV.godine, a od 1987./1988. godine predaje za studente III. godine jednosemestralni kolegij "Psihologija ometenih u razvoju", koji je od šk. godine 2001./2002. promijenio naziv u "Psihologija osoba s posebnim potrebama". Od šk. godine1997./1998. predaje još i ove kolegije: "Psihologijsko savjetovanje u kriznim situacijama" (jednosemestralni izborni kolegij za studente IV. godine, predavanja i vježbe), "Osnove psihologijskog savjetovanja" (jednosemestralni izborni kolegij za studente III. godine, predavanja i vježbe), te "Psihoterapijski pravci" (jednosemestralni obvezni kolegij za studente IV. godine, predavanja).
U okviru suradnje s drugim studijima Sveučilišta u Zagrebu izvodila je nastavu na dodiplomskom studiju iz "Psihologije odgoja i obrazovanja" za studente III. godine Fakulteta političkih znanosti, a od šk.god. 1996./97. drži tijekom jednog semestra predavanja iz izbornog kolegija "Socijalni rad u kriznim situacijama" za studente socijalnog rada.
Još kao studentica bila je administrator Hrvatskog psihološkog društva, a nakon diplomiranja obavljala je i dužnost tajnice. Bila je član Predsjedništva, te član Izvršnog odbora Sekcije za kliničku psihologiju. Od 1984. do 1989. godine bila je tajnica časopisa "Revija za psihologiju".
Od 1991. godine aktivno je sudjelovala u brojnim projektima pružanja psihosocijalne pomoći žrtvama rata, a sudjelovala je i u brojnim seminarima koje je organiziralo Hrvatsko psihološko društvo, te "Pliva" i druga poduzeća.
Član je Hrvatskog psihološkog društva i Društva za psihološku pomoć, te tri inozemna društva: International Association for School Psychology, European Association for Personality Psychology i European Association for Research on Learning and Instruction.
Objavila je (samostalno i u koautorstvu) dvadesetidva znanstvena i stručna rada, jednu knjigu, jedan priručnik, nekoliko prikaza knjiga i časopisa. Samostalno i u koautorstvu napisala je poglavlja u 11 stručnih i znanstvenih knjiga. Uredila je sveučilišni udžbenik "Psihološke krizne intervencije" a s engleskog je prevela 15 knjiga, udžbenika, testova i priručnika za testove. Izlagala je na brojnim skupovima i kongresima u zemlji i inozemstvu.
Prikaz
znanstvene djelatnosti
Pristupnica je objavila 18 znanstvenih radova, od kojih je 8 citirano u tercijarnim publikacijama, 6 u sekundarnim publikacijama ili domaćim časopisima s recenzijom, 1 je znanstveni rad objavljen u zborniku s međunarodnog znanstvenog skupa, a 3 su znanstvena rada objavljena u priručniku koji prati domaći skup. Osim toga, pristupnica je objavila jednu knjigu (u koautorstvu) te dva poglavlja u dvije knjige. Aktivno je sudjelovala na 17 međunarodnih i 9 domaćih kongresa i skupova. U skladu s časopisima u kojima su radovi objavljeni, sedam je radova napisano na engleskom, a 11 na hrvatskom jeziku.
Znanstveno-istraživački interes pristupnice usmjeren je na dva široka područja, od kojih jedno obuhvaća područje kliničke, traumatske i zdravstvene psihologije, a drugo područje školske psihologije. Tome treba dodati i sudjelovanje pristupnice u znanstvenom projektu koji zadire u područje rada ("Rukovođenje i međuljudski odnosi").
Izvorni znanstveni radovi iz traumatske i kliničke psihologije bave se ponašanjem ljudi tijekom zračnih napada u Hrvatskoj (Personal control and coping with air-raids), posljedicama koje je rat izazvao kod djece (Posttraumatic symptomatology in children exposed to war); načinima na koje se djeca suočavaju s ratom i koliko im u tome pomažu kućni ljubimci ( Pet ownership and children's self-esteem in the context of war, The role of pet ownership as a possible buffer variable in traumatic experiences), te ispitivanjem suočavanja s traumatskim događajima (Uspješnost suočavanja s traumatskim događajima u odnosu na sadržaj i širinu repertoara suočavanja), dječjim reakcijama na stresne i traumatske događaje i ispitivanjem prevencije i terapije posttraumatskog stresnog poremećaja (Dječje reakcije na stresne situacije i traumatske događaje, Utvrđivanje posttraumatskog stresnog poremećaja i stresnih reakcija u osnovnoškolske djece, Prevencija i terapija posttraumatskog stresnog poremećaja ).
Znanstveni radovi iz područja kliničke, traumatske i zdravstvene psihologije pokazuju izuzetno dobro poznavanje šireg područja istraživanja i znanstvene metodologije, adekvatnu primjeni te metodologije, te oprez u interpretacijama dobivenih rezultata. Ova skupina radova pokazuje i aktualnost znanstvene orijentacije Lidije Arambašić, koja je istraživanja o posljedicama traumatskih događaja vršila gotovo neposredno nakon njihove pojave, što njezinim rezultatima daje i posebnu težinu. Posebna je vrijednost ove skupine radova što njihova autorica (autori) nastoji zahvatiti i prevenciju i liječenje posljedica traumatskih događaja, a ne samo fenomen traumatizacije pojedinaca.
Znanstveni radovi iz zdravstvene psihologije bave se ispitivanjem povezanosti između stresnih događaja i pojave i tijeka malignih bolesti, te ispitivanjem povezanosti između nekih osobina ličnosti, stresa i pojave tih bolesti (Ispitivanje frekvencije i intenziteta jakih emocionalnih doživljaja kod osoba oboljelih od malignih bolesti i zdravih ispitanika, Ispitivanje povezanosti između nekih osobina ličnosti, stresa i zdravstvenog stanja).
Znanstveni rad L. Arambašić u području zdravstvene psihologije nešto je manjeg obima, upravo zbog njezinog usmjeravanja na traumatsku psihologiju tijekom Domovinskog rata. Međutim, rezultati istraživanja koji su pokazali određenu povezanost između težih stresnih događaja i pojave malignih bolesti, potvrđeni su porastom broja takvih bolesti kod ratnih stradalnika, do kojeg je došlo godinu-dvije po prestanku rata.
Znanstveni radovi iz područja školske psihologije bave se intrinzičnom i ekstrinzičnom orijentacijom osnovnoškolske djece i sustavom evaluacije (Intrinsic-extrinsic orientation and evaluation system in primary school), faktorskom strukturom te orijentacije (Factor structures of intrinsic vs. extrinsic orientation in the classroom obtained under different evaluation systems in primary school), osobinama ličnosti matematički nadarene djece (Konativne i emocionalne karakteristike matematički nadarene i prosječno sposobne djece, Motivational characteristics in mathematical achievement: A study of gifted high achieving, gifted underachieving and non-gifted pupils). Pristupnica se bavi i problemom anksioznost u ispitnim situacijama, a konstruirala je i upitnik za mjerenje straha djece od školskog ispitivanja (Anksioznost u ispitnim situacijama, ); ispitivala je strah od ispita i kod studenata (Strah od pismenog, usmenog i općenito od ispitivanja znanja kod studenata psihologije).
U području školske psihologije pristupnica se bavi ispitivanjem dječje motivacije, ali i strahovima od ispitivanja, pa su tako ti radovi kombinacija školske i kliničke psihologije, a dakako i razvojne.
Doc. dr. sc. Lidija Arambašić aktivno je sudjelovala je u šest znanstveno-istraživačkih projekata financiranih od Ministarstva znanosti. Usto u okviru Društva za psihološku pomoć vodi dva stručna projekta koje financira UNICEF, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo prosvjete i športa i Poglavarstvo Velike Gorice.
Znanstveni rad Lidije Arambašić odlikuje se prikladno odabranom znanstvenom metodologijom, širinom i aktualnošću interesa, te kvalificiranim i primjerenim interpretacijama dobivenih rezultata, koje su nesumnjivo posljedica znanstvene zrelosti pristupnice.
Stručni
radovi i poglavlja u knjigama
Pristupnica je sama i u koautortsvu objavila 9 poglavlja u knjigama i priručnicima, te četiri stručna rada, također iz područja školske, traumatske i kliničke psihologije (Upitnik za ispitivanje straha od škole - prikaz instrumenta i osnovnih statističkih parametara, Test spremnosti za školu, Stresni i traumatski događaji te gubici u dječjoj dobi, Posredujuća uloga životinja u terapijskim programima).
Poglavlja u knjigama i priručnicima bave se statističkom obradom podataka pomoću određenih programskih paketa, traumama, književnim djelima u funkciji dječjeg oporavka od traume i vještinama pružanja pomoći, dakle također područjima znanstvenog i stručnog interesa pristupnice.
U okviru svoje stručne djelatnosti L. Arambašić izuzetno je mnogo radila i na popularizaciji struke, držeći predavanja za roditelje i učitelje o temama iz područja stresa, rješavanja konflikata, gubitka i tugovanja, obiteljskih odnosa, puberteta i jačanja djece protiv ovisnosti; sudjelovala je u nizu radio emisija na temu strahova, teškoća u učenju, te traume i stresa, kao i u brojnim televizijskim emisijama u kojima je govorila o samoubojstvu, nasilnim ubojstvima u Zagrebu, kriznim intervencijama, maloljetnim majkama i drugim aktualnim problemima. Objavila je i niz članaka u popularnim časopisima poput Arene i Glorie. S engleskog je prevela veći broj knjiga, testova, upitnika i priručnika.
U svojim stručnim, kao i u znanstvenim radovima, pristupnica se bavi akutnim problemima struke i društva, što među ostalim upućuje i na njezim snažan društveni angažman.
Nastavna
djelatnost
Uz svoju redovnu nastavnu djelatnost, koja uključuje predavanja i vježbe iz Psihologije ometenih u razvoju i Osnove psihologijskog savjetovanja, a do 2001. godine i vježbe iz Kliničke psihologije, Lidija Arambašić uvela je u nastavu psihologije Odsjeka za psihologiju i dva nova jednosemestralna kolegija (Psihologijsko savjetovanje u kriznim situacijama i Psihoterapijski pravci) te jedan novi kolegij za studente socijalnog rada (Socijalni rad u kriznim situacijama).
L. Arambašić aktivno sudjeluje i u poslijediplomskom studiju Odsjeka za psihologiju, gdje održava niz predavanja i vježbi.
Pristupnica sudjeluje i u nastavi poslijediplomskog studija Odsjeka za psihologiju i Interfakultetskog studija iz traumatske psihologije (surađuju Medicinski fakultet, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet). Predavala je i na specijalizaciji iz traumatske psihologije u Sarajevu u organizaciji tamošnjeg Odsjeka za psihologiju i UNICEF-a. Pristupnica je i urednica sveučilišnog udžbenika Psihološke krizne intervencije.
L. Arambašić vodila je kao mentor pedesetak diplomskih radnji, desetak specijalističkih i magistarksih radnji, te jedan doktorat.
Dr. sc. Lidija Arambašić održavala je i niz stručnih edukacija izvan Sveučilišta, koje su obuhvaćale edukaciju socijalnih radnika za rad s hendikepiranim osobama, održavanje predavanja i radionica u Društvu za psihološku pomoć, rad u okviru nekoliko projekata UNICEF-a, predavanja za udruge invalida, te niz drugih predavanja i radionica.
Ocjena
i prijedlog
Znanstveni radovi doc. dr. sc. Lidije Arambašić odlikuju se brižno odabranom i primjenjenom znanstvenom metodologijom, te opreznim i na rezultatima utemeljenim interpretacijama. Treba posebno istaknuti široke interese pristupnice, zahvaljujući kojima u svom znanstvenom i stručnom radu ne ostaje zatvorena u područje kliničke psihologije, već kombinacijom različitih područja psihologije (zdravstvene i kliničke, školske i razvojne) nastoji zahvatiti što više aspekata problema koje istražuje. U svojim stručnim i znanstvenim radovima pristupnica pokazuje i aktivan interes za akutne društvene probleme, posebno one uzrokovane ratom, ali i izuzetan interes za nastavnu djelatnost koju proširuje znatno izvan djelokruga rada sveučilišnog nastavnika.
Doc. dr. sc. Lidija Arambašić vrsna je nastavnica, koja se osim stručnog znanja ističe i izuzetno dobrom komunikacijom sa studentima.
Stručno povjerenstvo smatra da doc. dr. sc. Lidija Arambašić značajno nadmašuje minimalne kriterije Rektorskog zbora za izbor u znanstveno‑nastavno zvanje izvanrednog profesora, pa stoga predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati njezin izbor u to zvanje.
U Zagrebu, 16. studenog 2001.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Mirjana Krizmanić, red. prof. u miru
Dr.sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
Odsjek za
psihologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno
zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno
područje društvenih znanosti, polje psihologija na Katedri za eksperimentalnu
i biološku psihologiju i prijedlog da se dr. sc. Meri Tadinac Babić, docent,
izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu 11. listopada 2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju. Na natječaj, koji je objavljen u Vjesniku 20. listopada 2001. javila se samo dr.sc. Meri Tadinac Babić, docent na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju.
IZVJEŠTAJ
Dr. sc. Meri Tadinac Babić rođena je 1961. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu (klasičnu gimnaziju). Studij psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu završila je 1984. s odličnim uspjehom, a za diplomski rad s naslovom "Apsolutna osjetljivost i jačina živčanog sustava" nagrađena je "Bujasovom zlatnom značkom".
Poslijediplomski studij psihologije u Zagrebu završila je 1986. obranom magistarskog rada s naslovom "Apsolutni limeni i vrijeme reakcije kao indikatori snage živčanog sustava". Doktorski rad "Ispitivanje lateralizacije funkcija mozgovnih hemisfera tehnikom podijeljenog vidnog polja" obranila je 1993. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabrana je 1997. godine.
Od 1985. godine zaposlena je u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, najprije kao postdiplomant pripravnik, zatim kao asistent te viši asistent na Katedri za eksperimentalnu i fiziološku psihologiju. Od 1985. do 1989. sudjelovala je u izvođenju nastave Psihologijskog praktikuma III i IV, te Fiziološke psihologije I. Od školske godine 1997./98. izvodi svu nastavu (predavanja i vježbe) iz Biološke psihologije I (2+2 u prvom godištu studija psihologije) i Biološke psihologije II (2+2 u drugom godištu studija psihologije) (predmet Fiziološka psihologija u međuvremenu preimenovan je u Biološka psihologija). Šk. god. 1993./94. uvela je novi izborni kolegij "Klinička neuropsihologija". Na Poslijediplomskom studiju psihologije drži predavanja iz područja latelarizacije funkcija mozgovnih hemisfera u okviru predmeta "Biološka psihologija" a voditelj je kolegija "Klinička neuropsihologija".
Do sada je bila mentorica pri izradi 13 diplomskih, jednog magistarskog, jednog specijalističkog i dva doktorska rada.
Sudjelovala je u radu seminara u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.
Budući da je dr. Meri Tadinac Babić kao asistentica sudjelovala u izvođenju nastave Praktikuma III i IV te kao suradnica prof. S. Szabo u izvođenju nastave iz Fiziološke psihologije, stekla je dobro i bogato nastavničko iskustvo što se jasno pokazalo u njezinom samostalnom izvođenju i organiziranju nastave predmeta Biološka psihologija. Biološka psihologa jedno je od temeljnih područja suvremene psihologije a nastava u tom predmetu je donekle različita od izvođenja nastave drugih predmeta i to osobito u organiziranju i provođenju vježbi. Osim toga uvela je i novi kolegij (Klinička neuropsihologija) koji je također nužan za studente psihologije odnosno za psihološku profesiju.
Njezina angažiranost u dodiplomskoj nastavi te na poslijediplomskom studiju psihologije pokazuju kako je dr. Meri Tadinac Babić odgovoran i dokazan sveučilišni nastavnik kojemu je stalo do što kvalitetnijeg provođenja nastave; njezina nastava odlikuje se dobrim poznavanjem nastavnih sadržaja, savjesnošću u obavljanju nastavnih obveza i dobrim kontaktom sa studentima.
Član je Hrvatskog psihološkog društva u kojemu je u jednom razdoblju bila članica Predsjedništva Društva, a u jednom razdoblju je bila tajnica Društva. Član je osnivač EAPP (European Association of Personality Psychology), te član osnivač Znanstvenog savjeta Hrvatskog društva za neuroznanost.
Prevodi psihologijske udžbenike s engleskog. Povremeni je recenzent časopisa Review of Psychology, Društvena istraživanja, Suvremena psihologija te Godišnjaka zavoda za psihologiju u Rijeci.
Godine 1987. nagrađena je republičkim priznanjem za mlade znanstvenike za područje društveno-humanističkih znanosti.
M. Tadinac Babić sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim psihologijskim skupovima: Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 1984; Second European Conference on Personality, Bielefeld, 1984; V. Dani psihologije u Zadru, 1985; Third European Conference on Personality, Gdansk, 1986; Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 1986; VIIIth Meeting of Psychologists from the Danubian Countries, Tutzing, 1987; VI. Dani psihologije u Zadru, 1987; IX. Kongres psihologa Jugoslavije, Vrnjačka Banja, 1988; Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 1988; 14th International Congress of Nutrition, Seoul, 1989; VII. Dani psihologije u Zadru, 1989; Prva godišnja konferencija hrvatskih psihologa, Zagreb, 1993; 4th Alps-Adria Psychology Symposium, Zagreb, 1996; 3. znanstveni skup "Istraživanje govora", Zagreb, 1998; Dani Ramira Bujasa, Zagreb, 1999; 9th ESDaP Congress, Barcelona, 2001; 10th EADV Congress, München, 2001.
Dr. sc. Meri Tadinac Babić bila i jest uključena u više znanstvenih projekata koje financira Ministarstvo znanosti i tehnologije; to su bili projekti "Psihologijska istraživanja psihičkih procesa i ljudskog ponašanja" i "Vidna percepcija, kortikalna elaboracija i motorni efekti". Sudjelovala je u međunarodnom projektu ("International preferences in selecting males") pod vodstvom prof. D. Bussa s University of Michigan te u interdisciplinarnom projektu ("Zdravstveni i funkcionalni značaj subkliničkih deficita vitamina i minerala") prof. R. Buzine u Zavodu za zaštitu zdravlja. Sada sudjeluje u projektu Stres i socijalna integracija (voditelj prof. A. Kulenović) te međunarodnom projektu Sex differences in jealousy pod vodstvom prof. M. Voraceka sa Sveučilišta u Beču.
Do sada je M. Tadinac Babić samostalno ili u suautorstvu objavila 17 znanstvenih i stručnih radova i još dva rada su prihvaćena za tisak (u Suvremenoj psihologiji "Uloga pamćenja u čitanju i razumijevanju pisanog teksta" i u Društvenim istraživanjima "Autoritarnost, stav prema stanju demokracije i percepcija razvojnih ciljeva Hrvatske"). Osam radova objavljeno je u časopisima koji su citirani u tercijarnim publikacijama odnosno u ekvivalentim domaćim časopisima.
Dva su dominantna područja kojima se u svom znanstvenom radu bavi M. Tadinac Babić i oba su područja u izravnoj vezi s njezinim nastavničkim usmjerenjem tj. s biološkom psihologijom. Jedno područje je ispitivanje temeljnih dimenzija živčanog sustava, a drugo je lateralizacija funkcija mozgovnih hemisfera.
U području ispitivanja temeljnih dimenzija živčanog sustava objavila je pet radova (magistarski rad je također iz tog područja) i u tim je radovima odnosno istraživanjima predmet zanimanja bila dimenzija snage živčanog sustava definirana kao radni kapacitet mozgovnih stanica, tj. sposobnost stanice da podnese podraživanje koje je ekstremno po trajanju ili intenzitetu, bez razvijanja transmarginalne ili protektivne inhibicije. U terminima suvremene psihoneurologije ta se osobina može reinterpretirati kao pobudljivost živčanog sustava, što je čini mogućom biološkom podlogom nekih osobina temperamenta i ličnosti. Problemi kojima se M. Tadinac Babić bavila u ovom području bili su dvojaki. Kao prvo, izučavala je valjanost općeprihvaćenih indikatora dimenzije snage, kao što su apsolutni limeni i neke mjere vremena reakcije. U tim je istraživanjima pokazala da su ranija istraživanja vrlo često nekritički prihvaćala te mjere bez provjere njihovih značajki. Tako je, primjerice, pokazala kako su povezanosti apsolutnih limena iz različitih osjetnih modaliteta vrlo niske, što bi značilo da apsolutni limen može poslužiti samo kao indikator jedne parcijalne dimenzije snage, a ne snage živčanog sustava općenito. Daljnjim istraživanjem fenomena parcijalnosti pokazano je da on predstavlja relevantan problem i pri korištenju motoričkih mjera te je time ukazano na potrebu veće metodološke strogosti u utvrđivanju dimenzija snage živčanog sustava.
Predmet istraživačkog zanimanja M. Tadinac Babić u ovom području bili su, također, odnosi između uobičajenih laboratorijskih mjera snage živčanog sustava i onih crta temperamenta i ličnosti za koje se smatra da dimenzija snage čini njihovu biološku osnovicu. Tako su ispitani odnosi indikatora snage s Eysenckovom dimenzijom ekstraverzije-introverzije te snaga i crta temperamenta mjerenih Strelauovim inventarom temperamenta (STI). Provedena je i analiza faktorske strukture ovog instrumenta pri čemu se pokazalo da postoji samo djelomično slaganje između STI skala i ekstrahiranih faktora.
Drugo područje u kojemu je objavila dva rada (doktorska disertacija je također iz tog područja) jest lateralizacija funkcija mozgovnih hemisfera. Ovo je područje u kojemu je u suvremenoj psihologiji i neurologiji obavljeno mnoštvo istraživanja. Kako je uobičajeno u tim pokusima latelarizacije kad se radi o vidnom modalitetu, sve razlike među vidnim poljima objašnjavaju se različitom hemisfernom specijalizacijom a često je zanemaren mogući utjecaj različitih osobina podražaja i zadataka koji se u tim istraživanjima koriste. Stoga su u seriji eksperimenata, koje je obavila M. Tadinac Babić, sustavno varirane varijable vezane uz senzornu kvalitetu podražaja, karakteristike podražajnog materijala te način njihove prezentacije i promatrano je kakav je utjecaj tih promjena na lateralni učinak. Uz ovo istraživanje lateralizacije provjeravana je i mogućnost ispitivanja fenomena lateralizacije korištenjem fizioloških indikatora. Jedan od radova bavi se upravo tim pitanjem, tj. mjerenjem regionalnog protoka krvi u mozgu korištenjem transkranijalnog doplera te utvrđivanjem razlika među hemisferama u parametrima protoka krvi ovisno o vrsti kognitivnog zadatka odnosno većoj selektivnoj aktivaciji lijeve ili desne hemisfere.
No, znanstveno-istraživački i stručni interesi M. Tadinac Babić su širi, što pokazuju radovi koji su se bavili različitim znanstveno i stručno važnim pitanjima poput razvojnih promjena perceptivno-konstrukcijskih funkcija, kvalitete življenja i psiholoških posljedica u pacijenata s dermatološkim bolestima itd.
Glavna odlika znanstvenog rada Meri Tadinac Babić je pažnja koju ona usmjeruje na metodologiju ispitivanja postavljenih problema i kritičnost u interpretaciji rezultata. Ispitivanje bioloških korelata osobina ličnosti i ispitivanje lateralizacije mozgovnih hemisfera danas su vrlo aktualna područja istraživanja, metodološki su vrlo zahtjevna i samo pristup kakav nalazimo u radovima M. Tadinac Babić može dati valjane i pouzdane rezultate.
Prijedlog stručnog povjerenstva
Na temelju prikazanih podataka o nastavnoj, znanstvenoj i stručnoj djelatnosti dr. sc. Meri Tadinac Babić stručno povjerenstvo zaključuje da pristupnica udovoljava uvjetima za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika i u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora i predlaže da se pristupnica izabere u navedena zvanja, tj. u zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za eksperimentalnu i biološku psihologiju u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
U Zagrebu, 23. studenog 2001.
Povjerenstvo:
Dr.sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr.sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
Dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 16.01.2002.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na temelju 46. članka Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN, broj 59/96) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici od 12.12.2001. u komisiju za izbor Mirte Galešić, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći
Mirta Galešić rođena je 1974. godine u Zagrebu, gdje je i završila OŠ. Maturirala je 1992. godine u Jezičnoj gimnaziji. Iste godine upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij je završila 1997. godine s odličnim uspjehom. Dobitnik je Rektorove nagrade 1996. Od 1997. do 2000. godine radi u tvrtci za istraživanje tržišta i javnog mnijenja Ipsa, Zagreb, najprije kao mlađi istraživač, a kasnije kao voditelj istraživačkih projekata. 2000. godine osniva i do 2001. godine vodi istraživački odjel tvrtke za istraživanja putem Interneta Proof, Zagreb.
Ministarstvo znanosti 05.12.2000. odobrilo je zahtjev za angažiranje Mirte Galešić za znanstvenog novaka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti na projektu 130706. Na temelju tog odobrenja Mirta Galešić je 9.1.2001. sklopila ugovor s Filozofskim fakultetom na razdoblje od četiri godine.
Mirta Galešić ispunjava zakonom predviđene uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u to zvanje.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Branimir Šverko, red.prof., predsjednik povjerenstva
Dr.sc. Željko Jerneić, doc., član
Dr.sc. Alija Kulenović, izv.prof., član
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Zagreb, 26. siječnja 2002.
Predmet: Izbor Ljiljane Muslić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta
Fakultetsko vijeće na sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Ljiljane Muslić, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za psihologiju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja). Podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće
I Z
V J E Š Ć E
Ljiljana Muslić rođena je 1969. u Zenici, Republika Bosna i Hercegovina, a cjelokupno obrazovanje pohađala je u Zagrebu. Studij psihologije na našem fakultetu upisala je 1988., a 1994. je diplomirala obranivši diplomski rad "Samoprocjene depresivnosti kod djece izložene različitoj količini ratnih stresora" s odličnom ocjenom. Poslijediplomski znanstveni studij iz psihologije je upisala 1998. godine, gdje je položila sve propisane ispite, provela empirijsko istraživanje, te uspješno radi na pisanju završnog rada.
Još kao studentica pridružuje se izvedbi projekta "Psihosocijalna pomoć prognanicima i izbjeglicama" u prognaničkom naselju Gaza u Karlovcu, kojeg je provodilo Društvo za psihološku pomoć. Po završetku studija 1994. radila je kao psiholog u Društvu za psihološku pomoć na projektima psihosocijalne pomoći u Karlovcu i Slunju do listopada 1997.
Odobrenjem Ministarstva znanosti i tehnologije primljena je u radni odnos u zvanju znanstvenog novaka na projektu "Stres i socijalna reintegracija" pri Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. U radu na projektu istakla se savjesnim sudjelovanjem i požrtvovnim obavljanjem zadaća u terenskom radu.
Nastavila je sudjelovati u akcijsko-istraživačkim projektima "Psihosocijalna pomoć djeci povratnicima u lokalnim zajednicama H. Kostajnica, Dubica i Dvor" (1997. – 2000.), "Trening kosovskih učitelja za provođenje programa socijalizacijskih grupa kao izvan nastavne aktivnosti u školama".
Uz istraživački i praktični rad Ljiljana Muslić pomaže u pripremama i izvedbi nastave iz predmeta Psihologijski praktikum III i IV, gostovala je na kolegijima Primijenjena razvojna psihologija, te na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je tima koji radi u Savjetovalištu za studente Filozofskog fakulteta, gdje dežura i radi kao savjetovateljica. Jedan je od pokretača i voditelja Savjetovališta za poteškoće s čitanjem "Kako da učenje ne bude mučenje" koje djeluje u sklopu Savjetovališta Društva za psihološku pomoć.
Kao članica Hrvatskog psihološkog društva obavljala je zahtjevan posao tajnice od listopada 1997. do siječnja 2001.
Pristupnica je u koautorstvu objavila četiri rada u časopisima i zbornicima sa skupova, a sudjelovala je s izlaganjima na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih skupova. Tematski ovi se radovi bave područjem traumatske psihologije, što je ujedno i područje njenog magistarskog istraživanja, te psihosocijalnog rada u lokalnoj zajednici i evaluacije njegovih učinaka.
Ljiljana Muslić ispunjava sve zakonom predviđene uvjete, a dosadašnjim radom pokazala je izrazitu sklonost znanstvenoistraživačkom i nastavnom radu, to predlažemo Fakultetskom vijeću da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju.
Stručno povjerenstvo:
Dr.sc. Dean Ajduković, red. prof.
Dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.
Dr.sc. Dinka Čorkalo, doc.
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Zagreb, 22.01.2001.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na temelju članka 46. Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (Narodne Novine, broj 59/96) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabralo nas je na sjednici od 12.12.2001. u komisiju za izbor Andree Vranić, znanstvene novakinje, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeći
Andrea Vranić rođena je 1974. godine u Zagrebu, gdje je i završila OŠ. Maturirala je 1993. godine pri Matematičko-informatičkom obrazovnom centru u Zagrebu, te u Washington High School (Washington, IN, SAD). Školske godine 1993/94 pohađala je Goethe-Institut u Berlinu i s odličnim uspjehom položila završni ispit (ZMP). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine upisala je studij psihologije.
U okviru studija psihologije je sudjelovala na Ljetnoj psihologijskoj školi studenata i nastavnika psihologije, koja se 1997. godine održala u Puntu (Socijalna percepcija i stavovi prema turistima). Na temelju istraživanja te Ljetne škole tiskan je izvještaj u čijoj je izradi sudjelovala te je rezultate tog istraživanja, zajedno s ostalim studentima, izlagala na znanstvenom skupu XIII. Dani Ramira Bujasa koji se održao 1997. godine u Zagrebu.
Kao student četvrte godine i apsolvent (1998-2000) Andrea Vranić je radila kao volonter Psihotrauma centra Dječje bolnice u Zagrebu. Završila je prvi stupanj praktikuma iz kognitivno-bihevioralne terapije, a trenutačno pohađa drugi stupanj. Član je multidisciplinarnog tima za prevenciju i intervenciju kod slučajeva zlostavljanja djece.
U okviru svog Diplomskog rada Andrea Vranić provela je eksperimentalno istraživanje interpersonalne distance kod fizički zlostavljane djece. Taj je rad obranila 5.1.2001. s odličnim uspjehom.
Andrea Vranić se nastoji i prije upisa na postdiplomski studij što temeljitije metodološki obrazovati te je stoga bila sudionikom Ljetne škole pod nazivom "Process of Inquiry in Psychological Science: Conceptual and Methodological Tools", održane u Dubrovniku 2001. godine, kao i seminara iz multivarijatnih statističkih metoda održanog u Sarajevu 2001. godine. Također je sudjelovala u organizaciji te izlagala na znanstvenom skupu XV. Dani Ramira Bujasa održanom u prosincu 2001. godine u Zagrebu.
Ministarstvo znanosti 26.2.2001. odobrilo je zahtjev za angažiranje Andree Vranić kao znanstvenog novaka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti na projektu 130-705 pod nazivom Kibernetičko modeliranje ličnosti. Na temelju tog odobrenja Andrea Vranić je 1.3.2001. sklopila ugovor s Filozofskim fakultetom na razdoblje od četiri godine.
Na temelju navedenog razvidno je da Andrea Vranić ispunjava zakonom predviđene uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da je izabere u to zvanje.
Stručno povjerenstvo:
dr.sc. Predrag Zarevski, red.prof.
dr.sc. Miomir Žužul, izv.prof.
dr.sc. Denis Bratko, doc.
Odsjek za psihologiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Lučićeva 3, Zagreb
Zagreb, 29.1.2002.
Fakultetskom vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na sjednici Fakultetskog vijeća od 12.prosinca. 2002. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za izbor znanstvenog novaka Darie Rovan u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za psihologiju. Podnosimo Vijeću sljedeći
IZVJEŠTAJ
Daria Rovan rođena je 31. srpnja 1976. god. u Splitu. Osnovnu i srednju školu (prirodoslovno-matematičku gimnaziju) završila je u Splitu. Tijekom osnovne i srednje škole sudjelovala je na natjecanjima iz matematike i fizike na razini od županijskog do državnog natjecanja. Studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1995. godine. Tijekom studija 1999. god. sudjeluje na Ljetnoj psihologijskoj školi na temu "Generacijske razlike u osobinama ličnosti i mjerama psihološkog zdravlja". Iz rada Ljetne škole proizašla su tri znanstvena rada koja su izložena na psihologijskom znanstvenom skupu XIV. Dani Ramira Bujasa. Diplomirala je 2000. god. psihologiju s radnjom na temu "Samopoimanje matematički nadarenih učenika i neselekcioniranih gimnazijalca: Postoji li efekt razine postignuća?".
Služi se aktivno engleskim, talijanskim i španjolskim jezikom, te poznaje osnove francuskog jezika.
Krajem veljače 2001. god. Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske odobrilo je njeno radno mjesto znanstvene novakinje na projektu "Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole" na rok od četiri godine.
U lipnju 2001. god. sudjelovala je na međunarodnoj ljetnoj školi "Process of inquiry in psychological science: Conceptual and methodological tools" u Dubrovniku.
U protekloj godini znanstvena novakinja je započela s pripremama za rad na odabranoj temi budućeg magisterija u području stavova i motivacije za učenje, a posebno se istakla svojim doprinosom kao suradnik u nastavi u izvedbi novog izbornog kolegija "Psihologija obrazovanja djece s teškoćama u školi" pri čemu je studentima pomagala u osmišljavanju i provedbi kvalitativnog istraživanja. Iz dosadašnjih njezinih rezultata vidljivo je da je riječ o vrlo zainteresiranom, kompetentnom i savjesnom mladom istraživaču. No, valja istaknuti i njezinu izraženu sklonost za nastavni rad te uspješnu suradnju i u tom području.
Stoga u skladu s odredbama Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96) predlažemo da se znanstveni novak Daria Rovan izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta.
U Zagrebu, 29. 1.2002.
Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vlasta Vizek Vidović, red. prof.
Dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, doc.
Dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA
U ZAGREBU
Predmet: Ocjena rezultata natječaja i prijedlog da se prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac izabere u zvanje redovitog profesora za Metodiku nastave francuskog jezika na Katedri za francuski jezik, u Odsjeku za romanistiku.
U svojoj sjednici od 21. ožujka 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta imenovalo je (u sastavu dr. sc. Gabrijela Vidan, dr. sc. Mirjana Vilke i dr. sc. Damir Kalogjera) Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, za Metodiku nastave francuskog jezika, na Katedri za francuski jezik, u Odsjeku za romanistiku.
Slijedi izvještaj:
Na natječaj objavljen u Vjesniku 3. travnja 2001. prijavila se izvanredna profesorica, dr. sc. Yvonne Vrhovac, dosadašnja nastavnica metodike u Odsjeku za romanistiku.
Rođena u Zagrebu, gdje je 1958. maturirala u Klasičnoj gimnaziji, a 1963. diplomirala na Filozofskom fakultetu francuski jezik i književnost kao prvi glavni predmet i engleski jezik i književnost kao drugi glavni predmet. Uz osamnaest godina rada kao profesor francuskog i engleskog jezika na Klasičnoj gimnaziji, g. 1975. upisuje poslijediplomski studij, smjer lingvistika na Filozofskom fakultetu, koji završava 1977., a početkom 1980. brani magistarski rad. Doktorsku disertaciju obranila je 1988. i time stekla stupanj doktora znanosti iz područja filologije. Od jeseni 1981. g. u stalnom je radnom odnosu na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svojstvu metodičara za nastavu francuskog jezika. U zvanje docenta izabrana je 1989., a u zvanje izvanrednog profesora za predmet metodika francuskog jezika izabrana je 1995. g., u kojem se zvanju nalazi i danas.
Voditelj je poslijediplomskog Studija glotodidaktike od 1988. na Filozofskom fakultetu u kojem se svojstvu nalazi i danas. U dva mandata, od jeseni 1989. do jeseni 1993. obavljala je dužnost predsjednika Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku. Od 1977. do 1987. bila je članom Uređivačkog odbora časopisa Strani jezici u izdanju Sekcije za strane jezike Hrvatskog filološkog društva i Školske knjige.
U ljetu 1997. dodijeljen joj je Orden viteza legije časti u ime Predsjednika Francuske Republike za izuzetne zasluge u promicanju francuskog jezika i kulture.
Sveukupna djelatnost pristupnice može se svrstati u tri međusobno povezana područja koja se stalno isprepleću i dopunjuju, znanstveno, nastavno i stručno.
Uz osnovnu misiju unapređivanja položaja francuskog jezika u hrvatskom školstvu, tu je i zapažen rad na općem promicanju nastave stranih jezika u našem školskom, ali i sveučilišnom sustavu. Tako je od 1989. do 1993. pristupnica bila voditeljem Škole stranih jezika pri Studentskom centru. Njezino izvrsno poznavanje kako francuskog tako i engleskog jezika, uz razumijevanje njemačkog i talijanskog, omogućilo joj je vrlo uspješno uključivanje u rad međunarodnih projekata, poput onog Vijeća Europe, o učenju stranih jezika u ranoj dobi, o kojem više dalje u izvještaju.
Znanstvena djelatnost:
Sustavno bavljenje područjem razrednog diskursa na satovima stranih jezika danas znači uvrstiti u razmišljanje postulate teorije komunikacije, saznanja iz kognitivne i socio-lingvistike, znači pratiti nove uvide u psihologiju djeteta kao i one o nužnosti interkulturalne perspektive u svakom pa i u najjednostavnijem pedagoškom materijalu. Od jezične interakcije u didaktičkoj sredini (naslov neobjavljene doktorske disertacije) do Govorne komunikacije i interakcije na satu stranog jezika (upravo objavljena knjiga u Nakladi Ljevak) dug je put. U ovom je sveučilišnom udžbeniku koji broji 210 str., s Literaturom koja upućuje na razgranatu mrežu referenci, pristupnica prikazala da suvereno vlada, danas već legitimnim znanstvenim područjem, glotodidaktikom, odnosno teorijom nastave stranih jezika. Knjiga se sastoji od tri dijela, a primjereno je i duhovito ilustrirana. U prvom se dijelu raščlanjuje problematika jezika kao sredstvo komunikacije i analizira govor u komunikacijskom procesu. Drugi je dio i središnji dio knjige posvećen istraživanjima razrednog dijaloga, analizi didaktičke sredine, te jezičnom ponašanju u razrednoj sredini, da bi se zatim došlo do same biti procesa usvajanja stranog jezika, do govorne interakcije u razredu i uloge metajezika u razrednom govoru. U tome je pitanje osnovno sredstvo kojim nastavnik provjerava jesu li učenici razumjeli i usvojili određene sadržaje i jesu li spremni o njima razgovarati. Prijenos obavijesti, odnosno znanja, a zatim vrednovanje iskaza i izražavanje mišljenja, sljedeće su funkcije nastavnikova uloga u izgradnji razrednog diskursa. Posebno su zanimljive stranice gdje se analizira paradoks razredne komunikacije u kojima se polazi sa stanovišta američke škole Palo Alto i gdje se komunikacija opisuje s pomoću koncepta dvostruke prisile. Poglavlje Metajezik, unutar drugog i središnjeg dijela knjige, definira odnose između metajezika i metadiskursa, analizira metaleksik, tipologiju metalingvističkih rečenica, da bi se zatim došlo do metajezičnih procesa pri usvajanju stranog jezika i do metajezične aktivnosti u didaktičkoj sredini. U trećem i zaključnom dijelu knjige autorica govori o diskurzivnim i metajezičnim aktivnostima što potvrđuje brojnim primjerima iz razredne govorne prakse. Slijede Pojmovno kazalo i Literatura. Ovom je knjigom autorica pokazala da se vrlo čvrsta teorijska potka stalno isprepleće i biva potkrijepljena sekvencama razrednih dijaloga sakupljenih na temelju nekoliko stranih jezika. Vlastita istraživanja razredne komunikacije oslanjaju se na mišljenja u stručnoj literaturi. Iz svega ovoga slijedi da je autoričin pristup istovremeno znanstveno utemeljen kao i razumljiv i transparentan. Knjiga i u međunarodnim razmjerima predstavlja prvo cjelovito djelo o interakciji na satu stranog jezika, a kako su pojedine teze potkrijepljene primjerima s nastave četiriju stranih jezika, time je još uvećana njezina vrijednost.
Članci (znanstveni):
– “I am learning French”, SRAZ XI, Studia romanica et anglica zagrabiensia, 1995, str. 237–247. Članak, pisan na engleskom zbog mogućnosti veće čitanosti od strane struke, prikazuje istraživanje provedeno s osnovnoškolskom djecom od 10 godina koja uče francuski jezik četvrtu godinu prema eksperimentalnom programu Republike Hrvatske (pokrenut 1991. g.). S obzirom na kognitivni pristup učenju u suvremenoj metodici nastave stranih jezika već se i u ovoj dobi može razvijati jezična svijest te proučavati način na koji se primaju, organiziraju i procesirati obavijesti pri usvajanju stranog jezika. Dva upitnika o slušanju i govoru te o pisanju i čitanju poslužila su kako bi se ispitali načini i strategije koje učenici te dobi koriste na satu. Postignuti rezultati vrijedan su materijal koji može poslužiti nastavnicima kao putokaz pri analizi strategije učenja, a istodobno mogu posredno doprinijeti razvoju učenikova samopromatranja, samovrednovanja, te njegove samostalnosti.
– “Communiquer en langue étrangčre pour l’apprendre”, Jezik i komunikacija, Zbornik radova Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 1996, str. 50–59. U didaktičkoj sredini, strani jezik je sredstvo i cilj učenja. S obzirom na činjenicu da se u razredu treba naučiti točno govoriti, različite komunikacijske aktivnosti na stranom jeziku usmjerene su ne samo usvajanju sadržaja već prvenstveno usvajanju jezičnog koda. Stoga analize razrednog diskursa pokazuju značajnu prisutnost metajezične sastavnice kako u nastavnikovu tako i u učenikovu jeziku.
– “Razredni diskurs”, Tekst i diskurs, Zbornik radova Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Zagreb, 1997, str. 31–38. Članak analizira segmente od kojih je sastavljen razredni diskurs i načine na koji se oni dopunjavaju. Ističe se da razredni diskurs, premda ritualiziran, ima svoje predvidive i nepredvidive segmente. Zbog svojih ritualiziranih dijelova, odaje katkad dojam polaganog odvijanja odnosno napredovanja. Vraćanjem unazad, odnosno ponavljanjem onog što je već usvojeno, nastavnik prihvaća učenikove jezične proizvode te ih često preoblikuje i onda integrira u svoj izričaj. Ovakva zajednička izgradnja diskursa dokazom je povezanosti nastavnika i učenika određenom količinom zajedničkog znanja, suradnje, te interakcijskih aktivnosti koje jednako uključuju oba sudionika u oblikovanju samog didaktičkog diskursa.
– “Young Learnes Discover Their Learning Strategies”, SRAZ XLIII, 1998, str. 41–49. Članak raspravlja o osjetljivosti desetogodišnjih učenika prema stranom jeziku koji uče. Opisuje rezultate istraživanja provedenih uz pomoć intervjua, nakon što su učenici završili testove čitanja i pisanja. Tim su postupkom sami učenici imali prilike vrednovati svoje jezične proizvode, pa ih se na taj način pokušava uputiti kako mogu kontrolirati svoj vlastiti proces učenja. Takvi postupci vode ih prema samostalnosti.
– “Stavovi učenika prema substandardnim idiomima u nastavi francuskog jezika”, Zbornik radova Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, Zagreb – Rijeka, 1998, str. 609–620. U članku se raspravlja o komunikacijskom pristupu stranim jezicima koji je, početkom 80-tih godina, promijenio stav prema jezičnom modelu kojemu je učenik izložen u didaktičkoj sredini. U nastavu se počinju uvoditi materijali u pismenom i usmenom obliku koji se i danas obilno koriste, a ne pripadaju standardu odnosno jezičnoj normi. Na taj su način učenici izloženi različitim idiomima – dijalektima, žargonima, argot-u, t.j. neknjiževnim oblicima jezika. Cilj je korištenja takvih materijala priprema učenika na komunikaciju u prirodnoj sredini. Učenici osnovnih i srednjih škola trebali su se, putem upitnika izjasniti o svojim stavovima u odnosu na književni i neknjiževni jezik u nastavi francuskog jezika. U članku je dana analiza njihovih odgovora.
– “Nastavnikovo jezično ponašanje i strategije poučavanja”, Strani jezici XXVIII, 3–4, 1999, str. 169–176. Članak raspravlja o problematici podučavanja stranog jezika u razrednom okruženju. Uloge nastavnika utječu na njegovo govorno ponašanje. Autorica opisuje najčešće kognitivne i metakognitivne nastavnikove strategije, a razredni transkripti služe da bi se oprimjerile različite strategije i potezi.
Nastavno-stručna djelatnost:
Dugogodišnja nastavna praksa, najprije kao profesora francuskog i engleskog jezika na Klasičnoj gimnaziji, potom na Filozofskom fakultetu, dugogodišnja suradnja s Alliance française u svojstvu pedagoškog savjetnika i člana ispitne komisije s jedne strane, a s druge višegodišnje iskustvo vođenja poslijediplomskog studija glotodidaktike, međunarodne suradnje na projektu Vijeća Europe o učenju stranih jezika u ranoj dobi, suradnje u Hrvatskoj sa Ministarstvom prosvjete i športa, s izdavačima, posebno sa Školskom knjigom, sve je to doprinjelo stvaranju profila potpuno izgrađenog i svestranog stručnjaka na planu nastave stranih jezika. Predanost tom pozivu i osjećaj obveze da se uključi u brojne aktivnosti koje će u konačnici poboljšati kakvoću nastave stranih jezika i općenito poznavanje stranih jezika kod mladih naraštaja, pristupnici su odredili njezine prioritete. U tijeku je organizacija brojnih priredbi u okviru Europske godine jezika 2001. u suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa.
Članci (stručni, poglavlja u knjizi):
– “Učenje jezika za novu Europu”, Strani jezici, XXVII (1998, br. 1, str. 25–35. U članku se promišljaju ideje konferencije pod gornjim naslovom, koja je održana u Strasbourgu 1997. godine i završetak je projekta, započetog 1989., Učenje jezika i europsko građanstvo. Iznesene su osnovne i najvažnije teme projekta (primjerice, obrazovanje nastavnika, naučiti kako učiti, dvojezično obrazovanje, dvojezična nastava, uporaba obavijesnih i komunikacijskih tehnologija, obrazovne veze i razmjene). Detaljno su prikazana dva dokumenta: Zajednički europski okvir preporuka i Europski jezični portfolio s pomoću kojih bi se u budućnosti trebala osigurati lakša i brža suradnja između obrazovnih ustanova pri priznavanju jezičnih dostignuća. Njima bi se omogućila mobilnost unutar Europe, unaprijedila i osigurala postojanost između obrazovnih sustava i time podržala višejezičnost i višekulturalnost. Ovim se radom stječe uvid u važnost sudjelovanja naših stručnjaka u međunarodnim projektima i o samom značaju pilot projekta u Hrvatskoj o ranom učenju stranih jezika, započetom g. 1991. Pristupnica je na tu temu sudjelovala s izlaganjima na brojnim skupovima kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu (vidi Popise radova), tako u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, u sjedištu Vijeća Europe, u Strasbourgu. U okviru XX. kongresa FIPLV-a (Fédération internationale des professeurs de langues vivantes – Međunarodne federacije profesora živih jezika) imala je izlaganje, u Parizu (srpanj 2000.), o problemu obrazovanja nastavnika za rano učenje stranih jezika u kontekstu hrvatskog iskustva i rezultata pilot-projekta.
– Yvonne Vrhovac i suradnici, Strani jezik u osnovnoj školi, posebno IV. i V. dio, uređen od pristupnice s temama “Podučavanje elemenata strane kulture” i “Televizija u nastavi stranih jezika”, Zagreb, 1999, str. 235–241 i str. 333–337. Dugogodišnje iskustvo timskog rada na sastavljanju udžbenika Réfléchis et dis – le en français (Batušić, Vrhovac, i Horvat-Vukelja za En français, s’il vous plaît) od kojih su neki prevedeni na slovenski i službeni su udžbenici za njihovo govorno područje, kao i suradnja s mlađim nastavnicima različitih stranih jezika (engleski, talijanski, njemački) pružilo je pristupnici mogućnost da dijelove IV. i V. gornje knjige ostvari na opću koristi svih nastavnika. S problemima podučavanja elemenata strane kulture kao i primjene videa, televizije i CD-ROM-a, pristupnica se nosi s velikom sigurnošću, svjesna značaja kako multikulturalnosti tako i multidimenzionalnosti kad je riječ o pristupu jeziku. Izvorna građa, kao princip odabira teksta, u udžbenicima od najranije dobi, korištenje kulturnog tradicijskog blaga (primjerice brojalice, pučke pjesme) prikladnih tekstova šansona, poezije poznatih pjesnika, štoviše navođenje kratke pjesme na bretonskom, uz francuski prijevod, sve to predstavlja spasonosno izlaganje drugačijim civilizacijskim elementima, te odbacivanje monokulturalizma, a u duhu je projekta “Učenje jezika za novu Europu”.
Iz svega navedenog može se zaključiti sljedeće: dr. sc. Yvonne Vrhovac, izvanredni profesor, od svojeg se posljednjeg reizbora g. 1995., i u ovom posljednjem razdoblju, u cijelosti dokazala kao vrstan visoko kompetentan stručnjak, zahvaljujući razgranatoj djelatnosti na trima međusobno povezanim područjima glotodidaktike, znanstvenom, nastavnom i stručnom. Dok s jedne strane, svojim znanstvenim prilozima koji sustavno prate nova dostignuća u glotodidaktici i njoj srodnim disciplinama, pristupnica obogaćuje nama dostupnu stručnu znanstvenu literaturu, s druge strane, svojom se praktičnom nastavom na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju, pokazala nezaobilaznim čimbenikom u procesu osuvremenjivanja metoda u nastavi stranih jezika. Njezina djelatnost dugogodišnjeg voditelja poslijediplomskog studija i međunarodno priznatog znanstvenog projekta, bez sumnje je čini jednom od najuglednijih stručnjaka na području glotodidaktike, koje stalno traži inovativnost, fleksibilnost, te praćenje i uvrštavanje novih saznanja iz vrlo različitih područja ljudske djelatnosti, primjerice danas vrlo aktualna promišljanja o interkulturalnosti. Pristupnica je u brojnim međunarodnim strukovnim susretima pokazala da se na Hrvatsku može računati kad je riječ o vrsnim suradnicima i za nove projekte koje će ponuditi Vijeće Europe ili neka druga organizacija.
Opisi članaka nastalih nakon izbora pristupnice u zvanje izvanrednog profesora, kao i iscrpna analiza nedavno objavljene knjige Govorna komunikacija i interakcija na satu stranog jezika, tiskane kao sveučilišni udžbenik, koji je, kao što je već rečeno, i u međunarodnim razmjerima, prvo cjelovito djelo na tu temu, pružaju uvid u njezin potpuno izgrađen znanstveni profil. Osim toga, opis njezine izdavačke djelatnosti dovoljno govori o tome kako je velike napore uložila u koncipiranju i izdavanju stručnih djela iz kojih nastavnici i budući nastavnici stranih jezika mogu crpiti važna i potrebna znanja za njihovo daljnje usavršavanje. Čini se da nema nijednog područja bliskog nastavi stranih, a posebno francuskog jezika u kojem pristupnica nije ostvarila vrlo upečatljiv trag.
Stoga Povjerenstvo drži da prof. dr. sc. Yvonne Vrhovac dosadašnja izvanredna profesorica na Odsjeku za romanistiku ispunjava sve uvjete iz čl. 42. stavka 3 Zakona o znanstveno istraživačkoj djelatnosti i čl. 74. stavka 3 Zakona o visokim učilištima te predlaže ovom Vijeću da je izabere u zvanje redovitog profesora.
Povjerenstvo u sastavu
1. dr. sc. Gabrijela Vidan, redoviti profesor u miru
2. dr. sc. Mirjana Vilke, redoviti profesor u miru
3. dr. sc. Damir Kalogjera, redoviti profesor
Zagreb, listopada 2001.
Zavod za lingvistiku
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Predmet: izvještaj o izboru Mislave Bertoše u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Mislave Bertoše u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
Izvještaj
za Mislavu Bertošu, znanstvenu novakinju na projektu “Računalna obradba hrvatskog jezika”.
Rodila se u Puli 1972. godine gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a godine 1993/94. upisala se na Filozofski fakultet u Zagrebu na kojem je 1999. diplomirala filozofiju i opću lingvistiku.
Još za vrijeme studija, u dva navrata s kolegama, a jednom i samostalno – imala je izlaganja na godišnjim Savjetovanjima hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku koja su kasnije objavljena:
- Mislava Bertoša, Sanja Đurin, Srećko Ivanišević, Politički govor s maskom kao prijevod s maskom; objavljeno u zborniku Prevođenje: suvremena strujanja i tendencije (ur. Jelena Mihaljević Djigunović i Neda Pintarić), Zagreb 1995, str. 407-413.
- Mislava Bertoša, Marija Bjelobaba, Lukrecija Norac-Kljajo, Škorpioni, rakovi, ribe i ostale uvjerljive stvari; u zborniku Jezik i komunikacija (ur. Marin Andrijašević i Lovorka Zergollern-Miletić), Zagreb 1996, str. 239-242.
- Mislava Bertoša, Igra riječima; u zborniku Tekst i diskurs (ur. Marin
Andrijašević i Lovorka Zergollern-Miletić), Zagreb 1997, str. 331-334.
U školskoj godini 1999/2000. vodila je vježbe iz lingvistike na Hrvatskim studijima.
Od srpnja 2000. zaposlena je kao znanstvena novakinja na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najprije na projektu Supostavne gramatike: hrvatska i francuska, a zatim Računalna obradba hrvatskoga jezika.
Upisala je poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zadru, položila sve ispite (prosjek 5.0), prikupila literaturu i građu i počela pisati magistarski rad.
Članica je Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, a u ovoj školskoj godini i tajnica Zagrebačkog lingvističkog kruga.
Ostali objavljeni radovi:
Mislava Bertoša, Stereotipi o životinjama, u: Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike (ur. L. Badurina), Zagreb – Rijeka 1999, str. 63 – 76.
Mislava Bertoša, Jezične promjene i feministička kritika jezika, u: Revija za sociologiju, br. 1-2, 2000, str. 63 - 75.
Mislava Bertoša, Ex
incognitis genitoribus. Prezimena nahoda iz tršćanskog brefotrofija
tridesetih godina XIX. stoljeća (u tisku; bit će objavljeno u sljedećem
broju časopisa Folia onomastica
Croatica)
Mišljenja smo da Mislava Bertoša ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađe asistentice (bez javnog natječaja), jer zadovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima.
Predlažemo stoga da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabere znanstvenu novakinju Mislavu Bertošu u istraživačko zvanje mlađe asistentice.
U Zagrebu, 4. veljače 2002.
Povjerenstvo
Dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski
Dr. sc. Marin Andrijašević
Dr. sc. Marko Tadić
Zavod za lingvistiku
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Predmet: izvještaj o izboru Sanje
Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Sanje
Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja) podnosimo
Fakultetskom vijeću sljedeći
Izvještaj:
za Sanju Fulgosi, znanstvenu novakinju na projektu “Računalna
obradba hrvatskog jezika”.
Rođena je 16. lipnja 1971. godine u Zagrebu gdje
je završila osnovnu školu i maturirala 1990. godine u tadašnjem Centru za
obrazovanje u kulturi. Iste je godine upisala
studij kroatistike na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirala 1995. godine. Tijekom studija
radila je kao vanjski suradnik u Službi za jezik i govor Hrvatske
radiotelevizije. Nakon diplome, od godine 1995. do 1998. bila je zaposlena kao
profesor hrvatskog jezika u Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića. Godine
1997. položila je stručni ispit za profesora hrvatskog jezika i književnosti a
godine 1998. upisala je Poslijediplomski studij lingvistike. Od studenog 1998.
zaposlena je kao znanstvena novakinja na projektu Računalne obradbe
hrvatskog jezika Novakinja je položila sve ispite na Poslijediplomskom
studiju lingvistike a u prosincu 2001. obranila je kvalifikacijski rad pod
naslovom “Sročnost akronima u hrvatskom jeziku” te se upisala na Poslijediplomski doktorski studij. Kao
znanstvena novakinja sudjelovala je na nekoliko domaćih i inozemnih znanstvenih
skupova:
1999. II. hrvatski slavistički kongres u Osijeku, s radom «Učestalost
nekih akronima u hrvatskom jeziku»
2000. Savjetovanje HDPL-a u Opatiji, rad s Ninom Tuđman “Metaforična
značenja i korpus: neke implikacije za leksikografiju”, rad je predan u tisak
za zbornik HDPL-a
2000. Tečaj i konferencija “New theoretical perspectives on syntax nad semantics in cognitive
science” u Dubrovniku, rad s Ninom Tuđman Vuković “ A new view of frequency and
prototypes
2000. 5.TELRI seminar u Ljubljani, rad u suradnji s Ninom Tuđman “Metaphorical
meanings and the corpus”
2001.6. TELRI seminaru Bugarskoj (Bansko), rad s Markom Tadićem i
Krešimirom Šojatom “Applicability of lemmatization in translation equvalents
detection”
Od listopada 2000. do travanja 2001. boravila je na DAAD stipendiji na
Fakultetu za informatiku Sveučilišta u Hamburgu. Od kraja 2001. obavlja poslove
tajnice časopisa Suvremena lingvistika.
Smatramo da Sanja Fulgosi prema Zakonu o
Visokim učilištima ispunjava uvjete za
izbor u istraživačko zvanje asistenata (bez javnog natječaja) u Zavodu za
lingvistiku.
Predlažemo
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da
izabere znanstvenu novakinju Sanju Fulgosi u istraživačko zvanje asistenta
u Zavodu za lingvistiku.
U Zagrebu, 5. veljače 2002.
Povjerenstvo:
dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski
dr sc. Marko Tadić
dr. sc. Josip Silić
Zavod za lingvistiku
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Predmet: Izvješće o izboru Ivane Simeon u istraživačko zvanje mlađeg
asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Ivane Simeon u istraživačko
zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) na Odsjeku za lingvistiku
podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
Izvještaj
za Ivanu Simeon, znanstvenu
novakinju na projektu 130 718 “Računalna obradba hrvatskoga jezika”.
Ivana Simeon rođena je 17.
srpnja 1974. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju.
Godine 1993. upisala je studij ruskog jezika i opće lingvistike na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 1999. na istom fakultetu, s
diplomskom radnjom naslovljenom “Lingvistički pristup prevođenju”. Od svibnja
1998. do svibnja 2000. surađivala je kao student diplomand na projektu 130 718
“Računalna obradba hrvatskoga jezika” pod vodstvom doc. dr. Marka Tadića, a od
lipnja 2000. zaposlena je kao znastveni novak na istome projektu.
Godine 2000. upisala je
poslijediplomski studij lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a do
sada je položila sljedeće ispite: Lingvistika i filologija, Sociolingvistika,
Povijest jezikoslovlja, Pragmatika, Morfologija te Engleski jezik u struci.
Godine 1996. sudjelovala je na Savjetovanju
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, s radom “Oprostite, smijem li?”
koji je kasnije objavljen u zborniku Savjetovanja.
Rektorovu nagradu za članak “Paralelni
korpusi i mogućnosti njihove uporabe” dobila je 1999. godine.
Objavljen joj je rad
“Pragmatika prevođenja” u zborniku Savjetovanja hrvatskog društva za
primijenjenu lingvistiku 1999.
Godine 2000. sudjelovala je
na Savjetovanju Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku, s radom “Uloga
paralelnih korpusa u strojnom prevođenju i prevođenju sa strojnom podrškom”.
U rujnu 2001. sudjelovala je
na CARNet Users Conference te je s doc. dr. Markom Tadićem održala izlaganje “Building
the Croatian Language Technologies Portal”.
U studenom 2001. održala je izlaganje na
Leksikografko-leksikološkom skupu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pod
naslovom “Paralelni korpusi i višejezični rječnici”.
Smatramo da Ivana Simeon ispunjava
uvjete za izbor u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
na Odsjeku za lingvistiku, jer udovoljava odredbama Zakona o visokim
učilištima.
Predlažemo stoga da
Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebi izabere
znanstvenu novakinju Ivanu Simeon u istraživačko zvanje mlađeg asistenta na
Odsjeku za lingvistiku.
U Zagrebu, 5. veljače 2002.
Povjerenstvo
dr. sc. Marko Tadić
dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski
dr. sc. Vlasta Erdeljac
Predmet: Izvještaj o izboru Krešimira Šojata u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja)
Izabrani u stručno povjerenstvo za izbor Krešimira Šojata u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Zavodu za Lingvistiku podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći
Izvještaj
za Krešimira Šojata, znanstvenog novaka na projektu 130718 Računalna obradba hrvatskoga jezika.
Krešimir Šojat rođen je 18.9.1971.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu (Obrazovni centar za jezik). Nakon mature upisao je studij germanistike i anglistike Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1997.g. 1.11.1998.g. počeo je raditi kao znanstveni novak na projektu Računalna obradba hrvatskoga jezika- glavni istraživač doc.dr. Marko Tadić. Upisao je poslijediplomski studij lingvistike s posebnim osvrtom na anglistiku i položio sve ispite. Prijavio je magistarski rad pod naslovom 'Prijevodni ekvivalenti u Hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu'- mentori doc. dr. Marko Tadić i prof. dr. Milena Žic Fuchs.
1999.g. sudjelovao je na savjetovanju HDPL-a s radom 'Identifikacija kolokacija u računalno podržanom korpusu'
2000.g. u suradnji s Markom Tadićem sudjelovao na 5.TELRI seminaru u Sloveniji s radom 'Possibilities of collocation identification in the Croatian-English parallel corpus'. Iste godine dobio je stipendiju za predavanja u sklopu 15. Wilem Mathesis tečaja održanog u Pragu.
2001.g. u suradnji s Markom Tadićem i Sanjom Fulgosi sudjelovao na 6.TELRI seminaru u Bugarskoj s radom 'Applicability of lemmatization in translation equivalents detection'
2001.g. u suradnji s Markom Tadićem sudjelovao na leksikografskom skupu u organizaciji HAZU s radom 'Identifikacija prijevodnih ekvivalenata u hrvatsko-engleskom paralelnom korpusu' (u tisku).
2002.g predavao je na Poslovnom veleučilištu kolegij ’Poslovna komunikacija’ umjesto prof.dr. Josipa Silića.
Smatramo da Krešimir Šojat ispunjava uvjete za izbor u istraživačko zvanje
mlađeg asistenta (bez javnog natječaja) u Zavodu za lingvistiku, jer
zadovoljava odredbama Zakon o visokim učilištima. Diplomirao je i upisao
poslijediplomski studij, te sudjelovao s radovim na znanstvenim skupovima u
zemlji i inozemstvu.
Predlažamo stoga da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere
znanstvenog novaka Krešimira Šojata u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u
Zavodu za lingvistiku.
U Zagrebu, 25. siječnja 2002.
Povjerenstvo:
dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski
dr.sc. MilenaŽic-Fuchs
dr.sc. Marko Tadić
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Broj: 01-02-12
Zagreb, 08.02.2002.
Fakultetsko vijeće na sjednici od
12. prosinca 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za
izbor Nikoline Maraković, znanstvenog novaka na projektu pri Odsjeku za
povijest umjetnosti, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog
natječaja). Podnosimo sljedeće
Nikolina Maraković, rođena je 21. 09. 1974. godine u Zagrebu, gdje je pohađala osnovnu školu i XVI gimnaziju. Akademske godine 1993/94. upisala je studijske grupe Povijest umjetnosti i Engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Diplomski rad pod naslovom Kontinuitet i inovacija u ranosrednjovjekovnoj skulpturi Novigrada istarskog obranila je 2. srpnja 2001. godine s izvrsnim uspjehom. Studij je završila s prosječnom ocjenom izvrstan (4.5). U diplomskoj radnji pokazala je izrazitu sposobnost za samostalni istraživački rad, poznavanje metodologije istraživanja i kritičko korištenje stručne literature. Tijekom studija bila je demonstrator na predmetu Umjetnost ranog srednjeg vijeka te kao apsolvent sudjelovala u obavljenju mnogih organizacijskih poslova na simpozijima Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu. Akademske godine 1995/96. dobila je rektorovu nagradu za rad pod naslovom Ranokršćanski mozaik na istočnoj jadranskoj obali. Govori engleski, a služi se i njemačkim i talijanskim jezikom.
Od studenog 2002. godine zaposlena je kao znanstveni novak na projektu 130726 «Ranokršćanska i starohrvatska arhitektura i skulptura» (voditelj projekta: prof. dr. Miljenko Jurković). Već je i ranije bila angažirana na poslovima projekta, kao student i apsolvent, te odmah nakon diplomiranja. U tom kontekstu je objavila i dva rada – jednu recenziju znanstvenog časopisa, «Hortus artium medievalium 7» (Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva 3, 2001., str. 25-29), i osvrt na znanstveni skup «Karolinška Europa» (Obavijesti hrvatskog arheološkog društva 3, 2001., str. 161-164). Osim toga već je počela raditi na znanstvenom istraživanju u okviru projekta, pripremi dokumentacije za korpus ranosrednjovjekovne skulpture Istre.
Mišljenja smo da Nikolina Maraković ispunjava uvjete za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta pri Odsjeku za povijest umjetnosti, te potvrđujemo da zadovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima. Naime diplomirala je studijsku grupu s područja iz kojeg se bira u suradničko zvanje, te je zaposlena kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temelju odluke Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.
Predlažemo stoga da Fakultetsko vijeće
Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere Nikolinu Maraković, znanstvenu
novakinju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta pri Odsjeku za povijest
umjetnosti.
Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Miljenko Jurković, izv. prof. predsjednik komisije
dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
mr. sc. Predrag Marković, asistent
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u komisiju za izbor mlađeg asistenta za njemački jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji. Podnosimo ovaj
IZVJEŠTAJ
Na natječaj javila se Sonja Šimek Cvitković.
Kandidatkinja je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu godine 1990. diplomirala njemački jezik i ruski. Od 1989. radila je u CUO “Vladimir Majder-Kurt” i u OŠ “Viktorovac”. Od 1992. radi na Ekonomskoj školi Sisak. Školske godine 1992./93. upisala je postdiplomski studij Metodike nastave stranih jezika i odslušala četiri semestra. Položila je dva godišnja ispita iz Lingvistike I i Lingvistike II s ocjenom odličan.
Kandidatkinja ispunjava uvjete za izbor u zvanje mlađeg asistenta jer je završila odgovarajući studij i upisala postdiplomski studij.
Zagreb, 20.12.2001.
dr. sc. Stanko Žepić
dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi
dr. sc. Maja Häusler
Prof. dr. sc. Vitomir Grbavac
Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević
Fakultetskom vijeću
Sveučilište u Zagrebu
Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva o
ispunjavanju uvjeta za ponovni
izbor u znanstveno-nastavno
zvanje red. prof. dr. sc. Ante Munitića
Prema odluci Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, donesenoj na sjednici od 16.siječnja 2001. godine, imenovani smo u
stručno povjerenstvo za ponovni izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje
redovnog profesora za studijske discipline
«Informatika» , «Sustavi i signali» , te «Modeliranje i simuliranje procesa»
prema raspisanom javnom natječaju Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta
u Splitu!
Na natječaj objavljen u «Slobodnoj Dalmaciji» 26.06.2000.
godine javio se jedan kandidat, redovni profesor dr. sc. Ante Munitić iz
Splita.
Stručno povjerenstvo je proučilo primljenu dokumentaciju,
te podnosi naslovu sljedeći
I Z V J E Š T A J
1. ŽIVOTOPIS
Dr. Ante Munitić rođen je
26.08.1941. godine u Omišu. Po nacionalnosti je Hrvat i ima hrvatsko
državljanstvo, te govori dva strana jezika (engleski i ruski). Na
Elektrotehničkom fakultetu u Splitu završio je dva dodiplomska studija:
1.-elektro-energetike kojega je diplomirao 10.lipnja 1968. godine, i
2.-elektronike kojega je diplomirao 25.studenoga 1974. godine.
Na istom fakultetu završio
je i poslijediplomski studij
elektronike znanstvenog područja «operacijskih istraživanja» s temom
«Kibernetičko modeliranje investicijskog projekta» kojega je magistrirao
23.listopada 1978. godine i stekao status magistra tehničkih znanosti iz
područja elektronike. Doktorat organizacijskih znanosti obranio je 21.prosinca
1983. godine na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu iz područja sistemske
dinamike s temom «Model regionalnog društveno-ekonomskog sistema».
Do izbora u
znanstveno-nastavno zvanje kandidat je predavao grupu informatičkih predmeta:
Organizacija rada i rukovođenje, Brodski informacijski sustavi. U znanstveno
zvanje znanstvenog suradnika za
područje društvenih znanosti znanstveno polje
informacijskih znanosti je izabran 1988. godine, te u znanstveno-nastavno zvanje docenta za područje društvenih znanosti polje
informacijskih znanosti također 1988. godine. Od izbora u znanstveno-nastavno
zvanje docenta pa do izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
pristupnik je predavao grupu predmeta: Brodski informacijski sustavi, Brodska
procesna računala, Pomorski integrirani informacijski sustavi. U znanstveno zvanje viši znanstveni
suradnik za područje društvenih
znanosti polje informacijskih znanosti 1991. godine i u znanstveno-nastavno zvanje
izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti polja
informacijskih znanosti izabran je 1992. godine. Od izbora u zvanje izvanrednog
profesora pa do prvog izbora u zvanje redovnog profesora predaje grupu
predmeta: Pomorski integrirani informacijski sustavi, Brodski informacijski
sustavi, Modeliranje dinamičkih procesa i Informatika. U
znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni savjetnik i znanstveno-nastavno zvanje redovni
profesor za područje društvenih znanosti polja informacijskih znanosti izabran
je 1996. godine. Od prvog izbora u
zvanje redovnog profesora pa do pokretanja reizbora u zvanje redovnog
profesora, izvodi grupu predmeta: Informatika, Pomorski integralni
informacijski sustavi, Modeliranje menadžerskih procesa, Poslovna informatika i
Sistem-dinamičko modeliranje. Od pokretanja reizbora uspostavio je i izvodi
predmete: Sustavi i signali, Modeliranje i simuliranje procesa. Svi izbori,
odnosno provođenje postupka izbora u znanstveno-istraživačka i
znanstveno-nastavna zvanja provedena su na Fakultetu organizacije i informatike
u Varaždinu i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Splitu!
Od 1969-1973. godine radi
kao nastavnik Srednje pomorske škole u Splitu. Od 1975-1979. godine radi kao rukovodilac razvoja i unapređenja,
stručni suradnika za investicije, rukovodilac proizvodno-tehničkog sektora i
pomoćnik direktora OOUR-a Kombinata «Jugoplastika» u Splitu, gdje
praktično primjenjuje metode
operacijskih istraživanja u procese donošenja odluka. Od 1979-1981. godine radi
kao stručni suradnik i v.d. direktor Regionalnog zavoda za društveno planiranje
Dalmacije, gdje primjenjuje sistemsku dinamiku u regionalnom društvenom
planiranju, te 1981-1982. godine kao specijalist za automatsku regulaciju i
kompjutersku tehniku u Cemento Andino-Venezuela. Od 1981-1987. godine je radio
ponovno u Kombinatu «Jugoplastici» u Splitu u svojstvu direktora centralnog
plana i analize, a potom pomoćnika generalnog direktora za organizaciju,
ekonomiku i razvoj Kombinata, gdje primjenjuje i istražuje optimalne sistem
dinamičke modele poduzeća i regionalnih društvenih sistema! Od 1982-1987. radi
kao predavač brodske elektrotehnike i eksploatacije brodskih električnih
strojeva i uređaja na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku Studij u Splitu u
dopunskom radnom odnosu! Od 1987. godine, pa do danas, radi na Pomorskom
fakultetu u Dubrovniku Studij u Splitu Sveučilištu u Splitu, gdje radi kao
predavač, docent, izvanredni i redovni profesor, te je izvodio predavanja iz
slijedećih kolegija: Osnove elektrotehnike i elektronike, eksploatacija
brodskih električnih strojeva i uređaja, automatika, automatizacija broda,
brodska procesna računala, brodski informacijski sistemi, pomorski integralni
informacijski sistemi, organizacijski sistemi, sistemi i signali,
sistem-dinamičko simulacijsko modeliranje. Tijekom rada na Pomorskom fakultetu
bio je više puta biran i vršio dužnost dekana, prodekana, šefa odjela,
voditelja Studija u Splitu Pomorskog fakulteta
u Dubrovniku, te danas ima
funkciju pomoćnika dekana. Od
1996. godine pa do danas radi u dopunskom radu na Visokoj školi za turizam u
Šibeniku, gdje predaje slijedeće kolegije: informatika, građa računala,
poslovni informacijski sistemi, simulacijsko modeliranje poslovanja i vrši
funkciju voditelja katedre za informatiku! Od 1996. godine dopunski radi na
poslijediplomskom studiju strojarstava na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva
i brodogradnje u Splitu gdje predaje kolegij :Sustavna dinamika»!
2. ZNANSTVENA
DJELATNOST
2.1. Pregled
znanstvene djelatnosti
Dr. Ante Munitić ima iza
sebe široku i plodnu znanstveno-istraživačku djelatnost, prvih pet godina
karijere na području operacijskih istraživanja i organizacijskih sistema a
slijedećih 17 godina na području informatike i to posebno u području teoretske
i znanstvene primjene sistemske dinamike i
operacijskih istraživanja, sistem-dinamičke analogije ponašanja prirodnih, tehničkih i organizacijskih
sistema.
Dr. Ante Munitić je objavio
76 znanstvenih i stručnih radova iz šireg znanstvenog područja informatike,
odnosno teorije sistema; opće teorije automatskog upravljanja; kibernetike;
teorije analogije dinamičkog ponašanja organizacijskih, prirodnih i tehničkih sistema; operacijskih
istraživanja, sistem dinamičkog simulacijskog modeliranja, kontinuirane i
diskretne simulacije, teorije algoritama i programiranja, teorije informacija i
znanstvene primjene simulacijskog kompjuterskog modeliranja i optimiranja
nelinearnih sistema. Također je objavio dva sveučilišna udžbenika iz područja
elektrotehnike i informatike, i koautor
u svojstvu metodologa na izradi pet knjiga-znanstvenih studija u izdanju
( Rep.pr. br. : 6/82, 2-08-01-¸03-06, 5-12-179 ) iz područja makroekonomskih
sistema, odnosno sistem dinamičkog
simulacijskog modeliranja, tj. informacija u širem smislu i autor je Kompjuterskog
simulacijskog modela društvenog sistema Hrvatske, Slavonije,
Ličko-Riječko-Goransko-Istarske i Dalmatinske regije (za vremenski period 1953-2033. godine).
Dr. Munitić održao je velik broj predavanja na
međunarodnim i domaćim konferencijama, kongresima, multikonferencijama i multikongresima.
Sudjelovao je u
znanstveno-istraživačkim inozemnim i domaćim projektima u svojstvu metodologa
za sistem dinamičko simulacijsko
modeliranje te je autor «sistem
dinamičkih simulacijskih kompjuterskih modela» društvenih sistema: Hrvatske,
Dalmacije, Slavonije, Srednjo-Zagrebačke regije,
Ličko-Goransko-Riječke-Istarske regije, te društveno ekološkog simulacijskog
modela «Kaštelanskog zaljeva»!
Dr.Ante Munitić je
dugogodišnji aktivni član slijedećih inozemnih znanstvenih društava: 1.-"SYSTEM DYNAMICS SOCIETY", MASSACHUSETTS INSTITUTE OF
TECHNOLOGY, CAMBRIDGE, U.S.A., članstvo
od 1986. godine; 2. "THE SOCIETY FOR COMPUTER SIMULATION", SAN DIEGO,
CALIFORNIA, U.S.A.,članstvo od 1990. godine,
NETHERLANDS:članstva od 1990. godine., 4. "KOREMA", HRVATSKO DRUŠTVO ZA KOMUNIKACIJE, RAČUNALSTVO, ELEKTRONIKU, MJERENJA I AUTOMATIKU, ZAGREB, HRVATSKA, članstvo od 1992.godine., 5. "HRVATSKO DRUŠTVO ZA SIMULACIJSKO MODELIRANJE", ZAGREB, HRVATSKA, članstva od 1992. godine. 6. "HDOI", HRVATSKO DRUŠTVO ZA OPERACIJSKA ISTRAŽIVANJA, ZAGREB, HRVATSKA, članstvo od 1992. godine.
2.2. Znanstvena
aktivnost do posljednjeg izbora u
zvanje redovnog
profesora
Znanstvenu, nastavnu i
stručnu djelatnost kandidata triju dosadašnjih izbora u znanstveno-nastavno
zvanje docenta, izvanrednog profesora i redovnog profesora informacijskih
znanosti provelo je Fakultetsko znanstveno-nastavno vijeće Fakulteta
organizacije i informatike u Varaždinu. Ukupni znanstveno-nastavni doprinos
kandidata do posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora
informacijskih znanosti analiziralo je stručno povjerenstvo u sastavu: Dr. sc.
Dušan Radošević red. prof., Dr. sc. Boris Aurer red. prof. i Dr. sc. Ivan Lončar red. prof., koje je
predložilo izbor kandidata u znanstveno-nastavno zvanje redovni profesor. Ovo
je povjerenstvo ustanovilo:
-da
kandidat ima 2 sveučilišna udžbenika i 5 tiskanih znanstvenih studija,
40 znanstveni rad objavljen u znanstvenim
časopisima i zbornicima od tog
8 radova
u međunarodnim znanstvenim časopisima i zbornicima;
-da ima
objavljenih 10 stručnih radova;
-da je održao 23
priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga 8 na
međunarodnim znanstvenim skupovima;
-da ima znanstvene i stručne projekte koji značajno utječu
na razvoj
znanosti;
-da je unaprijedio sveučilišni nastavni proces izradom
velikog broja
velikog broja kolegija, te novih sveučilišnih
usmjerenja,
-da je autor sveučilišnog udžbenika «KOMPJUTERSKA
SIMULACIJA»
uz pomoć Sistemske dinamike (1989. godine), koji je bio
jedan od prvih
sveučilišnih udžbenika kontinuirane kompjuterske
simulacije!;
-da je aktivni član najznačajnijih međunarodnih znanstvenih
društava, čime
čini promidžbenu korist znanosti Hrvatske;
Na kraju izvještaja
povjerenstvo je zaključilo «da je pristupnik vrlo značajan znanstvenik koji
svoje znanstvene rezultate često prezentira na domaćim i inostranim znanstvenim
skupovima»......, «da ispunjava sve zakonske i dodatne uvjete za izbor u
znanstveno-istraživačko zvanje znanstveni savjetnik na području
informacijskih znanosti i za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovni
profesor za informatičke predmete prema raspisanom natječaju Pomorskog
fakulteta u Dubrovniku».
2.3. Radovi i knjige
objavljeni nakon posljednjeg izbora u zvanje redovnog
profesora
Budući da se radi o reizboru u isto zvanje detaljnije ćemo
se osvrnuti na radove objavljene nakon
zadnjeg izbora.
Kao što je vidljivo iz popisa radova (u prilogu) nakon
posljednjeg izbora u zvanje dr. Ante Munitić objavio je 15 znanstvenih radova i
2 stručna rada.
Od 15 objavljena znanstvena rada i saopćenja nakon
posljednjeg izbora u zvanje 11 radova je objavljeno u međunarodnim zbornicima i
saopćeno na međunarodnim kongresima, jedan je objavljen u međunarodnom i 2
stručna rada u domaćim zbornicima i časopisima.
U prilogu je dan kratki prikaz osam odabranih radova ( u
prilogu, poglavlje 3.), što je više od zakonskog minimuma (6), ali su, prema
našem mišljenju, međusobno uzročno-posljedično
i funkcionalno povezani!
2.4. Ocjena
sveukupne znanstvene djelatnosti
Dr. Ante
Munitić je veoma plodan znanstvenik koji je dao veoma značajan doprinos u
području informacijskih znanosti, i to posebno u području sistem-dinamičkog
simulacijskog modeliranja prirodnih, tehničkih i organizacijskih sistema;
edukativnih i teleedukativnih sistema; sistema automatskog, kompjuterskog,
ekspertnog i inteligentnog upravljanja; heurističke optimizacije; a posljednjih
godina je počeo sistemski istraživati
teoriju kaosa i fraktalnu grafiku, poslovnu informatiku, opću teoriju
upravljanja, menadžerske informacijske sisteme, sistem-dinamičku analogiju,
kompjutersko modeliranje mikro i makro društveno-ekonomsko-ekoloških sistema,
reinžinjerstvo, TQM, relativnu sistemsku dinamiku i dinamiku ponašanja najsloženijih
nelinearnih sistema. Analizirajući njegove radove i područje znanstvenih
istraživanja, vidi se njegov dugogodišnji funkcionalni i logički kontinuirani
istraživački slijed tzv. «sistem-dinamičkog
znanstvenog modeliranja», koji je rezultirao činjenicom da u svakom objavljenom radu i saopćenju
autorizirano determinira sistem-dinamičke kvalitativne (mentalno-verbalne,
strukturne i dijagramske) i kvantitativne (matematičke i kompjuterske
modele naročito složenih dinamičkih sistema različitih realiteta, što je
jedinstveno u našoj zemlji, pa i šire!
Dr. Ante Munitić je objavio
niz radova u međunarodnim zbornicima i časopisima, te aktivno sudjelovao na
mnogobrojnim međunarodnim skupovima, aktivni je član nekoliko najuglednijih
međunarodnih znanstvenih društava, više godina je aktivno učestvovao u
realizaciji većeg broja republičkih znanstveno-istraživačkih i međunarodnih
projekata, te usmjeravao veći broj mladih znanstvenika.
3. NASTAVNA
DJELATNOST
3.1. Izvođenje dodiplomske
nastave i razrada nastavnog programa
Dr. Ante Munitić bio je od
šk. god. 1982/1987. predavač na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku Studij u
Splitu, na kolegijima « brodske elektrotehnike» i «eksploatacije brodskih
električnih strojeva i uređaja».
Od 1987. godine , pa do danas,
radi na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku Studij u Splitu Sveučilištu u Splitu,
gdje radi kao predavač, docent, izvanredni i redovni profesor, te je izvodio
predavanja iz slijedećih kolegija: «osnove elektrotehnike i elektronike»,
«eksploatacija brodskih električnih strojeva i uređaja», «automatika»,
«automatizacija broda», «brodska procesna računala», «brodski informacijski
sistemi», «pomorski integralni informacijski sistemi», «organizacijski
sistemi», «sistemi i signali», «sistem-dinamičko simulacijsko modeliranje». Za
sve kolegije je osobno izradio nove izvedbene i nastavne programe! On je glavni
nosilac-metodolog izrade potpuno novih i
noveliranih izvedbenih programa novih usmjerenja pomorskih fakulteta :
1-pomorskog menadžerstva i 2. pomorskih sustava i procesa!
Tijekom rada na Pomorskom
fakultetu bio je više puta biran za dekana, prodekana, šefa odjela, voditelja
Studija u Splitu Pomorskog fakulteta u
Dubrovniku, te danas ima funkciju pomoćnika dekana!
Od 1996. godine pa do radi u
dopunskom radu na Visokoj školi za turizam u Šibeniku, gdje predaje slijedeće
kolegije: informatika, građa računala, poslovni inforamcijski sistemi,
simulacijsko modeliranje poslovanja, za koje je izvedbene i nastavne programe,
i vrši funkciju voditelja katedre za informatiku!
3.2. Izvođenje
poslijediplomske nastave i razrada nastavnih programa
Dr. Ante Munitić od 1996.
godine je angažiran na poslijediplomskom studiju strojarstava na Fakultetu
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu gdje predaje kolegij: «Sustavna
dinamika», za kojega je izradio izvedbeni i nastavni program, te je bio mentor prvom magistrantu istog
poslijediplomskog studija!
3.3. Mentorstvo na
dodiplomskom i poslijediplomskom studiju
Bio je «aktivni» mentor ili
komentor četrdeset diplomanata, tri magistranta i četiri doktoranta, te je
aktivno sudjelovao u više povjerenstava za ocjenu i obranu magistarskih i
doktorskih radnji!
3.4. Predavanje po pozivu
Držao je više predavanja po
pozivu na više fakulteta i znanstvenih instituta u Hrvatskoj (Fakultet
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje; Pomorski fakultet u Dubrovniku;
Ekonomski fakultet u Osijeku, Oceanografski institut u Splitu).
3.5. Autorstvo knjiga,
skripata, znanstvenih studija i simulacijskih modela
Dr. Ante Munitić objavio je
slijedeće sveučilišne knjige i znanstvene studije:
1. Sveučilišni udžbenik-SU, pod nazivom: "OSNOVE ELEKTROTEHNIKE I ELEKTRONIKE", izdavač: SVEUČILIŠTE U SPLITU, POMORSKI FAKULTET u DUBROVNIKU, Studij u SPLIT-u, 1989., ukupno 250 stranica, domaća recenzija-DR.
2. Sveučilišni udžbenik-SU, pod nazivom: "KOMPJUTERSKA SIMULACIJA UZ POMOĆ SISTEMSKE DINAMIKE", izdavač: BRODOSPLIT, BIS SPLIT, 1989., ukupno 299 stranica, domaća recenzija-DR.
3. Finalizirana parcijalna -znanstvena studija-ZS (Republički projekt br. 2.08.01.10. i br. : 6/82), pod nazivom: "ZNANSTVENE OSNOVE DUGOROČNOG DRUŠTVENO-EKONOMSKOG RAZVOJA ZAJEDNICA OPĆINA OSIJEK", parcijalna studija, autor parcijalnog dijela (str. 26-38) i koautor parcijalne studije, koordinator prof. dr. Tibor Karpati, domaća recenzija-DR.
4. Finalizirana i predana naručiocima kompletna -znanstvena studija-ZS (Rep.pr. br. 6/82), pod nazivom: “PRIMJENA SISTEM-DINAMIČKOG MODELIRANJA U REGIONALNOM PLANIRANJU”, 320 stranica, naručioci: 1.EKONOMSKI INSTITUT ZAGREB (Mr. Rusan i Prof.dr. Zdunić); 2. EKONOMSKI FAKULTET OSIJEK (PROF.DR. TIBOR KARPATI); 3.EKONOMSKI FAKULTET SPLIT (PROF.DR.FILIPIĆ), ćiji su se dijelovi tiskali u globalnoj znanstvenoj studiji “INFORMACIJA O REZULTATIMA RADA U 1989. GODINI I PROGRAMU RADA ZA 1990. GODINU”(strana 56, Rep. pr. br.: 2-08-01-03-06.), kompjuterski model Hrvatske ima mogućnost simuliranja dinamike ponašanja četiriju regija Hrvatske, to jest 1. SREDNJO-HRVATSKE REGIJE-SHR (Zagrebačka), 2.SLAVONSKO-HRVATSKE REGIJE-SLHR(Slavonska), 3.PRIMORSKO-GORANSK0-LIČKO-HRVATSKA (Riječka) 4.DALMATINSKO-HRVATSKE REGIJE-DHR (Dalmatinske) i 5. HRVATSKE kao cjeline, domaća recenzija-DR.
5. Znanstvena studija-ZS, pod nazivom: “UPRAVLJANJE RAZVOJEM I PRIRODNIM RESURSIMA KAŠTELANSKOG ZALJEVA", koja je tiskana u draft-u, 126 stranica, u čijoj sam realizaciji sudjelovao kao "KONZULTANT za modeliranje" i koautor, Rep. pr.br.: 5-12-179, u organizaciji znanstvenog istraživanja međunarodnog projekta: UPRAVLJANJE RAZVOJEM I PRIRODNIM RESURSIMA KAŠTELANSKOG ZALJEVA, koji je sastavni dio MEDITERANSKOG AKCIONOG PLANA- "PLAVI PLAN"-, (BP/RAC), PROGRAM PRIORITETNIH AKCIJA (PAP/RAC), NACIONALNI PROJEKT: GOSPODARENJE PROSTOROM KAŠTELANSKOG ZALJEVA, konzultant za modeliranje i autor : SUSTAV DINAMIČKOG KONTINUIRANOG, KOMPJUTERSKO SIMULACISKOG MODELA " KAŠTELANSKOG ZALJEVA "! Rep.projekt br.: 5-12-179., domaća recenzija-DR.
6. Znanstvena studija-ZS, pod nazivom: "UPRAVLJANJE RAZVOJEM I PRIRODNIM RESURSIMA KAŠTELANSKOG ZALJEVA", parcijalni prikaz separata po koautorima, ( draft ), autor separata : "SDSM model Kaštelanskog zaljeva", stranica 23., Rep. projekt br.: 5-12-179., domaća recenzija-DR.
7. Znanstvena studija-ZS, pod nazivom: STUDY: "SYSTEM DYNAMICS COMPUTER SIMULATION MODEL OF THE KASTELA BAY", prepared by: Ante Munitić , August 1991, (pages 27), Rep. projekt br.: 5-12-179, međunarodna recenzija-MR!
Dr. Ante Munitić je autor svih
sistem-dinamičkih modela koji su objavljeni u svim objavljenim znanstvenim radovima,
uključujući i one radove gdje je bio jedan od koautora, što treba posebno
naglasiti, te je bio recenzent velikog broja sveučilišnih knjiga i znanstvenih
referata!
3.6.
3.6.
Ocjena
sveukupne nastavne djelatnosti
Dr. Ante Munitić intenzivno učestvuje u viskoškolskoj nastavnoj djelatnosti, te je
nositelj i izvođač većeg broja kolegija na dodiplomskoj i
poslijediplomskoj nastavi. Za sve te
kolegije je osmislio i izradio nastavne programe, te je objavio dva sveučilišna udžbenika, nekoliko
znanstvenih i veliki broj nastavnih programa novih i noveliranih kolegija. Bio
je mentor velikom broju diplomanata i nekolicini magistranata i doktoranata, te
je nastavnik na poslijediplomskom studiju i održao je veliki broj pozvanih
predavanja fakultetima i znanstvenim institucijama.
Dr. Ante Munitić je školovao veliki broj
stručnjaka i mladih znanstvenika, te dao značajan doprinos unapređenju i
modernziaciji nastavne djelatnosti u
širem području informacijskih znanosti!
4. STRUČNA DJELATNOST
4.1.Stručni projekti i objavljeni radovi
Dr. Ante Munitić primjenjivao je najnovije
informacijske tehnologije za rješavanja niza raznovrsnih problema, koji su se
pojavljivali u praksi ex-Kombinata «Jugoplastika»-Split (13.500 zaposlenih),
gdje je petnaestak godina radio u svojstvu šefa razvoja i unapređenja
proizvodnje, tehničkog direktora, pomoćnika direktora, direktora plana i
analize Kombinata i konačno pomoćnika generalnog direktora za razvoj, analizu i
informatiku Kombinata. Pri tome je
koristio sva svoja stručna i znanstvena znanja, koja je kontinuirano
povećavao i svjesno ugrađivao u izradu, prezentaciju i provedbu mnogobrojnih razvojnih, tehnoloških,
investicijskih i poslovnih (kratkoročnih, srednjeročnih i dugoročnih) stručnih
elaborata, projekata, studija, analiza, i ekspertiza, što je imalo konačni
rezultat izrade magisterija iz područja primijene operacijskih istraživanja na
problemu determiniranja optimalne ocjene opravdanosti realizacije investicionih
projekata.
Već tada je pokazao interes za daljnjim stručnim
i znanstvenim usavršavanjem u području upravljanja jednim od najsloženijih
organizacijskih, tj. regionalnih društveno-ekonomskih sistema, te se 1979-1981.
zapošljava u Regionalni zavod za društveno planiranje Dalmacije, u svojstvu
stručnog suradnika za svodne projekcije, odnosno poslije kao v.d. direktora
Zavoda. U sve svoje radne zadatke je unosio svoja stručna, ekspertna i
interdisciplinarna znanja, te je bio odgovorni urednik i koautor brojnih
srednjoročnih planskih dokumenata pojedinih općina i Dalmacije kao cjeline!
Kulminacija stručnog i znanstvenog usavršavanja je bio obranjen doktorat iz
sistem-dinamičkog simulacijskog modeliranja regionalnog društveno-ekonomskog
sistema Dalmacije, što je bio prvi kontinuirani sistem-dinamički simulacijski model
regionalnih društveno-ekonomskih sistema u Hrvatskoj, pa i šire!
Osim navedenih stručnih radova, dr. Ante
Munitić je objavio i veći broj stručnih radova (vidi prilog), koji su
objavljeni u domaćim časopisima.
4.2. Ocjena sveukupne stručne djelatnosti
Dr. Ante Munitić tijekom sedamnaest godina
prakse stručnog rad u privredi i neprivredi je pokazao veliku stručnost pri izradi mnogobrojnih stručnih analiza i planova,
koji su postupno dostigli početne granice vrijednosti znanstvenih djela
objavljenih i obranjenih u obliku
njegovog magisterija (primjena na
gradnji nove tvornice) i doktorata znanosti (primjena na razvojnom modelu
Dalmacije). Dok je radio u privredi i Zavodu za plan vršio je niz društvenih funkcija, te je jedan mandat bio
zamjenik predsjednika SIZ-a VII - za znanost Hrvatske, te predsjednik inovatora
ex-Kombinata «Jugoplastika», te niz društvenih privrednih funkcija, kao što su,
predsjednik i/ili član mnogobrojnih
privrednih asocijacija (koordinacioni odbori za razvoj privrede, predsjednik
skupštine UBH, itd.). Održao je veliki broj stručnih i popularnih predavanja o
mogućnosti primijene sofisticiranih informacijskih tehnologija u područje
gospodarskih i negospodarskih djelatnosti. Stručno je aktivan sudjelujući u
radu društvenih udruga pomoraca i tzv. hrvatskih akademskih udruga, kao što su
KOREMA, HDOI, i Hrvatsko društvo za simulacijsko modeliranje.
Dr. Ante Munitić je svojim stručnim znanjem i
dugogodišnjim angažmanom dao velik doprinos u širem spektru stručnih djelatnosti, i to ne samo u području
informacijskih znanosti.
5. MIŠLJENJE POVJERENSTVA
Analizom cjelokupnog znanstvenog, nastavnog i
stručnog rada stručno povjerenstvo je zaključilo da prof. dr. sc. Ante Munitić
ispunjava sve propisane uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje
redovni profesor prema natječaju Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta
u Splitu, i to:
I. Minimalni uvjeti Znanstvenog područnog vijeća za društvene
znanosti (Narodne novine broj 38/1997.) za ponovni
izbor u isto zvanje
Kandidat ima 15 znanstvenih radova
objavljenih poslije zadnjeg izbora u zvanje, od čega su 11 objavljeni u
međunarodnim časopisima ili zbornicima radova s međunarodnom recenzijom (popis
znanstvenih radova kandidata objavljenih poslije zadnjeg izbora u zvanje
naveden je u prilogu).
Time trostruko premašuje minimalni propisani
broj od barem 5 objavljenih znanstvenih radova, od čega barem jedan mora biti
objavljen u časopisima sa međunarodnom recenzijom i s njima o vrsnoći izjednačenim
domaćim časopisima i publikacijama.
II.
II.
Uvjeti
rektorskog zbora (Narodne novine br. 94/1996.)
Kandidat zadovoljava obavezan uvjet:
- održao je 38 priopćenja na znanstvenim skupovima (tj.
više od 5
propisanih),
od čega 18 priopćenja na međunarodnim znanstvenim
skupovima
(tj. više od 3 propisana)!
-
-
ukupni broj objavljenih radova je 55 od
čega 19 u međunarodnim
časopisima i zbornicima.
Kandidat također zadovoljava više od tri od sljedećih uvjeta:
-
-
samostalno
je izradio sveučilišne udžbenike Sveučilišta u Splitu
«Osnove
elektrotehnike i elektronike» i «Kompjuterska simulacija-uz
pomoć sistemske dinamike»!
-
-
unaprijedio
je nastavni proces izradom nastavnog programa
velikog
broja dodiplomskih i jednog poslijediplomskog
kolegija.
-
-
pod
njegovim mentorstvom ili komentorstvom četvorica su izradila
doktorat i stekla status doktora znanosti,
dvojica magisterij i stekli status magistra znanosti (što je više od ukupno dva
doktorata i magisterija)
- pod njegovim mentorstvom je izrađeno 30 diplomskih radova (što je
više od 8
propisanih).
-
-
bio je
aktivni metodološki suradnik za nekoliko
znanstveno-istraživačkih
projekata.
III.
Uvjeti prema Zakonu o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42.
(Narodne novine br. 59/1996.)
Kandidat zadovoljava sve postavljene uvjete:
-
-
ima
akademski stupanj doktora znanosti;
-
-
ima pet
godina znanstveno-istraživačkog rada u znanstvenom
zvanju redovnog
profesora (tj. više od tri propisane godine);
-
-
objavio
je 19 znanstvenih radova u međunarodnim zbornicima i časopisima;
- nakon prethodnog izbora u zvanje objavio je 11 radova u zbornicima i
časopisima međunarodnih skupova i 9 stručnih radova.
IV. Uvjeti prema Zakonu o visokim učilištima (pročišćeni tekst)
čl. 74.
(Narodne novine br.
59/1996.)
-
-
ima 18
godina rada na visokom učilištu (tj. više od 6 propisanih);
6. ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG
POVJERENSTVA
Na temelju utvrđenih činjenica
povjerenstvo zaključuje da prof. dr.
Ante Munitić ispunjava sve uvjete za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje
redovni profesor prema natječaju Odjela za studij mora i pomorstva Sveučilišta
u Splitu.
Stoga stručno povjerenstvo predlaže Naslovu
da se prof. dr. Ante Munitić ponovno izabere u znanstveno-nastavno
zvanje redovni profesor u području društvenih znanosti, polju
informacijskih znanosti, studijske discipline «Informatika», «Sustavi i signali» i «Modeliranje i simuliranje
procesa» na Odjelu za studij mora i pomorstva Sveučilišta u Splitu.
Prilog:
-
-
Popis
objavljenih znanstvenih i stručnih
radova,
-
-
Popis
objavljenih znanstvenih i stručnih radova nakon zadnjeg izbora,
-
-
Analiza
značajnijih radova,
-
-
Osam
originalnih referata nakon zadnjeg izbora,
U Zagrebu, 25.svibanj 2001. Prof. dr. sc. Slavko Tkalac
Prof. dr. sc. Vitomir Grbavac
Prof. dr. sc. Aleksandar Stipčević
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
PROF. DR. SC. IGOR FISKOVIĆ
GLAVNI ISTRAŽIVAČ NA PROJEKTU
Broj:
Zagreb, 28.01.2002.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: godišnje izviješće o radu znanstvene novakinje Jasenke Gudelj
Na
temelju odobrenja Ministarstva znanosti i tehnologije znanstvena novakinja
Jasenka Gudelj započela je radom na projektu 715 «Umjetnička baština jadranske
Hrvatske od 11. do 16. stoljeća», a u akademskoj godini 1999/2000. izabrana je
u istraživačko zvanje mlađeg asistenta odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog
fakulteta u Zagrebu od 10. 04. 2000. i uposlena je na Odsjeku za povijest
umjetnosti.
Jasenka
Gudelj odslušala je propisana četiri semestra poslijediplomskog studija iz
povijesti umjetnosti upisanog akademske godine 1999/2000 i do sada je na
studiju obavila sve obaveze. U sklopu priprema za pisanje magistarskog rada
«Ambijenti plemićke kulture: građevine obitelji Scampicchio» istražila je
arhivsku građu te na terenu obišla sve spomenike. Za dovršenje rada dobila je stipendiju talijanske vlade za
studijski boravak u Veneciji u proljeće 2002. godine.
Tijekom
godine pomagala je u odvijanju seminara u okviru kolegija «Osnove arhitekture»
te u održavanju pismenih ispita. Također je sudjelovala u prikupljanju građe
(ilustracije, dijapozitivi) i njenoj obradi za nastavu te održavala
konzultacije.
Jasenka
Gudelj sudjelovala je u realizaciji terenske nastave Odsjeka za povijest
«Ambijenti plemićke kulture ranog novog vijeka» od 7. do 12. 05. 2001. i u
pripremi čitanke br. 26/2001 Odsjeka za povijest s tekstom «Ambijenti plemićke
kulture» i prijevodom rada A
Benedettija «Pravni i povijesni temelji julijskoga plemstva» (Rim, 1934.). 15.
lipnja 2001. nastupila je na znanstveno-stručnom skupu Hrvatskog etnološkog
društva s izlaganjem «Prilozi poznavanju ambijenata gradske kulture u Istri -
Inventar Negri». Znanstvena novakinja pomogla je pri realizaciji studijskog
putovanja u Dalmaciju u organizaciji Centre d'Etudes Superieures de la
Renaissance de Tours i Odsjeka za povijest umjetnosti, Zagreb od 30. 08. do
04.09. 2001. popraćenog stručnim vodičem s dokumentacijom u dva sveska. U
listopadu 2001. sudjelovala je na znanstvenom skupu Dani Cvita Fiskovica V. u
Korčuli s izlaganjem «Turanj-suburbana vila obitelji Scampicchio».
Jasenka Gudelj vrlo je savjesna i ozbljna mlada
istraživačica. Poznavanjem stranih jezika koji joj omogućuju praćenje
znanstvene literature i jasno izraženim interesom za istraživanja arhivske
građe o arhitekturi uspješno se razvija na znanstvenome putu. Primjereno
obavlja zadatke na poslijediplomskome studiju. Njezin rad u protekloj godini,
drugoj godini njezina sudjelovanja u projektu «Umjetnička baština jadranske
Hrvatske od 11. do 16. stoljeća», mogu ocijeniti vrlo uspješnim.
Voditelj:
dr.sc. Igor
Fisković,.red. prof.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za filozofiju
Ivana Lučića 3
10000 Zagreb
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće o tome ispunjava li mr.sc. Davor Lauc propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i može li mu se odobriti predložena tema
Fakultetsko vijeće imenovalo nas je na sjednici održanoj 10. studenog 1998. u stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr.sc. Davor Lauc uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te da li se može odobriti predložena tema pod naslovom Problem logičkog zakljucivanja o promjenama i djelovanjima i mentor dr. sc. Goran Švob, izvanredni profesor. Vijeću stoga podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Molbi za pokretanje postupka za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija mr.sc. Davor Lauc priložio je životopis, kopiju diplome, popis radova, sinopsis doktorske radnje i potvrdu o sudjelovanju na znanstvenom projektu.
Davor Lauc rođen je 1971. godine u Osijeku gdje je završio osnovno školovanje i matematičko-informatičku gimnaziju. Dodiplomski studij informacijskih znanosti i filozofije upisao je 1991. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomiravši 1994. radom iz logike pod naslovom Lambda-račun i teorije izračunljivosti. Slijedeće godine upisao je poslijediplomski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je s izvrsnim uspjehom u studenom 1997, obranivši magistarski rad iz područja logike Formalizacija pojma relevantnosti u okviru teorije situacije. Tako je stekao naziv magistra humanističkih znanosti, znanstvenog polja filozofije.
Od 1995. do 1. srpnja 1998. zaposlen je kao znanstveni novak na projektu “Modeli znanja i obrada prirodnoga jezika” (voditelj prof.dr. Miroslav Tuđman). Tada prelazi na projekt “Fregeova logika i filozofija jezika” odnosno “Fregeova logika i filozofija matematike” (voditelj dr.sc. Goran Švob). Ovaj prelazak ostvaren je uz dogovor oba voditelja, jer je već tada bilo jasno da je logika u centru Laucovog interesa te da će nakon magisterija i doktorski rad također biti posvećen logičkoj problematici. Prema tome, Davor Lauc od 1995 do danas intenzivno je angažiran u istraživačkom radu, s desetmjesečnim prekidom zbog odsluženja vojnog roka tijekom akademske godine 1998/95 .Za asistenata na Katedri za logiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabran je 26. veljače 2001. godine.
Kao koautor objavio je ukupno šest znanstvenih radova koji pripadaju prvenstveno području informacijskih znanosti iako se u njima može vidjeti doprinos školovanog logičara i primjena logičkih tehnika. Magistarski rad, posvećen logičkoj problematici, u pripremi je za tisak.
Redovito je sudjelovao u radu Evropske ljetne škole za logiku, jezik i informatiku (1995. u Barceloni, 1996 u Pragu, 1997. u Aix en Provenceu, 2000. u Birminghamu te 2001. u Helsinkiju).
Predložena tema čini se višestruko zanimljivom i korisnom. Radi se o problemima na samoj fronti suvremene logike kojima se Lauc bavi već duže vrijeme i koji su dijelom povezani i s problematikom informacijskih znanosti. Naime, istraživanje logičkog zaključivanja o promjenama i djelovanja važan je dio suvremene logike koji je doveo do formuliranja takozvanog računa situacija. Ovaj formalni sustav pokazao se vrlo prikladnim za analizu zaključivanja o promjenama i djelovanjima a pokazao se i primjenljivim u problematici umjetne inteligencije. Međutim, u logičkoj analizi zaključivanja o promjenama i djelovanjima pojavio se i niz problema od kojih je najpoznatiji tzv. problem okvira (frame problem). Ovaj je problem prvotno bio vezan uz rješavanje tehničkih pitanja oko mehaniziranja zaključivanja, ali je ubrzo potakao filozofske rasprave u različitim disciplinama, naročito u filozofiji duha. Znanstvenici su na pojavu ovih problema reagirali na različite načina a jedan od njih bio je i pokušaj da se iz zaključivanja o promjenama i djelovanjima izbace sredstva i metode logike, a da se rješenje pokuša pronaći drugdje. Drugi su pak pokušali tražiti rješenje u okvirima logike bilo razvijajući nove, alternativne oblike logike, ili pak pokušavajući modicirati račun situacija i prilagođavajući ga okvirima klasične logike. Centralna pitanje planirane Laucove disertacije tiče se adekvatnosti logičkih metoda i tehnika u pristupu problematici zaključivanja o problemima i djelovanjima. Početna je teza o nezaobilaznosti logike u ovim istraživanja i neadekvatnosti većine alternativnih pristupa.
Sam je rad zamišljen u tri osnovna dijela. U prvom dijelu kritički se razmatraju postojeći formalni sustavi kojima se prikazuje zaključivanje o promjenama i djelovanjima. Tu svakako ulaze aksiomatizacije aritmetike te automatske dedukcije i logičkog programiranja. Posebno mjesto ovdje svakako zauzima analiza računa situacija u nekoliko varijanti. Pored ovih sustava koji su prilagođeni klasičnoj logici prvi dio posvećen je i analizi sustava formuliranih unutar raznih neklasičnih logika, poput temporalnih, dinamičkih i linearnih. Ovo razmatranje treba omogućiti analizu odnosa klasičnih i neklasičnih logika s obzirom na zaključivanje o promjenama i djelovanjima. Naročito se detaljno analiziraju i kritiziraju pokušaji da se ova problematika odvoji od logike i poveže s raznim “nelogičkim” formalnim analizama.
Drugi dio posvećen je širem filozofskom kontekstu u kojem se javlja problem okvira i s njime povezana pitanja. Laucova je teza kako problem okvira u širem filozofskom smislu odgovara poznatim problemima odnosa logike i realnog ljudskog zaključivanja koji se danas javljaju u okviru filozofije znanosti i filozofije jezika.
Napokon, u trećem dijelu Lauc namjerava razraditi nekoliko vlastitih formalnih sustava namijenjenih formalnoj analizi zaključivanja o promjenama i djelovanjima. Kao primjer, Lauc će aksiomatizirati racionalno opravdanje djelovanja u odabranim stvarnim igrama i to u okviru računa situacija i računa događaja. Pored toga namjerava izgraditi vlastiti formalni sustav za zaključivanje o promjenama i događajima i pokazati kako je nezavisan od kritičnih pretpostavki klasične i alternativnih logika, jer ga je moguće uklopiti i u jedne i u druge teorijske okvire.
Laucov plan doktorske disertacije vrlo je ambiciozan ali je ujedno i izuzetno dobro zamišljen. Radi se o specijalističkoj problematici koju Lauc gleda u širokom aspektu filozofskih problema. Odgovor na filozofske probleme neće se tražiti u apstraktnim spekulacijama nego tamo gdje je su problemi i nastali: u stvarnom životu logike i formalne analize. Poznavajući dosadašnji rad kandidata realno je očekivati da će uspješno izvršiti planirani posao a to znači da će doći i do cijelog niza originalnih rezultata. U prvom dijelu, to će svakako biti polemički obračun s pokušajima eliminacije logike iz zaključivanja o promjenama i djelovanjima i umjetne inteligencije općenito. U drugom dijelu, bit će to doprinos suvremenim diskusijama o problemu okvira, a u trećem dijelu Laucove će formulacije sustava za pojedine aspekte racionalnog zaključivanja o promjenama i djelovanjima dovesti do nogog sustava za takvo zaključivanje koji je podjednako prilagođen klasičnim i alternativnim logikama.
Zakon o visokim učilištima u članku 51. stavak 1.i 2. određuje da izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti i ima najmanje jednu godinu istraživačkoga rada pri visokome učilištu ili institutu. Budući da Davor Lauc u potpunosti ispunjava zakonom propisane uvjete, predlažemo Vijeću da molbu pozitivno riješi, odnosno odobri mu izradu disertacije s predloženom temom i prof.dr.sc. Goranom Švobom kao mentorom te uputi kandidata na dalji postupak.
dr.sc. Goran Švob, izv. prof.
dr.sc. Lino Veljak, izv. prof.
dr.sc. Hotimir Burger, red. prof.
U Zagrebu, 30. siječnja 2002.
Suvremena se
simbolička logika, razvijena u svom klasičnom obliku od kraja 19. do sredine
20. stoljeća, pokazala izuzetno izražajnom i primjenjivom u matematici i
srodnim područjima, radi kojih je prvenstveno i razvijena. Početkom druge
polovine 20. stoljeća, razvojem računarstva, koje je i samo dobrim dijelom
nastalo na temelju radova logičara, pokazalo se da strojevi mogu izuzetno brzo
i pouzdano obavljati određene kognitivne funkcije koje uključuju numeričke
operacije. Prirodni je nastavak bio pokušaj ostvarenja na računalu i drugih
kognitivnih funkcije kao što su zaključivanje, planiranje i slično. Kako je klasična
logika predikata bila općeprihvaćeni sustav za prikaz postojećeg znanja i
daljnje zaključivanje, pokušano je ostvarenje logike predikata na tadašnjim
strojevima. Prvobitni su uspjesi u automatskoj dedukciji matematičkih teorema
potaknuli početni optimizam u vjerovanju kako će se jednostavno i lako
«naučiti» strojeve da razmišljaju i zaključuju kao i ljudi.
Taj je početni
optimizam nestao kada se, istovjetnom metodom, pokušalo logiku primjenjivati na
svakodnevna, «zdravorazumska» ljudska zaključivanja. Jedan od najtežih i
najzahtjevnijih aspekata takvoga zaključivanja jest problem zaključivanja o
promjenama i djelovanjima. Pomoću logičke teorije, odnosno skupa logičkih
stavova, moguće je, pogotovo za neki ograničeni kontekst, izuzetno precizno
opisati «stanje svijeta» te dalje zaključivati o njemu. Problem nastaje ako
želimo u logici predstaviti rezultate promjena nastalih djelovanjem nekog
agenta odnosno zaključivati o tome što se promijenilo a što je ostalo isto
nakon te promjene.
Kao jedno od
prvih riješenja ovoga problema u okviru logike predikata prvoga reda predloženo
je jednostavno dodavanje argumenta svim predikatima koji mogu promijeniti
istinitost kao rezulat djelovanja. Tako se, na primjer, binarni predikat koji
označava da je neki predmet lijevo od drugoga P(a,b) proširuje trećim
argumentom koji označava situaciju P(a,b,s0). Taj dodatni
argument označava situaciju u kojoj je predikat s promjenjivom
vrijednošću (fluent) istinit odnosno neistinit. Za svako se djelovanje dodaju
aksiomi koji označavaju uvjete pod kojim je to djelovanje izvedivo, te promjene
koje tako nastaju. Dodavanjem još nekih jednostavnih aksioma nastaje takozvani
«Račun situacija» (engl. Situation Calculus), najpopularniji sustav za
zaključivanje o promjenama i djelovanjima. Račun situacija koncipirao je
američki logičar i pionir umjetne inteligencije John McCharthy, a posljednih
godina obnovljen je interes za ovaj račun i razvijene su različite njegove
aksiomatizacije u radovima Shapira, Sandewalla, Shanahana i Reitera.
Jedna od
poteškoća nastaje kada treba eksplicite navesti sve uvjete pod kojima se neka
akcija može dogoditi, što je nazvano problemom kvalifikacije. Druga povezana
poteškoća je takozvani problem grananja odnosno eksplicitnog navođenja svih
indiretknih posljedica djelovanja. Treći, ujedno najpoznatiji i najutjecajniji
problem vezan uz zaključivanje o promjenama i djelovanjim jest «problem okvira»
(engl. Frame Problem). Problem je, pojednostavljenjo, zaključiti koji se
fluenti nisu promijenili usljed nekog djelovanja. Budući da je za svaki
fluent i za svaku akciju potrebno eksplicite navesti utječe li ta akcija na
istinitost fluenta, broj potrebnih aksioma geometrijski raste. Premda je
problem okvira iskrsnuo kao čisto tehnički problem, kada se zaključivanje o
djelovanjima na određeni način prikažu u logici predikata, pokazao se jednim od
najtežih problema u mehaniziranju zaključivanja ali i problem koji je pobudio
rasprave u mnogim filozofskim disciplinama. Tako ga je D. Dennet nazvao jednim
od najdubljih problema u epistemiologiji, a čitav ga niz autora koristi za
pobijanje glavnih teza kognitivizma u raspravama vezanim uz filozofiju duha
(usp. Pylyshyn).
Može se
razlikivati tri osnovna smjera reakcije na problem okvira i srodne probleme.
Prvi je općenito odbacivanje logike kao «prikladnog alata» za zaključivanje o
promjenama i djelovanjima kao i ljudskog zaključivanja općenito, te razvoj
raznih alternativnih riješenja zasnovanih na probabilističkim i ostalim
modelima. Druga reakcija je odbacivanje klasične logike predikata prvoga reda i
pokušaj predstavljanja promjene i djelovanja u alternativnim logikama odnosno
razvoj novih logika namijenjenih zaključivanju o promjenama i djelovanjima.
Treći je smjer pokušaj prilagodbe i razvoja računa situacija ili alternativnih
načina zaključivanja o promjenama u okviru klasične logike predikata prvoga ili
eventualno drugoga reda.
Rad je
podijeljen je u tri osnovna dijela. U prvome se dijelu, nakon sustavnog
pregleda područja logike relevanih za daljne analize, kritički razmatraju
postojeći formalizmi za zaključivanje o promjenama i djelovanjima. U drugom
dijelu analiziraju se implikacije za filozofsku logiku, filozofiju znanosti i
povezane filozofske discipline. U trećem dijelu razvija se orginalni sustav za
zaključivanje o promjenama i djelovanjima i razvijaju usporedni primjeri
aksiomatizacija s postojećim formalizmima.
Prvi dio rada
sastoji se od četiri glavna poglavlja. U prvome poglavlju daje se sustavni
pregled relevantnih poglavlja suvremene logike poput odnosa izračunljivosti i
logike, aksiomatizacije aritmetike te automatske dedukcije i logičkog
programiranja. U drugome se analiziraju najznačajniji formalizmi za prikaz
promjene i djelovanja u okviru klasične logike predikata. Razmatra se račun
situacija u izvornoj inačici u okviru logike prvog reda kao i suvremene inačice
unutar logike drugog reda te njihov odnos prema aksiomatizaciji aritmetike
(usp. Reiter 2001). Također se analiziraju ostale formulacije u okviru klasične
logike poput «Računa događaja» (usp. Shanahan 2001). Na temelju analize odnosa
teorije rekurzije i logike, posebno teorije dokaza procjenjuju se prednosti i
nedostaci pristupa zaključivanju o promjenama i djelovanjima u okviru klasične
logike.
U trećem
poglavlju razmatraju se karakteristični predstavnici formalizama izvedenih na
temelju raznih neklasičnih logika, poput temporalnih, dinamičkih i linearnih.
Razmatra se općeniti odnos klasičnih i neklasičnih logika u kontekstu
zaključivanja o promjenama i djelovanjima.
U četvrtom
poglavlju argumentira se protiv široko prihvaćene teze da je moguće «zaobići»
logiku u umjetnoj inteligenciji općenito te posebno u zaključivanju o
promjenama i djelovanjima. Na taj se način odbacuju razni «nelogički» sustavi
za takva zaključivanja.
U drugom
dijelu rada prvo se daje sustavni pregled kuretnog stanja filozofskih rasprava
vezanih uz problem okvira i srodna pitanja. Pravi se razlika između tehničke
odnosno uže logičke problematika i šireg filozofskog smisla problema okvira.
Argumentira se orginalna teza da je problem okvira u širem smisla odgovara
poznatim problemima odnosa logike i ljudskog zaključivanja, odnosno primjeni
logike u opravdavanju ljudskog zaključivanja, raspravljane u okviru filozofije
znanosti i filozofiji jezika.
Treći,
završni, dio rada sastoji se od tri cjeline. U prvoj se razvijaju orginalne
aksiomatizacije određenih aspekata ljudskog zaključivanja o promjenama i
djelovanjima. Motivirano recentnim istraživanja odnosa logika i matematičke
teoriju igara (usp. Hintikka, van Bentham), za primjer se aksiomatizira
racionalno opravdanje djelovanja u odabranim igrama. Kao formalni okvir koriste
se dva najpoznatija formalizma, račun situacija i račun događaja. U drugoj
cjelini razvija se orginalni formalizam za zaključivanje o promjenama i
djelovanjima. Pokazuje se kako je taj formalizam nezavisan od problema klasične
i alternativnih logika. Moguće ga je predstaviti kao sintaktičko proširenje
klasične logike, ali i uklopiti u razne neklasične logike. U trećoj, završnoj
cjelini, aksiomatizacije iz prve cjeline izvode se u razvijenom sustavu, te
razvijeni sustav vrednuje usporedno s glavnim postojećim pristupima
zaključivanja o promjenama i djelovanjima.
Znanstveni
doprinos ovoga rada sastoji se u nekoliko aspekata. Prvi je izvorno kritičko
razmatranje zaključivanja o promjenama i djelovanjima, koje nije samo značajan
problem za logiku i filozofske discipline poput filozofije znanosti i jezika i
epistemiologiju nego i druge znanosti poput umjetne inteligencije, računarstva
i kognitivnih znanosti.
Izvorni
doprinosi naglašeni su u trećem poglavlju prvoga dijela gdje se daje orginalni
argument protiv mogućnosti «nelogičnog» sustava za zaključivanje o promjenama i
djelovanjima i umjetne inteligencije općenito. U drugom se dijelu daje izvorni
prilog brojnim raspravama o problemu okvira. U posljednjem dijelu rada daju se
vlastite aksiomatizacije pojedinih aspekata racionalnog zaključivanja o
promjenama i djelovanjima te se razvija novi sustav za takvo zaključivanje koji
je primjenjiv i u klasičnim i u neklasičnim logikama.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb
Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 17.svibnja 2001., u Stručno povjerenstvo koje će podnijeti izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Alojz Ćubelić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da li se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom «Herman Dalmatin model hrvatskog i europskog mislioca» i mentor prof.dr.sc. Branko Despot, slobodni smo podnijeti Vijeću slijedeće
I Z V J E Š Ć E
Mr. sc. Alojz Ćubelić rođen je 1. travnja 1972. u Dobranju, Imotski, Republika Hrvatska. Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika završio je 1990. u Zagrebu. Vojni rok odslužio je u Banja Luci. U samostanima sv. Dominika u Dubrovniku, zatim u Bolu na Braču te u Zagrebu završio je novicijat. Kao dominikanski student završio je studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Provincijal ga šalje na dovršetak studija u Fribourg, Švicarska. Na tamošnjem Katoličkom sveučilištu, kod profesora Ruedi Imbacha , pri filozofskoj katedri, izradio je i obranio magisterij pod naslovom «L¢ homme animal politique selon Aristote et st. Thomas d¢ Aquin (20.VII. 1998.). Diploma mu je nostrificirana kao «potpuno istovrijedna diplomi magistra humanističkih znanosti, znanstveno polje: filozofija, u Republici Hrvatskoj», na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održanoj 5. svibnja 1999. (rješenje, broj: 04-6-51.-1998). U časopisu, s priznatom međunarodnom recenzijom Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, objavio je znanstveni rad (iz tematike disertacije) pod naslovom: Pojam stvaranja u Raspravi o bitima Hermana Dalmatina (godina XXVI, br. 1-2/ 51-52 /, Zagreb 2000, str. 5-15). Fakultetsko vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo ga je na redovitoj sjednici održanoj 16. lipnja 2000. u suradničko zvanje asistenta pri Katedri za filozofiju KBF-a u Zagrebu. Već od 13. listopada 1999. radi na KBF-u u Zagrebu kao znanstveni novak na projektu «Europsko istraživanje vrednota», a od 5. srpnja 2000. godine obavlja «poslove radnog mjesta znanstvenog novaka doktoranda –asistenta- zbog rada na znanstvenoistraživačkom projektu Fakulteta «Srednjovjekovna znanstvena baština u Hrvata»» (Dopuna aneksa ugovora o radu, čl. 1).
«Herman Dalmatin najstariji je hrvatski znanstvenik i filozof. Prije 12. stoljeća, u kojemu je Herman živio i radio, nema hrvatskoga autora koji bi napisao ijedno djelo iz bilo koje prirodne znanosti i filozofije.», kaže akademik Žarko Dadić, uvodeći u svoju monografiju: Herman Dalmatin, Školska knjiga, Zagreb 1996, str. 8. Jedino sačuvano izvorno Hermanovo djelo, rasprava De essentiis (latinski tekst uspostavio, hrvatski prijevod izradio, kritički komentar i napomene uz tekst napisao Antun Slavko Kalenić), pod naslovom Rasprava o bitima (s historijskim uvodom i bibliografijom o Hermanu od Franje Šanjeka, te osvrtima na njegov znanstveni rad od Žarka Dadića i Franje Zenka), kao projekt JAZU, izdao je Čakavski sabor, Pula 1990, I-II. Kandidat, mr.sc. Alojz Ćubelić namjerava istražiti ono filozofijsko u tome Hermanovu djelu. Fakultet je za područje kojemu pripada tema ovlašten, a na temelju kako uvida u dosadašnji rad kandidata tako i razgovora s njime može se očekivati jedan vrijedan doprinos istraživanju naše filozofijske baštine. U molbi predloženi naslov rada kandidat je sam u konsultaciji s mentorom preformulirao.
Na osnovu iznesenoga utvrđujemo da pristupnik mr.sc. Alojz Ćubelić zadovoljava sve (i alternativu) uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te da se može prihvatiti tema disertacije pod naslovom Filozofski elementi u djelu Hermana Dalmatina i mentor prof.dr.sc. Branko Despot.
Stručno povjerenstvo:
Prof.dr.sc. Branko Despot
predsjednik povjerenstva
Prof.dr.sc. Ljerka Schiffler
član povjerenstva
Prof.dr.sc. Lino Veljak
član povjerenstva
U Zagrebu, 30.siječnja 2002.
«Filozofski
elementi u djelu Hermana Dalmatina»
Pri izradbi doktorske disertacije primarno se posvećujem metodološkom pristupu Hermanova Rasprave o bitima, budući da je to njegovo jedino izvorno djelo. Pomoću metodološkog pristupa cilj mi je doći do analize i tumačenja tog djela odnosno do rasvjetljavanja filozofskih pretpostavki.
U prvom dijelu kanim obrađivati povijesno-intelektualnu situaciju u prvoj polovici XII. stoljeća kada nastaju Hermanova djela. U drugom bih dijelu prezentirao, komentirao i analizirao Hermanovu izvornu Raspravu o bitima. U trećem dijelu bih iznio značenje Hermanove misli u Hrvatskoj i u svijetu te donio zaključke poduzetog istraživanja.
Prezentacija Hermanove Rasprave o bitima uključuje izlaganje objektivne i subjektivne točke gledišta, naznake središnjih teza tog djela, razvijanje filozofskih pozicija koje se uz tekstove vežu i naposljetku, analizu strukture i vrijednosti argumenata.
Komentar Rasprave o bitima imao bi za cilj osvijetliti sadržaj pomoću leksičkog pristupa pojmovima i njihovoj povijesti, usporednim pristupom najvažnijih paralelnih mjesta, naznake eksplicitnih i implicitnih izvora te evaluaciju njihove vrijednosti i utjecaja.
Kritika će procijeniti i vrednovati filozofsku važnost tekstova, sastoji se u istraživanju filozofskih i povijesnih početaka tekstova, razmatranju ekonomskog, političkog, kulturnog i socijalnog konteksta u kojima su tekstovi izloženi, razmatranje sadržaja tekstova u kadru povijesti filozofskih utjecaja te usporedbu predloženog rješenja nekog problema u tekstu i neke druge problematike teksta polazeći od oprečne filozofske pozicije.
U uvodu ću istaknuti osnovne ciljeve i naznačiti razinu vlastitog shvaćanja problema. Sam uvod će također sadržavati tri dijela. Uvod teme u strogom smislu riječi implicirat će precizno polje pitanja.
Nadalje ću u uvodu problematizirati temu otkrivajući tenzije koje u njoj prebivaju ili unutarnjem paradoksu ili pak vidljivoj kontradikciji. Nakon toga ću eksplicitno formulirati središnje filozofske teme.
U zaključku ću rekapitulirati prijeđen put, prizvati «znanje» stečeno istraživanjem.
Potom ću dati eksplicitne odgovore na postavljena pitanja u uvodu.
Alojz Ćubelić OP
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Izvješće o disertaciji mr.sc.
Davora Pećnjaka, s naslovom Svijest i propozicionalni stavovi u suvremenoj analitičkoj
filozofiji
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 15. siječnja 2002. imenovani smo u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije mr.sc. Davora Pećnjaka, s naslovom Svijest i propozicionalni stavovi u suvremenoj analitičkoj filozofiji. Vijeću podnosimo slijedeće
IZVJEŠĆE
Disertacija Davora Pećnjaka Svijest i propozicionalni stavovi u suvremenoj analitičkoj filozofiji obasiže 155 kompjutorski tiskanih stranica teksta i 24 stranice bibliografije. Pored uvoda i zaključka, tekst sadrži sedam poglavlja.
Opća
tematika kojoj je posvećeno Pećnjakovo istraživanje – relacija mentalnog i
fizičkog - stara je koliko i
filozofija, no velike su razlike između,
primjerice, Platonovih pogleda na odnos duše i tijela, Descartesova
dualizma i suvremenih rasprava o tzv. “mind-body” problemu. U uvodu disertacije
Pećnjak ukratko eksplicira problem i navodi glavne pravce pristupa u suvremenoj
analitičkoj filozofiji. Kao i u tradicionalnoj filozofiji, i danas se može
razlikovati monistički i dualistički pristup, pri čemu u suvremenoj analitičkoj
filozofiji dominira materijalistički monizam, s eliminativnim materijalizmom
kao ekstremnim oblikom. Liberalniju
varijantu materijalizma predstavlja funkcionalizam u različitim oblicima. S
druge strane, dualizam je danas zastupljen u dvije glavne varijante – epifenomenalizmu
i interakcionizmu. Pećnjak već u uvodu najavljuje svoj cilj: treba pokazati da
eliminativni materijalizam, funkcionalizam i ostale materijalističke varijante
monizma, kao ni epifenomenalizam, nisu adekvatne teorije, te interakcionizam
ostaje kao najprihvatljiviji model objašnjenja.
Na samom početku istraživanja, Pećnjak prihvaća uobičajeno razlikovanje
dvije osnovne vrste mentalnih procesa ili stanja. Prvu vrstu čine iskustveni
procesi ili stanja koji obuhvaćaju
osjete i percepciju. Drugu vrstu čine propozicionalna mentalna stanja
ili propozicionalni stavovi – tu ulaze vjerovanja, želje, namjere itd.
Propozicionalni stavovi zapravo su
odnosi koje subjekt zauzima prema određenim sadržajima, a ti se sadržaji izražavaju odgovarajućim propozicijama ili sudovima. Propozicionalni
stavovi predstavljaju važnu temu suvremene logike, no logički aspekti ovdje će
biti ostavljeni po strani. Propozicionalni
stavovi za Pećnjaka su pozadina na
kojoj se raspravlja o problematici odnosa mentalnog i fizičkog.
Prvo poglavlje Pećnjakove disertacije, pod
naslovom “Eliminacija eliminativizama” posvećeno je opovrgavanju eliminativnog
materijalizma. Definitivno etabliranje ovakvog stajališta značilo bi zapravo ne
samo eliminaciju svijesti kao teorijskog entiteta, nego i eliminaciju niza
jezičkih izraza kao teorijski potpuno nepotrebnih. Eliminativisti se često
štite od takvih prigovora razlikujući pučku i teorijsku psihologiju. Pri tome
je pučka psihologija uobičajen zdravorazumski pogled na ponašanje ljudi. Ono što
se u tzv. pučkoj psihologiji čini temeljnim i nezaobilaznim pojmovnim
inventarom često neće imati mjesta u zreloj znanstvenoj teoriji, a samim time
ni u ontologijskoj shemi koja prati ovu teoriju. Drugim riječima, teorijska
redukcija kakvu predlaže, na primjer, kognitivna znanost dovest će, u krajnjoj
liniji, do eliminacije temeljnih termina
pučke psihologije. Ovakva argumentacija po Pećnjaku je dvostruko
pogrešna: u prvom redu, svijest ima sasvim povlašten status s obzirom da svaki
subjekt ima neposredan pristup samo svojoj svijesti. Ona tako i nije teorijski
entitet koji samo pomaže u objašnjenju i koji se može eliminirati na navedeni
način. Ona je nešto što tek treba objasniti. S druge strane, činjenica da u
zreloj znanstvenoj teoriji neće biti mjesta za određen tip entiteta, ili da će
oni biti reducirani na druge, jednostavnije, neće povući zaključak o
nepostojanju početnih entiteta. Kao primjer, Pećnjak navodi objašnjenje gibanja kugli na biljarskom
stolu. Ukoliko želimo pravo teorijsko objašnjenje toga gibanja pozvat ćemo se
na matematičko-fizikalnu teoriju koja u svojem pojmovnom inventaru sigurno ne
sadrži pojmove biljarskih stolova i kugli, pa ipak nećemo smatrati da smo iz
zadovoljavajućeg objašnjenja kretanja kugli izveli dokaz o njihovom nepostojanju.
Stvar i jest u tome da se određene pojave objasne a ne da se eliminiraju.
Pećnjak duhovito primjećuje kako eliminativistima posao olakšava činjenica da
je svaki od njih neposredno suočen samo s jednom sviješću – njegovom vlastitom,
a nju su, takoreći, spremni žrtvovati u korist teorije: “Jedna svijest se lako
žrtvuje, pogotovo kada znanost tako lijepo napreduje”(str. 26). Pećnjak posebno
detaljno razmatra i tzv. funkcionalni eliminativizam, kakav zastupa G. Rey te
izgradnju objašnjavalačke formalne teorije razmišljanja koja se obično naziva
“jezikom misli” (Harman, Fodor, Stich).
Za razliku od spomenutih funkcionalističkih
eliminativista, većina funkcionalista ne insistira na eliminaciji svijesti i
mentalnih stanja ali smatra da se njihova bit može karakterizirati specifičnim
funkcijama koje obavljaju, odnosto specifičnim vrstama kauzalnih funkcija.
“Osnovna apstraktna shema funkcionalizma je jednostavna, što mu odmah daje i
veću prihvatljivost: ulazni podatak – obrada – izlazni podatak”(str. 46).
Funkcionalizam je glavna tema drugog poglavlja,
“Nefunkcionalnost funkcionalizama”. Pećnjak razlikuje nekoliko vrsta
funkcionalizma: zdravorazumski ili analitički funkcionalizam, referencijalni
funkcionalizam i strojni funkcionalizam. Ni jedan od njih, po Pećnjaku ne pruža
zadovoljavajuća objašnjenja i svi su oni uglavnom podložni istim prigovorima.
Zdravorazumski funkcionalizam zasniva se analogijama između opisa različitih
mogućih artefakata i svjesne ljudske djelatnosti. Kao što je opis djelatnosti
neke sprave daje smisao spravi i njezinom pojmu, tako i naše ukazivanje na
glavne funkcionalne uloge daje smisao karakterizacijama različitih
propozicionalnih stavova. U prvobitnim, naivnim varijantama, međutim, ovakav
funkcionalizam pokazuje cirkularnost jer se jedno stanje definira pomoću drugog
i obratno. No takve se cirkularnosti mogu ukloniti preformulacijom definicija i
međusobnih veza ulaznih i izlaznih podataka, pomoću takozvanih Ramseyevih
rečenica u kojima se sve implicitne definicije unutar funkcionalističke teorije
transformiraju u eksplicitne definicije u kojima definiens ne sadrži spefično
mentalne pojmove. Po Pećnjaku, međutim, ovakav postupak odmah oduzima
privlačnost zdravorazumskog funkcionalizma. Složeni izrazi u kojima je jezik
psihologije zamijenjen jezikom logike ne diskvalificiraju zdravorazumski
funkcionalizam, ali on “time polako gubi na početnoj snazi i kredibilitetu”
(str. 53). No glavni prigovor ovoj vrsti funkcionalizma proizlazi po Pećnjaku
iz činjenice da je potpuno nejasno kako bi se određeni tip intencionalnog
djelovanja mogao formulirati bez pozivanja na mentalni rječnik. Nadalje, ovakav
pristup ostaje otvoren prigovorima tipa tzv. obrnutog spektra te analognim
suvremenim prigovorima iz filozofije jezika i logike, zasnovanim na Quineovoj
kritici koncepcije radikalnog prevoda. Pećnjak detaljno razmatra nekoliko
varijanti pokušaja da se funkcionalizam sačuva modificiranjem u
(funkcionalistički) opis rada ljudskog mozga te navodi jedan Blockov
protuprimjer u formi misaonog eksperimenta koji pokazuje očite nedostatke
takvog pristupa. Pećnjak ne odriče funkcionalizmu svaku vrijednost, on je
zapravo teorija višeg reda, koja omogućava sagledavanje određenih veza između
raznih mentalnih entiteta i kauzalnih puteva između njih. Kao takav on sigurno ima zasluge, ali kao teorija koja
pretendira na potpuno objašnjenje i opis djelovanja uma i svijesti, on ni izdaleka ne zadovoljava i zapravo ne
ispunjava svoju namjeravanu funkciju
(str. 69).
Treće poglavlje disertacije, “Materijalizmi: type
i token”, posvećeno je
varijantama materijalizma koje ne natoje na eliminaciji mentalnog već samo
njegovoj redukciji na materijalno. Ostavljajući izvornu englesku terminologiju
neprevedenom, Pećnjak ovdje slijedi
razlikovanje dvije vrste fizikalističkih
teorija koje zastupaju identitet svijesti i mozga: type-type teorije
identiteta i token-token teorije identiteta. Po prvima su iste pojedinačne instance nekog mentalnog stanja
ili procesa ostvarene istim stanjima ili procesima u mozgu. Po drugima je pak svako mentalno stanje
ostvareno nekim, ovakvim ili onakvim, fizičkim stanjem. Prva implicira drugu, dok obratno nije slučaj. Što
se prvih tiče, Pećnjak se pridružuje autorima koji smatraju da su takve teorije
definitivno oborene Kripkeovim stavom po kojem je svaki istinit identitet
zapravo nužno istinit. Budući da je nemoguće vidjeti bilo kakvu nužnu vezu
između fizikalnih događanja i naših svjesnih događanja, ta veza može biti samo
kontingentne prirode, a to znači da se ne radi o identitetu. Posebno težak prigovor za token-token
teorije predstavlja pitanje kako identificiramo iste mentalne događaje kada
nisu uvijek identični istim fizičkim procesima. Pokušavajući da izbjegne takve
prigovore fizikalizam se najčešće ruši u funkcionalizam.
Odbacujući tako, jednu po jednu, različite
varijante redukcionističkog materijalizma, Pećnjak u četvrtom poglavlju
disertacije, “Predigra dualizmima: supervenijencija?” razmatra tzv. teoriju
supervenijencije. Ova je teorija prvotno trebala fizikalistima poslužiti kao
oruđe pomoću kojeg bi se točno odredile veze između temeljnih fizičkih entiteta
i svojstava te svojstava višeg reda. Pećnjak ukratko navodi nekoliko osnovnih
varijanti teorije supervenijencije da bi posebno istaknuo Forrestovu teoriju
supervenijencije nadsvojstava, odnosno svojstava višeg reda. Ovaj primjer, po
Pećnjaku dobro pokazuje mogućnost da se pokaže put kojim se od mikrofizičkih
objekata i zakonitosti dolazi do nefizičkih i nematerijalnih objekata u
posebnoj sferi mentalnog, odnosno takve varijante teorije supervenijencije mogu
se iskoristiti kao potpora za interakcionistički dualizam.
U petom poglavlju, “Epifenomenalizam, koncepti i
percepcija”, autor analizira epifenomenalizam kao teoriju koja teži objašnjenju
realizacije svijesti i ujedno dotiče teoriju svijesti koja se obično naziva
teorijom svijesti drugog reda. Epifenomenalisti nastoje pomiriti znanstvenu
sliku svijeta kakvu daje prvenstveno fizika sa specifičnostima iskustvenih
događaja. Priznajući kauzalnu uvjetovanost fizičkih događaja i procesa, pa i onih
u mozgu, epifenomenalisti ipak mentalnim događajima pripisuju sasvim specifičnu
prirodu. Ovi događaji, međutim, ne mogu kauzalno utjecati na fizičke događaje,
pa čak ni na druge mentalne događaje. Kao dobar primjer epifenomenalističkog
objašnjenja, Pećnjak posebno razmatra Jacksonov “argument iz znanja” te niz
srodnih primjera u kojima se nastoji
pokazati kako fenomenalna svijest ne može biti identična s fizikalnim
događajima. Međutim, Pećnjak ove argumente podvrgava kritičkoj analizi s
obzirom na neriješeno pitanje oko navodne konceptualne prirode percepcije i
osjetilnog iskustva.. Pri tome mu, dakako, nije do obrane fizikalizma nego je
diskusija usmjerena na to da pokaže kako epifenomenalizam nije zadovoljavajući
oblik dualizma i ne može na adekvatan način objasniti svijest, mentalna stanja
i procese. Po Pećnjaku, jedan je od
najvećih nedostataka epifenomenalizma taj što odriče bilo kakav kauzalni učinak
mentalnim nematerijalnim stanjima a upravo su sadržaji propozicionalnih stavova
primjeri uzrokovanja naših radnji i djelatnosti.
Nakon što je kritički razmotrio navedene smjerove
pristupa problemu koji razmatra,
Pećnjak zaključuje kako je preostao još samo jedan
pristup: interakcionistički dualizam kojem je posvećeno šesto poglavlje
disertacije. Radi se, dakle,
o općoj tezi kako su mentalni događaji i procesi nematerijalne prirode ali su
uzrokovani fiziološkim događajima i procesima. Oni pak mogu povratno uzrokovati
moždane procese koji dalje uzrokuju pokrete tijela, odnosno djelatnosti i
ponašanje. Nematerijalnost mentalnih procesa ovdje ima status postulata
naprosto zato što se specifičnost mentalnog, naročito svjesnog, nikako ne može
potpuno objasniti funkcionalistički ili fizikalistički. Pećnjaku je jasno da
ovakvo postuliranje nematerijalne mentalne supstancije dovodi do niza problema
te, slijedeći djelomično autore poput Swinburnea i Fostera odmah odgovara na
nekoliko mogućih prigovora. U prvom redu, samo uvođenje nematerijalnih
mentalnih konstituenti kao bazičnih
u osnovi se ne razlikuje od znanstvene prakse koju već i sama logička
struktura teorije prisiljava da određene materijalne konstituente postulira kao
bazične. Nemogućnost da se elaboriranim funkcionalnim i
materijalističko-fizikalističkim objašnjenjima objasne svjesni i mentalni
procesi za Pećnjaka je dovoljan razlog
da se uvede novi entitet, naime nematerijalna supstancija. Problemi tada
nastaju oko objašnjenja kauzalne veze između mentalnog i fizičkog, međutim, i u
znanstvenom objašnjenju, kod fundamentalnih kauzalnih veza nemoguće je pozivanje
na fundamentalnije kauzalne principe. Jedino moguće fundamentalnije objašnjenje
koje Pećnjak ovdje samo naznačava i koje mu očito nije načelno neprihvatljivo,
može biti filozofsko-teološke prirode u kojem se konkretan lik univerzuma,
uključujući tu i područje mentalnog te uzročno posljedične veze između
mentalnog i fizičkog tumače kao rezultat božjeg djelovanja. Dio problema koji
stoje pred interakcionističkim dualizmom javlja se i u alternativnim teorijama.
Pećnjak ne promatra interakcionistički dualizam kao definitivno izgrađenu i
dovršenu teoriju nego kao specifičan smjeru pristupa problemu koji ima najveće
izglede da taj problem doista i riješi. Detaljno raspravljajući o problemima
koje dualizmu postavlja objašnjenje kauzalne veze između mentalnog i fizičkog i
nadovezujući se na radove J. Fostera, Pećnjak pokazuje otvorenu mogućnost da
razlozi koje nameće takva filozofska teorija dovedu do radikalne revizije pojma
kauzalnosti.
Posljednje poglavlje, “Skeptično o skepticizmu”, svojevrstan je dodatak disertaciji u kojem se Pećnjak bavi McGinnovim skeptičkim naturalizmom ili “novim misterijanizmom”. Radi se o stanovištu o kojem se danas dosta raspravlja a po kojem su neka sasvim prirodna svojstva mozga za nas u principu nespoznatljiva. Pećnjak pokazuje kako se i McGinnovi argumenti zapravo mogu preformulirati u dodatne argumente za interakcionistički dualizam. U najmanju ruku, naglašava on, ovako shvaćeni novi misterijanizam ne otklanja dualizam kao moguću istinu o realizaciji svijesti.
U cjelini gledano, Pećnjakova se disertacija može opisati kao smion pokušaj ponovnog formuliranja i obrane jedne filozofske pozicije koja je odigrala veliku ulogu u povijesti filozofije, premda u današnjoj analitičkoj filozofiji nema mnogo pristalica. Autor je pokazao izvrsno poznavanje opsežne i često vrlo razasute literature i sposobnost da se kritički suprotstavi mišljenjima nekih od vodećih svjetskih autora u ovoj problematici. Pri tome kritički dio disertacije nije ništa manje važan od konstruktivnoga. Jasno je da ovakav rad otvara cijeli niz pitanja na koja sam ne pruža odgovore i da dualizam ostaje jedan od filozofskih odgovora na veliko pitanje filozofijske tradicije koje je i danas predmet žestokih kontroverzi. Pećnjakov rad vrijedan je doprinos suvremenim diskusijama a posebnu mu vrijednost daje kritička analiza niza argumenata koji se navode za različite filozofske pozicije i pronalaženje neočekivanih veza među njima. Naročito je originalno pokazano kako se neke naizgled suprotne teorije, kao teorija supervenijencije i novi misterijanizam mogu vrlo lako i prirodno spojiti s interakcionističkim dualizmom. Pećnjakova radnja predstavlja originalan i vrijedan doprinos znanosti a ujedno je pisana i lijepim stilom te će, kada se objavi, sigurno potaći dalje filozofske rasprave a ujedno predstavljati i vrijednu informaciju o suvremenim filozofskim diskusijama.
Ocjenjujući da disertacija Davora Pećnjaka predstavlja
vrijedan prilog znanosti, te da u svakom pogledu ispunjava propisane uvjete,
predlažemo Vijeću da disertaciju prihvati i kandidata uputi na postupak obrane.
Dr.sc. Lino Veljak,
izv. profesor
Dr.sc. Goran Švob,
izv. profesor
Dr.sc. Ivan Macan, red. prof. Filozofskog
fakulteta
Družbe Isusove
U Zagrebu, 31. siječnja 2002.
OCJENA DISERTACIJE
mr. sc. DIANE ZALAR
FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOGA
FAKULTETA
U
ZAGREBU
Izabrani u Stručno
povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Diane Zalar pod naslovom Mitološka
bića u hrvatskoj umjetničkoj dječjoj prozi podnosimo ovo
I
Z V J E Š Ć E
Disertacija Mitološka
bića u hrvatskoj umjetničkoj dječjoj prozi mr. sc. Diane Zalar na 310
stranica obuhvaća 3 opsežna poglavlja, bibliografiju i grafički prilog -
shematski prikaz Bogovi, mitološki likovi realnih i irealnih obitavališta.Bibliografija
obuhvaća 54 izvora, tj. knjiga bajki i fantastičnih priča za djecu (48 na
hrvatskom, 6 na engleskom jeziku), 61 knjigu znanstvene i stručne literature
relevantne za temu disertacije (55 na hrvatskom, 6 na egleskom), 38 znanstvenih
i stručnih članaka (26 na hrvatskom, 14 na engleskom i 1 na njemačkom), 5
tekstova na stranicama Interneta (engleski) i 16 poticajnih djela, npr.
antologija poezije i fantastike u književnosti i slikarstvu, rječnika simbola,
kršćanskoga i književnog nazivlja, povijesti civilizacije, umjetnosti i
knjige).
Prvim poglavljem Diana
Zalar odgovara na pitanje: Kako su se pradavna bića udomila u suvremenoj
dječjoj knjizi? Na tragu književne povijesti utvrđuje tri izvora koji su
posredovali u očuvanju mitoloških bića u ljudskoj svijesti: usmenu književnu
predaju, gdje se najranije mogla očuvati mitološka građa, epove staroga i
srednjega vijeka, čiji junaci redovito imaju mitske značajke, i kršćansku
tradiciju, koja je bila prožeta mitskim
elementima. To se osvjetljuje i mitološkim utjecajima na fantastiku književnih
djela djelomice prihvaćenih i od djece (Don Kihot, Guliver, Robinzon,
Münchhausen, Tisuću i jedna noć). Hrvatsko dijete prije 19. st. moglo se
susresti s mitološkim bićima ponajčešće u usmenoj književnosti (vile, divovi,
patuljci, zmajevi).
Interes koji je za
bajku pokazao Charles Perrault ojačao je u 19. stoljeću (braća Grimm, Hauff,
Puškin, Afanasjev, Nćmcová i dr.). Usporedno s time u Europi se za djecu
tiskaju djela daleka njihovim interesima, s prenaglašenim didakticizmom,
racionalizmom i sentimentalizmom (primjerice, poučne pripovijetke Franza
Hoffmana, Genoveva Cristopha Schmida i sl.). U razdoblju kada je
Andersen svoju umjetničku bajku izravno usmjerio prema dječjem čitateljstvu i
kada su bajkovitost djela namijenjenih djeci proželi humorom Collodi (Pinokijeve
pustolovine) i Carroll (Alica u zemlji ćudesa), ionako preoskudna,
hrvatska dječja literatura najmlađima nudi poučne, estetski ništavne knjige,
koje guše djetetovu individualnost. Samo se sporadično prevode djela braće
Grimm, H. Ch. Andersena, E. De Amicisa, A. S. Puškina,B. Nćmcove, J. Vernea, a
tek u 20. st. počinju se prevoditi i
djela Ch. Perraulta, H. Beecher Stowe, L. Carrolla, M. Twaina, J.
Spiry, C. Collodija, R. L Stevensona, L. Alcott.
Izvorna fantastična
priča s manje ili više mitoloških utjecaja u Hrvatskoj se razvija u 20. st. Kao
i u drugim književnostima, razvojni
tijek dječje umjetničke priče pokazuje ovakvu postupnost: 1. čista narodna
bajka, 2. umjetnička narodna bajka (jezično dotjerana, sadržajno lišena
pretjeranih grubosti), 3. umjetnička bajka (s manjim tragovima narodne bajke, a
zatim potpuno lišena takvih tragova), 4. fantastična priča (prekid svake veze s
narodnom pričom).
Oslanjajući se na
takva mjerila, a uvodeći kriterij odnosa prema mitološkim bićima, mr. Diana
Zalar nalazi u hrvatskoj umjetničkoj bajci ove vrstovne smjerove: klasičnu
liniju umjetničke bajke (V. Nazor, I.Brlić-Maćuranić, S. Janović-Grković i
dr.); fantastiku naive (I. Ramljak, D. Horvatić i dr.); "dotjeranu"
narodnu bajku (V. Nazor, V. Škurla Ilijić i dr.), fantastiku egzotičnih
krajeva (J. Horvat), poetsko-refleksivnu fantastiku (L.Paljetak, D.
Miloš i dr.); urbanu fantastiku (S. Škrinjarić, T. Horvat i dr.).
Visok uzor umjetničkoj bajci postavila je I.
Brlić-Mažuranić jezikom i stilom Priča iz davnine, ali je i gradbom
svojih mitoloških likova usmjerila hrvatsku klasičnu liniju umjetničke
bajkovitosti, "u kojoj mitološki likovi od svojih dotad poznatih,
arhetipskih pozicija kreću u novi život u umjetničkoj bajci, zadržavajući svoje
već poznate osobine i gradeći nove."
S V. Nazorom I. Brlić-Maćuranić zaslužna je za zamah, afirmaciju i
uspjehe ne samo dječje književne fantastike nego i hrvatske dječje književnosti
uopće. D. Zalar to opširno osvjetljuje primjerima i usporedbama sa stanjem i
kretanjima u svjetskoj književnosti za djecu.
Drugo je poglavlje
disertacije usmjereno na govor mitoloških bića, pri čem mr. Diana Zalar
kompleksni pojam govora artikulira ovako: tematski kompleksi, svojstva
likova kao više ili manje
individualiziranih bića, simbolizacija koja se iz
likova neprestano razlistava, jezično bogatstvo
koje mitološki likovi apsorbiraju i kompozicija djela kojoj su vitalni dio.
Izlaže i objašnjava
devet tematskih kompleksa: I. odnos mitoloških bića prema prirodi, II.
kategorije vremena, sna i smrti, III. samoosvješćenje (samoodređenje,
socijalizacija, generacijski odnosi), IV. jakosti - slabosti mitoloških bića
(načini nadvladavanja zla, odnosi među spolovima), V. važnost priče u životu
duhovnih bića (učenje, putovanje, rad, igra), VI.položaj malenih/velikih u
svijetu (domoljubni osjećaji, vjera), VII. osamostaljenje (čežnja za majkom i
vlastitim podrijetlom, odjeci Mjesečeva kulta), VIII. strah i njegova
demistifikacija, ljubav, sreća i tuga, IX. detabuizacija
"škakljivih" tema. Svoje spoznaje u vezi s tim temama
popraćuje grafičkim prikazima, primjerice: Najćešći provodni motivi
(mitološki motivi postanka, povezanost neba i zemlje, utjecaj cikličkih ritmova
na ponašanje, ekološka svijest, iskušenja i dr.); Načini nadvladavanja zla
(fizička borba, žrtva, vjera, vjernost, ustrajnost, čarobne moći, dobrota i
naivnost, domišljatost, razbor i dr.), Uloga sna (san kao instrument
"raskrinkavanja" čuda, san kao medij pojavljivanja i dom mitoloških
likova, san kao medij kojim mitološki lik šalje poruke ljudskim likovima, san =
smrt i dr.), Smrt (kao rastanak i život na drugom svijetu, kao
metamorfoza, kao zaborav od drugih, kao prelazak u drugo fizičko stanje, kao
nesretan slučaj, kao kanibalizam i dr.), Odjeci Mjesečeva kulta (Mjesec
- pokretač plime i oseke, izvor čuda, biće koje pozlaćuje svijet, izaziva
mjesečarenje i dr.), Ljubav (nespojivih suprotnoti, dvoje mladih, muža i
žene, prema djetetu, domu, zavičaju, prirodi itd.).
Grafičkim prikazima
podupire i određivanje svojstava i sredstava mitoloških likova povezanih s
ritmovima prirode u umjetničkoj prozi za djecu i mladež. To su: imenovanja (ime
- fizičko svojstvo, ime - radna odrednica, ime - status i plemensko određenje,
ime - potvrda alegorije, ime - onomatopeja, ime - način pojavljivanja, ime -
mjesto obitavanja itd.); čudesne moći (preobrazbe, čudesni dijelovi
tijela, čudesni dodiri, telepatska energija, moć nad snom, vremenom i dr.); preobrazbe
(srna, vidra,
riba, kornjača, vrana, vjetar, oblak, stablo, prašina i dr.), čudesni
predmeti (preslica, škrinja, tronožak, kabanica, biser, rubac, slamčica i
dr.). Grafički osvjetljuje i karakteristike mitoloških bića na vremenskoj
razvojnici, društveno-povijesnoj, astronomskoj i meteorološkoj. Moć nad
kategorijom vremena koju mitološki likovi imaju u knjizi za djecu i mladež
ne izražava se samo u stezanju i rastezanju vremena nego odražava i želju za
prihvatljivim objašnjenjem trajanja na ovom svijetu.
U trećem i
najopsežnijem poglavlju, u svjetlu spoznaja izloženih u prethodnom dijelu
disertacije, mr. Zalar prikazuje, objašnjava i prosuđuje život mitoloških
bića koja nastavaju
hrvatsku dječju fantastiku. Odlučivši se za poredbeni metodološki
pristup utemeljen na glavnim tipovima mitoloških bića (bogovi i božice, divovi,
patuljci i duhovi, vile i vilenjaci, zmajevi i
mitološke životinje), mr. Zalar izlaže, raščlanjuje, uspoređuje, i
utvrđuje tipičnosti i specifičnosti, sličnosti i razlike likova ostvarenih u
djelima pisaca 20. stoljeća.
U rangu bogova na
vrhu su hrvatskih književnih mitskih likova Neumijka i Stribor.
Djedica Neumijka Ivane
Brlić-Mažuranić jedan je "od najvitalnijih i najzanimljivijih likova u
našoj književnosti", "ključni lik" u bajci Lutonjica Toporko
i devet župančića. Rastvarajući ustaljeni obzor
očekivanja hrvatska književnica tim likom prekida s tradicijom
crno-bijeloga prikazivanja likova bajkovite literature. Neumijka,
"odgovoran za spokoj bilja i sretno disanje svega što raste pod
kapom nebeskom", nema vremena baviti se ljudskim poslovima pa
ljude i ne poznaje, naprasite je ćudi, uvredljiv, mrzovoljan, svadljiv, lakom
na stvari za koje drugi ne mare, lako ne oprašta,
ali je i zahvalan onima koji ga čime dobrim zaduže. Iznjedren iz prastare slavenske mitologije,
Neumijka je odraz poštovanja, upravo obožavanja koje su stari Slaveni gajili
prema prirodi. Iz
ove priče, s drugim likovima iz Priča iz davnine, otputio se i u
najnoviju hrvatsku fantastiku.
Kratku fantastičnu
priču Oprostite Neumijki Trude Stamać,
autorica ove disertacije nadahnuto interpretira s naglašenim obzorom
lingvističke stilistike, intertekstualnosti i mitološke komparatistike.
Oživljenje Brlićkina djedice Neumijke u toj kratkoj priči uvjerljivo povezuje s
njegovom literarnom pojavom u romanu Striborovim stazama Snježane
Grković-Janović. Tu se Neumijka duhovno i osjećajno mijenja. U novim
pustolovinama on je sklon šali, dobroćudniji, bliži ljudima te ima odlučujuću
ulogu u fabuli. Za razliku od Neumijke Ivane Brlić-Mažuranić i Trude Stamać,
Neumijka S. Grković-Janović postaje sudionikom kršćanskoga svjetonazora s
vjerom u jednoga Boga - nešto poput posrednika između Boga i ljudi.
Stribor u Pričama iz davnine nije bog
vjetrova, kako bi se moglo očekivati prema slavenskoj mitologiji, me može se
poistovjetiti sa starogrčkim Eolom ni s božanstvima vjetrova drugih
civilizacija. U Šumi Striborovoj, prožetoj kršćanskim duhom, Stribor je
šumski starješina, gospodar vremena u svojoj začaranoj šumi, gdje se svi
pouzdaju u njega i vjeruju u njegovu pravednost. Iako može ljude vraćati u
prošlost, bliži je zemlji nego nebu. Naprotiv, u Striborovim stazama
Stribor je bliži nebu. Među mitološkim bićima, Dugovječnima, kako ih naziva
autorica, Stribor je jedini bez mane, oličenje dobra, prvak koji drugima
raspoređuje poslove i dužnosti. Striborova šuma je "posvećeno mjesto
mogućega posjeta u drugi svijet gdje žive duše naših pokojnika", a sam
Stribor, poput Božjega poslanika, posreduje prema nedokučivim svjetovima.
Problematizirajući
sumnju da bi vjetar mogao biti Striborov prapočetak, mr. D. Zalar razmatra
književne primjere likova mitoloških bića koji su personifikacija vjetrova kao
cikličkoga kretanja unutar poretka prirode i kao dijalektičkoga kretanja iz
toga poretka prema gornjem, apstraktnom svijetu. U tom svjetlu interpretira
priču u prozi i stihovima pod naslovom Burra Daniela
Naćinovića i roman Marijana u ruži vjetrova Sunčane Škrinjarić.
Ustanovljujući da je
svijest o utjecaju i važnosti prirode na ljudski i božanski život jedan od
najćešćih motiva u dječjoj knjizi, autorica u svoju disertaciju uključuje i lik
bake Mokoši, koja se pojavljuje u bajci Sunce djever i Neva Nevičica
i u romanu Striborovim stazama. U bajci je Mokoš, i dobra i zla, imenom
etimološki vezana za mokrinu, a kao Sunčeva baka brinući se za nejako mlado
Sunce zajedno s njim nosi ritmove kretanja u suncostajnom ciklusu. U romanu
Striborovim stazama Mokoš niječe da je ičija baka, ima lijenoga i glupoga sina
vodenjaka, ali je karakterom sljednica Mokoši iz Brlićkine bajke pa i po
idejnoj usmjerenosti glede smirivanja gradacije zla dobrom mišlju,
riječju i djelom.
I Svarožić, bog
svijetloga neba, borac protiv zlih duhova, pojavljuje se u Brlićkinoj bajci Kako
je Potjeh tražio istinu i u romanu S. Grković-Janović. Svarožić u bajci
usmjerava fabulu, dinamizira ju dajući joj novi smjer, izazivajući snažna
uzbuđenja ljudskih likova, i to u priči koja je veoma aktualna jer nikada među
članovima obitelji nije trebalo toliko zajedništva kao u današnjem urbanom
društvu. On i u Striborovim stazama usmjerava fabulu otvarajući
junakinji romana put u Striborov svijet i
pomažući joj da po dugi, "božanskom mostu između neba i
zemlje", stigne do novoga pratitelja, Potjeha.
U mitološkom svijetu
hrvatske dječje fantastike prebivaju i morski bogovi: Morski Kralj u
bajci Ribar Palunko i njegova žena, lik koji mr. Zalar sučeljuje s
istoimenim likom u romanu Striborovim stazama, zatim Posejdon, iz
grčke mitologije kako ga u zbirci kratkih priča Kapi predstavlja T.
Stamać (Kako su ribe prestale govoriti i O Posejdonu) i napokon Ocean
- Parana,
jedan od stvoritelja svijeta prema indonezijskoj mitologiji u
fantastičnom romanu Waitapu Jože Horvata.
Morski
kralj Ivane
Brlić-Mažuranić gospodar je mora i svih morskih nadnaravnih sila. U stanovitom
smislu suvladarica mu je Zora Djevica, ali ujedno i suparnica koja se stavlja
na stranu
ugroženih. Istodobno je "vratarica" u svijet Morskoga kralja
i dadilja Palunkova sina. Iako u romanu Snježane Grković-Janović Morski Kralj
nije silnik, nego dobrodušni čuvar morskih bogatstava, obje književnice njega i
Zoru Djevicu izdižu na razinu vječnoga zajedništva ali i suparništva, nešto kao
vječni ženski i muški princip. Važna je i osobina koja razdvaja bogove i ljude:
sposobnost bogova da pamte i sklonost ljudi da zaborave.
U romanu Waitapu osobito
je istaknuta uzajamnost i složenost
odnosa među ljudima i bogovima. Ti se odnosi razvijaju i pokazuju u
tematskim kompleksima vremena, sna i smrti. Bog Ocean prerušuje se u
starca Paranu i svoju kćer udaje za ribara Itea. Tako, sjedinjujući nadnaravno i ljudsko, stvara
odnose koji ljudima omogućuju ravnopravne razgovore s bogovima a s time i
utjecaje
na ponašanje i djelovanje bogova. Ostvaruje se suodnos koji vodi k
slabljenju arhetipske snage mitoloških likova. Prethodnica je takva obrata
I.Brlić-Mažuranić s bakom koja odričući se povratka
u mladost zbog ljubavi prema sinu izaziva propast čarolija šume
Striborove. Ne utječu dakle samo bogovi na nastanak, napredak i opstanak ljudi,
nego su ti utjecaji recipročni: udaljujući se od svoga mitskog arhetipa bogovi
postaju bliži ljudima, a strogo
čuvajući svoju arhetipsku poziciju udaljuju se od ljudi, bivaju
zaboravljeni.
Mitska božanstva česta
su i u najnovijoj hrvatskoj književnosti za djecu. U roman Zemljina dječica
Nada Iveljić je uvela grčkoga Helija suprotstavljajući toplinu i
životnost sunca ljudskoj požudi za zlatom, a Luko Paljetak u Moći granatne
jabuke na mitu o strastvenoj ljubavi Hada i Perzefone izgrađuje priču o
pobjedi snažne ljubavi u sprezi sa snagama prirode.
U skladu s teoretskim
objašnjenjima danima u prvom i drugom poglavlju, a oprimjerenima prvim dijelom
ovoga, trećega poglavlja, mr. Diana Zalar pristupa i ostalim skupinama
mitoloških bića.
Divovi (gorostasi, orijaši, giganti, džinovi),
golemi i jaki,dobri i zli, obilno su napučili hrvatsku književnu fantastiku.
Autorica disertacije usredotočila se na nekolicinu: na Regoča, koji se
nakon Priča iz davnine pojavlje i u romanu Striborovim stazama,
zatim na Zorka Bistrozorka, Valigoru i Mokronoga I.
Brlić-Mažuranić, Nazorove istarske divove Dragonju i Veloga Jožu,
divovskoga trola u Čudesnoj
krljušti Zvjezdane Odobašić, maglovitoga
diva u priči Ante Banov i Magloviti div Ićana Ramljaka i divove hajde
iz samoborskoga gorja u kratkoj priči Hajdi i Ciganin Nade Iveljić.
Osim podataka o svojstvima i vrstama divova uopće, mr. Zalar objašnjava
specifičnosti divova u navedenim djelima, njihovu ulogu u fabuli, odnose prema
ljudima i veze s europskom mitologijom i hrvatskom usmenom književnosti.
Patuljci,
rastom prava suprotnost
divovima, (u hrvatskoj literaturi - mališi, maciklići, macići, matići, mogaši,
palčići, nevidinčići, tintilini) rasuti su u narodnim pričama, ali i u novijim
umjetničkim bajkama i fantastičnim pričama. Nazorov Trinajstić primjer
je umjetničke bajke koja se samo stilski
odmaknula od pučkoga uzorka, a Minji, najzanimljiviji meču
Nazorovim patuljcima, po kompoziciji i veoma složenoj psihološkoj
karakterizaciji pripada onoj vrsti umjetničkih bajki u kojima su tek jedva
zamjetni tragovi pučke bajke. U Vili Velebita Tihomira Horvata troje se
djece susreće s malim podgorcima u svom pustolovnom putovanju kroz
podzemne prostore Velebita. Striborovim stazama S. Grković-Janović kreću
se plemena patuljastoga naroda kojima je glavno obilježje naporan rad u kojem
neizmjerno uživaju. U romanu Čudesna krljušt Zvjezdane Odobašić patuljci
se brane od napadača kletvom koja uzrokuje potres i eksploziju smrtonosnu za
cijelu ljudsku vojsku.
Osebujne su i bajke: Oh,
nesreće Želimira Hercigonje, gdje car patuljaka svake godine mora
podvoriti veliko mnoštvo gostiju da bi
umilostio sile prirode, Pec Ivo, čovječuljak od peciva, i
Glinenko Nade Iveljić, dječačić stvoren od gline, obdaren
vrhunaravnim moćima, patuljak Zvončić Željke Horvat-Vukelje, gradski
vrtni patuljak, kućni ljubimac koji s lastavicom putuje diljem Hrvatske, čovječuljak iz mlina,
svojeglav i prkosan poput maloga djeteta, u priči Kako je rijeka postala
žuta Sanje Lovrenčić i čovječuljak od plamena netipičan po svom
postanku u istoimenoj bajci Sunčane Škrinjarić.
Posve je originalan i u
mnogo čemu poseban rod patuljastih bića tula u romanu Gesak Ante
Zaninovića. Tuli posjeduju nadnaravnu moć, čarmu, specifičnu bioenergiju kojom
se mogu
braniti od napadača i bez izravnoga fizičkoga dodira. Ta čarma
proistječe iz zajedništva koje u tulima ujedinjuje snage njihovih predaka.
Oblikujući svijet svojih tula Zaninović je iskonstruirao rodoslovlja i jezik
glavnih junaka pa i pjesmu ispjevanu njihovim jezikom te je svoj trodijelni
fantastični roman opskrbio nizom priloga: zemljovidom Gesakova putovanja,
rodoslovnim shemama, popisima plemenskih i mjesnih imena te tulskih mjera za
dužinu, težinu i obujam, notama i tekstom tulske narodne pjesme, slovopisom,
kratkom gramatikom tulskoga jezika i tulsko-hrvatskim i hrvatsko-tulskim
rječnikom. Od svih mitoloških bića ljudima su najprivrženiji kućni dusi.
Autorica disertacije težište stavlja na likove iz priča I. Brlić-Mažuranić,
posebice na Domaće i Malika Tintilinića. Ti
dobri dusi kućnog ognjišta, podrijetlom vezani i za hrvatske pučke
bajke, "najživotniji su vrh naše umjetničke bajke". Postupkom
opovrgnute racionalizacije (snaha, jer je zla, ne može vidjeti Domaće pa
pucketanje koje oko ognjišta proizvode Domaći tumači pucanjem kestena) u kojem
se racionalno objašnjenje pokazuje kao varka za neupućene i nepoćudne
I.Brlić-Maćuranić proširuje granice bajke "uvjerivši čitatelja na vrlo
lukav naćin (učinivši ga sudionikom u tajni) da mora na fantastično pristati
- ako hoće biti na pravoj strani, 'realnoj' i ljudskoj." Dobri
kućni duh je i Bagan, koji štiti seosko imanje u priči Jagor.
Suprotan je i Tintiliniću i Baganu Bjesomar, koji u priči Kako je
Potjeh tražio istinu od svega najviše mrzi dim s Vjestova ognjišta. Poput Domaćih
živahni su i poskočni njegovi podanici bjesovi, ali su nalik na zločestu
i obijesnu djecu pa ih I. Brlić-Mažuranić prikazuje s mnogo humora tako da na
kraju postaju gotovo simpatični. U romanu Striborovim stazama Domaći
postoje
i danju, prate na putu glavnu junakinju i čuvaju joj kuću.
Oživotvorujući slavenski pojam gostoljublja tu i Bagan mijenja neke svoje
navike. Bjesovi pak nemaju onu dječju humorističnu crtu, sličniji su vragovima
nego ljudima. Baba Poludnica kao zli duh polja pojavljuje se u Jagoru,
gdje ju pobjeđuje Jagorov zaštitnik Bagan, a tako i u Striborovim stazama,
samo što je ona tu složeniji lik i po tjelesnim i psihičkim svojstvima, a i po
djelovanju. Baba Pužava Ićana Ramljaka špiljski je duh, ali bliži
našem vremenu. Nadrasla je svoje pradoba postavši kompozicijskom potkom
"koja nosi priću i govori o egzistencijalnim životnim pitanjima hrvatskog
seljaka."
U knjige za djecu
uselili su se i vodeni duhovi, vodenjaci različitih obličja i karaktera,
primjerice, morski duh u Vodenjacima
Verke Škurle Ilijić, nemotivirano pretvoren u paklenskoga zlosilnika koji bi
klao djecu, i njegova suprotnost -riječni duh u Vodenjačiću iz Krke
Nade Iveljić, koji se druži s djecom i spašava dijete od utapljanja. Po dobroti
mu je blizak zdenčni duh koji se trudi da voda bude ukusna i čista u
priči Vodenjak i stara kruška Ž. Hercigonje.
Vile
i vilenjaci "tvore
paralelni, tajanstveni svijet pothranjivan ljudskom čežnjom" te u
umjetničkoj književnosti postaju osobe u pravom smislu, poput Kosjenke u
Regoču, koja je "najdublje i najindividualnije prikazana vila u
našoj dječjoj knjizi". U svojoj izvrsnoj interpretaciji mr. Zalar u priči
o Kosjenki otkriva bitna gradbena obilježja: akciju, dramatičnost i kontraste.
Najveća tuga i najdublja radost zgusnute su u dvije stranice bajke, onako
upravo kako i u životu zna biti. Iza najvećega odricanja (vilinske besmrtnosti)
slijedi najveće darivanje (ljubav). U Striborovim stazama Kosjenka se
mijenja. Ima vrlo odgovornu ulogu da vodi glavnu junakinju kroz zemlju Dugovječnih
pa pred tom odgovornosti uzmiče mladenačka hirovitost i časovitost odluke.
Halugica je vila pomorkinja u istoimenoj
Nazorovoj bajci, koja unekoliko podsjeća na Andersenovu Malu sirenu, a
odlikuje se dramatikom, lirizmom, fantastičnim likovima, kontrastima,
raznolikošću i privlačivošću likova, po čemu je bliska djeci, ali i
odraslom čitatelju, kojega će ipak više privući filozofska potka te alegorija o
nespojivosti dvaju suprotnih svjetova. Interpretirajući Halugicu D.
Zalar zaključuje da u toj Nazorovoj
bajci čudesno nije samo svojstvo nestvarnoga svijeta bez izrazitih
lokaliteta i određenih vrlo konkretnh ličnosti, nego je čudesnost istodobno u
čovjeku i izvan njega. Duboka Nazorova stvaralačka veza s Halugicom i
osvjedočenost da mašta stvarnije
utječe na život negoli stvarnost ovdje se osnažuje navođenjem pjesme Halugičini
darovi koju je Nazor napisao za svoj pedeseti rođendan.
Meću ostalim vilinskim
pričama u disertaciji ističu se još i
ovi likovi: Vila Velebita u istoimenom romanu Tihomira Horvata, zavelimske
vile u pričama Ićana Ramljaka, vila Kora, družica
Palunkove kćeri u Striborovim stazama, mala šumska vila Kori
u romanu Čudesna krljušt Z. Odobašić, mosorska vila Zintrila i
vilenjaci Zintrol i Alintrol u Zaninovićevu Gesaku, vile tavankinje
u Čuvaricama novih krovova N. Iveljić, Snježni Kralj, šumski
vilenjak u istoimenoj priči Damira Miloša i Crna kraljica Čede
Price. Mala vila, inače poznata iz hrvatske narodne bajke,
u Mjesečini Luka Paljetka raste kad osjeća ljubav
voljenoga, a smanjuje se i nestaje kad je ta ljubav iznevjeruje.
Zmajevi
i mitološke životinje u
hrvatskoj dječjoj knjizi pojavljuju se u različitim ulogama od čudovišta do
rušitelja tabua. Višeglavi, zmijoliki, ali i kombinirani od dijelova
tijela raznovrsnih životinja, zatočnici
i zla i dobra, iz prapovijesti i pučke usmene književnosti raselili su se
diljem svjetske književnosti od biblijskoga Levijatana do našega, djeci
šaljivoga, a odraslom i pomnom čitatelju, i satiričnoga, Tropišnoga zmaja
u pjesničkoj zbirci Zeleni brkovi Paje Kanižaja.
Hrvatska fantastična priča za djecu obogatila je rod literarnih zmajeva
nizom originalnih likova u velikom rasponu od Zmaja Ognjenoga u priči Bratac
Jaglenac i sestrica Rutvica I. Brlić-
Mažuranić i zmaja sa Psoglavčeva brda u Nazorovu Velom Joži preko
Zaninovićevih zmajeva alkoholičara u Gesaku, staklenoga zmaja
u Kaktus-bajkama S. Škrinjarić i pripitomljenoga strašnoga zmaja
u Bijelom klaunu D. Miloša, do zmajeva koji znače velik odmak od
tipičnoga poimanja zmajeva. Na toj su krajnjoj točki Prazmaj, otac
svijeta, u Čudesnoj krljušti Z. Odobašić i tužni zmaj, koji se u Sreći
tužnoga zmaja Pere Kvesića (1999), žderući sam sebe od repa preko nogu i
trbuha, smanjuje i preobražava u golemu kuglu obujmljenu strašnim neraskidivim
zmajevskim zubalom. Zbog podcjenjivanja dobra i nevjerovanja u pobjedu dobra
jer se jedno zlo može pobijediti samo drugim zlom, Kvesićevu priču mr. Zalar
smatra odgojno upitnom ne dovodeći u pitanje njezinu književnu vrijednost.
U disertaciji je
obuhvaćeno više autora i djela nego što
je navedeno u ovom izvješću. Posebice se to odnosi na svjetske
bajkopisce i autore fantastične proze, jer Diana Zalar svoja izlaganja i
prosudbe obilno oprimjeruje i potkrjepljuje usporedbama s odgovarajućim
likovima iz svjetske njiževnosti, sudovima književnika, književnih teoretičara
i kritičara, citatima iz bajki i fantastičnih priča za djecu i znanstvenih
djela koja se tiču njezine teme.
Disertacija Mitološka
bića u hrvatskoj umjetničkoj dječjoj prozi mr. Diane Zalar zaokružena je
cjelina, stručno pouzdan, znanstveno utemeljen rad, u kojem je prvi put
sustavno prikazan razvoj hrvatske
književnosti namijenjene najmlađem čitateljstvu na samo jednoj, vrstovnoj
(žanrovskoj) razini, u segmentu koji je posebice popularan i aktualan na
razmeđu 20. i 21. stoljeća.
Diana Zalar razotkriva
poticaje i utjecaje svjetske knjige za djecu na suvremenu hrvatsku umjetničku
bajku i fantastičnu priču, ali i originalne iskorake hrvatskih pisaca osobito u
oblikovanju i preobrazbi mitskih likova, njihovih značajeva i uloga u priči.
Nasuprot mišljenjima proučavatelja bajki Ivane Brlić-Mažuranić, koji njihovu
vrijednost vide samo na etičkoj i estetskoj, u prvom redu stilskoj razini, a ne
i na razini vrstovne inovacije, Diana Zalar dokazuje da je naša književnica
proširila i okvire bajke postupkom opovrgnute racionalizacije ili, kako to
autorica disertacije naziva, "fantastičnim okvirom za (zanijekanu)
realističnu priču unutar bajke."
Kao izrazitu značajku
mitoloških likova u novijoj hrvatskoj priči ističe njihovu ulogu u
detabuiziranju tema vezanih za funkcioniranje tijela, erotiku, tjelesne
nedostatke, strahove, politiku, domovinski rat, izvrnutu kalokagatiju,
podcjenjivanje dobra. Razvidan je i proces odbacivanja vlasti ideologije, čiji
pritisak više ne može trpjeti dječja knjiga ni na razini mitoloških likova jer
su za dijete jednako stvarni kao i ljudi u čijem okruženju živi.
Treba izdvojiti i
autoričin prinos terminološkom instrumentariju, posebice klasifikaciju
fantastičnih djela prema načinu prikazivanja mitoloških likova i teorijski
sustav kojim se iznosi utjecaj mitoloških likova u kompoziciji djela.
ZAKLJUČAK
Iz svega
izloženoga očito je da je disertacija Mitološka bića u hrvatskoj umjetničkoj
dječjoj prozi mr. sc. Diane Zalar vrijedan prinos hrvatskoj znanosti o
književnosti, posebice književnosti za djecu. Predlažemo stoga
Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i odobri dalji postupak za
stjecanje akademskoga stupnja doktora znanosti.
Dr. sc. Stipe Botica, red. prof.
predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Josip Bratulić, red. prof.
ćlan povjerenstva
Dr. sc. Stjepko Težak, u miru
dr. sc. Alija Kulenović
dr. sc. Meri Tadinac-Babić
Filozofski fakultet, Zagreb
dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc
Medicinski fakultet, Zagreb
U Zagrebu, 15.1.2002.
Fakultetskom
vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 04-4-73-2001. donesenoj na sjednici održanoj 12.12.2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti doktorsku disertaciju koja je pod naslovom
POVEZANOST VARIJABLI LIČNOSTI S NEKIM BIOKEMIJSKIM PARAMETRIMA
izradila i predala mr. sc. Tajana Ljubin. Proučivši priloženi tekst disertacije, podnosimo Vijeću ovaj
I Z
V J E Š T A J
U analiziranoj disertaciji prikazano je istraživanje koje je autorica provela s namjerom da detaljnije ispita odnose između parametara serotonegičkog sustava s jedne i bazičnih dimenzija ličnosti s druge strane. Ovo istraživanje spada u klasu onih pokušaja psihologije ličnosti kojima se nastoje identificirati i proučiti biološki mehanizmi koji bi mogli biti u osnovi individualnih razlika u stabilnim svojstvima ljudskog ponašanja. Opća ideja biološke determiniranosti temeljnih dimenzija ličnosti polazi od pretpostavke prema kojoj su fiziološki procesi, određeni genetskim faktorima i programima, glavni ''pokretači'' psihičkih procesa, što u konačnici na bihevioralnom planu dovodi do stabilnih interindividualnih razlika. Među brojnim biološkim faktorima s kojima se osobine ličnosti pokušavalo dovesti u vezu u posljednje vrijeme posebnu pažnju privlače različiti neurotransmiterski sustavi čija su brojna istraživanja dovela do mnogih obećavajućih rezultata. Takva istraživanja postala su moguća tek nakon snažnog napretka u neurofiziološkim i neurobiokemijskim spoznajama kao i razvoja preciznijih i praktičnijih metoda za određivanje neurobiokemijskih parametara. Istraživanje mr. sc. Tajane Ljubin planirano je kao pokušaj pojašnjavanja uloge serotonergičkog sustava u determiniranju poznatih i empirijski višekratno demonstriranih osobina ličnosti.
Doktorska disertacija mr. sc. Tajane Ljubin napisana je na sveukupno 249 stranica organiziranih u 7 sadržajnih cjelina. Glavni tekstualni dio rada obuhvaća 201 stranicu, a njemu su pridruženi popis korištene literature s 491 bibliografskom jedinicom (39 stranica) te 9 stranica priloga – najvećim dijelom tablica s detaljnijim rezultatima provedenih statističkih analiza istraživanjem dobivenih rezultata. U prvom poglavlju (Uvod) sustavno je izložena teorijska osnova istraživanja kojom su obuhvaćene tri glavne teorije ličnosti i teorija agresivnosti, teorijski postulirani biološki i biokemijski korelati dimenzija ličnosti te prikaz serotonergičkog sustava i uloge monoaminoksidaze (MAO). Uvodna razmatranja završena su detaljnim prikazom dosadašnjih, pretežno korelacijskih istraživanja odnosa serotoninskog sustava i dimenzija ličnosti. Drugo poglavlje (Cilj i problemi istraživanja) sadrži sažeto obrazloženje i eksplicitnu formulaciju glavnih istraživačkih pitanja kao i teorijski generirane hipoteze o odnosu parametara serotonergičkog sustava i MAO s jedne te glavnih osobina ličnosti s druge strane. U odjeljku posvećenom metodologiji (Metoda) opisani su ispitanici, instrumenti za procjenu dimenzija ličnosti, postupak njihove primjene, proces uzimanja krvi i postupak određivanja biokemijskih parametara. U središnjem dijelu rada (Rezultati i diskusija) izloženi su i iscrpno raspravljeni nalazi o linearnim i nelinearnim vezama perifernih parametara serotonergičkog sustava i dimenzija ličnosti. U posljednjem poglavlju (Zaključci) dobiveni rezultati su rezimirani u svjetlu postavljenih problema i hipoteza.
Teorijski okvir ovog istraživanja formiran je integracijom konceptualnih rješenja i empirijskih nalaza koji se odnose na strukturu i determinante ličnosti s jedne i serotonergičkog sustava s druge strane. Izbor teorija ličnosti opravdano je sužen na Eysenckovu, Grayovu i Zuckermanovu konceptualizaciju te one koncepcije agresivnosti koje jesu ili se mogu dovesti u eksplicitnu vezu s biološkim faktorima. Prema Eysenckovoj teoriji ličnosti, bazične dimenzije, koje su identificirane uglavnom faktorsko-analitičkim tehnikama, razvijaju se procesom uvjetovanja koji se odvija u interakciji genetički determiniranih struktura i okolinskih faktora. Tri temeljne Eysenckove dimenzije (ekstraverzija, neuroticizam i psihoticizam) Zuckerman je doveo u vezu s evolucijski važnim obrascima ponašanja povezanim s prilagodbom primata (interakcija s članovima skupine, snaga odgovora na prijetnju i prilagođena agresivnost). Prema Grayovu mišljenju, dimenzije ličnosti odražavaju neuropsihološke sustave važne za kontrolu emocionalnih ponašanja. Polazna osnovica za njihovu identifikaciju u ovom slučaju su temeljni emocionalno-motivacijski mehanizmi koji reguliraju ponašanje. Gray je postulirao tri takva mehanizma: bihevioralni sustav inhibicije, bihevioralni sustav približavanja i sustav koji služi u regulaciji borbe odnosno bijega. Prva dva sustava predstavljaju biološku osnovicu anksioznosti i impulzivnosti, dok se treći može povezati s nekim elementima psihoticizma. Zuckerman također pretpostavlja povezanost između bihevioralnih mehanizama kod ljudi i životinja s osobinama ličnosti ljudi i određenih aspekata neuroloških aktivnosti, uključujući i monoaminske transmitere. On je u cijelosti prihvatio Grayovu ideju hipotetskih bihevioralnih mehanizama, ali ih je drugačije povezao s dimenzijama ličnosti, koristeći u svojim istraživanjima i faktorsko-analitičke postupke. Temeljne dimenzije ličnosti su po njegovom mišljenju određene djelovanjem triju regulacijskih mehanizama: to su sustav približavanja, sustav inhibicije i sustav pobudljivosti. Za svaki od tri regulacijska sustava Zuckerman je opisao pretpostavljenu neuroanatomsku i neurobiokemijsku strukturu koja bi trebala biti odgovorna za njihovo funkcioniranje.
Drugi dio teorijskih razmatranja odnosi se na detaljniji pregled i analizu bioloških i biokemijskih korelata dimenzija ličnosti. Prikazana su brojna istraživanja u kojima su psihoticizam, neuroticizam, ekstraverzija, impulzivnost i agresivnost dovođeni u vezu s različitim elektrofiziološkim, biokemijskim i drugim biološkim pokazateljima. Rezultati ovih istraživanja nedvojbeno su ukazali na značaj bioloških determinanti ovih osobina ličnosti, ali također i na vrlo visok stupanj složenosti ovih utjecaja i odnosa.
Treći dio uvodnih razmatranja posvećen je serotoninu te serotonergičkom mozgovnom i trombocitnom sustavu koji se, uz noradrenergični i dopaminergični, ubraja u monoaminergičke neuronske sustave. Pored dokazanih fizioloških funkcija serotonergičkog sustava, istaknute su i pretpostavke o ulozi serotonina u regulaciji ponašanja. Teoretičari se uglavnom slažu da serotonin ima inhibitornu funkciju pri čemu se naglašavaju različite vrste inhibicija. Ovdje je posebna pažnja posvećena usporedbi mozgovnog i trombocitnog serotonergičkog sustava pri čemu se autorica opredjeljuje za pretpostavku o paralelizmu njihova funkcioniranja i time daje legitimitet korištenju perifernih serotonegičkih parametara kao pokazatelja centralnog serotoninskog funkcioniranja. U ovom dijelu radnje razmotrena je i funkcija enzima monoaminoksidaze (MAO), glavnog enzima u regulaciji neurotransmisije različitim monoaminskim neurotransmiterima. MAO predstavlja najvažniji čimbenik u njihovoj razgradnji te time posredno djeluje na mnoga nagonska, motivacijska i aktivacijska stanja. U ovom kontekstu izloženi su i argumenti koji govore u prilog mogućnosti korištenja razine aktivnosti trombocitne MAO kao pokazatelja funkcioniranja serotonergičkog sustava kao i podaci o funkcionalnoj povezanosti trombocitne i mozgovne MAO.
Posljednji dio uvodnih obrazloženja odnosi se na teorijske postavke i rezultate empirijskih provjera povezanosti dimenzija ličnosti sa serotoninskim i MAO funkcioniranjem. Općenito prihvaćena inhibicijska funkcija serotonina nameće očekivanje o njegovoj povezanosti s psihoticizmom i ta veza se smatra i empirijski potvrđenom iako nema istraživanja u kojima se psihoticizam izravno povezivao s razinom trombocitnog serotonina i unosom serotonina u trombocite. Iako se ekstraverzija teorijski povezuje prvenstveno s dopaminergičkim sustavom, autorica s pravom zaključuje da se ispitivanje uloge serotonina može proširiti na sve dimenzije ličnosti koje uključuju pretpostavku inhibicije. Iako Eysenck dimenziju neuroticizma nije povezivao sa serotonergičkim sustavom, opravdanje za provjeru ove povezanosti sugeriraju nalazi o poremetnji njegova funkcioniranja kod depresivnih pacijenata kao i eksplicitne pretpostavke Graya i Zuckermana o povezanosti anksioznosti i neuroticizma sa serotoninom. Ovisnost impulzivnih i agresivnih ponašanja o serotoninu (niska razina serotonergičke aktivnosti) teorijski je dobro obrazložena i empirijski dokumentirana: čini se da je inhibitorna funkcija serotonina glavni čimbenik koji dovodi do u pravilu značajnih veza serotoninskih parametara i ovih dviju osobina ličnosti.
Rezimirajući pregled obilja teorijskih promišljanja i istraživačkih nalaza autorica je opravdano zaključila da bi bilo spoznajno korisno temeljitije istražiti odnose između perifernih serotonergičkih parametara s jedne i osobina ličnosti s druge strane. Njezini argumenti izvedeni su iz neosporne važnosti serotonergičkog sustava u regulaciji ponašanja, teorijske nedorečenosti i mjestimice konfliktnih pretpostavki o ulozi serotonina i nedostatnih ili kontradiktornih rezultata dosadašnjih istraživanja te njihovih čestih tehničkih i provedbenih manjkavosti. Kao glavni cilj svoga rada ona je deklarirala pojašnjavanje veza između 5 dimenzija ličnosti (psihoticizam, ekstraverzija, neuroticizam, impulzivnost i impulzivna agresivnost) i 3 periferna serotonergička parametra (razina trombocitnog serotonina, unos serotonina u trombocite i razina aktivnosti MAO) kod zdravih ispitanika i ispitanika s dijagnosticiranim PTSP.
Istraživanje je organizirano tako da omogući provjeru hipoteza povezanih s 5 postavljenih pitanja (problema) o odnosima osobina ličnosti i serotonergičke aktivnosti. U klasičnom korelacijskom istraživačkom nacrtu ispitane su osobine ličnosti te dobiveni pokazatelji razine trombocitnog serotonina, unosa serotonina u trombocite i razine trombocitne MAO aktivnosti kod 69 klinički zdravih i 74 ispitanika s dijagnosticiranim PTSP. Mjere osobina ličnosti dobivene su skupnom ili individualnom primjenom poznatih i psihometrijski dobro uređenih instrumenata (EPQ-R, IVE, A-87). Pokazatelji serotoninskog i MAO funkcioniranja određeni su analizom krvnih uzoraka pri čemu su također primijenjene standardne i provjerene procedure. Povezanost psiholoških i biokemijskih parametara analizirana je pod linearnim (produkt-moment korelacije) i nelinearnim (analiza varijance) modelom uz primjenu odgovarajućih inferencijalno-statističkih kriterija.
Glavni nalazi ovog istraživanja mogu se rezimirati na sljedeći način. U skupini zdravih ispitanika psihoticizam je slabo ali značajno povezan s razinom trombocitnog serotonina (PSL), a linearne i nelinearne veze s preostala dva parametra (PSU i MAO) nisu ustanovljene. U PTSP skupini pronađena je samo značajna bivarijatna, očekivano negativna, linearna veza psihoticizma s MAO, dok je bilo kakva povezanost s druga dva parametra izostala. Ovdje valja imati na umu da je pronađena bivarijatna povezanost, kako je i demonstrirano, najvjerovatnije posredovana fizičkom latentnom agresivnošću. Dok u uzorku PTSP ispitanika nije pronađena nikakva povezanost ekstraverzije s proučavanim biokemijskim parametrima, kod zdravih ispitanika dobivene su značajne korelacije s PSU (očekivano) i MAO (suprotno očekivanjima). Iako su uočeni izvjesni zanimljivi trendovi, nije pronađena nikakva sustavna veza biokemijskih parametara s neuroticizmom ni na jednoj ispitivanoj skupini. Pretpostavke o odnosima impulzivnosti i serotonergičkih parametara nisu empirijski potkrijepljene: izuzevši značajnu povezanost avanturizma s razinom trombocitnog serotonina, sve preostale veze bile su beznačajne u obje ispitivane skupine. Što se tiče agresivnosti, njezin verbalni oblik negativno je povezan s s trombocitnom MAO u uzorku zdravih ispitanika, a broj značajnih povezanosti očekivanog smjera znatno je veći u skupini s PTSP. Konačno, provjera odnosa određenih sklopova ličnosti i serotoninskih parametara (Zuckermanova hipoteza) dovela je do negativnog rezultata: nije uočena nikakva sustavna veza (razlika) između bilo kojeg od tri biokemijska parametra i P+N+ te P+N- sklopova ličnosti.
U općoj raspravi dobivenih rezultata autorica je pažljivo razmotrila i ocijenila svoje nalaze vodeći računa o teorijskim postavkama, nalazima drugih relevantnih istraživanja i metodološkim teškoćama u ovoj vrsti istraživačkog rada. Ocjenjujući svoj nalaz općenito niskih korelacija biokemijskih parametara i dimenzija ličnosti, ona s pravom zaključuje da one govore o relativno slaboj ali konzistentnoj ulozi serotonergičkog sustava u regulaciji nekih ljudskih ponašanja. Budući da se radi o kompleksnim društvenim ponašanjima, nije razumno ni očekivati veći stupanj njihove biološke determiniranosti. Osim toga, serotonergički sustav je samo jedan od većeg broja mogućih biokemijskih mehanizama koji bi mogli utjecati na bihevioralne stilove, a teorijski je povezivan prvenstveno s regulacijom agresivnih ponašanja. Jednim od svojih najvažnijih nalaza autorica je ocijenila sklopove veza psihoticizma i impulzivne agresivnosti sa serotoninskim pokazateljima kojima su potvrđene pretpostavke o inhibitornim funkcijama ovog neurotransmitera. Ona je također pažljivo razmotrila i ocijenila moguće interpretacije mehanizama uključenih u serotoninsku regulaciju ponašanja, uključujući i složene interakcije s drugim neurotransmiterskim i hormonalnim sustavima. Uzevši u obzir sve elemente i okolnosti provedenog istraživanja, autorica je zaključila svoju radnju konstatacijom da bi barem neki periferni serotonergički parametri mogli imati status bioloških korelata ličnosti, u prvom redu impulzivne agresivnosti.
Doktorska disertacija mr. sc. Tajane Ljubin obrađuje znanstveno relevantnu i u psihologiji ličnosti izuzetno važnu temu odnosa bioloških faktora s jedne i bazičnih dimenzija ljudskih ponašanja s druge strane. Konzistentnost i neka druga svojstva ponašanja ljudi tradicionalno su snažno sugerirala pomisao o njihovoj mogućoj uvjetovanosti biološkim čimbenicima. Međutim, brojna etička, tehnička i spoznajna ograničenja su raspravu o ovoj temi temeljila na manje-više spekulativnim ili pak indirektnim i sporadičnim nalazima i opažanjima. Opći napredak znanosti i znanstvene tehnologije u posljednje vrijeme je omogućio i sustavna istraživanja koja su dovela do znatnog napretka i spoznajnog doprinosa. Da bi se takvo istraživanje provelo i njegovi nalazi adekvatno protumačili, istraživači moraju biti vrlo visoko kompetentni u nekoliko sadržajno i metodološki specijaliziranih područja što u naše vrijeme predstavlja vrlo rijetku kombinaciju pridruženu jednoj osobi. Mr. sc. Tajana Ljubin je pokazala da suvereno vlada svim raznolikim znanjima i vještinama nužnim za planiranje i provođenje ove vrste istraživanja te ekspertno tumačenje njihovih rezultata. Njezina teorijska promišljanja predstavljaju adekvatnu kombinaciju i sintezu psiholoških i bioloških konceptualnih rješenja i efikasnu integraciju znanja u ovim područjima. S metodološkog stanovišta istraživanje je adekvatno planirano i provedeno, sukladno najvišim standardima ove vrste znanstvenog rada. Prikupljeni podaci su prikladno sažeti i prikazani te analizirani primjenom adekvatnih deskriptivno- i inferencijalno-statističkim tehnikama. Posebnu vrijednost njezinog rada predstavlja kompetentna rasprava u kojoj su došli do izražaja njezino izvrsno poznavanje teme udruženo s primjerenim kritičkim odnosom prema dobivenim rezultatima i nalazima. Temeljem svega, doktorska disertacija mr. sc. Tajane Ljubin može se ocijeniti kao zanimljiv i značajan prilog spoznajama o biološkoj determiniranosti ljudskog ponašanja.
Istraživanja biokemijskih temelja ličnosti općenito su opterećena brojnim teškoćama, teško rješivim problemima i nedoumicama. Iako je autorica većinu od njih temeljito razmotrila i ocijenila mogući utjecaj svojih rješenja na vlastite nalaze, čini se da neka pitanja ipak zaslužuju posebnu raspravu. Prvo se odnosi na donekle nejasno očekivanje razlika u veličini i strukturi veza biokemijskih parametara i ličnosti u dvije ispitivane skupine ispitanika. Drugo se tiče korelativnih odnosa perifernih serotonergičkih pokazatelja te usporedbe dobivenih s teorijski očekivanim korelacijskim vrijednostima. Nadalje, istraživanje je provedeno i nalazi interpretirani pod pretpostavkom o paralelizmu funkcioniranja mozgovnog i trombocitnog serotonergičkog sustava koja, kao što je i navedeno, može biti upitna. S tim u vezi postavlja se pitanje mogućnosti alternativne interpretacije dobivenih rezultata pod uvjetom da ta pretpostavka nije točna. Konačno, nalaz nekih istraživanja prema kojem se dobiva povezanost između biokemijskih pokazatelja i ''objektivno'' procijenjenog ponašanja, ali istovremeno ne i sa samoprocjenama, upućuje na moguće metodološke teškoće u procjeni ličnosti, što bi trebalo posebno razmotriti. Navedena i slična pitanja ne zahtijevaju nikakve posebne dorade u tekstu radnje već predstavljaju teme za raspravu prilikom obrane disertacije.
Predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati našu pozitivnu ocjenu doktorske disertacije mr. sc. Tajane Ljubin i da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti pred istim povjerenstvom.
Stručno povjerenstvo:
prof. dr. sc. Alija Kulenović, predsjednik
doc. dr. sc. Meri Tadinac, član
prof. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, član
Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.
Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.
Dr. sc. Miljenko Jurković, izv. prof.
FAKULTETSKOME
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA
U ZAGREBU
predmet:
ocjena magistarskog rada Ivice Žilea
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 11. listopada 2001. god. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivice Žile-a, arheologa iz Dubrovnika, pod naslovom “Predromanika otoka Koločepa”. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Ivice Žilea "Predromanika otoka Količepa" sadrži 119 stranica, uz popise fotopriloga i literature na posljednjih 11 stranica. Tekst je podijeljen u 4 poglavlja sa zaključnim petim (str. 105-108), a zemljopisna karta i arhitektonski nacrti (ukupno 14.) s nekoliko fotografija prate tekst jer su u neposrednoj njegovoj funkciji. Na kraju su izdvojene table ( I – XLVIII ) s ukupno 86 fotografija, koje su prema tekstu uredno numerički označene, te je uravnoteženo ustrojena cjelina lako pregledna.
U Predgovoru magistarskog rada I. Žile navodi razloge izbora teme i sadržaja s pozivom na svoje uposlenje na dužnosti arheologa u područnoj službi zaštite spomenika. Ističe višegodišnja istraživanja, koja su urodila nizom priopćenja ili objavljenih studija iz sukladne problematike. Tumači cilj rada: obradu jednog poglavlja umjetničkog razvoja dubrovačkog kraja na malome otoku u skupini Elafita, te ga opravdava količinom arheoloških nalaza kojima je uglavnom osobno posredovao. Na taj način pojašnjava da u tekstu razlaže dosta otkrića, odnosno da zaključke stvara iskustvom izravnog istraživača na terenu što je za područje njegovih bavljenja, pa i sastavljanje ovoga rada vrlo bitno.
Drugo poglavlje "Prirodno-geografski uvjeti" (str. 7-13.) sadrži sažeti prikaz zemljopisnog položaja Elafita i Koločepa, njihovu geomorfologiju i druge prirodne osobitosti. Posebno dotiče pitanja toponimije, uglavnom prema poznatoj literaturi, te rezimira historiografska znanja o prostoru kojeg tumači poglavito s arheološkog motrišta. Nadalje, znatno šire u završnoj glavi 4. (str.14-47.) tumači "Prošlost Elafita u kontekstu prošlosti dubrovačkog priobalja". Počevši od rasprostranjenosti nalaza prapovijesnih kultura, pažnju poklanja prostornoj organizaciji kopna i otočja s isticanjem tipova i oblika ljudskih staništa na kojima registrira tragove raznih djelovanja. Opširnije pak s istih stajališta oslikavanjem stanja u okružju rekapitulira prošlost antike i srednjegt vijeka, što prethode usponu predromaničkog doba. Posebno nastoji predočiti shvatljiv odnos između arheoloških lokaliteta i reljefnih svojstava terena u dužem tijeku prvog tisućljeća poslije Krista. Više pozornosti polaže na kasnoantičke spomenike, kako bi njihova gustoća objasnila snagu života koja će obilježiti i doba poslije kulturnih prijeloma, etnopolitičkih promjena i svega što prati pad rimske civilizacije na Jadranu ali i upućuje razvoj kršćanstva. U lancu mahom arheološki prepoznatih ali ne i sustavno istraženih mjesta, očituje se dosta cjelovita stratigrafska slika koja otvara problem predočavanja života elafitske mikroregije u južnojadranskoj makroregiji. Iznalaženjem sukladnosti na razini prebrojavanja samih fenomena stvaralaštva u uglavnom ruralnim sredinama uspješno su uspostavljeni parametri za procjenu baštine koja će biti u središtu analize. Na putu k tome osvrt na povijesne prilike zapravo je utkan u spomenička zasvjedočenja dosta brižno i uz razložno povezivanje kandidatu dobro poznate materijalne baštine, s općim znanjima o privrednim uvjetima kao i ukupnom društvenom i kulturnom razvoju. Tako se metodom sinhronog praćenja zbivanja u vremenu i stanja u prostoru stječe uvid u značenje predromanike kao najistaknutijeg poglavlja umjetničkog izražavanja na Koločepu.
Ostvarenjima toga namijenjeno je peto poglavlje teksta s preglednim katalogom spomeničkih cjelina, svega šest fiksiranih nalazišta iz razdoblja od 9. do 11. stoljeća. U obradi se svako pojedinačno dijeli na prikaz arhitekture, te prateće skulpture i ostale pokretne građe(str.48-92.). Budući da je riječ o crkvenim gradnjama koje nisu jednako očuvane, te njihovoj različito klesanoj opremi, izvješća obuhvaćaju kraći osvrt na istraživanja te opis spomenika uz tipološku njihovu klasifikaciju i morfološko-stilsku valorizaciju. Posebno je važno utvrđivanje analognih osobitosti na više spomenika, jer se temeljem toga očitavaju srodne skupine arhitekture, prepoznavaju određeni lokalizmi u variranju sličnih modela južnojadranskog predromaničkog sloga (trotravjene jednobrodne crkvice s kupolom) te prati promicanje prostornih rješenja i građevnih tehnika u izvornim stanjima i kasnijim doradama ili adaptacijama. Dosta se uvjerljivo ocrtava i kronološka ljestvica s gdjekad bitnim ispravkama prijašnjih datacija još posve sačuvanih i prethodno u znanosti poznatih crkvica. Na nekima od porušenih, pak, vršena su iskopavanja (Sv. Frane na Jekavcu, Sv. Barbara na Borju), prvi put ovdje objavljena, a tome se pridružuju zahvati konzervatora u svrhu obnove (Sv. Nikola na groblju), u kojima je I. Žile sudjelovao pa daje podatke "iz prve ruke", tako da uz predočene rekonstrukcije analize barataju s novinama ili iznose otkrića kojih drugdje nema. Na položajima Sv. Srđa i Sv. Mihovila raskriva se problematika postupnog rasta arhitektonskih sklopova trajno obrednog sadržaja, pa praćenje faza služi općim spoznajama o predromaničkoj arhitekturi u regiji.
Po vrsnoći obrade čini se ako ne važnija a ono temeljitija deskripcija skulpture, kamenih ulomaka pleternog uresa koje je u širim rasponima kandidat duže proučavao pridonijevši poznavanju ukupnog kiparstva južnojadranskog područja. Svoje je spoznaje potvrđivao i na građi koju je ovdje povezao stvaranjem suodnosa između prethodno poznatih i novonađenih primjera. To mu omogućava uzorno sređeni katalog popraćen odličnim fotografijama, što postaje dijelom nenačinjenog Corpusa ranosrednjovjekovne kamene plastike hrvatskog juga. Ujednačenom obradom to lakše uz klasifikaciju dekorativne motivike ukazuje na pojedine klesarske radionice, prati odlike dijelova kamenog namještaja s otoka razvijenom komparativnom metodom. U cjelini dokazuje ovisnost te proizvodnje o gradskom središtu Dubrovnika, ali zapaža i neke specifičnosti rješavajući i složenije probleme epigrafike što povlače za sobom i stvaranje cjelovitije povijesne slike kako Koločepa tako i šire okolice. No, u svakom slučaju je važno da su neposrednim istraživanjem utvrđeni kriteriji za predstavljanje građe u standardima koji postaju obvezatni za svaki daljnji rad na problemu.
Rezultati provedenih analiza okupljeni su u završnim poglavljima teksta (str. 93-104.), mjestimično i sa ponavljanjima spoznaja koliko je bilo korisno obrazloženjima. Ipak je naglašen cjelovit uvid u umjetničko stvaralaštvo epohe koja se tako plodno nije iskazala ni u jednom drugom prostornom odjeljku istočnojadranske obale. Upravo ta činjenica dala je priliku kandidatu da prati i ocijeni "raslojavanje morfološke matrice južnojadranske crkvene građevine predromaničkog doba u svim bitnijim njezinim varijacijama". Ujedno je i u obradi kamene opreme tih crkvica tragom prijašnjih istraživača pojasnio kasne faze pleternog ornamenta i sa izabranim primjerima prvog figuralnog izraza učvrstio poglede na prijelaz predromanike u ranu romaniku. Utoliko je povezujući navedene vrste ili grane umjetnosti 11. stoljeće prikazao najplodnijom fazom srednjovjekovnog stvaralaštva na Koločepu. U tom smislu i gl. 5. pod naslovom Zaključna razmatranja uglavnom ukazuju na daljnje potrebe i moguće probleme istraživanja srodne spomeničke baštine.
Temeljem navedenoga ovo povjerenstvo pozitivno ocjenjuje magistarski rad Ivice Žilea "Predromanika otoka Koločepa" i potpisujući ovo skupno izvješće predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta provedbu daljnjeg postupka.
Željko Tomičić, prof. dr. sc.
Igor Fisković, red. prof.
Zagreb, 25.I.2002. Miljenko Jurković, izv. prof.
Predmet:
Sandi Blagonić, ocjena magistarskog rada Geneza i razvoj subetničkih
skupina u Istri od 16. stoljeća do danas .
Zagreb, 2. veljače, 2002.
Fakultetskomu vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Sandi Blagonića, pod naslovom Geneza i razvoj subetničkih skupina u Istri od 16. stoljeća do danas, potvrđeno na sjednici Fakultetskog vijeća 12. Prosinca 2001. Godine, podnosi Vijeću sljedeću
OCJENU
Predloženi magistarski rad sadrži 184 stanice. Od toga na sam tekst otpada 168 računalno ispisanih stranica, a ostalo na popis literature i izvora.
Poglavlja su sljedeća: Uvod (1-2), Cilj istraživanja (3-6), Problemi istraživanja “usmenih“ identiteta (7-10), Pregled dominantnih teorijskih paradigmi etničnosti (11-18), Etnogeneza kao umnažanje granica: od državne do (sub)etnijskih granica (19-38), Vlahi i Bezjaki (39-56), Stereotipi kao subjektivni činitelji zajedništva (57-84), Mnogostrukost identiteta: Proštinari - Vlahi - Istrijani - Hrvati (85-100), “Identiteti od gore“ i “Identiteti od dolje“: Hrvatska nacionalna interacija u 19. stoljeću (101-118), Subetnije: prema simboličkim identitetima (119-146), O problemima određivanja granca subetnija (163), zaključak (164-168), Literatura (169-180), Izvori (180-184).
U Uvodu je magistrand izložio motivaciju za izbor teme i svoje opredjeljenje za metodološki pristup, te objasnio osnovne pojmove (etnija, subetnija, etnička grupa, etnička kategorija) sukladno recentnoj etno-antropološkoj literaturi zapadnoeuropske i američke provenijencije. U Cilju istraživanja te Problemima istraživanja “usmenih“ identiteta definirao je samu temu i zadao joj okvir. Namjera mu je interdisciplinarnim istraživanjem : povijesnim, zatim lingvističkim, prvenstveno analizom lokalne jezično-govorne situacije, te etnološkim, uz pomoć istraživanja značenja, uloge i promjene pojedinih (izdvojenih) elemenata iz kulturnoga repetoara pojedinih subetnijskih zajednica (npr. nošnja, privređivanje, međuetnička, a posebice unutaretnička komunikacija, itd.) Doprinijeti boljem poznavanju genetskih procesa na području Istre. Doista, istraživanje je usmjereno na “...analizu onih identiteta koji se danas pojavljuju kao subetnijski, a koji nastali u kontekstu agrarne tradicionalne strukture jesu usvajani ponajprije socijalizacijom kroz usmenu kulturu...“ (str. 3).
U Pregledu dominantnih teorijskih paradigmi etničnosti Sandi Blagonić kritički je vrednovao relevantnu etnološku i antropološku literaturu, posebice onu koja se bavi istraživanjem etničnosti i identiteta uopće (primordijalizam, instrumentalizam, konstruktivizam). Ovaj pregled i kritičko vrednovanje pokazali su se ključnim spoznajama za razumijevanje i interpretaciju u zaključnom razmatranju.
Slijedi poglavlje Etnogeneza kao umnažanje granica: od državne do subetnijskih granica, gdje se prikazuju austrijsko-mletačka granica i njezin utjecaj na pomake u procesima identifikacije; granice jezičnih zajednica; subetnijske granice i napokon ekološki čimbenici vs. političke granice.
Potom se detaljno pozabavio Vlahima i Bezjakima. Prvo se osvrnuo na etimologiju, a nakon toga utvrdio značenje etnodiferencijacijskih čimbenika uz posebno obrazložen sociohistorijski kontekst njihove geneze.
Napokon, autor nije mimoišao ni jednu od najdiskutabilnijih tema u etnologiji: stereotipe. U poglavlju Stereotipi kao subjektivni činitelji zajedništva analizira povijesnu i književnopovijesnu dimenziju dihotomizacije “mi“ i “oni“.
U poglavlju Mnogostrukost identiteta: Proštinari -Vlahi - Istrijani - Hrvati prate se teritorijalne, ekološke te gospodarske specifičnosti kao sastavnice lokalnih identiteta i specifična subetnijska obilježja kao izvorište kreiranja identiteta na putu prema nacionalnoj identifikaciji. Budući da je tijekom povijesti na istarskom području dolazilo do čestih prožimanja i preslojavanja pojedinih etnija, autor istraživanje nije ograničio na samo jednu od njih, nego je, sasvim opavdano, obuhvatio širi prostor na kojem su se odvijali (ili: mogli odvijati) procesi koje želi utvrditi (no, ne praveći monografiju svake subetnije, analizom društveno-povijesnih promjena otkriva dinamizam subetnijskih identiteta).
Poglavlje “Identiteti od gore“ i “identiteti od dolje““: hrvatska nacionalna identifikacija u 19. stoljeću., donosi promišljanja o nacionalnoj integraciji na području Istre, te lokalnim identitetima kao fragmentaciji nacionalnoga.
Na to se nadovezuje poglavljesubetnije: prema simboličkim identitetima, koje zapravo govori o subetnijama kao “rekvizitariju“ politiziranog diskursa i konačno progovara o njima na dvije razine: nacionalnoj (hrvatskoj) i regionalnoj (istarskoj).
Poglavljem O prolemima određivanja granica subetnija završava ovaj rad o istarskim kolektivnim identitetima koje danas vidimo kao subetnije, generirane etnoevolutivnim procesima unazad nekoliko stoljeća.
U Zaključku Sandi Blagonić iznosi cjelovit pogled o zadanoj temi: od etnološko-antropološke interpretacije temeljnih pojmova do interpretacije dinamike razvoja istraživanih etničkih i subetničkih grupa u Istri, te u kakvim je odnosima ta dinamika s promjenama cjelokupnoga života: kulturnoga, socijalnog, povijesno-političkog - kao konteksta dinamike promjena. Autor formiranje subetnijskih identiteta poglavito sagledava u svjetlu migracijskih kretanja u 16. i 17. stoljeću, te kao rezultat postojanja austrijsko-mletačke granice i sukobljavanja uz nju. Tako povijesno iskustvo isprepliće s poticanjem jezičnih promjena i vrednovanja, a na koncu konca i genezu niza sub/etnija kojih rasprostiranje koincidira s nekadašnjom granicom. Posebno je zanimljivo autorovo promišljanje pojave instrumentalizacije subetnijskih identiteta u 19. stoljeću, potom parcijalizacije hrvatske etničke kategorije od pojedinih pripadnika talijanske elite, fragmentacije kao načina smanjivanja kohezije etno-nacionalnog identiteta koja subetnije involvira u argumnetaciju kao dokaz o nepostojanju jedinstvene hrvatske nacije, kao i napokon, pojave relativiziranja nacionalne, a uzdizanja regionalne pripadnosti devedesetih godina dvadesetoga stoljeća.
Povjerenstvo zaključuje: magistrand je kritički prikazao obilatu građu kako bi utvrdio njezinu vjerodostojnost, zatim ju podvrgao analizi. Svaku je etniju sagledao u njezinom vlastitom kontekstu, povijesnom i prostornom i u odnosu spram druge/drugih. Ovaj vrlo zahtjevan posao uradio je metodički ispravno.
Magistrand je svoju opsežnu radnju vješto uobličio, građu metodički raščlanio i sistematizirao, te je argumentiranim i logičkim izvođenjem zaključaka došao do rezultata koji otkrivaju nove perspektive na etničku povijest Hrvata u Istri, bez obzira hoće li se oni potvrditi daljim istraživanjima ili Će doživjeti određene korekcije.
Kombinacijom tzv. dvaju pogleda -“izvana“ i “iznutra“, što znači kombinacijom spoznaja relevantne etno-antropološke literature, drugih različitih izvora (npr. Književni tekstovi, mediji), a osobito rezultatima vlastitoga terenskog istraživanja, koje je Sandi Blagonić obavljao kao “onaj koji je unutra“ (“insider“), čini ovaj magistarski rad važnim doprinosom etnološkoj znanstvenoj spoznaji, posebice s obzirom na interpretaciju geneze i kreiranja subetnijskih identiteta, kao i s obzirom na inovativni postupak uključivanja utjecaja povijesno-političkih kretanja na tradicijske obrasce svakodnevnoga ljudskog života u etnološko promišljanje.
Magistarski rad Sandija Blagonića jest zreo znanstveni rad koji donosi značajne rezultate za bolje poznavanje nacionalne kulturne povijesti. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati visoku ocjenu magistarskog rada i magistranda uputi na daljnji postupak.
1. Dr. Sc. Vitomir Belaj, red. Prof.
Predsjednik povjerenstva
2. Dr. Sc. Jadranka Grbić Jakopović, znanstveni savjetnik
Član povjerenstva (mentor)
3. Dr. Sc. Miroslav Bertoša, red. prof.
Član povjerenstva
SVEUČILIŠTE U
ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA FILOZOFIJU
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG
FAKULTETA U ZAGREBU
Izabrani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 18. studenoga 2002. u Stručnoj povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Raula Raunića podnosimo sljedeću
Magistarski rad Raula Raunića Pretpostavke liberalnog shvaćanja pojedinca u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj filozofiji politike obaseže 181 stranicu teksta, 77 stranica bilješki i 15 stranica bibliografije, dakle ukupno 259 stranica, podijeljenih u "Uvod", četiri poglavlja (0. "Antički svijet"; 1. "Srednji vijek"; 2. "Novi vijek"; 3. "Teorijske premise liberalizma u filozofiji politike Thomasa Hobbesa") i "Zaključak". Mentor u izradi ovoga rada bio je prof.dr. Žarko Puhovski.
Kroz povijest srednjovjekovne i početke novovjekovne filozofije te kod Thomasa Hobbesa autor selektivno prati ideje koje su pripremale ili pak otpočele razvitak protoliberalnog poimanja čovjeka i politike.
U 1. poglavlju autor prati misli Augustina, Tome Akvinskog, Dunsa Scotusa i Williama Ockhama. Kod Augustina on nalazi moralnu subjektnost i samoizvjesnost ljudske svijesti, instrumentalnu koncepciju države kao i teološki inspirirana razlikovanja zemaljske i nebeske države te političke i crkvene zajednice, koja razlikovanja postaju bliska novovjekima između države i društva. Kod Tome autor upozorava na pomake u odnosu na Aristotela i antiku uopće te na traženu harmoniju između vječnog, prirodnog i ljudskog zakona, koja počiva na ljudskom razumu. Središnju tezu za svoju analizu kod Dunsa Scotusa autor nalazi u kontingentnosti svijeta, izvedenoj iz apsolutnosti Božje moći, u primatu uma, dakle prevlasti praktičnosti nad razumom te u transcendentalnosti moralne svijesti i subjektnosti, koja se pokazuje kao sloboda izbora. I konačno William Ockham, insistiranjima na iskustvu kao izvoru spoznaje te individualnim supstancijama kao jedino spoznatljivima dolazi do zaključka da su univerzalije opći pojmovi a ne kao nešto realno postojeće. Tim tezama Ockham odbacuje skolastički aristotelizam, počinje dijeliti filozofiju od teologije, radikalizira kontingentnost svijeta te protokantovski afirmira slobodu volje. Konačno, "Ockhamova retorika prirodnih prava je bitno protoliberalna i moderna…" (str. 76), čemu treba pridodati i njegovo neslaganje s papinskim apsolutizmom te zalaganje za autonomiju kraljevske vlasti (83).
U 2. poglavlju autor prikazuje mislioce s početka modernoga doba. Iz nominalističke tradicije on izvodi novo samorazumijevanje čovjeka kao samostalnog i odgovornog bića te nastanak moderne znanosti tijesno povezane s matematikom. Descartesovu subjektnost autor razumije kao antropocentrizam (91, 93) i začetke moralne autonomnosti (94) dok među renesansnim humanističarima ističe individualizam, potom sekularizam (107) odnosno narod kao samozakonodavca (105). Reformacija, između ostalog, otvara religijski pluralizam (109) a refleksije o radu i obiteljskim odnosima doprinose fokusiranju na svakodnevni život (112) odnosno primat fakticiteta (113). U tom kontekstu Machiavelli s jedne strane oslobađa vladara obavezu da slijedi tradiciju dok Morus otvara novu stranicu društvenom organizacijom života u svrhu ukidanja neimaštine. Na taj pak način novovjeki čovjek, ističe autor, svoju egzistenciju razumije kao ovisnu o samome sebi a sebe pak tumači kao samopostavljeno biće (127). Kao umno biće čovjek optimalno organizira svoj život a radu sve više pripomaže Baconovo poimanje znanosti u službi životu (133), čime um postaje sve više tehnički (135).
U 3. poglavlju autor ispituje Hobbesove iskorake u poimanju politike, koji počivaju na mehaničkoj slici svijeta i subjektno centriranom umu atomističkih individua. Kod Hobbesa nalazi protoliberalne elemente u pojmovima uma i moći, prirodnom stanju i nagonu samoodržanja te državi kao sredstvu opstanka ali nalazi i opreku toj tendenciji u apsolutnoj vlasti suverena. Budući da iz liberalnih premisa izvlači antiliberalne konkluzije, autor Hobbesa smatra kontradiktornim misliocem (161, 164). Svojim shvaćanjem političke zajednice kao umjetne tvorevine (a ne kao posljedice ljudske prirode), afirmacijom subjekta i slobode Hobbes najdublje raskida s tradicijom i utemeljuje novu paradigmu (170). Pa ipak, autor nalazi deset točaka razlika (176-9) između Hobbesa i Lockeovog protoliberalizma.
Ovaj rad predstavlja niz monografskih prikaza, posloženih vremenskim slijedom. Veza među njima tek je sporadična i odvija se pretežno uvodima i zaključcima. To je ujedno i jedini nedostatak ovoga rada. Neke primjedbe (potpisnicima ovog izvještaja učestala ali ne uvijek programa s Descartesovim /140/, ili pak kako je Descartesov postupak u biti augustinovski transparentna uporaba termina "metodički", teza o istovjetnosti Hobbesovog filozofskog /93/) vjerojatno su interpretativne naravi i biti će ostavljene za raspravu tokom obrane. Napominjemo da ovaj rad tematskim i napisanim obimom, količinom korištene literature, dubinom, izvornošću refleksija uvelike nadmašuje standarde magistarskog rada.
Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati ovaj izvještaj te odobri kandidatu postupak obrane.
Za obranu predlažemo komisiju u istom sastavu.
U Zagrebu, 24.siječnja 2002.
dr.sc. Gvozden Flego, izv.prof.
dr.sc. Žarko Puhovski, red.prof.
dr.sc. Ivan Prpić, red.prof.
magistarske radnje Sanje Tadić-Šokac, prof.
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na temelju odluke o sastavu i imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarske radnje Sanje Tadić-Šokac, prof., pod naslovom Književno djelovanje Mije (Miška) Radoševića donijete na sjednici Fakultetskog vijeća 16. studenog 2001. godine, kao članovi povjerenstva podnosimo zajedničko
I.
I.
Životopis
Sanja Tadić-Šokac, rođena 1971. godine u
Rijeci, Pedagoški je fakultet Sveučilišta u Rijeci, grupu Hrvatski ili srpski
jezik i književnost diplomirala 1996. godine s izvrsnim uspjehom na katedri za
hrvatsku književnost na temi Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti.
Kao student bila je član uredništva riječkog časopisa za književnost “Rival”
(1994.-1996.) Dvije godine (1996.- 1997.) radi kao profesor hrvatskog jezika i
književnosti u Srednjoj školi u Buzetu. Poslijediplomski studij iz znanstvenog
područja humanističkih znanosti, polja filologije na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu upisuje 1996./1997. akademske godine.
Od godine 1997. znanstveni je novak na znanstvenoistraživačkom projektu
Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske Hrvatska književnost
Istre i Kvarnerskog prostora u 19. i 20. stoljeću (000906) čiji je voditelj
dr. sc. Mirjana Strčić, red. prof., a pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Sada
je znanstveni novak - mlađi asistent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga
fakulteta u Rijeci te vodi seminare na kolegiju Hrvatska književnost.
Svojim je izlaganjima sudjelovala na više domaćih
i međunarodnih znanstvenih skupova u domovini te znanstvene i stručne radove
objavila u više časopisa i zbornika.
II.
Organizacija i sadržaj rada
Magistarska radnja S. Tadić-Šokac obuhvaća 213 stranica i razdijeljena je u
sedam većih tematskih cjelina, koje obuhvaćaju sam autorski tekst (str.
1.-197.), zatim Bibliografiju radova Mije (Miška) Radoševića (str.
198.-204.), i Literaturu (205.-213.).
U Uvodu radnje Sanja Tadić-Šokac postavlja cilj svog istraživanja: kontekstualiziranje slabo poznatog romana Karikature (1908.) Mije (Miška) Radoševića (1884.-1942.) u trenutku u kojem je nastao te određivanje njegova pripadanja odnosno nepripadanja književnoj epohi unutar koje je objelodanjen.
U prvom se dijelu radnje naslovljenom Nacrt za biografiju Mije (Miška) Radoševića (1884.–1942.) skicira njegov životni put te rano ulaženje u književni, ali i politički život. Zasebno je poglavlje posvećeno njegovim književnim prikazima u periodici i političkoj publicistici. U narednom poglavlju radnje (Književno stvaralaštvo u doba hrvatske moderne) autorica donosi povijesni pregled književne produkcije, s opširnijim osvrtom na stanje proznog pisma u korpusu hrvatske moderne. Zasebno se razmatra i literarno stvaralaštvo đačke prevratničke literarne grupe Cefas čiji su utemeljitelji bili Janko Polić Kamov, Josip Baričević i Mijo Radošević.
U trećem poglavlju Kritička literatura o romanu Karikature autorica posebnu pozornost posvećuje suvremenijoj književnoj kritici koja iskazuje oprečna stajališta: Karikature se motre kao literarni anakronizam (N. Petković) s jedne strane, odnosno kao modernističko ostvarenje (S. Korać, M. Šicel, K. Nemec) s druge strane.
Samom analizom romana Karikature bave se naredna tri poglavlja radnje. Propituju se klasični, realistički i modernistički elementi u narativnom pismu Mije Radoševića, uočava inovacija koju uvodi autor na tematskom planu te postupak grotesknog oblikovanja literarnog univerzuma. U četvrtom se poglavlju - Groteska u Radoševićevu romanu Karikature, nakon sažetog prikaza dviju osnovnih koncepcija groteske te naznačavanja i danas otvorenih problema glede njezina teorijskog određenja, analiziraju groteskni postupci u romanu prema metodološkom predlošku Dunje Detoni Dujmić nastalom na tragu strukturalističke kritičke misli. Promatra se ostvarivanje grotesknih tendencija na makrostrukturnom, te zasebno na mikrostrukturnom planu, zatim postupci hiperbolizacije i redukcije na svim razinama mikrostrukture: na planu karakterizacije likova, na planu motivacije i sižea, te na planu jezika. Prekoračujući granice sustava D. Detoni Dujmić, prikazuju se i realizacije onomasiološkog fona u romanu, te elementi destrukcije, tipični za poetiku anarhizma.
Naredno se poglavlje (Kulturološke i filozofske naznake i njihove realizacije u romanu Karikature) bavi identificiranjem porijekla i načinom inkorporiranja modernih ideja u narativno tkivo romana: ničeanstvo, teorija hereditarnosti, organicističko viđenje svijeta, Zeitgeist, kao i trendovskog štiva: Otto Weinninger, Spol i karakter.
Na temelju tako utvrđene modernosti Karikatura na tematskom planu, autorica razmatra narativne postupke u tekstu i utvrđuje njihov modernistički orijentirani otklon od dotada uvriježena romaneskna izraza u poglavlju Pripovjedne tehnike u Radoševićevu romanu Karikature. Kao metodološki je predložak u analizi kategorija narativnog vremena, načina i glasa odabrana poetika francuskog strukturalista Gérarda Genettea, uz uvažavanje svih njezinih ograničenja.
U Zaključku se, na temelju detaljne analize grotesknoga oblikovnog načela i pripovjednih tehnika u romanu Karikature revalorizira njegov položaj u hrvatskoj književnosti: on je osmišljen kao modernistički tekst, ali je autoru u njegovoj realizaciji nedostajalo istinske umjetničke snage.
Sanja Tadić-Šokac, prof., u svojoj je magistarskoj radnji Književno djelovanje Mije (Miška) Radoševića pristupila revaloriziranju položaja Mije Radoševića u povijesti hrvatske književnosti, pri čemu je pokazala sposobnost da samostalno i metodološki kompetentno interpretira jedini roman Mije Radoševića pod nazivom Karikature. Ova radnja ukazuje na siguran književnopovijesni pristup, te na poznavanje i primjenu relevantne književnoteorijske građe, kao i one iz područja historiografije. U svojoj analizi Karikatura Mije Radoševića Sanja Tadić-Šokac nije bila pristrana. Tako su njezini vrijednosni sudovi – nerijetko i oštri, pa za Radoševića kao umjetnika vrlo nepovoljni – dosljedno utemeljeni na ujednačenoj razini književnog, estetskog mjerila. Istodobno, autorica argumentirano ukazuje na trasu modernističkih literarnih nastojanja ostvarenih u narativnom pismu, te na temelju njih revalorizira Radoševićev položaj u hrvatskoj književnoj povijesti kao modernistički orijentiranog autora kojemu je ponestalo umjetničke snage.
Općenito gledano, znanstveni je doprinos ove magistarske radnje u tome što je u njoj prvi put cjelovito i metodološki utemeljeno analiziran roman Mije Radoševića pod nazivom Karikature. Neka pitanja koja ova radnja otvara mogu se raspraviti na obrani.
Zbog svega navedenog, jednoglasno
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovo izvješće stručnog povjerenstva o magistarskoj radnji Književno djelovanje Mije (Miška) Radoševića te da Sanju Tadić-Šokac, prof., uputi na obranu radnje, kao daljnji postupak za stjecanje magisterija znanosti.
Zagreb, 24. listopada 2001. godine
Akademik Miroslav Šicel
Dr. sc. Mirjana Strčić, red. prof.
Dr. sc. Krešimir Nemec, red. prof.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FILOZOFSKI FAKULTET
Zagreb, I. Lučića 3
U Zagrebu, 29. siječnja 2001.
Predmet: ocjena magistarskog rada Dunje Fuchs Brajković
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 16. studenoga 2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dunje Fuchs Brajković pod naslovom Poetika lirskog u prozi hrvatske književnosti od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. S time u vezi podnosimo vijeću sljedeće
I Z V J E Š Ć E
Magistarska radnja Poetika lirskog u prozi hrvatske književnosti od kraja 19. do sredine 20. stoljeća Dunje Fuchs Brajković obuhvaća 134 stranice kompjutorskog ispisa. S obzirom na vremenski raspon analizirana literarnog korpusa, podijeljena je u tri veće kompozicijske cjeline: u prvoj se promatra fenomen proznog lirizma u razdoblju moderne (od kraja 19. stoljeća do 1914), u drugoj u razdoblju avangardnih stilova (1914-1928), a u trećoj u razdoblju tzv. nove stvarnosti, odnosno socijalnog realizma (1928-1945).
Radnju otvara teorijski uvod s načelnom elaboracijom procesa “lirizacije” pripovjedne proze te strukturnih promjena/transformacija koje iz toga procesa proizlaze. Lirizam u prozi pristupnica definira prevlašću doživljajnosti nad događajnošću, što dovodi do slabljenja i raskrajanja epske integracije i pomaka težišta s referencijalne (denotativne) na poetsku (konotativne) funkciju jezika. Time se semantiziraju elementi koji u narativnim djelima obično nisu značenjski markirani. Lirska proza izrazito je deficitarna u sferi događanja: svijet je u njoj reduciran na “prostor duše”, uvijek filtriran kroz “lirsko gledište”, svojevrsni ekvivalent poetskoga “Ja”. U svome teorijskom nacrtu (potpomognutom promišljanjima E. Staigera, N. Fryea, R. Freedmana i T. Todorova) pristupnica razlikuje dva osnovna tipa realizacije lirskog u pripovjednoj prozi. U prvome se lirska komponenta pojavljuje tek kao dekor klasičnoj naraciji (paradigma: K. Š. Gjalski, Pod starimi krovovi; F. Mažuranić, Lišće; I. Kozarac, Đuka Begović). U tom se slučaju lirski fragmenti mogu iz djela izdvojiti bez kompozicijskih posljedica i narušavanja cjelovitosti.
U drugome tipu lirizam se pojavljuje kao osnovni oblikotvorni, konstruktivni princip koji “urasta” u sve strukturne razine (paradigma: F. Galović, Začarano ogledalo; Đ. Sudeta, Mor; S. Mihalić, Zapaljena krv; I. Kozarčanin, Sam čovjek). U tom slučaju lirizam je prepoznatljiv, dosljedno proveden procédé koji osigurava organsko jedinstvo tekstu.
Penetrantnost lirskog u pripovjednoj prozi krajem 19. stoljeća pristupnica povezuje s usponom individualizma, afirmacijom modernog senzibiliteta i nove misaone dispozicije. Proces žanrovske transformacije, osobito snažan u razdoblju moderne, generiran je izrazitom prevlašću subjektivne vizure što dovodi do “personaliziranja” fabule. Lirska pozicija jest uvijek Ja-pozicija: lik-pripovjedač unosi u naraciju svoju subjektivnost, svoj osobni pogled na vremensko-prostorne odnose (odatle relativizacija temporalnih kategorija s izrazitom prevlašću subjektivnog vremena), svoju stilistiku. Stoga je stalno mjesto lirske proze koncentracija na unutarnji život pripovjednog subjekta, na ugođaje, raspoloženja, stanja, na “pejzaž” duše. Fabula pomalo atrofira, a njezino mjesto zauzimaju lirski asocijativni nizovi u kojima se brišu logičko-kauzalni odnosi i sukcesija zbivanja.
U interpretacijskom dijelu radnje Dunja Fuchs Brajković na početku svake cjeline naznačuje minimalni poetički koncept potreban za razumijevanje modernističke, avangardne i realističko-lirske proze, a potom kreće u pojedinačne autorske portrete i detaljnije naratološke opise odabranih tekstova na kojima nastoji induktivno potvrditi svoje teorijske postavke. Kao interpretativni “predložak” poslužila su joj prozna djela u rasponu od crtice/novelete do (lirskog) romana. Vrstovna raznolikost odabrana je zbog želje da se pokaže u kojoj mjeri veličina/prostor proznog teksta utječe na mogućnost “upijanja” lirskog supstrata i u kojoj mjeri lirizam uvjetuje žanrovsku transformaciju i razgradnju.
Proces lirizacije hrvatske proze pristupnica prati na opsežnom korpusu tekstova koji su nastajali u vremenskom intervalu od, približno, pola stoljeća. Cilj je pokazati tematski i formalni ustroj djela te način povezivanja narativnih segmenata s lirskim pasažima. U poglavlju Lirsko u prozi u razdoblju od kraja 19. stoljeća do 1914. analitička je pažnja usmjerena na djela Gjalskog, F. Mažuranića, Matoša, Šimunovića, I. Kozarca i Galovića. U njima stupanj lirizacije varira od jednostavnih ornamentalnih poetskih digresija kojima se želi fiksirati neki ugođaj, atmosfera ili slika (u Gjalskijevim novelama iz zbirke Pod starimi krovovi ili romanu Na rođenoj grudi), preko Matoševih liriziranih novela u kojima se inzistira na paralelizmu duše i krajolika (Cvijet s raskršća; Camao) do Galovićevih pripovijesti Začarano ogledalo i Ispovijed u kojima je lirizam dio doživljajnog svijeta pripovjedača, tj. svojevrsni korelativ stanja ispovjednog subjekta.
Unutar ekspresionističke stilske paradigme proizveden je prvi pravi lirski roman u hrvatskoj književnosti. Kulundžićev Lunar sav je sazdan od mjesečarskih, halucinantnih raspoloženja u kojima objektivnu stvarnost zamjenjuje duhovni svijet i stilizirani simbolički krajolik. Ekspresivne slike nižu se jedna za drugom asocijativnom logikom i filmskom brzinom, a iskaz je afektivan i snažno ritmiziran. Isti proces može zahvatiti i kraće prozne forme. Tako se u lirsko-fantastičnoj pripovijesti Mor Đure Sudete građa u cijelosti modelira na neepski način: priča je tek usputna, a u prvom je planu ugođaj, impresija, panteistički doživljaj prirode izražen poetskim slikama, bljeskovima zvukova, boja, mirisa i pokreta. Dok je kod Gjalskoga pejzaž bio tek kulisa zbivanja i dekorativni dodatak radnji, kod Sudete on izražava unutarnji doživljaj poprimajući izrazito ekspresivnu vrijednost. Na sličnoj poetičkoj matrici temelji se i kratki roman Zapaljena krv Stjepana Mihalića te novele Novaka Simića iz zbirke Suton Tašlihana.
Model lirskog romana najbolje oprimjeruje Sam čovjek Ive Kozarčanina. U njemu se lirizam pokazuje kao produktivno oblikotvorno načelo koje prožima pripovjednu građu i bitno utječe na strukturnu organizaciju. Budući da je u njemu lirizam dio doživljajnog svijeta ispovjednog subjekta, epske situacije i lirski doživljaji spajaju se bez vidljivih “šavova”. To je omogućeno osobitim oblikom simultanosti: različiti sadržaji (su)postoje u svijesti istodobno i nije ih moguće izraziti linearnim narativnim tijekom. Narativne sekvence rasplinjavaju se u lirskim metaforičkim slikama. Zastoj u vremenu priče nastoji se produljiti, dok vrijeme diskursa, zahvaljujući lirskim asocijativnim nizovima, dalje teče. Primjere sličnih postupaka Dunja Fuchs Brajković nalazi i u djelima Zvonimira Remete i Zdenke Jušić Seunik.
Pristupnica koncentrirano slijedi osnovnu tezu i metodološki konzekventno, na bogatoj građi, eksplicira problem proznog lirizma kao diskurzivnog obilježja i lirizacije kao legitimnog proznog postupka. Njezin rad karakterizira postupnost izlaganja, iscrpnost opisa i solidan komentar strukture i retorike odabranih tekstova. Nedostaci su česta ponavljanja osnovnih spoznaja i ne uvijek dosljedno primijenjen metajezik znanosti o književnosti. O tome će biti govora u usmenom dijelu ispita. No bez obzira na manje prigovore povjerenstvo drži da je riječ o korektno napisanoj radnji koja zadovoljava sve propisane kriterije. Stoga molimo Vijeće da prihvati naše izvješće i omogući pristupnici daljnji postupak.
Stručno povjerenstvo
Dr. Krešimir Bagić, docent
Dr. Krešimir Nemec, red. prof.
Dr. Goran Rem, docent
Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.
Dr. sc. Ivan
Dumbović, izv. prof.
Dr. sc. Igor Radeka, viši asistent
Predmet: Ocjena magistarske radnje Koraljke Posavec pod naslovom:
“Prinosi Antuna Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva”
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta, na sjednici održanoj 15. siječnja 2002. godine, imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Koraljke Posavec pod naslovom: Prinosi Antuna Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva. U skladu s donesenom odlukom Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju i podnosi Fakultetskom vijeću slijedeće:
Magistarska radnja Koraljke Posavec pod naslovom “Prinosi Antuna Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva” obasiže 337 stranica, od čega 146 stranica glavnog teksta, 145 stranica priloga i 46 stranica popisa korištenih izvora i literature. Glavni je tekst podijeljen na šest poglavlja s osam problemski koncipiranih potpoglavlja: 1. Prilaz temi (str. 1-20). 2. Metodologija rada (str. 21-33). 3. Povijesno-pedagoški okvir (str. 34-49). 4. Pedagoški radovi Antuna Cuvaja u razdoblju od 1876. do 1906. godine (str. 50-75). 5. Građa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas (str. 76-137). 6. Zaključne misli (str. 138-146). U tekst je uključeno 12 tablica numeričkih podataka i rezultata kvantitativne analize sadržaja, a opremljen je i s 81 bilješkom. Prilozi (str. 147-150) sadrže 3 preslike arhivske građe, 7 evidencijskih listova analize sadaržaja i 77 tablica analize sadržaja jedanaest knjiga Cuvajeve “Građe”. Popis izvora i literature obuhvaća 356 bibliografskih jedinica podijeljen je na tri dijela: bibliografiju pedagoških radova Antuna Cuvaja s 59 jedinica, bibliografiju udžbenika A. Cuvaja koja broji 108 jedinica i popis ostale literature sa 189 jedinica na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. U popis je uključena i korištena arhivska građa iz Arhiva Hrvatskog školskog muzeja i Arhiva Sveučilišta u Zagrebu.
U uvodu se obrazlažu motivi
odabira teme istraživanja. Kroz pregled i analizu povijesnih studija iz
hrvatske pedagogije i školstva, te značajnih historiografskih radova (Horvat,
1980; Antoljak, 1992; Šanjek, 1993), pokazuje se kako je Cuvajevo kapitalno
djelo “Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od
najstarijih vremena do danas” (dalje u tekstu “Građa”) mnogostruko
korišten i citiran izvor u pedagogiji.
Taj kronološki pregled, koji posebno iscrpno obuhvaća radove nastale zadnjih
tridesetak godina 20. stoljeća, završava apostrofirajući ocjenu iz posljednjeg
obuhvatnijeg pregleda razvoja pedagogijske misli u Hrvatskoj (Dumbović, 1999),
s naglaskom kako je korištenje “Građe” neizostavni dio bilo koje
povijesnopedagoške studije. Argumentira zbog čega se, usprkos djelomičnom
prihvaćanju objekcija sljedbenika tzv. novog pristupa u povijesti pedagogije s
početka devedesetih godina 20. stoljeća upućenih biografsko-intelektualnoj
maniri povijesnopedagoških istraživanja, ipak odlučuje za rad koji se bavi
djelovanjem jedne osobe. U obrazloženju polazi od trendova suvremenih
društvenih istraživanja pozivajući se na recentne domaće i strane studije
(Certeau, 1991; Gross, 1994; Tuchman, 1994; Lamnek, 1995; Mertens, 1998;
Denzin, 1999; Kaestle, 1999; Keevs, Lakomski, 1999; Stake, 1999; Miller, 2000),
ali eksplicira i konkretne podatake o A. Cuvaju i njegovoj ulozi u razvoju
hrvatske pedagogije i školstva čiji pregled sistematizira iz do sada
publiciranih radova.
Kritički analizira objavljene radove o A. Cuvaju
ocjenjujući kako su njihovi najveći nedostatci “pretjerana i površna
faktografija (s netočnostima i nekonzistentnom primjenom kronološkog,
prostornog i/ili područnog kriterija sistematiziranja podataka); prigodnost;
nekritičnost i nepostojanje bilo kakve analize Cuvajevih djela (osim kraćih
prikaza i osvrta - uglavnom na Građu)”. To je onemogućilo, kaže se, prosudbu
njegova cjelokupnog doprinosa razvoju hrvatske pedagogije i školstva” (str.
11). Navedene zamjerke konkretiziraju se primjerima iz analiziranih radova o A.
Cuvaju, ali uz uočenu dihotomiju njihovih ocjena (osim na temelju konkretnih
autora, pitanje subjektivnosti i selektivnosti istraživača razmatra i kao
metodološki problem), te ukazuje i na ostale ograničavajuće čimbenike koje
utvrđuje iz opširne povijesnopedagoške literature koju u radu koristi:
nepostojanje povijesne distance istraživača (autora), relativnu ograničenost
dužine, ekstenziteta i intenziteta već istraženog povijesnopedagoškog vremena i
tematike, (ne)postojanje odgovarajuće hrvatske pedagogijske bibliografije i dr.
Raščlanjuje se, nadalje, Cuvajevo djelovanje u
hrvatskoj pedagogiji i školstvu, utvrđeno analizom radova i arhivske građe te
sve grupira u tri razine: praktično-školsku, stručnu izobrazbu i usavršavanje
učitelja i teorijsku. Precizno utvrđuje šest vrlo opsežnih etapa evidentiranja,
vrednovanja i prevrednovanja djelatnosti različitih osoba, institucija,
legislative i pedagoških publikacija, što drži nužnim u slučaju sveobuhvatnog
istraživanja Cuvajevog doprinosa razvoju hrvatske pedagogije i školstva. Pritom
navodi i ostale smjernice mogućeg pristupa istraživanju, naglašavajući kako ovo
istraživanje ne drži završenim i konačnim, već njime želi ukazati “na
postojanje prinosa A. Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva, te na potrebu
da ga se i nadalje prosuđuje i nadopunjuje” (str. 13).
U drugom se poglavlju govori o
metodologijskom pristupu radu. Određuje
predmet i problem istraživanja, korištene (biografske) metode. Pritom
značajan dio Cuvajeva života koji, iako
zanimljiv, ipak nije ušao u korpus povijesti pedagogije. Eksplicira
preliminarnom analizom utvrđene metodološke probleme, što potkrepljuje i
prorađenom opsežnom (uglavnom stranom) literaturom iz područja metodologije
društvenih istraživanja. Upozorava i na problem prosudbe Cuvajevog doprinosa
školstvu, izdvajajući (ne)mogućnost utvrđivanja kvalitete njegovog praktičnog
djelovanja (zbog nedostatka građe koja bi pružala uvid u interakciju s drugim
pedagozima i osobama njegovog vremena) te atribuciju njegove motivacije što
dijelom i onako izlazi iz okvira pedagoških istraživanja.
Metodološki obrazlaže opravdanost istraživanja
naznačene problematike analizom Cuvajevih (objavljenih) pedagoških radova i
prihvatljivosti njegovih rezultata kroz sva četiri potencijalna pristupa:
duhovno-znanstveni, insititucionalno-povijesni, povijesno-problematski i
epohalno-strukturalni (prema Blankertz, 1982 i Gross, 1996). Prije preciziranja
zadataka i operacionalizacije istraživanja pristupnica posebno apostrofira
Cuvajevu “Građu” kao primjer “mjerljivosti” odnosa nekog autora prema pojedinoj
pedagogijskoj disciplini ili pedagoškom fenomenu u školstvu; zatim kroz odnos
prema njenoj povijesti, jer - kako zaključuje - “prikupljanjem građe i sve
opsežnijim prodorom u prošlost stvaraju se uvjeti za novo
vrednovanje/prevrednovanje pedagogijske teorije i pedagoške prakse; stvarajući
i na taj način preduvjete boljeg poznavanja povijesnopedagoških postignuća i
zabluda i postavljanje novih istraživačkih pitanja i tako, postepeno i stalno,
pridonosi razvoju pedagogije i školstva”. (24-25).
U istom poglavlju objašnjava razradu cilja
istraživanja (utvrđivanja Cuvajevog prinosa razvoju hrvatske pedagogije,
školstva i učiteljstva) na temelju preliminarne analize Cuvajevih radova.
Precizira sedam zadataka - formulira pitanja u svjetlu kojih namjerava
pristupiti odabranom korpusu u analitičkom dijelu rada (poglavlja 4, 5 i 6).
Nadalje, za predviđenu analizu sadržaja utvrđuje jedinice mjerenja i ukazuje na
uvjetovanost njihova odabira usmjerenošću Cuvajevih radova (osobito “Građe”) na
pojedine pedagogijske discipline: povijest pedagogije, predškolsku pedagogiju i
rani odgoj; školsku pedagogiju; položaj učitelja - kroz izdvojeno obrazovanje
učitelja i njihov socijalni status. Za odabrane jedinice sadržaja konkretizira
ukupno 45 kategorija, obrazlaže kako su metodološka ograničenja uvjetovana
samim sadržajem “Građe” - ekshaustivnost kategorija nije apsolutna, odabrane
kategorije ne iscrpljuju u potpunosti temeljni pojmovnik odabranih (izdvojenih)
pedagogijskih disciplina i pedagoških sadržaja (jedinica). Primjerom
argumentira i neujednačenost veličine odabranih jedinica analize uzrokovanu
činjenicom da pristupnica u potpunosti slijedi autorovu (Cuvajevu) raščlambu
teksta unutar potpoglavlja “Građe”. Konstruira instrumente - evidencijske
listove analize sadržaja (ukupno 7 - nalaze se na kraju radnje). Na kraju
ističe razloge zbog kojih u analitičkom dijelu rada polazi od kronološkog
kriterija, a tek kasnije, u zaključnom dijelu odabire područni/problemski
pristup.
Trećim poglavljem, pod naslovom
“Povijesno-pedagoški okvir”, autorica nastoji pokazati kakve su
društveno-političke prilike životnog i radnog prostora (Kraljevine Hrvatske i
Slavonije) utjecale na A. Cuvaja tijekom njegova gotovo 40-godišnjeg
prosvjetno-pedagoškog djelovanja (1874.-1913.). Polazi od prilično
detaljiziranog pregleda općih odrednica (zakonske regulative, gospodarskih
prilika i kulturnih kretanja) stanja u zemlji, nakon čega se iscrpnije bavi
prilikama u školstvu i razvoju pedagogijske znanosti (školskim zakonima i
posljedicama njihove primjene, staleškim institucijama hrvatskih pedagoga,
pedagoškim publikacijama i utemeljenjem sustava hrvatske pedagogijske znanosti,
razvoju pedagogije kao sveučilišnog predmeta i studija). Naglašavaju se neke
vremenske odrednice te nastoji samog Cuvaja pokazati u mjeri njegova osobnog
djelovanje koji korespondira sa smjernicama općeg razvoja. Pritom posebno
apostrofira i Cuvajeva brata - Slavka Cuvaja, bana i kraljevskog komesara
Kraljevine Hrvatske i Slavonije (1912-1913). Pokazuje također primjer njegova
suvremenika (I. Kršnjavoga), ali i radove nekolicine povjesničara, koji daju
negativnu prosudbu Cuvajeve (banove) protuustavne i promađarske politike.
Pristupnica eksplicira kako u prosudbi djelovanja A. Cuvaja (podcrtavajući na
taj način već u prvom poglavlju istaknutu zamjerku ranijim radovima)
neuvažavanje ovoga čimbenika pridonosi jednostranosti ocjena temeljem
konfrontiranja pozitivnih i posve negativnih stajališta pojedinih autora.
U četvrtom poglavlju započinje
analitička prorada odabranog korpusa Cuvajevih radova, u skladu sa zadacima
zacrtanim u “Metodologiji rada”. U kraćem uvodnom dijelu oslikava razvoj
pedagoških publikacija u Hrvatskoj,
kroz kritički osvrt na tvrdnje pojedinih autora (primjer: Strugar, 1997) kako
je, do objavljivanja prvih Cuvajevih radova (1876) ta literatura bila skromna.
U kronološkom slijedu, redom objavljivanja, K. Posavec analizira svaki od 38
pedagoških radova koje Cuvaj publicira do 1906. godine. Konkretnim primjerima
ukazuje na osobitosti svakog pojedinog teksta, na polazišta i osnovne odrednice
pristupa pitanjima koja se u njima razmatraju i podcrtava Cuvajeve relevantne
teorijske objekcije. Nakon ovog opsežnog analitičkog pregleda, daljnju
raščlambu obuhvaćenih tekstova započinje njihovim grupiranjem u skladu s
problematiziranim pitanjima (zadacima) magistarskog rada. Na početku iznosi
osnovne kvantitativne podatke kojima ilustrira činjenicu kako je tijekom
31-godišnjeg razdoblja A. Cuvaj objavio 38 djela različitog opsega, karaktera i
načina/mjesta izdavanja (27 članaka u najstarijem hrvatskom pedagoškom časopisu
“Napredak”; 4 kraća priloga u “Godišnjem izvješću gradjanske i s njom spojene
obće pučke dječačke učione u Sisku”; 4 manje pedagoške studije koje je
samostalno izdao; 3 opsežne knjige posvećene školskoj legislativi objavljene u
nakladi Vladinog odjela za bogoštovlje i nastavu).
Nadalje, eksplicira svoje određenje općih značajki
koje, usprkos tematskoj raznolikosti, utvrđuje u svim analiziranim tekstovima i
ocjenjuje kako su one “za prosudbu ozbiljnosti i kvalitetne pristupa temi vrlo
bitne” (str. 70). Tako temeljitost koju uočava u prilazu svakom problemu (temi
pojedinog rada) konkretizira kroz: povijesni pregled ideja i pristupa (uključujući
i stavove oponenata); detaljnu obradu svih bitnih odrednica (zadataka, principa, sadržaja); argumentiranjem
konkretnih primjera (uočenim problemima) iz škole i obitelji; redovito
(zaključno) iznosi prijedloge (u rasponu od metodički uzorno razrađene nastavne
jedinice do plana i/ili programa za određeni nastavni predmet). Na sličan način
obrazlaže i Cuvajevo suvereno korištenje opsežnog korpusa pedagogijske teorije
(od pedagoških klasika do suvremenika), ali i svrhovito navođenje primjera iz pedagoke
prakse (školstva).
U nastavku ovog poglavlja pristupnica analitički
precizno utvrđuje kako, pored gotovo posvemašnje podudarnosti razdoblja
objavljivanja većine analiziranih radova (1876-1886) s dobom utemeljenja
hrvatske pedagogijske znanosti, teme Cuvajevih radova korespondiraju sa
sadržajima svih tada utemeljenih pedagogijskih disciplina (opće pedagogije,
povijesti pedagogije, didaktike i metodike). Naročito naglašava i osvjetljava
ona pitanja i probleme razmatranjem radova kojima Cuvaj iskazuje svoje
nastojanje oko poboljšanja kvalitete školstva, ali i njihovu suvremenost
(potreba skladnog djelovanja i suradnje obitelji i škole; odgojnosti nastave,
kritika šablonizirane nastave i preopterećenosti učenika, zalaganje za
individualizirani pristup i korištenje novih nastavnih oblika izvanškolskog
prostora, skrb za dobro organizirano i kvalitetno ispunjavanje slobodnog
vremena, pedagoško savjetovanje u izboru budućeg zanimanja, suprotstavljanje
(pre)ranoj selektivnosti škole i vertikalnoj (ne)prohodnosti školskog sustava).
Na kraju ovog dijela magistarske radnje K. Posavec
sažima analizu preciziranjem pedagogijskih disciplina u kojima je, s obzirom na
broj objavljenih članaka (autorica ih pobraja uz svaku disciplinu) i njihovu
iscrpnost obrade pojedinih tema, Cuvajev prinos najveći u slijedećim područjima
pedagogijske teorije i odgojne prakse: predškolske pedagogije, radnog odgoja,
metodika (geometrije, risanja, krasopisa i zemljopisa) i (kroz najveći broj
radova) povijesti pedagogije.
Peto poglavlje, pod naslovom
“Građa za povijest školstva Kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih
vremena do danas”, najopsežniji je dio rada (str. 76-137), i u cijelosti
posvećen istoimenom Cuvajevom kapitalnom djelu. Kako bi naglasila značaj
“Građe” u kontekstu razvoja povijesnopedagoških studija već u trenutku njezinog
objavljivanja (1907. godine), autorica u prvom dijelu poglavlja osvijetljava i
analizira tridesetak do tada publiciranih radova (objavljenih između 1844. i
1907.) koji, kao prilozi povijesti hrvatskoga školstva, u manjoj ili većoj
mjeri koriste (pozivaju se na) određenu građu. Vrijedno je izdvojiti da
pristupnica pritom pokazuje i detaljizira paralelizam njihovog razvoja i
procesa poznanstvljenja hrvatske historiografije.
U slijedećem potpoglavlju razmatraju se bitne
odrednice nastanka i ustroja “Građe”. Tabelarno se daje kvantificirani prikaz
nekih osnovnih podataka za sve knjige (odvojeno za 1. i 2. izdanje): godina
izdanja, vremensko razdoblje koje knjiga obrađuje, broj stranica, broj životopisa
koje prezentira i broj slika/fotografija kojima je svaka knjiga ilustrirana.
Detaljizira kako je tijekom sedam godina (1907.-1913.) objavljeno ukupno 16
knjiga “Građe”, pri čemu je uvrštavanjem novih sadržaja drugo izdanje povećano
za 1742 stranice, 266 životopisa i 210 ilustracija. Eksplicira i Cuvajevo
dosljedno pridržavanje u naslovu “Građe” istaknutih vremenskih odrednica - “od
najstarijih vremena do danas” (zadnja, 11 knjiga drugog izdanja publicirana
krajem 1913. završava događajima od 27. listopada iste godine). Kritički se
osvrće na analizom utvrđen podatak kako se gotovo 50% “Građe” odnosi na
razdoblje u kojem Cuvaj i sam djeluje (1876.-1913.), upozoravajući na
dvojbenost autorove potpune objektivnosti u izboru i, osobito, u interpretaciji
građe prema kojoj nema povijesnog odmaka. U nastavku razmatranja, temeljenom na
drugom izdanju “Građe”, pristupnica analitički precizno razlaže strukturiranje
sadržaja podijeljenog u ukupno 23 poglavlja - prema kronološkom, prostornom i
sadržajnom kriteriju; precizira kako je u 2.368 sadržajnih jedinica autor
obuhvatio više od 8.990 različitih pojmova. Završava kraćom analizom korištenih
izvora (utvrđuje više od 2.350 bibliografskih jedinica) - ukazuje na njihovu
upotrebljivost u budućim povijesnopedagoškim istraživanjima i, posebno, u
izradi sustavne hrvatske pedagoške bibliografije.
Treće potpoglavlje iscrpno razmatra rezultate
analize sadržaja svih 11 knjiga “Građe”. Strukturirano je, u skladu sa zadacima
istraživanja koja su formulirana u metodologijskom dijelu rada kroz u osam
manjih cjelina. U prvoj (“Prilaz, provedba i rezultati”) detaljizirane su sve
bitne karakteristike istraživanja (analize sadržaja). Sistematizira se analizom po kategorijama utvrđene zajedničke
karakteristike “Građe” za svih sedam jedinica sadržaja: za svaki istraženi
fenomen Cuvaj daje povijesni pregled cjelokupnog razvoja (od prvih početaka ili
najstarijeg dostupnog podatka od vremena izlaženja “Građe”); prikaz širokog
spektra različitih aspekata svake pojave (kroz institucije, zakonsku
regulativu, saborske rasprave - sve do novinskih članaka i knjiga); iznošenjem
svih raspoloživih podataka (upozorava ukoliko nisu dostupni ili sačuvani, u
slučaju dvojbi precizno navodi sve izvore). Iz preglednih tabelarnih prikaza
kvantitativnih rezultata analize svih 11 knjiga za 7 jedinica sadržaja
(rezultati su prikazani prema broju jedinica analize - svojevrsnih članaka i
prema broju stranica), za ilustraciju, podatak kako je najveći broj priloga
utvrđen za sadržajnu jedinicu povijest pedagogije (u 1.265 od 2.368
analiziranih tekstualnih jedinica, koje obuhvaćaju 4.841 od ukupno 6.638
stranica). U svakom od slijedećih segmenata ovog dijela teksta, uz tabelarni
prikaz rezultata analize za određenu jedinicu sadržaja, elaborira se svaka
kategorija zasebno.
Iscrpivši analitički korpus same “Građe” kao prvi
kriterij prosudbe njene vrijednosti, pristupnica se u četvrtom dijelu ovog
poglavlja usmjerava na evaluaciju prema drugom kriteriju - analizi korištenja
sadržaja u kasnijim (pedagoškim) radovima. Nakon sažetog pregleda prikaza i
ocjena “Građe” autorica kroz šest odabranih primjera razmatra učestalost njenog
pojavljivanja u bilješkama tih djela. Posebno je dobro argumentirana (i
tabelarno prikazana) analiza “Povijesti školstva i pedagogije u Hrvatskoj”
(Franković ur., 1958), koja je i sama često korištena (citirana); razvidno je
kako u njoj čak 37,38% bilježaka (bez sadržaja vezanih uz Istru i Dalmaciju
kojih u “Građi” nema) su bilješke/citati iz nje.
U zaključnom, šestom poglavlju
pristupnica integrira rezultate analize ranijih Cuvajevih radova i “Građe” te
argumentira njegov doprinos razvoju hrvatske pedagogije i školstva. Analizira i
dodatno problematizira druga različita pitanja (formulirana u zadacima
metodološkog dijela), zaključuje i elaborira u kontektstu konkretnih
povijesno-pedagoških prilika (razvoja hrvatske pedagogijske znanosti i školstva
koje također oslikava kroz publicirane radove ostalih hrvatskih pedagoga
njegova vremena). Sažima se Cuvajev doprinos razvoju hrvatske povijesti
pedagogije, predškolske pedagogije, metodika, radnog odgoja, školske
pedagogije, obrazovanja i socijalnog statusa učitelja i drugo. Pritom se,
sasvim na kraju, još ukazuje i na nova, moguća istraživačka pitanja koja su
predmet i problem zahvaćen ovim magistarskim radom.
Prisupnica, Koraljka Posavec je odabrala važnu povijesno pedagošku temu. Nitko prije, a niti poslije Antuna Cuvaja nije prikupio toliku Građu za povijest školstva i pedagogije, koje je do sada uglanom fragmentarno izučavano. Ovo je svakako prvi cjelovitiji pristup njezinu korištenju. Osim toga, u nas je nedovoljno istraživana povijesno pedagoška baština pa je zato priličan broj radova “otkrivao” ono što smo imali u povijesnim vrelima, a što je moglo itekako pomoći boljoj i potpunijoj elaboraciji nekih tema i problema u području odgojne teorije i prakse.
Pristupnica je ispravo metodološki prišla obradi odabrane teme. Pokazala je da poznaje ne samo standardne historiografske metode, nego i korspodentne istraživačke pristupe iz društvenih znanosti. Analizirala je, pritom, ne samo primarne izvore obimne Cuvajeve Građe …, nego i neke druge Cuvajeve radove bez kojih vjerojatno i osnovna građa ne bi bila sasvim razumljiva. Povrh toga zahvatila je i neke druge sekundarne i prateće materijale koji su nastajali tijekom posljednjih osamdesetak godina od pojavljivanja Cuvajeve Građe. Osim sadržajne i strukturalne analize Građe, pristupnica ju je sintetički stavila u dosadašnje cjelovitije radove iz povijesti hrvatske pedagogije i školstva, koji su je uglavnom djelomično zahvaćali ne ulazeći dublje u njezinu analizu. Pritom niti ona nije ulazila u izdvojene doprinose pojedinih pedagoških područja i disciplina iz Građe, nego je, kako je zacrtala ciljem istraživanja, ostala na traženju, evidenciji, sistematizaciju, komparaciji i preglednoj sintezi što ih istraživani materijal pruža cjelovitom poimanju znanstvenog pedagoškog korpusa.
Prisupnica je pokazala da zna problemski i metodološki selektivno, a ipak cjelovito, obraditi važnije stručne i znanstvene povijesno pedagoške teme i ukazati na njihovu aktualnost; zatim potpun smisao za predmet kojim se bavi tako da je, vjerojatno iz želje i istraživačkog zanosa, priložila mnoštvo “suvišnog” materijala i brojinih priloga, budući vjerojatno nije imala hrabrosti izostaviti ih makar i u ovoj prigodi. To je zato ublažila ukazujući u zaključko što sve (i koliko još mnogo toga) ostaje za neka druga izučavanja ove građe za povijesničare pedagogije i ikolstva Hrvatske.
Manje tehničke, jezične i stilske omaške nikako ne umanjuju visoku ocjenu, ukupno vrlo pozitivna dojam i vrijednost znanstvenog i stručnog doprinosa ove radnje povijesti naše pedagogije i školstva. O mogućnostima nekih alternativnih interpretacija Građe ostaje prigoda kod obrana radnje.
Temeljem svega iznešenog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovo Izvješće i pozitivnu ocjenu magistarske radnje Koraljke Posavec pod naslovom “Prinosi Antuna Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva” te da pristupnici odobri zakonski i akademski nastavak postupka obrane pred istim Stručnim povjerenstvom.
Zagreb, 30.
siječnja 2002.g. Stručno povjerenstvo:
(Prof. dr. sc. Vlatko Previšić)
(Prof. dr. sc. Ivan Dumbović)
(Dr. sc. Igor Radeka)
Dr. sc. Nada Grujić, red.prof., predsjednica povjerenstva
Dr. sc. Igor Fisković, red.prof., član povjerenstva
Dr. sc. Pavuša Vežić, doc. Filozofskog fakulteta u Zadru, član povjerenstva
Fakultetskome vijeću
Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: ocjena magistarskog rada Dunje Pivac
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 18. studenog 2001. imenova1o nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-foritifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće". Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću slijedeće
S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Magistarski rad Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-foritifikacijsko graditeljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće" broji 193 stranice, od čega 178 stranica teksta sa 149 ilustracija i 421 bilješkom, 9 stranica popisa ilustracija, 5 stranica popisa literature i kazalo. Ilustracije su u funkciji teksta: osim fotografske i arhitektonske dokumentacije koja prikazuje aktualno stanje obrađenih spomenika, korišteni su i analitički crteži koji prikazuju njihov pretpostavljen izgled u prošlosti i razvojne faze, a preuzeti su iz objavljene literature.
U "Uvodu" Dunja Pivac izlaže cilj i metodu rada: ovu preglednu sintezu arhitektonske morfologije Kaštela izradila je povezujući analizu građevina na samom terenu s obradom pisanih izvora i objavljene literature. Posebno se stoga osvrnula na dosadašnja istraživanja kako starijih tako i suvremenih autora. Odredivši potom prostorni i vremenski okvir istraživanja, autorica je opširnije prikazala stanje spomeničkog fonda u XV. i XVI. stoljeću, s posebnim osvrtom na povijesne okolnosti koje su na području izmedu Splita i Trogira rezultirale izgradnjom dvadesetak Kaštela.
U poglavlju "Ladanjsko-fortifikacijsko graditeljstvo Kaštela" obrađene su gradevine koje su većoj ili manjoj mjeri sačuvane do danas i uklopljene u postojeća kaštelanska naselja. To su: u Kaštel Sućurcu - nadbiskupski kaštel, tzv. Kaštilac (kula kaštilca i nadbiskupska palača); u Kašte1 Gomilici - kaštel splitskih benediktinki, tzv. Opatički kašte1 (kula kaštilca i Koludriška kuća); u Kašte1 Kambelovcu - kula i palača obitelji Cambi, te kašteli obitelji Grisogono i Lippeo; u Kašte1 Lukšiću - kašteli obite1ji Rosani i Vitturi; u Kaštel Starom - kašteli Koriolana Cippico i obitelji Celio Cega; u Kašte1 Novom - kašte1, tj. kula Pavla Antuna Cippica; u Kašte1 Štafiliću - kašteli obiteIji Stafileo, Ferro i Lodi (Nehaj). Svaki od tih ladanjsko-fortifikacijskih objekata lociran je unutar naselja, datiran i analiziran ovisno o stupnju sačuvanosti. Prikaz građevinske povijesti Dunja Pivac je potkrijepila dostupnim povijesnim podacima te ilustracijama. Uz kaštele grade se i utvrđena sela za kolone, te oni postaju jezgre kasnijih nasalja. Ulogu kaštela u urbanizaciji područja autorica je iscrpno prikazala na primjeru Kašte1 Kambelovca gdje osim utvrđenih sela uz kaštele Cambi (Kambelovac), Lippeo (Tikvarin) i Arneri (Novo selo) nastaju i težački kašteli (Velika i Ma1a Piškera). Na primjeru tako slojevite građevine kakav je kaštel Vitturi, Dunja Pivac je uspješno povezala veliki broj podataka o razvojnim fazama, te o stilskim oblicima koji se jav1jaju kako na njegovoj vanjštini tako i u prostorijama.
U poglavlju "Karakteristike ladanjsko-fortifikacijskog graditeljstva splitsko-trogirskog područja" prikazane su u značajke samog područja, potom je analizirana specifična prostorna organizacija splitsko-teogirskih kaštela koja se dosljedno ponavlja: utvrđenje zemljoposjednika (najčešće kula) podignuto je u moru i povezano mostom s ograđenim i utvrđenim prostorom na kopnu unutar kojeg su izgrađene težačke kuće. Ovaj odlomak sadrži i tri pregledne tablice na kojima su određeni mjesto izgradnje, tipologija, vrijeme nastanka i seanje očuvanosti dvadesetdva kaštela. Potom je analizirana tlocrtna dispozicija cjeline i njeni elementi s obzirom na višestruku namjenu zdanja: obrambenu, ladanjsku stambenu i gospodarsku. Kuće posjednika zauzimaju unutar kaštela istaknuto mjesto. Budući da se češće pregrađuju i preuređuju, na njima se lakše prati slijed stilskih oblika. Njima je Dunja Pivac posvetila posebnu je pažnju. S obzirom na vrijeme nastanka uz neke još gotičke oblike arhitektonska dekoracija pokazuje pretežno oblike renesansnog stila (kašteli Vitturi, Cippico, Stafileo). Uzori se nalaze u gradskoj stambenoj arhitekturi Trogira, odakle stižu i majstori. Nakon prestanka ratne, turske opasnosti (od kraja XVI. st.) kašteli će se postupno transformirati: gubeći fortifikacijsku ulogu, postaju ladanjski sklopovi u kojima povremeno ili stalno borave njihovi vlasnici. Na kraju ovog poglavlja konstatira se da su utvrđenja zemljoposjednika izgradena krajem XV. i tijekom XVI. stoljeća uz sameu obalu a s pripadajućim ograđenim i utvrđenim težačkim naseljima na kopnu, trajno promijenila dotadašnji izgled Kaštelanskog polja. Kašteli su ishodišta urbanizacije tog prostora.
U "Zaključku" Dunja Pivac utvrđuje da je krajem XV. i u XVI. stoljeću rasprostranjenost kaštela gušća na trogirskom izvangradskom teritoriju nego na splitskom i da se odvija u dvije faze. Svi kašteli, u manjoj ili većoj mjeri, imaju fortifikacijski, ladanjski i gospodarski karakter. Tipološki predstavljaju konzistentnu grupaciju. S obzirom na okolnosti ne rastvaraju se toliko njihove vanjske fasade (osim južne, okrenute moru) koliko dvorišne (trijemovima i galerijama). S obzirom na status vlasnika (plemićke obitelji i crkveni dostojanstvenici), u ukrašavanju i opremi kaštela grbovima i natpisima, očituje se i njihova simbolička funkcija. Na kraju ovog poglavlja, autorica razmatra moguće uzore i analogije na širem području, te zaključuje da se kaštelanski primjeri nude specifična rješenja koja proizlaze iz prilagođavanja konkretnom prostornom i vremenskom okviru.
Na temelju iznesenoga u ovom izvješću, predlažemo slijedeću
O C J E N U
Magistarski rad Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-fortifikacijsko
graditeljstvo splitsko-trogirskog Područja na prijelazu XV. u XVI.
stoljeće", pokazuje da je kandidatkinja svladala i uspješno
primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada utemeljenog na
konzultiranju dostupnih izvora i postojeće relevantne literature o istraživanom
razdoblju i ovoj specifičnoj arhitektonskoj vrsti. Usporednu analizu povijesnih
podataka i sačuvanih arhitektonskih struktura dopunila je i korektnom
interpretacijom rezultata dosadašnjih terenskih i arhitektonskih istraživanja
drugih autora; posebnu je pažnju posvetila povijesnoj ulozi kaštela u odnosu na
agrarni prostor, te kasnijoj njihovoj ulozi u urbanizaciji područja. Dunja
Pivac osvrnula se i na aktualno stanje očuvanosti kaštela.
Najveća je vrijednost ovog magistarskog rada u uspješnom povezivanju raznih
stupnjeva i oblika obrade kaštela na području izmedu Splita i Trogira.
Magistarski rad Dunje Pivac i opsegom i pristupom u potpunosti zadovoljava. Na
temelju izloženog predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu
magistarskog rada Dunje Pivac pod naslovom "Ladanjsko-fortifikacijsko
građiteljstvo splitsko-trogirskog područja na prijelazu XV. u XVI. stoljeće" i da je uputi na
daljnji postupak obrane.
U Zagrebu, 22.01.2001.
Prof.Dr.sc. Nada Grujić, predsjednica
Prof..dr.sc. Igor Fisković, član
Doc.Dr.sc. Pavuša Vežić, član
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet:Izvješće o specijalističkoj radnji Marine Gulin
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. studenog 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu specijalističke radnje Marine Gulin pod naslovom Pokazatelji prilagodbe vojnika vojnoj okolini. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće
Specijalistička
radnja Marine Gulin ima 71 stranicu teksta koji uključuje veći broj tablica, 34
reference u popisu korištene literature, te 3 stranice priloga. Rad je podijeljen u 8 cjelina: Uvod, Ciljevi, Problemi i
hipoteze, Metodologija, Rezultati, Rasprava, Zaključci, Literatura i Prilozi.
U uvodnom
dijelu autorica opisuje vojsku kao specifičnu društvenu instituciju koja zahtjeva od sudionika prilagodbu,
prihvaćanje i usvajanje specifičnih normi ponašanja, te poštivanje vojne stege.
Prilagodba vojnoj okolini može biti uspješna ili neuspješna. Rezultat uspješne
prilagodbe je usvajanje normi i poštivanje stege, bez štetnih posljedica
po sebe ili okolinu. Rezultat
neuspješne prilagodbe je neprilagođeno ponašanje obilježeno stresnim
reakcijama, koje mogu imati posljedice po zdravlje vojnika ili po sigurnost
drugih pripadnika postrojbe ili vojske u cjelini. Zbog toga, smatra autorica,
istraživanja o reakcijama prilagođavanja su od osobitog praktičnog značaja za
vojsku. U daljnjem tekstu uvoda pobliže se prikazuju izvori stresa u vojsci, te
se prikazuje Lazarusov model stresa i suočavanja. Model predviđa da konačne
posljedice izloženosti stresnim događajima ovise o međusobnom djelovanju
varijabli ličnosti, okolinskih varijabli, kognitivnoj procjeni situacije te
neposrednim reakcijama na događaje. Autorica navodi i pokazatelje
neprilagođenog načina ponašanja u vojsci, navodeći rizike takvog ponašanja kako
po pojedinca, tako i po širu okolinu. Jedan od smjerova djelovanja prevencije
izvanrednih događaja u vojsci trebao biti pravovremeno uočavanje osoba rizičnih
za razvoj neprilagođenog ponašanja. Kako osobine ličnosti imaju posredujuću
ulogu između stresora i ishoda prilagodbe, njihovo poznavanje doprinosi
predikciji izvanrednih i potencijalno opasnih događaja u vojsci. Za njihovo
mjerenje razvijeni su upitnici ličnosti koje autorica prikazuje u završnom
dijelu uvoda. Autorica se odlučila za prikaz Eysenckovog upitnika ličnosti
(EPQ), Profil indeks emocija (PIE) i Minesota multifazičnog inventara ličnosti
– skraćeni oblik (MMPI-201) zbog njihove česte primjene, ekonomičnosti i
sveobuhvatnosti.
Opći cilj
specijalističke radnje Marine Gulin bio je utvrditi pokazatelje
neprilagođenosti vojnika na stresore u vojnoj okolini, odnosno profile na
psihodijagnostičkim instrumentima (EPQ, PIE i MMPI-201), karakteristične za
pojedine tipove neprilagođenog ponašanja.
Prilagođenost
ili neprilagođenost vojnika zahtjevima vojne okoline operacionalizirana je u
varijabli kvaliteta prilagodbe, podijeljenoj obzirom na prisutnost, intenzitet,
trajanje i prirodu znakova neprilagođenosti.
Istraživanjem
su obuhvaćena 202 ročna vojnika raspoređena u 4 podjednako brojne skupine,
formirane s obzirom na postignutu kvalitetu prilagodbe vojnoj okolini: 1.
skupina bez izraženih znakova neprilagođenog ponašanja; 2. skupina s blago
izraženim znakovima; 3. skupina sa znatno izraženim znakovima pretežno
emocionalne prirode; 4. skupina sa znatno izraženim pretežno ponašajnim
znakovima neprilagođenosti.
Nezavisnu
procjenu kvalitete prilagodbe proveli su psiholog (procjenom anamnestičkih
podataka, iskaza o prilagodbi, te promatranjem ponašanja u postrojbi) i
neposredni zapovjednik vojnika, a primjena instrumentarija odvijala se
individualno po standardnom postupku.
Prikupljeni
podaci obrađeni su jednosmjernim analizama varijance, a provjera razlika među
skupinama provedena je Scheffeovim testovima značajnosti.
Utvrđeno je da
se skupine vojnika s različitim oblicima prilagođenog i neprilagođenog
ponašanja razlikuju u izraženosti Eysenckovih dimenzija ličnosti, u emocionalnoj
strukturi mjerenoj PIE i u manifestiranju psihopatoloških simptoma mjerenih
kliničkim ljestvicama MMPI-201. Razlike su najizraženije između skupina s
neprilagođenim ponašanjem u usporedbi sa skupinama bez znakova neprilagođenog
ponašanja. Skupine s neprilagođenim ponašanjem pokazuju veća odstupanja na
mjernim instrumentima, što upućuje na psihopatološke znakove u ponašanju i
doživljavanju. Kada se usporede neprilagođene skupine međusobno, tada se također uočavaju razlike. Skupina s pretežno
emocionalnim znakovima neprilagođenosti na upitnicima ima više rezultate u
ljestvicama koje se odnose na depresiju, tjeskobu, nepovjerenje i sklonost
prikazivanja sebe u socijalno poželjnom svjetlu. Skupina s pretežno ponašajnim
znakovima neprilagođenosti postiže
statistički značajno više rezultate na ljestvicama kojima se mjeri agresivno,
impulzivno ponašanje i neprihvaćanje socijalnih normi, te psihoticizam.
Autorica tumači
dobivene rezultate kao očekivane i u skladu s polaznim modelom razumijevanja
stresa i prilagodbe, iako sama zaključuje da ovako postavljen nacrt
istraživanja omogućuje samo deskripciju pokazatelja kvalitete prilagodbe.
Na kraju radnje
Marina Gulin zaključuje kako Eysenckov upitnik ličnosti (EPQ), Profil indeks
emocija (PIE) i Minesota multifazični inventar ličnosti – skraćeni oblik
(MMPI-201) možemo koristiti kao dijagnostičke instrumente pri procjenjivanju
neprilagođenog ponašanja, naravno samo kao dio kliničko psihološkog ispitivanja
osobe koje osim psihometrijskog dijela obuhvaća i skup informacija relevantnih
za procjenu funkcioniranja osobe.
Sveukupno
ocjenjujući specijalističku radnju Marine Gulin može se reći da je riječ o radu
u kojem autorica strukturirano iznosi temeljne postavke Lazarusovog modela
stresa i prilagodbe, te izvore stresa u vojnoj okolini kao i moguće oblike
uspješne, odnosno neuspješne prilagodbe na njih. Autorica u prvi plan ističe
osobine ličnosti pojedinca kao relevantne za predikciju ishoda prilagodbe. U
provedbi istraživanja i obradi rezultata primijenila je prikladnu metodologiju,
a dobiveni rezultati upućuju na moguću predikciju loše prilagodbe
psihologijskim mjernim instrumentima. Dobiveni nalazi unapređuju praktičan rad
psihologa u vojsci, a poticajni su i za daljnja istraživanja u ovom području.
Na temelju
svega rečenog Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog
fakulteta u Zagrebu da prihvati specijalističku radnju Marine Gulin te da joj
se odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra specijalista
psihologije.
U Zagrebu, 21.
siječnja 2002.
Dr.sc. Nataša Jokić-Begić, doc.
Dr.sc. Lidija Arambašić, doc.
Dr.sc. Ivanka Živčić-Bećirević, doc.
Filozofski fakultet u Rijeci
ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU
FILOZOFSKOG
FAKULTETA U ZAGREBU
Ivana
Lučića 3, 10000 Zagreb
U Zagrebu, 22. siječnja 2001.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FALKULTETA
U ZAGREBU
Predmet:
GORAN ČRPIĆ - OCJENA
MAGISTARSKOG RADA
Na
sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta 19. rujna 2001. godine
(Broj: 04-3-62-2001) izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog
rada Gordana Črpića pod naslovom "RELIGIOZNOST STUDENATA U REPUBLICI
HRVATSKOJ". Stručno povjerenstvo podnosi skupno
I Z V J E Š T A J
1.
Formalna obilježja magistarskog rada
Magistarska
rad je napisan na hrvatskom jeziku a ima ukupno 216 stranica kompjuterskog
sloga srednjeg proreda. Od toga je 181 stranica teksta, 10 stranica (182.-191.
str.) popisa literature (121 bibliografsku jedinicu od kojih je 31 na stranim
jezicima - pretežito engleskom) i 20 stranica tabličnih priloga (192.-211.
str.). Na kraju je Sadržaj rada (212.-216. str.). Bilješke su navođene prema
standardnom obrascu na istoj stranici teksta, a imena autora navođena su u
samom tekstu s oznakom godine i stranica autorovog rada.
Goran
Črpić se u radu služi standardnom stručnom terminologijom uobičajenoj u
sociologiji, odnosno sociologiji religije. Tablični prikazi rezultata u tekstu,
kao i u prilogu magistarskog rada su pregledni a tablice imaju sva potrebna
standardna obilježja.
Rad je
podijeljen u četiri dijela i to: "Tematika i hipoteze" (4.-44. str.),
"Rezultati i interpretacija" (45.-138. str.), "Komparacija
religioznosti studentske i opće populacije" (139.-164. str.) i
"Stanje religioznosti i stupanj sekulariziranosti hrvatskih
studenata" (165.-173. str). Na početku je kratki uvod a na kraju Zaključak
(174.-181. str.). Svaki dio magistarskog rada podijeljen je u poglavlja i
potpoglavlja, što se pregledno vidi u sadržaju rada.
Magistarski
rad baziran je na rezultatima empiriskog istraživanja studenata u Republici
Hrvatskoj provedenog u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta "Vjera i
moral u Hrvatskoj" 1999. godine (Min. znan.: 23001) u kojemu je kandidat
neposredno sudjelovao. Također su konsultirani rezultati ranijih istraživanja i
relevantna sociološka literatura primjerena ovoj temi.
2.
Metodologija rada
Črpić
polazi od činjenice da se u tranziciji hrvatskog društva zbivaju značajne
socijalne, političke, ekonomske, kulturne promjene, pa i promjene u području
religoznosti. O tim promjenama postoji kod nas nekoliko različitih
istraživanja. Specifičnost ovog istraživanja je u populaciji na kojoj je
primijenjeno i u usporedbi rezultata s nekim rezultatima na uzorku opće
populacije u Hrvatskoj provedenog 1997. godine (pogl. III). Ova usporedba može
samo diskurzivno poslužiti za problem religioznosti.
Kandidat
je postavio svoj koncept istraživanja s osnovnom hipotezom da je religioznost
studenata u Hrvatskoj diferenciranai komplaksna stvarnost, a obuhvaća elemente
tradicionalne religioznosti i religioznosti á la carte. Religioznost je
povezana sa sekularizacijskim procesima koji djeluju na religioznost studentske
populacije (23 str.). Sukladno toj hipotezi postavio je i četiri operativne
hipoteze koje se provjeravaju putem statističkih obrada (testiranjem) i
interpretirati rezultate. Polazi od toga da se religoznost studenata razlikuje
(1) s obzirom na sveučilište, (2) na znanstveno područje, (3) spol, (4) opću
populaciju, glede ključnih indikatora religioznosti (43.-44. str.).
Religioznost
definira u širem smislu tako da ona uključuje i alternativnu religioznost (Y.
Lambert) koristeći sljedeće aspekte religioznosti operacionalizirane u
upitniku: pripadanje i praksu, religioznost, vjerovanje, javnu ulogu Crkve,
alternativnu religioznost, moral (27 str.).
Istraživanje
je provedeno skupnim anketiranjem. na planiranom uzorku od 800 studenta, u
razdoblju od 15. travnja do 15. lipnja 1999. godine, na sva četiri sveučilišta
u Hrvatskoj, u Osijeku (22,9%), Rijeci (12,5%), Splitu (27,9%) i Zagrebu
(36,8%), a u konstrukciji uzorka uzeta su u obzir dva kriterija: znanstvena
područje i godina studija, pa su zasatupljena (a) četiri znanstvena područja:
društveno-humanističke znanosti (41,2%), tehničke (37,7%),
prirodoslovno-matematičke (11,9%) i biomedicinske znanosti (9,2%) i (b) sve
četiri godine studija (I (33,5%), II (26,8%), III (22,7%) i IV (17,0%). Studenti su
zastupljeni sa 53% astudentice sa 47%. Planirani uzorak je bio 800 ispitanika. Od 692
valjana upitnika, ponderiranjem s parametrima populacije dobiven je efektivni
uzorak od 432 ispitanika koji je ušao u konačnu obradu.
Podaci
su obrađeni u SPSS for Windows 9.0. U obradi rezultata korištene su tehnike
univarijatne, bivarijatne i multivarijatne statistike (postoci, t-testovi,
hi-kvadrat test, indeksi, komponentna analiza, regresijska analiza.
3.
Sadržaj rada
Prvi
dio magistarskog rada ("Tematika i hipoteze") a sadrži osam
poglavlja. U prvom poglavlju prezentira se socijalni - tranzicijski kontekst,
koji kasnije služi za interpretaciju i razumijevanje dobivenih rezultata. U
drugom poglavlju iznosi se kratki povijesni pregled istraživanja religioznosti
- od klasika sociologije, Webera, Marxa i Durkheima, pa do suvremenih
istraživanja koja su značajno obilježena radovima Charlesa Glocka i Rodeya
Starka. Navode se radovi talijanskih autora, Cipriania, Acquavive, Pacea,
Cesareoa, Garellia, Lanzetia, Rovatia; nadalje, radovi Zulehnera i Denza, na njemačkom
govornom području, te radovi vezane uz European Values Study, te World Values
Survey. U trećem poglavlju prezentiraju se relevantna empirijska istraživanja
religioznosti u Hrvatskoj provedenih nakon 1990. godine. U četvrtom poglavlju
prikazan je koncept istraživanja Vjera i moral a u petom poglavlju razrađen je
hipotetski okvir magistarskog rada. U šestom poglavlju seraspravlja o
različitim teorijskim pristupima definiranju religioznosti i procesa
sekularizacije. U sedmom poglavlju kandidat objašnjava metodologiju rada i
empirijskog istraživanja. U posljednjem, osmom poglavlju razrađuju se
operativne hipoteze uz pomoć kojih se testira osnovna hipoteza.
Drugi
dio rada ("Rezultati i interpretacija") je najopsežniji i ima šest
poglavlja koja pokrivaju istraživane aspekte religioznosti: pripadanje i
praksu; religioznost; vjerovanje; javnu ulogu crkve; alternativnu religioznost
i moral. U spomenutih šest aspekata religioznosti iznose se rezultati
empirijskog istraživanja. Analiza uzima u obzir obzirom spol, znanstvena
područja, te sveučilišta, kao nezavisne varijable.
Pod
naslovom "Vjerska pripadnost i obredna praksa" analizira se vjerska
(konfesionalna) pripadnost, prema kojoj se 84,7% studenata deklarira
katolicima: 84,8% na zagrebačkom sveučilištu, 87,6% na splitskom, 67,9% na
riječkom i 92,8% na osječkom sveučilištu. Najmanje jednom na misu odlazi 28,5%
studenata (25,8% na zagrebačkom sveučilištu, 23,7% na splitskom, 9,4% na
riječkom i 50,5% na osječkom sveučilištu). Tjedno na misu odlazi 36,8% studentica
i 21,9% studenata. Obrede prijelaza (rođenje djeteta, vjenčanje, sprovod)
religijskim bi obredom željelo popratiti: rođenje 79,6% studenata, vjenčanje
81,1% a sprovod 84,2% (na zagrebačkom sveučilištu: rođenje 82,4%, vjenčanje
81,8%, sprovod 86,1%; na splitskom sveučilištu: rođenje 86,3%, vjenčanje 87,3%,
sprovod 87,4%; na riječkom sveučilištu: rođenje 57,7%, vjenčanje 60,4%, sprovod
69,8%, a na osječkom sveučilištu: rođenje 83,5%, vjenčanje 86,6%, sprovod
89,7%). Godišnje se barem jednom ispovijedi 45% studenata, a 61,2% njih
godišnje se barem jednom pričesti, dok se 22,7% studenata ne pričešćuje nikada.
U
poglavlju "Religioznost" samoprocjenom 61,4% studenata smatra sebe
religioznim, 14,9%, nereligioznima, 3,7% ispitanika ubraja se u uvjerene ateiste,
dok se 16,6% studenata ne može se odrediti jesu li religiozni ili ne.
Religioznima se na zagrebačkom sveučilištu smatra 62,3% ispitanika, na
splitskom 69,0%, na riječkom 41,2%, te na osječkom 70,5%. Najviše ateista i
neopredijeljenih ima na riječkom sveučilištu (11,8% ateista i 27,5%
neopredijeljenih). Religija ima "iznimno važno" mjesto u životu 14,4%
studenata, dok "važno" mjesto zauzima u životu za 46,2% dok je za
10,4% ispitanika religija je "sasvim nevažna". Na formiranje vjerskog
identiteta kod studenata najviše utječe obitelj 54,2%, zatim sami studenti
31,3%, svećenik u 4,1% slučajeva, te prijatelji 2,9%. Obitelj najviše utječe na
formiranje vjerskog identiteta studenata osječkog sveučilišta 70,4%, a najmanje
riječkog 44,2%, na kojemu na formiranje vjerskog identiteta najviše utječu sami
studenti 40,4%. Obitelj značajno više utječe na formiranje vjerskog identiteta
studentica 63%, no studenata 38,6%. Svakodnevno moli 22% studenata (15,1% na
zagrebačkom sveučilištu, 22,7% na splitskom, 13,0% na riječkom i 38,1% na
osječkom sveučilištu). 5% studenata izjavljuje da su barem jednom u životu
imali ukazanje, odnosno izvanredni doživljaj susreta sa svetim,
transcendentnim. Reflektirajući ukazanje u Međugorju njih 32,5% smatra da je tu
riječ o znacima Božjeg prisustva (27,6% na zagrebačkom, 39,8% splitskom, 18,5%
riječkom, te 41,2% na osječkom sveučilištu).
U
sve što crkva naučava vjeruje 27% studenata (dok ih 44,9% prihvaća samo dio
onoga što crkva naučava): 17,7% studenata zagrebačkog sveučilišta, 36,4%
splitskog, 11,3% riječkog, te 39,0% osječkog sveučilišta. U reinkarnaciju
vjeruje 13% studenata, značajno više na zagrebačkom i riječkom sveučilištu, no
na splitskom (analiza varijance), te značajno više studentice, no studenti
(t-test).
U
poglavlju "Javna uloga crkve", ispitanici smatraju da Katolička Crkva
ima najviše pravo javno istupati s obzirom na pitanja rasne i etničke diskriminacije 83,7%, ekologije i razvoja
75,3%, nezaposlenosti 69,5%, a najmanje o politici vlade, 31,7%. Obzirom na
pravo govora Katoličke Crkve o politici vlade, najviše prostora za javno
izjašnjavanje Crkva ima kod studenata zagrebačkog sveučilišta 40,5% (posebno
muški, 50,6%), pa splitskog 30,6%, riječkog 27,8%, te osječkog 22,7%.
Ispitanici smatraju da Katolička crkva daje najadekvatnije odgovore na duhovne
potrebe ljudi, 64% njih, a najmanje adekvatne na socijalne probleme u našoj
zemlji 17,%. Uvođenje poreza koji bi svaki vjernik izdvajao za svoju Crkvu
podržava 11,6% studenata, dok je 66,5% njih protiv takvog reguliranja
uzdržavanja vjerskih zajednica.
U
poglavlju "Alternativna religioznost" na instrumentu od 24 tvrdnje (s
Likertovom skalom ocjenjivanja) faktorskom analizom dobiveno je pet faktora -
tipova paralelnih alternativnih vjerovanja nazvanih: (1) praznovjerje, (2)
gnoza, ezoterija i okultna religioznost (3) počeci New Agea, (4) sinkretizam i
(5) hotoskop (str. 111). Tako je pomoću indeksa (za svaki indeksračunata je
aritmetička sredina) dobiveno spomenutih pet indeksa. Najrasprostranjenija je
gnosa i sinkretizam a najmanje horoskopi praznovjerje. Primjenom regresijske
analize analizirana veza između alternativne religioznosti i crkvenosti.
U
poglavlju "Moral" analiziraju se rezultati mišljenja o moralnom
ponašanju. Pomoć faktorske analize (na 20 tvrdnji) izlučene su dvije (prethodno
teoretski elaborirane) dimenzije morala: civilni i permisivni moral (str. 125).
Analizom varijance dobiveno je da su studenti zagrebačkog i riječkog
sveučilišta permisivniji u odnosu na studente osječkog i splitskog sveučilišta,
te da su studenti tehničkih fakulteta manje permisivni od studenata društveno
humanističkih i prirodoslovno matematičkih studija.
U
dimenziji morala ispitivana je i spremnost studenata na podmićivanje u
pojedinim situacijama. Dobiveno je da su studenti najviše spremni
"ponuditi mito": za ubrzavanje administrativnih postupaka 44,6%,
prilikom zaustavljanja od strane policije zbog prometnog prekršaja 37,5%,
prilikom odlaska liječniku 27,3%, prilikom upisa u bolju školu, fakultet 25,1%,
prilikom prijave poreza 18,8%. U dimenziji morala analizirani i stavovi prema
pobačaju. 10,2% studenata smatra da pobačaj treba zakonom zabraniti,
istovremeno 68,8% njih drži da se pobačajem prekida već začeti život. 69,2%
studenata drži da je pobačaj nužno zlo, a opravdanim ga u nekim slučajevima
drži 78,1% njih. Faktorskom su analizom dobivena dva faktora "za
izbor" (Pro Choice) i "za život" (Pro Life). regresijskom
analizom utvrđeno je da opciju "za izbor" podržavaju više riječki
studenti u odnosu na splitske, dok opciju "za život" više podržavaju
osječki studenti u odnosu na riječke studente.
Treći
dio ("Komparacija religioznosti studentske i opće populacije") i ima
također šest poglavlja. Komparacija je rađena na osnovu istraživanja provedenog
identičnom anketom na uzorku opće populacije građana Republike Hrvatske 1997.
godine. Nakon prilagođavanja varijabli za komparaciju izvršeno je testiranje
značajnosti razlika uz pomoć hi-kvadrat testa i t-testa, ovisno o adekvatnosti
pojedinih varijabli za primjenu pojedine metode.
Katolicima
se, prema usporednom istraživanju iz 1997. godine deklarira 89,7% građana
Republike Hrvatske, dok se 1999. katolicima deklarira godine studenata 84,7% i
na toj razini nema statistički značajnih razlika. Razlike su utvrđene obzirom
na pojedina sveučilišta. Ista je situacija i s odlaženjem na misu, 28,5%
studenata i 30,3% građana najmanje jednom tjedno odlaze na misu. Razlika je
evidentirana obzirom na sveučilišta, spol i područje znanosti. Na ispovijed
najmanje jednom godišnje odlazi više
građana 55% no studenata 45%, a na pričest godišnje odlazi 73,9% građana i
62,1% studenata. Religioznima se smatra 61,4% studenata i 75,9% građana. Na
formiranje vjerskog identiteta obitelj je utjecala kod 72,8% građana i kod
54,2% studenata, dnevno moli 22% studenata i 30,3% građana, što se dodatno
diferencira obzirom na spol i sveučilište. Nema razlike obzirom na učestalost
ukazanja, 5,8% građana i 5% studenata drži da su doživjeli neposredno
religijsko iskustvo. Učenje Crkve u potpunosti prihvaća 27% studenata i 47,7%
građana. Studenti češće smatraju da se Katolička Crkva ima pravo javno
izjašnjavati o rasnoj i etničkoj diskriminaciji 83,7%, no građani 76,4%, dok
građani češće smatraju da se Crkva ima pravo javno izjašnjavati o pitanjima
predbračnih odnosa 71,8% (studenti 57%), o kontracepciji 60,3% (studenti
49,9%), dok s obzirom na politiku vlade nije dobivena statistički značajan
razlika. Obzirom na alternativna, paralelna vjerovanja između studentske i opće
populacije dobivene su statistički značajne razlike po pitanjima stavova prema
okultizmu, New Ageu, i horoskopu, koje studenti prosječno značajno više
prihvaćaju od prosjeka opće populacije (razlika testirana t-testom). Obzirom na
sinkretizam i gnozu nisu dobivene statistički značajne razlike između opće i
studentske populacije. Obzirom na moral, studenti su općenito popustljiviji,
odnosno manje skloni tradicionalnim moralu od opće populacije.
Četvrti
dio magistarskog rada ("Stanje religioznosti i stupanj sekulariziranosti
hrvatskih studenata") ima dva poglavlja. Črpić ovdje sintetizira rezultate
provedenih analiza. Konstruiran je model religioznosti hrvatskih studenata koji
omogućuje određeni pregled i sistematiziranje prethodno iznijete empirijske
građe. U tom smislu postulirana su tri pristupa religioznosti:
"tradicionalna religioznost", "sekularizirani" i
"religioznost á la carte". Tipovi su dobiveni na osnovu provedenih
analiza, s obzirom na sveučilišta, područje znanosti i spol.
Više
"tradicionalno religiozni" su ispitanici osječkog i splitskog sveučilišta,
studente tehničkih i biomedicinskih
znanosti, te s obzirom na spol studentice. Kandidat razloge nalazi u
općim obilježjima religoznosti o kojima je ranije govorio. Više
"sekularizirani" pokazali su se ispitanici riječkog sveučilišta,
prirodoslovno-matematičkih fakulteta, te muški dio studentske populacije.
Razloge također nalazi kao i u prethodnom slučaju "tradicionalno
religioznih" u ranije utvrđenim obilježjima ispitanika. Religioznosti
"á la carte" više su skloni ispitanici zagrebačkog sveučilišta i
društveno-humanističkih fakulteta, a s obzirom na spol studentice. Objašnjenje,
kao i u prva dva slučaja, nalazi u utvrđenim rezultatima.
Zašto
studentice? One paralelno pokazuju višu razinu participiranja u obredima. 36,8%
studentica najmanje jednom tjedno odlazi na misu. Kod studentica zagrebačkog
sveučilišta izražen je utjecaj obitelji na formiranje njihova vjerskog
identiteta, u 69% slučajeva. Iste češće mole od njihovih kolega, pokazuju višu
razinu pravovjerja, sklonije su prihvaćanju paralelnog vjerovanja,
reinkarnacije (posebno na zagrebačkom sveučilištu), češće smatraju da se Crkva
ne bi trebala izjašnjavati o socijalnim i političkim pitanjima.
Zbog
toga je moguće studentice tipski povezati s religioznošću á la carte, jer kod
njih ima elemenata jednog i drugog sklopa i nije još razvidno je li tu riječ,
kao i kod cijele ove kategorije, o novoj sedimentaciji nekog novog prihvaćanja
religioznosti ili je ipak prije riječ o prijelaznoj fazi religioznosti u kojoj
je registriran ambivalentni sustav, u ovom slučaju religijskih vrijednosti,
isti kao i u drugim tranzicijskim situacijama, odnosno drugim sferama života
društava u tranziciji.
U
posljednjem dijelu magistarskog rada ("Zaključak") kandidat potsjeća
osnovnu hipotezu rada i četiri operativne hipoteze koje su korištene u svrhu
provjere osnovne hipoteze. Također se navodi korištena Lambertovu definicija
religioznosti, te da je u empirijskom istraživanju uzeto u obzir šest aspekata
religioznosti: pripadanje i praksa, religioznost, vjerovanje, javna uloga
crkve, alternativna religioznost i moral. Na osnovu provedenih analiza,
zaključuje da su potvrđene prva hipoteza (razlika u religioznosti studenata s
obzirom na pojedina sveučilišta), treća hipoteza (razlike s obzirom na spol) i
četvrta hipoteza (razlike u percepciji i prakticiranju religioznosti), dok se
druga hipoteza (razlike u religioznosti studenata s obzirom na pojedina
područja znanosti) može se smatrati samo "djelomično" potvrđenom, jer
je razlika evidentna samo s obzirom na određene aspekte religioznosti.
Na
osnovu rezultata istraživanja Gordan Črpić zaključuje da se je religioznost
studenata u Hrvatskoj diferencirana, kompleksna stvarnost koja obuhvaća
elemente "tradicionalne religioznosti" i "religioznosti á la
carte", a evidentna je i prisutnost sekularizacijskih procesa. To je
posebno uočljivo s obzirom na crkvenost, koja ne utječe bitno na formiranje
mnogih stavova i vrijednosti studenata, pa i studenata vjernika (regresijska
analiza).
Dobivene
rezultate kandidat smješta se u tranzicijski kontekst a time u pojedine regije
u Hrvatskoj, koje mogu biti ključ za razumijevanje različitih stanja
religioznosti populacije koja gravitira određenoj regiji. U tranzicijskom
kontekstu nastaje pluralizam vrijednosnih i religijskih orijentacija pa i
reakcija u sferi religioznosti. "Religioznost se tu javlja kao katalizator
ali i kao produkt. Kao katalizator javlja se u procesu retradicionalizacije kao
strategije rješavanja tranzicijske krize, ali u tom se kontekstu javlja i kao
akcelerator procesa sekularizacije" (str.180). Vrijednost dobivenih
rezultata ograničava se na aktualnu situaciju religioznosti studenata u vrijeme
istraživanja, te zaključuje da za potpuniju sliku o religioznosti studenata
treba nastaviti istraživanja. Prava slika religioznosti studenata u
tranzicijskom razdoblju moći će se dobiti s neke veće vremenske distance.
4.
Ocjena magistarskog rada
Na
temelju rečenoga stručno povjerenstvo daje ukupnu pozitivnu ocjenu magistarskom
radu Gordana Črpića "Religioznost studenata u Republici Hrvatskoj".
Međutim, potrebno je ukazati i na neke probleme, kao što su relativno skroman
teoretski prilog o tranzicijskim promjenama (o kojima postoji već prilična
bibliografija), da se ponekad prepušta znanstvenom konformizmu pa posredno
navodi domaće izvore istraživanja. Posebno skrećemo pozornost na validnost
zaključka o provjeri i interpretaciji četvrte hipoteze (usporedbe rezultata
njegovog istraživanja (1999) s rezultatima istraživanja opće populacije (1997).
No,
sve to ne umanjuje dobivene rezultatei veliki trud koji je kandidat uložio i
pokazao da je kao sociolog sposoban samostalno znanstveno istraživati aktualne
fenomene religoznosti. Uostalom, on je sudjelovao i u nekim ranijim empirijskim
istraživanjima i referirao o njima na međunarodnim skupovima, čime se već
dokazao kao zreo mladi znanstvenik sklon empirijskim istraživanjima i otvorenom
dijalogu.
Povjerenstvo
drži da je Gordan Črpić solidno ovladao teorijskom literaturom koja se odnosi
na problem religioznosti društava u tranziciji i da općenito solidno vlada
litereturom iz sociologije religije, te da poznaje prethodna istraživanja na
koja se referira. Korektno je definirao problem istraživanja i primijenio
adekvatne metode istraživanja i statističke obrade što svjedoči o
metodologijskom znanju. Iako se radi o specifičnom uzorku dobiveni zaključci
(obzirom na homogenost studentske populacije) mogu se smatrati više no
indikativnim za današnje stanje religioznosti studentske populacije. Njegova je
interpretacija dobivenih rezultata i zaključci u granicama su znanstveno
dopuštenih varijacija što ih omogućava korištenje primijenjenih statističkih
metoda i literatura.
Stručno
povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati ovaj pozitivan izvještaj
o magistarskom radu Gordana Črpića "Religioznost studenata u Republici
Hrvatskoj" i omogući kandidatu obranu rada.
Članovi stručnog
povjerenstva:
Dr. sc. Vjekoslav
Mikecin, red. prof. u miru
- predsjednik povjerenstva
Dr. sc. Ivan Cifrić, red.
prof.
- član povjerenstva
Dr. sc. Nikola Skledar,
red. prof.
- član povjerenstva
Stručno povjerenstvo za ocjenu
magistarskog rada ALEKSANDRE
KITAROVIĆ pod naslovom
"Kritičko-teorijske odrednice u
talijanskim pjesničkim antologijama 20. stoljeća"
Veza: Dekanat broj: 04-3-85-2001.
od 19. studenog 2001.
FAKULTETSKOM VIJEĆU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 19. studenog 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Aleksandre KITAROVIĆ pod naslovom "Kritičko-teorijske odrednice u talijanskim pjesničkim antologijama 20. stoljeća".
Fakultetskom vijeću podnosimo ovaj
I
Z V J E Š T A J
Magistarski rad
obuhvaća 108 stranica teksta raščlanjenog u pet poglavlja (Uvod, Povijesni
pregled antologija druge polovice 20. stoljeća, Glavne antologije - uzorci,
Spoj poetičkog i metapoetičkog diskursa, Zaključak) te Bibliografiju i Kazalo
imena. Središnja poglavlja sadrže i unutrašnju raščlambu. Kandidatkinja se
poduhvatila složenog zadatka s obzirom da je riječ o temi iz novije i suvremene
talijanske književnosti, odnosno o talijanskom pjesništvu 20. stoljeća
(Novecenta). Zbog velikog broja pjesničkih antologija, kandidatkinja je
ograničila korpus na antologije objavljene u drugoj polovici 20. stoljeća.
Razmatrane antologije završavaju onima tiskanim 1996., što je se moglo i
produljiti s obzirom i na kritičke osvrte (na pr. Manacorda, 1996).
Kandidatkinja s pravom pristupa antologijama kao posebnoj vrsti te ih temeljno dijeli na one što ih odlikuje
"jasan kritičarev identitet" i one koje su nastale kao "grupni
projekti" (str. 2) te ga pokušava definirati ("okvir" i
istodobno "okno" odnosno "prozor", svežanj
"vlakana" odnosno poetikoloških problema) odustajući od konačne
solucije problema. U Povijesnom pregledu kandidatkinja vrlo
dobro uočava i obrazlaže razliku među talijanskim pjesničkim antologijama po
desetljećima, dok u Uzorcima iz antologija što ih je izdvojila kao
"glavne" (možda bolje temeljne) , str. 32-76 daje okosnicu rada,
odnosno izdvaja pojedine kritičke i (rjeđe) teorijske odrednice i premise, predlaže referencijalnu mrežu, zapaža i
ističe suodnose, odmake, pomake, inovacije. S pravom unosi potpoglavlje
posvećeno dijalektalnom pjesništvu, zadržavajući opreku standard-dijalekt, a
primijetili bismo da dijalektalno pjesništvo zadobiva "legitimitet"
antologiziranja i zahvaljujući sve jačoj prisutnosti i legitimizaciji tzv.
talijanskog neostandarda od 80-tih godina naovamo osobito u pisanoj formi. U IV
poglavlju kandidatkinja sumira pojave pretakanja pjesničkog u metapoetički
dikurs, pojavu gubljenja autoriteta, potrage za identitetom na dijakronijskoj
osi, autoreferencijalnost. Predložili bismo čvršću motivaciju i promjenu
naslova potpoglavlja "Karakteristike proznog diskursa 90-tih na primjeru
Alessandra Baricca" jer mu u sadašnjem obliku nedostaje jasna spona s
poglavljem, čija zapravo želi biti poanta. U Zaključku (99-101) kandidatkinja
ističe da "valja biti oprezan s pokušajima sinteza, sistematizacija ili
pak traženja nekih čvrstih teorijskih okosnica (linija) po svaku cijenu".
S tim u vezi smatramo da Postila posvećena Croceu i njegovoj Estetici
proturječi upravo tom zaključku, budući da ni potraga za čvrstim estetičkim
uporištem u novoj situaciji ne znači unošenje "etičkog korektiva"
(str. 101).
U cijelosti, uz
neke terminološke propuste koje ćemo ovdje spomenuti, a posebno na njih
upozoriti na obrani rada (nepreciznu upotrebu pojma "medij",
povremeno neprevođenje ili neprecizno prevođenje talijanske terminologije,
nedosljedno razlučivanje uporabe verzala i kurziva, mjestimični propusti u
navođenju izvora ili vlastitog isticanja u tekstu, mjestimično nepoklapanje
kazala imena s tekstom, izostanak u Bibliografiji nekolicine temeljnih
referentnih djela hrvatskih antologičara talijanskog pjesništva), kandidatkinja
je pomno proučivši 39 dvadesetostoljetnih talijanskih antologija domaćeg
pjesništva (prema primarnoj Bibliografiji) uspješno savladala zahtjevan zadatak
izdvajanja njihovih kritičko-teorijskih odrednica.
Aleksandra KITAROVIĆ je svojim magistarskim
radom "Kritičko-teorijske odrednice u talijanskim pjesničkim antologijama
20. stoljeća" uspješno obavila zadatak postavljen u uvodnom dijelu rada,
te pokazala sposobnost samostalnog istraživanja i književnokritičkog i
književnoteorijskog prosuđivanja. Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću da
našu pozitivnu ocjenu njezinog magistarskog rada prihvati i da je uputi na daljnji
postupak za stjecanje znanstvenog
stupnja magistra u području filologije (talijanska književnost).
U Zagrebu,
11.siječnja 2002.
Članovi Stručnog povjerenstva:
...............................................
1. 1. Dr. Sanja Roić, red. prof.
predsjednik povjerenstva
.................................................
2. 2. Dr. Mladen Machiedo, red. prof.
član povjerenstva
..................................................
3. 3. Mr. Valnea Delbianco, asistent
član povjerenstva
Krešimir Pintarić
Sjenjak 36
Osijek
Sinopsis magistarskog rada iz područja društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana bibliotekarstvo
Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije utječe na promjene u svim područjima ljudskog života i djelovanja. Digitalni tisak i tisak na zahtjev (eng. print on demand), uz elektroničku knjigu i elektroničko nakladništvo, dvije su nove tehnologije koje najviše mijenjaju poznati izgled i ustroj knjižne industrije, a posljedično i bibliotekarstva. Iako tisak na zahtjev ima mnogo dodirnih točaka s elektroničkim nakladništvom, glavna razlika jest ta što se tiskom na zahtjev publiciraju tiskane, papirnate knjige. Ono što proizvode tiska na zahtjev s druge strane razlikuje od uobičajenog načina proizvodnje tiskanih publikacija jest to što materijalni proizvod ne postoji sve dok za njim nema potražnje, a moguće je i da neko djelo bude objavljeno u samo jednom ili nekoliko primjeraka, tako da mnoge poznate sastavnice bibliotekarstva, čiji je jedan od temeljnih fenomena publikacija, dakle djelo umnoženo i dostupno javnosti, djeluju u sasvim promijenjenom kontekstu.
Uvođenje novih tehnologija mijenja izgled klasičnog knjižnog lanca koji počinje narudžbom i izradom rukopisa, a završava tiskanjem publikacije i njezinim raspačavanjem i prodajom. Tisak na zahtjev potpuno izokreće poredak završnih karika knjižnog lanca u kojem prodaja prethodi proizvodnji i raspačavanju. Isto tako, tisak na zahtjev čini nužnim prilagođavanje, primjerice, važećih propisa o obveznom primjerku i propise o izuzecima od zaštite autorskih i srodnih prava u knjižničnoj praksi.
Rad opisuje i obrazlaže ustrojbene i organizacijske promjene u nakladništvu, kao i neke temeljne postupke i važeće propise u bibliotekarstvu, nastale pod utjecajem uporabe tiska na zahtjev.
Cilj ovog rada je sustavno prikazati probleme koje donosi tisak na zahtjev i predložiti za njih rješenja. Isto tako, nužno ispitati i valjanost trenutno važeće definicije knjige i definicije izdanja i predložiti eventualne promjene i/ili dopune.
Metodologija istraživanja će biti primjena povijesne, deskriptivne i komparativne metode. Među hrvatskim će se nakladnicima provesti istraživanje o trenutnoj i predvidivoj budućoj uporabi informacijskih i komunikacijskih tehnologija općenito, a posebna će se pozornost usmjeriti na uporabu digitalnog tiska i tiska na zahtjev. Ovo će istraživanje o uporabi informacijskih i komunikacijskih tehnologija biti provedeno metodom intervjua.
19. prosinac 2001.
|
Potpis mentora |
Potpis voditelja studija |
Potpis kandidata |
|
prof. dr. Aleksandra Horvat |
prof. dr. Slavko Tkalac |
Krešimir Pintarić |
Student: Ivanka Ferčec
Vukovarska
132
31000 Osijek
Znanstveno područje: humanističke znanosti,
polje
jezikoslovlje
Grana: anglistika
PRIJEDLOŽNI IZRAZI KAO DOPUNE DEVERBALNIM PRIDJEVIMA U ENGLESKOM I
HRVATSKOM
Namjera mi je u ovoj
radnji dati pregled komplementacijskog sustava pridjeva i glagola u engleskom i
hrvatskom jeziku s posebnim osvrtom na prijedložne izraze kao dopune
deverbalnim pridjevima. Pokušat ću utvrditi da li i u kojoj mjeri dolazi do
nasljeđivanja argumenata, tj. koliko je prisutan paralelizam u
komplementacijskim sustavima pridjeva i glagola, te da li se i u kojim
slučajevima javljaju pomaci u značenju, praznine i neočekivane konstrukcije,
napr. različiti prijedlozi koji uvode dopune, a potom metodom kontrastivne
analize, a na osnovi utvrđenih sličnosti i razlika između konstrukcija koje se
uspoređuju u ova dva jezika, ustanoviti stupanj podudaranja dvaju sustava.
U prvom dijelu radnje
govorit će se općenito o ciljevima i metodama kontrastivne lingvistike te o
konkretnim postupcima primjerenim ovoj konkretnoj temi, a zatim o tvorbi
deverbalnih pridjeva u engleskom i hrvatskom jeziku te njihovim sintaktičkim
funkcijama. Također će se definirati osnovni pojmovi koji će se koristiti u
radnji.
Drugi dio radnje činit
će kontrastivna analiza na osnovu korpusa koji će biti prikupljen iz knjiga,
časopisa, priručnika, te jednojezičnih i dvojezičnih rječnika. Analiza i
klasifikacija primjera vršit će se s obzirom na glagole s ili bez prijedložne
dopune u engleskom jeziku iz kojih se daju izvesti pridjevi i promatrat će se
stupanj semantičke podudarnosti s njihovim hrvatskim ekvivalentima, te njihovo
sintaktičko ponašanje. S obzirom na tipološku pripadnost dvaju jezika, može se
očekivati da će deverbalni pridjevi uopće biti daleko manje zastupljeni u
hrvatskom u funkciji predikatnog proširka nego u engleskom, a onda pak i
deverbalni pridjevi u predikatnoj funkciji koje prate prijedložne dopune.
U završnom dijelu
radnje nalazit će se zaključak, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku, popis
primjera koji će činiti korpus za kontrastivnu analizu, te popis bibliografskih
jedinica korištenih u radnji.
22. siječnja 2002.
Mentor: Voditelj
poslijediplomskog studija: Student:
doc.dr.sc. Mario Brdar dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski Ivanka Ferčec
Jablanovec, M.Gupca 19; Bistra
Znanstveno područje: humanističke znanosti,
polje
jezikoslovlje
Grana: kroatistika,
disciplina: psiholingvistika
nacrt magistarskoga rada
Razlog je odabiru ove teme
potreba da se istraži kako stranci uče glagolske oblike i može li se i kako
utjecati na taj proces. Iako su opći procesi učenja i usvajanja stranoga i
drugoga jezika zajednički svim jezicima već poznati, što potvrđuju brojna
istraživanja na području psiholingvistike, posebnosti je svakoga jezika
potrebno posebno istražiti, a za hrvatski je to zasada slabo učinjeno. U ovome
sam se radu odlučila istražiti posebnosti u učenju morfologije glagola
hrvatskoga jezika, i to kako stranci
uče i usvajaju glagolska vremena.
Budući da nema sustavnih
podataka o tome, cilj je istraživanja ispitati na koji način stranci usvajaju
složenu morfologiju hrvatskih glagola, kako i kada griješe te kojim se
postupcima pri tome služe. Dobivene spoznaje mogle bi se praktično primijeniti
u oblikovanju metoda i raznih priručnika za hrvatski kao strani jezik.
Građa je za ovo istraživanje
prikupljena na dva načina. Predistraživanje je provedeno na postojećim
testovima bivših polaznika Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture, a
sljedeća su dva testiranja provedena ciljano tijekom 2001. godine na polaznicima Pripremne godine Filozofskoga
fakulteta i Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu. Prikupljene su i raščlanjene dvije vrste podataka. Prvu skupinu čine
kontrolirani zadaci kojima se željelo ponajprije provjeriti naučeno jezično
znanje ispitanika. Drugu čine slobodni zadaci (tj. sastavci) u kojima se
željelo vidjeti postoji li razlika u naučenome i usvojenome znanju o morfologiji
glagolskih oblika, odnosno kakva je učestalost pojedinih glagolskih vrsta u
međujezicima ispitanika.
Osim
uvoda i zaključka, rad se sastoji od dva dijela. U prvome se dijelu daje
teoretski okvir, tj. pregled najvažnijih spoznaja i teorija s područja učenja i
usvajanja jezika. U tom se dijelu također izlaže morfologija hrvatskih glagola
prikazana u suvremenim gramatikama hrvatskoga jezika odnosno u priručnicima i
udžbenicima namijenjenim strancima. U drugome se dijelu prikupljena građa
raščlanjuje prema skupinama ispitanika, prema proučavanim glagolskim vremenima
(futur I., perfekt i prezent) i prema vrsti zadatka (kontrolirani : slobodni).
U Zagrebu, 14. studenoga 2001.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr. Zrinka Jelaska dr.
Vesna Muhvić-Dimanovski Jasna
Novak
Tatjana Paškvan-Čepić
Glavani 14a
51221 Kostrena
Znanstveno područje: humanističke znanosti,
polje
jezikoslovlje
Sinopsis znanstvenog rada iz semantike
ENGLESKI GLAGOL CARRY U SINTAGMATSKIM I PARADIGMATSKIM ODNOSIMA
Lingvistički teorijski pristupi dugi su niz godina odvojeno proučavali
morfologiju, sintaksu i leksik i najčešće ih pokušavali opisati pomoću nekih
parametara koji bi se mogli primijeniti na sve te lingvističke razine. Međutim,
iako se većina tih pristupa mogla uspješno primijeniti na opis morfologije i
sintakse, značenje je redovito izmicalo svakom pokušaju sustavnog opisa i
kategoriziranja. Ovim ćemo istraživanjem dati svoj doprinos teorijskoj spoznaji
o međusobnoj uvjetovanosti sintakse i semantike.
Teorijska su podloga rada najnovija istraživanja u području semantike koja
su dovela do spoznaje da je značenje temeljna odrednica svake lingvističke
teorije. Istraživanje će se bazirati na kognitivnim teorijama značenja,
poglavito na teoriji prototipa. U skladu s kognitivnim teorijama, odnos među
jedinicama značenja određen je kognitivnim procesima koji imaju temelj u našem
izvanjezičnom iskustvu. Bitne značenjske karakteristike pojedinog pojma nalaze
se u svim njegovim pojavnostima u većem ili manjem obimu i time omogućavaju
prepoznavanje, dok su ostale, nebitne njegove značajke prisutne samo u
pojedinim njegovim realizacijama i imaju razlikovnu funkciju u njegovoj
paradigmi.
Rezultati analize trebali bi s jedne strane opravdati početnu pretpostavku
da je značenje, tj. semantička komponenta nezaobilazan element u opisu svakog
jezika. S druge strane očekujemo da ćemo pokazati jedan od mogućih načina
sustavnog opisa značenja i time poduprijeti tezu da se i leksik može sustavno
opisati. Rezultat analize trebao bi dati što je moguće vjerniji odraz uporabne
vrijednosti glagola carry u suvremenom engleskome jeziku.
Istraživanje će se sastojati od analize engleskoga glagola carry u
sintagmatsko-paradigmatskim odnosima u kojima se on pojavljuje u suvremenom
jezičnom izričaju engleskoga jezika. Korpus za ovo istraživanje sastojat će se
od primjera uporabe ovoga glagola preuzetih iz jednojezičnih engleskih
rječnika, te pojavnica ovoga glagola u korpusima Brown i British
National Corpus.
Cilj je istraživanja razlučiti osnovne značenjske karakteristike ovoga
glagola, te utvrditi mogu li se paradigmatski odnosi pojedinih značenja glagola
carry utvrditi na temelju njegova okruženja na sintagmatskoj razini.
Istraživanje će biti empirijsko, analizirati će se primjeri u navedenom
korpusu. Pri
opisu značenja
glagola carry primijenit će se kategorizacija pomoću tematskih uloga. U
skladu s
teorijom prototipnosti pokušat će se utvrditi prototipno značenje ovoga glagola
u suvremenoj uporabi i usporediti s prototipnim značenjima starijih pojavnica
ovoga glagola.
Mentor: Voditelj
studija: Kandidat
prof. dr. Dunja Jutronić dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Tatjana Paškvan-Čepić
MARIJA NEDVEŠ
Gortanova ulica 10
52100Pula
Znanstveno područje: humanističke znanosti,
polje
jezikoslovlje
Govor
Vrsara :prilog lingvističkom atlasu
Istre i Kvarnera ''
1.Uvod
Predlažemo sinopsis
magistarske radnje pod naslovom .''Govor Vrsara :prilog
lingvističkom atlasu Istre i Kvarnera '' u vremenu kada je europska
lingvistička geografija usmjerena k ostvarenju pothvata regionalnog karaktera
ili naprotiv višejezičnih atlasa kao što su npr.projekt Atlas Linguistique Romain
(AliR) i Atlas Linguarum Europae (ALE).I u Istri se danas želi sačuvati za
budućnost ono što je izloženo opasnosti da bude dijelom prošlosti.
U radnji namjeravamo istražiti
stanje istromletačkog dijalekta u mjestu Vrsar.
2.Teorijski okvir
Istraživanje
se uklapa u teorijski i empirijski
okvir Lingvističkog atlasa Istre i Kvarnera prof.dr.Gorana Filipija.
Razvija se oko problema nadmetanja među lingvističkim sistemima u prilikama
bilingvizma/plurilingvizma.Istra, pogranični predjel, gdje se jezični sistemi
isprepleću spajajući međusobno različite jezike , čini se idealnim mjestom gdje
se može primijeniti analiza jezika u kontaktu.
3.Cilj rada
Neposrednim
ispitivanjem uzoraka živog jezika nastojali bismo prikazati stanje govora u
mjestu Vrsar i utvrditi jezične
osobitosti tog govora na fonološkoj i morfološkoj razini.U ovim krajevima ,
zbog jezičnih kontakata ,nadasve u leksiku, kao otvorenom popisu, riječi
prelaze iz hrvatskog sistema u talijanski i obrnuto.Jezik, povijest i kultura
Vrsara nisu se razvijale izolirano.Istromletački i čakavski bili su stoljećima
u dodiru.
Istraživanje i
opis bit će temeljeni na teorijskim pretpostavkama lingvističke geografije i
teorije jezika u kontaktu.Posebno ćemo posvetiti pozornost na prikazu jezičnih
dodira istromletačkog kojem pripada govor Vrsara i čakavskog dijalekta.
4.Shema
sadržaja
Prikupljena
građa i njena obrada zapravo je realizacija zamisli jednog od najeminentnijih
poznavatelja jezičnog stanja u Istri i jezične povijesti Istre -P.Tekavčića
koji je već sredinom sedamdesetih godina predložio izradbu lingvističkog atlasa
Istre i Kvarnera.
Građa će
biti prikupljena upitnikom koji sadrži
2334 pitanja a koji su izradili dr. Goran Filipi i Franco Crevatin sa
suradnicima, nakon čega će biti transkribiran prikupljeni materijal.
Bit će
ispisivane riječi i idiomatski izrazi iz svih područja života mještana Vrsara s
posebnim naglaskom na ihtiologiju.
5.Način
obrade
Građa se
prikuplja magnetofonskim snimanjem na terenu.
Prikazuje se
njezin fonetski izgovor.
Informatički se
obrađuje u cilju izradbe baze podataka
6.Uzorak
Istraživanje će
se izvršiti na terenu. Prethodit će dijagnostički test kako bih izdvojila grupu
informanata koji su najpodobniji za istraživanje.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Prof.dr.Goran Filipi dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Marija Nedveš, prof.
Ivana Matas Ivanković
Gredička 11
10000 Zagreb
Znanstveno područje: Humanističke znanosti
Polje: jezikoslovlje
Sinopsis znanstvenoga rada iz kroatistike
PRIJEDLOŽNI
IZRAZI S GENITIVOM
Usporedba
hrvatskoga i ruskoga jezika
Hrvatski i ruski
genetski su srodni jezici što učenje ruskog kao stranog jezika čini lakšim, ali
istovremeno i težim. Lako se povesti za sličnostima, prenijeti ih na druge
primjere i time pogriješiti. Treba naučiti što je isto kao u hrvatskom, a što
različito. Najveći je problem sastavljanje riječi u veće cjeline, sintagme.
Upravo prijedlozi uspostavljaju veze između dviju ili više riječi i postavljaju
ih u nekakav međuodnos, pa u učenju stranog jezika poseban problem
predstavljaju prijedložni izrazi.
Zanimalo me kako se
zajedničko porijeklo i samostalni daljnji razvoj hrvatskoga i ruskoga jezika
očituju na primjeru prijedložnih izraza s genitivom.
Cilj je ovoga rada
utvrditi osobitosti i različitosti hrvatskoga i ruskoga jezika na zadanom
području, odrediti zakonitosti u distribuciji prijedloga uz genitiv, utvrditi
međusobne utjecaje dvaju jezika.
Metodološki postupci
koje ću koristiti jesu: opisivanje, objašnjenje, obrada podataka (brojanje i
usporedba), analiza, sinteza, zaključivanje. Osnovna metoda analize bit će
komparativna.
Nacrt strukture
rada:
Uočavanje
problema (Neki primjeri prijedložnih izraza s genitivom isti su u hrvatskom i u
ruskom jeziku, a neki su različiti).
Postavljanje hipoteze (istovjetnosti i sličnosti prijedložnih izraza u hrvatskom i ruskom jeziku rezultat su zajedničkog podrijetla ili su rezultat posuđivanja; hrvatski i ruski razlikuju se u upotrebi prijedložnih izraza s genitivom).
Obrada podataka
na korpusu.
Izvođenje
zaključka.
Provjeravanje
zaključka.
U Zagrebu, 22.
siječnja 2002.
Mentor Voditelj studija Kandidat
Dr. sci. Ivo
Pranjković Dr. sci. Josip Silić Ivana
Matas Ivanković
Dubravko Torjanac
Vodnikova 6
42 000 Varaždin
Znanstveno područje:
Humanističke znanosti
Sinopsis
znanstvenog/stručnog rada iz područja KNJIŽEVNOSTI ( povijest i teorija
lutkarstva)
GOETHE PRED
LUTKARSKOM POZORNICOM
DOKTORA
JOHANNA FAUSTA
Književna, a posebno kazališna
povijest Fausta - koji je središnje europsko idejno i misaono
presjecište - dade se paralelno pratiti u dva smjera. Lik Fausta, točnije
njegovu tragičnu povijest, donijeli su na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće u
Europu (u Njemačku) engleski putujući glumci, i može se tek nagađati iz kog je
razloga uskoro nakon toga elizabetinska tragedija preoblikovana u lutkarsku
igru. Goethe se u svom djetinjstvu prvi put susreo s likom Fausta gledajući
upravo lutkarski igrokaz. U godinama što slijede, Faustova književna zgrada
postepeno se, od djela do djela, širi i nadograđuje. Faust tu nadrasta i
kazalište i svoju (primarnu) teatralnost. Prometejski Faust, intelektualni
junak, miljenik je, svijetlo lice visoke, objavljivane, rekli bismo 'službene'
književnosti. No paralelno s tim, pred pučkom publikom, u okvirima mimičkog,
lutkarskog (marionetskog) kazališta, Faust nastavlja živjeti u jednom
drugačijem obliku: vjeran svojoj primarnoj teatralnosti, i kao pozitivan i kao
negativan životni primjer, i kao glavno i kao sporedno lice, svjedno da li
tragičko ili komičko, Faust pred svojom publikom svjedoči i o sebi, i o svojim
interpretima, a ponajviše možda o svojoj publici. Uzvišeni Faust transformirao
se epohalno, Faust-marioneta živio je pred licem i pored svoje mnogoljudne,
anonimne, za službenu povijest potpuno irelevantne publike. Utvrditi i
iscrtati, isporediti ova dva smjera, pronaći i opisati metamorfoze i
transformacije, (re)konstruirati zamišljenju dvostruku 'povijest'
književno-kazališnog lika, kazališta i njegove publike, s posebnim osvrtom na
ono što nam se otkriva koncentriramo li se na život i praksu putujućeg
lutkarskog (marionetskog) i mimičkog kazališta
- to bi ukratko bilo zacrtano
područje bavljenja. Kao izvori pred nama su prvenstveno fragmentarni ili
cjeloviti lutkarski igrokazi, izviješća o predstavama, kazališne cedulje,
crteži, opisi, fotografije lutaka i scenske opreme. Rad bi obuhvaćao sljedeće
cjeline: slika ili legenda o Faustu prije nastanka igrokaza; njemačka kazališna
tradcija, kazališni «uvoz» iz Engleske i nastanak prvih pučkih, lutkarskih
igrokaza; dva kazališta - ono «visoko» i ono putujuće, lutkarsko; repertoari
lutkarskih kazališta i transformacije Faustovog lika kroz tekstove i razdoblja;
praksa i tehnologija lutkarskih predstava o Faustu.
Mentor Voditelj
studija
Kandidat
Prof.dr.sc. Boris
Senker prof.dr.sc. Milivoj
Solar Dubravko
Torjanac
Krunoslav Nikodem
Srednja škola Isidora Kršnjavoga
Augusta Cesarca 20
31 500 Našice
Znanstveno područje:
Društvene znanosti
Sinopsis znanstvenoga
rada iz sociologije
NAPREDAK, TEHNIČKA RACIONALNOST I PROBLEM SUBJEKTA
Rad je
teoretske prirode i obuhvaća, kako je i iz samog naslova vidljivo, tri tematske
cjeline: Napredak, tehničku racionalnost u problem subjekta. Razmeđa modernog
društva i onoga što Lyotard naziva postmoderno stanje čine teoretski
okvir ovog rada. Polazište rada jest promišljanje odnosa PRIRODE, DRUŠTVA I
TEHNIKE. Osnovna hipoteza rada je da će dominantno područje napredovanja
znanosti i tehnike u 21. stoljeću biti čovjek, njegovo tijelo i um. U
promišljanju navedenih odnosa više nije dovoljno govoriti o dva pravca širenja
tehno-znanstvenog sustava: Prvi – prema prirodi, što znači kolonizaciju
prirode i drugi –
prema unutrašnjosti društva, gdje društvo postaje sve više tehnizirano, već je
nužno govoriti i o trećem pravcu širenja tehno-znanstvenog sustava –
prema samom čovjeku, u smislu razvoja i dominacije biotehnologije.
Širenje
tehno-znanstvenog sustava prema unutrašnjosti samog čovjeka pratimo kroz razvoj
informatike, gdje posebnu pažnju dajemo nastanku i razvoju kibernetike, te kroz
razvoj biogenetike. Naglasak je na mogućim negativnim posljedicama navedenih
tendencija, kako za samog čovjeka, tako i za društvo u cjelini.
U prvom dijelu
rada odredit ćemo pojam napretka kroz Fetscherovo razlikovanje pet oblika
napretka. Naglasak će biti na tehničko-znanstvenoj dimenziji napretka koja u
postmodernom stanju društva postaje dominantna, te sadržajno nosi cijeli niz
prijepornih pitanja.
U drugom dijelu
razmatramo pojam racionalnosti kao bitne karakteristike tehno-znanstvenog
sustava, ali i kao jedan od bitnih zahtjeva modernog društva. Naglasak će biti
na problemima racionalno utemeljenog društva.
U trećem dijelu
pratimo razvoj kibernetike i biogenetike, rastvaranje pozicije čovjeka kao
subjekta kao jedne od posljedica tog razvoja. naglasak stavljamo na mogućnost
utemeljenja novog humanizma.
30. siječanj
2002.
Mentor Voditelj studija
Kandidat:
Dr. sc. Rade
Kalanj, red. prof. Dr. sc. Ivan
Cifrić, red. prof. Krunoslav Nikodem
Znanstveno –
nastavnom vijeću
Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za
povijest umjetnosti
Smjer: Povijest umjetnosti – poslijediplomski studij
Kandidat: Marina Bregovac Pisk
Mentor: Doc. Dr. Zvonko Maković
Prijedlog teme:
Grafički listovi 1848.- 1849. godine
Tema Grafički
listovi 1848. – 1849. godine obuhvaća grafičku produkciju u te dvije
revolucionarne godine, nastalu pretežito u Beču. To je razdoblje bogate
grafičke produkcije najvećim dijelom okrenute ratnim zbivanjima, zanimljive
među ostalim zbog brzine kojom listovi prate događaje diljem Europe. Listovi su
djela umjetnika čije znanje i vještina pokriva širok raspon od akademski
obrazovanih umjetnika do samoukih crtača.
Uz fond Hrvatskog
povijesnog muzeja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Hrvatskom državnom
arhivu, Muzeju za umjetnost i obrt i Muzeju grada Zagreba postoji još niz do
sada većim dijelom neobrađenih grafičkih listova koji se odnose na ovo izuzetno
plodno i zanimljivo razdoblje.
Ti su grafički
listovi u posljednjih desetak godina povremeno korišteni kao ilustracije u
knjigama povijesnog karaktera (npr. djelu Josipa Neustädtera, Ban Jelačić,
sv. I. i II. koje je za tisak priredio Dr. Igor Gostl, knjizi A. Mijatovića, Ban
Jelačić, i drugim sličnim izdanjima). Do sada su grafike bile izlagane na
povremenim izložbama, najvećim dijelom na izložbi Hrvatskog povijesnog muzeja Godina
1848. u Hrvatskoj, koju je pratio katalog. Katalogizirane su kao katalog dijela grafičke zbirke Hrvatskog
povijesnog muzeja, objavljen 2000. godine, čiji sam autor. Tijekom 1998. godine
diljem Europe održan je niz izložaba o godini 1848. pa se tako literatura o tom
vremenu (u povijesnom i likovnom smislu) proširila.
Temu ću obraditi na
sljedeći način:
I.
I.
Uvod – što je to grafički list, funkcija, tehnika
Uvodni će dio
sadržavati pojašnjenje pojma “grafički list”, njegovu ulogu, potom pregled
grafičkih tehnika s naročitim naglaskom na u 19. stoljeću novu, popularnu
tehniku – litografiju.
II.
II.
Povijesni pregled događaja 1848. i 1849. godine
Kratak pregled
događaja u Europi i u Hrvatskoj uoči i za vrijeme revolucionarnih zbivanja
1848.,i 1849. godine
III.
III.
Umjetnost i umjetnička proizvodnja Beč – Zagreb
Pregled
stvaralaštva na području slikarstva i grafike u velikom centru – Beču, i u Zagrebu polovinom 19. stoljeća; u ovom
će dijelu biti navedene tiskare koje su djelovale u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u
prvoj polovini 19. stoljeća, te novine koje su u to vrijeme izlazile
IV.
IV.
Štamparski zavodi, radionice, grafičari
Ovaj će dio
sadržavati podatke o grafičarima, tiskarima i izdavačima u Beču polovinom 19.
stoljeća.
V.
V.
Kataloški dio
Kataloške će
jedinice biti tematski podijeljene na sljedeće skupine:
-
- ratni
prizori
-
- karikature
-
- portretni
listovi
-
- razno
Kataloške
jedinice sadržavat će podatak o autoru (crtaču, litografu), tiskaru i izdavaču,
mjere lista, signature i adrese, kratak opis i komentar prikaza i inventarni
broj ustanove u kojoj se list čuva
I.
I.
Zaključni dio
U ovom ću
dijelu obraditi značenje grafičkog lista 1848. – 1849. godine u umjetničkom,
političkom i sociološkom smislu. Iz takvog sagledavanja grafičke produkcije
moguće je zaključiti da je ona u hrvatskim krajevima, u odnosu na Beč kao
najveći centar Monarhije, polovinom stoljeća na vrlo niskom stupnju, te da u
naše krajeve stižu pretežito importi. Uglavnom litografije, djela su kako
akademski obrazovanih umjetnika, tako i amatera, koji žele zabilježiti trenutna
ratna zbivanja. Zanimanje za grafičke listove u svim društvenim slojevima vrlo
je veliko (pojedine se serije nabavljaju putem pretplate), a niska cijena
koštanja čini ih dostupnim i najširim društvenim slojevima.
Mentor:
Doc. Dr. Zvonko
Maković
Kandidat:
Marina Bregovac Pisk
Voditelj studija:
Dr. Igor Fisković,
red. prof.
Zagreb, 18.6.2001.
Jasenka Gudelj
Hećimovićeva 10.
Zagreb
Znanstveno područje:
Humanističke znanosti
Sinopsis znanstvenog
rada iz: Povijesti umjetnosti
AMBIJENTI PLEMIĆKE KULTURE U ISTRI: GRAĐEVINE OBITELJI
SCAMPICCHIO
Istarsko plemstvo i ambijenti njegova privatnog
života: palače, kuće, kapele, ladanjska arhitektura nisu nikada bili predmetom
nekog zaokruženog povijesno umjetničkog istraživanja. Mali broj radova o
spomenicima novog vijeka u Istri i neiskorištenost arhivskih dokumenata čine
obradu jednog od najbolje očuvanih obiteljskih fondova dobrim polazištem za
stvaranje neke buduće cjelovite slike o životu plemstva u regiji.
Istraživanje obuhvaća građu vezanu za plemićku
obitelji Scampicchio koja se čuva u hrvatskim arhivima i pokriva period od
1447. do 1881. godine slijedeći tri grane obitelji: labinsku, motovunsku i
svetvinčenatsku kroz šesnaest generacija.
Metodološku podlogu pružili su radovi
francuskih i anglosaksonskih autora o
odnosima umjetnosti i društva (npr. G. Dubya, E. Welch) i tematski bliski
recentni radovi o venecijanskom i furlanskom plemstvu i ambijentima njihova
života čija je rekonstrukcija rezultat arhivskih istraživanja (radovi E.
Concine i M. Frank). Poticajan tekst o iskoristivosti dokumenata u
povijesno-umjetničkim istraživanjima donose R. V. Schofiled, J. Shell i G.
Sironi kao predgovor zbirci dokumenata o G. A. Amadeu (Como, 1989), inventivan
je i utjecajan način korištenja dokumenata M. Baxandala, dok su za područje
Dalmacije važni radovi C. Fiskovića.
Širi
povijesni kontekst pružili su radovi M. Bertoše, M. Budicina i E. Ivetića i
istraživanja grbovlja istarskih plemića G. Radossija, neophodni za
razumijevanje uloge koju su Scampicchijevi imali kao pripadnici elite
venecijanskog dijela Istre. Za proučavanje pojedinih građevina polazište je
izvještaj B. Fučića iz 1953. godine, dok kao putokaz u proučavanju arhiva
Scampicchio služi kratka monografija obitelji E. Nacinovicha (1892.).
Ovaj magistarski rad zamišljen je kao
interdisciplinarno istraživanje koje pristupa interpretaciji neobjavljene
arhivske građe s intencijom rekonstrukcije jednog segmenta obiteljske
povijesti, onog vezanog za područje interesa povijesti umjetnosti. Zadire se i
u probleme povijesti svakodnevice, kulturne historije i socio-ekonomske
povijesti, jer se građevine razmatra polazeći od njihove vezanosti uz obitelj
Scampicchio.
Istraživanje je fokusirano na arhitekturu kao
ambijent, kao okvir življenja jedne obitelji, što znači da se ne zaustavlja na
analizi arhitektonske opne, već ulazi i u problem unutarnjeg uređenja, s
ugrađenom opremom te pokućstvom.
Jedna je od zadaća ovog rada i ispitati koliko je opravdan
ovakav pristup spomenicima graditeljskog naslijeđa, kojima se ne prilazi
isključivo zbog njihove umjetničke vrijednosti, već prvenstveno u kontekstu
društveno- povijesnog okvira: uvjeta njihova nastanka i opstanka te uloge koju
su igrali u svakodnevnom životu.
Fond Scampicchio pruža obilje građe iz koje valja
izdvojiti i interpretirati onu koja se odnosi na arhitekturu. Identifikacija
postojećih objekata na terenu, uz podatke iz dokumenata, olakšana je natpisima
i grbovljem te korištenjem austrijskih katastara iz XIX. stoljeća. Na osnovu
formalne analize arhitekture ustanovljavaju se njene osobine u odnosu na
kategorije stila i provenijencije oblika, nadopunjene faktografskim podacima iz
dokumenata. Pri rekonstrukciji izgleda ambijenata, kao pisani izvori koriste se
i mletački zakoni protiv raskoši, dok važnu ulogu imaju likovni izvori, od
veduta do prikaza interijera. Komparativnom analizom dobivenih rezultata
pokušat će se ustanoviti odnose u kvaliteti življenja, bogatstvu i ukusu u
vremenu i prostoru prema drugim gradovima i obiteljima provincije i prema
tadašnjoj metropoli, Veneciji.
Spoznaje do kojih se kani doći praktično su primjenjive u nekim
aspektima zaštite spomenika.
Datum: 29.01.2002.
Mentor: prof. dr. Nada Grujić Voditelj studija: prof.
dr. Igor Fisković Kandidat:
Jasenka Gudelj
Petar
Prelog
Fakultetskom vijeću
Barčev trg
14, Zagreb Filozofskog fakulteta
u
Zagrebu
Odsjek za povijest umjetnosti
Smjer: povijest umjetnosti
Kandidat: Petar Prelog
Mentor: doc. dr. Zvonko Maković
Prijedlog teme magistarskog rada:
SLIKARSTVO PROLJETNOG SALONA
SINOPSIS
Proljetni salon izložbena je
manifestacija koja je za svoga trajanja (od 1916. do 1928. godine) obuhvatila
sva važnija stilska strujanja u umjetnosti svoga vremena. Na 26 održanih
izložaba, tijekom dvanaest godina postojanja - od 1916. do 1919. kao Hrvatski
proljetni salon, a zatim do 1928. kao Proljetni salon - okupila je
velik broj umjetnika, afirmirajući raznolike stilske tendencije u slikarstvu,
kiparstvu i grafici. Slikarska dionica Proljetnog salona ima posebnu
težinu - doprinosi slikara koji su izlagali na ovim izložbama imaju veliko
značenje za kontinuitet razvitka hrvatskog slikarstva u prvim desetljećima
dvadesetog stoljeća, kao i za zaživljavanje modernističkih nazora u cjelokupnoj
hrvatskoj umjetnosti. U ovome magistarskom radu bavit ću se upravo slikarstvom Proljetnog
salona. Ova materija već je u segmentima tretirana u literaturi, ali, uz
vrijedne iznimke, pretežno sa stajališta monografskih obrada opusa pojedinih
umjetnika. Stoga se nameće potreba za sustavnim istraživanjem, obradom i
interpretacijom dostupne građe na jednome mjestu. Analizom slika pojedinih
umjetnika bit će određeno ključno mjesto slikarstva unutar izložaba Proljetnog
salona, bit će raščlanjeni formalno-stilski uzori te istaknuta njegova
uloga u razvitku hrvatskog slikarstva, definirat će se utjecaji i mogući
doticaji i veze s europskim slikarstvom toga vremena, kao i sa slikarstvom
susjednih sredina. Naposljetku, pružit će se i periodizacija Proljetnog
salona na osnovi interpretacije ostvarenih stilskih priklona.
Napominjem
da je potpuna rekonstrukcija izložaba Proljetnog salona nemoguća zbog
manjkavosti arhivskih izvora te velikog broja slika koje su se tijekom vremena
izgubile ili im je vlasnik nepoznat. Istraživanje slikarske dionice Proljetnog
salona zasnovano je na proučavanju i interpretaciji dostupne građe:
arhivskih izvora (Arhiv za likovne umjetnosti HAZU; NSK), zbirki
muzeja i galerija (Moderna galerija, Zagreb; Muzej suvremene
umjetnosti, Zagreb; ostale muzejske i privatne zbirke), strane i domaće
literature (poredbena literatura, znanstveni i stručni članci, monografije i
katalozi), poredbene građe (primjeri iz europskog slikarstva prve polovice
dvadesetog stoljeća proučavani na studijskim putovanjima u London, München
i Beč).
U uvodnom
poglavlju naznačit ću opće
odrednice proučavane građe te razjasniti potrebu
bavljenja problemima koje tema otvara.
U poglavlju Položaj i značenje Proljetnog salona unutar korpusa hrvatske umjetnosti prve
polovice dvadesetog stoljeća izložit
ću pregled dosadašnjeg tretiranja ove teme u
literaturi te odrediti mjesto i važnost izložaba Proljetnog
salona u slijedu događanja na hrvatskoj likovnoj
sceni prve polovice stoljeća, s
naglaskom na veze s pojavama koje su Proljetnom salonu prethodile i koje
su mu slijedile.
Poglavlje Izložbe Proljetnog salona donijet će podatke o mjestu i vremenu održavanja
izložaba Proljetnog salona i o sudionicima tih izložaba.
Poglavlje Stilske tendencije i prikloni u slikarstvu Proljetnog
salona kao središnje interpretativno poglavlje
podijeljeno je na četiri dijela. U prvom dijelu slikarstvo Proljetnog
salona razmatra se u kontekstu europskog slikarstva drugog i trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća - daje se
kratak pregled europskog slikarstva toga vremena, utvrđuju se izvori i veze s osnovnim tijekom razvojnih linija europskog
slikarstva te se u usporedbi s pojedinim ključnim
djelima vrednuju opći dosezi slikarstva Proljetnog slaona. U drugom, trećem i četvrtom
dijelu ovoga poglavlja daje se periodizacija slikarstva Proljetnog salona
na osnovi analize pojedinih ključnih radova, kao i
na osnovi interpretacije ostvarenih stilskih priklona: razdoblje
secesijskih produženja i nagovještaja ekspresionizma (1916. - 1919.), razdoblje učvršćivanja modernizma kroz
ekspresionizam i sezanističke priklone (1919. - 1921.) te razdoblje svojevrsnih kubističkih inklinacija, magičnog realizma i neoklasicizma kao najizrazitijih primjera slojevitosti realizama
u vremenu između 1921. i 1928.
U Zaključku će se ponuditi sintezni osvrt na
rezultate postignute istraživanjem građe.
Katalog
slikarstva Proljetnog salona sadržavat
će popis svih izlaganih slikarskih djela po autorima, iz postojećeg i dostupnog arhivskog materijala (katalozi
izložaba Proljetnog salona).
Katalog reproduciranih radova sadržavat
će kataloške jedinice koje će činiti podaci o radovima reproduciranim u magistarskom radu, a na temelju čije interpretacije su doneseni zaključci
(radovi izlagani na izložbama Proljetnog
salona,
izabrani primjeri iz europskoga slikarstva, izabrani primjeri iz hrvatskoga slikarstva važni za
interpretaciju slikarstva Proljetnog salona).
Popis literature upotrijebljene u izradi ovoga
magistarskog rada bit će podijeljen na tri dijela: popis
opće i poredbene literature, zatim popis likovne kritike Proljetnog
salona,
te popis znanstvenih i stručnih članaka o Proljetnom salonu i suvremenim zbivanjima, monografija i kataloga.
U
Zagrebu
7. 11. 2001.
KANDIDAT: Petar Prelog________________
MENTOR: doc. dr. Zvonko Maković________________
VODITELJ POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA: prof.
dr. Igor Fisković________________
Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Poslijediplomski znanstveni studij: Povijest
umjetnosti
Uvod u tematski blok analize
franjevačkih samostana sadržavat će kratak pregled razvoja franjevačkoga reda,
s naglaskom na razvoj franjevačkoga reda u Hrvatskoj, te kulturološku i
sociološku uloga franjevaca na širem dubrovačkom području.
Na određenom broju odabranih primjera analizirat će se
smještaj i položaj franjevačkih samostana na dubrovačkom području, oblik i
prostori te njihova uloga u urbanizaciji šireg pogručja.
( Dubrovnik, Rijeka Dubrovačka, Daksa, Ston, Slano....)
Uvod u analizu povijesnog arhitektonskog kompleksa
franjevačkog samostana na Lopudu sadržavat će povijesni razvoj samostana na
Lopudu.
Urbanističko - arhitektonska analiza bavit će se smještajem
i orijentacijom, vizurom, kompozicijom, tipologijom, prostorom i njihovom
namjenom, oblikovanjem, posebnostima.
Kao prilog bit će dana tehnička
dokumentacija sakupljena prije posljednjeg snimka, zatim detaljna tehnička
dokumentacija napravljena 2000.-2001. godine, koja sadrži sve prikaze
postojećeg stanja (situaciju, tlocrte, presjeke, pročelja) s detaljnim snimcima
otvora (prozori, vrata) i kamene plastike.
U teoretskom dijelu pristupa projektiranju u povijesnim
kompleksima,
prema autorima koji su se bavili problematikom
konzervatorske teorije i prakse te zaštite i revitalizacije povijesnih cjelina,
pokušat će se definirati različita načela i pristupe zaštiti, sanaciji i
rekonstrukciji te revitalizaciji povijesnih objekata (M. Prelog, A.
Mohorovičić, I. Maroević, R. Ivančević, N. Šegvić, I. Babić; B.M. Feilden ....)
Analizirat će se primjena tih
načela na odabranim referentnim primjerima rekonstrukcije i adaptacije
samostanskih cjelina.
Predstavit će se prijedlog
intervencija na franjevačkom samostanu na Lopudu, obradit će se relevantnost
namjena, mogući očekivani sadržaji s obzirom na prijedloge konzervatorskih
smjernica i na arheološka istraživanja koje valja provesti.
Prilozi će sadržavati grafičke
prikaze predložene intervencije,
tehničku dokumentaciju - idejni
projekt intervencije (situaciju, tlocrte, analitičke sheme...)
Predloženi projekt sagledat će se
sa aspekata: kontinuiteta tipološke strukture, sheme komunikacija, sheme odnosa
javnih i privatnih sadržaja, relevantnih sadržaja i planiranih namjena,
mogućnosti dogradnje, interferencija vanjskog - povijesne arhitektonske opne i
unutarnjeg prostora.
Kao zaključak pokušat će se,
analizom konkretnog primjera -
samostanskog kompleksa na Lopudu, uočiti i definirati okviri
projektiranja i intervencija u povijesnom kompleksu, uzimajući u obzir problem
revitalizacije sa sociološkoga i ekonomskoga stanovišta.
U Zagrebu, 15. siječnja
2002.
Kandidat, Mentor
Sonja Tadej prof.dr.sc.
Ivo Maroević
Voditelj
poslijediplomskog studija,
prof.dr.sc. Igor Fisković
Prijedlog za organiziranje pripremne godine
za studente sa završenim četverogodišnjim stručnim studijem (polaganje
razlikovnih ispita)
Filozofski
fakultet
Sveučilišta
u Zagrebu
Odsjek
za filozofiju
Fakultetskom
vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Predmet:
priznavanje potpune istovrijednosti diplome postdiplomskog studija Dragane
Sekulić
Vijeće Odsjeka za filozofiju imenovalo nas je u povjerenstvo za
ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti diplome postdiplomskog
studija koju je podnijela Dragana Sekulić. Na osnovu uvida u priloženu
dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću slijedeće
Izvješće i
prijedlog
Dragana Sekulić rođena je 29. 10. 1963. u Zadru. Hrvatska je
državljanka. U lipnju 1989. diplomirala je dvopredmetni studij filozofije i
sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru, a zatimje upisala
poslijediplomski studij filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani.
Na poslijediplomskom studiju položila
je sve propisane ispite o čemu je priložila valjane dokaze. Magistarski rad s
naslovom Suvremene teorije opravdanja indukcije izradila je pod
mentorstvom prof. dr. Andreja Ulea a
obranila ga 17. siječnja 1996. godine stekavši tako naslov magistra filozofije.
Po količini obveza i kvaliteti njihova ispunjavanja,
poslijedoplomski studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani
istovrijedan je poslijediplomskom studiju filozofije na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Magistarski rad Dragane Sekulić, po opsegu i znanstvenom doprinosu,
također potpuno odgovara standardima
Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Stoga je povjerenstvo jednoglasno odlučilo predložiti
Fakultetskom vijeću da u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti
stranih školskih svjedodžbi i diploma (Narodne novine broj 57 od 12. 7.
1966) magistarskoj diplomi Dragane
Sekulić stečenoj na Filozofskom fakultetu u Ljubljani prizna potpunu
istovrijednost s magistarskom diplomom stečenom na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu i tako joj dodijeli stručni naziv magistra humanističkih znanosti,
znanstveno polje filozofije.
U Zagrebu, 31. siječnja 2002.
Dr.sc. Goran Švob, izv. prof.
Dr.sc. Lino Veljak, izv. prof.
Mr.sc. Davor Lauc, asistent
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U
ZAGREBU
Zagreb,
1. veljače 2002.
Na sjednici Vijeća
Odsjeka za komparativnu književnost i članova Katedre za bibliotekarstvo
Odsjeka za informacijske znanosti imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će
ocijeniti može li se priznati potpuna istovrijednost diplome Mladena Zebića
stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Pregledavši
priloženu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeći
Mladen Zebić, rođen
25. siječnja 1957. u Varešu, državljanin Republike Hrvatske. Osnovnu školu i
gimnaziju završio je u Ilidži. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Sarajevu, na grupi Opća književnost i bibliotekarstvo 25. lipnja 1991. godine i stekao stručni naziv
Diplomirani komparativist i diplomirani bibliotekar.
Molitelj traži
priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome s diplomom Diplomiranog
komparatista književnosti i diplomiranog bibliotekara u Republici Hrvatskoj.
Uvidom u ovjerenu
presliku diplome, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija i presliku
indeksa studija, usporedbom nastavnog plana i programa studija te uzevši u
obzir uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih
školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se studij koji je molitelj
završio djelomično razlikuje od studija bibliotekarstva, te predlažemo da se
diploma Mladena Zebića prizna kao potpuno istovrijedna diplomi Diplomiranog
komparatista književnosti i diplomiranog bibliotekara pod uvjetom polaganja
razlikovnog ispita iz predmeta Logičko oblikovanje baze podataka.
Prof.
dr.sc. Gordana Slabinac
Prof.dr.sc.
Jadranka Lasić-Lazić
Prof.dr.sc.
Aleksandra Horvat
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U
ZAGREBU
Zagreb,
1. veljače 2002.
Na sjednici Vijeća
Odsjeka za komparativnu književnost i članova Katedre za bibliotekarstvo
Odsjeka za informacijske znanosti imenovani smo u Stručno povjerenstvo koje će
ocijeniti može li se priznati potpuna istovrijednost diplome Mirjane Petrić
stečene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Pregledavši
priloženu dokumentaciju, Vijeću podnosimo sljedeći
Mirjana Petrić,
rođena 13. prosinca 1971. u Sarajevu, državljanka je Republike Hrvatske.
Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sarajevu. Diplomirala je na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na grupi Opća književnost i
bibliotekarstvo 12. prosinca 2000.
godine i stekla stručni naziv Diplomirani komparativist i diplomirani
bibliotekar.
Moliteljica traži
priznavanje potpune istovrijednosti strane diplome s diplomom Diplomiranog
komparatista književnosti i diplomiranog bibliotekara u Republici Hrvatskoj.
Uvidom u ovjerenu
presliku diplome, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija i presliku
indeksa studija, usporedbom nastavnog plana i programa studija te uzevši u
obzir uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih
školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se studij koji je moliteljica
završila djelomično razlikuje od studija bibliotekarstva, te predlažemo da se
diploma Mirjane Petrić prizna kao
potpuno istovrijedna diplomi Diplomiranog komparatista književnosti i
diplomiranog bibliotekara pod uvjetom polaganja razlikovnog ispita iz predmeta Logičko
oblikovanje baze podataka.
Prof.
dr.sc. Gordana Slabinac
Prof.dr.sc.
Jadranka Lasić-Lazić
Prof.dr.sc.
Aleksandra Horvat
Stručno
povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za
pedagogiju
Filozofski
fakultet
Sveučilište u
Zagrebu
Zagreb, 22. 1.
2002.
Predmet:
Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije
stečenih u inozemstvu o
mogućnosti priznavanja diplome Tatjane Bičanić,
(rođ. Pajanovskaja) stečene na Celinogradskom državnom
pedagoškom institutu
J. Sejfullina (Kazahstan), kao
istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici
Hrvatskoj.
SVELUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za
priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti
priznavanja diplome Tatjane Bičanić (rođ. Pajanovskaja), stečene na
Celinogradskom državnom pedagoškom institutu J. Sejfullina (Kazahstan), kao
istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.
Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, te
uvažavajući Zakon o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i
diploma (NN, 57/96.), podnosi sljedeće
I Z V J E
Š Ć E :
Pristupnica Tatjana Bičanić (rođ.
Pajanovskaja), hrvatska i ruska državljanka, rođena je 15. rujna 1971. godine u
Andrejevki (Kazahstan). Na Celinogradskom državnom pedagoškom institutu J.
Sejfullina (Kazahstan), diplomirala je 16. lipnja 2001. godine četverogodišnji studij
i time stekla naziv “Učitelj u osnovnoj
školi”.
Na osnovi uvida u diplomu i nastavni plan studija koji je pristupnica
završila povjerenstvo je utvrdilo da pristupnica nije završila studij koji
odgovara studiju pedagogije u Republici Hrvatskoj, već studij koji više odgovara studiju smjera razredne
nastave na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Na osnovu toga
povjerenstvo donosi sljedeći
P r i
j e d l o g :
Povjerenstvo predlaže Fakultetskom
vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se pristupnici Tatjani
Bičanić (rođ. Pajanovskaja) ne prizna diploma stečena na Celinogradskom
državnom pedagoškom institutu J. Sejfullina (Kazahstan), kao potpuno istovjetna
diplomi “Diplomirani pedagog” u Republici Hrvatskoj, već da se postupak
priznavanja potpune istovjetnosti diplome provede na Učiteljskoj akademiji
Sveučilišta u Zagrebu.
Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:
1. Prof. dr. Ana
Sekulić-Majurec
2.
Prof. dr. Edita Šooš
3.
Asist. Koraljka Posavec
Stručno
povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu
Odsjek za
pedagogiju
Filozofski
fakultet
Sveučilište u
Zagrebu
Zagreb, 21. 1.
2002.
Predmet:
Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije
stečenih u inozemstvu o
mogućnosti priznavanja diplome Ankice Džalto,
stečene na Papinskom
Salezijanskom Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi
iz pedagogije u Republici
Hrvatskoj
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG
FAKULTETA
SVELUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, Ivana Lučića 3
Fakultetsko vijeće Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za
priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu izvješće o mogućnosti
priznavanja diplome Ankice Džalto, stečene na Papinskom Salezijanskom
Sveučilištu u Rimu, kao istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.
Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu,
konzultacija s Bogoslovnim fakultetom u Zagrebu, a u skladu s prethodnim
odlukama ovog Povjerenstva u sličnim slučajevima, te uvažavajući Zakon o
priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, 57/96.), podnosi sljedeće
I Z V J E
Š Ć E :
Pristupnica Ankice Džalto, hrvatska
državljanka, rođena je 26. srpnja 1971. godine u Ustirami (Prozor, BiH). Na
Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu (Universita' Pontificia Salesiana)
diplomirala je 20. rujna 2001. godine četverogodišnji studij Pedagoških
znanosti.
Na osnovi uvida u nastavni plan studija koji je pristupnica završila
povjerenstvo je utvrdilo da, iako pristupnica ima stupanj
"licencijata", koji se u nas ponekad prevodi nazivom
"magisterij", uvjeti tog studija ne odgovaraju uvjetima za stjecanje
magisterija u Republici Hrvatskoj, kao i da taj studij nije završio izradom
odgovarajuće magistarskog rada. Kako se studij koji je pristupnica završila
velikim dijelom poklapa sa studijem pedagogije na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu, povjerenstvo
donosi sljedeći
P r i
j e d l o g :
Povjerenstvo
predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se
pristupnici Ankice Džalto prizna diploma "Licenza in Scienze
dell'educazione cum specializzatione di Metodologia pedagogica" stečena na
Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu kao potpuno istovjetna diplomi
“Diplomirani pedagog” u Republici Hrvatskoj.
Povjerenstvo
Odsjeka za pedagogiju:
1.
Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec
-------------------------------------
2.
Prof. dr. Edita Šooš
--------------------------------------
3. Asist.
Koraljka Posavec
-------------------------------------
FAKULTETSKOM VIJEĆU
Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu
U Zagrebu, 21.
siječnja 2002.
Predmet: Priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Sandre Cvikić
Na temelju uvida u priloženi materijal, zajednička komisija Odsjeka za
sociologiju i Odsjeka za anglistiku smatra da studiji engleskog jezika i
književnosti te sociologije koje je Sandra Cvikić završila pri Sveučilištu
Western Ontario (Kanada) nisu usporedivi sa istim studijima na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stečenoj se diplomi može priznati potpuna
istovrijednost pod uvjetom da Sandra Cvikić položi 5 ispita iz programa studija
engleskog jezika i književnosti (Uvod u lingvistički studij engleskog
jezika, Semantika, Prijevodne vježbe, Pedagogija i Metodika nastave
engleskog jezika), te 15 ispita iz programa studija sociologije (Povijesni
uvod u sociologiju, Hrvatsko društvo, Socijalna antropologija, Sociologija
sela, Sociologija grada, Socijalne migracije, Metode II, Osnove sociološke
statistike, Sociologija politike, Sociologija rada i organizacije, Socijalna
ekologija, Sociologija socijalnih pokreta, Sociologija kulture, Sociologija
religije i Historijska sociologija).
Povjerenstvo
Prof.
dr. Jelena Mihaljević Djigunović
Doc. dr.
Aleksandar Štulhofer
Doc.
dr. Davorka Matić
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za talijanistiku
FAKULTETSKOM
VIJEĆU
Predmet: Žalba Corinne Gerbaz protiv
odluke Fakultetskog vijeća. broj: 04-5-47-2001 od 10. prosinca 2001.
IZVJEŠĆE
Stručno
povjerenstvo Odsjeka za talijanistiku razmotrilo je žalbu Corinne Gerbaz na
odluku Fakultetskog vijeća, broj 04-5-47-2001. od 10. prosinca
2001. godine kojom se priznavanje diplome
"Dottore in Filosofia" stečene u Trstu na
Universita' degli Studi-Dipartimento di
filosofia priznaje kao istovjetna diplomi profesora filozofije - Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom polaganja dopunskog ispita iz metodike nastave filozofije.
Moliteljica je u dokumentima poslala i
dodatnu službenu potvrdu Sveučilišta u Trstu u kojoj se potvrđuje da prema
odredbama talijanskog zakona stečenom
se diplomom može predavati talijanski jezik, povijest i filozofiju u
talijanskim srednjim školama u
Italiji.
Na temelju članka 4. stavka 2, a u skladu s
člankom 8. stavkom 1. i 2. Zakona o priznavanju istovjetnosti stranih diploma
(N.N. broj 57 od 12. 05. 1996.) stečena diploma ekvivalentna je diplomi
diplomiranog filozofa. Za sva nastavna zvanja koja daju mogućnost rada u
osnovnim i srednjim školama u Republici
Hrvatskoj potrebno je i metodičko-pedagoško obrazovanje. U Republici Hrvatskoj
se ne mogu primjenjivati zakonske odredbe koje vrijede za drugu državu. Posebno
napominjemo da stečena diploma ne sadržava elemente koji bi bili ni slični ni
istovjetni diplomi profesora talijanskog jezika i književnosti ili profesora
povijesti.
Povjerenstvo smatra da je žalba moliteljice
Corinne Gerbaz neosnovana i da je Fakultetsko vijeće može riješiti samo prema
odlukama prethodne komisije Odsjeka za
filozofiju, tj. za priznavanje istovjetnosti za zvanje profesora filozofije
potrebno je položiti ispit iz metodike nastave filozofije.
Zagreb, 23. siječnja 2002.
Stručno
povjerenstvo
Dr.sci. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.
Nino Raspudić, znanstveni novak
Dr.sci.
Morana Čale, docent
Odsjek za kroatistiku
Fakultetsko vijeće
PREDMET: Razrješenje članstva u stručnom
povjerenstvu
za ocjenu doktorske disertacije Kate
Lučić
Odsjek za kroatistiku na sjednici koja je održana 22. siječnja 2002. dao
je potporu zamolbama prof. dr. sc. Vlade Pandžića i prof. dr. sc. Marka
Samardžije za razrješenje članstva u stručnom povjerenstvu za ocjenu doktorske
disertacije Kate Lučić pod naslovom Međudjelovanje riječi, likovnog djela i
glazbe u metodici hrvatskoga jezika i književnosti u razrednoj nastavi.
Istodobno je preporučeno Fakultetskom vijeću da Odsjek za pedagogiju
predloži popunu toga stručnog povjerenstva.
Lijep pozdrav.
Pročelnik Odsjeka
prof. dr. sc. Vlado
Pandžić
Zagreb, 23. siječnja 2002.
Na temelju članka
17. Etičkog kodeksa nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskog fakulteta,
dekan Fakulteta, temeljem prijedloga Etičkog povjerenstva i prihvaćanja
Fakultetskog vijeća, donosi
ETIČKOG POVJERENSTVA
Članak 1.
Etičko
povjerenstvo (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) tijelo
je Fakultetskog vijeća Filozofskog Fakulteta koje utvrđuje kršenje odredbi Etičkog
kodeksa nastavnika, suradnika i znanstvenika Filozofskog fakulteta (u
daljnjem tekstu: Kodeks) te izdaje priopćenja i obavijesti u skladu s Kodeksom.
Članak 2.
Obveza
je Povjerenstva promicati etičko ponašanje putem informiranja zaposlenika i
studenata Fakulteta o svojem radu.
Članak 3.
Povjerenstvo se sastoji od pet članova, četvoro
nastavnika i jednog studenta, od kojih je jedan predsjednik/predsjednica.
Članak 4.
Predsjednika i
članove Povjerenstva imenuje Fakultetsko vijeće na prijedlog dekan, a člana
studenta Studentski zbor Fakulteta.
Mandat
predsjednika i članova Povjerenstva traje dvije godine. Broj mandata
predsjednika Povjerenstva ograničen je na dva; broj mandata ostalih članova
nije ograničen.
Članak 5.
Član Povjerenstva
ne može biti osoba protiv koje je pokrenut postupak utvrđivanja povrede
Kodeksa, niti osoba za koju je utvrđeno da je prekršila Kodeks.
Članak 6.
Članstvo u
Povjerenstvu prestaje: završetkom mandata, završetkom studija člana studenta,
ostavkom ili pokretanjem postupka utvrđivanja povrede Kodeksa iz članka 5.
Članak 7.
Članu
Povjerenstva protiv kojega je pokrenut postupak za utvrđivanje povrede Kodeksa
privremeno (do završetka postupka) prestaje članstvo u Povjerenstvu. Utvrdi li
se u postupku kako član Povjerenstva nije učinio povredu Kodeksa,
njezino/njegovo se članstvo automatski obnavlja.
U slučaju iz
stavka 1. ovoga članka, Fakultetsko vijeće imenuje zamjenika člana
Povjerenstva. Utvrdi li se da je član Povjerenstva, protiv kojeg je pokrenut postupak,
učinio povredu Kodeksa, zamjenik postaje punopravni član Povjerenstva.
III. Rad
Povjerenstva
Članak 8.
Sjednice Povjerenstva zakazuju se na prijedlog predsjednika ili člana
Povjerenstva po potrebi, najmanje jednom u semestru.
Sjednice
Povjerenstva zatvorene su za javnost.
O sadržaju
sjednica Povjerenstva vodi se zapisnik.
Članak 9.
O pokretanju
postupka odlučuje Povjerenstvo na temelju vlastite inicijative ili na
inicijativu nastavnika, ostalih zaposlenika, studenata ili drugih osoba koje smatraju
da su prekršene odredbe Kodeksa.
Članak 10.
Obveza je
Povjerenstva razmotriti svaku inicijativu za pokretanje postupka.
O pokretanju
postupka Povjerenstvo odlučuje glasovanjem. Odluka se donosi većinom glasova
prisutnih članova Povjerenstva. Kvorum Povjerenstva čine tri člana. Svaka se
prijava i rezultati glasovanja o pokretanju postupka unose u zapisnik.
Članak 11.
Povjerenstvo
detaljno razmatra svaki slučaj prikupljajući dodatne podatke, što uključuje
razgovor s osobom protiv koje je pokrenut postupak, ali i s drugim osobama koje
mogu pružiti relevantne informacije.
Do okončanja
postupka, odnosno do izdavanja priopćenja, članovi Povjerenstva ne smiju
iznositi u javnost informacije o slučaju.
Članak 12.
Nakon provedene
rasprave, Povjerenstvo donosi odluku tajnim glasovanjem.
Odluka se
donosi većinom glasova prisutnih članova Povjerenstva.
Članak 13.
Svoju odluku
Povjerenstvo upućuje Fakultetskom vijeću i dekanu Fakulteta u obliku
priopćenja.
Članak 14.
Priopćenje
sadrži: kratak opis razmatranog slučaja, aktivnosti Povjerenstva tijekom
postupka i prikaz prikupljenih podataka, odluku i obrazloženje odluke, te
podatke o glasovanju.
Ako postoji
izdvojeno mišljenje, ono je sastavni dio priopćenja.
Priopćenje potpisuje
predsjednik/predsjednica Povjerenstva ili od njega/nje imenovani član.
IV. Završne
odredbe
Članak 15.
Poslovnik stupa na snagu prihvaćanjem na sjednici Fakultetskog vijeća.
D E K A N:
Prof. dr.
sc. Neven Budak
Poslovnik je prihvaćen na sjednici
Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta održanoj ____________.
Ur. broj:
Zagreb, _______ 2002.
Upravi Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Prema
odluci Vijeća Odsjeka za kroatistiku od akademske godine 2001/2002. predmet
starija hrvatska književnost sluša se u 3., 4., 5. i 6. semestru, a ne kao
dosad u 2., 3., 4. i 5. semestru. Stoga
Katedra za stariju hrvatsku književnost u ljetnom semestru 2002. neće,
iznimno, imati nastavu za studente treće godine budući da je ova generacija
studenata sve obavezne kolegije iz starije hrvatske književnosti odslušala do
kraja zimskog semestra ove akademske godine.
O
tome vas obavještavamo kako biste znali razloge zašto se jedan dio nastave,
predviđen nastavnim planom za ovu godinu, u ovom semestru, iznimno, ne održava.
U Zagrebu, 23. siječnja 2002. dr. dunja
Fališevac v.r.
Zagreb, 31.
01.2002.
Prof. dr. Mirko Gojmerac
Odsjek za germanistiku
FAKULTETSKOM
VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: Izvještaj o korištenju slobodne
studijske godine
Svojom odlukom od 19. srpnja 2000. Fakultetsko vijeće odobrilo mi je
korištenje slobodne studijske godine u šk. god. 2000./2001., prvi puta u 25
godina rada na Filozofskom fakultetu. Kako zbog obiteljskih razloga nisam mogao
otići na duže vrijeme u Njemačku, kao što sam namjeravao, najveći dio spomenute
akademske godine proveo sam u Zagrebu radeći na svojoj knjizi o prevođenju i na
kontrastivnoj njemačko-hrvatskoj gramatici za Duden-Verlag iz Mannheima. Radi
pribavljanja potrebne literature i konzultacija s njemačkim kolegama boravio
sam tjedan dana na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu, gdje sam održao i dva
predavanja, te desetak dana na Sveučilištu u Hamburgu. U Hamburgu sam također
sudjelovao na međunarodnom kolokviju «Interaction of Language Systems in Translation».
U dva navrata boravio sam kraće vrijeme i u Beču, gdje sam radio u biblioteci
Instituta za obrazovanje prevoditelja i tumača.
Prof. dr. Mirko Gojmerac
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Zagreb, I. Lučića 3.
Fakultetskom vijeću
Predmet: molba za odobrenje studijske godine
Molim
Fakultetsko vijeće da mo odobri korištenje slobodne studijske godine od 1.
listopada 2002. do 1. listopada 2003. godine. Odsjek za kroatistiku podržava
moju molbu, a na Katedri za noviju hrvatsku književnost osigurana je zamjena u
izvođenju nastave i održavanju ispita.
Obrezloženje:
Studijsku
godinu iskoristit ću za dovršenje posljednjeg dijela Povijesti hrvatskog
romana. Dosad su izašla dva sveska: prvi 1994. (Hrvatski roman od
početka do kraja 19. stoljeća), a drugi 1998. godine (Povijest hrvatskog
romana od 1900. do 1945. godine).
Treći
svezak obuhvaća kompletnu romanesknu produkciju od 1945. do 2000. godine uz
izradu potpune bibliografije. Posrijedi je korpus od, približno, 900 naslova.
Znanstvena obrada toga korpusa iziskuje iznimno mnogo vremena i koncentracije,
te kontinuiran, svakodnevni rad u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Uz
sadašnji dnevni ritam obilježen predavanjima, ispitima, pripremama i sl. Nije
moguća finalizacija projekta na kojem radim već desetak godina.
S poštovanjem, Prof. dr. Krešimir
Nemec, v.r.
U Zagrebu, 20.1.2002.