REPUBLIKA HRVATSKA

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Zagreb, Ivana Lučića 3

Broj: 01-20-1-2002.

Zagreb, 9. siječnja 2002.

P O Z I V

_______________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 5. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u utorak, 15. siječnja 2002. s početkom u 9,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Verifikacija zapisnika 4. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 12. prosinca 2001.

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, ZNANSTVENA, SURADNIČKA I ISTRAŽIVAČKA ZVANJA

2. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje asistenta na Katedri za amerikanistiku u Odsjeku za anglistiku.

Pristupnici: mr.sc. Jelena Šesnić ispunjava uvjete, a Domagoj Ćorić ne ispunjava uvjete iz čl. 89. stav. 2. ZVU str. 15

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesne znanosti, u Zavodu za hrvatsku povijest

Pristupnica: dr. sc. Branka Boban ispunjava uvjete iz čl. čl. 42. stav 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (pozitivno mišljenje Znanstveno područnog vijeća) str. 17

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Anite Lauri-Korajlija u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju. str. 23

5. Izvještaj stručnog povjerenstva o rezultatima natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prijedlog da se izabere Željka Vukajlović. str. 25

Pristupnice: Željka Vukajlović i Lidija Vukčević ispunjavaju uvjete iz čl. 89. stav 1. ZVU.

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju

Pristupnik: dr. sc. Aleksandar Štulhofer ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 28

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju

Pristupnica: dr. sc. Branka Galić ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU. (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena nastupnog predavanja) str. 39

8. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za metodologiju u Odsjeku za sociologiju

Pristupnik: dr. sc. Miroslav Jilek ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva i ocjena nastupnog predavanja) str. 48

9. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Ivice Peše u istraživačko zvanje asistenta, na Katedri za talijanski jezik u Odsjeku za talijanistiku. str. 59

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

10. Mišljenje za izbor dr. sc. Tatjane Aparac-Jelućić u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana knjižničarstvo, za predmete: Uvod u knjižničnu i informacijsku znanost, Znanost o informaciji i komunikaciji, Mreže pučkih knjižnica, Informacijski izvor i službe II, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 61

10.1. Mišljenje za izbor dr. sc. Slavomira Vukmirovića i dr. sc. Branka Markića u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za predmet Informatička tehnologija, na Ekonomskom fakultetu u Rijeci.

Pristupnik dr. sc. Slavomir Vukmirović ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva),

dr. sc. Branko Markić ne ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (negativno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 78

11. Mišljenje za izbor dr. sc. Slavka Šimundića u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informatika, statistika i metodologija društvenih istraživanja, na Pravnom fakultetu u Splitu.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 106

12. Mišljenje za izbor mr. sc. Ljubice Bakić-Tomić u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, za predmet Komunikologija, na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 2.ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 112

13. Mišljenje za izbor dr.sc. Sibile Petlevski u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, teatrologija, predmet dramaturgija, na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU. (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 119

14. Mišljenje za izbor dr. sc. Biserke Belicza u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Povijest medicine, na Medicinskom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 132

15. Mišljenje za izbor dr. sc. Radoslava Tomića u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmet Umjetnost baroka, na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Pristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva)

str. 141

16. Mišljenje za izbor dr. sc. Julije Lozzi-Barković u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmete Umjetnost XIX. stoljeća i Umjetnost XX. stoljeća, na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 148

17. Mišljenje za izbor Branke Balen u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o umjetnosti, za predmet Uvod u povijest umjetnosti, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku.

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 156

18. Mišljenje za izbor Teodore Baletić i Rajke Polić u naslovno nastavno zvanje predavača, za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, za predmet Sociologija odgoja na Višoj učiteljskoj školi u Puli.

Pristupnice ispunjavaju uvjete iz čl. 80. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva) str. 159

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

19. Izvještaj o radu mr. Radovana Vrane, znanstvenog novaka na projektu Očuvanje, organizacija i uporaba hrvatske knjižne baštine pri Odsjeku za informacijske znanosti. str. 162

20. Izvještaj o radu Snježane Husić, znanstvene novakinje na projektu Preobrazba tradicije u modernoj i suvremenoj recepciji pri Katedri za talijansku književnost Odsjeka za atalijanistiku. str. 166

21. Izvještaj o radu Nina Raspudića, znanstvenog novaka na projektu Preobrazba tradicije u modernoj i suvremenoj recepciji, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku. str. 167

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnog povjerenstva za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Marte Medved Krajnović za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme

pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi. str. 168

22. Izvještaj stručnog povjerenstva o promjeni naslova doktorata znanosti mr. sc. Enesa Didića u novi naslov: Odnos mentaliteta prema organizacijskim modelima društva. str. 171

23. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Nataše Šimić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres. str. 171a

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu disertacije

24. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Anice Bilić pod naslovom Književni i teatrološki rad Joze Ivakića. str. 174

25. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Anite Peti-Stantić pod naslovom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima.

str. 178

26. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Zorana Sušnja pod naslovom Organizacijska klima i kultura u okviru modela suparničkih vrijednosti.

str. 187

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

27. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Milice Lukić pod naslovom Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća. str. 191

28. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Anite Celinić pod naslovom Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta (vokalizam). str. 197

29. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Siniše Miškovića pod naslovom Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću.

str. 199

30. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Roberta Skenderovića pod naslovom Stanovništvo Požege 1699.-1781. na temelju matičnih knjiga. str. 205

31. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Dinka Župana pod naslovom Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. str. 209

32. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lade Duraković pod naslovom Pulski glazbeni život u razdoblju fašističke diktature (1926.-1943.) str. 212

33. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti. str. 216

34. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ive Šverko pod naslovom Struktura profesionalnih interesa u funkciji dobi. str. 220

35. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Lidije Križan pod naslovom Provjera nekih postavki Sternbergove trijarhične teorije inteligencije.

str. 223

36. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Biljane Stojaković, pod naslovom Značenjske promjene francuskih posuđenica u hrvatskom leksiku. str.227

37. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Hrvoje Heffer, pod naslovom Analogija kao jezikoslovni pojam i njezin ostvaraj u rječnicima. str. 230

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDPOLOMSKIH STUDIJA

(od točke 38 do točke 46)

Vijeće poslijediplomskih studija, sa sjednice održane 7. siječnja 2002, preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta:

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa

38. Nade Kralj Šercar pod naslovom Vinska pismenost u američkom i hrvatskom društvu, mentor prof. dr.sc. Ognjen Čaldarović. str. 233

39. Đurđice Čilić pod naslovom Uloga povijesti u poeziji Zbigniewa Herberta , mentor doc.dr.sc. Dalibor Blažina. str. 234

40. Marka Marasa pod naslovom Moebiusova «Hermetična garaža» i strip kao samosvojna umjetnost, mentor prof.dr.sc. Hrvoje Turković. str. 236

41. Antuna Halonje pod naslovom Priprema i obrada korpusa tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina, mentor doc.dr.sc. Marko Tadić. str. 238

Nastavni predmeti

42. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija Arheologije da se za zamjenicu voditeljice studija prof.dr.sc. Nives Majnarić Pandžić, imenuje prof.dr.sc. Marina Milićević Bradač.

43. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog stručnog studija Glotodidaktike da se za zamjenicu voditeljice studija prof.dr.sc. Yvonne Vrhovac, imenuje prof.dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić.

44. Odobrenje za naknadni upis u I. semestar poslijediplomskog znanstvenog studija Arheologije u šk. god. 2001/2002., kandidata: Ranka Starca, Maria Novaka i Kristine Jelinčić.

45. Molba Radoslava Dodiga za prijelaz s upisanog poslijediplomskog znanstvenog studija Kulturna povijest istočnojadranske obale pri Centru za postdiplomske studije u Dubrovniku na poslijediplomski znanstveni studij Arheologije. Odobrava se upis pod uvjetom upisa u IV. semestar studija, u ak. godini 2001/2002.

46. Prijedlog vijeća poslijediplomskog stručnog studija Glotodiodaktike za imenovanje mentora kod kojih će kandidati obavljati stručnu praksu:

1. mr.sc. Sanja Seljan, Odsjek za informacijske znanosti

2. Majda Rijavec, prof., Dječje kazalište za učenje engleskog jezika u Zagrebu

3. Nathalie Blečić, prof., Alliance Francaise u Zagrebu

4. Sanja Grbić, prof., Algoritam u Zagrebu

5. Hela Čičko, Knjižnica grada Zagreba

6. Vladimir Krušić, dramski pedagog i redatelj, Učilište ZKM u Zagrebu

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

47. Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ljiljane Cvijanović stečene na Filološkom fakultetu u Beogradu. str. 240

48. Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Angele Filipović Bajamić, stečene na University of Victoria, Kanada. str. 241

49. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Svjetlane Ostojić stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, SR Jugoslavija. str. 242

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

50. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje od predavača do profesora visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmeti Filozofija znanosti i tehnologije i Socijalna filozofija na Višoj tehničkoj školi u Zagrebu

1. dr.sc. Lino Veljak, izv.prof.

2. dr.sc. Borislav Mikuluć, doc.

3. dr.sc. Branko despot, red.prof.

51. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika za kolegij Engleski jezik i germanistika za kolegij Njemački jezik na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment u Opatiji.

1. dr. sc. Maja Häusler, doc.

2. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.

3. Jasenka Šafran, viši lektor

52. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača visoke škole za znanstveno područje humanističkih znanosti , polje jezikoslovlje, za predmete Metodika nastave hrvatskog jezika i Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Gospiću

1. dr. Vlado Pandžić, red. prof.

2. dr. Josip Silić, red. prof.

3. dr. Josip Kekez, red. prof.

53. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika za znanstveno područje humanističkih znanosti , polje znanost o jeziku i književnosti, grana jezikoslovlje, za rad na programu trajne istraživačke djelatnosti na Institutu za jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.

1. dr. Marija Turk, predsjednik

2. Akademik Antica Menac

3. dr. Marko Samardžija, red. prof.

54. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmet Opća povijest umjetnosti na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu

1. dr.sc. Zvonko Maković, docent

2. dr.sc. Sanja Cvetnić, docent

3. mr.sc. Frano Dulibić, asistent

55. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti , polje psihologija, za predmet Psihologija odgoja i obrazovanja, na Filozofskom fakultetu u Puli

1. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić, doc.

2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

3. dr. sc Nikola Pastuović, red. prof. (Učiteljska akademija u Zagrebu)

56. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent ili više, za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Ekonomska sociologija, na Katedri za ekonomske teorije, na Fakultetu ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli

1. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

2. dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

3. dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

57. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Davora Lauca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Problem logičkog zaključivanja o promjenama i djelovanjima

1. dr.sc. Goran Švob, izv.prof.

2. dr.sc. Lino Veljak, izv.prof.

3. dr.sc. Hotimir Burger, red.prof.

c) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada

58. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Davora Pećnjaka pod naslovom Svijest i propozicionalni stavovi u suvremenoj analitičkoj filozofiji

1. dr.sc. Lino Veljak, izv.prof.

2. dr.sc. Goran Švob, izv.prof.

3. dr.sc. Ivan Macan, red.prof. Filozofski fakultet Družbe Isusove

59. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu i obranu doktorskog rada mr. sc. Dragutina Ivanca pod naslovom Fazični i integralni utjecaj podražajnog konteksta na proces senzomotorne reakcije

1. dr. sc. Silvija Szabo, red. prof. u miru

2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.

3. dr. sc. Klas Brenk, red. prof. (Filozofski fakultet u Ljubljani)

d) Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

60. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tomislava Brleka pod naslovom Mjesto i značenje Teda Hughesa u tradiciji shakespearske kritike

1. dr. sc. Boris Senker, red.prof.

2. dr. sc. Janja Ciglar-Žanić, izv.prof.

3. dr. sc. Ivo Vidan, red.prof. u miru

61. Promjena - imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davora Piskača pod naslovom Vrijeme u putopisu. Mentor prof. dr. Ante Stamać. U povjerenstvo umjesto prof. dr. Milivoja Solara predlažemo akademika Miroslava Šicla:

1. Akademik Miroslav Šicel, u miru

2. Prof. dr. Ante Stamać, red. prof.

3. Prof. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

62. Imenovanje stručnog povjerenstava za ocjenu magistarskog rada Koraljke Posavec, pod naslovom Prinosi Antuna Cuvaja razvoju hrvatske pedagogije i školstva,

1.dr.sc. Vlatko Previšić, red.prof.

2.dr.sc. Ivan Dumbović, izv. prof.

3.dr.sc. Igor Radeka, viši asistent ( Filozofski fakultet Zadar).

63. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Tamare Martinac-Dorčić pod naslovom Odnos suočavanja sa stresom, raspoloženja i nekih aspekata obrade emocionalnih informacija

1. dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof.

2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

3. dr. sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof.

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

64. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za ukrajinski jezik i književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti

1. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, docent

2. dr. sc. Natalija Vidmarović, docent

3. dr. sc. Josip Užarević, red.prof.

________________

65. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor (bez javnog natječaja) znanstvene novakinje Jelene Rudež u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za teoriju književnosti

1. dr. Vladimir Biti, red. prof.

2. dr. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. dr. Krešimir Bagić, docent

66. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor (bez javnog natječaja) znanstvene novakinje Zrinke Božić Blanuša u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za teoriju književnosti

1. dr. Vladimir Biti, red. prof.

2. dr. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. dr. Krešimir Bagić, docent

67. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor (bez javnog natječaja) znanstvene novakinje Lidije Cvikić u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje jezikoslovlje, grana kroatistika na Katedri za hrvatski standardni jezik

1. dr. Zrinka Jelaska, docent

2. dr. Josip Silić, red. prof.

3. dr. Nives Opačić, viši lektor

68. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor (bez javnog natječaja) znanstvene novakinje Marine Protrka u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za noviju hrvatsku književnosti

1. dr. Vinko Brešić, red. prof.

2. dr. Cvjetko Milanja, red. prof.

3. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

69. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor (bez javnog natječaja) znanstvene novakinje Eveline Rudan u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za hrvatsku usmenu književnost

1. dr. Stipe Botica, red. prof.

2. dr. Josip Kekez, red. prof.

3. dr. Krešimir Nemec, red. prof.

70. Imenovanje stručnog povjerenstva za izbor Ivana Bogavčića, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

dr.sc. Jadranka Damjanov, red.prof.

dr.sc. Miljenko Jurković, izv.prof.

J. NASTAVNI PREDMETI

71. Prijedlog Odsjeka za germanistiku da se odobri znanstvenom novaku Almi Kalinski sudjelovanje u održavanju nastave.

72. Prijedlog Odsjeka za informatologiju da prihvati ostavku dr. sc. Jadranke Lasić Lazić, red. prof. na funkciji pročelnika zbog korištenja slobodne studijske godine.

73. Prijedlog Odsjeka za informatologiju da se dr. sc. Tomislav Šola , izv. prof. imenuje za pročelnika odsjeka odmah, t.j. od 15. 01. 2002. i za akad. god. 2002./03. i 2003./04.

74. Prijedlog Odsjeka za informatologiju da se odobri znanstvenim novacima sudjelovanje u nastavi - održavanje vježbi

dr. sc. Tomislava Lauc, vježbe iz Teorije informacijskih znanosti i vježbe iz Organizacije znanja

mr. sc. Sanja Seljan , vježbe iz Strojnog prevođenja

mr. sc. Radovan Vrana , vježbe iz Knjižničkog poslovanja

mr. sc. Hrvoje Stančić , vježbe iz Osnova informacijske tehnologije i Sustava za označivanje i pretraživanje

Mihaela Banek-Zorica, vježbe iz Klasifikacije i klasifikacijski sustavi, vježbe iz Sustava za označivanje i pretraživanje i Školske knjižnice

Koraljka Golub, vježbe iz Metodike i Sustava za označivanja i pretraživanja

Kristina Vučković, vježbe iz Objektnog programiranja

Martina Primorac, vježbe iz Matematike i statistike

Tomislav Stojanov, vježbe iz Računarne lingvisstike

Krešimir Pintarić, vježbe iz Pravni propisi i norme

Goran Zlodi, vježbe iz Zaštite bibliotečne i arhivske građe

Nives Mikelić, vježbe iz Teorije informacijskih znanosti i Organizacije znanja

Demonstratori

75. Izbor i promjena demonstratora na Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2001/02.

1. Ana Brnadić, Katedra za teoriju književnosti.

2. Promjena demonstratora na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Umjesto Miroslava Fresela novi demonstrator je Mateo Čakanić.

Mentori

76. Prijedlog Odsjeka za germanistiku za izbor mentora za akad. god. 2001-2002. – 2. dio

1. Ajlin Andreis Sarun, 2. gimnazija, Split, Teslina 10

2. Mirjam Blažević, gimnazija Mate Balota, Poreč

3. Dalibor Joler, I. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine, Zagreb

4. Ana Markovica, Osnovna škola, Đurđevac

5. Mirjana Maurman, Centar za strane jezike, Vodnikova 12, Zagreb

6. Sanja Mihelić-Goglia, I. gimnazija, Avenija Dubrovnik 36, Utrine, Zagreb

7. Iris Šmidt-Pelajić, Škola za strane jezike, Varšavska 14, Zagreb

8. Alemka Štih-Kralj, Gimnazija Lucijan Vranjanin, Trg hrvatskih Pavlina b.b., Zagreb

77. Prijedlog Odsjeka za informatologiju za izbor mentora za kolegij Metodika informacijskog odgoja i obrazovanja, za akademsku god 2001./2002.

1. Ruža Jozić, prof. Srednja škola Sesvete

2. Gordana Paić, Osnovna škola I. Mertz, Račkoga

3. Tatjana Nebesni, Knjižnica grada Zagreba

4. Marinka Perišić, Knjižnica grada Zagreba

5. Renata Gjurić, Matematička gimnazija

78. Izbor mentora na Odsjeku za kroatistiku za ak. god. 2001/2002.

1. Biserka Brešić, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

2. Zdenka Burda, Kemijska i geološka škola, Vukovarska 289, Zagreb

3. Marica Kurtak, Gimnazija, Bjelovar

4. Vesna Muhoberac, V. gimnazija, Klaićeva 1, Zagreb

5. Mr. sc. Goran Novaković, Tehnološka škola, Đure Prejca 2, Zagreb

6. Zdravko Pervan, Gimnazija, Makarska

7. Senka Peterlić, O. Š. Tin Ujević, Kotiraška cesta, Zagreb

8. Ilija Protuđer, O.Š. Pujanke, Split

9. Dubravka Stamać, VI. gimnazija, Katarinin trg 5, Zagreb

10. Marija Subašić, O. Š. August Šenoa, Selska cesta 95, Zagreb

11. Mr. Mery Ann Škare, Klasična gimnazija, Križanićeva 4, Zagreb

12. Renata Šute, O. Š. Jordanovac, Jordanovac 108, Zagreb

13. Sanja Zorić-Nevalić, VII. gimnazija, Križanićeva 4, Zagreb

14. Mirjam Zaninović, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

15. Nada Babić, O.Š. Malešnica, Miramarska 36, Zagreb

16. Zorica Lugarić, O.Š. Nova cesta, Zagreb

17. Milvija Vuk, O.Š. Vjenceslava Novaka, Vile velebita 15a, Studentski grad, Zagreb

18. Božica Jelaković, XV. gimnazija, Jordanovačke livade bb, Zagreb

K. DOPUSTI

79. Molba mlađeg asistenta Ivana Lupića za odobrenje plaćenog dopusta od 1. veljače 2002. do 1. svibnja 2002. radi korištenja istraživačke stipendije u Shakespeareovu institutu u Stratfordu na Avonu, Velika Britanija.

80. Molba mr.sc. Pavela Gregorića za odobrenje plaćenog dopusta od 30.siječnja 2002. do 10.ožujka 2002. u svrhu studijskog boravka u Oxfordu.

81. Molba Milke Car mlađeg asistenta na Odsjeku za germanistiku za odobrenje plaćenog dopusta zbog odlaska na studijski boravak na Institut za Germanistiku Sveučilišta u Beču od 1.1.2002. do 31.4.2002.

(Osigurana je zamjena za njezinu nastavu).

82. Molba dr. sc. Zdravke Matišić za odobrenje plaćenog dopusta od 9. veljače do 3. ožujka 2002. radi održavanja predavanja na Sveučilištu Bombayu.

83. Molba dr.sc. Jasne Galjer za odobrenje plaćenog dopusta od 11. do 24. veljače 2002. radi korištenja stipendije Kulturkontakta iz Austrije.

84. Molba mr.sc. Frane Dulibića za odobrenje plaćenog dopusta od 7. do 31. siječnja 2002. radi dovršenja doktorske disertacije.

85. Molba Marka Špikića za odobrenje plaćenog dopusta od 10. siječnja do 10. ožujka 2002. radi korištenja fonda knjižnice Scuola normale superiore u Pisi.

86. Molba dr.sc. Natalije Vidmarović za odobrenje plaćenog dopusta od 4. do 14. veljače 2002. g. zbog znanstvenog usavršavanja i prikupljanja građe za knjigu u knjižnici Kijevskog državnog sveučilišta i arhivi Kijevo- Pečerskog samostana grada Kijeva (Ukrajina).

Slobodne studijske godine

87. Molba dr. sc. Alije Kulenovića za odobrenje slobodne studijske godine od 01. 10. 2002. do 01. 10. 2003. str. 244 - 245

88. Molba dr. sc. Mirjane Polić Bobić za odobrenje slobodne studijske godine u akad. god. 2002/2003. (od 1. listopada 2002. do 1. listopada 2003.) str. 246

L. OBAVIJESTI I POSEBNA PITANJA

89. Obavijesti dekana i prodekana

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.

PRILOZI

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA ANGLISTIKU

KATEDRA ZA AMERIKANISTIKU

Zagreb, 29. 11. 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici od 16. 11. 2001. godine Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu imenovalo je stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za amerikanistiku, Odsjek za anglistiku. Stručno povjerenstvo podnosi u skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u Vjesniku 23. studenog 2001. javila su se dva kandidata: Domagoj Ćorić i Jelena Šesnić. Nakon pregleda natječajnoga materijala povjerenstvo je ustanovilo da Domagoj Ćorić nema magisterij, pa ne zadovoljava uvjete propisane čl. 89, stavkom 2. Zakona o visokim učilištima.

Jelena Šesnić primljena je na Odsjek za anglistiku, Katedra za amerikanistiku, u svojstvu znanstvenoga novaka 1. ožujka 1998. Od listopada 1998. sudjelovala je u nastavi na Odsjeku držeći dvije grupe seminara iz Uvoda u studij engleske književnosti za prvu godinu. Također je u okviru Katedre i Odsjeka obavljala mnoge organizacijske i administrativne poslove i pomagala nastavnicima u provođenju i organizaciji semestralnih i godišnjih u pravilu pismenih ispita. Paralelno je upisala Poslijediplomski studij iz književnosti (1997-9.) na kojem je u roku položila sve ispite s ocjenom odličan i otpočetka radila na pripremanju magistarskoga rada. 9. svibnja 2000. izabrana je u zvanje mlađega asistenta na Katedri za amerikanistiku.

25. rujna 2001. obranila je, također s odličnim uspjehom, pod mentorskim vodstvom Prof.dr. Bašić magistarski rad pod naslovom "Metafore ideologije i figure teksta: Moby-Dick u kontekstu 'starih' i 'novih' Američkih studija".

Od 1998. surađuje na projektu "Suodnosi hrvatske i anglofonih književnosti u 20. st.".

Objavila je veći broj članaka i prikaza u književnim časopisima (Vijenac, Quorum, Književna smotra, Zarez, Čemu) i prikazala na Trećem programu Hrvatskoga radija niz suvremenih američkih književnika i kritičara. Također je sudjelovala u radu na novom Leksikonu svjetskih pisaca, u pripremi kod izdavača Školska knjiga, i samostalno napisala natuknice o dvadesetak pisaca i djela iz američke književnosti.

Iz svega nabrojenog proizlazi da je Jelena Šesnić u tri godine boravka i rada u Odsjeku za anglistiku bila neobično vrijedan suradnik u gotovo svim aspektima stručnog i nastavnog rada. Pokazala je da ima velik osjećaj odgovornosti i sposobnost komuniciranja s kolegama i studentima. U okviru poslijediplomskog studija, kao i u toku rada na magisteriju, ispoljila se njezina inteligencija, sustavnost u radu kao i njezina ljubav i talent za rad na području književnosti. Njezin magisterij također dokazuje njezinu sposobnost za znanstveni rad, koja nedvosmisleno ukazuje na mogućnosti daljnjeg razvoja.

Na temelju iznesenoga, u skladu sa čl. 89. stavkom 2. Zakona o visokim učilištima, povjerenstvo predlaže da Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu izabere Jelenu Šesnić, mlađega asistenta, u suradničko zvanje asistenta u Odsjeku za anglistiku, Katedra za amerikanistiku.

Stručno povjerenstvo:

Prof. dr. sc. Sonja Bašić

Doc. dr. sc. Borislav Knežević

Prof. dr. sc. Dora Maček

A14_1 dr. sc. Branka Boban

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izbor Anite Lauri-Korajlija u istraživačko zvanje mlađeg asistenta

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 17. XII. 2001.

Fakultetsko vijeće na sjednici od 12. prosinca 2001. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor Anite Lauri-Korajlija, znanstvene novakinje na projektu u Odsjeku za psihologiju, u istraživačko zvanje mlađeg asistenta (bez javnog natječaja). Podnosimo Vijeću slijedeće

I Z V J E Š Ć E

Anita Lauri-Korajlija rođena je 22.VII.1976. godine u Šibeniku, gdje je završila osnovnu i dio srednje škole. Tijekom rata u Rijeci je završila treći i četvrti razred opće gimnazije s odličnim uspjehom. Studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala je 1994. godine, a tijekom studija dva puta je birana za demonstratora. Anita Lauri-Korajlija diplomirala je s odličnim uspjehom 1999. godine, a trenutačno završava prvu godinu znanstvenog poslijediplomskog studija psihologije.

Za vrijeme studija aktivno je sudjelovala u organizaciji i radu dvije međunarodne ljetne psihologijske škole i dvije ljetne psihologijske škole Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta. Aktivno je sudjelovala u radu Kluba studenata psihologije na Filozofskom fakultetu, čiji je bila predsjednik i u radu EFPSA-e (European Federation of Psychology Student Assocciation), čiji je bila tajnik tijekom dvije godine.

Kolegica Lauri-Korajlija na četvrtoj godini studija zaposlila se kao administrator u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i francuski jezik.

Krajem listopada 2001. godine Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske odobrilo je njeno radno mjesto znanstvene novakinje na projektu «Psihosocijalna prilagodba djece nakon rata i podrška škole» na rok od četiri godine. U radu na projektu Anita Lauri-Korajlija već se istaknula savjesnim sudjelovanjem i požrtvovnim obavljanjem dobivenih zadataka.

Anita Lauri-Korajlija ispunjava sve zakonom predviđene uvjete, a dosadašnjim radom pokazala je izrazitu sklonost znanstvenoistraživačkom radu, te predlažemo Fakultetskom vijeću da je izabere u istraživačko zvanje mlađeg asistenta u Odsjeku za psihologiju.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Lidija Arambašić, doc.

Dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.

Dr. sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

Znanstvenonastavnom vijeću

Filozofski fakultet

I. Lučića 3 Zagreb

Predmet: Izvještaj o rezultatima natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Povjerenstvo u sastavu: izv. prof. dr. sc. Dušan Marinković, red. prof. dr. sc. Zvonko Kovač i izv. prof. dr. sc. Borislav Pavlovski podnosi svoj izvještaj.

I Z V J E Š T A J

Na natječaj za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta na Katedri za srpsku i crnogorsku književnost u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, koji jeobjavljen u «Vjesniku» od 23. studenoga 2001. godine, prijavile su se dvije pristupnice: profesorica slavistike Željka Vukajlović i dr. sc. Lidija Vukčević. Obje pristupnice ispunjavaju uvjete natječaja i odredbe Zakona o visokim učilištima.

Pristupnica dr. sc. Lidija Vukčević diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. godine na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnosti i Odsjeku za filozofiju. Magistrirala je temom «Bespuće» Veljka Miličevića u kontekstu književnosti njegova doba, a 1995. doktorirala temom Romani Miloša Crnjanskog - evolucija romaneskne forme. Budući da nije priložila niti cjelovite niti potpune bibliografije objavljenih i neobjavljenih radova niti same radove, povjerenstvo ne može donijeti relevantan sud o kakvoći navedenih radova (12). Od diplomiranja 1977. godine do danas radila je kao nastavnica u osnovnim i srednjim školama, s prekidom od 1983. do 1987. kad je djelovala kao lektorica hrvatskog i srpskog jezika, kulture i civilizacije na Sveučilištu u Milanu (Italija). Trentačno radi kao lektorica hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu Stedhal Grenoble III u Francuskoj. Pristupnica je sudjelovala na šest znanstvenih skupova i simpozija u Hrvatskoj i Italiji. Od 1992. objavila je pet knjiga poezije.

Pristupnica profesorica slavistike Željka Vukajlović diplomirala je 21. veljače 2001. godine na Studiju slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s prosječnom ocjenom 4, 82. Uz ruski i češki jezik i književnost studirala je kao B1 srpsku književnost i kao B2 slovenski jezik i književnost. Tokom studija dobila je i iskoristila dvije stipendije: trotjedni seminar slovenskoga jezika na Sveučilištu u Ljubljani i jednosemestralnu CEEPUS-ovu stipendiju na Karlovom sveučilištu u Pragu. Njezini studijski rezultati vrednovani su 2000. godine nagradom Franjo Marković, nagradom Filozofskoga fakulteta u Zagrebu za marljivost i uzorne rezultate u studiju. Od 1999. godine objavljuje književne kritike (18 tekstova), recenzije i prikaze (12 tekstova) i prijevode sa slovenskog jezika (1 tekst). Upisana je na postdiplomski studij (smjer književnosti) s temom iz srpske književnosti.

Mišljenje povjerenstva:

Iako dr. sc. Lidija Vukčević svojim znanstvenim i stručnim kvalifikacijama te dvadesetgodišnjim nastavničkim iskustvom u osnovnim i srednjim školama, dodatno obogaćenim iskustvom lektora na inozemnim sveučilištima premašuje zahtjeve za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, povjerenstvo ipak prvenstvo daje netom diplomiranoj profesorici slavistike Željki Vukajlović zbog osnovnog razloga: njezinim izborom dugoročno bi se riješilo kadrovsko pitanje na Katedri, ali i na studiju, jer bi svoj stručni i znanstveni razvoj, a dosadašnji njezin rad i živ interes to jasno pokazuje i potvrđuje, bio profiliran i u interesu studija južnoslavenskih filologija, a ne samo studija srpske i crnogorske književnosti.

Prijedlog povjerenstva:

Budući da obje pristupnice zadovoljavaju uvjete natječaja za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta, povjerenstvo kao prvu kandidatkinju za izbor u suradničko zvanje mlađeg asistenta ističe profesoricu slavistike Željku Vukajlović.

U Zagrebu, 19. 12. 2001. Povjerenstvo:

dr. sc. Dušan Marinković, izv. prof.

dr. sc. Zvonko Kovač, red. prof.

dr. sc. Borislav Pavlovski, izv. prof.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu Zagreb, 30.10.2001.

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 17. 09. 2001. g. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju (rješenje br. 01-866-1/2001). Podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J.

Na raspisani natječaj objavljen u “Vjesniku” 25. 09. 2001. g. prijavio se samo jedan kandidat – doc. dr. Aleksandar Štulhofer, docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kandidat je natječaju priložio potrebnu dokumentaciju – diplomu o postignutom doktoratu znanosti iz sociologije, životopis, popis radova prije i poslije posljednjeg izbora u zvanje docenta, podatke o sudjelovanjima na znanstvenim projektima, domaćim i međunarodnim savjetovanjima, pozvanim predavanjima, nastavnim postignućima, te same radove.

Osnovni biografski podaci. Doc. dr. A. Štulhofer je rođen u Zagrebu, 1962. gdje je i maturirao (Klasična gimnazija, 1981.) i upisao jednopredmetni studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1989. obranio je magistarski rad iz područja urbane sociologije, a sredinom 1996. doktorski rad iz područja sociologije etniciteta. Godine 1998. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta. Od ožujka 1988. zaposlen je pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje izvodi nastavu od ljetnog semestra 1988/89. Godinu 1991. doc. dr. A. Štulhofer provodi na stručnom usavršavanju u SAD, kao nositelj stipendije Sveučilišta države Indiana. Tijekom izrade doktorata boravio je na kraćim specijalizacijama u Salzburgu (1994) te na Sveučilištu Harvard (1995). Godine 1999. koristio je istraživačku stipendiju Nizozemske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti pri Netherlands Institute for Advanced Study in Humanities and Social Sciences. Školsku godinu 1999/2000. proveo je u SAD (Center for Sex Research, CSUN i The Kinsey Institute) kao stipendist Fulbrightove fondacije.

Aktivno je učesvovao sa saopćenjima na više domaćih i međunarodnih simpozija, okruglim stolovima i radionicama, a održao je i veći broj javnih predavanja u zemlji i inozemstvu. Do sada je objavio preko šezdeset stručnih i znanstvenih radova, poglavito iz područja urbane sociologije, ekonomske sociologije, sociologije spolnosti i sociologije etničkih sukoba. Uredio je i nekoliko knjiga: Sociologija svakodnevice (1994.), tematski broj Zbornika III programa Hrvatskog radija, te zbornike Sociologija i rat (1992.) i Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj (1998.) objavljene u ediciji Biblioteke Revija za sociologiju Hrvatskog sociološkog društva. Od 1994. do 1996. godine obavljao je dužnost glavnog i odgovornog urednika Revije za sociologiju, znanstvenog časopisa Hrvatskog sociološkog društva. Jedan je od direktora međunarodnog postdiplomskog tečaja Social Structures and Institutions pri Inter-University Centre, Dubrovnik. Od jeseni 2000. godine, obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Godine 2001. organizirao je međunarodnu konferenciju Sexualities in Transition (IUC, Dubrovnik, 12-16 lipanj).

Kao istraživač, sudjelovao je na projektima pri Ekonomskom institutu (1993-1999.), Institutu za javne financije (1996.), Institutu za međunarodne odnose (1996.), Erasmus gildi (1995.-1996.), Institutu za primijenjena društvena istraživanja (1997.-1999.) i Zavodu za sociologiju (1989-1998). Godine 1997, 1998, i 1999. bio je član ekspertne skupine zadužene za izradu UNDP Human Development Report - Croatia. Krajem 1998. godine sudjelovao je i u radu ekspertne komisije koja je za vladu RH izradila Strategiju daljnjeg gospodarskog razvitka Hrvatske do godine 2005., a godine 2001., član je ekspertnog tima koji je za potrebe vlade RH izradio svodni strategijski dokument razvoja Hrvatske. Valja naglasiti da je kandidat doc. dr. A. Štulhofer izuzetno aktivan, ne samo u znanstvenim i stručnim, nego i u publicističkim krugovima u nastojanju da što efikasnije i šire popularizira struku i informira najširu javnost o sociologijskim relevantnim saznanjima. U tom smislu, objavljivao je u tjednicima Nacional, Globus, listu Nedjeljna Dalmacija, časopisima Banka, Cosmopolitan, Arkzin i Playboy, a tijekom 1993. godine, uređivao je i emisiju Sociologija svakodnevice na III programu Hrvatskog radija. U mnogo navrata nastupao je i na hrvatskoj televiziji, a 2000 g. uređuje i vodi kontakt-emisiju Intimni razgovori na Obiteljskom radiju. Pristupnik se služi engleskim (aktivno i pasivno) i njemačkim jezikom (pasivno). Član je Hrvatskog sociološkog društva i Europskog udruženja za sociologiju.

Znanstvena djelatnost. Doc. dr. A. Štulhofer je izabran u zvanje znanstvenog novaka 1987. g., u zvanje asistenta u srpnju 1991., višeg asistenta u lipnju 1997., a u zvanje docenta u veljači 1998. g. Kandidat je magistrirao s radom KONFLIKT I URBANA ZAJEDNICA (obranjen na Sveučilištu u Zagrebu, u prosincu 1989.), a doktorski rad pod naslovom SOLIDARNI EGOIZAM: ETNIČKI SUKOBI I RACIONALNOST obranio je na Sveučilištu u Zagrebu, u srpnju 1996. g. Do sada je kandidat objavio (samostalno ili u koautorstvu) ukupno 4 knjige (3 uredio), 43 znanstvena rada, 20 stručnih radova, te 4 recenzije (vidi prilog natječajnom materijalu). Iz rečenog je vidljivo da se radi o izuzetno aktivnom i vrijednom znanstvenom radniku. Od posljednjeg izbora u zvanje docenta (1998), kandidat je objavio ukupno 7 stručnih i 12 znanstvenih radova, od kojih 3 rada u časopisima koje prati publikacija Current Contents, a 2 u časopisu koji se smatra po kvaliteti ekvivalentnim s prvom grupom časopisa kao i 2 knjige. Kandidat je nakon posljednjeg izbora u zvanje (1998) sudjelovao (rukovodio) u sljedećim znanstvenim projektima (ukupno 8): Rizično seksualno ponašanje u kasnoj adolescenciji (Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, 1998) – nositelj, Privatizacija i javnost (Institut društvenih znanosti I. Pilar, 1998) – sudionik, Socio-cultural and Psychosocial Correlates of Explicit Entertainment Consumption (Center for Sex Research, CSU Northridge, 2000-) – konzultant, Contemporary Balkan Societies (The Institute of Sociology, Tromso, Norway, 2001-) – sudionik, Neslužbeno gospodarstvo u RH II. (Institut za javne financije, 2001) – sudionik, Seksualno zdravlje zagrebačkih žena (Janssen & Cilag, Zagreb 2000-2001) – nositelj, Adolescent Sexual Behavior (CESI i WHO, 2001) – konzultant, te u projektu Studija o poduzetnicama i menadžericama u Hrvatskoj (Institut za međunarodne odnose, 2001-) - konzultant. Nadalje, kandidat doc. dr. A. Štulhofer, organizirao je i rukovodio međunarodnim simpozijem Sexualities in Transition (12-16 lipanj 2001., IUC, Dubrovnik), koji je okupio znanstvenike iz petneaest zemalja.

Osvrt na objavljene znanstvene radove kandidata nastale iza posljednjeg izbora u zvanje docenta. U nastavku ovog izvještaja, pobliže ćemo ocijeniti neke važnije radove kandidata koji ga kvalificiraju za izbor u zvanje.

1). U radu “Hypnerotomachia poliae: Seksualni stilovi urbanih žena u Hrvatskoj.” Revija za sociologiju 30(1-2): 1-17. (1999) koji je objavljen u časopisu koji se referira u Current Contentsu, ispituje se sociokulturna pozadina i psihosocijalne posljedice seksualnih stilova urbanih žena u Hrvatskoj. Za razliku od - u društvenim znanostima prevladajućeg naglaska na rizicima ili “tamnoj strani” ljudske spolnosti - ova je analiza usmjerena k razumijevanju pozitivnih aspekata spolnosti (seksualni užitak i zadovoljstvo). Rasprava se temelji na empirijskom istraživanju seksualnog ponašanja i stavova o spolnosti provedenom 1998. godine na uzorku od 580 urbanih žena u dobi 18-48 godina. Bihevioralno operacionalizirani, seksualni stilovi su označeni kao standardni, tranzicijski i nestandardni seksualni stil. Statistička analiza potvrđuje njihovu sociokulturnu ukorijenjenost (različite prediktorske strukture seksualnih stilova) i generacijsku specifičnost. U drugom dijelu rada, autor raspravlja izravne veze između seksualnih stilova i seksualne komunikacije, raspona aktivnosti i zadovoljstva (nestandardni je seksualni stil vezan uz najveću razinu užitka, ali i povećani rizik psihičkih troškova uzrokovanih normativnim pritiscima), kao i podrijetlo razlika u izboru seksualnog stila. Potonje valja sagledati u svjetlu suvremenih kulturnih promjena koje karakterizira trend permisivnosti i deklarativni seksualni egalitarizam. Ovo je prvi sociologijski rad o navedenim problemima u našoj znanstvenoj i stručnoj publicistici koji pokazuje sposobnost kandidata da teorijski utemelji i empirijski složeno provjeri probleme seksualnosti u suvremenom hrvatskom društvu te im dade zadovoljavajuće objašnjenje.

2). U radu “Proces privatizacije u Hrvatskoj i hrvatska javnost 1996-1998: povratak u budućnost”, u D. Čengić i Rogić, I. /ur./ Privatizacija i javnost. Zagreb: Institut društvenih znanosti “I. Pilar” (1999), 89-113 (rad recenziran u Current Contents) autor se bavi sociokulturnom pozadinom percepcije privatizacije u Hrvatskoj. U uvodnom se dijelu upućuje na zanemarenost sociokulturne dimenzije tranzicije, osobito u odnosu na političke i gospodarske aspekte kojih je, nerijetko, test uspješnosti. Stoga je rijetko i analitičko razlikovanje dviju važnih i generički raznorodnih dimenzija sociokulturne pozadine. Prvu opisuje proces tzv. “kulturne inercije”, to jest kumulacija sociokulturnog naslijeđa prethodnog sustava u (još-uvijek-djelatnim) kolektivnim navikama i predodžbama. Druga dimenzija je novostvorena i sastoji se od situacijski induciranih reakcija, to jest novoformiranih (instrumentalnih) strategija i kolektivnih predodžbi koje nastaju kao odgovor na troškove tranzicije, ratna zbivanja i pripadajuće političke odluke. Analitičko je razlikovanje tih dviju dimenzije od velike važnosti, jer dominacija jednog ili drugog tipa sociokulturnih prepreka zahtijeva različite strategije njihove redukcije. U drugom dijelu rada autor analizira predodžbu koju hrvatska javnost ima o privatizaciji. Imamo li u vidu činjenicu da je proces privatizacije temeljni mehanizam gospodarskog preobražaja, a time i cjelokupnog postkomunističkog razvoja, negativan stav javnosti o dosadašnjem tijeku privatizacije može postati važan izvor tranzicijskih prepreka i aktivnog otpora daljnjim promjenama. Nepostojanje “moralne legitimacije” ključnih gospodarskih aktivnosti može dovesti do širenja “klime cinizma” i (suboptimalnih) oportunističkih strategija ponašanja. Prvi dio analize empirijskih podataka, pribavljenih istraživanjem Privatizacija u očima hrvatske javnosti provedenim na reprezentativnom nacionalnom uzorku (N=1001) sredinom 1998. godine, poglavito je deskriptivan. Prema prikupljenim podacima, dominira izrazito negativna slika, koju obilježavaju optužbe za političku zlouporabu i klijentelizam. Prema očekivanju, rašireno nezadovoljstvo utječe i na procjenu gospodarskih učinaka privatizacije - pri čemu negativna ocjena vodi sustavnom precjenjivanju gospodarske djelotvornosti bivših društvenih, to jest potcjenjivanju djelotvornosti novih, privatiziranih poduzeća – i na (nepovoljnu) procjenu sposobosti novih poduzetnika. U ovom radu autor pokazuje sposobnost izvođenja složene sociologijske analize procesa privatizacije o kojem je toliko mnogo pisano i rečeno, no koji je nedovoljno sociologijski problematiziran. Ovaj rad svakako značajno unapređuje kako konceptualizaciju problematike, tako i doprinosi njenom razjašnjavanju kroz isticanje bitnih empirijski potvrđenih dimenzija. Rezultati ovog rada mogli bi imati i značajnu praktičnu primjenu u realizaciji konkretne politike privatizacije u nas.

3). U radu “Terra incognita? Adolescentska spolnost i rizično ponašanje.” Društvena istraživanja 8(2-3): 267-285. (1999), koji je referiran u časopisu Current Contents, kandidat se bavi teorijskim modelima rizičnog seksualnog ponašanja adolescenata i odgovarajućim metodološkim poteškoćama. Rasprava započinje nacrtom specifičnosti adolescentske spolnosti, nakon čega slijedi prikaz postojećih modela rizičnog seksualnog ponašanja. Uočene slabosti vode razmatranju prijedloga empirijski orijentirane rekonceptualizacije u kojoj se rizično seksualno ponašanje odvaja od koncepcije rizične skupine i uzima jednim od obilježja adolescentske seksualnosti. Koristeći podatke prikupljene u pilot istraživanju provedenom početkom 1998. godine, autor nastoji argumentirati utemeljenost predložene koncepcije kontekstualno racionalnog, sveprisutnog i sekvencijalno organiziranog rizičnog seksualnog ponašanja adolescenata. U zaključku se raspravlja pitanje prevencije seksualnih rizika u Hrvatskoj, pri čemu je ponuđena skica nužnih društvenih koraka. Ovim radom područje sociologije spolnosti, što predstavlja jedan od interesa kandidata, unapređuje se ne samo empirijska evidencija o suvremenoj seksualnosti mladih, nego postavljaju i nova teorijska saznanja i daju preporuke za praktične akcije.

4). U radu "The Rise of Essentialism and the Medicalization of Sexuality." Acta medica Croatica 53(4-5): 141-149. (2000) koji je referiran u časopisu Current Contents autor ističe da su tijekom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, biologijska tumačenja ljudskog ponašanja privlačila sve više pažnje i tako postupno sve više nadomještala ranije dominantna sociokulturna objašnjenja. Taj je trend lako uočljiv i unutar istraživanja spolnosti. U prvom dijelu rada ukratko se izlažu teorijski temelji dvaju sučeljenih paradigmi: tzv. esencijalizma, utemeljenog u teoriji evolucije, i društvenog konstruktivizma, oslonjenog na biheviorizam i fenomenologiju. Premda je suvremena prevlast esencijalizma posljedica niza okolnosti, veliku zahvalnost nesumnjivo duguje i golemoj medijskoj potražnji za jednostavnim, popularnoznanstvenim tumačenjima. U drugom dijelu teksta razmatraju se tri trenutno istaknute seksološke teme: (a) etiologija homoseksualnosti, (b) dinamika rodnog identiteta međuspolne djece i (c) rekonceptualizacija seksualnih smetnji. Analiza tih propulzivnih istraživačkih područja upućuje na dva zaključka. Prvo, da je esencijalističko razbijanje kulturološkog monopola bilo nužno za daljnji razvoj seksologije. Drugo, da je trend uspostave novog, esencijalističkog, monopola podjednako opasna prijetnja tom razvoju. Kao ilustracija posljednjeg, u zaključnom je dijelu ponuđena kraća rasprava o rizicima "kozmetičke medikalizacije" spolnosti. Među problemima koje nosi trend medikalizacije seksualnosti pripadaju ideologija "brzog i jednostavnog (farmakološkog) rješenja", uspostavljenje medicinskih normi seksualnog funkcioniranja, te zanemarivanje interpersonalne dimenzije seksualnih disfunkcija. I u ovom radu kandidat, doc. dr. A. Štulhofer pokazuje veliko poznavanje kako suvremene sociologije, tako i područja sociologije spolnosti koju, kako vidimo u različitim radovima, sustavno izgrađuje.

5). U radu “Govoriti jedno, činiti drugo? Spol, stavovi o spolnosti i heteroseksualno ponašanje u urbanoj Hrvatskoj.” Revija za sociologiju 31(1-2): 63-79. (2000), koji je referiran u časopisu Current Contents, kandidat analizira odnos između stavova o spolnosti i seksualnog ponašanja, pri čemu osobitu pažnju posvećuje spolnoj i dobnoj specifičnosti strukture normativnih utjecaja (društvene vrijednosti i generalizirani stavovi o spolnosti). U uvodnom dijelu rada, autor ukratko raspravlja temeljne, i oštro suprotstavljene, pristupe ljudskoj spolnosti - sociobiologijski esencijalizam i sociologijski konstruktivizam. Središnji, empirijski dio rada temelji se na podacima prikupljenim u istraživanju (Urbani seksualni stilovi u Hrvatskoj provedenom krajem 1998. i sredinom 1999. godine na više od 1000 žena i muškaraca u starosti 18-48 godina) u pet najvećih hrvatskih gradova. Rezultati podupiru tezu o spolnoj specifičnosti društvene regulacije seksualnosti, koja se iskazuje kroz spolno specifična očekivanja i norme, te ukazuju na diferencijalnu interiorizaciju seksualnih normi, to jest reprodukciju dvostrukog (moralnog) standarda. U zaključku, autor skicira nekoliko teorijskih i metodoloških smjernica za buduća istraživanja, naglašavajući deficit studija koje analiziraju utjecaj braka i roditeljstva na seksualno ponašanje i relevantne stavove. I u ovom radu pokazuje se kandidatova sposobnost sociologijskog istraživanja seksualnosti te se nudi niz teorijskih taksonomija i empirijskih generalizacija koje ne samo da predstavljaju primjere utemeljenih rasprava u području suvremene sociologije, nego su i značajni doprinosi području sociologije spolnosti.

6). U radu “Problematični užici: rizično ponašanje u kasnoj adolescenciji" /koautorice: V. Jureša i M. Mamula/. Društvena istraživanja 9(6): 867-893 (2001) koji je referiran u časopisu Current Contents analizira se rasprostranjenost i strukturalne osobitosti rizičnog seksualnog ponašanja (RSP) u studentskoj populaciji. Uvodni dio obuhvaća definiranje RSP, pregled čimbenika vezanih uz razdoblje adolescencije koji ga potiču te kratki prikaz dosadašnjih istraživanja RSP adolescenata, kako u nas tako i u inozemstvu. Središnji dio, posvećen testiranju hipoteza o sveprisutnosti, spolnoj specifičnosti, sekvencijalnoj organiziranosti te kontekstualnoj racionalnosti RSP, temelji se na istraživanju provedenom krajem 1998. godine na većem uzorku (N = 1355) novoupisane studentske populacije Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati podupiru prve tri hipoteze, ali samo djelomično četvrtu – sugerirajući kako je psihička pozadina adolescentskog RSP kombinacija racionalnih i iracionalnih (habitualnih) elemenata. U zaključku, autor se dotiče i pragmatičnih aspekata analize RSP, to jest pitanja prevencije kroz sustavnu seksualnu edukaciju - kakvu u Hrvatskoj nikada nismo imali. I u ovom radu kandidat pokazuje zavidnu sposobnost konceptualizacije i empirijske generalizacije utvrđenih pojava u području sociologije spolnosti.

7). U radu "Urban Adolescents and Sexual Risk Taking" /koautorica: V. Hiršl-Hećej/. Collegium Antropologicum 25(1): (2001) 195-212. (rad na engleskom, referiran u Current Contents), autor analizira sociokulturne i psihosocijalne faktore koji utječu na seksualne aktivnosti i rizične oblike ponašanja srednjoškolaca u Hrvatskoj na bazi empirijskog istraživanja provedenog na uzorku od 2070 osoba. U radu se utvrđuje povezanost između seksualne aktivnosti, rane seksualne inicijacije, broja spolnih partnera i upotrebe zaštitnih sredstava u seksualnim odnosima. Podaci su analizirani posebno za muške i ženske respondente, a prikupljeni i analizirani rezultati ukazuju na postojanje spolno determinirajuće specifične kulture adolescentnog rizičnog seksualnog ponašanja i oblikovanje takvih aktivnosti u specifične obrasce ponašanja te naviknutost na “uobičajene” obrasce ponašanja. Utvrđeni nalazi mogli bi, osim uvećavanja fonda spoznaja u području sociologije spolnosti poslužiti i u poduzimanju praktičkih napora da se seksualno ponašanje mladih u Hrvatskoj efikasnije regulira i odredi.

8). U radu “Sociokulturni kapital i gospodarska tranzicija”, u I. Rogić i Zeman, Z. /ur./ Privatizacija i modernizacija. Zagreb: Institut društvenih znanosti “I. Pilar”. (1998) koji je referiran u časopisu Current Contents, kandidat raspravlja o sociokulturnoj pozadini ekonomske tranzicije u postkomunističkim društvima, s posebnim naglaskom na hrvatski primjer. U prvom dijelu rada, raspravlja se o teorijskim aspektima društvene i kulturne utemeljenosti ekonomskih aktivnosti i predloženih institucionalnih rješenja. Analizirajući prinose nove institucionalne škole u novoj ekonomskoj sociologiji kandidat ističe 4 premise koje su važne za socio-ekonomsko razumijevanje ekonomskih aktivnosti: 1. značaj formalnih i neformalnih institucija, 2. povijesni kontinuitet institucija, 3. funkcionalnost institucija kao osnovica za stabilnost, te 4. razliku između funkcionalnosti i optimalnosti. Analitički model koji uključuje navedene 4 premise predstavlja model socijalnog kapitala a ima tri osnovne dimenzije. Prva dimenzija – povjerenje – reducira cijenu tranzicije i povećava šanse oblikovanja novih društvenih mreža. Preliminarni rezultati prikupljeni za potrebe ovog istraživanja pokazuju značajnu i snažnu povezanost između društvenog porizvoda i količine povjerenja u društvu. Druga dimenzija – reciprocitet – osigurava stabilitet kooperativnih odnosa: interirorizacija tzv. opće recipročnosti povećava razvoj različitih mehanizama međusobnog ispomaganja. Treća dimenzija – ograničena solidarnost - omogućuje širi domet kooperacije, budući da se širi iz obiteljskog kruga. Socijalni kapital pak, definiran je kao instrumentalni simbolički resurs koji neka grupa posjeduje do određenog stupnja i ima tri bitne komponente: a) socijalni kapital, za razliku od ekonomskog, nije individualni resurs, b) socijalni kapital nestaje ukoliko se ne prakticira, c) on analitički povezuje razine individualne i kolektivne akcije (mikro-makro povezanost). Ovim radom kandidat je dao bitan doprinos sociologijskom problematiziranju fenomena privatizacije i ekonomske tranzicije hrvatskog društva operacionalizirajući koncept socio-kulturnog kapitala.

Nadalje, kandidat je poslije izvbora u zvanje docenta objavio i dvije knjige – jednu je uredio (s M. Meštrović) – Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj (1998), a druga je autorska – Nevidljiva ruka tranzicije: ogledi iz ekonomske sociologije (2000). U obadvije knjige kandidat razvija područje eknomske sociologije kao trenutno drugo značajno područje suvremene sociologije kojime se bavi i koje predaje na fakultetu.

Iz ove kraće prezentacije nekih znanstvenih radova kandidata doc. dr. A. Štulhofera, vidljiv je njihov respektabilan broj, raznolikost, sociologijski profesionalizam i visoka razina inovativnosti u kombiniranju teorijskih konstrukcija i taksonomija i empirijskih generalizacija. Dr. Štulhofer, kako je vidljivo iz prezentiranih radova, osobito razvija i unapređuje područja sociologije spolnosti, ekonomske sociologije, sociologije etniciteta i urbane sociologije.

Nastavna djelatnost kandidata. Doc. dr. A. Štulhofer drži nastavu na dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za sociologiju. Predmeti koje je pristupnik predavao od posljednjeg izbora su (dodiplomski kolegiji) Ekonomska sociologija, Sociologija spolnosti i Sociologija kulture, a na poslijedplomskoj nastavi drži nastavu iz predmeta Teorija racionalnog izbora i kolegij Odabrana poglavlja sociobiologije, a na poslijediplomskom studiju iz Amerikanistike kolegij Gender and Sexuality in the USA. Pristupnik je do sada vodio ukupno 16 diplomskih radova na Odsjeku za sociologiju (vidi popis u natječajnim materijalima). Pristupnik doc. dr. A. Štulhofer značajno je unaprijedio nastavu na Odsjeku za sociologiju pokretanjem kolegija Sociologija spolnosti (1996), prvog sveučilišnog kolegija posvećenog istraživanjima ljudske spolnosti u povijesti hrvatskog visokoškolskog obrazovanja; među rezultatima petogodišnjeg izvođenja nastave najznačajnija su objavljena dva tematska bloka u domaćim znanstvenim časopisima ("Sociologija spolnosti", Revija za sociologiju 3-4/1997; "Sociokulturne i psihosocijalne dimenzije spolnosti", Društvena istraživanja 9/2000), u kojima je objavljeno šest znanstvenih studentskih radova nastalih tijekom rada u kolegiju.

Stručna djelatnost. Kandidat je nakon posljednjeg izbora u zvanje docenta objavio ukupno 7 radova iz područja sociologije spolnosti i područja ekonomske sociologije. Nekoliko radova objavljeno je na engleskom jeziku u stranim publikacijama - (1998) “Sex is fun, ali i mnogo više od toga”, predgovor knjizi P. Abramson i S. Pinkerton: O užitku - razmišljanja o naravi ljudske spolnosti. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo, (1998) “Values in a Changing Society”, in S. Crnković-Pozaić i Starc, N. /eds./ Human Development Report – Croatia 1998. Zagreb: UNDP, (1999) “Ženski pokret i javnost”, u Zastupljenost žena u političkom životu RH. Zagreb: Povjerenstvo vlade RH za pitanja jednakosti, (1999) "Obstacles to Human Development: Socio-cultural Context", in N. Starc /ed/ Human Development Report - Croatia 1999. Zagreb: UNDP, (1999) “Street-based Survey on Drug Patters in four Croatian Cities 1998” /koatorica: Z. Raboteg-Šarić/, in R. Power & Mimica, J. /eds./ Rapid Assessment of Illicit Drug Abuse in the Republic of Croatia. Zagreb: UN International Drug Control Program, (2000) “Metodološki individualizam, napokon”, predgovor knjizi J. Elster: Uvod u društvene znanosti. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo, te (2001) "Croatia" /sa skupinom suradnika/, in R. Francoeur & Noonan, R. /eds./ International Encyclopedia of Sexuality, vol 4. New York: Continuum International.

Stručni projekti. U proteklom razdoblju, kandidat dr. Štulhofer je učestvovao u realizaciji nekoliko stručnih projekata - Rapid Assesment Study: Drug Abuse in Four Croatian Cities (UNDCP, Zagreb 1998), Human Development Report - Croatia (UNDP), Zagreb 1997, 1998, 1999 i 2000), Strategija razvoja RH 1999-2005 (Vlada RH, 1998), Načela razvitka RH (Vlada RH, 2001), Homoseksualnost u hrvatskom tisku: analiza sadržaja (LORI, Rijeka 2001) /konzultant/, te Sex Trafficking in Croatia (International Organization for Migration, Zagreb 2001) /nositelj/.

Članstvo u udrugama i druge znanstvene i stručne aktivnosti (iza posljednjeg izbora). Kandidat je Član uredništva i recenzent časopisa Revija za sociologiju (1996.-2001.), recenzent je znanstvenog časopisa Društvena istraživanja (1998-) i urednik tematskog bloka "Sociokulturne i psihosocijalne dimenzije spolnosti" objavljenog u časopisu (6/2000.). Nadalje, član je Upravnog vijeća Instituta za javne financije, Zagreb (2000-) i Upravnog odbora Instituta otvoreno društvo Hrvatska (2001-). Također, sudjelovao je, poslije posljednjeg izbora u zvanje, na 2 domaće i 6 međunarodnih konferencija i simpozija na kojima je bio podnosilac saopćenja te bio pozvani predavač na 5 sveučilišta u inozemstvu gdje je održao ukupno 8 predavanja kao i 3 predavanja na domaćim institucijama (vidi potpuni popis u natječajnim materijalima).

Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Iz dosadašnjeg je izlaganje vrlo jasno vidljivo da je doc. dr. Aleksandar Štulhofer izuzetno plodan pisac, aktivan istraživač, član sociološke zajednice koji djeluje kako na sveučilištu, tako i u široj znanstvenoj zajednici i u javnosti na unapređivanju sociologije kao znanosti i proširivanju sociologijskih spoznaja u širem okruženju. Povjerenstvo, uzimajući u obzir ukupnu djelatnost pristupnika te posebno djelatnost nakon posljednjeg izbora u zvanje, od velikog broja značajnih objavljenih radova iza posljednjeg izbora u zvanje docenta, posebno ističe radove pod brojem 1, 2, 4 i 8 koji kandidata kvalificiraju za izbor u više zvanje – izvanrednog profesora u području sociologije. Nadalje, kandidat ispunjava (i daleko prelazi) i druge minimalne uvjete za predloženi izbor propisane pravilima Područnog vijeća za društvene znanosti, pravilima Rektorskog zbora, člankom 72, stav 2 ZZIDa (prećišćeni tekst) kao i uvjetima propisanim člankom 74 ZVUa jer:

- ima stupanj doktora znanosti iz područja i objavljene značajne radove u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama;

- ima objavljene radove koji su pridonijeli razvoju znanstvenog područja

- ima više od 3 godine znanstvenoistraživačkog rada u znanstvenom zvanju

- ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika

- ima nove radove objavljene nakon posljednjeg izbora

- ima više od tri godine neprekinutog rada na visokom učilištu

- ima više od 8 objavljenih znanstvenih radova nakon posljednjeg izbora te više od 3 rada objavljena u međunarodno priznatoj znanstvenoj publikaciji

- jer je sadržinski i metodički značajno unaprijedio nastavni proces

- jer je pod njegovim mentorstvom više od 5 pristupnika izradilo diplomske radove

- jer je bitno unaprijedio stručni rad i bio (jeste) voditelj istraživačkog projekta

- jer je nosilac kolegija na poslijediplomskom studiju

Uzimajući sve rečeno u obzir, držimo da doc. dr. Aleksandar Štulhofer u potpunosti zadovoljava – i u mnogočemu prelazi – propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje, te predlažemo članovima Fakuktetskog vijeća da usvoje ovaj izvještaj i prihvate prijedlog povjerenstva da se doc. dr. Aleksandar Štulhofer predloži za izbor u znanstveno zvanje izvanredni profesor za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Povjerenstvo

Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.

Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof.

Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

Zagreb, 3. svibnja 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Predmet: Dr. sc. BRANKA GALIĆ – mišljenje stručnog povjerenstva o ispunjavanju uvjeta za radno mjesto i izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju

Na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 26. veljače 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja ispunjava li dr. sc. Branka Galić uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti (sociologija) na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Stručno povjerenstvo podnosi fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Na natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u Vjesniku 16. ožujka 2001. godine, za radno mjesto i izbor u znanstveno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju (točka 6. natječaja), prijavila se jedna kandidatkinja – dr. sc. Branka Galić – koja je priložila sljedeće dokumente: 1. curriculum vitae, 2. domovnicu, 3. potvrdu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o obranjenoj doktorskoj disertaciji 1999. godine, 4. izvješće o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj aktivnosti; 5. popis znanstvenih radova, znanstveno-istraživačkih studija te sudjelovanja na međunarodnim znanstvenim skupovima i konferencijama.

Curriculum vitae

Branka Galić (r. Bjelac) rođena je 20. ožujka 1964. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij jednopredmetne sociologije završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. godine. Iste je godine na istom fakultetu upisala poslijediplomski studij “Socijalne ekologije”, a 1995. godine magistrirala s temom “Ekologija i politička moć”, kada je izabrana u znanstvenoistraživačko zvanje asistenta. 25. lipnja 1999. obranila je doktorsku disertaciju “Politička kultura i okoliš”. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 15. listopada 1999. godine izabralo je dr. sc. Galić u istraživačko zvanje višeg asistenta, bez javnog natječaja.

Kandidatkinja je zaposlena pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak na određeno vrijeme od. 1. rujna 1991. godine, na znanstvenoistraživačkom projektu “Socijalnoekološki aspekti razvoja”, kasnije “Socijalnoekološki i modernizacijski procesi u Hrvatskoj” (130700), gdje je glavni istraživač i voditelj prof. dr. sc. Ivan Cifrić.

Od 8. srpnja 1999. godine dr. sc. Branki Galić odobreno je daljnje zaposlenje na određeno vrijeme kao postdoktoranda na istraživačkom projektu “Socijalno ekološki i modernizacijski procesi u Hrvatskoj” uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije. Stoga je 1. rujna 1999. sklopljen novi ugovor o radu na određeno vrijeme između Ministarstva znanosti i tehnologije i kandidatkinje u trajanju do 3 godine, tj. do 31. kolovoza 2002. godine.

Znanstvena, nastavna i stručna aktivnost

Dr. sc. Galić je aktivno sudjelovala u obavljanju nastavnih aktivnosti tematskih predavanja, seminarskih radova i istraživanja u okviru kolegija “Socijalna ekologija” pri Odsjeku za sociologiju. Kao suradnik, istraživač, u okviru globalnog istraživačkog projekta “Socijalnoekološki aspekti razvoja” te “Socijalnoekološki i modernizacijski procesi u Hrvatskoj”, dr. sc. B. Galić je radila na nizu posebnih primijenjenih projektnih zadataka, koji su se odnosili na hrvatske prilike, a obuhvaćali su teme percepcije javnog mnijenja prema postupanju s otpadnim tvarima, lokacijama radioaktivnog otpada te otkupu stanova i stambenim odnosima. Rezultati istraživanja ovih tema u nas, rađeni u okviru Zavoda za sociologiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, korišteni su u nastavi i seminarima iz “Socijalne ekologije”, koje je vodila dr. sc. Galić.

Kandidatkinja je do sada objavila osam znanstvenih radova (od kojih jedan u tisku), više znanstvenoistraživačkih studija (u koautorstvu), inicijativu i scenario za jedan dokumentarni film, niz recenzija relevantnih publikacija, a aktivno je sudjelovala i u radu međunarodnih znanstvenih simpozija, kongresa i konferencija. Objavljuje u časopisima “Socijalna ekologija”, “Revija za sociologiju”, “Društvena istraživanja” i “Politička misao”. Kandidatkinja je članica Hrvatskog sociološkog društva, te također članica uredništva časopisa “Socijalna ekologija” od njegova osnivanja 1992. godine (Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju), čije je tajničke poslove obavljala u razdoblju akademske godine 1997/1998.

Ukratko ćemo prikazati neke od njezinih radova:

Radom iz 1992. godine pod naslovom “Današnje ekološke prijetnje opstanku” (Socijalna ekologija, Zagreb, Vol. I, br. 4), autorica je pokazala rezultate istraživanja provedenog u lipnju 1992. godine na uzorku studentske populacije Zagrebačkog i Riječkog sveučilišta (N = 547) o procjenama ekoloških prijetnji opstanku uvjetovanih određenim ekološkim problemima. Uspoređivanjem rezultata istraživanja iste teme iz 1988. i 1986. godine na sličnom uzorku, autorica je utvrdila relativno postojanu procjenu percepcija tih prijetnji, dok su se kao najveće ekološke prijetnje opstanku pokazale percepcije problema industrijskog otpada, zagađivanja zraka, voda, rijeka i mora, te nuklearnih postrojenja.

U radu iz 1994. godine “Zeleno političko mišljenje i kriza opstanka” (Socijalna ekologija, Zagreb, Vol. III, br. 3‑4), autorica je problematizirala političko mišljenje ekologije kroz predstavnike različitih teorijskih struja “zelenog” političkog mišljenja. Polazeći od osnovnog ekofilozofskog raskola na “antropocentrizam” i “ekocentrizam”, pažnju je posvetila glavnim karakteristikama vodećih struja toga mišljanja, kao što su: “održavanje resursa”, “ekologija ljudskog blagostanja”, “prezervacionizam”, “oslobođenje životinja”, “ekocentrizam”, “transpersonalna ekologija”, “ekofeminizam”, “ekoanarhizam”, “ekokomunalizam”, “bioregionalizam”, “dubinska ekologija", te posebice “socijalna ekologija” Murraya Bookchina.

Rad iz 1996. godine “Socijalno‑politička kretanja environmentalnih pokreta” (Socijalna ekologija, Zagreb, Vol. V, br. 4) svojevrsni je nastavak prethodnog rada autorice na temi zelenog političkog mišljenja i bavljenja ekološkim pokretima. U njemu je autorica problematizirala temeljne dvojbe environmentalista i tehnokrata glede institucionalizacije ekoloških pokreta, kao što su pitanja autonomije/kontrole pokreta, ili odgovornosti/moći pokreta, koje još nisu riješene. Također je pokazala glavne orijentacije environmentalnih pokreta u vodećim zapadnim (Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, SAD-u, Quebecu) i istočnoeuropskim zemljama, paralelno s njihovim preoblikovanjem od prvobitne uspostave 1970-ih i 1980-ih godina prema pojavi novih problema povezanih u prvome redu s novim političkim modelima demokracije te istočnoeuropskim ekološkim pokretima i grupama, čije temeljne aktivnosti u takvom kontekstu ne uspijevaju adekvatno riješiti dvojbe glede načina svoga djelovanja – kao političkih stranaka ili nevladinih organizacija.

U radu iz 1998. godine nazvanom “Pristup razmatranju političke moći” (Društvena istraživanja, Vol. 7, br. 3(35), svibanj‑lipanj) – koji je djelomično razmatran i unutar šire teme odnosa ekologije i političke moći, u okviru magistarskog rada “Ekologija i politička moć” iz 1995. godine – autorica je ukazala na jedan, nerijetko u socijalnom i političkom smislu djelovanja, zanemaren ili zapušten načina razmatranja političke moći, a prema kojem se smisao i značaj politike te političke djelatnosti preokrenuo i jasno razdvojio od društva, tj. od nekadašnje antičke racionalne djelatnosti povezane s umnim uređenjem zajednice ljudi i njihova okoliša, nametnuo se kao sila iznad društva – puka politička moć – posebice u moderno doba. Ova moć se utemeljila na pretpostavkama koje su još Machiavelli i Hobbes razvili o ljudskoj snabdjevenosti porivom za moći te nekontroliranoj i nerazumnoj žudnji za moći. Te karakteristike pokazuju još uvijek kao glavne značajke moderne političke prakse, pa autorica utemeljeno postavlja pitanja odgovornosti političke moći i posljedica njezina političkog djelovanja za mogućnosti umnog uređenja političkih zajednica modernosti.

U radu “Ekofeminizam ‑ novi identitet žene” (Socijalna ekologija, Zagreb, Vol. 8, br. 1‑2) autorica analitički problematizira nove dimenzije feminističkih pritupa “zelenim” pitanjima, koje su s neofeminizmom i pojavom ekoloških pokreta otvorile nova politička pitanja žena, prirodu kao političko pitanje, novi ženski identitet, kao i simboličke/historijske povezanosti subordinacije žena i prirode. Razmatrajući različite feminističke pristupe, od liberalnih do ekocentričkih ekofeminizama, autorica ukazuje i na nerijetke sukobe i nesuglasja između pojedinih struja i stajališta, od kojih su neki čak štetni za već postignute feminističke vrijednosti, jasno ističući glavni cilj svoga rada iz motrišta discipline socijalne ekologije: važnost uvažavavanja, naime, svih onih (eko)feminističkih stajališta koja nas upućuju na pomicanje iza krivog dualizma onoga modela mišljenja koji karakterizira Zapadnu socijalnu i filozofsku tradiciju, prema kojem su žene inferiorne muškarcima, priroda inferiorna kulturi, emocije inferiorne razumu i tijelo umu, pod uvjetom da želimo postići ekološki skladan život, integrirajući prirodu s kulturom u organsku ekokulturnu cjelinu.

Tema disertacije “Politička kultura i okoliš” obuhvaća istraživanje odnosa između socijalno-političkih aspekata političke kulture i okoliša u kontekstu tranzicijskih promjena bivših komunističkih zemalja. Autorica razmatra odnose između različitih političkih kultura, načina tretiranja ekoloških problema nekih Zapadnih i Istočnih zemalja, paralelno s razmatranjem pretpostavki utemeljenja određenog tipa političke kulture i načina rješavanja ekoloških problema u bivšoj Jugoslaviji i današnjoj Hrvatskoj. Domaću situaciju uspoređuje sa stanjem u drugim bivšim komunističkim zemljama Istočne Europe. Uz uspostavljanje novih formalno-pravnih i tržišnih demokratizacijskih procesa, tranzicija do sada još nije uspjela, na ekološki prihvatljiv način, ostvariti obrasce demokratske i ekološke političke kulture građana. Opasne ekološke posljedice razvoja tranzicijskih zemalja nameću potrebu uspostavljanja konsenzusa između sociopolitičke sfere političke kulture i ekoloških pitanja, odnosno usklađivanja ekoloških i političkih granica te utemeljivanja političke kulture na novim, ekološkim temeljima.

Disetacijom je autorica pokazala nove znanstveno relevantne spoznaje o različitim dimenzijama odnosa između socijalno-političkih aspekata političke kulture i problema okoliša u kontekstu tranzicijskih promjena postkomunističkih zemalja, uključujući i Republiku Hrvatsku, čime se otvaraju nova pitanja sukoba interesa aktera u tim odnosima. Disertacijiom se također naglašava da rješenja mnogih od tih problema zahtijevaju nove pristupe koji uključuju razvijanje ekoloških vrijednosti na načelima multikulturalizma i bioregionalizma, tj. onih novih obrazaca demokratske i ekološke političke kulture koji su nužan temelj za uspostavu novog tipa političke kulture – ekološke političke kulture. Nužna pretpostavka za razvijanje novih obrazaca ekološke političke kulture su razvijeni temelji demokratske političke kulture građana kao aktivnih sudionika te kulture, čime je ova disertacija postala vrijedan doprinos području socijalne ekologije, političke sociologije i sociologije u širem smislu.

Radom pod naslovom “Politička kultura “novih demokracija”” (Revija za sociologiju, Zagreb, 2000., Vol 31, br. 3-4), autorica je ukazala na moguće prijetnje procesima demokratizacije novih država nastalih na istoku Europe, kao što su: novi popullizam, nepoštivanje i kršenje ljudskih prava, državni paternalizam, korupcija i kriminal, te sustavno zanemarivanje zdravstvenih i ekoloških problema. Iako su se promijenili oblici vlasništva i političkog predstavljanja, ovi problemi su zapravo naslijeđeni od prošlih režima u gotovo neizmijenjenom obliku. Nametnulo se ključno pitanje: hoće li se demokratizacija uspjeti potpuno razviti ili će skrenuti u neke autoritarne smjerove, kako se to već prije u europskoj povijesti znalo događati?

Najvažniji izbor s kojim se danas sučavaju politički lideri istočnoeuropskih zemalja je alternativa između slijeđenja liberalne agende i tjeranja nacionalnog puta. Možda najvažniji hendikep Istočne Europe prema Zapadnoj i općenito zapadnom civilizacijskom kulturnom krugu je, kako drži autorica, nedostatak razvijenosti ključnih elemenata građanske kulture, tj. političke kulture “civilnog društva” sa uobičajenim standardima uljudnosti, pluralizma, tolerancije i sposobnosti demokratičnog vladanja. Političke kulture istočnoeuropskih zemalja sadrže i snažne elemente paternalizma te religijske ortodoksije koja je usmjerena prema konzervativnim političkim ulogama i osnaživanju autokratskih tendencija. Nerazvijenost sustava civilnog društva i demokratskih institucija te karakteristike političke kulture Istočne Europe još uvijek su, usmjerene više prema sukobima nacionalizama i etniciteta nego prema političkom kompromisu i konsenzusu koji su nužna pretpostavka sigurnog utemeljenja demokracije. Budući da su komunistički režimi najviše pridonosili, kako je autorica pokazala, intenzivnom razvijanju tradicionalnih oblika etničke svijesti i cijeloga mnoštva tradicionalnih stavova i odnosa, a posebno autoritarnih odnosa u obitelji, školi, politici i na radnom mjestu, uvelike su pridonijeli odvraćanju od razvijanja civilne, demokratske političke kulture i obnavljanju “parohijalnih” i “podaničkih” oblika političke kulture s tradicionalističkom i neotradicionalističkom strukturom u “novim demokracijama”, uključujući Hrvatsku. Autorica iskazuje i bojazan da u uvjetima ekonomskog propadanja demokracija neće moći ostaviti dublje korijene, pa bi konačni proizvod današnjeg trenda na Istoku Europe mogao biti usvajanje poluaotoritarnih obrazaca kombiniranih s nacionalističkim i populističkim politikama.

U radu pod nazivom “Paradoksi globalizacije i multipolarni svijet” (Socijalna ekologija, Zagreb, 2000., Vol. 9, br. 3, str. 163-174) autorica je ukazala na neke od posljedica globalizacijskih procesa koje nastaju zbog slabljenja utjecaja nacionalnih država kao suverenih aktera u političkoj areni, a uvjetovane su širenjem utjecaja novih socijalnih problema, primjerice, ekoloških, transgenetskih, komunikacijskih, multikulturalnih, itd. iza granica tih država. Autorica postavlja problem globalizacije današnjeg svijeta koji, s jedne strani brani ideju demokracije u formi politike suverenih nacionalnih država, a s druge favorizira ideju kozmopolitske zajednice na još neutvrđenim i neusklađenim temeljima novih identiteta, kao paradoks. U takvim okolnostima ona postavlja relevantna pitanja, kao što su: koja je razina donošenja odluka u liberalnoj demokraciji najprimjerenija glede globalizacijskih procesa: lokalna, nacionalna ili nad-nacionalna; je li odgovornost za posljedice tih odluka lokalna, nacionalna ili nad-nacionalna, te koja su načela upravljanja multipolarnim svijetom i kako uspostaviti primjerene kriterije upravljanja? Autorica ističe nužnost potrebe ponovnog promišljanja demokratske politike unutar takvih novih globalnih, ali i regionalnih struktura i procesa, smatrajući da je potrebno nanovo promisliti značenje kategorija političke moći, autoriteta i odgovornosti izvan struktura države-nacije, zalažući se za reorganizaciju ljudskih aktivnosti na onim temeljima koji će pridonositi razvijanju novog tipa političke kulture – ekološke političke kulture – kako na lokalnoj i nacionalnoj, tako i na nadnacionalnoj i globalnoj razini uz istodobno uvažavanje sveopće kulturnih raznolikosti i multikulturalizma.

U tekstu pod naslovom “Globalizacija, okoliš i novi identiteti u postmodernoj kulturi” (Politička misao, 2001., broj 3, u tisku) autorica ukazuje na nužnost otvaranja pitanja novih identiteta, potaknutih procesima globalizacije. Svijet "složenih međuzavisnosti" i “mrežnih struktura” ima dramatične implikacije na suverenitet, autonomiju i odgovornost država te na njihovu sposobnost da autonomno riješe ključne političke probleme. Autorica izražava suglasje s ekologističkim postavkama koje zaključuju da se ekološka i ne samo ekološka politika globalnih razmjera mora temeljiti na novim političkim formama koje bi se trebale podudarati s prirodnim eko-sustavima ako se želi “održavati razvoj”. Da bi se to ostvarilo, prema autoričinu mišljenju, potrebno je globalno proširiti sustav demokracije tako da se stvore nove institucije utemeljene na novim oblicima političke kulture izgrađenima na načelima “zelene politike” te novim identitetima.

Konstrukcija identiteta utemeljenog na postavkama suverene, ali teritorijalno ograničene države-nacije, bila je djelomično i pokušaj vladajućih elita da ljude održi zajedno unutar ograničenog teritorija u namjeri da se zadobije ili ojača državna moć. Proces konsolidacije moderne Europe koji je bio potpomognut kolonijalizmom, uključivao je vrlo visoke socijalne cijene – progresivnu erozija neeuropskih civilizacija. Autorica ističe da je tek uz uvažavanje svih mnogostrukih kombinacije postojećih entiteta svjetskih civilizacija moguće uspostaviti donekle primjerene načine usklađivanja i djelovanja globalizacijskih procesa s otvorenim pitanjima uspostave kriterija i načina upravljanja.

Budući da su novi globalni komunikacijski sistemi već omogućili pojedincima i grupama “nevidljiv prijelaz” preko geografskih i političkih granica, nova iskustva i drukčije vrijednosti, oni su izravno poslužili činjenju “bestjelesnim” identitete pojedinih, mjesta i tradicija, otvarajući različite opcije koje su manje čvrste i unificirane, te su tako omogućili nove poglede i sudjelovanja u globalnom razvoju. Nove mehanizme identifikacije i nova značenja identiteta omogućile su zapravo neformalne grupe ili kolektiviteti i pojedinci koji se slobodno “susreću” u postmodernim društvima, a da nisu organizirani niti oko jedne dominantne ideologije. Nečija identifikacija s određenim identitet(ima) znači autonoman izbor i uspostavu vlastitog ranga identiteta, bez obzira na bilo kakvo biološko nasljeđe (spola ili rase), ili, pak, na autoritete nacionalnih država. Budući da su takvi identiteti tek socijalno konstruirane strukture, jednako im je društveno uvjetovana transformacija ili nestanak, te pretvaranje u neki drugi (novi) oblik socijalnog identiteta, što istodobno otvara mogućnosti novih mehanizama identifikacije ohrabrujući procese demokratizacije i izgradnje “civilnog društva”. Iako na globalnoj razini ovakva vizija ima velike prepreke u postojećim formama nacionalnih država, one su još veće unutar multinacionalnih korporacija koje su, kao “bestjelesne” ipak dinamičke socijalne tvorba, smještene samo u kompjuterima, pa su stoga slobodne “tumarati svijetom” i sprovoditi moć globalno. Liberalno-demokratska država, kao danas najrasprostranjeniji oblik države na Zapadu, na takvu globalizaciju moći zapravo je, prema autoričinu mišljenju, nesposobna dati primjerena rješenja. U kojem su stupnju i kako ljudi sposobno odrediti svoj vlastiti identitet, kulturu i okoliš orijentirajući se prema budućnosti postaju, prema mišljenju autorice, krucijalna pitanja 21. stoljeća.

SUDJELOVANJE NA ZNANSTVENIM SKUPOVIMA I KONFERENCIJAMA

Domaći znanstveni skupovi:

* (1998), Zagreb (14‑16. listopada) ‑ sudjelovanje na 1. hrvatskom kongresu INSEA "Vizualna kultura i likovno obrazovanje u Hrvatskoj i svijetu", na znanstvenom simpoziju "Izazovi lkovnog odgoja i obrazovanja krajem 20. st.", s temom "Rat kao totalna ekološka katastrofa" i dokumentarnim filmom "Ekološka područja i ratna razaranja u Hrvatskoj". Autorica je ovdje u okviru video-prezentacije problematizirala fenomen rata kao jedan od najrazornijih oblika ekološke katastrofe.

* (2000), Zagreb (24. i 25. veljače) – sudjelovanje na interdisciplinarnom znanstvenom kolokviju “Tijekovi i mijene mišljenja, svijeta i čovjeka” sa izlaganjem “Paradoksi globalizacije i multipolarni svijet”. Rad je objavljen u časopisu Socijalna ekologija (Zagreb, Vol. 9, br. 3). U njemu je autorica ukazala na neke od posljedica globalizacijskih procesa u odnosu na slabljenje značajnosti nacionalnih država.

Međunarodni znanstveni skupovi:

* (1990), Dubrovnik ‑ sudjelovanje na konferenciji "Social Stratification and Mobility in Comparative Perspectives", s temom referata "Mladi i problemi zapošljavanja: slučaj sociologa". Inter‑University Centre (IUC) Dubrovnik. Utorica je ovim radom pokazala trend zapošljavanja diplomiranih sociologa u posljednjih deset godina, prema podacima Zavoda za zapošljavanje grada Zagreba, ukazujući na zabrinjavajuće nisku razinu zapošljavanja mladih sociologa nakon završenog studija.

* (1995), Maryland, USA, Salisbury State University (26‑29 travnja) ‑ sudjelovanje na interdisciplinarnoj konferenciji o umjetnosti i environmentalnim studijama Art*Culture*Nature, s dokumentarnim filmom "The Ecological Areas and War Destruction in Croatia". Film prikazuje devastiranje hrvatske prirodne i kulturne baštine ratnom agresijom (1991.‑1995.), pokazujući rat kao jedan od najrazornijih oblika ekološke katastrofe. Inicijativu, tekst i scenario napravila je Branka Galić (tada Bjelac) uz HTV produkciju i pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti i tehnologije. Trajanje filma je 20 min, a prikazan je 27. travnja 1995. na spomenutoj konferenciji u okviru sesije "From Nature as Inspiration to Environmental Degradation: Sculpture, Theatre and Documentary Film".

* (1998), Dubrovnik (4‑8 svibnja) ‑ sudjelovanje u na konferenciji "Social Structures and Institutions: Changes in the Modern World", s temom referata "Some Considerations of Nation‑States Changes under the Frame of Globalization Processes". Inter‑University Centre (IUC) Dubrovnik.

Ovom temom autorica je skrenula pažnju na problem opstanka nacionalnog determinizma u kontekstu globalizacije i svijetu sve složenijih međusobnih veza između države i društva te fragmentiranih centara političke moći. Pojavljuju se, naime, nove dužnosti i problemi izvan nacionalnih granica, posebno glede okoliša, ali se još uvijek ne naziru njihove potpune političke i socijalne implikacije, što, prema autoričinu mišljenju, stvara potrebu ponovnog promišljanja demokratske političke teorije.

NALAZ I MIŠLJENJE STRUČNOG POVJERENSTVA

Na temelju iznesenog prikaza rada dr. sc. Branke Galić, stručno povjerenstvo izvješćuje o činjenicama i daje stručno mišljenje o kandidatkinji. Stručno povjerenstvo je na temelju raspoloživog natječajnog materijala utvrdilo sljedeće:

5. Na natječaj koji je raspisao Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu za radno mjesto i izbor u znanstveno zvanje docenta u području društvenih znanosti (sociologija), na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju, prijavila se samo jedna kandidatkinja – dr. sc. Branka Galić – koja je priložila svu potrebnu dokumentaciju;

8. Dr. sc. Branka Galić stekla je akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti (sociologija) 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu;

10. Dr. sc. Galić udovoljava uvjetima Rektorskog zbora o izboru u znanstveno-nastavno zvanje docenta (NN, br. 94/96). Naime, kandidatkinja je:

c) sudjelovala u izvođenju nastave i seminara na dodiplomskom studiju iz predmeta “Socijalna ekologija” više od jedne godine te je stekla potrebno nastavno i pedagoško iskustvo sveučilišnog predavača;

d) sudjelovala u radu na dva znanstvenoistraživačka projektia (“Socijalnoekološki aspekti razvoja” te “Socijalnoekološki i modernizacijski procesi u Hrvatskoj”);

e) održala pet referata na znanstvenih skupovima, od kojih tri na međunarodnim, uključujući i scenario za dokumentarni film;

f) objavila dva znanstvena rada i nakon stjecanja doktorata znanosti.

21. Dr. sc. Branka Galić je objavila ukupno osam (jedan u tisku) znanstvenih radova, od kojih tri (jedan u tisku) u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom. Time je udovoljila uvjetima čl. 42. Zakona o znanostvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/1996. – pročišćeni tekst) o izboru znanstvenog suradnika i čl. 74. Zakona o visokim učilištima (NN, 59/1996 – pročišćeni tekst).

Na temelju navedenih razloga stručno povjerenstvo smatra da kandidatkinja udovoljava uvjetima Natječaja, te predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da dr. sc. Branku Galić izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja društvenih znanosti (sociologija) na Katedri za posebne sociologije pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Članovi stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof., predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof., član povjerenstva

Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof., član povjerenstva

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

Zagreb,16. listopada 2001.

Predmet: Mišljenje povjerenstva o ispunjavanju uvjeta kandidata za izbor u znanstveno-nastavno

zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija,

na Katedri metodologiju u Odsjeku za sociologiju

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održanoj 18. lipnja 2001. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Miroslava Jileka za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za metodologiju Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo podnosi fakultetskome vijeću slijedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je objavljen u Vjesniku 28. lipnja 2001. godine za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, Katedra za metodologiju u Odsjeku za sociologiju prijavio se jedan kandidat – dr. sc. Miroslav Jilek, dosadašnji nastavnik Odsjeka za sociologiju.

MIROSLAV JILEK - ŽIVOTNA I RADNA BIOGRAFIJA

Dr. sc. Miroslav Jilek rođen je u Gornjem Daruvaru 7. svibnja, 1945. godine. Po narodnosti je Čeh. Osnovnoškolsko i gimnazijsko školovanje završio je u Daruvaru. Godine 1964. upisao je studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1969. godine.

Iste godine upisuje poslijediplomski interdisciplinarni studij na Arhitektonskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu iz područja urbanih i prostornih znanosti.

Godine 1974. obranio je magistarski rad na temu: Mogućnosti i perspektive urbanih funkcija Karlovca. Povjerenstvo za obranu magistarskoga rada sačinjavali su: dr. sc. Milan Prelog, dr. sc. Ante Marinović-Uzelac i dr. sc. Stipe Šuvar.

Doktorski rad iz područja sociologije, a na temu: Problemi empirijskih istraživanja stilova života obranio je 1997. godine na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu. U povjerenstvu za obranu doktorskoga rada bili su: dr. sc. Vjekoslav Afrić, dr. sc. Josip Obradović i dr. sc. Tena Martinić.

Od 1971. godine uposlen je u Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na Katedri za metodologiju znanstveno-istraživačkoga rada.

Tijekom 1975. godine M. Jilek je boravio na šestomjesečnoj studijskoj specijalizaciji u Leicesteru (U.K.), a u Centru za istraživanje masovnih komunikacija (University of Leicester, Centre for Mass Communication Research).

Znanstveni rad

M. Jilek je što samostalno, što u koautorstvu objavio brojne eseje, znanstveno-istraživačke i stručne članke i znanstveno-istraživačka izvješća. Od toga se 4l objavljeni tekst temelji na empirijskim analizama i istraživanjima. Radovi su usmjereni na područje sociologije grada i prostora, sociologije kulture, sociologije mladeži, sociologije masovnih komunikacija, sociologije slobodnog vremena i turizma, sociologije životnih stilova, sociologije religije i dakako, metodologije znanstveno-istraživačkoga rada u području društvenih znanosti. Kako je M. Jilek među prvima, sociološki obrazovanim istraživačima, organizirao i suorganizirao prve empirijske analize i istraživanja nekih područja društvenoga života, to je najčešće sam formulirao konceptualno metodološka polazišta i instrumente empirijskih istraživanja. Rijetki su istraživači u svojoj istraživačkoj praksi uspjeli primijeniti gotovo sve metode istraživanja, od nestrukturiranog sudjelujućeg promatranja, preko intervjua, anketa, analiza sadržaja, pa do akcijskog eksperimentiranja i kompleksne metodologije istraživanja. što je M. Jileku uspjelo.

Objavljeni radovi, kako u domaćim, tako i u inozemnim znanstvenim i stručnim časopisima i drugoj periodici, te knjige, bilo da su samostalne ili u koautorstvu, zaokružuju znanstveno-stručni opus karakterističan za izvornoga znanstvenika, znanstvenika koji je, uvijek, i znalački i iskustveno pristupao proučavanju i analizama područja društvenoga života koja su bila aktualna i urgentna. U analitičko-teorijskom obzoru uvijek postavlja pitanje o korisnosti i upotrebljivosti raznih teorijskih i znanstveno-istraživačkih aktivnosti, a u svrhu povećanja kvalitete života stanovništva.

Međunarodni projekt

Osim sudjelovanja u znanstveno-istraživačkim projektima Zavoda za sociologiju M. Jilek sudjeluje od 1983. do 1988. godine kao član hrvatske znanstveno-istraživačke grupe u međunarodnom komparativnom istraživanju Bečkoga centra na temu: Turizam u svome sociokulturnome kontekstu kao činitelj promjene (Tourism in Its Socio-Cultural Context as a Factor of Change, European Coordination Centre for Research and Documentation in Social Sciences).

Na konferenciji u Varšavi, u koautorstvu, postavlja teorijski koncept istraživanja, na konferenciji u Birminghamu (U.K.) postavlja osnove metodologijske koncepcije, a na konferenciji u Llangollenu (Wales, U.K.) postavlja osnovu statističke obrade rečenoga projekta.

Nastavni rad

Na Katedri za metodologiju dr. sc. Miroslav Jilek izvodio je sve programe, od asistiranja na predmetu Statistika II, preko samostalnog izvođenja nastave na kolegijima Kompleksna metodologija i Posebne metode, do sadašnjega izvođenja nastave iz Metoda istraživanja, Sociologije hrvatskoga društva, Praktikuma iz Metoda istraživanja i Sociologiju turizma.

Na prvoj godini Studija sociologije i antropologije izvodi nastavu iz Metoda istraživanja I. U okviru predmeta Hrvatsko društvo izvodi nastavu iz kolegija Hrvatsko društvo II za studente druge godine studija. U tome je kolegiju formulirao novi program i znanstveno-istraživački projekt: Civilno društvo u Hrvatskoj. Na trećoj godini izvodi nastavu iz Praktikuma III Metoda istraživanja. Na Ekonomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu izvodi nastavu iz Sociologije turizma. Tijekom svojega nastavnoga djelovanja, u kontinuiranome kontaktu sa svojim studentima, osobito stoga što i nastavni kolegiji koje održava zahtijevaju suradnju i ustrajnost pri izvršavanju istraživačkih zadataka, Jilek je pripadao onoj grupi nastavnika Odsjeka za sociologiju kod kojega su studenti iznimno često birali diplomske radove. Od izbora u status višega asistenta do sada, što kao mentor, što kao član povjerenstva za obranu, sudjelovao u obrani 12 diplomskih radova, jednoga magisterija i jednog doktorata.

Profesionalna i građanska aktivnost

Dr. sc. Miroslav Jilek sudjeluje, gotovo, redovito i to sa saopćenjima na sociološkim ljetnim školama i Danima Rudija Supeka. Inicijator je i suosnivač Sekcije za menedžment i poduzetništvo pri Hrvatskome sociološkome društvu.

Član je Hrvatskog sociološkog društva od njegova utemeljenja. Od godine 1990. do 1993. bio je član uredništva Revije za Sociologiju.

Suosnivač je sudionik u radu u četiri udruge civilnoga društva.

Iz niza radova, koliko god je bilo pitanje – što izdvojiti, jer svaki za sebe predstavlja doprinos znanosti ili struci, odlučili smo se prikazati ovih nekoliko:

1. Jilek, M.(1990.): Omladina između nade i predviđanja, revija za sociologiju, str.655-665, No 4/1990.,Zagreb

Ako je «u sadašnjoj djelatnosti sadržana budućnost» (Fichte) onda je vrijeme provedbe projekta «Javno mnijenje omladine … 1989» znanstveniku koji zrelo i znalački pristupa istraživačkome zadatku ( projekt je realiziran pri Institutu društvenih nauka u Beogradu) dalo nazreti da već ima onih što su se «čitavi smjestili» u onome što jest i kojima budućnost nije potrebna, te da će se na sve moguće načine boriti protiv nje.

Društveno-politički kontekst, njegov «apsolutni aktualitet» doživljavao je dramatične promjene. Za «djecu krize» rastegnutu između predviđanja i nade svoje vlastite budućnosti, budućnost ne teče dalje prema budućem. «Ideologijske buktinje» zatečene padom berlinskoga zida omladinu stavljaju pred zid sam, zauzimaju područje njene slobode, a sa slobodom utopijsku svijest o nadi u nešto bolje – buduće. Jer tko ne da slobodu, oduzima nadu.

Trenutak prije nego li su se otvarali obzori praktičnih poteza vladajuće klase (komunista?!) i njezine vlasti, u proljeće 1989. g. na uzorku od 4690 mladih ljudi (između 15 i 27 godina života) provedeno je istraživanje rezultati kojega su verifikacijom, predikcijom nastupajućih društvenih potresa, raspada i rata, nestajanja višenacionalne tvorevine Jugoslavije. Iz odgovora 4690 mladih ljudi tada, a osobito usporedi li ih se s odgovorima iz prije istraživanoga razdoblja (1985./86.) može se očitati da bez garancije slobode nema očekivanja od budućnosti, nema nade. Predviđanja tadašnjih ispitanika s područja cijele tadašnje Jugoslavije briljantno su ukazala kuda kreće tadašnja Jugoslavija – reprezentirana s elitom na vlasti i njezinim plaćenim ideolozima.

Čini se vrlo važnim istaknuti rezultate za koje se drži da su ona vrsta ključa kojim društveno angažirani znanstvenik i istraživač otvara uvid u analizu društvenoga prostora i to baš u trenutku kada profesionalna i strukovna javnost učestalije i intenzivnije postavlja pitanje o znanstvenoj prediktibilnosti takvih potresa. (Predviđanja u području društvenih znanosti mogu se elaborirati uglavnom na dva načina: teorijskim raspravama često utemeljenim na raspoloživim empirijskim analizama i istraživanjima, te na temelju samih empirijskih terenskih analiza i istraživanja. Ovdje je riječ o posljednjem.)

U slučaju da ste suočeni s tek «golim» podacima, u slučaju kada ih Jilek ne bi analizirao i interpretirao, podaci bi govorili sami za sebe o izvornosti ideje koja je vodila istraživača. Eksplikacija rezultata, kroz njihovu analizu, ukazuje na iznimnu pronicljivost i senzibilitet sociologa istraživača, koji je, ispitujući predviđanja same populacije, temeljena na odabranome uzorku iste u dva segmenta vremena, snimio sliku socijalne dinamike, odnosno evolucije mišljenja i stavova tadašnje mladeži.

Tako na primjer, «djeca krize» ne vide rješenje krize (na Kosovu) i društveno-ekonomskih teškoća u kojima se našla tadašnja država čak niti do kraja 2o. stoljeća; štoviše, oni predviđaju prolongiranje krize u 21. stoljeće. Kada su pitani za predviđanje društvenoga razvoja kao konteksta lične samoaktualizacije, za predviđanje budućnosti tadašnjega društva i za osobna nadanja od bliže budućnosti, rezultati odgovora pokazuju da nadu kontaminira predviđanje društvene krize, dok društvenu nadu kontaminira osobna nada pojedinca. Kako se rezultati prikazuju u dva segmenta vremena, uočljivo je da je značajno viši optimizam postojao u prije istraživanome razdoblju (1985./86.), odnosno da je porastao pesimizam u 1989. godini. Na postavljeno pitanje o odnosu ispitanika prema osobnoj i društvenoj budućnosti s obzirom na republičku, odnosno pokrajinsku pripadnost (ne kategorija nacionalnoga, već teritorijalnoga) rezultati pokazuju da su ispitanici u Sloveniji i Hrvatskoj u oba promatrana razdoblja najveći pesimisti i pretežni pesimisti, dok najmanju razinu pesimizma (mjereno u %) zatičemo u Srbiji bez pokrajina i Crnoj Gori. U rasponu između ova dva ekstrema nalaze se ispitanici preostalih republika i pokrajina u tadašnjoj Jugoslaviji,( s malim razlikama u visini postotaka).

Posebnim statističkim manipulacijama stvorena je distribucija vrijednosti indeksa pesimizma- optimizma, koja je potom upisana za svakog pojedinačnog ispitanika, te u nastavku statističko-matematičkih operacija križana s nekoliko specifičnih osobina ispitanika. Makar se ovom manipulacijom uspjelo dobiti gotovo dvostruko više pretežnih optimista, a u odnosu na pretežne pesimiste, posljednje križanje sa specifičnim osobinama ispitanika dalo je vrlo zanimljive slijedeće zaključke: optimističniji su mladi kojima je obrazovni status oca viši, oni koji žive s roditeljima, srednjoškolci u odnosu na studente, oni koji imaju bolju financijsku situaciju. No križanje distribucije vrijednosti indeksa pesimizma – optimizma s nacionalnom pripadnošću pokazala da je su Slovenci i Hrvati, te Albanci najveći i pretežni pesimisti. Pojačan je optimizam kod srpske mladeži, Crnogoraca i Muslimana. Križanje s republičkom pripadnošću pokazala je gotovo potpunu podudarnost s rezultatima odgovora prijašnjih pitanja. Pretežno optimisti su mladi u Srbiji bez pokrajina, Makedoniji, Vojvodini i Crnoj Gori, dok najveći optimizam iskazuju najčešće na Kosovu (moguće očekivanje samostalnosti u budućnosti!), te Srbiji bez pokrajina i Crnoj Gori. Zanimljivost podataka naglašavaju rezultati dobiveni u Sloveniji i Hrvatskoj, tada dvjema najrazvijenijim republikama bivše države. Mjereno ekonomskim pokazateljima, mladi ljudi u ovim dvjema republikama trebali bi imati viša očekivanja od budućnosti, jer nada je tamo gdje se bolje živi. No, svijest da pri realizaciji osobnih ciljeva postoje zapreke koje im smanjuju promotivne šanse za skorašnji izlazak iz općedruštvene krize očigledno rasprostrta po širokome socio-kulturnome, socio-ekonomskome i socio-političkome kontekstu presudno utječe na visinu vrijednosti pesimizma na skali: Pesimizam – optimizam. Mladi ljudi su, čak i ovdje gdje su zbog više razine razvijenosti postojale pretpostavke za doživljaj bolje osobne i društvene budućnosti «ispraznili nadu» iskazujući u odgovorima najviši pesimizam. Umjesto da budućnost postane «uzrokom toka prema onome budućem» što tek za mladoga čovjeka ima smisla (bez obzira na meritornost i kvalificiranost za pitati se o svojoj budućnosti), on (uzrok) se je «utopio» u društvu bez demokracije, snizio količinu nade i utopijske svijesti, a iznjedrio optimizam tek tamo gdje je ponuđen recept za «bolji život», ma koliko god se on (taj bolji život i optimizam temeljen na «ideologiji mraka» urušio u samome sebi.

Zalažući se za otvaranje perspektive nadi, pa i što boljem očekivanju od budućnosti, Jilek smatra da bi cilj budućih istraživanja mladeži trebalo upravo usmjeriti na ispitivanje nade i predviđanja, a kojima je utopijska svijest baza.

Na kraju ovoga originalnoga rada, Jilek zaključuje da «bez veće količine nade i jasnije (poželjne) budućnosti nema ni jačeg i svrsishodnijeg angažmana mladih na prevladavanju društvene krize i na izgradnji («svoje») njihove budućnosti».

Ovaj zaključak aktualizira trenutak kojega naša mladež proživljava danas u svojoj slobodnoj zemlji, te nameće potrebu provedbe empirijskih istraživanja za koju se kao provjereno iskusan istraživač Dr. sc. Miroslav Jilek zalaže. Potrebitost istih osobito naglašavaju svakodnevne informacije o obrazovanoj mladeži koja svoju nadu traži u emigriranju, o onome dijelu mladeži koja umjesto da, temeljenu na utopijskoj svijesti, povećava svoju nadu ovu utapa klizeći prema društvenome dnu, te onaj preostali dio s minimalnom nadom što stoji pred pitanjem : «Zašto nije nitko opazio da djelatnošću ostvarujemo budućnost?»

2. Igrić, Ljiljana, Jilek, M., Bašić, Josipa, Vučić, A. Janković, J.(1994.): Socijalna re/integracija hrvatskih vojnika koji su izgubili (A) bližnje I (B) dobra, str. 53-67 u knjizi grupe autora: Socijalna re/integracija hrvatskih vojnika njihovih obitelji, Institut za primijenjena društvena istraživanja, Zagreb

Zahvaljujući već poznatoj konceptualno-analitičkoj imaginaciji, Jilek je konstruirao u anketnome upitniku ključne baterije pitanja, Među njima su dvije koje će se ovdje posebno aspektirati. Prva bateriju čestica sadržava 26 jedinica, odnosno činitelja koji bi mogli ublažiti gubitak bližnjih. Druga baterija valorizira činitelje koji bi mogli ublažiti materijalne gubitke, a obuhvaća 16 činitelja. Sadržajno svestrana i kompleksna lista činitelja (među kojima navodimo kada je u pitanju gubitak bližnjih, tek primjera radi: Povratak u zavičaj, Pomoći bližnjemu, Ispuniti želje pokojnika, Naći krivca, Likvidirati krivce, Život ispočetka, Osloboditi Hrvatsku, Kazniti krivce, završiti rat, Izgradnja domovine itd.) omogućila je da se dosegne do samoga smisla stradanja i samožrtvovanja. Skala procjena činitelja je tročlana i to:

- Ne bi pomogli,

- Možda bi pomogli,

- Sigurno bi pomogli..

Uzorak vojnika bio je namjerni (ciljani) i prigodni, jer su anketirani svi vojnici koji su se zatekli u vrijeme anketiranja u nekoj vojnoj ustanovi ili u ustanovi civilne vlasti u kojima je anketiranje obavljeno. Anketiranih je ukupno 301 hrvatski vojnik u karlovačkom, zadarskom i vinkovačko-osječkom području.

Prema gubicima, podijeljeni su u dva uzorka. Prvi uzorak čine hrvatski vojnici – njih 127 koji su izgubili bližnje i dobra, a drugi - 174 hrvatska vojnika koji su izgubili dobra. Iako namjerni i prigodni, uzorci ne pripadaju vrstama uzoraka koji se smatraju reprezentativnima. (No, čini se da nema razloga čak i ovaj uzorak ne smatrati reprezentativnim za određeni stratum i za određene ratne zone).

Rezultati, dobiveni prosudbom anketiranih hrvatskih vojnika pokazuju da je na samome vrhu činitelja koji bi mogli ublažiti gubitak bližnjih:1.Oslobađanje Hrvatske (Sigurno bi pomoglo – 59% anketiranih), drugi rang dijele: - Pomoć bližnjemu u nevolji i Gospodarski napredak (s po 48,7% ),

na trećem je mjestu: Završiti rat (zaustaviti daljnje razaranje – 47%),četvrto mjesto zauzima: Izgradnja domovine (42,7%), itd.

Kada valoriziraju činitelje koji bi mogli ublažiti materijalne gubitke, hrvatski vojnici iz prvoga uzorka (dakle, oni koji su izgubili bližnje i dobra) između 16 činitelja, po istoj skali procjene smatraju da:1.Država treba pripremiti dobre programe i povoljne kredite (sigurno bi pomoglo: 79,5%); 2.Država treba dati sredstva za rad na dugoročnu otplatu (78,6%);3.Neprijatelj treba platiti ratne štete prema odluci međunarodnog suda ( 71,8%); 4. Dobiti povoljne kredite i financijskom pomoći međunarodnih fondova (64,1%), 5. Neprijatelja treba kazniti za razaranja i štete (62,4 %), 6. Osigurati dobar posao uz solidnu zaradu i radom će se opet sve postići (56,4%) itd.

Hrvatski vojnici iz drugoga uzorka činioce koji bi sigurno pomogli prosuđuju prema slijedećim rangovima:1. Neprijatelj treba platiti ratne štete prema odluci međunarodnog suda (75,9%), 2.

Država treba pripremiti dobre programe i povoljne kredite (71,3%), 3.Država treba dati sredstva za rad na dugoročnu otplatu i Neprijatelja treba kazniti za razaranja i štete (70,1%), 4. Dobiti povoljne kredite (64,4%), 5. Financijskom pomoći međunarodnih fondova (51,7%), 6. Država treba nadoknaditi izgubljeno (51,1%), itd.

Ono što je karakteristično za obadva uzorka jeste gotovo podjednaka procjena činitelja koji bi sigurno pomogli. Prvih pet rangova na obadvije baterije jedinica isprepliću se s minimalnim odstupanjem u postotku. Ali, ima jedan podatak na uzorku gubitnika i bližnjih i materijalnih dobara koji se čini posebnim, osobito u usporedbi s hrvatskim vojnicima koji su izgubili materijalno, a taj je činitelj: Država treba nadoknaditi izgubljeno, jer se kod te skupine pojavljuje u postotku nižem od 50% ( 48,7% dijeleći 8. i 9. rang)!

Sveukupno, primijenjenim instrumentima terenskoga istraživanja, dobiveni su rezultati koji su pokazali da su razboritost i očekivanja racionalnih rješenja u razdobljima najtežih životnih stradanja i materijalnih gubitaka kod hrvatskih vojnika u obadva uzorka jesu pretpostavka za postizanja zadanoga cilja projektnog zadatka. To je ona ključna dimenzija osnove socijalne re/integracije koju se prije provedbe istraživanja moglo samo priželjkivati. No, ona je ovim istraživanjem definitivno potvrđena i dokazana.

Posebnost ovoga istraživanje je što je provedeno u ratnome vremenu, pa je moglo je biti temeljnom odrednicom državne politike, osobito pri pripremi državnih razvojnih programa za opustošena ratna područja. Jilek je njime, kao sociolog i znanstvenik, zajedno s ostalim članovima istraživačke grupe ponudio društvu, društvenim i političkim institucijama zanimljiv i iznimno koristan, krupan doprinos.

3. Jilek, M.(2000.): Turizam u djelu Mira A. Mihovilovića (objavljeno u knjizi: Miro A. Mihovilović: IZABRANI RADOVI, Hrvatski sociolozi klasici, “Hrvatsko sociološko društvo”, Zagreb

U preglednome radu, koji tek može načiniti istraživač i teoretičar koji je nastavio slijediti stopama svojih učitelja i pionira – istraživača turizma u hrvatskoj sociologiji (ali i proširiti metodologiju istraživanja turizma) Miroslav Jilek se, kao jedan od prvih suradnika ovoga našega sociologa klasika, upušta u prikazivanje djela Mira A. Mihovilovića, kako s vremenske, tako i s teoretsko - metodološke distance. I sam, izazvan da porine u probleme kojima je pristup turizmu, kao gospodarstvenoj grani (onoj od ključnih s gospodarskoga aspekta, područja hrvatske privrede i dandanas) vrlo važan, a koju iz sociološkoga ugla promatranja treba pomno istraživati, u ovome radu posebice poantira utemeljena predviđanja Mira A. Mihovilovića.

Pred gotovo 25 godina M. A. Mihovilović je uočio problem izgradnje «mravinjaka» - bezličnih hotela sa stotinama soba, prostora bez «duše» i sadržaja za ne/kvalitetnu provedbu dokolice turista koji u njima borave. Uputio je na potrebu orijentacije ka izgradnji objekata tipa bungalova, vila, apartmana – turističkih objekata koji bi nosili pečat unikatnosti pred sve nadirućijim valom urbaniziranih Europljana koji tek u unikatnosti naše Jadranske «djevičanske» ljepote mora i sjaja sunca bježe iz svojih osobnih «mravinjaka», bez obzira jesu li to prostori stanovanja ili poslovni. Činjenica je da se već tada sagledavao globalizacijski trend, da je svijet postajao, a na kraju se i pretvorio kako piše M. Jilek u McLuhanovo selo, te je ova tendencija bila unaprijed analitički utvrđena dijagnoza budućega stanja. Jilek konstatira vrlo visoku svijest o potrebi interdisciplinarnoga pristupa problemima turizma (ekonomskog, sociologijskog, arhitektonskog, prometnog, ekološkog i sl.) na kojoj insistira Miro A Mihovilović svjestan da je zaštita prostora od zagađivanja, čuvanje «djevičanske» ljepote pejzaža, potrebe poboljšanja sadržaja turističke ponude i usluge, povećanje njihovoga asortimana, briga za svakoga gosta, te prilagodba turističke ponude turističkoj potražnji jedini ispravni put prema očekivanju profita od turističke djelatnosti.

Turizam je, po efektima koji su se od njega očekivali, uvijek bio vrlo visoko rangiran, s aspekta programskih načela i ciljeva svih dosadašnjih političkih sustava. No, »čini se kao da politika na turističkome tkivu proizvodi stalnu mutaciju gena, pa je gotovo nemoguće postaviti adekvatnu terapiju», zaključuje Jilek. Odajući priznanje Miru A. Mihoviloviću za sveukupan znanstveni doprinos, koji počiva na:

- daljnjem razvoju idejnih, fundamentalnih i teorijskih spoznaja o turističkim modelima,

- pronalaženju adekvatnih istraživačkih metoda i njihovoj aplikaciji u budućim istraživanjima,

- primjeni rezultata istraživanja na kadrove u turizmu kroz organizaciju tečajeva, seminara, itd., te prezentaciju rezultata kroz publikacije radi širenja znanstvenoga vidokruga,

Miroslav Jilek sam nastavlja djelo jednoga od svojih prethodnika.

Kao što je Miro A. Mihovilović, među sociolozima udarao temelje znanstvenom bavljenju turizmom, te potkraj rada na istoimenome području stvarao modele temeljem kojih se trebao profilirati ne masovan već specifičan tip turizma utemeljen na interesima, potrebama, želji, motivaciji za specifične turističke aktivnosti i sadržaje tipa: igara, nautičkog turizma, jahačkog sporta, sportskog zrakoplovstva, raftinga, turnira, festivala, kongresa, seoskog ili izvornog – Robinzonskoga turizma, a sve ponovo vezano uz stil života i aktivnosti koje definiraju identitet tipičnoga turista; tako je M. Jilek. produžio i produbio istraživanje i prenošenje stečenoga znanja i iskustva ne samo na mlađi, uži krug kolega istraživača, već i na studente smjera Turizam kao izvođač kolegija: Sociologije turizma na Ekonomskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu čime je sav svoj znanstveno-istraživački rad na ovome području povezao i s nastavnim.

4. Jilek, M. (200.): Metode prikupljanja podataka i uzorak ispitanika, str. 37- 43 u knjizi: Religijske promjene i vrijednosti u hrvatskom društvu, sociologija sela 38 (2000) 1/2 , (147/148) supplement

Metode prikupljanja podataka i uzorak ispitanika u knjizi: Religijske promjene i vrijednosti u hrvatskom društvu spada u jedan od stručnih radova M. Jileka. U radu izlaže koncepciju uzorka ispitanika u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Tako navodi da je uzorak reprezentativan, što znači da predstavlja stanovništvo grada Zagreba i Zagrebačke županije. On (uzorak) je

a) stratificiran (prema mjestu stanovanja),

b) proporcionalan i

c) c) zonski.

Iako je pitanje koliko je proporcinalni uzorak reprezentativan stalno otvoreno, Jilek se odlučuje na programiranje i kontrolu proporcija nekih obilježja stanovnika zbog činjenice visokog postotka odbijanja ispitanika da ispune anketu i ne prihvate suradnju s anketarom posljednjih godina. Kontrolirana su ova obilježja ispitanika: 1. Tip i veličina naselja, 2. Razmještaj stanovnika u prostoru Zagreba i Županije, 3. Spol. 4. Dob, 5. Školska sprema. Da bi se došlo do konkretnog ispitanika trebalo je obaviti šest koraka kako bi se na kraju mogao obaviti slučajni izbor kućnih brojeva u izabranim ulicama ili dijelovima ulica, te u drugim naseljima i selima izabranim u uzorak. U rigidno kontroliranoj terenskoj operaciji anketiranja, došlo je do odstupanja od zadatih proporcija od svega + - 1%, što je zanemariv postotak.

No, na kraju, ipak, Jilek iznosi hipotezu da je moglo doći do pojave ne samo općega odbijanja ankete već i do posebnoga, selektivnog odbijanja u anketiranju. Anketari su u prvome kontaktu deklarirali cilj istraživanja kao istraživanje religijskih promjena. Moglo se pretpostaviti da će anketu češće odbijati manje religiozni ili nereligiozni građani. Usporedba učestalosti religijske samoidentifikacije u ovome istraživanju i novijih sličnih, u kojima se ispitivala religioznost tek kao jedna od varijabli, pokazuje razlike od desetak postotaka. Takvo, moguće, odstupanje nije zanemarivo.

Ovom je sažetom raspravom Jilek ponovo otvorio stari epistemološko-metodološki problem odnosa validnosti, reliabilnosti i realnih socijalnih uvjeta istraživanja, kojega istraživač i stručnjak u svome području – sociologija /metodologija stalno iznova sebi postavlja suočavajući se s teorijom na polju prakse.

5. Jilek, M. (2000.): Višerazinska analiza vrednota, str. 205-217 u knjizi: Religijske promjene i vrijednosti u hrvatskom društvu, sociologija sela 38 (2000), ˝ (147/148), supplement

Istraživanje vrednota i vrijednosnih orijentacija u prošlome je stoljeću osobito rasprostranjeno i plodonosno. Budući da je vrijednosni sustav u svojoj prirodi kompleksan, razni istraživači prilaze mu, često, sa svojih osobnih motrišta i teorijsko-metodoloških koncepcija različito i često fragmentarno . Neki se istraživači bave isključivo individualnim, a neke zanimaju samo društvene ili societalne vrednote. Upravo zbog toga, Jilek se u svome dijelu kompleksnoga istraživanja, opredijelio upravo za višerazinsku analizu vrednota. On polazi od koncepcije višerazinske analize vrednota koju je razvio N. Rescher (1969.). ta analiza razlikuje pet razina vrijednosti: individualnu, grupnu, societalnu, nacionalnu i općečovječansku. Jilek se, međutim, oslanja i na kriterijske razine kojima pojedinci mogu prosuđivati situacije, te temeljem kojih zauzimaju stavove , a što donosi R. Supek u svojim radovima (1961., 1977.). Baveći se društvenim determinizmom u istraživanju vrednota Supek (1977.) razlikuje ove razine samosvijesti, te time i vrijednosnog identiteta pojedinaca: 1. ego (osobnost), 2. obitelj, 3. profesija, 4. klasa, 5. nacija, 6. rasa i 6. čovječanstvo.

Na temelju ovih polaznih pretpostavki, Jilek konstruira vlastiti koncept skupa vrednota. Da se taj koncept pokazao plodonosnim potvrdili su rezultati faktorske analize. Faktorskom analizom je ekstrahirano sedam latentnih struktura. Zanimljivi su, međutim, i rezultati temeljne univarijatne analize. Oni pokazuju opću, izrazitu prihvaćenost većine analiziranih vrednota, od osobnih do općečovječanskih. Ova činjenica govori o vrlo pozitivnoj slici vrijednosnoga sustava građana Zagreba i Zagrebačke županije. Stoga, Jilek, s pravom zaključuje da Zagrepčani i stanovnici Županije posjeduju visokoglobaliziranu svijest bez obzira na stvarnu globaliziranost hrvatskoga društva (Anketiranje je obavljeno tijekom proljeća 1999. godine).

Modelom višerazinske analize vrednota ekstrahirane su latentne strukture koje su po svome sadržaju i značenjima imenovane kao: 1. Istinska ljudska zajednica, 2. Univerzalne vrijednosti globalizacije, 3. Vrednote javne afirmacije, 4. Odanost nacionalnim tradicijama, 5. Biti svoj u sigurnosti, 6. ekološke vrijednosti i 7. vrednote obiteljskoga kruga.

Za razliku od svih imenovanih jedino se (u faktoru 4.) – Odanost nacionalnim tradicijama regresijskom analizom pokazala statistički značajno povezanom s religijskom samoidentifikacijom. S rastom razine religioznosti raste i sudjelovanje odgovora u tvorbi ove latentne strukture. Istražuju li se, dakle, vrednote u jednome širemu spektru i na više razina, pokazuje se njihova pretežna nezavisnost od religijske samoidentifikacije. To ponovo pokazuju univerzalni karakter vrednota u istraživanoj populaciji.

I u ovome radu, kao i u brojnim drugima koje je napisao proteklih godina, Jilek pokazuje razvijenu sposobnost teorijsko-metodološke konceptualizacije empirijskoga istraživanja. Jednako tako pokazuje i vrlo visoku razinu osposobljenosti upotrebe raznih matematičko-statističkih modela analize i interpretacije empirijskih podataka. S motom: Novo – izazov uvijek i ponovno, Jilek stalno istražuje novo, primjenjujući suvremene metodološke instrumente i matematičko-statističke operacije pri obradi podataka radi postavljanja novih i verifikacije već provjeravanih teorijskih koncepata.

OCJENA ZNASTVENOG, STRUČNOG I NASTAVNOG RADA I MIŠLJENJE STRUČNOG POVJERENSTVA

Na osnovu izloženog prikaza rada dr. sc. Miroslava Jileka, stručno povjerenstvo izvješćuje fakultetsko vijeće o činjenicama i daje svoje stručno mišljenje o kandidatu, te prijedlog

NALAZI STRUČNOGA POVJERENSTVA

Stručno povjerenstvo je na osnovu priloženoga natječajnog materijala utvrdilo slijedeće:

1. Na natječaj koji je raspisao Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, prijavio se je samo jedan kandidat – dr- sc. Miroslav Jilek, viši asistent u Odsjeku za sociologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uz prijavu kandidature priložio je svu potrebnu dokumentaciju.

2. Dr. sc. Miroslav Jilek stekao je akademski stupanj doktora znanosti iz područja društvenih znanosti (sociologija) 1977. godine na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu.

3. Dr. sc. Miroslav Jilek udovoljava uvjetima Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, čl. 42 stavak 1, te uvjetima Zakona o visokim učilištima , čl. 74 stavak 1 (NN, br. 38/1977).

Dakle:

- dugogodišnjim radom u Odsjeku za sociologiju stekao je iznimno bogato nastavno i stručno iskustvo izvodeći nastavu iz svih programa na Katedri za metodologiju. Posljednjih godina, njegova nastavna djelatnost proširena je još i na kolegije: Hrvatsko društvo, te Sociologiju turizma koju izvodi na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu;

- što samostalno, što timskim radom izradio je veliki broj znanstveno-istraživačkih projekata i studija, od koji su se mnogi odnosili na prve teorijsko-metodološke konceptualizacije pojedinih aspekata društvenoga života u hrvatskoj sociologiji;

- sudjelovao je na međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima u okviru međunarodnog znanstveno-istraživačkog projekta;

- objavio je niz stručnih i znanstvenih radova iz različitih područja društvenoga života i time dao osobni doprinos u razvoju posebnih sociologija, ali i u primjeni socioloških spoznaja u društvenome kontekstu;

- ono što zaslužuje poseban naglasak je osobita susretljivost sa studentima na koje prenosi sva svoja znanja i iskustvo, što rezultira učestalim mentorstvom tijekom izrada i obrana diplomskih radova. Bliskost se ne prekida niti kada diplomiraju, jer mu se uvijek iznova vraćaju nalazeći pomoć kada se suoče s nepoznanicama na svojim profesionalnim zadacima;

- aktivan je sudionik stručnih i znanstvenih aktivnosti kako u profesionalnim, tako i u nevladinim institucijama i organizacijama.

PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

Stručno povjerenstvo na temelju uvida u dokumentaciju, znanstveni i istraživački rad, te nastavni rad, te uz prethodno izložene razloge, predlaže da se dr. sc. Miroslava Jileka izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, na Katedri za metodologiju, u Odsjeku za sociologiju, Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.

Članovi stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof., predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof., član povjerenstva

Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof., član povjerenstva

Odsjek za talijanistiku

Filozofski fakultet – Zagreb

Zagreb, 12. prosinca 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izbor doktorandice Ivice Peša, znanstvenog novaka, u istraživačko zvanje (mlađeg) asistenta

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta održanoj 16. listopada 2001. imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor doktorandice Ivice Peša u istraživačko zvanje (mlađeg) asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za talijanistiku. Stoga podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Ivica Peša rođena je 16. prosinca 1961. godine u Zatonu, općini Zadar, gdje je i maturirala u pedagoškoj gimnaziji "Juraj Baraković" za zvanje suradnika u nastavi. Akad. godine 1982./1983. upisala je studij filozofije i ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon toga promijenila je program studija i u akad. godini 1983./1984., umjesto ruskog jezika i književnosti upisala je talijanski jezik i književnost. Diplomirala je 10. srpnja 1989. godine obranivši diplomski rad pod naslovom Lirski karakter umjetnosti u estetskoj teoriji B. Crocea. Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike – smjer talijanski jezik upisala je na našemu fakultetu akad. godine 1997./1998., da bi 13. srpnja 2001. godine s izvrsnim obranila klasifikacijsku radnju za doktorski studij pod naslovom Osnove tvorbe glagola u suvremenom talijanskom jeziku.

Od rujna 1989. do kolovoza 1996. kandidatkinja boravi u Rimu gdje predaje talijanski jezik strancima. Radi bogaćenja svojega znanja o talijanskoj kulturi u Rimu je završila višu turističku školu "Eugenio Carbone".

U rujnu 1996. kandidatkinja se zapošljava u školi stranih jezika "Svjetski jezici" u Varšavskoj 13. Školske godine 1999./2000. bila je mentor studentima talijanskoga jezika pri održavanju praktičnoga dijela nastave kolegija iz metodike.

U zimskom semestru akad. godine 2000./20001. kao vanjski suradnik vodila je nastavu talijanskih jezičnih vježbi prve godine studija na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U obavljanju tog posla pokazala je visok stupanj pedagoške spremnosti.

U sklopu svog stručnog usavršavanja kandidatkinja je pohađala brojne tečajeve, od kojih bismo istaknuli IL CORSO DI AGGIORNAMENTO PER INSEGNANTI D'ITALIANO ALL'ESTERO ( u srpnju i kolovozu 1999.), u organizaciji Sveučilišta za strance u Perugi, Il CORSO DI LINGUA ITALIANA CONTEMPORANEA (u srpnju 2000. ) isto tako u Perugi te tečaj iz kognitivne lingvistike u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu naslovljen COGNITIVE SYNTAX AND SEMANTICS COURSES AND CONFERENCE u Dubrovniku ( u rujnu 2000.).

19. – 20. svibnja 2000. godine sudjelovala je kao slušatelj na XIV savjetovanju Hrvatskog društva primjenjene lingvistike, da bi sljedeće godine na XV savjetovanju toga društva održala izlaganje pod naslovom Rječnik i tvorba riječi u suvremenom talijanskom jeziku.

Uz spomenuto izlaganje valja navesti i kandidatkinjie prijevode s talijanskoga na hrvatski jezik pod naslovom Jakovljev san ( Katehetski salezijanski centar, Zagreb, 2000.) i Svemir i život (Biskupski ordinarijat, Đakovo, 2000.).

OD 1. kolovoza 2001. kandidatkinja je zaposlena kao znanstvena novakinja za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti na znanstveno-istraživačkom projektu br. 130708, na kojem je glavni istraživač dr. sc. Mate Zorić, prof. emeritus.

Prema našoj ocjeni doktorandica Ivica Peša veoma je zainteresirana za teorijsku i primijenjenu lingvistiku, a s uspjehom se već okušala i u fakultetskoj nastavi. Zato predlažemo Fakultetskom vijeću da doktorandicu Ivicu Peša izabere u istraživačko zvanje (mlađeg) asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za talijanistiku.

Dr. sc. Smiljka Malinar, izv. prof.

___________________________________

Dr. sc. Maslina Ljubičić, izv. prof.

___________________________________

Dr.sc. Nives Sironić-Bonefačić, izv. prof.

__________________________________

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru, predsjednik Povjerenstva

Prof. dr. Ivo Maroević, član Povjerenstva

Prof. dr. Tefko Saracevic, član Povjerenstva

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva

- izbor u znanstveno-nastavno zvanje dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 10. travnja 2000. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo sa zadaćom da utvrdimo zadovoljava li dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. uvjete propisane čl. 42. stavak 3. ZZID-a i čl. 74 stavak 3. ZVU-a za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovotog profesora. Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. javila se kao jedina pristupnica na natječaj koji je raspisao Pedagoški fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku (Glas Slavonije, 5. veljače 2000.) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana knjižničarstvo, za predmete Uvod u knjižničnu i informacijsku znanost, Znanost o informaciji i komunikaciji, Mreže pučkih knjižnica, Informacijski izvori i službe II. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Vijeću sljedeće

IZVJEŠĆE

I. Podaci o životu pristupniCe

a) osobni podaci i školovanje

Pristupnica dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. rođena je 7. listopada 1948. u Osijeku. Osmogodišnju školu i prvi razred gimnazije završila je u Osijeku, a maturirala je u Zagrebu 1967 godine. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala 1972. godine komparativnu književnost kao A predmet i talijanski jezik i književnost kao B predmet. Od 1978. do 1982. nalazila se s obitelji u Londonu, a tijekom 1989. i 1990. u New Yorku, SAD.

Državljanka je Republike Hrvatske, po narodnosti Hrvatica, udana i majka odraslog sina.

Govori engleski i talijanski jezik, a čita stručnu literaturu na njemačkom i slovenskom jeziku

b) posao i napredovanje

Od siječnja 1974. u Radničkoj biblioteci 'Božidar Adžija'  u Zagrebu, radi kao manipulant, a zatim kao bibliotekar-informator. U ožujku 1978. preuzima poslove i zadaće bibliotekara na Odsjeku  za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta, a u veljači  1983., nakon povratka iz Velike Britanije, zaposlila se u Nacionalnoj  i  sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu kao stručni suradnik za znanstvene  biblioteke pri Razvojnoj službi.

Od 1. ožujka 1984. radi na Katedri za bibliotekarstvo pri Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu kao znanstveni asistent, od 1993. kao docent, a od 1. svibnja 1998. kao izvanredni profesor.

c) stručno usavršavanje, znanstveni stupnjevi

Stručni ispit iz bibliotekarstva položila 1977. godine, a iste je godine upisala postdiplomski studij iz informacijskih znanosti - smjer bibliotekarstvo.

Magistrirala 1982. godine u području  informacijskih znanosti - smjer bibliotekarstvo.

Šk.  god. 1987/88. bila je na stručnom usavršavanju u  SAD-u, u New Yorku. Na Bibliotekarskoj školi (School of Library Services, Columbia University),  slušala predavanja  iz kolegija Sveučilišne  knjižnice i Poredbeno knjižničarstvo.

U  svibnju  1990. posredstvom Britanskog savjeta pohađala  u Yorku, Velika Britanija, dvotjedni međunarodni seminar o nacionalnim bibliotekama.

U lipnju 1991. doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, područje informacijskih znanosti.

U studenom 1994. u Bratislavi sudjelovala u radu Unescova seminara o obrazovanju bibliotečnih i informacijskih djelatnika u zemljama Istočne i Srednje Europe.

U lipnju 1995. pozvana, također u Bratislavu, na Unescov seminar o specijaliziranim informacijama.

Sudjelovala je na brojnim kraćim seminarima o upravljanju, informacijskim uslugama, edukaciji.

d) Znanstveno-nastavna zvanja

U znanstveno zvanje znanstvenog asistenta izabrana je 1984. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1993. u zvanju je docenta, a od 1. svibnja 1998. u zvanju izvanrednog profesora u području informacijskih znanosti.

II. Znanstvena i stručna djelatnost pristupniCE

A. Magisterij i doktorat

Magistrirala je na Sveučilištu u Zagrebu 1982. godine u području  informacijskih znanosti - smjer bibliotekarstvo. Tema magistarskog rada: "Razvoj  mreže univerzitetskih biblioteka u Velikoj  Britaniji, 1960-1980."

U lipnju 1991. doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, područje informacijskih znanosti, s temom “Mogućnosti teorije bibliotekarstva”.

B. Objavljeni znanstveni i stručni radovi

a) Knjiga

1. Aparac-Gazivoda, Tatjana. Teorijske osnove knjižnične znanosti. / Tatjana Aparac-Gazivoda. Zagreb  : Filozofski fakultet,  Zavod  za  informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1993. (Radovi Zavoda za informacijske studije ; knj. 7.  Niz Knjižničarstvo ; knj. 3). 222 str.

U knjizi Teorijske osnove knjižnične znanosti, s namjerom da znanstvenoj i stručnoj javnosti približi golemo područje dotad gotovo nepoznato hrvatskim knjižničnim stručnjacima, autorica se sustavno i kritički osvrće na temeljne pojmove i koncepte, tumači fenomen nastanka, odnosa i konvergencije knjižnične znanosti i srodnih disciplina te analizira pristupe i paradigme vezane uz tumačenje prirode, predmeta i metoda knjižnične znanosti. Kritički se osvrnula na četiri teorijska modela koji su predstavljeni nakon 50-ih godina 20. stoljeća te ponudila svoje viđenje logičkog poimanja i tumačenja fenomena unutar teorijskog sklopa knjižnične znanosti, napose se zalažući za to da se poradi razumijevanja teorijsko-metodoloških odrednica knjižnične znanosti, podrobnije prouče odnosi između osnovnih elemenata knjižničnog diskursa, njegova struktura, organizacija i odnos prema okolini. Knjiga je nastala na osnovi doktorske disertacije Mogućnosti teorije bibliotekarstva, koja je obranjena 1991. Bitno je opsežnija (220 tiskanih str.) od doktorata (275 str. s dvostrukim proredom), dijelom slijedi strukturu teksta u doktorskome radu, a obogaćena je trima novim poglavljima, većim brojem citata i njihovim prijevodom na hrvatski jezik. Bibliografskih je jedinica u knjizi 411, a predstavljaju svojevrstan preporučni popis relevantne literature. Svakako se može ustvrditi da se knjiga u opsegu većem od 50% razlikuje od doktorata kao predloška. Knjiga Teorijske osnove knjižnične znanosti jedini je cjelovit rad na hrvatskome jeziku o teorijsko-metodološkim odrednicama knjižnične znanosti te predstavlja vrijedno ishodište za daljnja proučavanja knjižničnih i informacijskih fenomena.

b) Poglavlje u knjizi

2. … Teoretski osnovi na bibliotečnata nauka. // Sovremeni trendovi vo bibliotekarstvoto: zbornik. / [urednici Vera Kalajlievska, Pavlina Mitrevska-Đurovska]. Skopje : Bibliotekarsko društvo na Makedonija, 1999. (Bibliologija ; kn. 1). Str. 15-28. 15 bilježaka. 41 bibliografska jedinica. (Tekst na makedonskom jeziku)

U nizu udžbenika i priručnika iz bibliotekarstva Bibliologija, u prvom poglavlju knjige koja je zanima za suvremene trendove u bibliotekarstvu, iscrpno su problematizirana pitanja i problemi suvremene knjižnične znanosti, upućeno je na glavne pravce njezina razvoja, s posebnim osvrtom na tumačenje i povijesno vrednovanje nekoliko značajnijih paradigmi (poput, primjerice, historiae literariae, bibliografije, bibliologije, bibliotečne znanosti te bibliotečne i informacijske znanosti). Nadalje, u radu se kritički interpretira koncept socijalne epistemologije kao jedno od važnih uporišta za razumijevanje promijenjivih društvenih okolnosti u kojima nastaju, djeluju i razvijaju se knjižnične službe i usluge. Autorica je ponudila svoje tumačenje osnovnih fenomena te ukazala na moguće pravce razvoja bibliotekarstva u sklopu suvremenih interpretacija informacijskih i komunikacijski fenomena.

3. … Evaluacija na bibliotečnite službi i uslugi. // Sovremeni trendovi vo bibliotekarstvoto: zbornik. / [urednici Vera Kalajlievska, Pavlina Mitrevska-Đurovska]. Skopje : Bibliotekarsko društvo na Makedonija, 1999. (Bibliologija ; kn. 1). Str. 135-149. 13 bilježaka. 18 bibliografskih jedinica. (Tekst na makedonskom jeziku)

Problematika vrednovanja knjižničnih službi i usluga u ovome je radu predstavljena u odnosu na potrebe, pristupe te metode i tehnike vrednovanja koji su razvidni u znanstvenim istraživanjima u svijetu, a napose s obzirom na njihovu primjenjivost pri provedenim pilot istraživanjima u hrvatskim knjižnicama. Autorica se posebno zanima za terminološka pitanja jer je terminološki aparat koji rabi zajednica ekonomskih stručnjaka često nejasan, višeznačan i nepreveden na hrvatski jezik, pa su u radu korišteni termini objašnjeni te upućeno na njihove izvornike u engleskome jeziku.

4. … National libraries. // Librarianship and Information Work Worldwide 2000. / gen. ed. M. B. Line; eds. G. Mackenzie, P. Sturges. London etc. : Bowker/Saur, 2000. Str. 19-50. 168 citiranih jedica.

Opsežan rad u kojemu je predstavljena i kritički evaluirana literatura o nacionalnim knjižnicama objavljena tijekom 1998. godine. Autorica izlaže i komentira stajališta brojnih autora, radovi kojih su objavljeni u časopisima i knjigama širom svijeta, te ukazuje na glavne trendove i postignuća nacionalnih knjižnica s obzirom na planiranje nacionalnih informacijskih službi i usluga, projekte automatizacije i digitalizacije, izgradnje zbirki u nacionalnim knjižnicama s posebnim osvrtom na pitanja obveznog primjerka, propise, pristup i bibliografsku kontrolu, te zaštitu i međunarodnu suradnju. Rad je rezultat temeljito proučenih izvornih dokumenata i njihove interpretacije te je ocijenjen kao vrijedan doprinos sustavnom praćenju problematike nacionalnih knjižnica u svijetu.

c) Znanstveni radovi objavljeni u časopisima koji se indeksiraju u drugim međunarodnim indeksnim publikacijama ili u s njima po vrsnoći izjednačenima časopsima

do izbora u zvanje izvanrednog profesora

5. … Mjesto i uloga sveučilišnih biblioteka u bibliotečno informacijskom sistemu Velike Britanije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 27, 1/4(1982), 65-85. 4 priloga. 20 bibliografskih jedinica. Summary. (Zagreb, 1987).

6. Aparac-Gazivoda, Tatjana; Zlatko Keglević; Mirjana Žugčić. Dostupnost obaveznog primjerka u općeznanstvenim bibliotekama u SR Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 28, 1/4(1985), 11-19. 2 bibliografske jedinice. Summary. (Zagreb, 1988).

U članku su predstavljeni rezultati istraživanja o obveznom primjerku u znanstvenim bibliotekama u Hrvatskoj, sa stajališta ostvarenja njegovih osnovnih ciljeva i funkcija utvrđenih Zakonom o bibliotečnoj djelatnosti i biliotekama iz 1973., napose sa stajališta čuvanja nacionalne knjižne baštine te njegove dostupnosti. Na osnovi provedenog istraživanja u sedam općeznanstvenih biblioteka u Hrvatskoj, analize prikupljenih podataka vezanih uz uvjete pohrane i davanje na uporabu obveznog primjerka, zaključuje se o načinima ostvarivanja zakonskih odredbi vezanih uz zaštitu nacionalne knjižne baštine, izdvajaju se uočeni nedostaci i upućuje na moguća rješenja vezana uz čuvanje i uporabu tog važnog dokaza o nacionalnoj knjižnoj proizvodnji. Ovo je istraživanje često citirano i iznimno je vrijedan izvor podataka o čuvanju i dostupnosti obveznog primjerka u hrvatskim općeznanstvenim knjižnicama.

7. Aparac-Gazivoda, Tatjana; Dunda Biserka; Malnar Aleksandra; Mesić Đurđa; Stančin-Rošić Dubravka. Bibliotekarski kadrovi, stručnost i obrazovanje kao pretpostavke za daljnji razvoj bibliotečne djelatnosti u SRH : polazišta za raspravu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 30, 1/4 (1987), 133-153. (Zagreb, 1989). 6 tabela.15 bibliografskih jedinica.

U provedenome istraživanju autorice su prikupile i obradile podatke o stručnim kadrovima, njihovu broju i strukturi, u svim vrstama knjižnica u Hrvatskoj, te o oblicima školovanja i stručnog odnosno znanstvenog usavršavanja. Koristeći metodu anketiranja i usporednu metodu, nastojale su interpretirati dobivene rezultate i usporediti ih s raspoloživim pokazateljima poput, primjerice, domaćih i inozemnih standarda. Rad je popraćen četirima preglednim tabelama o kadrovima te dvjema tabelama s podacima o školovanju knjižničnog osoblja u Hrvatskoj. Danas je vrijedan izvor podataka za proučavanja vezana uz razvoj hrvatskog knjižničarstva, napose školovanja i zapošljavanja stručnog knjižničnog osoblja.

8. … Etička pitanja bibliotekarstva. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 32, 1/4(1989), 115-122. (Zagreb, 1990). Bilješke, 11 bibliografskih jedinica. Summary.

9. Aparac-Gazivoda, Tatjana; Vesna Turčin. Osvrti na sveučilišne bibliotečne sustave. I dio. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 30, 1/4(1987), 1-18. (Zagreb, 1989). 38 bibliografskih jedinica.

U članku, koji je objavljen u dva dijela, autorice razrađuju model biblioteke s dvojnom funkcijom (nacionalnom i sveučilišnom) unutar decentraliziranog bibliotečnog sustava. Prvi dio je kritička rasprava o teorijskim polazištima i dosezima modela Studijske biblioteke u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Generalizacijom i analizom glavnih teza modela, koji pokušava razriještiti problem središnje sveučilišne biblioteke, autorice na teorijskoj ravni nalaze uporište za osmišljavanje predložena modela, ali na praktičnoj ravni uočavaju niz problema organizacijske i funkcionalne naravi. Ovaj rad važan je doprinos proučavanju razvoja Nacionalne i sveučilišne biblioteke jer kritički promatra i vrednuje određene vidove njezine organizacije i djelovanja.

10. Aparac-Gazivoda, Tatjana; Vesna Turčin. Osvrti na sveučilišne bibliotečne sustave : II. dio. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31, 1/4(1988), 1-20. (Zagreb, 1990). Bilješke. 14 bibliografskih jedinica. Sažetak. Summary.

U drugome dijelu opsežna članka koji se zanima za organizaciju i funkcioniranje sveučilišnih bibliotečnih sustava, autorice predstavljaju, na osnovi proučene i kritički vrednovane literature te vlastitih istraživanja, različite modele bibliotečnih sustava na sveučilištima u Europi i Americi, s posebnim osvrtom na one sustave unutar kojih se središnja biblioteka na sveučilištu javlja u dvostrukoj ulozi: i kao sveučilišna i kao nacionalna biblioteka. Kroz podrobnu analizu teorijskih postavki i izdvajanja bitnih strukturalnih sastavnica sveučilišnih bibliotečnih sustava, osmišljen je i opisan model biblioteke s dvojnom funkcijom unutar decentraliziranog bibliotečnog sustava na Sveučilištu u Zagrebu. Oba dijela članka nezaobilazan su izvor za proučavanje i vrednovanje sveučilišnih bibliotečnih sustava, napose sa stajališta modeliranja djelotvornih sustava na hrvatskim sveučilištima.

11. … Ishodišta za teoriju bibliotečne znanosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31, 1/4(1988), 115-127. (Zagreb, 1990). Bilješke. 45 bibliografskih jedinica. Sažetak. Summary.

U članku se izdvajaju i problematiziraju teorijska pitanja kojima su se bavili teoretičari bibliotečne znanosti. Autorica izdvaja i tumači koncepte i načela koji su utjecali na konceptualizaciju i institucionalizaciju bibliotekarstva kao mlade znanstvene discipline. Njezino je stajalište da se u teorijskim promišljanjima bibliotečnih fenomena valja snažnije usmjeriti na moguće doprinose društvenih znanosti, kako bi se na osnovi logičkih i funkcionalnih odrednica komunikacijskih procesa u društvu, jasnije sagledao i interpretirao njihov utjecaj na bibliotečnu znanost te uloga bibliotečnih službi i usluga u općim komunikacijskim procesima u društvu. Ovaj je rad jedan od značajnijih doprinosa teorijskim raspravama hrvatskih stručnjaka o mjestu i zadaćama bibliotečne znanosti.

12. … Sveučilišni bibliotečni sustavi u teoriji i praksi. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33, 1/4(1990), 43-52. (Zagreb, 1991). 14 bibliografskih jedinica. Sažetak. Summary.

U radu su predstavljena i problematizirana različita gledišta o razvoju visokoškolskih biblioteka i njihovih odnosa s matičnim institucijama, napose pod utjecajem promjena u znanosti, akademskom obrazovanju i suvremenoj telekomunikacijskoj tehnologiji. Uspoređuju se i kritički valoriziraju modeli organizacije bibliotečnih službi i usluga na sveučilištima u Americi, Europi i u nas. Autorica smatra da djelotvornost novih pristupa znanstvenim obavijestima i dokumentima ovise ponajviše o kooperacijskim naporima sveučilišne zajednice u identificiranju potreba korisnika i optimalnog načina da se te potrebe zadovolje na ekonomičan način, pri čemu je napose važna uloga bibliotečne zajednice i njezina spremnost da promtno reagira na promjene u društvu. Rad je u domaćoj stručnoj literaturi nezaobilazan, i često citiran, izvor za proučavanja sveučilišnih bibliotečnih sustava.

13. … Zašto bibliotečna a ne bibliotečna i informacijska  znanost?  // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 34, 1/4(1991), 1-20. Zagreb, 1993. Bilješke. 34 bibliografske jedinice. Sažetak. Summmary.

Polazeći od toga da je posljednjih desetljeća uporaba izraza ‘informacija’ sve učestalija ne samo u bibliotečnoj praksi, već i u teorijskim radovima bibliuotekarskih stručnjaka, autorica se ponajprije osvrće na razna tumačenja poima ‘informacija’ i njegove interpretacije kao osnovnog fenomena informacijske znanosti. U nastavku je zanimaju tumačenja pojmova ‘informacija’, ‘tekst’, ‘djelo’, ‘knjiga/publikacija’ kako u radovima teoretičara bibliotečne znanosti (Shera, Lubetzky, Hayes, Rayward i dr.), tako i u radovima teoretičara informacijske znanosti i filozofa koji su se zanimali za ‘znanje’ i ‘informaciju’ (Brookes, Popper, Capurro, Belkin i dr.). U radu se ističe da bibiotečna znanost u svoju teorijsku osnovicu neprestano ugrađuje teorijska postignuća drugih disciplina: epistemologije, hermeneutike, logike, filologije, lingvistike, semiologije i dr., te da nastoji razgraničiti svoje područje interesa od onih pitanja i problema kojima se bave srodne joj discipline. Ovaj članak predstavlja jedan od rijetkih priloga raspravama o teorijsko-metodološkim, a napose terminološkim, pitanjima i odnosima unutar polja informacijskih znanosti i nudi originalno, promišljeno i znanstveno argumentirano tumačenje izdvojenih fenomena.

14. … Teorija selekcije i strategija preživljavanja. // Knjižnica : glasilo Zveze bibliotekarskih društev Slovenije 39, 3(1995), 35-43. Sažetak. Summary. Bilješke.

U radu se problematiziraju tradicionalna i suvremena stajališta o selekciji knjižnične građe. Ukazuje se na konstante u teoriji selekcije koje najavljuju Naudčova stajališta,te na raznolikost građe koja se danas nudi na tržištu, cijenu i uvjete njezina korištenja, na nove tehnologije, na nabavljanje i održavanje zbirki građe na tradicionalnim medijima, i slično.

Rasprave koje se vode vezano uz problem odlučivanja poznat kao "dostupnost naspram posjedovanje" upućuju na niz činitelja koje treba uzeti u obzir pri selekciji: cijenu koštanja, brzinu opskrbe, pouzdanost i lakoću uporabe. Naposlijetku, ukazuje se na probleme vezane uz izgradnju fondova u hrvatskim visokoškolskim knjižnicama. Rad je jedan od rijekih priloga raspravama o teorijskim pitanjima izgradnje knjižničnih fondova, a napose je vrijedno autoričino problematiziranje izvornih načela u teoriji selekcije.

15. … Ali študenti potrebujejo knjižnice in zakaj = Trebaju li studenti knjižnice i zašto? // Knjižnica : glasilo Zveze bibliotekarskih društev Slovenije 40,3/4 (1996), 35-43. 5 bibliografskih jedinica. Sažetak. Summary.

16. Aparac, Tatjana; Aleksandra Malnar; Dubravka Stančin-Rošić. Stalno stručno usavršavanje knjižničarskog osoblja u Republici Hrvatskoj : potrebe i mogućnosti. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 39, 1/2(1996), 207-223. Sažetak. Summary. 12 bilježaka.

U radu su izloženi osnovni oblici i ciljevi stalnoga stručnog usavršavanja knjižničarskog osoblja u Hrvatskoj. Upozoreno je na potrebu stalnog unapređenja znanja i vještina knjižničarskog osoblja u Hrvatskoj. Istaknuto je da bi trebalo sistematizirati dosadašnje napore usmjerene prema stalnom stručnom usavršavanju od 1950. do danas, te da bi bilo poželjno uskladiti današnje planove i programe. U radu su predočeni rezultati istraživanja o knjižničarskom osoblju u Hrvatskoj, učlanjenom u Hrvatsko bibliotekarsko društvo. Istraživanje je provedeno 1996., a dobiveni rezultati osvjetljavaju današnje stanje s obzirom na obrazovanje i stalno stručno usavršavanje u području knjižničarstva u Hrvatskoj. Prikupljeni, obrađeni i protumačeni pokazatelji nezaobilazan su izvor za razumijevanje problematike školovanja i stručnog usavršavanja hrvatskih knjižničara.

17. … Biti bibliotekar: jučer, danas, sutra. // Knjižnica: Glasilo Zveze bibliotekarskih društev Slovenije 41, 2/3(1997), 33-44. Povzetek. Sažetak. Summary. 25 bilježaka.

U članku su predstavljena stajališta poznatih teoretičara knjižničarstva o poslanstvu bibliotekara, njegovim zadaćama i potrebnim znanjima i vještinama u ostvarivanju tih zadaća. Posebno se upućuje na izlaganje te tumače stajališta španjolskoga filozofa i politologa Jose Ortege y Gaseta iz 1934. godine kojemu se danas, u doba snažna utjecaja računalnih i telekomunikacijskih tehnika na knjigu, knjižnične službe i usluge, vraćaju suvremeni knjižnični teoretičari, reinterpretirajući njegove teze vezane uz poslanstvo bibliotekara i knjigu kao društvenu potrebu. Rad predstavlja rijedak i vrijedan prilog interpretacijama poslanstva bibliotekara u hrvatskoj i slovenskoj literaturi.

nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora

18. … The National and University Library in Zagreb: new building, old problems. // Alexandria 9, 3(1997), 185-199. Abstract. 15 references.

Namjena i ciljevi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u ovom su radu predstavljeni u odnosu na njezinu dvojnu funkciju. Autorica raspravlja o pokušajima odvajanja ovih dviju funkcija, stavovima i određenjima vezanim uz oblikovanje i izgradnju nove zgrade Knjižnice, te se kritički osvrće na organizaciju poslovanja u novoj zgradi. Rad se zasniva na izvornoj literaturi koja se odnosi na razvoj Knjižnice, a napose se predstavljaju stajališta i modeli kojima se nastojala istaknuti dvojnost funkcija kao razložno ishodište za planiranje službi i usluga namijenjenih znanstvenoj i studentskoj populaciji. Rad na sustavan i pregledan način, pozivajući se na izvorne dokumente, predstavlja ishodišta, razvoj i probleme Nacionalne i sveučilišne knjižnice stručnjacima izvan Hrvatske, te kritički vrednuje dosadašnja njezina postignuća.

19. … Knjižnična znanost u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 40, 1/2(1997), str. 139-152. Sažetak. Summary. 13 bilježaka. Literatura.

Rad ima za cilj upozoriti na probleme važne za razvoj teorije i prakse knjižnične znanosti te prepoznati razvojne pravce i okolnosti koje ih usmjeruju od konca 80-ih godina 20. stoljeća do danas. Pritom se polazi, s jedne strane snažno izraženih zahtjeva knjižnične znanstvene zajednice za utvrđivanjem prihvatljivih ‘pravila igre’ kako bi se izbjegla površnost i neselektivnost u znanstvenim istraživanjima te, s druge strane, od nastojanja da se svrha i priroda knjižnične djelatnosti protumače s obzirom na nove okolnosti, na promjene u društvu. Na pragu takvih potrebe autoricu zanimaju teorijska promišljanja i doprinosi teoretičara knjižnične znanosti u posljednjemu desetljeću 20. stoljeća, te glavni pravci znanstvenih istraživanja u tom razdoblju.

20. … Znanstveni i stručni članci u Knjižnici i Vjesniku bibliotekara Hrvatske: pokušaj usporedne analize stručnog i znanstvenog doprinosa u knjižničarstvu. // Knjižnica, 43, 2/3(1999), 179-196. 6 tablica. 16 bilježaka. 11 bibliografskih jedinica. Sažetak. Abstract.

U radu se nastoji odgovoriti na pitanje o doprinosu slovenskih i hrvatskoh stručnjaka unapređivanju knjižnične teorije i prakse, o dodirima i mogućim utjecajima te utjecajima stručne literature na knjižničarstvo u malim sredinama.

Autorica analizira znanstvene i stručne članke u dvama vodećim časopisima u Hrvatskoj i Sloveniji: Knjižnici i Vjesniku bibliotekara Hrvatske. Pritom su izdvojeni i protumačeni značajniji kvantitativni pokazatelji. Ukazano je također na rezultate ranijih istraživanja o ulozi dvaju časopisa u razvoju slovenskog i hrvatskog knjižničarstva. Naposljetku, zaključuje se o ulozi stručnih udruženja i akademskih ustanova u razvoju djelatnosti i znanstvene discipline.

21. … Principi fondamentali dell'organizzazione della conoscenza e dell'informazione, allo scopo di migliorare l'accesso del citadino al patrimonio digitale. // AIDA Informazioni 16, 4(1998), 25-31. Note e riferimenti bibliografici 16.

U radu se problematiziraju temeljni koncepti i problemi u području informacijskih znanosti te moguća integrirajuća načela, napose načelo osiguravanja pristupa raznovrsnoj građi i obavijestima i načelo društvene potrebe. Autorice ukazuju na to da je u dosadašnjem razvoju informacijskih znanosti disciplinarna konvergencija bila u osnovi praćena pojavama na dvjema razinama: na jednoj je razini bilo značajno to što su vodeći stručnjaci u navedenim disciplinama nastojali pronaći najpovoljnija rješenja za slične, opće probleme, premda su u svojemu radu polazili od različitih ciljeva i stvarali različit terminološki aparat; na drugoj razini može se istaknuti posebna važnost elektroničkih računala i telekomunikacija u informacijskim djelatnostima. Njihovo je uvođenje označilo ne samo mogućnost osuvremenjivanja rada u knjižnicama, arhivima, muzejima, dokumentacijskim i informacijskim središtima, već je utjecalo na svrhovito povezivanje različitih operacija i pojačalo bibliografski nadzor i dostupnost fondova u svjetskim razmjerima. Kada se govori o utjecaju računala i telekomunikacija na informacijske djelatnosti, autorice ističu pojavu niza novih organizacijskih, političkih, pravnih, etičkih i ekonomskih problema koje izazivaju kompjutorizirani i umreženi sustavi. No, s druge se strane, ukazuje na neopravdano zanemarivanje filozofskih, epistemoloških, lingvističkih i sličnih problema iz područja društveno-humanističkih odnosa.

d) Ostali znanstveni radovi

do izbora u zvanje izvanrednog profesora

22. Aparac-Gazivoda, Tatjana; Srećko Jelušić; Marina Fruk. Primjena znanstveno-istraživačkih metoda u planiranju razvoja bibliotečne djelatnosti. // EDINAESTO sobranie na Sojuzot na društvata na bibliotečnite rabotnici na Jugoslavija, Ohrid, 24-26 april, 1986 / glavni urednik Vera Kalajlijeva. Skopje : SDBRJ, 1987. Str. 173-182. 9 bibliografskih jedinica. Summary.

23. … Studenti bibliotekarstva i znanstveno-istraživački rad. // Naučna istraživanja u bibliotekarstvu = Research in Librarianship : Zbornik radova s Trećeg jugoslavenskog interkatedarskog skupa nastavnika bibliotekarstva. Beograd : Filološki fakultet, 1988. Str. 45-58. 22 bibliografske jedinice. (Isti rad objavljen je i u časopisu Bibliotekar, 40, 1988, 48-56)

24. Aparac-Gazivoda, Tatjana; Srećko Jelušić. Pristup problematici istraživanja o korisnicima visokoškolskih biblioteka. // Uporabniki in knjižnice : Zbornik referatov 12. skupščine Zveze društev bibliotekarskih delavcev Jugoslavije, Bled, 21-23 april 1988 / glavni urednik Jelka

Gazvoda. Ljubljana : ZDBDJ, 1989. Str. 267-285. 42 bibliografske jedinice. Summary.

25. … Publikacija i znanje u bibliotekarstvu. // Informacijske znanosti i znanje / uredili S. Tkalac i M. Tuđman. Zagreb : Filozofski fakultet. Zavod za informacijske studije, 1990. Str. 109-116. 17 bibliografskih jedinica. (Radovi Zavoda za informacijske studije ; knj. 1).

26. … Prema teoriji bibliotekarstva : knjiga kao jedan od temeljnih elemenata bibliotečnog diskursa. // Obrada jezika i prikaz znanja. / ur. Slavko Tkalac i Miroslav Tuđman. Zagreb : Filozofski fakultet. Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1993. Str. 127-133. (Radovi Zavoda za informacijske studije ; knj. 5). 11 bibliografskih jedinica.

27. … Obvezni primjerak u suvremenom knjižničarstvu. // Knjižničarstvo: Glasnik Društva bibliotekara Slavonije i Baranje 1(1997), 1, 17-34. Sažetak; Summary; Zusammenfassung. 12 bilježaka.

28. Aparac, Tatjana; Aida Slavić. The students’ attitude rowards the use of information technologies in the teaching process. // New book economy : proceedings of the 5^th International BOBCATSSS Symposium, Budapest, January 1997. / ed. by Saskia van Bergen et al. Amsterdam : Hogeschool van Amsterdam, 1997. Str. 294-303. 4 Tables. 9 bilježaka na str. 313-314.

29. Aparac, Tatjana; Dubravka Stančin-Rošić. Continuing education for Croataian librarians: needs and opportunities. // Human development: competencies for the twenty-first century : papers from the IFLA CPERT Third International Conference on Contunuing Professional Education for the Library and information Professions ; a publication of the CPERT of the IFLA /ed. by Patricia Layzell Ward and Darlene E. Wiengand. München : Saur, 1997. Str. 271-277. Abstract. 6 bilježaka.

30. Evaluacija knjižničnih službi i usluga u narodnoj knjižnici. // Međunarodno savjetovanje Narodne knjižnice - izazov promjena (1997 ; Lovran) : zbornik radova / ur. Marija Šegota-Novak, Vesna Turčin. Rijeka : Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1997. Str. 69-75. Summary. 2 bilješke.

Neobjavljen znanstveni rad

31. Kadrovi i zapošljavanje u bibliotečnoj djelatnosti u SR Hrvatskoj u razdoblju 1981-1985 godine. Istraživanje provedeno u okviru projekta "Analiza kulturne djelatnosti u SRH u razdoblju 1981-1985" nosilac kojega je bio Zavod za kulturu Hrvatske. Rukopis predan u rujnu 1986. 38 str. 25 bibliografskih jedinica.

nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora

32. Aparac, Tatjana; Radovan Vrana; studenti. Researchers and students in the field of Arts and Humanities in Croatia: how to approach their need for IT skills. // Shaping the knowledge society: proceedings of the 6th International BOBCATSSS Symposium, January 26-28, 1998, National Szechenyi Library, Budapest. / ed. by Camilla Moring et al. Copenhagen : Royal School of Library and Information Science, 1998. Str. 157-166. Summary. 5 Figures.

U radu su predstavljeni rezultati istraživanja o ponašanju korisnika pri korištenju novih informacijskih tehnologija. Na osnovi prethodno testiranog anketnog obrasca, provedeno je opsežno istraživanje 370 studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu (oko 15% ukupne studentske populacije) sa 19 različitih studijskih grupa. Rezultati istraživanja dokazali su postavljene hipoteze vezane uz nedovoljnu korištenost novih tehnologija na Fakultetu i značajnu usmjerenost na konvencionalne izvore informacija. Ovaj rad predstavlja jedno od prvih istraživanja korisnika koje usporedno promatra učinak novih informacijskih tehnologija na akademsku nastavu, a potaknuo je niz drugih istraživanja.

33. … Informacijske znanosti: temeljni koncepti i problemi. // Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova. / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1998. Str. 14-28.

U izlaganju se posebno ukazuje na temeljne koncepte i probleme u području informacijskih znanosti te na moguća integrirajuća načela, napose na načelo osiguravanja pristupa raznovrsnoj građi i obavijestima i na načelo društvene potrebe. Autorica promatra informacijske znanosti kao mlado i vrlo složeno znanstveno polje, čija društvena i kognitivna institucionalizacija nedvojbeno još traje i ima nekoliko mogućih scenarija za budućnost, među kojima izdvaja intergraciju unutar područja koja je, premda nagovještena, i nadalje upitna i nedostatno argumentirana. Autoričino je stajalište da je u dosadašnjemu razvoju informacijskih znanosti disciplinarna konvergencija bila u osnovi praćena pojavama na dvjema razinama: na jednoj je razini bilo značajno to što su vodeći stručnjaci u navedenim disciplinama nastojali pronaći najpovoljnija rješenja za slične, opće probleme, premda su u svojemu radu polazili od različitih ciljeva i stvarali različit terminološki aparat; na drugoj razini može se istaknuti posebna važnost elektroničkih računala i telekomunikacija u informacijskim djelatnostima. Raspravljajući o utjecaju računala i telekomunikacija na informacijske djelatnosti, autorica naglašava da je nužno istaknuti pojavu niza novih organizacijskih, političkih, pravnih, etičkih i ekonomskih problema koje izazivaju kompjutorizirani i umreženi sustavi. No, s druge se strane, ukazuje na neopravdano zanemarivanje filozofskih, epistemoloških, lingvističkih i sličnih problema iz područja društveno-humanističkih odnosa. Ovim svojim radom autorica nastoji potaknuti znanstveno argumentirane rasprave o teorijsko-metodološkim odrednicama informacijskih znanosti te daje vlastiti doprinos proučavanju istaknutih problema i pojava.

34. … Poslovanje gradskih knjižnica u Hrvatskoj: skica za usporednu studiju. // Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću: zbornik radova. / Godišnjak Gradske knjižnice i čitaonice Varaždin 2(1998). Str. 3-13. Summary. 3 table. 12 bilježaka. 10 bibliografskih jedinica.

U ovome istraživanju autorica je usmjerila svoj istraživački interes na odnos između teorije i prakse vrednovanja i ukupna upravljanja kvalitetom, dokazujući teorijske postavke rezultatima provedena istraživanja na uzorku od 18 središnjih (županijskih) knjižnica u Hrvatskoj. Istraživanje je zasnovano na anketnom obrascu odaslanom 1994. i 1998. godine, tako da su dobiveni rezultati poslužili i kao osnov za usporedna vrednovanja i zaključivanja. Rezultati istraživanja pregledno su predstavljeni u trima tabelama, potanko protumačeni i vrednovani. Rad predstavlja prvo usporedno istraživanje o hrvatskim narodnim knjižnicama, a potaknulo je daljnja istraživanja i usporedbe.

35. Aparac, Tatjana: Mirna Willer. Some fundamental principles of the knowledge and information organization for the purpose of improving the citizens's access to the digitized heritage. (in print) Prevedeno na talijanski. (vidjeti gore bilješku II. a. 4)

36. Putnik, Marina; Tatjana Aparac. Information Technology as the framework for scientific progress. // Learnin society, learning organisation, lifelong learning: proceedings of the 7th International Bobcatsss Symposium, 25-27 January 1999, Bratislava. / eds. S. Beheim et al. Darmstadt ; Stuttgart : University od Applied Sciences, Department of Information Science, 1999. Str. 338-345. 7 bibliografskih jedinica.

Rad je rezultat istraživanja provedenog među znanstvenicima u trima disciplinama (sociologija, medicina i informacijske znanosti) poradi saznavanja o njihovim kumunikacijskim potrebama i navikama. Zasnovano na metodologiji kvalitativne analize kojom se nastoje pojasniti određeni sociološki fenomeni, istraživanje je imalo za cilj ispitati komunikacijske obrasce, uvjete i promjene do kojih je došlo pod utjecajem informacijskih tehnologija. Na osnovi upitnika i provedenih intervjua s trideset znanstvenika, zaključuje se o njihovim znanstveno-istraživačkim navikama i izvorima kojima se služe, te o uočenim prednostima odnosno nedostacima informacijskih tehnologija u znanstvenome komuniciranju. Rad je doprinos sociološkim istraživanjima u području informacijskih znanosti, a osobito s obzirom na primjenu kvalitativnih istraživačkih metoda.

37. … Suvremeno sveučilište i knjižnica: konceptualna i organizacijska pitanja. // Strokovno posvetovanje visokoškolskih knjižničark in knjižničarjev z međunarodno udeležbo (1 ; 1999 ; Ljubljana). Pomen in delo visokoškolskih knjižnic = The role and activity of academic libraries: zbornik. / [urednik Vera Gradišar]. Ljubljana : Centralna tehnička knjižnica Univerze, 1999. Str. 123-138. 15 bilježaka. 25 bibliografskih jedinica. Sažetak. Abstract.

U radu se upućuje na nekoliko koncepcijskih i organizacijskih pitanja koja su u žarištu rasprava o suvremenoj sveučilišnoj knjižnici. Izdvojena su polazišta na kojima valja graditi strategiju razvoja sveučilišnih knjižničnih sustava: vizija i strategija razvoja sveučilišta samog, fizičke odrednice njegove organizacije te stupanj interakcije akademske nastave, znanosti i tehnologije. Nadalje, raspravlja se o osnovnim organizacijskim modelima knjižničnih službi i usluga na sveučilištima te o praktičnim i povijesnim čimbenicima koje valja uzeti u obzir pri odabiru optimalna modela, a napose se ukazuje na utjecaj novih tehnologija na organizaciju i poslovanje knjižnica unutar sveučilišta, te na nužnost osmišljene i stručno utemeljene strategije razvoja knjižničnih službi i usluga na sveučilištu. Zasnovan na kritičkoj evaluaciji pristupa i modela suvremenih sveučilišnih knjižničnih sustava, ovaj je rad vrijedan prilog teorijskim raspravama o odnosu suvremenog sveučilišta i njegovih knjiničnih jedinica.

e) Kongresna priopćenja i predavanja na međunarodnim skupovima

1. Libraries in Croatia: with a special attention to the new building of the National and University Library in Zagreb (with slides) and destroyed libraries (with slides and photographs). Izlaganje na engleskom jeziku održano je 9. ožujka 1993. na University of Toronto, Canada.

2. Sveučilišni bibliotečni sustavi u teoriji i praksi. Pozvano izlaganje na Međunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju "Sveučilišne biblioteke i prijenos znanja", Lovran, 22-25. studeni 1990.

3. The Place of theory and methodology in research oriented LIS study. Izlaganje na Međunarodnoj konferenciji “Improved practice and integrated skills in LIS education”, Copenhagen, 18. 11. 1995.

4. Postoji li zadovoljavajuće zakonsko uporište za visokoškolske knjižnice u Hrvatskoj? Izlaganje na Međunarodnom kolokviju o pravnom položaju knjige, knjižnica i nakladništva u Republici Hrvatskoj, održanom u Zagrebu 6. I 7. prosinca 1996. pod pokroviteljstvom Vijeća Europe.

5. Aparac, Tatjana; Aida Slavić. The students’ attitude rowards the use of information technologies in the teaching process. Izlaganje na 5^th International BOBCATSSS Symposium, Budapest, January 1997.

6. Aparac, Tatjana; Dubravka Stančin-Rošić. Continuing education for Croataian librarians: needs and opportunities. Izlaganje na Third International Conference on Contunuing Professional Education for the Library and information Professions.

7. Evaluacija knjižničnih službi i usluga u narodnim knjižnicama. Pozvano izlaganje na Međunarodnom skupu “Narodne knjižnice: izazov promjena = Public libraries: the challenge of change”.

8. Poslovanje narodnih knjižnica u Hrvatskoj. Pozvano izlaganje na Međunarodnom skupu Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću. Varaždin, 4. studeni, 1998.

9. Aparac, Tatjana ; Mirna Willer. Some fundamental principles of the knowledge and information organization for the purpose of improving the citizens's access to the digitized heritage. Pozvano izlaganje na seminaru "Convergence in the Digital Age: challenges for libraries, museums and archives, August 13-14, 1998, Amsterdam koji su uoči generalne konferencije IFLAe organizirali Europska komisija DGXIII/E-4 i IFLA Section on Information Technology.

10. Suvremeno sveučilište i knjižnica: konceptualna i organizacijska pitanja. Pozvano izlaganje na Međunarodnom skupu o visokoškolskim knjižnicama. Ljubljana, 19. studenog 1999.

f) urednik znanstvenog zbornika

Digital libraries: Interdisciplinary concepts, challenges and opportunities: proceedings of the Third International Conference on the Conceptions of the Library and Information Science, Dubrovnik, Croatia, May 23-26, 1999 / editors Tatjana Aparac … <et al>. Zagreb : Zavod za inforamacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti : Filozofski fakultet ; Lokve : Naklada Benja, 1999. XVI, 400 str.

g) ostali radovi

Objavila je 14 stručnih radova i 27 preglednih radova, prikaza i recenzija, te uredila 14 knjiga.

C. Znanstveni i stručni projekti

a) Znanstveni projekti

Istraživač na projektu Analiza kulturnog razvoja Hrvatske, 1984-1986.

Istraživač na projektu Bibliotečno-informacijski sustav Zajednice općina Rijeka, 1984-1986.

Do 1995. suradnik na projektu Rječnik knjižničarskog nazivlja. Godine 1995. suradnik Hrvatskog leksikografskog zavoda na projektu Hrvatski leksikon.

Istraživač i v.d. voditelja znanstvenog projekta Očuvanje, organizacija i uporaba hrvatske knjižne baštine (130759).

b) Stručni projekti

Voditeljica istraživačkih projekata koje je odobrilo i financiralo Ministarstvo znanosti RH: Informatizacija visokoškolske nastave u Republici Hrvatskoj - nastavnici (1998-1999.), Model prevođenja zvanja knjižničara (2000.), Model permanentnog obrazovanja knjižničara (2000.)

D. Organizacija znanstvenih i stručnih skupova

Članica Programskog odbora i kodirektorica Konferencije CoLIS3, Dubrovnik 1999., te kodirektorica međunarodnog programa za izobrazbu bibliotekara pri IUCu, Dubrovnik pod nazivom: Libraries in the digital age (LIDA 2000, LIDA 2001)

Članica nekoliko programskih odbora koji su pripremali tematske skupove pri Hrvatskom bibliotekarskom društvu.

E. Uredništvo znanstvenih ili stručnih časopisa

Od 1997. članica uredništva časopisa Alexandria: The Journal of National and International Library and Information Issues (editor: Maurice Line, nakladnik: Ashgate & British Library), a od 1998. članica uredništva časopisa Information Processing & Management: an International Journal (editor-in-chief Tefko Saracevic, nakladnik: Pergamon)

F. Članstvo i funkcije u znanstvenim i stručnim društvima

Članica Hrvatskoga bibliotekarskog društva, a član njegova Predsjedništva bila je u razdoblju 1988-1992. U razdoblju od 1984-1986. tajnica Saveza društava bibliotekara Jugoslavije i članica njegova Predsjedništva u razdoblju 1986-1990. Članica Vijeća za knjižnice Hrvatske te članica nekoliko njegovih radnih tijela. Članica Sveučilišnog bibliotečnog odbora od 1991.-1993. i članica Komisije za izradu  Nacrta zakona knjižničarstvu.

Od 1983.-1992. članica Međunarodnog udruženja bibliotekarskih društava (IFLA). Od 1995. članica njegova Stalnog komiteta za edukaciju (Standing Committee for Education and Training). Predstavnica Odsjeka za informacijske znanosti u Europskom udruženju bibliotekarskih škola (EUCLID)

G. Znanstvene i stručne nagrade/priznanja

Dobitnica Kukuljevićeve povelje, najvišeg priznanja u hrvatskom knjižničarstvu, 1998.

H. Ostala znanstvena djelatnost

Recenzent znanstvenih članaka iz područja informacijskih znanosti za domaće stručne i znanstvene časopise.

Član povjerenstava za izbor u znanstvena zvanja u području informacijskih znanosti, polje bibliotekarstvo.

Recenzent projekta NISKA, 1998-1999.

I. Ostala stručna djelatnost

Savjetnica na projektu izgradnje Gradske knjižnice Zadar.

Recenzent niza stručnih članaka iz područja knjižničarstva za domaće stručne časopise.

Uređuje niz Priručnici iz knjižničarstva, pojedine tematske brojeve Vjesnika bibliotekara Hrvatske i druge stručne publikacije.

J. Ocjena znanstvenog i stručnog rada

Pristupnica dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. objavila je knjigu Teorijske osnove knjižnične znanosti te preko 70 stručnih i znanstvenih radova, recenzija i preglednih članaka iz knjižničarstva i informacijskih znanosti. Uredila je 14 stručnih knjiga, te održala niz izlaganja u zemlji i inozemstvu.

U svojim je radovima obradila niz aktualnih pitanja iz knjižničarstva i šireg područja informacijskih znanosti, a napose se zanima za teoriju knjižnične znanosti, njezin odnos prema srodnim znanostima, za problematiku konvergencije disciplina u području informacijskih znanosti te terminološka pitanja. Baveći se problematikom sveučilišnog knjižničarstva u svojim je radovima obradila temeljna konceptualna i organizacijska pitanja, a posebno se zanimala za pitanja odnosa između sveučilišta i njegovih knjižničnih jedinica, dostupnosti literature studentskoj korisničkoj populaciji, dvojnosti zadaća nacionalne i sveučilišne knjižnice, utjecaju novih tehnologija na organizaciju poslovanja u knjižnicama, jačanju veza između institucija koje pohranjuju, čuvaju i daju na uporabu jedinice baštine te pitanja planiranja i evaluacije knjižničnih službi i usluga.

Njezini su radovi redovito popraćeni nizom objasnidbenih i bibliografskih bilježaka, a korištena literatura upućuje na prethodno temeljito proučene, vrednovane i pažljivo odabrane jedinice koje se čitatelju sugeriraju kao doprinosi teorijskim proučavanjima knjižničnih i informacijskih fenomena vrijedni njegove pažnje.

Svojim je stručnim i znanstvenim radovima pristupnica često nastojala uputiti na otvorena pitanja, suprotstavljena stajališta, ali i teme o kojima se u našoj sredini nije dovoljno pisalo niti istraživalo.

Njezini posljednji radovi koji su objavljeni u inozemnim časopisima nastoje pridonijeti predstavljanju postignuća knjižnične djelatnosti u Hrvatskoj te donose vlastita autoričina promišljanja aktualnih pitanja vezanih uz utjecaj promijenjenih okolnosti, a posebno uz utjecaj novih telekomunikacijskih tehnika na ulogu knjižnica u društvu.

III. Nastavna djelatnost pristupnice

A. Sudjelovanje u nastavi

a) Dodiplomska nastava

U razdoblju od 1984. do 1986. kao znanstveni asistent vodila je vježbe iz kolegija Osnove bibliotekarstva, a uz dopuštenje Znanstveno-nastavnog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu i izborni kolegij Sveučilišno knjižničarstvo. Od konca osamdesetih godina nositeljica je kolegija: Osnove bibliotekarstva i bibliotečno poslovanje (danas Knjižnično poslovanje i upravljanje), Teorija knjižničnih sustava, Informacijske službe, Uvod u informacijske djelatnosti i Uvod u knjižničnu i informacijsku znanost (obvezni), te Teorija bibliotečne i informacijske znanosti, Komparativno bibliotekarstvo, Sveučilišne biblioteke i Nacionalne biblioteke (izborni), na redovnim i izvanrednim dodiplomskim studijima u Zagrebu i Osijeku.

Voditeljica je Izvanrednog studija bibliotekarstva od njegova pokretanja 1987. godine do danas.

b) Poslijediplomska nastava

Na postdiplomskom studiju iz informacijskih znanosti od 1994. nositeljica je kolegija Knjižnice i društvo, te gost predavač za kolegij Organizacija znanja.

B. Nastavni tekstovi

Njezina knjiga Teorijske osnove knjižnične znanosti, te prijevod (u koautorstvu) knjige britanskog autora D. J. Urqhuarta Načela bibliotekarstva obvezna su literatura za studente dodiplomskog (dijelom) i postdiplomskog studija.

C. Mentorstva

a) magistarski radovi

Pristupnica je do ljeta 2000. bila mentorica pri izradi pet magistarskih radova (mr. Zorka Paradžik: Visokoškolska knjižnica u službi znanstvenoistraživačkog rada, mr. Aida Slavić: Povijesni, metodološki i praktički vidovi primjene signiranja u knjižnici, mr. Radovan Vrana: Načela i postupci oblikovanja digitalnih zbirki, mr. Kornelija Petr: Korisnici i korištenje knjižničnih usluga u Knjižnici Pedagoškog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Stossmayera u Osijeku i mr. Jadranka Lisek: Prema modelu središnje visokoškolske knjižnice za područje elektrotehnike u Hrvatskoj)

b) doktorske disertacije

Pristupnica je bila mentorica pri izradi triju doktorskih radova (dr. Dora Sečić: Kraljevska sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1874.-1918., dr. Irena Sapač: Vrednovanje informacijskih izvora u sveučilišnom knjižničnom sustavu, dr. Melita Ambrožić: Utvrđivanje uspješnosti poslovanja visokoškolskih knjižnica - od kvantitativnih do kvalitativnih pokazatelja). Trenutno vodi doktoranda mr. Radovana Vranu.

c) diplomski radovi

Tijekom petnaest godina nastavničkog rada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bila je mentorica pri izradi više od četrdeset diplomskih radova.

D. Ostala nastavna djelatnost

Od  1987. drži predavanja za kandidate na stručnim  ispitima  iz predmeta  Bibliotečno poslovanje. Održala niz predavanja širom Hrvatske (teme: organizacija i upravljanje  u bibliotekama, profesionalizacija i etička pitanja  bibliotekarstva, sveučilišne knjižnice, bibliotekarstvo u svijetu, međunarodne konferencije, nove tehnologije u knjižnicama, digitalne knjižnice). Predsjednica Povjerenstva za polaganje stručnih ispita u knjižničarskoj struci pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

E. Ocjena nastavne djelatnosti pristupnice

Od početka svoga nastavnog djelovanja na Katedri za bibliotekarstvo pri Odsjeku za informacijske znanosti pristupnica dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. neprestano je osuvremenjivala nastavni proces, uvodeći nove sadržaje i metode rada, koristeći pritom svu raspoloživu suvremenu tehniku. Sudjelovala je u oblikovanju nastavnih planova i programa i na dodiplomskoj i na postdiplomskoj razini, te predložila i osmislila nekoliko novih predmeta u obaveznoj i izbornoj nastavi.

Posebnu pažnju posvećuje radu sa studentima s kojima je provela nekoliko istraživanja u sklopu seminarske nastave. Od 1998. godine intenzivirala je istraživački rad studenata u sklopu izbornih kolegija koje vodi tako da je nekoliko tih radova objavljeno odnosno predstavljeno na stručnim skupovima. Potaknula je i organizirala stvaranje digitalne zbirke ispitne literature, a tijekom 1999. i 2000. usmjerila je i vodila studentska istraživanja o dostupnosti obvezne ispitne literature u fakultetskim knjižnicama Sveučilišta u Zagrebu te elekronički zasnovane projekte u kojima sudjeluju studenti bibliotekarstva iz Zagreba, Osijeka i Sveučilišta u Texasu. Sa studentima je istraživala i u sklopu razvojnih projekata koje je odobrilo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH, rezultati kojih se predstavljaju na seminarima i stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu.

IV. Rad u odborima i povjerenstvima fakulteta

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1987-1991. bila je tajnica Bibliotečnog odbora. Zamjenica pročelnika Odsjeka za informacijske znanosti bila je u jednom mandatu.

V. Sažetak

Područje znanstvenog i stručnog interesa pristupnice dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić, izv. prof. u prvom je redu teorija knjižnične znanosti, odnos te znanstvene discipline prema srodnim znanostima, te problematika konvergencije disciplina u području informacijskih znanosti. Veći broj njezinih radova bavi se pitanjima sveučilišnog knjižničarstva u rasponu od temeljnih konceptualnih pitanja do organizacijskih pitanja, problema vezanih uz dostupnosti literature studentskoj korisničkoj populaciji, organizaciju knjižnica s dvojnom zadaćom. Također, zanima se i tumači razloge i posljedice utjecaja novih tehnologija na organizaciju poslovanja u knjižnicama, te upozorava na jačanje veza između institucija koje pohranjuju, čuvaju i daju na uporabu jedinice baštine, i druga pitanja, poglavito pitanja vezana uz planiranje i evaluaciju knjižničnih službi i usluga.

Njezina knjiga Teorijske osnove knjižnične znanosti prva je i jedina opsežna znanstvena studija o teorijskim pitanjima knjižničarstva na hrvatskome jeziku. Više od 70 stručnih i znanstvenih radova, recenzija i preglednih članaka iz knjižničarstva i informacijskih znanosti, te odabir tema i uređivanje niza stručnih knjiga, upućuju da se radi o ozbiljnoj znanstvenici koja neprestano prati i istražuje relevantne knjižnične fenomene.

U svojoj bogatoj nastavnoj djelatnosti na dodiplomskoj i postdiplomskoj razini sustavno prenosi svoja znanja i iskustvo na mlade naraštaje te ih potiče na daljni stručni i znanstveni rad. Treba također istaknuti i brojna predavanja koja je održala izvan akademske zajednice, te organizaciju predavanja inozemnih stručnjaka za hrvatske studente i knjižnične profesionalce.

U svojim stručnim i znanstvenim radovima upućuje na otvorena pitanja, suprotstavljena stajališta, iznosi vlastite stavove i promišljanja te potiče i provodi istraživanja onih tema i problema o kojima se u našoj sredini nije dovoljno pisalo niti ih se istraživalo.

VI. Mišljenje I PRIJEDLOG

Na osnovi uvida u priloženu dokumentaciju zaključujemo da pristupnica dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. ispunjava sljedeće uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora u području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti:

1. Udovoljava uvjetima iz čl. 42. stavka 3. ZZID-a

a) ima doktorat znanosti u području informacijskih znanosti

b) aktivan je znanstvenik koji 1. svibnja 2001. ispunjava uvjet da je najmanje tri godine znanstvenoistraživački djelovao u znanstvenome zvanju višega znanstvenog suradnika (izbor u to zvanje bio je 1. svibnja 1998.) Upozoravamo da se izbor u zvanje redovitog profesora može provesti tek nakon tog datuma.

c) ima veći broj objavljenih znanstvenih radova u časopisima i publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom, i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama, koji su značajnije utjecali na razvoj knjižnične znanosti. Ukupno je objavila 1 knjigu, 1 poglavlje u knjizi s međunarodno priznatom recenzijom, 2 poglavlja u knjizi i 33 znanstvena rada, od toga 17 u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, te četrdeset stručnih radova, prikaza i priloga.

d) uspješno je sudjelovala u znanstvenim projektima i programima

e) ima nove radove nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora.

2. Udovoljava uvjetima iz čl. 74. stavka 3 ZVU-a

a) ima uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika: ima doktorat znanosti, 12 znanstvenih radova - 5 u međunarodno priznatim a 7 u drugim znanstvenim publikacijama - objavljenih nakon njezina izbora u zvanje izvanrednog profesora

b) ima uvjete koje propisuje Rektorski zbor (vidjeti točku 3.)

c) ima izvedene znanstvene projekte koji značajno utječu na razvitak knjižnične i

informacijske znanosti

d) ima 16 godina nastavnog rada na visokom učilištu

e) ima nove radove objavljene nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora (12 novih znanstvenih radova)

3. Udovoljava uvjetima Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u području društvenih znanosti:

a) održala je tridesetak priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga sedam na međunarodnim skupovima

b) izradila je tekst koji se koristi u nastavi na dodiplomskoj i postdiplomskoj razini

c) sadržajno i metodički unaprijeđivala je i unapređuje nastavni proces

d) pod njezinim vodstvom pet je pristupnika izradilo magisterij, tri su izradila doktorat,

e) više od 40 studenata pod njezinim je vodstvom izradilo diplomske radove

f) sudjeluje odnosno vodi znanstvene projekte

g) vodi kolegij na poslijediplomskom studiju i organizira međunarodne skupove.

Stoga predlažemo da se dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof. izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora u području društvenih znanosti, polje informacijske znanosti.

________________________________________________________

Dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof. u miru, predsjednik Povjerenstva

Prof. dr. Ivo Maroević, član Povjerenstva

Prof. dr. Tefko Saracevic, član Povjerenstva

dr. sc. Aleksandar Stipčević, redovni profesor u miru

Član Matičnog povjerenstva iz područja informacijskih znanosti

Predsjednik Povjerenstva za izbor dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić, izv. prof.

Zagreb, 25. rujna 2001.

Matičnome povjerenstvu

U skladu sa zaključkom Matičnog povjerenstva od 11. srpnja o.g. dostavljam dopunu Izvješću Povjerenstva koje je trebalo ocijeniti rezultate natječaja za izbor djelatnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti na Katedri za knjižničarstvo na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, na koji se kao jedina pristupnica javila dr. sc. Tatjanu Aparac-Jelušić, izv. prof. na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Katedri za knjižničarstvo Pedagoškog fakuleta Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku.

Mišljenje Povjerenstva dopunjujem popisom odnosno identifikacijom i opisom radova pristupnice objavljenih u časopisima s međunarodnom recenzijom odnosno s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim znanstvenim publikacijama (a₁) te objavljenih znanstvenih radova (a₂).

Predsjednik Povjerenstva

Prof. dr. Aleksandar Stipčević

Prilog: Popis radova dr. sc. Tatjane Aparac-Jelušić, izv. prof. iz skupina a₁ i a_2.

Republika Hrvatska

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Ul. Ivana Lučića 3, Zagreb

Dr. sc. Marina Čičin-Šain, izv. prof. (Ekonomski fakultet Rijeka)

Dr. sc. Zdravko Dovedan, docent

Dr. sc. Vladimir Mateljan, docent

Na temelju članka 94. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine br. 59/96) i članka 93 Statuta Sveučilišta u Zagrebu te odlukeFakultetskog vijeća istog Fakulteta od 16. siječnja 2001. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za predmet Informatička tehnologija na Ekonomskom fakultetu Rijeka. Na natječaj objavljen u Novom Listu 30. kolovoza 2000. su se javila dva kandidata i to dr. sc. Slavomir Vukmirović, viši asistent Ekonomskog fakulteta Rijeka i dr. sc. Branko Markić, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta Mostar. Proučivši priložene materijale povjerenstvo podnosi slijedeća dva izvješća:

1. Izvješće o pristupniku dr. sc. Slavomiru Vukmiroviću

1.1.Životopis pristupnika

Dr. sc. Slavomir Vukmirović rođen je 8. lipnja 1963. u Rijeci. Državljanin je Republike Hrvatske i po nacionalnosti Hrvat. Osnovnu i srednju školu (Elektrotehnika . smjer automatika) završio je u Rijeci. Diplomirao je prvi stupanj na Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj 1985. i stekao stručni naziv inžinjera za pomorski promet, smjer pomorskih komunikacija. Iste godine upisuje se na Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu gdje diplomira 1988. s temom: “Razvoj i koncepcija integralnog informacijskog sustava” i stječe stručni naziv diplomiranog ekonomiste.

Iste godine upisuje postdiplomski studij Informacijski sustavi na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu gdje pod mentorstvom prof. dr. sc. Ivana Abramovića 1992. brani magistarski rad “Razvoj modela informacijsko-komunikacijskog sustava u turizmu na primjeru riječke regije”.

Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj informacijske tehnologije na oblikovanje organizacijske strukture špediterskog poduzeća” brani 1999. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu pod mentorstvom prof. dr.sc. Miroslava Žugaja.

Od 17. siječnja 1992 radi na Ekonomskom fakultetu u Rijeci najprije kao asistent a zadnjih godina kao viši asistent na predmetu Informatika. Od školske godine 1992/1993 povjereno mu je i održavanje seminara iz kolegija Informacijske tehnologije.

1.2.Popis i opis radova

1.2.1. Popis radova

1. Utjecaj informacijske tehnologije na oblikovanje organizacijske strukture špediterskog poduzeća, (Doktorska disertacija) Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište u Zagrebu, 1999.

2. Razvoj informacijsko-komunikacijskog sustava u turizmu na primjeru Riječke regije, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, (Magistarski rad) Sveučilište u Zagrebu, 1999.

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama

1. “The influence of the methods of information system development on flexibility and adaptibility of forwarding enterprise organization structure”, Zbornik radova Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, 1999., str. 165-177, u koautorstvu s prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem i prof. dr. sc Ratkom Zelenikom

2. The Framework of strategic development of logistics information system, Promet – Traffic - Traffico, Znanstveno-stručni časopis za teoriju i praksu prometa Fakultet prometnih znanosti, 2001. (u tisku, rad je prošao sve potrebne recenzije i prihvaćen je za objavljivanje), u koautorstvu s prof. dr.sc. Ratkom Zelenikom i dr. sc. Zvonkom Čapkom

3. Značenje i funkcioniranje CARNET-a u pronalaženju znanstvenih informacija, Zbornik radova, Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet Rijeka, sv. 1, 1995., str. 301-319.

A) Znanstveni radovi, recenzirani, objavljeni u zborniku radova međunarodne konferencije s međunarodno priznatom recenzijom

4. The levels and scopes of diffusion of information technology on forwarding enterprise organization structure, Evropska skupnost in management, Zbornik radova z mednarodno udeležbo, 2. knjiga, 18. posvetovanje organizatorjev dela, Portorož, 31.III - 2. IV 1999., str. 589-600.

5. Logistics system informatization as a marketing factor for the 21^st century, 24. međunarodni skup MIPRO, Zbornik radova Konferencije Digitalna Ekonomija, Opatija, 2001., str. 32-42, u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i mr. sc. Dragom Pupovcem

6. An Analysis of Information Technology Education in High Schools in the Aim of Supporting Information Technology Education at Universities of Economics, 24. međunarodni skup MIPRO 2001, Zbornok radova Computers in Education, Opatija, svibanj 2001., str. 55-60, u koautorstvu s diplomantom Markom Čičin-Šainom i Mr. Ratkom Paić.

B) Znanstveni radovi, recenzirani, objavljeni u zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa

7. Osobna računala kao okosnica razvoja uredskog informacijskog sustava u uvjetima prostorne dislociranosti funkcionalnih jedinica poduzeća, 3. međunarodni simpozij "Informacijske i komunikacijske tehnologije u uredskom poslovanju", Zbornik radova, Fakultet organizacije i informatike Varaždin i Hrvatska informatička zajednica Zagreb, Varaždin, 1992., str. 157-169.

8. Razvitek informacijske tehnologije s implikacijama na organizaciju špediterskog poslovnog sustava, 3. međunarodni simpozij o elektronici u prometu ISEP 94, Zbornik referatov, Elektrotehniška Zveza Slovenije, 1994., str. 155-166, u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem.

9. Značenje informacijskog djelatnika u razvoju uredskog informacijskog sustava, 5. međunarodni simpozij "Informacijski sustavi `94", Zbornik radova, Fakultet organizacije i informatike Varaždin 1994., str. II-1 - II-14, u koautorstvu s dr. sc. Jusufom Šehanovićem, prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem.

10. Značenje mrežnih informacijskih servisa za uključivanje špediterskog poduzeća u Europski sustav kombiniranog prometa, Međunarodno znanstveno stručno savjetovanje "Uključivanje u Europski sustav kombiniranog prometa", Zbornik radova, Hrvatsko znanstveno društvo za promet, Zagreb, 1995., u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem.

11. Uporaba mrežnih informacijskih servisa u znanstvenoistraživačkom radu, međunarodni simpozij "Društvo i tehnologija" `95, Zbornik radova, Opatija, 1995., u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratko Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslav Žugajem.

12. Inteligentni informacijski sustavi u špediciji, 5. međunarodni simpozij o elektronici u prometu ISEP 96, Elektrotehniška Zveze Slovenije, 1996., str. 103-107, u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr.sc. Miroslavem Žugajem.

13. Utjecaj informacijske tehnologije na logističke čimbenike razvoja lučkog sustava, Hrvatsko znanstveno društvo za promet, Luka kao sustav, Zbornik radova, 1999., str. 139-146, u koautorstvu s prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem..

Publicirani stručni radovi

14. Informatičko obrazovanje špediterskog menedžera, 6. Međunarodni Simpozij, "Informacijski sustavi `95", Zbornik radova, Fakultet organizacije i informatike Varaždin, 1995., str. H43-H51, u koautorstvu s prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem i prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom.

15. Koncepcija integralnog informacijskog sustava u turizmu na bazi osobnih računala, Zbornik radova, 10 (1992), Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet Rijeka, 1992. (stručni rad), str. 397-407

Nastavni materijali za studente

16. Poslovna informatika , Skripta za rad na vježbama iz informatike u koautorstvu sa dr. sci. Zvonkom Čapkom i Prof. dr. sc. Marinom Čičin-Šain (1. i 2. dopunjeno izdanje), 204 str.

1.2.2. Opis i znanstveni doprinos radova

Kao što je vidljivo iz životopisa, pristupnik je:

q godine 1992. obranio magistarski rad pod naslovom Razvoj modela informacijsko-komunikacijskog sustava u turizmu na primjeru Riječke regije na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje magistra znanosti;

U radu se oblikuje se metodološki okvir razvoja međuorganizacijskog sustava u turizmu, pri čemu se poslovne potrebe u turizmu povezuju se sa mogućnostima suvremene informatičke tehnologije. Analiziraju se trendovi uvođenja i uporabe informacijske tehnologije u turističkoj djelatnosti u najrazvijenijim zemljama koji pokazuju širenje informatizacije od poslovnih procesa unutar turističkih subjekata prema međuorganizacijskim poslovnim procesima između turističkih subjekata i korisnika turističkih usluga. Znanstveni doprinos rada ogleda se u provedenoj analizi na temelju koje su identificirane potrebe za razvojem međuorganizacijskog informacijskog sustava u turizmu i razvoju modela informacijsko-komunikacijskog povezivanja sudionika turističkog sustava.

q godine 1999. obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom Utjecaj informacijske tehnologije na oblikovanje organizacijske strukture špediterskog poduzeća na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu Sveučilišta u Zagrebu i time stekao zvanje doktora znanosti.

U disertaciji autor je razvio metodološki okvir istraživanja i dokazao znanstvenu hipotezu da je informacijska tehnologija ključni čimbenik oblikovanja organizacijske strukture špediterskog poduzeća. Sustavnim pristupom, i razvojem metodološkog okvira u sprezi sa opsežnim istraživanjem u hrvatskim i inozemnim špediterskim poduzećima autor je razvio model uporabe i utjecaja informacijske tehnologije u oblikovanju organizacijske strukture špediterskog poduzeća.

Istraživanjem je dokazana znanstvena hipoteza o utjecaju informacijske tehnologije na sve temeljne odrednice organizacijske strukture špediterskog poduzeća: čimbenike oblikovanja, kritične varijable, faze procesa oblikovanja, elemente, tipologije, dimenzije i učinke organizacijske strukture špediterskog poduzeća.

q Objavio je znanstvene radove i to:

· tri znanstvena rada u časopisima s međunarodnom recenzijom (radovo pod 1., 2, i 3. u popisu radova ovog Izvješća)

1. “The influence of the methods of information system development on flexibility and adaptibility of forwarding enterprise organization structure”, Zbornik radova Fakulteta organizacije i informatike Varaždin, 1999., u koautorstvu s prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem i prof. dr. sc Ratkom Zelenikom

Znanstveni doprinos se ogleda u provedenoj analizi na temelju koje je definirano značenje integriranja stategije razvoja informacijskog sustava u strategiju oslovnog sustava za postizanje flesibilnosti i adaptivnosti organizacijske strukture špediterskog poduzeća. Razvijen je metodološki okvir strategijskog razvoja informacijskog sustava koji bi trebao poslužiti izvršnom i informatičkom menedžmentu u definiranju smjernica, principa i pravila informatizacije špediterskog poduzeća. Dokazana je znanstvena hipoteza o razvoju informacijskog sustava špediterskog poduzeća kao ključnom čimbeniku postizanja fleksibilnosti i adaptivnosti organizacijske strukture špediterskog poduzeća.

Utjecaj informacijskog sustava na fleksibilnost i adaptivnost analiziran je na primjeru metode upravljanja opskrbnim lancima (Suply Chain Management). koja uključuje i integrira najznačajnije suvremene komponente informacijske tehnologije: računalno podržane metode poslovnog reinženjeringa, metode posobjektno orijentirane metode i alate, hipermedijalne mrežne servise, razvoj aplikacija za Internet, računalno podržane metode optimalizacije, alate za potporu odlučivanju u realnom vremenu. Metoda upravljanja opskrbnim lancima razmatrana je kao strateški čimbenik oblikovanja organizacijske strukture špediterskog poduzeća.

2. “The Framework of strategic development of logistics information system, Promet-Traffic-Traffico, Znanstvsno-stručni časopis za teoriju i praksu prometa, Fakultet prometnih znanosti”, 2001., u koautorstvu s prof. dr.sc. Ratkom Zelenikom i dr. sc. Zvonkom Čapkom

Znanstevni doprinos se ogleda u izradi modela sinergijskog utjecaja informastčke tehnologije na kooperativnost ciljeva logističkog sustava i oblikovanju metodološkog okvira strategijskog razvoja logističkog informacijskog sustava u funkciji recipročnog reagiranja na promjene u dinamičkom i kompleksnom logističkom okružju. Modelom sinergijskog utjecaja čimbenika razvoja informacijske tehnologije na kooperativnost ciljeva logističkog sustava definirane su smjernice razvoja logističkog informacijskog sustava povezivanjem mogućnosti razvoja informatičkih tehnologija i poslovnih potreba logističkog sustava. Na temelju modela oblikovan je metodološki okvir strategijskog razvoja logističkog informacijskog sustava usmjeren na razvoj međuorganizacijskih aplikacija koje su pouzdane, primjenjive i lako izmjenjive tako da u svakom trenutku onogućavaju poboljšavanje i reinženjering logističkih procesa u skladu s promjenama u logističkom okružju.

Procesno orijentiran strategijski razvoj logističkog informacijskog sustava kojim se integriraju metode poslovnog poboljšavanja i reinženjeringa i formaliziraju faze analize, dizajna i implementacije informacijskog sustava na principima inkrementalnosti i iterativnosti omogućava u relativno kratkim rokovima pouzdane, primjenljive i lako izmjenljive aplikacije u uvjetima dinamičkog i kompleksnog logističkog okružja. Metodološki okvir strategijskog razvoja logističkog informacijskog sustava definira smjernice za maksimalno korištenje potencijala suvremenih informatičkih tehnologija u funkciji razvoja aplikacija za poboljšanje i reinženjering logističkih procesa na svim razinama - vertikalnim, horizontalnim i međuorganizacijskim.

3. “Značenje i funkcioniranje CARNET-a u pronalaženju znanstvenih informacija”, Zbornik radova, Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet Rijeka, sv. 1, 1995.

U ovom radu sustavno se razmatra značenje i funkcioniranje računalne mreže CARNET u prikupljanju i pronalaženju znanstvenih informacija. Temeljna značajka CARNET mreže je mogućnost ostvarivanja kontakta s različitim institucijama, povezivanje ljudi različitih zanimanja, udruživanje s osobama sličnih interesnih područja u cijelom svijetu. CARNET taj način omogućava znanstvenim ustanovama, djelatnicima i drugim sudionicima mreže prikupljanje relevantnih znanstvenih informacija na dva temeljna načina: 1) pretraživanjem dokumenata (web stranica) kreiranih i spremljenih unutar računalne mreže Internet i 2) međusobnom razmjenom relevantnih znanstvenih informacija.U radu su koncizno tretirani: načini prikupljanja i pronalaženja informacija, sistematiziranja mrežnih informacijskih servisa CARNET-a po funkcijama i njihova uporaba u znanstvenoistraživačkom radu.

Funkcioniranje CARNETA u funkciji potpore znanstveno-istraživačkom radu razmatra se na primjeru mrežnog servisa GOPHER. Opisan je postupak pretraživanja znanstvenih informacija u obliku navigacije kroz širok spektar mrežnih resursa pri čemu su sustavno elaborirani principi navigacije i predoćene mogućnosti i prednosti korištenja mrežnih informcijskih servisa u znanstveno-istraživačkom radu. Dokazane su hipoteze da mrežni informacijski servisi značajno utječu na povećanje brzine i širine pristupa relevantnim znanstvenim informacijama i time postaju ključni čimbenik uspješnosti znanstveno-istraživačkog rada u čemu se ogleda i znanstveni doprinos ovog rada.

· tri znanstvena radova recenziranih i objavljenih u zborniku radova međunarodne konferencije s međunarodno priznatom recenzijom (radovi 4-6 ovog Izvješća).

4. “The levels and scopes of diffusion of information technology on forwarding enterprise organization structure”, Evropska skupnost in management, Zbornik radova z mednarodno udeležbo, 2. knjiga, 18. posvetovanje organizatorjev dela, Portorož, 31.III - 2. IV 1999.

Znanstveni doprinos rada ogleda se u dokazivanju utjecaja informacijske tehnologije na svim razinama i područjima oblikovanja organizacijske strukture špediterskog poduzeća, te definiranju smjera i veličine utjecaja unutar i između definiranih razina i područja. Informacijska tehnologija se sistematizira na komponente s motrišta načina funkcioniranja i trendova razvoja. Razmatraju se veze između komponenti informatičke tehnologije, čimbenika oblikovanja organizacijske strukture i razina i područja utjecaja informatičke tehnologije na oblikovanje organizacijske strukture špediterskog poduzeća. Od definiranih veza najznačajnije su one koje pokazuju utjecaj informacijske tehnologije na intenzivnost međusobnog povezivanja između unutarnjih i vanjskih čimbenika oblikovanja organizacijske strukture. Utjecaj razvoja informatizacije na vanjske čimbenike oblikovanja organizacijske strukture špediterskog poduzeća pokazuje da je strategiju razvoja informatizacije potrebno integrirati u poslovnu strategiju špediterskog poduzeća.

U radu autor dokazuje glavnu hipotezu da je informacijska tehnologija ključni čimbenik koordinanog i sinhroniziranog upravljanja i izvođenja poslovnih procesa unutar špediterskog poduzeća, te između poduzeća i okružja i da kao takva utječe na sve razine i područja oblikovanja špediterskog poduzeća. Pri istraživanju razina i područja utjecaja informacijske tehnologije na oblikovanje organizacijske strukture špediterskog poduzeća dokazane su i pomoćne hipoteze na temelju kojih se gradi glavna hipoteza i prema kojima: 1) organizacijska struktura špediterskog poduzeća temeljena na prikupljanju, obradi i razmjeni podataka i informacija unutar i između organizacijskih jedinica na razini špediterskog poduzeća, te između poduzeća i okružja, 2) temeljni rezultat (proizvod, usluga) špediterskog poduzeća je informacija, 3) sve bitne metode, sredstva i postupci koji se rabe u poslovnom procesu špediterskog poduzeća su obuhvaćene informacijskom tehnologijom i 4) promjene informacijskih procesa rezultiraju odgovarajućom promjenom organizacijske strukture špediterskog poduzeća.

5. “Logistics system informatization as a marketing factor for the 21^st century”, XXIV međunarodni skup MIPRO 2001., Zbornik radova Konferencije Digitalna ekonomija, u koautorstvu s prof. dr. sc. Rtatkom Zelenikom i mr. sc. Dragom Pupovcem

U radu se razmatra informatizacija logističkog sustava temeljena na međuorganizacijkom elektroničkom poslovanju i u funkciji redefiniranja merketinških strategija. Istraživanje razvoja informatizacije logističkih sustava reprezentativnih tvrtki pokazuje da je Internet i elektroničko poslovanje ključni čimbenik razvoja i povezivanja logistike i marketinga. Informatička tehnologija u funkciji pribavljanja alata za upravljanje informacijama, opskrbljivačima, aktivnostima menadžmenta prema klijentima, omogućava efikasniju integraciju kupaca, dobavljača i sudionika logističkog sustava. Štoviše, oni pribavljaju višestruku poslovnu korist i opskrbljivačima i kupcima. Na taj način razvoj informatizacije logističkog sustava potiče redefiniranje poslovnog modela logističkog sustava od orijentacije prema kupcima orema orijentaciji na integriranje kupaca i dobavljača u logističkom sustavu. Model dobavljač – tehnologija – kupac postaje temelj redefiniranja marketinških strategija. Ključna pretpostavka za redefiniranje marketinga sadržana je u razvoju međuorganizacijskog informacijskog sustava koji radikalno širi koncepciju informatizacije logističkih procesa od informatizacije na razini pojedinih tvrtki i na razini “proširenog poduzeća” prema informatizaciji “zajednice poduzeća”. Informatizirana zajednica poduzeća je i ključni pojam stvaranja novog marketinga postavljenog na potpuno novim strategijama. Međuorganizacijske aplikacije temeljene na hipermedijalnim i objektnim tehnologijama mogućavaju kontinuirano prikupljanje, sistematiziranje, razmjenu, obradu i reorganiziranje podataka između tvrtki koje čine zajednicu poduzeća na način da tvrtka međuorganizacijske logističke procese obavlja na isti način kao i logističke procese unutar sebe. Stvaranje infomatizirane zajednice poduzeća temeljna je pretpostavka za upravljanje i izvođenje logističkim procesima unutar i između logističkih opskrbnih lanaca, te fleksibilno uključivanje potencijalno novih kupaca i dobavljača.

U radu je korišteno više međusobno povezanih znanstvenih metoda od kojih su u ovom radu najznačajnije metoda modeliranja i metoda prozirne kutije. Metode su temeljene na podacima prikupljenim putem istraživanja relevantnih značajki elektroničkog poslovanja logističkih tvrtki. Dokazana je temeljna hipoteza da je informatizacija logističkih procesa u funkciji upravljanja, izvođenja i reinženjeringa logističkih procesa katalizator ostvarivanja paradigmi za prijelaz na marketinške strategije više razine, u čemu se ogleda i znanstveni doprinos ovog rada. Analizom poslovanja reprezentativnih logističkih tvrtki i matematičkim modelom definirani su međuodnosi između ciljeva logističkog sustava u funkciji ostvarivanja promjene marketinških strategija, logistički procesi, i informatičke tehnologije u funkciji procesa informatizacije logističkog sustava. Oblikovanjem modela međuodnosa definiraju se smjernice za oblikovanje logističkih procesa u funkciji marketinga i uključivanje potencijala informatičkih tehnologija u oblikovanju logističkih procesa. Rezultate istraživanja autori su znanstveno utemeljili i obrazložili jednostavno, sustavno i jezgrovito, te zorno prezentirali (tablice, matrice i sheme), čime je u cijelosti dokazana postavljena hipoteza i elaboriran znanstveni doprinos rada.

6. An Analysis of Information Technology Education in High Schools in the Aim of Supporting Information Technology Education at Universities of Economics, 24. međunarodni skup MIPRO 2001, Zbornok radova Computers in Education, Opatija, svibanj 2001., str. 55-60, u koautorstvu s diplomantom Markom Čičin-Šainom i Mr. Ratkom Paić.

· sedam znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zborniku radova s međunarodnih znanstvenih skupova (radovi 6-12 ovog Izvješća).

7. Osobna računala kao okosnica razvoja uredskog informacijskog sustava u uvjetima prostorne dislociranosti funkcionalnih jedinica poduzeća, 3. međunarodni simpozij "Informacijske i komunikacijske tehnologije u uredskom poslovanju", Zbornik radova, Fakultet organizacije i informatike Varaždin i Hrvatska informatička zajednica Zagreb, Varaždin, 1992.

U radu se razmatra razvoj integralnog uredskog informacijskog sustava u uvjetima prostorne dislociranosti poslovnih jedinica poduzeća. Kreiran je model integralnog uredskog informacijskog sustava koji koristi visoku PC tehnologiju temeljenu na integralnom korištenju razvojnih potencijala sklopovske, programske i komunikacijske opreme, ta ljudskih resursa. Model je koncipiran na fleksibilnom povezivanju osobnih računala u LAN i WAN mrežu i korištenju komparativnih prednosti tih mreža. Takva koncepcija povezivanja osobnih računala omogućava izgradnju distribuiranog informacijskog sustava uz istodobno pobvezivanje svih aktivnih komponenti uredskog informacijskog sustava uz znatno niže troškove u odnosu na sustav velikih računala ili mikroračunala.

8. Razvitek informacijske tehnologije s implikacijama na organizaciju špediterskog poslovnog sustava, 3. međunarodni simpozij o elektronici u prometu ISEP 94, Zbornik referatov, Elektrotehniška Zveza Slovenije, 1994., u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem

U radu se razmatraju značajke razvoje informacijske tehnologije s implikacijama na organizaciju špediterskog poslovnog sustava,. Na temelju definiranja U istraživanju razina i područja utjecaja informacijske tehnologije u oblikovanju organizacijske strukture špediterskog poduzeća izvedena je višekriterijalna anliaza faza razvoja informacijske tehnologije, te pojedinačni i sustavni utjecaj tih kriterija na organizacijsku strukturu špediterskog poslovnog sustava. Rezultati istraživanja pokazuju daje razina razvoja informatizacije špediterskog poduzeća ključni čimbenik uspješnog oblikovanja organizacijske strukture špediterskog poduzeća.

9. Značenje informacijskog djelatnika u razvoju uredskog informacijskog sustava, 5. međunarodni simpozij "Informacijski sustavi `94", Zbornik radova, Fakultet organizacije i informatike Varaždin 1994., u koautorstvu s dr. sc. Jusufom Šehanovićem, prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem.

U radu se razmatra značenje informatičkog obrazovanja i osposobljavanja menedžerskih i djelatničkih struktura u uredskom polovanju. Definirane su metode i principi informatičkog obrazovanja. Analizirani su učinci informatičkog obrazovanja. Na temelju povezivanja metoda i principa informatičkog obrazovanja u funkciji ostvarivanja zadanih učinaka kreiran je model procesa transformacije od klasičnog uredskog djelatnika prema djelatniku informatičkom djelatniku osposobljenom za korištenje suvremenih informatičkih tehnologija i razvoj vlastitih aplikacija. Kao posebno značajan čimbenik kataliziranja informatizacije djelatničkih i menedžerskih struktura identificiran je prijelaz od deklarativnog prihvaćanja uvođenja i uporabe informacijske tehnologije u uredsko poslovanje prema prihvaćanju na razini stavova i ponašanja.

10. Značenje mrežnih informacijskih servisa za uključivanje špediterskog poduzeća u Europski sustav kombiniranog prometa, Međunarodno znanstveno stručno savjetovanje "Uključivanje u Europski sustav kombiniranog prometa", Zbornik radova, Hrvatsko znanstveno društvo za promet, Zagreb, 1995., u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem.

Uključivanje špedicijskih poduzeća u međunarodne računalne mreže postaje osnovni uvjet njihove prisutnosti na svjetskom tržištu, a sposobnost korištenja mrežnih resursa i uporabe mrežnih informacijskih servisa jedan od najznačajnijih čimbenika uspješnosti njihovog poslovanja. Najznačajniji poslovni resurs špedicijskog poduzeća je informacija čije značajke determiniraju uspješnu organizaciju prijevoza robe i optimalizaciju robnih tokova.

Internet se razmatra kao najveća i najkorištenija međunarodna računalna mreža u funkciji mogućnosti prikupljanja, prezentiranja i razmjene podataka i informacija i brojne oblike komunikacija za sudionike kombiniranog prometa. Da bi se korisniku olakšala uporaba mreže i omogućili što bolja iskorištenost raspolažućih mrežnih resursa (čija se kompleksnost kontinuirano povećava uslijed brze i intenzivne ekspanzije mreža) razvijene su različite vrste pomagala pod nazivom mrežni informacijski servisi. Mrežni servisi Interneta grupirani su i opisani po u šest vrsta s motrišta funkcioniranja i međusobnog povezivanja u procesima kombiniranog prometa.

11. Uporaba mrežnih informacijskih servisa u znanstvenoistraživačkom radu, međunarodni simpozij "Društvo i tehnologija" `95, Zbornik radova, Opatija, 1995., u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratko Zelenikom i prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem

U radu se razmatra uporaba mrežnih informacijskih servisa u znanstveno-istraživačkom radu. Analiziraju se vrste mrežnih informacijskih servisa i njihovo funkcioniranje s aspekta uporabe u znanstvenoistraživačkom radu. Koncizno tretirani: načini prikupljanja informacija (u drugom poglavlju), sistematiziranja mrežnih informacijskih servisa po funkcijama i njihova uporaba u znanstvenoistraživačkom radu (u trećem poglavlju), a sinteza je dana u posljednjem dijelu, u zaključku. Definirana su dva osnovna načina pristupa znanstvenim informacijama i to: pronalaženje i pretraživanje dokumenata i komunikacija s znanstvenim djelatnicima i organizacijama zajedničkih područja istraživnja. Mrežni informacijski servisi se klasificiraju i analiziraju prema njihovim funkcijama i uporabi u znanstvenoistraživačkom radu. Mrežni servisi analizirani su po vrstama tako da se može jasno uočiti njihova međusobna povezanost, odnosno njihovo međusobno kombiniranje, nadovezivanje i nadopunjavanje u procesu uporabe u znanstveno-istraživačkom radu.

12. Inteligentni informacijski sustavi u špediciji, 5. međunarodni simpozij o elektronici u prometu ISEP 96, Elektrotehniška Zveze Slovenije, 1996., u koautorstvu s prof. dr. sc. Ratkom Zelenikom i prof. dr.sc. Miroslavom Žugajem.

U radu se razmatra značenje i funkcioniranje inteligentnih informacijskih sustava u špediterskom poslovanju. Sistematizirana su područja uporabe inteligentnih informacijskih sustava u rješavanju djelomičnih i slabo strukturiranih problema koji se javljaju na taktičkoj i strateškoj razini vertikale špediterskog poduzeća. Razvoje inteligentnih informacijskih sustava koji integriraju relevantne raziune računalnih aplikacija za potpru špediterskom menedžmentu kao što su sustavi za potporu odlučivanju, izvršni informaicijski sustavi informatizacija špediterskog poduzeća se preusmjerava u područje upravljanja i odlučivanjakoje je ključno za postizanje uspješnosti s obzirom na dinamičnost i stohastičnost špediterskog okružja.

13. Utjecaj informacijske tehnologije na logističke čimbenike razvoja lučkog sustava, Hrvatsko znanstveno društvo za promet, Luka kao sustav, Zbornik radova, 1999. U koautorstvu s prof. dr. sc. Miroslavom Žugajem

U radu se razmatra utjecaj informacijske tehnologije na logističke čimbenike razvoja lučkog sustava. Sistematizirani su čimbenici razvoja lučkog sustava. Unutarnji čimbenici su strategija, organizacijska struktura, lučka infrastruktura i suprastruktura, ljudski resursi, i informacijska tehnologija (kao unutarnji čimbenik), a vanjski čimbenici su robni tokovi, gravitacijske zone, kopneni i pomorski promet, poslovni partneri, korisnici lučkih usluga i informacijska tehnologija (kao vanjski čimbenik).

Hipoteza rada je da informacijska tehnologija značajno utječe na sve logističke čimbenike razvoja lučkog sustava. Utjecaj informacijske tehnologije razmjeran je razvoju informatizacije lučkog sustava koji je temeljen na kontinuiranom ugrađivanju računalnih aplikacija u poslovne procese, te njihovom razvoju i integriranju. Posebno je značajan porast utjecaja na vanjske čimbenike razvoja luke. Razvoj informacijskog sustava temeljenog na elektroničkoj razmjeni podataka s aktivnim i potencijalnim partnerima iz okružja omogućava upravljanje kopnenim i pomorskim prometom i robnim tokovima, te jačanje postojećih i stvaranje novih gravitacijskih zona luke. Veličina utjecaja na vanjske čimbenike razmjerno potiče razvoj unutarnjih čimbenika - infrastrukture, suprastrukture i ljudskih potencijala.

Znanstveni doprinos se ogleda u analizi utjecaja informacijske tehnologije na pojedine čimbenike i na međusobnu povezanost između unutarnjih i vanjskih čimbenika , te izradi modela utjecaj informacijske tehnologije na pojedine čimbenike analizira pomoću matrice odnosa računalnih aplikacija i čimbenika razvoja. Aplikacije su navedene prema redoslijedu uvođenja i uporabe u poslovnom procesu lučkog sustava. Uporaba aplikacija u poslovnom procesu lučkog sustava temelji se na principima hijerarhije, iterativnosti i inkrementalnosti. Ovi principi podržavaju sustavni i sinergijski učinak informacijske tehnologije na unutarnje i vanjske čimbenike razvoja lučkog sustava. Matricom odnosa unutarnjih i vanjskih čimbenika definira se utjecaj informacijske tehnologije na njihovu međusobnu povezanost. Tip povezanosti između unutarnjih i vanjskih čimbenika može biti jednosmjerni ili dvosmjerni (interaktivni). Interaktivna povezanost se javlja na strateškoj razini razvoja informatizacije.

Dr. sc. Slavomir Vukmirović je izlagao jedanaest radova upravo opisanih u 1.2.2., radove numerirane od 1.–2. i 4.-13. (izlaganje barem dva rada - uvjet rektorskog zbora)

1.3.Nastavna djelatnost pristupnika

Dr. sc. Slavomir Vukmirović izvodi nastavu u svojstvu asistenta već gotovo deset godina. . (Uvjet rektorskog zbora barem jedna godina održavanja nastave).

Pored vježbi i seminara koje izvodi za mnogobrojne studente u nastavnom procesu obavlja aktivnosti kontrole i vođenja grupe demostratora za Informatičku katedru. Njegov rad sa studentima je vrlo požrtvovan i svake godine još kvalitetniji od prethodne. Održava i dio predavanja (uz prisustvo nositelja predmeta) iz kolegija Informacijska tehnologija, a školske godine 2000./2001. i iz kolegija Menedžment informacijski sustavi. Pomogao je diplomantima pri izradi diplomskog rada u više od deset slučajeva i bio član komisije za obranu rada za sve te kandidate. (Uvjet rektorskog zbora- pomaganje diplomantima).

Pri tome se studenti obučavaju na suvremenim softverskim programskim paketima (MS Word, MS Excel, MS Access, Front Page), razvojnom alatu Visual Basic i hipermedijalnom jeziku HTML. Voditelj je i eksperimentalne (napredne) grupe studenata koja se organizira u sklopu kolegija Informatika.

Pristupnik vrlo uspješno obavlja vježebe, seminare i predavanja (uz prisustvo nositelja predmeta) iz navedenih kolegija na Fakultetu koje obavlja sustavno uz pomoć suvremenih alata i tehnika. U koautorstvu s prof. dr. sc. Marinom-Čičin Šain i dr. sc. Zvonkom Čapkom pripremio je nastavne materijale iz kolegija Informatika u obliku priručnika (skripte) Poslovna informatika, koji se stalno dopunjuju.

1.4.Znanstvena djelatnost pristupnika

Kao što je vidljivo iz popisa radova pristupnik je:

· godine 1992. obranio magistarski rad pod naslovom: "Razvoj informacijsko-komunikacijskog sustava u turizmu na primjeru Riječke regije" na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu.

· godine 1999 obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: "Utjecaj informacijske tehnologije na oblikovanje organizacijske strukture špediterskog poduzeća" na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu i time stekao zvanje doktora znanosti.

· objavio je 11 znanstvenih radova i to:

· tri znanstvena rada u časopisima sa međunarodno priznatom recenzijom citiranih u sekundarnim i tercijarnim publikacijama i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (radovi 1-3 popisa radova)

· tri znanstvena rada u publikacijama na međunarodnim konferencijama s međunarodno priznatom recenzijom (radovi 4-6 popisa radova)

· sedam znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima sa međunarodnih znanstvenih skupova recenzijom (radovi 7-13 popisa radova).

1.5.Stručna djelatnost pristupnika

Dr. sc. Slavomir Vukmirović je objavio tri stručna rada (radovi od 12-14 iz popisa radova.), od toga rad br. 14. u koautorstvu s diplomantom. (Uvjet rektorskog zbora)

Dr. sc. Slavomir Vukmirović je pored svog rada u nastavi od 1993.-1995. obavljao poslove CARNET koordinatora za naš fakultet.

Često je i rado pomagao kolegama nastavnicima i drugim djelatnicima fakulteta oko poslova vezanim uz računala i korištenja Internet usluga.

2. Izvješće o pristupniku dr. sc. Branku Markiću

2.1.Životopis pristupnika

Dr. sc. Brano Markić rođen je 8. listopada 1959. u Biogracima, općina Široki brijeg (Federacija BIH). Državljanin je Republike Hrvatske. Osnovnu školu završio je u Biogracima, a gimnaziju u Mostaru. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru 1982. s temom diplomskog rada “Mikrokompjutori i njihova primjena”.

Postdiplomski studij upisuje 1984. na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, smjer Ekonomska informatika, gdje 1989. brani magistarski rad “Ekspertni sustavi i njihova aplikacija u poslovnim sustavima”.

Doktorsku disertaciju pod naslovom “Umjetna inteligencija i ekspertni sustavi u prognoziranju, planiranju i upravljanju poslovnim sustavima trgovine” brani 1995. na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu pod mentorstvom doc. dr.sc. Slavka Vidovića.

Radi na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, gdje je 1989. izabran u znanstvenoistraživačko zvanje viši asistent, 1995. u znanstveno-nastavno zvanje docent, a 1999 u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.

2.2.Popis i opis radova

2.2.1. Popis radova

1. Ekspertni sustavi i njihova aplikacija u poslovnim sustavima, Magistarski rad; Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo 1989.

2. Umjetna inteligencija i ekspertni sustavi u prognoziranju, planiranju i upravljanju poslovnim sustavima trgovine, Doktorska dizertacija; Fakultet za organizaciju i informatiku Varaždin, Varaždin 1995.

Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova

C) Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom

Integracija baza podataka i matematičkog programiranja, /prethodno priopćenje/ časopis Informatologija 31, 1998. Godine,1-2, str.49-52.

Problemi izgradnje eksperta za prognoziranje u poslovnim sustavima trgovine, /prethodno priopćenje/ Ekonomska misao i praksa, 1995. Godine, br.2 str.239-258.

Analitički hijerarhijski proces u marketing odlučivanju, /pregledni rad/ Ekonomska misao i praksa, 1996. Godine, br.1 str.151-174

Normalizacija podataka kao temeljni pokazatelj valjanosti relacijskog modela podataka, /pregledni rad/ / Ekonomska misao i praksa, 1996. Godine, br.2 str.786-789.

Strategy of economic transition into Economic Union, /pregledni rad/, Zbornik Ekonomski fakultet Rijeka 1997. str.115-123.

B) Znanstveni radovi, recenzirani i kategorizirani, objavljeni u časopisima ili zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa

Upravljanje znanjem kao centralni problem ekspertnih sustava, /pregledni članak/ Praksa Jugoslavenska revija za informatiku i AOP, Beograd 1988. broj 11-12, str.57-60.

Primjena umjetne inteligencije u poslovnim sustavima, /izvorni znanstveni rad/ Sveučilište u Mostaru Mostarinesia 1994. br.1. str.101-106.

Međunarodni simpozij Komunikacijski sustavi 96 održan u Zagrebu 1996. Godine s radom pod naslovom “Komunikacijska sučelja za baze podataka kao oblik komunikacije čovjeka i računala” koji je tiskan u časopisu “Suvremeni promet” br. 5., 1996. Godine, str 331-333.

Umjetna inteligencija i ekspertni sustavi u strateškom kontrolingu turistčkih poduzeća /pregledni rad/ Zbornik “Hotelska kuća 96”, Hotelijerski fakultet Opatija, 1996, str. 245-254.

Znanstveno obrazovni proces i mjesto informatičkih znanja i tehnologija u nastavi Sveučilišta u Mostaru /prethodno priopćenje/ Zbornik “Društvo i tehnologija” Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci 1997. Godine, str. 306-311.

Objektna paradigma versus korisnička sučelja baza podataka, /pregledni rad/ časopis “Suvremeni promet” br. 5., 1997. Godine, str. 423-427.

Knowledge, skills and abilities of human resources in function of efficiency using of information technology in enterprisese in transition”, /pregledni rad/ Proccedings “Enterprise in Transition”, DAAM International Vienna and Faculty of Economics Split, Vienna/Split, 1997, p.p 584-589.

Razvoj ekspertnih sustava jezicima umjetne inteligencije /izvorni znanstveni rad/ Mostariensia 1996. Godine br. 5, str. 55-63.

Tehnološki obrisi novog modela novinarstva, /izvorni znanstveni članak/ Mostariensia 1998.godine br.8 str. 117-124.

Integracija statističkih metoda i baza podataka u novinarstvu, /izvorni znanstveni članak/ Mostariensia 1998.godine br.8 str. 125-1

Publicirani stručni radovi ili objavljeni radovi s međunarodnih konferencija koji su recenzirani ali klasifikacija radova nije objavljena

Međunarodni simpozij “Informacijski sustavi 97”, održan na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu 1997. Godine, s radom “Ekspertni sustavi za prognoziranje financijskih tržišta uporabom rezoniranja na temelju slučaja” tiskan u Zborniku “Informacijski sustavi “97. FOIV, 1997 godine. Str.231-242.

Komunikacija kao dio tehnologije suvremenog menedžmenta, međunarodna konferenciji “Business System Management UPS 97” u organizaciji “University of Mostar, Faculty of mechanical Engineering and DAAM International Vienna, Proceedings of 1^st International conference, str. 149-153.

Skladište podataka kao preduvjet za uspješnu računalnu podršku upravljanju, međunarodna konferenciji “Business System Management UPS 97” u organizaciji “University of Mostar, Faculty of mechanical Engineering and DAAM International Vienna, Proceedings of 1^st International conference, str. 199-203.

Integracija neuronskih mreža ekspertnih sustava u inteligentni sustav za potpšoru odlučivanju, međunarodna konferenciji “Business System Management UPS 97” u organizaciji “University of Mostar, Faculty of mechanical Engineering and DAAM International Vienna, Proceedings of 1^st International conference, str. 205-211

Inteligentni informacijski sustavi u trgovini, /stručni rad/ tiskan u Zborniku “Informacijski sustavi “94. FOIV, 1994 godine.

Izvršni informacijski sustavi – prošlost, sadašnjost, budućnost, /praksa i primjena/ Zbornik radova znanstvenog skupa “Tranzicija gospodarstva” Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 1996. Godine str.135-142.

Nastavni materijali za studente

Kompjutori i informacijski sustavi, Sveučilište u Mostaru, Ekonomski fakultet, 1996.

. Knjiga “Kompjutori i informacijski sustavi” prilagođena je sadržajem udžbeniku za studente za pripremanje ispita iz predmeta Informatika i Poslovna informatika. Strukturu knjige čini osam poglavlja.

2.2.2. Opis i znanstveni doprinos radova

C) Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i publikacijama s međunarodnom recenzijom

1. Integracija baza podataka i matematičkog programiranja, /prethodno priopćenje/ časopis Informatologija 31, 1998. Godine,1-2, str.49-52.

Ivan Pavlović, Brano Markić: “Integracija baza podataka i matematičkog programiranja” je rad koji pokazuje na razlike u dizajniranju baza podataka za konvencionalne aplikacije i za modele optimizacije. Znanstveni doprinos rada se temelji na spoznaji da za matematičko programiranje s manjim brojem varijabli nije nužno kreirati posebne baze podataka a za matematička programiranja s velikim brojem varijabli ili entiteta (large-scale mathematical programming systems) je bazu podataka nužno kreirati. Bazu podataka i metode matematičkog programiranja je tada nužno integrirati u inteligentni sustav radi lakšeg rješavanja problema optimalizacije. Tako integrirani, baza podataka i matematičko programiranje postaju jedna cjelina.

Rad je objavljen u domaćem časopisu s međunarodno priznatom recenzijom a klasificiran je kao prethodno priopćenje.

2. Problemi izgradnje eksperta za prognoziranje u poslovnim sustavima trgovine, /prethodno priopćenje/ Ekonomska misao i praksa, 1995. Godine, br.2 str.239-258.(U koautorstvu sa dr. Ivanom Pavlovićem)

Problemi izgradnje eksperta za prognoziranje u poslovnim sustavima trgovine” je rad koji se bavi problemom izgradnje ekspertnih sustava za aktivnost prognoziranja koja u matematičkom smislu predstavlja presjek skupa poslovnih funkcija. Autor istražuje mogućnosti primjene umjetne inteligencije s ciljem poboljšanja djelotvornosti i učinkovitosti poslovnih sustava. Znanstveni doprinos ovoga rada je u predočenoj spoznaji o mogućnostima i načinima izgradnje ekspertnih sustava za prognoziranje te definiranja kriterija evaluacije za izbor prognostičkih tehnika. Klasificira se kao prethodno priopćenje a objavljen je u domaćem časopisu.

3. Analitički hijerarhijski proces u marketing odlučivanju, /pregledni rad/ Ekonomska misao i praksa, 1996. Godine, br.1 str.151-174. (U koautorstvu sa dr. Ivanom Pavlovićem)

Analitički hijerarhijski proces u marketing odlučivanju”, prikazuje analitički hijerarhijski proces i mogućnosti njegove primjene u marketing odlučivanju. Znanstveni doprinos rada je u novom pristupu i eksplikaciji analitičkog hijerarhijskog procesa te uporabi matrica i vektora u većem opsegu. Doprinos rada je i u prikazu sveobuhvatnosti i širine AHP te isticanja mogućnosti njegove primjene u pripremi marketing odluka. Rad se klasificira kao pregledni i objavljen je u domaćem časopisu.

4. Normalizacija podataka kao temeljni pokazatelj valjanosti relacijskog modela podataka, /pregledni rad/ / Ekonomska misao i praksa, 1996. Godine, br.2 str.786-789. (U koautorstvu sa dr. Ivanom Pavlovićem)

Normalizacija podataka kao temeljni pokazatelj valjanosti relacijskog modela podataka” se koncentrira na organizaciju podataka iz kojih nastaju informacije. U radu se pokazuje da su koncepti upravljanja bazama podataka isti za velike kompjutore i mikrokompjutore. Osim modela podataka (strukture, operacija i ograničenja) rad pokazuje koji su razlozi normalizacije podataka i zašto je relacijsku shemu u relacijskom modelu podataka potrebno normalizirati barem do treće normalne forme. Znanstveni doprinos rada je u prikazu mogućih načina eliminiranja višestrukog zapisivanja istih podataka u bazi podataka (kontrolirana redudancija) i istodobno na analizi slabih strana procesa normalizacije kroz povećanje broja ulazno/izlaznih operacija.Rad je objavljen u domaćem časopisu i klasificiran je kao pregledni rad.

5. Strategy of economic transition into Economic Union, /pregledni rad/, Zbornik Ekonomski fakultet Rijeka 1997. str.115-123.

Strategy of economic transition into Economic Union,” bavi se jednim širokim ekonomskim područjem mogućih strategija ravoja kojima bi se Hrvatska uključila u Evropsku uniju. Znanstveni doprinosa rada je u identifikaciji jedne moguće izvedbene strategije prilagođavanja. Rade je objavljen u znanstvenom zborniku međunarodnog skupa i klasificira se kao pregledni rad.

D) Znanstveni radovi, recenzirani i kategorizirani, objavljeni u časopisima ili zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa

6. Upravljanje znanjem kao centralni problem ekspertnih sustava, /pregledni članak/ Praksa Jugoslavenska revija za informatiku i AOP, Beograd 1988. broj 11-12, str.57-60.

7. Primjena umjetne inteligencije u poslovnim sustavima, /izvorni znanstveni rad/ Sveučilište u Mostaru Mostarinesia 1994. br.1. str.101-106.

8. Međunarodni simpozij Komunikacijski sustavi 96 održan u Zagrebu 1996. Godine s radom pod naslovom “Komunikacijska sučelja za baze podataka kao oblik komunikacije čovjeka i računala” koji je tiskan u časopisu “Suvremeni promet” br. 5., 1996. Godine, str 331-333.

"Komunikacijska sučelja za baze podataka kao oblik komunikacije čovjeka i računala” bavi se problemom komunikacije računala i čovjeka posredstvom komunikacijskih sučelja. Kvaliteta programskih rješenja determinirana je i načinom izvedbe komunikacije računala i korisnika. Brzina usvajanja i akcepcije softvera često stoji pod izrazitim utjecajem komunikacijskih sučelja. Znanstevni doprinos rada je u spoznaji komunikacije kao faktora kvalitete softverskih rješenja te prikaza njihove realizacije za pojedine modele baza podataka. Rad je objavljen u domaćem časopisu i klasificiran je kao pregledni rad.

9. Umjetna inteligencija i ekspertni sustavi u strateškom kontrolingu turistčkih poduzeća /pregledni rad/ Zbornik “Hotelska kuća 96”, Hotelijerski fakultet Opatija, 1996, str. 245-254.

“Umjetna inteligencija i ekspertni sustavi u strateškom kontrolingu turistčkih poduzeća” sadrži rezultate istarživanja mogućnosti primjene metoda umjetne inteligencije i ekspertnih sustava u procesima controllinga, prognoziranja i planiranja u poslovnim sustavima turizma. Znanstveni doprinos rada je u spoznaji da djelotvorno i učinkovito odlučivanje je, u pravilu, kombinacija memoriranih podataka i modela s znanjima ljudi eksperata. Primjenom sustavnog pristupa analiziran je poslovni informacijski sustav. Izgrađen je konceptualni model primjene ekspertnih sustava u strateškom controllingu. Metode umjetne inteligencije i ekspertnih sustava nisu više “romantičarske vizije” niti “apstraktne koncepcije”koje graniče s metafizikom nego se sveviše primjenjuju u praksi sa odgovarajuićim komercijalnim uspjehom. Znanstveni doprinos rada je i u spozanji da upravljanje i odlučivanje nisu odluka u uskom smislu nego su to aktivnosti prikupljanja informacija, izmjene pogleda i stvaranja jedne zajedničke baze informacija da se donese inteligentna odluka i nadzire funkcioniranje objektnog sustava. Rad se klasificira kao pregledni rad i objavljen je u znanstvenom zborniku međunarodnog skupa..

10. Znanstveno obrazovni proces i mjesto informatičkih znanja i tehnologija u nastavi Sveučilišta u Mostaru /prethodno priopćenje/ Zbornik “Društvo i tehnologija” Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci 1997. Godine, str. 306-311.

“Znanstveno obrazovni proces i mjesto informatičkih znanja i tehnologija u nastavi Sveučilišta u Mostaru” analizira znanstveno-obrazovni proces, te ulogu i mjesto informatičkih znanja i tehnologija u nastavnom procesu Sveučilišta u Mostaru. Istče se značaj sustavnih znanja potrebnih za uspješno planiranje, analizu, projektiranje, razvoj i implementiranje informacijskih sustava. Znastveni doprinos rada je u identifikaciji nastavnih programa čiji sadržaji “osiguravaju” sustavno obrazovanje za projektiranje i izgradnju informacijskih sustava te znanja i vještine koji bi takvi programi razvijali ( identificira se skup od sedam različitih znanja i vještina). Rad je objavljen u znanstvenom zborniku međunarodnog skupa i klasificira se kao prethodno priopćenje.

11. Objektna paradigma versus korisnička sučelja baza podataka, /pregledni rad/ časopis “Suvremeni promet” br. 5., 1997. Godine, str. 423-427.

“Objektna paradigma versus korisnička sučelja baza podataka”, se koncentrira na pristupe izgradnji softverskih aplikacija temeljenih na fleksibilnom višestruko uporabljivom (reusable) objektnom programiranju, dizajniranju i analizi. Znanstveni doprinos rada je u prikazu razvitka i temeljnih značajki korisničkih sučelja u objektno orijentiranoj paradigmi, GUI sučelja te sučelja pokretanih događajima. Rad se klasificira kao pregledni i objavljen je u domaćem časopisu.

12. Knowledge, skills and abilities of human resources in function of efficiency using of information technology in enterprisese in transition”, /pregledni rad/ Proccedings “Enterprise in Transition”, DAAM International Vienna and Faculty of Economics Split, Vienna/Split, 1997, p.p 584-589.

“Knowledge, skills and abilities of human resources in function of efficiency using of information technology in enterprises in transition” prezentira rezultate istraživanja o ljudskim resursima i potrebnim znanjima za uspješnu primjenu informacijske tehnologije u poduzećima na području Federacije B&H. Znanja, umjeća i sposbnosti profesionalnih informatičara – projektanata, sistem analitičra, programera i druga su značajna pretpostavka rasta i razvoja poslovnih sustava u uvjetima tranzicije. Doprinos rada je u spoznajama, temeljenih na rezultatima istraživanja u poduzećima u tranziciji, da su razvoj i rast poduzećasnažno kolerirani sa postojanjem informacijskog sustava za potporu odlučivanju na različitim organizacijskim razinama i različitim poslovnim funkcijama. Rad je objavljen u znanstvenom zborniku međunarodnog znanstvenog skupa kao pregledni rad.

13. Razvoj ekspertnih sustava jezicima umjetne inteligencije /izvorni znanstveni rad/ Mostariensia 1996. Godine br. 5, str. 55-63.

“Razvoj ekspertnih sustava jezicima umjetne inteligencije” koncentrira se na jedan od mogućih načina razvoja ekspertnih sustava tj. Uporabom jezika umjetne inteligencije. Znanstveni doprinos rada je na prikazu prednosti ali I poteškoća u razvoju ekspertnih sustava koristeći jedan od jezika umjetne inteligencije- Turbo Prolog. Rad pokazuje da je Turbo prolog deskriptivni programski jezik čiji opis sačinjavaju tri komponente: a) ime i struktura objekata uključenih u problem, b) relacija koje postoje između objekata (entiteta c) činjenica i pravila koja opisuju te relaciej. Jedan od ciljeva rada je pokazati kako Turbo Prolog automatski kontrolira izvršavanje programa pri čemu pronalazi sve moguće skupobve vrijednosti koje zadovoljavaju zadani cilj. Backtracking je mehanizam kojim se vraćamo istom granom stabla odlučivanja koja ne dovodi do rješenja te se rješenje pokušava naći na idućoj grani. U radu su ovi ciljevi prikazani na primjeru izgranje “malog ekspertnog” sustava jezikom Turbo prolog. Rad je objavljen u stranom časopisu s međunarodnom recenzijom i klasificira se kao izvorni znanstveni rad.

14. Tehnološki obrisi novog modela novinarstva, /izvorni znanstveni članak/ Mostariensia 1998.godine br.8 str. 117-124.

“Tehnološki obrisi novog modela novinarstva” se koncentrira na tehnologije kojima je nastanak uvjetovan pojavom i difuzijom kompjutora, a koje će značajno utjecati na teorijsku i praktičnu osnovu znanosti o novinarstvu. Doprinos rada je u potenciranju brze demonopolizacije komunikacija i davanju odgovora na pitanje kako je razvoj kompjutora utjecao na novinarsku znanost i praksu točnog prezentiranja događaja i procesa. Rad je objavljen u stranom časopisu s međunarodnom recenzijom i klasificiran kao izvorni znanstveni članak.

15. Integracija statističkih metoda i baza podataka u novinarstvu, /izvorni znanstveni članak/ Mostariensia 1998.godine br.8 str. 125-1

Publicirani stručni radovi ili objavljeni radovi s međunarodnih konferencija koji su recenzirani ali klasifikacija radova nije objavljena

16. Međunarodni simpozij “Informacijski sustavi 97”, održan na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu 1997. Godine, s radom “Ekspertni sustavi za prognoziranje financijskih tržišta uporabom rezoniranja na temelju slučaja” tiskan u Zborniku “Informacijski sustavi “97. FOIV, 1997 godine. Str.231-242.

“Ekspertni sustavi za prognoziranje financijskih tržišta uporabom rezoniranja na temelju slučaja” je rad koji se bavi procesom dizajniranja ekspertnog sustava za prognoziranje osnovnih kretanja na financijskim tržištima. Znanstveni doprinos rada je u prikazu mogućnosti primjene rezoniranja na temelju primjera (case base reasoning) na tako složenim domenama kao što su financijska tržisšta. Prognoziranja na financijskim tržištima zahtjevaju rješenja temeljena na ranijim iskustvima u sučeljavnju sa istim ili sličnim problemima za što je posebno prihvatljivo zaključivanje na temelju primjera. Doprinos rada je i u interdisciplinarnom pristupu jer je problem prognoziranja financijskih tržišta identificiran i riješen saznanjima različitih znanstvenih disciplina: umjetne inteligencije, teorije sustava, teorije odlučivanja, operacijskih istraživanaj i financijskog modeliranja. Domenski ovisna i domenski neovisna baza znanja ekspertnog sustava za prognoziranje financijskih tržišta uprabom rezoniranja na temelju slučaja je “otvorena” za proširenja dodavanjem novih kriterija evaluacije prognostičkih tehnika i primjera prognoziranja. Rad je objavljen u Zborniku radova međunarodnog znanstvenog skupa.

17. Komunikacija kao dio tehnologije suvremenog menedžmenta, međunarodna konferenciji “Business System Management UPS 97” u organizaciji “University of Mostar, Faculty of mechanical Engineering and DAAM International Vienna, Proceedings of 1^st International conference, str. 149-153.

18. Skladište podataka kao preduvjet za uspješnu računalnu podršku upravljanju, međunarodna konferenciji “Business System Management UPS 97” u organizaciji “University of Mostar, Faculty of mechanical Engineering and DAAM International Vienna, Proceedings of 1^st International conference, str. 199-203.

” Skladište podataka kao preduvjet za uspješnu računalnu podršku upravljanju” se bavi pitanjem razvitka skladišta podataka kao okoline za sustave potpore odlučivanju. Znanstevni doprinos rada je u spoznaji geneze skladišta podataka i njegovu razumjevanju kao konsolidirane baze podataka koja se može samo čitati ali ne i ažurirati. Rad ukazuje i na dva nova pristupa koja mjenjaju prvobitni koncept: a)središta podataka (data marts) i b)operativna skladišta podataka. Središta podataka se u radu definiraju kao mnji podskupovi ogromnih skladišta podataka. Operativna skladišta, kako se naglašava u radu, se razvijaju u suprotnom smjeru. Umjesto formiranja manjih dijelova skladišta podataka, ona kombiniraju skladište podataka sa tradicionalnim OLTP operativnim sustavima. Korisnici time analiziraju podatke i poduzimaju akcije temeljene na tim analizama u realnom vremenu, sve u okviru istog sustava. U radu se prognozira dominacija središta podataka nad skladištem podataka jer na temelju iskustva ljudi teže decentralizaciji podataka kako bi imali bolju kontrolu nad vlastitim podacima. Rad je objavljen u zborniku radova međunarodne konferencije.

19. Integracija neuronskih mreža ekspertnih sustava u inteligentni sustav za potpšoru odlučivanju, međunarodna konferenciji “Business System Management UPS 97” u organizaciji “University of Mostar, Faculty of mechanical Engineering and DAAM International Vienna, Proceedings of 1^st International conference, str. 205-211

“Integracija neuronskih mreža ekspertnih sustava u inteligentni sustav za potporu odlučivanju” prezentira novi pristup integraciji neuronskih mreža i ekspertnih sustava u području kompleksnih socio-tehničkih, ekonomskih sustava. Integracija osiguirava sinergetske učinke semantičke strukture proizvodnih pravila (komponenete ekspertnih sustava) sposobnosti učenja i povezivanja kompleksne strukture (komponente semantičkih mreža). Korisnik integracijom definira logičke operatore koji se ponašaju slično ljudima ekspertima u procesu donošenja odluka. Temeljna jedinica inteligentnog sustava je neuronska mreža i ekspertni sustav temeljen na proizvodnim pravilima. Izgrađen je prototip ekspertnog sustava na području određivanja cijena rizika i povrata portfolija vrijednosnih papira na financijskim tržištima. Rad je objavljen u zborniku radova međunarodne konferencije.

20. Inteligentni informacijski sustavi u trgovini, /stručni rad/ tiskan u Zborniku “Informacijski sustavi “94. FOIV, 1994 godine.

21. Izvršni informacijski sustavi – prošlost, sadašnjost, budućnost, /praksa i primjena/ Zbornik radova znanstvenog skupa “Tranzicija gospodarstva” Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 1996. Godine str.135-142.

Nastavni materijali za studente

22. Kompjutori i informacijski sustavi, Sveučilište u Mostaru, Ekonomski fakultet, 1996.

23. . Knjiga “Kompjutori i informacijski sustavi” prilagođena je sadržajem udžbeniku za studente za pripremanje ispita iz predmeta Informatika i Poslovna informatika. Strukturu knjige čini osam poglavlja.

2.3.Nastavna djelatnost pristupnika

Dr. sc. Brano Markić je od 1991. angažiran u nastavi na Ekonomskom fakultetu u Mostaru.

Od 1991. biran je u zvanje višeg asistenta za područje Informacijskih znanosti.

Dr. sc. Brano Markić predaje od 1995. predmet Informatika, a od 1997 još i predmete Upravljački informacijski sustavi i Ekspertni sustavi na Ekonomskom fakultetu u Mostaru. Od 1997. izvodi i nastavu na Sveučilišnom studiju novinarstva Sveučilišta u Mostaru za predmete Informatika 1 i Informatika 2. Na poslijediplomskom studiju Sveučilišta u Mostaru drži nastavu za predmet Menedžment informacijski sustavi od 1998.

Od 1996. drži i nastavu predmeta Informatika na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku.

Na poslijediplomskom studiju smjera Menedžment na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu drži nastavu za predmet Menedžment informacijski sustavi od 1998. Na poslijediplomskom studiju poslovne ekonomije na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku drži nastavu za predmet Metodologija znanstveno istraživačkog rada.

Bio je mentor za 15 diplomanata i jednog magistranda.(Zvonko Bakula "Ekspertni sustavi i njihova aplikacija na izbor informatičke opreme")

2.4.Znanstvena djelatnost pristupnika

Kao što je vidljivo iz popisa radova pristupnik je:

· godine 1989. obranio magistarski rad pod naslovom: " Ekspertni sustavi i njihova aplikacija u poslovnim sustavima " na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

· godine 1995 obranio doktorsku disertaciju pod naslovom: " Umjetna inteligencija i ekspertni sustavi u prognoziranju, planiranju i upravljanju poslovnim sustavima trgovine " na Fakultetu organizacije i informatike Varaždin Sveučilišta u Zagrebu i time stekao zvanje doktora znanosti.

· objavio je 15 znanstvenih radova i to:

· pet znanstvena rada u publikacijama sa međunarodno priznatom rezenzijom (radovi 1-5 popisa radova) i

· deset znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u časopisima ili zbornnicima (radovi 6-15 popisa radova).

2.5.Stručna djelatnost pristupnika

Dr. sc. Brano Markić radio je od 1986. do 1994. u Opće trgovačkom poduzeću u Širokom Brijegu, gdje je obavljao poslove direktora.

Dr. sc. Brano Markić je objavio šest stručnih radova (radovi od 16-21 iz popisa radova.).

Mišljenje i prijedlog Povjerenstva

Polazeći od analize i ocjene ukupne znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti prijavljenih pristupnika dr. sc. Slavomira Vukmirovića i dr.sc. Brane Markića koje je navedeno u ovom Izvješću, a sukladno članku 43. Stavak 1 Zakona o znanstveno-istraživačkoj djelatnosti (NN 59/96), članku 74, stavak 1 Zakona o visokim učilištima (NN 59/96), Minimalnim uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje Znanstveno-područnog vijeća društvenih znanosti (NN 38/97), te prema odluci Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (NN 94/96) i Pravilniku Ministarstva znanosti o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama (članak 2, NN 2/97), može se utvrditi:

Za pristupnika dr. sc. Slavomira Vukmirovića:

Pristupnik dr. sc. Slavomir Vukmirović ispunjava sve bitne uvjete za prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent znanstvenog područja društvenih znanosti, polja informacijskih znanosti, grane Informacijski sustavi i informatologija jer se može utvrditi da je:

q doktor društvenih znanosti, znanstveno polje: Informacijske znanosti

q objavio osim magistarskog rada i doktorske disertacije, 13 znanstvenih radova, od čega

tri u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom citiranim u sekundarnim i tercijarnim publikacijama i tri rada u zbornicima radova međunarodnih konferencija s međunarodno priznatom recenzijom koji predstavljaju ekvivalent jednom znanstvenom radu u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom

q sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju od 1992. godine (uvjet rektorskog zbora - jedna godina nastave )

q održao 11 priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima (uvjet rektorskog zbora - dva priopćenja)

q pomagao diplomandima u izradi diplomskih radova i objavio rad na međunarodnom skupu u koautorstvu sa diplomantom. (uvjet rektorskog zbora )

q održao nastupno predavanje na Ekonomskom fakultetu u rijeci, koje je strručno povjerenstvo pozitivno ocijenilo.

Rekapitulacija uvjeta iz članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti:

Prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, može se konstatirati da:

q pristupnik ima akademski stupanj doktrora znanosti

q ukupno je objavio trinaest znanstvenih radova (a₁₊a₂ - minimalno 5) i to:

q tri rada (radovi 1. 2. 3 točke 1.2.1. ovog Izvješća) objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom citiranih u sekundarnim i tercijarnim publikacijama i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama i tri rada (radovi 4.5.i 6. točke 1.2.1. ovog izvješća) u zbornicima međunarodnih znanstvenih skupova s međunarodno priznatom recenzijom (a₁ -minimalno 2).

Time je pristupnik ispunio tražene uvjete prema Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

Rekapitulacija uvjeta iz članka 74. Zakona o visokim učilištima:

Dr. sc. Slavomir Vukmirović udovoljava kriterijima Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i to:

q pristupnik je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju devet godina što je više od godine dana (točka 1.3. Izvješća)

q sudjelovao je u pripremi i obrani diplomskih radova (točka 1.3. Izvješća) i ima objavljeni rad na međunarodnom skupu sa diplomantom. (točka 1.2.1. C ad 15. Izvješća)

q pristupnik je sudjelovao s radovima na 13 međunarodnih skupova od čega je 11. radova koja je napisao sam ili u koautorstvu kategorizirano kao znanstveni radovi, a te je radove pristupnik i izlagao na tim skupovima (točka 1.2.1 Izvješća).

Za pristupnika dr. sc. Branu Markića:

Pristupnik dr. sc. Brano Markić ispunjava sve bitne uvjete za prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent u republici Hrvatskoj znanstvenog područja društvenih znanosti, polja informacijskih znanosti, grane Informacijski sustavi i informatologija jer se može utvrditi da je:

q doktor društvenih znanosti, znanstveno polje: Informacijske znanosti

q objavio osim magistarskog rada i doktorske disertacije 15 znanstvenih radova, od čega pet u publikacijama s međunarodno priznatom recenzijom

q sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju od 1991. godine na studiju u Mostaru, gdje već ima, od 1999. izbor u zvanje Izvanrednog profesora. Od 1999. predaje na poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Splitu i Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu u Dubrovniku. (uvjet rektorskog zbora - jedna godina nastave )

q održao više od deset priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima (uvjet rektorskog zbora - dva priopćenja)

q Vodio izradu 14 diplomskih radova i jednog magisterija. (uvjet rektorskog zbora - pomoć diplomandu )

q održao nastupno predavanje na Ekonomskom fakultetu u rijeci, koje je strručno povjerenstvo pozitivno ocijenilo.

Rekapitulacija uvjeta iz članka 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti:

Prema Minimalnim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, može se konstatirati da:

q pristupnik ima akademski stupanj doktrora znanosti

q ukupno je objavio petnaest znanstvenih radova (a₁₊a₂ - minimalno 5) i to:

q pet radova (radovi 1. 2. 3. 4. i 5 točke 2.2.1. ovog Izvješća) objavljeni u časopisima s međunarodnom recenzijom i s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama (a₁ -minimalno 2).

Time je pristupnik ispunio tražene uvjete prema Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti

Rekapitulacija uvjeta iz članka 74. Zakona o visokim učilištima:

Dr. sc. Brano Markić udovoljava kriterijima Odluke o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i to:

q pristupnik je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju deset godina što je više od godine dana (točka 2.3. Izvješća)

q Bio je mentor za 15 diplomanata i jednog magistranda. (točka 2.3. Izvješća)

q pristupnik je sudjelovao s radovima na 10 međunarodnih skupova od a više od dva rada je pristupnik i izlagao na tim skupovima

Time je pristupnik ispunio tražene uvjete prema Zakonu o visokim učilištima.

Shodno iznesenom povjerenstvo smatra da oba pristupnika dr. sc. Slavomir Vukmirović i dr.sc. Brano Markić ispunjavaju potrebne uvjete za izbor u znanstveno nastavno zvanje docent u području društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana informacijski sustavi i informatologija, za predmet Informatička tehnologija.

Budući da oba kandidata zadovoljavaju minimalne zakonske uvjete za izbor u zvanje docenta Stručno povjerenstvo

predlaže

dekanu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovaj prijedlog proslijedi na potvrdu Matičnom povjerenstvu za informacijske znanosti za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta za kolegij Informatička tehnologija za oba pristupnika.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Marina Čičin-Šain, izv. prof.

dr. sc. Zdravko Dovedan , docent

dr. sc. Vladimir Mateljan, docent

B07_2 dr. sc. S. Šimundić

Dr.sc. Mario Plenković, red.prof. (Grafički fakultet u Zagrebu)

Dr.sc. Damir Boras, docent (Filozofski fakultet u Zagrebu)

Dr.sc. Milan Jurina, red.prof. (Visoka policijska škola u Zagrebu)

Predmet: Natječaj za izbor (reizbor) jednog nastavnika u nastavno zvanje višeg

predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske

znanosti, grana komunikologija, za predmet KOMUNIKOLOGIJA na Visokoj

policijskoj školi u Zagrebu.

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Na temelju čl.95. Zakona o visokim učilištima (Narodne novine, br.59/96. pročišćeni

tekst) i čl.93. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta,

na sjednici od 26. veljače 2001. imenovalo je Stručno povjerenstvo za davanje

mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje višeg

predavača mr.sc. Ljubice Bakić-Tomić, za znanstveno područje društvenih

znanosti, polje informacijskih znanosti, grana komunikologija, za predmet

Komunikologija na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu, u sastavu:

1. Dr.sc. Mario Plenković, red.prof. (Grafički fakultet u Zagrebu)

2. Dr.sc. Damir Boras, docent (Filozofski fakultet u Zagrebu)

3. Dr.sc. Milan Jurina, red.prof. (Visoka policijska škola u Zagrebu).

Stručno povjerenstvo je pregledalo natječajnu prijavu, analiziralo radove i priloženu

dokumentaciju te u svezi zadanog zadatka fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

podnosi slijedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Visoka policijska škola u Zagrebu objavila je natječaj u Vjesniku od 30. studenoga

2000. za izbor (reizbor) jednog nastavnika u nastavno zvanje višeg predavača, za

znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana

komunikologija, za predmet Komunikologija. Na natječaj se prijavila mr.sc. Ljubica

Bakić-Tomić, viši predavač na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu iz predmeta

«Osnove komunikologije» i «Metodologije istraživanja sigurnosnih pojava». Stručno

povjerenstvo je ustanovilo da je predložnik mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić uz natječajnu

prijavu priložila životopis s podacima o znanstveno-nastavnom i stručnom radu, te

popis radova i dokaze o stečenoj stručnoj spremi i to:

a) curriculum vitae;

b) znanstvene i stručne radove;

c) dokaz o stručnoj spremi;

d) dokaz o radnom iskustvu;

e) dokaz o državljanstvu Republike Hrvatske;

f) ostala dokumentacija iz koje je vidljivo da predložnik ispunjava minimalne uvjete

za naslovno zvanje višeg predavača iz područja društvenih znanosti, polje

informacijskih znanosti, grana komunikologija, za predmet Komunikologija.

1. CURRICULUM VITAE

Školovanje:

Predloženik mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić, viši predavač iz predmeta «Osnove

komunikologije» i «Metodologija istraživanja sigurnosnih pojava» na Visokoj

policijskoj školi u Zagrebu, rođena je 17. prosinca 1955. godine u Zagrebu. Osnovnu

školu i Opću gimnaziju završila je u Zagrebu. 1978. završava Filozofski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu (Pedagogija i Sociologija) i iste godine upisuje poslijediplomski

studij Bibliotekarstva, dokumentacije i informacionih znanosti u Zagrebu. Potom

1983. brani magistarski rad na temu: «Uloga bilježaka u usvajanju novog gradiva».

Obranom je stekla zvanje magistra informacionih znanosti.

Dosadašnje zaposlenje i stručno/nastavno-znanstvene aktivnosti:

1978. – 1984. radi u Pedagoškom obrazovnom centru «Bogdan Ogrizović» u Zagrebu

kao nastavnik pedagogije i sociologije;

1984. – 1992. radi u Obrazovnom centru MUP-a RH na mjestu pedagoga-stručnog

savjetnika;

1992. – 1994. je voditelj i organozator tečajeva «Kultura komuniciranja» za različite

pripadnike policije.

Od 1994. –2001. je viši predavač na Visokoj policijskoj školi Policijske akademije

MUP-a RH.

1990. – 1992. član je Predsjedništva HPKZ-a i voditelj Sekcije usmjerenog obrazovanja;

1990. – 2001. član je Hrvatskog društva za prosudbu rizika;

1994. – 2001. završava edukacijske tečajeve iz interpersonalne komunikacije i

seminar «Upravljanje konfliktom», «Upravljanje stresom» , «Analiza životnog skripta»

i «Komunikacijski trening I i II pod voditeljstvom dr.sc. G.Kohlriesera i dr.sc. P.Brajše;

1992. – 2001. vanjski suradnik Ekonomskog instituta u Zgarebu;

1996.g. položila je međunarodni ispit za Transakcionog analitičara «101» - za

psihoterapeuta savjetnika;

1996. – Prvi izbor u zvanje viši predavač (Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu);

1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu usvojena (10. lipnja 1999.g.) doktorska teza

pod naslovom: «Komunikološko-menadžerski profil rukovoditelja u hrvatskoj policiji»

(mentor prof.dr.sc. Mario Plenković);

Od 1998. član je Hrvatskog komunikološkog društva.

PROJEKTI:

Od 1995. radi na projektu UNICEF-a i Ministarstva prosvjete i športa «Zaštita djece i

mladeži od minsko-eksplozivnih sredstava»;

Od 1996. nositelj je projektnog zadatka «Relacije edukativnog programa interpersonalne komunikacije u preveniranju stresa i konflikta kod pripadnika policije» na znanstvenom

projektu «Psihološki korelati ponašanja i stresa»;

Od 1998. suradnik-istraživač na projektu «Hrvatski mediji na pragu 21.stoljeća».

ZNANJE STRANIH JEZIKA:

Govori, čita i piše: Engleski, bugarski i ruski.

KNJIGA:

«Bilježenje- nadpismovna pismenost» (1990.)

2. ZNANSTVENO-STRUČNI I NASTAVNI RAD RELEVANTAN ZA

DAVANJE MIŠLJENJA O ISPUNJAVANJU UVJETA ZA VIŠEG

PREDAVAČA

Mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić nakon prošlog izbora za višeg predavača je objavila 1

izvorni znanstveni rad, 3 stručna rada, 1 nastavni priručnik te sudjelovala na dva

međunarodna znanstvena skupa.

Pored navedenog ima jedan stručni rad koji je prihvaćen od redakcije časopisa

«Kriminologija i socijalna integracija» za tiskanje.

Održala je dva pozvana međunarodna predavanja u organizaciji Hrvatskog

komunikološkog društva.

UVOĐENJE NOVIH I INOVIRANIH PREDMETA:

Mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić je inovirala i uvela novi nastavni predmet «Osnove

komunikologije» koji je usvojen i uključen u nastavni plan Stručnog programa

«Kriminalist» na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.

Inovirala je i uvela u program nastavne vježbe iz predmeta «Osnove komunikologije»

na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.

Uvodi u nastavni proces specijalizirane komunikološke seminare i praktične vježbe iz «interpersonalne komunikacije».

MENTORSKI RAD:

Mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić izradila je prijedlog tema i tematskih grupacija za izradu

diplomskih radova iz šire komunikološke problematike.

Samostalno mentorski nadzire izradu dvadesetak diplomskih radova s

komunikološkom orijentacijom.

3. ANALIZA I OCJENA ZNANSTVENO-STRUČNOG RADA

mr.sc.LJUBICE BAKIĆ-TOMIĆ NA ZNANSTVENOM POLJU

INFORMACIJSKIH ZNANOSTI (GRANA KOMUNIKOLOGIJA)

S obzirom na tematiku i znanstveno-komunikološki doprinos relevantan za izbor

mr.sc. Ljubice Bakić-Tomić u nastavno zvanje višeg predavača analizirati ćemo,

odnosno identificirati znanstvene radove temeljem kojih predloženik ispunjava

minimalne uvjete za izbor u predloženo zvanje sukladno minimalnim uvjetima

Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (NN 38/97), izbor od dva

relevantna rada iz kojih je vidljivo da predloženik ispunjava minimalne propisane

uvjete za izbor u nastavno zvanje višeg predavača iz znanstvenog polja informacijskih

znanosti (grana komunikologija).

Analiza preostalih radova bi još dodatno osnažila i argumentirala znanstvene uvjete

mr.sc. Ljubice Bakić-Tomić za izbor u nastavno zvanje viši predavač.

1. Lj.Bakić-Tomić, Sue Foy, Juraj Plenković: PERSONAL COMMUNICATION

POTENTIAL OF PEOPLE WORKING UNDER THE HIGH

OCCUPATIONAL STRESS/ OSOBNI KOMUNIKACIJSKI POTENCIJAL

DJELATNIKA U ZANIMANJIMA S POVEĆANIM PROFESIONALNIM

STRESOM, Informatologija 32, 1999, 3-4, 137-273 (Original Scientific Paper /

Izvorni znanstveni rad).

U radu se analiziraju komunikativni odnosi između radnog stresa i interpersonalne

komunikacije u zanimanjima s povećanim profesionalnim stresom. Komunikativna

analiza je provedena prema znanstvenim uzorima C.i T.Griffina (1980), A.Bedeiana

(1981), A.Mehrabiana (1986) i Van de Berga (1997).

Autori polaze od hipoteze po kojima su dosadašnja istraživanja pokazala da je kvaliteta interpersonalne komunikacije odlučujući faktor za smanjenje radnog stresa i da je ujedno interpersonalna komunikacija presudna za uspješno obavljanje poslova sigurnosti.

Provedeno empirijsko istraživanje je obuhvatilo ispitivanje utjecaja radnog iskustva i

prostornog (radnog) okoliša na razvijenost komunikacijskih vještina među različitim

stresnim zanimanjima (djelatnici hitne medicinske pomoći, vozači, tehničari i pripadnici specijalne policije). Empirijska analiza je pokazala statistički značajnu razliku između

stresnih profesija. Analizom je utvrđeno da pripadnici specijalne policije pokazuju

znakovitu uspješnost u komunikacijskim vještinama od profesija sličnih stresnih

zanimanja poput djelatnika medicinske pomoći, vozača i tehničara.

Istraživanje je pokazalo kako su medicinski tehničari komunikativno uspješniji u

procesu neverbalne komunikacije od vozača hitne pomoći. Dobiveni istraživački

rezultati ukazuju da sve stres ne profesije nužno moraju uključivati dijaloško i

neverbalno komuniciranje u procesu komunikacijskih zbivanja koji se događaju pri

konfliktnim i stresnim situacijama. Autori zaključuju i razrađuju edukativno oblikovanje

upravljanja konfliktima u procesu interpersonalne komunikacije te izrađuju

instrumentarij glede opuštanja i ublažavanja profesionalnog stresa.

Rad je izvorni znanstveni doprinos razvoju interpersonalne komunikologije i pridonosi daljem razvoju teorije i prakse interpersonalne komunikacije u procesu upravljanja konfliktnim situacijama.

2. M.Grubišić-Ilić, Lj.Bakić-Tomić, Ž.Jančić: RECITE ŽIVOTU DA, Unicef,

Zagreb, 1998. (Priručnik)

Priručnik je namijenjen zaštiti mladeži od oružja i ostalih ubojitih sredstava u ratnom i

poratnom periodu.

U priručniku se razrađuje algoritam mogućih komunikativnih vizualnih oblika

komuniciranja u procesu stradavanja zbog neopreza, pretjerane hrabrosti,

nepromišljenosti, panike ili znatiželje koji prate mladež od puberteta do adolescencije.

Kako mladež u tom periodu ponekad traži rješenje svih problema u samoubojstvu (posebno

u poratnim godinama) prikazani komunikativni algoritam upoznavanja i dobivanja

relevantnih informacija za potrebe mladeži je dobrodošao priručnik za sve mlade koji se

nalaze u bezizlaznoj situaciji ili su u neposrednim oblicima opasnosti ili krize.

Priručnik je dobro došao i stručnjacima koji rade s populacijom mladeži (psihijatri,

pedagozi i komunikolozi).

Priručnik je prakseološki komunikološki doprinos sustavnom i praktičnomž

pristupu u procesu kriznog komuniciranja.

3. ANALIZA I OCJENA NASTAVNIČKOG RADA mr.sc. LJUBICE BAKIĆ-

TOMIĆ

Mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić je vrstan sveučilišni nastavnik, animator, terapeut i

komunikolog koja uspješno obnaša funkciju sveučilišnog višeg predavača iz predmeta:

Osnove komunikologije i Metodologije istraživanja sigurnosnih pojava.

Shvativši bit i suštinu interpersonalne komunikacije u međuljudskim odnosima te

didaktički problem cjelokupnog nastavnog i obrazovnog sustava policijskih djelatnika

stalno unapređuje sveučilišnu nastavu, inovira i uvodi nove komunikološko programske

sadržaje. Tako je nastavni proces inovirala i uvela novi predmet «Osnove komunikologije»

koji je usvojen i uključen u nastavni plan Stručnog programa pod nazivom «Kriminalist».

Pored uvođenja novih predmeta inovira i postojeće studijske discipline te uvodi specijalizirane komunikološke i praktične vježbe na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.

Izradila je dva nastavno-prakseološka priručnika.

Aktivan je sudionik na dva međunarodna znanstvena skupab(Zagreb i Sofija).

Posebnu aktivnost je pokazala u organiziranju Sekcije za interpersonalnu komunikaciju

pri Hrvatskom komunikološkom društvu.

5. MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

5.1. MIŠLJENJE STRUČNOG POVJERENSTVA

Nakon provedene stručne analize cjelokupnog znanstvenog i nastavničkog rada mr.sc.

Ljubice Bakić-Tomić, višeg predavača na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu,

vidljivo je iz dometa analizirana dva rada u ovome skupnom izviješću da je mr.sc.

Ljubica Bakić-Tomić dosadašnjem znastvenom i nastavničkom radu pokazala

izuzetne znanstvene i nastavničke mogućnosti u promišljanju informacijskih znanosti

u širem smislu, te komunikologije u užem smislu, posebno interpersonalne komunikacije.

Kao komunikolog (teoretičar i praktičar) i viši predavač komunikoloških disciplina

uspjela je sintetizirati komunikološku analizu i sintezu s razinom proučavanja

interpersonalne komunikacije i povezati složene interpersonalne relacije u

dugogodišnju nastavničku praksu.

Kao posebne komunikološke i nastavničke inovacije mr.sc.Ljubica Bakić-Tomić

treba istaknuti inovaciju komunikoloških predmeta, kreiranje novih, te praktičnu

realizaciju nastave i vježbi iz interpersonalne komunikacije.

Zahvaljujući svemu tome mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić je uspjela zainteresirati i

animirati sve generacije studenata za svoje nastavne discipline, izbor seminara i

diplomskih radova, te pomoći studentima da sustavnije ulaze u svijet svoje struke –

interpersonalne komunikacije.

Posebno treba istaknuti njezin rad u Sekciji za interpersonalnu komunikaciju pri

Hrvatskom komunikološkom društvu.

Kao uspješan nastavnik mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić je stekla zasluge i kao gostujući

vanjski suradnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu, gdje na poslijediplomskom

studiju – školi za poslovno upravljanje sudjeluje u realizaciji nastave na predmetu

»Socio-psihološki aspekti organizacijskog ponašanja» s temama: Organizacijska

kultura, komunikacijske vještine i upravljanje konfliktima.

Plodne nastavničke i suradničke odnose ostvarila je kao član projektnog tima na

znanstvenim domaćim i inozemnim projektima.

Svoja stečena nastavnička i istraživačka iskustva prenosi strukovnim kolegama,

nastavnicima i studentima.

Mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić svojim nastavničkim radom, znanstvenim i stručnim

radovima visoko je rangirana u komunikološkim krugovima.

Provedena stručna analiza kao i ocjena srtučnog povjerenstva dokazuje da mr.sc.

Ljubica bakić-Tomić u potpunosti ispunjava sve propisane uvjete za izbor u

nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje društvrnih znanosti, polje

informacijskih znanosti, za predmet Komunikologija na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu,

i to da udovoljava svim uvjetima iz čl.80. stavka 2. ZVU (zvanje višeg predavača):

1. ispunjava minimalne uvjete za izbor u predloženo zvanje sukladno minimalnim

uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za društvene znanosti (NN38/97);

2. ima objavljenih najmanje 5 stručnih radova, odnosno 2 rada nakon reizbora (od

ukupno 7 objavljenih znanstveno-stručnih radova);

3. ima ukupno objavljenih 7 radova (knjige, časopisi/publikacije/knjige) iz kojih

izdvajamo jedan izvorni znanstveni rad s međunarodno priznatom recenzijom iz

kategorije (a1);

4. ukupno su analizirana 2 rada, od kojih jedan izvorni znanstveni rad iz kategorije (a1) i

jedan stručni priručnik,

5. ukupno je objavila do (2001.) sedam (7) radova, jedan iz kategorije (a1), jedna

knjig ai pet stručnih radova;

6. aktivan je istraživač suradnik na dva domaća znanstvena projekta (odobreni od

Ministarstva znanosti i tehnologije RH);

7. održala je dva priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima;

8. član je Predsjedništva HPKZ-a i HKD-a;

9. ima razvijenu sklonost prema nastavnom radu što je dokazala uspješnim

dosadašnjim nastavničkim radom u nastavnom zvanju višeg predavača;

10. uvela je i inovirala novi nastavni predmet «Osnove komunikologije»;

5.2. PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA

Budući da je predloženik mr.sc. Ljubica Bakić-Tomić prema skupnom izviješću

ispunila sve propisane zahtjeve iz natječaja raspisanog od strane Visoke policijske

škole u Zgarebu, za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za područje društvenih

znanosti, polje informacijskih znanosti, grana komunikologija, za predmet

«Komunikologija», predlažemo fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu da mr.sc. Ljubicu Bakić-Tomić izabere u nastavno zvanje viši predavač

za područje društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana komunikologija,

za predmet Komunikologija i Metodologija istraživanja sigurnosnih pojava.

Članovi stručnog povjerenstva:

1. Dr.sc. Mario Plenković, red.profesor

2. Dr.sc. Damir Boras, docent

3. Dr.sc. Milan Jurina, red.profesor

U Zagrebu, 23. listopada 2001.

Predmet: Mišljenje o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Sibile Petlevski za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, teatrologija, predmet dramaturgija, na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Fakultetskom vijeću

Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Izabrani dana 18. lipnja 2001. na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u povjerenstvo za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, teatrologija, predmet dramaturgija, na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu objavila je 26. travnja 2001.u „Vjesniku“ natječaj za izbor jednog docenta, izvanrednoga ili redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, teatrologija, predmet dramaturgija, na koji se kao jedini pristupnik u zakonskome roku javila dr.sc. Sibila Petlevski, predavač na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis pristupnice

Sibila Petlevski rođena je 11. svibnja 1964. godine u Zagrebu. Predaje književnost na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu od 1992. kao vanjski suradnik, a od 1994. u redovitu je radnom odnosu. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1988). Po završetku dvogodišnjega poslijediplomskog studija magistrirala je u području filologije (1991, Filozofski fakultet zagrebačkog Sveučilišta) radom «Teorijska sistematizacija Branka Gavelle». Doktorirala je 1996. godine na Filozofskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta disertacijom: «Modernizam. primjeri iz hrvatskog kazališta i drame i njihov srednjoeuropski kontekst». Od godine 1993. članica je uredništva i operativna urednica časopisa za književnost «Republika». Od 1993. do 1995. godine uređivala je književne stranice dvotjednika za kulturu «Vijenac», a odnedavno je i «nacionalna urednica» međunarodnog književnog sitea poetry.int ugledne europske pjesničke fundacije «The Poetry International Foundation» u Rotterdamu.

Objavila više knjiga poezije i jedan roman (usporetiti bibliografiju-knjige). Za pjesničku zbirku «Sto aleksandrijskih epigrama» 1993. godine primila je državnu godišnju nagradu «Vladimir Nazor». Članica je Društva hrvatskih književnika i predsjednica Hrvatskog centra Međunarodnog PEN-a, članica Europskog udruženja za anglističke studije ESSE i Hrvatskog centra Međunarodnog kazališnog instituta ITI. Zastupljena je u više nacionalnih i nekoliko međunarodnih pjesničkih antologija, a odnedavno je i «nacionalna urednica» međunarodnog književnog sitea poetry.int ugledne europske pjesničke fundacije «The Poetry International Foundation» u Rotterdamu.

Godine1992. bila je suradnicom Srednjoeuropskog sveučilišta u Pragu i Budimpešti u svojstvu znanstvenika-istraživača iz područja komparativne književnosti. Za potrebe CEU-a, izradila je studiju na engleskom jeziku na temu: «Prožimanja hrvatskog, češkog i austrijskog kazališta i drame u stilskom razdoblju moderne». Za isto je sveučilište 1993. godine izradila znanstvenu studiju na temu hrvatskog dramskog ekspresionizma u europskome kontekstu u klasi individualnog istraživačkog projekta (The Central European University /Research Support Scheme, naslov radnje: «Expressionism – Examples from Croatian Theatre and Drama and their Central European Context».

Dobitnica neiskorištene Fulbrightove stipendije (doktorski program upotpunjen lektorskim radom na svučilištu Bloomington, Odsjek za komparativnu književnost, prof. Matei Calinescu), za godinu 1991-1992. Stipendija zbog rata u Hrvatskoj nije iskorištena.

Izradila tromjesečni plan predavanja na temu «Srednjoeuropski kontekst hrvatskog književnog ekspresionizma» za Filozofski fakultet Sveučilišta u Amsterdamu (Faculteit der Letteren–ALW) nakon čega je od dviju katedri amsterdamskog Filozofskog fakulteta primila poziv da bude gost-predavač u akademskoj godini 2000/2001. (Komparativna književnost, pročelnik prof. dr. John Neubauer i Odsjek za slavenske jezike i književnost, pročelnik prof. dr. Willem Weststeijn). Dopisi se od prošle godine nalaze u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske gdje još uvijek čekaju obradu. Godine 1998., u okviru suradnje zagrebačke Akademije dramske umjetnosti i Queen Margaret University Collegea, održala nekoliko predavanja studentima dramskoga odsjeka Queen Margaret University Collegea (Edinburgh, Škotska).

Sibila Petlevski je kao istraživač uključena u tri kolektivna znanstvena projekta (jedan nacionalni i dva međunarodna):

1. Anglistički projekt. Sveučilište u Zagrebu (Tema: modernizam, voditelj: prof. dr. Sonja Bašić)

2. Međunarodni istraživački projekt ECE (Tema: komparativna povijest književnosti istočne srednje Europe u sklopu šireg projekta LITERARY HISTORY PROJECT. Voditelji: prof. dr. Linda Hutcheon i prof. dr. Mario J. Valdés, University of Toronto). Prilozi će ove godine biti objavljeni u leksikonu čiji je izdavač Oxford University Press.

3. Međunarodni komparatistički projekt. Huizinga Institut/Faculteit de Geesteswetenschappen Universiteit van Amsterdam. Voditelj: prof. dr. J. Th. Leerssen (Tema: National learning: Scholars and cultural nationalism in the nineteenth century)

POPIS RADOVA SIBILE PETLEVSKI

I. KNJIGE

(znanstveni i stručni naslovi označeni su crvenom bojom)

1. «KRISTALI», Gradus, Zagreb 1988. (bibliofilsko izdanje s grafikama Nevenke Arbanas) Žanr: poezija

2. «SKOK S MJESTA», Logos, Split 1990. Žanr: poezija

3. «SKOK OD MESTO», Misla, Skopje 1990. (prijevod na makedonski)

4. «SPIN-OFF: antologija novijega američkog pjesništva, NZMH, Zagreb 1991. /Žanr: stručna knjiga / antologija sa znanstvenim ogledom, izbor, prijevod, uvodni znanstveni tekst i stručni kritički komentari o uvrštenim autorima

5. «NADINE GORDIMER», Školska knjiga, Zagreb 1994 (priredila, izabrala, autorica znanstvenog teksta o Nadine Gordimer)

6. «STO ALEKSANDRIJSKIH EPIGRAMA», SGI, Zagreb 1993. Žanr: poezija

7. «VELIKA EUROPA – MALI NARODI», AGM, Zagreb 1994. Žanr: zbornik tekstova (priredila, izabrala, popratila uvodnim tekstom)

8. «FRANCUSKA SUITA», Meandar, Zagreb 1996. Žanr: proza

9. «BABYLON», Pandora, Zagreb 2000. Žanr: poezija (bibliofilsko izdanje)

10. «HEAVY SLEEPERS», Pandora, Zagreb 2000. Žanr: poezija (bibliofilsko izdanje na engleskom jeziku s grafikama Nevenke Arbanas)

11. «SIMPTOMI DRAMSKOGA MODERNITETA», Mansioni, Hrvatski centar ITI, 2000 Žanr: znanstvena knjiga

12. «KAZALIŠTE SUIGRE», Antibarbarus, Zagreb 2001 Žanr: znanstvena knjiga

II. ZNANSTVENI RADOVI:

23

(opsega jednoga arka ili više)

1. «Poetic Sign, Sound and Meaning», Međunarodni simpozij o pjesništvu, Struga 1989, zbornik radova Treći program Radio Skopje, Skopje 1989.

2. «Pogled na novije američko pjesništvo», Republika, br. 5-6, Zagreb 1990.

3. «Autobiografija interpretacije», Republika, br. 3-4, Zagreb 1990.

4. «Mark Strandove antinarativne pjesničke strategije», Republika, br. 9-10, Zagreb 1991.

5. «Antun Šoljan, iskustvo zbilje», Republika, br. 11-12, 1992.

6. «Ujevićev Perivoj na razmeđu unutrašnjeg i vanjskog pejzaža», Dubrovnik, br. 3-4, Dubrovnik 1991.

7. «Literature and Identity», Balkan Forum, An International Journal of Politics, Economics and Culture, Vol 1. No. 5, December 1993.

8. «Napomena o poetici hrvatskog dramskog ekspresionizma», Republika br. 3-4, Zagreb 1995

9. «Antun Šoljan – navigacija žanra», Nova Istra, br. 4, 1997. (Tekst prethodno pročitan na simpoziju «Šoljanovi dani»)

10. «Nadine Gordimer – Bringing European Ideas back to African Reality», Međunarodni simpozij, zbornik English Studies in Croatia, Zagreb 1995, Hrvatsko društvo za anglističke studije, Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, Vol. XLII, Zagreb 1997.

11. «Slobodan Šnajder: Kamov. Smrtopis., Krležini dani u Osijeku 1995, Suvremena hrvatska dramska književnost i kazalište od 1968./1971. do danas. Druga knjiga, HNK u Osijeku, pedagoški fakultet Osijek, Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU, Osijek-Zagreb 1997.

12. «Nepobjediva lađa na Panonskom moru», Krležini dani u Osijeku 1996, Osijek i Slavonija – hrvatska dramska književnost i kazalište, Znanstveno savjetovanje u čast 90. obljetnice Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, HNK u Osijeku, pedagoški fakultet Osijek, Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta HAZU, Osijek-Zagreb 1997.

13. «Razvojnopoetičke spojnice Gavella i Jhering – teoretičari povijesti glumišta», Krležini dani u Osijeku 1997, Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Prva knjiga, Zavod za povijest hrvatske književnosti i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, HNK u Osijeku, pedagoški fakultet, Osijek, Zagreb-Osijek 1999.

14. «Bernard Shaw u hrvatskom ozračju», Krležini dani 1998, Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Druga knjiga, Zavod za povijest hrvatske književnosti i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, HNK u Osijeku, pedagoški fakultet, Osijek, Zagreb-Osijek 2000.

15. «Književnoteorijski izazov libreta», Krležini dani u Osijeku 1999. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Zavod za povijest hrvatske književnosti i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, HNK u Osijeku, pedagoški fakultet, Osijek, Zagreb-Osijek 2000.

16. «Slobodan Šnajder: Zaručnica od vjetra», tekst za zbornik međunarodnog znanstvenog savjetovanja Suvremena hrvatska drama u osamdesetim i devedesetim godinama, 9-11 ožujka 2000 / Matica hrvatska, Zagreb 2001.

17. «Mate Matišić: dijalog s jezičnim kodovima», tekst pročitan na međunarodnom znanstvenom savjetovanju «Suvremena hrvatska komedija» 9-11 ožujka 2001 «Hrvatska drama» /Matica hrvatska, Zagreb 2001. (zbornik u tisku)

18. «A Moving Target: Theatre Criticism and its Audience», tekst pročitan na Međunarodnom forumu kazališnih kritičara Kazališna kritika u novom tisućljeću (zbornik u tisku), International Theatre Institute, 2001

19. «Modernističke utopije i vizije (Miroslav Krleža: 1917-1919)», Krležini dani u Osijeku 2000. Hrvatska dramska književnost i kazalište u europskom kontekstu, Zavod za povijest hrvatske književnosti i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, HNK u Osijeku, pedagoški fakultet, Osijek, Zagreb-Osijek 2001. (u tisku)

20. «Croatian Modernism: programmatic and Dramatic 'secession'», prilog međunarodnoj konferenciji pod naslovom – A Case Study on East-Central Europe», June 28-July 1, 2000 (tekst je uvršten u zbornik Rewriting Literary History, Oxford University Press (u tisku), provjeriti vjerodostojnost podataka na stranici: Error! Bookmark not defined.

1. «Branko Gavella, Croatian Stage Director», prilog međunarodnoj konferenciji pod naslovom – A Case Study on East-Central Europe», June 28-July 1, 2000 (tekst je uvršten u zbornik Rewriting Literary History, Oxford University Press (u tisku), provjeriti vjerodostojnost podataka na stranici: Error! Bookmark not defined.

22. «Miroslav Krleža: Time for Polemics (1918/1919)» tekst uvršten u zbornik Rewriting Literary History, Oxford University Press, (u tisku) provjeriti vjerodostojnost podataka na stranici: Error! Bookmark not defined.

1. «Avangardizmi i anakronizmi hrvatske dramske moderne», prilog znanstvenom savjetovanju DANI HVARSKOG KAZALIŠTA, Književnost i kazalište hrvatske moderne – bilanca stoljeća II, Hvar, 9-12. svibnja 2001. (HAZU, Književni krug Split – zbornik u tisku)

III. ZNANSTVENI RADOVI OBJAVLJENI U KNJIGAMA: (3)

1. «Novije američko pjesništvo», «SPIN-OFF; Antlogija novijega američkog pjesništva», Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1991, str. 7-31

2. «Nadine Gordimer – Stvaranje vlastitog poretka u kaosu», u: «NADINE GORDIMER», Školska knjiga, Zagreb 1994, str. 343-361

3. «Antun Šoljan – iskustvo zbilje» i «Antun Šoljan – navigacija žanra», u: «KNJIŽEVNA KRITIKA O ANTUNU ŠOLJANU», str. 287-295, 449-454.

IV.STRUČNI (KNJŽEVNO-KRITIČKI) TEKSTOVI:

(izbor)

1. «Koliko teksta! Koliko kopija!» (Branko Maleš, Praksa laži, Rijeka 1986, u: Književne novine, br. 718, Beograd 1986.

2. «Razgovor o propadanju» (Tonko Maroević, Motiv Genoveve, Zagreb 1986, u: Književne novine, br. 738, Beograd 1987.

3. «Na razmeđu zavičajnog i univerzalnog» (Andriana Škunca, Napuštena mjesta, Zagreb 1985, u: Quorum, br. 5-6, Zagreb 1986.

4. «Strah od metafore» (Zvonko Maković, Ime, Zagreb 1987, Polja br. 1, Novi Sad 1988.

5. «Živjeti sa svojim razdorom» (Dubravko Horvatić, Sveti zrak, 1988), Pitanja br. 5-6, Zagreb 1988.

6. «Koherentan pjenički projekt» (Dragan Grbić, Unutrašnja arheologija, Zagreb 1986), Republika br. 1-1, Zagreb 1987.

7. «Imaginarni prostor» (Marija Čudina, Divlja duša, Republika br. 7-8, Zagreb 1986.

8. «Veliko šetalište» (Slavko Mihalić: Iskorak, Zagreb 1989), Republika br. 3-4, Zagreb 1989.

9. «Smrt Sredozemlja» (Tonči Petrasov Marović: Moći ne govoriti, Zagreb 1988), Republika br. 5-6, Zagreb 1989.

10. «Ukoričena jabuka», (Anka Žagar: Nebnice, Zagreb 1990), Republika br. 9-10, Zagreb 1991.

11. «Putovanje jednog intelektonauta» (Darko Suvin: Armirana Arkadija, Zagreb 1991), Republika br. 9-10, Zagreb 1991.

12. «Pricin razgovor s dvojnikom» (Čedo Prica: Priče iz duge ulice, Zagreb 1994, Dubrovnik br. 4, 1994.

13. «Baudelaire – naš suvremenik (Uvjetno prevediv pjesnik)», Vijenac br. 38, godište III, Zagreb 1995.

V.RADOVI IZRAĐENI U OKVIRU MEĐUNARODNIH PROJEKATA

1. «Modernism in Drama and Theatre» (with special reference to interconections between Croatian, Czech and Austrian Drama and Theatre) No. 464/92 Ustanova: The Central European University, Prag/ Broj stranica: 72

2. «Expressionism – Examples from Croatian Theatre and Drama and their Central European Context» No. 464/93 Ustanova. CEU /Brtoj stranica: 120

Sudjelovanje na međunarodnim književnim festivalima:

1. “Struga Evenings of Poetry” (Struga, Makedonija 1989)

2. “Vilenica International Literary Prize” (Vilenica, Slovenija 1995)

3. “Cambridge Seminar on Contemporary British Writing” (Cambridge, Engleska 1996)

4. “Poetry at Porto Santo” (Madeira, Porto Santo, Portugal 1998)

5. “The Maastricht International Poetry Nights” (Maastricht, Nizozemska 1998)

6. “Festival of Central European Culture” (London, Engleska 1998)

7. “Poésie à Lisbonne – La Casa Fernando Pessoa” (Lisabon, Portugal 1998)

8. “Festival Literair Paspoort : Dichter aan huis » (Den Haag, Nizozemska 1998)

9. “Trnovski terceti – Poetry Festival in Ljubljana” (Ljubljana, Slovenija 2000)

10. “Villa Waldberta” International Munich Artists’ Center (Feldafing, Njemačka 1999)

11. “The International Poetry Festival of Barcelona” (Barcelona, Španjolska 2000)

Zastupljenost u međunarodnim antologijama:

1. “50: A CELLEBRATION OF SUN & MOON CLASSICS, ed. by Douglas Messerly, Sun & Moon Press, Los Angeles 1995

2. “TERRA, MAR E LUME, Poesía de Bosnia-Herzegovina, Bulgaria, Croscia, Eslovenia, Macedonia, Montenegro e Serbia, XUNTA DE GALICIA, Publicacións do Centro de investigacións lingüisticas e literarias RAMÓN PIÑEIRO, ed. by Ursula Heinze

3. ANTOLOGIA DELLA POESIA CROATA CONTEMPORANEA, HEFTIEDICIONI, ed/trans. Marina Lipovac Gatti, Milano 1999

Zastupljenost u domaćim antologijama:

1. “STRAST RAZLIKE-TAMNI ZVUK PRAZNINE”, Hrvatsko pjesništvo 80ih i 90ih, Branko Čegec & Miroslav Mićanović, QUORUM, Zagreb 1995.

2. “USKLIČNICI”, Antologija hrvatskog pjesništva od 1971 do 1995, Hrvatska sveučilišna naklada, Tonko Maroević, Zagreb 1996.

3. “ANTOLOGIJA SUVREMENE HRVATSKE POEZIJE”, Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva, Hrvoje Pejaković, Most/The Bridge, Zagreb 1997

4. “22 U HLADU” Antologija nove hrvatske proze 90ih, CELEBER, Dalibor Šimpraga/ Igor Štiks, Zagreb 1999.

Poezija objavljena u stranim časopisima

1. “La parola donata” a cura di Edoardo Costadura /Sibila Petlevski – Epigrammi Prijevod: Morana Čale & Alessandro Iovinelli, in: EnnErre, Milano, Anno III/No 4/ I semestre 1996, pp. 28, 29

2. “Sonetto della Luna” /Prijevod na talijanski: Alessandro Iovinelli, in: Testo a Fronte, Rivista semestrale di teoria e pratica della traduzione letteraria, Marcos y Marcos, Milano, Numero 17, ottobre 1997, p. 185

1. “Esiste la poesia croata” – Sibila Petlevski – Epigrammi. /Izbor poezije; prijevod na talijanski: Morana Čale & Alessandro Iovinelli, in: Il Segnale, percorsi de ricerca letteraria, Milano, Anno XVII, No. 49 – Febbraio 1998, pp. 42-47

4. “Okno Leonarda”, priča, preveo na poljski Leszek Małczak, In: FA-art, Kwartalnik Literacki 4(26), Katowice 1996, pp. 162-167

Poezija objavljena u međunarodnim zbornicima :

1. “VILENICA 95”, Literary Meeting and the Award Vilenica, ed. Veno Taufer, Ljubljana 1995, pp. 238-252 (preveo na slovenski Veno Taufer)

2. “POESIA AM PORTO SANTO – Antologia Poética”, Madeira 1998, pp. 137-146 (prevela na portugalski Wanda Ramos)

3. “POESIA AM LISBOA”, Casa Fernando Pessoa, P.E.N. Clube Português, Lisbon 1998, pp. 116-123 (prevele na portugalski Ana Hatherly i Wanda Ramos)

4. “THE MAASTRICHT INTERNATIONAL POETRY NIGHTS”, Maastricht 1998 (preveo na nizozemski Jan Eijkelboom)

5. “LITERAIR PASPORT”, Stichting Dichter aan huis, Den Haag 1998 (preveo na nizozemski Jan Eijkelboom)

Ocjena znanstvenoga rada dr.sc. Sibile Petlevski

U književnoznanstvenom djelovanju Sibile Petlevski razabiremo nekoliko tematskih područja. Pri tom zaključku valja imati na umu da je Sibila Petlevski i jedna od najuglednijih hrvatskih književnica mlađe srednje generacije: njezino pjesništvo pripada jednom od odvjetaka postmodernizma koji je u stalnom kreativnom dijalogu s književnom baštinom. Rado se koristi tradicijskim repertoarom slika, klasičnim metričkim obrascima te stilskim postupcima koje kontekstualizira u nove odnose i oplemenjuje suvremenim senzibilitetom. Takvo poznavanje pjesničke i umjetničke prakse “iznutra” umnogome joj pomaže u njezinoj književnokritičkoj djelatnosti. Za razliku od ostalih kritičara svoje generacije koji su skloni mehanicističkoj primjeni suvremenih teorijskih doktrina u proces čitanja, Sibila Petlevski iskazuje sklonost da s pomoću temeljite naobrazbe (koja se jasno manifestira suverenom uporabom strukturalističke, dekonstrukcijske i hermeneutičke terminologije) uđe u unutarnji svijet autorov te iz pozicije bliske njegovu senziobilitetu osvijetli autorsku topiku i njegov stvaralački postupak. Stoga je sklona, pomno slijedeći tijekove autorske misli, probijajući se labirinstima njegove osobne simbolike i napustiti kadikada pojmove koje karakterizira čvrsta znanstvena determinacija te se njezija kritika, kako piše A. Stamać, “pretvara u specifičan čin sustvaralaštva”. Upravo po dimenziji spomenutoga sustvaralaštva koja snažno naglašava kritičarkin autorski objektivitet, kritičarski radovi Sibile Petlevski bitno se razlikuju od njezinih književnopovijesnih tekstova koji su izv edeni uzornim, impersonaliziranim, akribičnim znanstvenim funkcionalnim stilom. U središtu književnopovijesnoga zanimanja Sibile Petlevski jest hrvatska književnost i kazališna praksa u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća, pri čemu se autorica posebice usredotočava na tzv. “povijesnu avangardu” (kontekstualiziranu u razdoblje 1910. – 1930.) U knjizi Simptomi dramskog moderniteta (Zagreb, 2000; izmijenjenoj, dopunjenoj i prestrukturiranoj doktorskoj diertaciji), opširnoj komparatističko-teatrološkoj studiji temeljenoj na analizi te interpretaciji hrvatskih dramskih tekstova pisaca koji su stvarali u doba moderne (Dečak, Kamov, Kulundžić, Donadini, Kosor, Ogrizović, Milčinović i Krleža), autorica je posebnu pozornost posvetila prema onome ishodištu koje, s pravom, naziva “kulturološkom kategorijom moderniteta”. Proučavajući hrvatski dramski i kazališni modernitet kao pojam koji pokriva specifično razdoblje karakterfistično po prožimanju različitih medijskih potricaja, Sibila Petlevski uzima osam hrvatskih i po jednu austrijsku, njemačku i slovensku dramu iz razdoblja moderne kao tipšološke uzorke na kojima istražuje “simptome” što ukazuju na modernost odabranih tekstova a time hrvatske dramske tekstove moderne fakture uspješno situira u kontekst srednjeeuropskoga modernizma. Nastojeći metodološki što čvršće fundirati vlastito polazište, autorica se naročito poziva na autore osamdesetih i devedesetih godina (Marshall Berman, Michael Pollak, Carl E. Schorske, Jacques le Rider, John Neubauer i dr.) koji književni modernizam početkom 20. st. promatraju optikom integriteta simptomatologije čitavoga razdoblja. U nacionalnom pak kontekstu Petlevski kao važno ishodište avojih analiza za pojam moderniteta uzima Matoševu interpretaciju ovoga pojma iz 1903. kaDa pjesnik definira bodlerizam kao “jedno latentno stanje moderne duše” koje može pridonijeti prožimanju, pa čak i međusobnoj asimilaciji različitih umjetnopsti. Na tragu odnosa Baudelaire – Matoš, autorica u okviru drame i kazališta druge faze hrvatske mopderne (nmakon 1903.), kreće u potragu za simptomima zajedništva u načinu mišljenja i življenja određemnoga uzorka koji izdvaja iz korpusa nacionalne književnosti i kulturnoga života, uspoređujući ga s paradigmama iz miteleuropejskih književnosti, uz pridodatak još jednoga primjera hrvatsko-češko-njemačkoga prožimanja u teatrološkoj introspekciji odabranoga razdoblja (Gavella – Honzl – Jhering). Prožimanjem književnopovijesnih i kulturnopovijesnih sastavnica odabranih dramskih uzoraka s njihovim implicite sadržanim teatrološkim obilježjima (analiza realizirane, ili samo virtualne scenske slike), Sibila Petlevski uspijeva konstituirati osebujnu metodologiju proučavanja dramskoga djela u okružju njegova višedimenzionaslnoga značenja. Pritom se kao novina te izvorni znanstveni pristup ne samo drami hrvatske moderne smije ocijeniti autoričino nastojanje za uspostavom sinkretizma književnopovijesne i teatrologijske analize, pri čemu se komponenta teatrologije razvodi u nekoliko pravaca – od rekonstrukcije minuloga kazališnog čina s naglašenom tendencijom analize njegovih likovnih obilježja, do prijeko potrebni teatrografskih podataka. Takav pristup analiziranom korpusu koji je neprekidno suočavan s istovrsnim srednjeeuropskim pojavama i zbivanjima legitimira Sibilu Petlevski kao vrsnu književnu povjesničarku i teatrologinju samosvojna pristupa zadanome problemu. Kontrastivnim analizama odabranih dramskih tekstova, dodana e ovoj knjizi i “Kronlogija” koja pokriva događanja na europskoj kulturnoj sceni između 1885. i 1917. tj.godina koje su u kritičko-povijesnoj literaturi određene kao međaši razdoblja modernizma. Uspješna potraga autoričina za “simptomima moderniteta” značajan je korak prema određivanju tipologije hrvatske moderne, nadasve značajnoga razdoblja u povijesti hrvatske književnosti. Najnovija knjiga Sibile Petlevski Kazalište suigre (Zagreb, 2001), tematizira teorijski segment kazališnoga djelovanja Branka Gavelle (1885. – 1962.). Valja odmah napomenuti kako je ova knjiga (225 str.) samo u polazištu oslonjena na autoričin magistarski rad te je, zapravo, novo te posve izvorno znanstveno djelo. Riječ je o kompleksnoj studiji koja već u naslovu (kazalište suigre) najsuvremenijim teatrologijskim metodama raščlanjuje danas već “slavnu” Gavellinu definiciju glume koja je, prema našemu teoretiku, produkt “suigre” (Gavella rabi njemački termin Mitspiel) glumca i gledatelja, pri čemu redatelj, kao posrednička ličnost u tom procesu, fungira kao “idealni gledatelj”. Sibila Petlevski u Kazalištu suigre pronalazi i nove korijene Gavellinih teorijski izvoda, naime sukladnost njegovih zaključaka s nekim postavkama Jana Mukařovskoga (“složenost zajedničke igree”) te nadasve zanimljivim paralelama s postulatima Maxa Hermanna i Herberta Jjheringa, pri čemu autorica kompetentno zaključuje kako Gavellina uporaba korelativnih termina onima koje je, primjerice, rabio Mukařovski nije plod slučajnosti, već Gavelline estetičkeerudicije i želje da se dublje, teorijski fundiranije, osvijetli bit dramske riječi i kazaklišnoga fenomena. Po temeljnom obrazovanju anglistica i komparatistica, Sibila Petlevski je objavila je niz znanstvenih radova posvetila piscima engleskoga jezika, pri čemu se posebice ističe antologija Spin-off (antologija novijega američkog pjesništva, 1991), kao i izbor tekstova nobelovke Nadine Gordimer, opremljen iznimno zanimljivim predgovorom. Među esejima koji su vezani za komparatistički krug interesa Sibile Petlevski izdvajamo rad o Marku Strandu kao i o Baudelaireu, kojega autorica naziva “našim suvremnikom”.

Minimalni uvjeti rektorskoga zbora

Pristupnica dr.sc. Sibila Petlevski ispunjava sljedeće minimalne uvjete Rektorskoga zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta:

a) Višegodišnje održavanje dodiplomske nastave na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu;

b) Održala je veći broj priopćenja na nacionalnim i međunarodnim skupovima:

1. Međunarodni simpozij o pjesništvu (Struga 1989)

2. Krležini dani u Osijeku (od 1994-2000)

3. Međunarodni simpozij Hrvatskog društva za anglističke studije (Zagreb 1997)

4. International Conference on REWRITING LITERARY HISTORY: A CASE STUDY ON EAST-CENTRAL EUROPE (Amsterdam 2000)

5. Dani hvarskog kazališta (Hvar, 2000)

6. Međunarodni forum kazališnih kritičara (Zagreb 2000)

7. Međunarodno znanstveno savjetovanje «Hrvatska suvremena komedija», Zagreb 2001

8. Hermann-Hesse-Festival (Calw) – ogled uvršten u knjigu njemačkog izdavača «Stimmen zu Herman Hesse» (ur. Rothfuss, Uli, Calw, 2001, u tisku)

c) Nakon obrane disertacije znanstveno se usavršavala u inoizemstvu (Amsterdam, München).

Zaključak i prijedlog

Iz znanstvene biografije pristupnice kao i nakon pozitivno ocijenjenih njezinih znanstvenih radova, razvidno je kako dr.sc. Sibila Petlevski zadovoljava sve uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanosti o umjetnosti, teatrologija, predmet dramaturgija, na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, pa predlažemo Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da provede daljnji postupak.

Dr. sc. Milivoj Solar, red. prof.

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Dr. sc. Nikola Batušić, red. prof.

U Zagrebu, 11. listopada 2001.

B14_1 Biserka Belicza

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Broj:04-00-10/2.
Zagreb, 26.06.2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 23. studenog 2000. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za predmet Umjetnost baroka na Filozofskom fakultetu u Zadru. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti i postupkom izbora u znanstveno-nastavno zvanje donosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Na natječaj objavljen u "Vjesniku" 21. srpnja 2000. prijavio se kao pristupnik dr.sc. Radoslav Tomić, naslovni docent na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru. Molbi je priložio svu potrebnu dokumentaciju.

Životopis pristupnika:

Dr.sc. Radoslav Tomić rođen je 1957. godine u Splitu. Nakon završene gimnazije upisao je 1975. Fakultet političkih znanosti u Zagrebu i diplomirao 1980. godine. Povijest umjetnosti i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao je 1977., te diplomirao 1982. godine. Potom je radio kao kustos u Muzeju grada Splita do 1986., kada se zaposlio u Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Od 1998. zaposlen je kao znanstveni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Magistrirao je 1988. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je 1994. godine obranio i doktorsku disertaciju. Tema doktorata je "Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije". U znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, za predmet Umjetnost baroka, izabran je 1997. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru. Zbog stručnog usavršavanja višekratno je koristio stipendije i bio je na studijskim boravcima u inozemstvu: 1986. u Münchenu, u Firenzi 1988. i 1992. (Fondazione Roberto Longhi i Kunsthistorisches Institut), u Beču 1993. i Veneciji 1995., 1997. i 1999. godine (Fondazione Giorgio Cini).

Priređivao je samostalno i sudjelovao na realizaciji niza izložbi u Splitu, Trogiru, Zagrebu, Veneciji i Vatikanu. Osobiti udio imao je u realizaciji velikih izložbenih projekata "1000 godina hrvatskog kiparstva" (Zagreb, 1991.) i "Hrvati - vjera, kultura, umjetnost" (Vatikan, 1999.).

Znanstvena djelatnost do izbora u zvanje docenta

Do izbora u zvanje docenta Radoslav Tomić je obajvio 53 znanstvena rada i knjigu "Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji". Teme objavljenih radova mahom su s područja slikarstva i kiparstva u Dalmaciji od renesanse do 19. stoljeća. U središtu interesa atributivni su problemi vezani uz djelatnost jednako domaćih kao i stranih, uglavnom venecijanskih umjetnika, koji slikama i kiparski obogaćenim oltarima opremaju crkve dalmatinskih gradova, samostana i naselja. Atributivne zadatke Radoslav Tomić rješava pouzdano, vrlo istančanim ispitivanjem likovnih svojstava slika i skulptura, koristeći se isto tako i arhivskim izvorima. Njegovi mnogobrojni doprinosi sustavnijem poznavanju djela i umjetnika u Dalmaciji često imaju vrijednost monografskih studija u kojima tematiku proširuje i produbljuje tumačenjem stilskih osobina u širem kontekstu onodobne umjetničke produkcije. Isto tako, zahvaljujući saznanjima stečenim arhivskim istraživanjima Radoslav Tomić osvjetljava i okolnosti narudžbe pojedinih djela i donosi tako nove podatke o njihovim naručiteljima, kao i društvenom ambijentu onodobne Dalmacije.

Poslije 1990. Radoslav Tomić proširuje svoja istraživanja i na povijesni prostor hrvatskog sjevernog Jadrana (bibliografske jedinice 15, 23, 28, 29, 51).

Nesumnjivo je najznačajniji rad Radoslava Tomića, objavljen prije izbora u zvanje docenta, knjiga "Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji". (Knjiga se temelji na rukopisu njegove istoimene disertacije.) Mramorno kiparstvo i oltari baroknog razdoblja vrlo su reprezentativno i opsežno poglavlje dalmatinske spomeničke baštine, ali prije Tomićeva pothvata rijetko su i samo sporadično zaokupljali pažnju istraživača. Tomić je svojom knjigom sustavno obradio cijelu građu. Izvršio je niz vrlo uvjerljivih atribucija, obavio je arhivska istraživanja, te je na novi način protumačio već prethodno objavljene dokumente. Ustanovio je da su djela venecijanskih majstora u Dalmaciji mnogobrojnija i da su značajnija za njihova opuse nego što se prije smatralo. Prepoznao je u Hvaru radove vodećih venecijanskih arhitekata B. Longhene, Tremignona, pa Sardija, kipara Ruesa i Morleitera u Šibeniku, Comina u Kaštel Štafiliću, Cabiance i Morleitera u Zadru, G. Torrettija na Badiji kraj Korčule, A Tagliapietre u Splitu. Mramorne oltare iz crkava s različitih lokacija na obali i otočju, povezao je s radionicama koje su djelovale u 18. stoljeću u Dalmaciji.

Autor je također razmotrio stilske osobine tako obrađenih spomenika te ih je protumačio u kontekstu razvoja onodobne mramorne skulpture, ali i s obzirom na njihov udio u likovnoj kulturi Dalamcije. Knjiga dr.sc. Radoslava Tomića važan je doprinos poznavanju povijesti kiparstva u Hrvatskoj i tumačenju veza između susjednih obala Jadrana, a sa nizom studija čini za našu povijest umjetnosti nezaobilaznu cjelinu.

Znanstvena djelatnost nakon izbora u docenta.

Nakon izbora u zvanje docenta dr.sc. Radoslav Tomić sudjelovao je u radu nekoliko nacionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova, među kojima su od osobite važnosti "Francesco Robba and Venetian Sculpture of the Eighteen Century", održan u Ljubljani 1998. godine te 2000. znanstveni skup o štukaturi od 16. do 19. stoljeća u Udinama.

U tom je razdoblju, nakon izbora u zvanje docenta, objavio 13 znanstvenih radova, pet knjiga, potom je u 3 knjige koautor. Samostalno je ili u suradnji organizirao osam izložaba kojima je bio i autor kataloga.

Kako pokazuju objavljeni znanstveni radovi, dr.sc. Radoslav Tomić se usmjerio prema tumačenju širih umjetničkih i kulturno povijesnih tema. To se najbolje pokazuje u tematici njegovih knjiga. "Matej Otoni - slikar u provinciji" monografija je o slikaru koji krajem 17. i početkom 18. stoljeća radi oltarne slike za crkve u dalmatinskom primorju i Zagori. Prije Tomićevih istraživanja Otonijeva djela pripisivana su nepoznatim slikarima ili na temelju natpisa na slici njihovim naručiocima i tek se nekoliko slika vezivalo uz Otonijevo ime. Tomić je prepoznao sedamnaest njegovih djela te je tako uspostavio u našoj povijesti umjetnosti ranije neprepoznati opus. Slijedeći Otonijevo djelovanje, tragom veza između naručioca njegovih slika, autor je također razmotrio pitanja likovnog ukusa skromnijih društvenih slojeva Dalmacije za koje je Otoni mahom radio i u tom kontekstu ispitao je i same stilske osobine Otonijevog slikarstva. Osobito je istraživao kako se u njegovu djelu susreću standardi aktualnih stilskih poimanja sa pučkim, pa i naivnim slikarskim govorom. Na taj način u knjizi "Matej Otoni - slikar u provinciji" Tomić je monografski obradio jedan dotad jedva znani slikarski opus te je dao poticajan doprinos razmatranjima stilske problematike domaćih majstora u razdoblju baroka.

I knjige "Refugium Ilić" i "Obitelj Radman i njezina zbirka umjetnina" monografske su tematike, ali drugačije naravi nego prethodne. Tema im nije ličnost jednog umjetnika, nego dalmatinske imućne obitelji koje su u 19. stoljeću kolekcionirale umjetnine i predmete od kulturno povijesne vrijednosti. U obje knjige autor dokumentirano rekonstruira porijeklo ovih obitelji, njihov društveni uspon, pa životne puteve istaknutih članova obitelji kako bi prikazao povijest nastanka njihovih obiteljskih zbirki. Također obrađuje značajnije umjetničke predmete koje se u njima čuvaju ili su se ranije u tim zbirkama nalazili. Tomić tako, u obim knjigama, donosi nove spoznaje o udjelu istaknutih predstavnika građanstva u kulturnoj povijesti Dalmacije 19. stoljeća te dopunjuje poznavanje spomeničke građe starijih povijesnih razdoblja u toj regiji.

Monografska je tematika Tomićeve knjige "Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu" i njegovih poglavlja u knjizi "Visovac". U oba rada prikazana su šira kulturno povijesna zbivanja i obrađene različite umjetničke vrste, od arhitekture do kiparstva, slikarstva i predmeta umjetničkog obrta. Povijest izgradnje samostana i crkava na Poljudu i u Visovcu u uvodnim je dijelovima tako predstavljena da sadrži nove, ranije neznane podatke, te su obrađeni spomenički vrijedni predmeti. Pri tomu je, osobito za slike koje se čuvaju u samostanskim zbirkama ili u njihovim crkvama, Tomić ustanovio stilska svojstva, vrijeme i okolnosti narudžbe, a za pojedine slike utvrdio je i njihove autore ili bar umjetnički krug kojem one pripadaju.

Po opsežnosti istraživačkog zadatka među Tomićevim monografijama osobito je značajna "Trogirska slikarska baština", budući da je u njoj kataloški obradio cjelokupni fundus slika grada Trogira, bilo da se radi o slikama u trogirskim crkvama i zbirkama ili privatnom vlasništvu. Knjiga sadrži nekoliko stotina stručno obrađenih slika, akvarela, crteža i grafika nastalih u vremenskom rasponu od 15. do kraja 19. stoljeća. Ispitivanjem njihovih stilskih svojstava, prepoznavanjem likovne vrijednosti i kulturno povijesnog značaja te rješenjima atributivnih problema, Tomić osobito doprinosi tumačenju povijesti hrvatskog slikarstva starijih povijesnih razdoblja.

Dr.sc. Radoslav Tomić objavio je dva rada u kojima daje sintezni pregled povijesti i stilske problematike starijih razdoblja. U knjizi "1000 godina hrvatskog kiparstva" Radoslav Tomić autor je poglavlja "Barokno kiparstvo Istre, Kvarnera i Dalmacije". U tome opsežnom tekstu opisuje političke i društvene prilike koje određuju povijest baroknog kiparstva u jadranskoj Hrvatskoj. U tom pogledu ističe značenje podijeljenosti teritorija između Venecije, Habsburške krune i Dubrovačke Republike. Tomić točno uočava veze i smjerove utjecaja određene tim povijesnim okolnostima. Jednako važnim za stilska svojstva baroknog kiparstva u jadranskoj Hrvatskoj smatra njegovu gotovo isključivo liturgijsku namjenu. Razmatra potom udio stranih kipara u usvajanju stilskih inovacija kao i tradiciji okrenutih domaćih majstora. U analitičkim razmatranjima koncentrira se na tipološko razvrstavanje oltara s obzirom na njihovu arhitekturu, budući se u rješenjima oltarne arhitekture koriste zajednički predlošci i ponavljanja su učestala, pa se i jasnije raspoznaju ishodišta i smjerovi rasprotiranja pojedinih tipskih skupina i, njihovim posredstvom, talijanskih ili srednjoeuropskih utjecaja.

Na tako temeljito protumačenim povijesnim okolnostima i osobinama kiparske kulture u jadranskoj Hrvatskoj, Tomić dokumentirano, s mnogim novim zapažanjima o stilskim svojstvima i atributivnim problemima prikazuje djelovanje kipara i graditelja oltara prepoznavajući skupine stilski srodnih skulptura. Utoliko je poglavlje u knjizi "1000 godina hrvatskog kiparstva" najcjelovitiji je i kritički najzreliji prikaz povijesti baroknog kiparstva u jadranskoj Hrvatskoj.

U vrlo opsežnom katalogu izložbe "I Croati - Cristianesimo, Cultura, Arte", održane u Vatikanu 1999/2000. godine, dr.sc. Radoslav Tomić autor je poglavlja o hrvatskoj umjetnosti 16. stoljeća. U njemu se nije ograničio samo na temu spomeničke problematike. Da bi sustavno protumačio njihovo značenje u uvodnim je stranicama prikazao povijesne, te kulturne prilike u hrvatskim zemljama tog stoljeća, osobito s obzirom na političke podjele i razlike između mediteranske i srednjoeuropske kulturne tradicije, koje te podjele naglašavaju. Autor potom osobitu pažnju usmjerava na regionalene razlike između pojedinih dijelova Hrvatske, Dubrovačke Republike i Dalmacije pod venecijanskom upravom, Istre i kontinentalne Hrvatske. Isto tako obrazlaže i posebnosti koje proizlaze iz različitog upravnog položaja pojedinih dijelova iste regije, na primjer u kontinentalnoj Hrvatskoj razlike između Vojne krajine i Banske Hrvatske, da bi te razlike i posebnosti protumačio s obzirom na spomenike likovnih umjetnosti. Na tako sustavno razrađenoj "povijesnoj pozadini" Tomić je prikazao likovna i stilska svojstva slikarstva, kiparstva i arhitekture osobito s obzirom na veze sa stranim kulturnim središtima. Dr.sc. Radoslav Tomić dokumentirano je protumačio svojstva i položaj hrvatske arhitektonske i likovne kulture u razmjerima europske tradicije.

Ocjenjujući znanstvenu djelatnost u razdoblju nakon izbora u zvanje docenta, (ali ne zaboravljajući njegove prethodno objavljene radove) zaključujemo da je dr.sc. Radoslav Tomić naš najbolji stručnjak za slikarstvo i kiparstvo od 16. do 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj te da je vrstan poznavalac i tumač njezine kulturne povijesti. Znanstvenim rezultatima znatno je proširio poznavanje slikarstva i kiparstva baroka u jadranskoj Hrvatskoj, a u pogledu metodologije istraživanja unaprijedio je postupke tumačenja likovne umjetnosti u kontekstu širih kulturno povijesnih zbivanja.

Nastavna djelatnost:

Dr.sc. Radoslav Tomić održava nastavu na Filozofskom fakultetu u Zadru od 1997. godine iz predmeta "Umjetnost baroka". Od školske godine 1998/99. sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje vodi predmet "Slikarstvo i kiparstvo od 16. do 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj", te je, također, mentor dvojici postdiplomanata. Njegovi objavljeni znanstveni radovi uključeni su u ispitnu literaturu dodiplomskog kao i poslijediplomskog studija hrvatskih sveučilišta.

Mišljenje

Dr.sc. Radoslav Tomić ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno nastavno zanje izvanrednog profesora koje propisuje članak 42. stavak 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (N.N. 59/96.) i članak 74. stavak 2. Zakona o visokim učilištima (N.N. 59/96.). Isto tako ispunjava dva potrebna uvjeta po Odluci Rektorskog zbora visokih učilišta Rapublike Hrvatske o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno nastavna zvanja i nastavna zvanja.

Smatramo da objavljeni znanstveni radovi kao i dosadašnja nastavna i stručna djelatnost kvalificiraju docenta dr.sc. Radoslava Tomića za izbor u zvanje izvanrednog profesora.

Na temelju izloženog predlažemo da se docenta dr.sc. Radoslava Tomića izabere u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zadru.

Stručno povjerenstvo:

dr.sc. Vladimir Marković,

redoviti profesor

dr.sc. Igor Fisković,

redoviti profesor

dr.sc. Marija Stagličić,

redoviti profesor

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Zvonko Maković, docent,

Dr. sc. Nina Kudiš, docent (Filozofski fakultet, Rijeka)

Zagreb, 26. 3. 2001.

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 26. veljače 2001. god. imenovani smo u Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti za predmete Umjetnost XIX. stoljeća i Umjetnost XX. stoljeća, na Filozofskom fakultetu u Rijeci. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima i Odlukom o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja donosimo slijedeće

I z v j e š ć e

Filozofski fakultet u Rijeci uputio je 21. 12. 2000. Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu molbu za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta dr. sc. Julije Lozzi-Barković, koja se prijavila na natječaj objavljen u “Novom listu” 28. studenog 2000. god. kao jedini pristupnik.

Podaci iz životopisa pristupnika

Julija Lozzi-Barković rodila se 28. veljače 1960. u Rijeci

Narodnost nije navedena u prilozima. Državljanin je Republike Hrvatske.

Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Rijeci, diplomirala je na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1983. god. studij likovni odgoj i likovne umjetnosti. Magistrirala je povijest umjetnosti na poslijediplomskom studiju Filozofskog fakulteta u Beogradu 1991. god., a doktorirala povijest umjetnosti 2000. god. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Udata je, a iz dokumentacije nije vidljivo ima li djece. Aktivno vlada talijanskim, a dobro govori engleski i ruski jezik.

Od 1984. do 1987. godine predaje povijest umjetnosti i likovnu kulturu u riječkim srednjoškolskim centrima, a od 1987. do 1990. likovni odgoj u Osnovnoj školi Dante Alighieri u Izoli, s talijanskim nastavnim jezikom. Od 1989. radi kao asistent i predavač na Odsjeku za likovnu kulturu Pedagoškog fakulteta u Rijeci, a od 1995. kao viši predavač. Predaje Povijest umjetnosti XIX. i XX. stoljeća.

Znanstvena djelatnost

Dne 31. 03. 1993. izabrana je u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti.

Magistarski rad Julije Lozzi-Barković pod naslovom “Secesija u arhitekturi Rijeke”, pripremljen za tisak pod naslovom “Secesija u graditeljstvu Rijeke”, jasno iskazuje njezino temeljno znanstveno usmjerenje prema izučavanju povijesti arhitekture 19. i 20. st. u Rijeci. Doktorski rad pod naslovom “Arhitektura riječke regije u prvoj polovici XX. stoljeća” ozbiljno nastavlja započeti posao i usmjerava ga prema istraživanju i praćenju dinamičnog razvitka riječke arhitekture u turbuletnim vremenima prve polovice stoljeća.

Znanstveno-istraživalačka djelatnost Julije Lozzi-Barković od početka je usmjerena prema istraživanju fenomena arhitekture 19. i 20. stoljeća u Rijeci i Sušaku, ali i prema istraživanju spomeničkog i likovnog nasljeđa otoka Krka. Ta se dva znanstvena interesa dopunjavaju i rezultiraju sve boljim poznavanjem i tumačenjem povijesti arhitekture u riječkoj regiji.

Objavila je 30 znanstvenih radova, od čega 16 nakon posljednjeg izbora. Ni jedan rad nije objavljen u časopisu s međunarodnom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenim domaćim časopisima i publikacijama. Većina ih je objavljena u riječkim časopisima i svi imaju primjeren znanstveni instrumentarij. Predstavit ću 6 najznačajnijih znanstvenih radova koji su klasificirani kao izvorni znanstveni radovi ili prethodna priopćenja, ili su pak objavljeni kao recenzirani radovi s domaćeg znanstvenog skupa sa sažetkom na stranim jezicima i tekstovi u katalogu tematske izložbe:

1. “Arhitektura Rijeke na početku 20. stoljeća u srednjoeuropskom kontekstu”, Zbornik Dometi, Rijeka, 1993, br. 1, str. 47 - 59, 25 bilježaka

U prilogu je dan prikaz značajki riječke arhitekture početkom 20. st. sa stanovišta ocjene bečkih i mađarskih utjecaja i reakcija lokalne stručne i šire javnosti na specifičnosti pojave pretežno secesijskog oblikovanja. Utvrđuje se razina srednjoeuropskih utjecaja, kao i promjene koje su nastale utjecajem podneblja i mediteranskog okruženja. Na kraju se na primjerima najznačajnijih zgrada iz područja državne, komunalne i individualne izgradnje potvrđuju teze.

2. “Carlo Pergoli i riječka komunalna arhitektura”, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, Rijeka, sv. XXXV-XXXVI, 1994, str. 221 - 235, 41 bilješka, Summary, Riassunto, abstrakt (prethodno priopćenje)

Ovo prethodno znanstveno priopćenje nastalo je kao rezultat arhivskog istraživanja riječke arhitekture. Carlo Pergoli autor je nekoliko komunalnih zgrada u Rijeci s početka 20. st. U tekstu se analiziraju njegovi projekti gradske ribarnice i klaonice. Osim C. Pergolija, koji je zaslužan za njihov umjetnički izgled, u njihovoj realizaciji bitan je i udio riječkoga Tehničkog ureda. Izgled građevina odražava složenost duhovne klime na prijelomu 19. i 20. st. Prepoznatljiv je njihov historizirajući naboj u inspiraciji autora srednjovjekovnim stilovima, zatim seceijski repertoar u figurativnim frizovima i ostalim dekorativnim detaljima i modernizam u pionirskoj primjeni novih konstrukcija armiranog betona. Objavljeni nacrti i dekorativni detalji ukazuju na domete komunalne arhitekture u Rijeci toga doba i postaju temelj daljnjih istraživanja.

3. “Secesija u stambenom graditeljstvu Rijeke”, Sveti Vid, Zbornik, Rijeka, 1995, str. 163 - 177, 11 bilježaka, Riassunto, Summary, abstrakt (prethodno priopćenje, recenzirani rad s domaćeg znanstvenog skupa)

Nova stilska strujanja u riječkome graditeljstvu početkom XX. st. poklapaju se s onima u Srednjoj Europi. Domaći inženjeri, koji u razdoblju između 1900. i 1914. god. djeluju u Rijeci, završavaju većinom politehničke fakultete u Budimpešti, Grazu i Münchenu, a školuju se i u Veneciji i Trstu. U fizionomiji grada Rijeke osjeća se stoga izraz projektanata formiran prema mjestu njihova školovanja, ali s dominantnim utjecajem bečke secesije. U tipološkom repertoaru objekata izgrađenih u stilu secesije prevladava stambeno graditeljstvo (kuće za iznajmljivanje, male palača i vile), a od inženjera koji u to vrijeme djeluju ističu se naročito Emilio Ambrosini, Venceslao Celligoi, Francesco Mattiassi, Giuseppe Farcas i Giovann Rubinich. Istraživanja koja su prethodila ovom radu temeljila su se na velikim resursima dokumentacije u riječkom arhivu i primjerenom analitičkom pristupu autora teksta, što tekstu daje iznimnu vrijednost.

4. “Via della Salute - panoramska ulica s reprezentativnim primjerima secesijskog graditeljstva u Rijeci”, Sveti Vid, Zbornik 2, Rijeka, 1997, str. 131 - 146, 8 bilježaka, Summary, Riassunto, abstrakt (pregledni članak, recenzirani rad s domaćeg znanstvenog skupa)

Industrijska i lučka postrojenja zauzimaju veći dio obalnog područja Rijeke. Nameće se mogućnost širenja grada na okolnim brežuljcima. Afirmira se model panoramske ulice, odakle se pruža pogled na grad. Jedna od takvih ulica je i Via della Salute (danas Ulica Matka Laginje), znakovita po nazivu, gdje će niknuti nizovi stambenih kuća i reprezentativnih vila. Ta ulica može poslužiti kao školski primjer novoplaniranog secesijskog stambenog graditeljstva s početka stoljeća u Rijeci. Tekst daje opis urbanog modela novog tipa ulice i opis izvedene arhitekture, temeljen na arhivskoj građi i terenskom istraživanju. Doprinos je poznavanju riječke arhitekture.

5. “Genius loci riječkog secesijskog graditeljstva na primjerima značajnijih stambeno-najamnih zgrada”, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka, sv. XXXIX, 1997, str. 241 - 283, 72 bilješke, Riassunto, Summary, abstrakt (izvorni znanstveni rad)

Stambeno graditeljstvo Rijeke na početku XX. stoljeća svojim opsegom utječe na konačno formiranje njezine onodobne urbane fizionomije. Na području stambene tipologije djeluju tada svi značajniji riječki inženjeri i graditelji koji projektiraju većinom u secesijskom slogu. Analizom morfologije pročelja brojnih primjera stambeno-najamnih kuća dobivamo najprimjereniji uvid u značajke secesije kao stila na području riječkoga graditeljstva toga doba. Arhivska dokumentacija podloga je za istraživanje odnosa projektiranog i izvedenog, a provedena analitika odabranih stambeno-najamnih zgrada doprinos je poznavanju secesije kao stila na rubu monarhije i na specifičnoj građevnoj vrsti.

6. “Paolo Grassi i regulacijski plan Rijeke iz 1904. godine (Prilog istraživanju urbanističkog razvoja Rijeke s početka XX. stoljeća)”, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka, sv. XL, 1998, str. 157 - 183, 48 bilježaka, Summary, Riassunto, abstrakt (izvorni znanstveni rad)

U tekstu je opširno analiziran Regulacijski plan Rijeke iz 1904. god., autora Paola Grassija. Grassi je jedan od mnogobrojnih inozemnih inženjera koji se početkom XX. stoljeća udomaćuju u Rijeci prinoseći njezinu graditeljskom usponu. U to vrijeme razvitak industrije i prometa, kao i velike društvene promjene, uvjetuju da urbanističko planiranje postaje sveobuhvatno. Ključni ciljevi Grassijeva regulacijskog plana sadržani u nastojanju da se u zadanim okolnostima raspored i usuglašavanje svih gradskih sadržaja temelji na gospodarskim, higijenskim i estetskim komponentama, začeci su pristupa modernoga znanstvenog urbanizma koji je Rijeci dao u naslijeđe graditeljsko-urbanistička rješenja trajnih vrijednosti. Ovaj rad,. popraćen onovremenim prikazima grada, doprinos je poznavanju urbanizma u Hrvatskoj na prijelazu 19. u 20. st.

Ostali znanstveni radovi, objavljeni prvenstveno u Zborniku “Dometi” i u “Sušačkoj reviji” pokazuju veliki istraživalački domet Julije Lozzi-Barković, usmjeren prvenstveno prema istraživanju arhivske građe i terenskom istraživanju usmjerenom na osvjetljavanje i tumačenje djelovanja autora koji su gradili Sušak i Rijeku, poput Davida Bunette, Borena Emilija i drugih ili pak građe koja uz analizu izgleda i stanja pojedinih zgrada otkriva povijest projektiranja i gradnje najznačajnijih riječkih i sušačkih javnih građevina i značajnih stambenih kompleksa.

Sudjelovala je s priopćenjem na znanstvenom skupu s međunarodnim sastavom referenata i to na:

1. Rijeka u stoljeću velikih promjena, Rijeka, 23. - 24. 4. 2000. (priopćenje “Secesija u graditeljstvu Rijeke”).

Sudjelovala je s priopćenjima na domaćim znanstvenim skupovima:

1. 150. obljetnica prve redovite škole u Dobrinju i Dobrinjštini, Dobrinj, 14. 11. 1992. - priopćenje “O nekim sakralnim spomenicima Dobrinjštine”

2. 100. obljetnica Prve hrvatske gimnazije u Istri i kvarnerskim otocima, Košljun, 29. - 30. 7. 1994. - priopćenje “Renesansno slikarstvo i oltarna plastika na otočiću Košljunu”

3. Iz prošlosti Rijeke, Rijeka, 7. 6. 1994. - priopćenje “Secesija u stambenom graditeljstvu Rijeke” (opisano u znanstvenim radovima pod 4)

4. Korijeni vremena, Rijeka, 17. 6. 1995. - priopćenje “Pročelna ornamentika secesijskog graditeljstva u Rijeci”

5. Bogatstvo vremena, Rijeka, 14. 6. 1996. - priopćenje “Via della Salute - panoramska ulica s reprezentativnim primjerima secesijskog graditeljstva u Rijeci” (opisano u znanstvenim radovima pod 5)

6. IN HONOREM Izidor Kršnjavi et Hinko Bačić; tragom stoljetne arhivske dokumentacije, Rijeka, 22. 4. 1996. - priopćenje “Stilske vrijednosti gimnazijske zgrade u Sušaku”.

Stručna djelatnost

Objavila je 26 stručnih radova, od čega 20 prije, a 6 nakon posljednjeg izbora. Među objavljenim radovima nalaze se predgovori izložbi likovnih umjetnika, ocjene i kritički prikazi likovnih izložbi i knjiga, te analize kulturne baštine. Od njih izdvajamo: "Uz novi program likovne kulture u prvim razredima srednjeg usmjerenog obrazovanja” (1985), “Ambrosinijeva riječka sinteza” (1993), “Obiteljski portret” (1995) i “Secesijska ljepota knjige” (1996).

Sudjelovala je i sudjeluje u pripremi velikih izložbi kao član radne grupe projekata “Historicizam u Hrvatskoj”, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1999-2000. i “Historicizam - secesija - moderna”, Moderna galerija Rijeka, Rijeka, 1998-2000.

U okviru populariziranja struke posljednjih je godina održala niz javnih predavanja u bibliotečno-informacijskom centru Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci na temu graditeljske baštine Rijeke i Sušaka. Organizator predavanja je za te projekte nagrađen Nagradom grada Rijeke za 1994. god.

Član je uređivačkog kolegija “Sušačke revije” i u posljednjih je sedam godina tamo objavljivala niz znanstvenih tekstova iz graditeljske baštine Sušaka. Počasni je član Društva povjesničara umjetnosti Rijeke za doprinos u valorizaciji secesijskog graditeljstva u Rijeci. Grad Rijeka dodijelio joj je dvije povelje Sv. Vida za doprinos u organizaciji i sudjelovanju u programu proslave Sv. Vida za 1995. i 1996. godinu. Nagrađena je brončanom medaljom “Societa di studi Fiumani Roma” za doprinos u organizaciji i sudjelovanju na međunarodnom znanstvenom skupu “Rijeka u stoljeću velikih promjena (Fiume nel secolo dei grandi mutamenti)”, 1999. godine.

Bavila se umjetničkim stvaralaštvom sudjelujući na više likovnih izložbi, gdje je dobila priznanja i nagrade.

Nastavna djelatnost

Od 1989. godine predavač je, a od 1997. viši predavač na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje predaje Umjetnost XIX. i Umjetnost XX. stoljeća. Istražujući nacionalnu povijest umjetnosti na seminarima i predavanjima primjereno valorizira lokalnu kulturno-umjetničku baštinu koja svojim značenjem nadilazi lokalne okvire poput arhitekture historicizma, secesije i moderne, kiparskog opusa Ivana Rendića na Gradskom groblju Kozala i sl. Upućuje studente na istraživanje u pripremi samostalnih seminarskih radova.

Tijekom više od deset godina izvođenja nastave više je studenata prijavilo diplomske radove kod Julije Lozzi-Barković u okviru njezina dva nastavna kolegija, no u priloženim podacima nije navedeno koliko ih je bilo. Očito je da ih je bilo više, jer su neke od tema započete kao diplomski radovi kasnije prihvaćene kao magistarski radovi na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.

Ocjena dosadašnjeg rada

Dosadašnji znanstveni, stručni i nastavni rad pristupnika Julije Lozzi-Barković može se ocijeniti iznimno visokom ocjenom. Njezin znanstveni interes i rezultati istraživanja u proučavanju povijesti arhitekture 19. i 20. stoljeća u Rijeci i okolici ukazuju na njezin poseban senzibilitet za taj dio povijesti umjetnosti. Solidan i znanstveno utemeljen istraživalački rad koji povezuje arhivsku građu i terensko istraživanje dao je niz novih znanstvenih rezultata za ocjenjivanje historicizma i secesije u Rijeci i okolici, kao i za unošenje tih dosega u poznavanje i tumačenje arhitekture 19. i 20. st. u Hrvatskoj. Široko analitičan on ukazuje na domete i posebnosti mnogih stvaralaca na tom području, ali i na specifičnosti pojedinih arhitektonskih sadržaja u mediteranskom i specifičnom riječkom i sušačkom urbanom kontekstu. Izlaganja na mnogim znanstvenim skupovima šire dimenziju dostupnosti njezina znanstvenog rada.

Njezin stručni rad je znatno širi, iako u svemu prati njezine znanstvene interese. Usmjeren je prema poticanju interesa za taj dio hrvatske i lokalne baštine, a širi se i prema likovnim izložbama i manifestacijama suvremenog likovnog života u regiji. Prezentiranje rezultata istraživanja na izložbama i javnim predavanjima, aktivni angažman na publiciranju i širenju svijesti o vrijednosti baštine, temeljne su odrednice njezina stručnog rada.

Dosadašnji nastavni rad Julije Lozzi-Barković ukazuje na njezin predani rad sa studentima, na raznolikost pristupa u nastavi i na izrazitu povezanost nastave s praktičnim radom na istraživanju lokalne baštine u arhivima i na terenu. Upoznavanje studenata s problemima istraživalačkog rada u arhivima, muzejima i bibliotekama i poticanje njihova vlastita angažmana očituje se u brojnim seminarskim i diplomskim radovima.

Na temelju iznesenog povjerenstvo iznosi slijedeće

M i š l j e n j e

Pristupnik dr. sc. Julija Lozzi-Barković, ispunjava minimalne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za predmete Umjetnost XIX. stoljeća i Umjetnost XX. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Julija Lozzi-Barković, pristupnik u ovom postupku, udovoljava odredbama Zakona o visokim učilištima (čl. 74):

1. Ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

2. Objavila je 30 znanstvenih radova, od čega nažalost ni jedan nije u časopisima s međunarodno priznatom recenzijom i 26 stručnih radova. Međutim svi opisani radovi (ocijenjeni u izvješću br. 1-6) kao i korpus drugih znanstvenih radova, prvenstveno onih koji su objavljeni u “Sušačkoj reviji”, pokazuju iznimnu kvalitetu i osvjetljavajući fenomene arhitekture u Rijeci krajem 19. i početkom 20. st. bitno pridonose poznavanju i vrednovanju arhitekture toga razdoblja u Hrvatskoj i Srednjoj Europi. Mišljenja smo da je opseg i kvaliteta radova dostatna zamjena nedostatku što ni jedan rad nije objavljen u časopisu s međunarodno priznatom recenzijom.

Pristupnik isto tako udovoljava uvjetima Rektorskog zbora (2 od 4 uvjeta), jer je:

1. sudjelovala u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju na predmetima: "Umjetnost XIX. stoljeća” i ”Umjetnost XX. stoljeća” više od jedne akademske godine,

2. održala 7 priopćenja na znanstvenim skupovima od kojih je jedan imao međunarodni karakter (navedeni su u izvješću).

Stručno povjerenstvo:

Dr. sc. Ivo Maroević, redoviti profesor,

Dr. sc. Zvonko Maković, docent,

Dr. sc. Nina Kudiš,

B15_3 Branka Balen

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Tel. (01) 6120-007

Fax: (01) 6156-879

Zagreb, 6. rujna 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU

Predmet: STRUČNO MŠLJENJE O IZBORU

U NASLOVNO NASTAVNO ZVANJE -

Beletić Teodora i Polić Rajka

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici 16. srpnja 2001. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje sociologija, za predmet Sociologija odgoja na Višoj učiteljskoj školi u Puli. Stručno povjerenstvo podnosi Fakultetskom vijeću

I Z V J E ŠT A J

Visoka učiteljska škola u Puli raspisala je natječaj (26. veljače 2001. i dopunu 8. ožujka 2001. u "Glasu Istre") za nastavnika u nastavnom zvanju predavača ili višem, naslovno zvanje, za kolegij Sociologija odgoja. Na Natječaj su se javile dvije pristupnice: Beletić Teodora i Polić Rajka.

Teodora Beletić molbi je priložila: životopis, te preslike domovnice i diplome o završenom dodiplomskom studiju.

Rajka Polić molbi je priložila: životopis, preslike domovnice i diplome drugog stupnja te popis radova (ukupno 13) i fotokopije nekoliko radova.

1. TEODORA BELETIĆ roĐena je 1958. godine u Puli, gdje je maturirala. Diplomirala je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Sociologiju (A) i Filozofiju A). Na istom fakultetu upisala je 1988. poslijediplomski studij iz filozofije, položila sve ispite i obranila nacrt magistarskog rada "Nesvjesno i postojeće u djelu W. Reicha" (o utjecaju ranog odgoja na oblikovanje ljudske osobnosti).

Od 1982. godine radi u srednjoj školi "Branko Smelić" u Puli, najprije na odreĐeno a od 1988. godine na neodreĐeno vrijeme. Sada predaje sociologiju i filozofiju u Gimnaziji Pula. Ima ukupno petnaest godina iskustva u struci.

U stručnom pogledu pristupnica se usavršavala na stručnim seminarima i tečajevima: "Tečaj kreativnosti 'Male akademije nadarenih - Leonardo' (1992); Seminar za "Voditelje debatnih klubova" (1998); Seminar za voditelje europskog projekta Eko-škole (1999/2000); Seminar "Čitanje i pisanje za kreativno mišljenje".

Teodora Beletić osobno je veoma angažirana u radu s mladima. Od 1994/95. godine voditeljica je sociološko-filozofske grupe "Lumeni" Gimnazije Pula koja djeluje kao debatni klub. Već sedam godina organizira obilježavanje Dana Planeta Zemlje. Zahvaljujući njezinu radu Gimnazija je 1999/2000. godine proglašena prvom i jedinom europskom Eko-školom u Istri.

Predsjednica je Udruge mladih "UM" i članica projekta "Pula - zdravi grad", predstavnica roditelja u Upravnom vijeću dječjih vrtića Pula. Kao stručnjak angažirana je na izradi sociološke analize Generalnog urbanističkog plana grada Pule.

Iz rečenoga proizlazi da Teodeora Beletić formalno udovoljava zakonskim uvjetima za izbor u naslovono nastavno zvanje predavača. Stekla je visoku stručnu spremu: diplomirala je studijsku grupu sociologija (A) - Filozofija (A), ima više od pet godina radnog iskustva (ZOVU, čl. 80 stavak 1, N.N. - pročišćeni tekst 59/96), a sudjelovala je na stručnim seminarima i sama ih organizirala (Uvjeti Rektorskog zbora, N.N. 94/96).

2. RAJKA POLIĆ

RoĐena je 1948. godine u Zagrebu gdje je završila klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je (1978.) Povijest (A) i sociologiju (B). Od 1979, godine radi na neodreĐeno vrijeme na više zagrebačkih srednjih i osmogodišnjih škola, a potom se zapošljava na neodreĐeno vrijeme u Osnovnoj školi "Ivan Gundulić". Od 1995. godine voditelj je Self-Education Traininga, čiji je pokretač i koautor najprije u privatnoj tvrtki Tanjasonic d.o.o. a potom u poduzeću Radionica Polić k.d.

Bila je jedna od inicijatora oživljavanja Povijesnog društva Zagreb; članica sekcije "@ena i društvo" Sociološkog društva Hrvatske od 1979. do prestanka rada. U to vrijeme bavila se i problematikom sociologije odgoja i objavila samostalno i u koautorstvu više radova. Samostalno je objavila: "Muzej kao obrazovno sredstvo" (Roditelji i škola, 5:19-20, 1979), "Ilustracija ideologije - o likovnom materijalu udžbenika povijesti za V. razred" (Učitelj, 2(1):104-109, 1984) "Povijeni sukob mitova o ženskoj emancipaciji" (@ena, 44(5):73-88, 1986. Rad je dobio časopisnu nagradu, a citiran je u literaturi), "'Muška optika' i 'životinjski sindrom'" (@ena, 48(3-4):11-30, 1990). Objavljivala je i u drugim časopisima i revijama "Nastava povijesti", "Školske novine", Start. (Primjerice, "Osnovci na socijalističkom vjeronauku", 1989). U koautorstvu s Milanom Polićem objavila je dva rada "Dječji udžbenici o (ne)ravnopravnosti meĐu spolovima" (@ena, 37(1):12-28, 1979. To je bilo prvo istraživanje takvg tipa u nas objavljeno nekoliko godina ranije nego slična istraživanja u zapadnim zemljama; "Self-Education Training. Korištenje knjižnica (Radionica Polić, Zagreb 2000).

Iz rečenoga proizlazi da Rajka Polić formalno udovoljava zakonskim uvjetima za izbor predavača. Stekla je visoku stručnu spremu: diplomirala je povijest (A) i sociologiju (B), ima više od pet godina radnog iskustva (ZOVU, čl. 80 stavak 1, N.N. - pročišćeni tekst 59/96) i ima objavljene radove pa stječe uvjete za izbor u naslovno zvanje višeg predavača (ZOVU, čl. 80 stavak 2, Uvjeti Rektorskog zbora, N.N. 94/96) Iako je sociologija bila drugi predmet studija, pristupnica je svojim radovima pokazala sociološki interes za istraživanje.

Stručno povjerenstvo je utvrdilo da:

- Pristupnice nemaju nastavno iskustvo na visokoj školi ili sveučilištu, ali imaju na osnovnim i srednjim školama.

- Obje pristupnice udovoljavaju uvjetima Zakona o visokim učilištima čl. 80 stavak 1 (N.N. - pročišćeni tekst 59/96), za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača. Rajka Polić udovoljava i uvjetima iz čl. 80 stavak 2 za izbor u naslovno zvanje višeg predavača.

- Obje pristupnice udovoljavaju uvjetima Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske (N. N. 94/96) za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača, a Rajka Polić u višeg predavača.

- Rajka Polić je srednje generacije (r. 1948) i ima objavljene radove. Teodora Beletić je mlaĐe generacije (r. 1958) i na poslijediplomskom studiju je iz filozofije.

- Teodora Beletić je diplomirala sociologiju (A) kao prvi predmet, a Rajka Polić sociologiju kao drugi predmet.

- Iz priloženog materijala pristupnica vidljivo je da su se obje pristupnice stručno angažirale - svaka na svoj način - u društvenim aktivnostima u svezi obrazovanja. Teodeora Beletić više na problemu kreativnosti i zaštiti okoliša, a Rajka Polić na pitanju ravnopravnosti žena u društvu.

Iz prethodnoga izvještaja o pristupnicama proizlazi sljedeće mišljenje stručnog povjerenstva:

1. Obje pristupnice imaju uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za Sociologiju odgoja,

2. Rajka Polić ima formalne uvjete za izbor u naslovno zvanje viceg predavača. Međutim, stručno povjerenstvo drci da se ne izabire u zvanje višeg predavača, jer je to prvi izbor u nastavno zvanje a radovi koji ju za to kvalificiraju objavljeni su prije desetak godina.

Članovi povjerenstva:

dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

dr. sc. Stipe Šuvar, red. prof.

Filozofski fakultet u Zagrebu

dr. sc. Nenad Karajić, docent

Filozofski fakultet u Zagrebu

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za informacijske znanosti

Zagreb, 9. prosinca 2001.

ZNANSTVENO-NASTAVNO VIJEĆE

o v d j e

Predmet: Godišnji izvještaj o radu znanstvenog novaka mr. sc. Radovana Vrane

Mr. sc. Radovan Vrana zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na projektu Očuvanje, organizacija i uporaba hrvatske knjižne baštine (130759.

Od trenutka kada je primljen kao znanstveni novak na projekt mr. sc. Vrana aktivno istražuje teme vezane uz očuvanje, organizaciju i uporabu pisane baštine, napose u dijelu koji je vezan uz primjenu i uporabu digitalnih tehnologija.

Angažiran je u redovnoj i izvanrednoj nastavi na Odsjeku za informacijske znanosti, a uz nadzor mentora priredio je već nekoliko nastavnih jedinica koje je uspješno predstavio studentima u sklopu kolegija Informacijska služba i Knjižnično poslovanje i upravljanje. Također, predavao je na seminarima koje organiziraju Hrvatsko knjižičarsko društvo i Projektno vijeće Sustava znanstvenih informacija u Republici Hrvatskoj. Samoinicijativno, uz podršku Katedre za bibliotekarstvo, s kolegama vodi računalnu radionicu za studente bibliotekarstva, a vezano uz seminaraske radove iz predmeta Knjižnično poslovanje i upravljanje, Poredbeno knjižničarstvo i Sveučilišne knjižnice, pomaže studentima i koordinira djelatnosti vezane uz izgradnju i oblikovanje digitalne zbirke ispitne literature.

Ispunivši sve svoje obveze na postdiplomskome studiju, prijavio je doktorski rad - Utjecaj mrežnih izvora informacija na razvoj znanstvene komunikacije u društvenim znanostima u Hrvatskoj - koji mu je prihvaćen a za mentora određena dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof.

Uz sve te obveze, mr. sc. R. Vrana djeluje u strukovnome udruženju - Hrvatskom knjižničarskom društvu - kao član uredništva časopisa Vjesnik bibliotekara Hrvatske i uredništva web stranica Društva, te kao član Komisije za automatizaciju. Za svoj dosadašnji rad Društvo mu je 2000. godine odalo priznanje nagradivši ga poveljom Dr. Eva Verona, koja se dodjeljuje najuspješnijim mladim bibliotečnim djelatnicima u Hrvatskoj.

Mr. sc. Radovan Vrana pokazao je zavidno znanje i vještine pri organizaciji i izvođenju radionica na seminarima za stalno stručno usavršavanje bibliotekara i drugih informacijskih stručnjaka, a ističem njegov doprinos organizaciji domaćih i međunarodnih skupova, između kojih valja izdvojiti seminar Knjižnice, arhivi i muzeji u okruženju globalne informacijske infrastrukture, Konferenciju CoLIS3, te međunarodnorodne seminare Libraries in the Digital Age (predsjednik Organizacijskog odbora) i Informacijska tehnologija u hrvatskim knjižnicama. Usto, pozvanim ili prihvaćenim izlaganjima sudjeluje na domaćim i međunarodnim stručnim i znanstvenim skupovima (CARNetova Konferencija CUC 2000. i 2001. SZIovi seminari 2000. i 2001., Skup sveučilišnih knjižničara, Split 2000. BOBCATSSS konferencije u Budimpešti, Bratislavi, Krakowu i dr.), što je razvidno iz priloženog popisa radova.

Sudjelovao je u istraživanju o informatizaciji visokoškolske nastave u Republici Hrvatskoj, projektu koji je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije, a izvodili studenti bibliotekarstva.

Iz priloženog popisa radova i pregleda o sudjelovanju na stručnim skupovima razvidno je da znanstveni novak mr. sc. Radovan Vrana rezultate svojih istraživanja sustavno predstavlja domaćoj i inozemnoj stručnoj i znanstvenoj javnosti.

Na osnovi uvida u njegov dosadašnji rad zaključujem da je znanstveni novak mr. sc. Radovan Vrana u cjelosti ispunjava sve svoje obveze, te da je u stručnoj i znanstvenoj javnosti prepoznat kao jedan od najvrijednijih i najsposobnijih znanstvenih novaka.

Stoga molim Vijeće da prihvati ovaj izvještaj i da ga proslijedi Ministarstvu znanosti i tehnologije.

Dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić, izv. prof.

voditeljica Projekta 130 759

Na znanje: Odsjeku za informacijske znanosti

Na znanje: Katedri za bibliotekarstvo

Prilog: Popis radova i sudjelovanje na skupovima

RADOVAN VRANA, znanstveni novak

I. A .

Objavljeni radovi:

1. LASIĆ-LAZIĆ, Jadranka ; Stančić. H. ; Vrana R. Information needs, goals and problems: research and evaluation of the research on users of school libraries // New Book Economy : proceedings of the 5th international BOBCATSSS symposium / Amsterdam : Hogeschool van Amsterdam, 1997. Str. 89-96.

2. VRANA, Radovan. Multimedija: inovativna nastava sutrašnjice / Učenje i nastava na izvoru informacija i znanja : zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara / Rijeka : Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, 1997, str. 125-233.

3. VRANA, Radovan. Uloga i razvoj metapodataka u opisivanju mrežnih izvora informacija / Predmetna obrada - ishodišta i smjernice. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo (zbornik radova u tisku)

4. LASIĆ-LAZIĆ, Jadranka ; Vrana R. Nestaje li knjižničarska struka? // Knjižnica, 1997. 41. Str. 237-250

5. APARAC, Tatjana; Vrana, Radovan. Researchers and Students in the field of the Arts and Humanities in Croatia : How to Approach their Needs for IT Skills? // Proceedings of the 6^th international BOBCATSSS symposium / Copenhagen : Royal School of Library and Information Science, 1998. Str. 157-166.

6. VRANA, Radovan. Mogu li elektronički izvori informacija zamijeniti knjižnice i knjižničare : zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara (u tisku)

7. VRANA, Radovan. Digitalne knjižnice: oblikuju li korisnici knjižnice ili knjižnice oblikuju korisnike? // Arhivi, knjižnice, muzeji ’99 : zbornik radova / Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000.

8. MRKLIĆ, Zoran; Vrana, Radovan. Definiranje minimalnog skupa funkcionalnih zahtjeva prilikom izrade knjižničnog softvera // Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara / Rijeka : Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, 2000. (u tisku)

9. VRANA, Radovan. Education of IT professionals and emerging new technologies: are we capable of keeping pace with technology and educate quality content builders at the same time? // Proceedings of the 11th International conference on information and intelligent systems / Varaždin : Fakultet organizacije i informatike, 2000. (CD)

10.VRANA, Radovan. Michael Buckland. Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga. (Prikaz) // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000)

11.VRANA, Radovan: Digital libraries: a catalyst to the changing process of accessing and use of information in academic community // 2nd CARNet users' conference / Zagreb : CARNet, 2000. (CD) (u pripremi)

12.MRKLIĆ, Zoran; Vrana, Radovan: Good library software as a prerequisite for quality information supply. // Proceedings of the 9th International BOBCATSSS symposium on library and information science / Vilnius : Vilnius University, 2001., str. 282-291.

13.APARAC, Tatjana; Vrana, Radovan; Dragija, Martina; Badurina, Boris. How the graduate LIS professionals cope with constant need for updating their knowledge and skills : a Croatian case. // Proceedings of the IFLA chapter for education, Chester 2001.

14.VRANA, Radovan. Uloga digitalnih knjižnica u promjeni procesa diseminacije informacija u akademskoj zajednici. //Zbornik radova Seminara Knjižnice hrvatskih učilišta: nužnost promjena za 21. stoljeće Split, 23.-24. listopada 2000. (u pripremi)

15.APARAC, Tatjana; Vrana, Radovan. Advancement of academic communication by use of networked information: a Croatian perspective. // The international information and library review 33, 2-3(2001), 133-148.

16.VRANA, Radovan; Seljan, Sanja; Vučković, Kristina. Kriteriji za vrednovanje obrazovnih sadržaja na Internetu // Zbornik radova Proljetne škole školskih knjižničara / Rijeka : Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, 2001. (u pripremi)

17.VRANA, Radovan. Building integrative environment for the improvement of scientific communication // 3rd CARNet users' conference / Zagreb : CARNet, 2001. (CD) (u pripremi)

I. B.

Oblikovanje i održavanje Web stranica:

1. Hrvatsko knjižničarsko društvo

2. CoLIS3

3. LIDA (Libraries in the Digital Age)

4. Odsjek za informacijske znanosti

5. Sustav znanstvenih informacija

II.

Sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima

1. Druga europska konferencija o digitalnim knjižnicama (ECDL ’98), Heraklion, Kreta, Grčka, od 21. do 23. rujna 1998. pod naslovom “Research and Advanced Technology for Digital Libraries”

2. Seminar "Informacijska uloga knjižnica u mrežnom okruženju", IUC Dubrovnik od 12. do 14. studenog 1998., voditelj radionice “Sustav organizacije podataka i pretraživanje Interneta”

3. Seminar “Arhivi, knjižnice, muzeji”, Poreč od 16. do 18. studenog 1998., voditelj radionice pod naslovom “Priprema i oblikovanje sadržaja za WWW”

4. BOBCATSSS 2000, Krakow, siječanj 2000.

5. 12. Proljetna škola školskih knjižničara, Crikvenica, 17.-20.5.2000. rad sa Zoranom “Definiranje minimalnog skupa funkcionalnih zahtjeva prilikom izrade knjižničnog softvera”

6. LIDA 2000, Dubrovnik, 25.-28.5.2000. – radionica «Digitalizacija» + sudjelovanje u panelu na temu “DL, promisses and pitfalls” + Web

7. CUC 2000, Zagreb, rujan 2000. rad: “Digital libraries: a catalyst to the changing process of accessing and use of information in academic community” + radionica: “Digital libraries workshop”

8. IIS 2000, Varaždin, rujan 2000. rad: “Education of IT professionals and emerging new technologies : are capable of keeping pace with technology and educate quality content builders at the same time?”

9. Seminar Knjižnice hrvatskih učilišta: nužnost promjena za 21. stoljeće Split, 23.-24. listopada 2000. - pozvano predavanje «Uloga digitalnih knjižnica u promjeni procesa diseminacije informacija u akademskoj zajednici«

10.Seminar Knjižnice visokih učilišta i znanstvene knjižnice Informacijska tehnologija u našim knjižnicama: vozimo li romobil ili formulu 1? Zagreb, FER, 10.-11. studenog 2000. – radionica: «Javno dostupni on-line katalozi kao dio modernih informacijskih sustava»

11.BOBCATSSS 2001, Vilnius, siječanj 2001 s radom Mrklić, Zoran; Vrana, Radovan. Good library software as a prerequisite for quality information supply

12.Seminar na IRBu pod naslovom: "Izazovi i problemi znanstvenog komuniciranja na prijelazu stoljeća"

13.CUC 2001 – Vrana: «Building integrative environment for the improvement of scientific communication»

14. Sudjelovanje na konferenciji IIS 2001. Varaždin FOI, 25.-27.9. 2001. Radionica o promociji znanosti i komuniciranju o znanosti u medijima, Varaždin FOI, 27.9.2001.

15. AKM 2001 - kraj studenog 2001. s radom Povezivanje elektroničkih izvora znanstvenih i stručnih informacija - OpenURL koncept.

Predmet: prof. Snježana Husić

- Izvješće o radu znanstvenog novaka (na projektu br. 130742)

Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta

Izvješće

Prof. Snježana Husić (rođena u Zagrebu 18. siječnja 1969.), diplomirala komparativnu književnost i talijanski jezik i književnost s prosjekom ocjena 4,76, primljena je u travnju 2000. godine, u svojstvu znanstvenog novaka na projekt “Preobrazba tradicije u modernoj i suvremenoj recepciji” (br. 130742, voditelj potpisani). Već tada radilo se o osobi s višegodišnjim talijanskim iskustvom (tri godine specijalizacije u Scuola Normale Superiore u Pisi), stanovitim iskustvom sudjelovanja na simpozijima (i talijanskima), bibliografijom “teškom” 15-ak jedinica (među kojima nekoliko znanstvenih radova i prevedenih knjiga s talijanskog i engleskog), te – napokon – dobitnicom prestižne nagrade “Nencia Quinto” Zaklade “Premio Internazionale Galileo Galilei” (1998) za znanstvenike do 30. godine života. Uz to, prof. Husić radila je kao redaktor i urednik naklade SysPrint iz Zagreba, gdje se i dalje, sada kao vanjski suradnik, zalaže za podizanje razine (i školskog) štiva na korist provjerenoj ozbiljnoj književnosti, odnosno aktualiziranim programima. Postavši znanstvenim novakom, ona je počela pohađati poslijediplomski studij, smjer književnost, a porasla je u međuvremenu i njezina cjelokupna bibliografija do 26 jedinica, među kojima se izdvajaju znanstveni prilozi o Držićevom antipetrarkizmu i Gozzanovoj ironiji, kritički prilozi o Pirandellu i Saviniu, te prijevodi potonjih, pored iznimno zahtjevnog prijevoda Mavra Orbinia (Kraljevstvo Slavena, Zagreb 1999), odnosno Carla Betocchia (Godina Caporetta, u “Europskom glasniku”, br. 4/1999), Enrica Brizzia, uz su-prijevode Nikole Vitova Gučetića (O ustroju država, Zagreb 2000) i Itala Calvina (Kozmikomike, Zagreb 2001). Pored toga prof. Husić je sudjelovala u radu seminara lanjske i ove školske godine, uz kolegij Teorijsko proučavanje talijanske književnosti, a priprema i magistarski rad Narcisovo pismo. Autobiografija i identitet u talijanskoj knjževnosti 20. stoljeća, u sklopu projekta.

Riječ je o svestranoj, marljivoj, hiperaktivnoj osobi, koja je ojačala ekipu okupljenu na projektu, pa mogu tek iskazati puno zadovoljstvo njezinom nazočnošću u svojstvu novaka i, valja se nadati, u perspektivi i osobe u višem znanstvenom statusu.

Sa štovanjem,

Dr. Mladen Machiedo, red. prof.

U Zagrebu, 11. prosinca 2001.

Predmet: prof. Nino Raspudić

- Izvješće o radu znanstvenog novaka (na projektu br. 130742)

Znanstveno-nastavnom vijeću Filozofskog fakulteta

Izvješće

Prof. Nino Raspudić (rođen u Mostaru 3. studenog 1975.), naš odličan bivši student, primljen je u svojstvu znanstvenog novaka na talijanistički projekt “Preobrazba tradicije u modernoj i suvremenoj recepciji” (br. 130742, voditelj potpisani) u proljeće 2000. godine. Otada je, pohađajući poslijediplomski studij (smjer književnost) položio sve ispite (preostala su mu tek dva) s najvišim mogućim prosjekom 5,0. Predao je potpisanome mentoru i sinopsis vrlo zahtjevnog magistarskog rada, koji intenzivno priprema, pod naslovom “'Slaba misao' i književnost. Post-moderna talijanska proza u svjetlu 'slabe ontologije' Giannia Vattima.” Objavio je, uz to, dvije recenzije na Hrvatskom radiju (jedna izravno u sklopu Projekta) i preveo jednu novelu za Animalije. Antologija talijanske kratke priče 1990-ih, ur. Snježana Husić i mr. Tatjana Peruško. Katedri za talijansku književnost bila je vrlo korisna njegova pripomoć u Seminaru iz Teorijskog proučavanja talijanske književnosti (uz kolegij I. god.), lani i ove školske godine, za taj je predmet tehnički izradio novo (5. izd.) skripata Machiedo-Peruško, Interdisciplinarni pregled talijanske književnosti (uz kolegij I. god.), a sudjelovao je kao član povjerenstva pri ocjeni i obrani jedne diplomske radnje.

Iz svega ovog, premda najjezgrovitije rečeno, vidi se da je kao novak izabrana prava osoba, k tome s izrazitim pedagoškim sklonostima, pri čemu se pokazuje dragocjenom Raspudićeva paralelna diploma iz filozofije. Riječ je o vrijednom, uzorno točnom i pouzdanom mladom znanstvenom radniku, koji ima sve uvjete da se i dalje uspješno razvija, shodno premisama.

Sa štovanjem

U Zagrebu, 11. prosinca 2001. Dr. Mladen Machiedo, red. prof.

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li mr. sc. Marta Medved Krajnović propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema i mentorica

Imenovani u stručno povjerenstvo koje treba ocijeniti zadovoljava li mr. sc. Marta Medved Krajnović uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje, izradu i obranu disertacije izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti predložena tema pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi i mentorstvo dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Molbi za pokretanje navedenoga postupka mr. sc. Marta Medved Krajnović priložila je biografiju, popis radova, presliku fakultetske diplome, potvrdu o magistriranju, sinopsis disertacije, te potvrdu o istraživačkomu radu.

Marta Medved Krajnović rođena je 1973. godine u Senju, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskomu je fakultetu u Zagrebu 1996. godine diplomirala engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost. Od 1996. godine radi na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu: do studenoga 2001. godine kao znanstvena novakinja, a od tada kao mlađa asistentica. U svibnju 2001. godine magistrirala je na istome fakultetu obranivši ocjenom izvrstan magistarski rad pod nazivom Uloga priče u razvijanju i mjerenju jezične i komunikacijske kompetencije kod učenika engleskog jezika mlađe školske dobi. Marta Medved Krajnović znanstveno se i stručno usavršavala u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao znanstvena novakinja na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Istraživanje procesa učenja i usvajanja stranog jezika u ranoj školskoj dobi (voditeljica: dr. sc. Yvonne Vrhovac) Marta Medved Krajnović sudjelovala je u istraživanjima o razvijanju jezične kompetencije u engleskom jeziku, o čemu je objavila nekoliko znanstvenih radova i održala niz izlaganja na stručnim i znanstvenim skupovima. Svoj interes za usvajanje jezika kod djece proširila je i istraživanjem ranog leksičkog razvoja hrvatskoga kao materinskog jezika. Od 2001. godine suradnica je na projektu Ministarstva znanosti i tehnologije Jezična obrada u hrvatskome (voditeljica: dr. sc. Melita Kovačević), a od nedavno na projektu Engleski jezik u Hrvatskoj (voditeljica: dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović). Dosadašnji istraživački rad Marte Medved Krajnović odlikuje interdisciplinarnost, temeljitost i visoka kvaliteta. Marta Medved Krajnović dosada je objavila pet znanstvenih radova, četiri stručna rada i jedan prikaz.

Podobnost kandidatkinje

Mr. sc. Marta Medved Krajnović ispunjava uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga polja jezikoslovlja i više od četiri godine sudjeluje u istraživačkomu radu u sklopu znanstveno-istraživačkoga projekta pri Filozofskomu fakultetu u Zagrebu.

Podobnost teme

Mr. sc. Marta Medved Krajnović već se niz godina bavi istraživanjima usvajanja engleskoga kao drugoga jezika, a posljednjih nekoliko godina i usvajanjem hrvatskoga kao prvoga jezika u dječjoj dobi, pa je predložena tema već neko vrijeme dio njezinih istraživačkih interesa ali i znanstveno-istraživačkoga rada. U priloženom sinopsisu doktorske disertacije mr. sc. Marta Medved Krajnović vrlo je detaljno i kompetentno obrazložila temu. Polazeći od suvremene definicije dvojezičnosti kao sposobnosti naizmjenične komunikacijski učinkovite uporabe dvaju jezika, kandidatkinja s pravom ističe kako je dvojezičnost iznimno aktualna i relevantna tema koja još nije sustavno istražena, a posebno su oskudne i fragmentarne spoznaje o dvojezičnosti osoba kojima je prvi jezik hrvatski. Cilj je planiranoga istraživanja, koje će posebnu pozornost posvetiti miješanju jezičnih kodova na fonološkoj, morfosintaktičkoj, leksičkoj i pragmatičkoj razini, dvojak: utvrđivanje univerzalnih, ili široko prisutnih, karakteristika dvojezičnog razvoja i utvrđivanje utjecaja hrvatskoga kao prvoga jezika na usvajanje engleskog jezika. Iz toga proizlazi i višestruka važnost predloženoga istraživanja. Rezultati bi mogli, na općem planu, pridonijeti teoriji usvajanja prvoga jezika, teoriji usvajanja drugoga jezika te teoriji dvojezičnosti. S druge strane, rezultati bi mogli pružiti nove spoznaje o ulozi hrvatskoga kao prvog jezika u usvajanju engleskoga jezika. Kandidatkinja polazi od hipoteze da pri usvajanju drugoga jezika sudjeluju određeni univerzalni procesi, ali i da je taj proces dijelom pod utjecajem prvoga jezika. U sinopsisu je istaknut i primijenjeni cilj istraživanja koji se odnosi na stvaranje baze podataka hrvatsko-engleske dvojezičnosti kao temelja za testiranje postojećih hipoteza i stvaranje novih kako bi se osiguralo efikasno poučavanje engleskoga jezika u ranoj životnoj dobi u Hrvatskoj. Pregled planiranoga sadržaja po poglavljima i popis relevantne polazišne literature pokazuje da je odabrana tema teorijski dobro utemeljena. Predloženi metodološki postupci (snimanje dječjeg govora i analiza audiosnimaka prema zahtjevima i pravilima CHILDES-a, svjetske baze podataka dječjeg jezika) standardno se primjenjuju u istraživanjima usvajanja jezika, a pristupnica je, surađujući u znanstvenomu projektu Jezična obrada u hrvatskome, već dokazala da se umije njima kompetentno koristiti.

Na temelju priloženoga sinopsisa ocjenjujemo da je predložena tema istraživanja sadržajno i metodološki dobro osmišljena i uvjereni smo da će je pristupnica uspješno razraditi u svojoj disertaciji.

Zaključak

Uvidom u priloženu dokumentaciju povjerenstvo je zaključilo:

-Mr. sc. Marta Medved Krajnović ispunjava uvjete čl. 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima.

-Tema doktorske disertacije znanstveno je opravdana jer se odnosi na nedovoljno istraženo područje.

-Tema pripada znanstvenom polju (filologija) za koje je Fakultet ovlašen provesti postupak obrane disertacije.

-Predložena mentorica prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović znanstveno je kompetentna za područje iz kojeg se prijavljuje disertacija.

Stoga, predlažemo Fakultetskom vijeću da mr. sc. Marti Medved Krajnović odobri izradu doktorske disertacije pod naslovom Razvoj hrvatsko-engleske dvojezičnosti u dječjoj dobi uz mentorstvo dr. sc. Jelene Mihaljević Djigunović.

Zagreb, 27. prosinca 2001.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru (predsjednica)

dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof. (član)

dr. sc. Zrinka Jelaska, doc. (član)

Zagreb, 17.12. 2001.

Predmet: Promjena naslova disertacije mr. sc. Enesa Didića

Vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Vijeća Filozofskoga fakulteta, održanoj 16. studenoga 2001, utvrđena je podobnost mr. sc. Enesa Didića za pokretanje postupka za stjecanje doktorata i ujedno prihvaćen sinopsis disertacije s naslovom Utjecaj mentaliteta na organizacijske modele društva. Nakon toga je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu predloženo, da se naslov neznatno izmijeni u Odnos mentaliteta prema organizacijskim modelima društva.

Povjerenstvo za ocjenu podobnosti doktoranda i predložene teme u sastavu prof. dr. sc. Vitomir Belaj, prof. dr. sc. Branko Despot, prof. dr. sc. Slavko Kljaić, prof. dr. sc. Pavao Rudan i prof. dr. sc. Slavko Kulić, slaže se s prijedlogom iznesenim na Senatu Sveučilišta u Zagrebu i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati promijenjeni naslov u obliku Odnos mentaliteta prema organizacijskim modelima društva.

Prof. dr. sc. Vitomir Belaj

Prof. dr. sc. Branko Despot

Prof. dr. sc. Slavko Kljaić

Prof. dr. sc. Pavao Rudan

Prof. dr. sc. Slavko Kulić

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 5.prosinca 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Davanje mišljenja o zadovoljavanju uvjeta mr.sc. Nataše Šimić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te odobravanje teme disertacije

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 17. rujna 2001., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Nataša Šimić uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema disertacije Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres i mentor prof. dr. sc. Ilija Manenica. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Vijeću

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Nataša Šimić rođena je 1973. godine. Ak. god. 1992/93. upisala je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zadru, te diplomirala 1997. godine. Iste se godine zapošljava u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zadru, kao znanstveni novak na projektu "Osobni i okolinski faktori reakcija na stres" (projekt br. 070022, voditelj prof. dr. Ilija Manenica), te upisuje poslijediplomski studij psihologije za znanstveno usavršavanje u Odsjeku za psihologiju u Zagrebu. U najkraćem roku, 23. travnja 1999. godine, obranila je magistarski rad "Efekti stresa na imunološki sustav" ocjenom izvrstan, te stekla akademski stupanj magistra društvenih znanosti, polje psihologija. Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zadru izabrana je 13. srpnja 1999. za asistenta u Odsjeku za psihologiju. Sudjeluje u organizaciji i izvođenju nastave iz Fiziološke psihologije i Psihologijskih praktikuma. Do sada je samostalno ili u koautorstvu objavila šest znanstvenih i preglednih radova, te sudjelovala na više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

Za svoj doktorski rad pristupnica je predložila temu Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres. Unatoč sve većem broju studija u području stresa, još uvijek ne postoji njegova općeprihvaćena definicija, a zajednički nedostatak svih postojećih definicija jest relativna neodređenost pojmova. Radi jednostavnije operacionalizacije pojedinih elemenata stresnog procesa, pristupnica kao teorijski okvir predlaže Maneničin (1991) interakcijski model stresa. Prednost ovog modela jest u preciznijem određenju pojedinih elemenata stresnog procesa, koji počinje određenom vrstom realnog ili zamišljenog okolinskog podraživanja, a završava fiziološkim ili ponašajnim reakcijama koje mogu imati dugoročne posljedice na psihofiziološkom planu. Dugotrajnija prisutnost stresom induciranog psihološkog stanja (anksioznost, strah, i sl.), koje prati povišena razina aktivacije, može dovesti do psihosomatskih problema, što ovisi ne samo o prirodi stresora, već i o individualnoj percepciji stresa i načinu suočavanja s njim. Postavke navedene teorije pristupnica je odlučila provjeriti u području ispitnog stresa, koji je specifičan po tome što osoba unaprijed zna što i kada može očekivati, pa se neke reakcije mogu javiti znatno prije stresne situacije. Brojna ispitivanja u kojima je utvrđena prisutnost negativnih emocionalnih stanja u ispitnom periodu pokazuju da je on stresan, no relativno mali broj istraživanja bavio se ispitivanjem razlika u učincima tog stresa kod studenata različitog stupnja anksioznosti kao crte. Dodatna je teškoća što su u mnogim istraživanjima korištene zavisne varijable na osnovi kojih nije moguće diferencirati kojim su dijelom reakcije za vrijeme samog ispita uvjetovane ispitnim stresom u užem smislu, a kojim dijelom mentalnim naporom. Na osnovi ranijih istraživanja čini se da bi se to razlikovanje moglo izvršiti na osnovi promjena srčane frekvencije odnosno sinus aritmije za vrijeme ispita.

Cilj predloženog ispitivanja jest identificirati i razlučiti efekte stresa od efekata mentalnog napora za vrijeme ispita različite težine, korištenjem spektralne analize na vremenskim serijama R-R intervala i različitih parametara srčane frekvencije. U ispitivanju će sudjelovati 12 ispitanika, koji će prije početka ispitivanja popuniti Spielbergerov upitnik anksioznosti kao crte. Na osnovi procjena studenata starijih godišta, za ispitivanje su odabrana dva ispita s prve godine, jedan teži i jedan lakši, koji se sastoje od pismenog i usmenog dijela. Počevši 30 dana prije zakazanog ispita, ispitanici će svakih deset dana dolaziti na mjerenje R-R intervala u stanju opuštenosti i za vrijeme obavljanja različitih zadataka, a usto će se vršiti ispitivanje stanja anksioznosti, aktivacije i bojazni od ispita. Svrha ovih ispitivanja jest utvrđivanje refereničnih vrijednosti parametara psihofizioloških reakcija, privikavanja ispitanika na situaciju i utvrđivanje eventualnih učinaka približavanja ispita na navedene psihofiziološke varijable. Ispitanici će proći opisani tretman ukupno pet puta u predispitnom razdoblju (trideset, dvadeset i deset dana prije ispita, jedan dan prije te dva sata prije ispita) i dva puta nakon ispita (jedan i deset dana nakon ispita). Kontinuirano snimanje R-R intervala započet će pet minuta prije početka usmenog ispita, a odvijat će se tijekom ispita, kao i pet minuta nakon ispita, u stanju mirovanja. Eksperimentatori i aparatura za snimanje nalazit će se u susjednoj prostoriji, dok će u ispitnoj situaciji biti samo predmetni nastavnik i ispitanik. Analiza prikupljenih podataka uključivat će standardne statističko-matematičke postupke, autokorelacijske analize, te spektralnu analizu, radi odvajanja učinaka stresa od učinaka mentalnog napora iz vremenske serije R-R intervala za vrijeme ispita.

Znanstveni doprinos predloženog istraživanja sastoji se u provjeri postavki interakcijskog modela stresa, te razjašnjavanju nekih do sada rijetko ispitivanih aspekata stresa u ispitnoj situaciji, kao što je npr. utvrđivanje uloge moderator varijable anksioznosti kao crte, te razlučivanje učinaka stresa od učinaka mentalnog napora.

Tema doktorskog rada koju predlaže N. Šimić znanstveno je relevantna i logičan je nastavak njezina dosadašnjeg rada u tom području. Predložena metoda istraživanja primjerena je rješavanju postavljenih problema, kako u provedbi samog istraživanja, tako i u statističkoj obradi rezultata.

Mr. sc. Nataša Šimić udovoljava svim uvjetima propisanim člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija (magistar je znanosti i ima više od godinu dana istraživačkog iskustva pri visokom učilištu). Predložena tema znanstveno je relevantna i adekvatno metodološki obrazložena. Stoga predlažemo da se mr. sc. Nataši Šimić odobri izrada disertacije Neke psihofiziološke reakcije na ispitni stres pod mentorstvom prof. dr. Ilije Manenice.

Povjerenstvo:

Doc. dr. sc. Meri Tadinac Babić

Prof. dr. sc. Ilija Manenica, Filozofski fakultet u Zadru

Doc. dr. sc. Lidija Arambašić

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

U Zagrebu, 7. prosinca 2001.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

ZAGREB

Imenovani odlukom Fakultetskog vijeća ovoga Fakulteta na sjednici održanoj 11. listopada 2001. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. Anice Bilić pod naslovom Književni i teatrološki rad Joze Ivakića, a u sastavu: dr. sc. Vinko Brešić, red. prof., predsjednik povjerenstva, akademik Miroslav Šicel, član povjerenstva, dr. sc. Antonija Bogner-Šaban, znanstveni savjetnik HAZU, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Pristupnica Anica Bilić u doktorskoj disertaciji o književnom i teatrološkom radu Joze Ivakića daje monografsku studiju kojoj je cilj da modernim čitanjem Ivakićeva djela pokuša utjecati na drukčije pozicioniranje ovoga autora u sklopu nacionalne književne povijesti. Naime, ne samo da su književni i kazališni rad Joze Ivakića dosad bili na samoj margini i kod kritičara i književnih povjesničara, zaboravljen i gotovo izostavljen, tek usput spominjan u širim književnopovijesnim pregledima, nego je i pokušaj vrednovanja njegova stvaralaštva ostao tek na razini površne ocjene kako se radi "o prosječnom piscu seoske tematike" čiji je pravi interpretacijski kontekst zadan isključivo okvirima zavičajne, tj. slavonske književnosti s početka 20. stoljeća.

Nastojeći dati što cjelovitiju analitičku studiju o književnom opusu kao i djelovanju u hrvatskom glumištu toga, čini se autorici, nepravedno zanemarenog pisca iz razdoblja hrvatske moderne, pristupnica je svoj rad uobličila u nekoliko problemskih cjelina, odnosno dijelova.

Prvi dio posvećen je analizi pripovjedne Ivakićeve proze s težištem na novelističkim zbirkama "Iz našeg sokaka" (1905), "Selo i varoš" (1912) i "Knjiga od života i ljubavi" (1914), te romanima "Mladost i život" (1912) i "Kapelan" (1919), kao i završnim prikazom humoreski razbacanih po raznim periodičnim listovima. U drugome dijelu raščlanjuje dramska Ivakićeva djela, pri čemu pristupnica posebnu pažnju zadržava na odnosu Joze Ivakića prema žanru pučkog teatra uopće, odnosno njegovu dramsku opusu proisteklom iz tradicije i iskustva pučkog teatra ("Pouzdani sastanak", "Inoče", "Majstorica ruža" i "Vrzino kolo"). Zasebnu, treću cjelinu čini Ivakićevo kazališno djelovanje - redateljsko i organizacijsko iskustvo tijekom osječkoga i zagrebačkoga razdoblje. Napokon, četvrti dio disertacijskoga rada posvećen je kritičarskom, žurnalističkom i feljtonskom opusu piščevom, a potom odjecima u recentnoj književnoj kritici koja se bavila Ivakićevim djelom. Uz naznaku odjeka i utjecaja europske književnosti na Ivakićev rad pristupnica pristupnica završava svoj rad zaključkom u kojemu određuje mjesto, ulogu i značenju književnog i kazališnog rada Joze Ivakića u hrvatskoj književnoj i kazališnoj umjetnosti.

Posebnu cjelinu čini u ovome radu bio-bibliografski dio u kojemu se, osim iscrpna životopisa Joze Ivakića, daje potpuna autorova bibliografija (knjiga i radova u periodici od 1904. do 1932. godine), te iscrpna literatura o njemu, dakako, ažurirana i najnovijim prilozima.

Oslanjajući se na književnopovijesne pristupe, doktorandica Ivakićev prozni opusu. smješta u kontekst hrvatske književnosti na prijelazu stoljeća. U interpretaciji kojoj je težište na tematskoj razini analiziranog djela, ona zaključuje kako Ivakić, slijedeći značajke autorske poetike Josipa Kozarca, literarno posreduje socijalnu sliku slavonskog sela i varoši s tendencijom da u istakne uglavnom ženske likove, njihovu psihologiju i unutrašnje duševne lomove. Na primjerima iz spomenutih proza, nerijetko ulazeći i u naratološki opis određenih djela, pristupnica pokazuje kao je Ivakić u tradiciju psihološkog realizma devedesetih godina ugradio i neke modernističke postupke - prije svega u karakterizaciji likova i u motivaciji njihovih postupaka. Drugim riječima, u središtu piščeve pažnje uz realističke opise uglavnom ruralne sredine, konkretno slavonskog patrijarhalnog sela, nalazi se pojedinac, najčešće lik žene opterećen sociološkim obrascima života, ali u pokušajima prevladavanja takvog stanja i ostvarivanja jednog novog, emancipirajućega statusa u društvu, što najčešće završava spoznajom o nemoći da se novo i ostvari.

Raznovrsnim metodološkim postupcima u osmišljavanju Ivakićeve proze Anica Bilić uspijeva otkriti pomak njegove realističke poetike prema modernističkoj. Pri tome doktorandica svoje zaključke oprimjeruje i podržava posebnom analizom stila i jezika pojedinih proza pronalazeći u toj dimenziji također argumente za Ivakićevo smještanje i u razdoblje moderne. Posebna vrijednost autoričinih analiza je u tome što ona uz pomoć slike slavonskog sela kao književnog i povijesnog kompleksa, ističe mjesto žene i njezinu ženstvenost kao konkretni ali i poetološki simbol, koji u brojnim realizacijama veže Ivakića za europski fin de siècle, odnosno hrvatsku modernu.

Matrica modernističkog tumačenja Ivakićeva opusa u ovoj disertaciji protegnuta je i na njegovu dramatiku, pa se na temelju konsultirane literature (Vaupotić, Hećimović i drugi) dopunjavaju, donekle i revaloriziraju neki dosadašnji sudovi proistekli iz njegova ranije prikazanog proznog opusa ("Majstorica Ruža") ili se pak uočavaju autonomne kvalitete ("Vrzino kolo", "Inoče"). U razmatranju cjelokupna Ivakićeva dramskoga književnog opusa pristupnica argumentirano utvrđuje kako je taj dio piščeva rada zapravo spoj načela realističke i naturalističke dramaturgije s poetikom načela pučkoga teatra iz kojega u osnovi do djelo i proistječe.

U poglavljima u kojima se obrađuje Ivakićevo redateljsko i kazališno- organizacijsko djelovanje pronađen je odgovarajući odnos prema beletrističkom stvaralaštvu, pa ono promatrano kao izdvojena cjelina dobiva zasluženu dimenziju, neovisnu od različitih i umjetnički utjecajnijih kazališnih poetika istih godina. Ovakav pristup ističe Ivakićevu vezanost za europska strujanja, ne samo za Reinharta i Stanislavskoga već donekle i, kako ističe, strindbergovsko-ibsenovsku struju, ali i ruski realizam što će se pak vidjeti i iz njegovih kazališnih kritika, navlastito osječkog razdoblja (1917-1920) kao i iz načina organizacije repertoara tih sezona. Uz to je doktorandica usredotočena, dakako, i na hrvatske dramatičare koje Ivakić forsira u Osijeku kao ravnatelj drame i kao dramaturg u Zagrebu, što je svojevrstan prinos dosadašnjim spoznajama o njegovim zaslugama na situiranju scenske moderne, naročito u Osijeku (npr. Vojnovića i Begovića).

Analitički korpus Ivakićeve kazališne kritike daje sliku o autorovim teoretskim nastojanjima i o njihovu suodnosu prema, u prvome redu, vlastitoj literarnoj praksi (npr. studija "Selo u hrvatskoj književnosti" a u kojoj se najavljuju ključne postavke Ivakićeve autorske poetike). Što se tiče ostale kritičarske djelatnosti Ivakićeve, pristupnica tvrdi da je riječ o manje značajnoj djelatnosti piščevoj: njegova je kritika ostala na razini prigodne, žurnalističko-recentne prakse, neusustavljena i uglavnom rubna u odnosu na ostali Ivakićevrad.

U svojem pristupu književnom opusu Joze Ivakića pristupnica je uspjela zadržati potrebnu distancu, te izvesti relevantnu književnopovijesnu ocjenu o značajkama i značenju djela ovog pisca. Iako u tom smislu njezina analiza ne ostvaruje pretpostavljeni cilj, akribičnim analitičkim postupcima uspjela je eksplicirati ključne značajke Ivakićeve poetike te time posredno i kontekstualizirati njegov opus unutar nacionalne književne matrice. Riječ je ipak o epigonu koji, kakao je to uobičajeno, upravo na najbolji način ilustrira poetičke kanone nacionalne književnosti od realizma prema modernizmu. Važan je autoričin doprinos i u tome što je monografskim pristupom usustavila jedan dosad ne sasvim poznat, dakle niti opisan opus, te dala na svoj način obrazac za slične literarne "minoriste".

I pokraj nekih slabijih strana ovoga rada, ponajprije u pogledu metajezika i odnosa prema recentnoj znanstveno-stručnoj literaturi a potom i nerijetki ponavljanja i površna uopćavanja o čemu će više biti riječi na samoj obrani, povjerenstvo smatra da je pristupnica savladala bitne zahtjeve koji se pred doktoranda postavljaju, pa predlaže Vijeću da ovo izvješće prihvati i mr. sc. Anicu Bilić uputi u daljnji postupak stjecanja doktorata znanosti.

Članovi povjerenstva:

Dr. sc. Vinko Brešić, red. prof.

Akademik Miroslav Šicel

Dr. sc. Antonija Bogner-Šaban, znan.savjetnik

Odsjek za kroatistiku

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena doktorske disertacije Anite Peti-Stantić

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća br. 14-4-72-2001. od 19. studenoga 2001. godine izabrani u povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Anite Peti-Stantić iz Zagreba pod naslovom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Disertacija pod navedenim naslovom obaseže 311 stranica i podijeljena je u deset poglavlja, i to: 1. Uvod, 2. Zamjenice kao vrsta riječi, 3. Semantika ličnih zamjenica, 4. Gramatičke kategorije zamjenica, 5. Razine gramatičkoga opisa ličnih zamjenica, 6. Naglasna obilježja kao sintaktička obilježja, 7. Linearno ustrojstvo rečenice, 8. Pozicija ličnih zamjenica u linearnom ustrojstvu rečenice, 9. Zaključak i 10. Bibliografija.

U relativno opširnom Uvodu najavljuje se tema disertacije, pa se s tim u vezi objašnjavaju neki termini koji će se u disertacije često susretati, kao što su npr. pojam gramatičke kategorijalnosti (razumije se kao "obvezatnost izražavanja gramatičkih informacija, neovisno o sredstvima toga izražavanja", str. 6) ili Jakobsonov pojam enklinomena, koji čini pretpostavku za uspostavljanje modela po kojima se klitike uvrštavaju u rečenično ustrojstvo, a određuju se kao "obilježja jedinica čija naglašenost ili nenaglašenost ovisi o poziciji u sintaktičkome ustrojstvu" (str. 7).

Za južnoslavenske se jezike utvrđuju dva temeljna načela uvrštavanja klitika: ritmičko-

-intonacijsko i sintaktičko-semantičko. Jezici u kojima je mjesto klitika uglavnom uređeno prvim načelom jesu slovenski, hrvatski, bosanski i srpski, a jezici u kojima je to mjesto uređeno drugim načelom jesu bugarski i makedonski, s tim da su u slovenskom jeziku te u čakavskom i kajkavskom narječju uočeni sustavni odmaci od ritmičko-intonacijskoga načela i približavanja sintaktičko-semantičkome (str. 8).

U drugom poglavlju raspravlja se o naravi zamjenica, koje se određuju kao pokazivačke ili deiktičke riječi što imaju vrlo važnu ulogu u uspostavljanju kohezije teksta. Govori se zatim o raznim podjelama zamjenica, posebno semantičkim (npr. podjela na lične, pokazne, posvojne, upitne i sl.), a posebno gramatičkim (npr. na lične i nelične, na subjektne, objektne, atributne, na anaforičke i neanaforičke itd.). U vezi s podjelama zamjenica po funkcionalnom kriteriju doktorandica opravdano problematizira pojam zamjenjivanja kod zamjenica, pa kaže, između ostaloga, da npr. imeničke zamjenice ne zovemo tako zato što zamjenjuju imenice, nego zato što se "u rečenici kao sintaktičkoj jedinici nalaze na istim mjestima kao i imenice" (str. 14).

U trećem poglavlju raspravlja se o naravi zamjeničkoga značenja, pa se utvrđuje da se značenje zamjenica razlikuje od značenja punoznačnih riječi po tome što se kod ovih drugih označeni pojam odnosi na izvanjezičnu stvarnost, dok je značenje zamjenica (pogotovo ličnih) utvrdivo iz jezika samoga ili, točnije rečeno, ono se određuje kao "odnos upućivanja jezičnih jedinica na sam komunikacijski čin" (str. 16). Za zamjenice je vrlo važan pojam indeksa koji pretpostavlja da su granice govornoga čina određene funkcijama govornika i sugovornika te da se one premještaju, što je središnje obilježje (Jakobsonovog) pojma shifters.

U četvrtom se poglavlju posebno raspravlja o odnosu zamjenica prema gramatičkim kategorijama, i to prema kategorijama lica, broja i roda. Lice se pritom poima kao primarno deiktička kategoija, što znači da ona pretpostavlja lociranje i identificiranje "osoba, objekata, događaja, procesa i djelatnosti o kojima se govori ili na koje se upućuje u vremenskoprostor-nom kontekstu oblikovanom i podržavanom činom govorenja i su-djelovanjem u njemu" (str. 28). Tako shvaćena deiksa obuhvaća egzoforu (upućivanje na izvanjezičnu stvarnost) i endoforu (upućivanje na tekstnu uvjetovanost). Doktorandica s tim u vezi posebno naglašava da sadržaj gramatičke kategorije ostaje nepromijenjen bez obzira na to kojim se sredstvima izražava. Zato i kategorija lica ima isti sadržaj i u zamjenica i u glagola, iako se u prvima izražava primarno leksički (ili leksičkogramatički), a u drugima gramatički.

Prilično se opširno raspravlja i o odnosu ličnih zamjenica prvoga i drugoga lica prema zamjenicama trećega lica, pa se konstatira da je u trećem licu obilježje ličnosti neutralizirano, ali nije neutralizirana i "obvezatnost njegova izražavanja" (str. 31), što znači da treće lice obvezatno izražava ne-lice, tj. onoga koji ne su-djeluje u govornom činu. Ističe se isto tako da se lične zamjenice nazivaju ličnima zbog toga što je u njima leksikalizirana kategorija lica, a ne zato što im je značenje gramatikalizirano.

U vezi s kategorijom broja raspravlja se najprije o odnosu između matematičke i gramatičke brojivosti pa se dolazi do zaključka da značenjska opreka između jednosti i mnogosti postoji u jeziku, a da ne postoji u matematici. Utvrđuje se također da su množinski oblici obilježeni prema jedninskima jer su oni uvijek obilježje mnogošću dok jedninski mogu izražavati i jednost i mnogost (npr. Čovjek je misleće biće). Raspravlja se također i o dvojini i u ie. prajeziku i u pojedinim slavenskim jezicima (posebice u onima u kojima se dvojina sačuvala, a to su samo slovenski i lužičkosrpski).

Zanimljivih zapažanja iznijeto je i u vezi s odnosom između prvoga lica jednine i prvoga lica množine kod zamjenica, pa se s tim u vezi tvrdi da je prvo lice zapravo zamislivo samo u jednini, dok je zamjenica mi posve ispražnjena od preciznoga značenja, i to čak toliko da po nekim mišljenjima predstavlja jedini neupitni primjer neodređene množine (str. 38).

Raspravljajući o kategoriji roda doktorandica je također iznijela vrlo zanimljivih objekcija, posebno u vezi s potkategorijom živosti (uočeno je npr. da se kod upitnih zamjenica može razlikovati živo od neživoga unatoč tome što one nemaju oznaka za razlikovanje triju rodova, str. 44), ali je, po našem sudu, prenaglašeno insistiranje na rodu kao eminentno sintaktičkoj kategoriji (tj. kao sposobnosti slaganja u rodu) dovelo do problematična zaključka da su "sve lične zamjenice obilježene mogućnošću izražavanja roda" (npr. Ja sam bio, ali Ja sam bila). Mislimo da se u vezi s tim, eventualno, može reći kako lične zamjenice imaju mogućnost prilagođavanja u rodu (uz ograničenja vezana za srednji rod, npr. *Ja sam reklo), a da se nikako ne može tvrditi da one izražavaju rod.

U petom poglavlju prelazi se konkretno na temu disertacije, pa se još jedanput ističe kako će ta tema biti poredbeno sintaktičko istraživanje kojemu je cilj utvrditi osnovna načela uvrštavanja kratkih zamjeničkih oblika u rečenična ustrojstva pojedinih južnoslavenskih jezika. Posebna pozornost usmjerena je na različit status krakih akuzativnih oblika u odnosu na ostale kratke oblike u većini južnoslavenskih jezika. U tu svrhu komentira se opis ličnih zamjenica u pojedinim južnoslavenskim jezicima, a posebno se potpoglavlje posvećuju "najstarijoj slavenskoj paradigmi", osobito tumačenju genitivno-akuzativnoga sinkretizma (iznosi se, između ostaloga, mišljenje da su se "genitivni oblici počeli upotrebljavati u akuzativnoj funkciji u kasnom razdoblju staroslavenskoga", str. 64).

U šestom poglavlju raspravlja se o naglasku, i to posebno sa sintaktičkoga stajališta, pri čemu se najviše insistira na razlici između naglasonosnosti i naglašenosti. Naglasak općenito definira se kao "neka vrsta isticanja" (str. 66), a naglasak riječi kao "relativni stupanj sile kojim jače izgovaramo jedan slog u višesložnoj riječi" (str. 67).

Raspravlja se također o (južnoslavenskim) jezicima sa stalnim, vezanim naglaskom (makedonski) i o onima s pokretnim, pomičnim naglaskom (slovenski, hrvatski, bugarski). Doktorandica u prvi plan ističe kontrastivnu funkciju naglaska, a osporava razlikovnu funkciju (ne i fonološki status). Naglasak naime ima mogućnost gubljenja u jednom odsječku govornoga niza i pojavljivanja u drugome. Zato doktorandica smatra da se funkcija naglaska ostvaruje po načelu povezivanja, dakle po sintaktičkom načelu (a ne po načelu zamjenjivanja).

Za potrebe tako shvaćena naglaska doktorandica polazi od pretpostavke da je naglasak prije svega svojstvo sintagme, koja se shvaća kao samostalna strukturna jedinica u rečenici. S tim u vezi ona razlikuje jednostavne sintagme (S1) i složene sintagme (S2). Jednostavne su sintagme granični slučajevi kad se riječ podudara sa sintagmom te "prijedložne sintagme sastavljene od dviju jedinica koje se na površinskoj razini određuju kao klitike" (str. 73), npr. zá me.

I klitike se određuju kao sintaktičke jedinice. Klitičnost ne znači odsutnost naglaska, nego je fonološki uvjetovano sintaktičko obilježje. Klitike nisu nenaglašene, nego su nenaglasonosne jedinice, a to znači da se one integriraju u naglasnu cjelinu kojom upravlja susjedna jedinica. Zato klitika u toj cjelini može preuzeti "naglasnu jeku, pa i sam naglasak" (str. 74).

U sedmom poglavlju raspravlja se o linearnom ustrojstvu rečenice koje se shvaća kao odnos ovisnosti između linearnog niza elemenata i strukturnoga reda (razumjeti jezik znači preobraziti linearni niz u strukturni poredak, str. 85). I red riječi se shvaća kao dio linearnoga ustrojstva rečenice, i to kao onaj dio "koji se tiče pozicije i redosljeda sintaktičkih komponenata prethodno uvrštenih u rečenicu na temelju njezina gramatičkog ustrojstva" (str. 86). Sve se jedinice u linearno ustrojstvo rečenice uvrštaju po jednom od dvaju načela, po strukturno-

-semantičkom ili po ritmo-intonacijskom načelu. Kad je riječ o klitikama, poznata su dva pravila po kojima se klitike vežu za određene pozicije u rečenici. To su Wackernagelovo pravilo, prema kojemu klitike teže položaju iza prve naglašene riječi ili skupa riječi (pozicija 2P), i pravilo po kojemu se klitike uvrštavaju ispred ili iza riječi o kojoj ovise i s kojom su vezane po smislu.

U sljedećem poglavlju, koje je najveće i središnje poglavlje disertacije, doktorandica upozorava na potrebu revizije tih dvaju pravila koja bi ujedno trebala poslužiti kao osnova za tumačenje sintaktičko-semantičkih odnosa u koje ulaze klitike, posebno kratki zamjenički oblici u južnoslavenskim jezicima.

U tom središnjem, osmom poglavlju doktorandica najprije opširno govori o onome što naziva obilježjima prozodijske klitičnosti i obilježjima sintaktičke klitičnosti. Linearno ustrojstvo rečenice u južnoslavenskim jezicima organizira se s obzirom na to koji od ta dva načela preteže. Tako npr. u hrvatskom, srpskom i bosanskom posve preteže prozodijska (ritmo-intonacijska) klitičnost, pa se u tim jezicima zapaža i predosljedna primjena Wackenagelova pravila, po kojoj klitike mogu razbijati i složene sintagme (npr. Neki me čovjek netremice promatra), dok se takvo rastavljanje složenih (atributnih) sintagmi ne provodi u slovenskom, makedonskom i bugarskom.

Drugo načelo uvrštavanja, u kojemu posve preteže sintaktičko-semantičko načelo, jest uvrštavanje kratkog zamjeničkog oblika uz riječ na koju se odnosi (npr. Eden selenec gledaše vo majka mu ili Kurirot koj dojde včera ne mi predade nikakov paket). U prvom primjeru klitika je marker posvojnosti i dolazi iza imenice na koju se odnosi, a u drugom ovisi o glagolu pa dolazi ispred njega. Takvo je ustrojavanje klitika u strukturu rečenice tipično za makedonski i bugarski standardni jezik.

Treći je slučaj uvrštavanje kratkog zamjeničkog oblika na inicijalnu poziciju (IP), npr. Mi ja dade knigata ili Me boš zbudil s poljubom. Takva je pozicija moguća u slovenskom, makedonskom i bugarskom standardnom jeziku te praktično u svim narječjima (uključujući čakavsko i kajkavsko). U stsl. na toj su se poziciji mogli naći kratki naglašeni akuzativni oblici.

S tim u vezi uočena je i vrlo zanimljiva regularnost prema kojoj u jezicima u kojima je bezuvjetno dopuštena inicijalna pozicija klitika nema razbijanja složene sintagme klitikom i obrnuto (str. 94).

Četvrti slučaj koji doktorandica posebno razmatra jest uvrštavanje kratkog zamjeničkog oblika iza prijedloga, npr. Za me nije bilo drugoga mjesta na svijetu ili Njegove so oči gledale name nekako čudovito. To međutim vrijedi isključivo za izvorno naglašene kratke akuzativne oblike zamjenica.

U daljnjem se tekstu na vrlo velikom broju primjera različite provenijencije detaljno razmatraju svi ovi tipovi uvrštavanja kratkih zamjeničkih oblika i u staroslavenskom, i u slovenskom, i u hrvatskom, i u bosanskom, i u srpskom, i u makedonskom, i u bugarskom, i u čakavskom, i u kajkavskom, i u gradišćanskohrvatskom, a povremeno ima podataka i iz slovenskih, bugarskih, makedonskih i drugih narječja i dijalekata.

Od doktorandičinih zapažanja u vezi s pojedinim primjerima i komentarima uz njih treba spomenuti da ona vrlo dobro uočava neke kontradikcije na koje se može naići u literaturi o redu klitika npr. u hrvatskome jeziku. Tako zapaža da se u većini gramatika insistira na tome da je red klitika strogo određen, a onda se, često i odmah iza toga, ističe kako je npr. zanaglasnica između imena i prezimena izrazito stilski obilježena (obaveznost i stilska obilježenost, i to izrazita, nikako ne idu zajedno!). Vrlo je zanimljivo i zapažanje da to ne vrijedi za Maretića, koji u svojoj gramatici ističe da je razmještaj enklitika dosta slobodan (str. 110).

Zanimljivo je također i zapažanje da se složene sintagme razbijaju uglavnom glagolskim klitikama (npr. Taj će posao sigurno dobiti), a puno rjeđe zamjeničkima (Taj ga posao posve zaokuplja).

Mislimo također da je vrlo dobro uočen i opisan razmještaj klitika za koji je karakteristično dodatno intonacijsko isticanje i/ili dodatna ritmizacija rečenice, obično s izrazitom stilskom obilježenošću, npr. Što kuneš me, ženo luda! ili Ta ona pozna te!

Od zapažanja koja se u vezi s razmatranom problematikom tiču odnosa među standardnim jezicima izgrađenim na osnovi štokavskoga narječja izdvajamo zapažanje da u srpskom standardu primjerice (osobito suvremenom) ima znatno manje rastavljanja složenih sintagmi klitikama, što se tumači i time da je za srpski standard svojstvenije sintaktičko-

-semantičko načelo nego za hrvatski, ali i (mogućim) utjecajem normativaca. Hrvatski su naime normativci baš takav razmještaj često zagovarali, a srpski (npr. M. Pešikan) čak i proskribirali smatrajući ga neprirodnim.

Zanimljiva su i neka zapažanja posebno vezana za slovenski jezik, iako će ona možda naići i na neslaganja (jer u tom području među slovenistima ni inače nema slaganja). Tako npr. doktorandica tvrdi da klitike u slovenskom mogu doći i inicijalno (npr. Se mi zdiš nebrižen), ali "ne i apsolutno inicijalno, nego samo u eliptičnim rečenicama" (str. 163), a to znači da se u slovenskom jeziku klitike u znatno manjoj mjeri ravnaju prema Wackernagelovom pravilu negoli u hrvatskom, bosanskom i srpskom.

Posebno međutim ističemo zapažanje, iznijeto u ovoj disertaciji prvi put, da su u makedonskom jeziku (a slično je i u bugarskom) sve klitike "u određenim tipovima sintaktičkih veza uvijek proklitične, a u drugom su tipu sintaktičkih veza enklitične" (str. 177). Drugim riječima, u tom jeziku proklitičnost odnosno enklitičnost nisu uvjetovane nikakvim prozodijskim svojstvima, nego isključivo sintaktičkom naravi sintagme u kojoj se javljaju.

Mislimo napokon da je i tumačenje tzv. proklitičko-enklitičkih veza tipa za me, u se, na nj i sl., koje se javljaju samo uz akuzativne oblike zamjeničkih klitika, vrlo uvjerljivo. Dijakronijski je to zato što su ti kratki oblici nekada mogli biti i naglašeni i nenaglašeni, a sinkronijski zato što ih i danas treba smatrati naglašenima već i zato što su primjerice posve sporna tumačenja tzv. proklitičko-enklitičkih veza u hrvatskim gramatikama. Ostaje naime nejasno kako takvi oblici dobivaju naglasak ako ga nema nijedna od riječi koje ulaze u takve sintagmatske veze (problematično je ipak može li se reći da je npr. nj /bilo/ naglašeno u spojevima tipa za nj?!). Pokazuje to i slovenski jezik u kojem se jasno razlikuju kratki nenaglašeni i krakti naglašeni oblici, koji se nazivaju naveznima (str. 239).

Od mogućih prigovora disertaciji, osim onih koji su dosada spomenuti, treba upozoriti i na spornost termina rečnični morfemi (za promjenjive klitike u istočnoslavenskim, nasuprot slobodnim klitkama u zapadnoslavenskim jezicima) već i zato što se terminom morfem "miješaju razine". Isto tako, mislimo da se opravdanih prigovora može uputiti i pojmu linearno ustrojstvo rečenice, a i načinu na koji je ono opisano.

Unatoč tim, a možda i još nekim sitnijim prigovorima ovu doktorsku disertaciju smatramo upravo uzornom, i s obzirom na doktorandičino poznavanje općejezikoslovne problematike vezane za pojave o kojima raspravlja, i s obzirom na poznavanje općelingvističke i slavističke literature, i s obzirom na poznavanje relevantne literature vezane za pojedine južnoslavenske jezike, i s obzirom na stupanj pozvanja gramatičkoga ustrojstva pojedinih južnoslavenskih jezika i narječja. Smatramo također da je ova disertacija u velikoj mjeri originalan i odsada nezaobilazan prilog poredbenoj sintaksi južnoslavenskih jezika, ali isto tako i vrlo vrijedan prilog slavistici uopće.

Stoga s velikim zadovoljstvo predlažemo Fakultetskom vijeću da ovaj naš izrazito pozitivni izvještaj o disertaciji Anite Peti-Stantić pod naslovom Poredbena sintaksa ličnih zamjenica u južnoslavenskim jezicima prihvati, a doktorandici omogući nastavak postupka kojim će steći akademski stupanj doktora filologije.

Zagreb, 30. prosinca 2001.

..............................................

dr. sc. Josip Silić, red. prof.

...............................................

dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

................................................

dr. sc. Francka Premk, Institut za slovenski jezik Frana Ramovša, Ljubljana

Odsjek za psihologiju

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb, 18. 12. 2001.

Predmet: Mr.sc. Zoran Sušanj – ocjena disertacije

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na sjednici održanoj 17. rujna 2001. imenovali ste nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr.sc. Zorana Sušnja s naslovom Organizacijska klima i kultura u okviru modela suparničkih vrijednosti. Proučili smo disertaciju i podnosimo slijedeći

Izvještaj

Disertacija zajedno s prilozima ima preko 200 stranica teksta, tablica i grafičkih priloga. Uključen je i popis literature s 223 citirane reference. Disertacija je podijeljena je u šest glavnih dijelova: Uvod, Cilj i problem, Metoda, Rezultati, Rasprava i Zaključak.

U opsežnom uvodnom dijelu, autor objašnjava pojmove organizacijske klime i kulture – njihovu genezu, različite pristupe njihovom određenju i mjerenju te njihov razvoj i posljedice. Usprkos raznovrsnosti pogleda i neujednačenosti pristupa u istraživanju organizacijske klime i kulture, autor drži da je za njihovo sadržajno razlikovanje bitno slijedeće određenje: "organizacijska klima" se odnosi na percepciju karakteristika radne okoline koje su članovima organizacije psihološki smislene, a "organizacijska kultura" na sustav vrijednosti koji prevladava u organizaciji. Organizacijska klima je stariji i autohtoni psihologijski konstrukt, koji je nastao s ciljem da se bolje objasni utjecaj organizacijske okoline na motivaciju i ponašanje pojedinaca. Organizacijska kultura je noviji pojam u organizacijskoj psihologiji, preuzet i prilagođen iz drugih društvenih znanosti. Neki autori smatraju da je organizacijska kultura nepotreban novi konstrukt, a drugi klimu tretiraju kao manifestni aspekt kulture. Empirijsku provjeru njihovog međuodnosa otežava različit metodološki pristup: dok se klima uglavnom ispituje kvantitativnim metodama, istraživanjima organizacijske kulture svojstven je kvalitativni pristup. U novije vrijeme, međutim, ta razlika se pokušava prevladati: oba konstrukta nastoje se odrediti kvantitativno, a njihove dimenzije raščlaniti unutar zajedničkog teorijskog okvira. Takav pristup koristi i kandidat u ovoj disertaciji, a temelji ga na Quinnovom (1988) "modelu suparničkih (ili suprotstavljenih) vrijednosti".

Quinnov model pretpostavlja dvije dimenzije organizacijske kulture i klime. Jedna se odnosi na organizacijsku usredotočenost, koja može biti "interna" (na samu organizaciju, odnose među njenim članovima) ili "eksterna" (na organizacijsku okolinu). Druga dimenzija se odnosi na organizacijsku su centralizaciju, koja na jednom kraju ima "kontrolu" (visok stupanj centralizacije i integracije), a na drugom "fleksibilnost" (veći stupanj decentralizacije i diferencijacije). Kombinacijom ovih dimenzija postuliraju se četiri organizacijske orijentacije: usmjerenost prema podršci (interno usmjerene, fleksibilne organizacije) - naglašavaju se prijateljski odnosi, suradnja, podrška u radu i međusobno povjerenje, participacija; usmjerenost na pravila (interno usmjerenje, naglašena kontrola) - naglašava se formalni autoritet, prevlast formalnih normi i pravila, važnost podjele rada i subordinacije; usmjerenost na ciljeve (eksterno usmjerenje, konrola) - aktivnosti i komunikacije usmjerene su postavljenim ciljevima, ključno je njihovo racionalno planiranje i efikasno ostvarenje; te usmjerenost prema inovaciji (eksterno usmjerenje, fleksibilnost) - naglašava se otvorenost za nove ideje, spremnost na rizik i nadmetanje, podrška individualnoj kompetenciji. Prema izvornom modelu, ove četiri organizacijske orijentacije (ili "facete modela", kako ih naziva autor) su međusobno suprotstavljene, odnosno svaka je istovremeno važna za organizacijsku efikasnost.

Z. Sušanj drži da ovaj model predstavlja dobar polazni integrativni okvir za proučavanje organizacijske klime i kulture, ali je potrebno empirijski provjeriti njegovu unutarnju i vanjsku valjanost. Stoga određuje dva cilja svojeg istraživanja: (1) Ispitati strukturu organizacijske klime i kulture u kontekstu teorije suparničkih vrijednosti; (2) Ispitati njihovu povezanost sa stavovima prema radu i organizaciji.

Podatke za svoje analize osigurao je sudjelovanjem u međunarodnom istraživanju organizacijske klime i kulture u okviru projekta FOCUS (First Organizational Climate/Culture Unified Survey). Sudionici ovog projekta razvili su međunarodni upitnik za procjenu četiriju gore opisanih organizacijskih orijentacija. Upitnik (verzija FOCUS-93) ima dva dijela: deskriptivni, koji mjeri manifestne aspekte organizacijske klime (40 čestica), i evaluativni, koji je namijenjen procjeni organizacijske kulture (35 čestica). Kao jedan od sudionika u razvoju ovog upitnika, Z. Sušanj je priredio je njegovu hrvatsku inačicu i prikupio opsežne podatke u Hrvatskoj. Njihovom predajom u međunarodnu bazu, stekao je pravo na korištenje te baze. Ispitivanjem je obuhvaćen velik broj zaposlenih u proizvodnim, zdravstvenim, financijskim i ugostiteljskim organizacijama iz različitih evropskih država. Uz FOCUS-93 primijenjen je upitnik zadovoljstva poslom (Gregsonova verzija JDI-a), upitnik organizacijske odanosti (OCQ Portera i suradnika), a ispitanici su procijenili i uspješnost svojih organizacija. Nakon pročišćavanja podataka u konačnom uzorku ostalo je 3373 ispitanika zaposlenih u 70 organizacija iz 11 evropskih zemalja.

U okviru prvog cilja svog istraživanja, Z. Sušanj je prvo analizirao u kojoj mjeri različite operacionaliacije polaznog teorijskog modela odgovaraju prikupljenim podacima u pogledu strukture i međuodnosa manifestnih i latentnih varijabli. Predvidio je četiri hipotetska modela: (1) ortogonalni, kod kojeg su četiri facete organizacijske usmjerenosti međusobne nezavisne; (2) lateralni, kod kojeg su lateralne facete umjereno povezane; (3) dijagonalni, kod kojeg je povezanost dijagonalnih niža od povezanosti lateralnih; i (4) suparnički, kod kojeg su lateralne facete su umjereno povezane, a dijagonalne u negativnoj korelaciji. Uz pomoć konfirmacijske faktorske analize provjeravao je da li i u kojoj mjeri podaci potvrđuju svaki od predviđenih modela. Analize je proveo posebno za organizacijsku klimu (deskriptivni dio upitnika) i organizacijsku kulturu (evaluativni dio upitnika) i to na dvije razine analize – na organizacijskoj razini ("agregirani" podaci na razini svake organizacije; N = 70) i individualnoj (N = 3373). Analize nisu potvrdile apriornu strukturu klime i kulture, pa je autor zaključio da "unutrašnja struktura upitnika ne odgovara teoriji suparničkih vrijednosti..." (str. 114). Stoga je ponovio sve analize na "skraćenom upitniku", koji je dobiven tako da su "iz inicijalnog skupa čestica u oba dijela upitnika izbacivane one koje su u najvećoj mjeri remetile teorijski postavljenu faktorsku strukturu." (str. 114). Konfirmacijske faktorske analize provedene na 16 čestica skraćenog upitnika dale su bolju sliku, osobito na individualnoj razini, a najbolje je podržan dijagonalni model. Autor zaključuje da je "potvrđena struktura organizacijske klime i kulture opisana kroz dijagonalni model suparničkih vrijednosti" (str. 179).

U nastavku autor je analizirao faktorsku strukturu višeg reda s ciljem da utvrdi upućuje li ona na: (a) facete polaznog suparničkog modela, (b) klimu i kulturu kao nezavisne konstrukte ili (c) na jedan faktor. Na organizacijskoj razini konfirmacijska analiza nije zadovoljavajuće potvrdila ni jedan model, premda je relativno najbolje podržala dijagonalni suparnički model. Na individualnoj razini podržan je jednofaktorski model.

U okviru prvog cilja istraživanja, autor je još analizirao i prostorni međuodnos faceta organizacijske klime i kulture metodom multidimenzionalnog skaliranja. Grafička konfiguracija koja je proizišla iz ove analize pokazala je da je na organizacijskoj razini dobro reproduciran polazni model suparničkih vrijednosti: osim za facetu "ciljeva", u istim su kvadrantima bili smješteni kompozitni rezultati klime i kulture koji se odnose na iste facete. Osim toga, kako to i predviđa model suparničkih vrijednosti, međusobna udaljenost dijagonalnih faceta modela bila je u prosjeku nešto veća od udaljenosti lateralnih faceta

Drugi problem istraživanja bio je provjeriti vanjsku valjanost mjera organizacijske klime i kulture ispitivanjem njihove povezanosti sa stavovima prema radu i organizaciji. U tom cilju su prvo analizirane korelacije kompozitnih rezultata klime i kulture sa zadovoljstvom u poslu, organizacijskom odanošću i procjenom efikasnosti vlastite organizacije. Ove su analize provedene samo na individualnoj razini i to na dijelu uzorka za koji su postojali svi potrebni podaci (N = 208). Naravno, već i zbog mogućeg utjecaja "varijance metode", sve facete klime i kulture pokazale su umjerenu pozitivnu povezanost navedenim varijablama. Važniji su, međutim, rezultati hijerarhijske regresijske analize u kojoj su zadovoljstvo u poslu, organizacijska odanost i procjena efikasnosti organizacije tretirane kao zavisne varijable, a kompozitni rezultati organizacijske klime i kulture kao prvi, odnosno drugi blok prediktora. U ovim je analizama objašnjeno između 33 i 35% varijance zavisne varijable, a doprinos drugog bloka (faceta organizacijske kulture) iznad onoga što je već objašnjeno prvim blokom (mjerama organizacijske klime) bio je značajan. Ovaj podatak, koji upućuje na to da oba konstrukta samostalno pridonose objašnjenju zavisnih varijabli, moguće je interpretirati kao prilog njihovoj diferencijalnoj valjanosti.

* * *

Ova disertacija bavi se aktualnom i znanstveno relevantnom temom organizacijske psihologije. Autor je već u uvodu pokazao da odlično poznaje područje: opsežno uvodno poglavlje, utemeljeno na proučavanju velikog broja izvora, predstavlja najbolji tekst koji o problemima organizacijske klime i kulture kojeg u ovom trenutku imamo na našem jeziku. Pokušaj pokrenut u okviru međunarodnog projekta FOCUS da se objedinjene facete organizacijske klime i kulture u okviru zajedničkog teorijskog okvira, predstavlja zanimljiv ali upitan pokušaj rješenja njihova međuodnosa. No upravo zato i jest problem ovog istraživanja je znanstveno zanimljiv i opravdan. U nastojanju da odgovori na postavljene probleme, autor je prikupio vrijedne podatke na kojima proveo velik broj vrlo zahtjevnih i složenih statističkih analiza, kako na individualnoj tako i na organizacijskoj razini. U tim analizama je pokazao da dobro poznaje te smisleno primjenjuje i interpretira najsloženije postupke suvremene multivarijatne analize. Premda se u okviru primijenjene metodologije nisu mogli dobiti konačni i jednoznačni odgovori na postavljena pitanja, dobiveni rezultati predstavljaju dobar početni uvid u empirijsko proučavanje složenih međuodnosa organizacijske klime i kulture. U tom smislu ova disertacija predstavlja vrijedan znanstveni doprinos.

Istraživanju Zorana Sušnja mogu se uputiti i određeni prigovori koji se odnose na neke pojmovne nejasnoće i primjenu uvjetno dvojbenih analitičkih postupaka. Prvi se tiče nezadovoljstva autora ishodima prvih analiza nakon čega je ''skratio'' svoj upitnik i ponovio analizu podataka na istom skupu ispitanika. Ovaj postupak je načelno pristran te kandidat duguje komentar - procjenu posljedica te pristranosti na konačni ishod svoga istraživanja. Drugo, većina analiza provedena je nezavisno na individualnoj i organizacijskoj razini. Donekle je nejasno zbog čega je donijeta takva odluka i nameće se pitanje je li kandidat zainteresiran za objašnjenje organizacijskih ili individualnih razlika, ili pak drži da su ti podaci u osnovi informacijski ekvivalentni. Konačno, operacionalizacije klime i kulture, dvaju ključnih konstrukata u ovom istraživanju, izvedene su u operativnom i sadržajnom smislu vrlo slično pa se postavlja pitanje jesu li osigurani temeljni metodološki uvjeti pod kojima je moguća provjera pretpostavke o njihovoj odijeljenosti – potpunoj ili djelomičnoj neovisnosti. Navedeni prigovori i dvojbe ne umanjuju naprijed izloženu pozitivnu ocjenu, već predstavljaju okvir za raspravu prilikom postupka obrane disertacije.

Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu ove disertacije i odobri Zoranu Sušnju nastavak postupka za stjecanje doktorata društvenih znanosti, polje psihologija.

U Zagrebu, 18. 12. 2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Branimir Šverko, red prof.

predsjednik

Dr.sc. Edvard Konrad, red. prof.,

Filozofski fakultet Ljubljana, Član

Dr.sc. Alija Kulenović, izv. prof.

član

Predmet: Ocjena magistarskoga rada

Milice Lukić

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici 12. prosinca

2001. izabralo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Milice

Lukić pod naslovom Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća (s

osobitim obzirom na Biskupiju đakovačku i srijemsku). Podnosimo Vijeću ovo

I z v j e š ć e

Magistarski rad Milice Lukić Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi 19.

stoljeća ( s osobitim obzirom na Biskupiju đakovačku i srijemsku) ima 135

kartica teksta i 6 likovnih priloga. Rad je podijeljen na ova poglavlja: Uvod, Hrvatska

periodika u 19. stoljeću o ćirilometodskoj problematici, Sveslavensko hodočašće

1881, Problem liturgijskih staroslavenskih knjiga u 19.st., Strossmayer -središnja

osobnost, Glagoljaška nastojanja Jakoba Stojanovića, Don Luka Sučić - komletinački

glagoljaš, Zaključak, Literatura.

U Uvodu (1 - 5) autorica objašnjava ciljeve i metodologiju svojega rada naglašavajući

da je magistarski rad preuzak prostor za temu ćirilometodske baštine u hrvatskoj

kulturi 19. stoljeća, pa i onda kada se problematika promatra samo na dijelu

hrvatskoga prostora ( u ovom slučaju na prostoru Biskupije đakovačke i srijemske).

Stoga se opredijelila za nekoliko problema obradom kojih se ne može dobiti cjelovita

slika, ali se toj slici možemo približiti. U središtu su njezinoga zanimanja filološki

problemi pa je tome podređen i pristup, ali nije mogla izbjeći ni šire kulturološke, pa

kadšto ni političke kontekste.

Poglavlje Hrvatska periodika u 19. stoljeću o ćirilometodskoj problematici (6 - 52)

obrađuje tri hrvatska časopisa : zagrebački Katolički list, đakovački Glasnik biskupija

đakovačke i srijemske i sarajevski Vrhbosna - katoličkoj prosvjeti. Izvrstan su rezultat

tri opsežne bibliografije radova o ćirilometodskoj problematici kojima je autorica

umnogome olakšala posao budućim istraživačima. Kratko je prokomentirala temeljne

stavove svakoga časopisa, kompetentnost autora koji u njemu obrađuju

ćirilometodsku tradiciju. Mnoge od tih radova po naravi stvari morat će uzeti u obzir

u narednim poglavljima pa se u ovom više zadržala na onima koje kasnije neće

spominjati.

Poglavlje Sveslavensko hodočašće 1881. (53 - 63) govori o događajima vezanim uz

okružnice pape Leona XIII. Grande munus koja je izazvala oduševljenje katoličkih

Slavena. Autorica prati odjeke u Hrvatskoj, ali i u drugim slavenskim sredinama, a

posebice organizaciju i izvedbu sveslavenskoga hodočašća u Rim koje je organizirano

u znak zahvalnosti Papi i u kojemu je dominirao biskup Strossmayer. Svoju sliku

tih događaja autorica ne prati samo preko tekstova u prije spomenutim časopisima,

nego i preko drugih izvora, posebice preko prepiske Rački - Strossmayer. To joj

omogućava da "uhvati" specifične crkvene, ali i kulturološke i političke aspekte

tih događaja.

Problem liturgijskih staroslavenskih knjiga u XIX. st. (64 - 78) naredno je poglavlje

u kome autorica osobitu pozornost poklanja filološkom aspektu problematike, ali ne

preskače ni (dnevno)političke događaje povezane s dugotrajnom borbom za nove

staroslavenske liturgijske knjige. Autorica polazi od točne tvrdnje da su postojeće

knjige bile nefunkcionalne (riječ je o rusificiranim izdanjima), a nove nisu stizale jer

ih nije bilo lako prirediti, ali je još teže bilo dobiti potrebna odobrenja. Milica Lukić s

pravom ističe kako je "sudbina ćirilometodskoga djela deset stoljeća kasnije uvelike

postala slična onoj nakon Ćirilove, a potom i Metodove smrti: staroslavenska je

liturgija ponovno bila na granici zakona i u očima vladajućih struktura i u očima

rimske kurije" ( str. 66 ). Njezina istraživanja potvrđuju da je središnja osobnost

uporne akcije koja je nakon skoro tri desetljeća nastojanja urodila plodom, tj. pojavom

glagoljaškoga misala i rituala, bio Dragutin Parčić. On je velikim umijećem oživio

hrvatsku redakciju staroslavenskoga jezika, a pokazao se i kao vješt slovorezač i

korektor. No da bi on mogao raditi svoj stručni posao, netko je morao uklanjati

barijere koje su neprekidno postavljali protivnici slavenskoga bogoslužja. Taj je dio

posla najvećim dijelom odradio Strossmayer, a pomagao mu je, kao i uvijek Franjo

Rački.

Poglavlje Strossmayer - središnja osobnost ( 79 - 105 ) razmatra ulogu poznatoga

đakovačkoga biskupa u nastojanjima oko oživljavanja kulta Svete Braće. Podijeljeno

je u četiri dijela: a) Nasljednik sv. Metoda, b) Okružnice i Obrednik, c) Novčana

pomoć i autoritet, d) Strossmayerova nastojanja i Račkijeva potpora. Potaknut

velikim obljetnicama koje su se u vrijeme njegova biskupovanja slavile, zauzet za

jedinstvo crkava i slavensku slogu, uvjeren da je sačuvana ćirilometodska baština u

hrvatskom narodu most kojim će se Bog poslužiti za ostvarenje crkvenoga jedinstva,

Strossmayer je svoju aktivnost osobito hranio uvjerenjem da je on nasljednik

Metodov na stolici srijemskih biskupa i da odatle izlaze neka njegova prava i

dužnosti. Oslanjajući se na modernu filološku znanost, u koju ga je upućivao Franjo

Rački, Biskup je pisao tekstove kojima se sa stajališta onodobne znanosti ne može

puno prigovoriti: riječ je o okružnicama u kojima i ne očekujemo nikakvih novih i

nepoznatih podataka ili stavova, nego usustavljivanje poznatih. Autorica analizira

"opća mjesta" u njegovim tekstovima i dijelove koji se razlikuju s obzirom na priliku

za koju su tekstovi priređivani. Posebno se zadržava na poznatoj polemici s

pravoslavnim episkopima te naglašava delikatnost Strossmayerovih nastojanja s

obzirom na strahove i kod pravoslavnih i kod katolika da takva nastojanja idu u prilog

"onim drugima". Kao i drugim prilikama i za ostvarenje pojedinih ciljeva u sklopu

ćirilometodskih nastojanja Strossmayer nije žalio materijalnih sredstava i davao ih je

čak i onda kada je bio uvjeren da bi ih morao dati netko drugi.

Dva posljednja poglavlja iskaču iz naslovom određenoga vremena, ali događaji koji se

opisuju posve pripadaju devetnaestostoljetnim pogledima na ćirilometodsku

problematiku. Poglavlje Glagoljaška nastojanja Jakoba Stojanovića ( 106 - 115 )

govori o đakovačkom profesoru i vinkovačkom župniku koji je ostavio dvije knjige

koje svjedoče da je u stručnim krugovima slabo poznati Stojanović iznimno dobro

poznavao povijest glagoljaštva ( Za sveto pravo naše, za glagoljicu majku našu, 1904;

Ružice i trnje, 1910), a to svjedoče i njegove polemike u onodobnim časopisima i

njegova prepiska. Nije bio dobar taktičar kao njegov biskup, nego je strastveno, kako i

priliči čovjeku posve uvjerenom u ispravnost vlastitih stavova, radio na promicanju

ćirilometodske baštine. Ovaj će dio radnje sigurno pomoći da Stojanovićevo djelo

zaintrigira veći broj stručnjaka i da dobije dolično mjesto ne samo među

simpatizerima, nego i među proučavateljima ćirilometodskoga naslijeđa.

Poglavlje Don Luka Sučić - komletinački glagoljaš ( 116 - 121) govori o glagoljašu iz

XVIII. stoljeća u slavonskom selu koji pripada onoj skupini glagoljaša iz

tradicionalnih glagoljaških krajeva koji su u Slavoniju stizali kad se u njoj osjetio

manjak svećenika ( od pada pod tursku vlast pa sve do kraja XVIII. stoljeća ). Njihova

se djelatnost promatra i kao zametak onih gledišta koja će braniti Strossmayer i

njegovi istomišljenici u XIX.stoljeću mada je riječ o malim oazama na teritoriju

Biskupije đakovačke srijemske.

Zaključak ( 122 - 125) nije pisan kao sažetak dostignutoga, nego više kao nacrt

zadataka koji se vrlo jasno ocrtavaju nakon posla koji je obavila Milica Lukić.

Ti se poslovi tiču svih oblika života staroslavenskoga bogoslužja i glagoljaškoga

pisma u današnjoj Slavoniji od najstarijih vremena do XX.stoljeća. Pokazuje se da je

riječ o tematici na kojoj bi bilo dobro timski raditi jer obećava rezultate zanimljive ne

samo za paleoslavistiku i paleokroatistiku, nego i za mnoge druge znanstvene

discipline. Tome treba dodati da je autorica izbrojila 372 bibliografske jedinice koje

se u spomenuta tri časopisa bave ćirilometodskom problematikom, pa njihova

temeljita obrada također obećava vrijedne prinose.

Zaključak i prijedlog

Tekst Milice Lukić Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća

( s osobitim obzirom na Biskupiju đakovačku i srijemsku ) posve udovoljava zadacima

koji se postavljaju pred magistarski rad. Mlada je znanstvenica ovladala

metodologijom znanstvenoga rada. Vrlo dobro se snašla u složenoj problematici:

i odabir problema i odgovarajući pristup svakome od njih pokazuje da je riječ o

darovitoj znanstvenici od koje možemo očekivati ozbiljne znanstvene priloge. Takav

je prilog i ovaj magistarski rad koji pred nas iznosi mnogo dosad nepoznatoga ili

slabo poznatoga o udjelu ćirilometodske baštine u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća.

Predlažemo Fakultetskom vijeću da prihvati našu pozitivnu ocjenu i Milicu Lukić

uputi na usmenu obranu magistarskoga rada.

Zagreb, 3. siječnja 2002. Stručno povjerenstvo

-------------------------------------------

Prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, predsjednik

-------------------------------------------

Prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, član

______________________________

Doc. dr. sc. Ivan Jurčević, član

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Predmet: Ocjena magistarskog rada

Anite Celinić

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta humanističkih i društvenih znanosti imenovalo nas je na sjednici od 12. prosinca 2001. u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Anite Celinić, pod naslovom “Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta (vokalizam)”. Nakon uvida u priložene dokumente i magistarski rad, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Anite Celinić, pod naslovom “Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta (vokalizam)”, ima 91 stranicu, a sastoji se od uvoda, poglavlja u kojima se iznose metode rada, osnovni zemljopisni i povijesni podaci o prostoru gornjosutlanskoga dijalekta, osnovna obilježja kajkavskoga vokalizma, osnovna obilježja vokalizma slovenskih štajerskih govora te dosadašnja proučavanja govora na prostoru gornjosutlanskoga dijalekta. Donose se fonološki opisi triju vokalskih sustava, utvrđuje se inventar fonema, njihova realizacija, povijesni izvod i distribucija. Na kraju su karte, zaključci i literatura.

Kandidatkinja je 2000. i 2001. godine istraživala gornjosutlanske govore, koji pripadaju jednom od dijalekata kajkavskoga narječja, smještenom na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske, uz granicu sa Slovenijom. Terenska su se istraživanja temeljila na snimanju nevezanih razgovora izvornih govornika te na ciljanom upitniku koji je načinjen za istraživanje fonologije. Istraživanje je obuhvatilo 9 sela, to su: Hum na Sutli, Gornja Plemenšćina, Pregrada, Kostelsko, Pavlovec, Vinagora, Desinić, Velika Horvatska i Kumrovec. Na temelju prikupljenog materijala izabrana su tri karakteristična govora (govor Huma na Sutli, Pavlovca i Kostelskog) koji su osnova za prikaz istraživanoga područja.

Anita Celinić zaključuje da je struktura promatranih vokalskih sustava uvjetovana prvenstveno ukinućem opreka po intonaciji i kvantiteti, a na nju utječe i blizina slovenskih govora. Vokalski sustavi imaju deset do dvanaest naglašenih jedinica zbog prefonologizacije prvotne kvantitativne opreke u kvalitativne, što je dovelo do stvaranja novih vokalskih fonema.

U svim su govorima refleksi za kratki i dugi slog pravilno raspoređeni samo u naglašenom zadnjem / jedinom slogu. U nezadnjima se javlja naknadno duženje. Osim te slovenske karakteristike kandidatkinja u proučavanim govorima otkriva i progresivnu metataksu starog cirkumfleksa, ali se ona javlja u manjem broju primjera.

Izjednačenost vokala jata i šva u zasebnoj jedinici vokalskoga sustava ostvarena je samo u dugim naglašenim slogovima, a u kratkima su izjednačeni s etimološkim e i ę u zatvorenom X, što nije karakteristično za glavninu kajkavštine. Autorica uočava i nedosljednost u izjednačenosti vokala X i X u zasebnoj jedinici sustava, koja je inače karakteristična za kajkavske govore.

U distribuciji vokala uočava djelovanje različitih neutralizacijskih procesa. Na vokale koji su podložni kontekstnom ograničenju nerijetko djeluje suglasnik iza njih, što nije tipično za kajkavske nego za susjedne slovenske govore. Nema specifične kajkavske zamjene o > X u otvorenoj ultimi.

Rad Anite Celinić temelji se, s jedne strane na dosadašnjim istraživanjima, ali svojim većim dijelom na vlastitim istraživanjima. Pokazuje zreo i samostalan pristup u primjeni metodologije znanstveno-istraživačkoga rada. Istraživanje je provedeno temeljito i detaljno, a rezultati nam govore da je kandidatkinja sposobna za rješavanje i najkompliciranijih dijalektoloških problema. Zahvaljujući vrlo ozbiljnom, preciznom i nadahnutom radu, dobili smo opis vokalskoga sustava dijalekta koji pokazuje uklopljenost toga sustava u cjelinu kajkavskoga narječja, ali i odudaranje od te cjeline i podudaranje s nekim jezičnim crtama slovenskoga jezika. Smatramo da je magistarski rad Anite Celinić “Fonologija gornjosutlanskoga dijalekta (vokalizam)” važan ne samo za kajkavsku i hrvatsku nego i za cijelu slavensku dijalektologiju. Stoga

PREDLAŽEMO

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada Anite Celinić i da kandidatkinji odobri nastavak postupka i obranu rada.

Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Vesna Zečević, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, Filozofski fakulttet u Zagrebu, mentorica i član povjerenstva

3. dr. sc. Mijo Lončarić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, član povjerenstva

U Zagrebu, 27. prosinca 2001.

Odsjek za kroatistiku

Filozofskoga fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskoga rada Siniše Miškovića

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG

FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odlukom Vijeća br. 04-3-82-2001. od 17. prosinca 2001. godine izabrani u povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Siniše Miškovića iz Rijeke pod naslovom Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad pod navedenim naslovom obaseže 107 stranica i sadrži ova poglavlja: Internacionalizmi, Internacionalizmi u pomorskom nazivlju, O hrvatskom pomorskom nazivlju, Jakov Mikoč - prvi hrvatski pomorski leksikograf, Božo Babić - najproduktivniji hrvatski pomorski leksikograf, Juraj Carić - hrvatski pomorski leksikograf antipurist, Kako su Jakov Mikoč, Božo Babić i Juraj Carić koristili internacionalizme, Popis internacionalizama u djelima hrvatskih pomoraca leksikografa iz 19. stoljeća, Internacionalizmi u hrvatskom pomorskom nazivlju u 19. stoljeću, Tipovi internacionalizama u djelima Jakova Mikoča, Bože Babića i Jurja Carića, Mikočevi i Babićevi internacionalizmi nasuprot Crnićevih internacionalizama, Pregled razvoja hrvatskog pomorskog nazivlja u 20. stoljeću, Današnje stanje, Neposredni izvori, Literatura.

Na početku se rada najprije određuju internacionalizmi, i to kao riječi koje se upotrebljavaju u mnogim jezicima, a da se ni u jednome od njih ne osjećaju kao tuđice. Zatim se internacionalizmi razgraničuju od egzotizama, za koje je bitno da označuju posebnosti pojedinih naroda i koji također mogu postati internacionalizmi "kad prisutnost predmeta koji označuju postane toliko česta i svagdašnja da se izgubi egzotičnost" (4), npr. banana. Internacionalizmi se razgraničuju i od eponima koji su nastali tako da je kakvo ime ili prezime poslužilo kao naziv za kakav predmet, pojavu, razdoblje i sl. I eponimi, na sličan način kao i egzotizmi, mogu postati internacionalizmi, npr. sendvič.

Kad je riječ o pomorskome nazivlju, magistrand konstatira da je u njemu puno internacionalizama, koji su uglavnom vezani za tehnološka dostignuća koja su našla primjenu u pomorstvu, npr. kompas, ali da naravno ima riječi koje su i na različite druge načine ušle u pomorsko nazivlje, npr. kaić (podrijetlom turcizam, koji je u hrvatsko nazivlje ušao preko venecijanskoga dijalekta).

Što se tiče hrvatskoga pomorskoga nazivlja, magistrand ističe da je za nj od samih početaka bila vrlo važna činjenica da su Hrvati inicijalno agrarni, a ne pomorski narod. To jasno pokazuje vrlo velik broj riječi koje označuju predmete i/ili pojave vezane za more (npr. vremenske prilike, plovni objekti, vrste riba i sl.), koje su najčešće romanskoga podrijetla. Glavni jezik davalac bio je talijanski, i to ne toliko standardni, koliko neki dijalekti toga jezika, posebno venecijanski, ali i drugi romanski idiomi kao što su veljotski, dalmatski, istriotski i sl. S buđenjem hrvatske nacionalne svijesti nastala je i potreba da se bar jedan dio pomorskoga nazivlja kroatizira, pa su se počeli objavljivati rječnici i druga djela u kojima se može naići na takve pokušaje.

Prvo djelo u kojem se može naići na pokušaje stvaranja hrvatskoga pomorskog nazivlja bio je dodatak latinsko-hrvatskome rječniku Pavla Rittera Vitezovića, u kojem su predloženi neki hrvatski nazivi za neke vrste brodova.

Za razvoj hrvatskoga pomorskog nazivlja važnu su ulogu imale i pomorske škole, najprije ona u Perastu, koja se spominje još u 16. stoljeću, zatim ona u Kotoru, otvorena u 19. stoljeću, te osobito ona u Bakru. Iz starijih razdoblja djelovanja tih škola sačuvana je samo knjižica Peraštanina Julija Balovića o brodskom pisarstvu, koja sadrži i mali talijansko-hrvatski rječnik.

Magistrand međutim pravim početkom stvaranja hrvatske pomorske terminologije smatra Rječnik rukokretni Jakova Mikoča, bakarskog kapetana i profesora, koji je pisan rukom 1852. godine. Na to se djelo nastavlja nešto mlađi Morski riečnik hrvacko-srbski od jednoga pomorca (tiskan 1870) kapetana Bože Babića također iz Bakra. Važno je u tom smislu i nešto kasnije djelo istoga autora o pomorskim vještinama kojemu je naslov Mladi mornar.

I Mikoč i Babić bili su pristaše zagrebačke filološke škole, pa su na sličan način nastojali obogatiti hrvatsko pomorsko nazivlje trudeći se pronaći riječi za pojedine talijanske nazive, a neke su stvarali i sami.

Sljedeći pomorac i leksikograf koji je bitno utjecao na stvaranje hrvatskoga pomorskog nazivlja bio je Juraj Carić, koji je djelovao u različitim pomorskim školama Austro-Ugarske Monarhije, ali je središnji dio i njegova djelovanja vezan također za Pomorsku školu u Bakru. Međutim, za razliku od Mikoča i Babića on je bio protivnik jezičnoga purizma i zagovarao je uporabu tzv. noštromizama (tal. nostromo = vođa palube; naš, kapetanov čovjek), tj. riječi iz talijanskoga jezika adaptiranih hrvatskom jezičnom sustavu. Njegovo je glavno djelo putopis Slike iz pomorskog života (1884). Stručne članke o pomorskoj terminologiji počeo je Carić objavljivati tek poslije 1920. kad se s Rudolfom Crnićem, koji je bio sklon purističkim rješenjima, borio za utjecaj u formiranju komisije za izradu jedinstvene pomorske terminologije. Na kraju je prevladao utjecaj R. Crnića i njegovih sljedbenika, a kao rezultat rada stručne komisije nastao je Crnićev trojezični Pomorski rječnik (talijansko-njemačko-hrvatski) i objavljen 1922. godine

Nakon Crnićeva Rječnika uslijedila je opet velika stanka, koja zapravo traje sve do Pomorskog rječnika Radovana Vidovića iz 1984. godine, u kojem je skupljena sva građa do koje je autor mogao doći.

U najnovije vrijeme radi se na sređivanju hrvatskoga pomorskog nazivlja, posebno za potrebe Hrvatske ratne mornarice, ali cjelovitoga rezultata još uvijek nema.

U nastavku svoga rada magistrand se opširnije bavi životom i djelovanjem pojedinih pomorskih leksikografa 19. stoljeća: Jakova Mikoča, Bože Babića i Jurja Carića, a zatim analizira i komentira internacionalizime i njihovu porabu u djelima tih leksikografa. Opisani su i prokomentirani ovi internacionalizmi koji su u 19. stoljeću bili u službi hrvatskog pomorskog nazivlja: admiral, aneroid, ankra, ankora, ankorac, bark, barutana (prahohrana), bit(v)a, bova, brik (brig), brigantina, bureau, busola (busula), ciklon, cirus, cumulus, depozit, filuka (šajka), flok, fregada, galia, galiota, goleta, guma (gumina), gundula, hemisfera, kare, karta, kapetan, kotar, kroveta, laguna, log, loksodromija, magnet, manovra, milj, more, pilot (peljar), ponton, rota (ruta), skvar (škar, škver), škuna te tona (tonelada).

U završnom poglavlju daje se informativan pregled razvoja hrvatskoga pomorskog nazivlja u 20. stoljeću, počevši od već spomenutih Bože Babića i Jurja Carića, koji djeluju i u 20. stoljeću. Magistrand se posebno bavi djelovanjem Rudolfa Crnića i spomenute komisije. Ističe se kako Crnić nije bio samo autor Pomorskog rječnika nego se bavio i pomorskom publicistikom. Magistrand posebno naglašava važnost njegova rada Otkud nam kapetani za našu trgovačku mornaricu? u kojem je iscrpno prikazao povijest pomorskoga školstva na našoj obali, osobito povijest Pomorske škole u Bakru.

Što se tiče spomenute stručne komisije, ona je formirana 1921. godine kako bi među pomorskim stručnjacima provela anketu s ciljem prikupljanja naziva za izradu pomorskog rječnika. Formalni predsjednik bio je Branko Živković, predstavnik Ministarstva prosvjete, ali je anketu zamislio i radom komisije rukovodio Rudolf Crnić. Rezultat rada komisije bio je spomenuti trojezični Pomorski rječnik iz 1922. godine. Rječnik je koncipiran puristički, tako da se izbjegne što veći broj noštromizama i ostalih naziva stranoga podrijetla. Tako su npr. odabrane riječi slagalište, a ne štiva, odušnik, a ne portelin, greben, a ne školj, pijavica, a ne tromba itd.

Važan je prilog pomorskoj (posebno ribarskoj) terminologiji i rasprava Petra Skoka Od koga naučiše jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo? koja je 1933. objavljena kao knjiga pod naslovom Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu. Ona sadrži, između ostaloga, i etimološka objašnjenja pojedinih naziva.

Tridesetih godina pomorskim se nazivljem bavio i Petar Mardešić, koji je zamislio ediciju Pomorstvo u četiri sveska, od kojih je objavio dva: Brod i Riečno brodarstvo (1944). Iako je svezak pod naslovom Manevriranje ostao u rukopisu, a četvrti nije bio ni napisan, Mardešićeva je edicija važna kao prvo hrvatsko enciklopedijsko djelo o pomorstvu. Mardešić je nastavio rad i poslije 2. svjetskog rata, a kruna toga rada bila je prvi svezak Pomorske enciklopedije iz 1954. godine.

Svoj prikaz razvoja pomorskoga nazivlja u 20. stoljeću završava Mišković prikazom već spomenutoga kapitalnoga djela Radovana Vidovića Pomorski rječnik iz 1984. godine.

U prikazivanju današnjega stanja u razvoju pomorske terminologije spominje magistrand Hrvatsko ili srpsko-engleski rječnik pomorskog nazivlja profesora Borisa Pritcharda te projekt Kontrastivna studija englesko-hrvatskog leksika u pomorstvu, koji vodi isti profesor.

Spominje također podatak da je Hrvatsko filološko društvo iz Rijeke objavilo pretisak Crnićeva rječnika 1998, a 1999. objavilo je i Pomorski rječnik Jakova Mikoča.

Stručno povjerenstva utvrdilo je da magistarski rad Siniše Miškovića udovoljava osnovnim zahtjevima koji se postavljaju pred magistranda s područja filologije jer je osnovna tema jasno izložena i uglavnom korektno prezentirana, jer je dobro prikazana situacija oko pomorskog nazivlja u 19. stoljeću te zbog toga jer je magistrand stekao solidan uvid u pomorske termiloške rječnike kako u 19. stoljeću tako i one koji su objavljeni kasnije, sve do naših dana.

Povjerenstvo je međutim utvrdilo da magistarski rad Siniše Miškovića ima i popriličan broj propusta, posebice formalne naravi (npr. tema magiterija ipak je ponešto preuska, ima propusta u načinu skraćivanja i načinu citiranja, a ima i manji broj tehničkih, pa i pravopisnih pogrešaka). Na te će propuste magistrand, naravno, biti upozoren na obrani.

Nakon svega što je rečeno članovi stručnog povjerenstva predlažu Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da ovaj izvještaj, koji sadrži u cjelini pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Siniše Miškovića iz Rijeke pod naslovom Internacionalizmi u pomorskom nazivlju u 19. stoljeću, prihvati te magistrandu omogući daljnji postupak kojim će steći stupanj magistra znanosti.

Zagreb, 27. prosinca 2001.

POVJERENSTVO:

..................................................

dr. Josip Silić, red. prof.

...................................................

dr. Ivo Pranjković, red. prof.

....................................................

dr. Diana Stolac, Filozofski fakultet u Rijeci

dr. sci. Nenad Moačanin, predsjednik

dr. sci. Filip Potrebica, član

dr. sci. Nenad Vekarić, član

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskog rada

Roberta Skenderovića

Na sjednici održanoj 16. studenoga 2001. godine Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabralo je povjerenstvo u sastavu: dr. Nenad Moačanin, kao predsjednik, te dr. Filip Potrebica i dr. Nenad Vekarić kao članovi povjerenstva, da bi ocijenili magistarski rad Roberta Skenderovića “Stanovništvo Požege 1699.-1781. na temelju matičnih knjiga”.

Povjerenstvo je proučilo rad Roberta Skenderovića i o njemu donosi ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Roberta Skenderovića napisan je na ukupno 117 stranice pisanoga teksta s popisom literature i izvora uz dodatak tabelarnih prikaza vezanih uz sadržaj njegova rada.

Četverodjelni magistarski rad Roberta Skenderovića počinje Uvodom (I), nastavlja se dijelom o imenskoj formuli (II), dijelom o migracijama (III) te konačno dijelom o prirodnim kretanjima (IV). Kao peti dio na koncu rada predstavlja Zaključak. U uvodu daje povijesni okvir s osvrtom na razvitak do vremena kojim će se rad baviti, osvrtom na razvoj Požege s gradskim vlastelinstvom 1699.-1781. , te prikazom demografskih prilika u Hrvatskoj 18. stoljeća. Drugo podpoglavlje donosi vremensko-prostorne odrednice (od Karlovačkog mira do edikta o toleranciji Josipa II, međe gradskog vlastelinstva), a treće metodološki pristup (s posebnim naglaskom na genealoškoj metodi kojom valja provjeriti pouzdanost izvora i ustanoviti razvoj imenske formule, migracije i prirodno kretanje). Četvrto podpoglavlje sadrži podrobnu raspravu o obilježjima, prednostima, nedostacima i mogućnostima korištenja izvora, prije svega matičnih knjiga, te kritički osvrt na dosadašnju literaturu.

U drugom dijelu autor vrlo detaljno raščlanjuje pojam imenske formule (ime – pridjevci – prezimena – pitanje domazeta) s prethodno temeljito obrazloženim metodološkim pristupom. Potom prelazi na pitanje formiranja imenske formule tijekom 18. stoljeća u Slavoniji.

U dijelu o migracijama (III) u podpoglavljima raspravlja o metodološkom pristupu, broju stanovnika, strukturi obitelji, intenzitetu migratornih kretanja u zavisnosti od pojave novih prezimena, analizira smjerove tih pokreta, izučava posljedice kuge iz 1739. godine, prijelaze na katoličku vjeru te etničku sliku i međuetničke odnose.

Naposlijetku u četvrtome dijelu (Prirodna kretanja) raspravlja o natalitetu, nupcijalitetu, mortalitetu i prirodnom prirastu. Potom slijedi zaključak s iscrpnim popisom izvora i literature.

Postýgnuća ovoga rada očituju se u spoznajama glede razvoja imenske formule, migracija i prirodnoga kretanja. Utvrđeno je da su građani i žitelji okolnih sela u razmatranom razdoblju uglavnom imali prezimena, no također i brojne ravnopravno korištene pridjevke. Razvoj imanske formule bio je sličan razvoju u južnoj Hrvatskoj, te ukazuje na povezanost hrvatskih prostora bez obzira na političke granice. Imigracija je bila vrlo jaka, što svjedoči o gospodarskoj atraktivnosti grada. Osobito je važno pritjecanje doseljanika iz gradova Zagreba i Osijeka. Doseljenici su serazmjerno brzo uklapali u novu sredinu, pa i asimilirali, posebice vrlo aktivna njemačka zajednica. Sve su skupine bile u bliskim međusobnim odnosima, što je imalo povoljne posljedice u sferi kulturnoga života. Ispitivanje prirodnog kretanja pokazalo je trendove koji su postojali i drugdje u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama, demografski u predtranzicijskoj fazi s visokim natalitetom i mortalitetom, te malenim prirodnim prirastom.

Robert Skenderović je u ovom radu znanstveno utemeljeno i vrlo savjesno pristupio jednoj nedovoljno poznatoj, ili nedostatno, pa i pogrešno tumačenoj temi iz povijesti ranonovovjekovne Slavonijena primjeru Požege i sela u okviru gradskoga vlastelinstva. Pokazao je podjednako dobru upućenost u relevantnu svjetsku literaturu kao i u najnovije i najbolje rezultate hrvatske historijske demografije. Rješenja koja je ponudio često se mogu koristiti kao poticaj za analizu drugih hrvatskih, i ne samo hrvatskih krajeva. Vrlo se reljefno ističe položaj Požege kao osebujnog stjecišta raznolikih hrvatskih i srednjoeuropskih populacijskih i inih strujanja čime povijest ovoga grada dobiva posebnu ulogu u kontekstu svekolikih integracijskih strujanja na hrvatskim prostorima. Ne na posljednjem mjestu, primjetni su znakovi kontinuiteta s prethodnim stoljećima.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Magistarski rad Roberta Skenderovića napisan je na temelju istraživanja izvorne povijesne građe, na rezultatima i zaključcima mukotrpnog isčitavanja arhivalija. Autor je iskoristio i svu relevantnu do sada objavljenu građu i literaturu. Metodološki je ispravno i pregledno rasčlanio i složio temeljne teze svoga rada. Konačna kvaliteta njegova rada bitan je doprinos novom poznavanju demografske povijesti Istočne Hrvatske putem vrsne “case study”. Njegov je rad jednako poticajan za sve buduće istraživače hrvatske demografske povijesti, jer jasno pokazuje kako treba satkati dobru sintezu jednog novog povijesnog prikaza ovog važnog segmenta hrvatske povijesti.

Ovom magistarskom radu Roberta Skenderovića izabrano tročlano Povjerenstvo daje pozitivnu ocjenu i utvrđuje da je njime Robert Skenderović u potpunosti udovoljio svim zahtjevima koji se traže za stjecanje doktorata znanosti.

Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da Robertu Skenderoviću odobri obranu magistarskog rada “Stanovništvo Požege 1699.-1781. na temelju matičnih knjiga”.

U Zagrebu, 11. prosinca 2001. POVJERENSTVO:

dr. sci. Nenad Moačanin

dr. sci. Filip Potrebica

dr. sci. Nenad Vekarić

Dr. sc. Iskra Iveljić, docent

Dr. sc. Petar Korunić, redoviti profesor

Dr. sc. Stjepan Matković, znanstveni suradnik hrvatskog instituta za povijest

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 16. studenog 2001. godine u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Dinka Župana Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće

I z v j e š ć e

Magistarski rad obuhvaća ukupno 123 stranice i sastoji se od uvoda (2-12), tri poglavlja (13-108), zaključka (109-110) priloga (110-113) te izvora i literature (114-123).

Dinko Župan je za temu svoga rada odabrao reformu pučkog školstva provedenu za banovanja I. Mažuranića. Ta reforma iz 1874. godine najuspješnija je i najcjelovitija školska reforma do 1918., i značila je važan korak u procesu stvaranja modernog hrvatskog građanskog društva. Stoga je magistarski rad posvećen upravo toj temi dobrodošao u hrvatskoj historiografiji.

Magistarski rad D. Župana natprosječne je kvalitete i pokazuje kako je njegov autor ne samo temeljito svladao osnove “zanata povjesničara” nego da se sigurno kreće i na višoj, interpretativnoj razini. Župan je svojim radom pokazao da jednako dobro vlada mikrohistorijskom i makrohistorijskom razinom, iskazujući ujedno i sklonost za teorijsko promišljanje problematike. Tako Župan osim temeljita prikaza školske problematike od prosvijećena apsolutizma do Mažuranićeve reforme, račlambe i vrednovanja same reforme, lijepo prikazuje recepciju i učinak reforme kako u društvu u cjelini tako i na lokalnoj razini. Pritom sagledava školsku problematiku kao društveni regulativni sustav posredovanja željenog sustava vrijednosti, analizirajući njenu važnost ne samo u procesu modernizacije nego i njen odnos prema nacionalnoj problematici. U izradi svoga rada autor se koristio svom relevantnom domaćom i nizom naslova strane literature te velikim brojem tiskanih izvora (periodike, statistika, školskih spomenica i sl.)

U uvodu Župan se bavi razlaganjem važnosti obrazovanja u modernizaciji i u procesu stvaranja nacija. Ističe kako je školstvo faktor sekundarne socijalizacije te kako se homogenizacijom kulture, pri čemu upravo školstvo ima ključnu ulogu, nastoji s pozicije moći i vlasti (bez obzira je li posrijedi bečko središte ili hrvatska liberalna elita) na društvo prenijeti određeni vrijednosni sustav. Župan vrlo dobro poznaje najkvalitetniju stranu literaturu (B. Anderson, E.J. Hobsbawm, M. Foucault, P. Bourdieu…) te se služi i složenim teorijskim pojmovima. Nakon kraćeg pregleda hrvatske historiografije Župan prikazuje vertikalu razvoja školstva od razdoblja Marije Terezije, kada ono postaje brigom svjetovne vlasti, do Mažuranićeve reforme (“Pučko školstvo u Banskoj Hrvatskoj od 1774. do 1874.” 13-43). Valja istaći da to poglavlje nije tek puki pregled činjenica nego i interpretativni tekst jer se razlaže tendencija da obrazovanje bude poluga moći središnje vlasti koja želi presudno utjecati na značaj podanika svih socijalnih kategorija. S pojavom nacionalnih pokreta, obrazovanje se instrumentalizira u funkciji nacije ali Župan ukazuje i na spregu dinastičkih i nacionalnih interesa. Znatan prostor posvećuje pokušajima modernizacije školstva 1848., djelomičnoj modernizaciji za neoapsolutizma te raznim hrvatskim prijedlozima školskog preustroja nakon obnove ustavnosti 1860. Župan se posebice bavi ključnim načelom modernizacije školstva – laicizacijom, prikazujući ukratko i odnos Crkve i društva, te postupnim nastankom obrazovne zajednice, vidljivim već krajem neoapsolutizma. Pritom Župan ne simplificira prošlu stvarnost, jer prikazuje kako je i sama obrazovna zajednica podijeljena oko pitanja reforme školstva, pa se dio učitelja za nju i ne zalaže, barem ne u tako liberalnom ruhu. U sljedećem poglavlju (“Mažuranićeva reforma pučkog školstva” 44-89) Župan razlaže ne samo pripremu reforme, tabor njenih pobornika i protivnika (vrlo vješto izbjegavajući zamku pojednostavljenog liberalno-konzervativnog kontrapostiranja) nego i učinke reforme u praksi. Izradio je niz tabelarnih prikaza (rasta broja škola, postotka pismenosti, pohađanja škola, broja učenika na 1 učitelja, broja učenika, vjerske strukture učenika itd.) koji dokazuju da se desetljeće nakon primjene Mažuranićeva zakona stanje u pučkom školstvu Banske Hrvatske znatno popravilo, ali da taj napredak nije ravnomjerno zahvatio sve regije. Autor se posebice pozabavio historiografski vrlo suvremenom temom, naime odnosom prema tijelu. Njegov je zaključak da se, s jedne strane, taj odnos djelomice liberalizirao, mjerama poput uvođenja obvezatne tjelovježbe, ali da je, s druge strane, poslužio kao način discipliniranja učenika i učenica i njihova pripremanja da budu poslušni građani. U trećem poglavlju (“Obrazovanje žena i reforma školstva” 90-110) Župan se posvetio vrlo važnom pitanju položaja žena u obrazovnom sustavu pokazujući kako je i dalje na djelu bila spolna diskriminacija, ali je zakonodavac pokazao i svoje liberalno lice uključivši djevojčice u sustav obaveznog školovanja, ponudivši učiteljicama istu plaću kao i njihovim muškim kolegama te odustavši od spolne segregacije u nižim razredima.

Osim uobičajenih zaključka te popisa izvora i literature autor je tekst opremio s tri priloga – tri grafikona.

Iz navedenoga razvidno je da je posrijedi izvrstan magistarski rad stoga

predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Dinka Župana Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića i da odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 7. prosinca 2001.

Povjerenstvo:

Dr.sc. Iskra Iveljić, docent

Dr.sc. Petar Korunić, redoviti profesor

Dr. sc. Stjepan Matković, znanstveni suradnik

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv. prof.

Dr.sc. Marijan Maticka, izv, prof.

Dr. sc. Stanislav Tuksar, red prof. Muzičke akademije u Zagrebu

FAKULTETSKO VIJEĆE

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Ocjena magistarske radnje Lade Duraković

Na svojoj sjednici održanoj 18. lipnja 2001. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarske radnje Lade Duraković pod naslovom "Pulski glazbeni život u razdoblju fašističke diktature (1926-1943)" pa Vijeću podnosimo ovaj

I Z V J E Š T A J

Radnja pristupnice obuhvaća 195 stranica računalnog teksta koji je podijeljen u pet glavnih poglavlja: Historiografski pregled - izvori, literatura i metode; Neke značajke političkih i kulturnih prilika do 1926. godine; Razdoblje institucionalizacije režima (1926-1929); Razdoblje masovnog pristanka, "consenso di masse" (1930-1940; Godine raskola (1940-1943), Zaključak, Izvore i literaturu i Priloge.

Nakon historiografskog osvrta na postojeće izvore i literaturu, te istraživačke metode, pristupnica obrazlaže cilj i strukturu radnje koja je posvećena glazbenom životu grada Pule u razdoblju fašističke diktature. Pri tom ističe kako je "fašizam kao specifični povijesni trenutak glazbi namijenio posve određene zadaće". Glazba, ističe pristupnica, u razdoblju fašizma postaje moćnim oružjem u rukama ideologije. Rekonstrukcijom glazbenih događaja i analizom političkih, gospodarskih i kulturoloških kretanja u radnji se istražuje suodnos politike i umjetnosti. Veze između glazbe i politike na prostoru Istre u spomenutom su razdoblju bile toliko snažne i isprepletene da se vanjski, politički utjecaji na glazbenu umjetnost nisu ni pokušavali prikriti, naprotiv, s ponosom su se isticali. Budući da glazbena svjedočanstva istarskoga međuraća nisu dovoljno znanstveno vrednovana, a da je glazbeni život činio dio snažne kulturne tradicije Pule i nezaobilazni segment njezine povijesti, pristupnica drži da on zavređuje biti predmetom znanstvenog istraživanja.

U poglavlju "Neke značajke političkih i kulturnih prilika do 1926" pristupnica polazi od teze da se fašizam u Istri može tumačiti kao logičan slijed dotadašnjeg istarskog realiteta: kao nastavak iredentizma i konačnica šovinističke netrepeljivosti. Uzroke i korijene njegova nastanka vidi u kriznoj poslijeratnoj situaciji, nacionalnim suprotnostima i narastanju socijalističkog pokreta koji kod vodeće društvene elite uzrokuje strah od socijalne revolucije. U kronološkom slijedu duh fašizma počinje se javljati već od 1918., kad su talijanske postrojbe zaposjele Pulu. No, do dolaska na vlast 1922. fašistički pokret u Istri prolazi kroz dvije podetape. Jednu, od 1919. do sredine 1920. koju pristupnica opisuje kao razdoblje u kojemu su propagandističke i terorističke akcije profašističkih vlasti vođene bez čvrstih i dugoročnih planova, usmjerene prije svega protiv socijalističkog pokreta. U drugoj podetapi od sredine 1920. do 1922. godine sve su prisutniji i nacionalni momenti fašističke represije. Opisujući politički život grada Pule do 1926. pristupnica analizira stranačku političku scenu hrvatske i talijanske narodnosti. Nakon provedenih izbora 1921. godine fašisti u potpunosti kontroliraju političku oporbu, zavode najprije kulturnu, zatim i političku represiju s ciljem asimiliranja hrvatskog i slovenskog stanovništva.

Drugo poglavlje pod naslovom "Razdoblje institucionalizacije režima (1926-1929)" pristupnica označava kao razdoblje u kojemu se odvijala prva etapa utemeljenja institucija fašističkog režima kao njegove snažne poluge. Sve se zbiva u uvjetima gospodarske depresije, denacionalizacije, nedostatka ekonomskih poticaja, izgradnje neprimjereno velike adnimistrativne i institucionalne strukture provincije Istre. Temelje institucionalizacije fašizma u Istri pristupnica nalazi u ideji fašističkog korporativizma kojemu je jedan od najvažnijih čimbenika bio sindikalni pokret. Analitičkim pristupom kandidatkinja prikazuje postupnu izgradnju fašističkog državnog sustava, odnosno korporativne države u kojoj fašistička stranka dobiva monopol u organiziranju jedinstvenog fašističkog sindikalizma.

U sklopu opisanog gospodarsko-političkog ozračja pristupnica paralelno analizira glazbeno-scensku i koncertnu djelatnost domaćih i gostujućih glazbenika. Dok je većina hrvatski opredijeljenih istarskih umjetnika dolaskom fašizma otišla u emigraciju (poglavito u Zagreb), u Puli Talijani organiziraju razmjerno bogat glazbeni život koji u ovom razdoblju - kako to pokazuje pristupnica - ipak ne slijedi u potpunosti zahtjev za "novim duhovnim imperijalizmom". Raspoloživi dokumentarni materijal omogućava uvid u glazbeni repertoar i njegove nositelje. Među glazbenim djelatnicima pristupnica ističe Puljanina Antonija Smaregliu. Prikazujući njegovu glazbenu aktivnost, kandidatkinja naglašava da je on, unatoč mnogobrojnim pritiscima i zamjerkama vlasti, uživao široku podršku građana Pule koji su čvrsto branili njegovu stvaralačku slobodu.

Treće poglavlje magistarske radnje pristupnica je posvetila razdoblju tzv. "masovnog pristanka" uz fašizam. Plebiscitarni izbori 1929. godine donose trijumfalnu pobjedu fašističkoj stranci tako da fašisti i formalno postaju jedini nositelji državne politike. Kandidatkinja ističe da je u takvim okolnostima vlast iz više razloga "željela držati u svojim rukama uzde glazbene kulture". Namjera joj je bila držati radnike na okupu, imati kontrolu nad njihovim slobodnim vremenom, osvojiti glazbeni primat Italije u svijetu. Glazbu je, ističe pristupnica, Mussolini smatrao osobnom iskaznicom nacije.

U ovom poglavlju radnje osobito je vrijedan prikaz svih sastavnica koji čine pulski glazbeni život u tom desetogodišnjem razdoblju. Na temelju arhivske građe, ali i izvještaja, osvrta i kritika onodobnog tiska, prikazana je djelatnost domaćih glazbenika, "Društva prijatelja glazbe", obilježavanje obljetnice smrti A. Smareglie, glazba u fašističkim sindikatima, potpornih društava, glazbeno škostvo, i dr. Napose je važno istaknuti da kronika najvažnijih glazbenih događaja pruža također mogućnost daljnjim specijalističkim istraživanjima.

Prihvativši već potvrđene kronološke odrednice politike fašističkog razdoblja koje su se ionako poklopile s etapama razvoja glazbenog života Pule, pristupnica u posljednjem poglavlju razmatra godine raskola (1940-1943). Društvene, političke i gospodarske prilike u Istri pristupnica tumači u kontekstu europskih ratnih zbivanja. Paralelno s raspadom fašizma, uočava se da i glazbena kretanja u Puli kreću silaznom putanjom. Unatoč medijskoj propagandi koja je širila laži o tobožnjem prihvaćanju fašizma od strane velikog broja europskih država, građanima se, kako to ističe pristupnica, sve jasnije očitovala priroda fašizma. U skladu s političkim okolnostima i pozicija glazbenih institucija se pogoršava. Unatoč stanovitim pokušajima vlasti da osnuju i nove glazbene institucije, glazbeni život Pule općenito postaje siromašniji, a građani ga sve više zanemaruju, pa i ignoriraju.

U zaključku radnje pristupnica ističe kako je djelatnost glazbenika u Puli "bila u puno većoj mjeri glas političkog diktata i potreba za pukim preživljavanjem osiromašenih pulskih svirača i pjevača negoli unutarnji poriv za iskazivanjem umjetničkih dostignuća". Na kraju, stav je pristupnice da Pula i nakon pola stoljeća od sloma fašizma, svoj glazbeni život još uvijek temelji na snažnom amaterizmu.

OCJENA I PRIJEDLOG:

Magistarsku radnju Lade Duraković "Pulski glazbeni život u razdoblju fašističke diktature (1926-1943)" ocjenjujemo kao doprinos znanstvenom poznavanju slabo istražene teme glazbenog života Pule u kontekstu gospodarskih i političkih zbivanja. Na temelju sačuvanih povijesnih vrela i suvremenog novinstva pristupnica je glazbeni život Pule prikazala i kao samostalnu kulturnu djelatnost i u interakciji s politikom koja se oblikovala i primjenjivala u razdoblju fašističke diktature. Namjera pristupnice bila je istražiti spoznajna uporišta koja bi pomogla u otklonu mnogih nejasnoća i nesporazuma u tom osjetljivom razdoblju. Pristupnica je također pokazala da je ovladala povijesnim metododama i znanstvenom akribijom te da je ovom magistarskom radnjom pružila nove spoznaje o obrađenoj temi.

Povjerenstvo stoga prdlaže Fakultetskom vijeću da magistarsku radnju Lade Duraković prihvati te uputi u daljnji postupak za stjecanje akademskog stupnja magistra povijesnih znanosti.

U Zagrebu, 26. 11. 2001.

Dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan

Dr. sc Marijan Maticka

Dr. sc. Stanislav Tuksar

Dr.sc. Igor Fisković, red. prof. predsjednik Stručnog povjerenstva

Dr.sc. Jadranka Damjanov, red. prof. član Stručnog povjerenstva

Dr.sc. Gordana Bosanac, red. prof. u mirovini član Stručnog povjerenstva

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: ocjena magistarskog rada Ivana Bogavčića

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na svojoj sjednici od 16. studenog 2001. imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića pod naslovom Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50. Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću ovo

S K U P N O I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Ivana Bogavčića Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti ima 182 stranice: 55 stranica ilustracija, 8 stranica bilješki (68), 4 stranice bibliografije (55) i kazalo. Ilustracije su uklopljene u tekst jer su funkcionalne i s tekstom zajedno čine organsku cjelinu. Sastoje se od originalnih snimaka (fotografskih i filmskih) i crtački izvedenih analiza.

U bibliografiji su navedeni rječnici, filozofska, teoretska i metodička djela te monografije umjetnika čija je djela kandidat analizirao.

U Uvodu se Ivan Bogavčić bavi trima problemima svoje teme. Polazi od etimologije riječi “radionica” i “umjetnost” u hrvatskom jeziku te iz toga izvodi smisao umjetničkih radionica. Rezultate do kojih je došao povezuje s kratkom poviješću radionica, njihovim funkcioniranjem u tradicionalnim društvima, nestankom u industrijskom, i ponovnim pojavljivanjem u najnovije doba. Treći i najvažniji problem jest postavljanje pitanja, postoji li uzorak, iza originalnih paradigmi (objavljenih u: J.Damjanov: Umjetnost Avantura, bilježnica, Slobodna škola radioničkog tipa za svestrano upoznavanje likovno-umjetničkih djela, 8 x 10 radionica, Hermes, Zgb 1998.) uzetih kao polazište i u misaonom eksperimentu i u njegovu prikazu u magistarskom radu.

U Strukturi misaonog eksperimenta obrazlaže izbor sklopa “Počela i načela” (deset od objavljenih 80 radionica) i razloge zbog kojih ih je smatrao najprikladnijim za provjeru. Obrazlaže paralelu između tročlane strukture svakog djelovanja i tročlane strukture odabranih radionica te zašto su se u misaonom eksperimentu mijenjala dva člana (metode i odabir djela), a treći (namjera) ostavljao netaknut. Opisuje odnos prema originalnoj paradigmi i to kako će se taj odnos u magistarskom radu prezentirati.

U poglavlju Priprema misaonog eksperimenta i vizualni materijali navodi višegodišnju praksu u izvođenju originalnih radionica i način prikupljanja vizualnog materijala - snimanje na terenu.

Glavni dio magistarskog rada Ivana Bogavčića sastoji se u Opisu misaonog eksperimenta. Misaoni eksperiment – provjera, radi li se odista o uzorku koji stoji iza originalnih paradigmi koje služe kao polazište, sastoji se u izvođenju novih paradigmi mijenjajući metode, odabir djela ili i jedno i drugo, ostavljajući namjeru istom. Eksperiment se prezentira tako da se navode originalne namjere, iz strukture događanja originalne paradigme izvlače se metode i nakon toga slijedi opis novih paradigmi nastalih promjenom metode ili promjenom odabira djela, pri čemu metode ili ostaju, kao u originalnoj paradigmi ili se mijenjuju, uvjetujući novu paradigmu. Iz opisa je misaonog eksperimenta jasno da je teoretski temelj originalnih paradigmi kao usustavljeni pojmovnik odista savladan i s lakoćom se koristi u pripremi novih paradigmi (dio teoretske literature citiran je u bilješkama i naveden u bibliografiji). Postignuće se ovoga rada najviše vidi u uspješnim analizama djela, uvijek funkcionalno izvedenim u odnosu prema postavljenom problemu/zadatku i u inventivnosti iznalaženja metoda. U ovom dijelu, kako smo već istakli, Ivan Bogavčić pokazuje da je savladao čitanje umjetničkih djela pristupajući im s univerzalne vizualno/likovne razine. Jedina zamjerka jest da je refleksija nešto manjkava (upute su u bilješkama šture), pa se metoda pristupa djelu doimlje povremeno kao sama po sebi razumljiva.

U Zaključku Ivan Bogavčić obrazlaže zašto iza originalne paradigme stoji uzorak. Prvo: “da se dijelovi radioničke strukture, poput metoda i umjetničkih djela mogu zamijeniti drugim metodama i djelima, a da pritom radionica u svojoj biti ostaje ista.” Drugo: “pošto je radionica najčešće strukturirana od više samostalnih dijelova koji se poklapaju s brojem odabranih umjetničkih djela, moguće je mnogostruko uvećati broj paradigmi...Broj mogućih paradigmi jednak je broju temeljnih paradigmi na onu potenciju koliko temeljna paradigma ima umjetničkih djela. Tako npr. radionica s tri djela ima 64 paradigme, a ona s pet djela preko tisuću. ...Upravo je beskonačnost mogućnosti jedna od bitnih osobina uzorka.” Treće: “...jedinstvo trostrukosti originalne paradigme koje usprkos mijenjanju paradigmi ostaje isto. Osvještavanje opažaja je zajednički temelj svih namjera, proces shvaćen kao igra/vježba objedinjuje namjeru i djelo, a treći čimbenik shvaćen u svojoj biti (djelo = beskonačnost ponuđena osjetilima) omogućuje jedinstvo.” U pojmovniku koji je u temelju originalne paradigme uzorak je shvaćen kao “govor kvalitete” što osiguravaju umjetnička djela. Kao drugu karakteristiku uzorka, koja se nalazi u odredbi brojnih autora, Ivan Bogavčić navodi neprestano prakticiranje, što osiguravaju vježbe, kojima je smisao, jer nikada ne mogu iscrpsti bit umjetničkog djela, u stalnom ponavljanju. Kao treća karakteristika navodi se i sloboda od korisnosnosti čime se može jedino “pokušati zahvatiti bit svijeta”.

Na temelju iznesenoga predlažemo ovu

O C J E N U

Magistarski rad Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti pokazuje da je Ivan Bogavčić savladao metodologiju za čitanje umjetničkih djela i tu metodologiju uspješno je primijenio, da je savladao metodologiju oblikovanja vježbi za radionički pristup umjetničkom djelu te i nju uspješno primjenio. Ivan Bogavčić je u prezentaciji svoga misaonog eksperimenta pokazao da je ovladavao metodologijom znanstvenog rada.

Važnost je njegova rada u tome što je teoretski utemeljenu radioničku praksu pristupu umjetničkom djelu u nas uspješno provjerio.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu magistarskog rada Ivana Bogavčića Provjera radioničkog pristupa nastavi povijesti umjetnosti te da je uputi na daljnji postupak.

U Zagrebu, 19. XII. 2001.

Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

Dr. sc. Jadranka Damjanov, red. prof.

Dr. sc. Gordana Bosanac, red. prof. u mirovini

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, 16.prosinca 2001.

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta od 16. studenoga 2001. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ive Šverko pod naslovom Struktura profesionalnih interesa u funkciji dobi. Stručno povjerenstvo razmotrilo je radnju i podnosi Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Ive Šverko ima 93 stranice uz Prilog u kojem se nalaze instrumenti i tablice s dopunskim rezultatima. Rad je podijeljen u osam cjelina: Uvod, Problem, Metoda, Rezultati, Diskusija, Zaključak, Literatura i Prilog.

U uvodnom dijelu rada autorica definira interese sa naglaskom na profesionalnim interesima koji pojedinca usmjeravaju prema određenom zanimanju, potiču ga da se bavi aktivnostima vezanim uz to zanimanje, motiviraju ga da se školuje i obrazuje u tom području i ispunjavaju ga zadovoljstvom dok se bavi konkretnim poslom. Autorica detaljno opisuje Hollandovu tipološko-interaktivnu teoriju prema kojoj postoji šest tipova profesionalnih interesa: realistički, istraživački, umjetnički, socijalni, poduzetnički i konvencionalni. Svaki se pojedinac može opisati jednim dominantnim tipom ali će i karakteristike ostalih tipova biti više ili manje zastupljene u njegovu profilu. Holland je pomoću heksagona ilustrirao odnos među tipovima interesa. S obzirom na međusobnu udaljenost interesi mogu biti susjedni, preskočni ili suprotni. Dva su modela koji opisuju cirkularnu strukturu profesionalnih interesa: model kružnog redoslijeda i model cirkumpleks odnosa. Međutim neke empirijske provjere teorije govore o hijerarhijskoj strukturi profesionalnih interesa. Gati (1979.) tako predlaže hijerarhijski klaster model dok Rounds i Tracey (1996.) postavljaju svoj alternativni hijerarhijski model strukture interesa. Autorica detaljno opisuje spomenute modele kao i Hubertov i Arabijev (1987.) randomizacijski test koji pomoću analize korelacijskih matrica omogućuje provjeru slaganja modela i empirijski dobivenih nalaza. U uvodu autorica opisuje i novija istraživanja strukture profesionalnih interesa s obzirom na kulturu u kojoj ispitanici žive, te njihovu dob i spol.

Kako nalazi pokazuju da je struktura profesionalnih interesa u funkciji dobi spola još nedovoljno razjašnjen problem ovim se radom željelo provjeriti stupanj slaganja strukture profesionalnih interesa učenika i učenica različite dobi s Hollandovim cirkularnim, Gatijevim hijerarhijskim i alternativnim hijerarhijskim modelom.

U ispitivanju je sudjelovalo 1044 ispitanika iz tri dobne skupine: 318 učenika osmog razreda, 342 učenika drugog razreda srednje škole i 384 učenika četvrtog razreda srednje škole. Ukupno je ispitano 449 učenika i 592 učenice. Pri odabiru srednjoškolaca autorica je vodila računa o zastupljenosti škola različitog obrazovnog profila.

Provedeno je skupno ispitivanje po razredima za vrijeme redovne nastave, a primijenjen je Upitnik za samoprocjenu profesionalnih interesa koji je hrvatska inačica Hollandova upitnika.

U poglavlju Rezultati autorica prvo analizira metrijske karakteristike primijenjenog upitnika i zaključuje kako su u ispitivanju dobiveni zadovoljavajući koeficijenti pouzdanosti i pokazatelji konstruktne valjanosti instrumenta.

Pokazano je da sva tri provjeravana modela bolje opisuju strukturu interesa ispitanica pa su rezultati za svaku dob analizirani zasebno za učenike i učenice. Na uzorku osnovne škole hijerarhijski modeli uspješnije od cirkularnog opisuju strukturu profesionalnih interesa učenica i učenika. Slični rezultati dobiveni su i u drugom razredu srednje škole. Na uzorku četvrtog razreda srednje škole pokazano je da sva tri modela dobro opisuju strukturu profesionalnih interesa učenica, a oba hijerarhijska modela imaju prihvatljive indekse korespondencije za učenike.

Ukoliko se rezultati učenika i učenica promatraju s obzirom na dob uočljivo je kako je struktura profesionalnih interesa učenica s porastom dobi sve sukladnija teorijskim modelima. No u muškom uzorku ne postoji takav trend. Za sve je modele utvrđeno kako indeksi korespondencije rastu do drugog razreda srednje škole te potom opadaju. Taj pad je nešto izraženiji za cirkularni model.

Autorica je pretpostavila da ispitanici u funkciji dobi različito poimaju pojedine tipove interesa te da je to mogući uzrok odstupanja empirijski utvrđene strukture od teorijskih modela. Promjene poimanja u funkciji dobi analizirane su samo za Hollandov cirkularni model. Kod ispitanica poimanje svakog tipa interesa postaje sve sličnije predviđanjima dok kod učenika do promjena dolazi samo kod socijalnog tipa interesa a i te promjene su razvojno u smjeru sve manjeg slaganja poimanja učenika i teorijskog predviđanja. Ukoliko se poimanje promatra s obzirom na spol i dob rezultati pokazuju postojanje razlika između djevojaka i mladića tek u četvrtom razredu kad učenice realističke, istraživačke i socijalne interese poimaju srodnije modelu nego što to čine učenici.

U raspravi autorica komentira dobivene nalaze s obzirom na teoriju i neke ranije empirijske nalaze. Adolescencija je vrijeme na čijem početku započinje formiranje cirkularne strukture profesionalnih interesa da bi pred kraj tog perioda došlo do strukturiranja profesionalnih interesa. Ovakav razvojni trend potvrđen je za učenice, dok autorica raspravlja neke uzroke koji su mogli dovesti do rezultata dobivenih na muškom uzorku. Zaključuje kako je moguće da će u nešto odraslijoj dobi i struktura profesionalnih interesa učenika pokazati veće slaganje s teorijskim modelima. Za utvrđivanje razvojnih trendova predlaže se i ispitivanje starijih ispitanika oba spola. U diskusiji su dobiveni rezultati raspravljeni i s obzirom na neke kroskulturalne nalaze. Autorica komentira i primjenu Hollandove teorije u profesionalnom savjetovanju naših učenika i zaključuje kako je njezina primjena opravdanija pri profesionalnom savjetovanju učenica nego pri radu s učenicima. No smatra kako je za primjenu teorije u profesionalnom savjetovanju nužno još detaljnije istražiti procese strukturiranja profesionalnih interesa.

Provedeno istraživanje kojim se pokazuje da se empirijski nalazi mogu bolje objasniti hijerarhijskim modelima profesionalnih interesa predstavlja vrijedan teorijski doprinos području. Ovaj rad doprinosi i razumijevanju razvoja profesionalnih interesa u adolescentskoj dobi Primjeren odabir ispitanika omogućio je da se razvoj profesionalnih interesa zahvati na samom početku tog procesa i prati tijekom srednjoškolskog perioda. Nalazi pokazuju, a autorica to i sama sugerira da bi ispitivanje valjalo provesti i na starijim uzrastima. Iako bi longitudinalni pristup omogućio bolji uvid u ispitivani proces i ovako koncipirano istraživanje dalo je značajan doprinos razumijevanju razvojnih trendova.

Nalazi o razlikama među spolovima u razvoju profesionalnih interesa važni su za koncipiranje novih istraživanja u području ali i za praktičnu primjenu. Naime dobiveni rezultati imaju implikacije za uporabu Hollandova modela kao teorijskog okvira u profesionalnom savjetovanju učenika osnovnoškolske i srednjoškolske dobi.

Na temelju ocjene Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati magistarsku radnju Ive Šverko i odobri joj daljnji postupak za stjecanje znanstvenog stupnja magistra znanosti.

Stručno povjerenstvo

doc.dr.sc. Vesna Vlahović-Štetić

prof.dr.sc. Alija Kulenović

prof.dr.sc. Marina Ajduković

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Ocjena Magistarskog rada Lidije Križan pod naslovom Provjera nekih postavki Sternbergove trijarhične teorije inteligencije

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 16.11.2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu Magistarskog rada Lidije Križan. Stoga Fakultetskom vijeću podnosimo slijedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Provjera nekih postavki Sternbergove trijarhične teorije inteligencije obuhvaća 109 stranica teksta, popis od 79 referenci kojima se autorica služila prilikom pisanja teksta, te četiri priloga u kojima su detaljnije prikazani mjerni instrumenti korišteni u provedenom istraživanju i dodatne analize koje nisu prikazane u osnovnom tekstu. Rad je podijeljen u osam tematskih cjelina: Uvod, Cilj i problemi, Metoda rada, Rezultati i rasprava, Završna razmatranja, Zaključci, Literatura i Prilozi.

U uvodnom dijelu radnje autorica na jasan i kompetentan način prikazuje različite teorijske pristupe u području inteligencije. U prvom dijelu dan je prikaz niza teorija koje se osnivaju na psihometrijskom pristupu inteligenciji. Te su teorije bile dominantne u povijesti, ali su vrlo važne i za suvremena istraživanja u području. Tako su opisane sljedeće teorije:

Spearmanova dvofaktorska teorija inteligencije; ta je teorija shvaćena kao temelj iz kojeg su se razvile gotovo sve kasnije teorije inteligencije;

nehijerarhijske teorije inteligencije: Thurstoneova teorija primarnih sposobnosti, te Guilfordov model strukture intelekta;

hijerarhijske teorije inteligencije: Cattelova, Vernonova, Gustaffsonova i Carrolova teorija inteligencije.

Navedene su teorije prikazane na kritičan način, vodeći računa o njihovim prednostima i nedostatcima.

U drugom dijelu uvodnog dijela radnje opisan je kognitivni pristup u području inteligencije. Taj pristup osniva se na analizi procesiranja informacija pri relativno jednostavnim ili nešto složenijim kognitivnim zadacima.Tako su prikazane osnovne paradigme koje se koriste u kognitivnom pristupu inteligenciji: vrijeme reakcije, zadaci vremena pregledavanja, brzina leksičkog pristupa i brzina procesa rasuđivanja. Navedeni su pristupi opisani, a prikazani su i rezultati istraživanja u kojima se mjere procesiranja infromacija povezuju s klasičnim, psihometrijskim mjerama inteligencije.

Treći dio uvoda odnosi se na izvore novih shvaćanja inteligencije, od kojih su svakako najpoznatije Gardnerova i Sternbergova teorija. Navedena "nova" shvaćanja inteligencije karakterizira nastojanje da inteligenciju shvate u jednom širem kontekstu od teorija koje se osnivaju na psihometrijskom testiranju inteligencije, ili od kognitivističkih laboratorijskih istraživanja. Karakteristika navedenih "novijih" pristupa je nastojanje da inteligenciju smjeste u okvire realnog života, polazeći od nedostataka psihometrijskog i kognitvnog pristupa. Takav pristup inteligenciji je u uskoj vezi sa shvaćanjima Vigotskog, čiji se konkretan utjecaj veže uz nastanak jednog još relativno novog i perspektivnog pristupa, tzv. dinamičkog testiranja.

Budući da teorijsku osnovu ovog rada predstavlja Sternbergova trijarhička teorija inteligencije, ona je opisana vrlo detaljno. Sternbergova teorija pretpostavlja da se području inteligencije može pristupiti na više različitih načina. Autor u svojoj teoriji koristi tri takva pristupa, te stoga njegova trijarhična teorija predstavlja sustav od tri podteorije: komponentne, iskustvene i kontekstualne podteorije. Te podteorije dalje uključuju nekoliko razina analize. Sve tri podteorije, kao i različite razine analize autorica prikazuje na jednostavan i razumljiv način.

Na kraju pregleda područja istraživanja analizira se upotreba testova inteligencije kao i odnos inteligencije s nizom pokazatelja uspjeha u životu: školskim uspjehom, profesionalnim statusom, uspjehom u poslu, te zapošljavanjem. Sternbergova trijarhička teorija inteligencije također je stavljena u kontekst ovih odnosa budući da bi ona, prema zamislima njenog autora, trebala omogućiti bolje predviđanje uspjeha u svakodnevnom životu od teorija koje se osnivaju na klasičnom pristupu inteligenciji.

Cilj provedenog istraživanja bio je provjera upotrebljivosti Sternbergove trijarhičke teorije inteligencije za predviđanje postignuća u realnim životnim situacijama, konkretno – pri upisu na željeni studij. Osnovna ideja autorice bila je da provjeri pruža li STAT - Sternbergov mjerni instrument koji predstavlja operacionalizaciju njegove teorije, dodatne informacije u odnosu na klasične mjere g-faktora (Pb test) pri predviđanju uspjeha u upisu željenog studija. U obzir je uzet i niz činitelja koji su procijenjeni važnim za ispitivani kriterij: školski uspjeh, obrazovanje roditelja, očekivanje budućeg postignuća, zadovoljstvo postignutim uspjehom, procjena uspješnosti od strane osoba koje dobro poznaju ispitanike neko dulje vrijeme (razrednik/ica i kolega/ica iz klupe). U skladu s općim ciljem istraživanja su postavljeni sljedeći problemi: 1. Utvrditi kakva je faktorska struktura STAT-a te koji faktori leže u osnovi STAT-a i Problemnog testa; 2. Utvrditi kakva je povezanost između STAT-a i Problemnog testa, te kakav je odnos između postignutog rezultata na testovima inteligencije i školskog uspjeha, obrazovanja roditelja, procjene vlastite uspješnosti, procjene uspješnosti od strane kolege/ice iz klupe i razrednika, očekivanja budućeg postignuća i upisivanja željenog studija; 3. Utvrditi razlikuju li se s obzirom na uspjeh pri upisu željenog studija uspješni od neuspješnih učenika u rezultatima na STAT-u i Pb-u, školskom uspjehu, obrazovanju roditelja, procjeni vlastite uspješnosti, procjeni uspješnosti od strane kolege/ice iz klupe i razrednika, očekivanju budućeg postignuća i upisivanju željenog studija; Utvrditi vrijednost i doprinos STAT-a i Problemnog testa te prosječne ocjene i obrazovanja roditelja u predviđanju uspjeha pri upisu na studij.

U istraživanju su sudjelovali učenici 4-ih razreda iz 7 različitih zagrebačkih gimnazija. U analizu su uključeni rezultati 331-og ispitanika. Navedeni uzorak nije idealan, ali udovoljava osnovnim statističkim zahtjevima neophodnim za odgovaranje na postavljene probleme. Problemi s uzorkom vežu se uz relativno veliko osipanje (početno mjerenje je provedeno na 478 ispitanika), te uz neravnomjernu zastupljenost ispitanika različitog spola (npr. 167 muških).

U istraživanju je korišten sljedeći instrumentarij: Problemni test, Sternbergov test trijarhičkih sposobnosti (STAT), Upitnik općih podataka te Procjena od strane razrednika. Prije provedbe istraživanja provedeno je predistraživanje u kojem su sudjelovala tri četvrta razreda jedne zagrebačke gimnazije. To je predistraživanje imalo dva cilja: provjeriti razumljivost i primjerenost hrvatskog prijevoda i adaptacije STAT-a, te utvrditi prosječno vrijeme rješavanja pojedinog instrumenta kako bi se odredio vremenski raspored korištenja pojedinih instrumenata.

Provedba samog istraživanja odvijala se na sljedeći način. Pred kraj školske godine u 17 razreda iz 7 gimnazija tijekom tri školska sata provedeno je ispitivanje, odnosno na jednom satu učenici su rješavali Problemni test, na drugom STAT – subtestove sa zadacima višestrukog izbora, a na trećem pisali eseje i popunjavali Upitnik općih podataka, gdje su se između ostalog trebali izjasniti o svojim željama u vezli s upisom na fakultet. Nekoliko mjeseci kasnije ispitivač je kontaktirao ispitanike kako bi dobio podatak koji su studij upisali. Tu se krije i osnovni metodološki problem provedenog istraživanja. Uspjeh na studiju predstavlja osnovnu kriterijsku varijablu, za koju autorica preptostavlja da će biti prediktivna na temelju Sternbergovog mjernog instrumenta. No, studiji se razlikuju po omjeru broja pristupnika i broja upisanih. Školski uspjeh, znanje i sposobnosti koje je potrebno za upis u različite studije nije isto. Isto tako, što prepoznaje i sama autorica, moguće je da su neki ispitanici od trenutka provođenja ispitivanja do prijemnog ispita promijenili odluku o željenom studiju. No, smatramo da korištena mjera ipak sadrži određenu količinu valjanih informacija koje autorica želi mjeriti, te da stoga može poslužiti kao zavisna varijabla u provedenom istraživanju.

Prikupljeni podaci analizirani su primjerenim matematičko-statističkim postupcima. To je uključivalo niz faktorskih analiza, kao i analize varijanci te hijerarhijske regresijske analize. U cilju odgovora na prvi problem, autorica je provela niz faktorskih analiza Sternbergovog mjernog instrumenta. Iako polazi od određenih hipoteza, autorica se odlučila za eksploratorni pristup pod komponentnim modelom, kako bi rezultati bili direktno usporedivi s rezultatima koje navodi sam Sternberg. Rezultati analiza nisu pokazali očekivanu faktorsku strukturu korištenog mjernog instrumenta.

Nakon toga je ispitana povezanost korištenih mjera inteligencije sa školskim uspjehom, te procjenama uspješnosti od strane nastavnika, odnosno kolega. Od navedenih mjera najviše su korelacije uočene za dvije mjere sposobnosti: Problemni test i Sternebergov test inteligencije. Također je uočeno da postoje razlike u subuzorcima muških i ženskih ispitanika.

Posebno su važne analize podataka u kojima su ispitivane razlike između ispitanika koji su uspjeli u upisivanju željenog studija i onih koji to nisu uspjeli. Pokazalo se da je u uzorku muških ispitanika na temelju Sternbergovog mjernog instrumenta moguće razlikovati takve skupine, dok na uzorku žena takvo razlikovanje nije moguće.

Na kraju, proveden je niz hijerarhijskih regresijskih analiza, gdje je cilj bio predviđanje uspjeha u studiju na temelju različitih prediktora. Pokazalo se da je struktura prediktora bila različita u uzorcima muškaraca i žena. Dok je Sternbergov mjerni instrument bio bolji prediktor u uzorku muškaraca, uspjeh studija kod žena je bilo moguće predviđati na temelju drugih varijabli: opće inteligencije, školskog uspjeha i obrazovanja roditelja.

Rezultati istraživanja koje je provela kolegica Križan predstavljaju jednu važnu provjeru Sternbergove teorije inteligencije. Budući je riječ o relativno novoj teoriji, te da većina njenih provjera dolazi od skupine istraživača koju okuplja sam Sternberg, smatramo da je kolegica Križan odabrala relevantnu temu istraživanja. Iako kriterij koji je odabran kao indikator uspjeha u životu ima određene nedostatke u metrijskom smislu, smatramo da se on može koristiti za provjeru pretpostavki Sternbergove teorije. Navedenih je nedostataka svjesna i sama autorica, te ih navodi u svojem radu. Ukupno gledajući, rezultati istraživanja kolegice Križan nisu baš povoljni po Sternbergovu teoriju inteligencije. Stoga se u tom području čini potrebnim i dalje raditi, kako teorijski tako i empirijski. Poseban napor trebalo bi usmjeriti na poboljšanje metrijskih karakteristika STAT testa, koji predstavlja operacionalizaciju navedene teorije.

Zbog svega iznesenog smatramo da rad kolegice Križan predstavlja značajan doprinos istraživanjim u području inteligencije, te predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da joj odobri nastavak postupka za stjecanje magistarske diplome iz psihologije.

U Zagrebu, 18.12.2001.

Stručno povjerenstvo:

Dr.sc. Denis Bratko, doc.

(predsjednik povjerenstva)

Dr.sc. Predrag Zarevski, red.prof.

(član povjerenstva)

Dr.sc. Ksenija Bosnar, doc.

(član povjerenstva)

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 16. studenoga 2001. u povjerenstvo za ocjenu maigistarskog rada Biljane Stojaković pod naslovom Značenjske promjene francuskih posuđenica u hrvatskom leksiku, podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

o ocjeni magistarskog rada

Rad Biljane Stojaković obuhvaća 179 stranica računalnog ispisa. Podijeljen je na četiri poglavlja: “Značenje i značenjske promjene”, “Osnovne značajke teorije jezika u kontaktu”, “Galicizmi u hrvatskom jeziku”, “Rječnik galicizama”, “Rezultati analize korpusa”. U Predgovoru su izneseni cilj i metodološki temelji istraživanja, te je definiran korpus. I tekstualni i rječnički dio popraćeni su mnogobrojnim fusnotama, dok se na kraju nalazi popis uporabljene literature s navodom 71 bibliografske jedinice.

Nakon vrlo sažetoga, ali za svaki rad iz podrućja semantike nezaobilaznog pregleda problematike vezane uz definiciju jezičnog značenja, prvi dio uvodnog poglavlja posvećen je uzrocima, posljedicama i tipologiji značenjskih promjena. Pritom se autorica ponajčešće poziva na izvore iz francuske semantičke literature, oslanjajući se poput njih na klasične postavke A. Meilleta i J. Vendryesa. Drugio dio toga poglavlja bavi se problematikom međujezičnih dodira, pri čemu se od temeljnih Sapirovih i Bloomfieldovih spoznaja u pogledu leksičkoga posuđivanja, pa preko kasnijih rasprava o tom pitanju, dolazi do teorije jzikâ u kontaktu i do problema interferenice, te napokon do pitanja bilingbvizma. To poglavlje završava podrobnim prikazom doprinosa koje ja teoriji jezikâ u kontaktu dao R. Filipović, što je opravdano činjenicom da će se u pristupu korpusu autorica pridržavati upravo njegove analize i terminologije.

Poglavlje “Galicizmi u hrvatskom jeziku” nudi kratak povijesni pregled francusko-hrvatskih jezičnih dodira, od ranoga srednjeg vijeka do dvadesetog stoljeća. Podaci su crpljeni ponajviše iz B. Franolića, autora jedinoga sustavnog djela o tom predmetu, te iz hrvatske leksikografije 19. i 20. stoljeća. Ono najbitnije što je pritom ustanovljeno jest činjenica da je u golemoj većini slučajeva između francuskoga i hrvatskoga ponajčešće uvijek postojao i jezik-posrednik, isprva talijanski, a kasnije njemački. Posebnu pak ulogu u unošenju i uporabi galicizama u Hrvata odigrali su, svaki na svoj način, Krleža i Matoš, zbog čega se autorica i odlučila da korpus za ovaj rad sastavi na temelju Matoševih Pisama i Krležina Banketa u Blitvi.

Taj korpus od nekih 2000 leksičkih jedinica tvori treći dio rada, “Rječnik galicizama”, koji obuhvaća čak 108 stranica. Na prvi je pogled iznenađujuće što natuknice u tom rječniku nisu oblici zatečeni u korpusu, nego polazišne francuske riječi, iza kojih u pripadnim rječničnim člancima slijede njihovi fonološki i grafijski pohrvaćeni oblici, te definicije najprije izvornih značenja, a potom i značenjskih promjena ukoliko su ih, a gotovo u pravilu i jesu, te riječi doživjele dospjevši u hrvatski leksik. Međutim, kao što autorica u svom obrazloženju i sama kaže, takav je pristup omogućio upravo ono što je bio cilj rada, a to je uvid u različite modifikacije izvornog semantizma francuskih riječi pri njihovoj preobrazbi u hrvatske galicizme.

Završno poglavlje, “Rezultati analize korpusa”, prestavlja sintezu uočenih modaliteta te preobrazbe. I to najprije na fonološkoj, morfološkoj, morfosintaktičkoj i sintaktičkoj, te zatim posebice na semantičkoj razini. Na ovoj se potonjoj mogu ustanoviti a) nulta promjena značenja, b) suženje značenja, c) proširenje značenja, d) pejorizacija, e) meliorizicija i f) kalk, sve u raznim varijantama. Opći je zaključak da se u pogledu svega toga hrvatski galicizmi ponašaju kao i sve druge posuđenice, te da su se hrvatskom jezičnom sustavu prilagodili upravo prema onim načelima koje je ustanovila teorija jezikâ u kontaktu.

*

Ovaj je magistarski rad nesumnjivo plod golema uloženog truda. U njegovu tekstualnom dijelu autorica je pokazala vrlo dobro snalaženje u odgovarajućoj znanstvenoj literaturi i smisao za samostalnu metodičnu sintezu postulata relevantnih za vlastito istraživanje. U rječničkom je pak dijelu iskazala primjernu pomnost i temeljitost, doduše na neki način stiješnjenu u okvire svojih jezičnih kompetencija. Naime, i to je jedina ozbiljna primjedba, posrednički utjecaj talijanskoga, a osobito njemačkog jezika na semantičke promjene podvrgnute analizi nije dovoljno obrazložen, ni na općenitom planu, ni kod mnogobrojnih pojedinačnih slučajeva obrađenih unutar rječnika. No bez obzira na to, ovako zamišljen i ostvaren rječnik galicizama pronađenih u korpusu

Budući dakle da rad Biljane Stojaković ispunjava temeljne metodološke kriterije, da je primjereno popraćen potrebnim znbanstvenim aparatom i da je proistekao iz samostalnih istraživačkih napora, ovo ga povjerenstvo ocjenjuje povoljno i predlaže Fakultetskom vijeću da autoricu uputi na dalji postupak za stjecanje magistarskog zvanja.

dr.sc. Željko Kalić

prof.dr.sc. August Kovačec

dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski

dr..sc. Milena Žic Fuchs

dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

dr.sc. Nada Vajs

Predmet: ocjena magistarskog rada Hrvoje Heffer

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 16. studenoga 2001. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Hrvoje Heffer pod naslovom "Analogija kao jezikoslovni pojam i njezin ostvaraj u rječnicima". Nakon što smo pročitali rad podnosimo Vijeću sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Hrvoje Heffer obasiže ukupno 101 stranicu, od toga je na 3 stranice dan opsežan popis literature, na 1 stranici popis rječnika i enciklopedija te na 4 stranice popis internet adresa korištenih u radu.

Rad je podijeljen na 5 poglavlja i to kako slijedi: Uvod, Analogija povijesno, Zalog analogijske povijesti, Analogija u leksikografiji te U potrazi za analogijom u hrvatskoj leksikografskoj praksi. Na kraju su, kao što je već rečeno, popisi literature, leksikografskih radova i internet stranica.

U uvodnome dijelu kandidatkinja navodi različite definicije pojma analogije koje se sve svode na nekoliko ključnih riječi, a to su sličnost, podudarnost, slaganje, usporedba , sklad, sličnost odnosa itd. Sve te definicije uvode nas upravo u rječnički ostvaraj analogije i pokazuju nam na koji bi se način analogije trebale iščitavati u rječniku.

U drugome poglavlju koje nosi naslov Analogija povijesno, kandidatkinja daje dijakronijski presjek različitih pristupa analogiji, počevši od razdoblja grčkih filozofa koji su se bavili jezikom, preko rimskoga doba koje je nastavilo aleksandrijsku i stoičku praksu gramatičkoga opusa, srednjovjekovnoga perioda, mladogramatičarske reformacije analogije i naposljetku stava prema tom pojmu Ferdinada de Saussurea.

U trećem poglavlju pod naslovom Zalog analogijske povijesti, Hrvoja Heffer utvrđuje da se iz dijakronijskoga slijeda može zaključiti kako je analogija po svojemu značenju vrlo slojevit pojam i kako se to značenje može opisati oko sljedeće okosnice: 1. da je analogija gramatički pojam iznikao iz filozofije; 2. da je prijeko potrebno poznavati odnose među oblicima kako bi iz stare, poznate građe analogijom nastale oblikovne novine koje će postojati paralelno sa "starim" oblicima; 3. da je analogija spoznajni proces kojim se o nepoznatome zaključuje na temelju poznatoga i to tako što se jedan poseban slučaj supostavlja drugom posebnom slučaju; 4. da različita značenja bivaju objedinjena kroz vezu sa središnjim značenjem jer analogne su riječi povezanih, srodnih značenja; 5. da je analogija osnova jezične (mentalne i spoznajne) sposobnosti izvornoga govornika. Kandidatkinja svojom analizom želi odgovoriti na pitanje koje se u doba globalizacije, znanstvene interdisciplinarnosti i internetizacije nameće samo po sebi: kakav je trag analogija ostavila u drugim znanstveni područjima i disciplinama? Analogija je, prema istraživanju koje je obavila, prisutna zaista u velikom broju najrazličitijih područja. Dokaz su tome brojni znanstveni skupovi i radionice na kojima sudjeluju stručnjaci koji se bave umjetnom inteligencijom, računalnim modeliranjem, kognitivnom i razvojnom psihologijom, filozofijom, kognitivnom lingvistikom, obrazovanjem, pravom, politikom i drugim znanstvenim disciplinama. Premda je predmet magistarskoga rada Hrvoje Heffer ponajprije rječnički ostvaraj analogije, bilo je važno da se pozabavi i dodirnim točkama s drugim znanstvenim područjima kako bi što temeljitije ušla u bit leksikografske primjenljivosti analogije. Analogija je tako, prema autoričnim istraživanjima prisutna u konceptualnoj umjetnosti, u osmišljavanju i izvedbi nastavne metodologije, u logici, u pravu, u vještini pisanja, umjetnoj inteligenciji (gdje se od računala očekuje da oponaša ljudski način mišljenja); s obzirom na činjenicu da je analogija tako svestran pojam to je čini nedjeljivom od čovjeka, njegova ponašanja i razmišljanja: time se analogija pokazuje kao idealnim predmetom proučavanja kognitivnih znanosti, posebice kognitivne lingvistike. Analogija je, dakle, djelomična sličnost između različitih situacija koja potpomaže daljnje zaključke. Temeljni je proces u analogiji kognitivnoga predznaka preslikavanje. U tom se procesu jedan slučaju uzima za objašnjavanje i predviđanje drugoga slučaja. Poznata situacija, izvornik, postaje model prema kojemu se donose zaključci o nepoznatoj situaciji, ciljniku. Upravo će te osobine analogije biti važne za 4. poglavlje kojemu je naslov Analogija u leksikografiji. To je poglavlje najznačajniji dio ovoga rada, ali, kao što kandidatkinja kaže, i najteži. Riječ je, naime, o tome da se na temelju stečenih spoznaja i iskustava pojam analogije primijeni na područje leksikografije, i to posebice hrvatske leksikografije. Dok je primjerice u francuskoj leksikografiji pojam tzv. analoškoga rječnika prisutan već gotovo jedno i pol stoljeće, u nekim je drugim zemljama praksa izrade rječnika bila temeljena na drugim načelima. Dakako da je francuska tradicija pokazala kako su analoški rječnici veoma dobri i praktični za uporabu jer su, kao što se u uvodnome dijelu primjerice Larousseovoga Dictionnaire analogique, kaže, u njemu su riječi grupirane po značenjskim odnosima. Povijesno gledano, analoški su rječnici produžetak rječnika ideja, kao što su npr. Rogetov tezaurus ili Sandersov Begriffswoerterbuch. Prigovor koji je bio upućen takvoj vrsti rječnika bio je nedostatak čvrste sustavne veze, rječnički su članci u tim rječnicima relativno labavo povezani što urušava rječničku makrostrukturu. Stoga je izrada analoškoga rječnika na neki način nastala upravo kao izazov na postavljeni problem. Rječnički su članci preuređeni semasiološki, po abecednom redu središnjih riječi (tzv. mots vedettes) i time je uvelike olakšan pristup makrostrukturi rječničke natuknice. U ovome se dijelu rada kandidatkinja bavi terminologijom koja je uobičajena kad je riječ o analoškim rječnicima: definira pojmove kao što su tematske riječi (mots themes), analogne riječi (mots analogues) ili analoške riječi (mots analogiques). Neki autori, međutim, skloniji su uporabi termina ciljna riječ (mots cibles) i polazna riječ (mot de depart). Nadalje, Hrvoja Heffer analizira rječnički članak koji, dakako, može varirati s obzirom na tip paradigme, tip komentara te sintagmatskoj sastavnici. Kako je analoški rječnik na neki način preslika rječnika ideja ona od njega preuzima i različite tipove paradigmi: sinonimiju, hiponimiju, hiperonimiju, antonimiju i analogiju. Dio 4. poglavlja posvećen je oglednome primjerku jednog modernog analoškog rječnika (Niobey, Dictionnaire analogique iz 1997) i to na primjeru natuknice srce (coeur). U detalje se raščlanjuje ta vrlo opsežna natuknica kako bi se pokazalo u čemu su prednosti analoškoga pristupa u sastavljanju rječnika. Tu se kandidatkinja djelomice kritički osvrće i na moguće nedostatke i uviđa da se u navedenoj metodi mogu skrivati i potencijalne opasnosti zbog bogatsva i brojnosti riječi koje je fizički nemoguće sve uključiti u rječnik. Za usporedbu navodi se identična natuknica (coeur) u Robertovu rječniku, a zatim i natuknicu srce u radnoj verziji Rječnika suvremenoga hrvatskoga jezika te Anićeva Rječnika hrvatskoga jezika. U još se dva primjera natuknice iz radne verzije Rječnika suvremenoga hrvatskog jezika pokazuje kakav je pristup moguć ako se žele primijeniti analoška načela. Produktivnost takvoga načela na leksikografskome planu polazi od pretpostavke da je leksik strukturiran i da riječi uvijek stoje u određenom odnosu koji je opet u jezgri pojma analogije. Smatramo kandidatkinjim propustom što nije samostalno obradila bar jednu rječničku natuknicu kojom bi zaokružila ovo uistinu vrijedno nastojanje da obrada analogije postane dijelom naše leksikografske prakse.

Hrvoja Heffer prihvatila se zahtjevne teme koja s jedne strane traži dobro poznavanje teorijskoga okvira, a s druge sasvim praktične primjene pojma analogije u leksikografskoj praksi. Kandidatkinja je i u jednome i u drugome dijelu pokazala mnogo znanja premda u pojedinim segmentima - posebice kad je riječ o kognitivnoj lingvistici - nedostaje isticanje uzročno-posljedičnih veza između kognitivne lingvistike i drugih interdisciplinarnih područja kognitivne znanosti. O ovim će se nedostacima, koji ne umanjuju vrijednost ovoga rada, raspraviti s kandidatkinjom na obrani.

Stoga predlažemo Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskoga rada Hrvoje Heffer te da kandidatkinji odobri nastavak postupka za stjecanje znanstvenoga stupnja magistra znanosti.

U Zagrebu, 3. siječnja 2002.

Prof.dr. Milena Žic Fuchs

Dr.sc. Vesna Muhvić-Dimanovski

Dr.sc. Nada Vajs

Nada Kralj Šercar

Zagreb, Maksimirska 121

Poslijediplomski studij: Američki studiji

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

VINSKA PISMENOST U AMERIČKOM I HRVATSKOM DRUŠTVU

Konzumacija alkoholnih pića – uz prateće društvene rituale, pučko vrednovanje fenomena (poslovice, humor), socijalne pretenzije i slično – važan je aspekt sociokulturnog opisa nekog društva. U tome svemu posebno mjesto ima vino, kao jedno od najstarijih alkoholnih pića s bogatom kulturom usporedbe i značajnim specifičnim implikacijama u pojedinim društvima.

Ovaj rad usredotočit će se na vinsku pismenost (ustaljen engleski termin jest wine literacy), što pojednostavljeno definiramo kao upućenost u vino od najšireg prosječnog znanja o vinu i pučkih predodžbi o njemu do vinske sofisticiranosti viših društvenih slojeva. Cilj ovog rada je sustavno istražiti širok raspon vinske pismenosti / wine literacy kao sociokulturnog pojma u američkom i hrvatskom društvu.

U radu se uspoređuju definicije vina i pojmovi vezani uz vino na osnovi američke i hrvatske leksičke građe. Pokušat će se doći do odgovora na pitanja kao što su: što je vino? Tko ga (ne) pije? Kad se (ne) pije? Gdje se (ne) pije?

Kultura jela i pića i njihovo manje ili više skladno povezivanje svakako spadaju u suvremene sociokulturne pojave pa tako i usporedba tih pojava u američkom i hrvatskom društvu doprinosi spoznaji o tokovima promjena i prihvaćanja određenih standarda.

U svijetu prepunom poznavalaca vina pomalo je nazahvalno pisati o vinu, a pri tom nemati stručno, enološko obrazovanje. Međutim, poznavanje vina ovdje će biti razmotreno u prvom redu kao sociokulturni fenomen.

Cilj ovog rada je ukazati na autohtonost, dakle i relevantnost tih sociokulturnih pojava u američkom i hrvatskom društvu te komparativnom metodom ustanoviti i opisati njihove sličnosti i razlike.

U Zagrebu, 31.10. 2001.

Kandidatkinja: Nada Kralj Šercar, prof.

Mentor: dr. sc. Ognjen Čaldarović

Voditeljica Poslijediplomskih studija: prof. dr. sc. Sonja Bašić

Đurđica Čilić

Odsjek za slavenske jezike i književnosti

Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3, Zagreb

Poslijediplomski znanstveni studij: Književnost

Uloga povijesti u poeziji Zbigniewa Herberta

sinopsis magistarskog rada

Obrazloženje teme:

Zbigniew Herbert jedan je od najznačajnijih poljskih pjesnika dvadesetog stoljeća, cijenjen i izvan poljskih granica i prevođen na mnoge svjetske jezike. U poljskim okvirima postavio je nove standarde esejističkog i poetskog pisma. U Hrvatskoj je Herbert vrlo malo prevođen, a do sada ne postoji nijedan opsežniji rad objavljen na hrvatskom jeziku koji se posebno i obuhvatno bavi Herbertom i/ili njegovim djelom. U ovom bih radu, uz kratak prikaz Herbertove biografije i književnog opusa (poezija, eseji, drame), nastojala osvijetliti ulogu povijesti u njegovoj poeziji. Naime, povijest, ili njezini znakovi, prisutna je u Herbertovoj poeziji na više razina i upotrebljavana u različitim aspektima. Povijesna i kulturna erudicija jedna su od najočitijih karakteritika te poezije, te istodobno i barijera i ključ za njezino razumijevanje.

Struktura rada:

Predgovor bi se sastojao od detaljnijeg obrazloženja teme, te pjesnikova biografskog i bibliografskog portreta.

Uvodni dio bi obuhvatio određenje metodološkog polazišta rada te obrazloženje izbora analitičko-interpretativnog aparata. Analiza književnih tekstova temeljila bi se na semiotičkom pristupu tekstu, a napose - prema podtekstima i prema kontekstima teksta.

U središnjem dijelu rada prikazala bih dosadašnja književno povijesna čitanja Herbertove poezije, s posebnim naglaskom na interpretaciju odnosa umjetnost - povijest. Pokušala bih obrazložiti razloge zbog kojih povjesničari književnosti Herberta smatraju neoklasicističkim i racionalističkim pjesnikom. Zatim bih definirala, uočila i opisala znakove povijesti u Herbertovoj poeziji te pokušala analizirati i odrediti njihovu ulogu u autorovoj poetici.

Posebno bih se usredotočila na dva aspekta.

a) S jedne strane povijest, njezini fragmenti i elementi, u Herbertovoj su poeziji korišteni kao metafora. Probleme suvremenog čovjeka Herbert analizira smještajući ih u povijesnu parabolu, progovara o moralu modernog društva prenoseći ga u široki historijski kontekst. U minulim epohama pokušava pronaći odgovor na suvremene dileme, gradeći konzervativnu utopiju prošlosti.

b) S druge strane bih pokušala osvijetliti i analizirati povijest kao vrelo poetskih motiva, Herbertov pogled na povijest kroz prizmu estetskih i etičkih činjenica. Nastojala bih dva spomenuta aspekta objediniti u analizi pjesnikova doživljaja povijesti kao izvora moralne paradigme. U tom dijelu posebno bih se usredotočila na ironiju koja je jedan od konstitutivnih elemenata Herbertove poezije. Ironija je kod Herberta svojevrsna poetska metoda, ona čuva prostor distance lirskog subjekta u odnosu na predstavljeni svijet i obogaćuje mogućnosti čitanja te poezije.

U zaključku ću pokušati definirati ulogu i mjesto povijesti u Herbertovoj poeziji. Nastojat ću također ukratko dijakronijski prikazati «status» povijesti u poljskoj poeziji dvadesetog stoljeća, s posebnim osvrtom na Herbertovu poeziju koja u tom kontekstu zauzima čelno i vrlo specifično mjesto.

Mentor: dr.sc. Dalibor Blažina Magistrantica: Đurđica Čilić, prof.

Voditelj poslijediplomskog studija: prof. dr.sc. Milivoj Solar

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Znanstveno-nastavno vijeće

Poslijediplomski studij književnosti

Kandidat: Marko Maras

Zagreb, 26. listopada 2001.

Predmet: Sinopsis magistarskog rada

Mentor: prof. dr. Hrvoje Turković

Naslov rada: Moebiusova «Hermetična garaža» i strip kao samosvojna umjetnost

Tijekom 1960-ih godina u Francuskoj se razvijao strip za odrasle, te je krajem desetljeća već bio priznat kao zaseban kulturni fenomen. Međutim, da bi strip dobio status umjetnosti, bilo je potrebno pokazati da ima samosvojne estetske kvalitete. Za to se pobrinula nekolicina autora u 1970-im godinama, što se smatra razdobljem eksperimentiranja u francuskom stripu. Taj veliki posao započeo je Druillet, «svemirski arhitekt», koji je razbio grafičke konvencije stripovske table. Za njim je slijedio Jean Giraud - Moebius, koji je protegnuo polje istraživanja i na scenarij, stvarajući djela revolucionarne strukture i grafike. Godine 1975. Moebius je pisao: «Nema razloga da priča bude kao kuća, s vratima za ulazak, prozorima za gledanje stabala i dimnjakom za dim... Može se lijepo zamisliti priča u obliku slona, žitnog polja ili plamena šibice».

Ovaj će rad proučiti strip «Hermetična garaža» (1976-79), jedno od glavnih Moebiusovih djela, kao uzoran primjer izvornih stripovskih postupaka koji su se razvili u francuskom stripu 1970-ih godina, tj. postupaka koji se ne mogu svesti na druge umjetnosti poput književnosti ili filma. Ti će se postupci analizirati otprilike u sljedećim područjima:

Samosvojne tehnike:

Naracija i likovi u “Hermetičnoj garaži”. Slični postupci u drugim djelima Moebiusa i drugih autora. Usporedba s “klasičnim” stripom. Paralele s (post)modernizmom.

Modifikacija vanjskog materijala:

Modifikacija materijala iz drugih umjetnosti u “Hermetičnoj garaži”: ZF-romani, filmovi, stripovi drugih kultura (npr. superheroji) itd. Elementi filozofije i mistike. Način na koji se vanjski materijal obrađuje u drugim stripovima.

Intertekstualnost:

Nastavci “Hermetične garaže” i njezini elementi u drugim djelima istog autora i u tuđim medijima. Stvaranje mitova kod Moebiusa. Mitotvorstvo kao općenita osobina stripova.

Kao pomoćnu literaturu koristit ću razne francuske enciklopedije stripa i povijesti stripa, članke na Internetu, djela o (post)modernizmu (posebno McHale) itd. Za specifično stripovske tehnike dobar je Peeters: Case, planche, recit.

Mentor: prof.dr.sc. Hrvoje Turković Kandidat: Marko Maras

Voditelj poslijediplomskog studija: prof. dr. Milivoj Solar

Antun Halonja

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Strossmayerov trg 2

10000 Z a g r e b

Poslijediplomski znanstveni studij lingvistike

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SINOPSIS MAGISTARSKOGA RADA

Priprema i obrada korpusa tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina

Korpus je polazište svakoga jezikoslovnog istraživanja, a u posljednja tri desetljeća istraživanje jezika zasnovano na računalnome korpusu prirodnoga jezika u samom je središtu lingvističkih istraživanja. Pojava Interneta kao novoga komunikacijskog modela donosi niz noviteta u proučavanju računalno stvorenih korpusa. Cilj je moga rada stvoriti korpus tekstova prikupljenih s Interneta (konkretno s hrvatskih pričaonica i diskusijskih interesnih skupina mrežnih novina) i pokazati kako tekstovni materijal preuzet s te globalne informacijske mreže može biti ravnopravan dio (potkorpus) reprezentativnoga korpusa suvremenog hrvatskog jezika, koji će moći poslužiti kao dobra osnova za istraživanje brojnih jezičnih pojava. Ujedno želim potvrditi da je Internet, kao relativno nov medij u našoj sredini, veoma učinkovito sredstvo komuniciranja, te da sve postojeće jezične “nepravilnosti” koje se javljaju u ovom načinu komuniciranja ne mogu utjecati na njegov uspješan ishod.

Nakon uvodnoga poglavlja u kojem ću opisati cilj svoga rada, slijedi poglavlje o komunikacijskim mogućnostima Interneta kao suvremenoga komunikacijskog modela. Ovdje ću, osim kratke povijesti Interneta i njegovoga određenja kao društvene pojave, navesti i opisati neke od načina komuniciranja Internetom, počevši od elektroničke pošte (e-mail), preko diskusijskih interesnih skupina mrežnih novina (news groups) i njihovih web-inačica foruma, te naposlijetku sobâ za razgovore ili pričaonica (chat rooms, tj. IRC). Uz to ću dati i kratak prikaz računalnih programa za komunikaciju posredovanu Internetom, bez kojih bi ovakav oblik komuniciranja bio nemoguć.

U idućem, trećem poglavlju opisat ću sam korpus internetskih tekstova, navodeći njegov opseg, veličinu i sadržaj. Korpus će se sastojati samo od onoga tekstovnog materijala preuzetog iz pričaonica i diskusijskih interesnih skupina mrežnih novina koje se nalaze na hrvatskim mrežnim poslužnicima, zbog njihove dostupnosti (za tekstove elektroničke pošte potrebna je suglasnost autora poruka), a moći će se pretraživati u okviru Hrvatskoga elektroničkog tekstovnog arhiva koji se skuplja u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta. Četvrto će poglavlje biti posvećeno metodologiji pripreme korpusa (načinu prikupljanja tekstova i njihovu označivanju), dok je peto poglavlje rezervirano za statističku obradu korpusa, koja će uključivati abecedne, čestotne popise i sl. Opisat ću ukratko i računalne programe (Word Smith, Concordance i dr.) koji služe za njihovu izradu.

Kada govorimo o komunikaciji Internetom, susrećemo se s jednim sasvim novim, pisanorazgovornim stilom, koji ću pokušati usporediti s postojećim funkcionalnim stilovima. No, budući da je ipak riječ o pisanom jeziku, tj. o konkretnim tekstovnim ostvarajima, neizbježne su pogreške koje se javljaju kao posljedica novoga načina komunikacije. Brzina komuniciranja, razina naobrazbe, poznavanje računalne tehnologije i specifičnost hrvatskoga jezika uzrokuju odstupanja od jezičnih normâ. Ta odstupanja postoje na svim jezičnim razinama. Ukratko, u šestom ću se poglavlju baviti jezičnim obilježjima korpusa i na brojnim primjerima nastojati pokazati da sve postojeće nepravilnosti ne mogu utjecati na uspješnost komunikacije.

U zaključku rada, među ostalim, navodim kako Internet svojim tekstovnim materijalom (pritom mislim na prethodno navedene komunikacijske segmente Interneta – pričaonice i mrežne novine) može biti ravnopravan izvor građe za korpus suvremenoga hrvatskog jezika. Na samome kraju, kao prilog radu donosim mali rječnik internetskih pojmova vezanih uglavnom uz internetsku komunikaciju i primjere tekstovne građe.

Nacrt rada:

1. Uvod

2. Internet kao nov komunikacijski medij

3. Korpus tekstova hrvatskih pričaonica i mrežnih novina

4. Priprema i obrada tekstova

5. Statistička obrada korpusa

6. Jezična obilježja korpusa

7. Zaključak

8. Prilog

9. Literatura

U Zagrebu 2. prosinca 2001.

MENTOR: VODITELJICA: KANDIDAT:

doc. dr. sc. Marko Tadić dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Antun Halonja

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Ljiljane Cvijanović stečene na Filološkomu fakultetu u Beogradu

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Ljiljana Cvijanović, hrvatska državljanka, rođena je 1972. godine u Puli, gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. 1991. godine upisala je studij engleskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Diplomirala je 21. rujna 2000. godine i stekla stručni naziv profesora engleskog jezika i književnosti. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti. U svojoj molbi navodi i da ima petogodišnje iskustvo vođenja tečajeva engleskog jezika za djecu te da se jezično usavršavala u Londonu.

Uvidom u ovjerene prijevode diplome, uvjerenja o položenim ispitima, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U Zagrebu, 17. prosinca 2001.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Sonja Bašić

U Zagrebu, 17. prosinca 2001.

Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Angele Filipović Bajamić stečene na University of Victoria u Kanadi

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Angela Filipović Bajamić, hrvatska državljanka, rođena je 1973. godine u Vancouveru u Kanadi, gdje je završila osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. 1991. godine upisala je četverogodišnji studij engleskog jezika i književnosti na University of Victoria u Kanadi. Diplomirala je u svibnju 1995. godine. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene strane diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti.

Uvidom u ovjerene prijevode fakultetske diplome, transkripta položenih ispita, detaljnog opisa kolegija, usporedbom nastavnoga plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane Člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije potpuno usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati potpuna istovrijednost stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod uvjetom da položi sljedeće ispite:

Uvod u lingvistički studij engleskog jezika, Semantika, Pedagogija, Psihologija odgoja i obrazovanja, Metodika nastave engleskog jezika.

Kako moliteljica srednjoškolsko obrazovanje nije završila u Hrvatskoj, treba pristupiti i provjeri znanja hrvatskoga jezika.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Sonja Bašić

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvu

Filozofski fakultet – Odsjek za pedagogiju

Sveučilište u Zagrebu

Zagreb, 20. prosinca 2001.

Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma stečenih u

inozemstvu iz područja pedagogije, o mogućnosti priznavanja diplome

Svjetlane Ostojić, stečene na Filozofskom faklultetu Sveučilišta u

Novom Sadu, SR Jugoslavija.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, Ivana Lučića 3

Nastavno vijeće Odsjeka za pedagogiju Filozofskig fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od Stručnog povjerenstva za priznavanje diploma iz pedagogije stečenih u inozemstvu, izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Svjetlane Ostojić, stečene na studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu , te nakon rasprave na Nastavnom vijeću Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta , a u skladu sa Zakononom o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN. br. 57/96.) Povjerenstvo podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Svjetvana Ostojić, rođena 18. veljače 1976. godine u Bosanskom Novom, državljanka Republike Hrvatske, upisala je šk. god. 1995./1996. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu studij pedagogije, koji je diplomirala 24. studenog 2000. godine i time stekla naziv diplomirani pedagog.

Uvidom u priloženu dokumentaciju vidljivo je da je Svjetlana Ostojić završila četverogodišnji jednopredmetni studij smjera pedagogija s prosječnom ocjenom 8,03. Na osnovu uvida u položene ispite Povjerenstvo konstatira da se taj studij tek djelomično podudara sa studijem pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu. Na osnovu rasprave na sjednici Nastavnog vijeća Odsjeka za pedagogiju od 18. prosinca 1999. godine i njezinih zaključaka Povjerenstvo donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se diploma Svjetlane Ostojić stečene na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, smjer pedagogije prizna kao potpuno istovjetna diplomi studija pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu i prizna akademski naslov “profesor pedagogije” i sva prava koja joj po propisima pripadaju uz uvjet da prije toga položi diferencijalne ispite iz kolegija:

- Nacionalna povijest pedagogije (prof.dr.I. Dumbović)

- Komparativna pedagogija (prof.dr. E. Šooš)

- Obrazovne politike (prof.dr.N.N.Šoljan)

- Pedagogija slobodnog vremena (prof.dr. V. Previšić)

- te priloži potvrdu o poznavanju hrvatskog jezika.

Povjerenstvo Odsjeka za pedagogiju:

1.Dr.sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

2.Dr.sc. Edita Šooš, izv. prof.

3.Koraljka Posavec, asist.

dr. sc. Alija Kulenović

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet, Zagreb

Zagreb, 19.12.2001.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb

Predmet: dr. sc. Alija Kulenović, molba za odobrenje slobodne studijske godine;

Molim vas da mi odobrite slobodnu studijsku godinu koju bih koristio od 1.10.2002. do 1.10.2003.

U slobodnoj studijskoj godini namjeravam napisati udžbenika iz psihometrije te dovršiti započeta istraživanja stresa, suočavanja sa stresom i “emocionalne” inteligencije.

U znanstveno-nastavno zvanje prvi put sam izabran 1988., a do sada nisam koristio ovu vrstu dopusta.

Na Odsjeku za psihologiju u ovom trenutku nitko od nastavnika nije na slobodnoj godini niti na nekom dužem dopustu.

Nastavu, ispite i druge moje nastavne obaveze preuzeli bi i u cijelosti izveli dr. sc. Damir Ljubotina i dr. sc. Vesna Buško tako da moj odlazak ne bi doveo ni do kakvih poremetnji u nastavnom procesu Odsjeka za psihologiju.

Navode u ovoj zamolbi priloženom potvrdom ovjerava Odsjek za psihologiju.

dr. sc. Alija Kulenović

Prilozi:

-program rada na studijskoj godini

-potvrda Odsjeka za psihologiju

dr. sc. Alija Kulenović

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet, Zagreb

Program rada za vrijeme slobodne studijske godine (prilog molbi za odobrenje slobodne studijske godine upućenoj Fakultetskom vijeću 19.12.2001.)

Za vrijeme slobodne studijske godine planiram raditi na dvije teme:

1. Pisanje udžbenika iz psihometrije primarno namijenjenog studentima dodiplomskih i postdiplomskih studija psihologije;

Psihometrija je jedan od ključnih metodoloških predmeta u studijima psihologije. Na našem jeziku ne postoji udžbenik niti knjiga koja bi i približno pokrivala sadržaje iz ovog područja, a potreba za takvim tekstom je više nego evidentna. Psihometrijsku tematiku predajem više od 20 godina, a u tom području objavio sam i više znanstvenih i stručnih radova. Smatram se kompetentnim i spremnim za pisanje takvog udžbenika, a slobodna studijska godina jedina je prilika u kojoj to mogu i ostvariti.

2. Dovršavanje započetih istraživanja

U dosadašnjoj znantsvenoj djelatnosti započeo sam i do određenog stupnja finalizirao nekoliko istraživanja stresa i suočavanja sa stresom te “emocionalne” inteligencije. Sva ta istraživanja poduzeta su u sklopu projekata koje sam sam vodio, a odobrilo ih je i financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. Dio dobivenih rezultata već je objavljen u obliku nekoliko znanstvenih radova. Za vrijeme slobodne godine želim zaokružiti i dovršiti taj dio svojih znanstvenih aktivnosti. Rezultati rada u ovom dijelu moga posla bit će objavljeni kao znanstveni radovi, a njihov značajan dio sastojat će se u i u dovršenim novim profesionalnim testovima objektivnog tipa, namijenjenim procjeni “emocionalne” inteligencije i drugih kognitivnih sposobnosti.

Dr Mirjana Polić Bobić, red. prof.

Katedra za hispanske književnosti

Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Molba za korištenje slobodne studijske godine

Molim štovani Naslov da mi odobri korištenje slobodne studijske godine u akademskoj godini 2002/2003, to jest, od 1. listopada 2002. do 1. listopada 2003. godine.

Molbu podnosim pošto sam na sjednici Odsjeka za romanistiku 5. prosinca 2001. godine zatražila i dobila odobrenje i jednoglasnu podršku odsjeka za ovu molbu. Na istoj sjednici je dogovoreno da najveći dio nastave na četiri predmeta i kolegija koje vodim na I, II i IV godini studija (85 - 90 % nastavnih sati) održim sama na početku svakog semestra: u listopadu/studenom 2002, odnosno u ožujku 2003, po zgusnutom rasporedu koji ću dati studentima prije završetka ljetnog semestra tekuće ak. god. Također je dogovoreno da u tijeku korištenja slobodne studijske godine održim ispite u svakome od velikih ispitnih rokova. Ovakav način "samozamjene" na odsjeku je dogovoren zato što na studiju hispanistike nema dovoljno nastavnika u zvanju redovitog profesora (dva nastavnika ukupno) koji bi mogao preuzeti moje nastavne obveze, a zaključili smo da je prihvatljiv jer su ga u više navrata koristili oni profesori ovog fakulteta koji se na svojim odsjecima odnosno studijima nalaze u sličnoj ili jednakoj situaciji.

Slobodnu studijsku godinu namjeravam iskoristiti za izradu (prikupljanje građe i pisanje) udžbenika za studij hispansko-američke književnosti XIX. i XX. satoljeća. Udžbenik će u prvom redu biti namijenjen studentima dodiplomske nastave hispanistike, ali vjerujem da - budući da takva udžbenika na hrvatskom jeziku zasad nema - može računati na širu primjenu na drugim studijskim grupama na ovom fakultetu i u našoj široj akademskoj i kulturnoj zajednici.

Ako uspijem dobiti novčanu potporu za istraživanje u Španjolskoj (stipendije za strane hispaniste) namjeravam kraće razdoblje povesti istražujući građu za ovaj udžbenik u španjolskim bibliotekama, odnosno na Sveučilištu Alacala de Henares, s kojim je naš fakultet, odnosno sveučilište, povezano bilateralnim ugovorom.

U prosincu 2002. godine sudjelovat ću na kongresu o američkoj kolonijalnoj kulturi na Sveučilištu u Mendozi u Argentini, gdje ću govoriti o rukopisima hrvatskih misionara napisanima na prostoru današnje Argentine u XVIII. stoljeću i pohranjenima u tamošnjim arhivima.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu radim od 1. rujna 1978. godine, gdje sam redovitim radom i napredovanjem u lipnju 1995. godine promaknuta u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, a u studenom 2001. u zvanje redovitog profesora. Nikad dosad nisam tražila slobodnu studijsku godinu. Zbog nemogućnosti zamjene na odsjeku porodiljne dopuste koristila sam u skraćenom obliku (6 mjeseci) i nakon povratka na posao svaki put sam nadoknadila nastavu koju u vrijeme mojih porodiljskih dopusta studenti nisu imali. Jednako sam postupila i nakon dva tromjesečna studijska boravka u Španjolskoj, 1983. i 1989. godine.

Po završetku slobodne studijske godine koju ovim putem molim, obvezujem se podnijeti Fakultetskom vijeću iscrpan izvještaj o radu i rezultatima rada u tom razdoblju.

Nadajući se razumijevanju i povoljnu rješenju, unaprijed zahvaljujem.

Dr Mirjana Polić Bobić, red. prof.

U Zagrebu, 4. siječnja 2002.

Odsjek za romanistiku na sjednici od 5. prosinca 2001. podržao je molbu dr. sc. Mirjane Polić Bobić za slobodnu studijsku godinu.

Pročelnik odsjeka:

Dr Dražen Varga, doc.